Anda di halaman 1dari 267

22 000 DOLARA U TRI MJESECA no je stigla kao neto to gmie uz ogradu stubita, plazei vatreni jezik, i ja pamtim misionare

do koljena u blatu kako se povlae preko lijepe modre rijeke i strojnike metke kako odbijaju toke fontane i Jonesa pijana na obali kako govori govno govno ti Indijanci odakle im vatreno oruje? i ja uoh da vidim Mariju i ona ree: misli li da e napasti, misli li da e prijei rijeku? strah te umrijeti? upitah je, i ona ree koga nije? i ja odoh do medicinskog kabineta i nalih visoku au, i rekoh napravili smo 22 000 dolara u 3 mjeseca gradei ceste za Jonesa i malo mora umrijeti da bi to obavio tako brzo... Misli li da su ovo zapoeli komunisti? pitala je ona, misli li da su komunisti? i ja rekoh: prestani se ponaati kao neurotina kuja. ove male zemlje ustaju jer im pune depove s obje strane... i ona me pogleda onom prekrasnom srednjokolskom slaboumnou i izie van, mrailo se, ali sam je pustio da ode, mora znati kad e pustiti enu da ode ako je eli zadrati, a ako je ne eli zadrati opet je pusti da ode, tako je to uvijek proces putanja, na jedan ili drugi nain, tako sam sjedio tamo i ispijao pie i nalio drugo i mislio: tko je mogao smisliti projektiranje putanje u Staroj Misiji bi li te odveo tamo gdje se svjetiljke polako njiu u zelenilu neke daleke noi? i Jones ue s rukom oko njezina plavog struka i ona je takoer pila, i ja im prioh i rekoh: mu i ena? i to ju je razljutilo jer ako te ena ne moe uhvatiti za jaja i stisnuti, ona je gotova, i ja nalih jo jednu visoku au, i rekoh: vas dvoje to moda ne shvaate ali mi se odavde neemo izvui ivi. propili smo ostatak noi. ako bi se zaista umirio, mogao si uti vodu to se sputala izmeu boanskih stabala, i ceste koje smo izgradili mogao si uti kako ih prelaze ivotinje i Indijanci, divlje budale to nose teak kri. i napokon posljednji pogled u ogledalo dok su se pijani ljubavnici grlili i ja izioh i skinuh slamku s krova kolibe

onda kljocnuh upalja i promatrah kako plamen gmie, kao gladni mievi uz tanke smee vlati, bio je spor ali stvaran, i onda nestvaran, neto kao opera, i onda krenuh prema strojnikom tektanju, ista rijeka, i preko nje me gledao mjesec i na stazi sam vidio malu zmiju, posve malu, izgledala je kao egrtua, ali nije mogla biti egrtua, i uplaila se videi me, i ja je zgrabih iza vrata prije nego to se mogla smotati i onda sam je drao njezino se malo tijelo omotalo oko moga runog zgloba kao prst ljubavi i sva stabla gledahu svojim oima i ja stavih usta na njezina usta i ljubav je bila munjevina i komemoracija, mrtvi komunisti, mrtvi faisti, mrtvi demokrati, mrtvi bogovi i tamo otraga u onome to je ostalo od kolibe Jones sa svojom mrtvom crnom rukom oko njezina mrtva plavog struka.

ODVANI BIK nisam znao da Meksikanci to rade: bik je bio odvaan i sad su ga vukli mrtva po areni za rep, odvana mrtva bika, ali ne bilo kojeg bika, ovo je bio poseban bik, i meni posebna lekcija... i premda je Brahms ukrao svoju Prvu iz Beethovenove Devete, i premda je bik bio mrtav njegova glava i njegovi rogovi i njegova utroba mrtvi, on je bio bolji od Brahmsa, dobar kao Beethoven i dok smo izlazili njegovo je dahtanje i znaenje ustrajno plazilo uz moje ruke i premda su me ljudi naguravali i gazili po mojim nogama bik je gorio u meni moja Isusova votanica, odvuen za rep besposlen budui da je sve uinio, i kroz dugake tunele i prijetee poglede, laktove i noge i oi, ja sam molio za Kaliforniju, i mrtva bika u ovjeku i u meni, i stisnuo ake duboko u depovima, uhvatio mrak,

i nastavio hod.

TRAGEDIJA UA probudio sam se suha grla i vidio da je paprat mrtva biljke u loncima ute kao kukuruz; ostavila me ena i prazne me boce kao iskrvarena tjelesa okruivahu svojom neupotrebljivou; ipak, sunce je jo bilo snano, i ceduljica moje gazdarice provirivae ispod vrata nenametljivim utilom; sad bi izvrsno doao kakav dobar komedija staroga kova, lakrdija s vicevima o besmislenu bolu, besmislenu jer je tu, postoji i nita vie; pomno sam se obrijao starim iletom ovjek koji je jednom bio mlad i koga se smatralo genijem; ali takva je tragedija lia, mrtva paprat, mrtve biljke; iziao sam u mrani hodnik gdje je stajala gazdarica proklinjui odluno, aljui me k vragu, maui svojim debelim oznojenim rukama i viui viui zahtijevala stanarinu jer nas je svijet izdao oboje.

NE PODNOSIM SUZE nekoliko je stotina budala oko guske koja je slomila nogu nastojalo odluiti 1to bi trebalo uiniti i .kad je uvar doetao i izvukao top i spor je bio zavren osim za enu koja je istrala iz barake tvrdei da je on ubio njezino ljubime ali je uvar samo protrljao epolete i rekao joj pii me v rit, tui se predsjedniku; ptica je plakala a ja ne podnosim suze. savio sam svoje platno i otiao nie niz eljezniku prugu: nitkovi su unitili moj krajolik.

ZA MARILYN M. klizei estoko prema radosnom pepelu, cilju vanilijskih suza tvoje je sigurno tijelo za mranih noi palilo svijee mukarcima, a sad je tvoja no mranija od dometa votanice i mi emo te zaboraviti, pomalo, i nije lijepo ali su zbiljska tijela blia i dok crvi dau za tvojim kostima, tako bih ti volio rei da se to dogaa medvjedima i slonovima tiranima i junacima i mravima i abama, ipak, ti si nam donijela neto, neku vrstu male pobjede, i zbog toga govorim: dobro i ne alimo vie; kao osuen i baen cvijet, mi zaboravljamo, pamtimo, ekamo. dijete, dijete, dijete, podiem svoju au kroz cijelu minutu i smijeim se.

BORODINOV IVOTOPIS sljedei put kad budete sluali Borodina sjetite se da je on bio samo kemiar koji je skladao glazbu da se odmori; njegov dom bio je prenatrpan svijetom: studentima, umjetnicima, pijancima, vucibatinama, on nikad nije znao kako rei: ne sljedei put kad budete sluali Borodina sjetite se da je njegova ena njegovim skladbama oblagala kutije za make ili pokrivala are s kiselim mlijekom; ona je patila od zaduhe i besanice i hranila ga jajima na meko i kad bi on htio prekriti glavu da se zatiti od zvukova u kui ona mu je doputala da se poslui plahtom; uza sve to netko se uvijek nalazio u njegovoj postelji (spavali su odvojeno kad su uope spavali) i kako su svi stolci bili najee zauzeti on je esto spavao na stubitu umotan u stari al; ona mu je nareivala kad da podree nokte, da ne pjeva ili ne zvidi ili stavi previe limuna u aj ili ga pokua istisnuti liicom: Simfonija br. 2, u b-molu Knez Igor U stepama centralne Azije on je mogao usnuti samo prekrivi oi komadom tamnog platna; 1887. bio je na balu u Medicinskoj akademiji odjeven u sveanu narodnu nonju; izgledao je napokon iznimno veseo i kad se sruio na pod mislili su da se zafrkava. sljedei put kad budete sluali Borodina sjetite se...

LITERARNA ROMANCA naiao sam nekako na nju u dopisivanju ili poeziji ili asopisima i ona mi zapoe slati vrlo seksualne pjesme o silovanju i poudi, a budui da su bile protkane lakim intelektualizmom bio sam donekle zbunjen i sjedoh u kola i odvezoh se na Sjever preko brda dolina i autoputova neispavan, mamuran, upravo rastavljen, nezaposlen, u procesu starenja, umoran, elei vie od svega san od nekih 5 ili 10 godina, napokon sam naao motel u sunanu gradiu uz pranjavu cestu, i sjedoh da popuim cigaretu razmiljajui: mora da si lud, i potom izioh na spoj s jednim satom zakanjenja; ona je bila prokleto stara, skoro kao ja i bez posebna seksepila i dala mi vrlo tvrdu nezrelu jabuku koju sam dugo vakao preostalim zubima; umirala je od neke neznane bolesti neto poput zaduhe, i ree: elim ti otkriti tajnu, a ja rekoh: znam: ti si djevica od 35 godina. I onda je izvadila biljenicu, 10 ili 12 pjesama, ivotno djelo koje sam morao proitati nastojei da budem ljubazan ali su bile vrlo slabe, i ja je izvedoh nekamo, na boksanje, i ona kaljae u dimu neprestano kruei pogledom s publike na boksae i stiui ake. ti se nikad ne uzbudi, a? upitala me. ali ja se poprilino uzbudih te noi u brdima, i prevrnuh je 3 ili 4 puta pomaui joj da dotjera neke svoje pjesme i ona mi stjera svoj jezik gotovo do polovice grkljana ali kad se oprostih od nje bila je i nadalje djevica i vrlo slaba pjesnikinja. ja vjerujem: ako je ena drala svoje noge stisnute 35 godina kasno je bilo za ljubav bilo za poeziju.

BLIZANCI ponekad bi natuknuo da sam ja kopile a ja bih mu rekao da slua Brahmsa, i rekao bih mu da naui slikati i piti i da njime ne vladaju ene i dolari ali on bi se izderao na me: za ime Boje, sjeti se svoje matere, sjeti se svoje domovine, ti e nas sve pobiti!... kreem se kroz oevu kuu (na koju duguje 8000 dolara nakon 20 godina na istom poslu) i gledam njegove mrtve cipele nain na koji su njegove noge smotale kou, kao da je bio ljut sadei rue, a i bio je, i gledam njegovu mrtvu cigaretu, njegovu posljednju cigaretu i posljednju postelju gdje je spavao te noi, i osjeam da bih je trebao prepraviti ali ne mogu, jer otac je uvijek tvoj gospodar pa i kad ga vie nema; pretpostavljam da se to dogodilo i prije i poslije ali ne mogu si pomoi da ne mislim umrijeti na kuhinjskom podu u 7 ujutro dok drugi peku jaja nije teko osim ako se to tebi dogodi. izlazim van i berem naranu i gulim sjajnu koru; stvari jo ive: trava sasvim dobro raste, sunce alje dolje svoje zrake oko kojih krui ruski satelit, negdje besmisleno laje pas, susjedi se naviruju iza zastora. ja sam stranac ovdje, a bio sam (nagaam) donekle i bitanga, a ne sumnjam da me i on sasvim dobro oslikao (stari momak i ja borili smo se kao planinski lavovi) i kau da je sve ovo ostavio nekoj eni u Duarteu ali mene nije briga neka joj bude: on je bio moj stari i umro. unutra, isprobavam svijetloplavo odijelo mnogo bolje od svega to sam ikad nosio i maem rukavima kao strailo za ptice u vjetru ali mi ne pomae: ne mogu ga odravati na ivotu bez obzira koliko smo mrzili jedan drugoga. izgledali smo sasvim jednako, mogli smo biti blizanci stari i ja: tako su govorili. on je imao lukovice u reetu spremne za sadnju dok sam ja leao s kurvom iz Tree ulice. u redu. udijeli nam ovaj trenutak: da stojim pred zrcalom u odijelu mrtva oca oekujui da i sam umrem.

DAN KAD JE KIILO NA LOSANGELESKI KOTARSKI MUZEJ idov se prignuo i umro. 99 pukomitraljeza bilo je otpremljeno u Francusku. netko je dobio treu utrku dok sam ja pregledavao propeler starog monoplana proao je ovjek sa zatitnim ovojem na oku. poelo je kiiti. kiilo je i kiilo i po vie je bolnikih kola jurilo zajedno ulicama, i premda je sve bilo savreno glupo ja sam uivao taj trenutak kao boravak u New Orleansu kad sam ivio od slatkia i gledao golubove u sporednoj uliici s francuskim imenom dok je iza mene rijeka postajala zaljev i oblaci se bolesno vukli preko j neba koje je umrlo u vrijeme kad je Cezar izboden, i onda sam obeao sebi da u se jednog dana sjeati svega kako je bilo. priao mi je ovjek i nakaljao se. mislite li da e prestati kiiti? ree. nisam odgovorio. dotaknuo sam stari propeler i sluao kako mravi na krovu srljaju preko ruba svijeta. odlazite, rekoh, odlazite ili u pozvati uvara.

UTRKA tako je to kad se odsklie u prolost udeen kao navita viktrola (sjeate li ih se?) i ode u sredite grada i gleda momke kako boksaju ali otmjene plavue sjede s drugima a ti si ostario kao bijednik u kakvu filmu: cigara u zubima, drobina, samo ni od kud novaca, ni od kud snalaljivosti, ni od kud iskustva, i kao obino borbe su uglavnom slabe, i poslije . opet na parkiralitu sjedi i gleda ih dok odlaze, pale posljednju cigaru i stari automobil, stari automobil, ne ba premlad ovjek gube se niz ulicu dok ih ne zaustavi crveno svjetlo kao da vrijeme nije problem, i oni te dostignu: automobil pun mladei to se glasno smije, i ti ih gleda kako kreu dok netko iza tebe ne zatrubi i strese te natrag u ono to je preostalo od tvog ivota. kukavan i samosaalan ti pritisne do daske i dostigne mlade i prijee ih i drei se volana kao svih prohujalih Ijubavi juri s njima prema obali razmahujui prkosno svojom cigarom i svojim elikom, smijui se, ti e ih odvesti oceanu zadnjih sirena, morske trave i morskog psa, veselog kita, svretku mesa i vremena i uasa, ali oni se napokon zaustave a ti nastavlja prema svome oceanu, cigara ti grize usne kao to je nekad Ijubav znala.

SVEENIK I MATADOR u tromu meksikom zraku gledao sam bikovsku smrt i odrezali su mu ui, a njegova velika glava nije pokazivala vie straha od hridi. vozei natrag idueg dana zaustavili smo se u Misiji i gledali zlatne crvene i plave cvjetove to se drahu na vjetru kao tigrovi. stavite ovo u metriki sustav: bik i Kristova tvrava: matador na koljenima, mrtav bik njegovo djetece; i sveenik koji zuri s prozora kao medvjed u kavezu. vi se moete prepirati na sajmitu i povlaiti svoje sumnje svilenim koncima: rei u vam samo ovo: ja sam ivio u oba njihova hrama, vjerujui sve i nita -moda e oni sad umrijeti u mome.

LJUBAV & SLAVA & SMRT sad sjedi s vanjske strane moga prozora poput starice koja odlazi na trnicu; sjedi i gleda me, ivano se znoji kroz icu i maglu i pasji lave dok iznenada ne lupim novinama po mrei kao da ubijam muhu i vi ste mogli uti krik nad ovim ravnim gradom, i onda je otila. nain da se zavri pjesma kao to je ova jest da se odjednom umirimo.

NEDJELJE UBIJU VIE LJUDI NEGO BOMBE s obzirom na okolnosti s kraja tjedna, i premda ima previe dima, sve je zakreno i gore nego jarboli popadali u oluji ne moe nikamo otii i ako ode, oni svi zure kroz stakla na prozorima ili ekaju na veeru, i bez obzira kako loa bila (ne aa, veera) potroit e vie vremena razgovarajui o njoj nego jedui je, i to je razlog zato me se moja ena rijeila: bio sam seljaina i nisam znao kad se treba nasmijeiti ili tonije (i gore) znao sam, ali nisam, i jednog popodneva s ljudima to su skakali u bazen i kartali se i gledali pomno obrijane televizijske komiare u ukrobljenim bijelim kouljama i finim kravatama kako se zafrkavaju o tome to im je svijet uinio, ja sam odglumio glavobolju i oni mi dadoe sobu mlade djevojke (bilo joj je oko 17) i doavola,ja upuzah pod njezine plahte i pravih se kao da spavam ali svatko je znao da sam varalica u kripcu, ali pokuao sam sve vrste trikova nastojao misliti na Wildea iza reetki, ali Wilde je bio mrtav; nastojao misliti na Hema kako ubija lava ili hoda ulicama Pariza ukraen svojim divljim prijateljima, kurve obeznanjeno padaju na svoja prekrasna koljena, ali sve to sam radio jest da sam se motao u njezinim mladim plahtama, i s uzglavlja, koje je tresla moja ivana oluja, nekoliko je drangulija palo na me slonii, stakleni psi sa zavodnikim pogledima, mladi i djevojka to nose vedro vode, ali nita od Bacha ili pod Ormandyjevom dirigentskom palicom, i ja konano odustah, otioh u zahod i pokuah se popiati (znao sam da u biti zaepljen cijeli tjedan), i onda izioh, i moja ena, itatelj Platona i e. e. cummingsa dotri k meni i ree: ooooh, trebao si vidjeti BooBooa na bazenu! skakao je natrake i ustranu i to je bila najsmjenija stvar koju si IKAD vidio! mislim da nije bilo dugo poslije toga da je doao ovjek do naega stana na treem katu oko sedam sati ujutro i predao mi sudski poziv za rastavu, i ja se vratih k njoj u postelju i rekoh:

ne brini, u redu je, i ona zapoe plakati plakati plakati, ao mi je, ao mi je, ao mi je, i ja rekoh: molim te prestani, sjeti se svoga srca. ali tog jutra kad je otila oko 8 sati izgledala je kao uvijek, moda i bolje. ja se nisam gnjavio ak ni s brijanjem; nazvao sam da sam bolestan i otiao dolje do bara na uglu.

POVALJIVANJE Voditi ljubav na suncu, na jutarnjem suncu u hotelskoj sobi iznad prolaza gdje siromasi eprkaju za boce; voditi ljubav u suncu voditi ljubav uz tepih crveniji od nae krvi, voditi ljubav dok deki prodaju novinske naslove i kadilake, voditi ljubav uz fotografiju Pariza i otvorenu kutiju chesterfieldsa, voditi ljubav dok drugi ljudi -jadne budale rade. Taj trenutak prema ovom... mogu biti godine u nainu njihova mjerenja, ali samo jedna reenica straga u rnorn mozgu postoji toliko dana kad ivot stane, zaustavi se i sjedi i eka kao vlak na tranicama. Prolazim uz hotel u 8 i u 5; u prolazima su make i boce i skitnice, i ja gledam gore na prozor i mislim: Ne znam vie ni gdje si, i nastavljam hod i udim se kamo ivot odlazi kad stane.

STARAC, MRTAV U SOBI ova stvar nada mnom nije smrt ali je stvarna kao ona i dok crvljivi vlasnici lupaju na vrata zahtijevajui stanarinu ja jedem orahe u ljusci svoje povuenosti i nastojim ne bih li douo vanije bubnjare; zbiljska je, zbiljska kao vrapeve prebite kosti u majim ustima a da bih rekao vie od obinog jadnog dokaza; gledam oblake, gledam more suhog groba... i ekam lea i oblikujem samoglasnik dok moje draesne ene (supruge i ljubavnice) ulijetaju kao strojevi u nekakvu paru alosti da bi bile otpuhnute u pomraenje; kost je kost ali ova stvar nada mnom dok otvaram zastore na prozoru i etkam svoje prnje po kavezu, ova stvar nada mnom kao cvijet i aka, vjerujte mi nije smrt i nije slava i kao Quijoteove vjetrenjae neprijatelj je kojeg nebo alje protiv ovjeka; ...ova stvar nada mnom, veliki boe, ova stvar nada mnom to pue kao zmija, uasavajui moju ljubav za prosjeno, neki je zovu Umjetnost neki je zovu poezija; nije smrt ali e je umiranje rijeiti snage i kad moje sijede ruke ispuste posljednje oajno pero u nekoj jeftinoj sobi nai e me tamo i nikad saznati moje ime moje znaenje

niti blago moga bijega.

LJUBAV JE LIST PAPIRA ISTRGAN NA KOMADIE sve je pivo bilo pokvareno i kapetan je pao u postelju i asnik i kuhar i nismo imali nikoga da zgrabi jedra i sjeverozapadnjak je parao platno kao noni nokti i mi smo posrtali kao ludi trup je razdirao bokove i sve to vrijeme neki je huligan drao u kutu pijanu kurvu (moju enu) i pumpao je kao da se nita ne dogaa i maka me je neprestano promatrala i unjala se po smonici izmeu zveckava posua oslikana cvjetovima i lozom sve dok ja vie nisam mogao izdrati i ja uzeh stvar i bacih je preko ograde.

VELIKI NITKOV SA SABLJOM sluajte, otiao sam da me podiaju, bio je savreno dobar dan dok mi ga nisu predoili, elim rei sjedio sam u stolcu ekajui svoj red i uzeo asopis uobiajena stvar: ene s objeenim dojkama, itd., i onda sam okrenuo stranicu i tu su se nalazile fotke Orijentalaca u polju, neki veliki nitkov sa sabljom opis slike je govorio da on ima vrlo dobar zamah, izobilje snage i slika ga je prikazivala kako se pnprema sa sabljom, i vidjelo se Orijentalca kako klei zatvorenih oiju, onda ZIP! kleao je bez glave i mogli ste vidjeti ist vrat, iz kojeg jo nije iknula krv, budui da je odvajanje bilo tako zapanjujue brzo, i jo fotki s odrubljenim glavama, i onda fotka tih glava oputenih u travi bez tijela, obasjanih suncem. i glave jo izgledaju gotovo ive kao da nisu prihvatile smrt i onda je brija rekao: sljedei! i ja prioh stolcu i moja je glava jo bila na ramenima i njegova glava ree mojoj glavi: kako elite? i ja rekoh: srednje. i on je izgledao kao dobar razborit ovjek i inilo se lijepo biti blizu dobrih razboritih ljudi i ja sam ga elio upitati o glavama ali pomislih da bi ga to moglo uznemiriti ili mu moda ak dati kakvu ideju ili moda bi on mogao rei neto to uope ne bi pomoglo i tako sam utio. sluao sam kako ree moju kosu i poeo je govoriti o svom dojenetu i ja sam se pokuavao usredotoiti na njegovo dojene, to je izgledalo vrlo zdravo i logino, ali sam i nadalje razmiljao o glavama. kad je zavrio s rezanjem okrenuo me je u stolcu da bih mogao pogledati u ogledalo. moja je glava jo bila na mojim ramenima. izvrsno, rekoh mu, i ustadoh sa stolca, platih, i dadoh mu dobru napojnicu. iziao sam van i prola je neka ena i orta je imala glavu na ramenima i svi su vozai automobila imali glave na ramenima. trebao sam se usredotoiti na dojke, mislio sam, to je toliko bolje, sva ta objeenost, ili na magine i lijepe noge, seks je nakon svega

divna stvar, ali je moj dan bio uniten, trebat e mi cijela no da prespavam, da se oslobodim glava. strano je biti ljudsko bie: toliko se toga dogaa. vidio sam svoju glavu u izlogu vidio sam odraz i moja je glava drala cigaretu moja se glava doimala umorno i tuno nije se smijala sa svojom novom frizurom. onda se izgubila i ja nastavih hod uz kue pune pokustva i maaka i pasa i ljudi i oni su bili sretni i ja bacih cigaretu na ulicu vidjeh je kako gori na asfaltu crvena i bijela, njena nit dima, i zakljuih da je dobar dodir sunca.

SAVJET dok vjetar ponovno pue s mora i zemlja je izobliena izgredima i neredom budi oprezan sa sabljom izbora, pamti to je moglo biti plemenito prije 5 stoljea ili ak 20 godina sada je najee beskoristan in ivi samo jednom, povijest ima priliku za prilikom da dokae glupost ljudi. uvaj se, dakle, rekao bih, bilo kakva naizgled plemenita ina ideala ili djelatnosti, bilo za ovu zemlju ili ljubav ili Umjetnost, neka te ne zanese blizina trenutka ili ljepote ili politike koji e uvenuti kao iupani cvijet; ljubi, da, ali ne kao branu dunost, i izbjegavaj lou hranu i pretjeran rad; ivi u nekoj zemlji, mora, ali ljubav nije zapovijed bilo ene ili zemlje; ne uri; i pij onoliko koliko je potrebno da odri neprekidnost, jer pie je oblik ivota u kojem se uivatelj vraa novoj prilici za ivljenje; nadalje, kaem, ivi sam koliko je vie mogue; raaj djecu ako se dogodi ali nastoj da ne snosi njihovo podizanje; ne uputaj se u male rasprave ruke ili glasa osim ako tvoj protivnik trai ivot tvoga tijela ili ivot tvoje due; onda, ubij, ako je potrebno; i kad doe vrijeme umiranja ne budi sebian: smatraj to jeftinim i ono kamo ide: ni znaka srama ni neuspjeha ni zova na tugu dok vjetar pue s mora i vrijeme prolazi izbjeljujui blagim mirom tvoje kosti.

DAN KAD SAM UDARIO NOGOM SVEANJ NOVANICA i, rekoh, moe uzeti svoje bogate tete i ujake i djedove i oeve i svu njihovu smrdljivu naftu i njihovih sedam jezera i njihove divlje tuke i bivole i itavu dravu Texas, to znai: svoje grakanje i svoje subotnje etnje nogostupima, i svoju jeftinu knjinicu i svoje nepotene vijenike i svoje homoseksualne umjetnike moe ih sve uzeti i svoje tjedne novine i svoje uvene tornade, i svoje blatnjave poplave i sve svoje zavijajue make i svoju pretplatu na Time, i radi to hoe, baby, radi to hoe. ja sam jo sposoban za kramp i sjekiru (mislim) i mogu ubrati 25 dolara za 4 runde (moda); rono, meni je 3 8 ali malo boje moe izbrisati sjedine iz moje kose; i mogu jo napisati pjesmu (ponekad), ne zaboravi to, pa ak ako i ne plaaju, bolje je nego ekati smrt i naftu, i sezonu lova, i ekati da svijet zapone. u redu, protuho, ree ona, van. to? rekoh ja. van. upravo si izveo svoj posljednji napad bijesa. umorna sam od tvojih prokletih bjesova: uvijek se ponaa kao osoba u O'Neillovoj drami. ali ja sam razliit, baby, ne mogu si pomoi. ti si razliit, zaista! Boe, kako razliit!

nemoj zalupiti vratima na izlasku. ali, baby, ja volim tvoj novac! nikad nijednom nisi rekao da voli mene! to eli laljivca ili ljubavnika? ti nisi ni jedno ni drugo! van, protuho, van! ...ali baby! idi natrag O'Neillu! priao sam vratima, tiho ih zatvorio i otiao, mislei: sve to one ele jest drveni Indijanac koji govori da i ne i stoji iznad vatre i ne podie preveliku galamu; ali ti polako postaje sve stariji, mladiu; idui put igraj zatvoreniju obranu.

SPAVANJE ona je bila niska odebljala a nekad je bila lijepa i pila vino pila vino u postelji i govorila i vikala i proklinjala me i ja bih joj rekao: molim te, trebam malo odspavati. spavati? spavati? ti kurvin sine, ti nikad ne spava, tebi ne treba nikakvo spavanje! pokopao sam je jednoga ranog jutra nosio sam je niz kosine Hollywood Hillsa ispred mene bjeahu trnjaci i zeevi i kamenje i dok sarn iskopao jamu i poloio je unutra potrbuke i vratio zemlju natrag sunce je izilo i bilo je vrue i muhe su bile lijene i ja sam jedva mogao gledati oima sve je bilo tako vrue i uto. uspio sam se dovesti kui i lei u postelju i spavah 5 dana i 4 noi.

HALO, WILLIE SHOEMAKER Kinez mi ree nemoj odnijeti pribor i dade mi odrezak koji nisam mogao prerezati osim masnog dijela i jedan je mrav kruio oko alice za kavu; ostavio sam mu napojnicu od deset centi i izvadio cigaretu, i vani dao staroj protuhi koja je izgledala otprilike kao to sam se ja osjeao, dao sam mu etvrt dolara, i onda sam otiao gore da vidim staroga jaka kao eline grede, spremna za bombardere i plavue, gore uz zeleno trulo stubite u kojem su stanovali takori i uz tajnice koje su pokazivale noge ne radei nita i stari je sjedio tamo i gledao u me kroz dva para naoala i praznike u Parizu, i rekao: Mali, ujem da izvodi Marylou, a ja rekoh: Samo na veere, efe, i on ree: Samo na veere, a? ti ne bi mogao zadrati gaice te kante na njoj sa svim zakovicama na Petoj ulici i molim te sjeti se ti si skladini radnik, ja sam ef ovdje i plaam te kante i plaam tebe. Da, gospodine, rekoh, i osjetih da e preskoiti cijelu stvar ali on mi gurnu ek preko stola i ja ga uzeh i izioh prolazei uza sve lijepe noge, suknje podignute do stranjice, Marylouine stranjice, Annine stranjice, Vickyine stranjice, svih njih, i otioh dolje do bara i George ree kaj bu sad delal, i ja rekoh otii u Rusiju ili u Hollywood Park, i podigoh pogled u asu kad je Marylou ula, dugaak tanak nos, njeno lice, usne, noge, prsa, glazba, razgovor ljubav smijeh i ona ree dala sam otkaz kad sam saznala i nitkov je kleknuo i plakao i poljubio rub moje suknje i nudio mi novac i ja izioh a on je cmizdrio kao dijete. George, rekoh ja, jo jednu au, i ubacih novi u juke i sunce izie i ja podigoh pogled u asu kad je prolazila stara protuha s mojih etvrt dolara i malo vie sree koja se premetnula u sretnu bocu vina, i nedaleko je proletjela ptica iv iv, tamo na istonoj strani u samom sreditu grada, bez zafrkancije, i Kinez je uao na brzu aicu tvrdei da mu je netko ukrao licu i alicu za kavu i ja se nagnuh ustranu i ugrizoh Marylou za uho i cijela se jazbina tresla od glazbe i slobode i ja odluih da je Rusija predaleko

a Hollywood Park na dohvat ruke.

POJEDI razgovor je o smrti kao razgovor o novcu mi ne znamo ni cijenu ni vrijednost, ipak gledajui dolje svoje ruke mogu malo nagaati. ovjek je stvoren za nagaanje i za neuspjeh a ena za ostalo. kad doe as nadam se da u se moi sjetiti sebe kako jedem kruku. mi smo bolesni sada s takvim mnotvom mrtvih pasa lubanja armija cvijea kontinenata. postoji borba to je to: protiv mehanike stvari. pojedi dobru kruku danas tako da je se sutra uzmogne sjetiti.

POGLED: Jednom sam u robnoj kui kupio zeia igraku i sad sjedi i promatra me blistavim istim oima: On eli loptice za golf i staklene zidove. Ja elim mirnu oluju. Nae razoaranje sjedi izmeu nas.

JEDNONONA LJUBAV posljednja spavaica na mom jastuku hvata prozorsko ulino svjetlo kroz sumaglicu alkohola. ja sam bio ulinjak, hinjena krepost koja se tresla kad bi vjetar stresao vlati trave dokle dopire pogled a ti si bila samostanska djevojka koja gleda opatice kako otresaju pijesak iz Las Cruces s Bojih haljina ti si jueranja kita cvijea tako tuno poharana, ljubim tvoje jadne dojke dok moja ruka see prema ljubavi u ovom jeftinom hollywoodskom apartmanu to mirie po kruhu i plinu i bijedi. kreemo se upamenim putovima istim starim koracima izlinjalim stotinama nogu, 50 ljubavi, 20 godina. i zajameno nam je vrlo kratko ljeto, i onda je ponovno zlma i ti prelazi preko poda neka teka nespretna stvar i uje se ispiranje zahoda, lajanje psa tresak zatvaranja automobilskih vrata... otilo je u nepovrat, sve, ini se, i ja palim cigaretu i ekam najstarije prokletstvo od svih.

NAJBOLJI NAIN DA POSTANE UVEN JEST DA POBJEGNE naao sam labavu kamenu plou pred prodavaonicom sladoleda, bacio je ustranu i zapoeo kopati; zemlja je bila meka i puna crvi i uskoro sam bio unutra do pasa, broj 108; skupilo se mnotvo, ali se povuklo natrake pred blatom koje sam izbacivao i dok je stigla policija, bio sam unutra prekoglave, plaei krtice, jegulje i komadie zlatom obloene lubanje, i oni me pitahu: trai li naftu, blago, zlato, svretak Kine? trai li ljubav, Boga, ili izgubljeni lani kljueva? i djevojice s kapajuim sladoledom navirivahu u moju tamu, i doao je psihijatar 1 sveuilini profesor i filmska glumica u bikiniju, i ruski pijun i francuski pijun i engleski pijun, i dramski kritiar i ubira rauna i stara ljubavnica, i svi su me oni pitali: to trai? i uskoro je zapoelo kiiti... atomske su podmornice promijenile smjer, Tuesday Weld se pokrila novinama, Jean Paul Sartre okrenuo se u snu, i moja se rupa napunila vodom; izioh van crn kao Afrika, izbacujui na usta zvijezde i epitafe, moji depovi puni lijepih crvi, i oni me odvedoe u zatvor i dadoe mi da se otuiram i lijepu eliju, bez naplate stanarine, i potpisao sam ugovore da se pojavim na sceni i televiziji, da piem gostujuu kolumnu za lokalne novine i napiem knjigu i reklamiram neke proizvode, imam dovoljno novca da mi traje nekoliko godina u najboljim hotelima, ali im iziem odavde, nai u drugu labavu kamenu plou i zapoeti kopati, kopati, kopati, i ovaj se put ne vraam... kia, sunce, ili bikini, i novinari to ustrajno pitaju: zato si to uinio? a ja samo palim cigaretu i smijeim se...

IZBAVLJENJE I PRIMJESA predugo izloen dubokoj alosti postao sam s vremenom prezasien patnjom, odluio da dugujem sebi preivljavanje; to nije lako: rei sebi da zasluuje bolje dane nakon povijesti svoje prolosti; ali ja sam vidio savrene budale kako idu dalje (naravno ) a da se nikad nisu zamislili nad svojim nedostacima; s druge strane, kornjae takoer gmiu zemljom, prljave rijei izgrebene na njihovim oklopima... ali teko da uljepavaju obzor.

LABUDOVI HODAJU MOJIM MOZGOM U TRAVNJU KII biste li da ogulim naranu i govorim o Saavedri (Miguelu de) Cervantesu? izlazite! vi ste kao ona muha na zastoru. ja nisam omiljen na tritu. ne smjekam se djeci. nisam zainteresiran za vojnika djela. pijem za ankovima dok mi oi ne iskoe kao zrele jagode. smrdim ispod pazuha i ne istim cipele. ja ne posjedujem nita. ne razumijem mnogo vie od svojih pogrenih koraka. razumijem samo uas i uasnije. ja ne mogu rimovati. preumoran sam da bih ukrao. ja oslukujem Segovijin prijazan osmijeh. gledam svinjsku glavu i zaljubljujem se. hodam hodam himenotomija ovjeka o draesne stvari ovoga vremena gdje se nalazite? morate me pronai sada jer sam uasnut ovim to vidim! lijesovi prohujavaju osvijetljeni oima. oima? magmom! uem u trgovinu i kupim vino od mrtva ovjeka onda odlazim ispod neba preplavljena gnojem. lovci kaljucaju na klupama. hodam...

LJUDSKE MAZGE TUNIH OIJU svakoga dana maljevi i ljudske mazge tunih oiju, & tamo Krist objeen kao suha slanina, i sada to prevaranti nagomilavaju: mlade djevojke palae putovanja u Pariz, i gledajte: ak i veliki umjetnici veliki pisci to zgru. ali kamo mi odlazimo dok veliki pisci spaavaju vlastite due? kamo mi odlazimo ? ...u pakao, naravno, poigravajui se njihovim sabranim djelima pod svojim kolektivnim miicama.

RAZGOVOR O MORALU, VJENOSTI I OPENJU gore i dolje niz ulicu oni su se vratili bez ruku ili nogu ili oiju ili plua ili pameti ili ivota, premda je rat dobiven i ravnateljica javne kue stajae u vratima i ree mi: ne znai nita, posla e biti kao i obino jer im nisu odstrijelili druge dijelove oni e jo htjeti jebati. a mrtvi? upitah ja. mrtvi su bez novca i bez osjeaja. mnogi ivi takoer ? natuknuh. da, ali mi takve ne sluimo. Bog e vas voljeti. sigurna sam da hoe. hoete li Njemu sluiti ? ja sam Mu uvijek sluila, ti to zna: ljudi su ljudi i vojnici su vojnici i oni vole jebati, ne voli li ti? amen, rekoh ja.

BILJEKE IZ NEMARNE ZBRKE prolazi ena i ja je gledam i znam da je njezino postojanje ispranjeno od misli i muke da ona ne shvaa da uspjeni ljudi mogu biti tolike zvijeri da ona ne zna da sam ja upao u taj krug gledam je dok sjedim u prljavoj kuhinji u prljavu popodnevu ona hoda sanjajui narane i kadilake mentalno je bacam gore na palmino stablo fiziki je silujem duhovno joj pljujem u oko shvaam da ona nije nita vie recimo nego rijei koje je neki djeak ispisao u javnom zahodu te bezbrojne i zbunjujue spoznaje ovaj prljavi ivot njezina je koa bijela i objeena ona nosi grimizni kombine to je ono to uzrokuje ratove velike slike samoubojstva harfe geognoziju i pustinjake.

KARTIRANO muka koja najjae obvezuje jest pokuaj da uspije pod posveenom zastavom. slinost u namjeri s drugima dijeli budalu od istraivaa to moe nauiti u svakoj biljarskoj sali, konjskom trkalitu, baru sveuilitu ili zatvoru. ljudi bjee od kie ali sjede u kadama punim vode. prilino je alosno znati da su milijuni ljudi zabrinuti zbog hidrogenske bombe a ipak ve mrtvi. ipak i nadalje pokuavaju uspjeti sa enama novcem smislom. a na kraju e se Veliki Barmen nagnuti naprijed bijel i ist i moan i mistian da ti kae da si popio dovoljno upravo kad osjea kao da tek zapoinje.

ZVIJER Beowulf je moda ubio Grendela i Grendelovu majku ali on ne bi mogao ubiti ovo: kree se unaokolo sa slomljenom kraljenicom i oima od pljuvake ima rak mete metlom smjeka se i ubija mikrobe germane gladiole sjedi u kadi s komadom sapuna i ita novine o Bombi i Vijetnamu i autoputovima i smjeka se i onda izie gola ne upotrebljava runik odlazi van i siluje mlade djevojke ubija ih i odbacuje u stranu kao kost s goveeg odreska ulazi u spavae sobe i gleda ljubavnike kako se jebu zaustavlja sat u 1:30 pretvara ovjeka u kamen dok ita knjigu zvijer kvari slatkie stvara alosne pjesme zaustavlja let ptica ubila je ak i Beowulfa odvanog Beowulfa koji je ubio Grendela i Grendelovu majku gledajte ak i kurve za barom razmiljaju o njoj piju previe i gotovo zaboravljaju posao.

MILOSRE, MA GDJE BILO, DOI BRZO K MENI I UZMI ME U SVOJE DOBRE RUKE jalova lica istisnuta iz odvratnih tuba tijela ograniuju me i zasljepljuju za bilo kakvu nagodbu. najradije bih odgmizao u crni vulkanski kokoji drob i skrio se skrio skrio. sluajte, znam da mislite da sam ogoren i moda lud, dobro to je u redu ali naite mi mjesto: vratar u kasinu gdje mogu odvajati pijance od njihovih florina ili isputati zrak iz gradonaelnikovih guma dok godine ne prou i oni ne spale svijet dok razlika u licima ne postane nevana. ili gledajte sada dok pitam za stvari volio bih vam rei ovo: volio bih kakvu kantu uvijek sam elio kakvu kantu u veini sluajeva. mislim na dobar komad ne ono to neprestano dobivam. elim istu svilu i haltere i tijelo i zmijsku kretnju i dijamantne naunice i strani naglasak, i miris malih pamunih ivotinja. ne traim polje cvijea u ugljenokopu. ne traim od vas da date oi imiima u peini. ne traim od vas da otopite bombe kao snijeg. ne traim lavovsku ljubimad na travi pred kuom ili besplatnu vonju vlakom u St. Louis. samo nekoliko stvari.

ili to ili moram prodati glasovir.

RAZGOVOR U JEFTINOJ SOBI neprestano slaem prazne boce u dvoritu iza zgrade ali ih djeca razbijaju o zidove gotovo istom brzinom kojom ih ja praznim, i stari g. Sturgeon je umro i odnijeli su ga niz stubite dok sam ja bio u donjem rublju; takori su trali , za njim poskakujui s prekrasnim repovima kao u mladih kurvi upola pijanih od vina; gledao sam kako se mijenja signal na ulici i svoje cipele u ormaru i svijet je uskoro poeo dolaziti k meni, razgovarajui o -5mrti i ja sam gledao na veliku pivsku reklamu, i upalili smo sva svjetla ali je jo bilo mrano i netko je zapalio cigaretu i svi smo gledali u plamen; od toga se soba ugrijala, zidovi dobili sjaj i razbuktala se krunica uboreih glasova koji su govorili da je soba jo ovdje, da su police jo ovdje, da e ga McDonald traiti stanarinu. to je sve to se ulo. uskoro je netko otiao po novu bocu i mi smo razmiljali o neemu drugom. ne sjeam se o emu, samo se signal neprestano mijenjao.

MNOGIM MJESTIMA ZIMA DOE U KOLOVOZU u mnogim mjestima zima doe u kolovozu, kao manevarski kolodvor kad mi prijeemo most, stotine nas, radnika, kao marva, kao Hanibalova pobjeda nad Planinom; zima stigne u Rim, zima stigne u Pariz i Miami i mi prijeemo srebrni most, nosei ruak u kutijama maslinaste boje s kavom dobrih debelih ena i dva bolonjska sendvia i oh, kakva poslastica naena negdje da ugrije nae neosjetljive muke kosti i dokae nam da ljubav nije izrezana kao kupon; ...evo nas stiemo, stotine nas, crnih lica i osorni (mi moemo izdrati, doavola!) preko naeg srebrnog mosta, puei nae jeftine cigare u teku zraku; evo nas dolazimo, bikovi to gaze u odijelima od jeftina pamuka, sve opaki momci; ah kvragu, i mi bismo se radije kladili na konje ili stavili na kocku da izgorimo na plai, ali mi smo mukarci, doavola, mukarci, ne vidite li? mukarci, to dolazimo preko naega mosta, uzimljemo na Rim i nau kavu, ogoreni, odvani i tupi.

GUBITNIK sjeam se da sam u sljedeem trenutku leao na stolu, svi su otili : hrabrost pod svjetlom, namrgoena, umlaujua... i onda se neki kit pojavio preda mnom, puei cigaru: Mali, ti nisi nikakav borac, rekao je on, a ja ustadoh i sruih ga preko stolca kao u kakvoj filmskoj sceni, leao je na svojoj velikoj trtici i ponavljao: Boe, Boe, to je tebi? a ja se odjenem (vjerovali ili ne vjerovali) gaza jo na mojim rukama i napiem svoju prvu pjesmu, i odonda borba ne prestaje.

U EMU JE PROBLEM, GOSPODO posluga je bila slaba i pikolo je neprestano donosio runike u krivo vrijeme. pijan, ja ga napokon udarih postrance u glavu on je bio slabaan ovjek i pade kao listopadski list, sasvim gotov, i kad stigoe plavci ja sam ve postavio sofu pred vrata i stavio lanac, drugi stavak Brahmsove Prve simfonije i moja ruka na pola puta do kante neke drolje dovoljno stare da mi bude baka i oni razbie prokleta vrata, odgurnue sofu u stranu; oamarih drolju koja je vritala okrenuh se i upitah: u emu je problem, gospodo? i neki me mladi koji se nije nikad obrijao sastavi po glavi svojim pendrekom i ujutro sam bio u zatvorskom odjelu svezan lancima za krevet i bilo je vrue, znoj se cijedio kroz bijele besmislene plahte, i oni su me pitali razne vrste glupih pitanja i ja sam znao da u zakasniti na posao, to me je neizmjerno zabrinjavalo.

DOIVLJAJ nie u hodniku ivi gospoa koja slika leptire i insekte i njezina je soba puna malih kipova, radi s glinom kad sam je posjetio sjedio sam na kauu i pio neto, onda sam zapazio da nam je jedan kip okrenut leima, stajao je odsutan, jadni nitkov, i ja upitah damu to je krivo s njime? i ona mi ree: zbrkala sam ga sprijeda prilino nespretno. shvaam, rekao sam, i dovrio pie, vi nemate mnogo iskustva s mukarcima. ona se nasmijala i donijela mi novo pie, razgovarali smo o Kleeu, Cummingsovoj smrti, Umjetnosti, kako preivjeti itd. vi biste trebali bolje poznavati mukarce, rekoh joj. znam, rekla je ona. sviam li vam se? naravno, rekao sam ja. donijela mi je novo pie. razgovarali smo o Ezri Poundu. Van Goghu. svim tim stvarima. sjela je do mene. sjeam se da je imala male bijele brie. rekla mi je da izgledam snano i mujaki. ja sam joj rekao da ima lijepe noge. razgovarali smo o Mahleru. ne pamtim kad sam otiao. vidio sam je ponovno nakon tjedan dana i pozvala me da uem udesila sam ga ree. koga? upitao sam. svog ovjeka u kutu, odgovorila je ona. fino, rekao sam ja. eli li ga vidjeti? upitala je ona. jasno, rekao sam ja. otila je u kut i okrenula ga. bio je zaista dotjeran. moj boe, bio je na dlaku slian MENI!

tada sam se poeo smijati i ona se smijala a umjetniko djelo je stajalo pred nama, vrlo lijepa stvar.

GENIJ MNOTVA Postoji dovoljno izdajstva, mrnje, nasilja, besmisla u prosjenom ljudskom biu da se Opskrbi bilo koja vojska bilo kojega dana. Najbolji su Ubijai Oni koji propovijedaju protiv ubijanja. Najbolje Mrze Oni Koji Propovijedaju LJUBAV NAJBOLJE NAPOKON RATUJU ONI KOJI PROPOVIJEDAJU MIR Oni koji propovijedaju BOGA TREBAJU BOGA Oni Koji Propovijedaju MIR Nemaju Mira. ONI KOJI PROPOVIJEDAJU LJUBAV NEMAJU LJUBA VI UVAJ SE PROPOVJEDAA uvaj se Upuenih. uvaj se Onih Koji UVIJEK ITAJU KNJIGE uvaj Se Onih Koji Preziru Siromatvo Ili Se Ponose Njime UVAJ Se Onih Koji Su Brzi Na Pohvalama JER Za Uzvrat Trebaju POHVALU UVAJ Se Onih Koji Lako Osuuju: Oni Su U Strahu Od Onog to Ne Znaju uvaj Se Onih Koji Uvijek Trae Mnotvo; Oni Su Nita Nasamo uvaj Se Prosjenog ovjeka Prosjene Zene UVAJ SE Njihove Ljubavi Njihova Je Ljubav Prosjena, Trai Prosjeno Ali Njihova Je Mrnja Genijalna Postoji Dovoljno Genijalnosti U Njihovoj Mrnji

Da Te Se Ubije, Da Se Ubije Bilo Koga. Ne elei Samou Ne Shvaajui Samou Oni e Pokuati Da Razore Sve to Ne Odgovara Njihovim Predodbama Nesposobni Da Stvaraju Umjetnost Oni Je Nee Razumjeti Svoj Neuspjeh Kao Stvaraoci Oni e Uzeti Kao Neuspjeh Svijeta Nesposobni Da Ljube U Potpunosti Oni e VJEROVATI Da Je Tvoja Ljubav Djelomina I ONI E TE MRZITI I Njihova e Mrnja Biti Savrena Poput Sjajnog Dijamanta Poput Noa Poput Planine POPUT TIGRA POPUT Kukute Njihova Najia UMJETNOST.

KAD USAHNE GRMLJE BOBICA JA U OTPLIVATI NIZ ZELENU RIJEKU S KOSOM U PLAMENU odluna ustrajnost poput ruina pupoljka ili anarhista napokon se istroi kao moljci u tornjevima ili ljepotice na plaama New Jerseyja. autobusi promoeni ljudstvom razvoze ga kroz veernje ulice gdje je Krist zaboravio na pla dok se ja kreem uvijek nadolje prema umiranju iza sputenih zastora na prozorima kao ovjek kojega su guili plinom, kamenovali ili vrijeali danima. prolazi takor s tovarom ljubavi, prolazi ovjek u prljavom donjem rublju, prolazi drobina kao parni valjak, prolazi lijevi brani Notre Dame u 1932, a meni kao Whitmanu ostaju ove stvari: ja sam lice iza prozora zubobolja uivalac perina tekui ovjek to zuri u noni strop nadimatelj plinova povraalac otrova manji od Boga i ni izdaleka tako pouzdan krvarnik ako sam porezan ljubavnik kad sam sretan ovjek kad sam roen. mnogo vie i mnogo manje. u est sati ponu nadolaziti kao plima i veernje novine, i poput lia bobica sada su neto drukiji, svaki djeli koe sada je umrljan smeim i kako prolaze dani postaje sve tamnijim kao bradavica probodena iglom; moji su zastori sputeni dok znanstvenici odluuju kako stii na Mars, kako izii odavde. veer je, vrijeme za pitu, vrijeme za glazbu.

Whitman lei tamo kao pjeani rak kao zaleena kornjaa i ja ustanem i prijeem preko sobe.

MILIJUNA gledajte ga usahnuo ovjek zacijelo proao je svoje nalazio se pod pokrivaima i kua se stresla od bombardiranja on nam se nasmijeio nadam se da nikad neu postati tako star dio se zida stresao i pao preko njegova kreveta kau da je bio ilav momak kau da je vrijedio milijune sunana svjetlost probila se kroz rupu na zidu sunana svjetlost i dim i grana stabla ja sam gotovo dovrio upanje vodoinstalacije traei neto od vrijednosti ali nita nije ostalo netko je tamo bio prije idemo kad smo se uspeli na vrh brijega granata je pala u samu sredinu kue koju smo ostavili daske su letjele i on unutra tamo dolje i onda se pojavila vatra brza crvena savrena mi smo otili u umu i Harry se bacio kamenom na vjevericu i promaio.

POLICIJA 3 djeaia tre prema meni puui u zvidaljke i viui uhien si! pijan si! i zaponu me tui po nogama svojim palicama za igru. jedan ima ak i znaku. drugi ima lisice ali su moje ruke visoko u zraku. kad odem u prodavaonicu pia oni zuje vani kao pele izbaene iz gnijezda kupim litru jeftina viskija i3 okoladna slatkia.

10 LAVOVA I KRAJ SVIJETA u uvenom nacionalnom asopisu (da, itao sam ga) vidio sam fotografiju lavova kako prelaze ulicu u nekom selu i uope ne ure; to je nain kako bi trebalo biti i jednog dana kad pogase svjetla i cijela stvar zavri, ja u sjediti ovdje u kredastu dimu mislei na onih 10 prokletih (da, prebrojao sam ih) lavova to su zaustavljali promet dok su cvjetale rue. svi bismo to trebali uiniti sada dok jo ima v r e m e n a.

DANAS SU KOSOVI GRUBI osamljen kao osueni i iskoriteni vonjak prostrt preko zemlje za uporabu i naputanje. ustrijeljen kao bivi boksa koji prodaje dnevne novine na uglu. u suzama kao postarija djevojka iz kora koja je dobila posljednju plau. depni rupi je na mjestu vae gospodstvo vaa tovanosti. danas su kosovi grubi kao urasli nokti na nozi za vrijeme noi provedene u zatvoru pijanka pijanka jadikovanje, kosovi tre unaokolo i lete unaokolo pjevajui uvijek o panjolskim melodijama i kostima. i bilo gdje je nigdje san je podjednako lo kao pudrijere i ispuhane gume: zato nastavljamo s mozgovima i depovima punim praine kao zloesti djeak koji je upravo iziao iz kole kaite mi vi koji ste bili junaci u nekoj revoluciji vi koji poduavate djecu i vi koji mirno pijete vi koji posjedujete prostrane domove i eete vrtovima vi koji ste ubili ovjeka i posjedujete lijepu enu vi mi recite zato sam ja na vatri kao staro suho smee. mi bismo zacijelo mogli imati zanimljivu

korespondenciju. zaposlili bismo potara. i leptiri bi i mravi i mostovi i groblja izumitelji raketa i psi i automehaniari jo malo nastavili dok mi ne bismo potroili potanske marke i/ili ideje. ne sramite se niega; nagaam da je Bog sve to smislio kao brave na vratima.

MORSKI KONJIC posjedujem krpelja jednog konja njegovu duu i njegova muda posjedujem nain na koji krui oima nain na koji jede sijeno i serka i stojei spava on je moj taj stroj nalik modrom vlaku s kojim sam se igrao kad su moje ruke bile manje i moja pamet u boljem stanju ja posjedujem tog konja, jednoga u dana zajaiti svoga konja niz sve ulice odjahat emo dalje od stabala uz planinu niz dol krpelj i oi i muda nas dva odjahat emo gdje kraljevi jedu maslake u gigantskom moru gdje misao nije strava gdje oi ne ispadaju kao djeca subotnje noi konj kojeg posjedujem i ja kojeg posjedujem postat emo ponovno plavi i lijepi i isti i ja u sjahati i ekati na te.

KAO LJUBICA U SNIJEGU to je mogue ranijeg dana u beznadno podne brzojavit u ti koatu ruku ukraenu koom morskog psa visoki momak sa utim zubima i epileptinim ocem donijet e je do tvojih vrata smijei se i prihvati je i to je bolje nego alternativa.

PISMO IZDALEKA poslala mi je pismo iz male sobe nedaleko Seine. kae da ide na plesni teaj. ustane, kae u 5 ujutro i tipka pjesme ili slika i kad osjeti da joj se plae ima posebnu klupu na obali rijeke. njezina e knjiga Pjesme biti objavljena ujesen. ne znam to da joj kaem ali sam joj rekao da povadi sve loe zube i bude oprezna s francuskim ljubavnicima. njezinu sam sliku stavio uz radio blizu ventilatora i ona se micala kao neto ivo. sjedio sam i gledao je dok nisam popuio 5 ili 6 preostalih cigareta. onda sam ustao i otiao u postelju.

OVJEK U SUNCU ona mi ita iz New Yorkera koji ne kupujem, ne znam kako stie ovamo, ali rije je o neemu u svezi s Mafijom o jednom od mafijakih poglavara koji je previe jeo i kojem je bilo prelako previe je finih ena mazilo njegove orahe, i on se udebljao siui dobre cigare i mlada prsa i sad dobiva te srane udare -i tako ga jednog dana netko vozi cestom u tom velikom automobilu i on se ne osjea ba dobro i trai momka da zaustavi i da ga pusti van i momak ga polegne uz cestu u prekrasnu suncu. ne znam je li rije o Kreti Siciliji ili samoj Italiji ali on lei u sunevu svjetlu i prije smrti kae: kako ivot moe biti lijep, i onda izdahne. ponekad mora ubiti 4 ili 5 tisua ljudi prije nego to nekako povjeruje da je vrabac besmrtan, novac je pialina i ti si zapravo uzalud troio vrijeme.

NE POSJEUJ ME, ALI AKO ME POSJETI... je zacijelo, bit u kod kue ako nisam vani ne kucaj ako su svjetla pogaena ili uje glasove ili moda itam Prousta ako netko gurne Prousta ispod mojih vrata ili jednu od njegovih kostiju za moju juhu, ne mogu posuditi novac ni telefon niti ostatke svog automobila ali moe uzeti jueranje novine neku staru koulju ili sendvi od mortadele ili prespavati na kauu ukoliko ne vie nou i moe govoriti o sebi to je sasvim normalno; teka su vremena za sve nas samo to ja ne pokuavam podii obitelj da bih je poslao na Harvard ili kupio zemlju za lovite, ja ne ciljam visoko nastojim samo poivjeti jo malo vremena, ako dakle pokuca bilo kad i ja ne odgovorim i ena se ne nalazi unutra moda imam prebitu eljust i traim komad ice ili lovim leptire po papiru kojim su obloeni moji zidovi to elim rei jest ako ne odgovorim ne odgovorim, i razlog je u tome to jo nisam spreman da te ubijem ili volim, ili ak prihvatim, to znai da ne elim govoriti zauzet sam, bijesan ili zadovoljan ili moda vjeam omu; ako su dakle svjetla i upaljena i uje zvukove poput disanja ili molitve ili pjevuckanja radija ili kotrljanja kocki ili pisanja na stroju odlazi, nije dan no, sat; nije rije o neukoj neotesanosti, ne elim povrijediti nikoga, ak ni kukca ali ponekad skupim neku vrstu dokaza koji trae razvrstavanje, i tvoje plave oi, recimo da su plave i tvoje vlasi, ako ih ima ili tvoja pamet -ne mogu ui dok ue ne pukne ili se zategne

ili dok se ja ne izbrijem u novim ogledalima, dok se rana ne zatvori ili otvori zauvijek.

ZBOGOM, BUDALATINE leao sam cijeli dan u krevetu ali sam napisao jednu pjesmu i sad sam na nogama gledam kroz prozor i kako bi romanopisac mogao rei pijan: oblaci dolaze prema meni kao sudoperke sa zdjelama i nonim posudama u rukama neto to dri vrlo zagaenu vodu. ali ja sam pijani neromanopisac ali sad ovdje stoji jasno oblikovana boca piva i ja strasno razmiljam u nekoj vrsti pjenuave besposlene mate napreem se ali sve to mogu iakati jesu etverokuti i krunice koji se ne slau; u redu dakle messelgneurs rei u vam istinu: ponovno (u krevetu) itam jo jedan zapisak o D. Thomasu & jednog e dana upaliti moja srea i sjedit u unaokol.o i kupiti rog i pitoma orla i sjedit u na verandi povazdan na bijeloj verandi uvijek u suncu jednoj od onih bijelih verandi sa zelenom lozom unaokolo, i itati o Dylanu i D. H. dok mi oi ne ispadnu iz glave za orlovu hranu i uzmognem slijep svirati rog. ali ak i sada postaje mranije veer se tanji u no kosti dolje zvijezde iznad netko proizvodi kripu madraca u Denveru da bi se jo jedan bljuva mogao roditi. ja vjerujem da je sve ponjava sunca i najbolje od svega jest kad ja prolazim kroz nju udei se istom ivcu ivotnosti to ne prestaje: usprkos zatvorima bolnicama tvornicama dobrim psima i nesmotrenim leptirima. ali sad sam ponovno na prozoru na radiju daju operu i ena sjedi u stolcu s moje lijeve strane i neprestano ponavlja: BRAT BRATT BRAATT!

i dri knjigu u ruci: KAKO NAUITI RUSKI LAKO. ali zbilja nema niega to moe uiniti lako: ivi ili umri ili prihvati slavu ili novac ili poraz, sve je teko. opera kae ovo: mrtve ptice mrtve zemlje mrtve ljubavi ovjek ustrijeljen jer je netko mislio da je kanadski jelen jelen ustrijeljen jer je netko mislio da je jelen. sav isti ivac trajanja ova ena koja eli govoriti ruski ja koji se elim opiti ali treba nam neto za jelo. ODERANA MAKA ODERANO MESO govori ena po ruski tako da se ja dovijam da je gladna, nismo jeli ima nekoliko sati. KOLJKA BAJUNETA TUKA SVINJETINA I SVINJETINA kae ona, i ja prijeem razmak i obuem hlae i izlazim da nabavim neto. ume su daleko a ja nisam vjet s lukom i strijelom i netko pjeva na radiju: ZBOGOM, BUDALASTE STV ARI. i sve to mogu uiniti jest da uem u prodavaonicu ivenih namirnica i izvuem novanik s nadom da je pun. i na taj nain otprilike ja troim nedjelje. ostatak tjedna ide bolje jer uvijek postoji netko tko mi zapovijeda to da uinim i premda to izgleda ludo gotovo svi to ine bez obzira to. tako sada ako mi oprostite (ona upravo jede naranu) obut u cipele i obui koulju i izii odavde - bit e bolje za sve nas.

PIVSKA BOCA upravo mi se dogodila stvar vrijedna mirakula: prevrnula mi se natrake pivska boca i pavi na pod doekala se dnom i ostala uspravno, i ja sam je opet poloio na stol da se slegne pjena, ali fotografije danas nisu bile takve sree i postoji maleni uski raspor na koi moje lijeve cipele, ali sve je to vrlo jednostavno: ne moemo priskrbiti previe: postoje zakoni o kojima nita ne znamo, razni oblici guranja dovode nas do gorenja ili smrzavanja; to ubacuje kosa ravno u maja usta nije na nama da kaemo, ili zato su neki ljudi u zatvorima poput pripitomljenih vjeverica dok drugi njukaju i prekapaju goleme dojke kroz beskrajne noi -to je zadaa i strava, a nas se ne poduava zato. ipak, sretna je okolnost da je boca pala uspravno, pa premda imam jednu vina i drugu viskija, to na neki nain prorie dobru no, a moda e sutra samo moj nos biti dui: nove cipele, manje kie, vie pjesama.

ISTINITA PRIA nali su ga kako hoda auto-cestom sasvim crvena sprijeda uzeo je zahralu konzervu i odrezao svoju spolnu maineriju kao da govori gledajte to ste mi uinili? moete dobiti i ostatak. stavio je dio sebe u jedan a dio u drugi dep i tako su ga nali dok je hodao. predali su ga lijenicima koji su pokuali saiti dijelove natrag ali dijelovi su bili savreno zadovoljni stanjem u kojem su bili. ponekad razmiljam o svoj dobroj stranjici koja je predana udovitima na svijetu. moda je to bio njegov protest protiv toga ili njegov protest protiv svega. pojedinani Mar Slobode koji se nikad nije progurao izmeu koncertnih prikaza i bejzbolskih rezultata. Boe, ili bilo tko, blagoslovi

ga.

INTELEKTUALKA ona neprestano pie kao dugaki raspriva to prska zrak, i neprestano se spori; nema niega to ja mogu rei a da to zaista ne postane neto drugo, zbog toga ja zautim; i napokon ona obrazloi samu sebe van iz kue izuujui neto kao ne pokuavam ti se nametnuti. ali ja znam da e se vratiti, one se uvijek vraaju. i u 5 popodne ve je kucala na vrata. putam je unutra. neu ostati dugo, kae, ako me ne eli. u redu je, kaem ja, moram se okupati. ona je otila u kuhinju i bacila se na sue. neto kao biti oenjen: prihvaa sve kao da se nije ni dogodilo.

SREO SAM GENIJALCA danas sam u vlaku sreo genijalca u dobi od oko 6 godina, sjedio je pokraj mene i kako je vlak jurio usporedno s obalom stigli smo do oceana i tada me je on pogledao i rekao: nije lijep. bilo je prvi put da sam to i sam spoznao.

SIROMATVO ovjek kojeg nikad nisi vidio je onaj koji ti pomae da nastavi, onaj koji bi mogao jednom stii. nema ga na ulicama ili u zgradama ili na stadionima, ili ako je tamo ja sam ga nekako mimoiao. on nije jedan od naih predsjednika ili dravnika ili glumaca. pitam se postoji li uope. hodam niz ulice uz ljekarne i bolnice i kazalita i kavane i pitam se postoji li uope. gledam ve gotovo pola stoljea i nisam ga vidio. iva ovjeka, istinski iva, recimo kad sputa ruke nakon to je zapalio cigaretu vidi mu oi kao oi kakva tigra zagledana u vjetar. ali kad se ruke spuste tamo su uvijek druge oi uvijek uvijek. i uskoro e za me biti kasno i ja u proivjeti ivot s ljekarnama, makama, plahtama, slinom, novinama, enama, vratima i drugom robom, ali nigdje iva ovjeka.

ZALJUBLJENIK U CVIJET u Valkerie Mountains meu koopernim paunovima naao sam cvijet velik kao moja glava i kad se sagnuh da ga pomiriem izgubio sam unu koljku dio nosa oko i pola kutije cigareta. vratih se sljedeeg dana da posijeem prokletu stvar ali ga naoh tako lijepim da sam umjesto toga ubio pauna.

AK JE IZGLEDAO KAO PRISTOJAN MOMAK uredno je spakirao stvar po raznim dijelovima poslao noge teti u St. Louis glavu voi skautske ete u Brooklyn trbuh razrokom mesaru u Des Moines, enske je organe poslao mladom sveeniku u Los Angeles; nadlaktice je bacio psu i zadrao ruke da bi ih upotrebljavao kao klijeta za orahe, a od svega preostalog i izabranih dijelova kao prsa i guzovi skuhao je juhu koja je zaudo bila bolja od okusa koji je ona ikad imala. potroio je novac iz njezine rune torbice kupio dobro francusko vino, grah, pola kile marihuane i dvije male papige; kupio je Keatsova sabrana djela, etverokutni svileni rubac od metra i pol, kare s rukama od slonovae i kutiju okolade za svoju kuevlasnicu. onda je pio i jeo i spavao tri dana i noi i kad je dola policija izgledao je vrlo prijateljski i sabrano i cijelim putom do postaje govorio o vremenu, planinskoj boji, raznim takvim stvarima, nije uope izgledao kao ta vrsta ubojice. vrlo udno.

BILJEKA ZA DAMU KOJA JE OEKIVALA RUPERTA BROOKEA to, to si oekivala? kolarca koji tepa Donnea? ili nekog praktinijeg ljubavnika koji bi te punio zadahom ivota? ja sam lakrdija i nikakav gospodin: ja sam hodao Brooklyn Bridgeom s Craneom u pidami, ali samoubojstvo zatajuje kako stari: i sve je manje i manje toga za ubijanje. tako izmeu koe i janjeih rebaraca, morbidnih kravata drugih ormara, ja snujem planove okrugle kao narane ispunjene glazbom svoga vjetog mumljanja. Brooke? ne. ja sam majmun s maslinom izgubljen u cirkuskom pijesku tvoga smijeha, cirkuski majmuni, cirkuski tigrovi, cirkuski luaci financija to okreu svoje tajnice prije 17 : 15 ... a to si ti oekivala? ruiasti obraz to slini Picassove boje na tvoj isueni mozak? zbog toga je soba bila modra u dimu moga vrenja, pakao, besmisleno more i ja sam osjeao da su mi prsti pijani do posljednje kapi tvoga soka, proli kroz bodljikave okote proklinjui tvoje ime, nikakav gospodin nikakav gospodin, odljubljena ljubav kao zmijski ugriz, veranda je odzvanjala zujanjem muha, zujanjem muha i lai, i tvoja su crvena usta vritala, tvoje su svjetiljke vritale krei se kao predugo nenaplaeni rauni: PIJAN! PIJAN PONOVNO! O, TI IDIOTE! tako su Yeats, Keats, dojke... bili nita vie nego breskva! to, to se dogodilo panjolskoj? mom djeaku Lorki? revoluciji? moram se pridruiti brigadi! pustite me van!

SREA JE RAZLIKA IZMEU LOEG I DOBROG PJESNIKA tako pretpostavljam. ivio sam na tavanu u Philadelphiji ljeti bi postalo vrlo vrue i zbog toga sam uglavnom boravio u barovima. nisam imao novca i s ono malo to mi je preostalo stavio sam mali oglas u novine i rekao da sam pisac koji trai posao... to je bila ista la; bio sam pisac koji trai malo vremena i malo hrane i neto novca da plati stanarinu za tavan. nekoliko dana kasnije kad sam napokon stigao kui odnekud vlasnica mi je rekla da me je netko traio. i ja rekoh: to mora biti zabuna. ona je rekla: ne, bio je pisac koji je rekao da eli da mu pomogne napisati povijesnu knjigu. oh, lijepo, rekao sam ja, znajui da imam stanarinu za jo tjedan dana mislim, u maneti tako sam sjedio unaokolo pijui vino na kredit i promatrajui vrue golubove kako se pate i jebuckaju na mom krovu. navio bih radio vrlo buno pio vino i razmiljao kako bih napisao povijesnu knjigu zanimljivu ali istinitu. ali se nitkovi nije nikad vratio, i ja sam se morao napokon pridruiti skupini eljeznikih radnika koja je odlazila na Zapad i dobili smo konzerve s hranom ali ne i otvarae i razbijali smo konzerve o sjedala i bokove vagona pranjavih i starih sto godina hrana nije bila kuhana i voda je imala okus kao stijenj na votanicama i ja iskoih u hrpu ipraja negdje u Texasu posve zelenu i s kuama lijepa izgleda u daljini naao sam park spavao cijelu no i onda su me nali i stavili u samicu i ispitivali me o ubojstvima i pljakama. eljeli su rijeiti mnogo toga u knjigama da bi dokazali svoju djelotvornost ali ja nisam bio toliko umoran i oni su me prevezli do sljedeega velikog grada udaljena pedeset i sedam milja vei od njih dao mi je nogom u stranjicu i oni su se odvezli. ali meni se posreilo: dva tjedna kasnije sjedio sam u uredu gradske vijenice napola spavajui u suncu kao velika muha na mom laktu

i ona bi me ponekad odvela dolje na sastanak gradskog vijea i ja sam vrlo sveano sluao kao da znam o emu je rije kao da znam kako su oieni fondovi glupoga grada. poslije sam otiao u postelju i probudio se sa znakovima zubi po tijelu, i rekao: Kriste, pazi, duo! moe me zaraziti rakom! a ja piem novu povijest krimskog rata! i svi su se okupili u njezinoj kui svi kauboji, svi kauboji: debeli, dosadni i prekriti prainom. i svi smo se rukovali. ja sam nosio par starih traperica, i oni rekoe oh, vi ste pisac, da? i ja rekoh: to moe, neki tako misle. i neki jo tako misle... drugi, naravno, jo nisu doli pameti. dva tjedna nakon toga protjerali su me iz grada.

ZA PRODAVAE MILOSRA opravdano je svako je umiranje opravdano svako ubijanje svaka smrt svako odlaenje, nita nije uzalud pa ak ni muhin vrat, i cvijet proe kroz redove vojske i kao hvalisavi djeai, uspravi svoju boju.

ISTAI evo ih dolaze ti momci siv kamion upaljen radio njima se uri poprilino uzbudljivo: raskopane koulje izvjeeni trbusi izvlae van velike kontejnere smea guraju ih do viljukaste dizalice i onda ih kamion uz stranu buku podie i melje morali su popuniti molbene obrasce da bi dobili te poslove oni plaaju hipoteke na kue i voze najnovije modele automobila opijaju se subotom uveer sad u losangeleskom suncu jure naprijed i natrag sa svojim kontejnerima smea sve to smee odlazi nekamo i oni se meusobno dovikuju onda se svi popnu na kamion vozei na zapad prema moru ni jedan od njih ne zna da sam ja iv REX DISPOSAL CO.

ULOV sirovo, rekao je on, izvlaei stvar iz vode, to je to? lipanjski kit upalih lea, rekao sam ja. ne, rekao je momak koji je stajao do nas na mulu, to je morski vjetar tapkalo pijeska. momak koji je prolazio pokraj nas ree: to je fandango eskadrila bez pruga. izvadili smo joj udicu i stvar se osovila i prdnula. bila je siva i prekrivena dlakom i debela i zaudarala kao stare arape. poela je hodati niz mulo i mi smo je slijedili. pojela je hrenovku i pecivo iz ruku neke djevojice. onda je skoila na vrtuljak i jahala na arcu. spala je blizu kraja i odvaljala se u pilovinu. podigli smo je. grop, govorila je, grop. onda se ponovno vratila na mulo. dok smo hodali slijedilo nas je veliko mnotvo. ovo je reklamni trik, rekao je netko, to je ovjek u gumenom odijelu. onda je, kako je hodala, poela disati vrlo teko. pala je na lea i poela se bacakati. netko joj je izlio kriglu piva na glavu. grop, nastavljala je, grop. onda je bila mrtva. otkotrljali smo je do ruba mola i gurnuli natrag u vodu. gledali smo je kako tone i nestaje. bio je to lipanjski kit upalih lea, rekao sam ja. ne, ree drugi momak, bio je to morski vjetar tapkalo pijeska. ne, rekao je drugi ekspert, bio je to fandango eskadrila

bez pruga. onda smo se razili svatko svojim putom u kolovosko poslijepodne.

OE, KOJI SI NA NEBESIMA i moj je otac bio praktian ovjek. imao je ideju. vidi, moj sinko, rekao je on, ja mogu isplatiti ovu kuu u svom ivotu, i onda je moja. kad umrem ostavit u je tebi. sad ti u tvom ivotu moe stei kuu i onda e imati dvije kue i ostavit e te dvije kue svom sinu, i on stee kuu u svojem ivotu, onda kad on umre, njegov sin shvaam, rekao sam. moj je otac umro pokuavajui ispiti i au vode. ja sam ga pokopao. solidan lijes od mahagonija. nakon sprovoda otiao sam na konjske trke, sreo visoku plavuu. nakon utrka otili smo u njezin apartman na veeru i med. prodao sam njegovu kuu koji mjesec poslije. prodao sam njegov automobil i njegovo pokustvo i razdavao sve njegove slike osim jedne i sve njegove are za voe (pune voa ukuhana u vruini ljeta) i predao njegova psa u tenaru. dva puta sam imao spoj s njegovom ljubavnicom ali sam odustao ne stigavi nikamo. prokockao sam i zapio novac. sad ivim u jeftinom stanu u Hollywoodu i iznosim smee iz zgrade da si snizim stanarinu. moj je otac bio praktian ovjek. udavio se aom vode i utedio na bolnikim raunima.

MOJ PRIJATELJ, ANDRE taj je momak nekad predavao na Kanzakom sveuilitu onda su ga izbacili zaposlio se u tvornici graha onda su se on i njegova ena premjestili na obalu ona se zaposlila i radila dok je on traio glumaki posao. ja zaista elim biti glumac, rekao mi je, to je sve to elim biti. posjeivao me sa enom. posjeivao me sam. ulice su unaokolo pune momaka koji ele biti glumci. vidio sam ga juer. motao je cigarete. nalio sam mu au bijeloga vina. moja je ena umorna od ekanja, rekao je, poduavat u karate. ruke su mu bile natekle od udaranja po ciglama i zidovima i vratima. priao mi je o nekim velikim orijentalnim borcima. neki je momak bio tako dobar da je mogao okrenuti glavu za 180 stupnjeva da bi vidio tko je iza njega. to je vrlo teko izvesti, rekao je on. osim toga: tee je tui se s 4 dobro postavljena ovjeka nego s mnogo ljudi. kad ih je mnogo, smetaju jedan drugome, i dobar borac koji je snaan i spretan moe izvrsno proi. neki veliki borci, rekao je on, ak uvuku svoja jaja u tijelo. to je mogue izvesti -barem donekle -jer postoje prirodne upljine u tijelu... ako se osovi na glavu shvatit e u emu je stvar . nalio sam mu jo malo bijelog vina. onda je otiao. znate, napisati katkad knjigu za pisaim strojem nakon svega nije ni tako bolno.

KARIZMA ta mi ena neprestano telefonira premda joj ja kaem da ivim sa enom koju volim. neprestano ujem zvukove u okoliu, telefonira, mislila sam da si to ti. ja? ja nisam bio pijan nekoliko dana. dobro, moda nisi bio ti, ali sam osjeala kao da je netko tko mi pokuava pomoi. moda je bio Bog. misli li da postoji? da, On je kuka na stropu. i ja mislim slino. uzgajam rajice u podrumu, kae ona. to je pametno. elim preseliti. kamo bih preselila? sjever je samorazumljiv. na zapadu je ocean. istok je prolost. jug je jedini smjer. jug? da, ali ne preko granice. tamo je smrt za gringose. kako bi bilo Salinas? pita ona. ako voli zelenu salatu, idi u Salinas. odjednom ona prekine razgovor. ona uvijek tako radi. i uvijek ponovno nazove za dan ili za tjedan ili za mjesec. ona e biti na mom sprovodu s rajicama i utim stranicama telefonske knjige naguranim u depove napadno smeeg kaputa na 35 stupnjeva vruine, ja znam kako treba s gospoama.

POVUCI KONAC, LUTKA SE MIE... svaki ovjek mora spoznati da sve ovo moe vrlo brzo nestati: maka, ena, posao, prednja guma, postelja, zidovi, soba; sve nae potrebe ukljuujui ljubav, poivaju na pjeanim temeljima i bilo kakav uzrok, bez obzira kako nepovezan: smrt nekog djeaka u Hongkongu ili vijavica u Omahi... moe posluiti kao tvoja propast. sav tvoj porculan razbijen na kuhinjskom podu, ulazi tvoja djevojka, a ti pijan stoji usred svega toga i ona pita: boe moj, to se dogaa? a ti odgovara: ne znam, ne znam...

MOLBA DJEVICI U PROLAZU djevojko u kratkim hlaama to grize nokte, mijea stranjicom, momci te gledaju ini se da u tebi ima vie nego u Gauguinu, Brahmi ili Balzacu, svakako vie nego u lubanjama to plivaju pod naim nogama, epirei se lomi Eiffelov toranj, okree glave starih prodavaa novina koji su spolno odavna otili na kvasinu; tvoje lukave besmislice, tvoj idiotski ples, zarobljavajui, raskoan - nikada nemoj prati svoje uprljano donje rublje niti ganjati svoje ljubavi kroz uliice u susjedstvu nemoj nam upropastiti i tu stvar, nemoj se predati debljanju i premorenosti, pristajui na TV i ljigava mua; ne odrii se toga apsurdna izvlatena migoljenja da bi subotom zalijevala travu pred kuom ne vraaj nas Balzacu, samoispitivanju, Parizu ili vinu, ne vraaj nas inkubaciji naih sumnji ili pamenju migoljenja smrti, kujo, izludi nas ljubavlju i glau, dri morske pse, krvave morske pse, daleko od srca.

OBA VIJEST labudovi utopljeni u smrdljivoj vodi, skinite natpise, ispitajte otrove, odvojite kravu od bika, nadniare od sunca, odstranite lavandine poljupce iz moje noi, istjerajte simfonije na ulice kao prosjake, pripremite avle, ibajte lea svetaca, omamite makama abe i mieve, zapalite oaravajue slike, popiajte se na svitanje, moja je ljubav mrtva.

KNJIEVNA RASPRAVA Markov tvrdi da pokuavam probosti njegovu duu ali ja bih vie volio njegovu enu. poloim noge na stoli za kavu a on kae: ne smeta me to stavlja noge na stoli za kavu osim to je klimav i stvar e se svakog trena raspasti. ostavljam noge na stoliu ali bih vie volio njegovu enu. radije bih, kae Markov, ugostio kopaa kanala ili prodavaa novina jer su oni dovoljno ljubazni da ostanu pnstojni premda ne razlikuju Rimbauda od otrova za takore. moja se prazna limenka piva kotrlja na pod. da moram umrijeti smeta me manje nego crno pod noktom, kae Markov, moj je dio igre da moram ivjeti to bolje mogu. grabim njegovu enu u prolazu, i onda se njezina kanta nae na rnorn trbuhu, a ona ima fina koljena i prsa i ja je poljubim. nije tako loe biti star, kae on, smirenost ue u ovjeka, ali tu je kvaka: kako drati smirenost odvojenu od mrtvila; nikad ne gledati na mladost kao neto bezvrijedno jer si ti star, nikad ne gledati na godine kao mudrost jer ti ima iskustvo. ovjek moe biti star i budala ima ih mnogo, ovjek moe biti mlad i mudar -malo ih je. jedan

za Boga miloga, viknuh, umukni! on je othodao do svog tapa, uzeo ga i iziao. povrijedio si njegove osjeaje, rekla je, on tebe smatra velikim pjesnikom. on je presklizak za mene, rekao sam, previe mudar. imao sam jednu od njezinih sisa vani. bila je to udovino lijepa stvar.

POBUNA razlog za pobunu bio je u tome to smo neprestano dobivali grah a uvar je epao obojena momka koji je svoj bacio na pod i netko je dotaknuo gumb i svatko je grabio svakoga; ja sam letvom dohvatio najboljeg prijatelja iza uha netko mi je bacio kavu u lice (ali ne smeta, ionako nije bila za pie) i ja izletih u krug i zauh pucnjavu puaka i inilo se da svaki zatvorenik ima no osim mene, i sve to sam mogao bilo je da molim i bjeim a bio sam bez boga i debeo od igranja pokera za cente sa sustanarom iz elije, i upraviteljev glas poe dopirati preko cijelog zatvora, i poslije sam uo da je u zbrci kuhar silovao mornara, a ja sam izgubio kremu za brijanje, kutiju pljuga i primjerak New Yorkera; ustrijeljena su takoer 3 ovjeka, izbodeno pola tuceta, 35 baeno u rupu, ukinute su sve povlastice u krugu, pritisak razdraljiv kao losangeleski vlasnici kladionica, ugaen zatvorski radio, pravi spokoj, posjetitelji poslani kuama, ali sljedeeg jutra ipak smo dobili potu pismo iz St. Louisa: Dragi Charles, ao mi je da si u zatvoru, ali ti ne moe kriti zakon, unutra se nalazio prignjeeni karanfil, parfemski miris, mira izvana, poljupci i gaice, smijeh i pivo, i te veeri za objed ponovno su nas odmarirali natrag na grah.

POTPUNO UTO CVIJEE kroz venecijanske zastore vidio sam debela ovjeka u smeu kaputu (s glavom koju mogu opisati samo kao vrstu zagorjele slastice) kako izvlai lijes iz kola: bio je siv kao bojni brod s potpuno utim cvijeem. stavili su ga na kolica skrivena grimiznom draperijom ene koraali su za njega uza strminu... i! odvratan-uzbunjen-uasan-skret-sjajan-tren svretka svijeta! gotovo ga izgubili, jednom mogao sam vidjeti kako se tijelo kotrlja kao slobodna kocka u izgubljenoj igri - ruke kao razmahane vjetrenjae i noge koje napucavaju nogometne lopte jeseni. uspjeli su ga ugurati u crkvu a ja sam ostao vani otvarajui svoju pamet ivu sunanu svjetlu. u sobi sa mnom ona je pjevala i kovrala svoju dugaku zlatnu kosu. (to je istina, Arturo, i to je ono to stvar ini tako jednostavnom.) Upravo sam ih vidio kako unose tijelo, ureeno u ja njoj. jesen je, stabla, telefonske ice, a ona pjeva neku pjesmu koju ne mogu razumjeti, neku Sveanu Misu ivota. ona je i dalje pjevala ali ja sam elio umrijeti elio sam uto cvijee kao njezine zlatne vlasi elio sam uto pjevanje i sunce. to je istina, i to je ono to stvar ini udnom: htio sam biti otvoren i razmren, i odbaen.

PROLJETNI LABUD labudovi takoer umiru u proljee i vidjeh ga kako pluta mrtav u nedjelju postrance kruei u struji i ja otidoh do rotunde a iznad mene kruahu bogovi u kolima psi, ene, i smrt je poput mia -trala niz moj grkljan, i zauh kako svijet dolazi sa svojim vreicama za piknik i smijeh, i ja se osjetih krivim zbog labuda kao da je smrt stvar stida i kao budala otidoh i ostavih im svoga lijepog labuda.

NAIN NA KOJI E SE TO ZBITI U ZATVORU LIJEPIH MLADIH ENA umrijeti s izmama na nogama dok pie poeziju nije tako slavno kao projahati na konju niz Broadway sa ipkom dinamita u zubima, ali nije takoer ni zbrajanje totalne sume svih planeta imenovanih ili vidljivih ovjeku, a konj je bio siv, ovjekovo je ime bilo Sanchez ili Kandinsky, bilo je 27 stupnjeva i djeca su ustrajno vikala, svinjo svinjo mi smo umorni otpuhni nas u pakao.

MORSKI PSI morski psi kucaju na moja vrata i ulaze i trae usluge; kako samo dau na mojim stolcima gledajui okolo po sobi, i onda zahtijevaju djela: vatru, zrak, novac, ma ta to mogu dobiti pivo, cigarete, poludolare, dolare, petice, deset centi, sve to kao da je moje preivljavanje osigurano, kao da je moje vrijeme nita a njihova nazonost ima vrijednost. u redu, mi svi, zacijelo, imamo svoje morske pse, i postoji samo jedan nain da ih se rijeimo prije nego to nas istroe i odgrickaju u smrt prestanimo ih hraniti; nai e drugu meku; vi ste ih tovili posljednjih tucet puta sad ih pustite u more.

HOMI, HOMI, HOMI on je pisao: ti si budala bez osjeaja za humor, samo sam se alio kad sam rekao da se D. pridruuje Legiji stranaca, a D. je homi upravo toliko koliko i Winston Churchill. hm, mislio sam ja, ja sam u dodiru s najveim mozgovima svoga narataja. lukavo! Winnie je mrtav i prema tome ne moe biti homi. pismo je nastavljalo: vi ste kalifornijski momci homo-sretni, sve to vi radite jest da sjedite unaokolo i razmiljate o homiima. bez obzira na to poslat u ti proturatne materijale koje smo napisali ja i drugi, premda sumnjam da e zaustaviti rat. prije deset godina poslao mi je fotografiju na kojoj su D. i on na nekom pikniku. D. je bio u odori Legije stranaca, vidjela se boca vina, i stol s jednom krivom nogom. razmiljao sam o tome deset godina i onda odgovorio: nemam nita protiv dvojice Ijudi koji spavaju zajedno tako dugo dok ja nisam jedan od te dvojice ljudi. nisam ukazao na to koji je od njih bio homi. kako bilo, danas sam dobio proturatne materijale u poti, i on je u pravu: nee zaustaviti rat ni bilo to drugo.

IVAN GROZNI nailazio je na potekoe bilo pri stajanju bilo prigibanju bio je debeo s velikim oima i niskim elom trajno se smijeio s obzirom na objeenu eljust u trenutku bijesa ubio je akama najstarijeg sina izgledao je kao da mu je neugodno navrivi 40. godinu ivota istaknuo se naprednou i u kasapljenju umro je 1584. star 54 godine, teak 209 funti prolog su ljeta iznijeli njegov kostur iz Arhangelske crkve u Kremlju da bi napravili poprsje naravne veliine sad je gotovo dovren i izgleda kao voza autobusa 20. stoljea.

BEZ OSNOVE U KLASIClMA nisam spavao 3 noi i tri dana i moje su oi vie crvene nego bijele; smijem se u zrcalo i sluam kucanje sata i plin moje pei mirie vruim gustim tekim mirisom kroz koji prolaze zvukovi automobila natiskanih poput ornamenata u mojoj glavi, ali ja sam itao klasike a na mom kauu namoena vinom spava neka kurva koja je po prvi put ula Beethovenovu Devetu, i sluajui iz pristojnosti zaspala od dosade. samo zamisli, stari, rekla je, s tvojim mozgom ti bi mogao biti prvi ovjek koji e kopulirati na Mjesecu.

DOLJE ZA KRILA govore o anelima ili ona govori o anelima s prozora debelih stakala to gleda na Sunset Strip (ona ima te vizije) (ja nemam te vizije) ali moda su anelima drai ljudi s novcem keri bogatih farmera to umiru od raka na grlu u Brazilu. ja - ja neprestano gledam ta beskrilna stvorenja podlih pria i kobnih namjera i ona kae kad ja obezvrijedim njezin san: ti nastoji da me povue dolje za krila ona e na ljeto otii u Europu Grku, Italiju, najvjerojatnije Pariz i ona e odnijeti neke od svojih anela sa sobom. ne sve ali neke. sad je tu i taj polukineski deko koji je nekad spavao na izlazima za sluaj poara crni homoseksualac koji igra - ah i krasnoslovi Shelleyja u Senzualistu onda je tu onaj koji ima pravi talent za kist {Nickey) ali koji jednostavno ne moe nikako zapoeti a tu je i Sieberling koji plae jer je zaljubljen u svoju mater (zaista). mnogi e od tih anela napustiti grad i kolati oko Slavoluka Pobjede da bi bili fotografirani ili naganjali nabijae na broju 9 Rue Git-Le-Coeur, i bit e vrue i samotno ljeto za mnoge od nas kad avao ueta i jo jednom zaposjedne

Hollywood.

POAR skupile su se gimnazijalke u uskim suknjama i prvim tiklama vrapci su odletjeli i debeli se kuevlasnici oprostili od svojih elektrinih ogledala skupile su se mrave domaice sa mrkavim nosovima i prljavim pregaama skupila su se vatrogasna kola: ispolirano jadanje nereda to prolijeva vodenu utrobu skupili su se vatrogasci u kacigama vatrogasci sa sjekirama boe, GORI stablo visoko 30 metara CRVENO IZGARA KUA zovui u smjeru Gospodnjem trava se rastapa i vriti povrinom tla i te modrosive slike slatkasta dima cijelo nebo ine neumjesnim i sve to vrijeme nitko ne govori nita samo gleda to je plamen uinio kao da je neto konano izbilo van i kazalo svoje skupili smo se svi zajedno.

CRVI ovjek mi ree: ne moraju te zabrinjavati crvi kad si mrtav oni nikad ne stignu k tebi tijelo se mijenja na sve mogue naine - dok oni obrade lijes stvari su se ve dogodile i uvijek se dogaa razliito zna, iskopali su ti one stare kraljeve iz grobnica: jedan je od njih bio samo lokvica crne vode, drugi je imao bradu dugaku 6 metara a drugi se premetnuo u neku vrstu kamene soli. ma nemoj ? rekao sam ja. da, rekao je on. on je znao sve te stvari. on je ivio visoko u brdima i imao strahovitu pamet. prije nego to otioh ispruih ruku i izvukoh crve iz njegovih oiju nosnica trbuha cipela vlasi uiju i onda je on rekao laku no i ja rekoh laku no uoh u auto i krenuh i crvi se smijahu cijelim putom kui.

UNDERGROUND prostorija je bila prepuna. urednik mi ree: Charley, donesi nekoliko stolaca odozgo, gore ima jo stolaca. ja ih donesoh dolje i otvorismo pivo i urednik ree: ne dobivamo dovoljno oglasa, brod bi mogao potonuti, tako su zapoeli razgovor o tome kako da dou do oglasa. ja sam neprestano pio pivo i morao mokriti i kad se vratih natrag djevojka do mene ree: mi bismo trebali evakuirati grad, to je ono to bismo mi trebali uiniti. ja rekoh: ja bih radije sluao ]osepha Haydna. ona ree: samo zamislite, kad bi svatko napustio grad! usmrdili bi neko drugo mjesto, rekoh ja. ne vjerujem da vi volite ljude, rekla je ona, povukavi kratku suknju nanie koliko je bilo mogue. samo za jeb, rekao sam ja. potom sam otiao u bar u zgradi do nas i kupio jo 3 paketa piva. kad sam se vratio oni su razglabali o Revoluciji. tako sam ponovno bio u 1935, samo to sam ja bio star, a oni mladi. bio sam barem 20 godina stariji od bilo koga u sobi, i razmiljah: kog vraga radim ovdje? sastanak je uskoro zavrio i oni otioe u no, ti mladi a ja dohvatih telefon i nazvah Johna T.; John, jesi li OK? ja sam noas utuen. kako bi bilo da doem k tebi i da se opijem? dakako, Charley, ekat emo te.

Charley, rekao je urednik, izgleda mi da emo morati odnijeti stolce natrag gore. odnijeli smo stolce natrag gore. revolucija je bila zavrena.

UDO Raditi s nekom umjetnikom formom ne znai zafrkavati se kao trakavica s punim trbuhom, niti to opravdava uzvienost ili pohlepu, ni ozbiljnost u svakom trenutku, ali pretpostavljam da to zahtijeva najbolje ljude u njihovim najboljim trenucima, i kad oni umru, a neto drugo ne umre, mi smo vidjeli udo besmrtnosti: ljudi dolaze kao ljudi, odlaze kao bogovi bogovi za koje znamo da su bili ovdje, bogovi koji nam sada omoguuju da nastavimo kad sve drugo govori stani.

IDEAL Waxmanovi, rekla je ona, on je gladovao, svi su ga ti graditelji eljeli kupiti; on je radio u Parizu u Londonu i ak u Africi, imao je vlastiti koncept plana... kakva strahota, rekao sam ja, arhitekt koji gladuje, eh? da, da, on je gladovao i njegova ena i njegova djeca ali on je bio vjeran svojim idealima. arhitekt koji gladuje, eh? da, konano je uspio, vidjela sam njega i njegovu enu prole srijede uveer, Waxmani... bi li ih elio sresti? reci mu, rekao sam ja, da ugura 3 prsta u upak i da se strese. ti si uvijek tako jebeno opak, rekla je ona, prevrnuvi svoju visoku au skoa i vode. uh huh, rekao sam ja, u poast mrtvome.

DVIJE MUHE Muhe su bijesni komadii ivota; zato su tako bijesne? ini se da one hoe vie, ini se gotovo kao da su bijesne to su muhe; to nije moja krivnja; sjedim u sobi s njima i one me bockaju svojom agonijom; kao da su labavo grumenje due izostavljeno odnekud; pokuavam itati novine, ali one me ne putaju na miru; jedna izgleda da ide u polukrugovima visoko uza zid, bacajui bijedan zvuk na moju glavu; druga manja dri se blizu i zadirkuje moju ruku, ne govorei nita, die se, pada, mili blizu; koji bog alje te izgubljene stvari na mene; drugi ljudi pate od diktata imperija, tragine ljubavi... ja patim od kukaca... ja se zamahnem za malom, to ini se samo oivljuje njezin izazovni nagon: ona krui bre, blie, ak stvara muji zvuk, a ona gore, osjetivi novi vrtlog, ona takoer, u uzbuenju, ubrzava let, iznenada pada poput pljuske, i one se udruuju u kruenju moje ruke, brenui podnojem sjenila na svjetiljci dok neto ljudsko u meni

ne moe vie podnijeti nesvetost i ja udarim smotanim novinama promaim! udarim ponovno, one se raziu nasumce, i ja dohvatim veu prvu, i ona se bacaka na leima, ritajui se kao razdraena kurva, i ja ponovno zamahnem novinskom toljagom i od nje ostane samo mrlja muje runoe; mala sada krui visoko, tiha i hitra, gotovo nevidljiva; ne dolazi vie blizu mojoj ruci; pripitomljena je i nedokuiva; putam je na miru, ona me puta na miru; novine su, naravno, unitene; neto se dogodilo, neto je uprljalo moj dan, ponekad za to nije potrebno muko, ili ensko, samo neto ivo; sjedim i promatram malu; upleteni smo u zrak i ivljenje; kasno je za nas oboje.

VATROGASNO SPREMITE (za Jane, s ljubavlju) izili smo iz bara jer smo ostali bez novca a imali smo nekoliko boca vina u sobi. bilo je oko 4 poslijepodne prolazili smo uz vatrogasno spremite i ona zapoe ludovati: VATROGASNO SPREMITE! oh kako volim VATROgasna kola, tako crvena i inae! uimo unutra! slijedio sam je unutra. VATROGASNA KOLA! vikala je i mijeajui svojom velikom kantom. ve se pokuavala popeti u jedna kola, podizala suknju sve do pojasa, nastojei da se isprui u sjedalo. evo, evo, dopustite mi da vam pomognem! dotrao je vatrogasac. drugi je vatrogasac priao k meni: nai su graani uvijek dobrodoli, rekao mi je. drugi je momak bio s njom gore u sjedalu. vi imate jednu od onih velikih STVARI? pitala ga je ona. oh, hahaha!, mislim na jedan od onih velikih LJEMOVA! Ja imam i veliki ljem, rekao joj je on. oh, hahaha! kartate li? upitao sam svoga vatrogasca. imao sam 43 centa i nita osim vremena. doite otraga, rekao je on. naravno, mi ne kockamo. to je protiv

pravila. razumijem, rekoh mu ja. dogurao sam 43 centa na dolar devedeset kad sam je vidio kako odlazi gore sa svojim vatrogascem. pokazat e mi njihove spavae prostore, ree mi ona. razumijem, rekoh joj ja. kad se njezin vatrogasac nakon deset minuta dosklizao dolje niz motku klimnuo sam mu da prie. to e biti 5 dolara. 5 dolara za ono? ne bismo eljeli skandal, zar ne? obojica bismo mogli izgubiti posao. naravno, ja sam nezaposlen. dao mi je peticu. sjedni, moda ih dobije natrag. to se igra? ajnc. kockanje je protiv zakona. kao sve to je zanimljivo. osim toga, vidi li kakav novac na stolu? sjeo je. sad nas je bilo 5.

kako je bilo, Harry? upitao ga je netko. nije loe, nije loe. neki drugi momak otiao je gore. bili su zaista slabi igrai. nisu se trudili da upamte pil. nisu znali jesu li preostali visoki ili niski brojevi. u osnovi su ili previsoko, ne drei se niih brojeva. kad je drugi momak siao, dao mi je peticu. kako je bilo, Marty? nije loe. ima... neke fine pokrete. daj jo! rekao sam ja. lijepa ista djevojka. ja je jaem osobno. nitko nita nije rekao. ikakvih velikih poara u posljednje vrijeme? upitao sam ja. nee. nita posebno. vi momci trebate vjebu. daj jo! veliki crvenokosi deko koji je polirao stroj bacio je svoje krpe i otiao gore. kad je siao, dobacio mi je peticu. kad je etvrti momak siao, dao sam mu 3 petice za dvadeset. ne znam koliko je vatrogasaca

bilo u zgradi ni gdje su bili. nagaam da ih se nekoliko provuklo pokraj mene ali ja sam bio dobar drug. vani se sputao mrak kad je zazvonio alarm. dadoe se u trku unaokolo. momci dosklizae niz motku. onda je ona dosklizala niz motku. ona je bila izvrsna s motkama. zbiljsko ensko. nita nego odlunost i kanta. idemo, rekoh joj ja. stajala je maui zbogom vatrogascima, ali inilo se da oni nisu vie bili zainteresirani. idemo natrag u bar, rekoh joj ja. ooh, ima novaca? naao sam neto to nisam znao da imam... sjedili smo na kraju anka s viskijem i pivskim zaljevaem. zaista sam se dobro ispavala. sigurno, baby, ti treba sna. gledaj onog mornara kako me gleda! mora da misli da sam ja jedna... jedna... ne, ne misli on to. opusti se, ti ima stila, pravog stila. ponekad me podsjea na jednu opernu pjevaicu. zna, jednu od onih prima d. tvoj stil pokazuje se na tebi

itavoj. ispij. naruio sam jo dvije. zna, tatice, ti si jedini ovjek koga VOLIM! mislim, zaista... VOLIM! zna li? jasno da znam. ponekad mislim da sam kralj usprkos sebi. da, da. to je ono to mislim, neto slino tome. morao sam u zahod. kad sam se vratio, mornar je sjedio na mom stolcu. ona je pritiskala svoju nogu uz njegovu i on je govorio. ja sam preao na drugu stranu i zapoeo igru strelicama s Harryjem Konjem i prodavaem novina s ugla.

RASPRAVA O MARALU FOCHU Foch je bio veliki vojnik, rekao je on, maral Foch; sluaj, rekao sam ja, ako se ne bude ponaao pristojno, bit u prisiljen da te opalim po zubima mokrom krpom. ja u pisati guverneru, rekao je on. guverner je moj ujak, rekao sam ja. maral Foch je bio moj djed, rekao je on. opomenuo sam te, rekao sam ja. ja sam gospodin. A ja sam Foch, rekao je on. to je bilo previe. ja ga opalih mokrom krpom. on zgrabi telefon. guvernerova rezidencija, ree. ja ugurah mokru gumiranu rukavicu u njegova usta i prekinuh icu. vani su zrikavci zrikali kao ludi: Foch, Foch, Foch, Foch! zrikahu. dohvatih svoju polustrojnicu i oinuh vragove, ali bilo ih je takvo mnotvo da sam morao odustati. izvukoh mokru gumiranu rukavicu. predajem se, rekao sam, to je previe: ne mogu promijeniti svijet. sve takozvane gospoe u sobi zapljeskae. on je ustao i poklonio se galantno dok vani zrikavci zrikahu. stavih eir na glavu i ietah. ja jo vjerujem da su Francuzi slabi i da se ne treba uditi.

JAJE on ima 17 godina. mama, kae, kako da razbijem jaje? dobro, rekla je ona meni, ne mora se tako drati. oh, mama, rekao je on, probila si umance. ne mogu jesti razljeveno umance. u redu, rekla je ona meni, tako si snaan, bio si u klaonicama, tvornicama, zatvorima, tako si prokleto snaan, ali svi ljudi ne moraju biti kao ti, to ne znai da su svi u krivu, a ti u pravu. mama, rekao je on, moe li mi donijeti nekoliko boca kole kad se vrati kui s posla? gledaj, Raleigh, rekla je ona, ne bi li ti mogao donijeti kolu na biciklu, ja sam umorna nakon posla. ali, mama, ono brdo. kakvo brdo, Raleigh? ono brdo, ono tamo, a ja moram voziti preko njega. u redu, rekla je ona meni, ti misli da si tako prokleto snaan. radio si u skupini eljeznikih radnika na pruzi, sluam o tome svaki put kad se napije: radio sam u skupini eljeznikih radnika na pruzi. pa dobro, rekao sam ja, radio sam. elim rei, to to znai? svi negdje moramo raditi. mama, rekao je deko, hoe li mi donijeti te kole? ja zaista volim deka. mislim da je vrlo njean. i kad jednom naui kako razbiti jaje moda uini neke neobine stvari. u meuvremenu ja spavam s njegovom majkom

i nastojim ostati izvan rasprava.

PODMUKLOST podmuklo si me napao, rekao je on, kazao si Ruiastom orlu da me ne tiska. doavola, Manny, rekao sam, prestani. ovi pjesnici su vrlo osjetljivi imaju vie osjetljivosti nego talenta, ne znam to bih s njima. upravo veeras zazvonio je telefon i bio je Bagatelli i Bagatelli je rekao Clarsten je nazvao i Clarsten je bio ogoren jer mu nismo poslali potom antologiju, i Clarsten okrivljuje mene jer mu nisam poslao potom antologiju i nadalje Clarsten je tvrdio da ga pokuavam unititi, i bio je vrlo ljut. tako je rekao Bagatelli. znate, poinjem se zaista osjeati kao knjievna velevlast zavalim se u stolac i motam cigarete i zurim u zidove i dobivam kredit za ivot i smrt pjesnikih karijera. barem dobivam kredit za smrtonosni dio. u zbilji ti deki umiru bez moje pomoi. sunce je zalo iza oblaka. nemam nita sa svim tim. puim Princa Alberta, pijem Schlitz i opim kad god je mogue. vjerujte u moju nevinost i moda ja uzmem u obzir vau.

LJETNE ENE ljetne ene e umrijeti kao rua i la ljetne ene e ljubiti tako dugo dok cijena nije zauvijek ljetne ene mogu ljubiti bilo koga; mogu ljubiti ak i tebe dok ljeto traje ali i njima e doi zima bijeli snijeg i hladno zaleenje i lica tako runa da e se i sama smrt okrenuti ustranu trgnuti se od groze prije nego to ih uzme.

NO KAD SAM UMlRAO no kad sam umirao znojio sam se u postelji i sluao turke i vani su se borile make i mogao sam osjetiti svoju duu kako propada kroz madrac i u trenutku prije nego to je udarila o pod ja sam skoio bio sam gotovo preslab za hodanje ali sam hodao unaokolo i upalio sva svjetla onda se vratio u postelju i ponovno je moja dua propadala kroz madrac i ja sam skoio u rrenutku prije nego to je udarila o pod hodao sam unaokolo i upalio sva svjetla i onda se vratio u postelju i ona ponovno propade i ja sam bio na nogama palei sva svjetla imao sam kerkicu od 7 godina i osjeao sam da me ona zacijelo ne eli mrtva inae bi bilo svejedno ali cijele te noi nitko nije telefonirao nitko nije navratio s pivom moja ljubavnica nije nazvala sve to sam mogao uti bili su turci i bilo je vrue a ja sam ustrajno radio na tome ustajao i lijegao dok prvo sunce nije ulo kroz prozor kroz grmlje i onda sam se vratio u postelju i dua je napokon ostala unutra i ja sam spavao. sad ljudi navraaju udarajui na vrata i prozore telefon zvoni telefon zvoni ponovno i ponovno dobivam divna pisma u poti pisma mrnje i pisma ljubavi. sve je ponovno isto.

RADIO-APARAT S PETLJOM bilo je to na drugom katu u ulici Coronado znao sam se napiti i baciti radio-aparat kroz prozor dok je svirao i, naravno, razbio bih staklo na prozoru a radio-aparat bi leei tamo na krovu jo svirao i ja bih rekao svojoj eni: ah, divna li radio-aparata! drugog jutra izvadio bih prozor iz arki i odnio niz ulicu staklaru koji bi postavio drugo staklo. nastavljao sam bacati radio-aparat kroz prozor svaki put kad bih se napio i on bi leei tamo na krovu jo svirao magini radio-aparat radio-aparat s petljom, i svakog bih jutra odnio prozor natrag staklaru. ne sjeam se tono kako je to zavrilo premda pamtim da smo konano iselili. nie je ivjela ena koja je radila u vrtu u kupaem kostimu i njezin se mu tuio da zbog mene ne moe spavati nou zbog toga smo iselili i u sljedeem sam stanu ili zaboravio baciti radio-aparat kroz prozor ili vie nisam osjeao takvu potrebu. sjeam se da mi je nedostajala ena koja je radila u vrtu u kupaem kostimu, zaista je kopala s onom lopaticom njezina stranjica u zraku a ja sam znao sjediti na prozoru i promatrati kako sunce obasjava cijeli prizor dok je glazba svirala.

SOLID STATE MARTY skoro mu je 80 godina i posjetili su ga neki dan. sjedio je u stolcu s krpom gruba platna preko krila i kad su uli unutra prva stvar koju je rekao bila je: ne dodirujte moje spolovilo! imao je aru od tri i pollitre zinfandela u hladnjaku, bio je upravo zavrio 5 dana tekile. novi glasovir od 600 dolara stajao je u sreditu sobe, kupio ga je za sina. neprestano naziva da doem k njemu ali kad to uinim vrlo je dosadan. slae se sa svime to kaem i onda ode na spavanje. Solid State Marty . kad me nema kod njega on svata uini: potpali kau mokri po svom trbuhu pjeva dravnu himnu. pozove prostitutke k sebi i poprska ih seltzerovom vodom, iupa telefonsku icu iz zida ali prije nego to to uini telefonira u Pariz Madrid Tokio tue pse make ljude svojom

srebrnom takom pria prie o tome kako je bio matador boksa svodnik Erniejev prijatelj Picassov prijatelj ali kad ga posjetim on spava uspravno u stolcu sjedine se kotrljaju niz tiho utljivo jastrepsko lice njegov sin zapone govoriti i onda je meni vrijeme da odem.

LICE POLITIKOG KANDIDATA NA ULINOJ OGLASNOJ PLOI eno ga: bez previe mamurluka bez previe svaa sa enom bez previe ispuhanih guma nikad pomisli o samoubojstvu ne vie od tri zubobolje nikad nije propustio objed nikad u zatvoru . nikad zaljubljen sedam pari cipela sin na sveuilitu automobil star godinu dana police osiguranja vrlo zelena tratina pred kuom kante za smee s vrstim poklopcima bit e izabran.

NITA NIJE DJELOTVORNO KAO PORAZ uvijek nosi notes sa sobom kamo god ide, rekao je on, i ne pij previe, pie otupljuje osjetila, budi nazoan kad se ita, zapazi stanke u dahu, a kad ti ita budi uvijek umjeren ne istii previe, gomila je bistrija nego to pretpostavlja, a kad neto napie ne alji smjesta, stavi u ladicu dva tjedna, onda izvuci i pogledaj stvar, i preureuj, preureuj, PREUREUJ ponovno i ponovno, uvrsti retke kao vijke to dre luk mosta od 5 milja, i dri notes uz krevet, nadoi e ti misli nou i te e misli nestati i biti izgubljene ako ih ne zapie. i ne pij, svaka budala moe piti, mi smo ljudi knjievnosti. za ovjeka koji uope nije mogao pisati on je bio otprilike kao i svi ostali: mogao je zacijelo govoriti o tome.

OSAMLJENIK vrat od 48 i pol centimetara u dobi od 68 godina die utege tijelo kao u deka (gotovo) brijao je glavu i pio porto iz kraga od dvije litre drao je lanac na vratima prozore prekrivene daskama morao si posebno kucati da bi uao imao je bronane boksere noeve toljage revolvere imao je prsa kao hrva nikad nije izgubio naoale nikad nije psovao nikad nije izazivao nesreu nikad se nije oenio nakon smrti svoje jedine ene mrzio je make ohare mieve ljude rjeavao je krialjke zagonetke odravao je korak s vijestima taj vrat od 48 i pol

centimetara tijekom 68 godina on je bio neto sve te daske na prozorima prao je svoje donje rublje i arape moj prijatelj Red odveo me gore jedne noi da ga upoznam razgovarali smo neko vrijeme i onda smo otili Red je pitao: to misli? odgovorio sam: vie se boji umiranja nego mi ostali. odonda nisam vidio nijednog od njih.

PONOSNO MRAVO UMIRANJE vidim starce u mirovini u supermarketima i mravi su i ponosni su i umiru oni gladuju stojeke i ne kau nita. davno prije, meu ostalim laima, poduavali su ih da je tiina . junatvo. sada, nakon to su radili cijeli ivot, inflacija im je postavila zamku. osvru se ukradu zrno groa vau ga. napokon obave malu kupnju, koliko im treba za jedan dan. druga la kojoj ih se poduavalo: ne kradi. radije bi gladovali nego ukrali (zrno groa nee ih spasiti) i u malim sobama dok itaju trne oglase oni e gladovati umrijeti bez glasa mladi plavi momci duge kose iznijet e ih iz podstanarskih sobiaka ugurati u kola i udaljiti se, ti deki zgodni oku to razmiljaju o Vegasu i makama i pobjedi. takav je poredak stvari: svatko dobije okus meda onda no.

UBOJICA SE SMIJEI stare ljubavnice jo nazovu neke iz prole godine neke iz godine prije neke iz godina prije toga. dobro je zavriti sa stvarima kad ne rade dobro je takoer ne mrziti ili tovie ne zaboraviti osobu s kojom si promaio. i drago mi je kad mi kau da su sretne s nekim ovjekom zadovoljne ivotom. nakon to su preivjele mene zasluuju mnoge radosti. omoguavam da se njihovi ivoti doimlju bolje nakon mene. jer ja sam im dao usporedbu nove obzore nova spolovila vie mira dobru budunost bez mene. uvijek spustim slualicu, opravdan.

PIJAN STARI BUKOWSKI PIJAN drim se za rub stola s trbuinom to visi preko remena i zurim u sjenilo svjetiljke dim se raiava iznad Sjevernog Hollywooda vatrogasci odlau maske podiu visoko ribljezeleno pivo dok ja padam niice s kaua ljubim dlake na tepihu kao dlake vagine blie nego to sam joj bio ima dugo vremena.

POSLJEDNJI DANI SAMOUBILAKOG MOMKA sad mogu vidjeti sebe nakon svih tih samoubilakih dana i noi, kako me izvozi iz jednog od onih sterilnih starakih domova (naravno, to vrijedi samo ako postanem poznat i sretan) ne ba normalna i gnjavatorska bolniarka... vidim sebe kako sjedim uspravno u invalidskim kolicima... gotovo slijep, oi se okreu natrake u mrani dio lubanje traei milost smrti... Nije li prekrasan dan, g. Bukowski? O, je, je... prolaze djeca a ja i ne postojim i prolaze draesne ene s velikim vruim bokovima i toplim guzovima i tvrdim vruim svime molei da ih se ljubi a ja i ne postojim... Ovo je prvi sunev sjaj u tri dana, g. Bukowski. O, je, je. sjedim uspravno u invalidskim kolicima, bjelji nego ovaj list papira, beskrvan, mozak mrtav , kocka mrtva, ja, Bukowski, mrtav ... Nije li prekrasan dan, g. Bukowski? O, je, je... piam u svoje pidame, slina mi se cijedi iz usta. protravaju dva mlada uenika Hej, jesi li vidio onoga starog momka? Zaboga, da, zlo mi je od njega! nakon svih prijetnji da u to uiniti netko drugi je konano poinio samoubojstvo za mene. bolniarka zaustavlja kolica, otkida ruu s oblinjeg grma, stavlja mi je u ruku. ja ne znam ak ni to je to. moglo bi biti i moje spolovilo

koliko mi dobra ini.

NEUGODNA NO Barmeni su takoer ljudi i kad je posegnuo za bejzbolskom palicom mali Talijan ga ja udario bocom u lice i nekoliko kurvi je zavritalo. Upravo sam izlazio iz mukog zahoda kad sam vidio barmena kako se die s poda i otvara kutiju za cigare da bi doao do revolvera, i okrenuo sam se i iziao na stranji izlaz, i mora da se Talijan sluio slabim argumentima jer sam uo pucanj upravo kad sam otvorio vrata automobila. Odvezao sam se prolazom i krenuo istono po Sedmoj ulici, i nisam odmakao ni blok kad me policajac povukao u stranu. Nastoji da te ubiju? upita. Upali svjetla. Bio je velik debeo i neprestano je gurao kacigu sve dalje i dalje na potiljak. Uzeo sam kaznenu ceduljicu i onda se odvezao do Uniona. Parkirao sam pred hotelom Reno i otiao dolje do Harry'sa. Tamo je bilo mirno, samo golema crvenokosa, vea od policajca. Ona me zovnula Duo i ja naruih dvije.

BIJELI P]ESNICI bijeli pjesnici obino kucaju vrlo rano i ne prestaju kucati i zvoniti zvoniti i kucati premda su svi zastori sputeni; napokon ustanem s mamurlukom razmiljajui da takva ustrajnost mora znaiti sreu, neke vrste nagradu - ensku ili novanu, u redu! u redu!, viem traei neto da prekrijem moje runo golo tijelo. ponekad se najprije moram pobljuvati, onda isprati grlo; ispiranje me prisiljava na novo bljuvanje. zaboravim na njega - otiem do vrata da? jeste li vi Bukowski? jesam. uite. sjednemo i gledamo jedan drugoga on vrlo krepak i mlad odjeven po posljednjoj modi sve boje i svila podmuklo besramno lice vi me se ne sjeate? pita. ne. ve sam bio ovdje. bili ste vrlo kratki. nisu vam se svidjele moje pjesme. ima mnogo razloga da ti se ne svide pjesme. proitajte ove. nametnu mi ih. bile su plonije od papira na kojem su bile natipkane. bile su bez ikakva sredita ili proplamsaja svjetlosti. bez zvuka. nikad nisam itao nita bezveznije. eh, rekao sam, eh, eh. elite rei da vam se ne sviaju? tu nema niega - kao u nonoj posudi ishlapljele pialine. uzeo je pjesme, ustao i uetao se uokolo. gledajte, Bukowski. poslat u vam neke ene iz Malibua, ene kakve nikad niste vidjeli. O da, mladiu? upitao sam. da, da, rekao je on.

i izletio kroz vrata. njegove su malibuke ene bile kao i njegove pjesme: nikad nisu stigle.

MOJ PRIJATELJ WILLIAM moj je prijatelj William sretan ovjek: njemu nedostaje mata da bi patio on je sauvao svoje prvo zaposlenje svoju prvu enu moe voziti automobil 85 000 kilometara bez ikakva kvara plee kao labud i ima najljepe prazne oi s ove strane El Pasa njegov je vrt kao raj pete njegovih cipela uvijek su ravne i rukuje se vrsto svijet ga voli kad moj prijatelj William umre teko da e biti od ludila ili raka on e zaobii vraga i otii ravno u raj veeras ete ga vidjeti na zabavi nasmijeena nad martinijem blaena i ljupka dok mu neki tip jebe enu u zahodu.

POTRES Amerikanci nemaju pojma to je to tragedija mali 6.5 potres moe ih pokrenuti da blebeu poput majmuna razbijen je komad porculana, sruila se Union Rescue Mission 6:00 sjede u automobilima svi voze unaokolo kamo idu? malo se uzbuenja probilo u njihove zatvorene ivote stranac stoji do stranca blebeu nerazumljiv strah tjeskoban strah tjeskoban smijeh... moje dijete, moje posude sa cvijeem, moj strop moj bankovni raun ovo je samo kaklja perce a oni ga ne mogu podnijeti... zamislimo da su bombardirali grad kao to su drugi gradovi bili bombardirani ne A-bombom nego obinim razaraima blokova dan za danom, svakog dana kao to se dogodilo u drugim gradovima na svijetu? kad bi vas ostatak svijeta mogao vidjeti danas njegov bi smijeh prizemljio sunce i cvjetovi bi skoili od tla kao buldozi i odagnali vas odavde tamo gdje pripadate bez obzira gdje je to, i koga je briga gdje bi moglo biti tako dugo dok je negdje daleko odavde.

ON JE PISAO U OSAMLJENOJ KRVI sjedei ovdje piui u prijateljevoj kui naao sam uz pisai stroj crnu knjigu: Jeffers: Budi ljut na sunce. esto mislim na Jeffersa, na njegove hridi i njegove sokole i njegovu osamljenost. Jeffers je bio zbiljski samotnik. da, on je morao pisati. pokuavam misliti na osamljenike koji nikad ne izbiju van u bilo kojem obliku, i mislim ne, to nije silovito, to je nekako mrtvo. Jeffers je bio iv i osamljenik i on je dao svoju izjavu. njegove su hridi i njegovi sokoli i njegova izolacija znaili. on je pisao u osamljenoj krvi ovjek uhvaen u kutu ali kakvu kutu odupirui se do posljednjega znaka ja sam podigao svoju hrid, poslao je poruku ljupkoj djevojci koja je dola na njegova vrata, idi i podigni svoju. to je bila ista djevojka koja se povaljala s Ezrom, i ona mi je pisala da ju je Jeffers odbio na taj nain. BUDI LJUT NA SUNCE. Jeffers je bio hrid koja nije bila mrtva. njegova knjiga lei sada s moje lijeve strane dok tipkam. mislim na sve njegove ljude to su se slomili objesili, ustrijelili, ispili otrov ... zakljuani protiv nepodnoljiva ovjeanstva. Jeffers je bio poput njegovih ljudi: zahtijevao je savrenstvo i ljepotu a nije ih bilo u ljudskom obliku. naao ih je u neljudskim oblicima. ja sam istroio neljudske oblike, ljut sam na ]effersa. ne, nisam. i ako djevojka doe na moja vrata ja u joj takoer kazati da ode. nakon svega, tko eli slijediti starog Eza?

UM U GRMU Scibellijeva tuga, prijatelju, dok se okretao na um u grmu i bio proboden bajunetom ovjeka visoka metar i pol koji nije znao ak ni njegovo ime, koji mu je onda prerezao grkljan, uzeo zlato iz njegovih zubi, oba uha, onda otvorio njegovu Iisnicu i rasparao sliku djevojke ugodna izgleda zvane jednostavno Laura, koja je ekala u Kansas Cityju na bezuha, bezuba krvava Scibellija kojem se samo dogodilo da umre neto prije nego veina ostatka nas, takoer u Nepoznatu Svrhu.

4. SRPNJA iznenauje broj ljudi koji ne mogu osjeati bol. njih 40 u sobi stijenjeno jedno uz drugo sati tupih razgovora i ne onesvjeuju se ne viu ne izluuju pa ak ni da trepnu okom. ini se kao da ekaju neto to nikad nee stii. udobno im je kao kokoima ili svinjama u njihovim kokoinjcima i svinjcima. moglo bi se ak smatrati mudrou ako ovjek previdi lica razgovor. kad 4. zavri i oni odu natrag u svoje odvojene rupe onda e me sunce ponovno poljubiti onda e nogostupi ponovno izgledati dobro. ponovno u kavezima oni e sanjati sljedei veliki praznik vjerojatno Dan Rada ubijajui se zajedno na auto-cestama razgovarajui zajedno etrdesetero u sobi, bratii, sestre, majke, braa, strievi, sinovi, djedovi, bake, supruge, supruzi, ljubavnici, prijatelji, svi ostali, etrdesetero u sobi razgovarajui ni o emu, razgovarajui o sebi.

VIDIO SAM DANAS STAROMODNU KURVU u Thriftyjevu dragstoru dok je kupovala bocu dina i bocu votke bila je obojena plavua i vrlo oputena u haljini crnih i bijelih pruga koja je padala malo ispod koljena i njezine sise su bile velike i malo je naginjala debljini i prodavaica koja ju je posluivala pokazivae gaenje ali kurva je bila naviknuta na sve to i ekala na njezin sitni i stavljanje boca u vreicu i kad je kurva ietala hodala je lagano i ljudi podigoe pogled sa asopisa i deki oko novinskih kioska pogledae i ljudi koji su parkirali svoje automobile pogledae i ja sam hodao iza nje i gledao a ona je ula u zeleni automobil zelen kao biljarski stol zapalila cigaretu, i siguran sam odvezla se na neko magino mjesto gdje se svijet uvijek smije i uvijek svira glazba i pia su dobra i pokustvo i tepisi lijepi i planine visoke i tri njemaka ovara na travi ispred kue, i kad bi vas ona ljubila vi biste to znali i cijena ne bi bila doivotna, modrikasti dim izvija se iz crne pepeljare malo mokre od piva i raznih pia, ona bi vas okrenula sigurnou leoparda koji je uhvatio jelena, i vi biste je trebali vidjeti u kupaonici kad pjeva ariju iz jedne od onih talijanskih opera.

SVRDLO naa knjiga vjenanja, pie na koricama. gledam kroz nju. trajali su deset godina. nekad su bili mladi. sad ja spavam u njezinu krevetu. on joj telefonira: elim da mi vrati moje svrdlo. pnpremi ga. pokupit u djecu u deset. kad stigne eka ne ulazei unutra. njegova djeca odlaze s njim. ona se vrati u krevet i ja ispruim nogu i poloim je do njezine. i ja sam jednom bio mlad. ljudski odnosi jednostavno ne traju. mislim unatrag na ene u mom ivotu. izgledaju kao da ne postoje. je li uzeo svoje svrdlo? pitam. da, uzeo je svoje svrdlo. razmiljam hou li se ikad trebati vratiti po svoje bermuda hlae i gramofonsku plou Akademije St. Martin in the Fields? pretpostavljam da hou.

SVRETAK KRATKE AFERE ovaj put sam pokuao stojeke. obino ne radi. ovaj put se inilo da... ona je neprestano govorila: o moj Boe, ima lijepe noge! sve je bilo u redu dok se nije odvojila od poda i omotala noge oko moga pojasa. o moj Boe, ima lijepe noge! teila je oko 60 kilograma i visila tu dok sam ja radio. bilo je u vrijeme klimaksa kad sam osjetio bol kako mi struji ravno uz kraljenicu. spustio sam je na kau i ushodao se unaokolo po sobi. bol je ostala. gledaj, rekoh joj, bolje je da ode. moram razviti neki film u tamnoj komori. odjenula se i otila i ja othodah u kuhinju po au vode. drao sam punu au u lijevoj ruci. bol mi je prostrujala iza uiju i ja sam ispustio au koja se razbila o pod. uao sam u kadu punu tople vode i epsomove soli. upravo sam se ispruio

kad je zazvonio telefon. kako sam pokuavao ispraviti lea bol se irila prema vratu i rukama. promaujui unaokolo uhvatio sam se za strane na kadi iziao s udarima zelenog i utog i crvenog svjetla to mi je bljeskalo u glavi. telefon je uporno zvonio. podigao sam slualicu. halo? VOLIM TE! rekla je ona. hvala, rekao sam ja. je li to sve to ima rei? da. jedi govna! rekla je ona i spustila slualicu. ljubav se osui, mislio sam i odlazei natrag u kupaonicu, ak bre od sperme.

PACIFIC TELEPHONE ti pada na bludnice, rekla je ona, ti pada na te kurve, ja u ti dosaditi. ne elim da se vie sere po meni, rekao sam ja, opusti se. kad pijem, rekla je ona, boli me mjehur, pee. ja u piti, rekao sam ja. ti eka da zazvoni telefon, rekla je ona, neprestano gleda u telefon. ako neka od tih bludnica nazove ti e odmah istrati odavde. ne mogu ti nita obeati, rekao sam ja. onda je, samo tako, telefon zazvonio. ovo je Madge, rekao je telefon. moram te smjesta vidjeti. oh, rekao sam ja. u neprilici sam, nastavljala je ona, trebam deset zelenih - brzo. bit u odmah tamo, rekao sam i spustio slualicu. ona me pogledala. bila je bludnica, rekla je ona, ozarilo ti se itavo lice. to je dovraga krivo s tobom? sluaj, rekao sam ja, moram izii. ti ostani ovdje. odmah se vraam. odlazim, rekla je ona. volim te, ali ti si lud, ti si osuen. uzela je svoju runu torbicu i zalupila vratima. vjerojatno me neki duboko ukorijenjeni zajeb iz djetinjstva ini ranjivim, mislio sam. onda sam iziao iz stana i uao u svoj folks. vozio sam W esternom na sjever s upaljenim radijem.

kurve su etkale gore i dolje s obje strane ulice i Madge je izgledala poronije od svih njih.

TO ONI ELE Valleja koji pie o samoi dok gladuje do smrti; Van Goghovo uho koje je odbila kurva; Rimbauda koji je pobjegao u Afriku traiti zlato i naao neizljeiv sluaj sifilisa; Beethovena koji je ogluio; Pounda koga su vukli u kavezu ulicama; Chattertona koji guta otrov za takore; Hemingwayov mozak to kaplje u sok od narane; Pascala koji ree ile u kadi; Artauda zatvorena s luacima; Dostojevskog kako stoji pred zidom; Cranea kako skae u brodski propeler; Lorcu kako ga ubijaju panjolske trupe na cesti; Berrymana koji skae s mosta; Burroughsa koji puca u svoju enu; Mailera kako bode noem svoju. -to je ono to oni ele: prokletu predstavu osvijetljenu oglasnu plou u sreditu pakla. to je ono to oni ele, to mnotvo beutnih mutavih sigurnih turobnih oboavatelja karnevala.

ELJEZNI MIKE priamo o tom filmu: Cagney je hranio taj komad grejpom bre nego to ga je ona mogla jesti i i onda ga je ona voljela. to nee uvijek raditi, rekao sam eljeznom Mikeu. on se nasmijao i rekao: da. onda je spustio ruku i dotaknuo remen. na njemu su visjela 32 enska skalpa. ja i moj veliki idovski kurac, rekao je on. onda je podigao ruke da bi pokazao mjeru. o, da, u redu, rekao sam ja. one dou, rekao je on, ja ih izjebem, one se malo zadre, ja im kaem: vrijeme je da odete. ti si odvaan, Mike. jedna od njih nije htjela otii jednostavno sam ustao i oamario je... otila je. ja nemam tvoj ivac, Mike. vise unaokolo perui sue, struui mrlje govana na zahodskoj koljci, izbacujui van stare prognoze za konjske trke... nikad me nee uhvatiti, rekao je on,

ja sam nepobjediv. gledaj, Mike, nema nepobjediva ovjeka. jednog dana e te izludjeti oi kao djeji crte kredom. nee biti kadar ispiti au vode ili prijei sobu. postojat e zidovi i zvukovi vani s ulice, a ti e sluati strojnice i minobacae. to e biti kad bude elio stvar i ne bude je mogao imati. zubi u konanici nikad nisu zubi ljubavi.

ZA ALA ne brini zbog odbijanja, kolega, ja sam bio odbijen prije. ponekad uini greku, uzimljui krivu pjesmu ja ee inim greku, piui je. ali ja volim nekog konja u svakoj trci usprkos tome to ga ovjek koji postavlja jutarnje oklade rauna kao 30 naprama jedan. ja sve vie i vie razmiljam o smrti senilnosti takama naslonjaima piui erotsku poeziju mokrim perom kad mlade djevojke s ustima kao u barakuda tijelima kao stablo limuna tijelima kao oblaci tijelima kao sijevanje munja prestanu kucati na moja vrata. ne brini zbog odbijanja, kolega. noas sam popuio 25 cigareta a ti zna o pivu. telefon je zazvonio samo jednom: krivi broj.

STETOSKOPSKI SLUAJ moj lijenik je upravo stigao u svoj ured iz operacijske dvorane. sreemo se u mukom zahodu. prokletstvo, govori mi on, gdje si je naao? ja upravo uivam gledati djevojke poput nje! ja mu kaem: to je moja specijalnost: betonska srca i lijepa tijela. obavijesti me ako naie na otkucaje srca. dobro u se pobrinuti za nju, kae on. da, i molim te, imaj na umu sva etika naela svoje asne profesije, kaem ja njemu. on najprije zakopa prorez i zatim se opere. kako je tvoje zdravlje? pita. fiziki sam zdrav kao tik. mentalno sam istroen, osuen na svoje malo breme, sve to sranje. dobro u se pobrinuti za nju. da. i obavijesti me o kucanju srca. on izie. ja svrim, zakopam se i takoer iziem. samo to se ja ne perem. ja sam daleko iznad svega toga.

U SUSJEDSTVU UMORSTAVA ohari pljuju spojnice i helikopter krui i krui miriui krv reflektor ispod oka gleda dolje u nau spavau sobu 5 tipova u ovom dvoritu ima pitolje drugi maetu svi smo ubojice i alkoholiari ali postoje i gori u hotelu preko ulice oni sjede u zelenim i bijelim veama banalni i zli ekajui da ih se poalje u institucije ovdje svatko od nas ima malu zelenu biljku u prozoru i kad se svaamo s naim enama u 3 nou mi govorimo tiho i na svakoj verandi nalazi se mali tanjur hrane koju netko uvijek pojede do jutra pretpostavljamo make.

GROUPIE itao sam prole subote u umi sekvoja nedaleko Santa Cruza i ve otprilike dovrio 3/4 kad sam uo dug visok krik i zaista zgodna mlada djevojka doe trei prema meni duga haljina i boanske vatrene oi i ona skoi na pozornicu i povika: ELIM TE! ELIM TE! UZMI ME! UZMI ME! rekoh joj : gledaj, nosi se doavola daleko od mene. ali ona je nastavila potezati moju odjeu i bacati se na mene. gdje si bila, upitah je, kad sam ivio od jednoga okoladnog slatkia dnevno i slao kratke prie Atlantic Monthlyju? zgrabila me za jaja i gotovo i ih iupala. njezini poljupci imali su okus juhe od govana. dvije ene skoie na pozornicu i odnesoe je u umu. jo sam mogao uti kako vie dok sam zapoinjao sljedeu pjesmu. mislio sam, moda sam je trebao povaliti na pozornici pred svim tim oima. ali ovjek nikad ne moe biti siguran je li rije o dobroj poeziji ili looj drogi.

SAD, DA TI PODUAVA KREATIVNO PISANJE, PITAO JE, TO BI IM REKAO? rekao bih im da prou kroz nesretnu ljubavnu vezu, hemeroide, trule zube i da piju jeftino vino, izbjegavaju operu, golf i ah, da neprestano mijenjaju poloaj uzglavlja postelje od zida do zida i onda bih im rekao da prou kroz drugu nesretnu ljubavnu aferu i da nikad ne upotrebljavaju svilenu vrpcu na pisaem stroju, izbjegavaju obiteljske piknike ili da ih se fotografira u ruinjaku; neka proitaju Hemingwaya samo jednom, preskoe F aulknera zaborave Gogolja zure u fotografiju Gertrude Stein i itaju Sherwooda Andersona u postelji dok jedu Ritzove krekere da spoznaju da su ljudi koji ustrajno govore o spolnoj liberalizaciji ustraeniji od njih samih. sluajte E. Power Biggsa kako obrauje orgulje na vaem radiju dok vi motate duhan Bulla Durhama u mraku u stranu gradu s jo jednim danom plaene stanarine nakon to ste napustili prijatelje, roake i posao. nikad se ne smatrajte superiornima i/ ili pravednima i nikad ne pokuavajte biti. proite kroz jo jednu nesretnu ljubavnu aferu. gledajte muhu na zastoru ljeta. nikad ne nastojte uspjeti. ne igrajte biljar. budite s pravom bijesni kad otkrijete da je ispuhana guma na vaem automobilu. uzimajte vitamine ali ne diite utege i ne trite. onda nakon svega toga preokrenite postupak. proite kroz dobru ljubavnu vezu. i stvar koju bi mogli nauiti jest da nitko nita ne zna ni Drava, ni mievi, crijevo za polijevanje ili Sjevernjaa. i ako me ikad ulovite da poduavam u klasi kreativnog pisanja

i proitate ovo isto meni dat u vam smjesta izvrstan ravno u nestanu stranjicu.

DOBAR POZIV dobivam previe telefonskih poziva. trae da ieprkaju kreaturu. ne bi trebali. ja nikad nisam telefonirao Knutu Hamsunu Erniju ili Celinu. nikad nisam telefonirao Salingeru nikad nisam telefonirao Nerudi. veeras sam dobio poziv: halo. vi Charles Bukowski? da. dobro, ja imam kuu. da. javnu kuu. razumijem. itao sam vae knjige. imam brod za stanovanje u Sausalitu. u redu. elim vam dati svoj telefonski broj. ako ikad doete u San Francisco pozivam vas na pie. OK dajte mi broj. zapisao sam ga. mi vodimo uzoran lokal. posluujemo pravnike i dravne senatore,

graane vie klase, uline napadae, svodnike i slino. telefonirat u vam kad stignem gore. mnogo je djevojaka proitalo vae knjige. one vas vole. zbilja? zbilja. pozdravili smo se. svidio mi se taj telefonski poziv.

LUDILO ja ne udaram akama po zidovima ja samo sjedim ali ono nasre na mene kao plima. ena u dvoritu iza mene urla, plae svake noi. ponekad dou iz kotarske bolnice i odvedu je na dan ili dva. vjerovao sam da pati zbog gubitka velike ljubavi dok jednog dana nije dola k meni i ispriala mi izgubila je zgradu s 8 stanova prevario ju je za njih neki igolo. urlala je i plakala nad gubitkom vlasnitva. poela je plakati dok mi je priala onda me ustima premazanim ustajalim ruom i zadahom enjaka i luka poljubila i rekla: Hank, nitko te ne voli ako nema novca. ona je stara, gotovo kao ja. otila je, jo plaui... neki dan u 7:30 izjutra dola su dva crna bolniara s nosilima, samo to su pokucali na moja vrata. doi, ovjee, rekao je vii od njih. ekajte, rekao sam, grijeite. bio sam strano mamuran stojei u poderanom kunom ogrtau s kosom koja mi je visjela iznad oiju. ovo je adresa koju su nam dali, ovjee, ovo je 5437 i 2/5 zar ne? da. doi, ovjee, ne pravi nam sranje. gospoa koju elite nalazi se otraga. obojica su otili otraga. ova vrata?

ne, ne, to su moja stranja vrata. idite tim stubitem iza vas. vrata to gledaju na istok, ona s poluodvaljenim potanskim sanduiem. otili su gore i lupali na vrata. gledao sam ih kako je odvode. nisu upotrijebili nosila. ona je hodala izmeu njih. i ja pomislih da odvode krivu osobu ali nisam bio siguran.

UMJETNIK ja sam odjednom slikar. djevojka iz Galvestona daje mi 50 dolara za sliku ovjeka koji dri tapi slatkia dok pluta na zamraenu nebu. onda mi prie mladi sa crnom bradom i ja mu prodam tri za 80 dolara. on voli grube stvari gdje ispisujem preko itave slike ustrijelite govna ili VELlKA JE UMJETNOST KONJSKI IZMET, KUPUJTE MEKSIKO JELO. mogu naslikati sliku za 5 minuta. upotrebljavam akrilik, ravno iz tube. najprije naslikam lijevu stranu slike s lijevom rukom i onda zavrim desnu stranu s desnom rukom. sad se mladi crne brade vraa s prijateljem strave kose i s njima je mlada plava djevojka. crna brada je i nadalje naivina: prodajem mu komadinu smea naranasta psa s rijeju PAS ispisanom sa strane. strea kosa eli tri slike za koje ja traim 70 dolara. on nema taj novac. ja uvam slike a on obeava da e mi poslati djevojku imenom Judy s halterima i visokim potpeticama. ve joj je rekao o meni: svjetski poznat pisac, rekao je a ona je rekla: oh ne! i povukla haljinu preko glave. to je ono to elim, rekoh mu. onda smo se pogaali oko uvjeta ja sam je najprije htio nasaditi a tek potom da mi ga popui. kako bi bilo najprije puenje a nasaivanje poslije? pitao je on.

to nee ii, rekao sam ja. tako smo se pogodili: Judy e me posjetiti i ja u joj nakon toga dati 3 slike. tako smo ponovno gdje smo bili: natrag u sustavu zamjene dobara, jedini nain da tue inflaciju. ipak, volio bih zapoeti Pokret za liberalizaciju mukaraca: elim da ena meni dade 3 svoje slike nakon to sam je ljubio, a ako ne zna slikati moe mi ostaviti par zlatnih naunica ili moda odrezak uha na spomen onome koji je mogao.

BOLESTAN imao sam taj noni posao i sjedio bih u postelji gledajui kroz prozor u kasna popodneva posljednje bi se sunce provlailo u sobu kroz lie i granje velikoga zelenog grma i kad bih se sjetio to me eka vani, dohvatio bih telefon. inovnik je znao moj glas: da, Bukowski, to je ovaj put? samo zapiite neto, rekao bih mu, obina prehlada, gripa, triper... i ja bih spustio slualicu. bilo je lijepo gledati kako se polako mrai sluati ljude kako se vraaju kui parkiraju automobile, pale televizore proizvode kuhinjsku buku, govore. onda bih ustao i pio tri ili etiri sata sam, onda se vratio u postelju i spavao. i sljedee noi u tvornici svatko bi izgledao vrlo malen i smeuran a ja bih uetao unutra visok i blistav oi mirne i ravnodune tajanstveno sigurne; mukarci nisu shvaali i sve su me djevojke voljele, i poslovoa bi mi priao da porazgovaramo o mom izostanku s radnog mjesta dok bih ja vadio cigaretu, zapalio je i sluao.

NITA kad sam radio na poti radila je sa mnom mlada crnkinja neto je bilo krivo s njom i neto je bilo krivo sa mnom za vrijeme jednog objeda prila mi je i rekla: hajde, plati mi au. tako smo preli preko ulice do Kineza i popili pie i onda sam ja rekao: hajde, plati mi au. i ona je platila i onda smo opazili momka onesvijetena u separeu u kutu i ona je rekla: Isuse Kriste, pa to je Skinny Minny! Skinny Minny bio je visoki uti nadglednik koji mi je zadavao mnogo problema i bilo je udno

vidjeti ga tu dovoljno humana da se tako naloe sada ga ne mrzim tako mnogo, rekao sam joj. dovrili smo naa pia i izili da se vratimo natrag na posao doi ovuda, rekla je ona i odvela me stranjim prolazom do iane ograde gdje su bile naslagane neke prazne kartonske kutije bilo je vrlo mrano i ona je privukla jednu kutiju sjela i otkopala moje hlae i poela me lizati i onda me uzela u svoja usta siui ja sam se grevito uhvatio za ianu ogradu ISUSE, ISUSE, ISUSE! i svrio ona me je zakopala i mi smo othodali natrag na posao i zakasnili

*** nakon te noi nikad nismo ponovno izili zajedno moda me upotrijebila da izazove nekoga drugog momka ali Skinny Minny nikad se vie nije doimao tako loim ne znam to je ta no znaila vjerojatno nije znaila uope nita tek kad trai znaenje dobije zbrku oko mjesec poslije ona je rekla zbogom i napustila zaposlenje to je imalo smisla.

LOA KRITIKA godinama unatrag kad sam ivio na aveniji DeLongpre tipkajui na onom prozoru suelice nogostupu on me posjeivao sveuilini profesor on me posjeivao s pivom i ja bih popio veinu piva. ne pamtim mnogo od razgovora ali pamtim da nisam bio vrlo uzbuen njegovim posjetom. jednog me popodneva posjetio i ja sam imao gripu. sreli smo se na vratima. ne mogu vas primiti, rekao sam mu. onda sam uzeo od njega gajbu od est piva koju je drao i zatvorio vrata ostavivi ga pred njima. sad ve mnogo godina poslije primam knjievne asopise na koje se ne pretplaujem. i u njima su prikazi tog profesora o antologijama u kojima sam zastupljen. profesor uvijek hvali mnoge, osudi nekolicinu, i kad doe do mene on me jednostavno otpuhne sa stranice kao pepeo cigarete koji je pao na nju. ja sam zaista imao gripu, znate. nije me ubila ali ini se da je unitila moju nadarenost.

VEERNJAKOLA u razredu pijanih vozaa kamo nas je poslao odjel 63 dane su nam male ute olovke da nas se ispita da bi se vidjelo jesmo li sluali instruktora. pitanja kao: najmanja kazna za drugu osudu zbog pijane vonje jest: a) 48 dana b ) 6 mjeseci c) 90 dana postoji jo 9 drugih pitanja. kad instruktor napusti prostoriju uenici zaponu s pitanjima: ej, to bih s pitanjem broj 5? teko pitanje! je li govorio o tome? mislim da je 48 dana. jesi li siguran? ne, ali tako u odgovoriti. neka ena zaokruuje sva 3 odgovora na sva pitanja premda nam je reeno da izaberemo jedan. za vrijeme odmora siem i popijem limenku piva pred prodavaonicom alkohola. gledam crnu kurvu na veernjoj etnji. zaustavlja se automobil. ona mu prilazi i razgovaraju. otvore se vrata. ona ue i oni se odvezu. ponovno u razredu uenici su se meusobno upoznali. nisu ba zanimljivo drutvo pijanaca i bivih pijanaca. zamiljam ih kako sjede za barom i sjeam se zato sam zapoeo piti u samoi.

nastava ponovno zapoinje. otkriva se da sam ja jedini koji je poloio ispit sa 100 posto. lijeno se oputam u stolcu s tamnim naoalama na nosu. ja sam razredni intelektualac.

PLATONSKA ona je eljela platonsko popodne i ja rekoh: u redu ali to bismo mogli raditi? i ona ree: volim razgovarati. tako sam je odveo na konjske trke i mi smo razgovarali. imala je indijansku vrpcu oko glave i govorila o knjievnosti a ja sam govorio o konjima. odlazila je na istok zemlje gdje e poduavati poeziju. nakon utrka spomenula je da voli taj panjolski restoran, hrana je zaista bila dobra, i poto sam dobio 65 dolara na utrkama takoer sam mislio da moemo. dekor je bio panjolski hrana je bila meksika a ovjek je za glasovirom pjevao amerike pjesme na engleskom, zagluujue. naruili smo pie i veeru i ona je govorila visokim i punim glasom da bih je mogao uti iznad pjevaa i glasovira. vikala je: zaista se unaprijed radujem poduavanju! eljela sam raditi neto slino jo otkako su djeca odrasla! viknuo sam: ah ha! dobivao sam glavobolju. vikala je: misli li da se poezija moe poduavati? viknuo sam: ne! vikala je: mislim da ja to mogu! viknuo sam: eli Ii jo jedno pie? *** ponovno u mom stanu izvadio sam neto votke

i 7up. jednog dana, vikala je, izdvojit u se iz drutva! bit u sama i zaista napisati neto! jo je vikala premda je ovjek za glasovirom bio daleko. dok je davala razne sveane izjave motala se unaokolo, poluples s mnogo mahanja rukama. na trenutke se pomamno smijala i pljeskala po mojim nogama i tipala ih. bogovi mi to nee zanijekati! vikala je. otpratit u te do automobila, rekao sam joj, ova je etvrt puna silovatelja. oh, hvala ti, rekla je. nakon to je ula u automobil i upalila motor nagnula se kroz prozor poljubila me u obraz. i odvezla se. dakle, kao to govore: openje nije sve. postoji i dua. vratio sam se u stan i zapoeo traiti svoju.

BESPLATNA KAVA bilo je na telefonu i on je rekao: gledaj, sad sam s Lisom, ne mogu to uiniti i ona je rekla: znam, razumijem, samo elim da doe i popije kavu sa mnom, nalazim se na Westernu udaljena samo blok, upravo sam stigla iz Ute, samo sam mislila da bismo popili kavu zbog starih vremena on je rekao: u redu onda je rekao Lisi: vraam se za pet minuta uao je u folks i odvezao se i ona je sjedila tamo u svom automobilu i on je uao i ona je naruila dvije kave dok je ekala ispred Pioneer Chickena. zdravo, rekla je ona, zdravo, rekao je on. zna, rekla je ona, ti si jedini ovjek koji me moe nasmijati. ti si zaista smijean i to mi nedostaje. da, rekao je on. kako ide? upitala je ona. fino, rekao je on, zaista dobro. pozna Cala? upitala je ona. dobro, pokazalo se da je on prokleti homi. dovoljno je teko konkurirati drugim enama, ja sam morala konkurirati mukarcima... mislim da sam ivio s nekim lezbijkama, rekao je on, ali nisam siguran. zaista mi nedostaje, rekla je ona. gledaj, rekao je on, morao bih krenuti natrag. razumijem, rekla je ona, onda se nagnula i poljubila ga. dovienja, rekao je on, i iziao iz njezina automobila i otiao do folksa i dok se odvozio ona je jo sjedila u svom automobilu i on je mahnuo i ona je odmahnula... bio je savren dan u srpnju i on je otiao natrag k Lisi koja je sjedila uspravno ukoena u stolcu kao zaleena za ponovno raanje u boljem vremenu.

PRIVRSTITE POJASEVE u neko doba poznavao sam dvije stjuardese zrakoplovnih kompanija i uo nekoliko pria iz mlaznih zrakoplova i ona koju pamtim odnosi se na uvenog pjevaa (on je bio veliki seks-simbol) kad je jednu od dvije stjuardese odveo u zahod i opio s njome, i svi su putnici to znali i onda je iziao van sjeo i poeo piti. opio se i govorio svima unaokolo da je stjuardesa bila svinja. nastavljao je piti i nadalje govorio to ponovno i ponovno, da je ona bila svinja. kako bilo, let je zavrio i on se iskrcao a stjuardesa je poslije otkrila da ima spolnu bolest. to je to u svemu tome osim da je jedna od tih stjuardesa koje sam poznavao koja je ivjela u Long Beachu odselila i nestala a druga je sada u nekoj ludnici u Njemakoj i ja nikad nisam spavao ni sa jednom od njih i uveni pjeva sad vie nije uven.

MALO SUNCA kurve u All-American Burgeru sjede u zimskom vrtu smijui se u 2:30 popodne. zavrile su s jelom i dvije od njih piju kavu. trea pije kolu kroz slamku. kie su prestale. kie su posvuda upropatavale posao. ja itam Herald-Examiner za stolom u kutu. sunce je na mojim leima, osjea se dobro. dvije djevojke (one to piju kavu) nose hlae; trea (ona to pije kolu kroz slamku) suelice meni nosi kratku suknju. rairi noge i sunce dopire do ispod stola i ja mogu vidjeti njezine gaice: svijetloplave su. okrenem stranicu novina ne vidim nita okrenem ponovno prvu stranu: meteorolog kae da je nova oluja na putu. ustanem i proem pokraj njihova stola. one hihou kao srednjokolke. vani na nogostupu mrav sme oronuo pas s povijenim dugakim nogama drhtavo podie polovicu suhog peciva i pokuava ga vakati pecivo visi s jedne strane njegovih usta dok ga pokuava smotati niz grlo. nije bila osobito blaga zima.

POLICIJSKI OHARI taj naslov u hollywoodskim novinama kae: KURVE I SVODNICI VRAAJU SE KAO OHARI. molim vas, mislite li da svi ti ljudi imaju lijepu malu kuu izvan grada? mislite li da bi im bilo stalo do probijanja stranjicom kad bi imali neto? ohari? znate li to me podsjea na ohare? : policajci to krue posvuda, oni ne uvaju nita, oni samo trae da neto upropaste, trae da neto dokraje. ne moe vie ui u kavanu a da ih 3 ili 4 ne sru kavu iz alica nastojei da se doimlju lijepima i macho. ti glupi natezatelji vlastitih matera jo su sisali njihove dojke kad im je ve bilo etiri godine. gledaj, Fedra, rekao je on, hoemo li jo jednu au? zato ne. ali elim rei, rekla je ona, zna li ti to ja radim? da. znam takoer kamo ide, rekao je on, hapsim tvoju kantu zbog pokuaja da na brzu ruku neto zaradi na tajnom agentu. vas momke na televiziji prikazuju tako humanima, rekla je ona, ali vi niste nita drugo nego drutvo mentalno sifilitinih kuraca! izvukao ju je od stola, savio joj obje ruke na lea i stavio lisice, onda ju je izveo odande, drei joj ruke jako visoko, elei da krikne od bola, naguravao ju je straga, pokuavajui da izbije jauk, uspio je samo da se ona spotakne stupajui na nogostup dok je tui svodnik uzeo njezinu runu torbicu sa sjedala i otiao u stranji dio do mukog zahoda.

NEKE MOJE ITATELJICE svidjelo mi se izii iz one skupe kavane u Njemakoj one kiovite noi neke od ena saznale su da sam bio tamo i dok sam izlazio van posve sit i pijan ene su mahale parolama i vikale na mene ali sve to sam razumio bilo je moje ime. upitao sam njemakog prijatelja to govore. one te mrze, rekao mi je on, one pripadaju Njemakom pokretu za liberalizaciju ena... zastao sam i gledao ih, bile su lijepe i vikale, ja sam ih sve volio, smijao se, mahao im, slao poljupce. onda su me prijatelj, nakladnik i moja djevojka ugurali u automobil; stroj se upalio, brisai na prednjem staklu zapoee lamatati i dok smo se odvozili u kii okrenuo sam se natrag gledao ih kako stoje na tom stranom vremenu maui parolama i akama. bilo je lijepo to me prepoznaju u zemlji mog roenja, to je bilo ono najvanije... *** ponovno u hotelskoj sobi dok sam otvarao boce vina s prijateljima one su mi nedostajale, te bijesne mokre strastvene ene noi.

DODAVANJE OD 60 METARA veina ljudi ne uspijeva jako dobro i ja se obeshrabrim njihovim postojanjem, takva uzaludnost: sva ta tijela, svi ti ivoti to pogreno funkcioniraju: slabi branii, slabe konobarice, nesposobni perai automobila i nesposobni predsjednici, kukaviki uvari golova glupavi automehaniari napuhani porezni raunovoe i tako dalje. ipak od vremena na vrijeme vidim osamljena izvoaa koji obavlja neto s naravnim savrenstvom to moe biti konobarica u nekoj jeftinoj kavani ili trei rezervni brani koji ustaje s klupe s 24 sekunde na satu i dovrava to pobjedonosno dodavanje od 60 metara. to mi doputa da vjerujem da je mogunost uda ovdje s nama gotovo svakoga dana i sretan sam da mi od vremena na vrijeme neki trei rezervni brani pokae istinitost tog vjerovanja bilo to u znanosti, umjetnosti, filozofiji, medicini, politici i/ili etc. inae bih smjesta poskidao sva svjetla ovoga jebenog grada.

IZIGRAVANJE postoje samo dva ovjeka s kojima zaista mogu biti u odnosu na ovom svijetu i jedan je na svojoj samrtnikoj postelji a drugi, dakle, njegova je ena upravo pobjegla od njega. i ja sjedim ovdje tipkajui ove stvari pijan dok svatko drugi u susjedstvu spava izuzevi dva psa to laju na zvuk ovih tipki. udno, mislim, da su najbolji koje poznajem u nevolji dok su najgori zdravi, spokojni i uspjeni; oni su takoer iznimno beutni i smatraju sebe mojim prijateljima. ja nastavljam s tipkanjem ovih pijanih pjesama sjedei u ovom stolcu puei previe cigareta i ne razumijem nita i napokon ne elim razumjeti. samo pijem i nabijam ove tipke da bih nagnao pse da odlaju no u svitanje.

U SVEZI S DVADESETOM moja je majka pokucala na moja podstanarska vrata i ula pogledala u ladice na komodi: Henry, nema ni jedne iste arape? mijenja li svoje donje rublje? Mama, ne elim da ovdje kopka unaokolo... ujem da postoji ena koja dolazi u tvoju sobu kasno nou i pije s tobom, ivi tu u hodniku. ona je sasvim u redu... Henry, moe dobiti stranu bolest. daa... razgovarala sam s tvojom kuevlasnicom, ona je ljubazna ena, kae da ti mora da ita mnogo knjiga u krevetu jer kad zaspe nou knjige padaju na pod, mogu se uti u cijeloj kui, teke knjige, jedna u pono, druga u jedan izjutra, druga u dva izjutra, druga u etiri. nakon to je otila odnio sam natrag knjige iz knjinice vratio se u sobu i stavio prljave arape i prljavo donje rublje i prljave koulje u kartonski koveg odvezao se tramvajem do sredita grada ukrcao na autobus Trailwaysa u New Orleans raunajui da u stii s deset dolara i neka sa mnom ine to ele. uinili su.

ZVIJEZDA bio sam pijan i oni su me izvukli iz automobila stavili mi lisice i prisilili me da legnem dolje na cestu u kii. stajali su u utim kabanicama plavci iz 3 patrolna vozila. voda je namakala moju odjeu. pogledavao sam na mjesec kroz kine kapi, razmiljajui, evo me tu stara 62 godine i ponovno me zatiuju od mene sama. ranije te veeri prisustvovao sam premijeri filma koji je prikazivao ivot pijana pjesnika: mene. to je dakle bio moj kritiki prikaz njihova napora.

UVJETOVANOST posvuda gore i dolje niz avenije ljudi ive s boli; spavaju u boli, bude se u boli; ak su i zgrade u boli, mostovi cvijee je u boli i nema oduka bol sjedi bol pluta bol eka bol jest. ne pitaj zato postoje pijanice ovisnici samoubojice glazba je slaba i ljubav i scenarij: ovaj stan sada dok ovo piem ili dok ovo itate va stan sada.

BILJEKA ZA DEKE U SOBI STRAGA primam sve vie i vie apirografiranih knjiica u poti koje piu suvremenici koji su me poznavali u dobrim starim vremenima. ti suvremenici odreda su pisci i piu o meni i ini se da pamte to sam rekao to sam uinio. neto od toga je pretjerano neto od toga je aljivo a najvei dio toga je u vlastitu korist gdje ja ispadam slabo ili besmisleno ili tovie ludo oni uvijek opisuju sebe kao mirne i pouzdane promatrae umjesto (u mnogo sluajeva) kao nedarovite dosadne ulagivae umiljene i spore male prdce to su bili. ne osjeam nikakvu gorinu prema onome to oni piu. rije je samo o tome da sam ja ve obavio bolji posao s tim izvanrednim predmetom i sugerirao bih da se prebace na nekoga drugog ovjeka upravo onako kako su to uinile moje ene.

UDO JE NAJKRAE VRIJEME zna bilo je jako dobro bilo je bolje od svega bilo je kao neto to smo mogli podii drati gledati i onda se smijati tome. bili smo na Mjesecu bili smo na prokletom Mjesecu, imali smo ga bili smo u vrtu bili smo u beskrajnoj rupi nikad takva mjesta kao ono bilo je duboko i bilo je svijetlo i bilo je visoko stiglo je tako blizu ludila smijali smo se tako snano tvoj smijeh i moj pamtim kad su tvoje oi glasno rekle ljubav sad dok se ovi zidovi tako tiho

premeu.

MILJENICI svijet pun sinova uspjenih ljudi na biciklima na hollywoodskoj rivijeri u 3:11 u utorak popodne. to je ono zbog ega su neke vojske umrle da spase to je ono to mnoge od gospoa ude: te ispunjene odlomke nebia to se tuda vozaju ili se zaustavljaju da malo probrbljaju sjedei i nadalje na biciklima blagi povjetarac dotie bezizraajna lica. ja to slabo razumijem osim da su moda vojske pobile krive ljude ali one to obino ine: one misle da su neprijatelji oni protiv kojih ih usmjeravaju umjesto oni koji ih usmjeravaju: oevi miljenika.

ODJEL ZAMRZNUTE HRANE godinama se borio protiv toga: te stvari u svezi sa enama to se saginju u supermarketima ili jednostavno guraju kolica osjeao je potrebu da zgrabi guz i stisne nikakva seksualna stvar, vie kao neshvatljiva ala, samo da bi se uinilo neto drugo osim uobiajenog, vie iz drugarstva nego udnje; nije znao zato njegov mozak radi na taj nain i shvaao je da je jedna od prednosti civilizacije pravo na neometani mir, ali se nalazio tu gurajui kolica i proao pokraj ene prignute u odjelu zamrznute hrane (nije bila privlana: njezini su guzovi mlohavo visjeli pod prostranom kunom haljinom) i on je vidio svoju ruku kako kree evo je na, mislio jei ruka je zgrabila guz i stisnula, onda pustila... imao je osjeaj kao da je stisnuo staru loptu s plae nedovoljno napuhanu meku, i on je pogledao natrag i nasmijeio se, a ena je kriknula bio je to krik nekoga koga ubijaju -

onda u djeliu sekunde stala i povikala: Taj me kurvin sin napao! (pokazivala je na njega smrtonosnim prstom privrenim za kraj njezine drhtave desnice) Zgrabio me za guzicu! vidio je debela ovjeka u u utu demperu i naranastim kratkim hlaama kako tri prema njemu... ovjekovo lice je cvjetalo ogorenjem. debeljko ga je zaobiao uhvatio ga u kravatu s lea uklijetio mu vrat svojim ramenom viui: Koji ti je vrag, prijatelju? debeljko je imao straan tjelesni miris, bio je gori od bola u njegovoj ruci, onda je ni od kuda stigao policajac i uo je iza sebe zatvaranje lisica onda osjetio njihovu opaku vrstou i otar udarac iza uha. odvukli su ga kroz supermarket i onda van. bila je rana veer to se sputala prema noi i ugurali su ga na stranje sjedalo policijskog automobila. lica gomile

gledala su ga unutra dok je policajac naprijed govorio u radio okretala su se crvena svjetla i on se sjeao posljednjega to mu je Meg rekla: Ne zaboravi papriku, znam da e zaboraviti papriku...

NEBESKI ZNAK jastrebovi su doli u grad i obruavaju se dolje i odnosei golubove. psi i make se osvru i bjee u zaklon dok pokretna sjena pada izmeu njih i sunca. i ja sam zabrinut stojim pod palminim liem i palim cigaretu. gledam kako jastreb otmjeno jedri ponad telefonskih ica, lijepa je stvar taj jastreb iz ove daljine, i, naravno, podsjea me na smrt a smrt je savreno propisana ipak bacam cigaretu na tlo zgazim je, pogledam gore pticu: ti, kurvin sine... okrenem se otkoraam kroz veu i u kuu u trenutku kad telefon zazvoni.

KAKO SAM ZAPOEO trebalo mi je nekoliko desetljea da shvatim zato sam uvijek ja izabiran izmeu 6 ili 7 kandidata za one nevane poslove skladinog radnika u onirn malim tvrtkarna uzdu zernlje. prvo, bio sam snaan to je znailo da mogu dignuti teke predmete. drugo, bio sam ruan to je znailo da ne znaim opasnost za tajnice. tree, doimao sam se mentalno zaostalim to je znailo da sam preglup da bih ukrao. da sam ja upravljao poslom i da mi je momak poput mene doao da zatrai posao smjesta bih mu ga dao. to je zapravo nain na koji sam ja u svakom sluaju zavrio u drugoj vrsti posla.

DRAGI TATA I MAMA moj je otac volio Edgara Allana Poea a moja je majka voljela The Saturday Evening Post i ona je prva umrla sveenik je mahao tamjanovim dimom iznad njezina lijesa i moj ju je otac slijedio otprilike godinu poslije i u onom lijesu grimizna baruna njegovo je lice bilo kao led obojen uto moj otac nikad nije volio ono to sam pisao: ljudi ne ele itati tu vrstu stvari. da, Henry, rekla je moja majka, ljudi vole itati stvari koje ih ine sretnima. oni su bili moji najraniji knjievni kritiari i oboje su imali pravo.

ZAGONETKA moj je susjed simpatian ovjek ali me sasvim zbunjuje: ujutro ustaje vrlo rano, odlazi na posao; njegova ena radi, imaju dvoje drage djece; uveer je doma, ponekad vidim djecu, zakratko vidim enu; do 21:00 sat u njihovoj su kui sva svjetla ugaena; i tako je iz dana u dan; ini se prilino inteligentnim ovjekom u ranim tridesetim; jedino je objanjenje njegove rutine da on mora da uiva u svom poslu vjeruje u Boga, seks, obitelj. ne znam zato ali uvijek oekujem da tamo prijeko iznenada prsne neki prozor oekujem da ujem kakve krikove da ujem psovke da vidim svjetlo u 3 sata ujutro da vidim boce to lete ali sad je ve 5 godina kako je njegova rutina ostala nepromijenjena tako se ja brinem za te druge stvari umjesto njega to njegova ena, po mom miljenju, ne cijeni: Hank, mogla sam pozvati muriju mnogo puta ali nisam. ponekad bih ja volio zbog njih pozvati muriju

ali ne vjerujem da bi murija razumjela moje pritube njihova crvena svjetla bljeskaju, bijela lica u tamnoplavom: gospodine, nema zakona protiv toga to oni rade

ZELEN bio sam pijan pred razbijenim zahodskim ogledalima u junjakim gradovima nigdine drei no za podrezivanje blizu vratne vene i kesei zube. tada sam prvom shvatio da je kazalini komad divna zamjena za zbilju: jedini je prostor izmeu ina i hinjenja ta beskrajna vlas izbora: izbor izmeu nita i nita. probuditi se ujutro, nai mjesto zaposlenja gdje radnici prihvaaju sve oslm sna o bijegu. postojalo je toliko takvih mjesta. postojao je posao u tom gradu u Louisiani koji sam naputao svake veeri umoran i utuen ponovno u onu no kad bih punio ae do kraja i i gledao van kroz prozor i razmiljao o djevojci na poslu u nelijepoj zelenoj haljini koja je neprestano proklinjala gotovo sve. elio sam je samo pojebati jednom i napustiti grad. samo sam napustio grad, to znai da sam obavio izbor izmeu ostanka nigdje i odlaska nikamo, i zamiljam ako je iva ona jo proklinje neto ali ja vie ne drim no za podrezivanje blizu vratne vene kraj je dovoljno blizu

sam po sebi.

O BOLU moja je prva i jedina ena slikala i govorila mi o tome: sve je to tako bolno za me, svaki potez je bol... jedna pogreka i itava je slika upropatena... ti nikad ne e razumjeti bol... gle, duice, rekao sam ja, a zakaj ne dela nekaj lehko nekaj kaj bi volela delat? samo me je pogledala i mislim da je to bila njezina prva spoznaja o tragediji naega zajednikog bivstvovanja. takve stvari obino zaponu negdje.

IVOTI U KANTI ZA SMEE noas vjetar snano pue neki studeni vjetar i ja mislim na deke na ulici. nadam se da neki od njih imaju bocu crnog. tek kad si na ulici opaa da je sve neije vlasnitvo i da na svemu postoje lokoti. to je nain na koji funkcionira demokracija: uzme to moe, nastoji to zadrati i dodati tome ako je mogue. to je nain na koji takoer funkcionira diktatura samo to oni ili podjarmljuju ili likvidiraju svoje propalice. mi nae samo zaboravljamo. u svakom sluaju pue teak studeni vjetar.

KOLOV ANJE za malom klupom s tintarnicom muile su me rijei pjevanje i potpisivanje. ne znam zato ali pjevanje i potpisivanje: to me je muilo. drugi su napredovali i uili nove stvari a ja sam samo sjedio i razmiljao o pjevanju i potpisivanju. bilo je neto u tome to nisam mogao prevladati. od toga sam dobivao bol u trbuhu dok sam gledao u potiljak svih onih glava. gospoa uiteljica imala je jako ljuto lice koje je otro zahtijevalo odgovor i bilo teko od bijeloga pudera. jednoga popodneva pozvala je moju majku da je doe vidjeti i ja sam sjedio s njima u uionici dok su one razgovarale. on nita ne ui, rekla je uiteljica mojoj majci. molim vas dajte mu ansu, gospoo Sims! on i ne pokuava, gospoo Chinaski! moja je majka poela

plakati. gospoa Sims sjedila je i promatrala je. to je trajalo nekoliko minuta. onda je gospoa Sims rekla: dobro, vidjet emo to moemo uiniti... onda sam hodao s majkom hodali smo ispred kole, mnogo zelene trave i onda nogostup. oh, Henry, rekla je moja majka, tvoj otac je razoaran tobom, ne znam to emo uiniti! otac, govorio je moj mozak, otac i otac i otac. rijei kao ta. odluio sam da nita ne nauim u toj koli. moja majka je hodala uza me. ona nije znaila uope nita. a ja sam imao bol u trbuhu i ak i stabla pod kojima smo hodali izgledala su manje kao stabla, a vie kao sve ostalo.

DOBRA ZABAVA gledaj, rekla je ona, ispruena na krevetu, ne elim nita osobno, uinimo to i gotovo, ne elim se zaplesti, jasno? zbacila je cipele visokih potpetica... sigurno, rekao je on, jednostavno hinimo kao da smo svrili, nema niega to bi bilo manje zapleteno od toga, je li tako? kog vraga govori? upitala je ona. govorim, rekao je on, da bih radije popio neto. i on natoi au. bila je odvratna no u Vegasu i on je priao prozoru i pogledao van na glupa svjetla. ti pa peder ? pitala je ona, ti prokleti peder? ne, rekao je on. ne mora se ponaati usrano, rekla je ona, samo zato jer si izgubio na kocki toliko smo vozili ovamo da bismo se dobro zabavljali i sad se pogledaj: sie to pie, mogao si tako i u Los Angelesu! tono, rekao je on, stvar s kojom se volim zaplesti jest jebena boca. elim da me odvede kui, rekla je ona. bit e mi zadovoljstvo, rekao je on, idemo. bila je to jedna od onih situacija kad nita nije bilo izgubljeno jer nikad nita nije bilo naeno i dok se ona odijevala on je osjeao tugu ne zbog sebe i te ene nego zbog svih tih milijuna poput njega i te ene dok su vani mirkala svjetla, sve beznaporno lano. ona se brzo spremila: idemo doavola odavde, rekla je ona. tono, rekao je on, i zajedno izioe kroz vrata.

NEPOKRETNI TRAPEZ Saroyan je rekao svojoj eni: moram kockati da bih mogao pisati. ona mu je rekla da kocka. izgubio je 350 000 dolara uglavnom na konje ali ni nadalje nije mogao pisati ni platiti porez. pobjegao je pred vlastima i naao utoite u Parizu. poslije se vratio, odradio stvar zaloivi sve do stranjice tantijeme u zamiranju. jo nije mogao pisati ili to bi napisao nije djelovalo jer onaj silni odvani optimizam koji je tako dobro drao sve na povrini u vrijeme depresije pretvorio se u bljutavu vodu u dobrim vremenima. umro je legenda u ieznuu s golemim brkovima dostojnim strahopotovanja upravo onakvim kakve je i njegov otac nosio u starom Fresnu armenski nain u svijetu koji vie nije trebao Williama.

DOBRO, TO JE JEDNOSTAVNO TAKO... ponekad kad se sve priinja u svom najgorem izdanju kad se sve uroti i izjeda i sati, dani, tjedni godine izgledaju upropateni ispruen na krevetu u mraku s pogledom gore u strop doe mi misao koju e mnogi smatrati zazornom: jo je lijepo biti Bukowski.

KEMIJA STVARI uvijek sam mislio da je Mary Lou mrava i da nije bogzna to dok su gotovo svi ostali deki mislili da je ona poeljan komad. moda je to razlog to je visjela oko mene u nioj gimnaziji. i mora da ju je privlaila moja ravnodunost. ja sam u onim danima bio drzak i prost i kad bi me deki pitali: jesi li ve opalio Mary Lou? ja sam im odgovarao istinom: ona mi je dosadna. bio je taj tip predavao je kemiju. gospodin Humm. Humm je nosio malu leptir kravatu i crni sako, jeftinu zguvanu stvar, on je navodno imao mozak i jednog mi je dana dola Mary Lou i rekla da ju je Humm zadrao nakon sata i odveo u ormar i ljubio je i milovao njezine gaice. plakala je: to da uinim? zaboravi, rekao sam joj ja, one kemikalije su mu ispremijeale mozak. mi imamo uiteljicu iz engleskoga koja svakog dana podigne suknju sve do bokova i eli otii u postelju sa svakim dekom u razredu. mi uivamo u njoj, ali je ignoriramo. zato ti ne prebije gospodina Humma? pitala me ona. mogao bih, ali bi me premjestili u Stuart Hall.

u Stuart Hallu su te tukli do zla boga i nisu uzimali u obzir matematiku, engleski, glazbu, strpali bi te jednostavno u mehaniarsku radionicu gdje si popravljao stare automobile koje su preprodavali s velikom dobiti. mislila sam da je tebi stalo do mene, rekla je Mary Lou, ne shvaa li da me je on ljubio, ugurao mi jezik do grkljana i uhvatio me rukom za stranjicu? u redu, rekao sam ja, mi smo neki dan na engleskom vidjeli bradu gospoe Lattimore. Mary Lou se udaljila plaui... dobro, ispriala je sve majci i Humm je dobio svoje, morao je dati ostavku, jadni kurvin sin. nakon toga deki su me pitali: hej, to misli o Hummu koji stavlja ruku na stranjicu tvoje djevojke? samo jo jedan tip bez ukusa, odgovarao sam ja. ja sam u onim danima bio drzak i prost i nastavio gimnaziju, istu onu koju je pohaala Mary Lou gdje se potajno udala na posljednjoj godini za momka kojeg sam poznavao, momka kojeg sam u piu slao pod stol i kojeg sam nekoliko puta izmlatio na mrtvo ime. momak je mislio da dobiva neto. elio je da mu budem vjenani kum.

rekao sam mu ne hvala i mnogo sree. ja nikad nisam mogao vidjeti to su oni vidjeli u Mary Lou. a jadni Humm: kakva osamljena bolesna stara bijeda. kako bilo, onda sam ja otiao na gradski koled gdje je jedino napastovanje koje sam zapazio bilo ono koje su nanosili tvom razumu.

POMO OSTARJELlMA stajao sam danas u repu u banci kad su starcu ispred mene ispale naoale (na sreu, u kutiji) i dok se on prigibao vidio sam kako mu je to teko i rekoh: ekajte, dopustite da ih podignem... ali dok sam ih podizao njemu je ispao tap lijep, crno polirani tap i vratih mu naoale onda se sagnuh za tapom pridravi starog momka dok sam mu predavao tap. on nije nita rekao, samo mi se nasmijeio. onda se okrenuo naprijed. stajao sam iza njega ekajui na svoj red.

MOJ IN IEZNUA kad bi mi pozlilo za ankom kao to bi mi ponekad pozlilo imao sam mjesto kamo sam odlazio: u polje visoke trave naputeno groblje. nisam to smatrao nikakvom morbidnom razonodom. inilo se jednostavno najboljim mjestom gdje mogu biti. nudilo je velikoduno ozdravljenje estoku mamurluku. kroz travu sam mogao vidjeti nadgrobne ploe, mnoge su bile nagnute pod udnim kutovima nasuprot sili tee kao da moraju pasti ali nikad nisam vidio ni jednu koja bi pala premda je bilo mnogo takvih u travi. bilo je svjee i mrano s povjetarcem i esto sam spavao tamo. nikad me nita nije uznemirivalo. svaki put kad bih se vratio u bar nakon stanovita izbivanja s njima je uvijek bilo isto: gdje si doavola bio? mislili smo da si umro! ja sam bio njihov barski udak, trebali su me da bi se sami osjeali bolje. upravo onako kako sam ja, ponekad, trebao ono groblje.

NULA sjedei ovdje gledam drugu kazaljku TIMEXA kako ide okolo i okolo... teko da e ovo biti no koju bi trebalo pamtiti sjedei ovdje tragam za miteserima odostraga na vratu dok drugi ljudi ulaze u plahte s lutkama od plamena ja gledam u sebe i nalazim savrenu prazninu. ostao sam bez cigareta a nemam ak ni revolvera koji bih uperio. blokiranost je ovog pisca moje jedino vlasnitvo. druga kazaljka na TIMEXU jo ide okolo i okolo... uvijek sam elio biti pisac sad sam onaj koji ne moe. ne mijenja nita na stvari ako odem dolje i gledam kasnu nonu TV sa enom ona e me pitati kako je bilo ja u nonalantno odmahnuti rukom smjestiti se do nje i gledati staklenu eljad kako promauje kao to sam ja promaio. sad u se spustiti niza stube kakva slika: prazan ovjek oprezan da se ne spotakne i tresne svojom praznom glavom.

JAVNA KUA moje je prvo iskustvo u javnoj kui bilo u Tijuani. bila je to velika zgrada na rubu grada. meni je bilo 17, s dvojicom prijatelja. opili smo se da bismo skupili hrabrost onda uli unutra. prostorija je bila prepuna vojnika uglavnom mornara. mornari su stajali u dugim redovima viui, i lupajui na vrata. Lance je stao u kratki red (redovi su ukazivali na starost kurve: krai red starija kurva) i zavrio posao, iziao odvano i cerekajui se: dobro, deki, to vi ekate? drugi momak, Jack, dodao mi je bocu tekile i ja potegnuh gutljaj i dodah mu je natrag i on potegnu gutljaj. Lance nas je pogledao: bit u u kolima, odspavati malo. Jack i ja smo ekali dok nije otiao onda smo krenuli prema izlazu. Jack je nosio taj veliki sombrero i ba na izlazu sjedila je neka stara kurva na stolcu. ispruila je nogu i preprijeila nam put: doite, deki, izvest u stvar za vas dobro i jeftino!

to je nekako preplailo Jacka na mrtvo i on je rekao: moj boe, pobljuvat u se! NE NA POD! viknula je kurva i na to je Jack strgnuo s glave sombrero i pridravajui ga pred sobom mora da je u nj izbljuvao galon. onda je samo stajao zurei u bljuvotinu i kurva je ; rekla: izlazi i odavde! Jack je istrao kroz vrata sa sombrerom i onda je kurva poprimila vrlo ljubazan izgled lica i rekla mi: jeftino! i ja uoh s njom u sobu gdje je velik debeo ovjek sjedio u stolcu i ja je upitah: tko je to? i ona ree: on je ovdje da nadgleda da me ne povrijede. i ja prioh ovjeku i rekoh: hej, kako vam ide? i on ree: dobro, senor... i ja rekoh: vi ivite tu u blizini? a on ree: daj joj novac.

koliko? dva dolara. dao sam eni dva dolara onda se vratio ovjeku. moda u jednoga dana doi ivjeti u Meksiko, rekao sam mu. gubi se odavde, rekao je on, SAD! kad sam stupio kroz izlaz Jack je ekao vani bez sombrera ali se jo ljuljao pijano. Kriste, rekao sam, bila je izvrsna, zaista je strpala moja jaja u usta! otili smo do automobila. Lance je spavao, probudili smo ga i on nas je izvezao odande nekako smo preli granini prijelaz i cijeli put natrag u Los Angeles. zafrkavali smo Jacka zbog kukavikog djevianstva. Lance je to inio na obziran nain ali ja sam bio buan ponizujui Jacka zbog nedostatka hrabrosti

i ustrajao sam u tome sve dok Jack nije zaspao blizu San Clementa. sjedio sam do Lancea i naizmjenino ispijao s njime posljednju bocu tekile. dok je Los Angeles jurio prema nama Jack je upitao: kako je bilo? a ja sam odgovorio kao svjetski ovjek: imao sam i bolje.

KAVA ispijao sam kavu za ankom kad me ovjek 3 ili 4 sjedala nie upitao: sluajte, niste li vi onaj momak koji je visio za pete s etvrtog kata hotelske sobe neku veer? da, odgovorio sam, to sam bio ja. to vas je nagnalo na to? pitao je on. pa sad, to je prilino zamreno. onda je pogledao u stranu. konobarica koja je tu stajala upitala me: on se alio, zar ne? ne, rekao sam ja. platio sam, ustao, doao do vrata, otvorio ih. uo sam kako ovjek govori: taj tip je lud. vani na ulici iao sam na sjever osjeajui se rijetko poaenim.

NAJBOLJI OD VRSTE nema niega za raspravu nema niega za pamenje nema niega za zaborav tuno je i nije tuno ini se da je najrazboritija stvar koju ovjek moe uiniti da sjedi s aom u ruci dok zidovi mau svoje smijeke rastanka ovjek proe kroz sve to sa stanovitom dozom djelotvornosti i odvanosti onda ode neki prihvaaju mogunost Boga da im pomogne da prou drugi krenu ravno bez okolianja i za njih pijem noas.

U BLIZINI VELIKANA u neko doba mog ivota sreo sam ovjeka koji je tvrdio da je posjetio Pounda u ludnici Sv. Elizabete. onda sam sreo enu koja nije samo tvrdila da je posjetila E.Z. nego takoer vodila ljubav s njime pokazala mi je ak stanovite odlomke u njegovim Cantosima gdje Ezra navodno nju spominje. tako su postojali taj ovjek i ta ena i ena mi je rekla da Pound nije nikad spomenuo posjet tog ovjeka a ovjek je tvrdio da ta ena nema nita zajedniko s majstorom da je ona obina arlatanka. i kako ja nisam bio izuavatelj Pounda nisam znao komu bih vjerovao ali jednu stvar sigurno znam: dok ovjek ivi mnogi se pozivaju na odnose koji to nisu a kad umre, eh, onda je svaija stranka. moja je pretpostavka da Pound nije poznavao ni gospou ni gospodina ili ako je poznavao jedno

ili ako je poznavao oboje bilo je to bestidno troenje ludnikog vremena.

KORACI Norman i ja, obojica 19, hodamo nonim ulicama... osjeamo se veliki, mladi mladi, veliki i mladi Norman govori: Isuse Boe, kladim se da nema nikoga tko hoda gigantskim koracima kao mi! 1939. nakon to smo sluali Stravinskog nedugo potom rat je odnio Normana. ja sada sjedim ovdje poslije 46 godina na drugom katu vrueg sata po ponoi pijan jo velik ne tako mlad. Normane, ti nikad ne bi pogodio to se dogodilo meni to se dogodilo svima nama. pamtim kako govori: uspjeti ili propasti. nije se dogodilo ni jedno ni drugo i nee.

SMRT VELIKANA on je bio jedini ivui pisac kojeg sam ikad sreo i istinski potivao i umirao je kad sam ga sreo. (mi smo u ovoj utakmici oprezni u pohvalama i prema onima koji to ine vrlo dobro, ali ja nisam nikad imao taj problem s J.F.-om) posjetio sam ga nekoliko puta u bolnici (nikad nije bilo nikoga kod njega) i kad bih uao u njegovu sobu nikad nisam bio siguran spava li ili? John? bio je ispruen na krevetu, slijep i nakon amputacije: poodmakla eerna bolest. John, ovo je Hank... on bi odgovorio i onda bismo malo razgovarali (uglavnom bi on govorio a ja bih sluao; nakon svega, on je bio na mentor, na bog): Pitaj prainu ekaj do proljea, Bandini Slabo crno vino sve ostalo. da bi zavrio u Hollywoodu piui filmske scenarije to ga je dotuklo. najgora je stvar, rekao mi je on, gorina, ljudi zavre s toliko gorine. on nije bio ogoren, premda je imao svako pravo da bude... na sprovodu sam sreo nekoliko pisaca scenarija njegovih drugova. napiimo neto o Johnu, sugerirao je jedan

od njih. ne mislim da ja to mogu, rekao sam im ja. i, naravno, oni nikad nisu.

BEZIZGLEDNOST naravno, izgubio sam mnogo krvi moda je to bila razliita vrsta umiranja ali jo mi je ostalo dovoljno da razmiljam o izostanku straha. bit e lako: stavili su me u posebni odjel odravan u toj bolnici za siromane koji su umirali. vrata su bila malo deblja prozori malo manji i bilo je mnogo vozikanja tjelesa unutra i van plus prisutnost sveenika koji je davao posljednju pomast. uvijek si vidio sveenika ali rijetko si vidio doktora. bilo je uvijek lijepo vidjeti bolniarku one su nadomjetale anele onima koji su vjerovali u te stvari. sveenik me ustrajno gnjavio. bez uvrede, Oe, ali ja u radije umrijeti bez toga, aputao sam ja. ali na vaoj ulaznoj prijavi napisali ste 'katolik. to je bilo samo zbog drutvenosti... moj sine, jednom katolik, uvijek katolik.! Oe, apnuo sam ja, to nije istina...

najbolja stvar tamo bile su meksike djevojke koje su dolazile promijeniti posteljinu, one su se glasno smijale, alile s umiruima i bile lijepe. a najgora je stvar bio orkestar Armije Spasa koji je stigao oko 5:30 uskrnjeg jutra i uveo nas u stari vjerski osjeaj trube i bubnjevi i sve zajedno, mnogo limenih glazbala i udaranja, strahovita buka bilo nas je oko 40 u toj sobi i taj je orkestar ukoio dobrih 10 ili 15 od nas do 6 ujutro. i oni su ih odvozili ravno do mrtvakog dizala tamo prema zapadu, vrlo zaposlena dizala. ja sam ostao u ekaonici Smrti tri dana. promatrao sam kako su izvezli blizu pedeset. konano su se umorili ekajui na mene i izvezli me odande. guralo me zgodno crnako homoseksualno mome. eli li znati vjerojatnost izlaska iz tog odjela? upitao je on. da. 50 naprama jedan. kvragu, ima li

cigaretu? ne, ali ti mogu nabaviti. kotrljali smo se polako kad je sunce uspjelo ui kroz iane mree na prozorima a ja zapoeo razmiljati o toj prvoj ai kad iziem van.

OTRICA nikakva parkiralita nije bilo blizu pote gdje sam radio nou tako sam naao izvrsno mjesto (ini se da nikomu nije bilo stalo da parkira tamo) na zemljanu putu iza klaonice i dok bih sjedio u automobilu prije odlaska na posao puei posljednju cigaretu uvijek mi se nudila ista scena kako se veer vukla u no ovjek koji je proizvodio svinjee glasove i vitlao velikom krpom zbijao je svinje iz obora u krdo i na pistu i svinje su divlje trale gore pistom prema otrici to ih je ekala, i mnogo veeri nakon to bih to gledao nakon to bih popuio cigaretu jednostavno bih upalio automobil izvukao se natrake odande i odvezao daleko od posla. moji su izostanci dostigli takve zauujue razmjere da sam konano morao parkirati uz odreeni troak iza kineskog bara gdje su mali zakureni prozori s neonskim natpisima koji su reklamirali neku orijentalnu zdravicu bili sve to sam mogao vidjeti. to se doimalo nezbiljskije, i to je bilo ono to je bilo i potrebno.

NJIHOVA NO nikad nisam mogao itati Tender Is the Night ali su snimili televizijsku adaptaciju knjige i ona se prikazuje ve nekoliko noi i ja sam potroio deset minuta tu i tamo gledajui patnje bogatih dok se oslanjaju na lealjke za plau u Nici ili hodaju po velikim sobama s aom u ruci dok daju filozofske izjave ili se zajebavaju na veernjoj zabavi ili veernjem plesu oni nemaju pojma to bi uinili sa sobom: kupanje ? tenis? vonja uz obalu? niz obalu? nai nove krevete? izgubiti stare? ili se zajebavati s umjetnou i umjetnicima? Nemajui nita protiv ega bi se borili oni nemaju nita za to bi se borili.

bogati su zaista razliiti tako i maki majmun spiralna repa i pjeana buha.

O KONFERENCIJI PEN-a odvucite pisca od njegova pisaeg stroja i sve to vam preostane jest bolest koja ga je nagnala na tipkanje u poetku.

JA I MOJ PRIJATELJ jo nas mogu vidjeti zajedno u onim vremenima kako sjedimo pokraj rijeke dok su nam lica zbrkana od vina i igramo se s pjesmom znajui da je to sasvim beskorisno ali je neto to moe raditi dok eka Imperatori ustraenih glinenih lica gledaju nas dok pijemo Li Po guva svoje pjesme potpaljuje ih puta da plutaju niz rijeku. to to radi? pitam ga ja. Li mi dodaje bocu: one e doivjeti kraj bez obzira to se dogodilo... pijem za njegovo znanje vraam mu bocu sjedim vrsto na svojim pjesmama koje sam uklijetio preponama pomaem mu da zapali jo neto svojih pjesama

one dobro plutaju niz rijeku osvjetljujui no kao to bi dobre rijei trebale.

LJUBAVNA PJESMA STRIPTIZETI prije 50 godina gledao sam djevojke kako mijeaju i kako se svlae u Burbanku i Folliesu i to je bilo vrlo tuno i vrlo dramatino dok se svjetlo mijenjalo od zelenog preko grimiznog do ruiastog uz bunu i jeeu glazbu, sad sjedim ovdje noas puei i sluajui klasinu glazbu ali jo pamtim neka od njihovih imena: Darlene, Candy, Jeanette i Rosalie. Rosalie je bila najbolja, ona je znala kako, i mi smo se vrpoljili u sjedalima i i proizvodili zvukove dok je Rosalie donosila aroliju osamljenima davno je tome. sada je Rosalie ili vrlo stara ili tiha pod zemljom, ovo je djeak pritava lica koji je lagao o svojim godinama samo da bi te gledao. ti si bila dobra, Rosalie 1935, dovoljno dobra da te se pamti sada kad je svjetlo uto i kad su noi spore.

JON EDGAR WEBB imao sam razdoblje lirskih pjesama dolje u New Orleansu, izbijajui one nezgrapne krivudave stihove i ispijajui galone piva. osjeaj je bio dobar kao krikovi u ludnici, ludnici moga svijeta dok su se mievi natjeravali meu praznim bocama. ponekad sam odlazio u barove ali nisam izlazio na kraj s onim ljudima to su sjedili na visokim stolcima: ljudi su me izbjegavali, a ene su se uasavale od mene. pipniari su traili da iziem. ja bih iziao, probijajui se natrag s divnih est boca piva prema sobi i mievima i onim nezgrapnim krivudavim stihovima. to je razdoblje lirskih pjesama bilo pomahnitalo vrijeme a odmah iza ugla nalazio se izdava koji je svaku stranicu uguravao u stroj koji je ekao, ne odbacujui nita i premda sam bio nepoznat on me je tiskao na prodrljivu papiru proizvedenu da traje 2000 godina. taj izdava koji je takoer bio nakladnik i tiskar drao se ozbiljno dok bih mu ja predavao deset do dvadeset stranica svakog jutra: je li to sve? onaj ludi kurvin sin, on je sam bio lirska pjesma.

UHVATI DAN smrdljivo eljade koje je uvijek brisalo nos rukavom i prdilo u pravilnim razmacima, nepoeljano neotesano neeljeno. njegova je svaka trea rije bila obino smee i cerio se kroz razbijene ute zube njegov je dah smrdio i na vjetru neprestano je kopao po svojim raljama lijevom rukom i uvijek je imao spreman kakav prljavi vic budala najniega reda naj naj izbjegavaniji ovjek dok nije dobio dravnu lutriju. sad bi ga trebali vidjeti: uvijek mlada nasmijana ena pod svakom rukom jede na najboljim mjestima konobari se tuku da ga dobiju za svoj stol on se podriguje i otprdi cijelu no prolijevajui vinske ae podiui odrezak prstima dok ga njegove ene zovu original i najduhovitiji ovjek kojeg sam ikad srela. a ono to mu rade u krevetu prokleta je sramota.

to mi, meutim, moramo neprestano pamtiti jest da 50 posto od dravne lutrije otpada na prosvjetni sustav i to je vano kad spozna da samo jedna osoba od devet moe pravilno napisati zavidljivo.

OBINA PJESMA s obzirom da ste uvijek eljeli znati priznat u da nikad nisam volio Shakespearea, Browninga, sestre Bronte, T olstoja, baseball, ljeta na obali, obaranje ruku, hokej, Thomasa Manna, Vivaldija, Winstona Churchilla, Dudleya Moorea, slobodni stih, pizzu, kuglanje, olimpijske igre, Three Stooges, brau Marx, Ivesa, Ala Jolsona, Boba Hopea, Franka Sinatru, Mickeyja Mousea, koarku, oeve, majke, roake, supruge, tesarske poslove (premda su poeljniji od prethodnih), i ne volim Nutcracker Suiteu, Academy Awards, Hawthornea, Melvillea, bunicu, Silvestrovo, Boi, Dan rada, etvrti srpnja, Dan zahvalnosti, Veliki petak, Onog koji, Bacona, dr. Spocka, Blackstonea i Berlioza, Franza Liszta, hulahup arape, ui, buhe, zlatne ribice, rakove, pauke, ratne junake, svemirske letove, deve (ne vjerujem devama) ili Bibliju, Updikea, Eriku Jong, Corsa, pipniare, vone muhe, Jane Fonda, crkve, vjenanja, roendane, emitiranje vijesti, pse uvare, puke. 22, Henryja Fondu i sve ene koje su me trebale voljeti ali nisu i prvi dan proljea i posljednji i prvi stih ove pjesme i ovaj koji itate sada.

NOENJE OGRLICE ja ivim sa enom i etiri make i ima dana kad se svi mi slaemo. nekih dana imam neprilike s jednom od maaka. drugih dana imam neprilike s dvije make. drugih dana, s tri. u neke dane imam neprilike sa sve etiri make i sa enom: deset oiju gleda u me kao da sam pas.

NASTO JEI USPJETI novi dokej koji je stigao iz Arizone ne poznaje ovaj grad ali mu je njegov agent ipak osigurao konja u prvoj trci prole subote i dokej je krenuo freewayom u pravom smjeru istog dana kad su USC i UCLA igrali nogometnu utakmicu i naao se uhvaen u jednoj od dvije posebne trake to ga je odvelo do Rose Bowla umjesto na trkau stazu. bio je prisiljen na vonju sve do parkiralita za nogometne utakmice prije nego to se mogao okrenuti natrag. dok je stigao na stazu prva utrka je bila zavrena. drugi dokej je pobijedio s njegovim konjem. danas sam tamo na stazi zapazio na programu da je novi dokej iz Arizone imao dobra konja u estoj trci. onda su konja u zadnji as brisali s popisa. ponekad nastojanje da zapone s velikim uspjehom jednako je nastojanju da postigne erekciju u tornadu pa ako i uspije nitko nema vremena da opazi.

PONEKAD SE OSJEA T AKO OSAMLJENIM DA TO JEDNOSTAVNO IMA SMISLA kad sam bio pisac koji gladuje znao sam itati velike pisce u velikim asopisima (u knjinici, naravno) i od toga sam se vrlo loe osjeao jer -budui prouavatelj svijeta i naina, shvatio sam da oni hine: mogao sam osjetiti lanu emociju, svako prepredeno prenavljanje, stoga sam mislio da nakladnici nose mozgove u stranjicama -ili su ispolitizirani da objavljuju one koji su na vlasti ali ja sam jednostavno nastavljao pisati i malo jesti siao sam sa 197 funti na 137 ali vrlo dobro uvjebao tipkanje i itanje tiskanih ceduljica koje su odbijale moje stvari. bilo je to kad sam pao na 137 funti da sam rekao: kvragu s tim, prestao tipkati i usredotoio se na pie i ulice i ene s ulica ti ljudi barem nisu itali Harper's, The Atlantic ili Poetry, asopis stihova. i iskreno, bilo je to lijepih i osvjeujuih deset godina odsutnosti onda sam se vratio i pokuao ponovno da bih otkrio da nakladnici jo nose mozgove u stranjicama i/ili etc. ali ja sam imao 225 funti odmoren i pun pozadinske glazbe spreman da jo jednom nagaam nasumce.

DOBRA KLAPA, NAKON SVEGA i nadalje dobivam vijesti od starih nevaljalaca, ljudi koji piu ve desetljeima, svi pjesnici, jo su za pisaim strojevima piu bolje nego ikad bez obzira na supruge i ratove i zaposlenja i sve stvari to su se dogodile. mnoge nisam podnosio zbog osobnih i umjetnikih razloga... ali je ono to sam previdio bila njihova ustrajnost i njihova sposobnost usavravanja. ti stari nevaljalci to ive u zadimljenim sobama praznei boce... oni estoko udaraju po vrpcama pisaih strojeva: oni su doli da se bore.

UBOJSTVO suparnitvo, lakomost, elja za slavom nakon velikih poetaka oni uglavnom piu kad ne ele pisati, piu po narudbi, piu za kadilak i mlade cure i da bi isplatili stare ene. pojavljuju se na TV-razgovorima, nazoni su na zabavama sa svojim drugovima. veina ode u Hollywood, postanu snajperisti i ogovaratelji i imaju sve vie i vie afera s mlaim i mlaim curama i/ili momcima. piu izmeu Hollywooda i zabava, pisanje po kontrolnom satu i takoer izmeu gaica i/ili pridrivaa jaja i kokaina mnogima uspijeva da se zapletu s poreznim organima. izmeu starih ena, novih ena, novijih i novijih cura (i/ili) svi njihovi postoci i iznosi ostatka stotine tisua dolara sad su odjednom dugovi. pisanje postane beskoristan gr drkanje neko velike nadarenosti. to se dogaa i dogaa i nastavlja se dogaati: osakaenje talenta kojeg bogovi rijetko daju a tako brzo uzimlju.

RAZVOJ Van Gogh je odrezao svoje uho dao ga prostitutki koja ga je odbacila s najveim gaenjem. Vane, kurve ne trae ui one trae novac. pretpostavljam da je to ono zbog ega si bio tako velik slikar: nisi shvaao nita drugo.

LET PO ZRAKU u niim razredima gimnazije izlazio sam iz djetinje faze i razvijao se u neto drugo. osjeao sam kako se to dogaa. nisam imao nikakve kontrole nad tim. poinjao sam hodati drukije govoriti drukije. negdje unutar mene razvijalo se udno samopouzdanje. drugi mi jednostavno nisu izgledali kao bogzna to. hodao sam unaokolo s tim nemarno prezirnim osmijehom na licu... jednog dana na satu gimnastike nastavnik je uvjebavao s dekima skok u dalj iz zaleta. duljine su skokova mjerili i zapisivali. nastavnik se okrenuo prema meni: u redu, Chinaski...

drek, neu. to ti je? mamuran sam. ne priaj gluposti! hajde i skoi! obvezno je! u kurac, rekao sam ja. povukao sam se natrake, uzeo zalet, udario dasku i uzletio. kad sam se jednom digao odluio sam da ostanem tamo gore samo tako ni za to. onda sam se spustio i uzvitlao pilovinu. razvukli su metarsku vrpcu. ne mogu vjerovati! rekao je nastavnik. Chinaski, jesi li ti ikad prije skakao? ne. ti si za centimetar i pol krai od kolskog rekorda!

da? mogu li se sada istuirati? dakako, samo naprijed. izlazio sam polako, kao da imam vanijih stvari na umu. osjeao sam da me gledaju itav razred i nastavnik. zbog toga sam stao maio se rukom odostraga ukopao je meu guzove i poeao se. zavrivi to, odetao sam prema sobi s tuevima, osjeajui uenje i zbunjenost iza sebe.

IZGARANJE SNA izgorjela je stara Narodna knjinica u Los Angelesu ona knjinica u sreditu grada i s njom je otiao veliki dio moje mladosti. sjedio sam tamo na jednoj od onih kamenih klupa sa svojim prijateljem Baldyjem kad me je pitao: bu se pridruil brigadi Abrahama Lincolna? jasno, rekoh mu. ali spoznavi da nisam intelektualni ili politiki idealist poslije sam se izvukao iz toga. bio sam onda ita koji je iao iz sobe u sobu: knjievnost, filozofija, religija, pa i medicina i geologija. rano sam odluio da budem pisac, mislio sam da bi to mogao biti lagan izlaz a veliki deki romana nisu mi se inili previe ilavi. imao sam vie muke s Hegelom i Kantom. stvar koja me je smetala u svezi sa svima jest da im je trebalo dugo da napokon kau neto ivo i/ ili zanimljivo. vjerovao sam onda da sam

bolji od svih njih. preda mnom su jo bila dva otkria: a) veina nakladnika misli da bilo to dosadno ima neto zajedniko s dubokim stvarima. b) da e protei desetljea ivljenja i pisanja prije nego to postanem kadar napisati reenicu koja bi bila priblino ono to sam ja elio da bude. u meuvremenu dok su drugi mladii natjeravali ene ja sam natjeravao stare knjige. bio sam bibliofil, premda otrijenjen bibliofil i to me zajedno sa svijetom oblikovalo. ivio sam u kuerku od perploe iza samakog hotela za 3.50 dolara na tjedan osjeajui se kao Chatterton uguran unutar kakva Thomasa Wolfea. moj najvei problem bile su potanske marke, omotnice, papir i vino, sa svijetom na rubu Drugoga svjetskog rata. jo nisam bio zbunjen enom, bio sam djevac i pisao od 3 do 5 kratkih pria tjedno i sve su se vraale iz New Yorkera, Harper'sa,

Atlantic Monthlyja. bio sam proitao negdje da je Ford Madox Ford oblagao kupaonicu papirima svojih odbijenica ali ja nisam imao kupaonicu i zbog toga sam ih gurao u ladicu i kad se toliko napunila njima da sam je jedva mogao otvoriti uzeo sam sve odbijenice i bacio ih zajedno s priama. pa ipak je stara losangeleska Narodna knjinica ostala moj dom i dom mnogih drugih skitnica. mi smo diskretno upotrebljavali zahode i jedini od nas koje su izbacivali bili su oni koji bi zaspali za stolovima knjinice -nitko ne hre kao skitnica osim onoga s kim si u braku. kako bilo, ja nisam bio prava skitnica. imao sam iskaznicu i iznosio i unosio knjige u velikim hrpama uzimljui uvijek do doputene granice: Aldous Huxley, D. H. Lawrence, e. e. cummings, Conrad Aiken, Fjodor Dos, Dos Passos, Turgenjev, Gorki, H. D., Freddie Nietzsche, Art Schopenhauer, Steinbeck, Hemingway , i tako dalje...

uvijek sam oekivao da knjiniarka kae: ima dobar ukus, mladiu... ali stara isprena i uvenula kuja nije znala ni tko je ona kamoli ja. ali one su police sadravale stranu krepost: one su mi dopustile da otkrijem rane kineske pjesnike kao Tu Fua i Li Poa koji su mogli rei vie u jednom stihu nego to je veina mogla rei u trideset ili stotinu. mora da ih je Sherwood Anderson takoer itao. iznosio sam i unosio takoer Cantos i Ezra mi je pomogao da ojaam miie ako ne i pamet. to izvanredno mjesto Narodna knjinica u Los Angelesu bila je dom za osobu koja je prije imala pakleni dom POTOCI PREIROKI ZA PRESKAKANJE DALEKO OD RAZUZDANE GOMILE KONTRAPUNKT SRCE JE OSAMLJEN LOVAC James Thurber John Fante Rabelais de Maupassant neki na mene nisu djelovali: Shakespeare, G. B. Shaw, Tolstoj, Robert Frost, F. Scott Fitzgerald

Upton Sinclair je na me djelovao bolje nego Sinclair Lewis a Gogolja i Dreisera smatrao sam savrenim budalama ali takvi sudovi dolaze vie iz ovjekova prisilnog naina ivota nego iz njegova razuma. stara losangeleska Narodna najvjerojatnije me je sprijeila da postanem samoubojica pljaka banki onaj koji tue ene mesar ili policajac na motoru i premda neki od tih mogu biti fini treba zahvaliti mojoj srei i mom usmjerenju da je ta knjinica bila tamo kad sam bio mlad i tragao za neim za to bih se uhvatio kad se inilo da ima vrlo malo toga unaokolo. i kad sam otvorio novine i proitao o poaru koji je razorio knjinicu i veinu njezina sadraja rekao sam svojoj eni: znao sam tamo provoditi vrijeme... PRUSKI ASNIK ODVAAN MLADI NA LETEEM TRAPEZU IMATI I NEMATI

NEMA POVRATKA KUI.

RAK naao sam njezinu sobu na vrhu stubita. bila je sama. zdravo, Henry, rekla je ona, onda, zna, mrzim ovu sobu, ovdje nema prozora. bio sam strano mamuran. smrad je bio nepodnoljiv , osjeao sam kao da u se pobljuvati. operirali su me prije dva dana, rekla je ona. osjeala sam se bolje sljedeeg dana ali sad je isto, moda gore. ao mi je, mama. zna, ti si bio u pravu, tvoj je otac grozan ovjek. jadna ena. ivotinja od mua, a sin alkoholiar. oprosti, mama, odmah se vraam... smrad je prodro u mene, moj se eludac prevrtao. iziao sam iz sobe i otiao pola puta niza stubite, sjeo i pridravajui se za ogradu, udisao svje zrak. jadna ena. udisao sam duboko i uspio da se ne pobljujem. ustao sam i vratio se stubitem natrag u sobu. on me je poslao u ludnicu, jesi li to znao? da. obavijestio sam ih

da unutra dre krivu osobu. izgleda bolesno, Henry, jesi li dobro? danas sam bolestan, mama, doi u natrag i posjetiti te sutra. u redu, Henry... ustao sam, zatvorio vrata, onda trei siao niza stubite. iziao sam van, do ruinjaka. pustio sam da sve ode u ruinjak. jadna ukleta ena... sljedeeg sam dana stigao sa cvijeem. popeo se stubitem do vrata. na vratima se nalazio vijenac. ipak sam pokuao otvoriti vrata. bila su zakljuana. spustio sam se niza stubite proao kroz ruinjak i van na ulicu gdje je bio parkiran moj automobil. tamo sam naiao na dvije djevojice u dobi od 6 ili 7 godina koje su se vraale kui iz kole. oprostite mi, moje dame, biste li moda malo cvijea? one su samo zastale i zurile u me. evo, predao sam buket vioj djevojici. ti to podijeli, molim te daj svojoj prijateljici polovicu. hvala vam, rekla je via

djevojica, vrlo je lijepo. da, vrlo je lijepo, rekla je druga djevojica, velika vam hvala. otile su niz ulicu a ja sam uao u automobil, on je krenuo i ja sam se odvezao natrag kui.

PONEKAD JE LAKE UBITI NEKOGA DRUGOGA nikad nisam bio dobar samoubojica, pokuavao sam od vremena na vrijeme, ali neto bi uvijek otilo u krivo: u vrijeme kad sam ivio na Kingsley Driveu i radio na poti odluio sam da se ponovno iskuam u tome : ispio sam est piva i onda pospremio stan, ivio sam na treem katu zgrade i bilo je lijepo sunano poslijepodne i kao stari samoubilaki profesionalac znao sam to treba uiniti: zatvorio sam ljepljivom trakom sve pukotine oko vrata, utisnuo novinski papir ispod vrata, zatvorio sve prozore, otvorio plin na penici i svim kuhalima i pokrenuo plinsko grijanje. naao sam u hladnjaku posljednje pivo, otvorio ga, otiao u krevet, sjeo podboivi se jastukom i pozabavio se pivom, dovrio ga, onda se ispruio, ravno na lea, zatvorio oi. siktavi zvuk neupaljena plina nije bio neugodan; ekajui tako nisam uope alio otii, premda sam uzeo u obzir da bi smrt mogla biti gora od ivota, izvan toga nije se javljalo mnogo misli; glavna je bila: ovo je vrlo udno, nema straha. sluao sam siktanje i onda preao u drugo podruje: jo sam mogao uti siktanje, ali svuda oko mene, uglavnom u glavi, mozgu, lubanji, ili bilo emu drugom nalazila se ta tamna jednolina crnina; bila je vrlo neugroavajua crnina... onda me i ta ostavila i nije bilo niega; nemam pojma koliko je to trajalo ali odjednom! poskoih, sjedoh uspravno u krevetu: elini mi je povoj obavio glavu malo iznad oiju elini prsten obuhvaao je moju glavu stiui stiui snano.

maio sam se i pokuao strgnuti prsten, onda sam se poeo smijati. smijui se jo ustao sam otvorio prozore prestao se smijati zatvorio plin na pei sve, ponovno sjeo na rub kreveta, doivio najgoru glavobolju u ivotu i onda je odjednom nestala samo lagano udaranje u sljepooicama. stoga sam sjedio i razmiljao: moda sad imam oteenje mozga, dobro, to je u redu. odluio sam se za dva paketa od 6 piva. budui odjeven, sve to sam trebao uiniti bilo je da obujem cipele to sam i uinio, skinuo vrpcu i novinski papir s vrata, odetao van i niz ulicu do prodavaonice pia... kad sam se vratio i stavljao klju u bravu starica je s druge strane hodnika otvorila vrata i upitala: sluajte, mirie li vama na plin? plin? ne, ne mirie mi ni na kakav plin. uao sam unutra i otvorio pivo, sjeo na kau i pustio da mi dobar hladan sok curi niz grlo, onda sam opazio staru cigaru u pepeljari, stavio je u usta, uzeo upalja i kresnuo... nastala je eksplozija, proizvela je taj mali BANG! i okrugli se plamen nalazio pred mojim licem, bio je silno vru, estoki krug crvenog gotovo veliine djejeg balona, onda se

izgubio. mirisao sam opaljenu kosu i moje je lice bilo nedostojno vrue, uzeo sam konzervu piva otiao u kupaonicu i pogledao u zrcalo: moje su trepavice bile gotovo potpuno spaljene -preostalo je nekoliko zakovranih spaenih dlaica i uope nisam imao obrva i nos mi je bio manje crven a vie grimizan i pramen kovrave izgorene kose visio mi je s glave nad licem i onda sam se ponovno zapoeo smijati.

TRENUTAK UDA na konjskoj trci od etvrt milje u Hollywood Parku oko 5 popodne ako sjedite na razini zemljita u Paviljonu ini se da je staza iznad vas i u udnu zasjenjenu suncu svila se toliko sjaji boja je kao svjee ulje na platnu i lica dokeja izgledaju junaki. to je kolosalan trenutak onda savrena i

mirna fotografija poput sna. takvi mali trenuci odravaju ljude na ivotu. takvi mali trenuci tako veliki kad se sve to skupi u jedno i dri.

PREVIE Brawley je bio dobriina normalan kao termofor onda je nakupio neto kilometrae zabrinuo se zbog godina ubacivao je vitaminske pilule u usta kao kikiriki kad sam ga posjetio kua mu je bila puna utega dizao je i dizao utege i sa svakim uzastopnim posjetom opaao sam da postaje nezgrapniji i modriji metalna gromada oi su mu se povukle pod elo njegov se smijeh povijao kao gumeni povez mazao je uljima tijelo i stajao pred zrcalima nisam vie znao tko je on samo je dizao i dizao

i promatrao se i promatrao rekao mi je: morao bi se posvetiti ovome, ja sam se preporodio. dovienja, rekoh mu. sad kad me ljudi pitaju: jesi li vidio Brawleyja u posljednje vrijeme? zbilja nisam, kaem im ja i onda prijeemo na zanimljivije stvari kao Nuklearnu Zimu.

BORAC Hemingway osjea u grobu svaki put kad bikovi ponovno tre kroz ulice Pamplone. sjedne kostur uka lubanja trai au pia one duplje trae Sunevo svjetlo. mladi su bikovi prekrasni, Erneste i ti si bio takoer ma to oni govorili danas.

DRUTVO Celineova fotografija gleda u me. potrebno mu je brijanje. izgleda kao izopaenjak u filmovima. oi vide kroz zidove, zidove ovjeanstva. Celineovu je fotografiju dobro gledati kad stvari ovdje odu ukrivo. noas ga gledam: vidim kako njegove kosti pleu: doktor iz Hada.

DOBRI STARI PISAI STROJ bilo mi je 50 godina kad me taj ovjek izvukao s trita obinog radnika da bih mogao sjediti itave dane i itave noi i pisati. obeao mi je stanovitu svotu za cijeli ivot bez obzira to se dogodilo. novca nije bilo ba toliko ali je bio novac. i njegovo ohrabrenje s obzirom da ga ja nisam imao previe bilo je to sigurno vraka stvar posebno stoga to je bio urednik-nakladnik. kupio mi je ak i taj veliki pisai stroj na kojem sam mogao slobodno lupati sjajan i moan staromodni stroj. (slao mi je takoer male omotnice pune potanskih maraka, vrlo ljubazna gesta). i ja bih sjedio u kratkim hlaama pio sko i pivo i udarao po stroju. i onda jedne noi mislim oko 2:30 izjutra nisam vie mogao tipkati pa sam nazvao svog dobroinitelja: hej, ove se tipke zaglavljuju! neto je pokvareno u ovom jebenom stroju! gledaj, rekao je on, stroj je u redu, mora razviti osjeaj za ritam... jebeni stroj nije dobar! viknuo sam i

spustio slualicu. dobro, sljedeega dana i sljedee noi otkrio sam da je bio upravu: da je stroj radio vrlo dobro, tako dobro, zapravo, da je novac koji je i nadalje slao postao postotak umjesto milostinje. i nakon 14 godina stroj je jo radio ali ja sam postao dragocjen i nabavio elektrini koji sada koristim i koji pie bre (ako ne i bolje) i stari stroj sad sjedi dolje na pisaem stolu moje ene i ponekad zaboravim na njega ali ima trenutaka kao noas kad mislim o tom borbenom mahnitom pisaem stroju dolje. imali smo toliko sree zajedno, ali ono ega se najbolje sjeam jest onaj telefonski naziv u 2:30 izjutra kad sam se alio da se tipke zaglavljuju. to ne govori previe u korist moje zahvalnosti. pisci, moj prijatelju, mogu ponekad samo pisati.

RED on vodi knjiaru u samoj blizini Hollywood Boulevarda a sada je taj dio Hollywooda skitnika etvrt, prostituirani mladii nou gospodare ulicama; grube djevojke, crnci, zbunjena djeca iz unitenih obitelji, ona su ustraena, podmukla, bespomona i glupa i sve to je ostalo od tog dijela grada jest hollywoodski Musso's i Frederick's ali Red je takoer tamo, lukavi starobrooklynki Red, skuplja knjiga, onaj koji e preivjeti, Henry Miller mu je jednom rekao: Gdje samo pronalazi sve moje jebene knjige, Red? Red ima najveu zbirku knjiga Chinaskoga knjiga bilo gdje u gradu, vjerojatno u zemlji. dri ih naslagane na radnom stolu u velikim hrpama i neke posebne stvari u vitrini i onda me odvodi u sobu straga i tamo se nalaze kutije i kutije knjiga Chinaskoga. boe moj, Red, nadam se da nee zaglibiti! drim na skladitu ono to volim... Red poznaje scenu, zakljuava u 4 ili 4:30 prije nego to ulice postanu rune ali ne zaista, samo neljudske i nepravedne. on je do 5 doma s Minom. moda e jesti kod kue. moda odu do Canterova restorana.

mudri stari brooklynki Red, on je vidio vie nego to bi htio ispriati. i Pariz je sada mrtav isto tako i Henry Miller ali tamo u hollywoodskoj etvrti skitnica gdje su ostali samo Musso's i Frederick's, tamo je jo djeli starog Pariza i veliki dodir vrijednosti: Red Stodolsky.

MOJ PRIJATELJ sjedim pod ovim svjetlom i gledam u Buddhu. Buddha se smije meni i svemu: stigli smo tako daleko i otili nikamo. ivjeli smo tako dugo i jedva uope. Buddha se smije. Buddha je ova porculanska statua to noas sjedi nasuprot meni dok pjesme ne stiu.

MASE svi ogoreni, jadni, osamljeni ljudi s osjeajem da su prevareni, s osjeajem da su ih prevarile silnice, optuuju ivot, optuuju okolnosti, optuuju druge dok su zaista oni savreno neprobavljivi, pokorno neizvorni, kukaviki i tihi, utonuli u samosaaljenju, ne uinivi nita dobro, oni jo osjeaju da su prevareni, puui zemljom sa svojim pritubama, svojim mrnjama mrtvih oiju usred nigdine, ti milijuni ljudskih greaka, idui iz dana u dan i iz noi u no kroz svoje jalovo povrno djelovanje, povrjeuje samu zemlju, povrjeuje sve, to traenje uas cijele te uzaludnosti.

PARIZ nikad pa ni za mirnijih vremena nisam nikad sanjao da vozim bicikl kroz taj grad s beretkom na glavi i Camus mi se uvijek penjao na onu stvar.

UMORAN U SUMRAKU puim cigaretu i opaam komarca splotena na zidu i mrtva dok orguljaka glazba iz dubine stoljea svira kroz moj crni radio i dolje moja ena gleda iznajmljenu kasetu na videu. ovo je prostor izmeu prostora, kad stalni rat popusti samo na trenutak, kad uzima u obzir bezobzirne godine: borba je bila zamorna... ali, ponekad, zanimljiva, kao ovo mirno odmaranje ovdje u sumraku dok zvuk stoljea prolazi kroz moje tijelo... ovoga starog psa to se mirno odmara u sjeni ali spreman.

BILJEKA O PISCU Henry Charles Bukowski, prema vlastitim rijeima dijete amerikog vojnika i njemake kurve, roen je 16. kolovoza 1920. u Andernachu u Njemakoj. Njegov otac, pripadnik amerike okupacijske vojske, sin je njemakih imigranata, premda se Bukowski u svojim pismima katkad sam nazivao Poljakom. U treoj godini dolazi s roditeljima u Los Angeles, gdje, uz mladenake prekide (deset godina pijanevanja koje ga je gotovo stajalo ivota) te skitnju uzdu i poprijeko Sjedinjenih Drava, boravi cijeli ivot, najee u zaputenijim i mranijim etvrtima, iako je u meuvremenu bio oenjen i milijunaicom iz Teksasa. Tek nakon pedesete godine i stanovita komercijalnog uspjeha, posebno u Njemakoj i drugim europskim zemljama (u Rimu je postojao ak i enski klub koji je nosio njegovo ime!), preselio se u bolji dio San Pedra, luke mamutskoga grada u kojoj, kako je poznato, ivi i dvadesetak tisua hrvatskih useljenika i njihovih potomaka. Od godine 1939. do 1941. pohaao je Los Angeles City College, takozvane junior years, vrstu ope edukacije s naglaskom na urnalizmu, i s te dvije godine zavrio s formalnim obrazovanjem. U pismu Johnu Williamu Corringtonu iz sijenja 1963. govori o tome da je kolarina iznosila dva dolara, ali je stari kazao da ih vie ne moe slati. Moda. Ipak, sigurno je samo da Bukowski, poput Kafke, kojeg je, uzgred, neobino cijenio i volio, nikada nije nalazio lijepe rijei za svog oca. Kako bilo, ostatak njegova ivota danas je ve preao u legendu i vrstu folklora, barem u onim amerikim krugovima koji, dosljedni boljoj, vitmanovski biblijskoj, tradiciji amerike knjievnosti, ustrajavaju u elji da budu korekcija amerikoga akademskog ivota ili, drugim rijeima, ustrajavaju na nemirenju s amerikim datostima, bez obzira na njihova mogua sakralna podrijetla. Iako je Bukowski s pisanjem zapoeo rano, kasnei kao i uvijek u ivotu prvu priu objavio je u dvadeset i etvrtoj godini, a poeziju je poeo redovitije pisati kad mu je ve bilo trideset i pet godina. Od tada pa do smrti u San Pedru, 9. oujka 1994, objavio je vie tisua pjesama, nekoliko velikih zbirki kratkih pria, nekoliko romana, korespondenciju s velikim kanadskim pjesnikom Alom Purdyjem, ukratko, vie od etrdeset i pet knjiga. Prema njegovu scenariju snimljen je film Barfly, o isjeku njegova ivota (u glavnim ulogama Mickey Rourke i Faye Dunaway), a svoj trijumfalni posjet Europi, Francuskoj i Njemakoj potkraj sedamdesetih opisao je u monografiji bizarna naslova Shakespeare Never Did This (Ovo Shakespeare nije nikad uinio). Na Bukowskog me 1966. prvi upozorio profesor engleske knjievnosti na Sveuilitu Loyola u Los Angelesu. Taj profesor, Hugh Fox, ovjek ekoidovskoga podrijetla, i sam minoran ameriki pjesnik, bio je oenjen poznatom peruanskom pjesnikinjom koja je u to doba pripremila svojevrsnu alternativnu antologiju amerike poezije na panjolskom, u kojoj je najistaknutije mjesto zauzimao upravo Charles Bukowski. S pravom? Dovoljno da pobudi radoznalost. Tako sam Bukowskog najprije itao u panjolskom prijevodu. Iako nisam sluao njegova predavanja, profesor mi je nedvojbeno bio sklon i obeao mi je u vie navrata da e me upoznati s Bukowskim, ali te kolske godine nikako nismo nikada uspjeli uskladiti vikende, a sljedee je godine ve bio preao na Michigansko sveuilite u Ann Arboru. Pa ipak, od njega mi je ostala spoznaja da se negdje u dubinama holivudskoga krtinjaka nalazi istinski izniman pjesnik i, navodno, bitno nemogu ovjek koji je, jak kao medvjed, znaio opasnost u bilo ijem stanu, u bilo ijoj kui. Sve je, navodno, bilo u najboljem redu dok se Buk, kako su ga zvali njegovi prijatelji, ne bi napio; onda bi porazbijao sve ae i polupao sve pokustvo i, ako je to bilo ikako mogue, iupao sve cvijee, grmlje i sva stabla pred kuom. Ne znam koliko je u tome bilo istine: neke stvari nalaze se u priama i pjesmama samoga Bukowskog, neke su obraene u njegovim pismima, knjievnom obliku koji je u izumiranju, a koji je Bukowski, usprkos telefonu, njegovao cijeloga ivota. S druge strane, sigurno je da je moj profesorski prijatelj, katkad nimalo laskavo, uao u neke pjesme i prie (ali nema smisla otkrivati koje, s obzirom na to da je vie profesora doivjelo istu sudbinu). Bitno je sljedee: taj odnos i to stajalite nije bilo, niti je moglo biti, bezazleno i bez posljedica za Charlesa Bukowskog. Douglas Blazek, moda njegov najbolji uenik, i sigurno jedan od njegovih najstarijih poklonika i promotora, urednik poznatog underground asopisa Ole, izrazio je to u predgovoru malom izboru pod naslovom A Bukowski Sampler: on je jedan od onih tipova koje knjievni kritiari dre ispod jastuka, ali javno preziru i osuuju... Za sada, on je ezoterino oboavan, popularan meu onima koji poznaju izdanja malih kua; ali inae ga nai uvaeni literarni moroni i dalje ignoriraju. U svakom sluaju, prole su tri godine prije negoli to sam i osobno upoznao Charlesa Bukowskog. U meuvremenu kupio sam sve njegove knjige koje su bile dostupne, i

nastavio s tom praksom sve do danas, kad ga objavljuje i velika kua kao to je Harper. Jednu od tih knjiga, Crucifix in a Deathhand {Raspelo u ruci mrtvaca), ograniene edicije, velikog formata i s grafikama Noela Rockmorea, runo sloenu i tiskanu list po list na grafikom papiru, proizvedenu u kunoj radinosti i s namjerom da traje dvije tisue godina, kupio sam svojedobno za pet dolara (cijena sniena sa sedam i pol dolara) u knjiari na Hermosa Beachu (koja se zvala i, nadam se, jo zove po Kierkegaardovu uvenom naslovu Either Or), a prije devet godina, kada sam se vraao u Hrvatsku, svaka bi je knjiara u Los Angelesu bila rado otkupila za osam stotina dolara. Vrijeme se, oigledno, promijenilo i svojim hodom mijenjalo druge stvari. Charlesa Bukowskog upoznao sam u ljeto 1969. u Veniceu kad je itao svoju poeziju na kraju Washingtonova bulevara na samom rubu pjeane plae u kavani s imenom koje je odgovaralo poeziji Charlesa Bukowskog: Other Side Cafe. Tog kasnog poslijepodneva kavana je bila prepuna, sluali su ga podjednako humanisti i tehnokrati, mnotvo enske i muke mladei (sa svojih dvadeset i devet godina bio sam vjerojatno jedan od starijih ljudi u publici), sjedilo se po podu, ulaznica se naplaivala dva dolara i, uope, Bukowski se nalazio u svom elementu: oputen i nonalantan, svako toliko otvarao je svoju termosicu i natezao aj. Ono to me je iznenaivalo bio je njegov nain itanja, delivery, i njegovo savreno ravnoduno lice igraa pokera; imao sam dojam kao da dolazi izravno iz eseja Marka Twaina How to Tell A Story. Iz toga je slijedio zakljuak: osim to se zna zafrkavati, za razliku od drugih amerikih pjesnika, ima muki glas staroga puaa (nita od Ginsbergova, Ferlinghettijeva ili Capoteova soprana u oktavi), Bukowski takoer nedvojbeno poznaje ameriku, i ne samo ameriku, knjievnost. Sirovost i surovost, poput njegove hinjene ravnodunosti i nezainteresiranosti, imaju druge izvore. Kad sam mu priao nakon itanja i zamolio ga za razgovor o eventualnom prevoenju na hrvatski, Bukowski je bio mekan kao ameriki Teddy bear, uope pristojan i dobrohotan ovjek: iziao je sa mnom na plau i rekao mi, otprilike, da radim to hou, jer njemu ionako ne mogu odmoi ni pomoi. Naime, kad je potpisivao ugovor s izdavaem, bio je toliko pijan da uope nije znao to potpisuje, a John Martin, vlasnik kue Black Sparow Press u Santa Barbari i sigurno jedan od velikih dobroinitelja Charlesa Bukowskog, koji mu je svojedobno darovao pisai stroj samo da pie i obeao stalan prihod bez obzira na rezultate, nikada nee doznati da li je neto objavljeno na hrvatskom ili nije. Drugom prigodom u istoj kavani napisao je djevojci koja je bila sa mnom: Death is the Exclamitory (sic) of Either the Sun or You. Ja sam se sloio. Dvanaestak godina poslije pokazalo se da je Bukowski predvidio stvari: djevojka koju je Los Angeles Times 1967. ili 1968, dok smo jo studirali zajedno, ocijenio kao jednu od deset najukusnije odjevenih ena u Los Angelesu, umirala je sporom smru od vrlo rijetke nasljedne bolesti: jedan u milijun. ista konjska trka. Loto. Bukowski je, kao strastveni igra na konje, poput strastvenog kockara Dostojevskog, imao ugraen osjeaj za nesreu: siguran gubitak i daleku nadu. Gubitak i daleka nada, osloboeni bilo kakve vjere u demokraciju, Boga, ovjeka ili bilo to drugo, odreuju u dobroj mjeri i samu bit pjesnitva Charlesa Bukowskog. Uz visoku konzervu piva, upravo je long shot konjskih trka najpouzdaniji vodi kroz labirinte njegova pjesnitva: svijet kao otjelovljenje bezizglednosti kojom se kree vrsta ljudskih konja koji nikada ne stiu i nikada nee stii svome cilju, i to bez obzira na opravdanost sumnje u smisao bilo kakva cilja i njegovo postojanje. S formalne strane, s pojavom te poezije zatvara se jo jedan krug na spirali vremena. Nakon uene poezije Ezre Pounda i T. S. Eliota sredinom pedesetih, kad se oglaava Charles Bukowski, razni ljudi u Sjedinjenim Dravama zahtijevaju povratak i predviaju sirovu i surovu poeziju. Prevara je gotova, poruuje Bukowski u ve spomenutu Blazekovom asopisu. U pjesmi pak naglaava da je poezija prefina / i nedostaje joj grubost / kockanja (Zadnja runda). Za Bukowskog koji se ponosi svojim klaenjem (ivot kao sluaj !), te rijei nisu nuno nikakav pokuaj osmiljavanja pjesnitva, nego preslikavanja istinskog ivota: pjesma i ivot su jedno. Prema njegovu priznanju, uz ranog Sherwooda Andersona, najvie cijeni Ferdinanda Celinea i Antonina Artauda, a to prevedeno u njegov postupak znai da Bukowski nikada ne govori ono to treba rei (danas bismo kazali: politiki korektno) nego samo i jedino ono to mora rei. U stanovitu smislu, njegova poezija je stalna borba da ne podlegne onome to bi ga pretvorilo u govornika potrebnog, to je uporno osuivao u svojim suvremenicima, zapoinjui od kasnijeg Allena Ginsberga. Bojao se uspjeha: u pismu Kirbyju Congdonu iz 1966. kae: udna je stvar da se svi oni slau sa mnom, to me zabrinjava. Postojao je, vjerujem, rimski vladar koji je kazao 'Narod je pljeskao. Mora da sam rekao neto krivo.' Ja znam to je mislio. Ono to mora Bukowski izraava estoko i s uvjerenjem zla proroka koji nikad ne trai bilo kakvu milost za sebe, ali nikad nije spreman ni podariti je drugima. Njegovo je pjesnitvo zapravo vrsta sadomazohizma s

jasno odreenim korijenom: razmiljam o dobrim ljudima kojih ima posvuda i koje guta eljezno nebo. I to nije vlast i to nije kapitalizam i to nisu ljudi koje mue drugi ljudi, to su mueni ljudi jer su bili roeni da bi umrli. Gledano iz tog kuta, to pjesnitvo, uz spontanost i jednostavan, lakonski izriaj zauujuih rezultata, dovodei u pitanje i stavljajui na kocku sebe sama, govori neposrednom i neposredovanom snagom koja izgoni skrivena psihopata u nama natrag u zbilju. Drugim rijeima, Charles Bukowski, danas opepriznat u svijetu kao otac amerikoga prljavog realizma, svojom poezijom izvre ponutricu: mrane dijelove due i krvavo srce, nerijetko cijelu utrobu, ponekad isjeckanu u tripice; i onda, uz smijeak, mirno naputa mesnicu. Ako vam se ponekad uini da je utroba vaa, vjerojatno ste u pravu, ali ne morate se zbog toga previe zabrinuti: ni drugi nisu bolje sree. Boris Maruna