Anda di halaman 1dari 14

Anali Dubrovnik 44 (2006): 241-254

241
Izvorni znanstveni rad UDK 94 (497.5 Dalmacija) Primljeno: 31.3.2006.

HAJDUIJA, RAZBOJSTVA I KRIJUMARENJA U DALMACIJI OD USPOSTAVE DRUGE AUSTRIJSKE UPRAVE DO SREDINE 19. STOLJEA
TADO OROLI
SAETAK: U pokrajini Dalmaciji, u njenu zaleu, ali i u primorskim dijelovima, kroz razdoblje druge austrijske uprave, osobito u prvoj polovici 19. st., intenzivna su razna zlodjela, hajduija i krijumarenje. Uzroci pojaanim nedoputenim radnjama tradicionalno su prisutni elementi kod puanstva, nedovoljna uinkovitost redarstvenih i vojnih snaga i neodlunost vlasti u rjeavanju postojeih problema (carinska politika). Vlasti, naroito za upraviteljstva Lilienberga, pokuavaju iznai konkretne mjere u spreavanju pojaanog intenziteta i suzbijanju svih nedjela. S obzirom na konfiguraciju podneblja, navike i tradiciju stanovnitva, pothvat vlasti bio je otean, ali ne i potpuno neuinkovit. Primjenom konkretnih mjera, osobito tridesetih godina 19. st., djelomino se normalizira stanje s obzirom na zaustavljanje krijumarenja i hajduije.

Hajduija i zlodjela
Hajduija, razbojstva i krijumarenje bili su svakodnevnica kopnene, ali dijelom i obalne i priobalne Dalmacije. Pripadnici teritorijalnih snaga, pandurski korpusi ili mobilni odredi, kao i vojni mobilni odredi imali su pune ruke posla kako bi suzbili razna nedjela na tetu drave i drutva openito. Mora se rei da se pod razna razbojstva i hajduiju misli na pljake i napade na putnike ili trgovake karavane, openito pljakake pohode ili druge vrste
Tado Oruli, vii je asistent Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru. Adresa: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Zadru, Obala kneza Trpimira 8, 23000 Zadar, e-mail: tado.orsolic1@zd.htnet.hr

242

Anali Dubrovnik 44 (2006)

prepad, zlodjel, otmic ili slino, kojih je bilo mnogo u to vrijeme. Ovakav vid zlodjela javlja se osobito u prvoj polovici 19. stoljea, ne samo u Dalmaciji, nego i u drugim pokrajinama Monarhije, ali i u ostalim europskim dravama, negdje vie, negdje manje. Razlika u odmetnitvu izmeu hajduka dalmatinskog zalea i cestovnih razbojnika u drugim europskim dravama oitovala se u tome to je hajduija u Dalmaciji imala tradicionalni korijen, a time i oblik svojega postojanja, dok je u ostalim dravama ovakvo razbojnitvo imalo iskljuivo trenutni karakter materijalne koristi. Tako su hajduki voe u Dalmaciji uglavnom opjevani u narodnim pjesmama kao narodni junaci,1 a iznimno i rijetko kao razbojnici ili pljakai.2 Njihovi potomci, desetljeima poslije, ponosili su se svojim hajdukim precima i ponosno isticali njihova imena i djela kao da su oni najvei pravednici koji su poginuli u nadljudskoj i hrabroj borbi. Prvotno je i hajduija u svom tradicionalnom obliku za vrijeme mletake uprave imala ulogu svojevrsna oruanog otpora prema neprijateljskoj Turskoj. Takav oblik oruanog otpora podupirale su i poticale i mletake vlasti. Hajduci su povremeno u veim ili manjim skupinama upadali na turski teritorij pljakajui njihove kue i blago ili jednostavno napadali njihove karavane. Problem je nastao kada je, nakon prestanka turske opasnosti, i dalje nastavljeno djelovanje hajduije, osobito napadi na turske trgovake karavane. Od tada su mletake vlasti imale na mahove vee ili manje, ali konstantne probleme sa spreavanjem ili suzbijanjem hajduije. Specifinost hajduije je i u tome to je stanovnitvo dalmatinskog zalea, ali i poglavari sela ili ak sami pripadnici teritorijalnih snaga, nerijetko podupiralo hajduke voe i hajduiju, a rjee suraivalo s redarstvenim ili vojnim snagama u suzbijanju i hvatanju hajdukih skupina,3 strahujui od odmazde, jer u sluaju da razbojnici ne bi bili uhieni, izdajnik, a katkada i njegova obitelj, platili bi ivotom. Hajduije je najvie bilo u podrujima tri bive krajine: Kninskoj, Sinjskoj, Imotskoj, zatim na podruju Ravnih kotara, u podvelebitskom i velebitskom
1

Stijepo Obad, Kraj hajduije u Dalmaciji. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 25 (1986):

283.
2 ime Perii, Hajduija u Dalmaciji XIX. stoljea. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 33 (1991): 18. Kao na primjer navod: Udarie iz gore hajduci, gore robe neg iz Bosne Turci... 3 Presidijalni spisi Namjesnitva (dalje: PSN), god. 1835., sv. 171, kat. II/9, naslov: Forza territoriale, f. 10 (Dravni arhiv Zadar, dalje: DAZd). Stranice ovog izvornog dokumenta nisu numerirane. On je sastavljen od po dva sastavljena lista, dakle, dva lista bi u tom sluaju inila etiri numerirane stranice. S obzirom da je ovo veliki dokument, autor ovoga rada numerirao je stranice po redoslijedu listova, tako da se moe lake nai traena stranica.

T. Oroli, Hajduija, razbojstva i krijumarenja u Dalmaciji...

243

podruju zadarskog zalea i naroito u bokokotorskim vrletima na granici s Crnom Gorom. Osobito je bila prisutna u Boki, gdje su se zlodjela i razbojnitva zaredala, tako da je ve 1835. bilo preko tri stotine nerijeenih zloinakih sluajeva, a vojska i panduri nisu uhitili niti jednog traenog razbojnika. Stanje je bilo takvo da se umnaaju zlodjela i zloini na takav nain, da je tamo zavladalo pravo anarhino stanje.4 Jedan vladin inspektor, govorei o stanju sigurnosti dalmatinskih cesta, konstatirat e da od hajdukih prepada nijedan putnik 1853. nije bio siguran.5 O navedenim problemima govori namjesnik Lilienberg tridesetih godina 19. stoljea. On u nacrtu izvjea za Dvorsku kancelariju istie kako Dalmaciju mui teka moralna poast ije su posljedice strane, da su nebrojeni sluajevi paljenja kua, pljaki, ranjavanja, umorstava i vlastitih obiaja osvete.6 Maslinici, vinogradi, polja, kue i vrtovi, tj. cijela imanja mogla su biti samo u jednoj noi zapaljena i potpuno unitena. Mladi su ljudi tumarali uokolo s orujem, besposliarili i ekali da ih pozove pukovnik, serdar ili harambaa u pandursku ili straarsku slubu, u sklopu ili izvan njihove javne tlake. Opijali su se i cijele noi kartali po gostionicama, a onda je taj isti olo pljakao i unitavao usjeve, krao domae ivotinje i vrio razne druge nebrojne ekscese.7 Koliki je broj razliitih prijestupa izvren govori podatak da se u zadarskom okruju samo u sijenju 1835. dogodilo 143 zlodjela, od kojih 54 podmetanja poara (paljenja polja, kua i sl.) i 146 teih policijskih prekraja.8 Ni u ostalim okrujima nije bilo bolje. Za kotorsko okruje ve smo naveli da je bilo preko 300 zloinakih sluajeva. U druga dva okruja, dubrovakom i splitskom, osobito u brdovitim predjelima prema Bosni i Hercegovini, stanje nije bilo nita bolje. Tamo je posebno krijumarenje uzelo maha. Mnoga slubena i putopisna izvjea suglasna su da je Dalmacija gospodarski zaostala i surova austrijska pokrajina. Tome u prilog govori i sljedei primjer. Komparativnom analizom broja teih ili lakih prekraja i zloinaca izmeu austrijskih pokrajina Dalmacije i eke uvia se kolika je u tom pogledu bila stvarna uljudbena razlika. eka je 1833. imala ukupno 3.880.000,
PSN, f. 14. Bernard Stulli, Graa o gospodarstvu Dalmacije u prvoj polovici XIX. stoljea., u: Iz prolosti Dalmacije. Split, 1992: 542. 5 . Perii, Hajduija u Dalmaciji XIX. stoljea.: 20. 6 PSN, god. 1835., sv. 171, kat. II/9, f. 7-8. 7 PSN, god. 1835., sv. 171, kat. II/9, f. 7-8. 8 PSN, god. 1835., sv. 171, kat. II/9, f. 9.
4

244

Anali Dubrovnik 44 (2006)

a Dalmacija 348.000 stanovnika. U Dalmaciji je bilo 1.688 zloinaca. Prema omjeru stanovnitva ovih dviju pokrajina, oekivalo bi se da eka ima 18.829 zloinaca, a bilo ih je samo 2.515, to je za 16.314 manje u odnosu na usporedni broj zloinaca u Dalmaciji. Nadalje, te je godine u Dalmaciji bilo 4.356 teih policijskih prekraja. eka, koja je brojila deset puta vie stanovnika, u istim bi okolnostima trebala imati 48.565 teih policijskih prekraja, a ona je stvarno imala samo 7.655, to je za 40.902 manje u odnosu na omjer stanovnitva i prekraja poinjenih u Dalmaciji.9 Prema tome, u ekoj na svakih 1.543, a u Dalmaciji na svakih 206 stanovnika dolazi jedan zloinac. Kod teih policijskih prekraja, u ekoj na 506 stanovnika je jedan, a u Dalmaciji, naprotiv, na samo 80 stanovnika dolazi jedan tei policijski prekraj. A da stvar bude jo gora, u 1834. godini taj se broj poveao za 256 novih sluajeva, tako da je tada bilo 4.612 teih policijskih prekraja.10 Desetak godina kasnije (1842.), svaki 154. itelj pokrajine Dalmacije bio je krivino kanjen.11 Sve do kraja pedesetih godina 19. stoljea stanje se nije posebno popravilo niti je broj prijestupnika posebno opadao. Znatniji broj opadanja razbojnitva i zlodjela primjetan je tek krajem ezdesetih godina toga stoljea. Ovo nam govori o stanju dalmatinske stvarnosti, osobito u dalmatinskom zaleu. Najburnije godine hajdukovanja bile su upravo u prvoj polovici 19. stoljea. Hajduija je potrajala su sve do kraja stoljea, naravno u znatno manjem intenzitetu u drugoj polovici stoljea. Ovdje neemo iznositi pojedinane sluajeve, kojih je bio nemali broj, nego samo ope stanje uz pojedine primjere hajdukog djelovanja i nastanka zloina. Problematika veih ili manjih prekraja i raznovrsnih zloinstava jako je bitna za bolje razumijevanja drutvenih prilika u Dalmaciji. Nekoliko je primarnih razloga zbog kojih je hajduija bila tako rairena u pokrajini Dalmaciji, odnosno u njenu zaleu. Prethodno smo istaknuli da je to djelomino bio plod djelovanja prethodne mletake uprave, koja je hajduiju poticala u borbi protiv turske vlasti. S prestankom turske opasnosti hajduija ulazi u drugu fazu. Transformira se u iste razbojnike druine, koje napadaju ponajvie turske karavane, a kasnije krajem 18. i u 19. stoljeu, i sve ostale putnike i karavane, zatim dravne blagajne, potanske koije, pojedine bogatije
9

PSN, god. 1835., sv. 171, kat. II/9, f. 66-67. PSN, god. 1835., sv. 171, kat. II/9, f. 67-68. 11 . Perii, Hajduija u Dalmaciji XIX. stoljea.: 200.
10

T. Oroli, Hajduija, razbojstva i krijumarenja u Dalmaciji...

245

kue i openito stanovnitvo kraja u kojem su djelovale. One nisu previe birale koga e napasti, jer su, dakako, osnovni cilj bile korist i novana dobit. Katkada su pastirima odvodile cijela stada ovaca, upadale u kue bogatijih seljaka, a katkada su razbojnici napadali dravne slubenike ili bogate trgovce. Razvoj hajduije, razbojstava i kraa u pokrajini uvjetovala je cjelokupna nesreena drutveno-politika situacija, loe agrarne prilike, monstruozni carinski sustav,12 neuinkovito sudstvo, siromatvo i bijeda, tradicionalni naini osvete, zaostalost i nepismenost i druge sline situacije. Jedan od problema nalazio se u tome to su austrijske vlasti vrlo sporo primjenjivale pravne i zakonske mjere na pokrajinu Dalmaciju. Za primjenu i uvoenje nekih sudskih ili politikih upravnih elemenata i ustrojenje vojnih ili redarstvenih ustanova trebalo im je po nekoliko desetljea. Jedan dio tih upravnih i pravnih elemenata aktualne vlasti naslijedile su iz mletake, odnosno prve austrijske ili francuske uprave i zadrale ih kao privremene ili trajno vaee. Premda se reorganizaciji sudstva pristupilo ozbiljno i efikasno, ono nije uinkovito djelovalo na ire slojeve puanstva, osobito ne na ruralno. Sudske pristojbe bile su visoke, a seljak je morao plaati skupe odvjetnike u rjeavanju sporova, pa je radije sam rjeavao probleme. Najee privatnom osvetom. Hajduke druine inili su odmetnici zbog krenja zakona, bjegunci iz zatvora, vojni dezerteri, prezadueni teaci, ubojice i slini razbojnici. Nemali broj je i onih prekritelja zakona koji su postajali odmetnicima i priklanjali se hajduiji zbog narodnog obiaja ili tradicije u sluajevima privatne osvete, najee zbog palei, ubojstva, ili jednostavno zbog raznih kraa, naroito stoke i poljoprivrednih dobara. Bilo ih je teko uhititi, jer su s njima suraivali narod i oni koji su ih trebali uhititi i goniti, primjerice poglavari sela ili harambae i naelnici opina (sindici).13 Oni su trebali energinije provoditi zakon i proganjati zloince, ali esto nisu, bojei se osvete na vlastitoj imovini, zakonski
B. Stulli, Graa o gospodarstvu Dalmacije u prvoj polovici XIX. stoljea. 548. Svakako je dobre epitete upotrijebio ondanji financijski slubenik kada je govorio o carinskom sustavu kao monstruoznom. Naime, apsurd je u tome to je bilo toliko carinskih granica koliko je bilo opina. To znai da je teak koji je obitavao s one strane granice, na primjer obrovake opine, morao platiti carinu u opini, tj. ii u Obrovac, kako bi mogao dovesti i prodavati robu na zadarskoj trnici. Osim toga, veliki su i nameti na uvoznu ili izvoznu robu, i naravno da je u takvim situacijama krijumarenje bilo svakodnevno i u velikom broju. To je pogodovalo raznim oblicima sukoba s redarstvenim i vojnim snagama. Na kraju ovaj slubenik predlae novi carinski sustav prema kojemu bi se uspostavio slobodan unutarnji promet robe u pokrajini. 13 PSN, god. 1835., sv. 171, kat. II/9, f. 48.
12

246

Anali Dubrovnik 44 (2006)

posredovali u uhienjima zloinaca, pravei se slijepima.14 S obzirom na laku podmitljivost poglavara sela ili harambaa (ove funkcije esto su bile sjedinjene u istoj osobi), kod kojih se pravinost mogla kupiti ako ih se estito najede i napije, ne udi ovako rairena hajduija.15 Uz neureena opinska sredita i neorganizirane politike uprave, i teritorijalne snage bile su samo djelomino organizirane i nije se mogao postii pravi red. Panduri su uglavnom bili siromani teaci koji nisu imali stalnu plau. Drava je od njih teko mogla oekivati predvienu potporu u odravanju reda i sigurnosti. Negdje se u vladinim izvjeima tvrdi da se ovo zlo nije moglo ukloniti zbog toga to su pripadnici redarstvenih snaga, odnosno panduri, domai ljudi koji su istoga kova kao i odmetnici.16 Ova konstatacija ne moe se uzeti kao potpuno ispravna i istinita zbog toga to su problemi bili drugaije naravi. Tako npr. za francuske uprave hajduija je bila gotovo potpuno suzbijena, unato nemirima i ratovima, a pripadnici teritorijalnih snaga, odnosno pandurskih korpusa, bili su sastavljeni iskljuivo od domaih ljudi. Razlog zbog ega su teritorijalne snage pokazale svu svoju uinkovitost vrlo je jednostavan i pokazalo se da on nije imao nikakve veze s podmitljivim ili prevrtljivim karakterom domaih pandura. Njihova djelotvornost nalazila se ponajprije u poticajnoj, tj. novanoj i vojno-disciplinskoj naravi, a za francuske uprave se pokazala u najboljem svjetlu. To je bilo zbog toga to su pripadnici teritorijalnih snaga dobivali redovnu mjesenu plau, uz odreene novane naknade ili nagrade kod raznih izvanrednih mjera, te tako imali dobar poticaj za revno i poteno obavljanje svoje dunosti. Teritorijalne snage tada su ustrojene kao prava vojnika organizacija s potpunom vojnikom disciplinom.17 Za razliku od francuske, za vrijeme druge austrijske uprave teritorijalne snage ostale su kao privremeno ustrojena organizacija sve do potpunog ukinua. Njihovi pripadnici nisu dobivali redovne mjesene plae, osim pukovnika, serdara i podserdara, a nagrada ostalima bila je osloboenje njihovih obitelji od javne tlake i izvanredne naknade.18 Osim toga, i vojnika disciplina, kao

PSN, god. 1835., sv. 171, kat. II/9, f. 49. PSN, god. 1835., sv. 171, kat. II/9, f. 49. 16 Miscellanea, sv. 1, poz. K, Saggio sul modo di promuovere lagricoltura equindi la prosperit della Dalmazia (DAZd). 17 O tome u: Tado Oroli, Teritorijalne snage za francuske uprave u Dalmaciji (1806.-1809.). Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 45 (2003): 271-289. 18 Raccolta delle leggi ed ordinanze dellanno 1821 per la Dalmazia, Regolamento organico provvisorio della forza militare territoriale e insulare in Dalmazia, Zadar, 1834: 400 (DAZd).
15

14

T. Oroli, Hajduija, razbojstva i krijumarenja u Dalmaciji...

247

preduvjet pravog djelovanja teritorijalnih snaga od ustroja do izvravanja pojedinih zadaa, bila je na vrlo niskoj razini. Hajduke druine i razbojnike teko je bilo uhititi jer su se krili na nepristupanom i divljem brdovitom terenu, po planinskim vrletima i piljama. Konfiguracija podneblja i terena u kojemu su djelovali i gdje su se skrivali itekako im je pogodovala. Oni su vrlo dobro poznavali nepregledne planinske klance, budui da su i sami bili uglavnom rodom iz tih ili oblinjih krajeva. Redovni vojni odredi katkada su intervenirali kod potrage za zloincima, ali su zbog brdovitog i nepristupanog terena bili nemoni. Naime, nisu bili obueni za ovakve teko pristupane krajeve. Trebali su domae ljude koji su poznavali kraj, koji su bili izdrljiviji i snalaljiviji u takvim situacijama. Okolnosti za pljakake pohode i prepade domaih hajdukih druina zbog takvog terena bile su gotovo idealne. Dalmatinske ceste u zaleu prema Bosni i Hercegovini jo uvijek nisu bile izgraene i dovoljno iroke. Trgovake karavane i dalje su prolazile uskim karavanskim putovima, na kojima je bilo lako postaviti zasjedu. U nekim pokrajinskim okrujima i kotarima nije bio dovoljan broj pripadnika teritorijalnih snaga, a aktivni pripadnici ionako nisu bili novano stimulirani. ak su i asnici bili djelomino potkupljivi, pa je hajducima bilo tim lake umai. Posebno su poglavari sela i harambae bili lako potkupljivi i katkada su, kao i sami itelji, bili na strani hajduka. Teritorijalne snage, premda nedovoljno uinkovite u spreavanju zloina, 1832. su preustrojene i k tome organizirane u posebne mobilne odrede. Zajedno s posebnom lovakom bojnom, postrojbom redovne vojske, najavili su bespotednu borbu protiv ovog oblika zla koje je zahvatilo pokrajinu. Ve na samom poetku austrijske uprave otpoelo se sa suzbijanjem hajduije i razbojnitva, o emu svjedoi jedno izvjee iz 1818. godine. Naime, pripadnici teritorijalnih snaga djelovali su u potjeri i uhienju zloinaca, to je potvreno brojnim akcijama u kojima su pokazali izrazitu hrabrost.19 U tim akcijama mnogi su panduri bivali lake ili tee ranjeni i po cijenu vlastita ivota suoavali su se s razbojnicima. Kako veli izvjee, nije bilo lako iskorijeniti zloin i nije se moglo oekivati bitno smanjenje zloina za dugi niz godina s obzirom na surove obiaje i karakter koji je vladao meu narodom.20 Razmatrajui razdoblje o kojemu je rije, izgleda da se predvianje izvjea
Beitrge zur Uebersicht des politisch-statistischen Zustandes der Provinz Dalmazien (dalje: Beitrge zur Uebersicht), sg. RKP (rukopis) 36 (DAZd). 20 Beitrge zur Uebersicht.
19

248

Anali Dubrovnik 44 (2006)

iz 1818. na alost obistinilo, jer se neki surovi obiaji i karakter stanovnitva nisu promijenili ni za sljedeih pedesetak godina. U nekim sluajevima suzbijanja hajduije vlasti su se koristile metodama raspisivanja javne ucjene (tjeralice) za odreenog zloinca. Obeane nagrade tom su prigodom bile primamljive za pandure, seoske strae ili druge pripadnike teritorijalnih snaga, ali i pojedine civile koji su u tome vidjeli (novanu) korist. Visina nagrade ovisila je o teini poinjena zloina. Ima sluajeva da su raspisane novane nagrade u visini od 450 fiorina za uhienje jednoga ili svih zloinaca koji su 1821. ubili financijskog straara u Metkoviu.21 Zatim, raspisana je i nagrada za hvatanje dvojice hajdukih voa, Stojana Trtolja i Stanka krbia, u visini od 100 do 400 fiorina, a za svakog lana njihove hajduke druine 45 do 100 fiorina. Oni su haraili u vrlikoj opini, sinjskom kotaru i splitskom okruju.22 Iznimno velika nagrada raspisana je za nekom hajdukom druinom u splitskom okruju. Za njezine pripadnike, ive ili mrtve, nudilo se 400, 300 ili 200 fiorina, ovisno o broju uhienih ili ubijenih.23 Najvea nagrada nudila se 1841. za pet hajdukih razbojnika, a od njih najvie za Jovana Kutlau iz Ivoevaca, Kninski kotar, u visini od 400 fiorina.24

Krijumarenje
Velika rasprostranjenost krijumarenja u svim krajevima austrijske pokrajine Dalmacije specifina je za razmatrano razdoblje, a posljedica je ponajvie carinske politike i tradicionalne narodne nelegalne trgovine izmeu susjednih regija. Carinska politika za pokrajinu Dalmaciju razlikovala se od ostalih austrijskih pokrajina po unutarnjem i vanjskom trgovinskom prometu. Osobiti je zastoj uzrokovala unutarnja trgovina naplatom carinskih tarifa na robu koja se izvozila iz kotara u kotar ili iz okruja u okruje. Logino je bilo oekivati da npr. teak iz obrovakog kotara, ako eli prodati svoj proizvod u Zadru, ne plaa takvu tarifu, ili e barem pokuati izbjei plaanje. Kod prekogranine trgovine situacija je bila neto drugaija, jer se izravno krila dravna carinska obveza, ali i tu se krijumarilo zbog velikih carinskih nameta na uvoznu i izvoznu robu.
21

tampe, 1822., kut. 35. (10/35) (DAZd). tampe, 1831., kut. 40. (43/40). 23 tampe, 1832., kut. 41. (35/41). 24 tampe, 1841., kut. 43. (52/43).
22

T. Oroli, Hajduija, razbojstva i krijumarenja u Dalmaciji...

249

Krijumarenje nekih proizvoda, poput soli i duhana, smatralo se najisplativijom trgovinom, koju je bilo teko i nemogue potpuno sprijeiti. Tim vie to su itelji dalmatinskog zalea trgovinu duhanom smatrali uobiajenom i teko prihvaali da je nad tim proizvodom uspostavljen dravni monopol i da je njihova uobiajena trgovina zapravo isto krijumarenje. Krijumarenje robe pomorskim a osobito kopnenim putem, poprimilo je poetkom tridesetih godina 19. stoljea tolike razmjere da se udeseterostruilo, a za suzbijanje nedoputene granine trgovine nisu dostajale raspoloive vojne, redarstvene, financijske i sanitetske mjere. U nekim pograninim podrujima prema Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, zbog duljine dravne granice, brdovitih nepreglednih predjela, te osobnih, ponegdje i rodbinskih veza stanovnitva s jedne i s druge strane granice, naprosto je bilo nemogue potpuno kontrolirati trgovaki promet.25 Veliko krijumarenje, usprkos stalnoj kontroli teritorijalnih i vojnih snaga, bilo je u punom zamahu osobito u splitskom i dubrovakom okruju, u brdovitim i nepreglednim predjelima prema Bosni i Hercegovini.26 Ponegdje, kao u dubrovakom okruju, unato stalnim kontrolama i straama, uvale Molunat i Klaina bile su sredinja krijumarska mjesta.27 Nekoliko je razloga zato je ba u ova dva okruja najvie krijumarenja u odnosu na ostala podruja pokrajine. Nije zanemariva nedoputena trgovina robom i u ostalim podrujima Dalmacije, ali ona je ipak po intenzitetu protoka ilegalno uvezene ili izvezene robe znatno manjeg opsega. Na prvome mjestu treba spomenuti da su ova dva okruja, dakle splitsko i dubrovako, tradicionalno najprometnija trgovinska podruja pokrajine. Razlog tomu je to je kopneni dio Dalmacije graniio s osmanskom Bosnom i Hercegovinom, koja je veliki dio svojega trgovakog prometa usmjeravala prema dalmatinskim lukama, odakle se dalje odvijala pomorska trgovina prema svjetskim lukama i metropolama. Moglo bi se rei da se krijumarenje moda najveim dijelom i rairilo zato to su austrijske vlasti ve 1815. ukinule i zabranile karavansku trgovinu sa susjednom Bosnom i Hercegovinom, s kojom se inae tradicionalno u velikim razmjerima trgovalo.28 Meutim, trgovinsku razmjenu izmeu susjednih oblasti bilo je zapravo nemogue zabraniti, te su zbog toga osobito u prvoj polovici 19. stoljea
PSN, god. 1836., sv. 186, kat. II/10, br. 1340. PSN, god. 1835., sv. 171, kat. II/9, f. 6-7. 27 Stjepan osi, Waidmannsdorfov izvjetaj o dubrovakom okrugu iz godine 1823. Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku 38 (2000): 207. 28 ime Perii, Pomorska trgovina Dalmacije u XIX. stoljeu. Zadar, 1995: 39.
26 25

250

Anali Dubrovnik 44 (2006)

krijumarenja bila izuzetno jaka. Unato vidljivu problemu, austrijske su vlasti tek 1845. ukinule zabranu karavanske trgovine u Dalmaciji i njenim lukama.29 Zbog ovih neuvenih drutvenih prilika u pokrajini, ponajprije zbog krijumarenja i raznih veih ili manjih zloina, trebalo je odmah reagirati. Nakon Tomaieva civilnog i vojnog upraviteljskog mandata (1831.), na njegovo je mjesto postavljen islueni general topnitva (Feldzeugmeister) Wenzel Vetter von Lilienberg.30 Odmah po dolasku Lilienberg se uhvatio u kotac s postojeom situacijom, nastojei reorganiziranjem teritorijalnih snaga i postavljanjem nekih vojnih odreda sprijeiti i suzbiti daljnje irenje hajduije, krijumarenja i bilo koje druge vrste nereda. On se tako 1834. uputio na putovanje po Dalmaciji po okrujima i kotarima, kako bi se bolje upoznao s pokrajinom i njezinim stanovnitvom te uoio aktualne probleme na kojima treba poraditi.31 Kako bi ipak sprijeio i pokuao koliko-toliko suzbiti daljnje irenje krijumarenja, Lilienberg je uveo konkretne mjere. Njemu je car Franjo u izravnoj korespondenciji, u jednom dopisu iz 1834., dao odobrenje da upotrijebi sve raspoloive snage u zaustavljanju daljnjeg krijumarenja iz Bosne i Hercegovine, koje je bilo poprilino uestalo i u sanitetskom pogledu pogibeljno.32 Jo od samog dolaska u ovu provinciju, kae Lilienberg u svojemu izvjeu, esto je upozoravao na krijumarenje iz Bosne i Hercegovine. U jednom izvjeu istie sljedee: krijumarenje je bila i ostala glavna toka na koju sam neprestano usmjeravao svoju pozornost.33 Lilienberg, po svemu sudei, nipoto nije sluajno izabran za civilnog i vojnog upravitelja Dalmacije. Njegovo slavensko, tj. eko podrijetlo, zatim dugogodinje iskustvo koje je imao iza sebe kao vojni zapovjednik i prije svega strunjak za uvoenje reda i mira u pojedinim nemirnim i nesigurnim regijama, dalo mu je oitu
ime Perii, Gospodarske prilike Dalmacije od 1797. do 1848. Split, 1993: 130-132. Constant von Warzburg, Biographisches Lexikon das kaiserthums Oesterreich, 50 Theil. Wien, 1884: 239-247. Grof Wenzel Vetter von Lilienberg roen je 16. oujka 1767. u aslavu u ekoj, a umro je 6. veljae 1841. u 74. godini u Zadru. Za vojnog i civilnog upravitelja postavljen je u rujnu 1831., na kojoj je dunosti ostao do svoje smrti. S mjesta zapovjednog generala u Hrvatskoj, gdje je postavljen 1829., ve nakon tri godine biva premjeten u Dalmaciju za njena vojnog i civilnog upravitelja. Za vrijeme upraviteljstva u Dalmaciji 1838. imenovan je iz ranga podmarala u in generala topnitva (Feldzeugmeister). Po svemu sudei, zavolio je pokrajinu Dalmaciju, u ijem je glavnom gradu nakon smrti i pokopan. Osnovao je Narodni muzej u Zadru i zakladu General Lilienberg s ukupnom svotom od 12.438 fiorina. Iz ove zaklade financirano je est mladih studenata stipendista iz Dalmacije. 31 Prijepiske grofa Lilienberga, 1829.-1843., br. 1291 (DAZd). 32 Prijepiske grofa Lilienberga, 1829.-1843., br. 524. 33 Prijepiske grofa Lilienberga, 1829.-1843., br. 524.
30 29

T. Oroli, Hajduija, razbojstva i krijumarenja u Dalmaciji...

251

prednost u odnosu na odabir kod izbora za civilnog i vojnog upravitelja u pokrajini u kojoj je svakako trebalo poraditi na uvoenu reda, mira i openito dravnog poretka.34 On je i ovom prilikom poduzeo sve potrebne korake za suzbijanje krijumarenja i odredio sljedee mjere: a) Svi financijski i sanitetski slubenici stavljeni su u pripravnost, zajedniku suradnju i visoku spremnost; b) Svim duobrinitvima po ordinarijatima naloio je da poukom o neasnom krijumarenju u moralnom pogledu pridonesu poboljanju prilika kod teaka; c) S morske strane osobito je preporuio c. kr. ratnoj mornarici da na otvorenom moru pootri pozornost na potencijalne krijumarske brodove i da nadzire unutarnju crtu izmeu kopna i otoka. Osobito da straarski brodovi pojaaju pozornost u Kleku, zatim da paze na ozloglaeni Bocca falsa tj. Mali Vratnik (prolaz izmeu Stonskog i Mljetskog kanala kod otoka Olipa i poluotoka Peljeca), pa na ipanski, Koloepski i Mljetski kanal. Straarski brodovi s Korule nou e vriti ophodnju oko luke Rosario ili Ruarje kod Vignja na Peljecu. Na kraju, straarski brodovi iz zaljeva Trate i Budve krstarit e prema Baru. U tu svrhu angairane su ratne lae pod vodstvom starijih brodskih zastavnika, koje su posebno za ovu svrhu upotrijebljene i odreene za suzbijanje krijumarenja na otvorenom moru oko otok, od Budve do Splita. Predlae da se, ako je mogue, upotrijebi ophodnja od Kvarnera do Splita, ime bi se cjelokupno pomorsko podruje Dalmacije stavilo pod nadzor c. kr. ratne mornarice. Nadalje, u svrhu suzbijanja krijumarenja odredio je i da brodice na vesla s vojnom i financijskom straom pregledavaju sumnjive uvale (sklonita) u dubrovakom i splitskom okruju; d) Za spreavanje krijumarenja na kopnu odredio je teritorijalne snage i seoske strae (ronde villiche) i naredio okrunim poglavarima da poveaju stupanj pripravnosti i na sumnjive toke premjeste pokretne odrede (mobile colone) sastavljene od zajednikih pandurskih snaga i financijske strae.
C. Warzburg, Biographisches Lexikon das kaiserthums Oesterreich: 246. Lilienberg je s mjesta divizijskog i vojnog zapovjednika Primorja sa sjeditem u Trstu premjeten, kako je reeno gore u tekstu, za zapovjednog generala u Hrvatsku 1829. godine. Tamo je, izmeu ostalog, posebno poradio na osnivanju hitnih odreda kojima je sprijeio razbojnike skupine i bosanske horde u njihovim pljakakim pohodima i neredima. Za kratko je vrijeme na pograninim podrujima uveo red i mir.
34

252

Anali Dubrovnik 44 (2006)

Pokretni odredi rasporeeni su u: zadarskom okruju na tursku granicu kod Knina, u splitskom okruju kod Bitelia (danas Gornji i Donji Biteli kod Hrvaca prema bosanskoj granici), i Vida kod Metkovia, a u dubrovakom okruju rasporeeno je pola lovake satnije u okolici Trnove, Slanog, Dola, Zatona (Malfi) i Oraca (Valdinoce); e) Spreavanje nonog krijumarenja na pazaru u Hanu (kod Sinja) tako da turske karavane i trgovce na odreeno mjesto doprati vojska; f) Dva trgovita koja su osnovana na susjednoj turskoj granici, kod Kadine Bukve i Proloke kule (iznad Imotskog), znatno su pospjeila krijumarenje, te se radi toga predlae osnivanje jednoga dalmatinskog (austrijskog) trgovita na ovoj strani granice, gdje bi se trgovalo s Turcima pod odgovarajuim nadzorom; g) Za spreavanje jakog krijumarenja kod Prologa prema Splitu naredio je da se povea ophodnja pukovnika u tom kraju i da se poalje sinjski serdar sa svojim pandurima u svrhu zaustavljanja ovih radnji.35 Ove mjere, od kojih je dio proveden ranije, i mjere koje su primjenjivane za razbijanje krijumarenja s ovakvim ili slinim odredbama, donijele su vrlo brzo rezultate. Uhien je znaajni broj krijumara na moru i kopnu, smanjeno je krijumarenje i time povean carinski prihod. Samo je od proizvodnje soli, u usporedbi 1833. i 1834. godine, postignut vei uinak zarade u izvoznouvoznim carinama u iznosu od 21.182 guldena.36 Tom je prilikom car dopustio da se u Dalmaciju iznimno rasporedi lovaka bojna br. 7. Ona je trebala biti razmjetena u sva etiri okruja, i to ponajprije na postaje u blizini vanih graninih punktova. Na kraju svojega izvjea namjesnik Lilienberg je kazao da se upravo bavi organiziranjem teritorijalnih snaga koje e ustrojiti prema odmjerenim prilikama.37 Navedene su odredbe primijenjene i tom prilikom angairane kako kopnene tako i pomorske snage. U svrhu nadziranja dalmatinske obale upotrijebljena je itava flota ratnih brodova.38 Na kopnu su se takoer vodile prave bitke s krijumarima. Iako je donekle zaustavljen daljnji trend porasta krijumarenja, ono se ipak nije moglo posvema suzbiti. Sve ove mjere i odredbe nisu bile dovoljne da se potpuno stane na kraj tradicionalno uhodanoj krijumarskoj
35

Prijepiske grofa Lilienberga, 1829.-1843., br. 524. Prijepiske grofa Lilienberga, 1829.-1843., br. 524. 37 Prijepiske grofa Lilienberga, 1829.-1843., br. 524. 38 . Perii, Pomorska trgovina Dalmacije u XIX. stoljeu: 97; Il Dalmata, 28. IX. 1872., br. 77.
36

T. Oroli, Hajduija, razbojstva i krijumarenja u Dalmaciji...

253

trgovini, kojoj su pogodovale rodbinske veze i poznanstva i s jedne i druge strane granice. Jo dugo se zadrao u veem opsegu ovakav nelegalni oblik trgovine, a tek 80-ih godina 19. stoljea krijumarenje ipak jenjava. Naime, tek od 1880. pokrajina Dalmacija, koja je do tada bila izdvojena carinska pokrajina, konano je ula u zajedniki carinski sustav tadanje Dvojne Monarhije. Od tada su vrijedili zajedniki propisi i za ovu pokrajinu, nakon ega se robom unutar nje moglo nesmetano i neoptereeno trgovati. Teko se mogao s postojeim ustrojenim teritorijalnim, odnosno redarstvenim snagama postii bolji uinak u spreavanju dobrano rairenih zloina u pokrajini. Istina je takoer i da su austrijske vlasti, odnosno Dvorska kancelarija sa svojim slubenicima za pokrajinu Dalmaciju i Dvorsko ratno vijee, te Vlada za Dalmaciju na elu s guvernerom, godinama vijeali i pokuavali iznai pravo rjeenje i ustrojiti redarstveno-vojne snage koje bi zamijenile postojee teritorijalne snage ili bi se pak izvrio konani njihov preustroj.39 Meutim, tu se na djelu pokazala nedosljednost austrijske politike prema Dalmaciji u brem realiziranju nekih konkretnih projekata i prijedloga. Prema nekim dopisima i korespondenciji izmeu guvernera i nadlenih gore spomenutih vrhovnih dravnih tijela, moe se uvidjeti sporost dravne administracije. Car je koji put bre reagirao i bio konkretniji u svojim odlukama i naredbama. I u ovom sluaju pokazala se nedosljednost austrijskog dravnog, vojnog i civilnog inovnikog aparata, to je imalo izravna utjecaja na rjeavanje odreenih, ne samo vojnih nego i civilnih pitanja, i koilo razvoj pojedinih drutvenih segmenata, kako u pokrajini Dalmaciji tako i u cijeloj tadanjoj Monarhiji. Za vrijeme Lilienbergova mandata (od 1831. do 1841.) najvie je panje bilo usmjereno na pitanje preustroja teritorijalnih snaga, pokuaje uvoenja novaenja za cijelu pokrajinu, na zaustavljanje raznih zloina i zlodjela, osobito krijumarenja i na openito uvoenje dravnog zakona, reda i mira te prosvjeenje dalmatinskog stanovnitva. Nastojanja i truda bilo je, to se neupitno moe konstatirati kroz cijeli Lilienbergov mandat, ali i za vrijeme mandata njegova prethodnika, a kasnije i njegova nasljednika. Koliki je rezultat postizan, to je pak relativno.
39 Vezano uz rjeavanje vojno-redarstvenog pitanja posebno je bila intenzivna korespondencija na dravnoj razini izmeu Dvorskog ratnog vijea, Dvorske kancelarije, civilnog i vojnog upravitelja Dalmacije i samoga cara. Na pokrajinskoj razini, ta korespondencija je voena izmeu civilnog i vojnog upravitelja, okrunih poglavara i pukovnika teritorijalne vojske.

254

Anali Dubrovnik 44 (2006)

BRIGANDAGE AND CONTRABAND IN DALMATIA, 1813-1850 TADO OROLI


Summary The Austrian rule in Dalmatia, particularly the period 1813-1850, was marked by widespread brigandage, contraband and lawlessness which prevailed throughout the province and notably in its hinterland. The reasons for such conditions should be sought in the traditional behaviour patterns of the local population, police and military inefficiency, but also in the governments reluctance to solve the current problems (customs policy, in particular). Determined to establish order, the authorities resorted to concrete measures, which proved most fruitful especially during the governance of Wenzel Vetter von Lilienberg (1831-1841). Although seriously challenged by the hostile and rough terrain, local customs and tradition, the authorities persisted in their attempt to bring order into the province. Effective measures such as reorganisation of the territorial police forces and the engagement of active military troops on land and at sea led to the restoration of order, if partial, in the 1830s.

Anda mungkin juga menyukai