SLOVO

25-26
ASOPIS ST A R O SLA V EN SK O G IN S T IT U T A U ZAGREBU
ZAGREB 1976

POSTOJBINA I ROD DIVOSA TIHORADICA

P avao ANELI, S arajev o

Ime Divoa Tihoradia dobilo je, zadnjih 1012 godina, veliki publicitet, posebno u krugovima historiara umjetnosti, jezika i pisma. O samom Divou, naruiocu i korisniku Evanelja, dosada nje informacije su oskudne i u velikoj mjeri pogrene.1 Napor da se neto vie sazna o naruiocu i korisniku jednog umjetnikog djela ili uope objekta iz domene kulture opravdan je iz vie razloga. Prije svega, mi na taj nain dobivamo uvid u osobnu kulturu samog naruioca, a posredno, saznajemo neto i o kulturnim karakteristikama sredine iz koje je on potekao. Da bi doao u posjed odreenog djela, naruilac mora znati to hoe, gdje e nai odgovarajue umjetnike-izvoae, a nakon toga treba znati postaviti i svoje specifine zahtjeve. Samo djelo mora biti razum ljivo i za okolinu korisnika, jer ima za cilj da svojim umjetnikim kvalitetima podie ugled svoga vlasnika. Na taj nain svako umjet niko djelo u sebi nosi karakteristike sredine koja ga naruuje i koristi. Stoga, u pomanjkanju drugih konkretnih dokumenata, i ova indirektna svjedoanstva o kulturnoj fizionomiji pojedinih dru tvenih cjelina, dobiva na svojoj vrijednosti. Ove napomene bile su potrebne zbog toga to je nae dosa danje poznavanje kulturnih prilika u predjelima gdje je Divoevo
1 O snovni podaci o E v an e lju D ivoa T ih o rad ia nalaze se u rad o v im a: J. u r i i R. I v a n i e v i , Je v a n e lje D ivoa T ihoradia. Z b o rn ik V izantolokog in stitu ta SAN, k n j. 7, B eograd 1961, 153160; l. G r i c k a t , D ivoevo jevanelje, Juno slav en sk i filolog XXV, B eograd 1961 1962, str. 227293. O svrte n a u m je tn i k i i k u ltu rn i znaaj D ivoeva ev a n elja d ali su: V. u r i u d je lu D ubrovaka slik arsk a kola, B eograd 1963, str. 13 i d alje; S. R a d o j i u knjizi S taro srpsko slikarstvo, B eograd 1966, 163; P. M i j o v i u Isto riji C rne Gore, k n j. II, to m 1, T ito g rad 1970, str. 284286.

231

evanelje upotrebljavano veoma oskudno. Osnovni matini podaci 0 Divoevu evanelju su ovi: pronaeno je 1960. godine u crkvi sv. Nikole u selu Podvrhu kod Bijelog Polja (SR Crna Gora).2 Rukopis bez korica, bez poetka i kraja pisan je na pergameni vel. 16,5 X X 22,5 cm. Tekst je pisan tamnosmeim mastilom, a za poetke glava i natpise u marginama upotrijebljena je crvena boja. Preko 60 velikih inicijala i jedna zastavica ine relativno bo gatu umjetniku opremu ovoga rukopisa.3 Na f. 66v, sitnim slovima stoji i zapis o slikaru () . Ime naruioca zabiljeeno je u tekstu etiri puta: na f.5v. . . iud ^ ; f . 42: ; f . 132. : ^ ^; f. 182 .4 Nitko od autora koji su do sada govorili o naruiocu i korisniku, Divou Tihoradiu, nije posebno govorio o njegovu podrijetlu. Svi su oni, naime, po nekoj inerciji, podlegli pogrenoj interpretaciji jednog mjesta u povelji bana Stjepana II iz 1322. godine, pa Divoa tretirali kao vlastelina iz Zavrja, u jugozapadnoj Bosni. Prema tako odreenom podrijetlu naruioca i korisnika Evanelja stvarani su 1 zakljuci o kulturnim zonama, sferama stilskih utjecaja i si. Kada je rije o pokuaju da se utvrdi kulturna sredina u kojoj je nastalo ovo djelo, onda treba upozoriti da se do sada vodilo ra una o: mjestu nalaza (okolina Bijeloga Polja), podrijetlu i koli slikara iluminacija (Kotor?), te podrijetlu naruitelja i korisnika (Zavrje u zapadnoj Bosni?).5 I letimian pogled na ove oslonce koji su se u prvi mah nametnuli, pokazuje njihove slabe strane: Zavrje ulazi u sastav bosanske drave tek u vrijeme kada je Divo Tihoradi kao odrastao ovjek stupio na politiku scenu; od jednog Kotoranina oekivale bi se drugaije slike; Bijelo Polje u vrijeme nastanka rukopisa jo nije bilo pripalo Bosni. Jedna od ovdje nabaenih kontroverzija moe se pouzdano ot kloniti: pravo podrijetlo i postojbinu Divoa Tihoradia mogue je sasvim jasno odrediti. Jedanput utvrena ua sredina iz koje potjee naruitelj i korisnik Evanelja, omoguit e da se adekvatnije utvrde jezike, umjetnike i uope kulturne karakteristike djela.
-

1 J. u r i R. I v a n i e v i , op. cit. * Op. cit. 156 157. 4 Op. cit. 154. 5 V idi n a p rije d u bilj. 1 c itira n a d je la V. u r i a, S. R a d o j i a i P. M i j o v i a .

232

Dokumenat, na kome se temelji miljenje o Zavrju kao po stojbini Divoa Tihoradia, u stvari je povelja bosanskog bana Stje pana II Kotromania iz 1332. g., kojom se ureuje irok krug od nosa izmeu Bosne i dubrovake republike.6 Kao svjedoci, na po velji su navedena imena dvadesetorice bosanskih velikaa, ovim re dom: upan Krka, veliki vojvoda Vladisav Galei, Vokosav Tepi, Radosav Hlapenovi, Stepko Radosali, Milo Vuokasi, Stepan Drui, Budisav Gojsali, Vladisav Voukasi, Mioten Draivojevi, Pribisav Milobrati, a od Zavrja upan Ivahan Pribilovi, Vlatko Dobrovojevi, eonik Hlap, Ivan Budisali, Divo Tiehoradovi, Goisav Vojsilovi, Brano eprnji, knez Pavao Hrvatini, Stanac Vojsali. Kratka analiza ove povelje pokazat e da u njoj nema nika kva oslonca na temelju kojega bi se Zavrje odredilo kao postoj bina Divoa Tihoradia. Kao to se vidi, iz spiska titule, odnosno funkcije, navedene su samo za 5-oricu svjedoka, i to bez nekoga vidljivog razloga ili reda. Podrijetlo, odnosno kraj koji pojedini velika zastupa, spo menut je samo uz jedno ime: a od Zavrja upan Ivahan Pribi lovi. On je po redu dvanaesti. Iz nekog, teko razumljivog raz loga, netko od ranijih povjesniara svrstao je u vlastelu od Za vrja sve one velikae koji su popisani poslije Pribilovia, pa se tako odjednom pojavilo 9 velikaa, lanova dravnog vlasteoskog vijea, iz jedne relativno male oblasti Zavrja. Ve na prvi pogled se vidi, da oznaka zastupanja odreenog teritorija ovdje nije dosljedno sprovedena: ni za jednog drugog velikaa nije navedeno koju oblast zastupa, a za ovu vrstu bosan skih isprava meunarodne ugovore to nikada nije ni bilo obavezno. Kada se zna da su svjedoci povelja iskljuivo velikai, baruni (barones), iji rodovi uporno uvaju svoje pravo sudjelovanja u bosanskom dravnom vijeu, i da velike oblasti zemlje, kao to su Donji Krajevi, Usora, Humska zemlja, redovno zastupaju samo po dvojica predstavnika, onda se vidi da praktino u Zavrju toliko velikaa ni u kojem sluaju nije moglo biti. U spisku od 9 velikaa, koji su, zajedno sa Divoem Tihoradiem, pogreno svrstani u vlastelu od Zavrja, ima ih barem etvo8 Lj. S t o j a n o v i , K arlovci 1929, str. 4345. S ta re srpske p o velje i pism a I, B eograd S r.

233

Tica, iju postojbinu znamo iz drugih izvora. Tako je Vlatko Dobrovojevi, vjerojatno iz istog roda kao i Tvrtkov knez Vlaj Dobrovojevi, ije podrijetlo treba traiti u istonoj Bosni, na granici pre m a Srbiji;7 za elnika Hlapa znamo da je iz Soli;8 Brano Cepmji je iz Usore;9 Pavao Hrvatini je iz Donjih Krajeva.10 Zato bi onda i za Divoa vaila oznaka a od Zavrja? Sada neto vie o samom Divou Tihoradiu. Istina je da o njemu postoje samo dva pisana podatka, ali o njegovu rodu i potomcima moe se saznati mnogo vie. O Divoevu ocu Tihoradu znamo samo da je postojao, i da je umro prije 13261329. g.1 1 Njegovi sinovi su: 1. Vitan Tihoradi. On je pristav na povelji bana Stjepana II iz 1326 1329,1 zatim kao svjedok od Usore, sa titulom kneza 2 na povelji iz 132913, te ponovo svjedok na povelji iz 1333.14 Zna ajno je da je ova zadnja povelja izdata Pod Srebrnikom u Usori. 2. Divo Tihoradi, je bez oznake titule, funkcije i podri jetla svjedok na povelji iz 1332,15 te pristav (opet bez oznake ti tule), na povelji iz 1333.16 Ova druga povelja je za podrijetlo Tiho7 K nez V laj D obrovojevi je svjedok n a 8 p o v elja b an a (i k ralja) T v rtk a, izdatih od 13531378. g. N a osnovi injenice d a se on u srp sk im sinodicim a p ro k lin je kao p rv a k k riv o v je rn ih B onjana, m o ra se zakljuiti, d a se i n je go v a oblast nalazila n a g ranici p rem a S rbiji, d ak le u istonoj Bosni. V idi o tom e u k n jizi J. i d a k a, S tu d ije o C rkvi bosanskoj i bogum ilstvu, Z a greb 1975, str. 75, bilj. 20. 8 U povelji b an a S tjep a n a II K otrom ania, izdatoj V ukoslavu H rv a tiniu 1326 1329. g., kao svjedoci ot Soli, n av ed en i su: up an Budo i elnik H lap. (Za d a tira n je povelje b an a S tjep an a, v id i m iljen je S. C i r k o v i a, Isto rija Bosne, B eograd 1965, 359.) U citiran o j povelji (bilj. 8), B rano C ep m ji je svjedok ot Usore. 10 P ostojbina H rv a tin ia dobro je poznata. 11 Id en tifik a ciju ovoga T ihorada v rim n a tem elju p atro n im ik a T ih o ra di, kako se zovu b ra a V itan i T ihorad. F o rm ira n je prezim en a po im en u oca openito je raire n obiaj m eu bosanskom v lastelo m X IV stoljea. 1 L. T h a 11 o c z , S tudien zu r G eschichte B osniens u n d S erbiens im 2 M ittelalte r, M iinchen-L eipzig 1914, 78. O d a tira n ju p ovelje vidi napom enu u bilj. 8. 1 Op. cit., 1415 i napom ena o d a tira n ju iz bilj. 8. S 14 S t o j a n o v i , op. cit., 45 47. 15 Op. cit. 4345. le Op. cit. 4547.

234

radia znaajna zbog toga, to su od 6 svjedoka i 3 pristava samo trojica iz Gornje (prave) Bosne,17 jedan je pristav Dubrovanin,18 a od dva pristava i 3 svjedoka su: dva iz Soli (Radoslav i Sitko Hlapovi), jedan iz Trebotia u Podrinju (Tvrtko Ivahni), a dva, kako emo kasnije vidjeti iz Usore,19 Logian je zakljuak da su, uz bana u Usori, bili, osim ue pratnje, i velikai iz oblasti koju je obilazio. Divo je ostavio trojicu sinova, koji su vrlo aktivno uestvovali u politikom ivotu Bosne, za vladanja bana i kralja Tvrtka. To su: 1. Milo Divoevi, spomenut samo jedanput, kao knez 1357. g.20 2. Sladoje Divoevi, koji u istoj povelji (1357) nosi titulu kneza, ali je uz to navedeno da je on Miloev brat. God. 1366. on je ve tepija i svjedok od Usore,21 isto kao i na povelji Dubrovniku iz 1367.22 U Tvrtkovoj povelji Stjepanu Rajkoviu iz 1373., Sladoje je takoer svjedok od Usore, ali sa titulom kneza.23 (Ovu de gradaciju nije mogue objasniti, ali se treba podsjetiti da je po velja do nas doprla u mnogo kasnijem prijepisu sa mnogo gre aka.) 3. Dobroslav Divoevi, je, kako izgleda, bio najmlai a spo minje se kao svjedok od Usore na poveljama iz 1380.24 i 1392.25 g. Bez oznake oblasti koju zastupa, Dobroslav je svjedok na jo dvije Dabiine povelje (1392. i 1393)26. Divoeve descedente ne moemo sasvim pouzdano dalje pratiti. Ipak treba voditi rauna da bi Miloev sin mogao biti onaj Mikac Miloevi koji je, zajedno sa dvojicom Zlatonosovia, bio zarobljen u Kosovskoj bici, i o kojemu su se, na zahtjev rodbine, Dubrovani propitivali u Carigradu 1403. g27 Isto tako treba pomiljati, da je
17 M ilo Vuokasi, H rv a tin S tefani i S tefan D rui. 18 M ihajlo M eneti. 19 V itan T ihoradi svjedok i Divo T ihoradi p ristav . 20T h a l l o c z y , op. cit. 25. K roz itav X IV v ije k prezim en a po im enu oca fo rm ira n a su uglavnom dosljedno. 2 . S u r m i n, H rv a tsk i spom enici, Z agreb 1898, 83 84. 1 22 S t o j a n o v i , op. cit. 7274. 23 Op. cit., 8586. 24 G lasn ik Z em aljskog m uzeja u S arajev u , S arajev o 1897, 183191. 25 u r m i n, op. cit., 9598. 26 S t o j a n o v i , op. cit. str. 172 175 i str. 177 178. 27 N. J o r g a, N otes e t e x tra its pou r se rv ir a l h isto ire des Croisades au XV siecle, P a ri 1899, str. 89.

235

Divoev potomak onaj knez Pribi (Miloevi), koji se spominje na poveljama Tvrtka II.28 Po ovome se Pribiu (Miloeviu) jo u prvo doba turske uprave zvala jedna nahija u donjem porjeju rijeke Krivaje (Pribi ili Kamenica, odnosno Pribieva Kamenica).29 Potomci Divoeva, vjerojatno starijeg, brata Vitana, bili su ta koer brojni i politiki vrlo aktivni. Jedini poznati Vitanov sin je Tihin. On je u latinskoj povelji bana Stjepana iz 1345. spomenut kao Tichcinus, filius Vitani, a na Tvrtkovoj povelji iz 1367, on je svjedok od Usore sa titulom kneza.30 Tihinov sin je Juraj Tihinovi. On je spomenut kao svjedok samo na jednoj Dabiinoj povelji iz 1392. godine, i to sa titulom upana.31 Treba napomenuti da je ovo jedini podatak o jednom upanu iz roda Tihoradia-Divoevia-Tihinovia. Ipak mi se ini da je upravo ovaj podatak dragocjen, jer on svjedoi da se radi o starom velikakom rodu u kojemu je upanska ast ve davno bila nasljedna. Sa Jurjem Tihinoviem se, prividno, prekida mogunost pra enja ovoga roda. Ipak je i prezime Tihinovi negdje ivjelo, jer se na dvije povelje Stjepana Tomaevia pojavljuje i vojvoda Vuki Tihinovi.32 Radi neobinog imena (odnosno prezimena) i, posebno, zbog snanog faktora nasljeivanja u velikakim rodovima, mislim da ne treba sumnjati u rodbinske veze izmeu Ju rja i Vukia Tihinovia. Meutim, jedan sluajno zapaen podatak dozvoljava da se potomci Ju rja Tihinovia prate i neto blie, samo pod drugim imenom.
28 To su povelje iz 1420. i 1421. g. (S t o j a n o v i , op. cit. 503504 i 504508), te povelja iz 1427. g., koja je dugo tre tira n a kao falsifik at (vidi stu d iju J. S i d a k a, Slovo 15 16 (Stefaniev zbornik), Z agreb 1965, 282 297, te P. A n e 1 i a, G lasnik Zem. m uzeja, S arajev o A rheologija, n. s. X X VI, 1971, 347360.) 29 H. S a b a n o v i , B osanski paaluk, S araje v o 1959, 117 i 125. 30 T h a l l o c z y , S tudien, 229231 i 2627. 31 S t o j a n o v i , op. cit. 172175. 32 S t o j a n o v i , op. cit. 162165; G lasn ik Zem. m uzeja, S arajev o 1909, 446448.; B ro jn i a rh iv sk i izvori k oji spom inju Zlatonosovie nav ed en i su u citiran o m d jelu N. J o r g e ; O toj znam enitoj o b itelji im a p o d atak a i kod M. D i n i a, Za isto riju ru d a rstv a u sred n jev ek o v n o j S rb iji i Bosni, I, Beo g rad 1955, 3841.

236

Na Ostojinoj (latinskoj) povelji Mleanima iz 1404. godine me u 5 svjedoka naveden je i vojvoda Vachomir Jurievich. (Vukom ir Jurjevi).33 Jedini Vukmir sa titulom vojvode, meu tadanjim bosanskim velikaima, je dobro poznati Vukmir Zlatonosovi. Za Ju rja Tihinovia, osim prezimena (Jurjevi), osobito ga snano vee oblast koju dri Usora. S druge strane, nema nikakvih indicija koji bi ukazivali da je nekim nasilnim putem (koji je u to doba bio jedino mogu!) likvidiran razgranati stari velikaki rod Tihoradia-Divoevia-Tihinovia, i doveden na tako istaknut poloaj neki drugi nepoznati rod. Mi ne znamo zato su Vukmir, Vukain i bar jo jedan njihov brat, dobili nadimak Zlatonosovii. Moda je to neko nasljedstvo od njihova oca, a moda je bilo karakteristino samo za njih (jer su moda od djetinjstva nosili neke haljine izvezene ili ukraene zlatom?). U svakom sluaju, moe se tvrditi, da Zlatonosovii, najmo niji usorski velikai u prve tri decenije XV stoljea, nisu nikakvi skorojevii ili uljezi u Usori, to znai da se moraju vezati s rodom koji se u ranijim izvorima javlja pod drugim imenom. Nijedan drugi rod nema uvjeta za takvu identifikaciju. Ako Zlatonosovie smatramo potomcima (sinovima) Ju rja Tih inovia, onda kratki podaci o njima izgledaju ovako: 1. Zlatonosovi Vukain, kao knez, svjedok je na dvjema pove ljama iz 1399. Za njega se iz drugih izvora zna da je oko 1424. g., poslije smrti brata Vukmira, dobio titulu vojvode i da je umro oko 1430. g.34 Zanimljivo je da u obje citirane povelje dolazi pod punim imenom i prezimenom (Vukain Zlatonosovi). 2. Vukm ir Zlatonosovi je ve 1400. godine vojvoda (i svjedok od Usore), a kao vojvoda svjedok je i na poveljama iz 1420. i 1421. g.35 Ve je spomenuto da se on na Ostojinoj povelji Mleanima zove Vukmir Jurjevi, dok je u ostale dvije listine naveden kao vojvoda Vukmir. U drugim izvorima (mahom iz dubrovakog arhiva) redov no je navedeno i prezime Zlatonosovi. 3. Vladj Zlatonosovi je poznat samo po jednom arhivskom po datku. On je zapao u tursko zarobljenitvo, a kada se 1403. g. bilo
35 S. L j u b i . L istin e o odnoajih junoga S lav en stv a i m letak e r e p ub lik e V, str. 3940. 54 M. D i n i , op. cit., 41. 45 S t o j a n o v i , op. cit. 503504 i 504508.

237

proulo da bi mogao biti iv, rodbina ga je (vjerojatno braa Vukain i Vukmir) pokuavala traiti preko dubrovakih veza u Cari gradu.36 4. tipan Zlatonosovi je doivio istu sudbinu kao i Vladj.37 U nekim dubrovakim izvorima spomenut je i neki Vuk Zla tonosovi (1422. i 1425. g.). Iz smisla izvora ne moe se zakljuiti da li je to posebna osoba, ili je to, to je vjerojatnije, varijanta imena Vukain.38 Braa Vukain i Vukmir Zlatonosovi istaknute su figure bo sanskog politikog ivota u prve tri decenije XV stoljea. Njihova mo, po rang-listi velikakih rodova toga vremena, svrstava ih na visoko mjesto, odmah poslije Hrvatinia, Kosaa i Pavlovia. Ako promatramo i itave rodove u historijskom razvitku, opet im pri pada isto mjesto. A po starim, dugotrajnosti i razgranatosti Tihoradii-Divoevii-Tihinovii-Zlatonosovii stoje ak ispred Kosaa i Pavlovia. (Ima indicija da istom rodu pripadaju Dinjiii i jo neki drugi.) Znaajno je da se Vukmir i Vukain normalno uklapaju u re doslijed usorskih vojvoda, koji se gotovo bez prekida moe pratiti vie od jednog stoljea.

Ui matini zaviaj ovog roda, u okviru prostrane i proirene usorske oblasti (ili Usore zemlje), nije mogue pouzdano utvrditi. Najstarija poznata generacija (Vitan i Divo) vezana je za Srebmik. Ako ovaj grad smatramo najvanijim vojno-politikim centrom Uso re (zato ima dosta razloga), onda je opravdano pomiljati, da je vodei ogranak roda i trajno bio vezan za Srebrenik. Inae, posjedi Zlatonosovia su svakako dopirali do Drine na istoku, a vjerojatno i do porjeja donje Bosne na zapadu.
*

Kao to se vidi, vrlo iroka i dinamina politika aktivnost roda Tihoradia, koju smo pratili u pojedinim, najizrazitijim manifesta
* J o r g a, op. cit. 89. 37 Ibidem . 58 Op. cit., 206, 223, 228. Id en tifik a cija V uka sa V ukm irom n e dolazi u obzir je r se u izvoru iz 1422. g. p araleln o n av o d e im ena Vocmir e t Vouk.

238

cijama (funkcije i uee u radu centralnog dravnog aparata), kroz gotovo 150 godina, usko povezuje Usoru sa Bosnom. Sada se moe tvrditi da je i u sferi kulturnog ivota Usora bila snano integrirana u bosanski kulturni krug. Ova fakta su znaajna zbog toga to su este intervencije ugarsko-hrvatskih kraljeva u ovim krajevima, kod nekih naih povjesniara stvorila utisak, kako je Usora sasvim labavo bila povezana sa ostalom Bosnom.

Resumee LE LIG N A G E ET LE PA Y S N A TA L DE DIVOS TIH O RA D I L E vangile de D ivo T ihoradi, decou v ert en 1960 d an s u n e eglise d e village p res de B ijelo P o lje ,est u n m a n u scrit de la p rem iere m oitie d u X IV e siecle, e c rit en ca racteres cyrilliques bosniaques, rich em en t decore de m in ia tu re s specifiques pour la Bosnie du X lV e siecle. T ous les specialistes qui o n t j u s q a p re se n t ec rit su r ce m a n u scrit (J. uri, R. Ivanievi, I. G rick at, P , M ijovi, Sv. R adoji, V. uri) av a ie n t com m is la m em e e rre u r, en in d iq u a n t la contree de Z av rje en Bosnie du sud -o u est com m e la region d origine de ce m a n u scrit e t com m e le pays ou v ecut le seig n eu r bosniaque Divo T iho radi qui fit fa ire 1E vangile et do n t il se servit. E n an a ly sa n t les docum ents et quelques au tre s sources h isto riq u es desX IV e et XVe siecles, 1a u te u r de cet article ap p o rte des p reu v es qu e DivoT ihoradi a p p a rte n a it a u n lignage p u issan t e t ram ifi des seigneurs, d o n t les te rre s se tro u v a ie n t dans la region de 1U sora (Oussora) dans la Bosnie du n o rd -e st et do n t les m em bres sont connus sous les nom s p atro n y m iq u es: T ih oradii Divoevii Tihinovii Zlatonosovii. C o n statation des faits su r 1origine e t le pays n a ta l d e Divo est im p o rta n te pour 1histo ire cu ltu relle de Bosnie, e ta n t donne qu e son E v angile p a r son ecritu re, ca racteristiq u es de langue, ainsi qu e p a r son sty le d illu m in a tion, reflete d ans u n e g ran d e m esu re les p a rtic u la rite s cu ltu relles de la r e gion de son origine e t ou il fu t en usage. Ce q ui est s u rto u t im p o rta n t cest q u on m o n tre de cette m aniore com bien la region d e 1U sora (Oussora) e tait fo rte m e n t intgree d ans la sp here cu ltu relle de Bosnie.

289