elik (ndo ili ocal) je slitina eljezoa s ugljikom (2,06%).

Pri veem udjelu dodanih kemijskih elemenata za legiranje moe udio ugljika biti i neto vei od 2,06% ugljika. Gotovo sva koliina proizvedenog sirovog eljeza iz visoke peiprerauje se u elik, jer su njegova mehanika svojstva mnogo bolja od svojstava eljeza. Primjena eljeza je prvenstveno u obliku elika, a manje kao sirovog ili lijevanog eljeza. Odlikuju se velikom vrstoom, tvrdoom, ilavou, mogunou lijevanja i mehanike obrade, te velikom elastinou. Rabi se za izradu mostova, automobila, brodova, eljeznikih vozila i pruga, golemih graevina, ali i za sitnice nune u svakodnevnom ivotu poput igle ili spajalice. elik proizveden recikliranjem (olupina automobila, starih eljeznikih tranica i neupotrebljivih lokomotiva), elik je za sutra za budunost. U elinim spremnicima moe se skladititi koncentrirana sumporna kiselina jer pasivira eljezo, to je dokazano pokusom. Proces prerade eljeza u elik je zavren kada je postignut odgovarajui sastav taljevine. Tim postupkom nastaju takozvani ugljini elici, neotporni na koroziju i visoke temperature. Najmoderniji nain dobivanja elika je u elektropeima (elektroluna pe i elektroindukcijska pe). U njima se prerauje i elini otpad, kao i islueni (izrabljeni) proizvodi od elik i eljeza. Dok se u posljednjih 30 godina proizvodnja klasinog elika stalno smanjivala, rasla je proizvodnja elektroelika. Strunjaci pretpostavljaju da e udio elektroelika u ukupnoj proizvodnji kroz sljedeih 10 godina biti iznad 50%. Za razliku od fosilnih izvora energije koji su se prije rabili i zagaivali okoli, elektropei imaju ekoloki izvor energije (elektrinu struju), a i manje su i praktinije od prijanjih. Ova tehnologija omoguena je uporabom grafitnih elektroda budui dagrafit moe podnijeti ekstremno visoke temperature u peima. Kroz elektrode protjee struja jakosti 120 000 A. Pri temperaturi iznad 3 600 C grafit sublimira, pri emu ne nastaje ni pepeo, ni troska. Elektroda jednostavno ispari. Vrlo male koliine ugljika oksidiraju se zrakom u ugljikov dioksid. Grafitne elektrode se nakon 24 sata istroe. Za jednu tonu elika potrebno je 2,8 kg grafita. Na taj se nain dobivaju legirani elici u kojima je maseni udio drugih metala vei od 5%. Visoke temperature u elektropeima omoguavaju legiranje elika s teko taljivim metalima, poput volframa (za vatrostalnost), molibdena (poveavatvrdou i otpornost na koroziju), vanadija i kobalta. Postoje razliiti naini prerade eljeza u elik. Jedan od njih je postupak s istim kisikom, w(O 2) = 99,99% (LD postupak). Kisik se upuhava kroz vodom hlaenu kopljastu cijev pod visokim tlakom, to dovodi do snanog mijeanja taljevine. U burnoj reakciji oksidiraju se primjese. Plinoviti ugljikov(IV) oksid i sumporov(IV) oksid izlaze iz taljevine, a teko hlapljivi fosforov(V) oksid i silicijev dioksid se dodatkom kalcijeva oksida izdvoje u obliku troske. 6 CaO + P4O10 --> 2 Ca3(PO4)2 CaO + SiO2 --> CaSiO3

[1]