ARMIN BOLI

PLOVIDBA

ARMIN BOLI

ARMIN BOLI

PLOVIDBA

2 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

TU NA KII

arija tupo zuri u prazno, lovi muhe po "havi". Nekoliko trafika bezvoljno se dovikuje po parku na uglu ove bezimene ulice. U parku prava graja, po klupama rominja kia a tihi djetli ispod bagrema starog bljetavo hudi. I tu nije kraj ovog idilinog sluaja vremena! Tu na kinim okovima zagrljeni stoje njih dvoje Tapkaju ulicom mokrih ljubavnih trotoara. Poljubac. Tihi apat na uhu. Posljednji zagrljaj Godine odzujae u daljinu, kia vrati dugu nad grad, djetli nae bagremov raj Tu na kii ostade samo on i tuni park

3 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

PAMUK JESENI

Gdje odoe smijene rijei to se izleavaju na ovom grobu nadolazee jeseni? Da draga, pitam tebe! A ti ko po navici uti podboenih ruku pod bradu nabacivi osmjeh to od zime stvara ljeto. Kao da te nije briga za dananje sutra, niti za jueranje danas. (. . .) Dragi, jesi li primjetio kako vrijeme sporo tee? Listovi ko po ofucanom obiaju poinju da ute i da poprimaju smrad truhlog nitavila. Jo uvijek ujemo lave poutjelih papira na policama pranjavih biblioteka. Pretpostavljamo, to je navika. (. . .) Pokuavamo otkriti maglu izmeu prstiju dok sjedimo na klupi prozeblog parka. Poigravamo se sa rijeima bacajui poglede izmaglicama na rubovima nogavica sluajnih prolaznika. Razmiljamo o svakoj sitnici ovog prepariranog dana u naim sjeanjima, drugaijeg od drugog. Priznajem, kod mene napunjenog sa malo vie pamuka ljubavi.

4 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

OTRCANI PURPUR
Tamni purpur preliva se u otrcano crnilo. A ba tada najvie osjeamo beskonanost zvijezda. Imenom sopstvenim proreen, svukoh ga i njime se zagrnuh. Zaredih se muzikom, a zavjetovah glasu svome: Biuj zadnje nepce! Vrisak dlanova ukrotio sam ve sa prvim pogledima na sjeanje. Ispovijedi uju oi moje kad pred zrcalom zamurim. Ogrnuh se radosno postojanjem bez trajanja i doznah Tajnu. Ogledala vie se ne bojim. Sada su istija i brisana su ARF-om za staklo! Prati me ali gubi trag u raskrsnicama sjeanja. Trai me da bi voljela??? Samo naprijed! Uini to! Sretni me! Sluajno! Negdje!

5 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

TRI OLJICE
Svaki ovjek posjeduje tri oljice. Bijelu, crvenu i crnu. Iz bijele oljice pijemo uvijek iz tue ruke. Pitaju nas u rosnom jutru. Jedan za drugim gutljaji se redaju dok se malehne usne umazane krvlju latiinih rua lijeno otvaraju putajui samo krike tiine. Crvenom oljicom premazanom slikama nekih zaboravljenih reklama i vrsto obavijenom prstima desne ruke ispijamo tano u podne. Onako, vie iz navike nego iz potrebe. Potreba je navika, pa iz te potrebe ispijamo naiskap, traei jo...jo...jo! esto se desi da se uflekamo ba iz ove oljice i onda u bijesu proklinjemo krojaa sumnjive prolosti za nekvalitetno odraen posao. Kroja je kriv za nae fleke! Duboko je pala no. Stavljaju nam crnu oljicu u drhtave ruke. Prihvatamo, ne to elimo ve to moramo. To je naa potreba na koju se navikavamo. Priguena svjetlost duboko u no. Podrhtavaju sjene izboranih ruku i crna oljica u njima. Podrhtavaju i sjeanja na krinju maskiranu pauinom zaborava. U njima se skrivaju bijela i crvena oljica. Za koji minut rezervisat emo mjesto i za crnu...

6 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

FLEGMAN MOGA JA

Brundanje kaldrma ovih istroenih ulica daju tiini ritam latinoamerikog plesa. Nae tapkanje je u mjestu koje nalikuje krunom toku bez bijelih znakova uvijenih u plavo. Pamtimo ove protruhle bagreme kraj ulice jo iz prolog ivota. Jo uvijek prate lelujanje rijeke. A rijeka je modrikasto zelena. Imaju i oi tvoje tu boju. Zavidim rijeci na toj slinosti. Iznova glumim flegmana u pink odjelu. Rekla si mi da to voli. Dok nam vjetar piri raznosei kosu po usnama boje neba u sutonu pitam te: A koga voli, ako ja glumim? Nije vano, vano je da zavolim. Poslje budi svakakav. Znai, eksperimentiemo! Ljubav je i slijepa i gluha, i sama i tako puna bezbroj nepoznatih lica... Znam, sve sam to doivio u preanjem ivotu u kojem sam imao drugi veo na licu! Normalno da si doivio. Zar misli da ovjek samo jednom ivi? Ja ivim u stranici dnevnika koji sam ispisao sanjajui o danu koji je svojim sunanim valovima oduzimao dah kraj tebe, budei priguenu iskru u pogledu to ostaje u tiini sjeanja.

7 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

LJUBIASTA REZILJA
Maslinovim uljem premazana sjeanja mog djetinjstva egzibionistiki dolaze ove, kiom okovane, noi. A noi bez nje su kao crno-bijele fotografije sa izlobe cvijea Bijele rue, crveni karanfil i nekoliko ploa okovanih paukovom korozijom stvaraju sliku sobe koja jo postoji samo u tiini zaboravljenog spomenara. I opet otkucaji dosadnog sata vraaju me u oglabanu stvarnost. etiri zida uprljana bijelom bojom JUPOLA dimenzijama ispunjavaju urbanistiko-tehnike uslove za telefonsku govornicu. Vrata se kibicerski otvaraju kao peta karta u pokeru Nepoznata stopala sa lakiranim noktima crveno bijele boje tapkaju kroz parket do turskog tepiha to je kupljen na buvljakuBacio sam diskretan pogled na lice koje se pojavilo iza bijelog toka. Ljubiasta rezilja vihorila se na propuhu pravei od njenog tijela piratsku zastavu. Vrijeme je prolazilo mehaniki, prosto, bez ikakvog respekta dok su nam se pogledi traili. Hramljala je utnja iz TIK-a u TAK Duboki uzdah Ironian osmjeh bez glasaPosljednji pogled Vrata su se zatvarala bez kripe. Ostala je samo tiina i davno zaboravljeni spomenar.

8 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

SAVSARA GRBAVE DOLINE

Vijest o dogaaju brzo se proirila. Ula je u svaki kutak ove napaene doline. Naalost, nismo imali zvonara da nam odzvoni na vrijeme! Rekli su da je na godinjem! Kakva je ovo tupa parodija? pitaju se lica na ulici. Kia je ponovo poela plesati sambu na oblinjem krovu. Kakva idila noi! Oblinja protruhla kafana ovoj slici davala je barokni stil. U tvome kraju deru crknute make. povika brkati potar. Izguvana lica od alkohola i sivkastog dima bacie pogled na utobradog konobara. Jesi li mu ti prijatelj ili neprijatelj? upita hrapavi glas iz pozadine. Prijatelj, prijatelj! ree potar, reklamirajui uz osmjeh svoje izreetane zube. Vrijeme je opet stalo duboko u no. Kia nastavlja da rominja po izglabanim olucima. Daleko u daljini, u ovoj grbavoj dolini, uje se jo zvonjava aa i graja lica bez lica.

9 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

INTRA MUROS

Nazirem slast beskrajno dubokog mira pustinjaka koji, zasjevi na grebenu planine, promatra kruenje svoje sjene omamljene u slastima ljubavnog haia. Govori mi: Divno je biti u visinama. Eho pravi drutvo u samoi, a ti sam nie poteze kista po vazduhu od sree. Budim se... No je kripljiva i gola. Srameljivo zuri u naa tijela traei grundirane slike to smo ih naslikali ne marei za glasove iza zida. Leei pokraj mene pokazuje profinjeno umijee ljenarenja dok nam sat otkucava. Ponovo tonem u san... Poezija putovanja nije u odmoru od domae monotonije! ree Jozef i nestade u tiini. Pred zoru me probudie zvukovi vrana to pokuavaju da zamjene pijetla. Jozef je nastavio da luta tihim ulicama natopljenih kiama na kredit. (MMF je na sponzor) Usred velikog kulturnog bankrota prebivamo na otoku kojeg zovu Legija stranaca.

10 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

OPTUZIJA ZVONA

U tvom brzom govoru punom vieslojnih rijei koji je bio svojevrsna parodija na uobiajeni stil partijskih govornika sjeckao sam vrijeme. A ono je prolazilo, ne marei o tvojim besmislicama, niti o mom zanemarivanju tebe. Dok se vrijeme igralo sa nama i dok su tvoje usne dodirivale tijelo svakog slova, utalo je u uima sata nekakav tupi ritam vojnikih cokula Hehehe Nabacujem osmjeh na lice i klimajui glavom pravim se da te sluam. Pruam ruku prema tebi traei dodir tvoga tijela. Igra se nastavlja Neusmjerena emocija koja se mogla skrenuti s jednog predmeta na drugi kao plamen acetilenske lampe u ovoj sobi to je svjedok nepostojeeg zloina biva zaustavljena. DingDong Zvono na vratima prekida misao Vraa ruku tijelu Vrijeme je nastavlja svoje tapkanje ka beskonanosti

11 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

SOLILOKVANJSKO APUTANJE

No izbodena zvijezdama iz svog crnog tijela ispusta rosnu krv. Utihnue gromoglasni krici narandastih vrana.(Boju su nabacile u oblinjoj autolakirnici) uju se jo samo psi daljine sa svojim cviljenjem. I sad se pitam kako to izvode! Grad je na izdisaju. Ulica pusta tapka za rijekom ispunjenom ribljom bljuvotinom. (alili su se da komunalno nema posla!?) Ulina rasvjeta izrasla je pokraj puta. Mislim, da je sinoc nije bilo! Upirem prstom hodei i brojim: pedeset jedan, pedeset dva, pedeset tri... Bandera pedeset i etiri sa svojom svjetlou preklinje na S.O.S. Jedna od mojih sjena priskae joj u pomo, pa nestane u tami to ima krupne zelene oi to me ispitivaki posmatraju, pa se opet pojavi, pa nestane...Jel ovo neki bandera krug?? Zar si ti od onih to tapka po mranoj svjetlosti budei strah? Jesi li ti sjena istroenih kaldrma to nestaju u obroncima trave?

12 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

ANTAGONIZAM LJUBAVI

U morskim piljama kriju se puevi. Njihove kuice obljepljene su posterima udnje. Tragao sam za jednom preko mikroskopa. Bila je oglabana plavom korozijom. Njen dimnjak, ne tako graciozan kao njen krov, izbacivao je uz krike tisine kruiasti dim. Pitao sam se jel to moja draga potpalila vatru u kaminu?! Minula sjeanja ponikla su da se i danas divim tom trenu izigravanja vodenog folklora to u inat nebeskom svodu pravi stotine kruia. Ciniki pokuaj da se ulovi riba u letu. Pitam ovaj sat bez otkucaja: Je li vjenost put ovih kruia to lebde do povrine mora? Traim glas od tiine: Smrt je lijepa, jer boravi u tijelu moje drage. Moje ja(1/1 vlasnik) trai odgovor: Hoe li besmrtna dua ljubavnog antagonizma preivjeti u sjeni morskog kruia?

13 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

ESHATOLOKO JA

Tragalac sam za tiinom od juer, juer koje je tako daleko i tako blizu. Moje osobno i nadosobno "ja" kae da trebamo tragati za stopama pume de Chardina. Jel' to afrika puma sa francuskim nadimkom? Ili je to mistiki zooizam afrikih plemena? Ironina su pitanja eshatolokog "ja" nad mojim osobnim "ja". Branim se utnjom pasivne volje to tvrdi da je neroena. Advokat joj je neumrlost iji su nadgrobni spomenik klesali nezaeti vajari. Odupirem se izrazu mojeg neosobnog "ja",preputam se neizrecivosti. Dubine su to istine jueranjeg jutra to moje osobno "ja" krije spoznaju: "Ja", lupe sam, koji krade prolaznost od vjenosti! Osudite me!?

14 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

PRSTEN APSURDA
Moja dua ima velike prste, a na kaiprstu nosi prsten. Pitam se ve odavno ko joj je poklonio taj bronzani prsten? Kupila ga nije, jer u naem sokaku nema zlatare! Jel to tajna apsurda?? Pod velom neznanja o prstenu zapaam kako se razmakinju dubine jagodica. Na tom prstu jagodice su poprimile srebrenkastu boju i postale su dublje. Otisci ne ostaju, iako sam pokuavao da forenzikim putem doprem do njih. Jel i to tajna apsurda? Veeras, sav sam predan uzbuenjima prirode koju mi prokleti prsten prireuje. Vjetar njemo ogoli drvee pravei se da me ne poznaje. Jel to zbog apsurda? U inat vjetrovima, u prkos nepoznatom prstenu na dui, ciniki se grohotom smijem. Ja nemam duu sa prstima, ja nemam prsten apsurda!!!

15 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

NOIMA, KAU, LUTAJU VOZOVI

Noima, kau, lutaju vozovi... Ja svoj izgubih u trenu! Sat je jos uvijek stvarao buku u sobi u kojoj si ti pravila tiinu. Spokojni dusi bili su ti bend kojem sam bio jedini fan. Priznajem i danas sam! Zidovi ispred mene isti su kao i onu no kada si pravila mjesec... Zvijezde... Imale su tako oaravajuu svjetlost raja. Neodoljivo! Osmjeh tvoj uhodi me bez prestanka. Mislim da radi za CIA-u. Pruga koja vodi ove nae vozove skirla se u tamu. Nema vie mainove...skretniara...Pruga je ostala pusta. Busenje zaborava prekrilo je ime tvoje... A no je ponovo tu, da me uspava lanim priama o osobi iz bajke.

16 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

AMBITUS DUE

Veeras je zatajio mjesec pobjegavi od due noi. Moram rei da sam ja no! Strana i strastvena. Sa usnama ovlaenim krvlju nevinosti ostavljam trag na maramici. Rekli su mi da je to poruka neiskazane ljubavi. Samo, za koga? U usplamtjelim njedrima zapaljene ulice. Protestuju mojih sedam ja. Neukroene misli odlaze svjetlosnom brzinom na bezkrajni jezik. Jezik je star i suh. Izboran nitavilom i pokriven tkaninom krojenom sjenkom pijeska. Vjetar odnosi tkaninu i s njom uvehli poljubac. Samo, za koga? Iznova ine ambitus due.

17 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

PJESMA MOJE TMINE

Ja nisam onakav kakav izgledam. Izgled moj je samo odjea koju nosim. Paljivo je to krojena odjea po recepturi modnih dizajnera. Armani...Versae... Ona me titi od tvog propitivanja i mog zanemarivanja tebe. Po depovima se negdje skriva ono moje ja. Obitava u nitima tiine. Skriveno. Neshvaeno. Nepristupano! Moj um nije vjetrenjaa na vjetru. Um moj laa je u moru. Napominjem! U ovom moru nema valova crnog zlata. To je medijska izmiljotina! Laa ovim morem plovi sama bez kapetana. Galebovi pjevaju serenade o noima koje po planinama pleu. Njihove sjenke imaju krila koja lepraju put zvijezda. Ja pjevuim sa njima svoju pjesmu tmine. Ja od njih maskiram ludilo svoje.

18 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

MOJE NAGO LICE

Budim se iz dubokog zimskog sna i otkrivam da sam pokraden. Moje maske su nestale! Ostao sam bez devet maski iz devet ivota. Bez maski, bez ivota hodao sam ulicama ovog grada koji zaboravlja svoje ime. Viem iz ulice u park, iz parka u ulice: Lopovi! Lopovi su pokrali! Ljudi sa bezbroj lica gledaju u marionetu dana, ude udu, neki od njih povikae: ta radi luak meu nama? Ispruenih ruku milujem zrak, bacam pogled nebu, okreem se dervikim plesom. Primjetio sam bljedoliko me gleda sunce to skriva danju zvijezde svoje, sada je obasulo moje nago lice poljupcima, naalost nemam kraj sebe kremu za sunanje! Pronaoh tako u ludilu svom sigurnost i slobodu. Viem: Ne elim vie svoje maske! Dlanovi su mi izgrebani od nuklearnog zadaha parka, a nago lice nema sjaja: Slobodo usamljenosti nai mi sigurnost od shvatanja...

19 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

SAHRANA
Juer sam imao pogreb jednog od svojih ja! Moram priznati da se nisam nadao tako velikom odzivu na sahranu. Porodica, komije, prijatelji, moj vjerni pas bez gospodara. Tu je i omaleni grobar sa uprljanim izmama od zemlje gdje u lei. Posljednji ispraaj... Posljednje suze... Posljednja crna rua na kovegu! Sputaju me u apartman hotela ije su zvijezde isklesane od mramora. Gledaj! Imaju moje ime! Ponosan sam na svoje mrtvo ja! Leim na hladnom krevetu. ujem neko je pokucao na vrata. Ulazi prvo izma uprljana zemljom pa lice grobara. Od svih koje sam sahranio samo mi se ti dopada. Zadovoljstvo je to uti, zato ja? Zato to oni dolaze i odlaze plaui, a ti dolazi i odlazi sa osmjehom. ree grobar pruajui pruajui isprljanu ruku. Zar i grobari trae baki?!

20 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

IZUMITELJ
Prole noi izmislio sam novo zadovoljstvo. Isprobavao sam ga do rosne zore dok su hitali k meni. Aneo i avo...Ba su smijeni u odori lijenika! Sreli su se ispred mojih vrata, nenadano, besmisleno smisleno. Dugo su se prepirali oko mog novog zadovoljstva! Jedan je govorio: To je grijeh. Drugi govori: Vrlina je to. Zadovoljstvo biti daleko, a opet biti s tobom!

21 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

NAPUTENI JANUAR
Rua je vrisnula, u snu, umirui, i iz tog vriska rodio se januarski dan. Zatreperilo je srce usamljenog malog pauka u uglu gluhe sobe. Kupiemo joj nekada sluni aparat. Tepisi i glomazne pranjave stvari... Napustili su kuu nosei u sebi ivot, zaguljiv i dug, i ljubav, zaguljiva i duga, ispadala je iz starih pisama i knjiga na promrzlu cestu, sve dok teki kamion nije nestao u oblaku zaguljive snjene praine na dirljivo runom izlasku iz grada...

22 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

KRALJEM GA NAZIVAJU

Tamjan pale pred njegovim bistama, valjda iz viestoljetne navike . . . Pitam se kakva je to obredna scena kad mu vino pred noge sipaju i kraljem ga nazivaju? Kakav je to bezobrazluk izopaenih sveenika to pred njim padaju? Moderno izrabljivanje!? Moda. . . Da li je to pravi naziv za konzervu gulaa sa natpisom 100% demokratija? Robovanje u kojem tjeraju mladalaku duu na klanjanje tradicijama djedova, preko medija im kopaju svjee grobove za stare kosti . . . Koveg je za sve isti (zanimljiv naziv za pravdu), a kau da ga jo kraljem nazivaju . . .

23 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

U MOM DEPU LE
Pratio sam ovjeka od Kaira do New Yorka, od Okcidenta do Orijenta...Ustanovljeni kruni tok! Ugledao sam mnogo njegovih okova u pijesku. Otisaka stopala nije bilo. I danas se pitam zato? uo sam vapaj uma i dolina to skrie generacije i stoljea. Hrlio sam u dvorove, u hramovima osjeao vonj bludne svile, stajao uz prijestolja gojaznih kraljeva, plovio u suzama muenika... U jednom trenutku, bezimenog dana, mokrog mjeseca, krvave godine, u depu naoh ivakani papir pun kamiline sluzi, sa bljedolikom tintom koja udara peat vjenosti: trgovac (+ 17%PDV) za vojnika, vojnik za politiara(zar je bitna nacionalna stranka?), politiar za predsjednika(imamo i dva vika!), predsjednik za vjerskog poglavara(no coment!), a ovaj za Idola (ba me zanima kojeg:), a idol je samo zemlja (posaena na brdu balkanskih lobanja)zvana le, skriven u mom depu...

24 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

SJENKA ZADOVOLJSTVA
Smrtniko lice pustilo je suzu iz poluotvorenog kapka. Potresla me jeza skrivene sutine prole ljubavi. Pozdravljam ovu samou to mi vraa buave slike prolosti. Gubavo srce, a i ova osakaena dua vapi za tvojim tananim govorom. - Ispriaj to, ispriaj to molim te! - Moje je sasvim obino, nita! - Svejedno, priaj!? Nekoliko njenih rijei, komadii slova i zaboravljene pauze ispisali su scenarij duevnog zadovoljstva. Otkrivale su mi smislu izgubljeni besmisao. Jesu li to rijei anela? Moda su bile i moje, ali ih nikad nisam izgovorio tako umiljato, ak ni sebi! Znam, bile su u meni, sigurno, i rijei i misli... I ova slika Nas, muzika parka i film proljea, sada su samo sjenka magaze zadovoljstva.

25 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

TVOJ BROJ 37.

Svjetlost istroene svijee iskrada sjenu violine, tiina joj tuno svira dok mi duu ibaju vjetrovi jueranjeg sutra. Preko volje odlazim iz ovog grada popravljajui okovratnik zahralog kaputa. Vlana je i kaldrma od nebeskih suza to su bacale bijeli praak po nama. Kakvu li nam samo ironiju sprema ova januarska no? Jo uvijek ujem krvavu i dreeu muziku koja, priznajem, odie sirovim divljatvom avoljeg mucanja. Odvie je zaeerena i kipti od sentimentalnosti. Rastanak. Valjda nastao iz propadanja molitve koja je bila upuena tebi. Posljednji trag zgaenog mene i tvoj broj cipela 37. ostao je u bledunjavom snijegu da ga sutranji vjetar zamete u zaborav.

26 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

KUTIJA CRVENE BOJE

Jedan ovjek. Jedna sjena nepoznate ene. Jedna zatvorena kutija crvene boje. I kraj kamina uti pas. Pomislih da se radi o idili zimske noi. Kakva varka pjeanog sata! Skupa su gledali istu taku. Istu kutiju. Istu uspomenu. Nad uvalom sjeanja blistalo je vedro nebo, ogledajui se u plavoj vodi mora kao pastelna glazura. Tek poneki nagovjetaj crvenila javljao je zalazak sunca. Velianstven je to trenutak koji uvijek iznosi pobjedu iskonskom dramatinom ljepotom. Zato si stao? upita sjena Zaboljele su me noge od pogleda na ovu iroku puinu. Ona otkriva sve! Mi nismo izvan nje, ve u njoj. Nismo posmatrai, ve uesnici. Ona se ne skriva kao to to inimo mi. Zato to nema ta da skriva. Ona je nevina.

27 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

KRADLJIVAC SNOVA

Morskom puinom huji zao vjetar, u njegovoj upljoj dui odzvanja party Bekih djeaka... Kakav samo cinizam prave ovi primorski galebovi! Nadmeu se briga i nebriga, tuga i prazno zadovoljstvo ekajui nju! Isti ritam princeze i bitange vrti se na ovom crno-bijelom tv-u iz 84. Probudio se kad je muzika prestala: ukrao je san nekog buavog ribara.

28 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

LJUBAVNA ENTRATA

Godina se navrila od njihova vjenanja, u septembru. Vjenanje koje je izbljedilo ekajui kumove. Umornim mehanizmom prilagoavanja ubjedio je sebe da je san ispunjen. Uz tihi povjetarac na njegovom pragu dolo je i pitanje od nje: Uzima me? On je oborio oi i rekao: Nije uobiajeno da se vane odluke donose naglo... Pristajem!

29 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

PLOVIDBA

Sasvim blizu groblja a nadomak mora ive njih dvoje. Ona veeras ima pansku frizuru i japanske minue, oito je jo u trendu modni globalizam... A on ribar koji na meniju voli peenu koko sa umakom od italijanskih gurmana. Promijeni frizuru! Zato, dragi? Ne zovi me dragi. Zato, dragi? Stavi obinu frizuru! Veeras je posebna no. Veeras more je nemirno. Veeras na groblje nose vijenac od vjetakog cvijeaIsplovljavaju u zoru.

30 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

CRVENO

Sjedi pored mene duboko zamiljena Zasukala rukave do laktova kao brkati ribar na Dunavu. Demper joj je crvene boje kao i one naunice to ih je kupila u nekom od onih kataloga Avona ili Oriflam-a koji se povlae kudikamo. Zato zuri u mene? - pita znatieljno s osmjehom ironije, doista joj nepristaje! Lijepa si! - kaem Ne pristaje joj ironini cinizam niti ozbiljna faca kakvu imaju svi oni cirkuki vodii na televiziji. Budi, bre, ono njeno bie to umiljato cvili nad mojim usnama! - kaem A tko je to njeno bie? - pita znatieljno Pa ti! - kaem Crvenilo se nazire po cijelom tijelu, opet joj treba mjeriti temperature! (...) Do kada ekati opet bljedilo? Znam, moje zube dotakla je vatra poude. Ostani, molim te!

31 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

BIJELA RUA
Ii ulicom. Pa zastati okamljeno. I opet krenuti. Zatim naglo pasti. Dotai tlo ovim licem namazanim kojekakvim kremama to se prodaju na tv shopu, pa ugledati kako krv curi niz obraze, iz nosa. Pokuaj da se pridigne. I opet pad. Osjeaj tupog bola u grudima... Ogledalo, razbijeno, prikazuje scenu pogreba: Bijela rua na tijelu. Okrueno ljudima u crnini. Nepoznatim. Pla i jecaj ena. Sjeanje: kad se rodi svi se smiju dok ti plae. Stvarnost: ostaje osmjeh na licu mrtvaca dok svi plau.

32 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

MASKA
Navukla je povijest novo ruho, Satkano duginim koncem. Sivo. etka se nadmeno ulicama grada. Gospoa, nepoznata, gleda je ispod oka. Divi se kiu modnih detalja. uti eho lavea pasa. Njue od doline do planine. in i vrijeme grabe kandama. Ostaje trag u kru. A u korpici maii se ponovo savijaju u klupko. Mjauu. Cvile. Sivilo se farba rijeima tampe. Ljudi! Dosta nam je prvoaprilskih ala!

33 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

DVIJE CIPELE

Nekoliko natruhli basamaka... etvorougaona avlija. Sa sve etiri strane visok zid. U protivnom zidu jedna mala vrata, naviknuta da budu zakovana odavno... Ugledah neije dvije cipele, nepomine i grevito pripijene jedna uz drugu... i udnom hajkom, mokar i kaljav od zaklona gumene cjevi, bez kape na kovrastoj kosi, nepovrijeenom rukom pruzih lulu pomirenja...njoj... svoje velike bolove i duge patnje izgubih iz vida u jednom otkucaju sata TIK... uzdignutim pogledom likova sa statue prodje kraj mene...ostade prazan prostor i otkucaj TAK na zidu...

34 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

TVOJA PRUGA
Sat jos uvijek stvara buku u sobi u kojoj si ti pravila tiinu. Spokojni dusi bili su ti bend kojem sam bio jedini fan. Priznajem i danas sam! Zidovi ispred mene isti su kao i onu no kada si pravila mjesec... Zvijezde... Imale su tako oaravajuu svjetlost raja. Neodoljivo! Osmjeh tvoj uhodi me bez prestanka. Mislim da radi za CIA-u. Pruga koja vodi ove nae vozove skrila se u tamu. Nema vie mainove...skretniara...Pruga je ostala pusta. Busenje zaborava prekrilo je ime tvoje... A no je ponovo tu, da me uspava lanim priama o osobi iz bajke.

35 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

Masks humpback valley

New of the event spread fast. It seeped into every corner of the suffering valley. Unfortunately, we had no steeple to ring us on time! They said it was on vacation! "What is this dull parody"-they asked on the streets. The rain again began to dance the samba on a nearby roof. What an idle night! Nearby Decembers rotten cafe gave this picture a Baroque style. "In your corner, they devour dead cats." Cried the confused postman. Creased faces from alcohol and gray smoke threw a look at the blond bearded waiter. "Are you his friend or enemy?" A hoarse voice asked from behind. "Friend, friend!" said the postman, advertising his riddled teeth along with his smile. Time stopped again deep in the night. Rain continued to drizzle on soundless gutters. Far in the distance, in the horrible valley, sounds a clutter of cups and face without a face.

36 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

Flegman moga ja

Brundanje kaldrma ovih istroenih ulica daju tiini ritam latinoamerikog plesa. Nae tapkanje je u mjestu koje nalikuje krunom toku bez bijelih znakova uvijenih u plavo. Pamtimo ove protruhle bagreme kraj ulice jo iz prolog ivota. Jo uvijek prate lelujanje rijeke. A rijeka je modrikasto zelena. Imaju i oi tvoje tu boju. Zavidim rijeci na toj slinosti. Iznova glumim flegmana u pink odjelu. Rekla si mi da to voli. Dok nam vjetar piri raznosedi kosu po usnama boje neba u sutonu pitam te: A koga voli, ako ja glumim? Nije vano, vano je da zavolim. Poslje budi svakakav. Znai, eksperimentiemo! Ljubav je i slijepa i gluha, i sama i tako puna bezbroj nepoznatih lica... Znam, sve sam to doivio u preanjem ivotu u kojem sam imao drugi veo na licu! Normalno da si doivio. Zar misli da ovjek samo jednom ivi? Ja ivim u stranici dnevnika koji sam ispisao sanjajudi o danu koji je svojim sunanim valovima oduzimao dah kraj tebe, budedi priguenu iskru u pogledu to ostaje u tiini sjedanja.

37 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

NEODOLJIVO PRIVLANI TRAG DO SMISLA (EKAVSKA POSLA)

Ima jedna utljiva sjena na nebu to se skriva iza plavih oblaka tvojih oiju. esto uti otvorenih usana i gleda me zatvorenih oiju. Priznajem, i tad uspjeva da me zavede svojim bisernim osmjehom mjeseine. Iako se ne znamo, znamo jedno za drugo. Priaju nam glasovi opalog lia prie nae prolosti. Topla je ova jesen. Vjetrovi plavi miluju grane koje ne znaju kako e se zvati. kaem Da, topla je i ispunjena bojama koje opijaju duu. odgovara mi kao po navici. Ostavljamo naoj tiini da mjerka budunost traei plavetnilo sjene. Ali... Plavetnilo nije bit sutina je svjetlost. Naa svjetlost...

38 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

OTRCANI PURPUR
Tamni purpur preliva se u otrcano crnilo. A ba tada najvie osjedamo beskonanost zvijezda. Imenom sopstvenim proreen, svukoh ga i njime se zagrnuh. Zaredih se muzikom, a zavjetovah glasu svome: Biuj zadnje nepce! Vrisak dlanova ukrotio sam ved sa prvim pogledima na sjedanje. Ispovijedi uju oi moje kad pred zrcalom zamurim. Ogrnuh se radosno postojanjem bez trajanja i doznah Tajnu. Ogledala vie se ne bojim. Sada su istija i brisana su ARF-om za staklo! Prati me ali gubi trag u raskrsnicama sjedanja. Trai me da bi voljela??? Samo naprijed! Uini to! Sretni me! Sluajno! Negdje!

39 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

PAMUK JESENI Gdje odoe smijene rijei to se izleavaju na ovom grobu nadolazede jeseni? Da draga, pitam tebe! A ti ko po navici uti podboenih ruku pod bradu i nabacila osmjeh to od zime stvara ljeto. Kao da te nije briga za dananje sutra, niti za jueranje danas. (. . .) Dragi, jesi li primjetio kako vrijeme sporo tee? Listovi ko po ofucanom obiaju poinju da ute i da poprimaju smrad truhlog nitavila. Jo uvijek ujemo lave poutjelih papira na policama pranjavih biblioteka. Pretpostavljamo, to je navika.

(. . .) Pokuavamo otkriti maglu izmeu prstiju dok sjedimo na klupi prozeblog parka. Poigravamo se sa rijeima bacajudi poglede izmaglicama na rubovima sluajnih prolaznika. Razmiljamo o svakoj sitnici ovog prepariranog dana u naim sjedanjima, drugaijeg od drugog. Priznajem, kod mene napunjenog sa malo vie pamuka ljubavi.

40 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

TRI OLJICE

Svaki ovjek posjeduje tri oljice. Bijelu, crvenu i crnu. Iz bijele oljice pijemo uvijek iz tue ruke. Pitaju nas u rosnom jutru. Jedan za drugim gutljaji se redaju dok se malehne usne umazane krvlju latiinih rua lijeno otvaraju putajui samo krike tiine. Crvenom oljicom premazanom slikama nekih zaboravljenih reklama i vrsto obavijenom prstima desne ruke ispijamo tano u podne. Onako, vie iz navike nego iz potrebe. Potreba je navika, pa iz te potrebe ispijamo naiskap, traei jo...jo...jo! esto se desi da se uflekamo ba iz ove oljice i onda u bijesu proklinjemo krojaa sumnjive prolosti za nekvalitetno odraen posao. Kroja je kriv za nae fleke! Duboko je pala no. Stavljaju nam crnu oljicu u drhtave ruke. Prihvatamo, ne to elimo ve to moramo. To je naa potreba na koju se navikavamo. Priguena svjetlost duboko u no. Podrhtavaju sjene izboranih ruku i crna oljica u njima. Podrhtavaju i sjeanja na krinju maskiranu pauinom zaborava. U njima se skrivaju bijela i crvena oljica. Za koji minut rezervisat emo mjesto i za crnu...

41 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

PLANINARENJE MEFISTA

Iz utrobe prodorni krikovi nemaju obzira to tiina ima godinji odmor. Planinski zrak i nekoliko smjenih planinara daju idilu planinske veeri. Prsti na rukama ne osjeaju ruku. Ruka ne osjea prste. Dahom pokuavamo rastjerati besmrtnost grbavih uvara. Je li to protest za lutalice misli? upita Mefist Tapkajui u zaijem brlogu traei neto u neemu pojavi se svjetlost. Bestidno bljetava kao kurva iz stripova za djecu ne marei za RP. Naalost, nisu vie u trendu! Nekoliko uprtih oiju bez zjenica vidjee glas to se budi iz ponora zasljepljenja: Lijepo je vidjeti cvijet u zaetku i nanjuiti neroeni miris! ree medvjed maui nam sa skutera!

42 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

SLIJEPA HUMANOST

Svakodnevnica tjera slijepe mieve da skrauju nokte na nonim prstima dokolice. U tome ih bodre masno crveni sati meuvremena. Prije nego to krenu u lov na prepariranu krv to kola venama drekavca, stavljaju svojeruni potpis u Knjigu donatori organima. Kakav gest humanosti! (. . .) Parketi nonog neba kripe pri pokretu eta ovih mieva to preklinju makom da ih lovi. Uostalom, oni mutiraju iz sata u minutu, ba u one make bez brkova. Gillet je opet u trendu! Nisu im potrebna klupka niti tanjur sa prokislim mlijekom. Moda koji zalogaj VISKAS-a!? Moda... Ali, ne, nije ovo reklamna propaganda, jer nema ko da plati! Kau: Recesija zavladala i nad slovima! (. . .) Prije sputanja zaleenih zavjesa jueranjeg danas, narator ree: Ovo je lov iz sjene dananjice ije su rane uprljane krvlju nevinosti. Da, ovo je potraga za tragovima krvi sinonjeg noas. Prezeblih krila, sa nekoliko alova to lie na transparente ostavljenih, odlaze na istac. Naivnost njihova kotae ih slijepe humanosti!

43 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

ZAVJERA SJENE

Hijene usana grizu nekoliko suza iscrpljene prolosti. Pustinja izrasla iz sjeanja koje vapi za dogaajem kojeg zovu onaj vakat. Umoran od privienja razasutih snova ije porijeklo naoh u DNK-a vaerskog ludila. Oekujui priznanje sopstvenog ja proklinjem naminkanu tatinu tvoga ja. Priznajem, nakaza sam bez lucidnog stava o nama! Marioneta naeg ljubavnog pokuaja. Kradljivac tuih sjena. Mrtvac bez sprovoda. (. . .) Evo ve po navici rezbarim slova pokuavajui da doprem do tebe. Ali... Ti ne uje, niti vidi, niti osjea! Pa... Pitam se samo da li ima smisla traiti iskorak u ono neto? Imali smisla bacati obrise izopaene ljepote u kontenjer sa otpacima duevnih bolesnika? (. . .) Rekli su da je ljubav besmisao koji je istetoviran na dui ovjeka. ja Ama... Ljudi brbljaju o svemu, pa valjda po navici i o ljubavi. - ja Govore da e putevi koji dolaze promjeniti sve. Trebali bi promjeniti i nas. ja Putevi e nam samo uloge zamjeniti samo onda kada pokuamo shvatiti. - ja

44 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

POSTOJANJE BEZ TRAJANJA

Ponod prolazi u naoj kripavoj nodi rastanka, zijevajudi bezbrino nad eljeznikom stanicom. Vjetar pue sa neodreene strane pravedi od naih prozeblih tijela lelujavo drvede. Idila otegnutih zvukova tranice biuje ovu eljeznu tiinu preklinjudi amotno dutanje neznanih putnika podsjedajudi na davno izgubljeni dan ogrnut velom strasti. Iz usana cvili nedoreeno zbogom popradeno pogledom iscjeenih suza. Nekoliko kofera zaboravljenih krojaa cvile za dodirom ozeblih ruku. I opet tiinu sjeku gromovi Teslinih munja pod dnom bezdana modrog kolosjeka. Poneka rije, zlovoljna psovka na raun pospanih konduktera vratie graju ovoj pustari. Omaleni ovjek sumnjivog hoda prilazi do tranica okovanih akordima putovanja. Iz njih pjevui Betovenova simfonija ne maredi o ritmu suza zametnutih u njenim naunicama. Pogleda na nas srameljivog osmjeha ispod razmaknutih brkova Njemakih ovara i upita: Gdje putuje zaljubljeni par?

45 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

IZVOR PEPELA

Veeras me gui znatielja ugaene cigarete. Prepoznajem na njenom ukaljanom filteru otiske tvojih njenih prstiju. Sivkasti pepeo razbacan po uglu izhablanog stola podsjea na krepane dane. Makadamsko zatije umazano notama Mefistove pjesme upotpunie no bez mjeseca. Jo nekoliko svirepih udaraca boli prolazi kroz mene, nastali od ugriza jueranjeg danas. (. . .) Pepeljara prazninog doba grozniavo hudi pokraj zamagljenog prozora. Na zidu slika njemackog psa masturbira nad fotokopijama knjiga bez naslova. amotno preklinje dim u zraku za vjetrom koji njie kukovima na prolost. Rekao bih idilino vrijeme za proklinjanje nostalgije za tobom... (. . .) Veeras sam Feniks bez suza. Ni vlastite rane vidati ne umijem. Heliopolis bez vatre preklinjem na utoite dok letim bez krila. Vjetar nosi crveno -zlatno perje moje, satkano pepelom godina ljubavi nae. Dozivam trenutak ilustracije, da naslika jo samo jedan pejza... Jo samo ubogu sliku valovitog stasa nae sentimentalnosti.

46 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

LOVAC

Ved neko vrijeme pokuavam da dohvatim bestidni krik savjesti. Iritirajudi djeluje na mene zijevajudi prema besanim kazaljkama, ne maredi za zoru bombardovanu proljetnim mrazem, niti za podrigivanje pijane mjeseine. Lucidno se osjedam u njenom prisustvu dok grizem filter nezapaljene cigarete. Prstima lupkajudi po stolu isklesanom u firmi sumnjive likvidnosti duebriniki se ophodim: prema flai poderanog natpisa bez ijedne kapi neznanog pida; prema krnjavoj pepeljari sa dva ruba uvijena u jedno tijelo i sa aom koju igosae kauboji iz Kine! Dubiozan je ovaj spektar globalnog podstreka da izmami iz savjesti jedan krik. Jedan jedini...

47 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

Molitvenik pahulje
Pojavila si se poput lutrijinog broja. Na prepad... Iznenada me dotakla svojim brojem srece. Mislim da je i nebo, nou okovano, znalo za to. Tvoje isputene rijei, u poruci na zidu, aptale su: "Da, volim snijeg i prieljkujem ga snivajui"! Uzvratio sam molitvom bez tamjana: "Dragi moj meteoroloe, najavi noas tihe pahulje, bijele pokrivae, samo za nju!" (. . .) Vrijeme je prolazilo, sankajui se na satu to ve odavno drijema. Neki stari bluz pjevai rezbarili su muziku tiine, ne slutei dolazak zimske idile. A onda udo izleti iz osmjeha opijenim haiovim dimom. Skoknuvi na prozor bez zamaglice, ukaza njeno lice. Crna kosa raspustena u nitima bajkovitog stanja. Usne jo ne dotaknute jagodicama hladnih prstiju. I... Divan osmijeh isklesan na pahuljama to se slivaju niz uslianu molitvu.

48 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

KORACI RASPOZNAVANJA Stojim u mjestu dok mi noge podrhtavaju. Umoran sam, i od snova i od matanja o zlatnom sutra. Znam, putnik sam sudbinskoga tapkanja u hravom krugu. Povijen u klupko kolutam se od straha make ivota to kandama vreba. Valjda po navici od elja koje vie ne elim. Valjda od osjeaja kojeg vie ne osjeam. (. . .) Kakve su misli u sumornu zimu gdje grane ogoljele od snjega hude? Zapitan tupim bolom koji izvire iz grudi, grabei kiseonik to ga i drvo nee. Proklinjem suhu stabljiku gdje se pod zemlju savija, iskazujui tovanje pred praznike kia. A...valjda je i to navika, kao i zujanje u uima od obeanja koja nestaju u topotu nadolazeeg voza. (. . .) Nikud ne idem, stojim u mjestu i posmatram kako odmie. U prstima gnjeim suhi duhan kao iz potrebe za dimom u zraku. Kau i elja je potreba I navika je potrebaA ta je voz?
49 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

POVEZANOST NAVIKA
Uhapen u ruhu djeijeg tijela sa lizalom u ustima, kmezim! Na rukama lisice uprljane maglinom nevinou, strepim. Igrokaz ovog asa kazuje vie od nekadanjih dana to korake svoje ostavie. Violina notama pria o strujanju usana to drhte na vjetru ljutei zelenu granu. I opet sjeanje... Nepovezano! Isprekidano! enstveno... (. . .) Drhti nebo blijedo kao bosi prosjak na sred basamaka tvojih. Klavir mijenja violinu u oblinjoj krmi gdje uskoro svie zora. S tugom posmatram ovaj idili drag horor. Valjda iz navike za okrutnou. I opet se navikama na sjeanje... Na stihove... Navika je to na rijei, da iskaem misao, nekog tamo sjedobrkatog starca sa crnim eirom. Da utim sa podboenim rukama to trae lulu opasanu naviknutim opaskama. (. . .) Roen prerano, hodam zemljom previe kasno. Bez potrebe podiem spomenik na kojem ne pie nita osim SUJETA. Ne bojim se samoe misli, one u drugima pjesme piu. Ne hudim zbog toga to ivim nepoznatim ivotom nekog drugog. Ja samo eznem za notama tajnim. Stojei navikavam se na povezanost nenaviknutog. Sluajui kako krv u venama riga uzdiem za potrebom da opalim sujetu lanu. Da. Uporno naviknut ja hrapavim glasom grizem glasno niti ovog smrdljivog asa.

50 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

LOGIKA NESVJESNE NAVIKE NAGONA IVOTA

Kleberim se dok sluam proelavog iu koji mata o pokojniku u odijelu prozeble ptice. Pristaje mu u ovom asu sve iz hegelovske perspektive. Valjda je to nagon njegove starosti?! Podboenih ruku pod bradu lijeno otvara usta izgovarajui neto za neto. Navikavam se na ove njegove neiskazane rijei zato vjetice, te falusne majke, prodiru okot svoj, a zato demoni obilaze okrune sudove potraujui svoja prava?! Okrueni smo zidovima ocrtanim krvlju dua to ne ih prodadoe Mefistu radi naviknutog adeta. Faust se poigrava sa domaim vretenom gledajui nacionalno prvenstvo u borbi bikova. Iznenaeni smo prisustvom ostalih na tribinama iji dim cigarete prodire u na duhanski vazduh. Demokratija je oito prisutna i u duhanu striga.

51 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

SKRIVENI MOTIVI

Okovani smo ljubiastim pahuljama to se veju nad naim sudbinama. Idilino preklinjemo none ptice da pjevaju tanane stihove Merlina. U notama od stakla reklamiraju Milku od jagode molei tako za njenim okusom usana. Pokuavamo da se naviknemo na naviku o nama. U tom pokuaju dolazimo na poetak. Poetak neega za neto. Poetak potrebe za eljom. (. . .) Rasputene kose preko ramena skidala je sitne estice biveg pepela. Prkosei civilizaciji rezbarila se nova ljubavna kolijevka. Lijepa kao Hemingweyev oprotaj, vrsta kao ponosna Judita. Gledala je njene rijei na zidu prelivene umakom od rajice i dekorisane maslinom. (. . .) Zauzdavamo otkucaje srca laui sebe o oporu bijesnih zvijezda na nebu. Ne priznajemo postojanost nae spoznaje za jedno, za lepet stranca u snovima. Govori u arenilu o pokislim pticama, o sofizmu u tijelu mom si ti, a ja u tvom, mi smo mi! Bacamo posljednji pogled pri kraju sutona, molei da ovo bude na savren let.

52 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

Kreativno iekivanje

Promrznut u monakoj rizi od 100% coton-a ekam tvoj dolazak. Iekujui u ovoj nemilosrdnoj noi miris koji bruji na formalin. I satne kazaljke tiho pjevue pjesme o naem susretu. enja se raa u slikara koji dekorie sahrane njenog djetinjstva. Njegov dlan na kistu vru je od mase pristisnutog vremena Podeava alarm da ovo bude slika za znojan san.

53 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

Kikot knjiga
Hiljadugodinja slika Heraklita obuavila je na zidu od stajanja. Zid se navikao na nju, a ona na njega. Navika je to iz prisile! Kreolskim stilom upakovana je idila ove noi u note Elijasa Regulesa. uti dok prilazi radiju i pronicljivim pogledom stavlja prst na OFF. Tiina preuzima prepriavanje Hiljadu i jedne noi sa oblinje drvene police. Prati je lepet tvog ljubiastog ala to klepee po krvavim daskama Indartea. Prelazi rairenim rukama po koricama knjiga dok mi prilazi tanano. Stavlja kaiprst na jednu knjigu u tvrdom povezu o seksualnim obiajima balkanskih naroda. apue mi tiho: "Ovo je na zajedniki san neuvjetovan daljinom. Ovo je naa oigledna obaveza, da prihvatimo san izgraviran univerzumom!"

54 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

Televizijski morf
Razbacane figure dnevnog boravka podrugljivo se smjekaju akordima moje zapitanosti. Nisam uspio da ih ujem zbog degustacije zvuka sa oblinjeg tv-a. Mijenjao sam uloge ivota prelistavajui kanale kablovskog operatera. Bio sam vesla, trgovac robljem, rob, drvosjea, razbojnik koji napada karavane, a zatim i zarobljenik Saracena u rudniku ive koja oslabi moje zube. (. . .) Tupo grickam vrijeme tokom emisije o preivljavanju na kanalu Animal planet. Razaznajem crnu figuru ribe na ekranu to lepra zelenim potokom. Otvorenih usta vragolasto se primie samom dnu gdje filistrino zjapi crni stub. Crte na njemu izjele su alge dok su pratile nacionalno prvenstvo u gurkanju. Tu je i jedna harfa okiena korozijom kao trag bestraga. Sjeanje sjeanja. (. . .) Ponovo lupam po daljinskom upravljau proklinjui istroene baterije. Mijenjam tv kanal oekivajui neto zanimljivo. Trenutak ostade iza mene, ne marei o ribi koja tapka u krugu. U otkucaj sata uskoi neki ovjek zauzimajui moje mjesto, stajajui.

55 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

DNEVNI CIKLUS: ELJA

eli da bude prognan jer ima kuu od have. Njeni montani zidovi s oltarima ukraeni su prainom 90-tih, a kuni mezimci jo uvijek ive u sobi s odkrinutim vratima. Ti si supstanca univerzalnosti plaena da sanjari. Raznosi sterilnu prainu na gumenim cipelama, nesvjesno. eli da napusti naputeno, da ostavi ostavljeno. Preparirao si prazninu za izlobu u muzeju zaborava. eli, a ne moe! Ti i dalje stoji u mjestu cupkajui desnom nogom. Pravi tragove svog eljenog odsustva, ne da pamti ve da se prisjea.

56 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

DNEVNI CIKLUS: MATARIJE

Odgurnula me njenom odlunou ugaene cigarete, tanano puhajui u dlaice na pisaoj maini marke IMPERIAL. Nisam upao u greku da je pitam da bude moja. ekao sam strpljivo sjaj u oima i zarivanje zuba u donju usnu Norine replike. Nije bilo pretjerivanja u tiini. Napravila je korak sa cipelama koje kmeze po orahovom parketu. Prila je pruajui ruku ruci. Nije bilo maaka izmeu nas dvoje. Nije bilo sjene da nas prati. Ostao je samo pjesak da se kotrlja u pjeanom satu.

57 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

PANPSIHIZAM JEDNE ENE

Sjedila je kraj mene ne pokazujui zanimanje za ljubav. Njeni umorni oni kapci skrivali su parodiju za umijeem trgovanja. Bila je to pretpostavka sa 20% popusta na sentimentalnost. Nije bilo hronologije razmiljanja o Utopiji Morove gravure. Njeno sjeanje ostalo je u sobi uprljano akordima protruhlog radija. Vjerovatno se stidila jurnjave pauka sa metlom u ruci.

58 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

NEUDOBNA TIINA
kripava bol u leima sutranju veer najavljuje hladnom. Ne mari o bubamari na zidu i njenim crnim arama od izmaglica sjeanja. A ona, nijema, reperskim pokretima istrauje grube nanose zida nespretnog zidara. Da li trai blagoslov za ilegalni boravak u legalnom logoru? Kakva je ovo samo snaga godina koje pogrbljavaju svoje korisnike? Jesu li ovo pitanja za kalvinistiku gozbu? Ili cejlonski aj...

59 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

Na korak do proljea

Dou dani kada se izmigolje nove sjene ljubavi. Valjda po navici to tako mora biti. Treba ili hoe!? Ne znam... Ljudi su na ulicama, uz naviku navika, reklamiraju ozarena lica sa smjekom marta. Die se i ulice sa grajom iz zimskih dimljenih kafia. Smetljari su ponovo uzeli metle u ruke... Koraaju neujno metui smee mahalskih pria.

60 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

AUTOSKOPIJA ZUBOBOLJE
Sluajnost je vrila selekciju izmedju crnih ara na bubamarinim leima. Ne marei o bolu zuba, koji je sluajnim grizom nezrele jabuke, pukao. Izbor od dva sveo se na liniju izmeu meuprostora. "Dragi, laku no!" - ironino se ponavlja jednom, dva puta, tri puta... Blijedo zurei u sliku nacrtanu biohemijskim kistom ne mislei o niemu za niem izustih: "Draga, lijepe snove elim!"

61 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

USPOMENE DROGIRANE ULICE

Brundanje ulice poprskane sutranjom kiom poprima novu dimenziju. Pijetlovo kukurikanje, kikot maaka u prostituciji i jedan ugavi pas bez AV. Jecaj pijetla bez zore u lijevom sokaku poprima dimenziju mladoenje bez mlade. Hmmm...Desno...Te sulude maketine opet predu oko februarskog treptaja. Drogiraju se humorom italijanskog sira Galbani sanjajui mieve. Otaplerski pas, koji hronino pati od narkoleksije, nekontrolisano roni u drijemanje na prostirci od 100% coton-a tano na sredini ulice. Vrijeme u ovoj mahali ostade bez muterija zbog prevelikog PDV-a na sekunde. I vjetar je spakovao kofere uspomena izgravirane natpisom: Deava se da bi se deavalo.

62 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

NEPOKRENUTI POKRETA PRAINE

Tri zida ogrnula notama orijentalno utanje. Prekrivaju beznae prividnim mirovanjem. Duboki glas sa mrtvih usana uvjerava mahnitu masu pauka. Panoi obeanja o svilenim mreama, punomasnim muhama na tanjuru, i bespokojnoj slobodi prekrili su sve kutove ove neokreene sobe. Repriziraju promidbeni program proizvodu isteklog roka trajanja.

(. . .)

Probueni iz praine ostavljamo jezik , nek ti se nae. Rei e ti jednom sve to su oni preutali. Izvueni iz imena, iz koe mrtvaca, traimo boju za zidove nae sobe. Oni nas prate, utei. Ne osvri se... Neurednih su brada, neumivenih lica i utih prstiju od izgorenog duhana. Prate nas, strahujui. Ne osvri se... Daleko su iza naih koraka, hramlju na obje noge, od starosti. Zaostaju za nama, padajui. Ne osvri se...

63 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

IEKIVANJE OEKIVANOG

Zagrnuta prua ruku prema meni. Trai izvor nikotina na izgrebanom stolu. Misao umetnuta u zaborav iznjedri skriveni pogled vrijedan iekivanja.

Zelenim oima okovano lice kao imitacija pozivnica izgravirana srninim suzama. Nesiguran prilazim ti tanano sa govorom u vrletima ega: Jesi li siguran da nisi siguran? Nisi siguran da si siguran!

Uzimam te u naruje dok okree glavu Nesigurna si da si sigurna u ono to eli.-ujem apue ti tvoj ego. Spremam usne na blizinu spajanja. Razbie se stakleni snovi u nebroj dijelova. Ogledalo pade u odraz slutnji. Otvarajui oi ugledah,u jednom komadiu ogledala,tvoj odraz lica. I...poljubac to iekiva tvoje usne.

64 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

Sudovi svijesti

Sati su nalakirali nokte sentimentalnou. Zaustavili su vrijeme u sobi gdje ami osvjeteni sat. Njegove kazaljke ekaju najavu o promjeni vremenske zone. Nepriznavanje priznavanja trailo je rijei utjehe: Ne tuguj kad na tebe nahrle svi problemi, sve teke i brige, budi postojan i strpljiv. (. . .) Vrijeme hridom istetovirano pjevuilo je stihove El-Mutenebija. Njihovi akordi izigravali su pokrete orijentalnog plesa sa smradom nargile. Strpljenje je imalo gorak ukus dima podsjeajui na neroene dane. Roeni u iekivanju iekujemo, da u sudu smrti umremo.

65 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

LET

Iznad kronji brezovog drvea skakue jastreb u letu. U ulozi kamikaze bez cilja biljei peate modrini neba. Propadajui u dubine ponora sve do koljena mislio je o: mrklom mraku u pola pet ujutro kada zora suzi rosom, o iscrpljenosti neiscrpljivih, o odustajanju upornih. Tiho je padao s mislima o snanim krilima stihova Kalavale. eznuo je o kandama hrabrosti kod Eneja. Uzdisao za ljepotom ene po imenu Carmen. U samoj vrleti ponora uspio je ponovo vinuti se u nebo. Plavo nebo. Pomogla su mu u tome sjeanja zaboravljenih ptica.

66 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

U sjeni sjene

Proganjan u paprati, bjeao je mrav od bojazni da ga ne okupaju. Navukao na sebe smrad dana koji su se cijedili u znoju pod pazuhom. Zgusnute slike prolosti stavio je u plastinu vreicu. Kau: Ogranieno je vrijeme za ukanje! Mislio je : U akama malih ljudi nepostojanost kripe postoji.

(. . .)

Izmigoljivi glavu kroz pukotine sadanjosti vrebao je batinae moralnosti. Rekli su: Oni prave prozivku tiine! Nisu ga razumjeli duebrinici. To su oni koji imaju preeg posla krpei rane po betonu. Pitali su: Je li ovo solidno vrijeme za situiranje postojanosti?

67 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

Razlog vie...

Pucketaju prstima sablasni gromovi lucidno pravei kine pauze, umrljani u sjeanju zaboravljaju, teko je skinuti fleku dema mostarskih treanja.

(...)

Na stolu novine od juer podboenih dlanova prikupljaju prainu. Ona, podignuta da bi se spustila, drijemajui pada po nama, ne marei o nadolazeoj kii. Rije po rije, slovo po slovo, utihnue u sutonu nadolazeeg sutra.

68 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

Tamburanje ekanja

Na magistralama sopstvenih dlanova etaju se otupjeli pejzai. Ulice su instalirale nove nadimke. Posljednji naziv je "Loading..." "Oni" iz komunalnog promijenie profesiju zarad ulinih lampi. eka se jo potez djeda sa klupe.

(. . .)

Sezona brijanja mievih glava je na izmaku. Upozoravaju nas, na tu dramu, kiobrani sa rupama. "Oni" iz komunalnog dadoe otkaz. Potez djeda ostade da zjapi u bunarima sarkazma.

69 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

WiFi mahala

Prvi suton iri svoja krila, dolina je ovo prozeblih paprika. U dvoritu neimenovane bogomolje, odjekuje graja djece, utirajui nogama klupko sudbine. Posmatraju ih nijemi kicaroi, glasove aljui nepoznati komijama. Mahalue pire na vjetru okaene o balkonski trik. U desnom uglu ove iarane ulice, odmah pokraj drveta gdje takori naplauju makama toalet, na kolicima beskunika sjedi djeak traei wireless.

70 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

Leptir od lakmus papira

Upakovana u lakmus papir nudi mi izbor. Boja radi boje ili odlazak radi dolaska?! Namee misao koja skriva u sebi dra nedokuivog. Na mjestu gdje je doputeno bacanje pikavaca gasim cigaretu. Igrajui se pepelom gledam leptira kako polagano pada. Stvoren da impresionira nedozvoljava lahkou pada. U treptaju krila stvara tvoj dah blizu mojih usana. Pria nam mudro sputajui krila u prainu vjenosti: "Bez obzira koje bile boje oiju, boja suza je ista!"

71 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

Cigarette memories

Satkan od misli koje razuzdavaju greke zaledih pogled. U odsjaju oiju nazire se daljina dogaaja koji budi razum. Kao poglavlje knjige sa koricama koja ima vonj na ustajalost, utim! Ni sadraj sa nekoliko bezobraznih naslova ne spominje ime tvoje. "Da li eli sauvati moju duu veeras?" neobian naziv poglavlja za usamljene! (. . . ) Sredina knjige lijepila se za svaku jagodicu prsta nakvaenu jezikom tvojim. Sliveno je u jedan komad bez ludorija na daskama koje ivot znae. Susret na tu negdje neposredno oko daha sjene to prati povjetarac na tvojoj kosi. Usne dodiruju tijelo cigarete sa mirisom plina od "ZIPPO" upaljaa. Sivilom zagrnut skriva tajnu o inicijalima "A. B. 2007".

(...) Oajna potraga za sretnim zavretkom gubi se u dnu utila. tampano na hladnom stroju bolesnog jezika crnom tintom ree: NASTAVLJA SE. . . Mozaik zaborava u djelu koje sve ponitava. Mozaik ideja bez ideja. Stresemo skupa, neznajui za to, zvijezde u karlicu. Izgovaramo bestidno psovku na balkanski nain gazei zauvijek tijelo pikavca.

72 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

BEDTIME
Vrijeme grizu psi. Vremenu rane zacijelile nisu. Jezik vremena pocrvenio od tranja po ulici, a pamet spava...

Vrijeme je lanih utjeha i suza. Zna, mnogo je u vremenu uda, luda. Patuljak vremena sjenovito eka u grmu, a gle, pamet i dalje drijema...

Vrijeme budi rane budilnikom sa buvljaka. Vrijeme, ipak, budan je svjedok, da ovjek drijema, da pamet spava...

73 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

AMBRELA

Na naim usnama je mrlja dopadanja radi dopadanja. Oko nas soba naikana poznatim sjenama aputanja. Ne marei za tiinom svjetlosti to izaziva grudobolju sauesnici smo strasti. Mikrofonija osjeanja pakuje u tetrapak poneki uzdah divljenja. Skidamo vorove slutnje o naem sutra kao pelud s rue. I redamo slova, rijei, sintagme tako iz sata u sat dok ne otkuca as. Zavravamo poetak na izlaznim vratima cupkajui ambrelom od stepenice: "Zbogom draga!" "Zbogom dragi!"

74 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

BUAV VAKAT

Gledam reklame sa rolne toalet papira, prezentiraju iznova izvijanje kupusa sa rebarcima, valjda uspostavljaju dijagnozu okusa samoe. A njene konture uronjene u naa lica sasuila su osmjeh.

Masa slavi popis pogrbljenog stanovnitva. Komije mi alju dimne signale iz avlije bez wireless-a. Radnika klasa odavno je ostala na ekanju, a igra sa djecom poprimila je odlike kineskog trnog centra.

Od buavog nesklada krezavih ljudi stigosmo do preziranja salonskog inata. Bludni mali vrag uhvatio je signal enje: "Moda je produkt drutvenih okolnosti".

75 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

JESEN

Jo jedna jesen zalupila je vrata za sobom kao propuh, bespravno! Nije ostavila u zraku ni jedne bakterije, jednostavno se iunjala, bez pozdrava. Proaprkaju super oluje, kadkad, po naoj sobi. U jesen! Od strasti koja nas je boljela u jeftino jutro pravili smo histeriju lai. Skrivajui maske iza zavjese podsmjehivali smo se gologlavoj noi. Puhali smo ulicama tjerajui utobrado lie, nesvjesno. Blefirali smo istinu zarad provincijskog karnevala, svjesno. U sutini sutine gubili smo dane ljubavi uei uz dim cigarete, namjerno.

76 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

ABOCO* JEDNOG PARKA

Na tepihu ozloglaene udovice razbacane slike sivog ivota. Prekrivene slovima radi rijei oivljavaju neznane likove iluzije. Tu je lik, valjda mlade ene, bez lika. U poderanim tenisicama koraa premazanim trotoarom, sigurna da stranjicom amara tramvajsku stanicu. Kia, kao sporedni posmatra, rominjajui ocrtava granice stvarnosti. Divi joj se zaljubljeni par grlei kulminaciju raspleta. Grickajui sutinu posmatrali smo djevojku ogrnutu eirom parka. Uprtim pogledom prema nama nakrivila je cigaretu, ustima, traei dim. Razmaknutim nogama grabila je egzistenciju.

*skica neke slike

77 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

78 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

BIOGRAFIJA

79 PLOVIDBA

ARMIN BOLI

Armin Boli roen je 20.07.1987. godine u Zenici. Osnovnu kolu Alija Nametak zavrava u mjestu Begov Han, nadomak epu, a potom odlazi u Sarajevo gdje zavrava srednjokolsko obrazovanje. 2006. godine upisuje Pedagoki fakultet u Zenici, Odsjek za bosanski, hrvatski, srpski jezik i knjievnost. Pie poeziju i prozu, a neke od pjesama su mu objavljivane. Poezija mu je objavljivana u Panevu, u Srbiji u omladinskom zborniku poezije i proze Rukopisi kao i u prestinom svjetskom asopisu za por culturu Diogen u, kao i u mnogim online asopisima.

80 PLOVIDBA