Andrzej Stasiuk

Pojava Stasiukova lika podcrtava njegovu naglaenu neovisnost, realistiki humanizam i totalno ivotno iskustvo.

"Mrzim ih oboje, i Nijemce i Ruse. Mrzim jedne koliko i druge, a oboje ih i oboavam. Moda je to sudbina Poljaka, da smo trajno prisiljeni razmiljati nad svojim mjestom u Europi i svijetu. Biti Poljakom znai ivjeti u sveopoj izolaciji; biti Poljakom znai i biti dijelom posljednjeg naroda koji ivi istono od Rajne. Zahvaljujui Poljacima, Nijemci su neto poput sloenih strojeva, roboti. S druge strane, Rusi su pomalo nalik na zvijeri, dok Slovaci na jugu ve sami po sebi pruaju slabu utjehu", izjavio je u intervjuu za njemaki asopis Die Welt poljski knjievnik Andrzej Stasiuk u oujku prole godine. U u posjet Hrvatskoj stie u trenutku kad je njegova najnovija knjiga Dojczland objavljena u Njemakoj, a s Mikolajem Trzaskom, istaknutim

predstavnikom poljskog i europskog deza objavljuje album Kantry, djelomino inspiriran puteestvijama Balkanom nakon gostovanja na Sajmu knjige u Puli prije par godina. Biografije neobine za jednog pisca, ve slinije pokojem Kunderinom ili Hrabalovom junaku, srednju kolu nikad nije zavrio. Dezertira iz vojske i poetak osamdesetih doekuje u vojnom zatvoru, u 26-oj godini seli se iz Varave u karpatski gradi, debitira u 32. godini Zidovima Hebrona, a s 36 sa suprugom osniva izdavaku kuu Czarne, s naglaskom na srednjoeuropsku prozu. U njoj ugouje Ivana olovia, Tatjanu Gromau, Rujanu Jeger, Bazdulja, Kia, Mariju Kneevi, Sau Stanii, Dubravku Ugrei i Boru osia. Autor je desetak naslova proze, poezije, esejistike i kratkih pria. Stalni je suradnik uglednog asopisa 'Tygodnik Powszeczny' iz Krakowa, za kojeg su pisali i pokojni Stanislaw Lem i Czesaw Milosz. Pojava Stasiukova lika podcrtava njegovu naglaenu neovisnost, realistiki humanizam i totalno ivotno iskustvo. Crna kona jakna, pleatost, cigarete, palinka, viski ili votka, intimna ljubav s drevnim, siromanim i seoskim. Uz marginu kao ivotni izbor i domoljublje prema provinciji u kojoj nema ivotne energije, takav individualac doivljava emocionalne reminiscencije uz fotografije Andra

Kertesza, a romska nesmetanost prostorom i vremenom njegova je vlastita definicija.

U eseju Moja Europa (Fraktura) opisuje stare ene na stanici u pograninom slovako-maarskom gradu Gncu, uvijek pakleno usijanom: "pogled mu je prodirao kroz izlog gostionice u kojem su stajali starinski radio-prijemnici, putovao je dalje, i siguran sam da se nigdje nije zaustavio, ali to 'nigdje' bilo je svagdje i ponitavalo cijeli svijet Ovaj svijet sigurno je iluzija ako ga netko moe podnositi toliko dugo". Pisanje u odnosu na putovanje objanjava nihilistiki, ali i duhovito. Nihilistiki onome koji nije sklon slegnuti ramenima zbog sudbine naroda, koji, da citiramo Matvejevia, "stvara i vie povijesti nego li je to u stanju podnijeti". Pa pie, "Pisanje je nabrajanje imena. Isto inimo i dok putujemo: perlice geografije nadijevamo na nit ivota. Nakon itanja kao ni nakon putovanja nismo mnogo pametniji. Granice kao poglavlja, zemlje kao knjievne vrste, epika ruta, lirika odmorita, crnilo asfalta u noi pod svjetlima automobila podsjeaju na monotonu i hipnotiku liniju tiska, koja presijeca stvarnost vodei nas ravno do izmiljenog cilja. Na kraju knjige nema niega, a svako pravo putovanje uvijek nalikuje na vie ili manje zapetljan vor." Opsjednut nevanim, poput kakvog Fluxusovca, promatra predmete koje nitko ne promatra, ritualno obilazei i bojita iz Prvog svjetskog rata. Satori doivljava u stranputici, duhovni je suputnik junacima Ilje Stogoffa u mASIAfucker ili Kurkovljevog u Dobrom anelu smrti, ma koliko govorio da prezire Ruse. U Hrvatskoj su mu objavljene kratke prie u Nakladi MD, 'Odlazak u crkvu', 'Preko praga', 'Od

zida do zida' i 'Centurija' u Orkestru iza lea: antologiji poljske kratke prie, te 'Pawe', 'Mietek', 'Grzesiek', 'Paris-London-New York' i 'Zima' u zbirci Zima. Urbani roman Devet, koji je doivio velik uspjeh u SAD-u i Njemakoj, i esej s Jurijem Andruhoviem Moja Europa dva eseja o takozvanoj Srednjoj Europi objavila je zapreika Fraktura. S generacijskom kolegicom Olgom Tokarczuk posveeno surauje na projektu maginog realizma u poljskoj provinciji, globalno ga kontekstualizirajui i opetovano se dokazujui Poljakom. Anti-junaci Stasiukove proze pripadnici su drutvenog dna, zarobljeni porivima za odvaljivanjem tereta ivota sa svojih ramena: i zatvorenik iz Zidova Hebrona koji pokuava ouvati mentalnu i tjelesnu ravnoteu, i prodava pod pritiskom mafije, i narkomani iz Devet, i radnici javne slube u sukobu sa snijegom starozavjetnih proporcija iz Zime ili tek umirovljenik Pawel nesklon ikakvim promjenama. Spominjui Stasiuka u svojoj knjizi Tekui ivot poljsko-britanski sociolog idovskog porijekla Zygmunt Bauman postavlja ga u trokut s Brodskim i Mrozekom, nazivajui ga "izvanrednim romanopiscem jednim od najsvjesnijih arhivara suvremenih kultura i njihovih nezadovoljstava". Citira i Stasiukovu izjavu u eseju 'ivljenje u utopiji iz 2005': "Primjenjujui razliite postupke, moemo promijeniti svoja tijela i preoblikovati ih prema raznolikim obrascima Prelistavajui glossy asopise, netko bi stekao dojam da uglavnom priaju jednu priu o nainima kako netko moe preoblikovati svoju

linost, poevi od dijete, okruenja, stanovanja, sve do ponovne izgradnje psihikog ustrojstva, najee pod ifriranom pretpostavkom 'budite svoji'". Vid Jeraj 29.1.2008. Knjige: Zima (Naklada MD) Moja Europa (Fraktura) Devet (Fraktura)