Anda di halaman 1dari 210

2011.

Knjievna Rijeka
SUDBINA KNJIGE
ONI BOI Suake ljubiice WOLFGANG VOGT Hrvatska poezija ENERIKA BIJA Ljerka Car Matutinovi: Uzmi me na oblaku BRANKO PILA Ljerka Car Matutinovi: Uzmi me na oblaku URO VIDMAROVI Ljubica Kolari Dumi: Obasjana suncem ELJKA LOVRENI Gajo Bulat: Autobiografija IGOR IC Giovanni Stelli: La memoria che vive

D I M I T R I J E P O P OV I

Pria o prii

Prosidba Predraga Vuovia Falit e nam... Janko Poli Kamov i Antun Gustav Mato Ljeto 42 Hermana Rauchera Priznanje asopisu Studia Croatica Transkulturalno psihijatrijski osvrt na narodnu epiku Tvrdiva razvalina hrvatskoga jezinoga tkiva Sluajui um vjetra u granama Molim te zaboravi pjesmu
VA N J A M I C H E L L A Z Z I D O M AG O J M A R G E T I L J E R K A CA R M AT U T I N OV I A N T U N N O D I LO I VO R E N D I M I O E V I E L J K A LOV R E N I IGOR IC MLADEN UREM MILAN OSMAK

A N A H O RVAT

Mome gradu

E L J K A KOVA E V I A N D R I J A N I

Kruenje planeta

Knjievna Rijeka
ASOPIS ZA K NJIEVNOST I K NJIEVNE PROSUDBE

Broj 2-3, godite XVI., ljeto-jesen 2011.


NA K L A D N I K

Drutvo hrvatskih knjievnika Ogranak u Rijeci


Z A NA K L A D N I K A

Borben Vladovi
UREDNIT VO

Igor ic ( glavni urednik ), Silvija Benkovi, Boe Mimica, Davor Velni


I Z V R NA U R E D N I C A I TA J N I C A

Diana Rosandi
TISAK

Impress, Opatija
A D R E S A U R E D N I T VA :

Rijeka, Korzo 28/II ( zgrada Filodrammatice ) Tel./fax 385-51-214-206 E-mail: dhk@inet.hr ISSN 1331-0607 asopis izlazi etiri puta godinje. Tajnitvo Ogranka radi svakog radnog dana osim petka i subote od 10 do 13 sati. Rukopisi se alju obvezatno u raunalnom ispisu. Rukopisi se ne vraaju. Cijena pojedinom broju 20 kuna. Pretplata za jednu godinu (uraunat PDV) iznos 80 kuna, a uplauje se na iroraun: 2360000-1101361393 kod Zagrebake banke ZAGREB, s naznakom ZA KNJIEVNU RIJEKU. asopis izlazi uz financijsku potporu sljedeih ustanova: GRAD RIJEKA - ODJEL GRADSKE UPRAVE ZA KULTURU UPANIJA PRIMORSKO-GORANSKA - ODJEL ZA DRUTVENE DJELATNOSTI MINISTARSTVO KULTURE REPUBLIKE HRVATSKE

Broj 2-3, godite XVI. LJETO-JESEN 2011.

KR

SADRAJ
RIJE UR EDNIKA PROZ A
4

Pria o prii Pismo ANA HORVAT Prosidba Predraga Vuovia MILAN OSMAK Falit e nam...
DIMITRIJE POPOVI NIKOLA UKOVI

5 8 23 30

E SE J

Janko Poli Kamov i Antun Gustav Mato Mogunost susreta - Dimitrije Popovi IGOR IC Ljeto 42 Hermana Rauchera ELJKA LOVRENI Jurica enar ELJKA LOVRENI Priznanje asopisu Studia Croatica IVO RENDI MIOEVI Transkulturalno psihijatrijski osvrt na narodnu epiku KAZIMIR IRAN Ivan Pali ANTUN NODILO Tvrdiva razvalina hrvatskoga jezinoga tkiva
MLADEN UREM IGOR IC

54 63 72 83 89 94 117 131

P OE ZIJA

Sluajui um vjetra u granama Molim te zaboravi pjesmu VANJA MICHELLAZZI Mome gradu ELJKA KOVAEVI ANDRIJANI Kruenje planeta
LJERKA CAR MATUTINOVI DOMAGOJ MARGETI

152 157 165 169

SUDBINA K NJI G E
WOLFGANG VOGT

Suake ljubiice Hrvatska poezija ENERIKA BIJA Ljerka Car Matutinovi:Uzmi me na oblaku BRANKO PILA Ljerka Car Matutinovi:Uzmi me na oblaku URO VIDMAROVI Ljubica Kolari Dumi: Obasjana suncem ELJKA LOVRENI Gajo Bulat: Autobiografija IGOR IC Giovanni Stelli: La memoria che vive
ONI BOI

177 182 185 189 191 199 202 206

D O GAAN JA

KNJIEVNA RIJEKA

RIJE UREDNIKA
Novi broj Knjievne Rijeke je dvobroj ljeto-jesen. To je jedna pomalo iznuena novost, jer su se poklopile dvije vane stvari: dolo je vie duljih tekstova, a ima manje novca! Dvobroj (pa i viebroj) je esto rjeenje kod periodike, no osobno me ne veseli. Nadam se da e kvaliteta nadomjestiti iznueni gubitak ritma. U ovom dvobroju nazirem jo jednu pojavu za koju nisam siguran da li bi me trebala veseliti ili brinuti... Naime, tekstove mi je poslalo, na moju zamolbu ili bez nje, niz autora relativno visoke ivotne dobi: ugledni grafiar, slikar, kipar i pisac sedam knjiga Dimitrije Popovi, povjesniar, arheolog i pedagog, te autor niza knjiga dr. Ivo Rendi Mioevi, Milan Osmak koji je izdao etrnaest romana, Kazimir iran, te pjesnikinje Vanja Michellazzi i Ljerka Car Matutinovi. Moda su knjievnici ostarili i neto vie od itatelja, a moda studenti knjievnosti nisu zainteresirani za objavljivanje?! Internet je promijenio puno toga u komunikaciji meu ljudima, no vjerujem da e ovaj, vrlo ozbiljan, dvobroj Knjievne Rijeke opravdati svoj klasian, papirnati oblik. Igor ic

PROZA
DIMITRIJE POPOVI

Pria o prii

Kako je nastala pria Smrt Danila Kia

otreba da napiem priu Smrt Danila Kia javila se u Parizu. U tamonjoj bolnici Fosh bio sam operiran 14. 02. 2007. godine zbog tumora na glasnicama. No prije operacije proveo sam u nekoj udnoj mirnoi. Bez napetosti i straha. Kada sam se oprostio od moje supruge Jagode i nae prijateljice Jasenke, kojoj dugujem neizrecivu zahvalnost za sve to su ona i njen suprug Patrick uinili za mene, ostao sam sam u sobi. Nisam elio gledati televiziju niti prelistavati ilustrirane asopise. Legao sam. Nad uzglavljem iznad kreveta bili su privreni na zidu poput nekog medicinskog friza ureaji s prekidaima, utinicama, icama, maskom za kisik, malim ugaenim ekranom... Sav je taj tehniki dekor bolnike sobe istovremeno ulijevao sigurnost i obeshrabrivao. Simpatina mlada medicinska sestra donijela mi je dvije sitne bijele tablete koje sam morao popiti prije spavanja. Osmjehnula se rekavii: Bonne nuit. Ugasio sam svjetlo. Sterilnu sobu je ispunio mrak. Kroz veliki prozor gledao sam u pariku no. Nedaleko od bolnice pruala se gusta Bulonjska uma. Iza nje se prostirao Pariz. Grad svjetlosti treperio je u nepreglednim rojevima elektrinog osvjetljenja. Izgledalo je kao da se komad zvjezdanog neba spustio na Zemlju. Prizorom je dominirala elegantna i potentna/mona silueta Eiffelovog tornja. Kao da je izrasla iz tla. U pravilnim je ritmovima bljeskala svoju atraktivnu elektrinu dekoraciju. Gledajui u taj prizor kroz fiksirano staklo irokog prozora, u tu nijemu i daleku sliku grada u noi, inilo mi se da je ivot postao odvojen od mene. Kao da se bolnika soba pretvorila u predvorje smrti. Pomisao na smrt koja me obuzela nije donijela tjeskobu ni strah. Naprotiv, unijela je u moje bie osjeaj ravnodunosti. To nije bilo stoiko stanje koje nuno ukljuuje akt volje, dominaciju snage svijesti nad nedaom i nemoi. Prije je to bila letargija u kojoj su se poravnavali ili pomirivali ivot i smrt. Znak jednakosti bio je povuen. U mislima sam jasno vidio te dvije crte kao u nakadanjim zadaama iz matematike. Poloene jedna iznad druge bile su nalik presjeku grobne

KNJIEVNA RIJEKA

ploe.

Kratku odsutnost mi prekide ponovno gledanje u parika nona svjetla. Odjednom su me poele obuzimati slike sjeanja. Dolazile su iz dubine bia, isprva nejasne a potom sve otrije. Kao da sam fotografski papir uspomena potapao u razvija sjeanja. U tom sam parikom albumu, to se poeo sam od sebe listati, vidio svoj lik iz mladosti. Vidio sam sebe kako prilikom prvog posjeta ovom gradu obilazim muzeje, galerije, trgove, knjiare... Jasno sam vidio, kao tada, vitrae Notre Dame, njene velik rascvale rozete, ta obojena gotika Sunca to su osvjetljivala mistini prostor hrama. Vidio sam mirnu mutnu Seinu i ono Lautreamontovo Kandilo s ljupkim aneoskim krilima umjesto drke kako plovi njenom hladnom vodom, kako prolazi ispod mosta Napoleon, mostova La Gare i Austrelic, sve do mosta Alma. Vidio sam ponovno ulice Vivien i Faubourg Montmartre u kojima je stanovao najomiljeniji pisac moje mladosti, Isidore Ducasse, Grof od Lautreamonta. Naao sam se naas u Madeleini u kojoj sam s Jagodom sluao Mozartov Requiem. Boanstveno djelo iji su zvukovi odjekivali u monumentalnom prostoru crkve... Dies irae recordare lacrymosa U listanju parikih sjeanja nakratko me zaokupio Emil Cioran. Vidio sam njegove ive izraajne plave oi kada je Branki Bogavac i meni s izrazom dobrodolice otvorio vrata svoga stana. Misli o filozofu koji je prezirao ivot odvele su me na desnu obalu Seine kod Danila Kia. Prisjetio sam se naih razgovora. Gledao sam u osvijetljeni noni Pariz, grad u kojemu je za Danila bilo sve literatura, grad u kojemu je umro. Popio sam tabletu pred spavanje. Razmiljao sam o sutranjoj operaciji. Neki su mi poznanici priali da su proivljavali neugodan strah pred kirurkim zahvatom. Mislili su da se nee probuditi iz anestezije. Da e vjeno zaspati. Slijedom zamrenih podsvjesnih stanja, potaknut povodom i mjestom na kojem sam se nalazio, u mislima mi se projicirala Rembrandtova slika Sat anatomije, Sartreova i Kiova omiljena metafora. Prisjetio sam se to sam pisao u jednom eseju o toj kompoziciji, o Rembrandtovu majstorstvu. Pomislio sam, ne bez nekog unutarnjeg podsmijeha kao da sam na distanci od samoga sebe, kako u ujutro leati na operacijskom stolu kao ono bezimeno mrtvo tijelo nad kojim doktor Tulp demonstrira znanje i vjetine iz medicine. Umjesto rasjeene podlaktice lea na Rembrandtovoj slici, meni e biti skalpelom razrezan vrat. Samo misli o smrti mogu isplesti ovakav mali vijenac sjeanja, sloiti minijaturni intimni album slika. Nestajale su u neprozirnoj dubini sna u koju je tonula moja svijest.

DIMITRIJE POPOVI

Nakon operacije brzo sam se oporavljao. Jednog je jutra u moju sobu uao prof. Shabol koji me je s dr. Jean Abitbolom operirao. Pruio je ruku prema velikom prozoru pokazujui na Pariz. Rijeili ste se problema. Sada moete uivati u ivotu, rekao je osmjehnuvi se i tapui me po ramenu. Tih je dana moj jedini nain komuniciranja bilo pisanje. Na papirima jednog bloka uz male skice koje sam crtao sjedei na krevetu poeo sam zapisivati misli o onome to bi me zaokupljalo. Tako sam napravio nekoliko zabiljeaka o naslikanom nebu posljednjih Van Goghovih slika. Kao da mi je neki unutarnji glas koji sam osjeao i uo u dubini svog bia nametao potrebu za pisanjem. elio je da se njegova neujnost otjelovi u rijei. Da zaivi kroz itanje tih rijei u glasu nekog drugog. Potreba za pisanjem postajala je sve izraenija. Svakog sam dana poneto zapisivao. Jednog ranog poslijepodneva suneva svjetlost tako je padala u moju sobu da je prosijavala staklo objeene boce s bistrom tekuinom infuzije. Taj je prizor zaas zaokupio moju panju. Gledao sam u smotanu plastinu cjevicu koja je jednim krajem visila s visokog metalnog draa. Posredstvom asocijacije obasjana boca u sterilnom ambijentu bolnike sobe podsjetila me na Kievu pripovjetku Dug. Tako me realnost bolnike sobe vratila u stvarnost Danilove literature. Koliko je, pomiljao sam, tijelu umjetnosti potrebna infuzija stvarnosti da bi ga uinila trajno ivim? ...Kapi u boci otkidale su se polako, pupile zatim naglo kliznule u cijev. I taman dok bi jedna kliznula niz providnu cijev ka njegovom organizmu dokle bi ve druga poela da pupi. pisao je Danilo u spomenutoj pripovijetci. Podsjeanje na pievo djelo oivjelo je uspomene na njegov lik. Na susrete to smo ih imali na Cetinju i u Parizu, na san u kojem mi se javio. Postajalo mi je sve jasnije kako je u tim naim susretima, u nekim naizgled banalnim situacijama latentno titralo puno simbolikog ili metaforikog znaenja koje tako suptilno moe projicirati samo smrt. Jer smrt ivi kroz ivot i njime se potvruje. Umjetnost je ogledalo u kojem se najradije ogleda, u kojem se vidi na najljepi nain. Smrti je stalo do estetike. Nakon etrnaest dana napustio sam bolnicu Fosh. U kartonski plavi fascikl uz otpusno pismo s iscrpnom medicinskom dokumentacijom, stavio sam i pet listova ispisanih sitnim rukopisom mjestimino iskrianih i prepravljanih reenica. To su bile prve stranice prie koju sam naslovio Smrt Danila Kia.

KNJIEVNA RIJEKA

NIKOLA UKOVI

Pismo

Dragi drue Tito, Dragi drugovi,


u povodu diskusije o radu i djelovanju organa nae Udbe, za koju u diskusiji ree drug M. Mini da je bila predmet line vlasti 20 godina, iznijet u sluaj rada navedenih organa od prije 18 godina. Molim vas, drugovi, da kroz ovaj moj sluaj gledate hiljade drugih, koji su proli isto kao i ja, a i gore, kao i one koji su podlegli uslijed humanih metoda organa Uprave Dravne Bezbednosti. Ja u u svom izlaganju biti jasna i konkretan, za svaku rije snosim moralnu i materijalnu odgovornost, govorit u bez upotrebe rijenika stranih rijei, hronolokim redom kako su se stvari dogaale. Vjerujem da me nee nitko pozvati na odgovornost za ovo to u iznijeti, niti e se dogoditi ono to se dogaalo prije 18 godina. Neu upotrijebiti ni anonimni nain da se ne desi kao onaj vic s Hruovom i jednim graaninom koji mu je pisao i pitao ga zato se ne potpie na pismu koje mu je dostavio i kritikovao ga to pie protiv Staljina i govori (Hruov), kako je Staljin umro te je Hruov, poto se graanin nije javio, sam odgovorio: Tebi je sada kao meni kad je bio iv Staljin. Rjeenost CK da na istac izvede zloupotrebe vlasti UDB-e probudie kod nas malih ljudi volju da mu u tome pomognemo, a to emo uiniti samo pruanjem istinitih podataka. Ne mogu se ipak oteti dojmu da za ovakve postupke o kojima u pisati, a bolje reeno zloine protiv ovjekove linosti a kojoj vrijednosti je toliko drug Rankovi (licemjerno) govorio - kako ta vrijednost mora doi do izraaja u socijalizmu niste vi gore znali. To iznosim to vie zato, jer se taj postupak sada pokree kad su odgovorni organi UDB-e drznuli se da dirnu u linu sklobodu i ak i vas, drue Tito, i drugih najviih rukovodioca vaih saradnika. Ba u tom postupku vidi se krajnji njihov vandalizam. Zar nisu rijei druga Stafanovia da ne zna ko je instalirao prislune aparate tako naivne? Zar ne zna da ga odmah sleduje pitanje: Kako si onda osigurao bezbednost tih ljudi kad ne zna ko je to uradio?

NIKOLA UKOVI

Ipak, rjeenost vaa, i u ovom zakanjelom periodu daje do znanja svima onima koji su maltretirani, da je snaga SKJ jaa od snage onih koji su poveli na socijalistiki humani postupak nizbrdice. Posebno mi, koji smo proli golgotu ravnu srednjovjekovnom postupku, doekaemo da neko bude pozvan na odgovornost. Konstatacija na IV Sjednici Plenuma CK SKJ: Nitko ne smije da se stavi iznad drutva, nama je gorua nada da e tako ubudue biti, kao i to da e za svoja nedjela biti pozvani na odgovornost svi oni koji su svojim metodama surovosti i line vlasti privremeno ubili u nama svaki pojam o socijalizmu, humanosti, ovjekovoj linosti, slobodi, plemenitim idejama. Dakle, te unitene plemenite vrijednosti doi e opet do izraaja, te emo se staviti u onaj poloaj u kojem smo bili prije nego su nam te vrijednosti oduzete. Nije udo to smo se pasivizirali, a kad proitate ovo to vam piem, morat ete doi do zakljuka da drukije nije moglo ni biti. Mi do sada to nismo nikome mogli dati do znanja, tj. onom ko bi poveo o tome rauna, jer su vlastodrci u UDBI bili oni koji tue i sude. Ukratko u vam iznijeti moju biografiju. Roen sam 1914. godine u siromanoj seljakoj porodici, zavrio sam 4 r. gimnazije. Uesnik NOB od 1941. god., u NOB od 1944. do 1946. bio u KOS-u Armije i na rukovodeem poloaju do divizije, pa su mi poznate stvari o kojima ( ...neitko ) govoriti, tj. poznate su mi norme te slube. Sada sam penzioner sa 64.000 din. penzije, oenjen sam bez djece. Kandidat Partije od 1940., a lan od 1942. godine. Izlaskom Rezolucije IB, dvanaest dana nakon izlaska iste, uhapen sam, jer sam u diskusiji, imajui krive predodbe o tome svemu, pokazao kolebljivost i bojazan ako se odvojimo od Rusa. To ima svoju pozadinu. O tome, koliko sam i zato sam kriv neu ovdje govoriti iako bi se i to moglo. To je sud konstatovao iako na isfabriciranim i forsiranim izjavama X svjedoka koje svjedoke su obradili organi KOS-a, UDB-e itd. Samo navodim sluaj da je jedan svjedok u istrazi pred organima KOS-a govorio, vjerojatno iz straha od tih organa, protiv mene, dok na sudu nije i zato je i on doao na moje mjesto kasnije. Suen sam godinu dana zatvora, ali sam se alio i osloboen sam. Demobilisan sam koncem sijenja 1949. i, ponovno uhapen travnja iste godine. Suen ponovno 7 godina strogog zatvora, od ega sam izdrao 6 godina. Nakon pravomone presude, septembra mjeseca 1949., ekajui odlazak u KPD, zbog terora organa KOS-a pokuao sam izvriti samoubistvo progutavi iglu... Prebaen sam hitno u bolnicu i stvar je dobro prola. Pisanje nije dozvoljeno sve do 1950. godine i to sa krive adrese tako da nae familije nisu do 1953. godine znale gdje smo. Prebaeni u Staru Gradiku pred konac decembra 1949., tek smo tada bili izloeni linoj vlasti i teroru.

10

KNJIEVNA RIJEKA

Usljed slabe hrane i predosjeaja da e bit teror, poeli smo govoriti o tome kako da se protiv toga odupremo. Ja sam baen u tamnicu elija sa vodom i proboravio 2 noi i 2 dana, a, poto sam doao ponovo u sobu, osjeao sam se kao na slobodi, onda moete znati kako mi je u toj vodenoj eliji bilo. Poelo je ono najgore: Podjeljeni po sobama, svaka soba je imala svog isljednika. Dakle isljednik poslije pravomone presude! To je neugodno zvuilo, ali se kasnije pokazalo u svoj svojoj beskrupuloznosti. Taj isljednik, po inu porunik, sobe br. 12, pronaao je izvjesne ljude koji e za porciju hrane fiziki poeti da se obraunavaju sa onima na koga prui prst taj isljednik. On je, da bi imao bolji uvid u situaciju, imenovao sobnog starjenu izmeu nas osuenika, mjenjajui ih dok ne naie na pravoga. Taj isljednik je pronaao izvjesnog Pejovia M., Cicovia N. i Popovia ., koji su poeli tui i prebijati osuenike koji po miljenju isljednika nisu raistili istragu. Trebali su novi podaci nakon pravomone presude. Dakle skandal pravosua! Treba napomenuti da su ovi osuenici bili kriminalni tipovi, bez karaktera, slabe i vrlo sumnjive prolosti, a ba kao takovi, posluili su dobro isljedniku. I sobni starjeina, izvjesni Plea N., dostigao je ovu trojku a poto je svakodnevno bio u kontaktu sa isljednikom, imao je uvid u sve. Trojka je poela da tue i prebija, straari u hodniku podooficiri regularne Armije, provirivali bi kroz vrata i dolazili u sobu gledajui prizor kako se batina. Na pokuaj onih koji su se tome opirali slijedila bi samica. Za porciju hrane, razna obeanja, isljednikova uvjeravanja da onaj ko raisti istragu da e biti puten bez obzira koliko je suen, rastao je broj Pejovia, Cicovia, Popovia i Pleaa. Po isljednikovoj ocjeni uzimani su na nian oni koji su u Armiji prije suenja imali vei poloaj. Poele su krvariti glave, prebijati ruke, zlostavljanja su se reala, izmijealo se najgore i najcrnje, ono to je u Gradiki bilo i za vrijeme krvnika Pavelia. Pomenuti Pejovi je zamjenio delata tipa Ljube Miloa iz Jasenovca. Dobio je dijetalnu hranu i ostale povlastice, pisanje kui i tome slino. Usput napominjem da je isti za vrijeme istrage u N. Sadu Maralovu sliku zbog mrnje prema njemu bacao namjerno u kiblu (elijski klozet). Sada, dolaskom u St. Gradiku, on se pokajao i stupio u slubu isljednika, zasukavi rukave. Postao je strah i trepet ne samo nae sobe br. 12, nego i ostalih soba. Ta je tunjava bivala sve vea i vea, i isljednik je dolazio da to posmatra i da se oslauje svojem izumu i uspjehu. Ljudi su poeli raiavati istragu, piui izjave svakakovih sadraja, samo da bi se rjeili terora. Najzad, Pejovi i kompanija, dobivaju zadatak, od isljednika da likvidiraju u sobi br. 12 dvojicu osuenika, koji se nee da pokaju i nee da

NIKOLA UKOVI

11

Staljinu psuju majku. To je jedan bivi stari komunista, navodno odkad i drug Tito, Maar, i jedan bivi kapetan JNA. Pejovi ih je nagonio da psuju Staljinu majku i druge pogrde, i poto to nisu htjeli on ih je sa Popovi . odveo u jednu praznu sobu i tamo isprebijao tako da su u sobu dovedeni, jer nisu mogli hodati, i UMRLI su naoigled sviju nas. To je bilo proljea 1950. godine. Sada je tek Pejovi i kompanija poela biti strah i trepet u St. Gradiki. Odlazili su i u druge sobe da pomognu drugim isljednicima i tamo su stvarali druge Pejovie. Ljudi slabih prolosti (Pejovi bio etnik), brzo su se prihvatili ove dunosti, a dunost sobnog starjeine nazivali su radnu dunost pukovnika na slobodi! Jer sobni starjeina je svaki dan iao na raport da iznese kako je prola tunjava odreenih osoba jer tunjava je svako vee bila obavezna, i, da li je rtva obeala da e napisati izjave u vezi preiavanja istrage. Sobni je nosio te napisane izjave svaki dan i donosio nove zadatke. U vezi zloina protiv dvojice gore navedenih dola je neka komisija iz Beograda da zamae oi kojoj je predstavnik bio drug Milan Mikovi. On je rekao da se to ne smije initi. Pejovi i Cicovi su zatvoreni. Nakon odlaska te komisije Pejovi i Cicovi su izali i hvalili se kako su imali dobre krevete! Dakle, oni su imali krevete, a mi smo bili u elijama sa vodom! Dolazak ove Komisije bio je samo fol i slubena dunost. Tunjava je i dalje nastala i jo gora. Ako je neko umro od batina, umro je u bolnici, a ako se neko sam ubio, ne vidjevi izlaza iz te situacije to je bilo preputeno sluaju. Poelo je od strane isljednika vrbovanje osuenika da jedan drugoga provocira, preko sobnog starjeine je nareivano da se recimo veeras dvojica osuenika moraju tui dotle dok jedna ne padne od udaraca drugoga. Te sluajeve je isljednik tempirao tako da to uvijek budu ljudi koji su zajedno sueni ili prije suenja neprijateljski djelovali, tako da ih zavadi i natjera jednog da progovori. Sobni starjeina je bio vlastodrac u sobi, on je mogao lino da odredi koga uveer treba tui. Svukao bi ovjeka do gole koe i tukao ga ak po polnom organu. Da rtva ne bi jaukala, delati tipa Pejovi bi krpu zamoili u kiblu i rtvi zaepili usta! Dakle sadizam ravan sadizmu Ljube Miloa koji je operirao u Jasenovcu. Po izumu isljednika stvoren je rang osuenika zvan banda. To je onaj koji je dobivao batine skoro svako vee, kome je objeena tabla o vratu, na kojoj recimo pie: izdajnik, staljinovac, karijerista, etnik (ako je bio Srbin), ustaa (ako je bio Hrvat). Takovu tablu sam i ja nosio i, poto sam zbrisao ono etnik, jer me bolilo do ludila, dobio sam posebnu porciju od Pejovia. Dao mi je takav amar, da mi je nakon mjesec dana iscurio bubnji lijeva uha i postao sam nagluv. Jednom drugom prilikom pozvao me je isljednik i zaprijetio mi se s Pejoviem. Koliko je taj Pejovi imao autoritet isljednika vidio sam i po tome,

12

KNJIEVNA RIJEKA

kad sam bio u bolnici, poslan je Pejovi kao bolesnik gdje je opet namjetao rebra bolesnicima za koje je dao signal isljednik preko sobnog u bolnici. To je bilo najstranije kad on gazi po ovjeku i lomi mu rebra, i to u bolnici gledao sam ga kako gazi pok. Savu Vukevia, biveg pukovnika JNA, koji je usljed bolesti i Pejovievog lijeenja ostavio kosti u St. Gradikoj. Dakle, dragi drugovi ako ovo stvarno proitate, vjerujem da e vas zapanjiti izum organa Uprave Dravne Bezbjednosti. Uvjerit ete se da je zakonitost i ustavnost pogaena, da su ljudi obespravljeni i ubijen svaki osjeaj u njima, da su tekovine Revolucije sramno baene pod noge zlikovcima. Ali, to nije sve. Dola je tokom 1951. jedna Komisija iz Beograda, u kojoj sam prepoznao druga Janekovi Slavka, generala, na radu u KOS-u JNA. Ta Komisija, da bi se nasladila ovim zloinakim postupcima, htjela je da vidi da se to na terenu odvija: Uveer su otili u susjednu zgradu koja je nasuprot nae zgrade i odatle posmatrali kako se tunjava obavlja. Ja sam ih lino vidio kako gledaju svoj izum. Sjutradan su, da bi dokazali kako su protiv toga izjavili da to ne smije biti, naredili da se poskidaju table koje su visile oko vrata, itd. Meutim, i to je bila varka. Dola je priprema za jo vei masakr, na red je doao otok Sv. Grgur. Vrene su pripreme za odlazak na njega. Dola je jo jedna komisija sa drugom Kapiiem na elu, koja je pregledala zatvor, trospratni kreveti sa hiljadama stjenica koje su pile nau prestraenu krv, grozio nam se to navijamo za Sjevernu Koreju i rekao nam: Vi ovdje dobro ivite, oni se tamo u Koreji bore pod temperaturom minus 40! Daemo mi vama posla... Zaboravih napomenuti u Gradikoj jo ovaj skandal, prije nego prijeem na otok Sv. Grgur. Naime, nama u Gradikoj su za radne rukovodioce dostavljeni ustaki zloinci, oni koji su bili osueni na smrt, pomilovani i kanjeni na po 20 i vie godina. Oni su bili poslovoe u radionicama. Spavali su u istoj zgradi u kojoj i mi. Gledali su nas isprebijane i itali na naim tablama o vratu napisane parole, sladili se time i zamislite to su oni mogli rei o humanosti i zakonitosti??? Oni su ivjeli gospodskim ivotom, dobijali pakete, dobivali posjete, uivali u naim gladijatorskim metodama (bez ivotinja). Da li se ovo moe oprostiti izumiteljima ovih skandala? Sigurno ne i ne bi smjelo. Kad se govori o humanosti prema njima, o toj humanosti bi trebalo razmisliti... Dolazak na otok Sveti Grgur Prije polaska na Sv. Grgur vrene su pripreme time to je poslano oko 150 osuenika na otok Goli, da se naue rukovoditi radnim jedinicama. Izabrani su oni koji su raistili istragu. Transportovani smo u martu 1951. godine do Bakra. U Bakru su nas

NIKOLA UKOVI

13

doekali UDB-a i milicija postrojeni u dva reda i mi, iz vagona, sagnute glave, vezani dva i dva proli smo kroz taj kordon tukui nas nogama i rukama, kud je ko stigao. Prije bacanja u utrobu broda, onako vezane, tukli su i bacali kao stoku u brod, tako da je neko razbio glavu, prebio ruku. Meni recimo je povrijeena kima, jer moj saputnik nije se snaao, pa je ostao na palubi, a ja sam visio, i kad sam s njim onako vezanim dolje pao, nogom me dohvatio po kimi i danas sam invalid u nju. U brodu je nastalo pravo krvoprolie, silazili su dole i gazili po nama i tukli nas, gore na palubi zaustavljali i tukli. Poto je bila no imali su zatitu od oka. Dobio sam utisak da nas voze potopiti, jer vezani smo bili stalno u brodu, a nisam mogao drugo misliti obzirom da smo vezani, i kad bi se sluajno brod potopio, ko bi nas odvezao... Tako isprebijani putovali smo itavu no i ujutro doli do otoka Sv. Grgur. Tu su nas doekali ovih naih 150 koji su ranije otili da naue na Golom otoku radne dunosti, te svi osuenici civili sa Golog otoka. Stvoren je palir i nastala je tunjava i prebijanje. Ko nije mogao izdrati i ko je pao, nosilima je odneen u improvizovanu bolnicu. Nastao je lin koji ne pamti nijedan poredak na svijetu!!! Zamislite samo: proi kroz stroj izmeu hiljadu i vie ljudi da vas svako mora udariti kako hoe i moe. Poslije toga stajanje do noi sagnute glave i onako isprebijan sjutra na posao. Oni koji nisu nikako mogli ostali su u bolnici leati. Nastao je rad ravan srednjovjekovnom ropstvu. Stvoreni kadar imao je iskustvo s Golog otoka. Oformljene radne jedinice, sa sobnim starjeinama. Nastala epopeja St. Gradike. Sobni presluava, tue, raiava istragu u zajednici s isljednikom. Teki rad, bez vode, i sa slabom hranom. Ja sam, recimo, da bih utolio e, stavio u usta kamen. Vidio je to rukovodioc osuenik i dao mi dva dobra amara i morao sam kamen izbaciti. Nastao je rad i tranje bez bez prekida uz izvikivanje parola Titi, Partiji i dravnom rukovodstvu... Onaj ko bi iznemogao i ne bi mogao nositi traga sa kamenom, dobio bi dvojicu da ga gura jedan s jedne, a jedan mu vee ue oko vrata i vue ga. Zamislite ovaj izum organa UDB-e! Tako ovjeka mrcvare do iznemoglosti. Nastupila je parola: raistiti istragu, jer ono u Gradiki nije bilo nita, kazati kad si majku ujeo za dojku!!! Doli smo opet svi na red. Nije se vjerovalo ni Pejoviu ni Pajeviima da su u Gradikoj raistili istragu, dobili su i oni batine i teki rad. Pejovi je specijalno dobio takve batine da dugo nije mogao raditi. Nastalo je mrcvarenje ljudi do smrti. Umiralo se od batina i gladi i tekog rada. Zakopavalo se po vie ljudi u jednu jamu (po partizanski) samo sa arafom omotan ili ebetom bez krute po muslimanskom obiaju. Jo jedan izum: Poto je jedna partija iz Gradike dola prva i nakon 3 dana dola druga. Ova prva, koju su izubijali Golootoani, izubijala je sada ovu

14

KNJIEVNA RIJEKA

drugu dakle vrhunac sadizma. Mi koji smo prvi doli, onako isprebijani, oteenih glava i prebijenih ruku i nogu, tuemo, postrojeni u dva reda, svoje supatnike, pucaju njima glave, nose ih iz stroja (one koji ne mogu dalje), a mi, koji ne moe tui dobro ili nee, ubacuje se u stroj da se njega tue jer te su sa strane pazili oni koji su vrbovani da vide kako banda tue i da li je ali! Moe biti neto bestidnije od ovoga. Jedino, ovdje te nisu gledali ustae kao u Gradikoj, pa nam je bilo s te strane malo lake gutati ove zalogaje. Teki rad, batine, prouzrokovale su masovnu bolest jetara. Ja mislim da je svaki i danas, koji je jo iv, bolestan na jetri kao i ja. Ovdje na otoku Sv. Grgur dolazile su nove grupe, mi smo ih tukli i prebijali, uili ih kako treba raistiti istragu, uili ih kako treba raditi, uili ih da pjevaju Titi i Partiji i sve ostale gluposti. Uvjeravali ih kako je Partija kao majka koja tue svoje dijete da ga popravi i navede na pravi put, ali ga uvijek voli... Pod uslovima tekog ropskog rada i batinama, ljudi su poeli lano optuivati makar koga, da bi isljedniku predali izjavu, da bi sebi olakali ivot. Iz ovoga je nastalo hapenje drugih na slobodi, pojavio se problem, jer su nevini ljudi hapeni. Tada su sobni starjeine dobili direktive da upozore one koji piu lane izjave da e se jo gore provesti, jer da su mnogi pisali za ljude na slobodi ono to nije istina. Po novoj metodi, stvorene su 4 vrste osunika: banda, odloeni, lan kolektiva i aktivista. Svaki je proao ove faze. Banda, taj je bio obespravljen, nosio je izvrnut kaput sa crvenom postavom da bude uoljiv. Njega je svako mogao udarati, popljuvati i uiniti mu to hoe. Odloen, taj je bio u boljem poloaju od prvog. lan kolektiva je ovjek koji ne prima batine nikako, nego daje drugome i kroz aktivnosti pokazuje da doe do najgore ljestvice. Aktivista, to je pojam onog koji je raistio istragu i koji se nada kui. Meutim u haosu svega ovoga deavalo se mnogo toga da je aktivista odleteo u bandu i opet gurao iznova. Desilo se mnogo sluajeva da sobni starjeina nije radio dobro i da je on poao od bande do aktiviste. Dobiti poloaj pukovnika u slobodi nije bilo lako, tj. doi od sobnog. On je na radilitu imao poseban leaj, kurira, sve udobnosti, nas ostale gledao je sa podozrenjem, a kad se desilo da uleti u rang bande, zna se onda kako je proao. Tukli smo ga onda do iznemoglosti jer smo ostali bez ljudskih osjeaja u ovom preodgajanju i osveivali mu se za ono to je on inio od nas u raznim fazama naeg prevaspitavanja. Tako je tekao taj ivot. Strepila je smrt nad svakim. ak jedan podoficir iz Gradike, koji nije bio za ona bezakonja, dospio je meu nas. To nas je hrabrilo jer smo vidjeli da ljudi nisu svi za ova bezakonja, no to je bio glas vapijueg u pustinji. Gradili smo na otoku bunkere i videli da se milioni troe u one, za nau zemlju, ekonomski teke dane, mislili smo za koga se grade ovi bunkeri, valjda misle nai prevaspitai da smo u stanju preplivati Jadran, pobjei, a

NIKOLA UKOVI

15

mi smo se jedva kretali. To su vjerojatno traili rukovodioci UDB-e da ih se zatiti a ne znamo od ega. Ljudi su umirali, postajali teki invalidi, bez nade u ikakav ivot. ene su na slobodi proganjane i tjerane iz Partije i gubile posao ako se nisu odrekle svojih mueva!!! Opet jedan izum organa UDB-e. Ismijavani su oni koji su dobili pismo od ene da ga se odrekla. Ljudi su vidili da im propada porodica, teko razoarani bacali su se u vodu, pred straarom pokuali bijeg samo da ga ubije, itd, itd. Ljudi su svaku veer prolazili kroz sobni stroj, a to je znailo da mi svi iz sobe tuemo veeras jednog ili dvojicu, a tako se svi izredamo da budemo tueni. ak su nekoji jadnici mislili da je to dobro jer e ljudi, stavljeni pod neizdrive okolnosti dati otpor. JEDAN osuenik je na otoku pokuao pobjei time to je uzeo korito i poao njime umjesto amca. Uhvaen je i linovan. Njega je donio isljednik Pavievi (major) u pratnji ostalih isljednika, ve prebijenog meu nas postrojene u cik-cak stroj, i on je bio dotuen za svojih 50 koraka koje je morao kroz stroj proi. Kad su ljudi pretvoreni u zveri, poeli da urliu i da ga tuku, to je posebna drama. Ljudi, kukavice za svoj ivot, natjerani glau, batinama, bestijalnim postupcima jedan prema drugome, obeanjima da e ii kui koji se pokae revolucionaran, bili su u stanju i inili su to da ubije jedan drugoga. Sjetio sam se mnogo puta knjige M. Milatovia Nemirna svitanja, u kojoj on prikazuje ubijanje logoraa u Jasenovcu, gdje su ustae uspjeli da logorae vrbuju iz sadizma da ubija svoje supatnike, a ak i svoju enu. To su uspjeli dakle uiniti od nas organi UDB-e. Da li tome ima presedana? to bi rekli pravnici jednog svetskog skupa o tome? Ko bi dobio bolju ocjenu da li Paveliev reim ili UDB-a FNRJ??? Ne mogu ja rei pojedinici, jer ne moe me nitko ubijediti da su to pojedinci samo znali. To je velika grupetina ljudi a ne grupica, kako se to misli. Oni su poprskali svoj karakter i dostojanstvo naom krvlju. Postoje razni postupci vlasti i organa, ali ovakvi su preli sve norme, ovo su divljaki i jo gori, ako ima kakav izraz za to. Evo jednog primjera meu hiljadama: Kad je druga grupa dola na dok, mi smo je tukli do iznemoglosti, kako sam naveo. Bio je u toj grupi jedan ovjek, invalid i pala je komanda sa zaelja da ga se ne tue nego da svako pljune na njega. On je iao kroz stroj epajui i svako je pljunuo na njega. Zamislite taj prizor: ide ovjek i pljuje na njega hiljada i vie ljudi i naa slina visi njemu od glave do zemlje, opada slina i nova visi!!! Tko je to pronaao, tko je to izmisli. Da li ste Vi, Vi stari komunisti i revolucionari doivljavali ovako od nenarodnih reima? Pa vi ste u odnosu na ovo bili gospodski zatvorenici, imali ste zatvorsku slobodu, imali ste jesti, posjete, pisma, a ovo? ta je ovo? Koja je ovo zemlja u kojoj se ovo legalizuje? Zar nakon 18 godina da niko nije smio to pokrenuti, zar uzurpatori

16

KNJIEVNA RIJEKA

vlasti, uzurpatori ovjekove linosti, slobode, mogoe ovako raditi? Zar oni, tek kad su pokuali da obezglave takorei Partiju i njen najsvjetliji sastav, na CK i samog druga Tita da ih stave pod linu vlast, zar se tek sada otvara dosije njihovih bezakonja? Zar niko ne vidje do sada da su oni nanijeli ogromnu tetu socijalistikoj misli i idejama, pokopali povjerenje naroda u Partiju i socijalizam? Zar mogu upravitelji KP domova u kojima se to radili i radilita na kojima su linovani ljudi biti predstavnici organa UDB-e i socijalistike Jugoslavije koja je van svojih granica 20 godina dokazivala svoj humani odnos prema ovjekovoj linosti kao glavnom elementu u samoupravljanju??? Mi do 1953. godine nismo familijama mogli pisati da znadu gdje smo. Dakle, osueni legalnim sudovima na odreene kazne, pisali smo neke Vojne pote i izmiljali adrese, tako da su nae familije lutale i traile. Da li je to pojmljivo i dopustivo u jednoj socijalistikoj zemlji za koju hiljade i hiljade dadoe svoje ivote, a i mi koji doivismo masakr dadosmo svoj udio, svoju krv, dio tijela i sve to smo mogli i imali. Zar rtve svih bojita, posebno Sutjeske, padoe zato da grupa ljudi uzurpira vlast i terorie? Seoba na otok Ugljen Prebaeni smo na otok Ugljen gdje je nastavljen rad i metod sa otoka Sv. Grgur. Ovdje su isljednici izumili nov nain terora pored batina: Naime, ko je u rangu banda, taj je u veljai mjesecu vadio pjesak iz mora u vodi do pasa, pola sata vadi, a pola sata se sui na vatri koja gori na obali. Sve to da raisti istragu, koju je ve toliko uslijed terora zamrsio i da sam ne zna to je za koga napisao i kako je koga prikazao. Od toga su ljudi slabijeg zdravlja umirali. Kad bi ti izumitelji bespravlja i nezakonitosti bili usmjerili svoje izume u pravcu pronalazaka atomske bombe, mi bi je imali prije Rusa. Dragi drugovi, vjerujte mi, piui ovo, stane dah i srce tue od uzbuenja, pa postajem neuravnoteen, te vas molim da mi oprostite ako u nekim rijeima prekrdaim. Pisati o ovakvim stvarima nije ba jednostavno, te ovjeka potresa kao da ita jezive scene iz Jasenovca, Mathauzena i dr... Jo jedan izum: zaboravio sam navesti da je na otoku Grguru, u posljednje vrijeme izumljen nain osvjeavanja izudaranih. Kad su doli novajlije (osuenici iz garnizona i sudskih zatvora), poslije dobivenih batina kroz stroj, na koncu su osvjeavani tako da dvojica uzmu rtvu i naglavce je bace u bavu vode i onda izvade van, dakle osvjeenje. Posljednji izum: Rano u proljee 1953. god. prebaeni smo u Bilee. Tu smo pravili tzv. kineski zid ogradivi zatvorske prostorije visokim i debelim zidom, valjda da ne bi pobjegli. Neizdrljivi i teki rad nastavljen je. Ljudi su se poeli vjeati u klozetima jer su klozeti bili sa vratima (kabine). To je odmah porueno, jer rtva koja ide u klozet ne moe se zatvoriti.

NIKOLA UKOVI

17

Onaj koji je bio banda taj nikad nije imao slobodno kretanje po krugu dok god je u tom stadiju. Zato i na klozet ga vodi onaj koji je zaduen da ga prevaspitava. I, prije ruenja klozeta, ovaj bi ekao ispred klozeta dok rtva izvri nudu. Ali to je rtvi dalo mogunost da se objesi i dokraji svoj ivot - a da prevaspita ne opazi to. Zato su odmah klozeti porueni i postali kao poljski a prevaspitai su morali bolje znati i oprezniji biti od rtava koje su im povjerene. I sam drug Rankovi je dolazio u Bilee. uo sam da je bio i na Golom otoku i da je zajedno s drugom Stefanoviem, sa improvizovanog zaklona gledao kako se tuku rtve meusobno do iznemoglosti i to grupa viih bivih oficira, Petrievi i kompanija. U Bileu su graani mogli svakodnevno da uju i vide kako se preodgajaju osuenici. Kad bi doli novajlije, nastala bi vika i galama: ua banda, dolje staljinovci, dolje izdajnici itd., da se moglo uti i na kilometre okolo. Tu je izmiljen jo jedan modus, a to je da je prilikom dolaska novih odnekud nabavljena govea balega i bacana po novim osuenicima. Meutim ovaj najnoviji izum naih predstavnika UDB-e o kojem u sada rei, preao je sve dosadanje. Kad bi doli novi osuenici, ubacilo bi se desetak ili vie starih i nou kao da su doli iz nekog garnizona i oni bi rekli da su iz garnizona N, oiani kao novajlije do koe i dobili bi zadatak da provociraju ove nove i da im govore kako je u logoru nas pola za Staljina, a pola se pokajala. Tako su ljude navlaili da vide to misle a onda ih otkrivali. Nije vie bila u pitanju politika za Staljina ili protiv njega, ljudi su vidjeli da se radi o golom opstanku. Neki su vidjeli teror, pa su smatrali da treba dati otpor u vezi terora. Zbog toga su ocenjeni, kao staljinovci i nastala je poznata metoda raiavanje istrage. Zatim su meu te nove dali nas starih koji smo kao brigadiri radnih brigada, takoer jedni da ubjeuju da se treba pokajati, a jedni da ubjeuju da treba ostati na liniji Staljina. Da bi se sakrili ovi stari, koji su ubaeni meu novajlije i nose odijela kao i oni, tj. da ih ne bi prepoznali ostali osuenici, svi su morali i novi i stari ii sagnute glave sa radilita u svoje prostorije, drei jedan drugoga za tur, dakle kao stoka. Taj takav karanten trajao je mjesec i vie dana i tako su svi doli meu stare osuenike. Ovi novi su vidjeli tek kasnije da su im ovi bili ubaeni. Dakle krajnje nesavjesno baratanje organa UDB-e, da bi dobili podatke. Bio sam u toj slubi i ona mora imati svoje metode za savjestan rad, ali ovo, ovo je krajnje nestruno. Krajnja bestijalnost! Svi ovi zajedno, kad je Marko doao da obie, skandiraju Tito-Marko. Pratnja oko Marka se smijei i gleda izbezumljene ljude koliko viu, lete od ograde upravnih zgrada i kao zvijeri izbezumljeno skandiraju i ekaju spas. Dakle, moe li se ovo nazvati ikakvim postpukom osim barbarskim? Sigurno. Ja piem ove teke rijei na raun onih koji su ovo organizirali. Oni misle da su ovjeju duu i

18

KNJIEVNA RIJEKA

karakter prevaspitali, oni misle da je ovjek i njegova linost njihova svojina. Zaboravih jo jedan podatak sa otoka: na 1. maj dobili smo duple porcije pasulja. Sobni trai da se pjeva. Poinje se pjesma. Jedan osuenik, onako bez namjere, pokrene pjesmu: Kreni kolo da krenemo da Staljina spomenemo, umjesto da drug Marka spomenemo, kako smo to pjevali. Da nije elio to rei to je sigurno jer je znao to znai Staljina spomenuti, ali, omaklo mu se, mozak radi po svojem instinktu. Ovaj ovjek je skoro linovan, dakle poslije pjesme batine i to takove da je ga se teko moglo prepoznati... Sjetim se nekad ovog sluaja i otmem se smjehu iako to nije za smijeh. Dragi drugovi, vjerujem da me neete osudit za ovo, a ako me sudite, meni nee biti teko. Ja sam ve osuen pred 18 godina. U meni je ubijen svaki osjeaj o tome da teorija slui praksi i to sa ovim to sam vam opisao jer sam dobio toliko batina kad bi se pretvorile u fiziki opipljiv predmet ne bi ih mogao ponijeti. Doivo sam masakr svog karaktera, pogaen sam fiziki i psihiki sa hiljadama drugih, vidio sam kako Narodni heroji i stari revolucionari gube glave pod terorom, uvjerio sam se da pravde nema, pojam Rankovi i UDB-a postali su pojam straha i nesigurnosti. (Ree mi moja ena, prije dva mjeseca ekajui u ambulanti kako razgovaraju dva ovjeka i jedan ree: Dok nam Tito vlada bie dobro, ali kad doe Rankovi, jao si ga nam.). Dakle, nasljednik samozvani postao je strah i trepet za one kojima bi trebalo biti voa! Sreom, taj nasljednik ostade bez nasljedstva prije nego je umro onaj koga je mislio nasljediti! Dolaskom iz zatvora naiao sam na prepreke za zaposlenje: sekretar Komiteta u Glini, Drezga, koji ne zna gdje je obara na puci (jer je za vrijeme rata u pozadini slobodne teritorije proveo vrijeme, a kasnije po protekciji doao do poloaja a za stare Jugoslavije imao je ministra Leticu za kuma i bio mu je obezbjeen ivot kao inovniku), ree mi: Vi ste gori od ustae, mislei na nas IB-eovce. Ja sam ga ubjeivao da sam ja mali grenik u odnosu na ustae , jer sam samo neto rekao a nisam nita uinio, ali to nije bilo dosta. Iako je drug Stefanovi licemjerno govorio u Skuptini da nam se treba dati zaposlenje i da nas ne treba odbacivati, na terenu je to bilo drukije. Morao sam bjeati iz Gline i traiti zaposlenje u Zagrebu, gdje sam nekako i uspio. Doznao sam jo jednu stvar: dok sam bio u istrazi, major koji je vrio istragu doao je sa gotovo izjavom kod zamjenika jav. tuioca NR Hrvatske, druga Mitia, da on potpie tu izjavu u kojoj je stajalo da sam ja za vrijeme (...) bio etniki nastrojen. Dobio je dosljedan odgovor i otiao sa nepotpisanom izjavom. Kakav skandal. Ovaj mu je morao rei da ga Partija nije tako odgojila, da sam ja bio etniki nastrojen da bi me likvidirali u ratu kao to se to inilo. Otiao je i rekao to drugu Drakui, tada sekretaru UDB-e, napomenuvi da ljudima ne treba imputirati ono to nije.

NIKOLA UKOVI

19

Priao sam tom ovjeku o bezakonju u zatvoru, nato se zgraavao. Rekao sam mu da mu to priam kao uvaru zakona a ne da bi me cinkao i stvorio mi uslove za ponovni odlazak u zatvor. Vidio sam da je nemoan jer su organi UDB-e stavili sve pod svoju komandu i vlast. alio sam se saveznom poslaniku, drugu Miti Ranku, uesniku V. Zemaljske konferencije i traio da napiem o tome u Beograd. On mi je savetovao da je najbolje da u to ne diram... Dakle, to onda raditi? Ipak sam, ne mogavi se savladati pokuao preko Javnog pravobranilatva pokrenuti postupak protiv presude kojom sam osuen, jer sam suen ne po dokazima nego iz sumnje, no nita nisam uspjeo. alio sam se na pravnu Upravu Generaltaba, ali uzalud. Traio sam od Narodne skuptine pomo, ali nita. Posjedujem o tome svemu dokumenta. Usudio sam se 11. XII 1957. napisati Pravnoj Upravi Dr. Sekr. Nar. Odbrane, povodom traenja prepisa presude (jer presudu nitko ne moe dobiti?!), izmeu ostalog: U koliko je za vas materijal o mojoj krivici dobiven za vrijeme izdravanja kazne, a uzgred budi reeno tamo se taj materijal davao pod cijenu opstanka ivota i maltretiranja kakova nema ni jedna poredak na zemaljskoj kugli onda je to druga stvar. Ni na to niko nije trzao. Dakle, sve je bilo uzalud. Povukao sam se u teku pasivnost i gledao svoga posla. Priao sam o ovom zvjerstvu ljudima koji su proli Revoluciju i koji su odani stvari socijalizma. Zgraavali su se i slijegali ramenima. Opominjali su me da to ne priam jer u opet na Otok. Ja sam se osjeao kao tuin. Uvjeren sam da nisam kriv za ono to sam optuen. Kriv sam toliko to nisam poznavao dijalektiku u politici i nita vie. Nita nisam uinio. Putra nemam na glavi. U ratu sam se stavio u borebene redove Partije i znam da mi je samo ona spasila ivot i donijela slobodu. Ali, pitao sam se sada, da li je to ona ista Partija? Pitanje do danas stoji otvoreno. Kako nee stajati kad ovjek ovo preivi? Vidio sam kroz zatvor da su heroji revolucije postali njeni delati, koji joj oduzimaju komad po komad njenog plemenitog tijela. Da je spasim ja sam nemoan, jer sam i ja deo njenog napadnutog tijela (iako osuen). Uvjeren sam bio da e ipak doi vrijeme da se ovo izvede na istac, jer sam znao da je svaka sila za vremena, a nevolja redom hoda. Nisam ja bio nikakav staljinovac koji volim Staljina vie nego Tita, niti volim tuu zemlju vie od svoje. I ja sam prolio svoje krvi da bih bolje iveo danas-sjutra. Ja sam sin slobodarske Banije koja je takova od davnina. Proitao sam u historijskim zapisima da je jedan Banijac za vrijeme vlade Marije Terezije dizao bunu Kijuk Boo bio osuen na smrt. Preporuili su mu i obeali da e biti pomilovan samo neka napie molbu. On je to odbio. Doavi kui na slobodu ona je bila prividna, jer sam bio obespravljen.

20

KNJIEVNA RIJEKA

ak i vojni referent u vojnom otseku naao je za shodno da mi se osveti. Dao mi je vojnu knjiicu i u njoj napisao: Lien ina kapetana kao IB - znao sam, vidjevi kod drugih ljudi koji su proli kao i ja a nisu imali ovo napisano, da to nigdje ne stoji i u nikakvim pisanim zakonima (samo u nepisanim) da mi to mora napisati. Ovu sam knjiicu namjerno uprljao da je bila neupotrebljiva nadajui se da u drugoj nee biti to napisano. Meutim, prevario sam se. Jo me umalo nije dao na vojni sud dao mi drugu i napisao isto to. Dobivi slobodu razmiljao sam mnogo o onom to se deavalo i ivio u uvjerenju da je teorija jedno a praksa drugo. To sam osjetio na svojoj koi i kako mogu vjerovati u drugo. U zatvoru sam sanjao samo o tome da li u biti slobodan a da li neu biti gladan (u zatvoru sam, jednom prilikom, kriju ispred pseta, uzeo komad kukuruznog kruha jer ga je pseto imalo u izobilju a ja sam bio gladan). Razmiljao sam na slobodi i razmiljam i sada kad i ne bi bilo zakona za koga je sloboda ugroena od strane uhapena i osuena ovjeka, kad je on nemoan da ma ta uini pa zato ga onda maltretira, ubija i prisiljava na neto. Doavi kui ree mi ena, da su je ubjeivali da me se odree. Ona je odbila, a sekretar Komiteta, da bi je ubijedio da joj je daba biti tvrdoglava, rekao joj je: Kako hoe, bilo bi ti bolje da ga se odree. Jer, ako neto bude oni e biti svi pobijeni. Daklen na ast zakonitosti. To mi je rekao i Savezni poslanik. Dakle, UDB-a je spremala pogrom tipa Hitlera. Traio sam svoje ratne drugove, da mi pomognu, ali se nisu htjeli odazvati da razgovaramo. Traio sam druga Savu Bogdanovia, rukovodioca UDB-e u NRH, mog ratnog rukovodioca KOS-a iz rata i poslije rata nije htio ni da me primi. Jedan rukovodioc u CKH, drug Udarnik, kad sam iao kod njega, jer su mi oduzeli pravo na Spomenicu i to iz osvete, i priao mu stvari koje su se dogaale, ree mi: Da nismo mi tako od vas napravili, vi bi nas poslali u Sibir. Dakle, ostao sam razoaran i takav ivim. A kako je ovjeku koji se razoara u ono to voli, u ono za to je bio spreman dati sve od sebe, u ono to je sigurnost bolje i sretnije budunosti, u ono to je dio njegovog tijela: Kad se pitanje moje Spomenice 1941. ponovno rjeavalo, poslije produenja roka, bio sam zadnji u redu i Komisija CK SRH, prije nego je trebala rijeiti predmet, odlazi u UDB-u i trai odobrenje, da li da mi dade Spomenicu ili ne, dakle TOTALNA VLAST UDB-e!, emu onda zakoni, pitam ga po stoti put!!! Sjeao sam se i sjeao Bilee i velike Staljinove figure na krugu kraj koje smo svakodnevno prolazili nekoliko puta kako Staljin u ruci dri no i klei na rtvi, a s noa kaplje krv. Tada sam rezonovao tako da sam u sebi misli: Nije meni do Staljina iz Moskve, vjerujem da je radio zlodjela od revolucionara koji su mu pomogli da doe na vlast, i, osiljen njom, uzeo je no u ruke, ali, rezonovao sam i tako da sam se pitao: Pa takav Staljin

NIKOLA UKOVI

21

negdje je i kod nas, on ree nae glave, curi i naa krv, vlada bezakonje. to e meni Staljin iz Moskve kojeg je osudio njegov narod i itav napredni radniki pokret, ta e meni Staljin koji se pretvorio u ubicu! Dokazalo se da poslije tog Staljina Sovjetski narod kree brzim stopama naprijed, a tako e, vjerujem, biti i kod nas, poto se ulo u trag naem Staljinu. Moda je ovo uvreda, ali to ja mogu, ja nisam beskimenjak pa da kaem da su zloini dobra djela, a ovo to sam prikazao samo je dio onoga to se dogaalo. Ja nisam kriv to me Partija prije rata i kroz rat i poslije njega uila i nauila da budem iskren, da je istina sredstvo za oformljenje ovjekovog karaktera. Ima ljudi koji su sve ovo proli, pa pred strahom od UDB-e kau da je to moralo biti, ali opet, iz neoprezne dvolinosti, kad je rije o onima koji su pobjegli iz zemlje nakon to su doli iz zatvora kau: Pravo su imali. Dragi drugovi, da sam ovo napisao iskreno i istinito, bez straha da povuem neto iz ovog. Nisam ja u stanju bio prikazati sve to. To bi bio u stanju jedan reiser. Vjerujem da ete iz ovog prikaza ipak dobiti sliku o tome, a vjerujem da ja neu biti sam. Ne idem ja ovim na atak protiv UDB-e, nego protiv onih koji su to organizirali. Znam ja velike uspjehe njene, ali, uspjesima se ne mogu pravdati zloini. Nije udo, to smo mi, ranjena srca i razoarani, zvali UDB-u, da je dravna bezvrijednost, da to znai Ubij druga blinjega, itd. Mi ivimo duboko razoarani i ekamo da neko bude pozvan na odgovornost. I sada se rade nedozvoljene stvari. Ja znam da je mukotrpno boriti se za pravdu i istinu. Geolozi vele da rijeka ponornica vjekovima vodi borbu da izae na povrinu, a mi mali ljudi i pravnici kaemo da takovu borbu vodi pravda i istina. Ne moemo izbrisati iz glave inscenirane procese. Mi znamo, kad bi pravnici odluili na svoj posao, da bi bilo mnogo francuskih Drajfusa. Meni je, poto sam ovo iznio sada, pao teret i mora koji su me pritiskali. Da nije dolo do ovog da se moe iznijeti ja bih prije smrti ovo napisao i traio da vam se poalje. Prije par dana sreo sam pijana ovjeka na ulici koji kae: Klupko je poelo da se odmotava, jer smo mi Jugoslaveni poten i radan narod, jer vjerujemo Titi. To kaem i ja, a to kau i milioni drugih. Rijeenost CK da stvarno klupko razmota daje nam nadu da e povjerenje koje je poelo da se gasi u najplemenitije ideale socijalizma, opet doi, i da e vrijednost ovjekove linosti biti stavljena na svoje mjesto. To je garancija napretka i bolje budunosti. Poto je na CK u svim tekim momentima izveo stvari na bolje, spasio narod asti (1941., 1948.), to svi mi vjerujemo da e to i sada uiniti i zato smo svi uz njega. Uz drugarski pozdrav, ukovi Nikola, Zagreb, Zavidovika 17

22

KNJIEVNA RIJEKA

Napomena: Ovo pismo prvi put se tiska u Hrvatskoj. S vremenskim odmakom ono od svjedoanstva postaje literarni zapis o uasu. Inae, pismo je ugledni srpski filmski redatelj ivojin Pavlovi - koji ga je dobio od studenata! uvrstio u svoju knjigu dnevnikih zapisa Ispljuvak pun krvi. Knjiga se bavila studentskim nemirima u Beogradu 1968. godine, a pismo nema nikakve logike, tematske, ni stilske veze s ostatkom teksta. ivojin Pavlovi (1933.-1998.) nagraivani je redatelj petnaest filmova od kojih su najpoznatiji: Buenje pacova (1967.), Kad budem mrtav i beo (1967.) i Zaseda (1969.). Objavio je i tridesetak knjiga, a za Zid smrti (1985.) i Lapot (1992.) dobio je nekad uglednu NIN-ovu nagradu za roman godine. Ispljuvak pun krvi objavljen je prvi put u Beogradu 1984., no tada je knjiga bila zabranjena i unitena. Drugi put knjiga je objavljena u Beogradu 1990., a pismo je otisnuto od 134 do 154 stranice. Kako je Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja u Rijeci, u kojem radim, zaduen za Spomen podruje Goli otok, onda nam je ovakvo pismo zanimljivo. Istovremeno ono se uklapa u niz logorskih svjedoanstava tiskanih u Knjievnoj Rijeci - od onog Grge Gamulina o Jasenovcu i Staroj Gradiki (br. 1/2010.) do onog Vladimira Bobinca o Golom otoku (br. 3/2010.). I. .

23

ANA HORVAT

Prosidba Predraga Vuovia

ao da me vie nitko od urednika i novinara ne ljivi ni za suhu, piljivu ljivu. Predugo ve govorim jedno te isto, deset godina, a nita se ne pomie s poetne, mrtve toke. Sklonita za naputene pse i nadalje nema, vlasnici i nadalje mirno naputaju pse, interi ih marljivo love i ubijali bi ih da isprazne kaveze za nove lutalice kada ne bih neprestano pronalazila za njih udomitelje. ini se da je od sve halabuke i zgraanja javnosti na poetku akcije Spasimo pse iz interaja, od onda kad sam veinu ljudi na silu suoila s istinom da naputeni pas znai mrtav pas, jo samo meni i mojim volonterkama u udruzi stalo da stotine zagrebakih pasa ne budu ubijeni godinje iz razloga to, jednostavno, ako su ikada to i bili - vie nisu voljeni. intersku ianu omu navuklo im je na vrat, na primjer, to to su zasmetali gazdama jer su izgrizli ili popiali tepih ili vlasnici nisu imali kuda s njima kad su odlazili na ljetovanje ili je slatko tene naraslo i za njega vie nije bilo ljubavi, tj. mjesta u kui, a djeca su se, napokon, naigrala do mile volje. Udomitelje-spasitelje uhvaenih pasa u kavezima interaja, zapravo, nabavljaju mediji kojima kao da je postalo svejedno, dosadilo im je pozivati ljude da dou u interaj i uzmu neijeg naputenog psa kako, u suprotnome, ne bi bio usmren. Sve vie ulizivaki moljakam medije da objavljuju pozive udomiteljima. inim to s bijednim ostacima svojih zoofilskih snaga. Zapomaem, ali zapinje ak i kod onih redakcija kojima je stalo do patnji ivotinja. Moja zatitarska pria, koja ide svome kraju ve odavno, nije vijest, ni tema. Postala je jedna od krvavih, dosadnih sapunica na koju su se konzumenti medija priviknuli! Mrtvaci u prometu, mrtvi u susjedskim obraunima, zlostavljana djeca i ene, ubijeni psi... Pa to! Svakodnevni, obini dave. Gradski oci i stari, kao i novopostavljeni, istog su srca kamenoga i depova podebelih. Jednako kao prije jednog desetljea kad sam sve to zapoela. Novac daju interima za tzv. zbrinjavanje, kako se to milozvuno zove u proraunu, ali za izgradnju sklonita ni kune! Golem novac ide i za raznorazna dodatna, maglovita i mutna zbrinjavanja naputenih ivotinja slanjem u nebeske, vjene poljane. Lova nestaje poput ponornice u tko zna sve ije novanike, ima je za sve, samo za psee azile ne!

24

KNJIEVNA RIJEKA

Gradski tateki, kao spasitelji, sve su glasniji i milozvuniji u medijima, daju im sve vie prostora. To je sada radi EU-a in. Forsiraju, njeno nasmijeeni gladei pse u kavezima, koji e kad odu kamere i fotoreporteri biti usmreni, kako ih oni jako vole i brinu se svim svojim biem za one jadne, niije. A graanima je krasno to vidjeti i uti i drago, jako drago povjerovati. Sve se to, eto, sretno zavrava, misle Zagrepani, najbolje je kad sretne lutalicu pozvati intere da ga zbrinu! Takva je glupa i lakovjerna, za razliku od mudre maje i psee, ljudska priroda. Treba mi netko prosvijetljen, iz umjetnikog miljea, netko karizmatian, udan i dovoljno slavan, armantno namrgoen i, ujedno, zatitniki tip. Neki mao muki lik (previe je ve ucviljenih enskih lica, uglavnom uzalud, potroeno na ivotinje) koji e ih, i medije i publiku, bubnuti u savjest i vratiti priu o sudbini lutalica u fokus. Netko nestaan i opasan, enfant terrible, tko e ih zavesti i vratiti na poetnu, jedinu civilizacijski prihvatljivu ljudsku poziciju protivljenja ubijanju rtava, svih pa i pasjih. Netko pravdoljubiv i empatian, belmondovski skuliran tko e im na kraju sugerirati Ja ih volim i oekujem da ih potujete i vi, traim od vas da ih ne naputate, ne zlostavljate i ne ubijate!, ali jo s mnogo detalja-dodataka: mora imati psa mjeanca, kojega je negdje naao naputenog i prigrlio, a neophodno je da mu je doista i stalo, tj. da osim svoga psa voli i druge pse, iskreno suosjea s oajem svih pasa-lutalica. Iako su kriteriji odabira pogodne osobe vrlo zahtjevni, moj i tko zna jo iji izabranik za aktiviranje medijskog zoozatitarskog zgarita, sigurna sam, nikako ne bi smio biti pjeva. to da se pjeva dok se novcem poreznih obveznika, po nalogu iz ministarstva i poglavarstva, ubijaju stotine ni krivih ni dunih naputenih pasa i truje na tisue niijih maaka, a lae se uokolo kako to nije istina! Slikarima i kiparima ba i ne daju puno govoriti u medijima, niti im to dobro ide. Moda glumac, ne previe zadivljen samim sobom, ozbiljan, pametan i u iru, rekli bi Dalmatinci. Jedne su mi noi, dok sam bila u polusnu, dva arena, kutrava psea anela spustila na jastuk kao leptira na cvijet mesojeda, kao eksplozivnu napravicu na kutiju s nakitom, kao kapetana na palubu tonueg jedrenjaka, ime i prezime: Predrag Vuovi. Otkud da znam to im/mi je bilo i zbog ega se to nou, ba te pasje zimske noi, dogodilo? Nita nisam o Vuoviu i njegovom odnosu prema ivotinjama proitala, nita takvog ula na radiju ili ugledala na televiziji. Imam li ja to direktni telepatski kontakt sa pseim Bogom koji sve prati i zna, s duhovima mrtvih pasa ili pseim svecima i muenicima? Ne znam, ne mogu objasniti. Pretkazanje? Katarza? Pojma nisam imala kako taj glumac izgleda, bilo mi je u dnu unog mora prekrito koljkastim koicama njegovo ime i da je glumac, pa neto s Dubrovnikom i

ANA HORVAT

25

Gavellom, nekakvim filmovima, no lica se nikako nisam mogla prisjetiti. Pasji Boe, zato predlae pomagae bez lica, to putem mene hoe? Dobro, idem na internet. Ima lice, nala sam fotografiju! udno i mrko, na distanci, odluno, neprobojno, zapravo asketsko. To je dobro, ba takvo za pse treba. Nema ljepukasto bucibucibuc lice kojemu nitko ne vjeruje i brzo se zaboravlja. I to sam jo saznala iz nebeske mreaste pauine? Nita osim uloga u predstavama i filmovima i da je roen u Kotoru. To me odvelo u pjesmu, takva sam vam ja, sve me odvodi k poeziji. Odjednom, kao kliknuto, nala sam se u ozraju moje davno napisane pjesme u Risnu. Odvelo me u jednu ljetnu no: NO S TEUTOM moj runik i arape na ogradi balkona nagruju otoi Gospe od krpjela suton u Risnu to radim ovdje u ovoj najljepoj rupi na svijetu dvadeset i tri vijeka poslije Teute i Ilira niti grob joj nisam znala nai no crna i tiha sa slavujima kao smrt nailazi Teuto kraljice gusara ti si znala nemir uutkati loa su vremena pomiluj me kosom ekam te daj mi neki znak

26

KNJIEVNA RIJEKA

Teutin grob u Boki kotorskoj jo nisu nali, a hoe li se za zagrebake lutalice pronai, moi obrlatiti, dati isprositi Predrag Vuovi, roen pokraj zatrtog Teutinog poivalita? Otprve ba i nije dobro krenulo. Njegov broj mobitela jedva sam nabavila. Skriva ga kao da ga goni Interpol ili mui paranoja. Okrenula sam desetak glumakih brojeva dok Vuoviev, napokon, nisam iskamila. - Ja sam Ana Horvat, dobar dan, malo u vas zasmetati. Zapravo, neto u vas zamoliti... - Dobro, sluam, ovdje Preo - odvrati on glasom prezaposlenog mukarca koji bi rado razgovor skratio, a i pojma nema (uope ga i ne zanima!) tko je ta Ana Horvat koja ga zivka. - Biste li htjeli interpretirati poeziju posveenu ivotinjama na jednoj tribini za dva tjedna? - Ne bih, jer tada neu biti u Zagrebu, no ako je o ivotinjama rije, na mene uvijek moete raunati. Ako naem slobodni termin, a to je dosta teko.... - Hvala vam, upamtit u, i javit u se, jednom, opet. Dragi pasji Boe ovo je, ipak, djelomino dobro zvualo, samo treba biti strpljiv i uporan. I drati se, kako Bosanci to, ime se bavim i druge da mi se pridrue nagovaram, lijepo zovu - sevapa*. No, ne moe se javiti jedanput opet osobi koja je promijenila broj mobitela. Tako sam nakon nekoliko mjeseci morala uokolo arobirati ispoetka da otkrijem njegov novi broj mobitela. - Ovdje ona Ana Horvat od ivotinja koja vas je ve zvala. Pjesnikinja koja spaava pse iz interaja. Biste li, moda, mogli 15. lipnja proitati nekoliko pjesama Vinje Stahuljak posveenih psima-lutalicama na festivalu Cest is dbest? - A, u koliko je to sati? Moram provjeriti u rokovniku svojih obaveza. - U 22 sata, na pozornici ispred Charliea, ako ne bude padala kia, sa Semkom Sokolovi Bertok, koja e itati mojih nekoliko pjesama na istu temu, trajat e sve zajedno oko 45 minuta, naravno, ako ne bude kie...-petljala sam ubrzano u strahu da e me prekinuti i otkaiti. - Dobro, poaljite mi pjesme na Kazalite Gavella.Doi u sa psom. Nije zapitao: A to ako kie bude? Razgovarao je kao da alje telegram. Takav me nain govornog saimanja uvijek preznoji i blokira. Evo vam ga na, dragi novinari, gradski poglavari i mili moji, ubogi psi lutalice, moda e se to nono parapsiholoko aranje i ostvariti na javi! Polako, mukotrpno i s popikavanjem po nepoznatom terenu, Per aspera ad astra! Uspio je, makar, prvi korai. Jo samo da se Vuovi i pojavi na recitalu. Pjesme sam mu poslala i javio mi je SMS-om da ih je primio. Podsjetila sam

ANA HORVAT

27

ga dan ranije, takoer SMS-om, jer po svemu sudei ne voli razgovarati, da je sutradan nastup. A ima, divnoga li uda, i psa! Nadam se da nije istokrvni doberman ili pudlica iz skupoga legla! To bi cijelu stvar bacilo u govna, jo i gore, na prapoetak. Nije mi ni na pamet palo da ga molim da se naemo sat ranije na probi kako bih ga mogla uti i eventualno ispraviti ako pogreno povezuje stihove.Taman posla, nisam blesava u tim godinama initi takve gafove! Kie nije bilo, znala sam, to je za pse sreeno na nebu. Ali bilo je stranog tropota, urenebesne buke nekog benda na pozornici koji je bio na rasporedu prije recitala. Vuovi je stajao, kao da je u najveoj tiini uz obalu morsku u svitanje, sasvim do pozornice drei na uzici psa mjeanca, vitkog, visokog, arenog, neodoljivog i, takoer, vrlo smirenog. Pristupila sam mu dotaknuvi ga rukom po ramenu jer govoriti nije imalo smisla. ekali smo samo da bend zavri s tretanjem. Nije traio nikakva objanjenja u vezi s tekstom i redoslijedom govorenja pjesama, sve mu je, valjda, bilo jasno. - Ovo je Puto - rekao mi je pogledavi prema svom psu, uzeo je mikrofon i hrpicu papira s pjesmama, te poeo recitirati drei psa na uzici. Krasan osjeaj za preac, pomislih, ba mi takav za pseu misiju treba! Dobro je govorio poeziju, ali to mi se inilo kao normalno pa od snovitih je anela! Odmjereno, ne interpretirajui previe, inteligentno, s priguenom emocijom i razumijevanjem teksta. I bez divljenja vlastitome glasu! U pozadini publike koja je stajala oko pozornice grupica mladih poela je glasno razgovarati i smijati se, pa je Vuovi pojaao glas kako bi ih utiao. Tada mu je u pomo priskoio Puto. Poeo je lajati na proizvoae galame koji mu nerviraju gazdu. Glumac je jo malo pojaao glas, a Puto, takoer, jo malo jae je zalajao. I tako u krug, kao kad si pas u igri lovi rep. itajui Stahuljakiinu pjesmu Beskunik Preo mi je dodao uzicu s Putom, koji je samo nakratko uutio gledajui u gazdu zatitniki zadivljeno kao svi bivi psi-lutalice. Pokuala sam, no nije se dao od gazde odmaknuti. Povremeno bi opet lajao, a publika mu je pljeskala. U takvim je uvjetima bilo pametno skratiti recital. - Ajmo, Semko, skratiti, izbaciti svaki po dva bloka pjesama! - rekao je tiho kolegici (preko mene mrtve!) Predrag Vuovi - Ovo nee tako ii! I izbacie nekoliko pjesama. Na kraju je, samoinicijativno, vrlo aktivistiki, polako i dovoljno odluno i glasno, ispoljivi po drugi put nadarenost za preac i primanje vibracija publike, proitao moj tekst s promotivnog letka: I onda kad je oito da nita ne moe pomoi, pjesnici vjeruju u mo poezije! Zbog ega je samo po sebi razumljivo da se naputena djeca smjetaju u

28

KNJIEVNA RIJEKA

sklonita, a naputeni psi ubijaju?I jedni i drugi nita nisu skrivili. I jedni i drugi rtve su onih koji ih nisu voljeli ili su ih prestali voljeti. Naputeni psi, koji postaju oajne gradske lutalice, ruan su, necivilizirani prizor koji, smatraju nadleni, treba ukloniti s gradskih cesta i iz vidokruga Zagrepana. Malo se tko upita gdje i kako ti psi zavravaju?! Pjesme inspirirane patnjom pasa lutalica Vinje Stahuljak i Ane Horvat, dviju rijetkih (i od knjievnika) koje su svrnule pogled prema dolje, suosjeajui s naputenim zagrebakim psima, napisane su u razmaku od 40 godina. Govore o istom jer je sve ostalo isto! Pjesnikinje vjeruju da e poetske strijele njihovih rijei pogoditi u neko njeno mjesto tvrdih srdaca onih koji mogu odluiti da gradskim novcem kojim oduvijek plaaju interima za ubijanje ponu graditi sklonita. Nakratko smo sjeli ispred Charliea. Puto je prestao lajati, samo se ogledavao. - Pogledajte kako ne gleda male, on se zanima samo za sebi ravne, vee pse! upozorio nas je Preo. Doista, Puto nije ni pogledao pekinezera koji je proao tik uz njega. Ba kad sam htjela zaustiti, Vuovi se raspriao da je jedne predsezone dok je jo ivio u Dubrovniku (dodavi: Ondje sam si to mogao priutiti jer sam smatran zvijezdom!), napravio pravi medijski lom jer su interi namjeravali likvidirati pse lutalice, njih etrdesetak. Taj njegov protest bio mi je sjajan, kao narueni forpan za ono to sam ga namjeravala pitati, no on je naglo ustao ispriavi se da je u urbi. Odlazei, nakon nekoliko koraka zastao je, okrenuo se prema meni i ponovio - Na mene uvijek moete raunati kad su ivotinje u pitanju. Pa raunam! to vie, prosila bih vas da pomognete naputenim psima, onima koji su imali manje sree nego va Puto, ali nemam kad, ne date mi, nikako da se situacija posloi, aptala sam si pod brk sjedei sama oko ponoi u Charlieu dok su oko mene lunjali gladni naputeni psi njuei vreice za smee. Svi oni, koji se ne otruju ili ih ne pregazi neto, zavrit e uskoro u interaju. Prikazao se kondenzirano. Ukazao se kao lik iz pretkazanja, ali nije mi dao priliku! Nisam imala kad bilo to ga zaprositi, isprositi da uini za pse! Rei mu neto kvazipoetskoga kao: Dajte, recite novinarima kad vam se prui (i ne prui!) prilika, vas e sluati, novi ste u mojoj animalistikoj prii i sve slavniji! Ja sam se medijski i ljudski - potroila. Protestirajte kao umjetnik i

ANA HORVAT

29

graanin zbog toga to usmruju naputene pse umjesto da im pomognu. Jeftinije im je ubijati nego graditi sklonita! Vi to moete i znate initi ba kako treba.Vi ste taj sa svjeom karizmom i uroenom predispozicijom kojega su mi, jo dok niste imali lice, u polusnu na jastuk, spustili psei aneli uvari! Na moj davni SMS - Biste li, moda i katkad, htjeli u medijima podrati ovo to godinama volonterski radim s desetak studentica?Ako imate volje i vremena, pogledajte podrobnije na www.drugaprilika.com pa me, jednom, nazovite. - ne odgovara. Moda je, opet, promijenio broj mobitela pa poruku nije ni primio i ona uzalud krui nebom! Mogue je da je izgubio ili bacio mobitel, a vjerojatnije da odvaguje - to je lo znak. Ne uputa mu se u neto bolno, uva neokrnjen, titi kao svaki umjetnik svoj osjeajni naboj i svoju krhku auru za nove uloge. to dalje? Ljeto je i udomitelja sve manje. Uskoro e neudomljene poeti ubijati. Ima li, uope, vie - dalje? Moe li ova pria pomoi? Hoe li Teuta malo pogurati da se na brod pseeg spasenja kao glumaki gusar napokon ukrca njezin daleki bokeljski potomak? Moj broj mobitela za spasitelje pasa iz interaja i Predraga Vuovia je: 091/582-0073. Prolo je muklih 5-6 godina. Broj mobitela nisam promijenila, no stiavala se nada da e se Preo dati isprositi, tj. javiti. 17. veljae 2011. objavljeno je da je Vuovi umro. Naglo. Od modanog udara u 51. godini i da e biti pokopan u Dubrovniku. Lijepo je ploviti smru u Dubrovniku. Kako li je zvrio njegov s ulice spaeni pas Puto?

*sevap (turcizam)- dobroinstvo, zadubina, zasluno djelo, bogougodni in

30

KNJIEVNA RIJEKA

MILAN OSMAK

Falit e nam...

o ve postaje rutina. Neumitni, u ovoj upaniji, Autotransov autobus iskrcava Jurja i njegovu vreu (imitacija onih u amerikih tuljana) kraj benzinske crpke u Cresu. Tom linijom stie na otok i u gradi ve osam tjedana zaredom. Devet i trideset je, petak, 23. travnja. Nokia mu govori: okolna temperatura je etrnaest stupnjeva. Nikad dovoljno naspavane, njegove oi ne mogu otkriti gdje li se skriva njegov daljnji prijevoz? Samo molim bez panike, jer bolji kranski obiaji nalau da ovaj hladnjikavi, juinom od Velih vrata natopljeni, petak ima njegovoj osobnosti biti poseban. Sretan! Njemu i sv. Jurju, iliti San Giorgio-u meu starijim puanstvom ovog otoka. U ranom srednjem vijeku na taj dan, dok je oko njih sve pupalo i listalo i skakutali janjci i kozlii, ljudi su krenuli astiti lijepog, golobradog mladia proljetnog sveca. Legenda jo hoe da je njegova mama Sunica prije dvadeset i dvije godine - njegovo rano srednjovjekovlje - punih osam sati ekala s roenjem. Racionalna profesorica biologije odbila je epiduralnu da bi se budui Juraj mogao objaviti svijetu u zoru 23. travnja. Kako mu idu godine, on u legende vjeruje sve manje, a to vie u provjerenu injenicu: tko rano rani cijeli dan zijeva. Roendanska estitka mame Sunice sletila mu je u Nokiu N82 dok je odluno drijemao uz najavu vozaa busa: Stojimo petnaest minuta... na Trgu abica u Rijeci. Od studenata u rvnju bolonjskog akademskog programa (taj sam) oekuje se osim izvrsnosti i odlika da mogu bez prenemaganja zaspati u svakoj prilici. Oe izmeu dvije vjebe iz molekularne biologije i sljedeeg predavanja, u autobusu na liniji Zagreb-Mali Loinj ili u vlastitoj gajbi (pardon, maminoj) kad si se stropotao na leaj u etiri a vekerica te rastura ve u sedam ujutro. Kajgod. Ali vitez urednosti (naalost opet on) uredno ustaje. Umiti se i oprati zube moe i veeras - ili u nekoj usputnoj studentskoj prilici. Uz stereotipnu roendansku estitku stara je priloila mutnu sliku: Jurjev pooim Toni i Sunica u prvi plan guraju pred objektiv njenog mobaa dvije ae upola pune (vidite li kaj sam optimist?) nekakve ljubiaste tekuine. ivio nam ti! Ni visoka rezolucija prijema njegove Nokije i genijalni

MILAN OSMAK

31

spoj multimedijskog raunala s kamerom i GPS-om ne mogu poboljati loe emitiranu snimku. Moba mame Sunice pamti bolje dane. Ima u svojoj memoriji ovjekovjeen snimak Jurja nainjen o njegovom desetom roendanu. Sad ti vidi kakva je bila kvaliteta prve generacije mobilnih telefona. Njegova prijateljica-cura osobno mu je sino estitala roendan uz sve poasti, zato je prespavao vei dio autoputa do Rijeke. Kako mu je ve tri puta esemesano, njega u sreditu Cresa oekuje smijeh-vozilo, crnobijeli Smart, a vlasnica vozila (razbistrilo mu se) u iekivanju Jure oijuka s proelavim uposlenikom crpke. - Marija Grazia! Tu sam! Alo! Jesi ve dugo...? Stigli smo u minutu, je li... Smeokosi, besprijekorno uminkani komad u tri skoka naputa proelavog. Iz zaleta utiskuje iscrtane usne (zlobne due du otoka Cres i Loinj nagaaju da su ispunjene silikonom) na njegove ispucane i beskrvne. Cijelog ga obasipa bolno poznatim mirisom opasnosti. Ne! On nikako nee malo rastvoriti usta kao to bi ovaj as htjele njene usne. Naravno da su mu usta ispunjena trosatnim autobusnim zadahom, makar nije pua. K tome, zorom je odgibao iz gajbe bez Wrigleys Airwaves paketia vaka. INA-c sa crpke pogibeljno zinuo, a Juraj ne smije spustiti svoju vreu s ronilakim potreptinama i rezervnim kompletom gae-potkoulja za sutra. Da to uini morao bi zagrliti Mariju Graziju, za dobra dva centimetra via je od njega, iako u ribokicama. Ona bi, milju daleko od prijateljskog zagrljaja, odmah osjetila onu izdajniku napetost iza zaporka na njegovim iznoenim trapkama. Taj mu se uas znao dogoditi i kod estih susreta s Marijom Graziom u prisustvu njegove zagrebake cure. Na plai u Loinju na primjer. Zato e ga njegova profesionalna mornarska vrea jutros spasiti od opasnog zagrljaja. S vlasnicom Smarta ne more biti siguran ele li mu njezine usne sretno njegovo Jurjevo ili se pak radi samo o maloj erotskoj predstavi za oi onog lika uz crpku i iznenada veoma zainteresiranog vozaa u busu. Dva puta im je kratko potrubio na odlasku. To Mariju Graziju ne moe zbuniti dok mu ape prigodni kliej Happy Birthday to You/ Stavi prste u Struju/ Nita Ti ne brini... stihove pobrane iz svih vrtia diljem Lijepe nae. Da ih u ovom tren/poloaju uope nismo intimni moe snimiti njegova cura Adriana, vjerojatno bi izrekla ono svoje dvojbeno: A kaj ete... Jer, Adriana i Juraj upoznali su ovu, jutros ajmo re ful napetu ensku, prije ravno est let. Jo dok su oboje zavravali osnovnjak. U Malom Loinju. Marija Grazia tog se ljeta pripremala postati maturanticom gimnazije. I od tog ljetovanja njih troje prijateljuju. Uz povremene manje ugodne prekide. A kaj ete... Gdje bi Adriana ljubomorila na stariju frendicu

32

KNJIEVNA RIJEKA

- Jurice, lepi deko! Jel mi ti jo raste? Vidi mi se svaki put sve tee ugurati te u Smart. A i ta vrea ti je sve punija tih vaih mukih igraaka i tojaznam kojih sve sranja. Tu si moete dati ruke, moj Hrvati i ti. Obojica prtite stvari kao da grete na put oko svijeta, a ne do kaveza s tunama u zaljevu podno Ustrina. Ma daj, molim te! Od te vree u krilu nee me, dok se vozimo moi ne anche-niti pogledati. Okej! To prihvaam ti u vrei nosi i preobuku, a reci mi koji svoj trpa u vreu Hrvati? Jesi li za sutra (ona zna da sutra tune tetoi druga ekipa) planirao proslavu roendana u Malom Loinju? Na tvom PMF-u poduavaju i tulumarenje, ha? Jo si u tim letima? Moj Hrvati bogme nee s tobom. Kad vas sutra jedna od dvije karampane tih koara Kvarner tune iskrca u Osoru, Hrvati lijepo ostaje doma. Sline pozdravne govore Marije Grazije on slua otkako je ona prije dvije godine kupila instant pametno vozilo, a on upisao molekularnu biologiju na Biolokom odsjeku zagrebakog PMF-a. I odabran da bude ronilac-parnjak svom frendu Mariju Hrvatiu u ribogojilitu na Cresu. Zato ga Marija Grazia znade pokupiti na ovom stajalitu. Zatim ga vozi do creskog sela Ustrine, pa makadamskom stazom, ubitanom nizbrdicom, do seoske plae. Tamo se nae barka Kvarner tune i neki deurni Bosanac koji ga ima prebaciti do dva broda to glavinjaju s kavezima tuna. I Hrvati koji ve odrauje svoju ihtu. Uzgred, njegov frend Mario kvalificirani je ronilac ( Juraj tek pripravnik) i - ne nuno tim redoslijedom - jo ponosni otac jedne dvogodinje Monike. Diplomirani inenjer pomorstva. Vlasnik pomorakog dokumenta u kojem je oznaen kao drugi asnik palube za brodove trgovake mornarice. Trenutno ve pet mjeseci bez posla. Dakako, frend Jurine cure Adriane, iz nevinih njihovih zajednikih, uetvero, ljetovanja. Da, i jo suprug 26godinjoj Mariji Graziji (Ovo posljednje, dragi Jurica, da nisi nikad dilejtao iz svog povremeno bolesnog uma). - Moe li malo bre s tim malim autom za bogate ljude? Opet e me Mario iskefati to kasnim na prvo hranjenje ribe! - Daj, ne seri Jurica! Gibamo punu stotku na sat, samo kad bi ti mogao preko te vree u krilu luknuti na komandnu plou. Troi pet litri. Ako nisi znao ipak je to jedan Daimler Benz. Razmaeni zagrebaki gospon, da te tako oslovljavam? Zar ti se toliko uri napustiti moje drutvo? Zimi nisi mi bio takav... Je li, lepi moj deko? Marija Grazia sigurno upravlja Smartom po praznoj otokoj cesti i pri tom stigne bestidno s njim flertati. Nije joj prvina. Zatim pametni Smart nevoljko naputa oglodani asfalt kroz selo Ustrine i u prvoj tetura nizbrdo prema moru koje ne kani Jurja razveseliti roendanskom modrinom. Dva zavoja prije ljunane plae moraju stati, jer bi ljunci uredno progutali kotae smijeh-vozila. Oboje sad vide Marija

MILAN OSMAK

33

Hrvatia. Preko muevno pripijene ronilake koulje od neoprenske gume i svih onih maskirnih ara (vlasnik mora nalikovati ribama na bun Posidonije) Mario je navukao posueni plavi radniki kombinezon sumnjive istoe. I zidarske cokule su mu oito posuene. Pozorno ih promatra, najvie suprugu u trenucima okretaja autia u mjestu. Malo zagleda i zelenu vreu kraj Marije Grazije. Nema veze. Mario zna tko je spljoten iza vree. Za svaki sluaj, ajmo mu se javiti, dok ga vlasnica Smarta ljupko natee van. - Eeeej! - Ej i tebi! Di si legendo mikrobiologije? to ima... - Kako to izgleda Hrvatiu? - pozdravlja Marija Grazia supruga. Izmeu dva sona poljupca eni, Mario je i dalje znatieljan. - Jura, jesi agod novo otkrija u genetici vrsta? Mare. Jel tebi neto ve ispriao, ha? - Hrvatiu, svekrva mi je Mare! Tvoja mati, koju nisam imala ast upoznati na naoj svadbi. Tvojima nije bilo zgodno potegnuti ak iz Italije sinu na vjenanje. Znam da tamo gastarbajtuju, ali ipak... Juraj odmah mora upasti s novom telling the story i tako u zaetku uguiti frcanje iskrica meu mladim branim parom. U tome ve ima podosta iskustva. - Pa kad ve pita, tamo na vjebama smo otkrili kako, na primjer, ti i plavorepa tuna, u jednoj fazi razvoja vaih embrija, potpuno nalikujete jedno-drugom. Ono, budui ste riba i ti oboje kraljenjaci. Za re, a ne slagat, kako vi boduli reete i malo kasnije. Kad netko zagleda kako unutar kaveza natjerava tunu mora zamjetiti kako ste se riba i ti lijepo zaoblili... To se dogaa kad ivite u zajednici. - uj njega! A tuna i moja enska, Marija Grazia? Jesu li i njih dve u rodu? - Hrvatiu! enske e imat u lukama po svijetu, samo se najprije za stalno zaposli. Nas dvoje ozakonili smo seks, nemoj to zaboravljati. Koja sam ti ja enska! Dobro? Deki, moji, ajde bok! urim na sastanak s upravom loinjskih hotela. Razraujemo fol zajedniki nastup na stranim tritima. Na hotel u Cresu njima. Obino sranje. Svi lovimo svoje goste. Marija Grazia jo pita mua kad kani doi doma u Osor. - Znam, da zna Hrvatiu, da e mati preuzeti Moniku u vrtiu, kad joj fini-zavri smjena. Mene moda zadre na toj koordinaciji do pet. A ti bi morao malo uskoiti staroj... - Nema brine mama! Samo da uhodam Juru u novi raspored hranidbe ribe. Sad su ve negdje oko etrdeset kilograma. Juer smo jednu vagnuli. Upravitelj je odobrio da je izfetiramo i podijelimo u firmi. Ubacio sam u frizer niclu od dva kilograma. Veernju ihtu nadgleda Juraj. Kako u odavde u

34

KNJIEVNA RIJEKA

Osor? Gliserom, s nadglednikom uzgoja, naim inenjerom Sushijem. Pusti sad pravo ime naeg Japanca. Sushi i basta! Nek ti pravo ime zapie Juraj. Njih dvojica izgrle se kad se sretnu i muljaju neto na anglojapanskom. Student Jura ica od Sushija broure o uzgoju tune u pokretnim kavezima. Ajde. I pazi mala preko mosta za Loinj! Nai su juer blatobran kamiona zabili u ogradu i naravno istresli tri kaete smrznute haringe. Gdje su skladitene? U sakramentskoj hladnjai loinjskih hotela! Daj se skuliraj Marija Grazia. To samo preko zimskih mjeseci dok i vi i oni imate zatvorene hotele. Na brzaka odvozimo posljednje tone ravno do kaveza. A ono to je ispalo s kamiona odmah je sve bilo spetano u masnu mrlju. Zato ti govorim oprezno vozi! - Zagaujete moj Osor! Barbari dvadeset i prvog stoljea. Grad je ivi spomenik kulturne batine. Ta tvoja Kvarner tuna iz njega dela skladite riba. Ve dva leta javno govorim vaa nazovi gospodarska djelatnost unitit e nau turistiku perspektivu... Jo jedna tema za prepirku branog para Hrvati koja se moe pretvoriti i u trombu marinu-pijavicu i treba ju pravodobno razvodniti. - Inenjer Sushi je skuliran azijski dentlmen. Kad se sretnemo, naklonimo se dva puta jedan drugom, ne grlimo se Hrvatiu! Tom prilikom on mi izrazi svoje zadovoljstvo to e za koju godinu poslovati sa mnom kao sa kolovanim menaderom Kvarner tune. Mario, prestani me udarati tim aketinama! Ne kanim biti nikakav menader. Daj, prestani! - Jesi li sad uo Juru, ha, dragi? Jurice pozdravi mi Sushija. Pravi je! Vas dvojica, deki, morali bi nekako objasniti mu da dopela sebi na Cres jednu Japanku. Kad sam ga posljednji put kicnula, je li to bilo u kafiu Morena u Cresu, na licu mu je bilo napisano kako mu je jedna Japanka potrebita pod hitno. Na otoku je ve punu godinu, a nikad ne leti doma. U protivnom prienit e ga neka naa. Kad samo pomisli kolika mu je dolarska plaa. Idem ja... Vi oprezno! Neverin kie iz pravca W-SW preskoio je stari remorker u teglju kaveza i navalio blie obali na koar Dva brata dok su vezivali barku suboice brodu. Pravi trenutak za okanjelu jutarnju toaletu. Marija ni brige to mu kia namae posuenu odjeu. - Sretan roendan, kini ovjee! Jura! To su godine, ha? Ja sam s dvadeset i dvije ve bio dozreo za enidbu, ali mi to nije dolazilo u glavu. Doapnula mi je na obali Marija Grazia kako danas slavimo tebe i Jurjevo. Ma, gdje bih ja to pamtio, zna mene da mi nije moje enice, zaboravio bih na vlastiti roendan. Ajde mrdni dupe u kabinu kormilarnice i presvuci mokru robu u ... Nastavak reenice nije mogue uti jer posada Dva brata razvaljuje Halida Belia, ono Crvena jabuka, iz dva zahrala metalna zvunika na krovu kormilarnice. Otpadaju ui. Iako je pjeva u treem ivotnom dobu,

MILAN OSMAK

35

uz navijene decibele, razabrali su Belia na pola milje od kaveza s tunama. Ovoj ribarskoj falangi jedino jo fale gajbe Karlovakog... Oboavatelji Halida oboavaju se rukovati s njim. Govore mu efe, pitaju to ima. Zapovjednik Dva brata sve to gleda s odobravanjem. Kae, danas na tritu (u svakom kafiu na oba otoka) ne moe nai boljih ribara od ove gospode - dojueranjih betoniraca. Iz BiH. to ti je siva ekonomija. Brodskog barbu interesira kad student moe poeti. Riba je dolje ogladnila. Ali, ne! Kormilarnica je njegova i on ne kani na kiu samo zato da bi mladi ronilac iz Zagreba imao intiman prostor za oblaenje ronilakog odjela. Juraj neka se slobodno ufura u ribarske uvjete preivljavanja. Nije u metropoli. Zar je od prolog vikenda zaboravio: potpalublje skriva golemu hladnjau, agregat za istu, brodski motor i odjeljke smrznute hrane za tune. Na palubi su tri petstolitarska plastina kabla ispunjena inunima, a ti se posado snai usred toga. ak su i ribarske mree ima tome tri mjeseca lijepo nabacili na rivu Osora, da im ne smetaju. Turista u Osoru i onako njet! Okej. On e odmah skulirano pokazati golu rit tom barbi, dok na suho navlai ronilake hlae. - Jeste li za nau marendu? I dalje e ljubazni barba. Uprava u Cresu pouila ga je, kako unato sve novim i novim tisuama nezaposlenih, oni teko pronalaze autonomne ronioce po 300 kuna za dvanaestsatno deurstvo uz kaveze. - Nemate se a sramiti. Ve znate danas inuni s gradela! Dobili smo hi noaske. Svjeiii! S koara na koar. Negdje tri tone. Ove betije svakog dana moraju izisti deset posto svoje teine. Kompjutor u Cresu kae za ovaj tjedan to je etiri kilograma po jednoj ribetini. Ali ostane i nami za marendu. Recite, oe vam kogo-kuhar nabaciti pola kile na gradele? Ma nikakvi problem! Onaj Bosanac (naravno kuhar) odrava dan-no ar za gradele pa neka samo nebo pada na brod. Vama e on odmah! Voli vas posada, pravi ste na mornar, a ne? - Moda ipak ne bih. Nekako mi je jutros u elucu, kako da vam objasnim... - Mora jesti Jura. Barba recite kuharu neka mu u loniu ugrije i noanju kavu iz moje termosice. Ne! Njemu nema bevande od onog vaeg ciknulog crnog iz Istre. Ide odmah roniti. Ajmo. ivo! Tune ekaju. Eto u to se kroz ove godine prometnuo Adrianin i njegov frend za po ljeti. Ovdje ga se slua. Barba Dva broda je u struci porunik obalne a mladi Hrvati kapetan duge plovidbe i zavrenim faksom. Hrvati je u firmi voa ronilake ekipe. Ugovorni, ali ipak voa. Njegovi ronioci ne idu gladni u more. I basta. Obojica su uvjebano pljusnuli s broda. Na rit, da ne prebiju peraje. Mario ne e nadgledati marendu riba. Dno kaveza, kojeg simo-tamo i u

36

KNJIEVNA RIJEKA

krug vue koar da bi se tune osjeale kao da plivaju uz struju, poputa na jednom kraju. I konopima debljine mukog palca jednom proe rok. Njegov frend i ef novim konopom e uvezivati izderano dno u kvadrate pribline veliine 30x25 centimetara. Jer vraje ribetine u kavezu uas osjete svaku slabost pokretnog svog zatvora i sklone su juriem proiriti proderotinu do slobodnog mora. Poinje delo. Isprati naoale. Usnik u usta. Lagano ga namjesti meu zube. Kako radi respirator zraka? Aha. Ventil na njegovoj boci na leima dovoljno je otvoren. Juraj, sad testiraj udisaj punim pluima, nalae mu njegovo unutarnje ja. Aha. Zagrljaj Kvarnerskog mora kao da je ovog tjedna hladniji? A blii im se konac travnja i turistika predsezona. Strunjaci kau klima je naisto pukla. Juina navlai hladnu struju uz zapadnu obala Cresa. To e biti. A mogue njegovo tijelo tako reagira zbog nataloenog velikog broja neprospavanih sati. Ali, dajte, objasnite njegovoj prijateljici-curi da profi sportai izbjegavaju evu uoi svake tekme. Ovo je njegova utakmica s morem i nedao ti bog ne shvati li je ozbiljno. Adriana uz evu ima na umu i rezervnu primisao - bolja polovica enskog opreza je svog preko vikenda odsutnog deka dobro je osloboditi iznenadnog seksualnog iskuenja sa strane... Mutna prilika, produena za metar i etrdeset duge profi peraje, lebdi mu u vidokrugu. eka. Pred starinskom Marijevim maskom on namjeta kaiprst i palac u znak O.K. Mario tone niz ogradu kaveza, a njemu je otplivati do platforme Dva brata. Gore eka neprepoznatljivi lik (kapuljaom zaklonio lice, a niz nos mu otie mlaz kinice). Veliku lopatu za zgrtanje snijega dri kao koplje. im ronilac izvoli podii ruku iz mora, on e strovaliti prvu hrpu svjeih inuna u kavez. Poinje ples. Sve po pravilima, najprije dva para srebrnih torpeda, zamalo njegove veliine, jure ravno u njegove naoale. Glavnina tuna giba se u sredini kaveza irine 25 metara. Rubovi te krunice oznaeni su na povrini plutaama i niskom ogradom. Ne! Bez zajebancije, plavorepe gubicama niane u njegovu glavu, makar je uronjen s vanjske strane kaveza, dva metra ispod plutaa. Tune vide bjelasanje njegovih ruku! Zaboravio je rukavice? Nee biti. Prvog dana deuranja pri hranidbi riba uvijek mora sebe uvjeravati: tune u moru vide dva puta bolje od tvojih oiju. Za njih si ti samo divovski priljepak s onu stranu njihovog zatvora. Juriaju da razgrabe prvu lopatu inuna. Predhodnica najezde. Da, da! Tako je! Prvi par torpeda sabljastih repova elegantnim lukom izbjegavaju mreu i njega. Plove, glava druge uz rep prve. Uvijek ulijevo od

MILAN OSMAK

37

bilo kakve prepreke. Velike nepomine oi u prolazu zagledane u njegove. Netom su ga preplivale, sve etiri ribe sinkrono otvaraju zubate gubice prema inunima koji poinju tonuti. Dok ga prolaze osjeaji na grudima uzbibano more. Tune su zapravo sve jedan moni mii. Izvidnica za sobom ne ostavlja ni komadi dobaene hrane. Mirno nastavljaju plovidbu u krug. Jer, za njima se ve pokrenulo jato od 200 (ili su mu na brodu rekli da ih ima vie) gladnih predatora. To zna i Bosanac na platformi i sve bre lopata inune u more. U plivanju jata nije uobiajeno utrkivanje. Svaka tuna dri strogo svoju poziciju u jurinom poretku. A morska voda izmjeana s manom inuna iz gornjeg svijeta tek to nije prokljuala! Da njega kojim sluajem gurnu s razme broda u kavez zajedno s inunima, bi li ga te betije uredno rastrgale? To ne zna ni Mario Hrvati. A bio ga je on jadan pitao. Hrvati tvrdi - to i ne bi bila najrunija od brojnih mogunosti umiranja. Razgrabe te mone vilice carskih riba. U pitanju bi bile sekunde. Hvala im lijepo! Ronioci Kvarner tune ulaze s noevima (pripravnicima nije doputeno) u kavez s ribama tek kad brodovi nategnu tegalj i skrenu jato za izlov u predhodno pritegnutu vreu u kojoj tune ne uspjevaju plivati. Japanski nadglednik i kupac izlova izriito trai da svaka tuna bude usmrena i krv isputena u more. Dalekoistoni narod izmislio je harakiri i za morska bia. Tek tada Bosanci prihvataju ribu od ronilaca i njeno je izvlae na tegljae.Na koi ribe ne smije biti ogrebotina. Njemu su danas pofrigani inuni zaudo pasali. I u studentskoj menzi petkom na jelovniku ima ribe. Najee tapii pohanih oslia koje bi ove tune prezirno odbile. Moe im se. Kilogram tunjevine, rijetke u ponudi zagrebakih ribarnica, zato stoje sto kuna. Nedostupno korisnicima studentskih iksica. Tune ubrzavaju svoj graciozni ples Na lijepom plavom Dunavu. Morsku milju daleko od ritma Halida, tamo iznad povrine. Na njemu je promatrati koliko komadia inuna, sutra e biti smrznute norveke haringe, ispada iz ribljih gubica i nepovratno tone kroz dno kaveza - trideset metara do dna zaljeva. Ovog semestra (pazi mama to sam ambiciozan!) slua uz svoja i predavanja u odsjeku za ekologiju i zatitu prirode. Ili, budimo posve iskreni, zgouna kolegica, tamnih vlasi, malo nalik valovima kose Marije Grazie, nabavila mu je skriptu o negativnim uincima kaveznog uzgoja ribe na morski okoli Jadrana. Dotina kolegica razjasnila mu je bez pol frke kako to ini jer cure na Odsjeku (a najvie ona) misle da je plavokosi, uredno po ronilaki izbrijani deko s Mikrobiologije potencijalno veoma potroiv komad. Aha! Ona skripta strunim jezikom nauava (autor je okrenuo lijepu lovu) najgori negativni uinak je grda navika uzgajanog grabeljivca

38

KNJIEVNA RIJEKA

proderati ulovljen/nabaen plijen i za sobom ostvaljati pregrizene komadie plave ribe. Pri koncu hranjenja site tune doputaju da im mimo gubice utonu cijele ribice. U tim trenucima Juraj mora zaraditi 400 kuna i jedan topli obrok po smjeni ( s gradela, ili u obliku lonine ukuhanog brudeta). On odluuje kad se site tune poinju natezati s dobaenim sardelama ili nekom drugom plavicom. Vlasnici kaveza taj nestaluk svojih gojenaca raunovodstvenim jezikom jo zovu isti gubitak. Upravo se blii taj trenutak. On e izroniti i dii ruku visoko iznad glave. A smalaksali istovarivai riblje hrane jedva ekaju odloiti lopate. Tune se hrane najvie pola ure. Tako dva ili tri puta u 24 sata. U sretnim okolnostima - est mjeseci. Jurju su, jo dok je potpisivao ugovor o djelu na odreeno, objasnili Kvarner tuna zimus se nala fino reeno - u banani. U sijenju ove godine - i pici izlova tune iz kaveza - utvreno je (tko drugi nego nepotkupljivi inenjer Sushi!) kako primjerci tuna u tri kaveza ne dostiu zadanu teinu od 30 kilograma. Prema propisima briljive EU, nita od izvoza u Japan vrhunskih morskih delicija nedosegnute teine. Uzgajiva moe sebi dokinuti troak daljnjeg uzgoja. Lijepo ispusti iz kaveza cijeli tov, a nedorasle tune brzinom do 80 kilometara na sat (sjedite li dok ovo itate?!) zaprae blue Jadranom. Mogue je i kakvih est tona dosad utovljenog visokoproteinskog ribljeg mesa po jednom kavezu prodati preraivaima u riblje brano. I plakati! Vlasnici tunogojilita najee se odluuju na poslovni rizik i hipotekarni kredit. Toviti plavorepe jo jednu sezonu. Opaka investicija na kraju koje e svaka tuna dosei dva metra i stotinjak kilograma. U Kvarner tuni odluili su ovo potonje. Zato jo tri lopate i finito podmorski valcer. Idemo van!... - Juraj, ajmo se dogovorit, pristaje na nonu gvardiju? - Prijatelj Mario voli utvrditi gradivo za novi posao. - Ja sam za danas gotov. Bio sam sino i noni. Esemesao sam naem Sushiju, pokupit e me gliserom za pola ure. to kako? Po engleski smo esemesali, usavrio sam moj engleski na prologodinjem voyageu do Kine i nalijevo krug. Na strancu mora progovoriti na ingli-moti jeziku. a je mali Jurica? Ne kui foru! Jel te jo tako zove tvoja Adriana? Malo govori engleski, a vie tumai rukama. Na mote... - Adriana je frendica. Naa. Tvoja, moja i prijateljica Mariji Graziji. - A je, je. Ali ti se evi s njom. No, neemo sad o detaljima. Sluaj stari, prebacio sam te u drugoj smjeni na na remorker. Na ovaj kavez dolazi jedan kolega katamaranom iz Rijeke. Ti, kad odmori, uzmi onu barku i zavezi pred rutu remorkera, da te pokupe. Ve sam im javio, nadgledat e drugu hranidbu najprije kod jednog i odmah zatim kod drugog kaveza. Uvijek se dri pod svjetlima lampiona. Da dobro vidi ljakere i jo bolje oni tebe. Ne uje se koju mjuzu oni tamo putaju, ali poznajem ja nae Bosance.

MILAN OSMAK

39

Treti na ful, a oni razbacuju lopate ribe i pri tom uredno drijemaju. - Zeza me? - Ma, ne. Doivio sam i moe biti opasno. ljakaju i ore. Tako mi je jedan upao u more, drito u jato riba. Vraja je muka ovjeka u promoenoj odjei prebaciti preko ograde kaveza, pa na platformu. Kao da navlai tunu stokilaicu. Ispod trenirke skrivaju politrenku Fante, a unutra ljiva. Zimi ih se alkohol slabije prima, ali sad je proljee. Da sam ja zapovjednik, ja bih... nema veze... Odlazak na remorker ima biti prijateljska usluga Jurju. - Na remorkeru ima mess room* za posadu i barbina kabina. Kako on spava sjedei za kormilom, plovi se ne vie od milje na uru, ti mu se lijepo ubaci u kabinu i do jutra. Ronilac mora biti odmoran pred delo. Jo ga pita, hoe li on ujutro, kad ga smjeni odmorna ekipa, navratiti u Osor. - Maria Grazia ima slobodnu ovu subotu, a mene zorom mala Monika krene potezati za nos. Prebaci se iz krevetia k nama i pone redom buditi. Ne ljivi ju uope nekakva jutarnja intima brane spavae sobe mlaahnih, je li, roditelja. to da ti priam. Zato slobodno navrati, im te iskrcaju u kanaliu. - Ne mogu. Moram autostopom u Loinj - pozdraviti mamu Sunicu i pooima. Ubili bi me da se ne pojavim u roendanskom izdanju. - A ja namislio da se malo druimo? Ima dolje u kafiu kod crkve, jedna plavua za ankom. Kae, voli mlade deke, pa da se upoznate, a? Dok popijemo kavicu Mare nam ispee dva Cekin pilia, ona u tvornikoj ambalai i nas dvojica - opet pravac Ustrine. Sutra smo obojica veernji i u nedjelju ujutro prijepodnevni. - Super si Mario! Stignem jo jednom skoiti mojima i uveer hvatam noni bus iz Loinja. Prije pet ujutro sam u Zagrebu. - Krmi u busu? E jebi ga, prijatelju! Ali zato odradi etiri smjene okruglo 1600 kuna preko putnog naloga i besplatne autobusne karte. Kome u natimati, ako neu prvo sebi, pa tebi. uvaj se veeras, mali Jura i pozdravi mi tune... Poslije veernje hranidbe umornu posadu remorkera, u zajednikoj blagovaonici, doekuju duboki aluminijski tanjuri s netom ukuhanim (pogodili ste) brudetom na rijetko. Ujuak treba gutati vreo i bez puno prenemaganja, jer travanjske noi na moru daleko su od proljea na Mediteranu. S brudetom u elucu i sretan to domaini nisu u jelo ubacili nekoliko masnih haringi namijenjenih tunama, on e lake podnijeti smrad
*zajednika brodska blagovaonica

40

KNJIEVNA RIJEKA

pljesnjivih deka. Kabinski luksuz barbe od remorkera... Hrvati i Marija Grazia, im su dobili bebu Moniku, preselili su njenu staru na kat obiteljske kuerine i na juri zauzeli najveu prizemnu prostoriju gostinjsku sobu. Cijelo prizemlje zimi zagrijava etano centralno, a za radijatore na katu ima zaraditi kapetan Mario. Kad dobije stalno ukrcanje na brod. Prole jeseni Mario je uhvatio tromjesenu plovidbu na brodu to prevozi umjetno gnojivo iz Kutine za alirske luke. Juraj je i dalje honorario u Kvarner tuni. Marija Grazia je, kao uvijek, bila uporna. Nema veze to joj nije mua. Ona e Juru odbaciti od Cresa do kaveznog uzgajalita kad god joj bude zgodno uz posao. A bilo je to poesto... S glavom na svojoj vrei (istija je od deka na krevetu) nikako da misli preusmjeri s pokretnih sliica jedne od tih vonji Smartom iz prijateljske usluge. Bio bi red usuprot naviruim sliicama prizvati dvije-tri svjee scene sinonjeg prijateljskog jebanja s Adrianom. U njegovoj studentskoj sobici. Trostruko je prostranija od ove kabine. Adriana nee da to rade u spavaonici mame Sunice, na uredno raspremljenom krevetu za dvoje. Juraj, osim to uva majin stan i brine o urednom praanju rauna, ima obvezu jednom mjeseno prei usisivaem po cijeloj gajbi... Adriana voli biti u njegovoj sobici, a on bi, mislei o tome, ba mogao lijepo utonuti u drijeme... Ali mozak se inati i priziva lice Marije Grazije u prvom planu... Jo u gimnaziji isticala se organizacijskim sposobnostima. Najuspjenije je organizirala Marija, koji je stasao bez roditeljske skrbi. Sofisticiranim enskim metodama tjerala ga je da ui i poslije upie pomorski fakultet. Uspjela ga je preko rodbinskih vezica i zaposliti, pa privjenati. Mala beba Monika utjecala je da njegov frend ne ubija besposlene mjesece sportskim ribolovom. Pronaao je unosnu ronilaku tezgu. Adriani i Jurju nisu previe smetala oita mala lukavstva kojima cura iz Osora navodi svog deka na put uspjenosti. Ljeti su trpili agresivnu Mariju Graziju, a s jeseni imali jedno drugo u Zagrebu. Tako od osnovnjaka pa kroz gimnaziju, do studentskih dana. Lijepog listopadskog jutra prole godine, lijepog jer su Adriana i on bili testirali trei semestar, Marija Grazia odluila je na svoj nain (noas je toga svjestan) organizirati susret s frendom Jurjem petkom i njegovo ljakanje na uzgajalitu tuna... - Dobro si stigao! Ali dragi Jurice, ne gremo mam do vaih kaveza! Odgodilo ti prijepodnevnu ihtu. Roni veeras. Pitaj me, zato? Imaju moj broj mobaa i nazvao me barba s Dva brata. Tvoj broj da mu se sluajno zbrisao, pa je nazvao mene. Delaju sranja kad im nema mog Hrvatia! Petljaju s rasporedima, te netko ne doe na posal, drugi dobi zakanjelu gripu. Sranje, kaem ti.

MILAN OSMAK

41

- I to bih ja trebao sad...? - pitao je svoju dragu frendicu. A koga bi drugog na stajanki busa u Cresu? Hoe li ga ona odbaciti moda u Osor, pa da u luci trai im e otploviti do Ustrina? Ili da se po obiaju spuste smijeh-vozilom na plau Ustrina i on ostane tamo iekivati hoe li se netko smilovati i pokupiti ga na posao. Usred problema unutarnji njegov ja ukljuuje alarm! - ekaj! Marija Grazia? to to moje oi vide! Skratila si kosu? Super ti stoji. Upola je, kae, kraa? I melira pramenove... Sad si mnogo, mnogo... - Primjetio si! Zar mi prije nije bila lijepa, - pita strogo Marija Grazia. Ali, unutarnji ja ga umiruje - ona radosno prihvaa komplimente. - Ma, ne! Bila je. Bila! Daj me ne lovi na te vae enske fore! Volio sam kad bi ljeti smotala kosu u punu, pa ti se u moru otpusti, im te ja i Mario zagnjurimo. - Juraj, jel ti voli biti samnom? On opet udie poznati miris opasnosti. Nevidljiv oblaak izmeu njih dvoje... - Naravno. Zato me to uope pita ...? - Reci: V o l i m ! - Volim. - Takvog te hou, Jurice dragi! Smijem li te zvati Jurica kad ne uje Adriana? Ili je to jo uvijek njeno pravo, a ti samo Adrianin...? - Ja i ona smo frendovi. Kako da ti bolje... Prijatelji... Studenti, poslije osam godina boljeg kunog odgoja rei e: Adriana i ja. - Okej! Adriana, ja, ti, Mario frendovi smo! Ups! Nema veze. Naravno, pamtim da ste Mario i ti ve dvije godine zajedno. Mislim, ono u braku i to. Jesam li sad sve dobro rekao? - Reci mi, Juraj, hoete li se Adriana i ti vjenati? Recimo: brakom okruniti svoje diplome? - Pa, ne znam. Nismo priali to ona o tome... Marija Grazia, jel ti to mene Early in the Morning lagano zaje....? Ne znam ni kako u do kaveza i tuna, a ne... - Naravno! Ne kui vie svoju s t a r i j u prijateljicu. Ali raistili smo pojmove: kad zagrebaka gospodina nije na otocima, moe proi da si meni Jurica. I dragi. Dragi plavi deko, jadna li sam s tobom! Kad e vie izrasti iz tog osnovnjaka. Ugurava njega, pa vreu u Smart, a smijeh-vozilo pozdravlja ga ljuljanjem amortizera. - Vozimo okolo grada do hotela Kimen. Imam jo neto obaviti, prekinula sam prevoditi jedan dopis na engleski, da tono stignem pred tebe.

42

KNJIEVNA RIJEKA

Smjestit u te na pola ure u lounge bar, a vreu u garderobu. Inae smo ga zatvorili zbog recesije. Ono malo penzia to su pustili korijenje u hotelu, tede eurske mirovine, imaju lobi za piti aj i itati Kleine Zeitung. No, budui sam nekakva efica marketinga, mogu srediti da te jedna naa zgouna plavua, nalik Adriani po blajhanoj kosi, ponudi osvjeenjem. Zna kako cure u Kimenu uletavaju? Kau: Von Ju Kofi, Ti... Mi? Da ne bi. Uvalit e ti koktel kue na raun reprezentacije... Njeno uletavanje... A lijepo bi veeras mogao oslukivati umirujue nabijanje brodskog stroja i dok je jo neuzbuen zaspati... Uru vremena oprezno je srkao specijalitet hotela i svakih pet minuta pogledavao na svoj ronilaki sat. Tako on i na predavanjima... Zatim mu se iza lea materijalizirala Marija Grazia. Vodi ga u turistiki obilazak hotelskog kompleksa. Zavrili su u apartmanu koji menadment izvan sezone koristi za dnevni odmor. Jeste li znali da zaposlenike hotela kronino bole noge...? On je prvi put svrio u njoj na parketu sobe. I nepopravljivo joj izguvao tamnoplavu usku suknju. Jo dok su mu vlastite trapke bile zaglavile na adidasicama. A povrh svega i ne ba iste gae. Bez kondoma ! Sva je srea, to je rano jutros navukao tamnoplave gaice. - Sva je srea, Jura, da sam na tableticama! Hrvatiev brod stie u Rijeku za tjedan dana. Ne. Nee ranije, zar ve paniari? Marija Grazia, nije da nije malkice zadihana, razlono mu tumai za mjesec dana njegove plovidbe na liniji Rijeka Alir nema smisla prekidati s mjesenim kurama kontracepcijskih pilula. - A ti si zaudo sav divlji! Eno, poderale su mi se hulahupke... - Moda je neka pranja od parketa... (Blesaviju post-orgazmiku repliku malo koje muko bi moglo smisliti). Marija Grazia tog se petka prvi put iz grla nasmijala. - Jurice dragi, u ladici imam rezervne. Kao i sve uposlenice u hotelu. ak i one u kuhinji. Zamijenit u i suknju, imam dva kompleta odore. Zatim su se oboje svukli do kraja i stisnuli pod mlazom u tu kabini. - Ovo je komora opernih arija. Ne uje se iz kupaonice, preko sobe na hodnik. Tome su me pouili, im su me uposlili, a nadaju se i mojoj diplomi. Da papirnato sve bude u redu. Malo mi se diplomski oduio, ono trudna s Monikom, ne more u mojim letima icati materu za deparac. A pomoraki budui tata brodi po Tihom oceanu. Zaposlenje mi je bilo pravi izlaz iz banane... Prtavi, vreli mlazevi nabijaju blagotvorne ione u njegova ramena (moda ne dobijem opekline prvog stupnja), a misli muku mue paninim pitanjem:

MILAN OSMAK

43

Je li ova, uz njega, izmeu njegovih nogu, s oba dlana na njegovoj da oprostite riti, to opako tamne kolobare oko bradavica na potenim trojkama namjerno polae malo iznad njegovih i to ga dodatno nadima, do malo prije ful poslovna Marija Grazia: ZAKLJUALA OVU HOTELSKU SOBU!? IZNUTRA!? Hoe li je to pitati i sve pokvariti. Zadovoljeni osmijeh sjena joj kutove usana, mogla bi njega, golog i mokrog, odmah hitnuti iz tu-kabine. Idi i provjeri! Na koju je stranu okrenula prokleti klju na vratima ove prokleto opasne sobe? U kojoj je on upravo pojebao mamu jedne dvogodinje Monike i enu njegovog prijatelja. I u tome je pravi klju njegove panike. ena to se uigrano tuira u njegovu zagrljaju jo bi mogla protisnuti kroz zube jedno sranje. Takva je Marija Grazia. U smradnoj kabini remorkera moe sebi priznati: U takvu nju je zaljubljen. - Oduvijek sam htjela znati to je ona mala plavokosa balavica otkrila u tebi. Netom ljubavnica mlaeg ronioca (to mu je kategorija) igra se kaiprstom s njegovim dugim mokrim upercima oko uha i mrmlja neka samo zadri frizuru nepatvorenog klinca. Njoj je to skroz kul. Marija Grazia brie velikim runikom malo sebe do pasa, a malo njega do, zna se... Zatim u toj ljupkoj igri slijede nii dijelovi. Za kosu e svatko dobiti svoj runik. Ona e ga fenirati, kani mu udariti gel po kosi, ponijela je jedan Hrvatiev. Kako da student druge godine veoma egzaktnih nauka izvue jo neki kompliment iz Marije Grazie. Ljubavnice. Moe pokuati polualjivim pitanjem: - I? Jesi doznala to si htjela znati? - A to ti misli? Kad je izguran iz zaparene kupaonice njegov unutarnji ja predlae mu: Budi idealno muko u njenim oima i pokupi s poda svoje prnje. Moe ih sloiti u kakvu-takvu urednu hrpu, eno tamo, na taburetu pokraj sobnog ogledala. Ali, da! Iz ogledala fiksira ga na tamnu crtu potian njen pubis veneris. Niane ga stree bradavice. Boe, izlaze li iz ogledala i pravo k njemu...? Ma, jebe sad slaganje odjee! I njena je svuda oko kreveta. Stropotali su se istovremeno na njega. Doekuje ih rezignirani jauk federa u madracu. Hotel Kimen biljei godinje 63 posto iskoritenosti krevetskih kapaciteta. ...Gospodine umorni ronioe, jel bi sad bilo dosta sanjanja o Mariji Graziji? Ali nije... Lee jedan do drugoga, on ju, kako se pristoji, zaneseno ljubi niz luk vrata, do ramena i najblie mu sise. Dok vlasnica lei na leima, sisa

44

KNJIEVNA RIJEKA

joj se malo raskvasala, nije onoliko napeta, kao pod tuem. A unutarnji ja opetovano najavljuje: Apsolutna je frka! I on se malo opustio. Njegov je prestrano mlohav. Gdje mu je muki ponos...? - Jurica dragi... nee mi zaspati? Jura! Daj, deko. Ne spika se mobaem. Pogledaj me! Gleda je u oba oka. U oima ni traga o postkoitalnoj sanjivosti. ene su zmajevi. Kad to poele. Ne moraju rigati plamen, dovoljno je da nastave pitati: - Juraj, jel se ti mene boji? - Aha.- Van s istinom, gore ne moe biti. - Plai te mogunost da se zaljubi u mene, mislim, nakon ovoga...? - Pa ne znam, tako...- (Ovo je primjereno, neutralno. Samo naprijed). - Neugodnjak ti je, jer oboje znamo da voli Adrianu, onu 170 kilometara sjevernije. Njeni prsti, vilini konjici, lagano povlae cijelu ruku na kratkom putu do njegovog... to sad? On moe fiksirati crne kratke dlaice na toj ruci. Za dan dva Marija Grazia kao i sve rasne ene uokolo Sredozemlja opet e se depilirati. Oni prsti njeno su zaobili kurac, ni da ga opipaju. Nakanili su najprije obzirno pomaziti mu desno bedro. Prijeko je potrebno dobiti malo na vremenu. - Adrianu volim. - Da li ju ljubi? A to sad? Nije li joj upravo odgovorio. Ili se ova tu Marija Grazia upravo prometnula u lik sveenske mame/uiteljice. Kojima mora rei sve to zna i jo vie to ne zna. - Pa, kako bih to saeto opisao... - Rijeima. Jesi li zaljubljen u Adrianu? Ima te, kod tebe ili kad ste kod nje? Hrvati mi je priao da joj je stari unajmio garsonijeru. - A to pita? Je, otselila je od svoje stare jo dok smo bili brucoi. Odemo k njoj nakon kina ili je otpratim doma poslije partijanja s ekipom. Malo surfamo po satelitskim programima ili se zekamo na fejsu. I tako... Oima ga potie: priaj dalje. - Onda zavrimo u krevetu. Stvarno si betija Marija Grazia! Ujutro ja odem sebi doma, presvui se, pa na faks. Ona fura svoj program. Kako da ti bolje objasnim, Adriana i ja nismo uobiajeni, ba me davi, nismo cura i deko. Vie dobri prijatelji. Eto ti! - Juraj, voli li m e n e ? Ona opasnost na djelu! Gdje je izlaz za bijeg od tog pitanja svih pitanja jo iz vremena poznatog kao zavrna faza njegovog puberteta. - Zaljubljen sam u tebe otkako te poznam! I dok volim Adrianu i

MILAN OSMAK

45

frenda Marija i tvoju malu Moniku. U tebe sam neprestano zaljubljen, a nisam prolupao. Moja stara - ne boe sauvaj! - ne zna za tebe, samo za Adrianu. Stara zna rei kako imam ambivalentne karakterne osobine. A to oekivati kad ti je mati profa u osnovnjaku. - Ajde ti meni objasni na hrvatskom. Moj pametni dragi. - Gdje bih ja, ne zna to ni moja stara. Ne moe ona tek tako kliknuti u moju glavu kao u internet. Ja si umiljam da to znai - mogu voljeti Adrianu i tebe. Marija Grazia odjednom doznaje pravi odgovor na svoje pitanje: ...to je Adriana otkrila u njemu? Uspravljen je i stisnut njenim dlanovima. Sad ga moe izvjebano uzjahati. Poslije, oboje su znali - jata tuna u oba kaveza te veeri bezbrino e se igrati vikom hrane (sjea se bile su sardele). U subotu poslijepodne njega je odredilo u deurstvo na Dva brata. Poslije posla frend Hrvati spava na remorkeru. Maloj Moniki probija, on vie ne zna, koji zub. Sve je budila plaem svakih pola ure. Mario ve sad prieljkuje smrdljivu kabinu remorkera. Deurstvo poinje ukrivo! Nije dospio navui vlano ronilako odijelo, brod valja bura, to je u hipu smjenila kiu, pukla je sajla na koloturi kojom posada izvlai smrznutu haringu iz utrobe koara. Hranidba kasni sat i pol. Za to vrijeme sretniji Hrvatiev konvoj uspio je odraditi prvo deurstvo. K tome, Hrvati mu esemesa: u njegovoj vrei ostalo je peeno pile to ga je njegova enica namijenila malom Jurici za roendan. Njemu je poi u more. Hladno mu je i na platformi ribarice, s koje e skliznuti u vodu. Neispavan je, a eludac prijeti nasilnim povratom pretjerane koliine hrane. Eto, to matere ine svojim jedincima za roendan... - Halo, vi gore! Palite lampione, slabo vidim vlastite peraje. Moe? Ljudi u smjeni rukama pitaju: to bi ti, jer Halid opet stvara umove u komunikaciji? Ipak su ga zaguili. - Ste dobro? Da mi ponemo? to mu fali. Poinje mu trea smjena od 400 kuna, Halid opet likuje iz oba brodska zvunika, a dvojica s lopatama navalili bacati hrpe haringi. Da to prije zavre. Deurni ronilac ( tj. on) obii e reda radi oploje kaveza. Usput gleda iskrivljenu sliku trbuha tuna koje predvidivo iskau kroz pjenu na povrini, lovei ponuenu veeru. Moda pametne ribetine vide vijenac tisuvatnih arulja u lampionima nad krmom broda kao ponovno izalo sunce. Bolji od njega podvodni snimatelj s ovog bi mjesta uslikao decenijsku fotku... Adriana voli fotkati sve u moru. Dok su u Zagrebu ona izmilja vlastite rijei pohvalnice loinjskom moru. Nisu uzalud mantrali dajui joj doivotno ime Jadranka. Od Osorke ovdanje, Marije Grazije, nikad da uje lijepu rije za more. Njegova cura-prijateljica zna rei da u ljetnje predveerje more u krapama grgoe. Marija Grazia gleda na more kao na najblie susjede.

46

KNJIEVNA RIJEKA

Rodbinu i susjede ne moe birati. Samo podnositi. Adriana u Zagrebu sanja morske arolije. Zavidi njemu na radnim morskim vikendima... Glavnina jata upravo tutnji usuprot njemu, s druge strane mree. Plivajui sagore toliko energije da su neprestano gladne. I to je ono htio... Pitanje, na koje ve pet mjeseci, danomice, trai odgovor. Love Story on sa enom prijatelja - ili je bilo obrnuto? - u hotelu Kimen nikad se nije ponovila. U glavi vrti tu jednu i jedinu. U dane kad je ful nezadovoljan sobom (svaki drugi dan, rijei su mame Sunice) njegovo unutarnje ja misli o nezaboravnoj evi s Marijom Grazijom jo zove osobni porni za laku no... Tog poslijepodneva, u vonji iz Cresa u Osor, Marija Grazia nakanila ga je prizemljiti. - Juraj, opako si zabavan. Dok tako uti. to je, ve te hvata mala grinja savjesti? Nee odgovarati na provokacije. I to bi trebao rei? Upravo se seksao neuporedivo uzbudljivije nego ikad s prijateljicom-curom. A Marija Grazia kao da to zna. ene imaju nepogreiv instinkt koji im govori kad se neki mukarac u njih zaljubio. Gdje li je to proitao. Posebice ako je to muko lepi deko, a ena Marija Grazia. Nada ti se da je i njoj bilo bar upola dobro kao njemu. Ali ostaje injenica to nije u redu prema frendu Mariju. Nije ni prema Adriani, iako ona sve ove godine ustraje u tvrdnji kako Juraj i ona imaju otvorenu vezu. to god to znailo. Njene frendice joj se dive to je these days tako in... - Jura, i tvoj prijatelj Hrvati troio je Adrianu. - Lae! - Zato bih? Ne moram se ja tebi, deko, opravdavati to smo se malo jebali. Daj, molim te! Njih dvoje, jo dok smo ili u kolu malo su muljali. Ja to nisam zaboravila, iako u to doba jo nisu izveli nita. Zbilo se to u posljednje dvije godine. Hrvati se bio vratio s plovidbe i morao je u Zagreb rjeavati preko neke ambasade neke posle s inozemnim brodarom. Isplata zaostalih plaa, to je pomorcima uvijek problem. U to vrijeme moda je mala Adriana s tobom bila samo u prijateljskoj vezi ili kako vas dvoje to zovete? Ja s Monikom svake dvije ure na prsima. A izmeu toga u panici zbog njenih kolika. Tko e jo paziti na mua?! - ekaj! A kako ti zna za ... ? - dalje ne moe izgovoriti. - Iz prve ruke, dragi! Od mua, koji voli ene. Hrvati mi kasnije, malo po malo, sve prizna.. Po toj osobini ne spada u najgori tip mukih. Mario ne zna tadrati tajnu. Tako znam da je, dok smo studirali u Rijeci, bio s jednom konobaricom u studentskom restoranu. I jo s nekima, koje bi ga bile rado privjenale. Adriana i Hrvati malo su se troili, pa prestali. Ti i ja takoer vie neemo. Nemoj da ti se to isplahne iz glave. Lepi, mii, plavi. Ostat e ti lijepo sjeanje na mene. - Jo mu je rekla, to zna ponoviti pri

MILAN OSMAK

47

svakom novom susretu: Pazi se u moru... Ma koje more! Mora paziti da nikad, ni u kakvom trenutku ne baci u lice Mariju Hrvatiu to mu je onomad otkrila Marija Grazia. Dakako ni Adriani, nije on Hrvati, niti mu je prijateljica supruga. Niti prava cura. Oprez! Neto nije u redu. etiri metra ispod povrine ne smije se sanjariti. Kontrola statusa! Respirator isputa dovoljno zraka pri svakom usisu. To nije frka. to? Nema anse da je utonuo prema dnu. ak se rukama pridrava za kavez. Tjednima ne mijenja koliinu olovnih utega na pojasu. Tijelo mu uredno pluta na ovoj dubini i nije mu hladno. Prsti u rukavicama pokretni osjea grubo vlakno konopa kaveza. Na injenicu da njegovo ja u svakoj prilici hoe reprizirati sve u vezi s Marijom Graziom na to je sviknuo. to ne valja? Daleko je potegao od svjetala s krme Dva brata... I da ne povjeruje... Mutna sjena iz smjera kaveza brzo promie i s p o d njegovih peraja ! Pogled poslije, nema je, stopila se s crnilom dna. Otkako Kvarner tuna ovdje tegli kaveze, nitko nije ugledao morskog psa! to bi to moglo... Neka divlja riba? Privuena otpacima hrane iz kaveza. Priberi se d e k o ! Unutar kaveza tune i dalje u ritmu valcera krue oko veere. Eno! Opet neto ludo brza ni pet metara od njegovog tijela. Idemo van! Njegovo iznutra ja ne kani vie biti nadzornik ribljeg kaveza za 400 kuna. Nema love za koju bi... Osiguraj si bok i prilijepi se uz kavez! To je dobra odluka. to je u tunogojilitu opet polo naopako? Iznad njega plutae okvira kaveza stvaraju male vodene virove kako ih Dva brata sad povlai protiv vjetra. On nije u panici. Eto, izviati e jo malo dalje. emu inae slui reflektorka uredno objeena za pojas. Odjednom pod rukavicama nema goleme mree. Niega. Tamnozelena dubina. Odmah da si se izdisao! Ponovno usis! Tako. Gdje je nestala stijenka kaveza? Dii staloeno i usporeno. To je ve bolje. Gdje li su kvadrati mree? Kroz crnilo to zjapi pred njegovim naoalama istodobno bi mogla proplivati dva ronioca. Eno je, mrea se nastavlja nakon dva zaveslaja perajama. On lebdi nad zastraujuem nita. Nije rupa, prodor niz stijenku kaveza. To je nemogue! Ali stvarno. Tuna duine njegova tijela izravnala se s njim. Oko ribe ukueno svjetluca dok odmie iz njegovog vidokruga. Tune bjee kroz prodor! to bi sad poduzeo Mario Hrvati? To mora i on. Odmah. - Hrphphhh! Ljudi! Barba! Phahh! (Ne moe zazivati kroz usnik!) Alo, vi! Rupa na kavezu. Velika! Prestajemo hraniti, pitaju ga rukama. Zato njihov ronilac guta uzdasima mrzlu slanjau, kad mu je bog dao stlaeni zrak iz boce. Uvijek

48

KNJIEVNA RIJEKA

samo mahne, to bi sad. - Ne to! Bacaj dalje! Dalje lopatajte! Ako glavnina jata primijeti da hrana vie ne pada s neba mora, potrait e novu zabavu uzdu svog zatvora. I kad otkrije prodor... Uas! Zasad kroz onu rupu bjee samo tune to su ve site zaostale za glavninom. - Odmah mobitelom, hitno Hrvatia! To je na palubi uspio pribrano zapovjediti. Ali iznanaenoj faci krmeljavog barbe nuno je dodatno objanjene. On to moe. Moe kontroliranim glasom studenta na usmenom ispitu izloiti najbitnije: - Imamo havariju na kavezu. Prodor na stijenki dva puta dva metra. Dobro ujete. Ribe nam kroz to bjee pojedinano. Hranidbu nastaviti da ne uzbunimo glavninu! I neka barba odmah dograbi njegov mobitel, iz vree. Gdje je? Pa u kormilarnici, gdje bi bila. Zar su svi na brodu napueni, na ljivi ili ii. Barba mora s mobaem, njemu su prsti mokri i ukoeni. - Stisni ovjee na trailici pod Hrvati! Nakon to je sasluao njegov izvjetaj o pogibelji (sad ve sreen i precizan), Mario odluuje: - Ti i ja to moemo! Odmah emo. Jura, idemo malo plivati. Ti vodi do rupe. Vi, barba, u barku. Ovu kojom sam dojurio, nema druge. Na najmanjem gasu Yamahe vozite za nama. O tunama neka brine samo jedan. Drugi odmah mora izrezati od novog konopa komade od etiri metara. Neka vam u barku nabaci pet-est komada. I poslije koliko bude potrebno. Pokrpat emo prodor i uvezati mreu kaveza. Da izdri almeno-bar do jutra. Ti, Juraj, pliva iznad mene. Dodavat e mi nove konope. Barba Dva brata slua Hrvatiev plan, a za svoju duu spominje poniavajue seksualne radnje u vezi s neijom majkom. ak tri puta zaredom. - Da vas utjeim, barba! I ja sam za to uo u upravi. Prljave igrice. Netko nas hoe srediti. Da se maknemo od ovog otoka. Oni u Cresu ve su primali takve mejlove. A kad e to prijaviti policiji nije moja briga. - Kome on spominje majku? Zaigrala se neka vaa konkurencija, ha? Ali onako izbuiti kavez? Malo ste pretjerali, svi vi morski vukovi! - Juraj, ti si ovdje gostujui ronilac. Student, me kapi-shvaa li mili? Manje pita manje zna. A oni u firmi neka smiljaju u koje smo upali... (Marija Grazia bi na tom mjestu dodala jedno sranje.) Nema veze. Idemo svi sad na delo. Zaradit plau! A muziku, tu balkansku zvijezdu, odmah!... . Hrvati svima znanom kretnjom dlana sijee popreko grla. Mario je u prvom pokuaju novi komad ueta protegnuo preko rasjeenih krajeva mree koje on uredno osvjetljava reflektorkom. Velika tuna izdvaja se iz jata i plovi drito na njegovog frenda. Je li

MILAN OSMAK

49

to znak da e cijelo jato za njom, a Hrvati se mora ukloniti? Ma kakvi. On ratoborno mae prema tuni i perajama se odgurno unutar otvora. U svjetlu reflektorke lijepo se raspoznaju njegovi blijedo zeleni dlanovi. Ni rukavice da je navukao. I gle uda morskog! Ribetina zastaje pred udno iaranim neprijateljem. Nevoljkim pokretom sabljastog repa skrenula je dublje u kavez. To je za legendu Hrvati-tuna 1:0! Neto kasnije on uje prodorni pisak snanog propelera. Ni nalik njihovoj Yamahi. Neko iz daljega plovi bez pozicionih svjetala uokolo kaveza. Ima li to veze s crnjakom zbog kojeg je maloprije provalila bujica psovki na koaru? Prestani udisati! Crni lik pliva postrance snopa svjetla reflektorke. Usmjeren na lea zaposlenog Hrvatia. Smireno, deko, nije li ipak samo obris jo jedne odbjegle tune? Odluila se vratiti u kavez. Ne. Nepoznati objekt ukazao se kao jo jedan ronilac. Ne sluti na dobro. U isturenoj ruci ima podvodnu puku-latikau. A podvodni lovci nikako ne smiju roniti s bocama. I Mario je osjetio napadaa! Usporenom kretnjom mae noem... Kasnije je ronilac-pripravnik (osim njega nemaju drugog!) ispriao na palubi ribarice detalje neoekivanog podvodnog sukoba. im se harpun, hitnut iz puke neznanca, zabio u Marija, on rukama privlai ranjeno koljeno i ostaje skvren. Lano zaklonjen u oblaku svojih izdihanih mjehuria. U jednom zamahu on se stvorio nad glavom napadaa. Zabljesnuo ga svjetlom reflektorke i njom udario po ramenu. Istovremeno vitez Juraj (tako e ga jo tjednima astiti!) ronilakim svojim noem prekida mu dovod zrake iz boce. Snai se, ubre i plivaj povrinom! Dalje od kaveza! Dok Hrvatia navlae na brod svi vide: ipka harpuna ula je u Maresovo odijelo iznad njegovog koljena i probila se na drugoj strani hlaa. Krv navire iz nevidljive rane. - Nije frka, deki! - stenje Mario. Zatim je utihnuo... Paraju mu nogavicu i konopom podvezuju bedro iznad posjekotine, to se rairila na dva centimetra. Ne zna kako je uspio, ali iz kutije prve pomoi, s tri ziherice (jebe sterilne uvjete!), privukao je rubove rane. Mariju navire krv iz usta, ali svi su shvatili: umjesto jauka - zagrizao je u vlastiti jezik. Dva sata kasnije, deurni lijenik u loinjskom Domu zdravlja zaio je strunije posjekotinu. Nitko nee izvjestiti policiju o podvodonom incidentu. Lijenika su na utnju nagovorii gazde Kvarner tune. Tjedan kasnije ranjeniku su izvadili konce iz pedalj dugog oiljka. Mario, naravno, nee roniti jo dva tjedna, a ni njegovog parnjaka za to vrijeme ne pozivaju na podvodna deurstva. Na radost Adriane izaao je na prvi rok kolokvija iz dva glavna predmeta.

50

KNJIEVNA RIJEKA

Sunani je utorak prije podne. Zagreb zazelenio travnjacima, a studenti molekularne biologije hoe isplakati oi u okulare elektronskih mikroskopa. Njegova Nokia N82 vibrira pozivom Marije Grazije. Ni vrag da se Hrvati toliko ulijenio na bolovanju pa mu sad preko ene hoe dojaviti jesu li njih dvojica opet u igri? - Frka je na faksu! Zovi u etrnaest. Ciao, bella! J. - Kratki esemses pametnom veselje. Nazvala je, a glas uope nije njezin. - Juraj? Si ti? Juraj! Mario... on je... Ja jo ne mogu to... - Marija Grazia! to je? Jel se neto dogodilo... A zvunik Nokije prenosi mu kako Marija Grazia hripavo izdie progutani zrak. Nokia najavljuje da se upravo dogaa (ve se zbilo?) neto gre od grdog. Hrvati je saznao za njega i nju? Netko ih je vidio skupa, a Cresom usmene informacije krue bre od elektronskih... - Halo, daj mi, polako ... Rije po rije! Moe ti to. Mario je to? -... Tamo, uz barku... U moru je stradao! Ne morem to niti rei Jura! On to nije uo. Nee uti. Neka se odmah izgubi njen 091 signal. Ili, nek se ta ena smilostivi i objavi opaku novost koju moe prihvatiti. Bilo koji svakodnevni uas. Pokleknula Hrvatiu ve ozlijeena noga. U etnji rivom, okliznuo se i pao u more uz neku barku. Napukla mu neka kost u glenju noge. Gadno ali izljeivo. - Marija nam nema vie. Juraj, nema! Utopio se brian... Drugi put Hrvati je umro u mailu Mame Sunice. Iznenada kao i u glasu Marije Grazije. Mati hoe da on odmah doe dolje. Kako god zna. Najprije u Loinj. Onda e svi njenim autom u Osor izraziti suut mladoj gospoi Hrvati i svim ukuanima. Uzrok smrti je utapanje uslijed iscrpljenosti podvodnog ribolovca. Moda mu je netko to ve dojavio. Mario se htio rekreirati poslije one - ona misli kriminalne nezgode. Sretna je u ovom tunom asu to se Juraj ne bavi jo i podvodnim hvatanjem riba. Ona poznaje Marija jo dok je imao kratke hlaice (mama mejlanje uvijek pretvori u pismo za papir). Mariju da je pozlilo kad je posljednji put izronio. Vien je kako se rukom dri za amac. Izgleda da je samo licem opet klonuo u more. On neka u Zagrebu odmah kupi crnu koulju dugih rukava. Naravno da takvu nema u garderobi. I da ne zaboravi - i cipele. Crne, kakve takoer nema. Nee doi na pogreb u svojim tenisicama. Roditelji Hrvatii stiu iz Italije. Dok Juraj doputuje na otoke, znat e se gdje e sutra biti pogreb... U busu preko Krka 25-godinji pomorski kapetan Mario Hrvati umro je u njegovj Nokiji trei put. Esemes mu je naslovio Upravni odbor Kvarner tune. Gospodinu Jurju, prijatelju i ronilakom kolegi preminulog oni izraavaju duboku suut. Cresom i Loinjem munjevito se proirila vijest o toj

MILAN OSMAK

51

tragediji, a njegovi sumjetani isprva u nevjerici i okirani. Kapetan Hrvati svima e ostati u trajnom... On je ronio s pukom nadomak tunogojilitu. Posada remorkera u sporom teglju dalekozorom je uoila da se s roniocem dogaa neto udno. Kad su doli na mjesto traginog dogaaja i izvukli njegovo tijelo iz mora, sve je ve bilo prekasno. Kolega je, to je utvreno, osjetio nesvjesticu. Bio se ak oslobodio olovnog pojasa i odbacio puku. Pronaeni su na dnu, na dubini od kakvih petnaestak metara... Marija Grazia prva ga grli. I nesvjesno ostavlja mu s obje strane brade razmrljanu minku. Kad ga mukarci i ene u dnevnom boravku prestanu postrance zagledati, on mora rukavom vjetrovke ukloniti s lica tragove njene tuge. Roaci Marije Grazije imaju za najboljeg prijatelja gospodina Hrvatia dodatne informacije. Najbolje e ih uti, ako izau pred kuu. Kau: nesretni ovik, a dobar je i pametan bio, za re a ne slagat jo mladi otel je sam sebi pokazat a je kapac-u stanju. Poslije one rane, je li. Svi ovdi znaju da pokojnik nije zaglavio jo, ono prolog mjeseca, ba zbog hrabrosti gospodina Jurja. E, ba mu ime govori kakov je vitez. A jo deko. Juer je bila bonaca i suprug njihove roake nadao se u blizini onih kaveza naletiti na velu ribu. Zna li Juraj kako se oko kaveza skuplja divlja riba na hranu bez muke? Nesrea je htjela da naleti na gofa. Pranuo je ribetinu u prolazu i navraga uspjelo mu je zgoditi plijen u vrsto meso. Ribetinu su njegovi drugovi nali u barki. Uspio je onoliku divlja ubaciti preko razme, a onda mu je pozlilo. Gof, kako kau oni koji su ga bolje znali, ima biti pokojnikov lovaki rekord. Na vagi je pokazao trideset kilograma! Oni na alost ne znaju kamo je zavrila tolika ribetina. ( Juraj zna: u brudetu). Iz vrta, gdje se dosad skrivala, stie Monika i njemu donosi pahuljastu zeicu Mifi. Mifi je njegov poklon za Boi. Na Mifi se vidi - u meuvremenu je s Monikom pregrmila mnoge doruke i uine. Monika velikim maminim oima zagleda mu svjee izbrijanu facu (na vrijeme je unuo) i gura mu igraku. - Ba si zlatica! I Mifi me hoe pozdraviti, ha? uspio se nekako nasmijeiti. - Luja! Kae Hrvatieva ker. - Zlato tatino i mamino to je Mifi. Mifi! Tvoja mama mi je rekla ti ima i lijepu slikovnicu o Mifi? - Luja! Luja! - Monika i Mifi zajedno papaju i spavaju. Tebi kae: Jura. Jura. uje kako Hrvati i ja o tebi priamo, Jura ovo, Jura ono. Ajde duo lijepo reci barbi: J u r a ? -Luja! - Nema frke. Za ovako dragu curicu ja u biti Luja...

52

KNJIEVNA RIJEKA

Marija Grazia zbog male napokon kontrolira svoje suze. Pogreb je sutra u Loinju. To izriito hoe njegova mati i otac. - Na pogreb dolazi i Adriana. Veernjim busom e ... - A, da ? Draga cura. Doi e i pet-est Marijevih kolega s faksa... to sam ono, da... reci mi Jura, to ti kao muko misli? Jer svi ste vi muki aavi na isti nain... Je li mom Mariju onaj trofejni gof, u posljednjim njegovim mislima, bio vrijedan vlastitog ivota? utnja je zlato... Iz koje je to knjige... - Juraj, ti e se oprostiti od naeg Marija na groblju. Pred, pred... dalje ne moe izgovoriti. On je razumio. - To te prvo molim. Znam bit e ti teko. Ali to mora biti ti. Ostatak dana on bludi olujom prigodnih posmrtnih rijei u laptopu koje nikako da se uklope u nekrolog najboljem frendu. U njenom kunom vrtu osjeao je kako ga gue opasni proljetni mirisi. Tamo je Marija Grazia rekla - nekrolog je p r v o to ga moli. A to jo? Mora li joj on na primjer ponuditi sebe? Ne ba primjerenu ali, s vremenom, loginu zamjenu za njen gubitak. Ali, odmah slijedi novo pitanje: Hoe li ga ONA htjeti? Naravno, poslije njene korote. Nekog razumnog razdoblja. Godine, dvije? ak najbolje za tri. Koliko on poznaje sebe, moglo bi se dogoditi, da se on u mislima opratajui se od Marija, njemu na neto slino obvee. Ono, im bude inenjer molekularne biologije mogao bi se dostojno brinuti o Hrvatievoj udovici. Biti Moniki dragi Luja. ...Neizostavno sutra na groblju treba rei: Bio si uvijek nasmijan i spreman na alu i kad ti ivot nije donosio ono najbolje... Dok Marija Grazia aluje za muem, ona nee htjeti imati nita s njim. Je li u redu da se i on kroz to vrijeme ne seksa s Adrianom? Ono, samo smo prijatelji... ...Dvije prekratke godine bio si oenjen Marijom Grazijom i bogatiji za divni plod vae ljubavi malu Moniku. Obje e zauvijek uvati lijepu uspomenu na tebe... Moe dodati: Svi koji smo imali ast upoznati te, znamo da si volio ene i one tebe.. Naravno da to ne prolazi, iako e se tako ukati ve na pogrebu. Ali, zato zna zavrne rijei koje kani uputiti prijatelju Hrvatiu: Falit e nam. Svima.

MILAN OSMAK

53

Milan Osmak (Panevo, 1940.) pripovjeda je i romanopisac. kolovao se u Puli i Rijeci, to e uz pomorsku tradiciju njegovih predaka bitno odrediti autorove motivske i tematske literarne izvore. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu komparativnu knjievnost i dva svjetska jezika u klasi dr. Ive Hergeia. Trideset je godina radio kao novinar i urednik na razliitim dunostima na Radio Zagrebu, te edicijama novinske kue Novi list u Rijeci i Vjesnik u Zagrebu. Pokrenuo je u kui Vjesnik specijaliziranu reviju Fokus i prvu istoimenu novinsku biblioteku. Bio je u jednom mandatu direktor izdavakog poduzea Stvarnost u Zagrebu. Kao urednik i nakladnik knjike produkcije uredio je vie od stotinu knjiga hrvatskih i stranih autora. lan je strukovnih udruenja DHK, HDP i HDK za djecu. U knjievnosti se javlja u asopisima koncem pedesetih prolog stoljea, a prvu knjigu objavljuje 1965. (roman Krvotok broda, Rijeka) nakon plovidbe po Africi i Aziji. Maritimna tematika prisutna je u svim njegovim romanima kao snovno tematsko nadahnue ili bar kao karakteristina naznaka. M. Osmak uredio je i prvu antologiju hrvatskog pjesnitva o moru Mare nostrum, Zagreb, 1971., s M. Grakaliem. Objavio ukupno 14 romana i knjigu pria.

54

KNJIEVNA RIJEKA

MLADEN UREM

Janko Poli Kamov i Antun Gustav Mato


Jaz to nas dijeli od Evrope i budunosti treba da bude zatrpan mrtvima: to je tajna rane smrti J. Polia i nestrpljivoga groba Matoeva.
Tin Ujevi: Em smo Horvati, esej tiskan u Savremeniku, br. 5, 1914. i u zborniku A. G. Mato In memoriam o 20-godinjici smrti, Zagreb 1934.

ada danas prouavamo opus hrvatskih knjievnika s poetka ili bolje reeno iz prve polovice prolog stoljea, to vremenski koincidira s raanjem moderne umjetnosti na Zapadu, prvenstveno mislimo na Antuna Gustava Matoa, Janka Polia Kamova, Tina Ujevia i Antuna Branka imia. Namee se zakljuak kako su imali nevjerojatnu intuiciju za bitne meunarodne dosege u knjievnosti, podjednako sposobni doi do najznaajnijih osoba i njihovog knjievnog opusa u vremenu kada ta djela nastaju, ali su ujedno imali i odlian uvid u asopisnu produkciju toga doba i to onu produkciju koja i danas, cijelo stoljee nakon pojave modernistikih i avangardnih kretanja u europskoj i svjetskoj literaturi, zauzima najvie mjesto. Sva etvorica su bili i izuzetno talentirani knjievni kritiari i polemiari, pa iako bez formalnog knjievno-kritikog obrazovanja, u hrvatsku su knjievnost uveli novi senzibilitet i nove tematske sadraje. Time je nacionalna literatura bila obogaena u toj mjeri da danas, kada radimo sinteze onoga to je iza nas, bez straha moemo rei kako hrvatska knjievnost toga doba vibrira na svjetskoj frekvenciji. Njezina tadanja najznaajnija djela mogu se uvrstiti u svaku antologiju europske i/ili svjetske knjievnosti. U irem smislu, ovoj znamenitoj etvorki mogli bismo dodati i Josipa Kosora, Milana Begovia, Vladimira erinu, Bou Lovria, Ljubu Wiesnera, Josipa Barievia, Miroslava Krleu, Miju Radoevia i jo nekoliko imena, meutim, dakako u puno manjoj mjeri jer je opseg njihova djelovanja na navedenim podrujima ipak bio bitno ui od navedene etvorke. Kao svojevrsna digresija, zapisana na marginama interesa za knjievno stvaranje navedenih knjievnika, uvijek se provlai kao tema (su)odnos ( u

MLADEN UREM

55

dosezima! ) znanosti i stvaralatva. Anegdotalno moe zazvuati teza koju ponekad ujemo, kako s rastom znanosti propada autentinost, apartnost i spontanost u umjetnikoj kreaciji, ili kako s rastom razliitih mogunosti ralambe dolazimo do novih spoznaja i uvida u iri znaaj podruja kojim se bavimo ali iz toga proizlazi kako sve to gui slobodu recentnog stvaranja. Zato? Novu knjievnost poticanu masovnim medijima, esto vrlo male umjetnike vrijednosti, ne stavljam u kontekst relevantnih dostignua koja ulaze u obzor ozbiljnije prosudbe. Standard nam vie ne diktiraju samo umjetnike norme vremena i politiki kontekst ve i nova pravila drutvenog ivota. Mree pravila unitavaju talente, pa je marginaliziranost, neimatina i siromatvo, paradoksalno, bolja podloga za talentirane stvaratelje od novih drutveno-sociolokih uvjetovanosti koje se bave pitanjima tipa da li je ovo ili ono korektno, da li se netko na ovo ili ono moe uvrijediti, da li su svi u fikcionalnom ravnopravni. I zato mislim da knjievna djela moraju biti autentina, umjetnika i istinita, kako bismo se na temelju proitanog mogli zamisliti i nad problemima vremena u kojem ivimo. Pod istinitim ne podrazumijevam realno i doslovno - ve poteno i iskreno. To, nadalje, znai da se ipak treba otisnuti u stvaralaki ivot na nain kako su to napravili Mato, Kamov, Ujevi i imi. Jer sloboda je bitan preduvjet stvaranja. Ali tko za to ima hrabrosti danas, zapitao se jednom prigodom Ujevi!? Danas, rekao bih, nitko ili gotovo nitko. Pojavljuje se i jo jedan bitan problem nae znanosti koja je desetljeima rasla u sustavu koji je ciljano usmjeravao knjievnost i umjetnost u jednom ideolokom smjeru, radilo se o kulturi koja je bila planirano sufinancirana, bez uvaavanja graanskih kulturnih tradicija ( njezinih logikih i pragmatikih nazora u kulturnoj prezentaciji ) i koja u mnogoemu nije dola do cjelovite spoznaje o stvarno znaajnim djelima nacionalne literature, koja korespondiraju ne samo s itateljskim ukusom ve imaju i biranu publiku, te zaista neto mogu znaiti i u meunarodnom kontekstu. Tako ni danas nemamo relevantana ogledanja sa svijetom, najvei broj stvarno relevantnih djela hrvatske knjievnosti nije doivjelo meunarodnu recepciju - nisu prevedena i plasirana izvan prostora u kojem su nastala. Ne bih elio omalovaiti tui rad, jer je svaki prilog na knjievno teoretskom podruju vaan i zasigurno pokriva dio cjelokupne, vrlo obimne problematike, ali ba zbog svega toga ini se da je ipak vano procijeniti bitno od manje bitnog, te vano od nevanog. Zato je i ogledanje sa svijetom, pri emu u naoj knjievnosti spomenutu etvorku uzimam kao vrhunski uzor, iji rad i sudbine pratim i prouavam dugo godina, jedna od bitnih pretpostavki oslobaanja nacionalne knjievnosti iz lokalnog konteksta,

56

KNJIEVNA RIJEKA

te vodi stremljenju prema planetarnim dosezima koji ve odavno postoje i samo trae svoj put, pokazujui tenju k afirmaciji pravih i u mnogo irem kontekstu provjerljivih, vrijednosti. Povijest odnosa izmeu Antuna Gustava Matoa i Janka Polia Kamova problematizira sve ovo to sam u uvodu napisao, ak i mnogo vie od toga. Kao autor brojnih istraivanja vezanih uz Kamovljev ivot i djelo, osjetio sam bezbroj puta kako se Mato uvijek diskretno provlaio kroz njegovo djelo. Danas bih mogao napisati cijelu knjigu o povijesti odnosa te dvojice knjievnika. Mnogi e rei kako se radi samo o jednoj polemici s velikim srazom razliitih koncepcija i po sudbinu Kamovljevog djela interesantnim opservacijama, meutim tomu nije tako. Posebno je interesantan odnos na relaciji Kamov-Mato jer se kroz analizu njihove polemike zrcale svi kljuni problemi moderne hrvatske knjievnosti, koji su na prijelazu u dvadeseto stoljee nali svoj odjek u krugovima razliitih hrvatskih knjievnika koji e anticipirajui nadolazee tendencije vie ili manje uspjeno amalgamirati recentnu europsku knjievnu praksu u svjetove svojih knjievnih tema i intelektualnih stremljenja. Polemika u trokutu izmeu Antuna Gustava Matoa, Mije Radoevia i Janka Polia Kamova vjerno ocrtava njihove osobnosti. Mato je, iako povrijeen njihovim stavovima i ne cijenei njihov rad - kojeg smatra preradikalnim i nerazumljivim - opiran u napadima, sarkastian i doista na trenutke duhovit, te e se itatelj od srca nasmijati njegovim polemikim razmiljanjima i usporedbama; Mijo Radoevi, autor romana Karikature ( 1908., kojeg je napisao tijekom zajednikog boravka s Jankom Poliem Kamovom u Rimu 1907. ), je nesavitljiv, neprijateljski raspoloen, otrih i uvrijedljivih rijei, vrst u svojim uvjerenjima i u borbi protiv svojih oponenata, dok Kamov, ini se, pomalo ali to Mato ne razumije njegov stil i stremljenja, polemiku smatra nepotrebnom i na neki nain eli je prekinuti, ne zato to u toj razmirici nije u pravu ili zato to se osjea slabijim, ve zato to vidi da se polemikom nepotrebno gubi energija, da se tu radi o borbi razliitih tatina, emu on, po svom temperamentu i pogledu na svijet, ne pripada. Treba takoer rei kako Mato, koji je prava i hrvatski orijentiran intelektualac, prilino bjesni na Miju Radoevia, koji je zastupao jugoslavensku ideju, pa u isti ideoloki krug svrstava i Kamova koji je, premda najbolji Radoeviev prijatelj, politiki puno blii Matou. Ali, Mato to nije znao, a u polemici i kasnije u mnogim svojim publicistikim i novinarskim tekstovima vie ili manje negativno, ali u svakom sluaju esto, spominje Radoevia i Kamova, po emu se vidi da je taj sukob ostavio dubljeg traga u njegovim emocijama.

MLADEN UREM

57

Jednom sam napisao kako je interesantno kod Kamova, koji je, kao svojevrsni idol i autoritet svoga narataja, bio iskljuivo okrenut hrvatskoj ideji samostalnosti i neovisnosti, dok su se gotovo svi njegovi najblii prijatelji i suradnici priklonili nadolazeoj jugoslavenskoj ideji. Pred Prvi svjetski rat ta je ideja bila pomalo pomodna u jednom dijelu intelektualnih krugova u Hrvatskoj, jer iz Austro-Ugarske ureene perspektive, bilo je teko predvidjeti to donosi bliska budunost i koje e joj biti posljedice. Mato i Kamov ostaju kao glasovi hrvatske slobode, a obojica nisu doivjeli novu dravu u kojoj bi sigurno, poznavajui njihov karakter, bili njezini kritiari. Kako bilo, Mato e tek u nekrologu Kamovu priznati sve kvalitete koje je imao. U nekoj buduoj knjizi o Kamovu i Matou jedna velika i zasebna cjelina bilo bi poglavlje o Matou i Hrvatskom primorju. Malo je koji knjievnik tako nadahnuto opisao susret s morem i primorskim krem kao to je to uinio Mato. Fini, domoljubni ton koji se provlai kroz stranice koje je ispisao, s rijetkim osjeajem za pejza, gdje se dodiruju opisi predjela s metafizikom potrebom za dostignuem onostranog, gdje more simbolizira fluidnu materiju koja vodi na drugu obalu transcendentnog, Mato je kao pravi Mediteranac ( iako to nije bio ) ocrtao osjeajni okvir ljudi koji ive u tome kraju. Kada se tome pridodaju njegovi eseji o Kraljevici, Grobniku, Suaku, Rijeci i Opatiji, promotre osobe s kojima se u Primorju susreo, te analiziraju politike prilike na tome podruju, vidi se na koji nain Mato razmilja o Hrvatskoj, svjestan bremena kojeg nosi njegov narod. U tim je tekstovima Mato proirio hrvatske domoljubne horizonte, stavom i argumentima produbio je svijest o postojanju na tim prostorima. Njegov susret s Franom Supilom je znaajan i inspirativan. Mato s njim uljudno i graanski polemizira, opisuje ga kao sloenu i znaajnu linost i opisuje njegove zablude. Sve to je Mato napisao o Supilu i danas je aktualno. Ne valja zaboraviti i Matoeve dolaske u Opatiju, gdje je njegova vjerenica Olga Herak bila zaposlena kao uiteljica. U Opatiji se s Olgom fotografirao 1909. godine, a kako u isto vrijeme posjeuje i Rijeku i Suak ( danas istoni dio Rijeke ), te boravi u hotelu Kontinental ( on sm krivo pie Imperial ), ini mi se da fotografija s Olgom Herak ipak nije napravljena u Opatiji, ve u nekom suakom fotografskom atelieru. Fotografije Katarine Radoevi i njezine ogorice Josipe Gazvoda Radoevi sa sinom Mladenom, te fotografija Paule Julije Kaftani, sve slikane na Suaku ( objavio sam u knjizi Janko Poli Kamov, Dora Maar i hrvatska avangarda, 2006.) odaju isti atelier u kojem je slikan i Mato sa Olgom Herak, pa mi se ini da se ipak radi o Suaku. Takoer za Matoa je vaan Suak jer je tu, s prekidima i na relaciji

58

KNJIEVNA RIJEKA

Suak/Rijeka i Samobor/Zagreb ivio i veliki Matoev prijatelj - a Jankov brat! - Nikola Poli (1890.-1960.). Nikola se s Matoem esto sastajao i izvan Zagreba i Samobora, a u Rijeci su se posljednji puta sreli 1913. godine. O tom susretu itam u knjizi Nad ukoenim gradom (1961.) Nikole Polia, na stranici 115, sljedee reenice iz Nikoline kronologije ivota: 1913. Kao vojnik bio na dopustu u Rijeci i tu se posljednji put u kavani Panahof sastao s A. G. Matoem, a 6. listopada vratio se poslije odsluenja vojnog roka u Rijeku... 1914. U Rijekom novom listu objavio 19. oujka, u povodu Matoeve smrti, feljton A. G. M. ( alosni dojmovi)... O vezama Matoa s Ljubom Wiesnerom i s braom Poli objavio sam esej Braa Poli i Ljubo Wiesner, jedna paralela ( Dometi, Rijeka, br. 1-2/2010. str. 9-35) i tu sam opirno opisao veze Nikole Polia s Matoem i njegovim krugom. O Matou su pisali mnogi autori, pokazujui kako je slojevit i vieznaan AGM. Njihovi tekstovi dokazuju kako se Matoa moe uvijek na novi nain itati, koliko je uvijek aktualan, te kako je svojim umjetnikim senzibilitetom trajno obogatio hrvatsku kulturu. U knjizi Mato Dubravka Jelia (Globus, Zagreb 1984.) objavljen je rijetko dobar sintetski prikaz Matoeva ivota i djela u kojem autor pokazuje izniman osjeaj za detalje, koji su bitno utjecali na stvaranje ovoga velikoga pisca, rekao bih, europskog formata. Takav je saeti presjek kroz Matoa kontekstualizirao ovog autora na svim bitnim razinama za povijest hrvatske knjievnosti. Jeli je u predgovoru navedene knjige, izmeu ostaloga, napisao i sljedee: Matoa moramo upoznati i tumaiti kompletnog, takvoga kakav jest. Jedino takvoga, punog protuslovlja, moemo ili prihvatiti i zavoljeti ili otkloniti. Jedino takav, uostalom, on i zasluuje da ga volimo: jer u toj sloenosti i u tim protuslovljima jest znak, da bijae irok, potpun ovjek, pravi ovjek, ovjek nazbilj, otvoren svemu to ivot svakodnevno i nepredvieno, pa i kontradiktorno, donosi i afirmira. Nikada ne bijae dogmatik, nikomu i niemu rob. Vjeran samo slatkom vicu i dobrom ukusu kojima nije robovao jer je njima vladao. Mijo Radoevi kao njegov suvremenik, polemiki protivnik i na kraju ovjek koji se, zajedno s Jankom Poliem, izmirio s Matoem, gdje su ta dvojica mladia prvi pruili ruku starijem kolegi - zbog ega ih je kasnije Mato i oduevljeno pohvalio! - rekao je nakon Matoeve smrti, kako je on bio ovjek kojeg se istodobno i voli i mrzi i to je jedna od istina koje veemo uz Matoeve suvremenike koje je on peglao svim svojim znanjem i polemiarskim sposobnostima. S druge strane, nitko od njegovih protivnika nije mu mogao osporiti njegove vrijednosti i vrhunski knjievni talent, te veliku simpatiju koju je stekao kod publike svojim nainom pisanja. Ocjenu cjelokupnog Matoeva

MLADEN UREM

59

opusa, takoer je izvrsno saeo akademik Ivo Frange u svojoj Povijesti hrvatske knjievnosti ( Nakladni zavod Matice hrvatske i Cankarjeva zaloba, Zagreb Ljubljana, 1987.) koja predstavlja jednu on nekoliko najbolje napisanih povijesti nae knjievnosti. U svojoj knjizi Janko Poli Kamov, Dora Maar i hrvatska avangarda (2006.) jedno poglavlje posvetio sam i odnosu izmeu Antuna Gustava Matoa i arhitekta Josipa Markovia (1873. 1969.), oca Dore Maar (1907.1997.), slikarice i fotografkinje, Picassove muze i ljubavnice. Zajedno s Dolores iki Otri i Borisom Zakoekom, pred vie od deset godina sam za francusku genealoku kuu Andriveau iz Pariza istraivao rodoslovlje obitelji Markovi; Dore Maar (Teodore Markovi) i njezinog oca Josipa. Dugogodinje prijateljstvo Matoa i Markovia, te zajedniki boravci u Genevi, Zagrebu, Mnchenu, Parizu i drugdje, a napose veza obojice sa Stjepanom Radiem, otkrivaju puno dublje veze Matoa s obitelji Janka Polia Kamova. Naime, Josip Markovi, kao izvanbrani sin Ante Polia, Jankova oca, nosio je prezime svoje majke Barbare Markovi. Najvjerojatnije je Matou ispriao priu o svome porijeklu i o svome pravome ocu. injenica da se 1903. Josip Markovi vjenao za Francuskinju Louise Voisin u crkvi Sv. Jurja, na Trsatu (u Rijeci), koja je bila i upna crkva obitelji Poli, dovoljno govori koliko je Markovi barem na takav nain htio pokazati svoje podrijetlo. Jer, zato bi se jedan arhitekt stalno nastanjen u Parizu koji je roen u Sisku ( gdje je Ante Poli tada bio vlasnik jednog rijenog brodarskog poduzea ), srednju graditeljsku kolu zavrio u Zagrebu, a studij arhitekture u Parizu - doao oeniti u dodue svjetski poznat hodoasniki Trsat, ali ne u glavnu crkvu u koju su svi ili, ve u jednu manju u blizini koja je i ujedno crkva Polievih, a u kojoj su krtena sva djeca Ante i Gemme Poli!? I sam Mato je o njegovom vjenanju izvijestio u jednom od svojih novinskih prikaza za zagrebaki tisak. Ante Poli je umro 1905. i pitanje je u kakvim je odnosima bio sa svojim izvanbranim djetetom. Pretpostavljam, obzirom na injenicu da je Josip Markovi kao siromaan ak i izvanbrano dijete zavrio fakultet u Parizu, da je odnos s ocem Antom Poliem morao biti jako dobar i da je njegov otac brinuo za njega, a sin mu se oduio vjenanjem u obiteljskoj crkvi kao znak zahvalnosti koja se nije mogla javno izrei. Iz cijele se prie vidi (sve se moe pronai u dvadeset knjiga Sabranih djela Antuna Gustava Matoa: 1873-1914-1973, urednik Marijan Matkovi sa suradnicima, nakladnici JAZU, Sveuilina naklada Liber i i Izdavako poduzee Mladost, Zagreb 1973.-1976.) da Mato dobro poznaje cijeli Markoviev obiteljski i socijalni kontekst i da ne eli o tome govoriti javno. Ve i sama injenica da u svojim Biljenicama, Mato u natuknicama spominje Antu Polia ve 1895. godine, to koincidira s poetkom druenja s Josipom

60

KNJIEVNA RIJEKA

Markoviem u inozemstvu, dodatno potvruje pretpostavku kako je Mato dobro informiran o obiteljskom okruenju Janka Polia Kamova. Iz cijelog istraivanja namee se, takoer, pretpostavka da je 1903. godine, kada je mladi Janko Poli Kamov demonstrirajui u Zagrebu protiv Khuena zaradio nekoliko mjeseci zatvora, gdje je upoznao Stjepana Radia i od njega saznao injenicu da ima polubrata arhitekta Josipa Markovia. Njegova pisma otkrivaju elju da otputuje u Pariz, a brat Nikola Poli u Iskopinama (1953.) opisuje kako mladi Janko trai po korespondenciji roditelja kada i gdje se dogodila brana nevjera. Treba rei da je mnogo obiteljskih dokumenata i korespondencije izgubljeno, te je teko bez toga rekonstruirati stvarne dogaaje koji su tako formativno djelovali na Kamova i na njegov knjievni rad. Ipak, i ono to nam je dostupno pokazuje evidentne veze i kontakte izmeu navedenih osoba. Opet sam dobio od sestara Polieve rukopise: novele, kozerije, drame, romane. Bogami to je bio snaan talent. Tu on nije onaj laki feljtonista i dopisnik sa svojih skitanja. Velika bi korist bila, kad bi se naao kakav estit nakladnik. Drutvo Hr. Knj. se ponudilo njegovom bratu, ali ovaj nije pristao. Imae pravo: za ivota pustie ga da skapa, Bitangu mu tampae nakon godine i p /nije dobio ni honorara!!!!/ i jo danas ami jedna njegova divna i duboka psiholoka novela alost kod Br. Livadia. Ja u moju studiju o njemu da izdam pa makar i vlastitom nakladom! napisao je Vladimir erina iz Firence 23. travnja 1913. Antunu Gustavu Matou u Zagreb. Mjesec dana ranije, tonije 9. oujka 1913., erina e u pismu Matou napisati i sljedee: Da li mi moete dati kakve informacije /privatnom ivotu/ o Poliu kakvo njegovo pismo ecc. Bit u Vam vrlo zahvalan. Papini je pokrenuo jedan ultra modernistiki tjednik; samo Vam ime sve govori Lacerba! Na ustuk jue izae novi tjednik u istom formatu: Vaglia. I ovdje vlada manija u pokretanju listova. Citirane reenice po tko zna koji put ilustriraju kako je interes za knjievno djelo i fascinantan ivot Kamovljev bio intenzivan kako za njegova ivota, tako i neposredno nakon njegove smrti, pa sve do dananjih dana, sto godina nakon njegove prerane smrti u Barceloni. Istina, taj interes vrlo esto, tovie ponekad i cijelo desetljee nije nalazio svog odjeka u tisku, knjigama i asopisima, meutim, kada s razmakom od cijelog stoljea napravimo svojevrsnu bibliografsku inventuru, slobodno moemo zakljuiti kako je njegov rad formativno utjecao na najvee nae knjievnike, na cjelokupni na kulturni i na javni ivot. Pa ak i pored injenice da se danas Janko Poli Kamov smatra jednim od najznaajnijih hrvatskih knjievnika uope, slobodno se moe rei da je nevjerojatan broj netonih podataka koji se i danas provlae kroz tiskane medije, dnevne novine, asopise, knjige a takoer i na radiju i

MLADEN UREM

61

televiziji. Zbog toga sam u eseju tiskanom pod naslovom Kamov u svjetlu krivih interpretacija pokuao popisati kakvi se sve netoni podaci o njemu objavljuju ( vidi asopis Novi Kamov, Rijeka, br. 3, sv. 36, god. X, 2010. str. 43-49 ), nadajui da e se barem dio toga ispraviti. Rekao bih da se kod Matoa, Nazora, Krlee i mnogih drugih naih knjievnika, tako veliki broj netonih podataka ne pojavljuju. U ve citiranom eseju o Matou, Ujevi je napisao i sljedee reenice: Francuski kritiari (kao Brunetire) moraju mijenjati stan i trae novi, jer je soba premalo, a knjiga odvie; njihovi hrvatski drugovi mijenjaju stan, jer im se otkazuje, a knjige kupuju zatednjom od ruka. To je nevolja, to je oskudica. Nemati novca znai nemati jedne slobode; ivot obrazovana proletarca je vjeno teglenje robijaa. Znamenite smrti hrvatskih pjesnika ostavile su dubok, formativan trag na knjievno stvaralatvo. Frano Alfirevi je u svom eseju pod naslovom Antun Branko imi, tiskanom u knjizi Putopisi i eseji (Zagreb 1942.), napisao o svome prijatelju i velikom pjesniku sljedee: Otili smo dva sata poslije njegove smrti nas trojica, da ga vidimo posljednji put, u bolnici na Zelenom brijegu, odakle se vidi groblje i kamo bolesnici ulaze s tekim predosjeajem. Kad sam ugledao s vrata bjelinu kreveta, uinilo mi se, kao da i nema nita pod plahtom, a ipak je tu lealo od bolesti strano utanjeno tijelo pjesnikovo, maleno, toliko izmueno tijelo jednog jakog duha. Pogledao sam uzbuen, kao ne vjerujui, da nikad vie ne e progovoriti, to uto izoblieno lice, s tragovima oajne borbe, a odmah zatim opazio sam strjelovito jednu knjigu na stoliu do uzglavlja: Le poete assassine (Ubijeni pjesnik od Appolinaire-a). Kako je sudbina ironina. alosnom asocijacijom rekao sam sam sebi u tom asu: Antun Branko imi je ubijen. Ba ta knjiga morala je tu da se nae, kraj njega, koji je podlegao kao rtva naih socijalnih prilika, u kojima je vrlo teko i gotovo nemogue ivjeti kao samostalan knjievnik. Navedeni citat, kao i ovaj sljedei kojeg donosim u nastavku, u irem smislu opisuje atmosferu smrti sve etvorice navedenih hrvatskih knjievnih velikana; Matoa, Kamova, Ujevia i imia. I ti citati govore sami za sebe o velikim i traginim sudbinama naih pisaca, njihovom ivotu i djelu, njihovom esto nadljudskom trpljenju i o njihovim djelima koja su ostavila trajan i neizbrisiv trag u hrvatskoj kulturi. itam dalje: Kako je poznato, Mato umrije od gladi ne mogavi iza operacije primati kroz instrumenat dostatno hrane. Prisustvovao sam jednom takvom hranjenju, pohodivi bolesnog pjesnika s V. erinom, kratko vrijeme iza prve operacije. Milosrdna sestra trudi se uliti mlijeka u cijev, to najprvo prolazi kroz nos pa onda dalje, ali to ne ide ter ne ide! Maina, koji li djavo, ne funkcionira ter ne funkcionira! Pjesnik nam gestom razapetoga tumai

62

KNJIEVNA RIJEKA

svoj oaj i zanijemivi ve prije povodom napredovanja bolesti pie nam na papiriu iza toga uzaludnoga pokuaja hranjenja: Evo, sad je opet mainu pokvarila, pa jesti ne mogu. () Kao dim iezava ovjek, kao duhan fine egipatske cigarete propuio je svoju materijalnu sastojinu dionizijski taj ovjek. ( Karlo Husler: Nevermore! napisano 1914, objavljeno i u A. G. Mato In memoriam, 1934. I na kraju elim rei o Kamovu i Matou, te o sudbinama navedenih etiri knjievnika, da samo velike teme imaju ovako velike prie. Da li smo ih znali prepoznati i koliko su nam bile poticajne i motivirajue za postizanje barem dijela onoga emu su navedeni akteri teili, ostaje u naoj osobnoj spoznaji i vrijednosnom sustavu kojeg smo dostigli. Dakako, put kojeg je prema Europi ucrtala ova znamenita etvorka ( uz cijeli niz drugih relevantnih knjievnika ) ostaje kao jedan od najveih dosega hrvatske knjievnosti dvadesetog stoljea.

63

IGOR IC

Mogunost susreta - Dimitrije Popovi

(inspirirano knjigom Dimitrija Popovia Kazalini plakati 1990.-2010., Zagreb, 2011.)

onekad mora proi zaista puno vremene prije (neizbjenog?) susreta dvojice ljudi. Do danas on se jo nije dogodio, iako je bilo najrazliitijih prigoda. Ova duga pria zapoinje prije tono ezdeset godina, kad se, 4. oujka 1951., na Cetinju, u Crnoj Gori, rodio Dimitrije Popovi. Deset godina kasnije, u tada uspjenoj, no odbojno sivoj, industrijskoj Rijeci, 25. veljae 1961. rodio se autor ovog teksta. Vrlo slaba, horoskopska veza, mogla bi biti tek konstatacija da smo obojica ribe... U iduih nekoliko godina ja sam stao na svoje noge i postao svojeglav. Igrao sam se u velikom, graanskom stanu, okruen knjigama i slikama. Objanjenje je prozaino: djed je bio profesor, pisac, arhivist i kratko, intendant rijekog kazalita - ali i zatvaran zbog politikih uvjerenja i duga jezika u Kraljevini Jugoslaviji i NDH, dok je u Titovoj Jugoslaviji jedva izbjegao Goli otok, ostavi tek 18 mjeseci bez posla. Otac je bio akademski slikar i povjesniar te prekaljeni alkoholiar - i obojica su se, na neki metafiziki nain, borila za moju duu, pokuavajui sve (brojne!) neuspjehe svojih ivota ispraviti preko moje, ubrzano rastue i neprovjereno talentirane osobnosti. Nesvjestan nevidljivog bremena vozio sam tandrkavu trokolicu estorosobnim stanom, spretno zaobilazei ratimani, dostojanstveno utljiv, crni klavir. Ubrzo sam poeo otkrivati svijet. Prvi susjed, vrata do vrata, bio mi je Milan Zinai, puno stariji deko koji obeava, uvijek prigueno, ak mekuno pristojan, no ambiciozan na pomalo konfuzan, ali i nevjerojatno uspjean nain. Njegov vrlo mrani otac - barem je meni ostao u takvom sjeanju! - bio je pukovnik UDB-e i ponekad mu je znao jednostavno otvarati razliita vrata. Tako je Zinai ve u sedamdesetim godinama postao ozbiljan povjesniar umjetnosti, likovni kritiar, te kljuni ovjek u asopisu Dometi. Ako emo biti malo precizniji, od broja 9 za 1974. godinu glavni urednik bio je eljko Grbac, no prave urednike poslove obavljao je Milan Zinai. Od tog broja grafiki urednik bio je neumorni i nenadmani Ivo Marendi, koji e tijekom radnog vijeka opremiti oko 600 knjiga i svezaka asopisa(!). Slijedi okretanje Dometa marksizmu, teoriji umjetnosti i naunoj

64

KNJIEVNA RIJEKA

fantastici. U tom razdoblju objavljuju se izvadci iz knjige Jakova Blaevia Traio sam crvenu nit, a jedan od suradnika bio je i Zoran ini, mladi beogradski filozof kolovan na Heidelbergu, a kasnije nesretni srpski premijer. Ovo navodim kao odraz duha vremena, ali i vrlo zamrene, pa i proturjene prirode samog Zinaia. Istovremeno, 1976. godine, Dimitrije Popovi zavrio je studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Milan Zinai bio je opsjednut tom institucijiom i pokuao je u Rijeci pokrenuti nekakav kompromisni studij koji bi s vremenom izrastao u Akademiju. Samo zahvaljujui njegovoj upornosti - i dobrom politikom zaleu! Rijeka je dobila vrlo zanimljiv, ak i hrabar studij likovne umjetnosti. On je uspio okupiti vrlo solidan profesorski kadar, te jo zanimljivije studente, od kojih je veina ve neto studirala. Ja sam, na primjer, izronio na istom smjeru, poslije dvije sumorne godine na knjievnosti, koja me je razoarala svojim posvemanjim, neprobavljivim anti-intelektualizmom. Te 1981. godine ivot mi je izgledao poput omotnice ploe Parallel Lines grupe Blondie malo crn, malo bijel, no s plavuom u prvom planu! Krajem iste godine dogodile su se tri nepovezane, no za mene bitne stvari... Milan Zinai objavio je vaan zbornik Plastiki znak o teoriji vizualnih umjetnosti, u kojem je objedinio niz tekstova raznih autora tiskanih ranije u Dometima. Zbornik je korespondirao sa svjetskim zbivanjima i izvrio je na mene utjecaj ravan posjetima biennalima u Veneciji, odnosno jednoj velikoj izlobi suvremene umjetnosti u parikom Gran Palaisu. Dalje, dana 29. prosinca umro je Miroslav Krlea i pridruio se ve preminulom Josipu Brozu. Ta smrt bila je pravi poetak kraja Jugoslavije, to su tada shvaali tek malobrojni. S Brozom je prestala postojati personalna unija vrlo razliitih drava, a s Krleom je nestalo intelektualno opravdanje balkanskog baroka. Njegova Enciklopedija Jugoslavije borgesovski je pokuaj stvaranja velianstvene, gotovo opipljive, opsjene. Neto ranije, 16. prosinca 1981., bila je u rijekom Malom salonu na Korzu otvorena senzacionalna izloba crtea Dimitrija Popovia inspirirana Leonardom i motivima Erosa i Thanatosa. Milan Zinai bio je promotor tridesetogodinjeg autora, koji se ve nametnuo kao ozbiljno ime i na irim prostorima. Moe se spomenuti da je Popovi 1978. izlagao u Parizu s Dadom uriem (1933.-2010.) umjetnikom takoer roenim na Cetinju, kolovanim u Beogradu, no tada ve dugo u Francuskoj - koji je bio svjetsko ime unutar nadrealizma. Slijedile su izlobe u Beogradu, Titogradu (Podgorici), Zagrebu i Genevi. Poetkom 1981. Igor Zidi predstavio je Popoviev Omaggio a Leonardo u zagrebakoj galeriji Schira. Izloba je, nekoliko mjeseci kasnije, prenesena u Rijeku. Nisam bio na otvorenju izlobe u Malom salonu - vjerojatno zbog neke

IGOR IC

65

plavue! no potom sam je obiao u vie navrata. Fascinirala me je sposobnost autora da olovkom u boji ostvari tako snaan utisak, rastvarajui poznate Leonardove motive na jedan svoj, vrlo prepoznatljiv nain. Fascinirala me je i sposobnost porunjavanja lijepog na nain da postane lijepo/zastraujue! Za sve nas na prvoj godini likovne umjetnosti izloba tih velikih crtea bila je pravi dogaaj i bitno je utjecala na nae poimanje likovnosti iako nitko nije doslovno krenuo za Popoviem. O vanosti rijeke izlobe govori i njeno uvrtanje meu deset najvanijih likovnih dogaaja u Jugoslaviji 1981. godine, prema tada uglednom beogradskom NIN-u (Kadijevi, .: Deset najboljih, 31. 01. 1982.). Milan Zinai mi je poklonio katalog s dva originalna bakropisa otisnuta u 25 primjeraka. Od tog trenutka te grafike su me slijedile, prilikom svakog seljenja iz stana u stan... O vanosti rijekog likovnog dogaaja govore indirektno i slijedea dva podatka. Popovi je u sklopu velikog jubileja Leonardo a Milano 1482.1982. izlagao svoje radove u milanskoj Palazzo Sormani, a u Pforzheimu je imao zajedniku izlobu sa Salvadorom Dalijem, svjetski najeksponiranijim slikarom i grafiarom nadrealizma. Tonko Maroevi, autor milanskog predgovora, ali i svjedok brojnih vanih likovnih dogaanja u Hrvatskoj, zapisao je u knjizi Dimitrije Popovi Judita iz 1986. godine: Grafiki ciklusi Korda i Taka otpora (1978.-80.) oznaili su apogej silovitosti i estine: sudari i srazovi, stisci i zagrljaji, lomovi i zahvati pokreu tjelesa u nejasnim i dvosmislenim parovima pranjenja istog nasilja... Dva hommage-a, Leonardu i Rafaelu, i nehote su pribliila Dimitrija klasinijem polu svojih mogunosti... Popovieve intervencije na Mona Lisi i Fornarini, na madonama i svecima nisu se svele na karikaturalne, groteskne dodatke ve su predstavljale cjelovitu reinterpretaciju njihova fizikog naboja i duhovne aure dakako, u sasvim novom kljuu... Ciklus Corpus mysticum ne bi trebalo shvatiti kao kompromis izmeu mladenake agresivnosti i uzvienog tematskog okruja posuenog od Leonarda i Rafaela. On je zapravo sinteza Popovievih trajnih sklonosti prema mimezisu i transcedenciji. Ikonografija Bogoovjeka razrauje do paroksizma fiziku patnju i sublimaciju, ponienje i iskupljenje. (str. 26-32) Ovu lijepu knjigu objavio je Milan Zinai, tada direktor Grafikog zavoda Hrvatske, urednik je bio Boo Bikupi, kasniji dugogodinji hrvatski ministar kulture, a recenzenti su bili Marko Gri i Igor Zidi. Ja sam, pak iste 1986. diplomirao s grafikom kao izbornim predmetom, te s pretencioznom - i obimnom! - radnjom Teorijska konkretna estetika, koja se bavila revalorizacijom Schellingovih ideja. Mentor mi je bio povjesniar umjetnosti i filozof Andrej Medved (1947.) iz Kopra - koji je, uzgred budi reeno, 2010. godine dobio nagradu za najbolju zbirku poezije u Sloveniji!

66

KNJIEVNA RIJEKA

Vrlo utjecajni Predrag Vranicki (1922.-2002.), poznat po knjigama tipa Historija marksizma u tri toma, prelistao je moju diplomsku radnju i prilikom dueg razgovora na terasi njegove kue u Hreljinu - s koje se pruao velianstven pogled na Bakarski zaljev - zakljuio da u njoj nema dovoljno Marxa! Filozof Vjekoslav Mikecin (1930.-2009.), pak, smatrao je da bi je trebalo razlomiti i potom razraivati dio po dio. Od tada je redovito lomim i od krhotina gradim novu stvarnost. Tada sam zapisao slijedei ulomak, koji mi se ini sutinskim za cjelokupan Popoviem umjetniki trag: 293. Zaista postoje slinosti u osjeajima koje pobuuju muzika i apstraktno slikarstvo, no nain na koji djeluju na ovjeka posve je razliit. Ljepota muzike proizlazi iz njene, esto zamrene, organiziranosti, a ljepota apstraktnog slikarstva iz njegove neorganiziranosti (neorganiziranosti u smislu prepoznatljivih simbola koji bi omoguili komunikaciju izmeu umjetnikog djela i promatraa). 294. Zakljuak: Dijelovi umjetnikog djela mogu biti apstraktni, ali cjelina mora biti konkretna, odnosno 295. Umjetnost mora teiti apstraktnosti, ali ne apstraktnosti forme (kao apstraktno slikarstvo koje pokuava biti Ideja neizreena rijeima), ve apstraktnosti sadraja (boja nije apstraktan, ve konkretan sadraj). 296. (Boja sama po sebi nije ideja. U najboljem sluaju je tek zaetak ideje; ili kao to bi to rekao Plotin: 297. Ljepota jedne jednostavne boje nastaje zahvaljujui formi koja svladava tminu materije i prisutnosti jednog netjelesnog svijetla, koje je logos ideja. )... 302. Apstrakcija je negiranje ovjeka, a nadrealizam je negiranje Prirode. Objanjenje: Apstrakcija negira ovjekovo osjetilo vida time to ne odreuje gledite, jer je osnov tog osjetila jasno gledite. Za razliku od apstrakcije, nadrealizam usavrava to osjetilo priznajui mu sposobnost jednog gledita, obogauje tu sposobnost pruajui mu mogunost da iz tog gledita doivi predmet istovremeno s nekoliko strana (to se u realnom ivotu moe dogoditi samo prilikom igre s nekoliko ogledala). Primjedba: U realnom ivotu sve se doivljava s nekoliko gledita i zahvaljujui kretanju. 303. Pojednostavljeno: Realizam je nastao iz straha od sutra, apstrakcija iz straha od juer, a nadrealizam kao reakcija na nepromjenljivost bitnih odnosa. (str. 105, 108) Za tih svojih davnanjih godina uzaludne mudrosti izlagao sam svoje nadrealne grafike/crtee velikog formata, no bez prizivanja Popovia. Od 1987.

IGOR IC

67

godine radio sam u Pomorskom i povijesnom muzeju, smjetenom u impresivnoj, neorenesansnoj Guvernerovoj palai u Rijeci. Zahvaljujui Viktoru Snoju uao sam u arobni svijet restauracije, zahvaljujui Grgi Gamulinu (1910.-1997.) u metafiziku atribucija, zahvaljujui Radovanu Ivaneviu (1931.-2004.) u svijet pisanja, ureivanja i tiskanja ozbiljnih knjiga, a zahvaljujui svojeglavosti u niz vie ili manje uzbudljivih polemika (Valuek, Makovi, Vanura). Godine 1990. poduzetna Ruica Abramovi, voditeljica galerije Laval na Trsatskoj gradini, priredila je manju retrospektivu Dimitrija Popovia. Koordinator projekta i autor predgovora bio je Milan Zinai. On je napisao: Dimitrije je upravo slikar kojem ljubitelji njegova djela pobono pripadaju, autor povijesne rezonance, i umjetnik one rijetke ekskluzivnosti i karizme. To je, vjerujemo, odreenje o kojem valja govoriti i u povodu dananje njegove komorne restrospektive na Trsatskoj gradini. I udesno objavljenje njegovih crtakih zapisa u mediju skulpture i niska njegovih klasinih radova koji u ovakvome slijedu i naboju djeluju impresivno i razorno i u miljeu stoljetne Gradine, ine nam se u ovom trenutku oplemenjeni injenicom vjernikog oboavanja njegova djela. Nema, meutim mjesta uenju. Mistino ishodite imaginacijskih vrtloga iz kojih se oslobaa nepoznati svijet nadrealnih prijetvorbi ljudske figure, tenzija nadnaravne snage i kolosalnog energetskog naboja njegovih oblika, te ezoterina spiritualnost pripovjedne spirale koju slijedimo kroz njegov opus sainjavaju taj amalgam zaudne izraajne moi. Promatra pak, prisustvuje nekom imaginarnom liturgijskom obredu u kojem je sam sveenik i vjernik, djelo pred njim je dar Neba, in boanske volje i dokaz besmrtnosti njegova Stvaraoca. Jugoslavija, bez Broza i Krlee odnosno, intimnije, Tita i Frica! - nije imala niti jedan razlog postojanja i pretvorila se u krvavu monotipiju koja je preuvjerljivo oponaala umjetnike uase Dimitrija Popovia. Sreo sam Milana Zinaia u proljee 1991., no bio je sjenka samog sebe, izgubljen u postvarenju komara i uruavanju drave u koju je vjerovao vie no to je bilo pristojno. Od tada ga vie nisam vidio - no tu je negdje! - pa je ak u proljee ove, 2011., godine otvorio izlobu slikara Zorana Tokovia u Umagu! Ja sam organizirao dvije ozbiljne izlobe 1991. godine: skulpturalnu Canova-Fernkorn u Trsatskoj gradini, te Stari majstori s Trsata u klaustru franjevakog samostana na Trsatu. Na potonjoj su bile izloene slike vrhunskih umjetnika talijanske renesanse i baroka, koji su manje ili vie utjecali na Popovia, poput Tiziana, Veronesea, Giorgionea, Correggia, El Greca, Lorenza Coste, Leandra Bassana... Gvardijan samostana, crkveni povjesniar Emanuel Hoko, ubrzo je otiao u Vatikan na poloaj jednog od pet generala franjevakog reda. Rat je

68

KNJIEVNA RIJEKA

neke stvari uinio jasnijima, a druge je odbacio prema obzoru. U tom razdoblju imao sam i nekoliko inspirativnih razgovora s ambicioznom povjesniarkom umjetnosti Majom Razovi, tada novinarkom Danasa i Vjesnika, a ve niz godina savjetnicom predsjednika Mesia i Josipovia za kulturu. Razgovori su ostali nedoreeni... Tijekom ratnih dana, u vremenu nemoguih mogunosti, stigao sam otvoriti, u renesansnom dvorcu Nova Kraljevica, izlobu grafika Dubravke Babi, Popovieve kolegice jo iz studentskih dana. Od 1991. do 1993. u vie navrata ozbiljno sam suraivao s Antom Soriem, koji je pokuavao rijeke slike starih majstora (Tizian, Giorgione, G. B. Piazzetta, Palma mlai, Francesco Albani, Salvator Rosa...) plasirati u Muzejsko galerijskom centru u Zagrebu (koji je objedinjavao muzej Mimara i Klovieve dvore), no rat je imao prvenstvo. Dimitrije Popovi imao je vie uspjeha kod Soria je izlagao vrlo zanimljive skulpture 1994. i Misterij muke 1998. godine. Ja sam, pak, u muzeju Mimara, predstavio sjajnog slovenskog umjetnika Leona Zakrajeka i njegove kaligrafske sumi grafike u listopadu 2007. godine. Dimitrije Popovi izloio je 2008. u Klovievim dvorima ciklus posveen Mariji Magdaleni. Potom se 2009. spustio na Kvarner i u Opatiji, u Hrvatskom muzeju turizma, izloio izbor iz ciklusa Corpus Mysticum. Povjesniarka umjetnosti i ravnateljica muzeja Mirjana Kos (koja mi je pet godina bila kolegica u Pomorskom i povijesnom muzeju) nadahnuto je napisala: Duhovnost je put to vrluda misterioznim vrletima ivotnih stranputica do trajnih i neprolaznih vrijednosti. Duhovnost Dimitrija Popovia, koju iitavamo iz njegovih radova, polje je pomirenja, nadrealne dobrote, izvanredne ljepote, suptilnih uzbuenja, mirisa i strasti koje jo nismo okusili. Umjetniko nadahnue pretoeno je u prostor neoptereen svakodnevicom, u fluid enje i tenje, nevin i ist od svekolike pomame to ustrajno rastae uzvieno ono svega vrijedno. Podsjea nas da je sakralno preesto i beznadno zamagljeno nevanim, nitavnim i prizemnim. Iz najnovijeg razdoblja posebno treba istaknuti ciklus Kafka izloen u Zagrebu i Osijeku (2009.), te Pragu i Dubrovniku (2010.). Taj ciklus jo jednom je pokazao kako je za mrane likovne iskaze poeljan i podjednako mraan predloak, koji ukupnom utisku podaruje onu apsolutnu crninu. I tako stiemo do povoda za ovaj tekst, raskonog kataloga Kazalini plakati 1990.-2010. (Zagreb, 2011.). Na crnoj podlozi naslovnice prikazana je Hamletova ruka koji podie lubanju, a ukupno je reproducirano trideset radova. Povjesniarka umjetnosti Iva Krbler napisala je u (pre)kratkom uvodu:

IGOR IC

69

Cijeli niz plakata koji su, primjerice, raeni za premijere zagrebakog Hrvatskog narodnog kazalita pokazuju kako je upravo Dimitrijeva likovna poetika idealna za predoavanje kompleksnih, najee arhetipskih i podvjesno uvjetovanih zapleta u dramama, operama i baletima. I dalje, ponekad se neemo moi oteti dojmu kako Dimitrijeva likovna ideja moda ak sveobuhvatnije i dublje prati glazbenu razradu libreta ili fabule i karakter glazbe od jednodimenzionalne likovne pratnje samoj temi opere ili drame. Zaista se iz plakata ovog umjetnika moe jednako snano deifrirati kompletna atmosfera pojedinog kazalinog komada, jer on crteom hvata, saima i predoava totalitet doivljaja pisanog predloka i karaktera glazbene strukture. Velika tema Dimitrijevog slikarstva tijelo kao pozornica i prizorite cjelokupnih emotivnih i mentalnih procesa, ali i tijelo kao ispisana sudbina pojedinca u odreenojh vremensko-prostornoj datosti, u nizu plakata funkcionira kao sjajna metafora teme koju umjetnik predoava. (str. 2) Katalog je dobar podsjetnik na razliite opsesije umjetnika koji se nije dao (posve) zatoiti u vrlo uspjenu maniru sado-mazohistikog nadrealizma. Ima plakata lijepih u svojoj nasilnosti: Pjesme ljubavi i smrti, Carmina Burana-Trijumf Afrodite, Samson i Dalila, Tosca, Don Carlos; potom izrazito mranih: Muka po Mateju, Amerika papisa, Requiem, te, meni najdojmljiviji, Goetheov Faust. Kod Fausta je sve vrlo jednostavno i isto, a opet nekako teko i zagonetno! Velianstvena vizualizacija najdubljih sumnji i strahova! Za razliku od Fausta, kod kojeg su forma i sadraj zaista efektno povezani, neki plakati pokazuju odreenu sklonost pretjeranoj ilustrativnosti ili ak nezainteresiranosti za ozbiljniju razradu motiva. Mogu samo pretpostaviti da je rije o radovima kod kojih su mu naruitelji dali odvie kratak rok za izvedbu. Ipak, sam Popovi je napisao: U koncepciji plakata za odreenu predstavu prvenstveno me je zanimala izraajnost kompozicije inspirirane djelom koje se izvodi na pozornici. Kroz likovnu se interpretaciju artikulira ono to ini sutinu djela odreenog dramskog teksta, odnosno libreta. Ono to se izraava dinaminom radnjom na teatarskoj sceni uobliava se u statinu formu slike. Reiser predstave ima svoju interpretaciju komada kojeg artikulira kroz rad glumaca na pozornici sa svim rekvizitima potrebnim da se predstava izvede. Slikar interpretira djelo na svoj nain, transponirajui tekst u likovni oblik, a ne ilustrira reiserov koncept. ( str. 6 ) Popovi nam je podario jedno lijepo, raskono i pomalo

70

KNJIEVNA RIJEKA

sentimentalno izdanje, koje e tovatelji uzimati u ruke s posveenom usredotoenou. Svaki plakat donosi nam sjeanje na ambiciozne kazaline inscenacije ili trenutke pauza izmeu inova i neobavezna avrljanja! U svakoj velikoj povijesti postoje zrnca one znatno ivotnije, male, one koja se sastoji od aptanja traeva na uho dragoj osobi. Odbacivi pompoznost pronaao je ljubav... Listajui knjigu i iitavajui rijei autora osjeam njegovu potrebu za zapisivanjem vlastitih promiljaja, ali i traenja samog sebe iz umjetnosti u umjetnost, to je vidljivo u irini njegovih interesa, prilikom osvajanju prostora slobode. Tu njegovu spremnost da trai inspiraciju na razliitim, pa ponekad i posve neoekivanim mjestima dobro je uoio Tonko Maroevi piui predovor Popovieve knjige Veronikin rubac (Zagreb, 1996.): tovie, oito ga prilino privlai (i) moderna likovna praksa, od Gaudija i Klimta, preko Picassa i Le Corbusiera, Duchampa i Fontane, Bacona i Pevsnera, pa sve do Cesara i Beuysa, De Andree, Indiane i Basquiata. Za Dimitrijevo sazrijevanje i shvaanje umjetnikog stvaranja presudan je bio nadrealizam, posebice onaj dalijevskog i magritskog tipa, koji mu je omoguio pogled u onostrano ili, pak, preobrazbu predmetnog motiva. Nadrealistika kombinatorika i sloboda znaile su i mogunost promatranaj tardicije u novom kljuu, povremene obrate uobiajene logike ili kronologije, pa i inverziju vrijednosti. (str. 7) Moja veza s kazalitem slaba je ali zanimljiva, ak i ako zanemarim djeda. Zagrebako kazalite projektirali su ugledni beki arhitekti Fellner i Helmer, a bilo je dovreno 1895. godine. Deset godina ranije, 1885., isti atelje dovrio je rijeko kazalite. Najvrijednija dekoracija u zgradi niz je od devet velikih ulja na platnu (!) Gustava Klimta, njegovog brata Ernsta, te Franza Matscha. Ja sam prvi (!) koji je objavio tekst o tim umjetninama, koje danas vrijede vie od same zgrade (Rival, br. 1, Rijeka, 1996., str. 65-69). to se tie kazalinih plakata i tu sam dao mali, prilino zanimljiv, no do sada posve neiskoriten doprinos. Piui o Vatroslavu Cihlaru, mlaem bratu znatno poznatijeg knjievnika Milutina Cihlara Nehajeva, pronaao sam u rijekom Dravnom arhivu, u Cihlarovoj osobnoj ostavtini, cijelu kutiju (!) nepoznatih rijekih kazalinih plakata tiskanih od 1833. do 1945. godine. Tih plakata nema u ozbiljnoj monografiji Ervina Dubrovia Rijeki kazalini plakat 1833.-1996. Objanjenje je banalno Cihlar je, kao zaposlenik kazalita, radio na uspostavi Kazalinog muzeja, koji je trebao biti otvoren 1954. godine. Kako se posvaao s tada monim knjievnikom i direktorom drame, odnosno intendantom Dragom Gervaisom, jednostavno je odnio dio originalne grae sa sobom i uvao je sve do smrti!

IGOR IC

71

Vjerojatno nije sluajno da knjiga Dimitrija Popovia zavrava s plakatom Janko Poli Kamov - za izlobu Zavoda za povijest hrvatske knjievnosti koja je bila otvorena u studenom 2010. godine na zagrebakom Gornjem gradu. Gledajui jednostavan, ali sjajan rad moramo se prisjetiti da Kamov prethodi Kafki i Joyceu, kao razbarueni, ali raspisani genij avangarde, onaj s kojim je hrvatska, ali i europska literatura zaista ula u XX. stoljee. Idui putevima avangardnosti Popovi se odluio i za jednostavnu kazalinu predstavu performance - s pjevaicom Severinom Vukovi kao Salomom u muzeju Mimara, krajem 2010. godine. Taj performance izazvao je podijeljene komentare i vjerojatno je bio sjajan marketini trik, no vrlo rizian uvod u izlobu. Ipak, Popovi je Salomom dovrio triptih biblijskih, jakih, erotinih ena, koji je zapoeo s Juditom, a nastavio s Marijom Magdalenom. Na neki nain to je bila samo jo jedna varijacija izvornog ciklus Eros i Thanatos, no sada personaliziranog. Davne 1986. godine zapisao sam neto to vai samo za rijetke umjetnike: 64. Prema Kantu: Genijalnost je talent (prirodni dar) koji umjetnosti daje pravilo. 65. Genijalnost je razina na kojoj se odvija djelovanje. Ono to ono jeste unutar sebe moglo bi se poblie odrediti prema Hegelu: Genij se sastoji u opoj sposobnosti za pravo stvaranje umjetnikog djela i u energiji usavravanja te sposobnosti i njenog dokazivanja djelom. Dvije najvanije stvari koje proizlaze iz ovog su: 1. da je genijalnost dinamiki kvalitet; 2. da se genijalnost iskazuje samo kroz opredmeeno djelovanje, odnosno 66. Genijalnost je sposobnost opredmeivanja ideja kroz umjetnika djela koja svoj duhovni sadraj ne duguju pravilima, ve su ona sama po sebi pravila. (Teorijska konkretna estetika, str. 35-36) Ne znam da li je Popovi genij, no njegov trag je vrlo prepoznatljiv i pamtljiv. Ponekad mi se ini da olako, gotovo prostoduno, pokazuje sve faze procesa traenja najboljih rjeenja, razgoliujui time svoja slaba mjesta. Teko je biti discipliniran i odmjeren prilikom klesanja velikog komada mramora, jer to zahtijeva istu strast i snagu, no prilikom poliranja potrebna je strpljivost i njenost. Umjetniko djelo dovreno je kad umjetnik u njemu osjeti sazvuje Vjenosti, ak i ako obinom promatrau izgleda nonfinito. No lakoa stvaranja i veliina opusa ne smiju umanjiti kritinost umjetnika. Naprotiv! Genij uvijek najvie sumnja u sebe i vlastitu genijalnost iako je u svakom trenutku posve svjestan da je poseban, drugaiji, jedinstven...

72

KNJIEVNA RIJEKA

IGOR IC

Ljeto 42 Hermana Rauchera

- ili kako napisati veliki ameriki roman u tri tjedna, kako ga prevesti i preivjeti njegov uspjeh

neka davna vremena, prije nesretnih i besmislenih Warhalovih 15 minuta slave za svakoga, ameriki pisci bili su opsjednuti stvaranjem obimnih romana, tragajui za duhom vremena - elei biti moralno ogledalo drutva. Veliki ameriki roman bio je posuda puna zlata na kraju duge, besmrtnost kao velianstvena nagrada za godine i godine odricanja i mukotrpne borbe s bjelinom papira i pohlepom izdavaa. No ivot se ubrzavao i profanizirao, a duh vremena se razlomio poput kubistikih slika. Tek dijelom je Stephen King, komercijalno nevjerojatno uspjeni mag horrora, malo pojednostavio stvari upozoravajui, ponovno, da je pisac zaista postao pisac onog trenutka kada ekom dobivenim od izdavaa moe plaati svakodnevne raune. Naravno, ne dobar ili lo pisac ve samo pisac. Takvim, nunim, pojednostavljivanjem problema, dramatino je proiren krug moguih tvoraca idueg velikog amerikog romana, jer su u krug uli i autori anrovskih djela, do tada uglavnom daleko od blistavih svjetla pozornice. Vie pisaca vie prevaranata, no i posve razliitih umjetnikih pristupa! Jedan od amerikih romana koji je na mene izvrio najvei utjecaj, rijetko se - ili nikad! spominje na listi najvanijih djela te knjievnosti. Ljeto 42 za veinu srednjovjenih ljudi tek je sentimentalan film o odrastanju, vezan znatno vie uz sedamdesete godine XX. stoljea, no uz drugi svjetski rat, tijekom kojeg se odvija radnja. A maestralna glazbena tema Summer Knows Michela Legranda, koja saima svu molsku tugaljivost prolaznosti na lakopamtljiv nain, ak se izdigla i iznad filma i ne iznenauje da je osvojila nagradu Oskar 1971. godine. No, poneseni sentimentalnim zvukom klavira, klizimo iz umjetnosti u umjetnost i odvie se udaljavamo od ishodita, od stvarnih dogaaja i njihovog literarnog uoblienja. Herman Raucher, zvan Hermie, roen 13. travnja 1928. u Brooklynu, New York, bio je etrnaestogodinjak kad je, tijekom ljeta 1942. godine, doao provesti kolske praznika na otoku Nantucket, na istonoj obali Sjedinjenih Drava. Tu se druio s vrnjacima Oscarom i Benjiem, daleko od drugog svjetskog rata koji je bio negdje tamo, s druge strane nepreglednog i prohladnog Atlantika. U osjetljivom razdoblju odrastanja, strana trojka

IGOR IC

73

borila se u prvom redu protiv dosade i obiteljskog autoriteta, da bi se potom, neizbjeno, okrenula djevojkama. Pomalo neoekivano Hermie se zaljubio u oenjenu, stariju, dvadesetjednogodinju Dorothy, koja je praznike provodila sa suprugom Peteom, viestruko odlikovanim vojnikom. Nakon to je on otiao na bojinicu, Hermie se zbliio s usamljenom enom. Posjetivi je neposredno nakon to je, iz telegrama, saznala da joj je suprug poginuo, proveo je s njom no ispunjenu tunim seksom. Ve idui dan Dorothy je napustila otok, ostavivi kratku oprotajnu poruku i zbunjenog Hermia s brojnim neodgovorenim pitanjima. No, dogaaj koji je Hermana Rauchera natjerao da oivi to slatkogorko ljeto bila je tragina smrt narednik Oscara Oscyja Seltzera, koji je bio ubijen dok je kao bolniar pruao pomo na bojitu u Korejskom rat. Kako se to zbilo 13. travnja 1952. godine, na Raucherov dvadesetetvrti roendan, on je zauvijek odustao od proslava nezavisno od toga to nikad nije bio intelektualno blizak s izrazito prostodunim prijateljem. Dva slabano povezana, no emotivno razorna dogaaja natjerala su ga da napie scenarij tijekom pedesetih godina, u onom razdoblju dok je intenzivno radio za televiziju i... spremi ga u ladicu. Osjeao je da ima odvie veliku i vanu stvar da bi je olako prepustio rutinskoj televizijskoj produkciji. Ozbiljna prilika za realizaciju ukazala se tijekom ezdesetih godina, nakon to je upoznao redatelja Roberta Mulligana (1925.-2008.), koji je 1962. dovrio Ubiti pticu rugalicu. Taj slavni film nastao je po istoimenom, jedinom romanu spisateljice Harper Lee, nagraenom Pulitzerovom nagradom. Roman, koji se u Sjedinjenim Dravama smatra najutjecajnijim knjievnim djelom poslije Biblije, bavio se suenjem crncu lano optuenom za silovanje bjelkinje, a zbivao se u vrijeme Velike depresije tridesetih godina. Autorica nevjerojatno spretno opisuje svoje odrastanje u Alabami, prijateljevanje s podjednako mladim Trumanom Capoteom ( Hladnokrvno ubojstvo, Doruak kod Tiffanyja ), hrabrog i nepotkupljivog oca odvjetnika, te zastraujuu licemjernost svijeta odraslih. Film se obino navodi kao najbolja amerika sudska drama, te kao jedan od 25 najboljih amerikih filmova uope. Osvojio je i tri Oskara: za najbolju muku ulogu Gregory Peck, za adaptirani scenarij, te za cjelokupni umjetniki dizajn filma. Mulliganov uspjeh s ozbiljnim predlokom i provokativnom temom bio je presudan za realizaciju Ljeta 42. On je, poslije due vremena, uspio ubijediti upravu kompanije Warner Brothers da moe, za samo milijun dolara, snimiti film koji bi mogao ponoviti umjetniki uspjeh Ubiti pticu rugalicu. Kako su menaderi bili sumnjiavi prema komercijalnosti filma bez zvijezda, ponudili su Raucheru, umjesto uobiajenog fiksnog iznosa, 10%

74

KNJIEVNA RIJEKA

zarade filma. On je, vjerujui i u svoj scenarij i u Mulliganovu sposobnost da ga adekvatno vizualizira, spremno prihvatio ponudu. Glavni problem, tijekom priprema za snimanje, bilo je pronalaenje odgovarajue glumice za ulogu Dorothy. Studio je inzistirao na eni starijoj od trideset godina, no agent ih je uspio uvjeriti da je poznata dvadesetdvogodinja manekenka i glumica Jennifer ONeill, prava osoba za ulogu svojom kombinacijom ljepote, svjeine, blagosti, sveamerike prisnosti, ali i odgovarajue ivotne dobi. Producent Richard A. Roth pristao je i na zahtjev manekenke da scena u spavaoj sobi bude snimljena bez eksplicitne golotinje. Film je realiziran za osam tjedana snimanja, na lokacijama na Zapadnoj obali, jer je otok Nuntucket bio urbanistiki devastiran. Redatelj je, pak, inzistirao da Jennifer ONeill bude smjetena izdvojeno od ostatka ekipe - naroito od tri mlada glumca! - kako bi mogla i na filmskom platnu zadrati uvjerljivu distanciranost i neuhvatljivu zagonetnost. Tek kad je snimanje zavrilo, producent Roth postao je zaista zabrinut za povrat novca i naao je jednostavno, gotovo genijalno rjeenje. Inzistirao je da Raucher brzo, ali zaista brzo, napie roman po svom scenariju - i ve snimljenom filmu! I tako je za samo tri tjedna nastao veliki ameriki roman! Remek-djelo roeno iz straha i pohlepe! Cijeli roman, nastao dijelom pod utjecajem proienog stila Harper Lee i Ubiti pticu rugalicu, sjajan je u svojoj poetinoj jednostavnosti, a uvod je antologijski. Uvijek se namjeravao vratiti, opet vidjeti taj otok. No nikad se za to nije ukazala prilika. Ovaj put, meutim, s prazninom u rasporedu i s nizom dogaaja koji su mu ili u prilog, odvezao se daleko gore du obale Nove Engleske, kako bi provjerio da li arolija jo uvijek postoji. Na palubi starog trajekta njegov je Mercedes kabriolet izazvao ledeni prijezir kod malobrojnih otvrdjelih otoana, jer su novi automobili dolazili posve iznimno. Automobili koji stiu na otok Packett obino su ve pri kraju svog ivota i kao takvi su prilino ravnoduni kad e se i da li e se vratiti na kopno. Auti dolaze umrijeti na ovaj jebeni otok. Oscy je to bio rekao. Dubokoumni, gotovo filozof, Oscy. I to je bilo tono 1970., kao to je bilo i 1942. godine. Prouavao je lica oko sebe, sva okrenuta vjetru, primajui povjetarc cijelim licem. Bilo je oigledno da ga se na palubi nitko ne sjea. Ali tada, imao je jedva petnaest godina kad je prvi put platio prijevoz dvadeset i pet centi. A tijekom proteklih godina puno se toga promijenilo, ukljuujui i dvadeset i pet centi koji su postali dolar, dok je sam postao etrdesetdvogodinjak. Kako bi ga se dakle mogao itko sjetiti? Nervozna grimasa. Mercedes je nezainteresirano gmizao du onog to je trebalo biti

IGOR IC

75

obalna cesta otoka Packett, uz ogranienje brzine na trideset milja, to nije moglo biti izazov ni za olupinu od LaSallea, a kamoli za posve novi Mercedes Benz. S lijeva su mu bili poznati pjeani sprudovi, skriveni u travi, nepravilno prekriveni razliitim odbaenim stvarima i izblijedjelim drvom, koje je more naplavilo i na cestu, gdje god je moglo. A s desne strane, more, uzburkano i sivozeleno. I veliko. Zapravo, vrlo veliko. Jedno od najveih na svijetu. Luksuzni automobil glatko je klizio preko brojnih neravnina, dok je gledao kroz iroko vjetrobransko staklo u neobian odraz pred sobom. Jutro je bilo poodmaklo, no sunce nije marilo i krpe magle vukle su se naokolo, odbijajui propustiti svjetlo za ono to se ovdje nazivalo danom. Vidljivost je bila svedena na udaljenost od pedesetak metara u bilo kojem pravcu. No morski vjetrovi su puhali i magla se nevoljko povlaila u unutranjost u malim pramenovima. Mogao je vidjeti maglu kako se kree, povlaei svoju teturajuu sjenu, kao i slabanu najavu podizanja tekog sivog zastora kako bi propustio plavetnilo. Pojavili su se obrisi neeg na vrhu pjeane dine, nedaleko prema moru. Neunitiva kua prekrivena cedrovom indrom. Davnanja kua, koje se tako dobro sjeao da ju je, u mati, mogao nanovo sagraditi avao po avao. Dorothy. Volim te, Dorothy. ( Raucher, H.: Summer of 42, New York, 1978., str. 1-2 ) Raucherov roman, koji klizi preko neravnina poput njegovog skupog Mercedesa, postao je velika uspjenica i u iduih nekoliko godina doivio je 23 izdanja i prodao se u vie od dva i pol milijuna primjeraka! Producent Roth tako je doao u priliku da u najavama filma navede da je snimljen prema nacionalnom bestselleru to je bila bezona la, no marketing ionako esto poiva na izvrtanju injenica! Zahvaljujui odlinoj prihvaenosti romana i film je izazvao veliki interes i postao etvrti najuspjeniji projekt 1971. godine, zaradivi 25 milijuna dolara. Kako je jo toliko zaradio i u iduih nekoliko godina Raucher je, s 10% zarade postao, neoekivano, vrlo bogat pisac! Uslijedile su i znaajne pohvale kritiara, pa je film bio nominiran za Zlatni globus u kategorijama Drama i Najbolji redatelj, te za Oskara za najbolji originalni scenarij. Kao to je ve spomenuto dobio je Oskara za najbolju glazbenu temu. Uvod romana nesumnjivo je napisan filmski i on nas emocionalno uvlai u radnju kojoj istovremeno daje vremenski odmak i okvir. Time je Raucher pridobio vrlo razliitu publiku: mlae mukarce kojima je zanimljiva tema prvog seksa, mukarce srednje dobi koji se i sami sve vie zagledavaju u vlastitu prolost nesigurno je idealizirajui, ali i ene razliite dobi, koje je zaveo melankolijom i romantinim ugoajem. Zaustavio je automobil i izaao, sluajui prigueni zvuk zatvaranja

76

KNJIEVNA RIJEKA

vrata na Mercedesu. Pogledao je dolje prema Gucci mokasinama od etrdeset i pet dolara. Preao je dug i naporan put, ali je on bio toga vrijedan. Okrenuvi se prema plai, siao je s ceste kako bi koraao du visokih dina. Kad su mu se mokasine napunile pijeskom, skinuo ih je, kao i arape, koje je, potom, ugurao u svoju skupu obuu. Isto to ve je bio napravio, tu negdje, jednom davno. Stopala su mu uronila u ugodni pijesak i prsti su mu se savili poput majih pandi. Skinuo je lagani tamno plavi sako, prebacio ga preko ramena i koraao na isti nain kao i nekad prema kui na obzoru i istovremeno natrag prema posljednjim, bolnim, ali i velianstvenim danima vlastite nevinosti. Zrak je donio kratak zapuh jeseni, iako je bio kolovoz, a ocean se teko valjao kao na uljanim slikama u bostonskom muzeju. Spustio se do same plae, hodajui po skorenom blatu do kojeg su morski valovi dopirali koliko i ljuke, koje su im se radovale, istovremeno ih najavljujui. I samo su se jedan ili dva galeba usudila iskazati optimizam da e sunce, jo iekujui svoj sveani trenutak, zaista uskoro pronai put kroz tmurnu naoblaku. Kua na pjeanoj dini sad je bila gore, s njegove lijeve strane, poivajui na istih dvanaest potpornja, a uvalo ju je istih etrnaest drvenih stepenica niz koje je jednom davno siao posve konfuzan. A niska i nakrivljena ograda stajala je jo uvijek dobroudno nemona, kao slabana odbrana pred neagresivnim morem, velianstveni primjer ljudske samoobmane. I nezavisno od toga da li je glazba zaista bila tamo ili je jednostavno navirala iz njegovih sjeanja to nije bilo vano. Jer on ju je mogao uti. Tiha i tuna, nostalgina i vatrena, sentimentalna i posveena. Vidjeh te prole noi I opet me ispunio onaj nekadanji osjeaj... I potom glasovi koji su dozivali iz udaljenosti od gotovo trideset godina, noeni vjetrom, probijajui se kroz izmaglicu. Djeaki glasovi, odluni, nervozni, kripavi u pijesku, gubei se u kliktaju morskih ptica. Hej, Hermie... Doi, Hermie, za ime Krista... Negdje gore na plai tri djeaka izbila su iz magle i pognuti su se uspinjali uz pjeanu dinu prema kui. Napredovali su kao da izvode sloeni vojni manevar; prvi je dao znak rukom, a druga dvojica su ga slijedila u kratkim razmacima, kripei, vukui se potrbuke po pijesku. I to god da su gledali preko izdignutog ruba pjeanog nanosa, to je bilo nevidljivo za njega koji je gledao s plae. ( isto, str. 3-4 ) Upravo elegantni vizualni trik sa srednjovjenim Raucherom koji promatra sebe od prije trideset godina ostaje u sjeanju. Iz izmaglice izranja potisnuta, no uvijek iva prolost i emocije nedoljive u svojoj ogoljenosti. U tom pretapanju sadanjosti i prolosti zapoinje jednostavna pria o

IGOR IC

77

mladenakoj ljubavi i vjenoj potrazi za sreom. Hrvatsko izdanje romana objavila je zagrebaka izdavaka kua Zora 1974. godine. Pogovor je napisao Zvonimir Majdak, urednik izdanja, no taj tekst podjednako je neuvjerljiv kao i prijevod Ljubice Topi, koji me je oduvijek iritirao, a sada me i natjerao da se vratim izvorniku. Imam utisak da su oboje podcijenili ozbiljnost prividno leernog romana. Najopirnije je osvijetljen doivljaj Hermia koji upoznaje mladu ratnu udovicu Dorothy, za njega vie boicu nego enu. On joj pomae nositi robu iz trgovine, podie teke predmete na tavan, pije njenu lou kavu, htio bi s njom razgovarati o pastoralnim stvarima, a zapetljava se i muca o vremenu... ...Na kraju Hermie na jedini mogui nain saznaje da Dorothy nije nezemaljsko, eterino bie ve iznenada sama ena od krvi i mesa. I djeak i mlada ena oslobaaju se psihofizikog tereta, djeak gubi nevinost uz asistenciju Dorothy koja tako u neku ruku stavlja toku na dane alosti. Roman je pisan jednostavno, jezgrovito, sa sigurnou koja proizlazi iz dubokog poznavanja teme, uz prisutnost blage ironije koju namee ve sama vremenska distanca. Pisan je takoer s razumijevanjem za to delikatno razvojno razdoblje u ivotu mladog ovjeka kad radoznalost i puno fantaziranja zamjenjuju stvarni doivljaji za koje smo drali da su rezervirani samo za idole. Ostaje otvoreno pitanje da li emo biti sretniji poto smo uvedeni u odaju o ijoj smo uzbudljivoj tmini, nabijenoj erotskom munjinom, samo sanjarili videi seksualne simbole na svakom koraku kroz svakodnevicu na relaciji od kuhinje do pjeane plae... ( Raucher, H.: Ljeto 42, Zagreb, 1974., str. 202 ) Majdak je bio vrlo dekoncentriran dok je ispisivao ove retke jer Dorothy nije bila udovica kad ju je Hermie upoznao, a sigurno je i da nije stavila toku na dane alosti jer je upravo saznala, iz telegrama, da joj je mu poginuo, kad je Hermie uao u njenu kuu! Uglavnom, pogovor je nedopustivo povran, vrlo udaljen od sutine ovog arobnog romana. Kao i njezin urednik, tako postupa i prevoditeljica, podcijenjujui obrazovanost, naitanost i emocionalnost autora. Zbog toga se dogaa da unutar teksta koji se bavi amerikoidovskom, europeiziranom, istoonoobalnom elitom uporno prevodi automobil s kola, te napie ...raskona su kola glatko zaobilazila okuke..., dok je Raucher zaista napisao ...luksuzni je automobil glatko klizio preko brojnih neravnina... Ona prevodi ...kua pokrivena cedrovinom..., a on je napisao ...kua pokrivena cedrovom indrom..., ona prevodi ...sivoplavo more..., a on je napisao ...sivozeleno more..., ona prevodi ocean se valjao u uljem obojenim

78

KNJIEVNA RIJEKA

valovima kao na krajolicima u bostonskom muzeju..., a on je napisao ...ocean se teko valjao kao na uljanim slikama u bostonskom muzeju..., ona je prevela ...velianstven primjer ljudske samoobrane..., a on je napisao ...velianstven primjer ljudske samoobmane... itd., uz beskrajan niz nezgrapnih, stilski neuvjerljivih i ponekad besmislenih reeninih konstrukcija. Samo zbog aljkavosti urednika i prevoditeljice iao sam ovako detaljno kroz tekst, jer niti jedan autor ne zasluuje takvu dozu podcijenjivanja kao to je doivio Raucher s davnanjim, jedinim hrvatskim izdanjem svog remek-djela. U osnovi ja sam prevoditelj iz nude, a ne zbog nekog unutranjeg nagona. Prevodim ulomke knjievnih, povijesno-umjetnikih i povijesnih tekstova koje elim citirati, no pri tome sam uvijek u strahu da nisam dovoljno oprezan, da nisam posvetio panju svim nijansama originala, da jednostavno ne slijedim krivo od vie moguih znaenja. Prevodim sporo, rastavljajui tekst na sastavne dijelove, da bih ga potom, dio po dio, rekonstruirao, potujui stil i duh izvornika, ali i loginost cjeline. U Raucherovom tekstu ima jedan zanimljiv problem za ire promiljanje prijevoda. On se inteligentno - i zapravo neprevodivo! poigrava rijeima koristei dva znaenja rijei sandpiper. Bukvalno sandpiper je pjeani gajda, a u stvarnosti ptica vivak, iz roda ljuka, koja se kree plaom po rubu do kuda doseu valovi i svojim glasanjem najavljuje svaki novi val. Sve ovo moramo znati da zaista razumijemo njegovu reenicu: He had come down to beach level, walking on the hard mud where the surf came up as far as the sandpipers that blithered ahead of it, announcing it. ( str. 3 ) Prevoditeljica Ljubica Topi prevela je tono ovu jednostavnokompliciranu reenicu, naravno uz neizbjeni gubitak one duhovite nijanse pjeanog gajdaa. Siao je do razine ala idui po tvrdom blatu gdje su morski valovi dopirali upravo toliko koliko i vivci, koji su im se radovali najavljujui ih. ( Raucher, H.: Ljeto 42, Zagreb, 1974., str. 9 ) Kad sam prvi put proitao ovu reenicu na hrvatskom uope mi nije bilo jasno o emu je zapravo rije, niti to su vivci. Radei na tekstu imao sam dilemu da li prevesti s malim proirenjem ptice vivci, no odluio sam se za ljuke, jer je ta namjerna, djelomina nepreciznost, jasnija hrvatskom itatelju, a potuje autorov stil. Jo jedna mogunost bilo je daljnje proirenje sa ptice vivci, ti svojevrstni pjeani gajdai, no tako se mijenja ritam, misao postaje poetinija, ali i pomalo nadrealna, na nain koji odudara od

IGOR IC

79

autorovog stila. Posljednja mogunost bila je da se ispod teksta objasni sva zamrenost neeg to izgleda tako samorazumljivo. Upravo zbog itavog niza takvih vieznanih rijei, fraza i reenica, Rauchera treba itati na njegovom toplom, blago ironinom amerikom engleskom, a za ozbiljno prevoenje nuno je potroiti dosta vremena. Raucherov stil direktna je posljedica njegovog rada za televiziju, jer on je morao do savrenstva dovesti razumljivost reenog, ne zaboravljajui pri tom na ironian odmak kojim se privlae inteligentniji gledatelji. Zvonimir Majdak donio je tek saetak njegove radne biografije. Autor ovog romana Herman Raucher roen je 13. IV. 1928. u New Yorku gdje je zavrio i istoimeni fakultet. Dugo je vremena gradio svoju karijeru radei u velikim reklamnim firmama pa se tako njegovim uslugama koristio i pokojni Walt Disney. Obavljao je razne funkcije na irokoj skali od pisca reklamnih tekstova do odgovornog direktorskog poloaja. Kroz to vrijeme pisao je originalne televizijske drame. Dvije njegove drame Sweet November i Can Hieronymus Merkin Ever Forget Mercy Humppe and Find True Happiness? Izvedene su na Broadwayu. Prvi roman s kojim je postigao zapaen uspjeh i koji je takoer filmovan bijae Watermelon Man. Posljednje njegovo djelo, takoer roman, zove se Glimpse of Tiger. ( isto, str 202 ) U ovom ulomku sam ispravio nain pisanja naslova, pa i same naslove, ne elei da se povrnost razlije poput nabujale blatnjave rijeke meu hrvatske malobrojne ozbiljne itae. Kao nuna nadopuna, radi stjecanja cjelovitije slike o zanimljivom i inteligentom autoru, treba navesti jo nekoliko podataka. Davne 1960. Herman Raucher oenio se s Mary Kathryn Martinet, plesaicom s Broadwaya. S njom je dobio dvije keri, a ivjeli su u braku sve do njene smrti 2002. godine. O ranim zajednikim danima napisao je roman There Should Have Been Castles ( Trebali su biti dvorci, ili malo leernije Gotovo bajka ). Knjiga je bila velika uspjenica u Sjedinjem Dravama, ali i u Italiji i Poljskoj. Nezavisno od toga, zbog Raucherove svae s izdavaem, prestala se dotiskivati. Tijekom osamdesetih godina uspio je prodao autorska prava za 250.000 dolara. Kompanija mu je ostavila taj novac, iako film nikad nije snimljen. Trea njegova velika uspjenica bila je Ode to Billie Joe, scenarij i roman narueni od Warner Brothers 1976., bazirani na sjajnoj pjesmi country pjevaice Bobbie Gentry iz 1967. godine. Pripremajui se za poetak pisanja susreo se s pjevaicom, ne bi li mu pojasnila motiv samoubojstva u pjesmi. Odgovorila mu je da nema pojma zato je Billie Joe skoio s mosta Tallahatchie, u delti Mississipija, jer se njena pjesma bavi u prvom redu

80

KNJIEVNA RIJEKA

obiteljskim razgovorom za stolom tijekom veere. U romanu Raucher je vlanu ljepljivost Juga, prekrivenog prainom, poljima pamuka i jakim emocijama razorio pijanim, homoseksualnim iskustvom osamnaestogodinjeg Billia Joea i njegovom nesposobnou da se nosi s tim. Film je ponovio komercijalni uspjeh Ljeta 42, donijevi na milijun uloenih 27 milijuna od ulaznica prilikom prikazivanja u kinima, te jo desetek u iduih nekoliko godina, no ipak rije je o neto neuvjerljivijem ostvarenju. Raucherov, pak, najvei neuspjeh scenarij je za nastavak Ljeta 42, koji je napisao pod naslovom Generacija 44. Rezultat je bio katastrofalan, nepotreban, trenutno zaboravljen film. Chanel 4 nazvao je film velikim razoaranjem, a The New York Times je konstatirao da je jedina stvar vrijedna panje autentinost detalja. Od brojnih drugih ostvarenja mogu se navesti televizijske serije: Studio One, Goodyear Television Playhouse, The Alcoa Hour; scenariji za filmove: Sweet November, Follow the Dream, Can Hieronymus Merkin Ever Forget Mercy Humppe and Find True Happines?, Remember When, The Other Side of Midnight, The Great Santini; romani: The Night the Sun Came Out on Happy Hollow Lane ( kasnije promijenjeno u Watermelon Man ), Glimpse of Tiger, Maynards House, Sublime Amor Juvenile, te dramski tekstovi: Harold, Ginger, Kitty Hawk: The Musical. Sam kraj romana Ljeto 42 najbolje zatvara poglavlje o jednom podcijenjem, no plodnom autoru, koji je svojim kljunim ostvarenjem dosegnuo neoekivanu razinu. to se tie pisma, imao ga je jo uvijek, negdje u ladici. I od vremena do vremena kad god bi svijet bio nemilosrdan prema njemu, zastao bi bez obzira na to to bi radio u tom trenutku i nanovo bi itao rijei ohrabrenja, oivljujui poznati glas. Sjeat u se tebe, i molit u se da bude poteen, svih besmislenih tragedija. elim ti samo dobro, Hermie, samo dobro. Uvijek, Dorothy ovjek se okrenuo od kue i poao u pravcu iz kojeg je bio doao, dok je pijesak davno prolih vremena prekrivao njegove prste, jutarnje hladan i vlaan. I razmiljao je o jednoj skromnoj istini za koju je Hermiu trebalo tako

IGOR IC

81

puno godina da je shvati. ivot se sastoji od malih dolazaka i odlazaka i, za sve to ovjek ponese sa sobom, neto mora ostaviti. Sve u svemu to nije nita novo, ali je nekako utjeno, vrlo utjeno. Pogotovo za brojne osobe koje su ule u njegov ivot, a vie nisu bile meu ivima, osim u njegovoj svijesti, gdje je ponovno mogao biti s njima, kad god bi one to poeljele. Njegova majka, tako zatitnika i puna ljubavi. Njegov otac, iji je ivot proao u tekom radu i posvemanjoj anonimnosti. I Oscy. Luaki hrabar Oscy, ubijen u Koreji na Hermijev dvadeset i etvrti roendan, ije je odlikovanje, Srebrnu zvijezdu, preuzeo njegov brat zubar. Magla se ponovno zgunjavala, ali glasovi su bili posve jasni, dajui potvrdu drevnoj teoriji da je zvuk uvijek iv i da se kree u koncentrinim krugovima, te da je mogue, zavisno od mjesta gdje se stoji, uti rijei iz nekog drugog vremena kao da su sad izgovorene. Hej, Hermie Doi, Hermie! Isuse! Hermie! Hej, Hermieeeeeee I opet su bili tu, pred njim, kreui se oko njega, nemirni i nezaustavljivi. Oscy, Hermie i Benji estoko su se udarali. Trali su i vikali, stalno mijenjajui smjer. Prvo u magli, potom na istini, prolazili su tako blizu da ih je gotovo mogao dodirnuti. No, ipak to nije pokuao, znajui da nisu zaista tu. Gledao je kako je Hermie izbjegao jedan pogibeljan blok i kako se zaustavlja gledajui kuu na pjeanoj dini, upijajui njenu sliku, kako bi je tono zapamtio, da je, jednom u budunosti, moe prizvati. A onda je Hermie nestao u magli, a Oscy i Benji za njim, vraajui se u prolost, a za njima je ostao smijeh, koji se nikad nee posve izgubiti. ovjek je nastavio koraati. Trebao je jo toliko toga napraviti, a cijeli ovaj trenutak bilo je svojevoljno skretanje s puta. No i dok je hodao, stare slike unosile su nemir. Tijekom ljeta 42 godine etiri puta su napali osmatranicu Obalne strae. Vidjeli su pet filmova, a devet dana je kiilo. Benji je razbio svoj sat, Oscy je odustao od usne harmonike, a Hermie je, na jedan teko objanjiv nain, bio zauvijek izgubljen. Vrativi se do Mercedesa, vidio je usamljenog galeba kako lepra i krii u zraku, dok se veliki komad njegovog izmeta stvdrnjavao na vjetrobranskom staklu. Netko ga se ipak sjetio. Plakao je cijelim putem kui. ( Raucher, H.: Summer of 42, New York, 1978., str. 273-275 ) Ispisujui ove stranice Raucher je svjesno od posvete Oskaru Seltzeru, prijatelju iz djetinjstva, otklizio prema magino-neuhvatljivoj, idealiziranoj Dorothy. Njeno ime priziva arobnjak iz Oza, te budi odreenu sumnjiavost da je stvarne dogaaje literarizirao neto vie no to je to ikad priznao. No,

82

KNJIEVNA RIJEKA

injenica je da je stvorio novu, izrazito senzualnu Dorothy, gotovo boicu o kojoj sanja svaki teenager. Mene ona malo podsjea i na Modesty Blaise, legendarnu strip junakinju iz ezdesetih godina, koja je emocionalno bila podjednako neuhvatljiva, zagonetna i samodovoljna. Dorothy se moe doivjeti i kao nalije Lolite i nesumnjivo je da ju je nedoreenost i neobjanjivost postupaka uinilo tako privlanom. U stvarnom ivotu Herman Raucher nikad je vie nije sreo. Gostujui u The Mike Douglas Showu, realiziranom nakon to je film bio prikazan diljem Sjedinjenih Drava, ispriao je kako je dobio petnaestak pisama od razliitih Dorothy. U jednom je prepoznao rukopis i gotovo zaboravljene detalje - i bio siguran da je to napisala ista ena. Iako joj je bilo drago zbog uspjeha filma, nije eljela da se i fiziki susretnu, vjerujui da su im ivoti otili odvie razliitim putevima. On je, pak, i u razgovoru 2002. godine lamentirao o tome kako mu se potom vie nikad nije javila i da se samo moe nadati da je jo uvijek iva. Filmska pak Dorothy Jennifer ONeill, postala je vea od ivota i zapravo jedina stvarna Dorothy! Ta manekenka, roena 1948. godine u Brazilu od oca, poslovnog ovjeka panjolsko-irskog porijekla i majke Engleskinje, ve 1962., s etrnaest godina, bila je zvijezda. Snimila je bezbroj naslovnica, reklamnih spotova, nekoliko TV-serija, te, izmeu 1968. i 2002., dvadesetak filmova - ukljuujui i Rio Lobo s Johnom Wayneom i Nevini, posljednje ostvarenje redatelja Luchina Viscontija ( nastalo po poznatom DAnnunzijevom romanu ). Godine 1997. objavila je autobiografiju Preivjeti sebe u kojoj je vrlo otvoreno pisala o obiteljskom nasilju, seksualnom zlostavljanju, depresijama, pokuaju samoubojstva, devet brakova, devet spontanih pobaaja i tri iskustva bliske smrti. Posljednjih desetak godina putuje Sjedinjenim Dravama prenosei Boju poruku o bezuvjetnoj ljubavi, pratanju i ozdravljenju. Njen ivot donosi nam odgovore na sve ono to je ostalo nedoreeno tijekom Ljeta 42 i logino zatvara ovaj prilino zamreni spoj stvarnog i izmiljenog, prizemnog i umjetnikog, profanog i spiritualnog. Posrnula boginja koja je nala smirenje u sutonu ivota... Ona i Herman Raucher mogli bi jo jednom svratiti do neunitive drvene kue na plai, stvarne ili filmske - jer Dorothy je oblikovala njega - a on nju!

83

ELJKA LOVRENI

Jurica enar

zaetnik novih smjerova u gradiansko-hrvatskoj knjievnosti

avei se prouavanjem kulture i knjievnosti Hrvata izvan domovine naila sam na mnoga imena afirmirana ne samo u zemljama u kojima su roeni nego i izvan njih. Kod gradianskih Hrvata, posebno me je zainteresirao knjievnik Jurica enar, koji zahvaljujui prije svega profesoru uri Vidmaroviu, kod nas nije nepoznat i kojega se bez razmiljanja moe uvrstiti meu vodea imena hrvatske knjievnosti rasute po svijetu. enar je roen 25. kolovoza 1956. godine u Doljnjoj Pulji. U gimnaziji mu je profesor hrvatskoga jezika pjesnik Vladimir Vukovi koji je kod njega probudio zanimanje za novija strujanja u austrijskoj knjievnosti. Studirao je gospodarstvo u Beu i istodobno radio u Hrvatskome akademskom klubu (HAK) te obavljao odgovorne dunosti u omladinskim organizacijama. Prvim pjesmama javlja se 1976. godine. Od 1982. suradnik je gradiansko-hrvatske redakcije ORF-a, a od 1987. lan Drutva hrvatskih knjievnika. Godine 1989. ulanjuje se u austrijski P.E.N. Te iste godine dobiva austrijsku nagradu za literaturu i publicistiku. Pripada mlaem narataju gradiansko-hrvatskih pjesnika poznatom pod nazivom Jastrebovi i slavuji zajedno s Dorotejom Zeichmann, Petrom Tyranom, Andyjem Novoselom, Herbertom Gassnerom, Ewaldom Hldom, Fredom Hergoviem i drugima. Knjievnost tih pisaca znaajno se razlikuje od dotadanje knjievne tradicije jer oni u nju unose nove elemente i otkrivaju nove knjievne putove. To je narataj koji studira u Beu i izvrsno je uklopljen u svoju sredinu. U knjievnosti ih karakterizira inovativnost i progresivnost, za razliku od starijeg narataja ije je obiljeje tradicionalizam. Svoju poeziju piu i na engleskome i njemakom jeziku kako bi je italo to vie ljudi. Jurica enar je pjesnik post-modernizma koji u potpunosti raskida sa starijom knjievnosti i radikalno kree novim putovima. Zaetnik je novoga publikacijskog medija jer pjesme (kao i roman Svojemu svoj) objavljuje na svojoj web stranici. Objavio je poetske zbirke Kolo slavuj (1981.), Mi svi (1992.) i Misi misli (1983.) te uredio djelo Bog u Dahavi, memoare Matijaa Semelikera (1988.). Najnovija mu knjiga nosi naziv Posvete (2010.) U poetskoj zbirci Misi misli koju je sam izdao razvidan je prekid

84

KNJIEVNA RIJEKA

s tradicionalnom gradiansko-hrvatskom poezijom kakvu su pisali Mate Miloradi, Sinkovi ili Augustin Blazovi. To je neobina poezija u kojoj se pjesnik igra rijeima, sadrajem i formom. On pojednostavljuje vanjski svijet i itatelja uvodi u novu pjesniku dimenziju, u kojoj je lik pjesnika sporedan, samozatajan. Teme su mu stvarnost koja nas okruuje, stara i nova domovina, mata i oekivanja, svakodnevna borba za opstanak. Pjesnik govori o svojim osobnim doivljajima, te opisuje svakodnevnicu igrajui se formom i rijeima. Nikola Beni kae da je njegova zbirka Misi misli zaokret prema socijalnim narodnim temama to u potpunosti odgovara i smjeru austrijske knjievnosti samo to u manjinskoj gradiansko-hrvatskoj tematika ostaje jezik, narodno odravanje, socijalni odnos u obliku sociolingvistike vizualne igre. Svakako njega moemo smatrati meaem u kojem se jo ne nazire struktura kretanja. Njegova je prva poetska zbirka jako dobro primljena. Stariji je narataj pomalo razoaran zbog razvidnog prekida s tradicijom, a mlai oduevljen novim pogledima na svijet i novim nainima gledanja na stvarnost koja nas okruuje. Jedna od dojmljivijih pjesama je pjesma pinez ovde onde svagdir pinez novina knjiga krma pivnica pinez auto jilo pilo pinez djelo prodaja vercanje kradnja pinez pinez

ELJKA LOVRENI

85

dobar loviuk prez pinez osudjen lovik Poloaj hrvatske manjinske zajednice na svoj nain opisuje u pjesmi brojidba: brojidba kravov bikov volov guskov svinjov hrvatov krave bike voli guske svinje nas kanu brojit a nabrojit edu samo ljude ljude ljude ljude ljude ar hrvati nisu krve bike voli guske svinje Zanimljiva je i refleksivna pjesma misi misli u kojoj se na sebi svojstven nain

86

KNJIEVNA RIJEKA

igra rijeima misi misi misli misene misli misene misenimi misli misli misene misenimi misli miljenje misena misao misena misenimi misli misene misenimi misli misi misi misi misli i misli misi misli U drugoj zbirci Mi svi, enar produbljuje svoj pjesniki izraz, a osobito je zanimljiva njegova najnovija zbirka naslovljena Posvete. To nije klasina knjiga ve je, prema rijeima prof. ure Vidmarovia, rije o pedesetak pjesama sloenih poput kraka irene 6 cm i visine 17,5 cm. Ovako oblikovane stranice pri dnu su privrene sponom, tako da se mogu pomicati lijevo i desno, a svaka od njih sadri jednu pjesmu. Sve imaju naslov Posvete. Teme o kojima pie u toj zbirci su: potovanje prema tradiciji i batini, igra jezikom, te razvidni manjinski problemi. I u ovoj zbirci koju odlikuje prije svega misaona lirika, pjesnik pjeva o naoj svakodnevnici, o stvarima koje nas okruuju. I ovdje se susreemo s problemima hrvatske manjinske zajednice, njezinom tradicijom, znaajnim gradiansko-hrvatskim pjesnicima. Izdvajam kritiko-satirinu pjesmu Euro 96 londonski wembey kotska protiv engleske McAllister McCall

ELJKA LOVRENI

87

McCoist i McKimmie protiv McManamana McDonalds se uz liniju stao i si ruke ribao pjesmu Gradie prez vina i hrvatskoga sina bilo bi pustina te onu posveenu Mati Meriu Miloradiu, Ignacu Horvatu o Augustinu Blazoviu naslovljenu Pjesnika troika mate ignac augustin imena kot rosa i dim ali miloradi horvat i blazovi s njimi su virostovali i s licem prema narodu stali Izdvajam i pjesmu u kojoj ovaj vrsni pjesnik obrauje pitanje vlastitog identiteta - gdo sam ja? eznara ecnar scenar ili

88

KNJIEVNA RIJEKA

jurika juritca jurika jucrika juriza sva imena poznam jo i pisma na gospu juricu otvaram a uz pjesme Zlatna dob, Brati Toni zanimljiva je i ona naslovljena Daj ruku mi daj daj za kraj aj, aj uz aj ne za kraj daj za raj I u ovoj zanimljivoj lirici prepunoj igara rijeima, dubokih refleksija i kritika drutva u kojemu pjesnik ivi djelomice i zbog poloaja zajednice kojoj pripada, treba izdvojiti i pjesme u kojima je razvidno pjesnikovo potovanje tradicije i hrvatskoga nasljea. enarova se poezija odlikuje i izvrsnim poznavanjem jezika na kojemu pie. Jurica enar je i prozni pisac - za roman Svojemu svoj dobio je 1993. prvu nagradu na Knjievnom natjecanju Ignac Horvat 1991. U tome djelu opisuje ivotni put osamljena, samosvjesna moderna gradiansko-hrvatskoga mladog ovjeka zaokupljena tehnikom i svojim hrvatskim korijenima. On je dobro uklopljen u moderno drutvo, vrsni je strunjak za kompjutore i menader. Tajanstvenom smru majke postaje sve osamljeniji, ali pronalazi svoju rodbinu u staroj domovini, u gradu Koprivnici, i odluuje odrei se stresa i pronai sklad izmeu sebe i svijeta oko sebe. Shvatio je da vie ne eli biti rob tehnike. U ovaj roman koji je odraz okrutnoga i bezosjeajnog drutva u kojemu ivimo, pisac unosi neto atmosfere klasinog krimia ili detektivskog romana to je takoer znatan odmak od tradicionalistikih formi i sadraja i daje romanu odreenu dozu napetosti. Sva ova djela dokazuju da je enar pripadnik modernog narataja gradianskih Hrvata dobro uklopljenih u sredinu u kojoj ive, ali isto je tako razvidno da je svjestan svojih hrvatskih korijena te da jednako uspjeno predstavlja i jednu i drugu domovinu.

89

ELJKA LOVRENI

Priznanje asopisu Studia Croatica

Dana 2. prosinca na prigodnoj sveanosti povodom 50-te obljetnice izlaenja asopisa Studia Croatica hrvatska veleposlanica u Argentini Mira Martinac njezinome uredniku mr. Jozi Vrljiaku uruila je Povelju Republike Hrvatske za osobiti doprinos u promociji hrvatske kulture u Republici Argentini. Povelju mu je dodijelio predsjednik prof. dr. Ivo Josipovi. Na prigodnoj sveanosti odranoj u Hrvatskome domu u Buenos Airesu bili su nazoni brojni suradnici toga asopisa koji je znaajan ne samo za hrvatsku zajednicu u Argentini ve i za mnogobrojne itatelje panjolskoga (i ne samo panjolskoga) govornog podruja. Znai, u 2010. godini proslavljeni su jubileji dva znaajna asopisa koje Hrvati izdaju izvan granica Hrvatske - stote obljetnice izlaenja Hrvatskih novina i pedesete obljetnice Studije Croatice. Izdavanje toga asopisa pokrenuo je 1959. Institut za hrvatsku kulturu. U njemu su djelovali mnogobrojni hrvatski intelektualci, politiki emigranti koji su u sreditu iseljene Hrvatske, Buenos Airesu, odluili promijeniti svoje politiko djelovanje do tada usmjereno na hrvatski narod i okrenuti se prema svijetu koji ih je okruivao. Ti su hrvatski rodoljubi shvatili da je potrebno imati glasilo na nekome svjetskom jeziku kako bi se na objektivan nain izvjetavalo o dogaajima u komunistikoj Jugoslaviji i irilo pravu sliku o hrvatskome narodu i njegovoj vjekovnoj tenji da ivi u vlastitoj i nezavisnoj dravi. Takoer su shvatili da je potrebno da Hrvati imaju svoju kulturnu instituciju koja bi izdavala asopis i osnovan je Hrvatsko-latinskoameriki kulturni institut. Njegov prvi predsjednik bio je Boidar Latkovi, a urednitvo i suradnici radili su besplatno. Trokove tiskanja i distribucije snosio je uglavnom Ivo Rojnica, a u poetku djelomino i dr. Mate Luketa. Ivo Rojnica je aktivno sudjelovao i u djelovanju Instituta i asopisa. Urednitvu je dao na raspolaganje jedan svoj ured u sreditu Buenos Airesa. asopis su financijski pomagali i drugi - primjerice, g. Miro Kovai. On poinje izlaziti 1960. i bavi se povijesno-politikim, socijalnim, ekonomskim i kulturnim aspektima vezanim uz hrvatski narod. Besplatno je dostavljan odabranim ustanovama u 37 drava svijeta meu kojima se istiu American Library of Congress i University Library of London.

90

KNJIEVNA RIJEKA

Osnivai asopisa (to jest prvo urednitvo) sainjavala su znaajna imena hrvatske emigracije - Ivo Rojnica, dr. Anelko Beli, dr. Milan Blaekovi, Ivo Bogdan, prof. Danijel Crljen, dr. Ivo Hhn, Branko Kadi, Sreko Karaman, prof. Vinko Nikoli, braa dr. Boidar i dr. Radovan Latkovi, dr. Mate Luketa, kojima su se kasnije pridruili dr. Franjo Nevisti, Vjekoslav Paver, Ljeposlav Perini i dr. Pero Vukota. Na inicijativu Ive Rojnica, ta se skupina poela sastajati u uredu dr. Radovana Latkovia. Nakon to su detaljno prouili razne mogunosti, odluili su da e asopis izlaziti na panjolskom jeziku svaka tri mjeseca. Naravno, za panjolski su se odluili zbog mjesta u kojemu je poeo izlaziti list, ali i zato to je to jedan od najrasprostranjenijih svjetskih jezika. Ime asopisa trebalo je upuivati na izdavaki program kojemu je bio cilj na znanstveni i dokumentirani nain prikazati povijesne, politike, kulturne, drutvene i gospodarske aspekte hrvatskoga naroda. Prvi glavni urednik asopisa bio je Ivo Bogdan, a glavni tajnik i prevoditelj Branko Kadi koji je za vrijeme NDH bio dopisnik lista Hrvatski narod iz Madrida i koji je jako dobro govorio panjolski. Prvi broj asopisa Studia Croatica pojavio se u studenom 1960. i imao je 96 stranica. Na naslovnici je pisalo Ova je publikacija namijenjena javnom mnijenju ibero-amerikih zemalja, osobito onima koje zanima ili im je posao baviti se prouavanjem situacije u Sredinjoj i Junoj Europi, podrujima podvrgnutim komunistikom pritisku. U toj publikaciji koja je autentian izriaj izgnanih Hrvata meu kojima ima puno intelektualaca, rtava komunistikih progona, potie se osnivae da obavijeste slobodan svijet o povijesno-kulturnom nasljeu svoje stare domovine, osobito o svojim patnjama, doivljajima i borbi koju vode za slobodu i nezavisnost. Jednako tako, pokree ih zahvalnost prema amerikim dravama u kojima su nali novu i gostoljubivu domovinu, to uzvraaju priopavanjem o svojim iskustvima s komunizmom koji je danas zajedniki neprijatelj itavoga slobodnog svijeta. Izdavaki odbor sastajao se svake srijede, analizirao politike dogaaje i spremao novi broj. Ljudi okupljeni oko Instituta i asopisa Studia Croatica bili su pravi primjer hrvatskoga jedinstva to naglaava i dr. Radovan Latkovi u svojoj knjizi ivjeli smo i borili se za Hrvatsku (Zagreb, 2001.). Prvi broj Studije Croatice objavljen je u godini smrti hrvatskoga muenika kardinala Stepinca i bio je posveen njemu. Izmeu ostalih, o njemu su pisala i dvojica uglednih autora koji nisu bili Hrvati - Francuz Ernest Pezet i Argentinac Martin Aberg Cobo. Snaan udarac asopisu Studia Croatica i hrvatskoj zajednici u Argentini zadali su agenti UDBE (Ozne) koji su 1971. u Buenos Airesu ubili Ivu Bogdana koji je na elu asopisa bio od 1960. do 1971. Zamijenio ga je dr. Franjo Nevisti (1971.-1984.), a nakon njega urednikom Studije

ELJKA LOVRENI

91

Croatice postaje dr. Radovan Latkovi (1984.-1994.). Latkovi je do 1994. bio i na elu Hrvatsko-latinsko-amerikog kulturnog instituta. Kao glavni urednik asopisa proirio je krug suradnika i dopisnika i na one iz domovine (primjerice, Dubravko Horvati). Meu njima je i bivi hrvatski predsjednik Franjo Tuman koji je u tome je asopisu 1988. objavio tekst Stjepan Radi i hrvatska povijest. Zanimljiv je podatak da estero predsjednika latinsko-amerikih zemalja koje su meu prvima priznale Republiku Hrvatsku redovito primaju Studiju Croaticu. Od 1995. asopis ureuje mr. Jozo Vrljiak, a u urednitvu je niz poznatih imena iz Argentine, ilea, panjolske, Hrvatske, Francuske i Kanade. Od prosinca 1996. Studia Croatica se zaslugom Joze Vrljiaka moe itati i na internetu, to jest, asopis je dostupan na webu, blogovima, youtubu, itd., a danas izlazi na panjolske, engleskom, francuskom i hrvatskom jeziku. Web stranica Studije Croatice je najvea od svih stranica koje objavljuje hrvatska dijaspora. Mjeseno stranicu posjeti oko 100.000 itatelja iz svih zemalja svijeta, a osobito iz panjolske, Meksika, Argentine, Hrvatske, ilea i Kolumbije. asopis Studia Croatica nije samo medij iz kojega meunarodna zajednica dobiva mnotvo informacija o Hrvatskoj ve i poveznica iseljenih Hrvata i njihovih potomaka u Latinskoj Americi s kulturom zemlje njihova podrijetla. U tome povezivanju izuzetno je znaajna uloga sadanjeg urednika Joze Vrljiaka. Taj ekonomist, prevoditelj i dobar poznavatelj informatike, roen je u Buenos Airesu 1947., a studirao je u Kanadi na Universit de Montral - Loyola College i na Concordia University. esto putuje u Hrvatsku, dobro je povezan s intelektualnim i kulturnim krugovima u Argentini i inozemstvu. Vie je puta bio potpredsjednik Udruenja hrvatskih zajednica u Argentini. Tajnica urednitva do svoje smrti 2004. bila je Mira Dugaki-Vrljiak, a danas je to Adriana Smajic. Meu suradnicima istiu se brojni znanstvenici, akademici, politiari, povjesniari, novinari i pravnici, te uvaene osobe iz vjerskog ivota, ponajvie iz redova franjevaca i isusovaca. Govori se o brojci od 550 suradnika iz raznih zemalja June i Sjeverne Amerike i Europe. Iako je to bilo zabranjeno, Studia Croatica je ipak dolazila i u Hrvatsku. Njezinu djelatnost godinama su podupirale domovinske i izvan domovinske institucije poput Hrvatske matice iseljenike, Hrvatskoga svjetskoga kongresa i Udruenja Hrvata u Argentini. asopis Studia Croatica svoje je ideale i ciljeve dijelio s nekim drugim listovima kao to su Hrvatska revija - La revista croata na panjolskome, Journal of Croatian Studies na engleskome ili Kroatische Berichte na njemakome. I danas je znaajna suradnja s listom Journal of Croatian Studies to je olakano otkako postoji internet. U pedeset

92

KNJIEVNA RIJEKA

godina Studia Croatica objavila je oko 11 000 stranica, a prije nekoliko mjeseci itav je asopis objavljen kao e-knjiga. U 2011. predvieno je tiskanje knjige u kojoj e biti obuhvaena povijest toga asopisa kao i povijest instituta koji ga izdaje. Osim asopisa Studia Croatica, Hrvatsko-latinsko-ameriki kulturni institut i urednitvo Studije Croatice objavljuju i knjige na panjolskom jeziku. Znaajna izdanja Studije Croatice su: La tragedia de Bleiburg documentos sobre la matanza masiva de croatas en la Yugoslavia Comunista en el ao 1945 (Bleiburka tragedija dokumenti o masovnom ubojstvu Hrvata u komunistikoj Jugoslaviji 1945. godine) - 390 stranica, Bosnia y Hercegovina aportes al esclarecimientos del origen de la Primera Guerra Mundial (Bosna i Hercegovina prilozi razjanjavanju uzroka Prvoga svjetskog rata) - 344 stranica, Croacia y la crisis actual en Yugoslavia (Hrvatska i aktualna kriza u Jugoslaviji) koju je napisao i objavio dr. Franjo Nevisti u vrijeme Hrvatskoga proljea tj. 1971.), Croacia y su destino (Hrvatska i njezina sudbina) nedavno preminulog dugogodinjeg suradnika Studije Croatice Michaela McAdamsa objavljena 1977., knjige Estatuto de Poljica (Poljiki statut, objavljen 1955.) te Estatuto de Dubrovnik del ao 1272 (Dubrovaki statut iz godine 1272.) koje je na panjolski preveo dr. Radovan Latkovi i objavio 1995. i 2000. godine. Valja istaknuti i posebno izdanje asopisa Studia Croatica posveeno Marku Maruliu. Knjiga La tragedia de Bleiburg documentos sobre la matanza masiva de croatas en la Yugoslavia Comunista en el ao 1945 objavljena 1963., imala je posebnu ulogu jer je u njoj detaljno i opirno analizirana povijesno-politika situacija koja je prethodila dogaajima na Bleiburgu kao i dokumentacija o njima te o marevima smrti. To je bila prva knjiga koja je na nekome svjetskom jeziku govorila o masakrima koje su nad Hrvatima izvrili komunisti. Saetci u knjizi napisani su na njemakom, francuskom, engleskom i hrvatskom jeziku. Knjiga Bosnia y Hercegovina - aportes al esclarecimientos del origen de la Primera Guerra Mundial iz 1965. objavljena je povodom 50-te obljetnice atentata na austrijskog prestolonasljednika Franju Ferdinanda u Sarajevu. Knjiga se sastoji od tri velike studije La cuestin de Bosnia y la Primera Guerra Mundial (Pitanje Bosne i Prvi svjetski rat) autora Ive Bogdana, Bosnia y Hercegovina - provincias croatas (Bosna i Hercegovina - hrvatske pokrajine) Dominika Mandia i Historia poltica de Bosnia (Politika povijest Bosne) Pere Vukote. Institut je osim bleiburke tragedije, takoer istraivao sudbinu sjeverno-amerikih pilota iji se zrakoplov sruio na teritoriju NDH i koji su bili ratni zarobljenici za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Rezultate toga istraivanja nadopunio je sjeverno-ameriki povjesniar Michael McAdams i

ELJKA LOVRENI

93

kasnije objavio knjigu Allied Prisoners of war in Croacia 1941-1945. U posebnom izdanju Studije Croatice (u broju 142) objavljen je Dubrovaki statut iz 1272. odnosno njegova sedma knjiga (ima ih osam) koju je na panjolski preveo dr. Boidar Latkovi. Knjigu koja govori o pomorskom pravu Latkovi je podijelio na pet poglavlja. U njima pie o brodovima, posadama, trgovini, pomorskim ugovorima i brodolomima. Dubrovaki statut izvorno je napisan na latinskom jeziku i dr. Latkovi je prvi koji je jedan njegov dio preveo na neki strani jezik. Broj 145 posveen je obljetnici roenja Marka Marulia (1450.) i objavljivanju njegove Judite (1501.). Za to je zasluan jedan od istaknutih suradnika Studije Croatice panjolski slavist i kroatist, filolog i marulog te profesor s madridskog Sveuilita Coplutense Francisco Javier Juez Glvez koji je taj broj uredio. Od posebnih izdanja valja istaknuti i broj 146 koji u cijelosti donosi diplomski rad Cristiana prljana iz Crdobe naslovljen Historia de la inmigracin croata en Crdoba koji je obranio na Pravnom fakultetu u Crdobi. U tome radu mladi istraiva donosi podatke o Hrvatima koji su doli u Crdobu kao dio gospodarske (stara emigracija) ili politike emigracije (nakon Drugoga svjetskog rata), koje je prikupio iz svjedoanstava pojedinaca, te iz knjiga i drugih dokumenata. asopis Studia Croatica pratio je sve aktivnosti Hrvatsko-latinskoamerikoga kulturnog Instituta, osobito ako se radilo o djelatnostima na meunarodnom planu kao to su Prvi svehrvatski kongres odran u New Yorku 1962. i djelovanje Hrvatskoga nacionalnog vijea od 1975. do uspostave suvremene Republike Hrvatske. Danas je ovaj znaajni asopis uglavnom posveen potomcima Hrvata koji vie ne govore hrvatski jezik, ali se jo uvijek smatraju Hrvatima. Izlazi u nakladi od 500 primjeraka i alje se na 4500 elektronskih adresa u itavome svijetu (od toga na 2100 u Argentini, 750 u ileu, 350 u Peruu itd.). Studia Croatica posjeduje adrese svih potomaka Hrvata u Argentini s hrvatskim prezimenima (njih 120 000). U povodu 45- obljetnice izlaenja asopisa objavljena je knjiga i CDROM Historia cultural de los croatas de Argentina 1947-2005 (Kulturna povijest argentinskih Hrvata 1947-2005). Urednitvo asopisa takoer se brine o irenju informacija vezanih uz aktivnosti hrvatskog veleposlanstva u Argentini, osobito onih o naem iseljenitvu. Na kraju, ne preostaje nam nita drugo nego od srca estitati uredniku asopisa Studia Croatica, mr. Jozi Vrljiaku na jubileju i primljenoj povelji te mu poeljeti puno uspjeha u daljnjem radu, na dobrobit sviju nas.

94

KNJIEVNA RIJEKA

IVO RENDI MIOEVI

Transkulturalno psihijatrijski osvrt na narodnu epiku


1[1]

I. Interakcija drutvenog ponaanja i eko sustava Ilirika. Okvir za nasilniku ideologiju Hrvati su uavi u doba seobe u iliriki lonac (danas bi netko kazao: u balkanski lonac) morali prihvatiti socijalno ponaanje uvjetovano znaajkama ekolokog sustava. Pri prouavanju dolaska Hrvata u Ilirik valja uoiti gospodarske uvjete tog podruja u tamnom razdoblju seobe. Naime, valja uzeti u obzir da Hrvatska, ali i druge politiko-teritorijalne cjeline (Paganija, Zahumlje, Travunja, Duklja) obuhvaaju sektore primorskog prostora, zimskih ispaa i sektore planinskog prostora. U staroj hrvatskoj dravi jasno se zapaa dvojna politika teritorijalna jezgra. S jedne su strane Ravni kotari povezani s dananjom srednjom Dalmacijom kao vaan sredozemni prostor zimske ispae, a s druge je strane Lika, gornje Pounje, Posanje, Povrbasje i Zavrje. Uz transhumantnu povezanost planinskog i priobalnog podruja, postojala je takva povezanost izmeu planinskog i pripanonskog prostora.2[2] Praenje kontinuiteta stoarskih putova na Velebitu od prapovijesnih razdoblja upuuje nas kako su se na dinarskom masivu ljudi morali privikavati surovim uvjetima i klimatskim godinjim promjenama, to je u bilo kojem povijesnom razdoblju do XX. stoljea dovodilo uvijek do gotovo istog naina ivota iz kojeg uvijek nastaje patrijarhalno drutvo. Sociobiloloki inioci su vrlo vani za razumijevanje ponaanja stanovnika planinskog podruja Ilirika (stara Dalmacija) gdje je do modernog doba prevladavalo polunomadsko stoarstvo. Ti su inioci djelovali od najstarijih vremena do modernog vremena. Stoarsko - ratarske sredine uvijek su zahtijevale stvaranje proirenih obitelji (zadruga) u kojima postoje vrste veze meu braom i udaljenim roacima iste generacije. Trajne drutvene jedinice s autoritarnim ocem na elu formirale su se po mukoj nasljednoj liniji, a svrha im je bila stvaranje saveznitva protiv vanjskih neprijatelja i definiranje ivotnih normi
1 [1] U ovaj lanak ukljuene su saete analize autora iz knjiga izdanih1996., 2000. i 2006. 2 [2] ROGI, V., 1982.,. str. 73-75.

IVO RENDI MIOEVI

95

na temelju obiajnog prava u zadanim uvjetima eko sustava. Patrijarhalno drutvo razvilo se na podruju koje obuhvaa Crnu Goru, planinske oblasti Srbije i Bosne, Hercegovinu, gorsku Dalmaciju i Liku. a narodna epska poezija, kojom emo se ovdje baviti, otkriva nam sociopatoloke sliku tog drutva koju karakteriziraju odsijecanje glava, muenje, obljuba, pljaka, paljenje i ruenje.3[3] Osjeaji to ih bude tumaenja junake povijesti imaju duboke i trajne posljedice, a prelijevajui se u moderni nacionalizam sudjeluju u povezivanju raznih narataja to istraivai zanemaruju.4[4]Inae hrvatski su psihijatri upozorili na transgeneracijski prijenos emocija.5[5] Dugo trajanje ovih prijenosa zahtijeva transkulturalna psihijatrijska istraivanja6[6] koja omoguuju da se shvate i destruktivna ponaanja u XX. stoljeu. II. Krvavi narodni stihovi kao ideologija i transkulturalno psihopatoloka kategorija Patrijarhalno drutvo razvilo se na podruju koje obuhvaa Crnu Goru, planinske oblasti Srbije i Bosne, Hercegovinu, gorsku Dalmaciju i Liku. Na dinarskom masivu ljudi su se, kako je ve reeno, od davnine morali prilagoavati tekim uvjetima ivota, a posljedica je bila formiranje i ouvanje patrijarhalnog drutva. Ideologija patrijarhalnog drutva jasno je izraena u epskoj poeziji na temelju koje je mogue definirati jedan sindrom koji slikovito moe biti nazvan sindromom Kraljevia Marka7[7]. Ovaj sindrom, koji je opeljudski te je stoga vrlo pouan, iskazuje se u nasilju svakidanjice8[8], a glavni su mu simptomi projekcije, kastracijski strah, paranoja, narcizam, eksternalizacija agresije i negativne emocije poput mrnje koje se prenose s generacije na generaciju. Ovim simptomima valja dodati i traumatsku neurozu koja je posljedica raznolikih konfliktnih situacija koje subjekt doivljava kao ugroavanje ivota. Takve su situacije bile toliko este (ratovi, etovanja itd.), te je mogue pretpostaviti da su postojale traumatske neuroze u stanovnika tog podruja. Zapaanja V. Erlich o nervoznoj
3 [3] O motivima narodnih pjesama Junih Slavena vidjeti u: B. KRSTI, 1984. 4 [4] SMITH, A., 2003, str. 43, 44. 5 [5] 1996. godine u Opatiji je odran meunarodni psihoterapijski seminar Intergeneracijski prijenos emocija u organizaciji Klinike za psiholoku medicinu u Zagrebu. Autor ove knjige odrao je referat Prijenos emocija u Iliriku. 6 [6] JAKOVLJEVI, V.1984. Autor navodi istraivanje u Gani (str. 99-176). 7 [7] N. dj. str. 126, 127. 8 [8] Koristim se terminom R. KORDIA (1980).

96

KNJIEVNA RIJEKA

dispoziciji dinaraca valja sagledati u svjetlu suvremene bioloke psihologije koja smatra da na psihosomatske poremeaje utjeu genetski inioci.9[9] Psihotraume i emocije (mrnja, osveta, krivnja, sram) imaju svoje dugo trajanje na prostorima Ilirika, a prenosile su se intergeneracijski10[10]11[11]. Ovdje se moramo podsjetiti miljenja da u drutvima s dominantnom ulogom rodbinstva rodbinski odnosi funkcioniraju kao proizvodni odnosi, politiki odnosi te kao ideoloka shema koja se izraava u mitovima, pjesmama i priama. Srodstvo je, dakle, baza i nadgradnja.12[12]Prevlast rodbinskih odnosa djeluje na svijest te ona zamilja idealna drutva u kojima ive mitski likovi. Ovdja ne smijemo zaboraviti da su mitovi vani u strukturiranju suvremenog, posebno junoslavenskog, drutva. Kao argumentaciju za nazivanje sindroma imenom Kraljevia Marka navodimo neke napomene o njemu. On se kao herojsko simbol borbe protiv tuina izdie kao vrlo kompleksna linost, to je dobro zapazio V. Dvornikovi: Na Marko ne pridrava se zapadnjakog vitekog kodeksa, njegov temperament razbija ne samo sve te okvire nego ak i propise naeg patrijarhalno-herojskog morala. Njegova dinarska rasna kolerika sva je psiholoki gola, nesputana. Zato? Takvog i samo takvog trebao ga je narod da sebi da oduka. Nema ojstva i vitetva prema Turcima krvopijama. Meutim, on nama moe da bude i pust i pijan, i intiman i humoristian, ali lice okrenuto dumaninu ima da bude strano.13[13] Pjesme o Kraljeviu Marku koje se susreu u Srba i Hrvata zbog oitih patolokih naznaka izazov su suvremenoj psihijatriji. to znae stihovi koji slijede? ................... Tre Marko buzdovana svoga, Pak udari Arapina crna; Kako ga je lako udario, Iskide mu iz ramena glavu! Nasmeja se Kraljeviu Marko; Boe mili, na svem tebi hvala, Kad br ode sa junaka glava! Kanda nije na njemu ni bila!
9 [9] PINEL, J., 2002, str. 486, 487, 499. 10 [10]KLAIN, E., L. PAVI, 2002. Autori navode relevantnu literaturu o transgeneracijskom prijenosu trauma i emocija. Ta bi literatura za antropologijski usmjerenog povjesniara mogla biti vrlo korisna. 11 [11] FROMM, E., 1980, str. 90-91. 12 [12] GODELIER, M. 1982, str. 208-209. 13 [13] DVORNIKOVI, V., 1939., str. 564.

IVO RENDI MIOEVI

97

Tre Marko sablju od pojasa, Pak zaredi Arapove sluge, Isee mu etrdeset slugu, A etiri ne htje pogubiti, Ve ih Marko ostavi za pravdu, Koj e svakom pravdu kazivati, Kako j bilo Arapu i Marku. Sve s avlije poskidao glave, Pa je glave saranio lepo, Da j ne kljuju orli i gavrani. Pa avliju pustu nakitio, Nakiti je arapskim glavama. Arapovo blago pokupio.14[14] Pjesme o Kraljeviu Marku simboliziraju ruilaku bratstveniku ideologiju koja ima obrambenu ulogu ali se ostvaruje tek kada unitava. Prema R. Kordiu, koji je psihoanalitiki pokuao objasniti crnogorsko patrijarhalno drutvo, ta ideologija bratstvenika obezliuje, a kako se bratstvo stvara na nasilju, ideologija je odraz tog nasilja.15[15] Bratstvenik u junatvu zadovoljava ruilake elje, ali u isto vrijeme ispunja ruilake zahtjeve ideologije.16[16] Kordieva psihoanaliza nudi klju i potie interdisciplinarnu raspravu za razumijevanje rodbinskog drutva koje se u svojoj statinosti i nepovijesnosti odrava na prostorima starog Ilirika od pradavnih vremena do najnovijeg doba. Zbog duga trajanja patrijarhalnog drutva Kordieve anlize mugu se koristiti pri prouavanju daleke prolosti, ali i sadanjosti. Iz dijelova pjesme o Kraljeviu Marku koje smo naveli zapaa se zloin koji bi psihoanalitiari mogli povezati s Edipovim kompleksom odnosno sa zatitom od oca (strah od kastriranja). U tom strahu neprijatelj postaje objekt simbolikog kastriranja odsijecanja glava. Ali Marko je i pljaka Arapova blaga, a pljakati izvan plemena nije nemoralno. Slijedei psihoanalizu, moemo pretpostaviti da Marko izraava svoju falusnu mo stranim buzdovanom. Valja napomenuti da su razni manipulatori oivljavali u narodu mitski uveane tzv. odabrane traume iz nacionalne povijesti kako bi izazvali
14 [14] Pjesma Kraljevi Marko ukida svadbarinu u: T. UBELI, 1972., str. 54 61. Mit o Kraljeviu Marku usvojili su ak i Hrvati akavci (Krojevi Morko u hvarskim pjesmama, O. DELORKO, 1976.). U pismima rektora s kraja XVI. stoljea navodi se kako u Splitu jedan vojnik in schiavone pjeva o Kraljeviu Marku. S njim je pjevao i okupljeni narod (V. SOLITRO, 1989., str. 225). 15 [15] KORDI, R., 1980., str. 189. 16 [16] N. dj., str. 192

98

KNJIEVNA RIJEKA

instrumentaliziranu agresiju.17[17] Na duevni ivota pojedinaca uvijek su utjecale socijalne i kulturne sastavnice njegova drutva i postajale su dijelom tog ivota18[18]. Taj utjecaj je ponajvie nesvjestan, a kako se preko nasljeivanja roditeljskog superega prenosi na djecu, on postaje nosilac tradicije i vrednovanja19[19]. Definiranje sindroma Kraljevia Marka ne smije biti samo jednostavna shema koja bi mogla protumaiti destruktivno ponaanje stanovnika Ilirika do najnovijeg doba. Problem je daleko sloeniji i valja mu pristupiti interdisciplinarno pri emu je vano otkrivanje patolokih poremeaja u ovisnosti o sociokulturnoj sredini. Ti poremeeji nastaju u konfliktnim situacijama koje su u prolosti bile este na tom podruju. Stoga se valja koristiti saznanjima socijalne patologije i usmjeriti se prema transkulturno-psihijatrijskim istraivanjima.20[20] Da bismo ukazali da tematika pjesme o Kraljeviu Marku nije usamljen sluaj, navodimo stihove iz pjesme Na megdanu dobio djevojku.21[21] I ova pjesma, a ima mnogo slinih, ima istu tematiku, a govori kako je Ivan Senjanin odsjekao glavu Bievi Alilu, ali ga je usput opljakao i oteo Ajkunu djevojku: ................................... Te pobjee Bievi Alile I poleti k Gebeli Bjeloj. Al se za njim Ivo otisnuo. Na trku ga junak dostigao; Gdje ga stie, tu mu glavu die. S Turina je odjelo skinuo I dobra mu konja uhvatio. Odnese mu krilo i elenku I odvede Ajkunu djevojku. Epska poezija osobito je duboko ula u psihu srpskog naroda22[22] J. Cviji u svojoj analizi dinarskog tipa (dakako to su Srbi) objanjava kako funkcionira narodna poezija: ...Pogubiti mnogo Turaka za dinarskog oveka znai ne
17 18 19
[17] [18] [19]

N. dj. Dobar primjer odabrane traume je srpski kosovski mit i manipuliranje s njim. DEVEREUX, G., 1990, str. 171. FROMM, E., 1980, str. 90-91.

20 [20] JAKOVLJEVI, V., 1984. 21 [21] MIJATOVI, A., 1974., str. 50-53. 22 [22] DVORNIKOVI, V., 1939, str. 547.

IVO RENDI MIOEVI

99

samo osvetiti svoje pretke ve i ublaiti njihove bolove koje i on osea... Znaajno je da svi dinarski Srbi, od onih u severnoj Hrvatskoj, na granici Kranjske, pa do skadarskih Srba, poznaju najglavnije dogaaje iz srpske istorije koji se narodnim pesmama i priama prenose s kolena na koleno... Nacionalni moral i nacionalna misao naslee su duge istorijske prolosti: oni su se uvrstili kao instinkti koji automatski odreuju ponaanje svakog graanina i itavog naroda. Iskrsne li kakav bilo dogaaj, svaki dinarski Srbin zna to treba da ini i ini to tano; svi rade u saglasnosti... Svaki je Srbin proet nekolikim kao kristal jasnim mislima: hoe slobodu i samostalnost svih zemalja za koje se zna da su bile deo njegove drave i da u njima ivi sirotinja raja. Pod ovim imenom on razume svu onu svoju brau koja ne ive u granicama Srbije i prema tome nemaju potpunu moralnu i intelektualnu slobodu. Njih treba osloboditi stalnim junatvom, neprekidnim portvovanjem i krvlju. Mlaki, nepotpuni i oportunistiki nain ne dolikuje ponosnom narodu...Kao to je napred reeno, ova duboka narodna svest nije ograniena samo na oblast srednjovekovnih srpskih drava. Ona je vrlo iva kod svih dinarskih Srba, do granice Kranjske, pa ak i izvan dinarskih oblasti...23[23] U svoja gledita Cviji uvodi elemente kosovskoga mita/zavjeta (junatvo, portvovanje, krv, obnova srednjovjekovne srpske drave). On je rasist koji Srbima pripisuje posebne odlike, ali on, slijedei Vuka Karadia, u Srbe svrstava i ne-Srbe. Meutim, u tom velianju Srba Cviji razotkriva poguban utjecaj narodne poezije koja se kao ideoloka shema prenosi s koljena na koljeno i potie na junatvo i borbu za slobodu. Valja naglasiti da su u tursko vrijeme junaku epiku prihvatili i Hrvati. Ta je epika svojom tematikom bez sumnje pridonijela transgeneracijskom prijenosu emocija, posebno mrnje.24[24] Povijesna vrela puna su prizora odsijecanja glava25[25] pa tu surovost, uz mnoge druge, mora imati duboko psihijatrijsko znaenje. Radi bolje ilustracije navest emo neke stravine motive iz narodne poezije koja se slae s vrelima,
23 [23] CVIJI, J., izdanje 1966., str. 366-371. Vidjeti takoer u: M. GRMEK i dr. 1993., str 86 i I. RENDI MIOEVI 1996., str 83. 24 [24] RENDI - MIOEVI. I., 1996, str. 82, 83. 25 [25] Evo primjera iz Kronike T. Arhiakona ..... Tada Spliani, postigavi pobjedu nad svojim neprijateljima, s veseljem vraajui se odsijeku glavu samog preopakog vojvode i objese je na Pisturi. ( Toma, 1977. prijevod V. Rismondo, str. 64, 65)

100 KNJIEVNA RIJEKA

Evo nekih motiva iz narodne poezije:26[26] Ubojstvo ovjeka 1. 2. 3. 4. Itd. Ubojstvo ranjenog ili bolesnog ovjeka. Ubojstvo taoca. Kralj pee djevere i daje ih svatovima za ruak. Hajduci sijeku iva ovjeka i njegovoj eni daju njegovo meso da ga jede

Ubojstvo ene ili djevojke: 1. Nevjesta iva uzidana u grad ili most. 2. Kad vidi da je crna, junak ubija Arapkinju koja ga je oslobodila iz ropstva. 3. Ubojstvo trudne ene. 4. Momak obljubi djevojku pa je zakolje. 5. Momak pee nevjernu djevojku. Itd. Ubojstvo djeteta 1. Djevojka rodi kopile i ubije ga. 2. Majka odsijee sinu glavu kako ne bi kazao ocu da ima ljubavnika. 3. Baka mrzi snahu pa zakolje unuke. 4. Hajduk zakolje dijete i natjera oca, majku i sestre da ga ispeku i jedu. Itd. Okrutno ubojstvo 1. ovjek iv baen u vapno. 2. Hajduk zatvori crkvu i zapali ju, a ljudi u njoj izgore. Itd. Neljudski i okrutni postupci (muenje) 1. Loenje vatre na prsima, stavljanja zmije u njedra, udaranje klinaca pod nokte i dr. 2. Navlaenje usijane obue i stavljanje u ruke usijanog tapa. 3. Deranje koe sa iva ovjeka. 4. ovjek odsijeca djevojci ruku kao dokaz da je s njom noio. 5. ena zbog ljubomore iskopa djevojci oi. 6. Momak iskopa djevojci oi jer je pola za drugoga. 7. Rezanje dojki (vrlo est motiv). Itd.
26 [26] KRSTI, B., 1984.

IVO RENDI MIOEVI 101

Nasilje 1. Odmetnik zatvara putove i pljaka putnike i trgovce. 2. Turin poruuje kraninu da mu spremi konak i trideset djevojaka za njegovih trideset pratilaca, a za njega ker i enu. 3. Nasilnik otima i ljubi ene i djevojke (vrlo est motiv). Itd. Okrutne kazne Odsijecanje i lomljenje ruku i nogu (vrlo est motiv). Vaenje oiju (vrlo est motiv). Istovremeno odsijecanje i lomljenje ruku i nogu i vaenje oiju (vrlo est motiv) upanje jezika. Odsijecanje usta. Odsijecanje uha. Siodanje oglavine (skalpiranje?) Potkivanje tabana. Itd. Smrtna kazna 1. Odsijecanje glave, klanje. 2. Ubojstvo iz puke. 3. Vjeanje. 4. Nabijanje na kolac. 5. Spaljivanje. Kazna se obino izvrava nad nevjernom enom koju mu namae lojem i katranom te je spali. 6. Peenje na ranju 7. Davljenje u vodi. 8. Bacanje s velike visine. 9. Kamenovanje. 10. Zakopavanje ivog ovjeka ili ene. 11. Vezivanje konjima za repove. 12. Uziivanje. Itd. Mnogi od ovih motiva kao da su oivjeli u novije doba. Stoga suvremenu okrutnost i masakriranje moemo shvatiti samo ako analiziramo ideologiju patrijarhalnog drutva koja jo uvijek ivi, a potiu je specijalisti za to podruje od psihijatara do raznih drugih velikosrpskih znanstvenika. Koliko su epski motivi ivi do nanovijeg doba potvruju zloini koje su ustee, etnici i partizani poinili za Drugog svjetskog rata. Ti zloini esto imaju ritualno obiljeje. Na tablici su prikazani ustaki i etniki zloini za svjetskog rata. Ustaki zloini navedeni su prema M. Bulajiu koji je inae

102 KNJIEVNA RIJEKA

nepouzdan autor. S druge strane, etniki zloini koji su se preuivali, a preuuju se i danas, navedeni su na temelju povijesnih vrela koja su objavili M. Sobolevski i Z. Dizdar. Oblici ustakog (hrvatsko-muslimanskog) i etnikog (srpskog) zloina u NDH 1941. do 1945. _________________________________________________________
Ustae ( nepouzdani zvor M. Bulaji, 1988.; preueni velikosrpski planovi i etniki zloini ) etnici (pouzdani izvori Z. Dizdar, M. Sobolevski, 1999. Z. Dizdar, 2001. spominje se ustaki zloini) etniki logor u Kosovu (1943.), zatvori Okrutno ubijanje sveenika i asnih sestara

_________________________________________________________
Logori (Jasenovac i dr 1941..) Ubijanje sveenika Ubijanje ranjenika (posebno pripadnika NOV) Bacanje u jame Odsijecanje glave Ubijanje sjekirom i maljem , klanje Strijeljanje, vjeanje Bacanje u jame Odsijecanje glave i njeno nabijanje na kolac Klanje Ubijanje noevima i bajunetama, rezanje vrata, strijeljanje Ruenje pravoslavnih crkava Muenje uarenim eljezom i lot lampom Vaenje oiju, odrezivanje uiju i nosa Guljenje koe, rezanje uiju nosa, noktiju prstiju, ruku i nogu, vaenje oiju Silovanja, odsijecanje dojki Silovanje, odsijecanje dojki Izgon ne-srba Nabijanje na raanj i peenje ovjeka (sveenika) Paljenje ljudi u zgradama Ubijanje ena i djece Prijelaz na katoliku vjeru Spaljivanje ivih ljudi Ubijanje ena i djece Prisilni prijelazi na pravoslavlje Paljenje i ruenje zgrada i crkava, pljaka Masovna ubojstva u Lici, Dalmaciji i Bosni

IVO RENDI MIOEVI 103

III. Dugo trajanje epskih motiva Epska poezija nije proizvod turskih vremena, njeni su temelji daleko stariji. Strahovi, traume, transgeneracijski prijenosi emocija i drugi inioci utjecali su na stvaranje posebne dinarske ideologije koja ima svoje dugo trajanje od predilirskih i ilirskih vremena, a svoj je izraz nala u narodnoj epskoj poeziji iz osmanskih vremena. Pouno je to o tome kae M. Zaninovi: Bili su to sve razni helenski utjecaji, koji su izraziti i na duhovnom planu, posebno u prihvaanju helenskih boanstava Dioniza, Artemide, Pana i drugih, ali u domaoj interpretaciji. Po tome su Iliri dio uljuenoga sredozemnog svijeta, u kojem su u visokom stupnju nazoni. Na alost, zasigurno bogata, njihova usmena knjievnost i drugo narodno stvaranje, najveim su dijelom izgubljeni. Njihova imena, kao Aplus, Plator, Maximus, Vescleves i dr., svojim znaenjem govore o kultu snage i junatva te daju naslutiti postojanje junakih spjevova koji su slavili junake ilirske prolosti. Kasnije hrvatsko narodno pjesnitvo daleki je odraz i onih duhovnih shvaanja koje su hrvatski i drugi brani po dinarskim planinama naslijedili od tih ilirskih predaka..27[27] Zaninovievu tezu podupire injenica da dananja tradicionalnu kulturu karakterizira dugo trajanje jo od ilirskih vremena. Narodni glazbeni izraz ima ilirsko porijeklo,28[28]a uz glazbu idu i mnogi ilirski plesovi koji su se sauvali do naeg vremena.29[29] Ovdje valja spomenuti i prastaru ojkavicu koja je ula na UNESCOV popis nematerijalna batine Danas ouvana nonja stanovnika dinarskog podruja podsijea na onu koju su nosili Iliri, a najbolji je primjer lika kapa s resama koje je vjerojatno nastala od japodske metalne kape.30[30] Ostaci tradicionalne kulture jasno upuuju da je u prastara vrenena postojala i pripadajua epika koja nije zapisana, ali se kao i drugi izrazi narodne kulture neprekidno nasljeivala do naeg doba. Meutim nasluena narodne epike ne nestaje s antikom, ve oivljava i u srednjem vijeku. Motivi junatva i nasilja jasno se uoavaju u Hrvatskoj kronici koja se esto naziva Ljetopis popa Dukljanina.31[31]Analiza Kreimira Mlaa prikazuje nam Kroniku u novom svjetlu. On smatra, naime, da je
27 [27] ZANINOVI, M., 1997., str. 66. 28 [28] RIHTMAN, C., 1958., str. 99-104. Autor je istraivao prorijekolo narodnog glazbenog izraza u Bosni i Hercegoivini. 29 [29] STIPEVI, A., 1989., str. 190 30 [30] SUI, M., 1958., str. 15. 31 [31] O problematici Hrvatske kronike vidjeti u: I. MUI 1998.1 , 2001.2

104 KNJIEVNA RIJEKA

latinski tekst pisan oko 1180, dok je hrvatska redakcija - Hrvatska kronika nastala vjerojatno i prije XII. stoljea32[32]. Pozivajuu se na stih od osam do oko dvadeset slogova starih engleskih pjesma koje su pisane in continuo te ukazujui na slinost tih pjesama s nordijskim baladama, panjolskim epom Caritar de mio Cid iz XIII. stoljea i ruskim epskim pjesmama, Mla zakljuuje da je hrvatska redakcija, mada je pisana in continuo, slina pjesmama iz tog vremena33[33] te da predstavlja hrvatske pjesme. Ipak, nije itav hrvatski tekst pjesma, ve poetak, te dio od XIX. do XX., zatim dio XXIII. i dio XXVII. koji govori o Zvonimirovoj smrti (a zapravo se radi o svrgnuu Miroslava)34[34]. Evo to se, izmeu ostalog, moglo itati u Kronici: U sukobu Gota i krana borci su se teko ranjavali i ubijali, a mnogo je krana poginulo od maa i odvedeno u ropstvo (1 MIJUKOVI, S., 35[35]. 78.179. dalje se navode samo stranice). Totila u Italiji pustoi i pali gradove (180). Ostroilo vodi u Iliriji okrutne bitke. Kada je ubijen carevi ljudi, uzevi svoj plijen vraaju se u svoju zemlju (181). Hranimir sakupi vojsku iz Rake i Bosne da ugui pobunu u Bijeloj Hrvatskoj, ali pogine (206). Protiv Predislava pobunie se velikai Bosne, ubiju ga i bace u rijeku. Krepimir, njegov sin, i ban, poto ih sve pohvatae, unite ih i pogube najstranijom smru (207,208). Kralj Radoslav gui bunu bana Bijele Hrvatske, ali ga zbaci sin aslav (209, 210). Tihomil koji je bio u slubi aslava pobijedi ugarskog kneza Kia, odsijee mu glavu i preda ju knezu.Ugri su cviljeli kao svinje kad su ih ubijali. Kao nagradu Tihomil za enu dobiva kerku bana Rake (212,213). Kiova ena od ugarskog kralja zatrai vojsku da se osveti. aslav i srodnici baeni su u Savu. To je aslavu kazna za grijeh poinjen prema ocu. Poginuo je on i sav njegov dom (213,214). Kralj Belo napada Raku, a njegovi ljudi maem posijeku upana Ljutomira (219,220). Prelimirov brat Kreimir imao je sina Stjepana, a ovom se od vanbrane ene rodi sin epav na obje noge nazvan Leget. Leget je imao sedam
32 [32] MLA, K., 1980. V. takoer: I. MUI, 1989, str. 203-211. 33 [33] MLA, K., 1980, str.372-374. I. MUI, n. dj. 34 [34] Mlaevo pismo Muiu u: I. MUI, 1989, str. 204. 35 [35] MIJUKOVI, S., 1967, str. 173-174.

IVO RENDI MIOEVI 105

sinova s djevojkom koja je posluivala njegova roaka Boleslava u Travunji. Legetovi sinovi kasnije ubiju sinove kralja Prelimira. Od najmlaeg do najstarijeg pobiju maem. Spasio se samo Silvestar. Legetovi sinovi izvrili su bratoubojstvo i ovjekoubojstvo. Bog kugom i pomorom kanjava oca i sinove. Zavladao je Silvestar (229, 231). Dobroslavov sin Radoslav orujem sijee Grke. Nad njima je izvreno veliko tamanjenje i ranjavanje (247). Kralj Dobroslav i njegovi vojnici su ranjavali, sjekli i ubijali Grke, a kraljev sin Gojislav grekom je napao oca. Bog je pomogao da sin ne ubije oca (251, 252). Gojislav i njegovi vojnici digavi ratni plijen, vrate se kao pobjednici(254). Poslije Dobroslavove smrti sinovi su podijelili zemlju predaka, a njegova je ena vladala s prvoroenim sinom Gojislavom. Kada su Travunjani ubili bolesnog Gojislava i njegova brata Predimira, ostala tri brata uhvate ubojice podvrgnu ih raznim mukama i ubiju najgorom smru (257). Bodinova ena Jakvinta trai od mua, bojei se da roaci ne preuzmu vlast, da se Radoslavov sin Branislav, koji je imao est sinova, te njegov brat Gradislav i sin mu Berinja zarobe. To se i dogodilo, a Bodin je pobijeen od ene kao Herod od Herodijade. Konano je Branislavu, njegovu bratu i sinu odsjeena glava pred Dubrovnikom (267-269). Kralj Georgije nareuje da brata pobunjenog Gradinje Dragila i njegova neaka Mihalja lie nebeskog svjetla. Gradinja navali sa vojskom na kraljev tabor te mnoge pobiju i rane (278-279). Poto su se sastala plemena, postave za kralja bogobojaljivog i bogoljubivog Gradinju koji je bio zatitnik i branitelj udovica i siroadi. Bog ga je spaavao od zlih ljudi (280).

Analiza Hrvatske kronike omoguuje da se jasno uoi mentalitet starog plemenskog drutva Ilirika u kakvom su ivjeli i Hrvati. Predstavnici gentilnih vladavina su u stalnom sukobu oko vlasti koja se nasljeuje prema primogenituri, ali je mogue da narodna skuptina izabere drugog vladara. Vladarevi sinovi mogu dijeliti zemlju to je u oitoj suprotnosti s nastojanjem da se odri cjelina posjeda na zapadu, a esti su sukobi u obitelji oko vlasti. Ugledni ljudi ene se iz odlinog roda to je blisko ratnikom mentalitetu na zapadu. Pripadnost uglednoj obitelji znai u etnopsiholokom smislu pripadnost idealnoj grupi u kojoj Nad-ja preuzima ulogu Ja provjeravajui funkcioniranje same grupe i spreavajui pojedinca da djeluje drukije nego je to u njoj propisano36[36]. Vladaru prijeti stalna pobuna gentilnih struktura, a obrauni s protivnicima su vrlo surovi te su popraeni odsijecanjima glava i potpunim istrebljenjem neprijatelja to govori o krvnoj osveti koja ide do
36 [36] KORDI, R., 1980, str. 49.

106 KNJIEVNA RIJEKA

kraja. Ratovanje je popraeno pljakom i surovou, a osim odsijecanja glava, to je prema psihoanalizi simbolino kastriranje, u mentalitet gentilnih struktura spada osljepljivanje. U obraunu s lanovima druge grupe ide se do kraja te se ubijaju od najmlaeg do najstarijeg. Ovdje se oito radi o krvnoj osveti kakvu se zapaa u povijesnim izvorima.37[37] Psihoanalitiko tumaenje ovog mentaliteta je neobino jednostavno! Pripadnike druge grupe ubija se jer se na njih prenose vlastite namjere. Uz te projekcijske identifikacije, jasno se zapaa paranoja i strah. Sve to rezultira mogunou da se agresija naglo eksternalizira. Dakako, uz psihoanalitika objanjenja koja su vrlo korisna ne smiju se zanemariti i sasvim praktini razlozi surovih obrauna. Jasno je na primjer da slijep ovjek ne moe biti vojskovoa. Kronika jasno ocrtava ideologiju onog divljeg vremena. Valja napomenuti da je ova ideologija vrlo bliska motivima kasnijih epskih pjesama na istom prostoru... Ovo nasilje svakidanjice, dakle, ima svoje dugo trajanje u Iliriku, a prati se s gotovo istim manifestacijama od dolaska Slavena do najnovijeg doba38[38]. Uporeba motiva Kronike i slinih motiva kasnijih narodnih pjesama iz turskog vremena razotkriva ideologiju patrijarhalnog drutva Ilirika u dugom trajanju. O slinosti motiva Kronike i epike iz turskih vremena, uz mnoge druge, govori sljedei odlomak: ... Tekomil ovdje upadajui poput lava meu grupe neprijatelja i iskaui iz njih razbijao je protivnike i tjerao ih u bijeg sad ovoga, sad onoga. Neumorni njegov ma je naplaivao raune jedne ranjavajui a druge odmah ubijajui. Poto je veinu napokon natjerao u bijeg, poeo je proganjati i samog kneza i zadavi mu ranu s konja ga je oborio na zemlju i dok je knez padao odozgo mu je glavu odrubio i odrubljenu glavu je darovao kralju koji je ve bio pobjednik...39[39] Podsjetimo se epike iz osmanskih vremena. Navodimo stihove iz junake pjesme o Baji Pivljaninu (XVII. st.) ...obori ga u zelenu travu, od ljutine zubima ga zakla... ...udari ga maem na dovatu, do ramena odsjee mu glavu... ...Bajo skide bega Ljubovia, skide s njega ruho i oruje,
37 [37] Na primjer Bornin obraun s Gaanima. Vidjeti u: I. RENDI - MIOEVI, 2000., str.69. 38 [38] RENDI - MIOEVI, I. 1996, passim. 39 [39] MUI, I., 20012., str. 218, 219. Prijevod U. PASINI.

IVO RENDI MIOEVI 107

na njem nae tri emera blaga, sva tri puna utijeh dukata, s njeg otpasa, a sebi pripasa... Slinost opisa iz Hrvatske kronike i pjesmome o Baji Pivljaninu je oigledna. Ueni hrvatski pisci XVIII. i XIX. stoljea ( F. Grabovac, A. Kai Mioi, I. Maurani i dr.), ali i pisci drugih junoslavenskih naroda (npr. Petar Petrovi Njego40[40]) slijedili su narodni izriaj i nisu prikrivali tunu i krvavu sliku o patrijarhalnom drutvu koje je, u svojoj zatvorenosti i statinosti, u stalnom sukobu sa samim sobom i s drugima.41[41] Kai Mioi u Razgovoru ovako pjeva: Deliju je porodila majka, vira moja, silenog junaka, po imenu Perkovi imuna, koji sie ode i adije, velikoga rata od Kandije. Plino goni, tursko roblje vodi, prodaje ga na dudevo more; krajinu je tursku porobio majke turske u crno zavio.42[42] Kaiu Mioiu pop Dukljanin bio je omiljeni autor jer su obojica, usprkos vremenskoj udaljenosti, stvarali u okolini ije su ideoloke, sociobioloke i biopsiholoke znaajke bile sline. Nepoznati narodni pjesnici, ali i poznati knjievnici utjecali su na transgeneracijski transfer mrnje stvarajui pogubne predrasude i uvrijeena miljenja koja u kolektivnoj svijesti ive do naih dana.43[43] Na kraju rasprave o epskoj poezoji valja napomenuti da se, za razliku od epike gortaka, na temeljima liburnske kulture i njihova drutva koje je imalo matrijarhalna obiljeja, u akavaca razvila preteno lirika koja svjedoi o potpuno drukijoj ideologiji.44[44]
40 [40] Gorski vijenac bio je proglaavan najveim misaonim djelom junoslavenske knjievnosti, ali dananje itanje tog djela omoguuje da se proglasi "brevijarom meuetnike mrnje" ( M. GRMEK). O drukijem tumaenju Gorskog vijenca vidjeti u: I. RENDI - MIOEVI. 1996, str.86-90. 41 [41] RENDI - MIOEVI, I., 1996, str. 84. 42 [42] KAI MIOI, A., 1967, str. 229. 43 [43] RENDI - MIOEVI, I., 1996, str. 87-91 44 [44] RENDI MIOEVI I., 2006.c, str. 243,245

108 KNJIEVNA RIJEKA

IV. Utjecaj kosovskog mita na narodnu epiku Kosovski mit ili vidovdanski kult45[45] njegovi tovatelji nazivaju kosovskim zavjetom kako bi istaknuli da su Srbi duni ispuniti njegove poruke. To je dug prema pradjedovima. Ovaj je kult prihvaen u srpskom narodu u vrijeme nacionalnog buenja u 19. stoljeu i pretvoren je u dravotvorni mit, a imao je tragine posljedice za same Srbe, ali i za susjede. Pratei djelovanje kosovskog mita tijekom XIX. i XX. stoljea nema sumnje da se sa stajalita socijalne psihologije u pripadnika vlastite (srpske) grupe mogu kao poljedica jasno zapaziti sljedee pojave: grupna zaslijepljenost, iluzija grupne jednoglasnosti, traenje rtvenoga jarca u vanjskoj grupi, automatsko nesvjesno razmiljanje, deindividualizacija, grupna kohezija, iluzija neranjivosti i nepogreivosti vlastite grupe i brz prijenos emocija (socijalna zaraza). Socijalni scenarij odnosno nain ponaanja koji je oblikovao kosovski mit oito je nauen iz vlastite kulturne tradicije. Ovdje valja dodati da su istraivai zapazili kolektivnu halucinaciju izazvanu arhetipom kosovskog mita. Kao primjer navodi se halucinacija cijele srpske brigade koja je 1912. vidjela junaka iz kosovskog ciklusa Kraljevia Marka kako vodi napad na Prilep.46[46] Kosovski mit je najmanje utemeljen u povijesnim injenicama, a najjae ga je oblikovao kosovski ciklus srpskih epskih pjesama Kako je ovaj mit koji je konsolidirao srpski narod, ali je svojim osvetnikim i osvajakim idejama u 19. stoljeu ugrozio sve susjede pa i Hrvate, valja ga tretirati kao dio hrvatske povijesti u kojoj se iskazao kao izrazito neprijateljski i destruktivan inilac. Prema Lj. Trgovevi kosovski mit ima ove elemente: odmazdu, odnosno osvetu za Kosovo, to podrazumijeva obnovu srpske drave na teritorijima gdje je nekada postojala i protjerivanje nevjernika, odnosno Turaka i muslimana. muenitvo i rtvovanje za vjeru i slobodu, to podrazumijeva potpunu rtvu, sve do smrti, a zauzvrat nudi obeanje nebeskog carstva, vjenu slavu i sjeanje. Podstie se smrt na bojnom polju, nasuprot ivotu sa neprijateljima. motiv izdaje, koji slui kao opravdanje za poraz, jer sugerira da neprijatelj nije bolji ni hrabriji, ve je uzrok poraza izdaja. Za izdajnika je proglaen Vuk Brankovi, to nema nikakvo historijsko

45 [45] Kosovska bitka odigrala se na Vidovdan 15. lipnja po julijanskom odnosno 28. lipnja po gregorijanskom kalendaru) 1389. Odatle naziv vidovdanski kult. 46 [46] ZIROJEVI, O., 2002., str. 258.

IVO RENDI MIOEVI 109

utemeljenje. Ovaj motiv je upozorenje savremenicima da treba pripadati veini, u suprotnom slijedi anatema i trajno iskljuenje iz zajednice. slavu i vjeno pamenje, kao obeanje svima koji slijede legendarne primere: junacima koji prihvaaju rtvu i heroizam (poput kneza Lazara i Miloa Obilia), majkama koje podiu sinove za rat (kao majka brae Jugovia), djevojkama i sestrama koje lijee junake rane (kao Kosovka djevojka, itd). 47[47] Postoje mnoge ocjene kosovskog mita od onih koje ga nekritiki veliaju do onih koje jasno izraavaju njegovu pogubnost kao temelja nacionalne kohezije, ali i svetog srpskog prava na dominaciju na Balkanu (v. Moljeviev program o homogenoj Srbiji) to vodi prema genocidu, ali i zaboravu odnosno opravdanosti vlastita zloina. Zloinci su uvijek drugi poput genocidnih Hrvata. Ovdje je nemogue ulaziti u detaljan prikaz miljenja mnogih autora, pa emo navesti zanimljivo miljenje srpskog knjievnog povjesniara Miodraga Popovia. On je jednog od mnogih srpskih autora koji su shvatili bit kosovskog mita, ali naalost nisu bili dovoljno jaki u odnosu na mnogobrojne inioce od Srpske pravoslavne crkve do programera velike Srbije koji su kosovski mit ili kako oni kau kosovski zavjet iskoristili kao odabranu traumu48[48] koja je u narodu poticala negativne reakcije te su tako ti inioci zasljepljujui vlastitu grupu razvijali instrumentaliziranu agresiju. Kritiari mita nisu imali dovoljno snage da njegove zablude i pogubnost potisnu iz narodne svijesti. Popovi o kosovskom mitu ovako razmilja: Vidovdanski kult, koji mea istorijsku zbilju sa mitskom realnou, stvarnu borbu za slobodu sa sauvanim poganskim sklonostima (osveta, klanje, prinoenje rtve, oivljavanje herojskog pretka), potencijalno sadri u sebi sve osobine sredina sa neukroenim mitskim impulsima. Kao odreena faza u razvitku nacionalnog miljenja, on je bio istorijski neophodan. Ali, kao trajno stanje duha, vidovdanski kult moe biti i koban po one koji nisu u stanju da se isupaju iz njegovih pseudomitskih i pseudoistorijskih mrea. U njima suvremena misao, duh ovekov, moe doiveti novo Kosovo, intelektualni i etiki poraz.49[49] Naalost rijetki su hrvatski autori koji se bave kosovskim mitom. 50[50]
47 [47] TRGOVEVI, Ljubinka, 1999. 48 [48] KLAIN, E., L. PAVI, 2002. 49 [49] POPOVI, M., 1976., str. 131 132. 50 [50] ANI, I., 1999., str. 191, 192. ANZULOVI. B. 1999.

110 KNJIEVNA RIJEKA

Kosovska legenda i junaci iz epskog kosovskog ciklusa prihvaeni su rano u Hrvata. Posebno se isticao lik Kraljevia Marka kojeg su kao simbol borbe za slobodu prihavtili i akavci za koje ja karakteristina lirika.51[51] Intenzivno irenje kosovskog mita zapaa se u Hrvatskoj u drugoj polovici XIX. stoljea u svezi s razvijanjem srpske nacionalne ideje snano ojaane tim pokretakim mitom. Vaan zadatak u irenju mita i velikosrpske ideje uope imala je srpska tampa u Hrvatskoj. Kao ilustraciju navodimo stihova objavljene u Srpskom domu 1899.: Gde Kosovo ono tuno, Gde je srpsko carstvo palo, Gde pogibe car Lazare, Gde nam sunce pomralo, Gde padoe sokolovi, Gde stekoe vene slave Gde se Srbin kleo verom, Da e svetit njine glave, Gde se srpski uvek zbori, Srpski die duom svom, Gde je vera, gde je nada Tu je srpski dom.52[52] M. Artukovi napominje da u je listu Srpski dom u kojem su objavljeni ovi stihovi zastupljena ista ikonografija koja se susree u svim drugim srpskim listovima s kraja XIX. stoljea, a to ja prije svega kult Kosova. Autor zakljuuje da je mata iskazana u listu umjesto prema Hrvatskoj okrenuta prema Srbiji svetoj zemlji.53[53] Kosovska mitologija odrala se na ivotu u monarhistikoj Jugoslaviji u kojoj se osim ovog mita slavio, posebno u kolama, dan sv. Save. U
51 [51] Mit o Kraljeviu Marku usvojili su akavci (Krojevi Morko u hvarskim pjesmama, O. DELORKO, 1976.). 52 [52] Srpski dom od 1. sijenja 1889. Ovaj srpski list koji je mobilizirao srpsku svijest u Hrvatskoj poeo je izlaziti u Zagrebu 1. sijenja 1889. Vidjeti u: M. ARTUKOVI, 2001., str. 210, 211. 53 [53] N. dj.

IVO RENDI MIOEVI 111

komunistikoj Jugoslaviji neki ocjenjuju da je odnos prema kosovskom mitu bio indiferentan. Mautim, slijedei Staljinovo velianje likova iz prolosti (Aleksandar Nevski, Ivan Grozni i dr.) kao svjetlih primjera rtvovanja za domovinu, i jugoslavenski komunistiki ideolozi traili su primjere boraca za slobodu iz prolosti. To je vidljivo iz Zaninovieve itanke za srednju kolu iz 1945. godine. Sinovi Stojanke majke Knepoljke u poemi S. Kulenovia su tri Obilia. Oni su urev dan, Vidov dan i Ilin dan. U poemi koja je oito obiljeena i kosovskom simbolikom trai se osveta: krv za krv, smrt za smrt. U itanci se veliaju hajduci i likovi iz epske poezije kao borci za slobodu.54[54] Odraz kosovskog kulta zapaa se u partizana, posebno onih iz Crne Gore. Sava Kovaevi uporeuje se s kosovskim junacima (Tu Obili drugi spava/ crnogorski heroj Sava55[55]). Kosovski mit snano je oivio krajem XX. stoljea u pripremi velikosrpske agresije. Osamdesetih godina moi sv. Lazara koje su nekada bile prenesene na Fruku goru, pa u Beograd56[56] prenoene su na Kosovo po srpskim zemljama sugerirajui da one pripadaju starom Duanovom carstvu. Taj je makabrini prijenos moi organizirala Srpska pravoslavna crkva. U Hrvatskoj se probudila stara hajduija (balvan revolucija) u kojoj se isticala obnova Duanova carstva (koje nikada nije dosezalo do ovih krajeva). Moderni srpski hajduk je i dalje junak iz narodnog deseterca. On je junak koji i dalje ivi s prastarim strahovima i zebnjama, a nemoen je da svoj ivot uskladi sa ivotom vanjske grupe svojim susjedima. Stoga on optereen prastarim strahovima i zebnjama 1992. pjeva o Duanovim rafalima koji kose ustae: ... Pored doma na selo kidiu Duanovi rafali ih briu. Medo kae povlai se brate Ko e pobit tolike Hrvate. Dule ree ekaj jo ovoga, Da osvetim djeda voljenoga....57[57] Motiv pjesme je osveta za ono to su ustae napravili za Drugog svjetskog rata. Suvremena vanjska grupa Hrvati su ustae te ih treba ubiti. U ovakvim pjesmama i uope u ovakvoj ideologiji vlastiti zloin ne postoji. Nije udno da
54 [54] ZANINOVI, M., 1945. 55 [55] ZIROJEVI, O., 2002. 56 [56] Srbi su krajem XVII. stoljea Lazareve moi prenijeli u Austriju u Vrdnik (Srijemska Ravanica) bjeei pred Turcima. Moi su za Drugog svjetskog rata sa Fruke gore koja je bila u sastavu NDH u pratnji ustake vojske (!!!) prenesene do Save, a zatim u Beograd. 57 [57] Pjesma je objavljena u Novom listu 2. svibnja 1992. u prilogi I. KIRIGINA Hvalospjev etnikim zloinima.

112 KNJIEVNA RIJEKA

su u ratnim okolnostima i u Domovinskom ratu poinjeni zloini s hrvatske strane. Te zloine nitko ne porie. V. Zakljuak U patrijarhalnom drutvu transgeneracijski su prenoene negativne emocije (strah, paranoja, projekcije i dr.) koje su bile izraene u epskoj poeziji, koja uostalom nije karakteristina samo za Srbe ve ju njeguju i patrijarhalni Hrvati. Ta epika ima svoje dugo trajanje, a nasluuje se da je ona daleki odraz prastare ilirske epike koja nije sauvana, a koja je mogla postojati u istim sociobiolokim uvjetima u kojima su kasnije ivjeli patrijarhalni Juni Slaveni pod vlau Habsburgovaca, Osmanlija i Mleana. Da se ne bi krivo shvatio sadraj ovog lanka i da ga se ne bi eventualno optuilo za rasizam prema patrijarhalcima, na kraju valja kazati nekoliko rijei o dinarskoj sastavnici. Oito je da se i u stanovnika priobalja u kriznim situacijama iskazivalo nasilje i destruktivno ponaanje o kojem smo raspravljali analizirajui epiku najee se pripisuje dinarcima, a zanemaruje se injenica da su takva ponaanja opi izraz ljudskog biopsiholokog ustroja.58[58]Nasilje mediteranskih Spliana, na primjer, ukazuje da je buenje arhajske destruktivnosti mogue i izvan dinarskog podruja. Toma Arhiakon opisuje surove sukobe Spliana i stanovnika zagore koji su popraeni odsijecanjem glava.59[59] Destruktivna ponaanja zapaaju se i u kulturnoj Europi do modernog doba. Sjetimo se samo krvoprolia u Bartolomejskoj noi krajem XVI. stoljea u Francuskoj. A koliko je surovosti (uz neizbjeno odsijecanje glava) bilo u Francuskoj revoluciji? Kakvo je tek ljudsko ponaanje iskazano u XX, stoljeu (holokaust, komunistiki zloini, saveznika bombardiranja, ameriki zloini u Vijetnamu i drugdje)? Naa dinarska sastavnica je realnost, ali na nju se jo i danas rasistiki gleda kao na dio nepromjenljivog karaktera naih gortaka ne uzimajui u obzir stabilne sociobioloke inioce i nepovoljan smjetaj Ilirika na periferiji velikih sila koje su sprijeavale drutveni razvoj i nisu dozvoljavale da se s promjenom okoline mijenjaju drutveno ponaanje ali i genetski inioci. Miljenja iznesena u ovom lanku ne smiju se shvatiti kao optuba Srba (ili Hrvata) za genocidnost ve ona moraju, kao prilog uspostavljanju drutvene dijagnoze, trasirati put prema samospoznaji i ozdravljenju drutva u kojem
58 [58] FACCHINI, F., 1996., str. 269. 59 [59]

Vidjeti bilj. 25.

IVO RENDI MIOEVI 113

bi se izmjenom okoline (stvaranje demokratskog drutva) utjecalo na izmjenu negativnog genskog nasljea. Socijalna nas biologija upuuje da je to mogue.60[60] Rasprave o patrijarhalnom drutvu iji su predstavnici bili u sklopu mletakog ili habsburkog vojnikog drutva ili su bili u rajinskom poloaju na osmanskom podruju, esto se svode na isticanje negativnih sastavnica. One dakako postoje, ali su posljedica stoljetnih procesa koji su oblikovali karakterne crte stanovnitva. Kako se ne raspravlja o pozitivnim znaajkama ovog stanovnitva, koje se oznauje dinarskim atributom, stvora se o njemu odbojna slika. Meutim,ve je Dvornikovi zapazio kako se u Dinaraca dobro pretvara u zlo. Autor je ustvrdio da etos borbe i solidarnosti patrijarhalaca imaju dva pola: s jedne strane su nesumnjive vrline razvijene u solidarnom porodinom ivotu, ali se s druge strane iskazuje divljatvo i pljaka u najgorem obliku.61[61] Ovu pojavu koja oito kao predmet istraivanja pripada etnopsihijatriji, valja objasniti kako bi se utjecalo na izmjenu mentaliteta u smislu naputanja balasta nataloenog tijekom teke prolosti. Uvrijeena negativna miljenja o naim dinarcima koje danas zovu ognjitarima sprijeavaju nas da otkrijemo veliko bogatstvo koje tinja ispod nasilja svakidanjice. Meutim, velik je problem patrijarhalnih Hrvata, Crnogoraca, Srba i bosanskih muslimana - Bonjaka to pri stvaranju demokratskog drutva nemaju rezervni model ve u demokraciju unose svoj plemenski model smatrajui ga jedinim pravim drutvenim modelom. Ali taj je model popraen svim negativnim arhetipovima razoran za stavarnje neeg novog to se kosi s plemenskom ideologijom. Stoga se ponavlja stoljetna logika o uzaludnoj borbi za slobodu.62[62] Pobjeda u ratu za patrijarhalca moe znaiti i velik poraz jer mu protivnik ostavlja traumatsku neurozu kao posljedicu rata. Stoga je patrijarhalac sklon manipulacijama raznih voa koji ga u svom interesu uvode u nove tragedija. Oito je da je put prema ozdravljenju drutva teak, a moraju ga trasirati mnogi inioci (odgojni sustav, roditelji, knjievnici, vjere i dr.). Razvijajui demokraciju, razbijat e se prastari strahovi stanovnika patrijarhalnog podruja, te e se konano poslije toliko stoljea pokazati ljudski lik traginog patrijarhalca kojemu je nesvjesno (sindrom Kraljevia Marka) guilo onu njegovu etiku stranu koja se iskazivala u gostoljubivosti,
60 [60] MAYR, E. 1998., str. 52. 61 [61] DVORNIKOVI, V. 1939, str.796. 62 [62] N. dj., str. 116-124.

114 KNJIEVNA RIJEKA

seoskoj solidarnosti63[63], narodnoj kulturi64[64] i mnogim drugim pozitivnim znaajkama, a posebno u mudroj samoupravnoj i, moemo slobodno kazati, demokratskoj organizaciji narodnog ivota te u uvanju okolia. Iz tog su drutva nikli mnogi velikani (N. Tesla, I. Metrovi, J. Gotovac i mnogi drugi) to ukazuje na velike intelektualne potencijale ponienih ognjitara. BIBLIOGRAFIJA ANZULOVI, Branimir (1999). Heavenly Serbia: from Myth to Genocide. London: Hurst. ARONSON, Eliot, Timothy D. WILSON, Robin M. AKERT (2005). Socijalna psihologija. Zagreeb: Mate ARTUKOVI, Mato (2001). Srbi u Hrvatskoj (Khuenovo doba). Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest. BULAJI, Milan (1998). Ustaki zloin genocida, I., II. Beograd: Rad. CVIJI, Jovan (19221, 19662). Balkansko poluostrvo i junoslavenske zemlje. Osnove antropogeografije, knj. I. Zagreb: Hrvatski tamparski zavod, 1922, Beograd: Zavod za izdavanje udbenika SR Srbije, 1966. APO MEGA, Jasna, Aleksandra MURAJ, Zorica VITEZ, Jadranka GRBI, Vitomir BELAJ (1998). Etnografija. Svagdan i blagdan hrvatskoga puka. Zagreb: Matica hrvatska. UBELI, Tvrtko (19722). Junake narodne pjesme, IX. Zagreb: kolska knjiga. DELORKO, Olinko (1976). Narodne pjesme otoka Hvara. Split: akavski sabor. DEVEREUX, Georges (1990). Komplementaristika etnopsihologija. Zagreb: A. Cesarec. DIZDAR, Zdravko, Mihael SOBOLEVSKI (1999). Preuivani etniki zloini u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini 1941.-1945. Zagreb: Dom i svijet. DIZDAR, Zdravko (2000). etniki zloini nad Hrvatima jugozapadna Bosne tijekom rata 1941.- 1945. U zborniku Hrvati Dinare ivot, opstojnost, stradanje, nauk i pouka, Bosansko Grahovo, Zagreb: Udruga Pset-Grahovo, Hrvatski informativni centar, str.121-287. DVORNIKOVI, Vladimir (1939). Karakterologija Jugoslovena. Beograd: Geca Kon. FACCHINI, Fiorenzo (1996). Stazama evolucije ovjeanstva. Zagreb: Kranska sadanjost.
63 [63] APO MEGA, J. i dr., 1998, str. 280-287. Ista u: Z, VITEZ, A. MURAJ, 2001, str. 527. 64 [64] N. dj., passim.

IVO RENDI MIOEVI 115

FROMM Erich (1975). Anatomija ljudske destruktivnosti, knj. II. Zagreb: Naprijed. FROMM, Erich (1980). Autoritet i porodica. Zagreb: Naprijed. GODELIER, Maurice (1982). Marksizam i antropologija. Zagreb: kolska knjiga. GRMEK, Mirko, Marc GJIDARA, Neven IMAC (1993). Etniko ienje, Povijesni dokumenti o jednoj srpskoj ideologiji. Zagreb: Globus. JAKOVLJEVI, Vladimir (1984). Prilozi za socijalnu patologiju. Beograd: Sloboda. JOVANOVI, Bojan (2002), Karakter kao sudbina: eseji iz etnopsihologije. Kraljevo: Stefan Prvovenani. KAI MIOI, Andrija (1967). Razgovor ugodni naroda slovinskoga (prvo izdanje Venecija,1756.), Korabljica (prvo izdanje Venecija, 1760.). Zagreb: Zora, Matica hrvatska. KIRIGIN, Ivo (1992), Hvalospjev etnikim zloinima. Novi list, Rijeka, 2. svibnja 1992. KLAIN, Eduard (1998). Intergenerational Aspects of the Conflict in the Former Yugoslavia. U: KLAIN, Edurad, Ladislav PAVI (2002). Psychotrauma and Reconciliation. Croatian medical journal, god. 42, br. 3, str. 126-137. KORDI, Radoman (1980). Nasilje svakidanjice. Beograd: Slovo ljubve. KRSTI, Branislav (1984). Indeks motiva narodnih pesama balkanskih Slavena. Beograd: SANU, Pos. izdanja 555, odelenje jezika i knjievnosti, knj. 36. MAYR, Ernst (1998). To je biologija - Znanost o ivome svijetu. Zagreb: Hrvatski prirodoslovni muzej, Dom i svijet. MIJATOVI, Anelko (1974). Uskoci i krajinici narodni junaci u pjesmi i povijesti. Zagreb: kolska knjiga. MIJUKOVI, Slavko (1967). Ljetopis popa Dukljanina, Titograd: Biblioteka Lua, Grafiki zavod. MLA, Kreimir (1980). Postanak i razvoj hrvatskog tradicionalnog, a posebno epskog pjesnitva, Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena, knj. 48, 351-413. MUI, Ivan (19981, 20012). Hrvatska kronika 547. - 1089. Split: Matica hrvatska. PINEL, P. J. John (2002). Bioloka psihologija. Zagreb:Naklada Slap. POPOV, Neboja (prir.) 19961, 20022). Srpska strana rata: Trauma i katarza u istorijskom pamenji, I. i II dio. Beograd: Samizdat B92. POPOVI, Miodrag (1976). Vidovdan i asni krst, ogledi iz knjievne arheologija, Beograd.

116 KNJIEVNA RIJEKA

RENDI MIOEVI, Ivo (1996). Zlo velike jetre: Povijest i nepovijest Crnogoraca, Hrvata, Muslimana i Srba. Split: Knjievni krug. RENDI MIOEVI, Ivo (2000). U potrazi za hrvatskom kolijevkom. Split: Knjievni krug. RENDI - MIOEVI, Ivo (2002). Retracing the past to the cradle of Croatian History. East European Quarterly, 36(1), str. 1-6. RENDI - MIOEVI, Ivo (2006a). Hrvatski identitet: trajnost i fluidnost: uporedba Kvarnera i gorske Dalmacije. Rijeka: Adami. ROGI, Veljko (1982). Regionalna geografija Jugoslavije, knj. I. Zagreb: kolska knjiga. SMITH, Anthony, D. (2003). Nacionalizam i modernizam. Zagreb: Fakultet politikih znanosti Sveuilita u Zagrebu. SOLITRO, Vicko (1989). Povijesni dokumenti o Istri i Dalmaciji. Split: Knjievni krug (I. izdanje na talijanskom 1844.). STIPEVI, Aleksandar (19892). Iliri. Zagreb: kolska knjiga. SUI, Mate (1958). Vanost izuavanja etnike stratigrafije naih krajeva u predslavensko doba. Poseban otisak, Zadar, Filozofski fakultet u Zadru 1956/1957 (1958). TOMA (1977). Toma Arhiakon, Kronika, prijevod Vladimir Rismondo. Split: akavski sabor. TOMAI, Dinko (1937). Drutveni ivot Hrvata. Zagreb: Hrvatska naklada; lanak Plemenska kultura i njeni dananji ostaci pretiskan je u: Drutvena istraivanja 6, 1992, 889-906. TRGOVEVI, Ljubinka (1999). The Kosovo Myth in the First World War. Izvor: Wikipedija Kosovski mit ili kosovski kult; elektronska biblioteka Projekt Rastko Kosovo i Metohija. VITEZ, Zorica, Aleksandra MURAJ (urednice) (2001). Hrvatska tradicijska kultura na razmeu svjetova i epoha. Zagreb: Barbat, Galerija Klovievi dvori, Institut za etnologiju i folkloristiku. ZANINOVI, Marin (1997). Iliri u antici na hrvatskom tlu. U: SUPII. Ivan (urednik) (1997). Hrvatska i Europa: kultura, znanost i umjetnost; sv. I. Srednji vijek (VII-XII. stoljee), Rano doba hrvatske kulture, Zagreb, HAZU, AGM. str. 55-71. ZANINOVI, Vice (1945). itanka za nie razrede gimnazija. Zagreb: kolska i pedagoka izdanja nakladnog zavoda Hrvatske. ZIROJEVI, Olga (2002). Kosovo u kolektivnom pamenju. U: N. POPOV, 2002. I., str. 234 264 ANI, Ivo (1999). Kosovski mit i jugoslavenska mentalna sukcesija. U: J. AI-KUMPES, 1999., str. 191-203.

117

KAZIMIR IRAN

Ivan Pali vjeita borba svjetla u sjeni


(Novalja, 25. XI. 1892. Novalja, 29. V. 1969.)

1. Ivan Pali bio je istaknuta, markantna osoba Novalje, svima poznata, na osobit nain zanimljiva pa i voljena. Rodio se na Caski. Imao je tri brata, Josipa, Jurja i Anta, i dvije sestre, Jelenu i Pericu. Otac Josip im je umro 1908., a majka Katarina 1952. Ivan i njegov stariji brat Josip bili su meu rijetkim mladim Novaljcima koji su se poetkom 20. st. otisnuli od otoka radi stjecanja znanja, izobrazbe. A bilo im je i dano. Njihovi su roditelji posjedovali velike rodne vinograde na Caski i prostrane panjake u pitalu, Prozoru i na Maunu, gdje su se napasala brojna stada ovaca. Dakako, trebalo je tu mnogo mladih i zdravih teakih i obanskih ruku, novaljskih i barbatskih. Uz to imali su opremljene ribarske brodove, visoku, uspravno zidanu tuneru. A bavili su se i trgovinom, imali i duan u Novalji. Otkupljivali su domae vino, sir, vunu, a zapadni dio otoka opskrbljivali svakodnevnim kunim i drugim potreptinama (sumpor, modra galica, poljodjelski alat, posue i dr.). Stjecali su kapital koji je omoguavao da se neki lanovi obitelji i koluju, a drugi da u miru uspjeno vode obiteljsko gospodarstvo. 2. Upravo stoga Josip je postao sveenik, rimski doktor crkvenog prava i tajnik zaslunog krkog biskupa Antona Mahnia. Ivan se pak po zavrenoj estogodinjoj osnovnoj koli u Novalji, po odluci obitelji, upisao u zadarsku hrvatsku gimnaziju, gdje je maturirao 1912. god., a najbolje ocjene imao je iz risanja i tjelovjebe. Po elji obitelji u Pragu je iste godine upisao i zavrio prvi semestar prava, a onda ga nastavio u Zagrebu, no pravo ga je sve manje zanimalo, a sve vie se okretao slikarstvu i glazbi. I umjesto da na susjednom fakultetu slua predavanja iz prava, njega neodoljivo privlai drutvo mladih, nadarenih i ambicioznih ljudi to se u susjednoj Kazalinoj kavani, odnosno kavani Bauer okupljaju oko velikog A. G. Matoa. I ba tu, Ivan Pali 28. lipnja 1913. portretira neusporedivog maga hrvatske rijei i hrvatskoga duha. (Mato je Paliev rad, kako svejdoi

118 KNJIEVNA RIJEKA

Ljubomir Matrovi, ocijenio rijeima:...vrlo uspjela stvar. I preporuio da Pali studira slikarstvo.) Taj je portret olovkom barba Ivan drao svojim prvim slikarskim nastupom. Idue je godine dignut u vojsku, kao austrijski vojnik upuen je na krvavu talijansku bojinicu u Prvom svjetskom ratu, gdje je uskoro dospio u talijansko zarobljenitvo, potom boravio u vie zarobljenikih logora, pa i u onom u Cataniji, na Siciliji, gdje je, tvrde, itao filozofa i estetiara Benedetta Crocea i crtao sudionike katanijske pobune. Rodbini je pak u Novalju stigla, na sreu, netona vijest o njegovoj pogibiji na bojnom polju. U rujnu mjesecu 1919. Ivan se Pali napokon vratio roditeljskoj kui. Bio je jo uvijek mlad, nadaren darovima srca i duha, uz to vedre naravi, drutven, siguran u sebe i svoje mogunosti, vrsto vjerujui da e upravo u umjetnosti nai smisao i ljepotu svoga ivota. No ovjek je i sam sebi nedokuiva tajna i nikada se ne zna to ga sutra eka. Je li dakle Ivan Pali dokraja razvio i realizirao svoje umjetnike potencijale, primjerice slikarske? Slikari Bela iko-Sesija i Marino Tartaglia cijenili su ga kao prijatelja, ovjeka i kao nadarena slikara, a Vlaho mu Bukovac na kraju drugog semestra studija slikarstva u Pragu (1920.) nije dao prolaznu ocjenu! Ve pomalo konzervativni i prezahtjevni profesor, koji je traio strogu disciplinu i sistematinost u radu, oito, nije imao razumijevanja prema samouvjerenu mladiu sklonom novim likovnim tendencijama. Moemo tek zamisliti kakva je to destimulativna i poniavajua pljuska bila Paliu na samom slikarskom startu, ruilaka i gotovo ubitana. Sve njegove ambicije srozale su se u trenu. Jo jedan pokuaj. Ivan je 1921. primljen na beki konzervatorij na temelju priroenih pjavakih sposobnosti. Njegov je glas bio kristalno ist, sonoran, zvuan, lijep, upravo zanosan tvrdi 1993. akademik Andro Mohorovii (u pismu publicistu Ivanu Paliu), bas-bariton izvanredno snaan. Pjevaki su mu pedagozi proricali pjevaku karijeru. A to se dogodilo? Kada je prvi put trebao nastupiti pred publikom obeshrabrio se, ...slomio i nije mogao pjevati zapisao je Andro Mohorovii. Bio je to drugi teki, gotovo neizdrivi udarac Palievoj samosvijesti i sigurnosti. Oito, on se teko podvrgavao svakodnevnom, discipliniranom, upornom radu i na podruju umjetnosti. Njegov temperament to jednostavno nije mogao podnositi, izgubio je viziju i svaku nadu.

KAZIMIR IRAN 119

3. Obeshrabren i ogoren, digao je ruke od svega, vratio se poetkom 20-ih godina minulog stoljea k svojima u Novalju, na Casku bez likovne diplome, bez gromoglasna pljeska glazbene publike! Bio mu je, nakon svega Zagreba, Praga, Bea i rata potreban mir, dugotrajni odmor, toplina zaviaja i ljubav doma. Protjecali su mjeseci, novaljska proljea, ljeta, jeseni i zime, godina za godinom. Ivan je tumarao Palievim vinogradima, ledinama, sjenokoama, panjacima, kantima, sustretao se s Palievim obanima i teacima, veslao morem, uivao u estim etnjama do Novalje, do Loe i butige gdje bi pripomagao u poslu i usput na obinu kartu apival kupce i prolaznike. Tako je u svojoj arkadiji obnavljao svoj duh i krijepio svoje tijelo; postupno mu se vraala ona karakteristina, vedra i nasmijana vizura njegova temperamenta te je napokon gromko i vjerodostojno kriknuo stihom: Ruio sam Carstvo, zgrabio sam puku. Ruku pruih ovjeku, dobio sam uku. .............................. Ostala je vedrina, sunce i kamen u meni i vjeita borba svjetla u sjeni . (Autoportret) 4. Ivan Pali vraa se slikarstvu, ali i pjesmi. I inae je volio umjetniku poruku iskazanu rijeima, dakle onu umjetnost rijei to je nalazimo u dobru romanu, dobroj prii i dobroj pjesmi. (U njegovoj sam prostranoj sobi, u Palievoj kui na Loi, meu ostalim knjigama, naao 1960., kada poinje nae prijateljevanje, i roman Ognjite Mile Budaka koji na fakultetu nije mogao dobiti ni student hrvatskog jezika i hrvatske knjievnosti.) 60-ih godina, u poodmakloj ivotnoj dobi, poeo je prikupljati i sreivati svoje kojegdje zapisane i porazbacane pjesme u posebnu biljenicu koja je bila namijenjena njegovim zadarskim prijateljima radi eventualnog objavljivanja, to je arko elio i molio, strahujui od anonimnosti i zaborava. To su u prvom redu bili Antun Brkan, njegov zadarski gimnazijski kolega i

120 KNJIEVNA RIJEKA

prijatelj, tovatelj A. G. Matoa te ljubitelj knjievnosti i umjetnosti uope, potom njegovi sinovi Ante i Zvonimir, majstori umjetnike fotografije svjetskoga ugleda, u ijem su se atelijeru u Varokoj ulici desetljeima okupljali ljudi zadarske kulture i umjetnosti; zatim ravnatelj Galerije umjetnina i Moderne galerije, akademski slikar Alfred Petrii i direktor Narodnog muzeja Valentin Uranija koji su mu obeavali i planirali, ali zbog nedostatka novca godinama odgaali izdavanje jedne pristojne monografije o njemu kao slikaru i pjesniku, to prije to je barba Ivan u Zadru imao dvije samostalne izlobe(1960. i 1966.), a sve izloke potom donirao Galeriji umjetnina, gdje su i danas. U grad svojih gimnazijskih godina Pali je i inae rado odlazio i uvijek bio srdano primljen u bunkeru, kako je on nazivao atelijer brae Brkan, gdje zbog naravi posla nije bilo danjeg svjetla te si se osjeao kao u bunkeru. Monografije, na alost, nije doekao. No ona se ipak pojavila, ali tek 1997. god., dakle dvadeset i osam godina nakon Palieve smrti, iz ruku povjesniara umjetnosti Antuna Travirke, a u izdanju Grada Novalje i Matice hrvatske Novalja. 5. Ivan Pali bio je sloena, kompleksna umjetnika osobnost. Jest, u prvom redu bio je slikar, no i samosvjesni pjesnik, nadaren i kultiviran pjeva, izvrsni interpretator svojih stihova, ekspresivan u izrazu, gesti, pokretu, grimasi, u intonaciji i ritmu srca, s vrlinama iskusna glumca. I sve su te njegove osobine u vrstu suodnosu neraskidive i nerazdvojne i to je oito i nepobitno, pogotovu ljudima koji su ga osobno poznavali, druili se s njime i pratili ga. Napisao je, koliko se dosad zna, sedamdeset i neto pjesama. Poeo ih je, izgleda, pisati 30-ih godina prologa stoljea. Rijetko je koja datirana, npr. Glumcu Mirijevu (1946.), Roendan (12. XI. 1966.). Dvadesetak pjesama napisao je na poleini dopisnica ili u pismima to ih je slao meni u Zadar, gdje od jeseni 1964. god. ivim i radim. Piui svoje pjesme, Ivan se Pali nije previe optereivao zahtjevima poetike, stilistike i metaforike, pitanjima versifikaciije dakle stihom, vezanim i slobodnim, strofom, rimom, cezurom... Formalno, njegova strofa jest i nije uoljiva cjelina, njegov stih jest slobodni stih, ali na njegov nain, diktira ga Paliev neukrotivi temperament to odbacuje sva pravila, sve to ga sputava i ograniava u izrazu. On je rezultat njegovih ivotnih lomova i nemira, ali i njegove dobrodune razdraganosti i otvorenosti ovjeku i svijetu. Odatle, valjda, i Palievo formalno zanemarivanje pravopisa. Ne mari za svaku toku, za svaki zarez, veliko i malo poetno slovo, no njegovu temperamentu odgovara usklinik, upitnik i usklinik, ak dva usklinika...

KAZIMIR IRAN 121

A to je Paliev pjesniki jezik? On je upuen i obrazovan intelektualac pa kad se pjesniki hvata drutvenih tema i motiva, etikomoralnih i socijalnih, slui se, dakako, hrvatskim standardnim jezikom. Kad je pak vezan za zaviaj, njegov svijet i prostor, ne moe, naravno, iznevjeriti domau akavsku besedu, ne bi bio vjerodostojan svom iskonu, duhu i srcu. Da bi u tome bio to dosljedniji, udari, kad mu se ini da je potrebno, i akavski na naglasak, no gdjekada pogrjenim znakom (pie nemjte mu zamirit umj. nemojte mu zamirit, bodac umj. bodac, dica umj. dica, munjera umj. munjera, vik vikov umj. vik vikov...). Ponekad mu u tokavsku pjesmu spontano uleti akavski leksem, stih, ak strofa, a da to itatelj odnosno sluatelj u prvi mah i ne zamjeuje. U pjesmi Zadar 1945., primjerice, prva je strofa akavska, druga, trea i etvrta tokavska, posljedenja miana. Sa suzom u oku tu sliku san prati. Ja ne vidih svoga grada, to anatomski su preparati! Antun Travirka dobro primjeuje: Palieva poezija proizlazi iz njegova svakodnevnog komuniciranja s ljudima koje je bilo puno razliitih dosjetki, od kojih su mnoge bile izreene u stihu. (A. Travirka, Ivan Pali, str. 50.) 6. Paleta njegovih pjesnikih tema i motiva razgranata je i zanimljiva. esto je to upravo stih, pjesma, iskustvo pjesnika slikara, pjesnik sm. Moje su grudi krletka mala. Stihovi skromni tanano je prue po kojem tii slobodno skakue. (Krletka) Ili je cesarievskog ugoaja: Tek kadkad-kadkad strese me neka nostalgija tiha pa zagrijem ruke

122 KNJIEVNA RIJEKA

na dva topla stiha. (Uz 60. godinjicu) A ponekad je to zgodna paralela: Pjesnici imaju kadkad ustru rije, slikari mastan kist, al oboje ude jedno da ton im bude ist. (izma) Iznova proivljava Matoev udes i sudbinu njegove Croatie. I batinu su negdje sklonuli u kut jer A. G. Mato ne ide vie na put. ... Sve je u redu, samo jedno kvari: On nije nikada volio namjetene stvari, pa Njegova Croacija i dalje krvari. (Post scriptum uspomeni A. G. Matoa) Pjesnici i pisci, domai i strani, ponekad su mu tek prilika da iskae neke svoje misli, sumnje i aluzije na ljudske slabosti ili neprihvatljive drutvene pojave. Tako se je s dozom ironije epigramatski okrznuo o Krleu. Ruio je sve oltare, al jedno ga stalno dere: nije se sjetio mudrosti stare da tiha voda brijege dere. (M. K.)

KAZIMIR IRAN 123

Slijedi i druga strofa od etiri stiha koja je pisana mojom rukom, vjerojatno mi ju je barba Ivan diktirao, no ona se ni ritmom ni rimom pa ni skladom ne podudara s prvom, a sadri zapravo aluziju na moguu Krleinu zavist to 1961. Nobelova nagrada nije dodijeljena njemu, nego Andriu. O traginoj sudbini pjesnika u komunistikom totalitarnom reimu pie jezgrovitu satiru za sva vremena i sve prostore. Pjesnik Boris Pasternak za ljudsku sreu koban znak. Teko zemlji koja nema umjetnika, a blago onome koji to nije utedio je barem suze dvije! (Epitaf ) Pa onda, na slian nain, i o ovjeku u jugoslavenskom samoupravnom socijalizmu, dakako, i u svim demagokim sustavima s naglaenom ironijom. Samoupravljanje to vir je u krugu. Drug se veseli drugu, zaboravili starog osla. ovjek nekad gordost, danas taman posla! (Usluge) Svijet i dom u antitezi Palievo je bolno iskustvo, svijet privida i lai, prijetvoran i himben; dom pak topao kao majin zagrljaj, u skladu svega datoga, u ljepoti i sigurnosti. Navrime san pobigal na more i sunce. Meni bure, meni bonace, a vama brda vrhunce, i sve one magle, i smrznuti puti i one jurnjave nagle a vam pogled muti. (Povratak domu)

124 KNJIEVNA RIJEKA

Antologijske je ljepote i vrijednosti ista akavska Jablanovka, snana u svojoj aforistikoj ekspresivnosti i jasnoj poruci. Jadan moj stari panj, zgren, spren. a ni svega pretrpil! I ki sad mari za nj kad je i zadnju kap scidil da bi svit razveselil?! Lako je jablanu jablanovat i jalovu mudrovat, vik vikov na visoku, visok, tanak na boku kadi ga s tloha ne ukaju, nego sunce tepli i vetri ukaju! Pa a da ga prasne kadigod i nevera pa zagega poput balunera?! Ivan Pali, poznato je, nije se enio, nikada nije osnovao vlastitu obitelj. Imao je, navodno, jednu veliku ljubav, no kako se nije dokraja ispunila, ni jedna druga vie nije dolazila u obzir. Tako je Ivo ostao mladi za sva vremena. Je li se pribojavao obiteljskih obveza koje bi, vrlo je vjerojatno, ograniavale njegovu osobnu slobodu, njegov svjetonazor, jo uvijek njegove neunitene umjetnike mogunosti i ambicije, ne bi se moglo zasigurno rei, to prije to njegov socijalni status lana najimunije novaljske obitelji nikada nije dolazio u pitanje. Pretpostavimo da je ipak uvao osobni umjetniki individualitet kao najveu vrijednost ivota. Grihota, a tako estan i pametan! uzdahnulo je, zasigurno, mnogo mlado djevojako srce. Moda o cijelom sluaju poneto govori i ova akavska pjesma: O Marija,Marija! Da sam se barem ja rodil potli

KAZIMIR IRAN 125

ili ti prija, bil bi mi se brk nasmija. A ovako me ona kuga od brica za nos pelje i krije te puste elje. (Marija) Ali tko da obuzda nagon i krv mlada ovjeka sa zelene Caske i sunana Zra to bujaju ivotom i ljepotom? Pa i onoga u zrelim godinama. Mladost ga je do konca uzbuivala, motivirala i poticala, kako u slikarstvu tako i u pjesnitvu. I , naravno, uz crtu humora i smijeha uz te motive ide najee i pokoja erotska enja ili aluzija, a s njom i ironija na vlastiti raun. Ah te curice! Kako zliu, kako peteljini u proliu! A srce im jadno misal mori. E, a a ete kad mlada uma na kominu gori? (Curice) Ponekad e se duhovito i neposredno narugati i samome sebi, opravdavajui se i molei oprotenje. O curice moje male, kako ste ve vele, zrele, a ja stari ditesina! Pa ako mu kad k i frkne z ust, nemojte mu zamirit jer pjesnik je

126 KNJIEVNA RIJEKA

srca mlada pa misli da je uvik mesopust. ( O curice) Jest, ima dosta istine u augmentativu ditesina ta zauvijek je ostao, recimo, veliko i naivno dijete to na sve gleda sa svoje razigrane i vedre ivotne naravi, a opet, paradoksalno, vjerodostojne. Kad ne bi bilo ovo malo humora, ne bi nikada zalanpalo sunce odozgora jer doli su same provalije, same tmine pa ovik lako zabasa, a lako i zgine! (P. S.) I jo e erveoskom blagou i ljubavlju doarati zbilju obiteljskog ivota i rada. Brontulaju neverini u planini. Cela famelja tee u polje da seno pokupi. Baba stara uva dite u zikvi, previja ga, a a burini kadkad zapuu, moraju da se plene osuu! (Neverini)

KAZIMIR IRAN 127

I neto duhovito i poskono za djeju pedagoku antologiju, za itanku poetnicu. Bit u marljiv kao mrav, tada bit u deko prav. Svaki dan pomalo uit. Kad nauim, onda van! Na sunce pusto i isti zrak, al odmah doma kad padne mrak! (Deko) Turizam je 50-ih i 60-ih godina bio prvorazredni novaljski trend, u nj se krae vrijeme bio ukljuio i barba Ivan, no nije mu bio poticajnija pjesnika tema mada mu je posvetio nekoliko pjesama, ima se dojam, da u prvom redu reklamira zaviajne ljepote. Posjetite nae selo, o vi ljudi strani! Sunca, vjetra i vina imate sigurno u planu. Posjetite nae selo, tu ravno sve je ko na dlanu. Poljem naim, krom naim mirie divan cvijet. Kad seljak radi, seljak ima ima i cijeli svijet. ( Zov turizmu)

128 KNJIEVNA RIJEKA

Sve je tee podnosio svoje godine, svoju nemo, samou, sve ee boljetice, a ta je proivljavanja najee izraavao kontrastirajui starost i mladost. Blago tebi, moj Cine, leti u planine! Sve se moe kad si mlad. Jer htjeti moi to je pjesma, to je sklad. Ali doli, na razini, pogotovo kad sve klima, svejedno je starcu, bila oseka ili plima. (Prijatelju planinaru) 7. Ovdje je zanimljivo podsjetiti na injenicu da je pjesnik Pali cijenio najpoznatijeg novaljskog pukog pjesnika Ivana uljia Iveu koji je kao petnaestogodinji siromah napustio Novalju i otiao u grad (Rijeku), radio sve i svata, oenio se i podigao djecu. Pa to bi zajedniko mogli imati jedan novaljski siromah i jedan novaljski , recimo, Pali imatnik? Imaju, ali ne na imovinskoj razini, nego na onoj drugoj, dubljoj unutarnjoj i duhovnoj. Nikola Crnkovi, autor Pake puke poetike, pie: Ivea duhovno nikada nije napustio Novalju. Ostao je zauvijek vezan s njom, optereen njome, svim njezinim nenaklonostima i ljubavima, ... surovostima i ljepotama,... idilama i nesmiljenostima. (...) Nema autentinijeg Novaljca od njega, iako u Novalji nije proboravio... ni punih petnaest godina. ( N. Crnkovi, Paka puka poetika, str. 284. i 285.). Dakle, Ivan Pali i Ivan ulji Ivea poznavali su se, susretali, potivali, tovie, dopisivali. 24. sijenja 1967. Ivea je barba Ivanu iz Rijeke poslao pismo s ovom adresom: Molin lipo listonou od Novalje, PIHA, da pronajde i ovoga ovika, bez smiha.

KAZIMIR IRAN 129

On je BOEM, umjetnik je, i s olovkom slika, on bez kista bit ne moe, na to je navika, ee se po LOI, a IVAN mu ime, ali samo ljeti, kad je lipo vrime, a po zimi kvoca, parheta se dri da mu b u r a mrzla nosa ne opri. A P A L I se zove od dana roenja, ni se nikad enil, nema pokoljenja. Nos mu brzo pismo, v e l i k a je prea, ovo pismo reci alje mu Ivea! N O V A LJ A U pismu je pak osam Iveinih humoristiki intoniranih pjesama o jadnoj novaljskoj jueranjici i vedro planiranoj turistikoj sadanjosti i sutranjici, dakle, pjesama neepskih tema pa onda ni epskog deseterca. One su ispjevane u Iveinu slobodnom stihu koji se rimuje, i tu su se formalno nali Ivea i Ivan, potom u izboru tema, u pristupu, odnosno ugoaju pa i poruci: Nasmij se, pukni od smiha, narugaj se, ali bez zlobe i uvride! Unato svemu dakle i materijalnoj bijedi, neuspjesima, porazima i ponienjima ljudi se diu i nalaze u snazi duha i vedrini srca, kao Ivan Pali i Ivan ulji Ivea.

8. Ivan Pali umro je ne doekavi ni najskromnijeg rezimea o svom slikarskom i pjesnikom radu. Potpuno se obistinila Matoeva crna prognoza o njegovoj umjetnikoj budunosti, kao sudbini tolikih hrvatskih talenata. Posljednih je godina bivao sve zabrinutiji za sudbinu svojih puia, likovnih i pjesnikih uradaka; bojao se da e sve zauvijek propasti, nestati. elio ih je pohraniti na sigurno mjesto, a nije zapravo znao ni gdje ni kamo bi s njma. Bio bi sretan da mu je tko od povjerenja doao iz Rijeke, iz Zagreba, iz Zadra, ma otkuda sve bi bio porazdavao badava, bez naknade i rauna. Tek je postumno, kako je reeno, izala solidna monografija Antuna Travirke o Ivanu Paliu kao slikaru. U knjizi je, dodue, i dvadeset pjesama kojima je posveen tek posljedni ulomak knjige. Autor je prikaz i ocjenu Palieve poezije s pravom prepustio kompetetnijoj strunoj osobi u nekoj iduoj prigodi.

130 KNJIEVNA RIJEKA

Je li dolo vrijeme da Grad Novalja i njen Ogranak Matice hrvatske pristupe objavi i jedne doline knjiice ponajboljih pjesama naega barba Ivana? Drimo da jest. On je jo u sjeanju mnogih Novaljaca i to je zasluio. Meu posljednjim njegovim pjesmama je i Pournica s datumom: Nevolja 13. IV. 68. Molim te, prijatelju, pouri! I vrijeme se na me tmuri, tabani mi gore, sue mi se prsti. E, pa ne e da ti se elo ne mrti i oi ne pomute! A sve je moje ufanje u te. Vrijeme je dakle da se udovolji barba Ivanovoj usrdnoj molbi.

131

ANTUN NODILO

Tvrdiva razvalina hrvatskoga jezinoga tkiva

rvi koji je predloio utvrivanje knjievnoga jezika Hrvata nije bio jezikoslovac nego dubrovaki trgovac Marin Temperica (1534 1618). Njegov je prijedlog bio stvoriti jezik na irokoj slavenskoj osnovici razumljiv to veem broju osoba i naroda1. Na poticaj jednoga pronicljivoga isusovca upoznao je generala Reda Claudija Acquavivu i tu je poelo zanimanje isusovakoga reda za slavenske jezike to je usmjerilo jezikoslovce na izradbu rjenika i gramatike. Prvi koji se u okviru katolike obnove odvaio na taj korak bio je Faust Vrani (1551 1617)2 koji je objavio svoj DICTIONAR(IUM) 1595, a drugi odvanik bio je Bartol Kai (1575 1650) sa svojom gramatikom 1604. godine (INSTITUTIONES LINGUAE ILLYRICAE). Pa da vidimo to nam je kao rjeniku tvrdinu razvalio taj ibenski Faust? Nita drugo do jezik kao jeziac na vagi u odmjeravanju snaga Istoka i Zapada3, jezik kao povijesni zid, jezik kao tvrdalj, kao otjelovljenje okorjela tvrdokorna htijenja moi koja kroz njega sve i sva normira kao gipko mekoputo tijesto vlastita utvrivanja. Zato valjda pred naslovnom stranicom Vranieva Dictionariuma stajasmo postojano poput aveti u osvit dana zagrnuti velom djelatnoga negativiteta koji prikriva mrave krike due oglodane glazbom to sveudilj je proizvodi delirij lire verbalizma. Tako rasplinutima u sumranim izmaglicama organiziranoga kaosa, kako se naziva faustovski bitak kroz kojega se za ljubav Boju paktira s mrakom4, uinilo nam se preuzetnim ita zvati tvrdinom. Kao komad oguglaloga glagolskoga gloga ovjek i nije vie u stanju ita ustvrditi. Sve to mu preostaje je rogoborno opovrgavati tvrdnje protiv prevage omnipotencije jezikoslovnih redatelja. Rjenik kao tvrdjel i gramatika kao tvrdaljtina uinie nam se, stoga, vie nego igda jezikokosnim. Uzgrueni zlopatnom i zaplotnom potmurom praznoglave mrkline jezikovnika zavapismo za rstvom ivoga govornika pa makar on bio i kajkavac.
1 Stjepan Krasi, Poelo je u Rimu, MH, Dubrovnik, 2009, str. 36. 2 ibid. str. 36. 3 ibid. str. 20. 4 Branko Despot, Sitnice, Demetra, Zagreb, 1991, str. 53.

132 KNJIEVNA RIJEKA

To nas odvodi u Dubrovnik etrstotinjak godina nakon Vrania gdje nas gui promet. Prokljeina, priklopio bi napol mrtvi zajik. Da je promet u Dubrovniku veliki problem, nitko ne porie. Ali da se ita na tome radi, vrlo je dvojbeno, premda e nas u Poglavarstvu glede nae dvoumice vatreno razuvjeravati. Prokena prukljanica, dodao bi Vrani. E pa da se sve ne bi prometno zaguilo, pribjegli smo prometnim policajcima, kajkavcima. Oni e nam, kau, pokazati kako se potuje prometne propise. Ve sam o tome neto bio nauo, ali jao, nisam vjerovao. Ta mi smo se na Pilama, tijekom vie desetljea, nasluali kojekakvih prijaznivih ucanja, pa se ipak nismo ustresli. Otejen re (reci aa), propisi se potuju, ali se pritom, valjda, potuje i ovjek. No, u stresnim okolnostima prometa na Pilama u kojima je ljeti priliv vozila nalik bujici na Stradunu nakon svake jae kie, za policajce, posebice spomenute kajkavce, ovjeka vie nema. On je samo dio vozila. Na moju nesreu, i ja i supruga radimo u povijesnoj jezgri grada pa se moram zaustaviti na Pilama ne bi li se skupa zaputili doma. Tomu naemu domaemu zadatku suprotstavit e se odluno jedan punaan kajkavac, policajac. Kasnije sam doznao i ime mladoga gospodina: Simeon Klasan, broj slubene znake 31122. 17. je rujna, 2010., 13 sati i 45 minuta. Vruina. Priliv autobusa za turiste je sve vei. Ipak stanem. Raunam, pola minuta, negdje sa strane... Pomalo zguren, viri me dotini deec kroz prednje cklo. U autu je i moja mala djevojica (3 i po godine). I ona je oito, za naoitoga uoliju, samo privjesak uz vozilo. Upozorava nas nervozno, bahato i razmetljivo, u vlastitome narjeju, da se parkiramo negdje drugdje, negdje dalje. Priznam, malko mi se zamaglilo. U megli sem videl, u megli sem videl da je svemu kraj, rekao je jednom prigodom Krlea osvrui se na Gajev dogovor kojim je kaj postalo to, pa se i meni nesretniku, onako stisnutom u vruemu limenome autu, pritampalo da nam se to kaj sada sveti, grize i ujeda. U meuvremenu, policajac nas jo jednom upozorava, jo bahatije, jo drskije. Je li stvarno dubrovaka knjievnost glede prelaska na tokavski prevagnula, mota se meni po glavi i mijea se s jo jednom milju dolutalom odnekud iz studentskih dana u Zagrebu iz tramvaja: kaj se riva frajer jedan, bum te upil, bu se zasral. Niste ba neto ljubazni, podviknuh ja, napadnuti tokavac. I tada kajkavac emocionalno reagira. Ljut je. Vozilo je progovorilo. Guna neto tokavski. Vozaku i prometnu dozvolu, zatrai on, i napie mi prekrajnu prijavu na 500 kn. Jasno, dok je pisao, ja sam ostao parkiran tu barem 10 minuta, ali to smeta. Jezina prenja su najvanija.

ANTUN NODILO 133

Supruga, koja je u meuvremenu stigla, zgranuto pita to se dogaa? Kaj se zbiva, ne znam prav, kaem ja i sine mi da i u Vladi govore kajkavski, tj. smanjuju nam plau zato to smo tokavci. Ne budali, veli ona, svima smanjuju plau. Oni 2000 kn, ovaj ovdje 500 kn ... U meuvremenu uruena mi je prijava. Nisam je potpisao. Nisam bio parkiran. Motor je bio upaljen. Spremao sam se otii. Nazovem voditelja smjene u prometnoj policiji i kasnije ga posjetim u uredu. Nema elemenata za pritubu na ovjeka, tvrdi on, samo moete prigovoriti na prekrajnu prijavu. Tako dakle, on je ovjek, a ja samo dio vozila. Ponien i uvrijeen, a vjerojatno i glup, pooh doma pognute glave. Htio, ne htio, malo po malo obuzmu me one magle krleijanske, ona nemo i osjeaj gubitka ljudskosti to svrdla u dnu due. Prosim lepo, gospon Moreti, dovedite nam dogodine akavce, moda su jo gori, ali barem nemaju s Gajevim dogovorima nita. U to ime, vratimo se akavcu Kaiu. ini se da je ve pojava njegove gramatike bila korak prema normiranju (standardizaciji) hrvatskoga jezika s usmjerenjem prema tokavskoj kao najiroj dijalektalnoj osnovici5. Osnove hrvatskoga jezika e zavavek ostat va hrvatskoj knjievnosti ivi dokaz da i a moe bit borbeni sin (Bartolomej). Ali i tu nastupa porlost gramatikoga tipa: govorei o aristotelikoj, stoikoj, aleksandrijskoj, novoplatonikoj ili srednjovjekovnoj tradiciji koja je utjecala na Kaia prilikom pisanja gramatike, uplie se Zvonko Pandi, koji je priredio, na hrvatski jezik preveo i komentarima popratio drugo izdanje Osnova hrvatskoga jezika, u nesuvislosti otkrivajui pritom dublju nesuvislost svake gramatike uope, ne samo one Kaieve. Kaj se riva, Zvonkec? Co se tiskas moli? to se buska ovie? Otropit u Te! Ali zaludu. Goropadno govorkalo sveudilj se banilo kao rasplodna ljudina to ugala se geslom: nasrni na srnu. Uzmimo jedan primjer. Za razvoj tradicionalnoga gramatikoga pojmovlja u antici, uz Aristotela je posebno vaan bio intelektualni pokret stoika (od 300. pr. Krista), esto zvanih gramatiari bez gramatike. Oni su izvorno kozmos vidjeli poneto razliito od Aristotela, kao jedno itavo (HOLON) okrueno beskonanim vakuumom. Kako u samom holistikom kozmosu nema vakuuma on je itav radikalno kohezione tjelesne strukture, i aktivni princip (Bog, logos, pneuma) i pasivni (tvar). Ta dva naela su pomijeana (SYNKRISIS DI HOLON) neprekidnim lancem uzroka. Polazili su dakle od kozmike kohezije i od radikalno kontinuirane, a ne individualizirane tjelesnosti, tj. od tzv. antikorpuskularijanizma. Ipak, za njih ne postoji samo tijelo. Ono to nije tijelo (TO ON) jest neto (TO TI). Takve su netjelesnine: mjesto,
5 Poelo je u Rimu, str. 210.

134 KNJIEVNA RIJEKA

vrijeme, vakuum i izrecivo (LEKTON)6. Dodue, za ovakvo bezduje u stvarima duha kriv je i Diogen Laertije ije izvjee o stoicima mjestimice granii s budalatinom. Ono za stoike navlastito tjelesno, smo eterino tijelo svega jest LOGOS sam! To eterino tijelo je slovo (GRAMMA). PNEUMA, dah koji sve proima, oslovljavanje je svega kroz LOGOS, a to omoguuje KENON, praznina, koja nije vakuum, nego NOUS kao FONE, kao PYR: duh kao glas, kao vatra. Ono izrecivo (LEKTON), zapravo ono slovljivo, jer LEGEIN znai sloviti (LOGOS = GRAMMA), je duh kao netjelesnina. Sve oslovljeno postaje tjelesnim. Kako nas oslovljava slovo? Slovo je vrijeme kao sjeme, a glas je praznica kao maternica. Oslovljeni glas je otjelovljenje po duhu. Duh se otjelovljuje kao jedan od samoglasnika (TA FONEENTA) ako je u logosnoj vatri naglaen vatreni, duhovni dio, a jedan od suglasnika (TA AFONA), ako je naglaen logosni dio. Ili drugim rijeima, samoglasnik je NOUS POIETIKOS, a suglasnik NOUS PATHETIKOS. Logosni dio je trpan (PATHETIKOS), jer je LOGOS pramjesec, a duhovni dio je proizvodan (POIETIKOS), jer je tu na djelu prasunce. Samoglasnik osvjetljava mrak iskonske patnje (PATHOS) razapinjanja eterinoga tijela na kriu iskonskoga ivota. Usuglaavanje samoglasnika kroz suglasnike proizvodi alfabet kao krini put iskonske trpnje. Taj krini put je znaenje ili znamenovanje. U tome kontekstu Prostor je Prasunce, Vrijeme Pramjesec, Praznina je Duh kao ono Slovljivo (LEKTON). Prostor je Iskon (ARHE), a Vrijeme Kon (LOGOS). Izvorno, Prasunce i Pramjesec su eterini. Tek na vatrenoj razini Prostor postaje Praznina, a Vrijeme Sjeme kao logosni oganj ili logosna vatra. Su-imanje (SYN-EHEIA) Prostora i Vremena kao eterina sveudiljnost je iskonska FANTASIA (fantazija). Zato je ono slovljivo (LEKTON) podvrgnuto (podloeno) logosnoj fantaziji (TO KATA LOGIKEN FANTASIAN HYFISTAMENON), tj. glas kao duh podvrgnut je internoj koherenciji7 slova (LOGOU SYNEHEIA). Fantazija je iskonski udar (TYPOSIS) u dui, duevna patnja koja proizvodi predobu, predstavu koju je onda mogue govorom predstaviti (LOGO PARASTESAI). To logosno predstavljanje osvjetljavanje je mraka iskonske patnje. Kako je iskonska osjetilnost (AISTHESIS) duhovne pojave estetska stopljenost s bezgraninim protokom predobi kao slika,
6 Bartul Kai, Osnove hrvatskoga jezika, Prolegomena (Semantika tradicionalne gramatike), Tusculanae editiones Zagreb & Mostar, 2002, str. 72. 7 Osnove hrvatskoga jezika, Prolegomena, str.76.

ANTUN NODILO 135

upravo logosno predstavljanje ograniava taj protok, okupira ga, shvaa ga (KATALAMBANEI), ini ga uzdunim. To znai da NOUS, duh kao vatra, postaje EPINOIA kao uzduh, glas postaje fonem, razlikovni glas, a slovo postaje grafem, oslovljena razlika. I tek tu postaje mogu slog kao EPISTEME, pristoj uz stvari jer je sada LEKTON kao stvar (PRAGMA) odreeno granicom (PERAS) po uzduju (KATEPINOIAN). To KATEPINOIAN odgovara onome KATENNOIAN u samim stvarima, uzduno odgovara udunom u stvarima, tj. misao kao granica u samim stvarima je ENNOIA, a ne naa misao. To se shvaa kroz DIANOIA-u, razduje. Osjetivost i mislivost (kroz AISTHESIS i DIANOIA-u) otkrivaju stvarnost stvari. Stvari su utoliko proizvodi iskonske fantazije i oituju se u dui kao patnja, trpnja koja proizvodi predobe, predstave koje je onda mogue govorom predstaviti (LOGO PARASTESAI). Kako je LOGOS svrha (TELOS), oslovljavanje svega kroz LOGOS kao dah, PNEUMA, koji sve proima, je HO AUTOTELES LOGOS, sebe dovrujui LOGOS to omoguuje NOUS (duh) kao KENON (praznina). Kongruentni ustroj duhovnin8 zapravo je usuglaenost samoglasnika kroz suglasnike kroz koju se ustrojuje znaenje, znamenovanje. FONE SEMANTIKE APO DIANOIAS EKPEMPOMENE, znaenjski glas od razduja izaslan zaokruuje sve u cjelinu: nicanje (FYSIS) stvari njihovo je poslanje da kroz razduje (DIANOIA) svjedoe za svjetlost, da logosno prezentirani osvijetle iskonsku patnju te da tako oslovljavajui beslovesnu bestjelesnost, cjelinom svega raspnu dani napon (PNEUMATIKOS TONOS). U tome kontekstu ime i glagol (pade i kategorema) kao najproduevljeniji9 dijelovi govora, dostatni su za izraziti po sebi kompletna znaenja (lecta)10. Zato su imenica i glagol najdaniji? Zato to oni raspinju duevni napon (PNEUMATIKOS TONOS). Ono to pogaa NOUS, ono to vidi duh je AUTO TO PRAGMA (sama stvar) kao ono pogoeno (TO TYNHANON). To znai da duh kao oznanik (TO SEMAION), kao glas (FONE), oznaava oznaenika (TO SEMAINOMENON) koji je AUTO TO PRAGMA (sama stvar). Duhom pogoenu stvar oslovljava LOGOS. Tako stvar postaje ime (ONOMA). Drugim rijeima, dodir, pogodak duha udar (TYPOSIS) je iskonske fantazije koji proizvodi patnju, trpnju (PATHOS) i stvar nie, buja, jesta (FYEI). U tome smislu dodir duha proizvodi (POIEI) stvar, tj. zapaljuje LOGOS, iji se naglaeni vatreni dio
8 ibid. str. 76. 9 Valjda: najdaniji. 10 Osnove hrvatskoga jezika, Prolegomena, str. 78.

136 KNJIEVNA RIJEKA

otjelovljuje kao samoglasnik, kao NOUS POIETIKOS, a naglaeni logosni dio kao suglasnik, kao NOUS PATHETIKOS. Osvjetljavanje trpnoga duha od proizvodnoga udar je iskonske fantazije kao faostazije, kao svjetlostaja koji osvjetljava vatrenu no. Tako je uzrok stvari njezin prirok. Stvar se pririe sama sebi kroz svoje nicanje. Imenovanje kao raanje stvari uvijek je FYSEI, po naravi, po jestanju. Stvar nie otjelovljena po duhu kao ime, pada u bitak kao iskonski pade, kao nominativ. Ili: iskon dolazi do bitka bia fantazirajui, faostazirajui. Priricanje kao KATEGOREMA osvjetljavanje je imena glagolom. Predikabilnost se zbiva u obzoru uobraziljne sveudiljnosti. Tako nastaje reenica. No ona je ontologijska, a ne ontika tvorba (POIESIS) iskonske fantazije. Raanje stvari (PRAGMATOGONIA) zapoinje od iskona (HYPARHEIN). Fantazija kao su-imanje (SYNEHEIA) Iskona i Kona urastanje je njihovo u Skonu. Skona je sredina kao ono to prosijeca, to ranjava, naprsli Iskon to udara u duu, patnja kroz koju se stvar raa, nie, buja, jesta (FYEI). Neuspjeh LOGOSA da o-kon-a izkon-ski ivot koji se raz-kon-ava kroz duh (NOUS) izravno je ontogonian, pragmatogonian u smislu hyparhijskoga pokretanja duhovnoga dohvaanja (KATALEPSIS), shvaanja stvari koje proizvodi stvar jer je duhovni dodir udar iskonske fantazije: TO KATALEPTIKEN KINOUN FANTASIAN, ono to pokree stvar-dohvatnu, stvar-raajuu pred-obu. Utoliko je raanje stvari osvjetljavanje mraka iskonske patnje, dovoenje stvari pred oi duha ime ona nie otjelovljena i pada kao pade u bitak. Kriterij toga bitka je upravo HE KATALEPTIKE FANTASIA (KRITERION EINAI TON PRAGMATON, D.L. VII, 46, 2-3) U tome smislu sama stvar je TO HYPARHON, ono zapoeto od iskona. Tako smo stigli do reenice. Svaka se, naime, gramatika, posebice sintaksa, trudi oko ispravnosti slaganja dijelova govora u reenicu po inteligibilnom ustroju11. Tradicionalna gramatika, pa tako i Kaieva, ne zna nita o subjektu i objektu, predikatu i atributu, jer ona ne pita kako se gradi reenica, i koji su elementi reenice, nego samo: kako se povezuju rijei u reenici12, to dakako proizlazi iz iskonskoga ustroja logosa, miljenja (duhovanja) i jezika. Umjesto subjekta i objekta, predikata i atributa pojavljuju se samo nominativ i akuzativ, glagol, prijelaz, tj. odnosi rijei13. Nezgoda nastaje kada se ti odnosi rijei i ustroj govora gledaju puko ontiki, tj. u stoikom epistemologijskom sustavu14 pa se usklaivanje s kongruentnim ustrojem
11 Osnove hrvatskoga jezika, Prolegomena (Heymann Steinthal, Geschichte der Schprachwissenschaft ..., 1891, str.341) str. 78. 12 ibid. str. 78. 13 ibid. str. 80. 14 ibid. str. 84.

ANTUN NODILO 137

znaenja iz opega logosa15 dogaa nesuvislo. Na primjer, reenica nije neposredni sud, nego posredovani sud ili zakljuak. Ono to posreduje je sredina kao skona. Skona je ono to prosijeca, ranjava duu, udara u nju, proizvodi patnju, a ova predobu, predstavu koju onda logos pred-stavlja, tj. ograniava bezgranini protok predobi kao slika, okupira ga , shvaa ga (KATALAMBANEI) iza ega stoji pretvorba duha kao vatre u EPINOIA-u kao uzduh. Drugim rijeima, vatreni udar iskonske fantazije u dui kojim stvar istom nie, tek na uzdunoj razini pokazuje slaganje, sudar esencije i egzistencije, fonema i grafema. U tome sudaru kao krenju bitka (koji je zemlja kao svenosivi bezdan) na jestv (OUSIA), zbiva se inspiracijom iskonske glas-be, tj. udahom kao uzduhom posredovan, zrcalni umnoaj jednoga. Tako se vatrene slike kojima odgovaraju glasovi preko uzdunih slogova preoblikuju u rije: uzduh se gusne (dichtet) do vode, do tekue glas-be metafora koja ispjevava (dichtet) svijet. Odnosi rijei posredovani su stoga odnosom elemenata. Sud je zakljuak kao sudarom elemenata iznjedrena homologija. Jer to se zbiva u reenici? Preplet znaenja! Znaenje je krini put iskonske trpnje koji se oituje kroz usuglaavanje samoglasnika kroz suglasnike to proizvodi alfabet. Preplet znaenja je preplet uglazbljenih slova. Uglazbljena slova su vezana uz elemente. Primjerice ALFA je vatreno, BETA uzduno, GAMMA vodeno, DELTA zemljano, EPSILON vodeno, ETA zemljano, ZETA uzduno, IOTA uzduno itd. Svaka rije je dakle ve homologija elemenata. Reenica je utoliko homologija homologije, simfonologija (SYN-FONO-LOGIA). U njoj je na djelu duhovno osjetilni (intelektualno zorni) suhvat bitka kao istovjetnost istine (ALETHEIA) i pojave (FAINOMENON). To je mogue zato jer je HYPOKEIMENON (podmet) duh koji je ono HOMO u homologiji. Duhom pogoenu stvar oslovljava logos. Tako stvar postaje ime (ONOMA). OMEN EST NOMEN (obrnuto nego inae: NOMEN EST OMEN). Znamen imenuje. Znak znai ime. Ime, ONOMA, prvi je stupanj spoznaje, a istovremeno deveti elementarni stupanj:eneada. Na razini eneade, svako slovo je imenica unutar imenice, grom-ada to ranjava nebo. Poetak spoznaje ranjavanje je neba, praneba, koje je logosni oganj. Tim ranjavanjem (dodir duha kao udar iskonske fantazije) poinje prodor eterinih fluida u podneblje to se oituje kao estetska stopljenost s bezgraninim protokom predobi kao slika. LOGOS, kao drugi stupanj spoznaje, ograniava taj protok otvarajui obzor moguega priricanja. Tu nastupaju KATEGOREMA (PREDICABILIA). To su rod (GENOS),
15 ibid. str. 80.

138 KNJIEVNA RIJEKA

vrsta (EIDOS), razlika ili raznoaj (DIAFORA), vlastitost (IDION) i prigodak (SYMBEBEKOS). KATEGOREMA (kako je reeno u Topici) su uvijek u jednoj od KATEGORIJA (PREDICAMENTA): AEI GAR TO SYMBEBEKOS KAI TO GENOS KAI TO IDION KAI HO HORIZMOS EN MIA TOUTON TON KATEGORION ESTAI. Kako je LOGOS TO AITHERION SOMA, eterino tijelo Iskona, a tijelo je rijeka zaborava, LETHE, spoznaja klizi u zaborav. Spajajui se s drugim imenom kroz logosno sabiranje (LEGEIN), ime sebe zaboravlja u drugome. No tu je i drugi eterini fluid, prasunanja tekuina. Njezin prodor produbljuje zaborav do idola (EIDOLON). To je trei stupanj spoznaje. Vidi (IDOLUM) nas pribliava onome znatljivome kao zaboravljenome. To pribliavanje vodi u etvrti stupanj spoznaje, u EPISTEME kao stajanje pri (pri-stoj) znatljivome na nain sve dubljega mraka, sve dubljega zaborava. Najdublji zaborav je dijalog. Prasunanji fluid razbija pramjeseev, probija ga, prolazi kroz (DIA) njega (LOGOS) i tako bljesne vid (IDEA). Zaborav (LETHE) se obre u nezaborav (ALETHEIA), u THEIA ALE, boansku skitnju, boanski noaj (THEIA FORA). IDEA, kao peti stupanj spoznaje, je OUSIA (suina, jestvo) kao FORA (noaj), iskonsko vrtloenje, vrelo smisla bitka. Imenovanje je raanje smisla bitka imenovanih bia (suih). Znaenje znaka kroz povodanj transcendira (prekorauje) sebe u smisao onoga bia ije ime znak znai (znamenuje). Transcendencija je klizanje znaenja do smisla, a taj smisao jest ideja u ovome prevrednovanome smislu. Tako se iz tvrdnje da su stoici slijedili aristotelovski ustroj bitka gdje je najprije dolazio tjelesni podloak (HYPOKEIMENON) pa potom kvaliteta (POION)16 vidi da Pandi (a prije njega gramatiari) brka NOUS (duh) i LOGOS. NOMEN SUBSTANTIVUM nije ime bia, ime supstancije, nego ime smisla bitka, tj, ideje. To znai da je imenovano bie duhovna pojava (FAINOMENON) u istovjetnosti s istinom (ALETHEIA), a ne s LETHE kako bi slijedilo iz uvida gramatiara. Zato Kai na tome tragu dijeli ime bia na vlastito, ope i zbirno. Vlastitost, PROPRIUM (IDION) spada u KATEGOREMA, dakle u LETHE (zaborav). Ontiki podloena stvar (u gramatici), primjerice Rim, kao NOMEN SUBSTANTIVUM je EIDOLON (IDOLUM), osjetilna pojava, a ne duhovna. Ili jo stroe, EIDOLON je fantazma kao proizvod osjetilnosti (AISTHESIS) i mnijenja (DOKSA). Ona je DOKESIS DIANOIAS (D.L. VII,50), mnijeva razduja. Ta mnijeva (DOKESIS) moe biti jedinstvena, navlastita kao lubena (Rim), nejedinstvena, nenavlastita, nazivno-uzmnona kao nelubena (grad) i
16 Osnove hrvatskoga jezika, Prolegomena, str. 86.

ANTUN NODILO 139

zbirna, sabirna jer u jednini oznaava mnotvo (gradska eljad)17.Luba, KRISIS, stvar je logosnoga ognja. Kao element onoga NE-JEST logosni oganj kroz lubu oituje mrnju koja se, s jedne strane, u vlastitome imenu (NOMEN PROPRIUM) Rima, koje glasi ROMA, otkriva kao obrnuti AMOR (ljubav), jer ono obrnuto od ljubavi je mrnja, a, s druge strane, u zrcalnom vrtloenju elemenata kojemu odgovara broj 7, tj. raspon od sedam iskonskih elemenata koje otjelovljuju sedam rimskih breuljaka, pa se u skladu s tim naziva la citt dei sette colli, grad sedam breuljaka ili naprosto Grad, lUrbe, jer zrcaljenje iznjedruje ono zajedniko (COMMUNIS) koje je elementarno u svemu, ono ope koje se u mnijevi (DOKESIS) priinja vjenim, pa se ROMA jo naziva i Vjenim gradom, la Citt Eterna (NOMEN APPELLATIVUM). Kako je Vjeni grad ujedno svjetski grad, gradska eljad (NOMEN COLLECTIVUM) su svijet grada. I sada je pitanje: to je ROMA kao duhovna, a ne osjetilno-mnijeta pojava? ROMA je MORA, boravite kao zaborav (LETHE). MORA je nijek ivota kao budnosti, grobite, ORA, kao krajina smrti (ORA MORTIS). Ukratko, ue i zaue (ORATIO), govor zaborava. ORATIO je LOGOS kao LETHE, zato gramatiari od starine, navlastito u srednjem vijeku nakon Boecija, uvijek rabe izraz ORATIO (LOGOS) umjesto PROPOSITIO18. Gramatika je podzemlje logike i to ne u spoznajnom, nego u elementarnom smislu: VATRA UZDUH VODA ZEMLJA ZDUH ZGAR LO HUD VRAG - GLASNICA (NOEMA) - SLOG - RIJE (KAO ZBOR GLASOVA) - REENICA (SUD KAO ZBOR POJMOVA) - PRIROK (PREDIKAT) - SKONA (KOPULA) - GLAGOL - IMENICA - SLOVNICA (LEGMA)

OKRANJ - PODMET (SUBJEKT)

17 Po Kaiu (Osnone hrvatskoga jezika) : NOMEN PROPRIUM, NOMEN APPELLATIVUM, NOMEN COLLECTIVUM, str. 277. 18 Osnove hrvatskoga jezika, Prolegomena, str. 90.

140 KNJIEVNA RIJEKA

Logika je podzemlje metafizike, a gramatika podzemlje logike. Budui da se uzduh zrcali u okrnju, a voda u zduhu, to znai sljedee: kada se slog podmee nastaje rije, a kada se rije pririe nastaje sud. S druge strane vatra se zrcali do zgara preko zemlje. Zgar je vezan uz kopulu kao podskon (HAPARHE). Podskon je LOGOS kao Kon. Kada se NOEME lue, tj. kada se vatra zrcali u zemlji, Iskon i Kon(ac) (Okon) su jedno. Zato? Jer ih Kon kao skona svezuje u jedno. Zgar je slika vatre. Slika je alegorija. Alegorija upuuje na AGORU. to je AGORA? Ono ino (ALLO u ALLEGORIA) je zgar glede vatre kroz ogledanje preko AGORE, a ona je zemlja. Kategorija je, pak, ono to je po (KATA) AGORI, po zemlji, tj. zemlji podloeno. Subjekt i predikat, podmet i prirok su dva osnovna lika kategorija (u logici). Logos kao Kon je uzrok toga da se prirok pririe podmetu kao podlozi, tj. onomu zemlji podloenomu. Zemlja kao sud, koji lui Nadzemlje od Podzemlja, razluuje ih formulom: S jest P ili stroe: S hyparhei P. Zato je glagol biti HYPARKTON REMA19, podskonski glagol. Ali to ne znai da je, kako tvrde gramatiari, VERBUM SUBSTANTIVUM20. Zemlja odgovara onomu BITI bia, pa kako se vatra zrcali preko zemlje do zgara, glagol BITI preuzima ulogu skone kao podskona (HYPARHE). Nije dakle rije o supstanciji kojoj se neto predicira nego o prevrednovanoj supstanciji, o OUSIA-i koja je FORA, iskonsko vrtloenje, vrelo smisla bitka bia. To je ETYMOS, TO ETYMON istinito znaenje rijei. U tome smislu ROMA je vrtlog zaborava, boravite (MORA) kao krajina (ORA) smrti, zaue (ORATIO) uizmenja (IMPERIUM) svega gramatizacijom niega. To nita je duh kao HYPOKEIMENON. On (oslovljeni duh) je Prijestolnica svijeta (CAPUT MUNDI), glava (CAPUT) kao posuda prepuna prasunanje svjetlosti, Apostolski prag (LIMEN APOSTOLORUM) ukoliko su apostoli samoglasnici i suglasnici, poslanici odaslani da svjedoe prasunanju svjetlost. AMOR INTELLECTUALIS LITERAE ROMA EST, to doslovno znai: Rim je duhovna ljubav slova, a glazboslovno znai: svi putevi vode u Rim, jer AMOR (EROS) je logosna vatra inficirana mrnjom (ROMA je obrnuti AMOR) koja pokree lubu (KRISIS) to se oituje u zrcalnom vrtloenju elemenata kojemu odgovara broj 7, tj. raspon sedam iskonskih elemenata koje otjelovljuju sedam rimskih breuljaka. Raspon od sedam elemenata ogleda se i u sedam padea kojih je po Kaiu kod nas u jednini skoro uvijek sedam21. Pade spada u atribute i o
19 Osnove hrvatskoga jezika, Prolegomena, str. 86. 20 ibid. str. 86., str. 322. 21 Osnove hrvatskoga jezika, str. 229.

ANTUN NODILO 141

njemu je u Osnovama hrvatskoga jezika rije u dijelu naslovljenom De atributis partium orationis (O atributima dijelova govora). Pandi je u podrubku stavio za atribute ACCIDENTIA. To znai da padei spadaju u KATEGOREMA, dakle u LETHE (zaborav). No to je s padeom ako spada u ALETHEIA-u (nezaborav), tj. to ako je pade duhovna pojava (FAINOMENON)? EN ARHE EN HO LOGOS ... znai U Ocu bijae Sin ... Sin je iskonski Kon, a ono iz u Iz-konu je Duh kao Oeva otvorenost za ujednost. Iskon je ujednost Oca, Sina i Duha. Zato iskonsko vrijeme tee od Kona do Kona, od poetka svega kroz imenovanje Boje (imenovanje je ujednost Duha kao Oeva Glasa i Sina kao Slova) do doetka Kristovim zarukama na koncu povijesna vremena. Boje stvaranje je imenovanje. Prvi dan stvaranja je, stoga, prvi pade iskonskoga ivota, a to je NOMINATIV, imenski pade. Taj pad u imenovanje, taj imenski pade prosinue je Iskona kao Prasunca kroz svjetlost u rastavi od tame. Zato se prvi dan stvaranja imenuje Sunevim danom (SUNDAY). No, tek drugi dan stvaranja u doslovnom smislu potpada pod GENITIV, pade roditeljni koji naslovljuje pad u genezu,tj. otpad kroz raanje. Zato? Sin je Pramjesec. Njegovo zatvaranje Oeve otvorenosti (Duh) zatvoreno je nebo, svod koji rastavlja vodu od vode, vodu pod svodom od vode nad svodom. Tek ovim mjeseevim rezom, kroz prozirnost neba, otvoreno je raalako podneblje rtvom Sina, jer vode se rtvuju zatvaranju Neba (Duh). Zato se drugi dan stvaranja imenuje Mjeseevim danom (MONDAY). To padanja u genezu naznaeno padeom roditeljnim produbljuje se u treemu danu stvaranja do DATIVA, padea davanja, koji naznauje davanje plodova zemlje, tj. onoga bezvodnoga u rastavi od mora kao zborita vodena. Marsov dan (TUESDAY, day of Tiu, the god of war), dan je davanja kao ratovanja. I dok je prvi dan ratovanje kao zatvaranje bezdana (Otac) svjetlou, drugi dan zatvaranje neba (Duh) svodom, trei dan je zatvaranje zemlje (Sin) davanjem plodova u kojemu zatvaranju jestaju jestvujua (sua) iz mraka na svjetlost dana oslobaajui Iskon njegove tame s jedne strane, a uvajui mu osobnost s druge strane. Treega dana, dakle, dolazi do rijei rat za iskonski ivot koji se oituje kao raanje zemlje, tj. davanje plodova. Merkurov dan (WEDNESDAY, Wodens day, the chief Teutonic god), dan glasnika (Merkur) vrhovnoga poretka, naznauje propadanje u AKUZATIV , pade optube pod kojim stoji sve to gledaju nebeska vidjela kao oi neba stvorena etvrtoga dana stvaranja. Optuba je prouzroena (ACCUSO

142 KNJIEVNA RIJEKA

od AD-CAUSA) luenjem nebeske od iskonske svjetlosti, svjetlosti Prasunca od svjetlosti sunca i ostalih vidjela, to odsudno je zrcaljenje prvoga dana (Otac kao svjetlou zatvoreni bezdan) u etvrtome. Jupiterov dan (THURSDAY, Thors day, the god of thunder), gromuje kroz VOKATIV, pade glasanja Duha na iji se zaziv nebeske i morske ivotinje (stvorene petoga dana stvaranja) svojom krilatou i pokretljivou utjeu kretanju kao otvorenosti spram svjetlosti, i kao takve stoje pod optubom nebeskoga suda (KRISIS) kojim se lue vode nad svodom od voda pod svodom, to je zrcaljenje drugoga dana (Duh kao svod ili zatvoreno nebo) u petome. Zatim slijedi Venerin dan (FRIDAY, Fri, Frig-ga, the wife of Odin and goddess of the heavens) koji svojim svjetlonoinim sjajem smjeta sve u pad LOKATIVA, u pade mjesta, u vezanost mjestom, tj. obuzetost svijetom. Zato kretanje zemaljskih ivotinja stvorenih estoga dana dana stvaranja upuuje u usporedbi s pokretljivou zranih i morskih vie na mirovanje, na okrenutost tami. Izmjetenost iz svijeta i neumjesnost (ATOPIA) u svjetskim stvarima zato su odlike ovjeka (stvorena takoer estoga dana) kojemu je umjesto lanoga Lucifera, tj. Venere kao boginje osjetilne ljepote, Isus istinska zvijezda jutarnja (Otkrivenje, 2,28), to zrcaljenje je treega dana (Sin kao zatvorena zemlja) u estome. Napokon slijedi Saturnov dan (SATURDAY, Saturns day) kao pad u INSTRUMENTAL, pade ureaja i ustroja (IN-STRUMENTUM), tj. vremena (Saturn je Kron, bog vremena) kao ustrojnika i urednika (INSTRUCTOR), to zrcaljenje je etvrtoga dana (vidjel kao nebeski znaci vremena) u sedmome (sedam je tradicionalno navlastiti broj vremena). Vrijeme je vrtnja, iskonsko vreteno, pad koji sama sebe obre u uspon. Utoliko je Saturnov dan nedjelja, a ne Sunev dan, jer djelovanje je proizvoenje razlika kroz rastave, dok je sedmi dan sustavljanje u istovjetnosti poetka i doetka na obodu vrtlona kruga, u sveudiljnosti okruja Bojega. to primjerice tu u okruju Bojemu znae padei? Nominativ naznauje Prostor, Prasunce kao Prostor, prosinue Iskona kao Prasunca kroz svjetlost u rastavi od tame. Genitiv, dativ i akuzativ naznauju Vrijeme u odrednicama prolosti, sadanjosti i budunosti. Tako Pandi navodi bizantskoga gramatiara Maksima Planudesa (1225 1305) koji povezuje genitiv s pitanjem POTHEN (odakle?), tj. s prolou, dativ s pitanjem POU (gdje?), tj. sa sadanjou i akuzativ s pitanjem PE (kamo?), tj. s budunou22. U tome surjeju budunost nastaje lubom (KRISIS) svjetlosti Prasunca od svjetlosti sunca i ostalih vidjela. Rastavljanje svjetla (Prostor = prasunanje svjetlo) od svjetla (vidjel kao znaci Vremena) je buduonosno u smislu
22 Osnove hrvatskoga jezika, str. 104.

ANTUN NODILO 143

prediciranja. PREDICAMENTUM, tj. KATEGOREMA je optuba, a akuzativ pade optube. Sve to gledaju nebeska vidjela kao oi neba, kao EKPOMPE, izaslanstvo neba ukorljivo je i krivo zbog svoje ukradene svjetlosti. Krivost kao nagib, upravo je pad i od-pad od pravoga (prosinua prasunanjega) svjetla. Taj padeni otpad, zbog onoga PRAE u PRAEDICAMENTUM, uvijek je ve neto prolo. Vrijeme je Pramjesec, to znai da je njegovo svjetlo oduvijek ve ukradeno. Genitivno pitanje odakle smjera na raanje od ukradene prasvjetlosti. EISPOMPE je crpljenje iz izvora ukradenosti svjetla, a to je LOGOS kao Vrijeme, kao Pramjesec. Ali raanje je poslanje (POMPE). Roena su poslana su da u sadanjosti (koja je vezana uz dativ) svjedoe ne ukradenu, nego iskonsku svjetlost, da sebe davaju (pade davanja) kroz oploivanje, da budu plodovi zemlje. No tek e u LOKATIVU kao osjenjenju dativa23 ovjek (stvoren estoga dana), othrvavi se vezanosti i obuzetosti svijetom, svjedoiti iskonsku svjetlost i tako uiniti da ukradena svjetlost postane istinska, tj. da Sin postane istinska zvijezda jutarnja (Apokalipsa, 2,28) to zrcaljenje je treega dana stvaranja u estome. EISPOMPE, POMPE i EKPOMPE su tako vezani uz genitiv, dativ i akuzativ. Vokativ, lokativ i instrumental samo su njihova osjenjenja (zrcaljenja). to primjerice u tome surjeju znae nominativ i akuzativ u reenici: Svi putevi vode u Rim (Tutte le strade coducono a Roma)? Svi putevi zavode u Rim? Optuba glede Rima je oita: Rim je lano sredite svijeta. ROMA je bludnica. Povijest kao zabluda i bludnja njezino su djelo. Zato je Rim lano sredite svijeta? Zato je u njemu svjetovnost svijeta utonula u zaborav (LETHE)? Svjetovnost svijeta je SUBSTANTIA. Ona je kao rije prijevod od OUSIA, suina, jestvo. Jestvo (OUSIA) je iskonsko ognjite HESTIA (Platon, Kratil, 401c5), tj. VESTA, ija je sveenica Reja Silvija majka Romula i Rema. Iskonsko ognjite duhovna je vatra, kaos ljubavi (AGAPE) kao HYPOKEIMENON, majinstvo (MATERIA) u svemu zbivanju. Dok je duh kaos ljubavi, vrijeme je ljubav kaosa i to ljubav kao EROS, kao AMOR. AMOR je obrnuta rije od ROMA, tako da je ROMA od AMORA kao ljubavi kaosa obratom postala iznova kaos ljubavi, ali obratom unutar vremena. Vremenu dakako odgovara LOGOS kao LETHE pa je SUBSTANTIA svega od prostornoga prosinua Prasunca prevrednovana u vremensko prosinue Pramjeseca kao ukradene svjetlosti, tj. utonula u LETHE (zaborav). Ta temeljna zabluda i bludnja koja je uinila da AMOR INTELLECTUALIS LITERAE ROMA EST, da je Rim duhovna ljubav slova kao zaborava (LETHE), moda bi se mogla preobrnuti iz temelja ukoliko bi se duhom spalilo Eneidu i tako iskupilo pjesnitvo,
23 ibid. str. 120.

144 KNJIEVNA RIJEKA

koje iznosi na vidjelo majinstvo (MATERIA = duh kao ljubav, kao vatra) u svemu zbivanju, od literatstva, od utonua u zaborav (LETHE), od njegove zabludjelosti u opajanje praznim oblicima, praznim rijeima kao skliskim zmijolikim vijugama u vrtoglavoj opojnosti neprestana izvijanja i okretanja. Spaliti Eneidu da bi se njezinom vatrom povratilo plamno (prostorno) sredite bitka. A to se moe jedino prolaskom kroz bezdan istoga srca, kako naega tako i srca jezika. Moramo se sunovratiti u najdublju dubinu kako bismo doprli do ponora jeke istoga srca jezika iz kojega se odzrcaljuje naa slika prema nebu nad nebesima sve do Oeva oka. Jer kada zrcalni preobraaj bude uznapredovao do sredinjega ognja tada e bljesnuti trenutak sveoptoka, i u zbilji takvoga sudnjega dana, ono sedmobojno e se ujediniti u bjelokosni proplamsaj sudnjodanske bjeline. Ali neprobuene ikakvim zemnim plamom zamukle su vatre neba u bezimenosti, zautjelo je sredite bitka ohladnjelo od daha niega. Da bi se rastvorila utroba neba i razbio zmijski prsten vremena treba se iznova probuditi za ljubav (AGAPE) jer ona je pratemelj zbilje, prasuneva grmljavina ognja koja ujedinjuje sve u kruglju svijeta. Bez nje sve je okamenjeno u osami Rima kao krajine smrti (ORA MORTIS), u zauu (ORATIO) uizmenja (IMPERIUM) svega gramatizacijom niega koje (nita) nije duh kao HYPOKEIMENON nego SUBSTANTIA utonula u zaborav (LETHE) kao dah (LOGOS), kao kozmika pneuma u izaslanstvu (EKPOMPE) u duu24 kako ovjeka tako i svijeta to je izravni padeni otpad u akuzativ, u Rim, u koji nas zavode svi putevi. Nominativ svi putevi naznauju to logosno izaslanstvo (HE EKPOMPE HE LOGIKE), puteve gramatike koji nas svode (CONDUCONO) na one koji (kao Rimljani) zaboravljaju kamo put vodi (Heraklit, frag. 71). Utoliko naslov knjige Poelo je u Rimu Stjepana Krasia upravo pogaa u sredite, u sr gramatizacije niega. Pitanje kako gramatika preko imena i padea kodira prostornu narav svega bivstvovanja?, o kojemu u Prolegomeni (str. 134) govori Pandi, stoga je nesuvislo jer je prostorna narav kao sintagma mig da se tu nita ne vidi i da se brkajui prostor i vrijeme ne moe nita vidjeti od suvislosti cjeline bivstvovanja. I nije pritom rije o neupitnome primatu filosofije nad gramatikom25 nego o suvislosti ili nesuvislosti naega ivota i ivota cjeline. ivot cjeline je na kocki ukoliko je gramatika nesuvisla. I na koncu, to se tie glagola, vremen i vremena smoga, kakve veze imaju fizika i gramatika da bi tako bitna bila Aristotelova definicija vremena iz
24 Osnove hrvatskoga jezika, str. 102. 25 ibid. str. 138.

ANTUN NODILO 145

Fizike za analizu glagolskih vremena u humanistikim gramatikama26? Kratko reeno: LOGOS je FYSIS kai GRAMMA,jestost i slovo, slovljenje svih jestvujuih (suih) (PANTA TA ONTA), jestanje svih oslovljenih (PANTA TA GRAMMATA). Slovnica je jestosnica, dodue samo na eterinoj razini. Jezikoslovci koji brkaju starinu i eterinu razinu govore o najstarijemu dobu u razvoju jezika u kojemu nema nikakve vremenske kategorije glagola nego samo vidovi (infektum, konfektum, perfektum). Ali vid preko svrhe ukljuuje u sebe vrijeme. LOGOS je iskonsko Vrijeme. On je Svrha. Kretanje LOGOSA je zatajivanje Iskona. To kretanje nije u opreci s mirovanjem nego smiraj okraj i kretanja i mirovanja, urastanje Iskona i Kona u Skonu, u solsticij, svjetlostaj (FAOSTASIA). Skona je trenutak kao broj kretanja (ARITHMOS KINESEOS). Ono prije (PROTERON) i ono poslije (HYSTERON) glede svrhe, tj. glede LOGOSA su iskonije i nakon. Tako bi Aristotelova dafinicija vremena (HO HRONOS ARITHMOS KINESEOS KATA TO PROTERON KAI HYSTERON ESTIN) glasila: Kon je skona prema onome iskonije i nakon. Iskonije od utaje (LETHE) je neutaja (ALETHEIA), a nakon utaje je agapetini kaos duha kao vatre. Svreni glagoli su logosni, vremeni, a nesvreni noetiki, duhovni. Ili jo stroe: noetiki su nesvrnosvrni (jer se NOUS probija kroz LOGOS), a logosni svrnonesvrni (jer NOUS pali logosnu vatru, logosni oganj). Tako se isprepliu svrnost i nesvrnost. Prodorom logosnoga ognja kao svrne nesvrnosti u duhovnu vatru raa se infektum kao uzduh. Kako je nesvrnost infektuma uzduna, vatreni element postaje svran, postaje konfektum. Nesvrna svrnost kao rastajivanje i svrna nesvrnost kao utajivanje Iskona imaju za rezultat najprije raanje opreke konfektum (vatra) - infektum (uzduh) kroz DIAFORA-u NOUS-a i LOGOS-a, a zatim njezino ukidanje u duhovnoj vodi, u zavrenosti perfektuma. U tome smislu zemlji odgovara konfektivno-infektivni perfektum ili apsolutni (ne relativni) pluskvamperfekt. Kako zemlji odgovara bitak bit-ja, on je vjeno bivi proli bitak, nesvrno-svrna svrno-nesvrna zavrenost. U tome kontekstu aorist imperfektivnoga glagola (vatra + zrak) i imperfekt perfektivnoga glagola (zrak + voda) omoguuju heraklitovski put prema dolje od vatre preko zraka i vode do zemlje. Uzmimo jedan jezini primjer iz Besjeda svarhu evanelja nedjeljnijeh fra Matije Divkovia (Venecija, 1616): Vele da sveti Ivan Krstitelj staja u pustinji kako jedan pustinjak dvaest i pet godita (52)27. Sa stajalita stazijskoga jezika (biti=stajati) radnja je vrena i izvrena, protekla je, u
26 ibid. str. 136. 27 Eduard Hercigonja, Na temeljima hrvatske knjievne kulture, Matica hrvatska, Zagreb, 2004, str. 549.

146 KNJIEVNA RIJEKA

odreenom segmentu prolosti28. Aorist staja ograniava protok radnje dok bi imperfekt stajae samo oznaio razlivenu, niim ogranienu radnju u prolosti paralelnu s drugim radnjama29. Faostazijski jezik ima meutim osebujniju uobrazilju (FANTASIA=FAOSTASIA, uobrazilja=sjetlostaj): Ivan po imenu naznauje onoga koji je bogu mio. Milost i milina boja su STORGE: ljubav u elementu vode. Zato Ivan krsti vodom. On je Ivan Krstitelj. No, on samo poravnava put (ravnina je geometrijski ekvivalent vode kao elementa) Isusu Kristu koji krsti ognjem. Izmeu vatre i vode posreduje uzduh, tj. zrak. On odgovara FILIA-i, ljubavi (skrb, briga, prijateljstvo) u elementu zraka. Zato e se simbolino dvojica (uzduh je drugi element) Ivanovih uenika pridruiti Isusu nakon to Ivan imenuje Isusa Jaganjcem Bojim. Ono to FILIA kao skrb ispunjuje je briga za jaganjce, za stado. Aorist imperfektivnoga glagola staja svezuje vatru i zrak, oganj i uzduh i tako naznauje Ivanovo stajanje pri onome koji dolazi nakon njega, a koji je pred njim jer krsti ognjem (element vatre kojoj odgovara ljubav kao AGAPE) svoje stado (element uzduha, tj. FILIA-e). Ali da bi se to moglo, stajati pri Isusu na nain aorista imperfektivnoga glagola, nezaobilazno je najprije produbiti FILIA-u do AGAPE. Jedan od dvojice Ivanovih uenika to se pridruio Isusu, bio je Andrija brat imuna Petra kojega (Petra) Isus pita: imune Ivanov, AGAPAS ME, ljubi li me? To znai: jesi li primio krtenje ognjem? Petar odgovara: FILO SE, ljubim Te, to znai: pridruio sam Ti se (uzduh je drugi element) radi skrbi za ovjetvo kao ono ljubljeno u svakome ovjeku koje nas ini istim i istinitim. Da, Gospodine, Ti vidi moju naklonost, moju uviavnost glede skrblju i ljubavnom brigom posredovane istosti. Na to Isus njemu ISTOMU (AUTO) prozbori (LEGEI): Pasi jaganjce moje (Iv, 21, 15). Ono to FILIA kao skrb ispunjuje je briga za nejako stado koje se, meutim, moe uistinu osnaiti jedino kroz AGAPE. Zato ga pita drugi put: imune Ivanov, AGAPAS ME, ljubi li me? Da, Gospodine, prozbori ISTI (njemu ISTOMU), FILO SE, ljubim Te, tj. Ti vidi da smo sljubljeni kroz istost u vidokrugu istote; ta vid (EIDOS) i nije drugo do ono isto istomu isto. Pastiruj ovce moje prozbori mu isti. Trei put, meutim, upita Isus ovako: FILEIS ME, ljubi li me, imam li tvoju brinu naklonost i prijateljstvo kao skrb oko onoga u ivotu ovjeka najviega, najovjenijega, najistinitijega, ovjetva kao istosti koja nas ini istinitima? Zaboli (ELYPETHE) Petra to njega ISTOGA pita po trei put FILEIS ME i prozbori njemu ISTOMU (AUTO): Gospodine, sve Ti vidi, Ti spoznaje da FILO SE, da Te ljubim. Pasi ovce moje prozbori ISTOMU Isus. Makar FILIA i osnaila jaganjce do ovce, nezaobilazno je rtvovati ga i tako produbiti ljubav do AGAPE. rtva Isusova, on sam kao
28 ibid. str. 549. 29 ibid. str. 550.

ANTUN NODILO 147

vazmeno janje rtvovan je da se ovo produbljenje uistinu dogodi. Uviajui razliku ljubavi kao AGAPE i ljubavi kao FILIA-e, Ivan Krstitelj staja u pustinji 25 godina. to to znai? Pustinja je susret vatre i zemlje, tj. ona je dovreni put prema dolje: vatra-uzduh-voda-zemlja. Da je pisalo stajae (imperfekt imperfektivnoga glagola) u pustinji , to bi bilo samo voda+zemlja. Da je pisalo staae (imperfekt perfektivnoga glagola30 ), u pustinji to bi bilo uzduh+voda. No pisalo je staja (aorist imperfektivnoga glagola) to je vatra+uzduh da se naglasi (duh=glas) krtenje ognjem koje on kao onaj koji krsti vodom istom priprema. 25 je kvadrat broja 5, svadbenoga broja. 5 je zbroj od 2 i 3 (2+3=5), enskoga i mukoga broja, brojeva Zemlje i Neba. On ini da bude kako je na Nebu tako i na Zemlji. Sam kvadrat broja, pak, znamenuje pravost (DIKAIOSYNE, pravednost) i ini da sveza Neba i Zemlje bude prava, da bude ono to joj oduvijek ve bijae bilo biti. ini se da je sveza Neba i Zemlje ponajbolje naznaena u Svetome pismu. 1625. godine Kongregacija za irenje vjere u Rimu dala je nalog Bartolu Kaiu da prevede Sveto pismo. Prijevod je 1633. predan u Rim. No, tiskanje je zaustavljeno. Po istraivanjima Ivana Goluba (Tko je zaustavio tiskanje hrvatske Biblije Bartola Kaia) zagrebaki biskup Franjo Ergelski pie Kongregaciji svetoga oficija u Rimu da se odloi tiskanje Novoga zavjeta prevedenoga na dubrovako narjeje i dubrovaki izgovor jer je rije o interesu itave nacije takobrojne, rasprene po tolikim kraljevstvima i zemljama Europe, ne jedne samo biskupije dubrovake. Tako utvruje Golub i kae: Ne smije se smetnuti s uma da zagrebaki biskup pie iz kajkavskog Zagreba. Njega u najmanju ruku zbunjuje prijevod Svetoga pisma na jezik koji se u njegovu Zagrebu i nadaleko po biskupiji ne govori. Bilo je to sueljenje kajkavskog i bosanskog govora. Izgleda da su moji strahovi, iz vruega limenoga auta od 17. rujna. 2010. na Pilama, o tome da nam kaj prijeti i da nas ujeda, ipak donekle bili opravdani. Bilo kako bilo, sastanak ili sjednica Svetoga oficija ondanji naziv congregatio odrao se u etvrtak 23. lipnja 1633. u Apostolskoj palai na Kvirinalu, i to pred samim papom Urbanom VIII. Meu podastrtim
30 Po stazijskome jeziku imperfekt perfektivnih glagola svezuje meusobno uvjetovane svrene radnje u radnju to traje. No faostazijski gledano, vidski slijed radnji: staja (vatra+uzduh), staae (uzduh+voda) i stajae (voda+zemlja) uvjetovan je susretom vatre i zemlje kao pustinjom tako da se cjelina radnje Ivana Krstitelja oituje u njegovome sebeinjenju dijelom, a taj dio se oituje u njegovome bivanju cjelinom. To znai da on kao pustinjak unosi duhovni, noetiki, nesvreni moment, unosi vjenost u svrne, vremene, konane radnje tako da imperfekt perfektivnoga glagola oznaava radnju koja traje zauvijek, jer svezi Neba i Zemlje oduvijek ve bijae bilo biti.

148 KNJIEVNA RIJEKA

predmetima bio je i pismeni podnesak biskupa zagrebakoga koji trai da se zaprijei tiskanje Novoga zavjeta na ivome jeziku dok se ne dobiju potrebna obavjetenja. Poto je proitana predstavka, Presveti je naredio da se obustavi tiskanje dok Sveta kongregacija drukije ne odredi. Golub dalje kae: To je bio udarac ne samo Kaiu, prevoditelju Biblije, Celesiju, dubrovakom nadbiskupu, odobritelju Kaieve Biblije, nego i Ingoliju, tajniku Propagande, promicatelju tiskanja hrvatske Biblije...Kao crkveni ovjek on se pokorio papinoj odluci. Tono godinu dana kasnije 13. lipnja 1634. povjerenstvo od tri kardinala i sedam uglednih teologa savjetnika Svetoga oficija koje je osnovao Urban VIII. donijelo je odluku da novi Kaiev prijevod nije potreban. Urban VIII. prihvatio je taj zakljuak i dao mu snagu odluke. Neka kasnija jo Kaieva nastojanja kao i hrvatskih sveenika 1642. kod pape da se ipak Kaieva Biblija tiska, ostala su bez uinka. Da je tiskana, tada bi sudbina hrvatskoga jezika pola drugim tokovima. Imali bismo, zacijelo, ve tada standardiziran hrvatski jezik i bili bi predusretnute mnoge nedoumice i nezgode kasnijih vremena. Ali, hoe, nee, eto nas u kasnijim vremenima. Danas je 23.11. 2010. godine. Hrvatska Biblija Bartola Kaia tiskana je prije 10 godina. Citiram samo nekoliko stihova iz Pjesme nad pjesmama da se vidi kakav je jezik: Koliko si lijepa, prijateljice moja, koliko si lijepa! Oi tvoje od golubica bez onega to se unutarnje taji. Isto mjesto u Bibliji Stvarnost, Zagreb, 1968, glasi: Kako si lijepa, prijateljice moja, Kako si lijepa! Ima oi kao golubica (kad gleda) ispod koprene. to je to to se unutarnje taji, ne to se izvanjski taji, to je zastrto koprenom, nego to je ono otajno to je uronjeno u utaju (LETHE)? Da bi to providjeli, Kaiu na spomen, moramo se zaputiti (u ljubavnoj gledbi duha) u tumaenje Pjesme nad pjesmama, onkraj strofa od srebra, sve tamo do krasote prozirna zlata ka oni a napol mrtvi zajik zdiguju z popela.

ANTUN NODILO 149

1. Pjesma nad pjesmama Proslov TO FILEMA AGAPES, iskonski cjelov ljuveni, put je duhovna ljubobrija (AGAPOFILIA) to iznjedruje dobrosrdnost u svrsi imena rasprostrtih praprsi ljubavi (AGAPE). Uronjeno u prabljesak Iskona, natopljeno od prasuneve tvari sazdana ulja, to ime je miris grimizna vrela nadmonoga svekolikomu lunarnomu daru mirodija. Cjelov, naime, kojim prebijelo lice prasunca obljubie neanide, odao je tajnu kraljevskih odaja dublju od blaene neutaje (ALETHEIA) vina. Kada se duhom gleda ljubav, tada se u ljubavnoj gledbi duha ona najradije krije u goruemu srcu ognjenoga oceana. A to se njegovi otkucaji u tiinu Iskona povlae dalje, to blie do nje stie onaj njeni dah vjetrolike krasote (AGALMA) udovine due neanida. Pjesma prva Tamo, u okruju svoje jedinosti, iza Salomonovih zavjesa, na oltaru od ljuvena ognja, noem od sunca (HELIOS), naprasno je sprila prasuneva protuberanca cedrove nebnice bjeloprsne puti zarunice. Lice joj sja sjajem Crna Mjeseca uronjeno u tamu koja je ivot, u crni oblik to je ljepota. Njezino sudbotvorno uvanje vinograda usljedak je razbludne srdnje kao bludnjom Crna Mjeseca posredovane usrdne zablude iskonskoga majinstva. Cjelov za Crnu Lunulu ne moe stoga ouvati vinograd u njoj jer je njegova tajna dublja od neutaje vina! Aneo ljubavi nadkriljuje je u podne (MESEMBRIA) kad usreditene due, nad ponorom srca njie nogama prkosei drugosti drugova (HETAIRON). I iako se u ljepoti svoje istosti i nije spoznala dok lutala je u drugosti, tragovi preobilja njezina srca vode je ravno u vatru ljubavi. Krilata poput faraonovih konja to odnose duu u okuje onoga velikoga ini se zarunica zaruniku: uruljiva rukom Iskona za zlatno podoblje onkraj podobna srebra. Iz ruke pak Iskona prokapa smirna i zreo kao grozd ciprov isporuen je zarunici njezin pronicavi pomazanik ljubavi. Ali susjenje (SYNSKION) Crna Mjeseca postelja je njihova, a okuje vina (OIKOS TOU OINOU) stan ljubavi. Cjelov za Crnu Lunulu u okuju vina mogla bi se moda nazvati ta bolna zaruba ljuvena, taj as kada smrt i raanje mijenjaju mjesta, kada zarunici umiru od ljubavi da bi se rodili, kada to ljubav bude htjela.

150 KNJIEVNA RIJEKA

Pjesma druga Zagaena zracima Crna Mjeseca ljubavna vatra proizvodi tek ljuvenu opsjenu. Tamna mjeseina samo naglaava sjenke stvarajui pukotine tmine meu zarunicima kao sjenama sna. Prije nego dan izdahne i sjene se spuste uzalud trai zarunica svoga ljubljenoga. On samo je sjen to luta, glas (FONE) to prelijee brda i zaviruje kroz prozorske reetke. Ili moda nije tako? 1.4. Pjesma trea Sjene i sablasni odrazi diu se iz pustinje ljubavi i titraju kao zgasli plamen, kao stup dima iz kda smirne i tamjana i svih praaka mirodijskih. Nosiljka Salomonova, iznjedrena u misi sunca i mirisa, crpljena iz onirikoga bezdana, vodoravni je udarac podrugljiva snovienja to duri se u dodiru s udima noi. udo je noi voljeti nita, i s tim niim maevale su se bijele sablje ljiljanove, usne zarunikove iz kojih smirna tee: Koliko si lijepa, blizkinjo moja, koliko si lijepa! Oi tvoje od golubica bez onega to se unutarnje taji. Vlasi tvoji kakono stada od koza, koje su uzile s gore Galaade. I zar je udo to su se u tome gubikozju Crna Mjeseca, prije nego izdahnuo je dan, izgubile sve mane, sve ockvarnosti zarunice? Ali nakon trodnevne ljuvene smrti, u kojoj se utonula u iskonske vode u krilu Tame krila, Crna Luna je uvijek iznova spremna da ljubavnomu cjelovu sunca daruje jednu svoju polovicu. Njezin jedan pogled stoga ranjava zarunikovo srce i taj pogled, koji vida zjenom zjene bolni nevid vida, iznova je tajnovitiji od neutaje vina i dopire do vrela ive vode (FREAR HYDATOS ZONTOS). 1.5. Pjesma etvrta Iz svake kapi biserne rose poezije, koju poput boanske koljke izvlai iz iskonskih vod ruka pjesnika, rascvjeta se udnja kao cvijet rue rse. Zarunikova glava prepuna je rose, a kosa nonih kapi pa je on zarunici sav od udnje (HOLOS EPITHYMIA), sav od ljupkosti. iva suneva voda uinila ga je zlatoglavim premda mu uvojci, crni poput gavrana

ANTUN NODILO 151

(MELANOS HOS KORAKS), jo nose biljeg Crna Mjeseca. Ali oi pune poezije, zarunice bolne od ljubavi, mogu li vidjeti drugoga do onoga koji se istie meu tisuama rukama svojim od zlatna prstenja i nogama svojim na zlatnome podnoju? 1.6. Pjesma peta APOSTREPSON OFTHALMOUS SOU, odvrati tvoje zjenice Crna Mjeseca od mene, kae zarunik, jer lijepa si kao mjesec (KALE HOS SELENE), ali izabranica sunca (EKLEKTE HOS HO HELIOS). Taj bljesak (ASTRAPE) oiju zarunice koji odvraa oi (OPA APOSTREFEI), bljet to iba i zbunjuje s rubova prepasti straan kao vojska pod zastavama, bljesak je treega oka kojim se duh (NOUS) probija kroz iskonsku pomraku. Nebo gubi obale gdje se moe izbjei ivot i zarunica, poput zore to dolazi, iri miris mandragore dok usnama od dobra vina iznova nudi da umru od ljubavi! 1.7. Pobjeda i trajnost ljubavi No dublja od neutaje vina to tee s usana usnulih budnost je zarunikova srca i premda je njezina ljubav jaka kao smrt (KRATAIA HOS THANATOS AGAPE), on je probudio svoju dragu pod jabukom, stablom besmrtnosti! Ljuveno obilje njihovih srca vodi ih stoga ravno u ognjeni ocean ljubavi (AGAPE) iji iskonski ar sada vie ne mogu potopiti nikakve mjeseeve vode. Lijepi kao Iskon, onkraj strofa od srebra sa zjenicama bez obzorja, sjahu drhtavi od tiine i prozirna zlata.

152 KNJIEVNA RIJEKA

LJERKA CAR MATUTINOVI

Sluajui um vjetra u granama

SLUAJUI UM VJETRA U GRANAMA Sluajui um vjetra u granama moje srce obnavlja nekorisne susrete i udne rastanke pod kronjama topola, dok sabirem umno listanje vjetra, pomiljam na ljupka besmislena lutanja u postojanim sudarima lia, raspinjem se na stablo sjeanja od svakodnevice otrgnuta, tunom mahnitanju vjetra preputena, zatravljeno oslukujui pjev nevidljivih sirena neutjean zvuk njihovih kristalnih lira, sjeanje je oblik ivota, to su pohranjene obmane lakovjerne i propustljive

NAMEE MI SE DANE Namee mi se dane svojom grubou kao da mi je netko vrsto prilijepio prste na kapke, pao mi odjednom na oi mrak gust i opasan, zaljuljao me hitro unatrag pa onda u lijevo, kakva kmica,s mukom pomiem tue prste s moga lica i gledam vidim ljudske prilike skrbne i pogurene pod teretom tzv. ivota, moda je i njih mrak zaskoio za zemlju zakvaio

LJERKA CAR MATUTINOVI 153

INI SE ini se da pobjeuje, a ve si izgubio na polasku, ivot se ne ponavlja kao ni susret koji si propustio, zrcalo nas razdvaja, zrcalo je prazno, vrijesak umjesto rue, otrgnuti trn ubada duu poput strjelice, nemilice je odvaja od tijela to se, klonulo, hrani strpljivou i nadom zaboravljena njenost pretvara se u rtveni ritual, u upanje srca, na kraju krajeva sve je podlono odvajanju rastajanju neto poput vrtoglavice, mjesearenja NAGINJEM SE NAD PROHUJALIM VREMENOM Naginjem se nad prohujalim Vremenom koje je pomelo mnoge ivote oistilo mnoga srca od sumpora i plaa, miriim vrijesak umjesto rue cipelice koje je ostavila Pepeljuga nisam pronala, kadikad sam kocke bacala, ali estica se nije pokazala uostalom, prihvatila sam ureze na licu okrnjen mjesec ih odnosi, eto, gledam a ne vidim, prilagodba je sveta stvar i tzv. srea tko je ljivi, opora je i trpka skromna i nenametljiva, traje tek trenutak onda tu je i kutak u kojem brusim suze i dok nitko ne gleda, otplaem Tko je bez misli neka prvi baci kamen

154 KNJIEVNA RIJEKA

TO SE KNJIGA TIE to se knjiga tie tu sam postojana ostajem definitivno pri svome, itam odabrane, zaposlim ruke i raunalo u tome sam svoja, knjigama oblaem svoju duu kao podstavom, na police se slaem, lebdim nad njima kao aneo laka kao pahulja ili prah koji se vazda taloi, sjeda na otre rubove vrsto stisnutih stranica, poiva na hrptu tek proitane knjige, i tako dok svijet ulja i saimlje duu kao krpu ja strasno skupljam knjige i radosno se predajem njima, to moje gnijezdo iz kojeg pijem ljubav, te puste knjige nada mnom i puste godine, kao urlik bure kao vlastita nemo kao doba oderane koe kao krgut rijei to se mnoe kao strah u dui kao tjeskoba to gui kao al za izgubljenim kao more koje u moju sobu prodire kao krv to u srce ulazi kao sablasni mjesec to nebom plazi kao varljive zvijezde to hladnim nebom jezde, kao kontejner na uglu moje ulice po kojem eprka uvijek isto lice RIJEI SU UDESNI SIMBOLI Rijei su udesni simboli u ivot se vraaju imaju snanu potrebu da ne zaborave da ih ne zaborave, u duu ovjeju prodiru otkrivaju slabost, osamljenost, izgubljenost rijei oivljavaju preivljavaju ude svom kraju a onda opet udahnu otvorene igri sklone i smislu stvari, ljubav prema rijeima ivi nema joj kraja ona se ponavlja obnavlja nije ista, odjednom zablista u neijem oku ne umiru ljubavi prave ostaju u nama one su bit sjeanja, rije nije nikad sama

LJERKA CAR MATUTINOVI 155

MOJE TIJELO OSJEA MIRIS MORA Moje tijelo osjea miris mora neku zaboravljenu bliskost neku bolnu njenost, vrtoglavicu valova, htjela bih mu toliko toga rei kad bi me samo htjelo uti kad bi me samo htjelo vidjeti ono od mene svoje lice skriva i ponovno mi vraa bol koja kao nekad zdvaja srce u dvoje razdvaja kao u nekom drevnom ritualu na kraju sve se odupire prvom i zadnjem cjelovu neki sretan strah postaje strjelica to pogaa duu more je poput dvostrukog zrcala uveliava i umanjuje tranzicijski se mijenja somnambulski umi posljednjom strau ivi opori zimski solsticij moje tijelo miris mora osjea ono to je izgubljeno ono to je razliito more vraa PONITAVAM ODMAK Ponitavam odmak izmeu mene i stvari koje me okruuju, to su uglavnom knjige koje prostor pobjeuju caruju u njemu, u svemu mi povlauju, nevidljivim oima me prate, a ima ih svuda na udnim mjestima: iza fotelja, ispod polica, na tabureu koji poput kule od knjiga izgleda, uvis raste pitanjem opsjeda hoe li se kula sruiti i lica knjiga izroniti, knjige za kojima sam udjela

156 KNJIEVNA RIJEKA

koje sam htjela, no bile su u kulu ugraene, najdrae su iza uzglavlja sloene da mi ugode i daju se mojoj ruci bez pogovora. Doista nema zbora: Odmak izmeu mene i stvari ponitavam prainu s knjiga vjerno diem i usisavam knjige su moj obuzeti okorjeli imunitet TAJNA SJEANJA Tajna sjeanja je u snu bez snova sve je jo tu i more i klupa i ledeni mjesec nagnut nad magnolijom promijeniti ivot za neki drugi zamijeniti smijeak i algebru ljubavi koja je nalik ivotu zamijeniti svijet za neki drugi obnoviti snagu prognanih zvijezda u snu bez snova tajna je sjeanja koje je zatvoreno u sebe sama iz mraka u svjetlost iz svjetla u mrak. Ne pobjeuju jai ve oni to se prilagode tajni sjeanja bez snova OKO MENE MJESEARI KIA Oko mene mjeseari kia somnambulski po krovovima grada pada naginje se nad oluke natapa sve ivo u sivilu oblaka svaka kap pije duu, za guu je hvata zimski okus kie natapa ulice donosi kmice u oi i lice, svode se kini rauni tijelo se somnambulski buni tu kiu ne eli neka netragom seli neka samu sebe zbrie oko mene kia mjeseari

157

DOMAGOJ MARGETI

Molim te zaboravi pjesmu

MOLIM TE ZABORAVI PJESMU Ionako je napisana pogledima tvojih oiju Zaboravi rijei Koje bez neba u tvojim oima nemaju smisla Rijei Koje bez te sluajnosti nikada ne bi bile napisane Molim te zaboravi pjesmu Ionako bespotrebnu Nisam je trebao napisati U tom privienju vjenosti Jer to su samo rijei Obine rijei naslagane jedna do druge I ako ih ispremijea Ako razbaca te rijei Ako ih presloi Nita se vano nee dogoditi Nita vano Tek e nestati jedna neeljena pjesma Znam Ne moe pjesma biti kriva Za ljepotu tvojih oiju Ne mogu rijei nikada napisati taj pogled Zbog kojeg sam zastao Kao to zastajemo samo pred beskrajem Neba Nisu rijei krive to sam ih napisao Ali ipak Molim te zaboravi pjesmu I jednostavno ... zaboravi rijei A onda Bez te pjesme I bez rijei

158 KNJIEVNA RIJEKA

Bez pogleda Nita se nije dogodilo Bez te pjesme Ja te nikada nisam vidio Bez te pjesme nisam zadrhtao pred tvojim pogledom Zato Molim te zaboravi pjesmu Istrgni tu rukom ispisanu stranicu I samo je baci .... Molim te zaboravi rijei ... I ja u zaboraviti pogled ... Molim te zaboravi pjesmu PRED KATEDRALOM NAE LJUBAVI ekao sam te Na onom naem posebnom mjestu Bili smo samo More Nebo i ja I tek utnja Neka udna praznina Bez rijei I bez pogleda Bez tvojih osmijeha ekao sam te Na onom naem Posebnom mjestu Koje e u mom srcu Zauvijek ostati Skriveno svetite Nae ljubavi Tamo gdje sam ti Pred morem i Nebom Kao svjedocima Beskraja Obeao Vjenost Moje ljubavi

DOMAGOJ MARGETI 159

Tamo gdje si prihvatila Zavjet moje ljubavi Okretao sam se Za umovima vjetra Oekujui uzalud udo tvojeg Dolaska To se tek bura Poigravala mojim Nadanjima ekao sam te Na tim skalama Ispred nae katedrale Samo da te zagrlim Tamo gdje sam te u Zagrljaju Drao Kada smo si obeali Vjenost ekao sam te Tamo gdje su more i Nebo U svom beskraju Bili svjedoci Naoj ljubavi ekao sam te Tamo gdje sam U samo nekoliko Trenutaka postojanja Bio najsretniji u ivotu ekao sam te ispred Katedrale nae ljubavi Tamo gdje sam u tvojim Pogledima Ostavio srce gdje sam Pred tvojim osmjesima Ostavio duu ekao sam te U rukama drei

160 KNJIEVNA RIJEKA

Moje pjesme Kao molitvenik ljubavi Mojim sam pjesmama Molio ljubav Tamo Na onom naem mjestu Gdje u te ekati zauvijek Tamo pred morem I Nebom Tim svjedocima Vjenosti nae ljubavi ZNA, NEKAD SAM TAKO LJUT NA ANELE Ponekad mislim kako negdje na nebu postoje mali nestani aneli koji se poigravaju ovako nama ... pa nas zaljubljuju i odljubljuju i tako se igraju kao u nekom nebeskom pjeaniku Ne razumijem uvijek njihovu igru ljudskim srcima Niti znam prepoznati obrise njihovih zaigranih Crtea u pijesku Srebrne zvjezdane praine u kojoj iscrtavaju Nebeska srca pa u igri upisuju u njih naa imena I tako se poigravaju naim ljubavima Naim sreama i nesreama U zvjezdanoj praini Ti se mali razigrani aneli Ponekad zloesto Igraju naim srcima Jer Oito ne razlikuju Ona svoja srca iscrtana u pijesku I ova naa koja otkucavaju nae postojanje

DOMAGOJ MARGETI 161

Njima je to sve Ionako sve isto Tek igra u kojoj premjetaju zvijezde S jednog neba na drugo I srca premjetaju iz jedne ljubavi u drugu Iz radosti u tugu Aneli naim srcima Zaigrano tek slau neku svoju Slagalicu nesretnih ljubavi Jer im je Nebo zabranilo Preslagivati zvijezde Kako ne bi u igri poremetili ravnoteu svemira Ravnoteu beskraja Ravnoteu Vjenosti Da Jednostavnije je poremetiti ravnoteu ljudskih srca Ionako ogranienu Postojanjem Ovako daleko od zvijezda Nekad sam ba ljut na anele Kada se zaigraju naim srcima Kada se igraju naim ljubavima A mi se ovako daleko od zvijezda Moemo tek ljutiti Na njihovu igru koju ionako nikada neemo razumjeti Na njihovu igru koju ionako nikada neemo znati igrati Igru U kojoj Preslaguju naa srca Kako bi odrali Nedodirljivost zvijezda Zna Ponekad sam ba ljut na anele

162 KNJIEVNA RIJEKA

DA LI JE SEBINO Moliti za tvoju blizinu Kad vrijeme Okrui prolaznou Svaki dio mog postojanja Kad sati zakasne Za novo buenje Kad san Izgubi buenje Pitam se Da li je sebino eljeti vjenost S tobom Kad pticama ponestane glasa I kad zrake sunca Izgube put k nebu Je li sebino eljeti pogled tvojih oiju Kao jedini vid moje due Molitvu ljubavi Kao zavjet Na zauvijek Dok bude iega I kad nita ne bude Kad ostane samo ljubav kao duh moga postojanja I ti Kao vjenost U koju odlazi moja dua Ti kao moja molitva. VEERAS SAM SE TEK SJETIO Tvojega imena Onako usput I nebitno Kao zaostatak nekog starog zaborava Kratak razgovor s prijateljem Podsjetio me tek Na pjesme koje sam ti napisao

DOMAGOJ MARGETI 163

Sada Nakon tih pjesama Negdje na rubovima zaborava Dok se jo mogu prisjetiti tvojega imena Zapravo Vidim Moje su pjesme Bile samo laki nain Da te jednostavno otpiem Da te ispiem Da te rijeima izbriem iz sjeanja Pjesmama sam te izbrisao iz osjeaja Rije po rije Kao virtualne slagalice zaborava Pisao sam moje pjesme Da bih izbrisao tebe I tako sam pjesmama Tim emotivnim slagalicama rijei Malo po malo Sloio Zid zaborava Pjesmama sam te jednostavno otpisao I tako rije po rije U pjesmama slagao zid zaborava Na kraju ... zapamtio sam tek tvoje ime ... Zagubljeno negdje U mojim virtualnim slagalicama zaborava ...

164 KNJIEVNA RIJEKA

Domagoj Margeti ivi i radi u Zagrebu kao istraivaki novinar. Autor je brojnih novinarskih tekstova, kolumni, komentara u tiskanim i internetskim medijima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji. Do sada je kao autor ili koautor objavio jedanaest knjiga. lan je meunarodne organizacije novinara sa sjeditem u Washingtonu. 2010. godine imenovan je regionalnim direktorom Istraivakog instituta za europske i amerike studije Kao istraivaki novinar poznat je po razotkrivanju tema kao to su: Afera Hypo, Sluaj Sisak, Pukanievi transkripti, Afera HAC, korupcijska afera u Carini. Redoviti je sudionik Meunarodnog antiteroristikog summita u Izraelu. Margeti je i pjesnik, s objavljene dvije zbirke pjesama: Razotkrivanje, 2006. godine, Opratam nebu tvoj osmijeh, 2011.

165

VANJA MICHELLAZZI

Mome gradu

MOME GRADU Grade moj, iz povijesti izvire. Sve je tu: juer danas i uzavrela krv mladosti. Unutar zidina Koblerov trg prostirka Gradskom tornju, vremena otkucaj. S kazaljkama sata dodiruju se sjenke prolosti: Stara vrata, Rimski luk, Gomila, Grivica, Sveti Vid tvog zatitnika hram, mjesto susreta preivjelih znakova ivota. Grade moj, toliko si prostran da te i izvan sebe ima. Vjekovni most razdora i mira zaustavlja pogled na zidinama brljanom obavijenog Trsata. Imam te grade kao na dlanu. Daljinom oka milujem ti srce ali i dijelove svijeta tamo preko mora. Voljeni grade, i moje srce daruje ti neto: dva otkucaja moga tijela al izvan njega, dva bia to s generacijom novu prolost grade.

166 KNJIEVNA RIJEKA

U PROLAZU Minijaturom omiljenog prozora promatram svijet... Usporeno, ruku pod ruku POSTOJANJE gmie, onako, u prolazu da proeta nae ivote... STANKA Teku dani bezimeni, bezliju ubrzavaju vrijeme... Pritajio se izazov. A znala sam dotai ljepotu, obilaskom krasiti svijet... Ne zamjeram, ponekad potrebita je stanka, u miru ognjita prelistati nutrinu, podariti svijetu prednost... OTVORI VRATA Poput maske navlaim osmjeh na licu stvarnosti... Na puini daleki pogled izlazeeg sunca, tek nasmjeene zore krtost i naeg posljednjeg susreta.

VANJA MICHELLAZZI 167

Meuvrijeme bezlino je... Savrenstvom snova preputam se uicima... A, mogli smo se zadrati bez podvojenosti, udrueni u prostoru i vremenu, sluati otkucaje i oblinju crkvenu zvonjavu to na jutarnju molitvu mjetane priziva. Ono juer bilo je danas znamen NADE ponovo se ispisuje... ... i bez kucanja slobodno otvori zaboravljena vrata. JUTRO Moje jutro prohladno kino, kvadratura neba sivilom prekrivena, kine kapi olujnim vjetrom umnoene, razlijevaju se bujicom niz ulice... Otpalo lie poutjele jeseni oslikava maglovito jutro ispranih kia. Vie nego ikad moje jutro prohladno kino,

168 KNJIEVNA RIJEKA

prelijeva ve isprane osjeaje, utapa bujicom u plavetnilo... OTISAK NOI Noas, bogatstvom ljepote oblai mi misli, poljupcima priljubljenih na dlanu i blagim dodirima, slojevito utiskuje trag... Noas, I jo jedna prolaznost... IVOT Prvog se UDAHA ne sjeam ... IZDAH Zavjetno prepustit u Svemiru, nastaviti nesmetano bezvremenske Udisaje Vjenosti! VANJA MICHELAZZI roena je 1947. u Rijeci, gdje i danas ivi kao umirovljenik. Polovinom osamdesetih godina proteklog stoljea, pojavljuje se sa svojom poezijom. Do sada su joj objavljene zbirke: Krilima ptice kondor, 1990., Susreti i sjeanja, 1991., te U rukama vrijeme 1992. Njezini radovi objevljivani su u raznim kulturnim asopisima od kojih Rival iz Rijeke, te u zbornicima Susreti, Sunce i Plovidba. Njezini stihovi objavljuju se i u zbornicima u Italiji gdje je radila neto vie od decenija. Nagraena je na meunarodnom konkursu za svoje radove. lan je kulturnog drutva Dante Alighieri, aktivan lan zbora Fratellanza pri Zajednici Talijana u Rijeci, te suradnik Drutva hrvatskih knjievnika Ogranak u Rijeci.

169

ELJKA KOVAEVI ANDRIJANI

Kruenje planeta

KRUENJE PLANETA Ko rijekom ne mogoh vremenom tei, obrisati suze s uplakana lica, a htjedoh joj, plahoj, bar u snu rei: O, ne boj se, dijete, strmih litica: izrast e ti krila ko bijelom galebu i sve e otro preletjeti stijenje. Istina, nije uvijek Sunce na nebu. Zadrhti i zemlja - i ona stenje. Ne bdij zbog bola. Nije trajan ni on. I njeg e u vir kruenje planeta. Ne vjeruj svakom tko se ini smion hrabrost se ne mjeri trnjem mrtva cvijeta Ko rijekom ne mogu tei vremenom prekoraene pragove jo jednom tai, al znam: kada sa svojim bremenom stigne do vrha, sama e nai tjesnace zvijezda. I znat e kroz njih, neznanom rukom put svjetla voena. Uginut e drhtav pti iz golog gnijezda. Lavica e biti roena. A ja u, tad negdje drugdje skrita, motriti kako joj pie ove rijei. I sluati mrmor novog osvita. S vremenom kao s rijekom tei.

170 KNJIEVNA RIJEKA

TRAEDUJE Da mi je zakopati koturaljke (al ne ide - prerasla ih noga) i spustiti se niz cestu opeenu podnevnom jarom, da osjetim ruke vjetra u zaletu u svom letu I da mi je biti pastiricom: na oroenoj livadi, u sjedu na panju, zaflautati zov opraporenom krdu konja u galopu Da mi je, siunoj, roniti lagunom sirena u potrazi za bistom sanjanoga princa i nikad je ne pronai Da mi je, komarnoj, jo jednom tai agor kia u slijevu niz slaplje lica... Da mi je van iz ove tamnice, van, van! gdje Sunce i ptice naizmjence razgru kamenolome oblaka i grade pitoma bijela gnijezda traedunicima. Da mi je toplo Da mi nije zima KOSITRENA VOJNIKINJA Zamukao razvigor. Ugasla je panorama utopljena grada. Sluam aptav razgovor kaplji kojih dua pada strmoglavo. Kao bie dvoglavo iz djetinjeg svijeta sna ve me stie pestima zavjetrine trud i na istim mjestima gdje je cvao sunovrat

ELJKA KOVAEVI ANDRIJANI 171

utim okom pune grud sada tinja nepovrat. Tu, na rani, gdje je sol, sada klija neprebol. Kositrena vojnikinja zatoena u regalu hvata ue matarija ruju rubin u tom kalu. Kalvarija. Preivjelih nee nai, al nastavlja staklo grepsti svoga svijeta svog regala ne znaju da nee tai pijee ala: nema lijeta. Samo mir e um joj gnjesti. Utamniena iza stakla jo e zepsti. Kad se komar rasprsne pri sudaru sjena, sii e s police na tepih iskuenja. ut e aptav razgovor kaplji isparenja.

KRLETKA Imadoh krila skitnice-ptice modroga kolorita. Ti uze klijeta i da me ne pita iupa prvo lijevo, pa desno. Boli u krletki. Suvie je tijesno A vani se budi cvrkut divljine i podnevno sunce pee kao oganj. Slijee mu trak na crkveni toranj i na zvono to netom zvoniti presta.

172 KNJIEVNA RIJEKA

Koraka mojih eljna je pranjava cesta, onih djetinjih: bosih i kad cipelu nose. Za prstima vjetra eznu mi kose, oi za nebeskim bijelim gradovima, grudi vape za valova dodirima Skrivah u zjeni nenapisane bajke: patuljke, divove, prekrasnog princa Ti uze papir i da ne me pita ispisa priu. Uze patuljke. Izbrisa lica. Prine. Imadoh lice zvijezde-sanjalice posuto mjeseevim prahom. Ti doe i samo jednim dahom otprhnu s lica srebrni sjaj. Utisnuta u peat ovostranog, lijepim svoj otisak na prazninu. emerje pijem, iskaju mjeseine tek kaplju-dvije. Za kraj. Za potpunu tiinu. UMIRANJE ORIGINALA Tragovima tuim izbriimo vrijeme: kao da nikad ne bijasmo nas dvoje i kao da nikad ne bijahu bonace... Skupimo kapljice u jednu au i okrenimo au da dno bude gore, da kapi poteku dolje i kao da nikad ne bijasmo nas dvoje izreimo slova naih imena i brojke dragih nam datuma, zacrnimo crnilom kalendare zajednikog vremena

ELJKA KOVAEVI ANDRIJANI 173

i budemo li se traili meu nekim stranim ljudima, ne prepoznajmo jedno drugo, jer sve to je neemu nalik samo je loa kopija. Ako brodolomci ispuste u more bocu s porukom i mi je ugledamo pokuavajui dosei spas ne zavaravajmo se: poruka je drugima namijenjena. Netko e uvijek krasti nae spokoje i tragati za slutnjama neizreenim na tamnim kolodvorima, peronima bez putnika i bude li se htio okrenuti i okrene se, iza sebe e vidjeti tek crne besprostore neim davnim ispunjene i razbijene... I zvijezde e biti drukije, nepoznate. I ljudi e biti drukiji, nepoznati. I ulice e biti I koraci skitnice e biti... I lave pasa u crnoj noi bit e nekako drukiji, nepoznat, jer sve to je neemu nalik samo je loa kopija... GRIJEH Kriom krenuh put udi. Razlistale oi sumraje gutahu. Raupane kronje tminom lutahu. ar plameni uzavrje grudi. Dosezah drhtave sjenke nemira. Treperih poput pauine na daku:

174 KNJIEVNA RIJEKA

princeza usnula na graku doprje do vrha svemira. Osluhnuh li gorskih vila pir u zrcalu s bezbroj lica il se raskrilila bijela ptica odnose zvijezde u vihora vir? Bijelo praskozorje prikra se potajice. Zauh opreznih koraka bat. Raspletene obale ugledah gat. Izgubih li noas duu djevojice? MIRIS ZELENIH JABUKA Ti zna On, iji prsti utiru otiske snova U bijela bedra, On, ijih zjenica plam Grije plaho srce srne I ija svetost poput orgulja Odzvanja obzorjem njezina svijeta Ona, edna i prestraena srna Koja na izvorju oprezno zahvaa vodu I ispire ranjena koljena Slaui mozaik sjete i bola Unutar korica neispisanih knjiga, Ona, Nemirna i nestalna, Zarobljena u igri vjetra u granju I ljuturi morskih zvijezda On,

ELJKA KOVAEVI ANDRIJANI 175

Koji najbolje zna Kako primiriti vjetar, On, Koji jedini moe Otkljuati katance I koji ratrkana raskrija njezinih lutanja Upravlja nevidljivim putokazima Ona, Neopjevana i neokrnjena, Njena i divlja u istom hipu, Zakrivena velom bjeline oblaka I otkrivena do nagosti uzavrelih dojki, Ona, Drhtava poput modroga vala I oprezna kao tigrica Koja iza reetaka vreba potencijalnu opasnost On, iji dah mirie na zabranjene jabuke I koji bez smokvina lista prilazi uzdrhtaloj zebi Uzimajui je u dlan Njeno, da je ne povrijedi Ona, Koja treperi preobliena u strune violine iji se zvuci razlijeu purpurnim livadama I umiruje zamahe krila Ugnijeena u toplini njegova dlana Tko si? Tko sam? Nevano je. Tu smo: U trenutku darovanom s Visina, iju svjetlosnu mijenu zahvaamo tisuinkom trena. Ti, Koji poji ednu srnu I na dlan prima ozeblu zebu

176 KNJIEVNA RIJEKA

I ja, Otisaka prstiju utisnutih u bedra, Napojena i utopljena Snujmo! Ne dajmo im da nas bude; Njihova stvarnost nije naa I na svijet ne pripada njima. Ostanimo ovdje, U ovoj tisuinki nemira...

177

ONI BOI

Suake ljubiice

rajem kolovoza 2010. godine, rijeka novinarka Kim Cuculi objavljuje lanak u Novom listu u kojem podsjea graanstvo na iznimnu obljetnicu to se 29. kolovoza imala navriti i prigodnim programom proslaviti. Radilo se o 80. obljetnici osnutka Gradske biblioteke u Suaku, vane prethodnice Gradske knjinice Rijeka Gradska biblioteka u Suaku otvorila je vrata korisnicima u veljai 1931. godine, u prostoriji na treem katu suake Gradske vijenice Prologa stoljea, u izdanju tadanjeg Primorskog novog lista iz 1924. godine, mladi novinarski urednik Nikola Poli, pod pseudonimom Quasimodo, u svom feljtonu: Dokona etnja dokonim gradom, pisao je: Svravajui ovu polusentimentalnu etnju, naiao sam na Bulevaru, kraj vodovoda, na prve ljubice. Tko radost sije, tugu anje! Ovaj tuni i lijepi cvijet, najljepi meu najljepima prvi je pravjesnik proljea. Kraj vodotoka sam, dakle, naiao na prvu ljubiastu lastu proljea, kao na razbijene ostatke neke ljubiaste ae, pune ljubiastog, tunog mirisa Ljubica je miris zemlje Ona je prva na uranku. Raste kraj kamena, kraj svog najvjernijeg druga Upravo piscu ove briljantne poetske proze, proslavljenom uredniku feljtona Suaka subota i tada jo nesluenom knjiniaru, ijom djelatnou e se uskoro poeti baviti dugi niz godina, u ne tako dalekoj budunosti, na poetku 21. stoljea kad se vie na betonizacijom i asfaltizacijom izmijenjenom teritoriju voljenog mu Suaka, pri dugim etnjama nisu mogle pronai mirisne Viole odorate, postavit e se i sveano otkriti spomen ploa. Tom prigodom, dana 26. studenog 2010. godine, ravnateljica Gradske knjinice Rijeka, Gorana Tukan Mihoi, ponosno e rei: Godine 1939., gotovo desetljee nakon osnutka knjinice, knjievnik Nikola Poli preuzima mjesto knjiniara i upravitelja knjinice, uloge naoko nespojive s njegovim boemskim ivotnim stilom. No, poslu knjiniara bio je predan. Od samog poetka svoje knjiniarske karijere s nestrpljenjem prati izgradnju Kulturnog doma na mjestu nekadanjeg Kortila, gdje je predvien vei, suvremeni prostor za knjinicu, na veliku radost bibliotekara Suake biblioteke kao i mnogobrojne publike, koja svojim tekim posjetom ugroava oajno stanje male vijenice, u kojoj je smjetena

178 KNJIEVNA RIJEKA

zasad biblioteka, ta kovanica mozga suake inteligencije. (N. Poli, Suaka subota, 8.12.1939.). Ratna zbivanja odgodit e eljeno preseljenje sve do 1947. godine. Za vrijeme talijanske okupacije, rad suake knjinice bio je prekinut, a Poliu zabranjeno ulaziti u knjinicu. U ratnim aktivnostima dio knjininog fonda stradao je u poaru. Nakon talijanske okupacije, Poli vraa knjinicu u rad. Nakon preseljenja u atraktivniji prostor u Kulturnom domu, jaaju i aktivnosti nabave grae, donose se i nova pravila Godine 1951. Poli odlazi prvo na dugotrajno bolovanje, a potom i u knjievniku mirovinu, a knjinicu preuzima legendarni Vladimir Pavlini. Rad u knjinici omoguio je Nikoli Poliu da jo preciznije upozna Suak i njegove graane, i da jo aktivnije sudjeluje u kulturnom ivotu Suaka, i kulturnoj edukaciji, kao to je to inio kroz svoje novinske feljtone, pa i poeziju. Mnoge slavne osobe bavile su se knjiniarskim zanimanjem: Papa Pio XI, Sv. Benedikt, Wolfgang i Jacob Grimm, Vatroslav Jagi, Matija Smodek, Vid Morpurgo (splitski knjiniar), Giacomo Casanova, Johann Wolfgang von Goethe, Sinia Glavaevi (pisac proze, knjiniar, novinar, ratni izvjestitelj, zavrio studij komparativne knjievnosti i bibliotekarstva), August Strindberg, Jorge Luis Borges, etc. Njihove biografije su odavno upotpunile svjetsku i nau povjesnicu kulture O naem proslavljenom knjiniaru Nikoli Poliu, bratu jo poznatijeg hrvatskog knjievnika Janka Polia Kamova, mnogi su suvremenici ostavili pokoji intimni zapis. Tako knjievnik Milan Crnkovi u eseju Poezija Nikole Polia pie: Ja ga se sjeam iz gradske knjinice gdje je radio daleke 1949. i poetkom 50-ih godina kad sam doao u Rijeku. Jedina slika koja mi je ostala o njemu vjerojatno je kriva i ne bi valjalo od nje polaziti makar je se ne mogu osloboditi: stari bohem kao knjiniar u mranoj, sivoj prostoriji uinio mi se kao Ivica Kimanovi u svojoj registraturi. Strpljivi Nikola bi na takav opis ve imao svojstven bezvremeni odgovor davno sroen u vrijeme svojih mladakih dana: Ljubica je edna i krije svoju ljubiastu bol i ljubiastu radost u grmlju, u ikarama. Ne cvate u irokom i otvorenom polju pored tratinica, djeteline, pasjih zuba, abljaka; ne kiti se arenim perjem poput mauhice i samo je jaglac i visibaba njezin ljupki drugPrivijamo ovaj cvijet na grudi kao to bi privijali jeku zaboravljenog i izgubljenog imena Dua Nikole Polia, velikana hrvatske pjesnike rijei, napustila je ovozemaljski svijet 15. listopada 1960. godine: Na Kostabele va kroninen odelenju rekoga pitala Brae dr Sobol, kako je briljivo naznaio njegov prijatelj akavski pisac Ljubo Pavei u svojem biografskom djelu Ne pozabi napisat (Otokar Kerovani, Opatija 1989. god.) i u nepromijenjenom tonu nastavio:pjesnik je leal na prven podu, kamara broj 6, postelj 3 do

ONI BOI 179

ponetri aleli su za njin i bolni i zdravi Umrl je subotu na 13,45 ur Na komodinu j ustala zaklopljena Rijeka revija, simboliki knjiga ivljenja je doitana. Nije nam poznato jesu li toga jesenjeg dana tmasti oblaci oponaali stvarnost koju nemona prozorska stakla ne mogu zaustaviti kad s runom agresivnou prodire izvana, ni dali je kroz prozor do naeg tada ve sedamdesetogodinjeg lirika dopirao, kao u njegovu stihu jedne pjesme: um smrti i straha, ali znamo za zakljuak Milana Crnkovia: Prozor je krupna metafora poezije Nikole Polia. Kao znalac cjelokupne Nikoline poetike, prije te konstatacije znakovito napominje: U grobljanskoj pjesmi Na groblju kula iz 1943. godine, pjesnik izraava neobinu elju: htio bi biti prozor na kui samoe kraj ukletog druma, biti prozor na samotnoj kui kraj groblja, biti s onu stranu nepodnoljiva zla, biti prozor to dijeli stvarno i nestvarno, zbiljsko i utopijsko, ivot i smrt(Pjesme, Sabrana djela N.P. III, ICR Rijeka 1991. Sabrana djela uredio je Vinko Anti i u njima objavio sve bio-bibliografske podatke o knjievniku koje je pedantno istraio. Njemu je Poli ostavio sve svoje rukopise.) ivotni put Nikole Polia bio je oznaen izrazito dinaminim fatumom te proet bohemom. Uz povremene prekide knjievnog stvaralatva kao pjesnika i prozaika, esejista i feljtonista, glazbenog kritiara, novinara, knjiniara i nakladnika, njegova mnogoznana osobnost u kontekstu zaviajnosti iskazala je u sebi ne samo lirika par exellence (ocjenio - Bruno Steiner) ili se uklopila u tvrdnju Antuna Barca da je Poli uz S.S. Kranjevia i J.P. Kamova jedini pravi lirik Hrvatskog primorja, ve je iz njenih duboko estetskih, moralnih, patriotskih i ljudskih zasada istinski procvao njegov unutarnji svijet, kako kultom osobnoga stilskog sklada, tako i izrazitom politikom zrelou obogaenom vjenim plamom portvovnog rodoljublja, a s kojom vrlinom se oduvijek isticao i njegov otac Ante Poli-Starograanin (1838.-1905.) I upravo trgovac Ante Poli mnogo je itao i kupovao knjige. Nikola je u svojim zapisima istaknuo: ostavio nam nije nita osim velike biblioteke U toj biblioteci nalazila su se gotovo sva djela (izdanja) nae tadanje knjievne kulture. Oevom bibliotekom sluili su se i njegovi sinovi. Nikola se kao najmlai sin rodio 26. studenog 1890. godine u Peinama, koje su se zvale Potpeine, na Suaku tada kao predgrau Rijeke. Mlai je brat Janka Polia Kamova (1886.-1910.) i hrvatskog kompozitora Milutina Polia (1883.1908.) O obitelji Poli iscrpno je pisao Mladen Urem. Kao knjievni kritiar, publicist i urednik, objavio je na amerikoj i hrvatskoj periodici vei broj eseja i studija iz novije hrvatske knjievnosti, a poglavito istraivanja ivota i djela Janka Polia Kamova. Na otkrivanju spomen-ploe Nikoli

180 KNJIEVNA RIJEKA

Poliu, na Krimeji 26. studenog 2010. god., izmeu ostalog je ustvrdio:U njegovu se stvaralatvu uvijek provlaila glazba i kao motiv i kao nain istraivanja. Pjevao je o ovjekovoj sputanosti, zaputenosti, bolnikim ugoajima, kuama u kojima vie nitko ne svira klavir I dok se moe na prvi pogled rei kako su te teme nebitne i nepotrebne, itajui ih ulazimo u jedan nesvakidanji, neponovljiv svijet osjeaja koji pokazuju da je Nikola Poli jedan od najznaajnijih hrvatskih pjesnika XX. stoljea. Za Nikolu je proivljeno djetinjstvo bila:lijepa idila obasjana veseljem i radou. 1897. god., polazi suaku osnovnu kolu, a 1902. god., nakon oeva bankrota obitelj se seli u Zagreb gdje se Nikola tijekom vremena okree knjievnom radu i novinarstvu. Objavljuje prve pjesme, upoznaje A.G. Matoa i tom prilikom mu pristupa rijeima:Ja sam Semov, a ne Kamov. Primite me. I onda, u ljeto 1914. god., izbijanjem prvog svjetskog rata, napadom Austro-Ugarske na Srbiju, Nikola je mobiliziran i ve 6. kolovoza upuen na granino bojite na Drini prema Srbiji. Tamo je 23. rujna teko ranjen. U slinim okolnostima tada gubi ivot hrvatski pjesnik Fran Galovi. Kao ranjenik Poli biva otpraen u Graz u bolnicu, poslije upuen u Karlovac i tamo zadran na dunosti vojnog pisara. 15. sijenja 1915. prognan je u Rusiju. On sam pie: alju me na ruski front, ali, poto su mi na karpatskim visoinama uslijed ozebline otpali nokti na nonim prstima, bivam ponovno onesposobljen Naputa Karlovac tek poslije zavretka rata i vraa se u svoj rodni grad Suak. Oba dijela grada na Rjeini bili su te godine 1919. pod talijanskom okupacijom. U novim politikim prilikama na Jadranu, kad je Istra poslije Rapalla ve bila porobljena, Nikola Poli, pjesnik rodoljub, kao ozbiljni i zreli pripadnik svoga naroda osjea to se u tom narodu dogaa i kako mu se otimaju dijelovi domaje. Pa zbog te okupacije opet naputa Suak u proljee 1920. godine Poslije trogodinjeg boravka u Zagrebu vraa se i ostaje ivjeti u osrju svoje hrvatske kolijevke Od Nikolinog nadasve sadrajnog i umjetniki plodnog ivota zasad emo se oprostiti jo jednom citirajui nadahnute rijei Mladena Urema:itajui ga vraamo svoj dug jednom talentu i umjetnikoj istrajnosti koja je bila spremna ivjeti na rubu kako bi mogla ispisati neke od najljepih stranica nae lirike. A krajem kolovoza 2010. godine, kako smo objavili na poetku ovoga teksta, rijeka novinarka Kim Cuculi je, zavravajui svoj lanak, istaknula: Naalost, cijeli istoni dio grada Rijeke ovu, 80. obljetnicu doekuje bez ijednog knjininog ogranka! Naime, Ogranak Suak Gradske knjinice

ONI BOI 181

Rijeka koji je radio u Kumiievoj ulici zatvoren je prije vie od dvije godine, u lipnju 2008. te od tada traje intenzivna potraga za novim domom suake knjinice, to nije nimalo jednostavan zadatak u recesijskim vremenima. Nadajmo se da e ipak svi napori uprave i zaposlenika Gradske knjinice, kao i upiti stanovnika suakog dijela grada naposljetku uroditi plodom novim, suvremenim knjininim ogrankom, prilagoenim potrebama korisnika. U blagoslovljenoj ostavtini Nikole Polia jo i danas se moemo okoristiti tankoutnim mudroslovljem: Ljubica je mala i sitna, ali je tim vea i veliajnija naa radost Kad uvene ovaj neuveli cvijet, tada njegov mrtvi, osueni i boleivi miris ivi u naim pustim i oajnim sobama kao jeka prolumpovane zime i zaostali koraci samotnih etnja (Onoj, koja je otputovala, Novi list 1924.)

182 KNJIEVNA RIJEKA

WOLFGANG VOGT

Hrvatska poezija

Predstavljanje knjige Bajo la ceniza del antiguo fuego u Guadalajari, 17. oujka 2011.

Hrvatska je relativno mala zemlja iju knjievnost u Meksiku slabo poznajemo. Hrvatski je narod u posljednjih stotinu godina doivio tri rata i jo uvijek se opaaju posljedice posljednjega koji je buknuo dvadesetak godina nakon smrti marala Tita, osnivaa Jugoslavije, zemlje sastavljene od nekoliko slavenskih zemalja kojom se vladalo iz Beograda. Beograd je danas glavni grad Srbije. Padom eljezne zavjese koja je dijelila zapadne, kapitalistike zemlje od komunistikoga svijeta istone Europe, politiki zemljovid istone Europe znatno se promijenio. Pojavile su se nove drave kao to su Bjelorusija i Ukrajina, ehoslovaka se podijelila na dvije drave, a na podruju nekadanje Jugoslavije nastale su mnoge male drave od kojih su najznaajnije Hrvatska i Srbija. Najpoznatiji romanopisac iz nekadanje Jugoslavije je Nobelovac Ivo Andri. Taj je Srbin (Hrvat-katolik iz Bosne, op. ur.) pisao na novome srpsko-hrvatskome jeziku koji je trebao lingvistiki ujediniti dva naroda. Ali, ve vie od dva desetljea Srbi i Hrvati naglaavaju svoje kulturne i politike razlike. Prvi su pravoslavci i vie se poistovjeuju s Rusijom nego sa zapadnim svijetom, dok su drugi katolici i gledaju prema Zapadu. Prije godinu ili dvije Grad Meksiko i Guadalajaru posjetila je skupina slovenskih knjievnika. Predstavili su knjigu pripovijedaka koju je objavio UNAM*. Slovenija je zemlja koja se nalazi na krajnjemu sjeveru nekadanje Jugoslavije. Glavni grad joj je Ljubljana. Nalazi se vrlo blizu Zagreba, glavnoga grada Hrvatske. Oba naroda vezana su uz zapadnu kulturu, ali govore razliitim slavenskim jezicima. Antologija slovenske pripovijetke temelji se na prijevodu s engleskoga dok je antologija Bajo la ceniza del antiguo fuego, Poesa de Croacia koju je 2010. objavila nakladnika kua iz Guadalajare La Zonmbula, izravni prijevod s hrvatskoga jezika. Pjesme je odabrala je i prevela hrvatska hispanistica eljka Lovreni. Autor predgovora antologije naslovljenoga Deset lica hrvatske poezije je Davor alat, urednik jednoga zagrebakoga knjievnoga asopisa. alat ukratko prikazuje povijest hrvatske poezije od XIV. stoljea

WOLFGANG VOGT 183

do naih dana i ukazuje da je zbog nedavnoga rata u Jugoslaviji knjievna produkcija opala, ali ukazuje na injenicu da u prvome desetljeu novoga milenija hrvatska knjievnost ponovo zadobiva knjievnu kvalitetu. alat nam predstavlja eljku Lovreni koja je ivjela godinu dana u Meksiku i pet u ileu kao jednu od najznaajnijih hrvatskih hispanista. Osim to prevodi, (prevela je sedam knjiga objavljenih u zemljama panjolskoga govornoga izriaja) bavi se i prouavanjem djela ileanskih knjievnika hrvatskoga podrijetla. Njezina antologija Bajo la ceniza del antiguo fuego je jako osobno djelo u kojemu prevoditeljica predstavlja svoje omiljene pjesnike. Barem tako misli autor predgovora. Lovreni meksikome itatelju predstavlja sto pjesama i deset autora - od svakoga je odabrala deset pjesama. Struktura antologije nas podsjea na Boccacciov Dekameron u kojemu se deset dana izmiljaju prie. Postoji jo jedan aspekt koji nam otkriva da prevoditeljica voli sklad. Od deset pjesnika, pet su ene. Vezano uz to, alat kae da je ona namjerno odabrala pet pjesnika i pet pjesnikinja. To je, bez sumnje, jasan znak da je, nakon nekoliko stoljea muke dominacije, danas situacija drugaija; s jedne strane, po svojoj brojnosti i po kvaliteti svojih djela pjesnikinje su stale uz bok pjesnicima, a s druge, pripadnost jednome spolu vie ne moe biti prednost, ali ni nedostatak u razvitku novih i vanih iskustava u naemu suvremenome knjievnome ozraju. Zanimljivo je primijetiti da se situacija u Meksiku i u Jaliscu ne razlikuje bitno od one u Hrvatskoj. Za razliku od prijanjih razdoblja, danas su ene jednako zastupljene u knjievnosti kao i mukarci. Ali, ipak, meu velikim imenima meksike knjievnosti prevladavaju mukarci. Najstariji pjesnik zastupljen u antologiji je Joja Ricov (1929.). etrdeset je godina stariji od Lane Derka koja je roena 1969. i koja je diplomirala na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Ona je ve poznata u Meksiku jer je 2008. godine s Davorom alatom u nakladnikoj kui La Zonmbula objavila knjigu Murmullo sobre el asfalto. Ricov, sin ribara, bio je izbaen iz sjemenita zadarske nadbiskupije zbog svojih politikih, antitalijanskih aktivnosti. Osim toga, optuili su ga da je ateist i komunist. More i drevni grad na obali mora, Zadar, gdje je izuio zidarski zanat i bio sjemenitarac, djelomino su obiljeili njegovo poetsko stvaralatvo. Teme Lane Derka vie su univerzalne. Dvije od njezinih pjesama posveene su Meksiku. U prvoj opjevava jukatanske plae, a u drugoj opisuje let iz Pariza u Grad Meksiko. Na ovome skuenome prostoru nije mogue govoriti o svim pjesnicima iz antologije. Bolje reeno, ja nudim svoje osobne dojmove, a itateljeva je zadaa meu autorima odabrati one koji im se najvie sviaju. Poezija Joje Ricova mi se svia jer je pjesnik s dalmatinske obale, a ona Ante Stama (1939.) privlai mi pozornost jer je on, osim to je pjesnik, i vrlo

184 KNJIEVNA RIJEKA

znaajan teoretiar knjievnosti. Jedna od njegovih pjesama je i Ars poetica u kojoj razmilja o pjesnikome stvaralatvu i o tome da se poezija javlja iz nitavila. Smatram da je knjiga Bajo la ceniza del antiguo dragocjen uvod u hrvatsku poeziju na panjolskome.jeziku. Prijevod: eljka Lovreni
* Universidad Nacional Autnoma de Mxico - meksiko dravno sveuilite. (op. prev.)

185

ENERIKA BIJA

Ljerka Car Matutinovi: Uzmi me na oblaku


Stajer graf, Zagreb, 2010.

e na koricama ove zbirke, pjesnikinja Ljerka Car Matutinovi se otkriva i odreuje dodajui naslovu podnaslov Pjesme o ljubavi i neljubavi, mada nam naslovnica knjige vizualno sugerira samo ljubav, sipku senzualnost i istou u pejzau iznad, u bijelim oblacima, meu ruama to ovijaju mramorne stupove - koji su jedina stvarna zbiljnost, nosivi element poetske konstrukcije pejzaa iznad. Tako je, ve na koricama zbirke likovno donijet odsjaj pjesnikog tkanja ivog tkiva ljubavi koje die meu koricama, u versih ove poetese, gdje sve je krhko i stameno u isti mah, raskono, senzualno, puteno i edno, lomljivo, slomljivo, ali i ivotno i postojano doivljeno i proivljeno u zemnom, a onda zaokrueno, pospremljeno u svemirsku distancu da se oplodi smislom, izdignuto u konano, u Ljepotu. Meu koricama je dakle, poezija intime, cijelih tjelesnih gutljaja, ali i treptaja due koja se hrani ljepotom trenutka, elei mu vjenost - poezija koja se objavljuje da bi proirila vrijeme i prostor u kojemu die, da bi urezala svoj usklik ovdje i sada, ali i da bi ga pohranila u onom pejzau iznad, u ljuvenom gartlicu astralnih prostora, u kojemu se jedino, moda, i moe neto sauvati. U pjesmi Nemir, prvoj u zbirci pjesnikinja nam se imievski ispovijeda: kad me u mrkloj noi pohodi moja ljubav neujno / i nijemo kad dotie sve pore moga tijela ko sabrana / vjenost slatka hrana neumrle due u meni se bivi / svjetovi rue sve se neopozivo vraa u svemir / ostaje moj nemir tamniji od tame Pjesma Nemir paradigmatska je za cijelu zbirku, u punom znaenju rijei je nosiva - (zbirka je mogla dobiti naslov i po njoj!), jer bitno otkriva dubinsko raspoloenje, stanje pjesnikinje iz kojega se objavljuje, i iz kojega su, kao kumulirani zrak iz plua, izletjele sve ove pjesme, pa pjevue sa stranice na stranicu, pretau duu koja trai svoj eho u moru otplovljenih valova to se sidre na otvorenoj puini. Upravo taj nemir je iznjedrio ovu zbirku pjesama, i na drugaiji nain ugradio je u trag prethodnih zbirki poezije Ljerke Car Matutinovi.

186 KNJIEVNA RIJEKA

Uvaavajui protjecanje vremena i vlastito ivotno iskustvo, u podnaslovu ove zbirke, temi ljubavi ona dodaje i temu neljubavi. To su doivljajne osi kojima pjesnikinja ostaje dosljedna u cijeloj zbirci, i to ba tim poretkom po brojnosti pjesama (o ljubavi i neljubavi), mada je esto teko odvojiti gdje ljubav zavrava, a neljubav poinje. ivot nas ui da iz istog korijena raste i cvijet i trn; mnogo toga ovisi o podatnosti zemlje i neba, o datostima koje se sretnu ili ne sretnu. A kako vrijeme ide, kondenzira se proivljeno, razdjeljuju se doivljajne osi i bitne sadrajne sastavnice, vrednuje se u ovjeku jasno sve - pa i ljubljeno i neljubljeno, odnosno ljubav i neljubav, i jo vie toga, kao to je to podvueno i u Ljerkinoj zbirci. Jer, mudrost vremena, ako umijemo sasluati, daruje ovjeku mogunost da dopre do sebe - u tragu Gibranove misli: Paljivo motri sebe, kao da si svoj neprijatelj, jer vladati sobom moe tek onda kad se naui svladati svoje strasti i sluati svoju savjest; daruje mogunost protoka iz jastva u sebstvo, u dubine nepoznatog, nespoznatog i obrnuto. Vrijeme koje donosi i odnosi, koje nas mijenja, ostavilo je svoj trag i u zbirci Uzmi me na oblaku; produbilo je slike proivljenog i obojilo ih naknadnim iskustvom, dopustilo je malo ironijskog i samoironijskog odmaka, to prinosi impresiji koju pjesnikinja gradi idui iz sebe svojom senzibilnou i otvorenou, esto zaodjevena samo povrinski lepravim uurom svoga pjeva. Tematski odreena, zbirka je strukturirana u pet ciklusa: Zacoprane galaksije (19 pjesama), Tiha vatra (19 pjesama), Uzmi me na oblaku (18 pjesama), Kutija za nakit (19 pjesama), Nakon ljubavi (16 pjesama). Na kraju, iza tih ciklusa je sama za sebe pjesma Kako j ovisti itak lagaan, pisana akavskim dijalektom i pomno akcentuirana, to samo po sebi govori o vanosti akavskog izriaja u ivotu Ljerke Car Matutinovi, a stihovi pjesme natopljeni finom emocijom saetom u zadnjem stihu: A ja bin s tobun mogla i pod moren dihat, kulminacija su jednostavnosti i ljepote iskaza ljubavi i predanosti, pohranjene u meukorije ove zbirke. Samo jednim stihom, pokree se ovdje cijeli svijet intimnih uvstava, dragosti i ljubavi koje su zvjezdanim trenucima obiljeile cijeli ivot. Izmeu prve u zbirci - pjesme Nemir, i ove posljednje Kako j ovisti itak lagaan, ima jo pjesama unutar navedenih ciklusa koje su nosivi stupovi ove zbirke u svakom pogledu koje su dometne pjesme unutar suvremene hrvatske ljubavne lirike, protkane modernim senzibilitetom baziranim na svakodnevici i njenom govoru, kao primjerice: Patnja (str. 66.), Pukotina, (str. 67.), Ba pravo vrijeme za ljubav, (str. 84.) i druge, a po dojmljivosti i snazi pjesniki preoblikovane rijei, uz spomenute mogla bih podvui jo neke, meu kojima su: Odjednom, dok hitam ti ususret (str.29.), Aneo uvar (str.31.), Uzmi me na oblaku (str. 76.), Tko ljubiti

ENERIKA BIJA 187

krene (str. 83.), Skidam pred tobom svoju samou (str.103.). Cijela zbirka je postavljena na gradaciji doivljaja, gdje um i srce zaskau jedno drugo, i u konanici koliko god da je ovo ljubavna poezija koja se hrani tjelesnim arima i zanosima, ona je i refleksivna i produhovljena ona je isto toliko i istilite due koja se uznosi patnjom da bi proiena zaplovila u nebesko prostranstvo i sjedinila se s univerzumom, osloboena svih patnji, tlapnji i jada. U tom smislu neke pjesme pod kraj zbirke vrlo su snane, a Obeana zemlja ljubavi (str. 81.), koja apostrofira ljubav kao jedini smisao sveukupnosti postojanja, poanta je ove knjige. I kada zapisuje: sve ono to sam eljela sve moje tlapnje nemaju tijelo / nisu od krvi i mesa a opet ih osjeam kako se gube u / polumraku kako me privlae u beskonanoj uzaludnoj / elji da postanu tijelo pretvarajui ga u pokret ljubavi // sve moje izgubljeno je u meni i ja se vraam meu ive / mrtve ono mnotvo mrtvih koji ive u udnu tjelesnost dua u obnovljena neumrla tijela / u kojima e do beskraja stolovati mnogolika ljubav // JEDINI SMISAO pjesnikinja intuitivno spoznaje i biva svjesna injenice da je ljubav nepotroivi smisao ivota. Ima jo neto to je u ovoj zbirci bitno za pjev Ljerke Car Matutinovi: pjesnikinja se nije izgubila u jednoslojnosti i sentimentalizmu, u to se s temom ljubavi vrlo lako otplovi; ovdje je rije o pjesnikinji koja je izgradila svoj otisak pjesnikog jezika i koja ima to poruiti o temi i nakon - ve u ranijim zbirkama reenog. Stih joj je moderan, istovremeno je i na tradiciju oslonjen, osobito u leksikom i metrikom pogledu. Taj stih je bujan, esto opkorauje, sintagme se prelijevaju u kaskadama u dvostrukoj podudarnosti rime unutar stiha, s rimom na kraju stiha, kao u pjesmi Zvjezdani pla u kojoj ujemo upravo glazbu stiha postignutu navedenim postupcima. Na tamnom nebu oi se zvijezda iskre od suza / ta sumorna nebeska uza / ne da im da se maknu da jedna drugu taknu / prikovane za nebo boje noi / zvijezde nee sii moi / Ili: Pjesanca o nekoj gospi // koja se u versih voljela ljubiti koja se u versih / raspojasala u ljubavi stasala koja je u versih // sve vrste cjelova znala da te poljupcem // od svijeta izbavlja i opet cjelovom-stihom // u njega stavlja, ta maestra dina, ljubavi u versima vina Mnoge pjesme u sasvim slobodnom su i nesputanom stihu, bliske ritmiziranoj prozi, iroke kao rijeka - ili ba kao oblak noen vjetrom. Ljerka Car Matutinovi izrazit je lirik ispovjednih predilekcija, romantina natura i artist bogate osjeajnosti, uz to eljna novina, pokusa, nepoznanica ustvrdio je Saa Vere, ve davne 1983. u pogovoru njenoj knjizi Odiljat se (August Cesarec, Zagreb, 1983.).

188 KNJIEVNA RIJEKA

Te konstatacije potvruju se i danas u zbirci Uzmi me na oblaku, uz koju bih na kraju dodala: Ljerka hodi zemljom zagledana u krajolik iznad, u oblake u svoje zacoprane galaksije i ivi ljubav kao sol ivota - i na zemlji i na/u oblacima.

189

BRANKO PILA

Ljerka Car Matutinovi: Uzmi me na oblaku


Stajer graf, Zagreb, 2010.

isati o knjievnom radu Ljerke Car Matutinovi nije lako niti jednostavno. To je umjetnica koja je svojom pjesnikom rijei, proznim radovima, stvaralatvom za djecu, knjievnim interpretacijama, prijevodima ili bolje rei raznovrsnim knjievnim ostavrenjima, postigla vrlo zapaene rezultate i zato pripada vrhu suvremene hrvatske knjievne rijei. Upravo zato dobitnica je niza nagrada u domovini i u Italiji. Meutim, ono to je Ljerka Car Matutinovi postigla akavskim stihom u suvremenoj hrvatskoj knjievnosti, pripada samom vrhu. Samom vrhu hrvatske suvremene ljubavne poezije svakako pripada i Ljerkina nova zbirka Uzmi me na oblaku. Upravo zato u pogovoru knjige naslovljenom Energija ljubavi u pjesnitvu Ljerke Car Matutinovi, knjievnik Branimir Bonjak s pravom pie: Tako je i knjiga koju prelistavam Uzmi me na oblaku oda razliitim oblicima pjesnikog predstavljanja ljubavi, naizgled sretna i razigrana, spremna uivati ljubavni pehar, ali isto tako i srkati teki gutljaj ljubavne gorine i poraza Knjievna rije Ljerke Car Matutinovi ima posebnu vrijednost, koja se oituje u tome da njezina proitana knjiga nije i doitana. Prijatelji pjesnike rijei njezinu knjigu ne zatvaraju, ve se ponovno vraaju na njezine stranice. Ta knjiga ima neku oaravajuu mo da svojim stihom zaokupi itatelja, zagrli ga kao to ljubav grli voljenu osobu. Ali ta osobina, mo te poezije, zaokuplja kao da je ona vitalna ivotna snaga. Pratei knjievnu rije ove pjesnikinje koja je inspirirana ljubavlju, mogli bismo se zanijeti njezinom ljubavnom pjesnikom slikom i pomisliti da upravo na tom stihu zavrava i njezina pjesnika rije. Meutim, poznavatelji cjelokupne pjesnie rijei Ljerke Car Matutinovi uoavaju da je isto tako, ako ne i snanija, pjesnika rije kada Ljerka zakanta svojim akavskim, mogli bismo rei i crikvenikim, stihom. E, tu je Ljerka nenadmana. Upravo zato ponesen sam njezinim stihom. Niz pjesama ima antologijsku vrijednost i ne bi smjela niti jedna antologija ostaviti u zaboravu stihove koji ponajbolje govore o samoj pjesnikinji, o snazi njezine pjesnike rijei i o ljepoti akavskog stiha u zbirci Metrija. Ali o toj pjesnikoj rijei, ali i o cjelokupnom pjesnikom stvaralatvu Ljerke Car

190 KNJIEVNA RIJEKA

Matutinovi, pisali su brojni i priznati knjievni kritiari. Tako su u ovoj knjizi zapisane rijei knjievnih kritiara, kao to su: Ivan Pandi, Saa Vere, Ante Matijaevi, Rolando Certa, Nedjeljko Mihanovi, Milan Mogu, Karmen Milai, Josip Pavii, Miroslav icel, Branimir Bonjak, Daniel Nainovi, Sead Begovi, Marija Graakovi, Davor alat, Katica orkalo Proitamo li samo ove izvadke iz knjievnih kritika dolazimo do nenametljivog zakljuka da je cjelokupno knjievno stvralatvo pjesnikinje ljupkost, koja tu svoju duboku osjeajnost ravnopravno predaje djetetu, zaljubljenoj, i ne samo njoj, mladosti i svima koji su u tom stvralatvu prepoznali pjesnikinju, njezino nadahnue i svoju intimnost. Uzmi me na oblaku, zbirka je pjesama o ljubavi i neljubavi. Urednica knjige Marijana Rukavina Jerki, u uvodnoj rijei istie: Ova nova zbirka nastavlja poetesinu zaokupljenost temom ljubavi kao vitalne ivotne sile i energije. Ljubav koja dominira knjigom preslik je ivota i to onog istog s kojim se susreemo stoljeima, ali pjesnikinja svojim stihovima otvara nove stranice ivotne i pjesnike ljubavi. Ljubav se moe izgubiti, ona moe ostati i nestati, ali uvijek se moe i vratiti na ivotne staze, a s tih staza ona dopire i u stihove. Ne mali izbor stihova iz ove zbirke svakako dostie najvii domet u ljubavnoj poeziji. I ono to je u cjelokupnom pjesnikom stvaralatvu zapaeno, to je ne mali broj pjesama antologijske vrijednosti, pa tako i u zbirci Uzmi me na oblaku otkrivamo poeziju ljubavi pjesnike ljepote i itateljskog zanosa koje imaju trajnu vrijednost. Kad je rije o knjievnom djelu u cjelini, Ljerka Car Matutinovi zasluuje da se njoj i tom djelu posveti vie pozornosti. S obzirom da je to djelo po svom obliku vrlo zapaeno, a svojom raznolikou i kvalitetom postie zapaen interes kod itatelja i u knjievnoj kritici, bilo bi potrebno da se objave i sabrana djela. Upravo zato i zbog toga osvrnimo se na to knjievno djelo i ivot autorice koja je svojim stvaralatvom ve desetljeima prisutna u naem suvremenom knjievnom ivotu. Knjievnica Ljerka CarMatutinovi objavila je esnaest zbirki pjesama na hrvatskom knjievnom jeziku, na akavskom i talijanskom jeziku. Upravo ta pjesnika rije ponajbolje govori o samoj pjesnikinji, o snazi njezine pjesnike rijei i o ljepoti pjesnikog stvaralatva. I objavljena prozna djela zasluuju da se nau meu sabranim djelima. Sve ono to je autorica podarila knjievnoj rijei za djecu ima zapaeno mjesto u djejoj knjievnosti. Knjievno kritika ostvarenja prisutna su u naoj sredini ve od 1979. godine. Prijevodi s talijanskog jezika bogati su dio stvaralatva, a njezina djela prevedena su na desetak jezika i uvrtena u brojne antologije. I brojne nagrade koje je knjievnica dobila u domovini i Italiji potvruju vrijednost knjievnog djela Ljerke Car Matutinovi, kojoj pripada vrlo zapaeno mjesto u naoj suvremenoj knjievnosti.

191

URO VIDMAROVI

Ljubica Kolari - Dumi: Obasjana suncem


Stajer graf, Zagreb, 2010.

jubica Kolari-Dumi je ugled u suvremenoj hrvatskoj knjievnosti zasluila pjesmama za djecu. Meutim, 2005. godine, u izdanju Hrvatskog filolokog drutva u Rijeci, objavljena je zbirka njezinih stihova za odrasle, u kojima se predstavlja kao knjievnica naglaene senzualnosti i senzibilnosti, sklona lirici uzvienog doivljaja. Gospoa Kolari-Dumi je podrijetlom iz Srijema, a ivot ju je smjestio u nau lijepu Rijeku, na obale Jadranskoga mora, daleko od rodnih krajolika. Roena je 1942. u srijemskom mjestu Kukujevci, naalost, danas poznatom po stradanju domicilnih Hrvata. Naime, tamonje je hrvatsko puanstvo tijekom velikosrpske agresije protjerano iz pradjedovskih domova. Od studenskih dana, odnosno od zavretka studija, gospoa KolariDumi ivi u Rijeci, gdje je stekla obitelj, rodila djecu, gdje se afirmirala kao intelektualka i ostvarila profesionalni ivotni san biti uiteljica. Prvu knjigu Ljubica Kolari-Dumi objavila je u Rijeci 1983. pod naslovom Raskrije, drugu u Zagrebu 1985. pod naslovom Sva u srcu. Sljedeom zbirkom Vratit u se, zemljo javlja se 1991. Idue, 1992. godine izlazi joj knjiga pjesama Molitva za Hrvatsku objavljena u Rijeci. Ratne su to godine i autorica punim kapacitetom svojih osjeaja reagira na ugroenost rodne zemlje. Godine 1995. u Rijeci izlaze joj izabrane pjesme pod nazivom Stazama jutra, 1997. Uz baku je raslo moje djetinjstvo, a 1999. zbirka S vjetrom kroz godine. 2003. objavljuje sjajnu knjigu pjesama za djecu Od proljea do proljea, a 2004. u ponovljenom izdanju. Godine 2005. izlaze dvije knjige gospoe Kolari-Dumi: Izali iz prie, knjiga za djecu, i Obasjana suncem, zbirka refleksivne lirike. Gospoa Kolari-Dumi je kao pjesnikinja uvrtena u dvije poetnice za prvi i u itanke za drugi i etvrti razred osnovne kole, zatim u vjebenicu Moj hrvatski, za peti razred, u udbenik za glazbenu kulturu Glazbene arolije za 1. 2. i 3. razred osnovne kole, u zbirku antiratne poezije Nad zgaritima zvijezde, te u knjige Taj hrvatski, Zaviaj rijei, Kako je umirao moj narod, Srijemska kalvarija Hrvata, Zmajska pjesmarica, zbirka zmajskih

192 KNJIEVNA RIJEKA

i domoljubnih skladbi za zborove i Pjesme naih elja, zbirku uglazbljenih pjesama. Prie i pjesme objavljuje u mnogim asopisima, kalendarima i novinama. Branko Pila objavio je 2004. godine knjigu Rasprena vrela knjievnih djela u koju je uvrstio gospou Kolari-Dumi kao jednu od pedesetak hrvatskih i stranih djejih knjievnika, Stjepan Hranjec je uvrtava u knjigu Pregled hrvatske djeje knjievnosti, a Ivo Zalar u antologiju hrvatske djeje poezije. Dobitnica je Godinje Nagrade Grada Rijeke za izuzetan doprinos djejoj knjievnosti i poetskoj rijei za djecu za 2006. godinu. Potrebno je kazati da su njezine pjesme uglazbili autori: Ljuboslav Kuntari, Josip Degl Ivellio, Stjepan Mikac, Natalija Banov i Doris Kovai, Suzana Matuan i Mario Anton Kamenar. Pjesme joj se izvode na svim relevantnim djejim festivalima. U nae vrijeme, vrijeme ratno i poratno, intimna lirika kao da gubi na cijeni, ili, ako se pie, onda se pretvara u dnevnik za osobnu uporabu, bez univerzalnih poruka i sadraja. Ljubica Kolari-Dumi je 2005. godine objavila knjigu koja nije naila na snaniji odjek u javnosti, to smatramo propustom knjievnih kritiara. Knjiga koju elimo predstaviti nosi naslov Obasjana suncem. Ma koliko naslov bio pomalo pasatistiki, knjiga otkriva autoricu uspjene gradacije osjeaja i naglaena lirizma, dakle, imbenika koji se pomalo gube i postaju poetska arhiva. Miljenja smo da se ovaj trend moe zaustaviti jedino afirmacijom upravo takvih vrijednosti, kao i autora koji se njima slue. Pohvala djeluje kao poticaj, naravno, ako je opravdana i utemeljena. Zbirka Obasjana suncem relativno je obimno djelo. Podijeljena je na osam poglavlja, pri emu svako poglavlje nosi karakteristian naslov, primjerice: Sama sam, a prolaze ljudi, U ime ljubavi, Moda on stoji kraj rijeke, Kad umor padne na veernje sate, Ne oplakujte zemlju, Hodam stopama mojih predaka, Korak svoj upravljam prema glasu i posljednje, osmo, Vratit u se, Zemljo. Na poetku treba kazati da se u pjesmama gospoe Kolari-Dumi osjea sretna simbioza izvornog narodnog knjievnog stvaralatva njezinog rodnog Srijema, naglaenog senzibiliteta ene kakav nalazimo kod velike nae poetese Vesne Parun, gotovo antejske vezanosti uz Zemlju, prisutne kod Dragutina Tadijanovia i, konano, uzvieni moment nadahnua kojim poezija transcendira ljudsko, kakav nalazimo u Bibliji, poglavito u Pjesmi nad pjesmama. Glede motiva u knjizi koju predstavljamo isprepliu se tri osnovna, a to su: a) raspolovljenost lirskoga subjekta izmeu odlaska i povratka,

URO VIDMAROVI 193

b) raspolovljenost izmeu obitavalita i zaviaja, c) raspolovljenost izmeu sadanjosti i djetinjstva. Lirski subjekt nalazi se u stanju napetosti gotovo antipodije izmeu vremena u kojem ivi i vremena u kojem je ivio, izmeu osjeaja koji ga proimaju u sadanjem trenutku i lijepih trenutaka kojeg je proveo u djetinjstvu. I konano, etvrto sidrite u pjesnitvu gospoe Kolari-Dumi njezina je zaviajna poezija, stalne reminiscencije na vrijeme provedeno u Srijemu, u rodnom krajoliku s odgovarajuim refleksijama na povijest, ljude i sudbinu zemlje i naroda. Uvjetno reeno, peti motiv bi bio protoantejski, a to je zemlja - vezanosti uz zemlju kao hraniteljicu. Kada pie pojam Zemlja, a pie ga velikim poetnim slovom, tada je to za pjesnikinju Zemlja-majka, dakle pojam koji se razvija i iri do, gotovo, teolokog osmiljavanja. Tako ine svi koji zemlju cijene, vole i uvaavaju recimo, ameriki prastanovnici, ili izvorni itelji Australije, Aboridini, kao to smo saznali iz romana Drage aravanje Idemo kui, objavljenog 2006. godine. Kada pie o vremenu sadanjem, i kada izraava osjeaje koji je proimaju u vremenu sadanjem, pjesnikinja koristi nekoliko temeljnih ili nosivih pojmova. To su krik, samoa, enja, povezanost sa svemirom i ljubav, koji proizlazi iz prethodnih. Posebno je kod gospoe Kolari-Dumi signifikantan jedan od najsnanijih lirskih pojmova, pojam ljubav. Kod nje se ljubav dijeli na onu prema mukarcu, u obliku enje, elja, neostvarenih ideala u odnosu na njezin konani cilj, i ljubav prema djetinjstvu, prema jednom idealiziranom stanju koje se moe usporediti s uterusom, povratkom djeteta u maternicu, to, takoer, izaziva uznemirenost i raspolovljivost. Krik je zanimljiv pojam koji u posljednje vrijeme nalazimo kod nekoliko istaknutih hrvatskih pjesnika, recimo kod Tomislava Marijana Bilosnia, Zdravka Kordia, Marije Barbari Fanuko. Njime izraavaju na munkovski nain zaprepatenost, strah, sloenu emociju koja proima veinu ljudi. Nalazimo ga i kod nae pjesnikinje: Krik je to i enja za plavetnilom Iz pjesme enja Slino se ponavlja u pjesmi koja nosi naslov Krik, u kojoj autorica pjeva: Pjesma je moja zamrla. Tek krik Iz grla ujem.

194 KNJIEVNA RIJEKA

Svoj Nepoznat Druga odlika njezina pjevanja je izdvojeno doivljavanje svijeta oko sebe, i sebe u tom svijetu, dakle isticanje samoe kao literarne inspiracije. Ovaj motiv je, uvjetno reeno, ve iskoriten u hrvatskoj poeziji, ali ukoliko pjesnik izraava vrijeme u kojem ivi i sublimira svoj ivot u tom vremenu kao paradigmu, tada je samoa, kao u naem sluaju knjievno obranjena. Pjesmu koja nosi naslov U samoi autorica zavrava trostihom: to u sa samoom tuom kada je i moja ovoliko teka. Ili u pjesmi Sama sam, a prolaze ljudi zavrni stihovi glase: Sama sam, u prolaze ljudi Ova pjesma, na predmetno-tematskoj razini u suglasju je sa sjajnom knjigom koprivnike knjievnice, preminule prije nekoliko godina, Boene Loborec, koja je u kajkavskom dijalektu, isto osjeanje samoe i usamljenosti iskazala sjajnom knjigom rez mene ljudi idu. U pjesmi Ja nisam htjela ovu no pjesnikinja navodi sljedee stihove: No je pogasila svjetla, Svuda razlila se tama, Bojim se mraka, Svjetla bih htjela. Bojim se, Ostala sam sama. U niz pjesama Ljubica Kolari-Dumi osjeaj samoe vezuje u osjeaj odcijepljenosti od rodnog krajolika, s kojim se poistovjeuje. Takav je osjeaj dramatino iskazan u pjesmi koju, pretpostavljamo, upuuje svojim roditeljima. Pjesma zavrava dvostihom: Ja ti piem svake noi, jer sam sama. Sama i tuna. Iz pjesme Pismo. Kao to smo rekli gospoa Kolari-Dumi govori u svojim

URO VIDMAROVI 195

stihovima o ljubavi, ali tu se isprepliu ljubav kao enja za mukarcem, za ostvarenjem enstva i jastva, ali i ljubav prema krajoliku u svojem rodnom zaviaju. Ponekad je teko razluiti gdje je pjesnikinja na terenu svoga jastva, svoje enstvenosti, a gdje prelazi u fikciju prema idealiziranom djetinjstvu i rodnom krajoliku. U ovom kontekstu istaknuli bismo pjesmu Pokucaj na moja vrata: Kad postane ljubav, Kada se sav Pretvori U Srce Pokucaj na moja vrata! Kao dokaz prepletanja nemira, enje i ljubavi pjesma je eznue u kojoj zavrni stihovi glase: Ali nemir ovaj u meni enju za nizinama budi. Grudi roenoj U zagrljaj Htjedoh. Raspolovljenost lirskog subjekta oituje se gotovo kroz sve stihove. S jedne strane pjesnikinja pie o svom stvarnom ivotnom obitavalitu Rijeci i moru kojim je oduevljena, i koje, takoer, voli i lirski opisuje, ali ta injenica ljepote krajolika u kojem ivi, i injenica da su tamo njezina djeca i njena obitelj, ne ispunjava lirsko bie svime to je potrebno da bi cjelovito ivjela i osjeala puninu svoga ja. Ako smijemo dati naglasak u ovoj knjizi na temu koja prevladava, to je svakako antejski motiv vezanosti uz Zemlju, Zemlju kao hraniteljicu, uz rodni krajolik. Istiemo pojmove koji su nosivi u ovom dijelu knjige: Zemlja, kruh, trave, vjetrovi, oblaci, ptice poglavito lastavice, cvijee, kao to je jasmin, dakako, Srijem kao takav, kao fenomen. Biofilnost, uvjetno reeno, takoer je karakteristika poezije Ljubice Kolari-Dumi. U nizu pjesama osjea se biofilnost kao ushienost, kao motiv koji je tu, u lirskome subjektu, s kojim on ivi, a izvan toga je, kako kae u pjesmi Ptica u krletci: O plavetnilu sniva I vjetrove Razigrane moli

196 KNJIEVNA RIJEKA

Da ti razmau krila. Posebno poglavlje u knjizi Obasjana suncem posveeno je predcima. Kada pjeva o stopama svojih predaka, Ljubica pjeva o svome hrvatskome Srijemu. U pjesmi Ravnico moja prva kitica glasi: Volim te, Ravnico moja nepregledna. Volim prostranstva tvoja, Suzama umivam Livade tvoje nepokoene. Ili u pjesmi itno polje, u kojoj se nalazi uspjena metafora: uti se kao dukat Na prsima mlade seljanke. Ili u pjesmi Mirie zemlja gdje zavrni trostih glasi: Mirie zemlja, zove me i mirie. Jedna od najpotresnijih pjesama u ovoj knjizi ima naslov Ako odete. Oito je nastala tijekom nasilnog preseljavanja Hrvata iz Kukujevaca u Republiku Hrvatsku. Ako odete, Zemlja e biti edna, A Vi ete na tuim njivama plakati. Ako odete tko e cvijee zaliti I svijee na grobovima zapaliti? Polja e u dra i korov zarasti, Jer oni ne e nau Zemlju voljeti. Djeca e Vam kao siroad Brata i prijatelja za igru traiti. Sve berbe, i etve, i sjetve, Kome ete ostaviti ako odete? Ako odete, Va e se pla I tualjke i kletve do Nebesa dizati. Bit e kasno i za pla i za molitvu, A povratka ne e biti ako odete. Zar ete rei da ste bez prolosti Kad Vas unuci budu o sebi pitali. Tko ste i odakle?

URO VIDMAROVI 197

to ete rei ako odete? Ne dajte Vaa stoljea Za ovo straha pred njima! Zavapite Gospodinu! Kao u ljetnim egama Kada ste kiu molili. Zavapite Gospodinu! I za vapaj e biti kasno ako odete. Zavrni dio knjige donosi pjesme u prozi, takoer vezane uz pjesnikinjin zaviaj. Meu njima je i pjesma Kukujevani, posveena autoriinim sunarodnjacima koji su doivjeli stranu sudbinu kada su morali napustiti pradjedovska ognjita. Potresno djeluje pjesma Da se ognjita ne ugase koja zavrava dvostihom: Hoe li stii prije zime i vatru rasplamsati Da se ognjita ne ugase! Zavrna pjesma je Vratit u se, Zemljo u kojoj pjesnikinja kae: Vratit u se, rodna grudo! Da Te pomilujem. Da Te drim u aci. Da mi ugrije dlan. Da me zatiti od samoe kao onda kad Te uzeh sa svjea groba majke Zimu u odabrati za povratak. Otopit u snijeg suzama, a ispod snijega bit e samo Ti. Ni jedna travka. Niija stopa. Nita izmeu nas. Samo Ti i ja, Zemljo! I kad Te ugledam pred sobom onakvu Zagrlit u Te. I vie ne u otii. itajui stihove Ljubice Kolari-Dumi namee se spoznaja kako autorica nikada nije napustila rodni zaviaj, zbog ega se, zapravo, osjea kao i svi njezini sunarodnjaci iz Srijema, koji su ivjeli kao pripadnici nacionalne manjine, a onda se nali u sredini matinog naroda, ali i u zaviaju, koji im nije roeni.

198 KNJIEVNA RIJEKA

Kao zavrnu misao treba kazati da je vrijednosti ove knjige pjesama gospoe Kolari-Dumi pridonio i cijenjeni hrvatski slikar Vjekoslav Vojo Radoii. Zahvaljujui ilustracijama, stihovi Ljubice Kolari-Dumi dobili su dodatnu svjeinu. Suradnja izmeu slikara i pjesnikinje dala je odline rezultate, ne samo u ranijim knjigama za djecu koje smo spomenuli, nego i u ovoj knjizi. Da zavrimo: knjiga koju smo predstavili doprinos je suvremenoj hrvatskoj knjievnosti upravo u godinama zadnjeg desetljea 20. stoljea. S aspekta stvaralatva srijemskih Hrvata, ovo je djelo, bez svake sumnje, izuzetan knjievni oris njihove tragedije, ali i pokazatelj vitalnosti ove manjine s traginom povijesnom sudbinom. Ljubica Kolari-Dumi jedno je od znaajnih imena u dugoj plejadi asnih prethodnika, koje je Srijem podario Hrvatskoj. Dakako, svako umjetniko djelo, kao takvo, svojim estetskim dosezima u fenomenu univerzalnosti, nadilazi ograde, pa i etnike, i uzdie se na razinu skupne vrijednosti, postajui dijelom globalne duhovne batine.

199

ELJKA LOVRENI

Gajo Bulat: Autobiografija

No es tan fcil como usted piensa! Una historia personal de privilegios y exclusiones a travs de los diversos sistemas polticos y sociales del siglo XX. (Nije tako lako kako vi mislite! Osobna povijest povlastica i izuzetnosti u razliitim politikim i drutvenim sustavima u XX. stoljeu). Buenos Aires, vlast. nakl., 2007. ,190 str..

ajo Bulat jo je jedan uspjeni hrvatski iseljenik koji je svoju karijeru arhitekta i poslovnog ovjeka ostvario u Argentini i Ekvadoru. U knjizi No es tan fcil como usted piensa! opisuje svoj zanimljiv ivot u osam razdoblja (poglavlja) uz epilog. U uvodu autor kae da ne daje objektivan prikaz razdoblja u kojemu je ivio ve iznosi osobne stavove i razmiljanja te opisuje dogaaje iz svojega bogatog ivota. Roen je u Splitu 1930. godine u vrijeme kad je Hrvatska bila dio Kraljevine Jugoslavije, opisuje urbani i ruralni nain ivota u Dalmaciji toga doba, obiaje i nonje stanovnitva. Potjee iz vrlo ugledne obitelji. Djed po ocu, Gajo, bio je odvjetnik, pisac, prevoditelj i pjesnik. On i njegova supruga imali su troje djece: Anku, Edu i Tomislava, Gajinog oca. Anka se udala za srpskog generala Petra Simia koji je bio u kraljevskoj strai. U vrijeme komunizma bila je istaknuta povjesniarka umjetnosti i znanstvenica. Majka je rodom bila iz sinjske obitelji Tripalo iju su pripadnici bili zemljoposjednici, politiari i intelektualci. U prvome poglavlju koje obuhvaa razdoblje od 1930. do 1941. i vrijeme Kraljevine Jugoslavije, Bulat govori o svojemu roenju (8. oujka 1930.), kako kae tono nakon devet i pol mjeseci od vjenanja njegovih roditelja i njihovoga branog putovanja u Pariz i Veneciju. Zanimljiva je napomena da obitelj Bulat nije posjedovala nekretnine ve su uvijek iznajmljivali stanove i ivjeli troei ono to su zaradili. Ali je zato tetka njegove majke Zia Zana bila vlasnica trokatnice s pet stanova smjetene u sreditu Splita, 20 metara od mora i luke. Tu je njegov otac iznajmio stan na prvome katu. Za tetku kae da je bila jako lijepa, crvenokosa, obrazovana i govorila je talijanski, francuski i njemaki. Hrvatski samo s poslugom, pie Bulat. Otac mu je zavrio studij ekonomije i doktorirao u Trstu 1926. godine. Radio je u tvornici cementa Dalmacija u talijanskom vlasnitvu. Majka je bila kod kue, brinula se za djecu, puno itala i svirala glasovir. I ona i sestra studirale su na konzervatoriju u Beu. Ljeto se provodilo na posjedu obitelji

200 KNJIEVNA RIJEKA

Tripalo u Sinju. Godine 1936. zavrava djetinjstvo Gaje Bulata. Tada kree u kolu gdje se sprijateljuje s Tomom Marasoviem s kojim dijeli mnoge mladenake tajne. Krajem 1938. godine zbog endokarditisa lijee u krevet i prisiljen je mirovati vie od est mjeseci. Puno ita i s petnaest godina ve je proitao veliki dio djela francuskih, njemakih i ruskih klasika. Drugo razdoblje njegovog ivota zapoinje 1941., napadom Hitlerovih snaga na Beograd. U Hrvatskoj su na vlasti ustae, Talijani zauzimaju Dalmaciju, a Gajo Bulat s obitelji provodi neko vrijeme u Borovu koje je poteeno ratnih (ne)prilika. Poslije se upisuje u gimnaziju u Krianievoj ulici u Zagrebu (1941.- 42.), a onda se opet vraa u ne vie tako mirno Borovo. U vrijeme krvavog Drugoga svjetskog rata obitelj Bulat ivi prilino dobro, ali dolaskom komunista na vlast moraju napustiti kuu u kojoj su stanovali. U treemu razdoblju (poglavlju) Bulat opisuje svoj ivot u Demokratskoj Federalnoj Republici Jugoslaviji u razdoblju od 1945. do 1948. Njegova obitelj tada naputa Zagreb i vraa se na imanje u Sinju. To je doba autorova odrastanja i oprotaj od djetinjstva, ali i vrijeme kad je uhien i boravi u komunistikom zatvoru. U meuvremenu, njegov je otac u Brazilu optuen kao ratni zloinac i Brazil ga eli izruiti Jugoslaviji (prodavao je izme i cipele njemakim vojnicima). Nakon uplitanja hrvatske zajednice u Argentini, visokih argentinskih i brazilskih crkvenih dostojanstvenika te samoga Jana Bate, vlasnika tvornice Bata za kojega je nekada radio, otac Gaje Bulata biva osloboen optube i nastanjuje se u Argentini. Slijedi etvrto razdoblje od 1948. do 1961. i vrijeme Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Autor se upisuje na Arhitektonski fakultet u Zagrebu, svira glasovir, ima prvu ozbiljnu djevojku, kerku austrijskog aristokrata po imenu Lidija. Njome se oenio. Odsluio je vojsku, poeo raditi kao arhitekt, kupio je Fiat 600 i saznavi da u UDB-i ima podeblji dosje, odluuje se na bijeg iz Jugoslavije. Dolazi u Trst, iz Trsta vlakom putuje u Genovu, a zatim u Argentinu. U petome poglavlju opisuje svoj ivot u Argentini u razdoblju od 1962. do 1975. ivi u demokratskoj zemlji, pripada srednjoj klasi, upoznaje Argentinku panjolskoga podrijetla Elenu i eni se njome. Kao to ree u knjizi Ljubav kuca dvaput, Elena je kao i on, rastavljena i moraju se oeniti u Meksiku jer u Argentini nisu priznavali razvod. U toj je zemlji tada na vlasti Pern, gospodarska situacija je loa i Bulati odluuju otii u Ekvador. Tu zapoinje esto razdoblje autorova ivota. U Quitu radi za idove i prilino dobro zarauje. Nakon 17 godina ponovo dolazi u Hrvatsku. Iz Ekvadora se vraa u Argentinu i od 1984. do 1991. proivljava svoje sedmo razdoblje ivota. To je vrijeme dugo oekivane demokracije u Argentini, ali i

ELJKA LOVRENI 201

neobuzdane inflacije. U XXI. stoljeu zapoinje osmo razdoblje Bulatovog ivota, odnosno osmo poglavlje knjige. Nakon epiloga u knjizi slijedi zakljuak: nije sve tako lako kako vi mislite! Gajo Bulat sigurno nije imao lak ivot, ali bio je vrlo zanimljiv i uspjean. Ova je knjiga njegovo osobno svjedoanstvo - u njoj pratimo uspone i padove jo jednoga naeg emigranta koji je svoju sreu pronaao izvan nae zemlje. Radi se o mjeavini dnevnika i zabiljeki o pojedinim povijesnim razdobljima. Autor opisuje drutvena dogaanja i svoje doivljaje. Roen je u bogatoj i uglednoj obitelji, radio je u vanim tvrtkama, arhitektonskim biroima, bio je na elu uspjenih graevinskih i agroindustrijskih poduzea u Argentini i Ekvadoru, objavljivao je strune lanke u asopisima, bio vezan uz vodee ljude u Argentini, Ekvadoru i Hrvatskoj. Osim knjige u kojoj se pred naim oima otvaraju stranice jednoga ivota, moemo pratiti i povijesne dogaaje unutar kojih se odvijaju pojedina razdoblja pievog ivota - od 1930. do poetka XXI. stoljea. Radi se o memoarskoj prozi isprepletenoj povijeu, o zabavnom i pounom tivu iz kojega moemo razabrati da se upornou i voljom (uz sposobnost i malo sree) puno toga moe uiniti.

202 KNJIEVNA RIJEKA

IGOR IC

Giovanni Stelli: La memoria che vive


Fiume interviste e testimonianze, Archivio Museo Storico di Fiume, Roma, 2009.

Stjecajem udnih okolnosti ja sam, tijekom vremena, postao jedan od vjernih itatelja dugovjenog povijesnog asopisa Fiume (Rijeka). asopis je pokrenulo i izdavalo Drutvo za rijeke studije u Rijeci izmeu 1923. i 1940. godine. Uz sve manjkavosti taj godinjak/polugodinjak bio je najkvalitetnija publikacija u Mussolinijevoj Fijumi. Redakciju su inili: Arturo Chiopris, Attilio Depoli, Guido Depoli, Silvino Gigante, Belario Lengyel i don Luigi Maria Torcoletti, a ako im se pridodaju Edoardo Susmel i Riccardo Gigante to je bila duhovna elita meuratne talijanske Rijeke. Poslije drugog svjetskog rata izbjegli Rijeani - Depoli, Prodam (Prodan), Radetti (Radeti) i Burich (Buri) - obnovili su reviju 1952. god. u Italiji, s podnaslovom Rivista di Studi Fiumani. Od 1955. do 1974. god. rimsko izdanje asopisa izlazilo je dva puta godinje, a u tom razdoblju urednik je bio Giorgio Radetti. Njegovom smru asopis je prestao izlaziti. Obnovljen je u Padovi 1981. godine i tiskan pod pokroviteljstvom Udruenja slobodnog grada Rijeke u izgnanstvu. Urednitvo su sainjavali: Oscar Bhm, Carlo Cattalini (Katalini), Mario Dassovich (Dasovi), Camilo de Carlo, Luigi Peteani i Paolo Santarcangeli (pravim imenom Pal Schweitzer). Posljednji broj u Padovi bio je 17 za 1989. godinu. Godine 1990.-1991. asopis je opet prebaen u Rim s glavnim urednikom Schiavellijem, a od 1992. direktor i glavni urednik Amleto Ballarini okuplja nove ljude. Od 2000. asopis dobiva podnaslov Revija za jadranske studije, te je pod pokroviteljstvom Drutva za rijeku, istarsku i dalmatinsku kulturu Lazia. Izdava je Drutvo za rijeke studije (Societa di studi Fiumani , na elu je odgovorni direktor dr. Amleto Ballarini, a glavni urednik je prof. Giovanni Stelli. Iz neraskidivih hrvatsko-talijanskih, fijumanskih, etniko-kulturnih veza regrutira se lanstvo Drutva za rijeke studije. Prema popisu od 15. prosinca 2010. lanovi su, izmeu ostalih: Bacci (Bai), Barbalich (Barbali), Blasi (Blai), Cattalini (Katalini), Liubicich (Ljubii), Pamich (Pami), Serdoz (Srdoc), Sichich (iki), Becchi (Beki), Crisman (Krizman), Grubessi (Grubei), Lenaz (Lenac), Massagrande (Golemovi), Ossoinack (Osojnak),

IGOR IC 203

Sablich (Sabli), Skull (kulj), Tomsic (Tomi)... Na granici ovjek moe odabrati ili dvostruku pripadanje - ili dvostruko nepripadanje! Fijumani su, iako svi od reda etniki Hrvati, odabrali, dvostruko nepripadanje i tako sami sebe odveli u progonstvo (patetino olocausto), meu esule. Pokuavajui, kao Fijumani, biti iznad Hrvata i Talijana, zavrili su rasuti diljem Italije, razoarani u obje svoje domovine! Niz godita asopisa Fiume bio je izrazito anti-jugoslavenski, anti-titin, anti-hrvatski, no u najnovije doba su neke osnovne teze, ipak, malo modificirane. Najzagrieniji iredentisti su umrli kao i Tito i njegova Jugoslavija! a Hrvatska je odabrala neto meki pristup prema svojoj zloestoj djeci zavedenoj ljepotom talijanskog jezika, slikarstva i glazbe. Odgovorni direktor revije Fiume, Amleto Ballarini, potjee, po majci iz hrvatske ribarske obitelji Kocijan iz Omilja. Kao obavjetajni asnik talijanske vojske imao je pristup razliitim dokumentima, te je objavio niz knjiga vezanih uz rijeku povijest. U suradnji s Hrvatskim institutom za povijest objavio je knjigu o stradanju talijanskih graana na podruju nekadanje Kvarnerske provincije (poslije Zadra druge najmanje u Italiji!) pod naslovom Le vittime di nazionalita italiana a Fiume e dintorni (1939-1947), Roma, 2002. Njegov vjerni, osam godina mlai, suradnik Giovanni Stelli rodio se u Rijeci 1941. godine. Kao zaljubljenik u povijesti svoga rodnog grada Stelli je tiskao 1995. godine studiju Rijeka i okolica 1884. godine (Trst, 1995.), i u njoj se bavio onim idilinim razdobljem uspjenog, tada poslije Budimpete, drugog najveeg maarskog grada u kojem su Hrvati govorili talijanski! Studija zapravo povijesno uokviruje prijevod vodia Fiume und seine Umgebung, koji je 1884. godine, u Rijeci, tiskao ugledni jezikoslovac i pisac Heinrich von Littrow. Heinrich von Littrow zaboravljeni je rijeko-opatijski knjievnik koji je pisao na njemakom jeziku. Godine 1849., u Trstu, Littrow je tiskao zbirku Galebovi s 43 pjesme. Posveen knjigama kompletira Njemaki pomorski rjenik, te prirunike Njemaki taktiki i telgrafski signali i Manevri brodova. Godine 1857. u Trstu tiskao je zbirku pjesama S mora, u stvari proirene Galebove. Godine 1857. tiskao je i komediju Ksantipa, koja je prevedena na talijanski, engleski, ruski, ali i hrvatski - zalaganjem rijekog upnika Ivana Fiamina. Potom je napisao jo komedije Poljubac i Dobra pouka. Godine 1859. u Beu izlazi mu Talijansko-francusko-englesko-njemaki pomorski govorni prirunik. Godine 1863. tiskao je Od Bea do Trsta. Ugodni stihovi za itanje u vlaku. Godine 1864. zapovjednik je luke u Dubrovniku, a od 1865. do 1867. u Senju. Godine 1867. prelazi u Rijeku kao zapovjednik Luke kapetanije. Godine 1870. tiskao je na njemakom Rijeka u pogledu pomorstva. Godine

204 KNJIEVNA RIJEKA

1872. radi na utemeljenju Filharmonijsko-dramskog drutva, uz Mohovicha, Brelicha i Vranyczanyja. Iste godine tiskao je O austrijskoj ekspediciji na Sjeverni pol, a 1877. Od Rijeke do Sv. Petra. Putne slike s prijatnim stihovima. Godine 1880. odlazi u mirovinu i prelazi u Opatiju. U sutonu ivota objavljuje zbirku novela Iz pomorskog ivota (Be, 1892.). Stelli je savjesno obradio jednu vanu figuru iz rijeke prolosti i njegov austro-ugarsko pedantni vodi. To razdoblje, od 1868. do 1918., do vrhunca apsurda dovela je Ilona Fried svojom lijepom, no bizarnom knjigom Emlekek varosa. Fiume (Rijeka grad sjeanja, Budimpeta 2001., talijansko izdanje 2005.) u kojoj je Rijeka prikazana kao maarsko-talijanski grad praktino bez Hrvata! Ipak, Stelli je dijelom svoga bia vezan uz apstraktnija promiljanja, predaje didaktiku filozofije na Universita della Basilicata i upravo mu je taj odmak omoguio da zanimljivo posloi knjigu koja nas zanima: Sjeanje koje ivi Rijeka Razgovori i svjedoanstva. To djelo nastalo je prikupljanjem lanaka objavljenih u asopisu Fiume tijekom niza godina. Knjiga na gotovo 400 stranica donosi jednu povijest Rijeke koju bi komunistiki povjesniari rado zaboravili. U prvom poglavlju, koje je nazvano Mirovni ugovor 1947. doneseno je svjedoanstvo Lea Valiania (kao i svi Fiumani malo je modificirao izvorno prezime - Weiczen!). On, recimo, priziva sjeanje na istaknutog rijekog autonomaa Maria Blasicha (Blaia), kojeg su likvidatori OZNA-e udavili u krevetu 3. svibnja 1945. godine. Manji problem je to je on bio uvjereni antifaist, a vei je to je u trenutku smrti imao sedamdeset godina i to je bio u invalidskim kolicima! Ili je, mada, ipak, vei problem to je bio antifaist?! Druga bizarna likvidacija OZNA-e vezana je uz istaknutog sindikalistu Angela Adama, koji je godinama tijekom Mussolinijeve diktature bio u zatvoru, preivio njemaki koncentracijski logor Dachau i bio likvidiran zbog inzistiranja na odvajanju sindikata od komunistike partije! Trei neugodan primjer, od oko 300 likvidiranih Rijeana nakon zavrenih ratnih operacija, nesumnjivo je Riccardo Gigante (majka Kanari s Cresa), u tri navrata gradonaelnik, inae povjesniar i uvjereni faist. Kod njega nije upitan pogled na svijet, ve je upitno da li ga je bilo nuno ubiti kukom za meso, s jo deset drugih uhapenika, u prostoru nedovrene kastavske Crekvine 4. svibnja 1945. godine. Jo jedan gradonaelnik, Gino Sirola (irola), profesor talijanske knjievnosti i prevoditelj s maarskog - pred kojim je Slobodan Novak maturirao u Suakoj gimnaziji! - skonao je tako da je bio uhapen na ulici u Trstu 1945., doveden u Rijeku i pogubljen na Trsatu. Industrijalac Matteo Scull (kulj) isplivao je kod posljednjeg mosta na Rjeini 29. svibnja 1945. s metkom u potiljku...

IGOR IC 205

U drugom poglavlju Represija, opozicija i procesi 1945.-1949. stvari se intenziviraju. Tu je najzanimljivija epizoda vezana uz posljednju talijansku procesiju ulicama Rijeke, za Tijelovo, u lipnju 1945. godine. Tada su mladi komunisti uletjeli u katoliku povorku kod kapucinske crkve i izazvali velike nerede, koji su se gotovo pretvorili u otvoreni obraun. Komunistiki pritisak i represija doveli su do iseljavanja 30.000 protalijanskih Hrvata iz Rijeke! Tree poglavlje posveeno je autonomaima i tu je objanjen sam razlog i nain likvidacije tog rijekog antifaistikog pokreta otpora. Naime, jo 1944. u kui Maria Blasicha partizani su pregovarali s autonomaima o budunosti grada. Jedan od pripadnika OZNA-e, bio je prisutan na pregovorima iskljuivo zbog formiranja popisa za likvidaciju nakon osloboenja. Svi autonomai koji su prisustvovali tom sastanku brutalno su ubijeni. Inae u Rimu je 1997. bio pokrenut i proces zbog poratnih likvidacija Giuseppea Sincicha, Maria Blasicha i Nevia Sculla, no bez ikakvih konkretnih rezultata u iduih nekoliko godina osim to su neki od optuenih, umrli snom pravednika u visokoj ivotnoj dobi. Ti svjei procesi prizivaju i one rijeke, poratne, tragikomine i to protiv mladih autonomaa (grupa Visinko), katolike grupe oca Nestora, te grupe Maltauro. Svi ti naivni protivnici novog, savrenog poretka zavrili su s dugogodinjim zatvorskim kaznama u Mariboru. Meu njima opet zatiemo karakteristina talijanska prezimena: Kocijani, Sterle, Pick, Dasovi, Benkovi, Orekovi, Franck, uperina, Luki, Lenski... U daljnjem poglavlju donesena su i svjedoanstva idova (Federico Falk i Laura Einhorn Ricotti), te sjeanja na talijanske izbjeglike logore npr. Maria Stellia i slavnog talijanskog olimpijca, hodaa Abdona Pamicha (Pamia). Posljednje, esto poglavlje, nazvano Povratak gradu Fiume-Rijeci, pokuaj je, ne uvijek posve uvjerljiv, da se od vrlo otrih krhotina prolosti rekonstruira, bez kapi krvi, jo starija i ljepa Fijume i to kroz razgovore sa Slavkom Liniem, tadanjim gradonaelnikom Rijeke, Miklosom Vasarhelyijem, te Amletom Ballarinijem. Razgovor Giovannija Stellija sa svojim mentorom i duhovnim ocem tako dramatinog imena - Amleto je Hamlet! malo podsjea na Uroboros, zmiju koja grize svoj vlastiti rep - inae simbol Vjenosti i DAnnunzijeve kratkotrajne Rijeke drave! Na alost autora nikad nije zaista postojala ni maarska, ni talijanska Fiume, ve uvijek jedna bizarna, sitna, cinina, samodostatna, neuvjerljiva, pompozna, anti-intelektualna, trgovaka, odavno potroena Rijeka... Na mii angaj...

206

Dogaanja DHK - Ogranka u Rijeci


7. sijenja 2011.
Odran prvi sastanak Upravnog odbora DHK ogranak Rijeka. lanovi Upravnog odbora su: Silvija Benkovi (predsjednica ogranka), Diana Rosandi (tajnica ogranka), Davor Velni, Igor ic i Tomislav Kovaevi. ***

30. sijenja 2011.

u suradnji organizacije Amici della poesia, nakladnike kue Edit i DHKogranak Rijeka u talijanskom gradu Chioggia, regije Veneto, odrana je zajednika knjievna veer na kojoj je sudjelovalo dvadeset pjesnika. Pjesnikinja Nirvana Beltrame Ferletta govorila je i o radu nakladnike kue Edit; Giacomo Scotti predstavio se pjesnikom zbirkom Verso lultimo approdo / K posljednjem pristanu u nakladi DHK Ogranka Rijeka. Pjesme Diane Rosandi itale su se dvojezino. Manifestacija koja tradicionalno okupnja pjesnike iz itave regije, ove je godine nosila naslov Dodiri poezije izmeu dvije obale. ***

7. veljae 2011.

U prostoru knjiare V.B.Z. Filodrammatica predstavljena je trea zbirka poezije Barcelona u nakladi DHK Ogranka Rijeka, mlade lanice, pjesnikinje i profesorice hrvatskog jezika i knjievnost Kristine Posilovi. Predstavljanje knjige vodio je prof. Kreimir Vogrinc, o knjizi je, uz autoricu, govorio prof. Dejan Duri. ***

14. veljae 2011.

Na Valentinovo je zapoela prva veer poezije u suradnji DHK Ogranka Rijeka i KUD-a Bainski glasi iz Rijeke. Premijernu veer knjievnih susreta Trsatskoj gradini u ime Drutva hrvatskih knjievnika - Ogranka u Rijeci otvorila je predsjednica rijekog Ogranka prof. Silvija Benkovi Peratova, a sudjelovali su eljka Kovaevi Andrijani, Domagoj Margeti te etvero mladih autora-sudionika Susreta mladih pjesnika koje svake godine organizira DHK-Ri: Mirna Cviji, Antonia Martini, Vanessa Nessie Vidas i Igor Kandi.

207

***

21. veljae 2011.

u knjiari V.B.Z. Filodrammatica odrana pjesnika veer lanova DHK ogranka Rijeka na kojoj su se predstavili; Silvija Benkovi Peratova, Tomislav Kovaevi i eljka Kovaevi Andrijani, a pjesme Giacoma Scottia itala je .K:A, kao i nekoliko pjesama Edina Lime Jakupia, nedavno preminulog mladog autora pjesmarice Hip hop lirika. *** Talijanska Zajednica - Rijeka i DHK Ogranak u Rijeci u sveanoj dvorani Talijanske zajednice imali su ast predstaviti dvojezinu knjigu Giacoma Scottia K posljednjem pristanu / Verso l ultimo approdo. U programu su sudjelovali dr. sc. Danijela Bai Karkovi, prevoditelj Daniel Nainovi, Diana Rosandi, te Giacomo Scotti i njegovi gosti: Kristina Posilovi, eljka Kovaevi Andrijani i Robert Vrbnjak kojima je autor pjesme preveo na talijanski. Nazone je pozdravila Agnesa Superina u ime Talijanske zajednice, te Silvija Benkovi Peratova u ime DHK Ogranka Rijeka ***

16. oujka 2011.

18. oujka 2011.

odran drugi sastanak Upravnog odbora DHK ogranak Rijeka. Za lanovesuradnike primljeni su: Kristina Posilovi, Franjo Deranja, Ivana Klovar i Vanja-Bianca Michellazzi. U Gradskog knjinici i itaonici na Korzu, predstavljen je asopis Knjievna Rijeka u novom vizualnom ruhu, o kojem je govorio glavni urednik Igor ic, te Silvija Benkovi Peratova kao urednica poezije. Diana Rosandi je najavila novu knjigu Nikole Kraljia Na nebu se ne prlja rublje / In cielo la bianchera non si sporca u prijevodu Giacoma Scottia. ***

20. oujka 2011.

U organizaciji KUD-a Bainski glasi i DHK Ogranka u Rijeci odana je II. pjesnika veer na Trsatskoj gradini na kojoj su nastupili: Diana Rosandi i Giacomo Scotti, te mladi autori: Marin Koli, Ana Salopek, Marko Sladi, Tatjana Pajali i Damir Maras. Veer su vodile Antonija Martini i Silvija Benkovi Peratova. U glazbenom dijelu nastupili su Wanessa Nessie Vidas i Matko Mikainovi.

208

***

17. travnja 2011.

U organizaciji KUD-a Bainski glasi i DHK Ogranka u Rijeci organizirana je III. pjesnika veer na Trsatskoj gradini na kojoj su naslupili slikarica, pjesnikinja i prozaistkinja, prof. Silvija Benkovi Peratova, predsjednica Ogranka te pjesnik i prozaist oni Boi. Mladi autori koji su se predstavili su: Zrinka Mali, Djana Peki (iju je poeziju, zbog nemogunosti autoriina prisustvovanja predstavila Ratka Vini, takoer sudionica knjievnopoetsko-glazbene veeri, Anita Srdo, te Ana Emanuela imuni. U glazbenom dijelu veeri nastupila je pjesnikinja i pjevaica Wanessa Nessie Vidas.

209

210

KR