Anda di halaman 1dari 38

HASANAGINICA

Ova dramska slika prikazana je prvi put u Srpskom Narodnom Pozoritu, 20. novembra 1910. LICA:
Hasan-aga Hasanaginic a Zlatija njihovo djete Zerina njihovo djete Raid njihovo djete Merima Hasanagina mati Emina Hasanagina sestra Hamid Hasanagin seiz Adem Hasanagin kapudahija Hatida slukinja Prvi momak Drugi momak Trei momak Momci

(Bogata turska soba. U pozadini dva rastvorena prozora to gledaju u batu uz ije se demire, spolja, vije procvali ulbehar. Ispod prozora minderluk sa jastucima. U desnom uglu, pred minderlukom, jedna ovea muntafta, na kojoj je nargila, nekoliko fildana u utim zarfovima i jedna srebrna kutija za eer. S lijeve i desne strane, u dnu vrata, a vie njih, rafovi po kojima je poreano razno starinsko posue, izmeu koga proviruje po koja narana, limun i dunja. O desnom zidu visi starinsko bogato oruje: jatagani, deferdari, male puke kremenjae i jedan vezen silah. Ispod oruja starinski sto zastrt zelenom ohom; na njemu vie testa fieka, a uz to i pribor za ienje oruja. Naprijed, pred stolom, zeleni bosanski sanduk. S lijeve strane, naprijed, starinska kolijevka pokrivena granatim vezenim jorganom, od crvene svile, zelenih ivica. Za kolijevkom, na duecima, spavaju Zlatija i Zerina. Po podu teki granati ilim. Soba mirie uvehlim bosiokom. Osvitno je doba, te se po prozorima zaigrava rana zorina crven, dok se iz bate na mahove uje pjevanje ptica. Prije nego li se zavjesa digne, orkestar svira uvertiru pjesme uspavanke.)

Merima:

(Sjedi uz kolijevku, ljulja Raida i uz tihu pratnju orkestra pjeva) "Majka sina u rui rodila, Ruica ga na list doekala, B'jela vila u svilu povila, A pelica medom zadojila, Lastavica krilom pokrivala." (Kad svri pjevanje, polako otkrije malo kolijevku i prislukuje, da li je Raid zaspao.)

Lijepo dijete! Jedva sklopi oi! Ginulo je svu no, k'o to gine sama Premrznula biljka na studenoj ploi... O jadno siroe, tebe goni tama U asima prvim... Zima, mrazom svojim, Pun zmetak bije... (Ustane, uzdahne i gleda okolo.) O kuo harma, Kako te se plaim, kako te se bojim! Nad zaspalom djecom kad ovako bdijem, Sve mislim k'o humke da su, a ja stojim Kao baluk jedan okrnjen i nijem...
Hatida:

(Dotri na lijeva vrata pa povjerljivo i uzbueno kazuje Merimi.) Hanuma, hanuma! Zle nam tice slute O nesrei novoj!... Bie krvi ljute I mejdana!
Merima:

(Zaprepaeno) Kakva?! O nevolje moje!


Hatida:

Silni momci doli pod orujem stoje I apu (Okree se i gleda da ko ne bi bahnuo.)
Merima:

ta, kai! Nee niko znati!


Hatida:

Kad jutros najezde kroz mahalu svati, Hasan-aga hoe, sa momcima svojim, Da uini juri!

Merima:

ta!
Hatida:

Moga mi imana, Sve sam tako ula!


Merima:

(Krei ruke) Da, grdna zemana!


Hatida:

Pazi! Jer goleme krvi ja se bojim!


Merima:

Teko meni, kakva nevolja se pope Na moj vrat, pa titi sve tee i tee I bez nje ne mogu jedne cigle stope! Kuo moja, gdje su tvoje zore svjee?! Ge je tvoj rahatluk?! Ko ti hair uze?! Nita vie nema do jada to ree I emera ljuta i te ljute suze!...
Hatida:

Nevolja je ovo!...
Merima:

Muka! Muka, prava!... Je li Hasan-aga budan il' jo spava?


Hatida:

Ne uje se. No ja mislim Svu no oka stisn'o nije, Jer je jadan!


Merima:

B'jedan, jadan, Pa mi jadom srce bije, K'o to gromom biju tame!... (U daljini se uje molitva mujezina.) Sabah-zora... Idem, idem, Da u bati klanjam, pusta,

Ne bi li me Alah uo I pogled'o okom na me!... (Ode na desna vrata.)


Hatida:

(Rasprema i ureuje sobu.) Ej, zavali dani, ej, zavali doba, Kad nam puna pjesme bjee svaka soba, K'o zumbul mirisa, k'o edrvan vode, Kao gora hladna!... No sve proe, ode!... I sada po svakoj sobi k'o da vrni Sve graku i lete!... Ej, zavali dani!... (Spolja se uje kako Hasan-aga kalje i hoda.) On je! (Hasan-aga uljegne na lijeva vrata, sav blijed i iznuren. Hatida metne pred sredinu minderluka muntaftu i okrene se Hasan-agi.) Hoe kahvu?
Hasan-aga:

(Klimne glavom, na to Hatida ode na lijeva vrata.) Nie, nie mira!... Sve crnja i crnja soba mi je ova! Svakog dana jedna tamnica je nova, Ge me memla bije i zveka sindira... (Hatida donese mangalu u kojoj je uza eravicu pristavljen jedan uti ibrik kahve, pa je pusti pokraj muntafte.) Ge je Hamid?
Hatida:

Doli.
Hasan-aga:

Nek' doe. (Hatida ode, a Hasanaga sjedne na minderluk, prekrsti noge, zapali nargilu, pui i sre kahvu.)

O, to me Svakog dana jadom krha, pusti dome!... (Iz bate se uje gukanje kumra.) Kumre guu. Sabah. Svud mirie badem... Sve pjeva u nebu i na zemlji doli Sve je sretno!... Samo mene jedu boli ...Ej, proljee moje, kako si daleko!... (Na lijeva vrata uljegne Hamid, i uini temenah.) Je l' Hamide, hazur sve k'o to ti reko'?
Hamid:

Valahi, sve hazur i svi smo na broju! Svi ekamo na te i na rije tvoju!
Hasan-aga:

Aferim! Sad hajde, pa kad haber dadem, Po fieke momke nek' dovede Adem!
Hamid:

(Klimne glavom, uini temenah i poe pa zastaje, okree se na Hasan-agu, pa sve tako, dok se ne usudi, pa se opet vrne i stane pred Hasan-agu.) E, nikako, aga, moga mi itaba, Ne begeniem ti konta ne esaba!
Hasan-aga:

Zar, Hamide, ne zna - - Hamid:

Rahmeta mi bab I tako mi dina i tako mi abe, Vjeruj mi, to za me selamet bi bio! Ja lje u se ne bi' tako kahar lio, Niti li bi' stoga ja inio svae, Niti li bi' muku ja muio dugu! Te puati enu a uzeti drugu, Izbirati voe koje ti je slae; Il' k'o demek, da ja staru kapu ovu Sad zavitljam s glave pa obuem novu, ta mi je to, biva?!
Hasan-aga:

Hamide, a ko bi Vie 'naku na'o!


Hamid:

Alahovoj robi Nema ti karara! Za sedam denika Sedam bi' ih, valah, doveo tebika! Vlah bio te nebi! Odmah me iz topa! Ima ih, k'o Mostar smokava i dropa!
Hasan-aga:

Tebi je do ale!
Hamid:

A zato bi zaman Kahario sebe?! Danum, ta su ene?! Evo mi je sada uprav altmi sene, A dosad ih sedam promijenih taman! Pa ta mi je bilo, eto, znade je li?! A, imalah, mislim jo i osmu, beli! Jer je ova mertek, pa sam od nje jandal...
Hasan-aga:

Ne zavrzuj tuda poput kakve lude! Hajde!


Hamid:

(Uini temenah i odlazei okrene se publici.) E, dina mi moga, ba je pravi mandal! (Ode)
Hasan-aga:

(Vie za Hamidom) Neka mi u redu spreman ogat bude! (Povue dva tri dima iz nargile) Ej, ogate vjerni, ej, ti moje krilo, Ge je doba ono, ge su dani oni, Kad je puno srce rahatluka bilo?! Kao laki vjetar, to oblake goni, Nosio si dugo svoga gospodara Jutrom, i veerom kad se sunce kloni!

Svud sam brao ule i grozde behara Mojoj srei ravne nige nije bilo, Sve od Banje Luke pa ak do Mostara!... Ej, ogate vjerni, ej, ti moje krilo!
Merima:

(Ue na desna vrata; Hasan-aga je susretne i poljubi u ruku.) iv mi bio! (Sjedne na minderluk s desne strane Hasan-agine. Hasan-aga natoi fildan kahve i poslui je posmatrajui njezino blijedo lice.)
Hasan-aga:

to si tako Vazda mutna i blijeda?!


Merima:

Jer me, sine, svuda goni Samo studen i bijeda...


Hasan-aga:

Kako?!
Merima:

Sada batom prooh, Pa sve drem...


Hasan-aga:

S ega?!
Merima:

S mraza...
Hasan-aga:

S mraza, sada kad sve cvjeta!


Merima:

Cvjeta, cvjeta svaka staza... Svaki budak... Sve je isto, K'o to bjee davnih dana;

Po ruama lako prska Bistra voda edrvan; Ispod rose zumbul gleda, Iz behara miris vije; No sve, sine, k'o da cvili I u bolu suze lije... Sve k'o da je srce jedno Pa ga neko ljuto bode, Te sve plae i sve pita: Kuda, kuda Zejna ode?...
Hasan-aga:

(Nabre elo) Ne spominji! Jer to ime Kada ujem, k'o da kane Rastopljeni kurum vreli Ove (uhvati se za prsi) na sred ove rane...

10

Poverite cenu za svaki slucaj na http://www.faceyubook.com

Merima:

Sa bezumlja svoga, sine, Ne pati se i ne trpi! Povrati se polju sree Ge ti zlatni trepte srpi!... Ge si po'o?! O ne huli Onog to nas gleda svijeh! Prespi duu blagom sunca I ne ini mrani grijeh!...
Hasan-aga:

Grijeh?! Grijeh u praznini Njezinog se srca krio!... elio sam tople vatre A tamo je ugljen bio...
Merima:

Je li grjena sabah-zora, Tiha veer i zvijezda; Je li grjena tica ona I glas topli iz gnijezda; Je li grjena rosna grana I meleke plava svila? Onda, sine, vjeruj majci I Zejna bi grjena bila!
Hasan-aga:

Mnogi cvijet opija nas I ljepotom svojom mami, A ne znamo da u sebi

11

Tajno krije otrov sami...


Merima:

Tako zbori jer zla sumnja Tvoju plahu duu muti...


Hasan-aga:

to je brani?! Kad u gori Ja bolovah s rana ljuti'. Sva rodbina oblazi me, Samo ona, kamen goli, Mene nigda da obie! Ah... to boli... boli... boli...
Merima:

Namoj tako! Srce njeno, Kao koljka, biser krije!... Obila bi ona tebe, No od stida mogla nije...
Hasan-aga:

(Sa ironijom) Kakva stida?!


Merima:

Ti zna svijet, Pameti si dosta stek'o! "Azgin kada, pa bez mua Mogla nije!..." To bi rek'o
Hasan-aga:

Mati, mati, da sam samo U njezinom srcu bio, Ona nita ula ne bi, Pa nek' zbori svijet cio! Obila bi, alila bi, I uza me suze lila! Njezina bi ljubav via Od njezinog stida bila!...
Merima:

12

Ne grijei, sine dragi, I ne trpi s kobne tuge! U oblaku srca tvoga Nek' zaigra kolo duge!...
Hasan-aga:

Ne zbori mi o njoj vie!


Merima:

Je li igda srce tvoje Zakucalo za njom jae?! Voli li je?


Hasan-aga:

Volim li je?! A otkuda rane ove?! Otkud, majko, na mom elu Svakog dana bore nove?! Volim li je? A ko drugi Pokori me, ko li svlda?! Volim vie od oiju, Od ivota i evlada!
Merima:

O pa zato ludo gine Skrhan kao grana neka? Pozovi je! Ona samo Na tvoj cigli haber eka!
Hasan-aga:

Sabrana si! Rijei ti samo tihom dobru ue!... No moje su prsi mrtve Kao polja polje tue... Vaj, ti ne zna za junaka da je bruka i rugoba, Poljubiti ruu danas, to je nogom zgazi jue! Ge bi ponos?! Ge bi ime?! Ne, nikada, ni do groba!
Merima:

13

A ti, sine, ne ostavljaj Vie 'vako majku samu! Nee Zejne? Uzmi drugu Prema sebi i svom namu!
Hasan-aga:

Drugu! Drugu! Ne vrijeaj, Ne vrijeaj rane gole! Jer suvie one tite Jer suvie, puste, bole...
Merima:

Gledaj, bistru rosu rano sunce pije, Vjetar behar kida, i no i dan cio u mirisu rua leptir krila mije... Gledaj, ove svaki stvor svoj ima dio, Ko za nj ne zna slii mezaru i robu I cijeli vijek u lancu je bio... Podigni se, ivi! Ne ami u grobu! Ima ula - kidaj i vijence pleti A sa due makni taj mrak i tegobu!... Hajde, moj leptire, po svoj danak leti!...
Hasan-aga:

Povehle su bate moje, Opalo je lie s grana... Odletile zlatne tice Sa premrzlih jorgovana... I dok sunce svuda trepti I radou grije druge. Mene samo oblak sreta I jauci zime duge...
Merima:

Zato cvili kao ptii Kada panu iz gnijezd?! Imaj krila, za oblakom Na te eka sjaj zvijezda! (Zlatija upava i bosonoga, u nonoj kouljici, dotri i zagrli Merimu, dok meutim Hasan-aga skida oruje

14

sa zida, zagleduje ga i isti, a zatim skine i silah pa ga pripae. Govor lica ne prestaje.)
Merima:

Oi moje!
Zlatija:

Je li davno sabah bio?


Merima:

Nije, zlato. Tek je leptir poletio.


Zlatija:

Da zna, samo, neno, ta sam noas snila!


Merima:

Priaj, duo! Tvoja pria mi je mila!


Zlatija:

U kafezu mome jedna tica poja. Ne znam kako, samo prhnu tica moja. Onamo je, gori, magle zaklonie; Ja plai! No ona ne vrati se vie. O, da znade neno, kakva li je bila! Grlo joj crveno, a zlatna sva krila!
Merima:

Kako ti je govor sladak! K'o da, nege, ispod grma, Neto ape potok mali, ist i sjajan kao srma! Pjevala bih, plakala bih, Kad ti sluam rije meku! Gle, za tvojom zlatnom ticom Sad i moje suze teku... (Ubrie suze i okrene se Zerini, koja se probudila, podigla glavu pa se osmjehuje.) Ustaj i ti, zlato! Hodi neni, hodi! (Zerina dotri, bosonoga i upava pa zagrli Merimu.

15

Merima je poljubi pa onda ode na lijeva vrata i doziva) Hatida! Hatida! (Hatida dolazi.) Tamo ecu vodi, Doruak im podaj, haljine obuci, Pa onda nek' skau po bati (djeci) Sad ruci Oevoj pristup'te. (Djeca dotre i poljube Hasan-agu u ruku a on ih pomiluje.)
Hasan-aga:

ive bile!
Merima:

Tako! (Hatida povede djecu; Merima je isprati i kod vrata neto ape s njome.)
Hasan-aga:

(Za se) Kako mi se srce para, Kako li me dua boli! O, moj dome, kuo stara, Ti si meni emer goli!... Ispod krova edovskoga, Ge sam dugo sretan bio, Od poroda srca svoga Bjeati bih samo htio... (Pogleda djecu.) One oi, pogled oni! Ona kosa, meka, gusta! Ono lice, ona usta! Glas, to tako milo zvoni! Sve je, sve je, kao ona!... Ona... ona... Ah... sve ona... (Hatida ode sa djecom.)

16

Merima:

(Gleda kako Hasan-aga za silah zadijeva male puke i jatagan.) Ge se sprema?


Hasan-aga:

(Zbunjeno) U lov, mati, Jer odavno nisam bio. (Tape rukama primiui se lijevim vratima.)
Merima:

U lov ide?
Hasan-aga:

(Izbjegavajui pogled Merimin.) U lov...


Merima:

Zbilja?
Hasan-aga:

(Sve vie zbunjen) Ne vjeruje?! to bih krio?! (Na lijeva vrata ulazi prvi momak i uini temanah.) Hajde reci nek' sve momke, Odmah amo vodi Adem! (Momak ode)
Merima:

A ta e ti?
Hasan-aga:

Da im praha I olova za lov dadem...


Merima:

Zar sve momke vodi sobom?


Hasan-aga:

17

Vodim, jer sam eljan s nova Hitre drube i veselja I u gori dugog lova...
Adem:

(Sa velikom naoruanom grupom momaka uljegne na lijeva vrata i uini temanah. Svi momci, kao i Adem, dre po jedan deferdar.) Svi smo hazur!

Hasan-aga:

Tako treba! I fieka evo svijem! (Uzme sa astala fieke i dijeli ih momcima, pokazuje

18

kradom oima na Merimu.) Ne kazujte njojzi nita!


Merima:

Ti mi krije --Hasan-aga:

(Trgne se zbunjeno) to da krijem?!


Merima:

(Pogleda Hasan-agi u oi.) Ti se sprema na zlo neko, A ne u lov! Na zlo! Na zlo!


Hasan-aga:

(Pogleda otro na momke mislei da je koji otkrio Merimi njegovu namjeru.) A ko ti je, mati, rek'o?!
Merima:

(Metne ruku na prsi.) Zna li ta je ove, zna li?! Srce, srce, majke tvoje! Ne varaj ga! To je denet, Ge aneli tvoji stoje! Kada nou spava, ono Uz jastuk se tvoj prikrade, Pa ti gladi lik i kosu I sve tvoje misli znade!... K'o Alah te svakog asa, Iz svakoga gleda kuta! Ne varaj ga!... Okani se Zla juria i zla puta!
Hasan-aga:

(Zbunjeno)

19

O emu zbori?
Merima:

O mukama, O nevolji svojoj zborim! Zar da opet raskida mi Jadno srce jadom gorim?! Put svatova momke kupi I o svojoj radi glavi! Okani se zla mejdana I drumove ne krvavi!
Hasan-aga:

(Bolno i gnjevno.) Mejdan, mejdan! Nek' u krvi Utope se boli dugi! Zar za moje ive glave Da je sebi vodi drugi?! Ne! Ponosa ne dam svoga, Ni obraza, niti nama! Kada vie moja nije, Nek' do smrti bude sama! (Zgrabi sa astala svoj deferdar.) Hajte, momci! (Poe naglo na desna vrata a momci za njim; no Merima im put presijee, stane na vrata i rairi ruke.)
Merima:

Ni koraka! Natrag! Natrag! Znajte, samo Preko svoje mrtve glave Pustiu vas!
Hasan-aga:

Mati ---

20

Merima:

(Srdito mahne rukom prema Hasan-agi.) Tamo! (Pogleda na momke koji su ustuknuli.) Momci vrsni! Ne bila vam Materina teka hrana, Ne inite grdne kavge, Ni juria, ni mejdna! U mene je sin jedinak, Moe ludo glavu dati! Na dumana kad bi i'o alila ga ne bi mati! No svatovsku krv da lije, To su meni muke tvrde! Jer mejdani taki, momci, Glas junaki ruglom grde! Ovaj dom je vazda bio Na ponosu i na nmu! Pa zar jutros da se srui U rugobi i u sramu?! Zar bih vie igda mogla Meu svoje druge stati?! Ne koljite srce majke, Ako znate to je mati! (Zaplae)
Adem:

Hasan-aga, ne ljuti se, Nek' ti nas ao nije! Tvoja volja, naa volja! Ali ko e, ko li smije Pregaziti srce ovo, to ga pred nas majka mee?! Tvoja rije velika je, Al' je srce majke vee! (Uz desni zid prisloni i ostavi svoj deferdar.)

21

Evo puke! Ja koraka Dalje neu!


Prvi momak:

Neu ni ja!
Drugi momak:

Ni ja!
Trei momak:

Ni ja! (Svi momci prislonie svoje deferdare uz Ademov deferdar, dok Hasan-aga za cijelo vrijeme hoda gore dole, mrko pogledavajui na momke.)
Merima:

Tako, momci, Nek' vam svaka srea sija! Ge kroili, svuda na vas Pad'o zlatni behar s grana! Sretao vas miris rua I pjevanje edrvan! Ko bi milost vaeg srca Nagraditi ikad znao?! Hoete li blagoslova, Blagoslov vam Alah dao! Hoete li blaga? (Trgne sa grla zlatnu ogrlicu.) Evo! Halal bilo!
Adem:

(Ganuto odbijajui dar.) Hvala, hvala!

22

Ne trebamo nita vie, Srce si nam svoje dala!


Hasan-aga:

(Merimi) Ti mrijeti ne da robu, A smrt mu je ivot cio! (Jurne sam sa deferdarom na vrata, no Merima mu put preprijei.)
Merima:

Uini li tu rugobu, Proklet, sine, proklet bio!


Adem:

(Hasan-agi) Nema kuda! Svi bi s tobom, Nit' se kogod smrti boji! No ovo je boji bedem (Pokae rukom na Merimu.) Gledaj, ovdje majka stoji!
Hasan-aga:

(Ljutito zavitla svoj deferdar.) Za kadiju Imotskoga Zar da onu vode svati, to je silnom Hasan-agi Ljuba bila, zna li, mati?!
Merima:

Je li ona kriva za to, Je li, reci?


Hasan-aga:

Pita jote?!
Merima:

Ona tebe i sad ljubi!


Hasan-aga:

Ljubi srcem bez milote!...


Merima:

23

Ne grijei! to na isto Sunce baca sram i rugu?! (Na avlijskim vratima uje se halka.) Neko zvei. Ko e biti? (Promoli glavu kroz prozor i vie sluge.) Otvorite! (Vrati se Hasan-agi, koji je meutim zlovoljan i namrten sio na minderluk pa pui.) Makni tugu, Makni oblak s ela svoga I utoli bol oajni! Budi more, to u asu Zlih vjetrova i oluj, Na al baca biser sjajni!...
Hasan-aga:

Zar veseo mogu biti, Kad sam ljuti emer pio?! Obrazinom nigda majko, Ja nijesam lice krio!... (Na desna vrata uljegne Emina i zbaci feredu.)
Merima:

Gle, Emina! (Emina joj pristupi i poljubi je u ruku a ona nju u elo.) ta te jutros Tako rano goni nama?!
Emina:

Ne pitaj me! Sva se, evo, Ledim poput hladna kama!...


Merima:

Je li ti na domu togod bilo?

24

Emina:

Nije! Sluaj! Jutros Zejna porui mi rano Da joj doem. Odoh... Jao, kakva li je, Da je vidi, mati! Sva blijeda, kano Smrt blijeda to je!
Merima:

Moja grdna rano!...


Emina:

Niko ne zna nit' je znao One bole, one jade!... Jecajui zagrli me I cviljeti ljuto stade: "ta mi rade eca moja? Jesu li mi tuna bila, to im vie majka ne da Zagrljaja, niti krila!" "ta mi rade?... Majku zovu... Studena ih zima bije... Ali puste majke nema Na njedrima da ih zgrije"...
Hasan-aga:

(za se) Suze... suze... enske suze...


Emina:

"Hajde, ree, o tako ti Dvori bili sree puni! Hasan-agi hajde, sestro, Pa ga moli, pa ga kuni!" "Kuni, moli, suzom mojom, Uzdasima, bolom svijem! Crnim glasom, crna srca I ranama dubokijem!"
Merima:

25

Smiluj mi se, smiluj, sine, O tako ti tvog evlda! (Plae)


Emina:

(Zagrli Hasan-agu) Ne mui je, brate, vie, Jer u jadu svisnu mlada!...
Hasan-aga:

Neka svisne!... Ne moli me! Zaboravi i ne boluj! Sve vrtove naih rua Pobio je grad i oluj...
Emina:

O kako si pust i hladan Kao ona hladna tama! (Plae)


Merima:

Teko, teko, jadnoj djeci! O grijeha!... O, harma!


Hasan-aga:

to me trai?! to me moli?! Kada, eto, prima svate!


Emina:

Nemoj tako, nemoj brate, Ona i sad tebe voli! Za svatove kriva nije: Zna joj brau! Da to prije Osvete se tebi mladu, Nagnae je ljutom silom! Vrati majku svom evldu, Vrati sreu domu milom! (Plae)
Hasan-aga:

Pustite me!... Za e ovu, to me davi, to me pee,

26

Nema vrela, nema kupe!... Peina je srce moje, Ge se samo gladni boli K'o panteri gladni kupe...
Merima:

Za junaka velikoga Ne prilie enske boli! Ranjen or'o suncu leti I tek mrtav pada doli!...
Hasan-aga:

Pa ako sam junak velik I moj bol je velik tako! Silan, velik, Ljut, k'o elik, Visok, irok, kao pak'o!... On je poar, vatra adska, to se penje, bukti, prask, I do samog neba stie, I baca me, rui, die, Bije, Rije, Para, Zgara I mod mene pep'o stvara!... ...Ah...
Emina:

O, uj barem jednu molbu, Ako znade ta je mati! Pa kad jutros prou s njome, Ispred tvoga dvora svati: Na rastanku, jo jedanput, Nek se jadnoj eci svrne! O smiluj se, preklinjem te, Na bol crni majke crne!...
Merima:

O emerna jutra! O emerne ae!


Emina:

27

(Zagrli Hasan-agu) Ne razmiljaj vie, ljubavi ti nae!


Hasan-aga:

(Odmahne rukom.) Eto, nek' se svati... (za se) Mui muko! Mui, Raskini me svega!...
Emina:

(Ogrui hitno feredu.) Idem, nek' bar kane Kap sunca sred bola i njezine rane!...
Merima:

(Upada u rije.) Kap najcrnje sree... Kap najcrnje ui... (Emina ode a Merima se okrene Hasan-agi.) Moli se Alahu nek' ti prosti!...
Hasan-aga:

(Sa bolnim prijekorom.) Mati --Zlatija i Zerina:

(Dotre na lijeva vrata, Zlatija nosi granu beharaa Zerina dri za krilo jednog bijelog leptira koji treperi.) Neno, neno! Vidi, vidi!
Merima:

(Spusti se na koljena pa prigrli i ljubi djecu, dok je mraan i blijed Hasan-aga klonuo na minderluk

28

i uhvatio se za elo.) Srca moja! Krila moja!


Zlatija:

(Pruajui behar.) Ubrala sam tebi, neno, Evo: na ti!


Merima:

Neka, neka, Mile oi! Duo meka! Nije, nije behar za me, Nit' ga staroj neni nudi! Ti ga nosi i mirii I k'o behar tako vazda, Mila duo ista budi!
Zerina:

A gle, neno, ja leptira Uhvatila! On na ulu a ja lako Pa za krila!


Merima:

E. vjeta si, blago moje Najmilije! Kad i sreu vidi tako Uhvati je! A sad pusti, pusti krilo Svom leptiru! Neka leti svojoj kui, Svome miru!...
Zerina:

A zar leptir ima kuu?


Merima:

Ima duo.
Zerina:

29

A ge mu je?
Merima:

Tamo, ge se bumbul uje I kosovci iz gnijezda... Danju mu je krov od sunca A u noi od zvijezda...
Zerina:

Pa kako on spava, neno?


Merima:

Spava, blago, kao i ti!


Zerina:

Je li 'vako, (pokae rukom na duek) na dueku?


Merima:

Radoznale oi moje, On postelju ima meku: Dueci mu rosni uli I zumbuli, A jastuci, ljiljani rani I melka...
Zerina:

A ima li leptir neno, I pokriva kada spava?


Merima:

Ima duo! Pokrije ga Tihog neba svila plava!... Pusti, pusti, ne mui ga, Zlato vie! Na domu ga majka eka, I uzdie... (Zerina se propne na minderluk, provue ruku kroz demire prozora, pusti leptira, pa poto malo postoji gledajui kako leptir veselo otreperi preko behara, vrati

30

se opet Merimi. Iz daljine uje se po koji svatovski metak i glas zurne, nato se Hasan-aga trza, ustaje, prislukuje i nemirno hoda. Govor lica ne prestaje.)
Zlatija:

Pa zar leptir ima majku?


Merima:

Ima rno! Ona misli na leptira Neprestano...


Zlatija:

Pa imamo i mi majku, Je li, neno? (Hasan-aga se trgne i uzdahne.)


Merima:

(Gotovo kroz suze.) Ah... imate, moje srce Razoreno!...


Zerina:

Pa kada e doi? Hoe li je zvati? Otila je davno!...


Merima:

(Ganuta do suza okrene se Hasan-agi, koga takoer duboko diraju rijei Zerinine.) Hasan-aga, u li?! Pitaju te eca kud im ode mati! Odgovori eci gdi je majka, gdi je?! (djeci) Sad e, sad e doi, otrgnuti uli, Tugo, tugo moja!...
Zlatija:

31

Pa zna li k'o prije, Neka, neno, vazda s nama majka bude!


Merima:

Hoe duo!... (Grcajui) Ko bi sada nijem bio? Ko na ove glase ne bi suze lio? (Okrene se Hasan-agi.) Hladan li si, sine, poput hladne grude! (U blizini zauje se tiho svatovsko pjevanje: "O jabuko zelenilo, zelen ti si rod rodila! Na tri grane tri jabuke na etvrtoj soko sjedi." &im se pjesma zauje Zerina i Zlatija potre i propnu se na miderluk, provuku glave kroz demire prozora i sluaju. Govor lica ne prestaje.)
Hasan-aga:

Ono nije pjesma, nije! Ono graku tice crne... I motika tvrda na me Sada hladnu zemlju grne... (Pjevanje se sve vie i vie gubi i nestaje ga, samo na mahove uje se po koji metak u daljini.)
Hasanaginica:

(Doe sa Eminom na desna vrata i zbaci feredu. Sva je blijeda i bolom istrzana, te njezina rijetka ljepota jo vema zanosi. Na njoj treperi bogato nevjestinsko ruho. Pri zbacivanju ferede, odmah ugleda Merimu i pane joj jecajui u zagrljaj.) Mati moja, mati moja!...

32

Merima:

(Ljubi i grli Hasanaginicu.) Moje sunce! Moje milovanje! Moja Zejno, moje radovanje!...
Hasanaginica:

(Istrgne se iz Merimina zagrljaja.) Ge su eca, ge su eca moja?!


Zlatija:

(Na glas majke trgne se i zajedno sa Zerinom potri sa prozora Hasanaginici.) Mama, mama! Blago nama, Blago nama!
Zerina:

Mama! Mama! (Oboje panu glavama u krilo majino i obgrle je.)


Hasanaginica:

eco moja! eco moja! (Jecajui klone uza djecu pa ih grli i ljubi. Merima i Emina neprestano plau i briu suze.)
Hasan-aga:

(Za se) Ni rane me nisu pekle, K'o to ovaj glas me pee...


Hasanaginica:

Otrgnuta srca materina, Izvaene oi materine, Kako u vas pregorjeti tuna?!...


Merima:

Teko meni ta sam doekala!...


Hasanaginica:

Od kad vas ostavila majka, 33

Od tad majku sunce ostavilo! Od kad majka ne uje vam glasa, Od tad majka radovanja nema! Od kad pusta ne grli vas majka, Od tad majci srce prepuknulo!... Otrgnuta srca materina, Kako e vas pregorjeti majka?!
Merima:

(Hasan-agi) Kako su ti srca otkucaji tupi!... Jo jedanput evo na domu ti sree! Jo jedanput Alah na te ruku mee Osvrni se, vidi i suncu pristupi!...
Emina:

(Hasanaginici koja se priljubila uza djecu i ne puta ih.) Hajde, Zejno, ekaju te!...
Hasanaginica:

ekaju me grude zemlje I mezari, rane ljute!... (djeci) Zbogom mili tii moji, Kratko li vas, jadna hrani'!... Zbogom moji uli prvi, Zbogom moji jorgovani! Zbogom krvi srca moga, Bog vam svaki hair dao!... Zbogom moje radovanje!... ...Jao meni... jao... jao... (Jedva se digne i njezin boni i oajni pogled susretne se s pogledom Hasanaginim i posrui jedva doe do kolijevke i uza nju klone, otkrije je do polovice, i jecajui pone ljubit Raida.)
Zlatija:

34

(Zbunjeno i ne znajui ta se dogaa, doe sa Zerinom Merimi.) Zato, neno, majka plae?
Merima:

(Grcajui i ljubei djecu.) Od radosti... jer vas dugo Milovala majka nije...
Hasanaginica:

(Gleda Raida) Kako si mi zlatan, sine! Kako si mi tih i miran, K'o da tiha kaplja rose Na zelenom listu spava! Kako si mi lijep, snago! Kako si mi sjajan, duo, Kao da je u beici Oi svela sabah-zora! (ljubi ga)
Hasan-aga:

(Za se) Nita vie ne znam, nita! Ge sam ovo, ge li stiem?! Il' po meni zemlja pada?! Il' se opet mrtav diem?!
Hasanaginica:

Spava, moje krotko janje! Spava, moje milovanje, I ne znade da te suzom, Moj ljiljane, majka rosi... Spava... Sanja majku svoju... A ne znade, duo moja, Da poljednjim poljupcem te Na rastanku majka ljubi... I da vie nikad nee Milovati tvoje kose, Niti e te, mili sine,

35

Ikad vie tuna majka Uspavati pjesmom slatkom!... Nikad vie... nikad vie...
Emina:

(Koja od bola ne moe da slua vie naricanje Hasanaginice.) Hajde, Zejno! Dosta... dosta!...
Hasanaginica:

Pusti sestro, jo jedanput Da napojim ljiljan rani... Da mi ne bi edan bio Tihe rose, suza mojih!... Pusti samo jo jedanput Da iljubim oi svoje!... Jo... jedanput... zbogom... sine... Jo... jedanput... zbogom... duo... (Izdahne drei poljednji poljubac na licu Raidovom.)
Hasan-aga:

(Sav ganut do suza dotri Merimi, zgrabi joj ruku i poljubi.) Majko, majko, ja joj pratam!
Merima:

(Kao da je van sebe od radosti) Prata sine?!


Hasan-aga:

Pratam, majko! (Pojuri Zlatiji i Zerini i toplo ih pone ljubiti.)


Merima:

Blago meni, danas i do vijek!


Emina:

36

(Radosno drmajui Hasanaginicu za rame.) Ustaj, Zejno! Veseli se! Zejno, Zejno! (Sagne se, uzme Hasanaginicu za ruku, gleda je, drma i kad vidi da je mrtva vrisne.) Jao majko, jao! Zejna mrtva! Zejna ti je mrtva!
Hasan-aga:

(Skoi sav poraen.) Zejna mrtva! Veli, Zejna mrtva! (Spusti se uz Hasanaginicu, uzme je za ruku, drma je i gleda. Govor lica ne prestaje.)
Emina:

(Plaui) Mrtva, brate!...


Merima:

(Koja je skoro van sebe i jo kao da ne vjeruje u kobni glas.) Nije mrtva, nije!... Vara ona... vara... sine... je li?!...
Hasan-aga:

(Grcajui bolno i oajno okrene se Merimi.) Ne vara te, ne vara te, mati, Mrtva Zejna, mrtva nam je Zejna!... (Zagrli i poljubi Hasanaginicu, pa alou poruen ode i prisloni elo uza zid i jeca.)
Merima:

(Kao pokoena klone uza Hasanaginicu.) Moje sunce, kratko li mi sinu, Moja sreo, brzo li mi minu!...

37

(Od bola i plaa sva se strese.)


Zlatija:

(Koja ne pojmi uasnu katastrofu, ali videi kako svi plau i ona hoe gotovo da plae, pa poe Merimi, dok je meutim Emina prigrlila Zerinu pa je jecajui ljubi.) ta je, neno, majki?...
Merima:

(Zagrli Zlatiju i ljubi je.) Sirotice moja, Spava... spava majka: - tica, to ti poja, Odletila nebu... oblaci je skrie... I nje nema vie... i nje nema vie...
Hasan-aga:

(Blijed kao smrt, poruen i od bola kao van sebe uhvati se za kose, i kroz suze gleda na mrtvu Hasanaginicu.) I nje nema vie... i nje nema vie...

- ZAVJESA -

1910.

38