ANTIKA

- trajanje: od cca 800. pr. Kr. do propasti Rimskoga Carstva - antika knjievnost obuhvaa grku i rimsku knjievnost - razvoj kulture koju danas poznajemo i kojoj pripadamo zapoinje u Grkoj - knjievnost koja je roena u Grkoj, a zatim nastavljena u Rimu, do danas je Page | 1 ostala temelj i uzor - antiki 'star', ali i 'dragocjen', 'visoko vrijedan' - utjecaj Biblije na europske knjievnosti moe se mjeriti s utjecajem antike - antika je knjievnost uspostavila ideal ljepote i jedino je ona naglasila knjievnosti svojstvenu estetsku funkciju - u Grkoj uinjen zaokret od mitologije prema filozofiji i znanosti mythos suprotstavljen logosu - grka i rimska knjievnost postoje usporedno njihov odnos ini problem tzv. ope i tzv. komparativne knjievnosti jer se radi o dva jezika, dvije razliite kulture - grka knjievnost snano utjecala na rimsku

A) GRKA KNJIEVNOST
- poinje Homerovim epovima oko 800. pr. Kr.

EPIKA
Homer - oko njegova su se rodnog mjesta svaali brojni gradovi (njih 7) - homersko pitanje dvojbe oko njegova postojanja uope - pisac dva velika epa, Ilijada i Odiseja oba epa u potpunosti su usmeno oblikovana Ilijada - ep pisan u vie od 15 000 heksametara (vrlo cjenjen metar kojeg su Grci smatrali darom boga Apolona) - ep govori o Iliju (drugo ime grada Troje), o ratnom pohodu na grad koji biva osvojen, razorez i spaljen nakon duge opsade - opisuje se otmica Helene, najljepe ene na sviju, koju je Afrodita obeala junaku Parisu, a kojoj je on darovao jabuku s nazivom najljepa (osim Afrodite, mogao je birati jo izmeu Here i Atene) - meutim, Helena je bila Menelajeva ena, pa je Paris bio prisiljen oteti Helenu i odvesti ju u Troju Menelaj trai pomo brata Agamemnona, sazivaju Grke s ciljem da se osvete - u radnju se upliu i bogovi: Zeus (koji presuuje u korist svoje ene Here), Atena i Hera (koje pomau Grcima), Afrodita (koja pomae Trojancima) - radnja epa poinje tek pred kraj sukoba te se ograniuje na dogaaje koji su se zbili u posljednjem, 51. danu, uz opisivanje i spominjanje ranijih dogaaja takva e kompozicija postati uzorom gotovo svih velikih epova - opisuju se junaci, njihovi meusobni odnosi, njihova oprema, shvaanja, osjeaji, odnosi s bogovima... - snano su ocrtani karakteri likova Odiseja - pisana u vie od 12 000 heksametara - zbog drukije tematike od Ilijade smatralo se da ju napisao drugi pjesnik (Odiseja naime ne slavi rat) - govori o junaku Odiseju koji se nakon Trojanskog rata elio vratiti na rodnu Itaku, k eni Penelopi i sinu Telemahu - velik dio radnje pripovijeda sam Odisej time postignuta prisnost tona i uvjerljivost - Odisej na putu gubi sve drugove, sukobljava se s mnogim neprijateljskim proscima njegove ene Penelope, ali ih na kraju, uz pomo sina Telemaha, uspijeva pobiti

- kompozicija: radnja se stalno prekida, ep obiluje raznovrsnim epizodama, enja za domom jaa je od ideala besmrtnosti koji mu je obeala boica Kalipsa - ta simbolika postaje temom brojnih djela svjetske knjievnosti - veliina epova nalazi se u tome to opisuju cjelokupni svijet rane antike, svijet ispunjen bogovima i ljudima, nasiljem i obiteljskim ivotom, obiajima, vjerovanjima, mudrou i ludou Page | 2 Hesiod (8./7. st. pr. Kr.) - grki epski pjesnik - napisao je dva epa: Teogonija (Postanak bogova) prva velika umjetnika sinteza pripovijesti iz grke mitologije Poslovni i dani ep napisan kao opomena bratu Perzu koji se pita kako postii i zadrati imetak na astan nain

LIRIKA
- do procvata grke lirike dolazi u 7. i 6. st. pr. Kr. - Grci tada nemaju jedinstven pojam lirike kao knjievnog roda ili lirske poezije - lirsku poeziju povezuju s pjevanjem uz pratnju lire ili frule tek se kasnije razdvaja na meliku (lirsku poeziju izvoenu uz pratnju glazbe) i elegije i jambe (lirska poezija recitirana bez glazbene pratnje) - grka lirsko pjesnitvo utjecalo na cjelokupnu europsku liriku Alkej (7./6. st. pr. Kr.) i Sapfa (6. st. pr. Kr.) - predstavnici himne, patriotske i ponajvie ljubavne lirike - oboje s otoka Lezbosa (tadanje kulturno sredite) - veliku vrijednost ima Sapfina ljubavna lirika (izljevi strasti i opisi njezinih tienica iz kole koju je navodno vodila) lezbijska ljubav - Platon je Sapfu uvrstio meu muze Anakreont (II. pol. 6. st. pr. Kr.) - utemeljitelj jednog tipa lirike anakreontika/anakreontska lirika kratkim i zvunim stihovima slave vedre strane ivota, radosti koje ovjek moe nai u ljubavi, vinu i veselo raspoloenom krugu svojih prijatelja - zbirka pjesama Anacreontea pisana u duhu anakreontske lirike - takvom tipu poezije pripada i posebna vrsta ditiramb lirska vrsta pisana u ast boga Dioniza (inae bog vina i plodnosti) Pindar (6./5. st. pr. Kr.) - svojevrsni utemeljitelj ode - Pindarove ode pisane sveanim stilom, metriki raznolike, podijeljene na strofe i antistrofe - slave pobjednike na Olimpijskim igrama, a ukljuuju i mitove, pohvale bogovima, uzdizanjem vrlina koje su vodile pobjednika i zahvaljujui kojima je pobijedio. - bujna metaforika, dubina misli, uplitanje mitskih dijelova to je omoguilo Pindaru da postane najvei grki liriar i uzor kasnijim pjesnicima oda Ezip (6. st. pr. Kr.) - navodno izumitelj basne saete priice s najee dramskom strukturom, kratke ekspozicije, zapleta i iznenadnog raspleta; prisutna alegorija (kroz likove ivotinja progovara se o ljudima) - njegov ivot kasnije obraen u bizantskoj knjievnosti - njegov zbornik basni obuhvaa i prie koje u strogom smislu rijei i nisu basne - u prosvjetiteljstvu basna se itala u svrhu odgoja i obrazovanja

TRAGEDIJA

- javlja se u klasinom razdoblju grke knjievnosti (5. i 4. st. pr. Kr.) - tematizira strasti, sloene osjeaje, ubojstva, krize svijesti uz mitoloku pozadinu - pitanje podrijetla tragedije, a samim time i kazaline i dramske tradicije Aristotel: tragedija se razvila iz obreda u ast boga Dioniza; slini obrasci prakticirali su se i na grobovima palih junaka - tragedija ima kultno znaenje njezino se izvoenje smatralo sveanou, ali Page | 3 se od pravih obreda razlikuje po tome to ima glumce, izvoae i publiku - tri predstavnika tragedije: Eshil, Sofoklo i Euripid Eshil - najvie zadrao obredni karakter tragedije - smatra se ocem tragedije - napisao dvadesetak drama, sauvano ih je samo 7 - najpoznatije: Sedmorica protiv Tebe Okovani Prometej - Eshila karakterizira obuzetost mitom, povjerenje u tradicionalne, mitom zacrtane vrijednosti - njegova obrada mitskih pria oblikovala novu knjievnu vrstu u kojoj pripovijedanje zamjenjuju dijalozi i monolozi, te dijelovi koje izgovara kor - na scenu uvodi drugog glumca - mnotvo metaforike, uzvien stil i sveana dostojanstvenost Sofoklo - Eshilov nastavlja - usavrava tragediju do nevienih razmjera - napisao je 123 dramskih djela, sauvano samo 7 Ajant Elektra Kralj Edip (idealno ocrtava karakteristike jedne tragedije) Antigona Edip na Kolonu Trahinjanke Filoktet - uvodi treega glumca, umanjuje ulogu kora, naglaava dramsku radnju i dijaloge time je novitetima tragedija dobila preglednu i jasnu kompoziciju - prema Aristotelu, Sofoklo je oblikovao tragediju tako da je postigla savren oblik - zahvaljujui Sofoklu, pokazao je da se kazalite i knjievnost meusobno uvjetuju: scenski prikaz uvjetuje unazad zadani tekst, a taj tekst postaje uvjetovan zahtjevima scene Euripid - za ivota je bio najmanje omiljen (uz ostalu dvojicu), ali slavu stjee tek nakon smrti - od 90 drama sauvano je samo 19: Medeja Hipolit Elektra Ion Mahniti Heraklo Ifigenija u Tauridi Bakhe - najvie pozornosti posveuje psihologiji likova zaetnik i uzor kasnije tzv. psiholoke drame - njega zanima duevna borba likova koje razdiru suprotstavljene strasti i koji stradaju u obratima sudbine - posebno ga zanimaju enski likovi iako ih u dramama ne prikazuje u previe pozitivnom kontekstu, mnogi ga smatraju zaetnikom feminizma

- Aristotel ga, upravo zbog traginosti njegovih enskih likova, naziva najtraginijim od svih pjesnika - esto koristi postupak deus ex machina, slui se prepoznavanjima, metateatarskim efektima, tko je tko itd.

KOMEDIJA
- gr. kmos (veseli ophod); d (pjesma) - pretpostavlja se da je nastala iz veselih i razuzdanih obreda u kojima se slavila Page | 4 plodnost uz izmjenjivanje rugalica, ala i pogrda... - do Aristofana se smatrala pukom zabavom, dok ju on nije knjievno oblikova - oit utjecaj tragedije: vana uloga kora, kompozicija slina tragediji - prolog: uvodni dio komedije u kojem se navijeta radnja drame - parabaza: sredinja pjesma kora upuena publici; agon: svojevrsno natjecanje dvaju aktera drame u kojem jedan obino zastupa miljenje i stajalite autora drame Aristofan (5./4. st. pr. Kr.) - vladao atenskom scenom 40 godina - pripisuju mu se 44 komedije, u cjelosti sauvano ih je 11: Oblaci, Ose, Mir, Ptice, Lizistrata, abe, ene u narodnoj skuptini... - njegove se komedije uvijek bave aktualnim dogaajima, poznatim osobama, kulturnim i politikim aferama - ismijava reformatore i sve koji se zalau za neke nove vrijednosti: u Oblacima Sokrata prikazuje kao karikaturu u Osama ismijava strast Atenjana za parnienjem u abama ismijava nadmetanje Eshila i Euripida za prvo mjesto u tragediji u tom djelu utjelovljuje knjievnu kritiku u suvremenom smislu rijei Menandar (4./3. st. pr. Kr.) - napisao vie od stotinu komedija, a sauvana je samo jedna: ovjekomrzac - njegove su komedije nadrasle statinost i shematinost radnje izvrsnim karakterizacijama likova, zapletima i uspjelim dijalozima

FILOZOFIJA, HISTORIOGRAFIJA, RETORIKA

- filozofija je produkt grke kulture i duha, a zapoela je kao kritika knjievnosti u knjievnosti je vidjela uvara mitologije, a nastojala je suprotstaviti se mitolokom miljenju Platon - pie dijaloka djela u kojima kao glavnog sugovornika uzima Sokrata (Fedon, Gozba, Protagora, Gorgija, Teetet, Parmenid...) - knjievna je obrada u tim djelima primjer izvanredne proze Platon se smatra preteom one knjievne vrste koja je nazvana sokratski dijalog, na temelju kojeg se razvio i novovjekovni roman Aristotel - za knjievnost je vano njegovo djelo Poetika koja je dugo smatrana temeljnim spisom cjelokupne kasnije znanosti o knjievnosti - za njega je knjievnost bila oponaanje stvaralake djelatnosti same prirode - uveo je razlikovanje temeljnih knjievnih vrsta te je pokuao tako opisati knjievna djela da se na temelju toga mogu zakljuiti zakonitosti knjievnog oblikovanja - prvi teoretiar knjievnosti u povijesti - historiografska umjetnikog izraza Herodot proza snano utjecala na razvoj svekolikog proznog

- otac povijesti - do viskog je stupnja razvio umijee pripovijedanja - njegove Povijesti imaju onoliko snanu ulogu u knjievnosti kao to Homerovi epovi imaju u epskoj poeziji

razvoju

pripovjedne

Tukidid - djelo Povijest peloponeskog rata postavlja prve temelje povijesti kao znanosti Page | 5 - retorika je vana kao govornika praksa i kao teorija govornitva - u staroj je Grkoj retorika bila visoko cijenjena jezina djelatnost - predstavnici: Demosten i Isokrat

DOBA HELENIZMA
- doba kada se mijenja poloaj, znaenje, vanost i svrha knjievnosti - dolazi do decentralizacije kulturnih sredita uz Atenu, javljaju se Aleksandrija u Egiptu i Pergam u Maloj Aziji; neto kasnije jaa i Rim - za ivot knjievnosti vani su i bibliotekari u Aleksandriji i Pergamu osim skupljanja i uvanja rukopisa, oni zapoinju rad na onome to danas nazivamo filologijom i povijeu knjievnosti Teokrit (4./3. st. pr. Kr.) - osniva lirske vrste zvane idila, tj. bukolska (pastirska) knjievnost - sauvalo se 30-ak Teokritovih idila opisuje ivot pastira koji uvaju svoja stada i pjevaju o ljubavi s pastiricama, zapaajui pritom ljepotu prirode uz ugoaj oputenosti i zadovoljstva, o ivotu neoptereenim svakidanjim brigama - bijeg od svakidanjice prisutan je i u tzv. helenistikom romanu od kojeg je najpoznatiji Dafnis i Hloja, pisca Langa pastirska tematika - prema miljenjima mnogih teoretiara, tada je zapoela tradicija romana kao knjievne vrste

B) RIMSKA KNJIEVNOST
- naziv rimska knjievnost uglavnom se koristi za knjievnost pisanu na latinskom jeziku od 3. st. pr. Kr. pa do sredine ili kraja 6. st. (propast Rimskoga Carstva) posljednji knjievnik Boetije - rimska knjievnost u irem smislu naziva se latinska knjievnost, a u drugim europskim zemljama (kao i u hrvatskoj knjievnosti) naziva se latinizam - rimska se knjievnost razvijala pod snanim utjecajem grkog shvaanja knjievnosti preuzela je temeljne knjievne oblike i brojne knjievne vrste - postpuno gradi i svoj vlastiti sustav knjievnih vrsta - osobitost rimske knjievnosti je ta to je tijekom 8 stoljea zadrala jedinstevni jezik, koji se od 2. st. odreuje kao jezik knjievnosti Tit Makcije Plaut (3./2. st. pr. Kr.) - najvei rimski i svjetski komediograf - nije bio do kraja usmjeren na obrazovanu publiku, emu svjedoi jezik kojim je pisao, tematika, njegova sklonost pukom humoru... - napisao je 130 drama, a sauvano ih je 20-ak: up (krtac), Hvalisavi vojnik, Bakhide, Trogroka, Menehmi, Amfitrion, Sunji, Konpoas, Pseodolus, Mali Kartaanin... - glavni mu je uzor bio Menandar, ali se nije u potpunosti povodio za njim njegove komedije nose epitet plautovske komedije ija su glavna obiljeja: komika situacije od prizora do prizora izmjenjuju se smijene zgode i nezgode, jezine ale, dosjetke, podrugljive karakterizacije tipizirani likovi stari krtac, madi i naivni ljubavnik, domiljati sluga ili rob (oni najee uvjetuju razvoj radnje)

quid pro quo neka vrsta nesporazuma, situacija u kojoj jedan od likova misli o jednoj stvari, dok drugi, mislei da govori o istome, zapravo misli na neto drugo Otkako je Plauta odnijela smrt, tuguje komedija, pozornica je pusta... Tit Lukrecije Kar (1. st. pr. Kr.) - proslavio se djelom O prirodi (De rerum natura) filozofski ep u vie od 7000 heksametara u kojem, potujui zahtjeve knjievne tehnike, stiliziranim Page | 6 izrazom, slikovitim i nadahnutim emocionalnim iskazima obrazlae epikurejsku filozofiju - nastoji epukureizam prikazati u pravom svjetlu ona se ne temelji ni na kakvoj trascedenciji; najvea je srea odsutnost boli i duevni mir Gaj Valerije Katul (1. st. pr. Kr.) - pripadnik je kruga novih pjesnika = neoterici (poetae novi) suprotstavljaju se tada ve ustaljenoj rimskoj tradiciji, pjesnitvo valja njegovati, a uzore pronalaziti u Alkeju i Sapfi te odbaciti ikakvu rodoljubnu i moralizatorsku ulogu - oni ine moda prvi primjer onoga to se danas shvaa kao knjievni pravac - Katulova zbirka pjesama Catulli Veronensis Liber sadri neto dulje pjesniki oblikovane mitoloke prie i raznovrsne lirske pjesme: elegije, rugalice i epigrame - ideal mu je djevojka Klodija (domina) u koju je zaljubljen, koju spominje u svojim pjesmama i kojoj ih posveuje Marko Tulije Ciceron (2./1. st. pr. Kr.) - sredinja linost zlatnoga doba rimske knjievnosti koje se ak i po njemu naziva Ciceronovo doba (80. 30. pr. Kr.) - govornik, teoretiar govornitva, filozof - okuao se u mnogim knjievnim vrstama (ali u poeziji je bio preeeeeelo! -.-) - najvie se proslavio svojim govorima koji pokazuju uzvienost latinskoga jezika i stila, a predstavljaju i primjer uenja svih mogunosti latinskoga jezika - najpoznatiji govori: Za Seksta Roscija (Pro Sexto Roscio), Protiv Katiline (In Catilinam), Filipike (In Marcum Antonium orationes Philippicae), Za pjesnika Arhiju (Pro Archia poeta)... - sauvano je ak 900 pisama koja ine njegovu korespondenciju - na podruju teorije govornitva pokazao se kao najkompetentniji - dva djela: O govorniku (De oratore), Govornik (Orator) sadre niz uputa kako postati dobar govornik - djela filozofske tematike: O dravi (De publica rei), O najveem dobru i najveem zlu (De finibus bonorum et malorum), O akademskoj filozofiji (Academica), Lelije ili o prijateljstvu (Laelius), O dunostim (De officiis)... - bio je i eklektik - zbog svog vrsnog poznavanja grkoga jezika, najveim je dijelom izgradio latinsku filozofsku terminologiju Publije Vergilije Maron (1. st. pr. Kr.) - studirao je retoriku i filozofiju - njegova su tri najpoznatija djela: Bukolike primjer su niskog stila - ima ih 10, a drugi im je naziv Ekloge (Izabrane pjesme) - nastavljaju Teokritovu tradiciju opisa pastirskog ivoga radnja je smjetena u fiktivnu Arkadiju, zemlju u kojoj se moe pronai utoite od okrutne svakidanjice, a u kojoj ueni graani, odjeveni u pastire, pjevaju o ljubavi i miru, raspravljaju o suvremenim prilikama, uz mijeanje legende, mitologije i sna - u 4. eklogi Vergilije navodno prorie povratak Zlatnog doba i roenje mukog djeteta koje e svijetu donijeti mir (aludiranje na Krista) Georgike primjer srednjeg stila

- didaktiki spjev u kojem pie o ratarstvu, voarstvu, stoarstvu i pelarstvu - pisan dotjeranim stihovima, jednostavnom elegancijom stila - smatraju se vrhuncem Vergilijeva stvaralatva Eneida primjer visokog stila - Vergilijevo najvanije i najznaajnije djelo koje se moe vrlo lako usporediti s Homerovim epovima - ep pisan po uzoru na Ilijadu (prvih 6 pjevanja) i Odiseju (drugih 6 Page | 7 pjevanja) ep slijedi homersku tradiciju i pun je zajednikih elemenata s Ilijadom i Odisejom - pria govori o junaku Eneji koji bjei iz razorene Troje jer ga je sudbina odredila kao osnivatelja rimske drave (ako se uzme u obzir da je Eneida pisana po narudbi cara Augusta, onda je sve jasno...August je htio da Vergilije napie djelo koje e u potpunosti obuhvatiti poetke postojanja Rima i tako uzveliati carski rod) - Eneida je nacionalni ep, a glavni junak Eneja utjelovljenje je rimskih vrlina - Vergilije je ovaj ep pisao 10 godina, nije ga uspio dovriti jer je u meuvremenu umro, a i sam nije bio zadovoljan njime pa ga je htio i spaliti

Kvint Horacije Flak (1. st. pr. Kr.) - najvei pjesnik zlatnog vijeka - pisao je krae stihovane vrste koje je sakupio u zbirkama: Epode, Satire, Pjesme i Poslanice - Satire i Poslanice kasnije je nazvao Sermones (razgovori, askanja) - satire odiu laganom ironijom, ocrtavaju likove nametljivaca, lihvara, lakomaca i umiljenih filozofa (=snobova) - njegove Pjesme (Carmina) smatraju se najveim dometom rimske lirike zbog dotjeranog pjesnikog izraza - tematski su raznolike: refleksivne, ljubavne, rodoljubne, anakreontske, prigodnice... - od njegovih pjesnikih poslanica najvanija je Poslanica Pizonima, posveena teoriji pjesnikog umijea, koja je kasnije prozvana Pjesniko umijee (Ars poetica) u njoj su izloena naela knjievnog oblikovanja u skladu s tadanjom retorikom i poetikom Publije Ovidije Nazon (1. st. pr. Kr.) - najitaniji i najpopularniji rimski pisac - djela: Ljubavne pjesme (Amores), Heroide (Heroides), Ljubavno umijee (Ars amatoria/ Ars amandi), Metamorfoze (Metamorphoses), Kalendar (Fasti) - pisao je o svemu to bi moglo zanimati itatelje - pisao je sa suptilnom ironijom, bez uzvienog patosa, ali uvijek jasno, pregledno, u zvunim i skladnim stihovima - ep Ljubavno umijee predstavlja svojevrsnu parodiju: pouava mukarce i ene kako pronai predmet svoje ljubavi, a gotovo struno objanjava umijee voenja ljubavi - Metamorfoze: (metamorphoses = pretvorbe) obrauje opsean niz mitskih pria kojima je zajedniki element pretvorbe (npr. Cezar se pretvara u zvijezdu, Dafne u lovor...) - o mitskim likovima pripovijeda kao o rimskim suvremenicima kroz relativno kratke pripovijesti (kasnija ih je knjievna kritika nazivala mitolokim novelama) - August ga 8. godine alje u progonstvo na Crno more gdje pie: Tualjke (Tristia) Poslanice iz Ponta (Epistulae ex Ponto) - u obje se tualjke ali na teku sudbinu koja ga snala u progonstvu, izraava svoju elju i nadu za povratkom, te nastoji od uglednika izmoliti pomo Lucije Anej Seneka (4. g. pr. Kr. 65. n. e.) - satiriar, filozor i dramatiar

- osobni uitelj cara Nerona - najpoznatiji je po svojim filozofskim spisima u duhu stoicizma najpoznatija zbirka filozofskih stoicistikih spisa je Ad Lucilium (Pisma Luciliju): nakon gubitka keri, tjei svog prijatelja Lucilija, nastojei prikazati smrt kao neizbjenu i jednu viu fazu ljudskog ivota - pisao je i tragedije: Bijesni Herkul, Trojanke, Medeja, Fedra, Edip to su bile tragedije namjenjene iskljuivo za itanje, a ne za izvoenje na pozornici (zato to su obilovale stiliziranim, dugim i patetinim monolozima i dijalozima) Page | 8 prikazi umorstava, samoubojstava, maginih obreda i strastvenih reakcija likova - tematski su obuhvaale grku mitologiju i tragediju - njegova satira Pretvorba boanskog Klaudija u tikvu (Apocolocyntosis divi Claudii) objavljuje ju nakon smrti cara Klaudija, a donosi otru i ironinu kritiku Klaudijeve vladavine - smatra se nekom vrstom tzv. menipejske satire u kojoj se isprepliu proza i poezija s otrom i ismijavajuom notom Gaj Petronije Arbiter ( 66.) - bliski Neronov suradnik1, satiriar i u to vrijeme najpopularniji pisac - iako je bio Neronov dvorjanik, pao je u carevu nemilost priredio je gozbu na kojoj je pred uzvanicima proitao pismo u kojem se ruga Neronu te si je sam prerezao ile - njegova najpoznatija satira je Satiricon sauvani samo 14. i 15. odlomci knjige u rukopisu koji su pronaeni u Trogiru 1653. najpoznatiji odlomak u Satirikonu je tzv. Trimalhinova gozba u kojoj opisuje nadnaravno raskonu gozbu spomenutog lika - ovo je djelo vano jer sadri neke elemente romana, i to novovjekovnog romana opisuje se svakidanjica, u fabulu se uvodi raznovrsna graa - djelo sadri elemnte travestije te lokalnog jezika i stila Marko Valerije Marcijal (1. st. n. e.) - satiriar - najpoznatija zbirka Epigrami sadri 1555 satirinih epigrama u 15 knjiga na temelju toga smatra ga se utemeljiteljem epigrama kao knjievne vrste - teme koje ispreplie su tradicionalne, prigodne, idiline, nadgrobne, ali dominiraju podrugljive i duhovite teme koje na kraju donose poantu - cilj: to krae izraziti stav o svakidanjim dogaajima i osobama, drutvenim pojavama Apulej (1. st. n. e.) - njegovo najpoznatije djelo Zlatni magarac (Asinus aureus) ranije je nosilo naziv Metamorfoze, a govori o mladiu Luciju koji se htio pretvoriti u pticu, ali zbog pogreke pri aranju, pretvoren je u magarca; nakon toga prolazi mnoge patnje i snalaze ga razne peripetije - djelo ima karakter romana, ali zbog duljine umetnutih pria, djelo podsjea na zbirku novela (npr. dio koji odstupa od teme djela je pria o Amoru i Psihi) - djelo je za knjievnost vano zbog ispreplitanja elemenata pustolovnog romana, ljubavi i erotike, elemenata bajke, arobnjatva i simbolike2

SREDNJI VIJEK
TEMELJNE ZNAAJKE
1

Neron je bio veliki zaljubljenik u knjievnost, posebno poeziju, te se i sam bavio pisanjem. U Petroniju je gledao suca (arbiter) koji mu uvijek komentira njegove pjesme, izvedbe itd. Dodue, Petronije mu se nije htio zamjeriti pa je Neronove pjesme uvijek komentirao pozitivno, iako je znao da im je kvaliteta krajnje loa...eto, isto da se zna...inae, Petronije je bio nevjerojatno mudar i u svakom je trenutku znao to Riobradi (kako je nazivao Nerona zbog njegove crvene (kuruzne) brade) eli uti. Na kraju je ipak zavrio na Neronovom popisu cezarovih neprijatelja
2

ovo posljednje ak i ima smisla ako se u obzir uzme to da je sam Apulej bio nevjerojatno sklon okultnom, zanimala ga je magija i arobnjatvo

- druga temeljna epoha europske povijesti knjievnosti - u srednjem vijeku dolazi do preplitanja antike i biblijske mitologije time dolazi i do stvaranja kulture koja se oslanja na Bibliju i kranstvo te na naljee razvijene grke i rimske kulture - trajanje srednjega vijeka: povjesniari smatraju da je srednji vijek trajao 1000 godina (poetak: propast Zapadnog Rimskog Carstva 476.) - kraj srednjega vijeka razliito se datira: pad Carigrada 1453., otkrie Page | 9 Amerika 1492., poetak reformacije 1517. - neki smatraju da se po svojim znaajkama srednji vijek zadrao sve do kraja 18. st. povjesniari knjievnosti srednji vijek traje od polovine 5. do polovine 15. st. - srednji vijek - epoha procesa u kojem nastaje ono to e postati dio europske knjievnosti - uz proimanje grke i biblijske mitologije, istovremeno se dogaa proces i ujednaavanja i razjednaavanja ujednaavanje se oituje u preuzimanju kranstva: mnogi narodi naputaju mitologiju i druge religije, grade kulturu na kranstvu sukladno tome, nastaje kranska knjievnost s biblijskom tematikom i simbolikom - razvija se knjievnost na razliitim nacionalnim jezicima unato tome to latinski ostaje dominirajui, svjetski jezik kranske kulture, pie se na nacionalnim jezicima nacionalna knjievnost - na svjetskoj razini, najbogatija, navea i najureenija zemlja bila je Kina iz vremena dinastije Tang sauvano je vie od 50 000 pjesama od 2000 pjesnica - kranstvo dovodi do novih shvaanja ovjeka i svijeta razvija se teologiju (razraeno, razloito uenje) pa kranski mislioci nastoje pomiriti antiku filozofiju i znanost s kranskom teologijom - vanost samostana institucije u kojima redovnici njeguju kulturu prepisivanja i uvanja rukopisa te novoga originalnog pisanja i knjievno-znanstvenog stvaranja - postaju obrazovna sredita iz kojih e proizai kole sustav obrazovanja zasnovan na septem artes liberales (trivium i quadrivium) trivium je obuhvaao gramatiku, retoriku i dijalektiku (pisanje, govorenje i miljenje), a njihova su podloga bili antiki pisci - teoloko i knjievno obrazovanje dovelo do skolastike - uz knjievnost obrazovanih postoji i knjievnost neobrazovanog i nepismenog naroda (=usmena knjievnost) u kojoj se jo uvijek osjea utjecaj poganske tradicije sukobljavanje kranske i poganske tradicije Aurelije Augustin (4./5. st.) - njegova djela na granici kasne antike i srednjeg vijeka - visoko obrazovan i darovit filozof, uitelj retorike i teolog - obratio se na kranstvo - djela: O Bojoj dravi (De civitate Dei) povijesno djelo u 22 knjige - razrauje Kristovu tezu da njegovo Kraljevstvo nije od ovoga svijeta - govori i o jednosmjernom kretanju vremena i povijesti3: povijest znai propadanje zbog prvog grijeha, ali Krist donosi preokret - kraj povijesti je posljednji sud nakon kojeg nastupa vjenost stoga je vano da se ovjek usmjeri k Bogu i da se naglaava taj odnos jer smo stvoreni za vjenost - Augustin povijest shvaa kao borbu izmeu Boje i vraje drave takva se podjela dogaa preko ovozemaljskih zbivanja te se ni jedna od tih drava ne moe usporediti s nekom konkretnom dravom (za vraju se dravu bore zli, a za Boju dobri)
3

Ispovijesti (Confessiones) knjiga u kojoj Augustin opisuje svoje duhovne borbe kroz ivot do obraenja

nekada se vjerovalo da je vrijeme kruno: ono se ponavlja

- tim djelom razrauje shvaanje ovjekove osobe koja mora teiti spasenju na temelju toga izgraeno je prvo i najvanije knjievno oblikovanje autobiografije (koja je zaokupljena vlastitom osobom, odnosom prema Bogu koji je razumski nedokuiv) - djelo se bazira na introspekciji analiza unutarnjih dilema koje se odnose na ljudske odluke, okretanje prema vlastitoj unutranjosti do te mjere da vanjski svijet postaje nevaan Page | 10 IDEAL SVETACA - njegova je teologija, zbog svog stila i zahtjevnosti, bliska tek obrazovanim itateljima - u puku prevladavaju djela namjenja ponajprije upuivanju u kranski nauk i to kroz ideal ivota koji je olien u ivotu svetaca (hagiografija) utemeljena je nova knjievna vrsta, legenda - legenda ima odreene znaajke (najee): odluka da se napusti svjetovni ivot, poziv s Neba, ivot koji prezire lagodu, tei se odvanosti, odricanju, a na kraju se javlja oduevljenje naroda jer je dobilo novog zatitnika na Nebu - to je svojevrsna pripovijest o etikim idealima i mogunosti ivjelja u potpunoj okrenutosti vjeri IDEAL VITETVA - nastaje u spoju nove vjere i starih ratnikih tradicija - vitez je ratnik bez straha i mane, posjeduje hrabrost i vjeran je svom vladaru, a ujedno posjeduje i temeljne kranske kreposti: istou, pobonost, odvanost, samilost... - ideal viteza najoitiji je u nacionalnim epovima

NACIONALNI EPOVI
Beowulf - (10. st.), engleski nacionalni ep - najstariji sauvani cjeloviti rukopis epa na narodnom jeziku - junaci jo uvijek pripadaju mitskom, a ne kranskom svijetu - pria o kralju Beowulfu koji brani Dance, ubija neman Grendela i njegovu majku te umire od rana zadobivenih u borbi s njom - junak koji ima nadljudsku snagu

- ideal kranskog viteza uspostavljaju tzv. Chansons de geste (=junake pjesme), epske pjesme pisane u desetercu s asonancama; javljaju se u Francuskoj potkraj 11. i poetkom 12. st. - najbolji primjer takvog epskog tipa: Pjesma o Rolandu francuski nacionalni ep - opisuje povratak Kralja Velikog s ratnog pohoda; za vrijeme povratka stradava vojska koju je vodio njegov neak Roland - to se ne bi dogodilo da je Roland puhnuo u udnovati rog Olifand kojim bi dozvao Karlovu vojsku u pomo Roland je htio biti savren junak, mislio je da je hrabar, ali ga ta oholost odvodi u smrt - na samrti se ipak kaje zbog svoje oholosti - Karlo Veliki kranski vladar; Roland kranski vitez velike hrabrosti i asti, njegov se in pokajanja zbog oholosti smatra balansom izmeu tvrdoglave viteke hrabrosti i kranske vrline Pjesma o Cidu (oko 1140.), panjolski nacionalni ep - opjevana povijest Rodriga Diaza de Vivara, nazvanog Cid - fantastini opisi njegovih anegdota, zgoda i nezgoda, ali uz potivanje povijesnih i geografskih injenica - Cid je nositelj i kranskih vrijednosti i nacionalnih karakteristika - izlaganje jasno i pregledno, opisi su kratki, usredotoenost na radnju Pjesma o Nibelunzima (oko 1200.), njemaki nacionalni ep - Nibelunzi = demonski patuljci koji su uvali veliko podzemno blago - proet germanskom mitologijom (opsjednutost neizbjenou smrti i katastrofe), strastvenou i prikrivenim osjeajima likova

- ep govori o junaku Siegfriedu koji to podzemno blago otima Nibelunzima, dolazi na dvor kralja Gunthera kako bi isprosio ruku njegove sestre Kriemhilde uvjet za enidbu je da pomogne kralju osvojiti nepobjedivu kraljicu Brumhildu koja ree glave onim proscima koji ju ne uspiju pobjediti - Siegfried to ini uz pomo nevidljivog plata mislei da je to Gunther, Brumhilda se odlui udati za kralja, ali na dan obiju svadbi, doznaje za prijevaru i odlui se na osvetu: svom dvorjaninu nalae da ubije Sigfrieda, Page | 11 nakon ega se i sama ubija... Slovo o Igoreovom pohodu (12. st.), ruski nacionalni ep Kalavela finski nacionalni ep

VITEKI ROMAN - utemeljio ga je Francuz Chretien de Troyes (12. st.), ujedno najpoznatiji autor vitekih romana uope - djela: Erec i Enida; Yvain, vitez s lavom; Lancelot, vitez s kolima; Perceval u njima oblikovao duh vitetva koji su kasnije romantiari pripisali vijelom srednjem vijeku - najpoznatija viteka legenda je ona o kralju Arthuru i vitezovima Okruglog stola (Solar, 102.str.) - Roman o Tristanu i Izoldi roman kojeg je rekonstruirao francuski mediavelist Joseph Bdier i to na temelju starih verzija iz 12. i 13. st. - govori o ljubavi izmeu Tristana i Izolde, nakon to su popili ljubavni napitak - ovaj je roman idealan primjer kako srednjovjekovni pisac promatra fenomen ljubavi: on ju promatra kao sudbinski dogaaj koji upravlja ivotom zaljubljenih

LJUBAVNA LIRIKA SREDNJEG VIJEKA

- tradiciju kratkih stihovanih vrsta zapoinju trubaduri i vaganti - piu o ljubavi i o drugim temama: smrt, religiozno nadahnue, pjesnitvo - uvode u knjievnost nove jezine i stihovane organizacije, razrauju knjievnu tehniku posveujui pozornost slici zvuka i znaenja, uvode novi tip osjeajnosti itd. trubaduri - profesionalni pjevai i autori pjesama koji se pojavljuju krajem 11. st. na podruju dananje Provanse u Francuskoj, ali se poinje iriti Europom - trubadursku poeziju poinju njegovati i feudalci: Guillaume de Poitiers (smatra se jednim od utemeljitelja cjelokupne trubadurske poezije), Bernart de Ventadorn, Marcabrun, Jaufr Rudel, Bertran de Born - Walter von der Vogelweide najglasovitiji njemaki srednjovjekovni liriar uope - njeguju potpuno novi pristup prema eni, tzv. kult ene pjesnik opisuje svoju gospoju u koju se zaljubljuje, kako mu njegova gospoja (ne)uzvraa ljubav, kako se njegov ivot mijenja zbog ljubavi itd. to je novina u svjetskoj knjievnosti - hvali se i slavi nova ljubav, ponizno treba sluiti eni koja nerijetko ima drugog supruga - kult ene povezuje s tada rastuim kultom Bogorodice ili pak s bogumilskom herezom (sklonost misticizmu i simbolici koja utjelovljuje slike s esto jasnim seksualnim naznakama i uzvienom patetikom istinske religioznosti) - u knjievnosti postaje vana i publika pa dolazi do promjena: iako se jo uvijek pjesme pjevaju ili recitiraju, sve se vie i piu kako bi se itale najvie ih itaju ene iji su muevi zauzeti stalnim ratnim pohodima, lovom i njegovanjem ratnih vjetna - slino vrijedi i za liriku iz glasovitog zbornika Carmina Burana, nastao oko 1230., a nazvan prema bavarskom samostanu Benediktbeuren

- zbornik sadri pjesme na latinskom (njih 250) i na njemakom (55) ili pak u kombinaciji njemakoga i latinskoga jezika - takvu liriku piu vaganti (lat. vagus = lutalica) - lutajui klerici ili nezavreni studenti teologije - njihova lirika sadri elemente vjerske, narodne i antike tradicije, donosi od karnevalskog izokretanja vrijednosti, sarkastine ironije, pa ak do uzvienih vjerskih osjeaja, od raskalaene spolnosti do moralistikog Page | 12 propovijedanja koje upozorava na ovjekovu smrtnost (memento mori) - vagantske pjesme mahom anonime; jedini poznati po nadimku spomenuti pjesnik Archipoeta pjevao na dvoru klnskog nadbiskupa, sredinom 12. st. - pripisuje mu se ironina Ispovijest s poznatim stihom Nakanio sam umrijeti u krmi - vaganati su pisali stilom i jezikom koji su mogli razumijeti samo obrazovani - vagantska i trubadurska lirika moe se povezati sa srednjovjekovnom junakom poezijom i s vitekim romanima njeguju sline ideale vitetva, te ideale izraavaju tako da uvijek postoji konkretno zbivanje i iskustvo koje se moe alegorijski tumaiti - takav je Roman o rui (13. st.), autora Guillaumea de Lorrisa (koji je zapisao vie od 4000 stihova) i Jeana de Meunga (koji je roman dovrio dodavi mu jo 18 000 stihova) - likovi su apstraktni: Strah, Sram, Krepost, Milost, Uljudnost, Ljepota... - radnja se odnosi na otkrie i osvajanje udesne rue koja je simbol ljubavi i izabrane gospoje, a likovi su takoer simoliki oznaeni

SREDNJOVJEKOVNA DRAMA
- nemogunost nastavljanja tradicije antike tragedije i komedije zbog svog poganskog karaktera srednji je vijek kranska epoha koja se bazira na Evanelju i ona mora prikazivati samo ono to je u skladu s njim - drama tada seli u sakralne prostore pa nastaje nova dramska knjievna vrsta crkvena drama ili prikazanja igraju se pred crkvom za vrijeme velikih sveanosti (Uskrs i Boi) - kasnije se poinje povezivati i sa ivotima svetaca - poveznica crkvene i antike drame lei u tome to su se obje razvile iz obreda ta se tradicija kasnije zadrala tek u uim okvirima vezanim uz bogosluje - znaajke crkvene drame: nizanje prizora, prepoznatljivi alegorizam i uvoenje dojmljivih scena i razgovora BIZANTSKA KNJIEVNOST - Istono Rimsko Carstvo, poznatije kao Bizant, postoji od 4. st. do 1453. (pad Carigrada) - nastavak grke knjievnosti helenizma s izrazitom dominacijom kranstva - njeguje drukija estetska mjerila - njezini pisci i filozofi pridonijeli su nastanku i razvitku kulture renesanse IZVANEUROPSKA KNJIEVNOST arapska - predstavnik: Mutanabi uzor gotovo svim kasnijim pjesnicima - pisao je u poznatom arapskom stalnom obliku poznatom kao kasida (pjesma od 25 do 100 dugih stihova, s cezurom i rimom, ustaljene tematike: opisi naputenog logorita nad kojim pjesnik tuguje za prolim danima, nastavlja se opisivanjem ljubavi, a zavrava pohvalama vlastitog plemena i pogrdama neprijateljima) - Tisuu i jedna no ili eherezada pria o lijepoj i mudroj eni koja prianjem odgaa smaknue perzijska - predstavnici: Firdus pisac golemog nacionalnog epa Knjiga kraljeva; liriar Omar Hajjam proslavio poseban pjesniki oblik rubaija

(etverostih s rimom aaba i s naglaenom poantom na kraju) njegova poezija bliska europskoj lirici 19. st. kineska - predstavnici: Li Bai pisao iskljuivo poeziju boemskog karaktera; Du Fu pie o drutvenim problemima, sklon je rezignaciji - obojica se uvrtavaju u sam vrh svjetske knjievnosti - teme: ljubav, priroda, domoljublje, vesela i sjetna raspoloenja

Page | 13

RENESANSA
TEMELJNE ZNAAJKE
- fr. renaissance = preporod; ponovno roenje - jedna od temeljnih epoha svjetske knjievnosti - taj preporod u smislu ponovnog raanja i obnjavljanja staroga nastupa puno ranije, a utjelovljeno je u pokretu humanizma koji se proirio tijekom 13. i 14. st. zasniva se na uvjerenju da se ponovnim otkriem antike, te iscrpnim studijem antike knjievnosti moe postii obnova cjelokupne kulture - elementi renesanse mogu se prepoznati ve krajem srednjeg vijeka: nov tip osjeajnosti uveden preko trubadruske i vagantske lirike, pripovjedni anrovi postaju zabavniji, ironija zamjenjuje ozbiljan i svean ton ranije epike, svjetovna knjievnost potiskuje religioznu, knjievna se djela piu da bi se itala, a ne samo recitirala... - javlja se kao svojevrsna reakcija na srednji vijek poinje doba prosvjete, istine i razuma, nasuprot mranom, pesimistinom srednjem vijeku, opsjednutom iskljuivo brigom za spas due i onostranou - tekoe kod periodizacije renesanse: rjeenje se nastojalo pronai time to je uveden pojam predrenesanse zajedno s renesansom traje od 13. do 17. st. - sama renesansa traje od sredine 15. do kraja 16. st. - neke osnovne znaajke renesanse: nov sustav knjievnih vrsta neki pisci, nastavljajui tradiciju s kraja srednjeg vijeka, piu znaajna i velika djela razvoj europske civilizacije do njezine konane svjetske prevlasti na cjelokupni razvoj utjecali otkrie Amerike, Kopernikovo otkrie, odreeni tehniki izumi, dostignua pojedinih svjetovnih znanosti pronalaze se novi poticaji za razvitak znanosti, nova shvaanja uloge, svrhe i znaenja knjievnosti i umjetnosti sklonost skepticizmu i panteizmu nastoji se naglasiti vanost svjetovnosti i ovjeka kao nositelja najviih vrijednosti pisanje na narodnom jeziku jedino se tako renesansne ideje mogu kvalitetno iriti - snano se istie individualizam sredite promatranja postaje ovjek; on je vrhunska vrijednost Francesco PETRARCA (1304. 1374.) - njime zapoinje epoha renesansne knjievnosti, iako, kronoloki gledano, pripada srednjem vijeku njegova se lirika razvila na tradiciji trubadura i konvencijama slatkog novog stila - jedan od prvih velikih humanista koji je pisao na latinskom jeziku; najvei predstavnik renesanse - stvaralatvo: Kanconijer - zbirka ljubavnih soneta posveenih Lauri di Nove - sastoji se od 317 soneta, 29 kancona, 9 sestina, 7 balada i 4 madrigala - kod opisa svoje ljubavi prema Lauri prati ustaljene konvencije viteke ljubavi

- razlika izmeu Danteove Beatrice i Petrarkine Laure Laura jest knjievno uoblien ideal, ali njezin opis nema ozraje svetosti; ona jest ideal ene, ali njezin je ideal zasnovan na idealizaciji stvarne ljudske osobe - pozornost je usmjerena na unutranjost pjesnika vano je kako pjesnik doivljava vlastitu ljubav, kako se ona odraava na njegov ivot i shvaanja - Petrarca je veliki pretea renesansnog individualizma Afrika ep kojim se bave jedino strunjaci - Petrarkino pjesnitvo tei formalnom savrenstvu, virtuoznoj jezinoj obradi, Page | 14 pjesnikim oblicima pomno oblikovanima prema naelima jedinstva zvuka i znaenja, metaforike i jasnih opisa - kao majstor pjesnikog zanata stekao je mnoge sljedbenike (epigone) pri oblikovanju stihova - produkt tog nasljedovanja petrarkizam posebna pjesnika kola zasnovana na Petrarkinoj pjesnikoj tradiciji - kasnije se javljaju dvije varijante petrarkizma: 1. kariteanski petrarkizam prema imenu katalonskog pjesnika Caritea - vie se nastoji slijediti trubadruska tradicija 2. bembistiki petrarkizam prema imenu tal. knjievnika Peitra Bemba zagovarao je strogo nasljedovanje Petrarke

RAZVOJ NOVELE
- za ravoj krae pripovjedne vrste zasluan je: Giovanni BOCCACCIO (1313. 1375.) - sporno mjesto roenja: Pariz ili Certald - djetinjstvo provodi u Firenzi - studira kanonsko pravo za vrijeme studija razvija interes za bavljenje pjesnitvom - kretao se u krugu bogatog i rafiniranog drutva uenih ljudi, bio je sklon zabavama, erotskim slobodama, kratkim ljubavnim pustolovinama, duhovnim uicima to je utjecalo na njegovo stvaraltvo to je vidljivo iz opisa strasnih, lijepih ena - prijateljevao je s Francescom Petrarcom Dok je Dante jo ovjek srednjeg vijeka u ijem se ivotnom djelu naziru obrisi renesanse, dok je Petrarca ve ovjek renesanse u kojem jo donekle ivi srednji vijek, dotle je Boccaccio u Dekameronu potpuno napustio nasljee srednjega vijeka i postao zaetnikom novih tokova u svjetskoj knjievnosti (Solar, 2003:120) - njegovo najpoznatije djelo je Dekameron (knjiga 10 dana) zbog tog se djela Boccaccio smatra utemeljiteljem novele, krae prozne vrste koja e zamijeniti legende o svecima - tri mladia i sedam djevojaka bjee zbog kuge iz Firenze na neko seosko imanje gdje po svaki dan priaju 10 pria na neku unaprijed zadanu temu - prie su tematski raznolike: neke su poune, neke sentimentalne, neke obrade ve ranije poznatih pria veina ih je ironina, podrugljiva i sklona raskalaenoj erotici - sve su prie uokvirene priom o kugi u Firenzi - struktura tih pria uvijek ista: u poetku se navodi kratki nacrt fabule, napominju se kratki uvodi za svaki dan, svaka poinje ekspozicijom (naznaka glavnih likova, njihovih odnosa...), zaplet, rasplet i poanta na kraju - u Dekameronu naglaena svjetovnost, izrugivanje pokvarenom dijelu sveenstva, mnotvo opscenih opisa ublaenih moralizmom - prie u zbirci okreu srednjovjekovni sustav vrijednosti: vane su svakidanje zgode i nezgode, nema interesa za alegorijski i transcedentni smisao (bitna je konkretna osoba i konkretan dogaaj) - ostala djela: Filostrato, Tezeida (romani u stihu), Filocolo (pustolovni prozni roman), Ninfale fiesolano (spjev) - Boccaccio je imao mnoge nastavljae i oponaatelje, a jedan od njih je i:

Geoffrey CHAUCER (1340. 1400.) - jedan od utemeljitelja engleske knjievnosti - teoretiari knjievnosti svrstavaju ga u srednji vijek, ali zbog znaajki djela Kanterberijske prie pripada renesansi - to je djelo uokvireno priom o hodoasnicima koji se sastaju u krmi i krate vrijeme tako da svatko ispria po jednu priu Page | 15 - u prologu se opisuje svaki hodoasnik koji su pripadnici razliitih stalea i zanimanja (sveenik, vitez, mlinar, odvjetnik, trgovac, inovnik) ti opisi ocrtavaju englesko drutvo toga doba - prie su tematski raznolike, neke su prozi, neke u stihu, neke su nedovrene - sve prie nemaju knjievnu vrijednost - u njima prevladava dobroudni humor, ironija te humanistiki pristup prema ljudskim slabostima i manama

EP
- renesansa na svoj nain obnavlja i epsku vrstu dobiva potpuno drugaije znaajke od srednjovjekovnog epa Ludovico ARIOSTO (1474. 1533.) - tvorac renesansnog epa - njegovo najpoznatije djelo: Bijesni Orlando veliki ep u 46 pjevanja; na njemu je radio gotovo cijeli ivot - nastavak zapoetog djela Mattea Marie Boiarda Zaljubljeni Orlando - viteki ep napisan sa svijeu da vitetvo pripada prolosti tko ga eli oivjeti, mora pribjei mati, ironiji i zadovoljstvu u ispreplitanju sna i jave, ideala i zbilje - Ariostovi vitezovi istovremeno su stvari i idealizirani tipovi vitekih vrlina, kreu se u zaaranom svijetu, njihovi su pothvati nadljudski, ali su im strasti i elje u potpunosti ljudske - imaginarni pejzai i dogaaji iluzije na zbilju (npr. naputanje borbe zbog Orlandove ljubavi u tekom trenutku za kranstvo vjerojatno je aluzija na tadanje tursko napredovanje) - tema fabule: ljubav viteza Orlanda prema istonjakoj princezi Angeliki zbog koje ludi i lud putuje po svijetu, doivljavajui brojne pustolovine - novost u epu: Angelika izabire priprostog vojnika Medora, Orlando se u ludilu ne ponaa sukladno srednjovjekovnom idealu viteza (npr. ubija nedune seljake), nevjernici nisu zlikovci i kukavice, kranski vitezovi zavedeni su lijepom arobnicom Alkinom itd. - slijed fabularnog niza stalno se prekida, pojavljuje se mnotvo likova, ubacuju se nove epizode - stihovi izvanredno dotjerani: ep je pisan u stancama (strofe od 8 jedanaesteraca s rimom ab ab ab cc), zvuni i slikoviti stihovi Luis Vaz de CAMES (1524? 1580.) - najvei pisac portugalskoga jezika - teak ivot: otjeran s dvora, vojnik koji je izgubio oko, protjeran u Indiju, mnogo je putovao, doivljavao brodolome, bio u tamnicama, nakon 17 godina vraa se kui i umire u krajnjem siromatvu - pisao je mnogo: brojne pjesme, tri drame i ep od gotovo 9000 stihova - njegov najpoznatiji renesansni ep: Luzitanci ep nosi naziv prema rimskoj pokrajini Luzitaniji na podruju dananjeg Portugala, a opisuje putovanja Vasca da Game (otkrie puta u Indiju) - autor slijedi tradiciju Homera i Vergilija - mitska pozadina: na strani hrabrih moreplovaca je Venera, a Bakho ih stalno ometa u naumu (slinosti s Vergilijevom Eneidom)

- unato mitskoj pozadini, najbolji su stihovi posveeni ljubavi epizoda o Ines de Castro - elementi nacionalnog epa nostalgija kojom se pjeva o domovini u doba opadanja njezine moi i slave, opisivanje vrlina Portugalaca - na posve drugaiji nain renesansni je svjetonazor izrazio: Nicollo MACHIAVELLI (1469. 1527.) Page | 16 - djela: Razgovori o ratnoj vjetini Firentinske povijesti Vladar spis o politikom umijeu - zbog tog je djela stovren termin makijavelizam njime se oznauje politika i njezina teorija prema kojoj su za stvaranje drave doputena sva sredstva, bez obzira na krenje bilo kakvih moralnih normi - Machiavelli predlae vladaru da zbog plemenitog cilja ne bira sredstva, ukljuivi prijevaru, zloin, pa ak i ubojstva - u djelu prevladava stroga logika izvoenja, jasnoa izlaganja, snana emotivnost, slikovitost... Mandragola komedija - smatra se prvom uspjelom komedijom modernog europskog kazalita - naziv je dobila prema biljci za koju se smatralo da ima udesna svojstva - zaplet se odnosi na prijevaru lakomislena mua - izvrsno ocrtani likovi prevarenog mua, drutvenog parazita i pokvarenog ispovjednika - komedija doarava sliku amoralnog drutva, niske pobude koje pokreu veinu ljudi Franois RABELAIS - napisao je veliku kritiku satiru, tj. roman u 5 knjiga Gargantua i Pantagruel pria o dva diva, ocu (Gargantua) i sinu (Pantagruel) - fiktivni roman u kojem su najpoznatije prve dvije knjige: itov Gargantuin i Herojska djela i prie velikoga Pantagruela; za petu se postavlja pitanje autentinosti - po svojim znaajkama to djelo jo uvijek pripada srednjem vijeku izokree cijeli srednjovjekovni sustav vrijednosti - roman nema vrstu i jasnu kompoziciju sve se svodi na ismijavanje, parodiju, ale i dosjetke, nepotivanje ustaljenih pripovjedakih konvencija - svaka je knjiga zasebno djelo povezano jedino istim likovima, ali prve dvije knjige imaju slinu strukturu: opisivanje njihova podrijetla, roenja i djetinjstva, kolovanja, rata i gozbi, te brojnih doivljaja u koje se umeu i rasprave - zapleta i raspleta gotovo da i nema - autor se koristio nekim knjievnim postupcima na kojima se temelji kompletno djelo: hiperbola preuveliavanje koje se neprestano javlja u djelu - npr. kad se Pantagruelova kobila pomokri, u Francuskoj nastaje poplava; kad se Gargantua pomokrio, utopilo se 260 418 Pariana ne brojei ene i malu djecu (hahahahaha xD xD ) izokretanje ono se bazira na istoj parodiji ismijava se skolastiki nain dokazivanja, odgoj, uenje, razliiti tipovi govora, pa ak i genologija iz Evanelja - sve se svodi na hranu, pijenja, spolne odnose, izluivanja, odmiui se od duha i razuma izobliavanje bitna znaajka tzv. groteske - izobliuju se vrijednosne hijerarhije i povezuje se visoko i nisko, smijeno i krajnje ozbiljno unato tome to se radi o divovima koji se odaju iskljuivo tjelesnim uicima, oni su plemeniti i razumni, imaju nadljudske sposobnosti...

ponavljanje s varijacijama ponavljanje motiva, opisa, knjiga, imena, postupaka, vrste jela u sve se uplie komika i parodija povezana izvrtanjem rijei - igri rijeima teko je prevoditi takve rijei - prisustnost simbolike koja se moe shvatiti i kao alegorija, prisutnost poruke u kojoj izraava svoj svjetonazor - ovaj se roman ne moe svesti ni na kakvu filozofiju autora zanima jedino Page | 17 komika; stvara kombinaciju uene komedije i uline knjievnosti

RAZVOJ ESEJA
- za stvaranje nove knjievne vrste zasluan je: Michel Eyquem de MONTAIGNE (1533. 1592.) - smatra se utemeljiteljem eseja ili ogleda, zahvaljujui svojem djelu Eseji - pri oblikovanju nove knjievne vrste oslanja se na rimske autore (najvie na Seneku) - nema pripovijedanja, propovijedanja niti ikakvih izlaganja: slui se obrazlaganjem i dokazivanjem primjerima, bez podreivanja nekom misaonom sustavu, doktrini ili svjetonazoru - razmilja na temelju osobnog iskustva, a ironijom se suprotstavlja gluposti, dogmatizmu, prijetvornom moralizmu i nehumanim postupcima - jezik je jednostavan, izvan svih spekulativnih sustava, rasprave su jasne, slikovite i uvjerljive

LIRIKA I PJESNICI PLEJADE

- renesansa stvara novi tip lirike - predstavnici tog novog, renesansnog tipa lirike: francuska pjesnika kola PLEJADA (nazvana prema zvijeu) - predstavnici te kole: Pierre de Ronsard i Joachim Du Bellay - znaajke te kole: otvoreno suprotstavljanje srednjovjekovnoj lirskoj tradiciji traenje uzora u antikoj i talijanskoj knjievnosti pjesniki oblici: ekloge, satire, ode i elegije Petrarkin sonet kao uzor kod odabira pjesnikih oblika obnavljanje aleksandrinca stari (i najugledniji) francuski stih - svoje nazore obrazlau u manifestu Obrana i slavljenje francuskog jezika potpisao ga je Du Bellay, a taj e manifest posluiti kao uzorak pri sastavljanju manifesta drugih knjievnih pravaca - u manifestu se polemiki i pomalo patetino nabrajaju mogunosti knjievnog oblikovanja u francuskom jeziku, obrazlae se i knjievna teorija koja se oslanja na Horacija - poziva na preporod francuske poezije Ronsard Du Bellay - voa kole i njezin najbolji liriar - navodno bolji pjesnik od Ronsarda - pisao je filozofske, politike, - zbirka aljenja irok raspon prigodne i pastoralne stihove tema i raspoloenja, od idilinih - nacionalni ep Fransijada nije ugoaja do satire visoko cijenjeno djelo - ostale zbirke: Rimske starine, - ljubavne pjesme: Ljubavi, Soneti Olive, Seoske igre posljednja Heleni knjievna obrada koja se zbirka (Seoske igre) prerada je po kvaliteti moe mjeriti s latinskoga pjesnika Andrea Petrarkinom lirikom Navagera ta se zbirka cijeni zbog umijea izraza na drugom jeziku Ariosto i Cames uspostavili su tako uzorke renesansnog epa, Boccaccio novele, Montaigne eseja, Rabelais novog tipa komike, a Petrarca i pjesnici Plejade lirske poezije.

(Solar, 2003:129)

CERVANTES & SHAKESPEARE

- renesansa je najvei domet postigla u drami i romanu - dva najvea pisca tih knjievnih vrsta: M. de Cervantes i W. Shakespear Miguel de CERVANTES SAAVEDRA (1547. 1616.) Page | 18 - bio je ratnik koji je u bitci kod Lepanta izgubio ruku - pri povratku iz te bitke, zarobili su ga turski gusari, te je proveo 5 godina kao zarobljenik u Aliru - kad se vratio kui, zbog siromatva se prihvatio poreznikog posla, da bi na kraju zavrio u zatvoru - umro je u siromatvu i samoi - pisao je lirske pjesme, objavio je osam drama: komedije: Alirski dogaaj, Pedro de Urdemalas, Opsada Numancije pastoralni roman: Galatea pustolovni ljubavni roman: Zgode Persilasa i Sigismunde satiriko-didaktika poema: Put na Parnas slavu je stekao zbog dva djela: Uzorne novele mogu se mjeriti s Dekameronom, pa ak i shvatiti kao neki vii stupanj u razvoju novele kao knjievne vrste - novele su due od Boccacciovih (neke od njih: Dareljivi ljubavnik, Ciganka, Ljubomornik iz Estremadure, Licencijat Staklenko, Razgovor pasa) Bistri vitez don Quijote od Manche najpoznatiji roman iz vremena renesanse, ali i openito u povijesti svjetske knjievnosti - taj roman predstavlja simbiozu triju tradicija: 1. ustaljeni srednjovjekovni roman koji prikazuje ideal viteza 2. tzv. pikarski roman razvija se u panjolskoj kao jo jedna vrsta due pripovjedne proze nazvane prema tipu glavnog lika (picaro) koji je prvotno predstavljao djeaka koji vodi slijepca, a kasnije dobiva znaenje skitnice, nitkova i objeenjaka 3. pastirska, arkadijska idila u koju pjesnici bjee zbog neuzvraene ljubavi - Cervantes je te tri tradicije ujedinio i ujedno nadiao on uvodi pastoralne motive i ugoaje, pria o pustolovinama i lutanjima, a jedan od glavnih likova, Sancho Panza, ima sve osobine pikara vjeto ironizira viteki ideal i podvige - roman Don Quijote ima dva djela: 1. opisuje kako je osiromaen plemi Alonso Quijano, zaluen vitekim romanima, odluio krenuti na put i stei viteku slavu svojim junakim pothvatima - sklepao je viteku opremu, uzeo starog konja i krenuo na put, koji je posvetio seljanki Alonzi Lorenzo - na putu ga prati i njegov perjanik Sancho Panza, koji se smije svim don Quijoteovim glupostima, no ipak uvia da iz toga moe izvui neku koris 2. Don Quijote i Sancho Panza dolaze do vojvode i vojvotkinje koji shvaaju Quijoteovu zaluenost vitetvom te prihvaaju igru te se prema njemu odnose kao prema pravom vitezu - u toj igri, don Quijote biva izazvan na dvojboj od strane preruenog viteza Don Quijote biva pobjeen te se mora vratiti kui pod uvjetom da vie ne ulazi ni u kakve borbene pothvate - u meuvremenu se razboli i umre - u cjelokupnu priu Cervantes umee brojne prie, stihove i dijaloke rasprave te vrlo vjetvo povezuje viteku, pastoralnu i pikarsku tradiciju trima postupcima: nizanje pria uzajamno povezanih glavnim junacima, iskoritavanje temeljnih suprotnosti glavnih likova (od fizikih i duhovnih do svjetonazorskih) za neprestane zanimljive razgovore, te okretanjem perspektiva, u kojima fikcija postaje zbilja, postie se okretanje bitnih stajalita likova

- okosnicu romana ini odnos meu likovima koji se moe tumaiti na vie naina Don Quijote predstavnik je vitetva, a Sancho Panza predstavnik puka; jedan zastupa knjievnost uenih, drugi seljako mudrovanje; jedan predstavlja fikciju, drugi zbilju itd. - Cervantes je uspio objediniti gotovo sve vrste romana: od parodije i ironije do idealizacije William Shakespear (1564. 1616.) Page | 19 - roen u Stratfordu na rijeci Avonu - tamo je pohaao kolu (neto slino dananjoj klasinoj gimnaziji) - rano se oenio i imao troje djece - otiao je u London gdje je radio u kazalitu kao glumac i pisac, a kasnije je imao udjela i u vlasnitvu uglednog kazalita Globe - stvaralatvo: poeme: Venera i Adonis, Otmica Lukrecije, Soneti (zbog znaajnosti tih soneta, dobili su naziv elizabetanski ili Shakespearov sonet tri katrena i jedan dvostih) drame se dijele na: komedije: San Ivanjske noi, Vesele ene windsorske, Mletaki trgovac, Komedija zablude, Mnogo vike ni za to, Kako vam drago, Na Tri kralja ili kako hoete tragedije: Hamlet, Otelo, Magbet, Julije Cezar, Romeo i Julija, Antonije i Kleopatra, Koriolan, Kralj Lir, Timon Atenjanin romantine drame: Oluja, Zimska pria - Shakespearove se drame od grkih uvelike razlikuju, a povezuje ih izbor likova (jaki karakteri), mo strasti i neumitnost sudbine - graa se oslanja na poznatu legendarnu povijest ili na svakidanjicu - ostale znaajke: naglaava se djelovanje likova, njihovi odnosi suprotstavljeni u dijalozima, dojmljivi prizori, naglaeni izljevi strasti, stvaranje napetosti, izmjenjivanje stiha i proze, monolozi su esto zasebne cjeline zbog vanih refleksija o svijetu i ivotu - njegova najpoznatija tragedija je Hamlet (vidi Solar, str. 135.) - tragini likovi kod Shakespearea: oni su mnogoznani, esto opsjednuti nekom vrstom egzistencijalne odluke, njihovu sudbinu odreuje svojevrsna naivnost, zlikovci nikada nisu isti zli nevaljalci ve svatko od njih ima odreenu unutarnju ili vanjsku motivaciju za neko negativno djelovanje - Shakespearove su komedije strukturno raznolike: u nekima slijedi Plauta (Komedija zabluda), neke imaju karakter lakrdije (Vesele ene windsorske), neke upliu tragine elemente (Mletaki trgovac), u nekima se mijea san i java, mata i zbilja, pastirska utopija, mitoloki likovi i ljubavne prie (Kako vam drago, Na Tri kralja ili kako hoete) - najbolje znaajke Shakespearovih komedija sadrane su u komediji San Ivanjske noi problematizira odnos meu spolovima - stil: jezino bogat, vrhunski oblikovan, sklon gomilanjima prizora, mo uvjerljivosti

RENESANSNA DRAMA I KAZALITE

- crkvena drama gubi na popularnosti - javljaju se nova dva tipa kazaline umjetnosti: commedia erudita slijedi uzore klasike, ali nije odve popularna commedia dell'arte svodi se na improvizaciju glumaca, bez statine radnje, s tipiziranim likovima - elizabetanska drama nazvana prema vladavini kraljice Elizabete, prema kojoj se odreuje i knjievna epoha u engleskoj knjievnosti - dramski oblik koji se oslanja na srednjovjekovnu dramsku tradiciju, ali zadrava antike ideje i teme - Shakespear virtuoz dramske i kazaline umjetnosti - uspio je povezati crkvena prikazanja (izmjena prostora i nizanje dojmljivih prizora), uenu komediju (vrsne stilski dotjerane monologe i dijaloge) i improviziranu komediju (commedia dell'arte; prepoznatljive likove) njegov je jezik bio razumljiv i uenima i neukima

***************** - u sam vrh povijesti svjetske knjievnosti uvravaju se i dva hrvatska pisca: Marko Maruli i Marin Dri MARKO MARULI MARIN DRI - otac hrvatske knjievnosti - jedan od najveih hrvatskih i svjetskih - pisao na tri jezika: hrvatski, talijanski i komediografa Page | 20 latinski - njegove komedije: Skup (pisan po uzoru na Plautovog krtca), Dundo hrvatski: poema Suzana, ep Maroje, Novela od Stanca Judita latinski: De institutione bene vivendi, Evangelistarium, Davidias, Quinquaginta parabolae

BAROK
TEMELJNE ZNAAJKE
- od panjolske rijei barrueco, portugalske barooco = nepravilan, neobraen biser - kraj 16., cijelo 17. i sredina 18. st. - znaajke baroka pokuavaju se odrediti prema znaajkama svojstvenima umjetnosti - Heinrich Wlfflin njemaki teoretiar likovnih umjetnosti zasluan za shvaanje baroka kao velike knjievne epohe - on je poetkom 20. st. usporeivao djela likovnih umjetnosti i utvrdio je da umjetnici razliitih razdoblja svijet vide na razliite naine, neovisno o motivima i temama, te ga tako prikazuju u svojim djelima - barok se ne javlja istovremeno u raznim nacionalnim knjievnostima niti se iste stilske znaajke mogu opisati u svim knjievnostima - dolazi do veih promjena u svjetonazoru osobitosti/odlike baroka: renesansnu svjetovnost zamjenjuje neka nova duhovnost prevlast iracionalnog sklonost prema nejasnom, tajnovitom i pomalo mistinom svjetonazor povezan s katolikom obnovom, tj. protureformacijom nastojanja Katolike crkve da prui otpor protestantizmu u kojem se najveim dijelom razvija sklonost prema mistici i takvoj duhovnosti kakva se pripisuje upravo baroku sklonost prema religioznosti, misticizmu i onostranoj tematici u stilu prebujnost izraza, naglaava se ukraavanje, stil postaje svrha samom sebi smisao za neobino, tajanstveno, bizarno i paradoksalno sklonost prema povratku srednjovjekovnom alegorizmu koji se sada povezuje s osobnom simbolikom i s aluzijama na izravne povijesne dogaaje - pretjerano naglaavanje stila i izraza (marinizam, gongorizam, euphuism, precioznost sve se te pojave jednim imenom zovu manirizam) - manirizam neki smatraju razdobljem koje nastupa nakon renesanse koje traje od kraja 16. i poetka 17. st te se protee kroz cijelo 17. st. on se na kraju poinje shvaati kao izvanvremenski pojam stila, odnosno manirizam (kasnije i klasicizam) nisu razdoblja, ve stilovi - minirizam je sastavni dio baroka i ini bitnu znaajku te epohe, dok su ostale znaajke proizale iz svjetonazora ili pak iz ideolokih razloga - razlikuje se barok na sjeveru (protestantizam) od baroka na jugu (katolianstvo)

TALIJANSKI BAROK
Tarquato TASSO (1544. 1595.) - smatra se preteom i utemeljiteljem knjievnog baroka - talijanski pjesnik koji je ostao zapamen kao predstavnik epike - pisao je: lirske pjesme (preteno ljubavne): objavljene u zbirci Stihovi (njih preko Page | 21 2000) spjevovi: Rinaldo, posmrtno objavljen Stvoreni svijet tragedija: Kralj Torismondo Razmatranja o junakom spjevu nastoji odrediti poetiku epa ep mora biti jedinstven, vjerodostojan, udesan, dojmljiv, nadahnut temeljnim etikim i religioznim motivima pastirska drama: Aminta lirska pastorala koja opisuje bijeg od svakidanjice u zamiljeni idilini ivot pastira - na hrvatski pjesnik Dinko Zlatari prvi je u Europi preveo Amnitu izravno iz rukopisa te ju objavio prije objave samog originala, 1580. u Veneciji, pod nazivom Ljubomir - njegov najznaajnije djelo ep Osloboeni Jeruzalem usporeuje se s Ariostovim Bijesnim Orlandom jer prikazuje koje su se sve promjene dogodile u kratkom periodu, tj. koje su temeljne epohalne stilske razlike - Tasso, kao i Ariosto, opisuje borbe krana i muslimana cilj je krana osloboditi Jeruzalem od muslimanske opsade - u sreditu pozornosti je opsada Jeruzalema - Tasso slijedi epsku tradiciju gomilanja brojnih prizora i digresija (izazivaju retardaciju radnje), uplie mitoloka bia i udesne predjele s povijesno utvrdivim lokacijama i injenicama - glavni su likovi vitezovi koji su odve ljudski dok se svetost njihova poslanja stalno pomie u pozadinu - ep je podjeljen u 20 pjevanja, pisan je u oktavama i vjeto muzikalnim te slikovitim stihovima - Tasso nastoji povezati mitologiju s kranstvom oslobaanje Kristova groba dobiva znaenje transcedentnog - ep napadan zbog nerazumijevanja i dogmatskih nazora - ovaj se ep moe shvatiti i kao pokuaj da se klasini ep, koji prati homersku i vergilijevsku tradiciju, uskladi s kranskom mitologijom i novim nainom knjievnog izraza npr. slijedi pravilnost pri organizaciji, umjesto grkih bogova upliu se Nebo i Pakao, viteki voa Goffredo djelomino odgovara Agamemnonu - velika pozornost posveena je opisu oruja, bitki, dvoboja i opreme vojske, zbivanjima u neprijateljskom taboru... - stil se vie ne dri ujednaenog uzvienog tona, a esti su postupci tzv. concetta (stilska figura tipina za borok; temelji se na vjetini pronalaenja slinosti izmeu pojava koje se naizgled ine meusobno nespojivima; nerijetko izaziva uenje) - zbog svega toga, Tassov se ep esto smatra novim primjerom epa barokni ep Giovanni Battista MARINO (1569. 1625.) - prema njenu nazvan stil marinizam - smatra se najizrazitijim predstavnikom cjelokupnog manirizma - stvaralatvo: zbirke pjesama: Lira, Galerija i Gajde mitoloki ep: Adonis 45 000 stihova najdui ep talijanske knjievnosti - nema izrazitu vrijednost, ali zbog nekih stilskih inovacija i utjecaja koje su te inovacije ostvarile u kasnijim knjievnostima, omoguile su mu mjesto na vrhu svjetske knjievnosti - ep govori o mitolokoj prii o Veneri i Adonisu Adonis je bio sin ciparskog kralja Kinira i njegove keri Smirne (da, ona je zavela vlastitog oca pa je zbog toga pretvorena u drvo)

- nakon 10 mjeseci Kinira je maem raspolovio drvo pa je iz njega iziao Adonis uzela ga je Venera (u gr. mit. Afrodita) te ga je stavila u koveg i povjerila Perzefoni (koja je bila u Hadu) Perzefona je taj koveg otvorila, zaljubila se u Adonisa te ga odluila zadrati - nastupa svaa izmeu Venere i Perzefone pa je Jupiter (Zeus) bio primoran pomirivati dvije zaraene strane odluio je da e treinu godine Adonis biti kod Perzefone, treinu kod Venere, a treinu e odmarati - Venera je nagovorila Adonisa da s njim provodi i slobodno vrijeme, Page | 22 Perzefona se na to alila bogu rata Aresu (rim. mit. Marsu), koji se pretvorio u vepra i, kad je Adonis iao u lov, vepar ga je smrtno ranio, a iz njegove su krvi nicale crvene rue - taj je ep primjer pravog baroknog epa u kojem se naglasak stavlja na umjetniki, stilski prikaz (mnotvo opisa, epizoda), dok je sama tema manje vana - poanta (i pjesnikov cilj) je zauditi itatelja (npr. izborom neobinih i bizarnih motiva: natjecanje pjesnika i slavuja)

PANJOLSKI BAROK
Luis de GONGORA y Argote (1561. 1627.) - najvaniji i najugledniji predstavnik panjolske pjesnike kole u panjolskoj knjievnosti s poetka 17. st. zvane culteranismo zbog njegove slave nazvana je prema njemu, gongorizam, a bit e napadan zbog pretjerane nejasnoe, gomilanja efekata i izmiljanja potpuno novog, gotovo nerazumljivog jezika - stvaralatvo: poeme: Polifem i Galateja mitoloka pria iz Ovidijevih Metamorfoza div Polifem zaljubljuje se u Galateju, zbog ljubomore prema mladiu Akisu, s kojim je Galateja priala, baca na njega kamen :-/ Samoe pria o mladiu kojeg je mora izbacilo na nepoznatu obalu pa on odlazi meu pastire, prisustvuje na svadbi te se drui s ribarima - obje poeme izazivale su brojne polemike; Gongora je imao i sljedbenike i protivnike - Gongora smatra da je pjesnitvo namijenjeno samo izabranima, onima koji ga mogu razumijeti i shvatiti jedino kao pjesnitvo, a za to je potrebno znanje, poznavanje tradicije i pjesnikog jezika, potrebna je osjetljivost za poetski nain izraavanja - u svoje stihove uvodi latinske rijei i konstrukcije, igra se poretkom rijei... PANJOLSKA DRAMA - kazalite u panjolskoj ilo se u kazalite, slavili su se glumci i dramatiari, predstave su podjednako gledali graani, plemii, sveenici i dvorjani - crkvena se drama zadrala u posebnom obliku zvanom auto sacramental, svjetovna se drama nazivala samo comedia, ali se dijelila na nekoliko podvrsta, od kojih je najpoznatija drama plata i maa nazvana prema opremi glavnog junaka - obiljeja panjolskog kazalita: predstave se odravaju na otvorenom prostoru, koji je ograen zgradama, i na balkonima u jednom dijelu se nalazila pozornica gledatelji su bili raspodijeljeni prema staleima sprijeda se sjedilo, a straga se stajalo raskoni kostimi u predstavu umetani ples i pjesma publika ivo sudjeluje u izvedbama (ponavljanje reenica glumaca, odobravanje ili zvidanje u sluaju negodovanja)

- obiljeja panjolske drame: dojmljivi prizori brza radnja puna preokreta dopadljivo oblikovani dijalozi i monolozi nagraivanje vrline, kanjavanje zlodjela nunost prisutnosti pukog moralizma (u protivnom bi publika izvidala predstavu) Page | 23 prisutan shematizam publika voli ponavljanje s varijacijama - u panjolskom zlatnom vijeku, slavu stjeu 3 dramatiara: 1. Lope Felix DE VEGA (1562. 1635.) - imao je buran ivot: otmice, afere, suenja, podvale, enidbe i divlji brakovi, (ne)zakonita djeca, ludovanja, polemike svae s drugim piscima... - poznavao je ukus publike, ali je zbog svoje vrsnosti znao nadii okvire koji su mi time bili zadani - sigurno je napisao najmanje 1500 drama i tridesetak opsenih knjiga lirskih pjesama, spjevova, pripovijedaka i romana - stvaralatvo: zbirke pjesama: Ljudske rime, Svete rime, Rime ljudske i boanske Tome Burguillosa spjevovi: Angelikina ljepota, Osvojeni Jeruzalem pastoralni roman: Arkadija dijalogizirani roman: Dorotea (opisao jednu svoju ljubav) drame: Peribanez, Vitez iz Olmeda, Fuente Ovejuna, Najbolji sudac je kralj, Seviljska zvijezda, Lijek u nesrei komedije: Vrtlarov pas, Budalasta vlastelinka, Dosjetljiva djevojka, Vitez udesa - tematiku crpio iz razliitih izvora: Biblija, gra mitologija, stare kronike, narodne legende, viteki romani, raniji komediografi, svakidanji ivot, aktualni dogaaji... - opi se ton u dramama mijenja: u nekima prevladava mrana i tajanstvena atmosfera slutnji, proroanstava, a u nekima su socijalno nabijene, tj. donose neku socijalnu poruku - s marinizmom ga i barokom najvie povezuje virtuozna rjeitost neki njegovi stihovi imaju samostalnu umjetniku vrijednost 2. Tirso DE MOLINA (1584? 1648.) - sljedbenik i nasljednik Lope de Vege - bio je fratar pa je pisao pod pseudonimom nije se htio izlagati nepoeljnim situacijama - pisao je crkvene, ali i svjetovne drame - napisao je vie od 300 drama, sauvano njih 80 - komedije: Srameljivac na dvoru, Pobona Marta - drame: Oprezna ena, Osuen zbog nevjerstva, Seviljski varalica i kameni gost - svjetsku slavu stjee dramom Seviljski varalica i kameni gost, poznatija kao Don Juan - temu je preuzeo iz legende o besramnom zavodniku kojeg su ubili fratri i proili glasine kako ga je odnio avao Tirso de Molina malo mijenja sam sadraj Don Juanove pustolovine poinju u Napulju, a zavravaju u Sevili, gdje zavodi zarunicu svog prijatelja, u guvi ubija njezinog oca, kojem su graani na grobu podigli kameni kip - kad se Don Juan jedne veeri vraao kui pokraj tog kamenog kipa, podrugljivo ga poziva na veeru kip mu doista dolazi na veeru, a ujedno ga poziva da mu uzvrati posjet u kapeli u kojoj je pokopan Don Juan dolazi na veeru (kip mu nudi korpione i zmije), oni ga ujedaju za ruku eli se pokajati, ali je ve bilo prekasno pa ga kip zajedno sa sobom povlai u grobnicu - lik Don Juana postat e nadahnue za vie od 70 drama napisanih do dananjih dana (mogui razlog: vie naina interpretacije) on e postati knjievni tip pa e se javiti i fenomen nazvan donuanizam

- njegov misterij pokuali su shvatiti filozofi, kulturolozi, povjesniari, teoretiari knjievnosti... - osim Don Juana, tipini knjievni likovi su i Hamlet, Don Quijote, Faust - on nadilazi svako etiko odreenje: Tirso de Molina smatra ga negativcem, Moliere i Byron opisuju ga kao simpatinog on u sebi posjeduje neto protiv ega se ne moe boriti (tolika zavoenja), postaje rtvom vlastitih odluka (kada odluno odlazi kamenom kipu na veeru) 3. Pedro Calderon DE LA BARCA (1600. 1681.) - moda najbolji dramatiar baroka - Cervantesov i Shakespeareov suvremenik - najznaajniji dramatiar panjolskog zlatnog vijeka - roen u Madridu - u Salamanki studira teologiju, a u 50. godini postaje sveenik - kretao se u visokim dvorskim krugovima pa je stekao i status dvorskog pjesnika pisao je za obrazovane, elitne krugove - teme koje su najvie zaokupljale: ljudska slobodna volja, pitanje smrti i prekogrobnog ivota, te pitanje asti - bio je pjesnik visokog baroka: raskonost izraza, bogata metaforika - progovara o prolaznosti i djela mu odiu pesimizmom - djela su mu vrlo stilizirana, dotjerana u obradi i okrenuta prema unutranjem ivotu likova - napisao je oko 120 drama i komedija i oko 80 crkvenih prikazanja u njima postie visok stupanj sklada izmeu scenskih efekata i stiliziranog pjesnikog govora - monolozi velika pjesnika ostvarenja, dijalozi proeti unutarnjom napetou ime odstupa od baroknog alegorizma - njegova najpoznatija drama ivot je san - vjerojatno njegova najbolja drama Zalamejski sudac realistiniji zaplet, naglasak je na mudrosti i pravednosti kralja, ne radi se samo o dobrim i loim likovima, ve se vie postavlja pitanje asti, savjesti, kompetencije, pravednosti - ostala djela: Ljubav poslije smrti, Postojani princ, Lijenik svoje asti, Luis Peres el Gallego Page | 24

ENGLESKI BAROK
John MILTON (1608. 1674.) - posljednji veliki epiar renesanse - ivio je u vrijeme velikih politikih promjena u Engleskoj: na izmaku kraljevine, za vrijeme republike i kada je ponovno uspostavljena kraljevska vlast - bio je u zatvoru, a pri kraj ivota je osiromaio i oslijepio - stvaralatvo: lirske pjesme poetske igre: Comus, Arcades tragedija: Samson borac ep: Izgubljeni raj, Nanovo steeni raj - ep Izgubljeni raj pria o grijehu Adama i Eve koji su, prema biblijskoj prii, bili protjerani iz raja jer su jeli zabranjeno voe s drveta spoznaje - misao koju autor zastupa u tom epu prvi grijeh nije posljedica Bojeg nauma ve iskljuivo ljudske slobode izbora, a da tog grijeha nije bilo, ljudska povijest nikada ne bi zapoela, Bog nikada ne bi postao ovjekom u osobi Isusa Krista - iako je okosnica epa biblijska pria, u obradi slijedi Vergilija (simetrina kompozicija, nain gradnje stihova, razrada nekih epizoda) - barokna obiljeja epa: bujan, uzvien, pa ak i pretjeran barokni izraz - Miltonovi likovi nisu alegorije pa si ni lik Sotone ne moe tako tumaiti (unato pokuajima romantiraa da ga pokuaju protumaiti kao pobunjenika

KLASICIZAM I PROSVJETITELJSTVO
TEMELJNE ZNAAJKE
- krajem 17. i najveim dijelom 18. st. mijenja se ukus itatelja Page | 25 - novo razdoblje nije istovremeno u svim knjievnostima - zdrav razum postaje osnovica i knjievnog umijea, a ne samo svjetonazora - RACIONALIZAM naziv za vladajui nain razmiljanja; smatra se da se antika moe povezati s razumom - obnavljanje i oslanjanje na tradiciju antike koja e zamijeniti barokno pretjerivanje u izrazu zbog toga se to razdoblje naziva klasicizam elja te epohe da se uzori nau u antici, iako se stvorio i izraz neoklasicizam da se izbjegne isti naziv kojim se obiljeava grka i latinska knjievnost - problem odreenja cijele epohe: javljaju se zato to povratak jasnoi izlaganja, velikim temama i preglednosti u kompoziciji prati i takav nain miljenja i svjetonazora (svi bitni problemi filozofije, umjetnosti, pa i religije mogu se i moraju rijeiti pravilnom upotrebom zdravog razuma pa je sve podrvrgnuto kritici) - Nicolas Boileau, Pjesniko umijee oslanja se na tradiciju osobito Horacijeve poetike i tako zahtjeva povratak na staro vie nego to trai neku novinu - knjievnost sada mora vie pouavati nego zabavljati takvim je shvaanje zasnovan pokret prosvjetiteljstvo - tenje pokreta najbolje opisuje izdavanje Enciklopedije, potaknuto od strane francuskih vodeih filozofa, knjievnika i znanstvenika: Denis Diderot, Paul d'Holbach, Voltaire, Jean Le Rond d' Alembert i dr. htjeli su obuhvatiti i kritiki obraditi cjelokupno ljudsko znanje - svjetonazor enciklopedista ima duboke korijene u racionalistikoj filozofiji (Descartes, Spinoza, Leibniz) i u engleskom empirizmu (Locke, Hobbes, Hume) - enciklopedisti postali veim dijelom tvorci i pokretai duha koji je doveo do Francuske revolucije 1789. - dva problema za povjesniare knjievnosti: 1. mogu li se klasicizam i prosvjetiteljstvo odijeliti kao dva zasebna razdoblja ili ih valja spojiti u jednu epohu, 2. ima li prednost knjievna tehnika ili svjetonazor? - trajanje epohe: kraj baroka i poetak romantizma, tj. od 1670. do zadnjih desetljea 18. st. neka djela s obiljejima klasicizma nastala su usporedno s krajem baroka pa ak i neto ranije - nastojei obnoviti uzore antike i povezati to s presudnom ulogom razuma, klasicizam osobitu pozornost posveuje knjievnoj tehnici, za koju su utvrena pravila kao upute knjievnicima i mjerilo odreivanja knjievne vrijednosti: odreenim knjievnim vrstama propisuje se tematika, stil, kompozicija i figura

KLASICISTIKA TRAGEDIJA
- tragedija je najvrijednija knjievna vrsta kojoj su propisana najstroa pravila: mora biti pisana u stihu, stil uzvien, karakteri plemeniti (u smislu osobina i u smislu pripadnosti plemstvu), kompozicija mora biti odreena podjelom radnje u 5 inova potivanje jedinstva radnje, mjesta i vremena mora ima didaktinu ulogu naglaavanje moralnih vijednosti zlo i porok se osuuju, hvali se vrlina, a dunost je uvijek vanija od strasti i osjeaja - dva najvea pisca klasicistikih tragedija: Pierre CORNEILLE (1606. 1684.) - francuski dramski pisac

- smatra se ocem klasicistike tragedije - stvaralatvo: tragedije: Medeja, Cid, Horacije, Cinna, Pompejeva smrt, Rodogune, Heraklije, Nikomed Cid njegova najpoznatija tragedija, primjer je cjelokupne klasicistike epohe - fabula Cida dijelom se temelji na epu Pjesma o Cidu - karakteristika njegove drame: likovi nisu odreeni ni prostorom ni vremenom, Page | 26 predstavnici su opeljudskih osobina, osloboeni su svega to ih ne bi inilo primjerima temeljnih dilema ljudskog djelovanja (sukobi izmeu strasti i dunosti) - fabula na str. 166. i 167. - iz fabule je vidljivo da Corneille nije potivao spomenuta pravila, a dileme ostaju nerazrijeene na itatelju je da sam prosudi to se moglo dogoditi zbog toga je naiao na kritiku - karakteristike Cida: vrsnoa stihova (aleksandrinac s parnim rimama) izraena unutarnja napetost nerjeive dileme likova (don Rodrigo i Himena vole svoje oeve, ali vole se jednako snano i meusobno to izabrati: ljubav ili dunost?) zaokupljenost likova opim moralnim problemima sauvana je vieznanost koja je bila odlika svih velikih knjievnih djela tragedija nema tipian tragian kraj Jean RACINE (1639. 1699.) - u svoja djela unosi metafiziku pozadinu kao sukob dvaju protuslovnih svjetonazora: uenja tzv. jansenizma4 i potovanja prema moi ljubavi - stvaralatvo: tragedije: Andromaha, Britanik, Berenika, Mitridat, Ifigenija, Fedra - njegova najznaajnija tragedija je upravo Fedra - fabula: Fedra je Tezejeva ena, snano zaljubljena u Hipolita, koji pak voli Ariciju. Fedra nastoji indirektno postii da Tezej Hipolita udalji s dvora, ali kada Fedra povjeruje da je Tezej navodno mrtav, ona Hipolitu priznaje svoju ljubav on je zgroen nad tim. Fedra saznaje da ju je Hipolit odbacio zbog druge ene, ona postaje bijesna, te njezina slukinja Enona kolebljivo optuuje Hipolita za silovanje Fedre. Sve zavrava tko to Hipolit pogiba jer ga je otac prokleo, Enona se bacila s litice, a Fedra je popila otrov (:-/) - karakteristike Fedre: to nije toliko tragedija odricanja od strasti zbog dunosti, koliko tragedija zavaravanja i pokuaja da se pitanja ljudskog ivota rijee kompromisom raena je prema grai Euridipove drame te istoimene Senekine drame autorova tenja da oivi antiku i da istovremeno da uzorke vanih tipova ponaanja i opeljudskih moralnih dilema pozornost posveuje liku Fedre i njezinim uzaludnim pokuajima da prevlada bezumnu strastvenu ljubav prema pastorku Hipolitu za razliku od Cida, ona ima tragian zavretak odgovara klasicizmu zbog unutarnjih dilema likova vieznanost koja otvara razliita tumaenja ponaanja likova vrsnoa stihova

KLASICISTIKA KOMEDIJA
- nema visok status u klasicistikoj poetici, ali ima svoje predstavnike: Moliere, Goldoni i Beaumarchais Jean Baptiste MOLIERE (1622. 1673.) - najvei francuski klasicistiki komediograf - poput Plauta, bio je kazalini ovjek: glumac, redatelj, autor, vodtelj glumake skupine
4

uenje da je svijet isprazan, a ovjek je po prirodi zao i nemoan da se popravi bez milosti nedohvatljivog i neshvatljivog Boga

- najpoznatija djela: komedije: Smijene precioze (Kaiperke), kola za ene, Tartuffe, Don Juan, Mizantrop, Georges Dandin, Graanin-plemi, krtac, Scapinove spletke, Umiljeni bolesnik, Uene ene - donekle slijedio tradiciju plautovske komedije, zatim tradiciju commedie dell'arte i velikane panjolskog baroka (krtac pisan po uzoru na Plauta, Don Juan prema predloku Tirsa de Moline...) - unato tome, uspio je zadrati duh vlastite epohe oslanjao se na zdrav razum, Page | 27 pouio je publiku odgojiti i pouiti - njegova originalnost ne potuje vrsta pravila, ali ipak se u nekim komedijama ne odmie od tih pravila - vjet je u karakterizaciji likova njegovi su likovi gotovo uvijek neime opsjednuti, tj. pretjeruju u nekim sklonostima, koja prerastaju u strast do te mjere da gube razum - Molierea prevodili i nai pisci: prijevod Georgesa Dandina napravio je Fran Krsto Frankopan dvije godine nakon prve izvedbe Carlo GOLDONI (1707. 1793.) - komedije: Krmarica Mirandolina, Grubijani, Kavana, Poljana, ozotske svae (kod nas poznate i kao Ribarske svae), Dalmatinka, Mamac srdaca, Varalica - smatra se reformatorom talijanskog kazalita, oslobodivi ga maniristikog utjecaja commedie dell'arte - kazalite prilagoava ukusu graanske publike - karakteristike: doaravanje ugoaja i tipova s izuzetnim smislom za skupne prizore, za neposrednost govora i za lokalnu komiku tipova i situacija smjenjivanje dijaloga i skupinih prizora uporaba lokalnih govora, doskoica i pukih ala optimizam i visok stupanj razumijevanja prema graanima i puanima blaga ironija Pierre-Augustin Caron de BEAUMARCHAIS (1732. 1799.) - urar, uitelj glazbe, politiar i tiskar - stvaralatvo: trilogija: Seviljski brija, Figarov pir i Porona majka prva dva posluila kao libreto Rossinijevoj i Mozartovoj operi - ostvario je sloeni zaplet, s nenadanim obratima i brzim ritkom radnje, s prosvjetiteljskim porukama (kritika plemstva, sudstva, vjerskog licemjerja, te otvorenog ili prikrivenog nemorala), zanimljive su karakterizacije likova u kojima se naziru sklonosti tzv. psiholokoj analizi - najutjecajnija osoba cjelokupne epohe: Franois VOLTAIRE (1694. 1778.) - filozof, povjesniar, publicist, dramatiar, romanopisac, pjesnik, enciklopedist, nenadmaan kritiar i pamfletist, ovjek univerzalnog znanja - njegov se utjecaj moe usporediti s Ciceronovim utjecajem u rimskoj knjievnosti - slavljen i napadan, obasut poastim i zatvaran, u stalnim svaama s vodeim institucijama drave i crkve - bio je u zatvoru, prognanin u Engleskoj, gost na dvoru Friedricha II. u Njemakoj, stekao je veliki ugled u Parizu - stvaralatvo: filozofska djela: Filozofski rjenik, Filozofska pisma ili Engleska pisma, Rasprava o toleranciji nacionalna epopeja: Henrijada povijesna djela: Esej o obiajima drame: Zaire, Mrope satire: Siromani avo, Le Mondain

romani i pripovijetke: Candide, Zadig (neka vrsta alegorije), Micromgas (svrstava se u poetke znanstvene fantastike), Naivko mnoga znanstvena djela (npr. o Newtonovoj fizici), brojne polemike, publicistika i korespondencija od vie od 10 000 pisama - kritizirao je drutveno ureenje, dravne institucije, religijski dogmatizam, metafiziku kao oprenu iskustvu, ustaljene obiaje, glupost na svim razinama postupanja, miljenja i pisanja - branio je naelo slobode pojedinca, dostojanstvo ljudske osobe i pravo na Page | 28 slobodu izraavanja - nenadmano ironian ironija je njemu bila najmilije orue i oruje - proslavio se romanima i pripovijetkama od kojih je najpoznatiji kratki roman Candide ili optimizam - ime djela upuuje na glavni lik (lat. candidus ist, otvoren, iskren), a optimizam upuuje na ironiju poruke (pojava kada netko strastveno tvrdi da je sve dobro, iako mu ide zlo) Voltaire se ruga optimizmu kao svjetonazoru - u romanu je sve podreeno vrsnom ironinom pripovijedanju - karakteristike Candidea: dinamina izmjena dogaaja uz umetanje kratkih kritinih i duhovitih rasprava o knjievnim vrijednostima, etikim pitanjima, dogmatizmu, gluposti, politici... ironija je as sveobuhvatna as uperena na prema pojedinim likovima, dogaajima i postupcima nema zagriljivog tona niti jednostavnih moralistikih poruka lakoa izlaganja

ENGLESKI KLASICIZAM
- Voltaire je podigao roman na jednu viu razinu - u Engleskoj roman postupno osvaja najprije iru, a zatim i obrazovanu publiku zbog toga u Engleskoj poinje proces raslojavanja knjievnosti, ije su posljedice stvaranje razlika izmeu trivijalne i visoke knjievnosti - na popularnosti dobivaju tzv. sentimentalni romani uzor takvog romana je Pamela ili Nagraena krepost autora Samuela Richardsona (1689. 1761.) - to je roman u pismima u kojima kreposna djevojka odolijeva napdima zavodnika, da bi na kraju njezina ednost bila nagraena time to ju je zavodnik oenio - engleski romani imaju visoku umjetniku vrijednost - neki su romani shvaeni kao knjievnost za djecu iako autori tih romana nadilaze te okvire: Daniel DEFOE (1660? 1731.) - novinar, publicist, trgovac, politiar, svjetski putnik - stvaralatvo: romani: ivot i udne i neviene pustolovine Robinsona Crusoea, mornara iz Yorka i Zgode i nezgode glasovite Moll Flanders povijesna kronika: Dnevnik kugine godine - zbog popularnosti Robinsona Crusoea, oblikovao se itav novi anr nazvan robinzonijade - fabula je svima poznata, a onima kojima nije, moe ju proitati u Solarovoj knjizi, str. 176. - stil romana je jednostavan, neki su dijelovi nalik izvjetajima, a upleteni su i opisi Robinsonove krize savjesti s naglaenom moralnom porukom - donosi prosvjetiteljske nazore: Robinson se kaje zbog mladenakih ludosti, zbog svog rada i strpljenja nagraen je udobnim ivotom, dok se odnosu s Petkom pridaje odgojno znaenje - taj roman sadri jednu simbolinu dimenziju novina je ta to u pustolovnu fabulu uvodi obinog ovjeka koji na pustom otoku mora proi sve faze koje je prolo ovjeanstvo u borbi s prirodom; simbolika: osamljenost, problemi odnosa s drugima koji esto nisu isti kao i mi sami, borba sa sudbinskom nesreom

Jonathan SWIFT (1667. 1745.) - stvaralatvo: Putovanje u nekoliko udaljenih zemalja svijeta. Napisao Lemuel Gulliver, najprije kirurg, a zatim kapetan na vie brodova ovo se djelo smatra prikladnom knjievnou za djecu satirine alegorije: Pria o buretu, Bitka knjiga, Gulliverova Page | 29 putovanja - slavu stjee Gulliverovim putovanjima otra i sveopa satira s elementima fikcije - roman ima etiri dijela: 1. Gulliver u zemlji patuljaka Liliputanaca prvo biva zarobljen, a zatim i prihvaen u toj zemlji - opisi Gulliverovih pustolovina i zbivanja na liliputanskom dvoru omoguuju autoru da se ruga spletkama, tatinama i ratovima koji pokreu politiku, ali na kraju zakljuuje da su ona potpuno besmislena i beznaajna, tj. siuna (Gulliver u zemlji patuljaka) 2. Gulliver u zemlji divova nagli obrat perspektive; okree se cijeli sustav vrijendosti u kojem zapaa kakvo moe biti mjesto pojedinca u njemu nadmonim strukturama vlasti (Gulliver u zemlji divova) 3. Uenjaci na lebdeem otoku autor ismijava cjelokupnu tadanju znanost u kojoj prevladava beskorisna i besmislena metafizika i istraivanja 4. Gulliver u zemlji gdje su ljudi konji ukazuje se na relativnost uvjerenja kako je ovjeanstvo neto potpuno posebno u prirodi - Swift se vjeto koristi sredstvima ironije i satire: preuveliava, poigrava se ustaljenim znaenjima, mijenja perspektive pripovjedaa, ponavlja s varijacijama uvijek istu misao da je veina ljudskih postupaka s drugog motrita naprosto smijena - vrhunske komine romane piu: Henry FIELDING (1707. 1754.) - vie slijedi tradiciju pikarskog romana - tri su mu romana donijela veliku popularnost: Povijest zgoda Josepha Andrewsa i njegova prijatelja g. Abrahama Adamsa Povijest nehoeta Toma Jonesa ivot g. Jonathana Wilda Velikoga - u naslovima se spominje povijest, odnosno ivot time autor otvara put da to bolje opie likove, tj. da ih obuhvati u cjelosti - Fieldingova komika slijedi naelo iluzije zbilje njegovi se junaci snalaze u nizovima kominih situacija, satira je uperena protiv tadanjeg drutvenog morala i obiaja, a naglasak je na humoristikim efektima - sve je puno dosjetki, ala i kominih obrata Laurence STERNE (1713. 1768.) - njegovo djelo ivot i miljenja Tristrama Shandyja teoretiarima knjienosti 20. st. posluio je kao primjer analize tehnike romana - u njemu Sterne namjerno i svjesno kri sve ustaljene konvencije u pistanju romana glavni liku obliku monologa opisuje svoju obitelj i okolinu i to prije nego se uope rodi tek kad se rodi nastavlja pripovijedanje s brojnim digresijama, poigravajui se s oekivanjima itatelja i sluei se raznim trikovima: estim stankama, pojavljuju se i prazne stranice, umjesto rijei navodi zvijezdice, tokice i krnje reenice, ispremijean je redoslijed poglavlja, namjerno se izostavljaju velika slova i kre ostala pravopisna pravila. - tematski je naglasak na stalnim nesporazumima i zabunama - ivot je prikazan kao nespretan tijek besmislenih sitnica i stalnih kolebanja izmeu potenja likova i njihove dvolinosti - napisao je i slavni putopis Sentimentalno putovanje po Francuskoj i Italiji, koje je napisao g. Yorick uvodi novi tip putopisa: umjesto opisa mjesta,

predjela i dogaaja, sve je podreeno zapaanjima, refleksijama i osjeajima pisca - Sterne je u romanu pretea modernizma, a u putopisu pretea romantizma Denis DIDEROT (1713. 1784.) - glavni urednik Enciklopedije - stvaralatvo (najpoznatije): filozofske rasprave: Filozofske misli, Pismo o slijepima Page | 30 publicistika, knjievna kritika, znanstvena djela romani: Rameauov neak, Jakov fatalist posveeni pitanju morala i drutvene nepravde dua pripovijetka: Redovnica drama: Nezakoniti sin, Glava obitelji djela o dramskoj umjetnosti: Paradoks o glumcu, Razgovori, O dramskoj poeziji - Diderot primjer svestranosti prosvjetiteljstva: bavio se filozofijom, prirodnim znanostima, politikom, publicistikom, knjievnom, likovnom i kazalinom kritikom, a u svrhu pisanja Enciklopedije, izuavao se mnoge zanate i praktine vjetine - u knjievnosti bolji teoretiar nego stvaralac - u knjievnim djelima vrstan stilist, sklon iznenaujuim obratima u izlaganju, paradoksima i vjeto voenim dijalozima - naglaava objektivizam pri opisima likova vie pozornosti posveuje vanjskim elementima likova nego unutranjem ivotu zbog toga se smatra preteom onog tipa romana kojeg e uvelike razviti realizam

NJEMAKI KLASICIZAM - DRAMA

- najvaniji njemaki knjievnik toga razdoblja koji je uspjeh stekao svojim dramama: Gotthold Ephraim LESSING (1729. 1781.) - knjievni kritiar, didaktiki pisac, filolog i publicist - teoretiar umjetnosti i drame Laokoon (rasprava o razlikama pjesnitva i likovnih umjetnosti), Hamburka dramaturgija (zbirka kazalinih kritika) - drame: Miss Sara Sampson, Minna von Barnhelm, Emillia Galotti, Mudri Nathan njegove drame u potpunosti naputaju klasicistiku tradiciju Shakespeare je uzor u kojeg se valja ugledati drama Miss Sara Sampson smatra se graanskom tragedijom novi anr u kojem su zadrane tek odreene postavke o kompoziciji i dolinosti, ali likovi vie nisu kraljevi i plemii, a radnja je smjetena u graansku sredinu drama Emillia Galotti izravno naglaen protest protiv nasilja i samovolje vladara komedija Minna von Barnhelm njegova najuspjelija drama o njemakom asniku koji na kraju spoznaje prednost praktinog razuma, ija je predstavnica ena, tj. glavna junakinja; suptilnim humorom potiskuje apstraktna moralna naela - Lessing je pisao i basne

BASNA
- u klasicizmu doivljava procvat i obnovu vrlo lako moe biti kritina - iako se ne moe mjeriti s vodeim knjievnim vrstama, moe se rei da i basna, sada kao vrhunsko pjesniko obraeno djelo, obuhvaa u sebi sve vane klasicistike i prosvjetiteljske komponente - predstavnik te knjievne vrste: Jean de La FONTAINE (1621. 1695.) - u Francuskoj ju je oblikovao kao posebnu knjievnu vrstu

- stvaralatvo: stihovane Prie zbirka basni Basne u 12 knjiga, pisane u metriki raznolikim, ali i slobodnim stihovima, imaju kratku fabulu, komponirane su kao male komedije, s kratkom ekspozicijom, zapletom i raspletom ija se pouka iitava ve iz samog izlaganja

ROMANTIZAM
TEMELJNE ZNAAJKE
- razdoblje koje ne obuhvaa samo knjievnost i umjetnost, ve i nain ivota ne karakterizira ni prevlast jedinstvenog svjetonazora, niti knjievnu tehniku, ve neku duboku promjenu iz koje izrastaju ti svjetonazori - te se promjene mogu sagledati s vie razina: promjene u recepciji dolazi do bitnog proirenja italake publike zahvaljujui irenju obrazovanja pismeni i obrazovani graani poinju odreivati ono to se tai od knjievnosti - pisci vie ne piu po narudbama, ve piu za trite, tj. za ne tako obrazovanu publiku koja e svoj ukus postepeno nametati knjievnosti - karakteristine opijenosti oduevljenjem - Aristotelovu katarzu zamjenjuje jedino izazivanje kratkotrajnih i fiktivnih osjeaja promjene u shvaanju uloge i moi razuma knjievnost romantizma ne vjeruje razumu, povjerenje u razum je izgubljeno - naela prave spoznaje su intuicija, mata i um (um je shvaen kao sposobnost uvida u bit svijeta, nadreen je razumu) - odbacuju se sva pravila racionalistike poetike vano je da knjievnost prenosi osjeaje umjesto da pouava, mata i razum mogu obuhvatiti sve ono to razum odbacuje - sklonost prema odreenim tipovima mistine knjievnosti - povratak srednjem vijeku romantizam stvara vlastitu sliku cjelokupne prolosti, tradiciju odmjerava prema samom sebi - romantiari trae grau i inspiraciju u prolosti smatraju da povijest nije ista kao i sadanjost te je dozvoljeno mijenjati pravila izraza to e dovesti do potrebe za originalnou - daroviti pojedinac, genij moe sam propisivati pravila jer on jedini shvaa duh vlastitog vremena - univerzalnost obuhvaa vremenski i prostorni relativizam - tenja za univerzalnou vodila je romantiare prema zahtjevu za apsolutnom poezijom poezija koja objedinjuje mitologiju, filozofiju, religiju i pjesnitvo, ali koja je istovremeno ironina, tj. koja sve sagledava kao igru, fikciju i iluziju - svjetska bol traganje za konanom istinom koja donosi sreu uzaludno je, kao i svi ljudski napori; romantiari su razoarani zbog sudbine svijeta i svoje vlastite sudbine - romantizam karakterizira i individualizam, ali romantiar se kao pojedinac nikako ne moe izdvojiti iz zajednice, tj. naroda = nacionalni individualiam revolt, pobuna i razoaranje obuzimaju kao pojedinca, tako i zajednicu - u romantizmu knjievnost je umjetnost - u romantizmu poinje mijeanje knjievnih rodova i vrsta tragedija moe sadravati elemente komike, u prozu je mogue ukljuiti i liriku, ep moe biti izrazito lirski time za zahtjeva povratak na tradiciju shvaanja knjievnosti kao oponaanja zbilje onakvom kakva ona doista jest (tragina i besmislena) - trajanje romantizma: znaajke romantizma ne javljaju se istovremeno u svim knjievnostima javlja se u zadnoj treini 18. i traje do 40-ih godina ili do polovice 19. st. djela nastala prije tog razdoblja spadaju u vrijeme tzv. predromantizma pokret ili razdoblje koje je prethodilo samom romantizmu

Page | 31

- prvi knjievnik romantizma: Jean-Jacques ROUSSEAU (1712. 1778.) - eneva, ugledna protestantska obitelj - pobjegao je iz roditeljskog doma u Francusku i preao je na katolianstvo kasnije ponovno prelazi na protestantizam - radio je kao nastavnik glazbe, prepisiva nota i kuni uitelj - suraivao je s enciklopedistima razilazio se s njima u stajalitima, ulazio je u Page | 32 osobne sukobe s njima - proslavio se raspravom koju je poslao kao odgovor na nagradno pitanje Akademije u Dijonu odgovorio je na pitanje kako razvitak znanosti i umjetnosti pridonosi poboljanju morala on smatra da razvitak znanosti i umjetnosti nije unaprijedio ve unazadio ljudski moral - zbog napada na plemstvo, pod prijetnjom uhienja pobjegao je u Englesku na poziv Davida Humea - njegova djela zahvaaju mnoga podruja: filozofiju, publicistiku, knjievnost - kritizira stanje drutva, osuuje namoral i neznanje, vjeruje u mo odgoja i obrazovanja, zalae se za povratak prirodi, ne vjeruje u mo razuma, razumu suprotstavlja matu i osjeaje, civilizacija je glavni krivac to je ljudska narav iskvarena i to su ljudi samoljubivi - stvaralatvo: teorijska djela: Rasprava o znanostima i umjetnostima, Rasprava o podrijetlu i temeljima nejednakosti meu ljudima, Drutveni ugovor, Emil ili o odgoju romani: Julija ili nova Heloiza - uzor sentimentalno-ljubavniog romana u pismu (epistolarni roman) u kojoj je Rousseau iskoristio legendu u kojoj tek smrt moe konano povezati ljubavnike (Albelarda i Heloizu) Ispovijesti poseban tip autobiografije u kojem je iskrenost dovedena do granica pretjerivanja - stvara svojevrstan kult osobnosti samosvijest opisana lirski Sanjarija samotnog etaa ovim romanom postaje pretea modernizma zbog a) naputanja retorike (izraz mu prelazi u neku vrstu lirske proze ispunjene ogorenjem), b) mate i vrsnoe stila

NJEMAKI ROMANTIZAM
- knjievni teoretiari njemaki romantizam nazivaju razdobljem genija ili pak Sturm und Drang (Borba i prodor) - njemaki se romantizam dovodi u vezu i s filozofijom njemaki klasini idealizam - filozofija utjee na knjievnost, a niz filozofa iz tog razdoblja bavi se problemom umjetnosti, posebice pjesnitva: Kant, Schelling, Hegel, Schopenhauer Johann Wolfgang von GOETHE (1749. 1832.) - utemeljitelj njemakog romantizma od kojeg poinje kronoloka povijest svjetskog romantizma - nadiao je odreenja vlastite epohe - stvaralatvo: pjesme: Putnik, Prometej, Muhamedova pjesma, Jesensko raspoloenje, Pjev duhova nad vodama, None misli, Mjesecu satirini ep: Reineke Fuchs idilini ep: Herman i Dorothea drame: Ifigenija na Tauridi, Tasso, Gtz von Berlichingen, Egmont dramski spjev: Faust romani: Naukovanje Wilhelma Meistera, Srodne due, Patnje mladog Werthera, autobiografija: Poezija i zbilja - Patnje mladog Werthera seminar

- Faust roman kojim je Goethe nastojao pomiriti klasicizam i romantizam u tzv. univerzalizmu - roman u dva djela koji se meusobno razlikuju po stilu i u tematici, a oblikuje iskustvo ovjeka razapetog izmeu neutaive elje za znanjem i nemoi da takvo znanje doista i postigne - djelo pisano u dijalozima i monolozima Goethe ga smatra tragedijom, povjesniari knjievnosti dramskim spjevom - tema je preuzeta iz srednjovjekovne legende o ovjeku koji je prodao duu Page | 33 vragu (Mefistofelesu) za sreu i zadovoljstvo - fabula str. 193. i 194. - glavni su likovi izvanredno ocrtani postali su knjievni tipovi, a da pritom nisu izgubili osobine individualiziranih osoba - simbolika opeljudske enje za znanjem i sreom tako je u liku Fausta povezana i s ljudskim slabostima: on grijei, ali se, unato vlastitim slabostima, uspijeva izvui iz svih nedaa - Mefistofeles ima ljudske i romatiarima simpatine osobine (utjelovljenje pobune protiv svakog autoriteta) Friedrich SCHILLER (1759. 1805.) - najvei njemaki dramatiar romantizma - stvaralatvo: rasprava: O naivnom i sentimentalnom pjesnitvu misaona lirika pjesme: Oda radosti, Bogovi Grke, Ideali, Ideal i ivot, etnja povijesne rasprave drame: Razbojnici (njegova najpoznatija drama), Fiescova zavjera u Genovi, Spletka i ljubav, Don Carlos (trilogija o vojskovoi Wallensteinu), Maria Stuart, Wilhelm Tell - Razbojnici, drama u 5 inova Karl Moor, zbog bratovih spletki, nerazumijevanja voljene Amalije i zbog oca koji mu je uskratio nasljedstvo, osniva razbojniku druinu, kojom bi se borio protiv drutvene nepravde i za potlaene (ostalo na str. 196.) - drama ima klasicistike elemente: podjela na 5 inova, plemeniti likovi, biblijska pozadina (Kain i Abel) - elementi romantizma: velianje pobune koja Karla Moora vodi do razbojnike skupine gdje on spoznaje kako ne postoji pravo mjesto za istinskog pobunjenika protiv nepravde, osamljenost i neshvaenost pojedinca, pobuna protiv autoriteta, patos plemenitosti, ideali koji se ne mogu ostvariti Friedrich von Hardenberg NOVALIS (1772. 1801.) - kompletan romantiarski izraz javlja se u traganju za plavim cvijetom njega u knjievnost uvodi Novalis - Novalis se proslavio Himnama noi zbirka u kojoj se isprepliu poezija i proza, uvodi nova raspoloenja, tonove i stil: snove, snovienja, neku vrstu mistinog zanosa, tajanstvenu vezu izmeu ljubavi, poude i smrti novost u knjievnosti! - Novalisov nedovreni roman Heinrich von Ofterdingen naslovni junak, srednjovjekovni pjesnik, obuzet je enjom i prolazi svijetom snova i bajki u potrazi za u snu vienim plavim cvijetom (simbol traganja za nedostinim) Ernst Theodor Amadeus HOFFMANN (1776. 1822.) - najpopularniji njemaki pripovjeda ije pripovijetke dobivaju novi ton i tematiku, isprepliu se bajkama - osvojio je publiku doaravanjem svijeta punog privienja, sablasti, vila i arobnjaka - stvaralatvo: zbirke: Fantazije u Callotovoj maniri, None zgode, Serpionova braa romani: avolji eliksiri, ivotna naziranja maka Murra Heinrich HEINE (1797. 1856.)

- najvei njemaki pjesnik nakon Goethea - pisao je i prozu (putopis Slike s putovanja pun satire, duhovitih zapaanja i zanimljivih refleksija) - proslavio se zbirkama Knjiga pjesama, Nove pjesme i romanom Zero - u njegovoj se poeziji mogu osjetiti neke faze: prve pjesme posve u duhu romantike, oslanjaju se na romantiarsku tradiciju i jednim dijelom na usmenu poeziju; kasnije sve vie posee za starogermanskom i idovskom predajom, poigrava se iluzijama i paradoksima Page | 34 - njegova iluzija je razotkrivajua naon zanosnog uvoenja u iluziju, naglim obratom uvia se razlika izmeu iluzije i zbilje, umjetnosti i ivota takva se ironija smatra poetkom realizma

ENGLESKI ROMANTIZAM
- engleski romantizam poinje jednom od najveih obmana u povijesti svjetske knjievnosti kot James Macpherson objavio je 1760. zbirku pjesama Fragmenti drevnog pjesnitva s naznakom da su to prijevodi keltskog barda Ossiana - nakon Macphersonove smrti utvreno je da to nisu prijevodi nego slobodne obrade, pa i originalne pjesme, spjevane u duhu oponaanja stila i tona starih zapisa usmene poezije - poeci engleskog romantizma zato se veu na usmenu tradiciju to je vidljivo prvo kod Williama Blakea, zatim kod Williama Wordswortha i Samuela Taylora Coleridgea - Wordsworth i Coleridge zajedno objavljuju 1798. zbirku Lirske balade ta zbirka znai konaan raskid s klasicistikom tradicijom u eng. knjievnosti, proeta je idejom jednostavnosti, skromnosti i zanesenosti ljepotom prirode, ali i jakim osjeajima, spontanim izrazom - Predgovor te zbirke shvaen je kao manifest eng. romantizma poezija postaje spontani izljev osjeaja - ti se pjesnici smatraju pripadnicima tzv. pjesnike kole Jezerskih pjesnika predbacuju klasicistikoj poeziji pretjeranu retoriku - zbirka tematski obrauje razmiljanja o ljudskoj sudbini i o smislu ivota - Wordsworth objavio moralizatorsku poemu Ekskurzija i autobiografsko djelo Preludij, objavljeno posmrtno; Coleridge objavljuje zbirku Pjesme staroga mornara, poeme Christabel, Kubla Khan George Gordon BYRON (1788. 1824.) - najvei pjesnik engleskog romantizma - njegovoj slavi priodnio i njegov ivot zadovoljavao je sve kriterije romantiarskog genija - ivot mu je bio proet pobunom, protestom i suprotstavljanjem mirnom graanskom ivotu - zalagao se za prava potlaenih - nesretno oenjen, rastavljen i optuivan zbog navodne incestuozne ljubavi prema polusestri, naputa zauvijek Englesku - umro je u Grkoj u kojoj je pomagao Grcima u borbi za slobodu - povjesniari knjievnosti njegove su likove povezivali s piscem, tj. s njim samim - u kasnijim knjievnim epohama optuivalo ga se za pretjeranu retoriku u nekim njegovim djelima, kao i za sklonost prema namjernom stvaranju ugleda u javnosti - stvaralatvo: spjev: Hodoae viteza Harolda kompozicijom i opsegom odgovaraju epu, ali se neprestano javljaju lirski ugoaji - nalik je nekoj vrsti lirskog putopisa: Harold naputa domovinu u dobrovoljnom izgnanstvu zbog grijeha koji itatelju ostaje nepoznat, luta nezadovoljan vlastitim ivotom, traei mir i slobodu od svih konvencija - prevladava pesimizam; zavretak je pohvala moru kao simbolu beskraja i vjenosti pjesnike pripovijetke: Kaurin, Gusar, Lara u njima istie opsjednutost likova tajnovitim enjama, osamljenou i strau za nedostinim mirom

- sve likove mui neka strana tajna, oni vjeruju u vlastitu nadmo nad svijetom (suprotstavljaju se i ljudima i bogovima) takvi se likovi nazivaju demonski junaci - bajronizam nezadovoljstvo svakidanjicom, razoaranje ljudima, svjetska bol likova drame: Manfred, Kain komini ep: nedovreni Don Juan razlikuje se od njegova ranijeg Page | 35 stvaralatva - lako se naziru autorova stajalita, patetiku zamjenjuje ironija koja djelo ini satirinim - kompozicijom slijedi tradiciju satirinog epa, ali preuzima neke karakteristike romana - komino je esto povezano s dirljivim i sa stranim (opis ljudiderstva) Byron opisuje pustolovine don Juana nakon brodoloma i glad brodolomaca (npr. gladni brodolomci jedu Julijino pismo koje je don Juan nosio sa sobom)

- najbolji pjesnici engleskog romantizma su Percy Byshhe Shelly (1792. 1822.) i John Keats pripadaju tzv. drugoj generaciji romantiara - slavu su stekli lirikom - Shelly napustio je Englesku zbog sukoba s okolinom (izbaen je sa sveuilita zbog politikih stajalita i ateizma) - utopio se u brodolomu u 29. godini - stvaralatvo: pjesnike drame: Osloboeni Prometej, Porodica Cenci poema: Alastor ili duh osamljenosti esej: Obrana poezije pjesme: Oda zapadnom vjetru, Nebeskoj evi elegija: Adonis napisana povodm Keatsove smrti - pjesme su mu cjenjene kao virtuozna ostvarenja jedinstva ritma, slika, simbolike i izravnog znaenja, a romantine su zbog slavljena prirode, izraza dubokih dilema ljudskog postojanja i ovjekova zanosa prema prirodi i kozmosu Keats umro mlad od tuberkuloze - stvaralatvo: mitoloka poema Endymion balade Isabella, La Belle Dame sans merci nedovrene poeme Hyperion, Pad Hyperiona ode: Oda grkoj urni, Oda jeseni, Oda slavuju - vrhunska ostvarenja engleske poezije - romantiar je po stavovima, zanosnom nadahnuu, sklonosti prema kultu ljepote... Walter SCOTT (1771. 1832.) - pisac tzv. povijesnog romana kojeg e romantizam jako cijeniti Waverley, Srce Midlothiana, Lammermoorska nevjesta, Ivanhoe, Quentin Durward prie smjetene u prolost - u romanima se dri tradicije trivijalnih romana jednostavan zaplet, crno-bijeli likovi, pobjeda pravde, zle intrige, sentimentalne ljubavi, viteki dovoboji, djeca koja odjednom otkrivaju prave roditelje... - prisutni su elementi bajke

AMERIKI ROMANTIZAM
Edgar Allan POE (1809. 1849.) - svjetsku slavu stekao zbirkom pripovijedaka njih 70-ak objavio u dvije zbirke: Prie, groteske i arabeske i Prie prie strave i uasa i kriminalistike prie - u tim krimi priama uobliio je svojevrsnu strategiju istrage koja se bazira na intuiciji

- ispreplie fantastiku i zbilju, ubacuje iracionalno i matovito - njegovo uenej o poeziji izloeno u esejima Filozofija kompozicije i Naelo poezije - pisao je i pustolovno-fantastini roman Pria Arthura Gordona Pyma - od poezije proslavio se zbirkom Gavran i druge pjesme pjesme naputaju svakidanja iskustva, u tematici tei izuzetnom i dojmljivom, a sve to postie virtuoznom tehnikom koja znaenje rijei uvelike nastoji podrediti stvaranju Page | 36 glazbenog ugoaja time je postao uzorni modernist

FRANCUSKI ROMANTIZAM
- jo u vrijeme romantizma u Francuskoj je vladao duh klasicizma - romantizam je Francuskom zavladao kasnije, kao neka vrsta pokreta - dominacija romantizma zapoinje 1827. kada Victor HUGO (1892. 1885.) objavljuje predgovor svojoj drami Cromwell taj je predgovor shvaen kao manifest, kao nacrt nove poetike, ali je zapravo napad na tradiciju klasicizma o oponaanju zbilje Hugo tvrdi da u zbilji nita nije potpuno niti tragino niti potpuno komino, pa ako elimo vjerno opisati zbilju, odakle nam pravo dijeliti tragediju od komedije - pripada drugoj generaciji romantiara - Hugo se poziva na istinu i slobodu, a osjeaji i mata ravnopravni su razumu istina je da nas strasti i osjeaji vode mnogo vie od razuma, a sloboda je osloboenje od prisile - stvaralatvo mu zalazi duboko u epohu realizma - Hugo se bavio politikom (prvo se priklanja monarhistima, a kasnije demokratima), bio je prisiljen otii u progonstvo, a kui se vraa tek 1870. - stvaralatvo: zbirka lirskih pjesama: Istonjake pjesme, Jesenje lie neke su od njih (Kazna, Kontemplacije) satirikog i refleksivnog karaktera, Legenda vjekova (zamiljeno kao niz pjesama u kojima je obuhvaen cjelokupni razvitak ovjeanstva) drame: Cromwell, Hernani, Ruy Blas u njima prevldava lirika, a nedostaje prave dramske radnje romani: Zvonar crkve Notre Dame (tipian romantiarski roman: likovi obuzeti strau, zanimljiva i zapletena fabula, pokuaj da se shvati duh srednjeg vijeka, zlo i dobro tamo gdje se ne oekuje, suprotnosti izmeu Cigana i lopova te crkvene i dravne vlasti, odnosi izmeu potlaenih i tlaitelja, izmeu bogatih i siromanih...), Jadnici (roman obuhvaa irok obzor francuskog drutvenog ivota u prvoj polovici 19. st.) ostalo na str. 209. i 210. predstavnici prve generacije romantiara: Alphonse de LAMARTINE (1790. 1869.) - slavu je stekao lirikom - napisao je i dva velika epa: Joycelin, Pad anela - poezija zbirke: Meditacije, Nove meditacije, Pjesnike i vjerske harmonije poezija je osjeajna, sentimentalna, intimna i neposredna, oblikovana u melodioznim stihovima - teme: ljubavne, refleksivne, enja za smirenjem i transcedencijom, osjeajnost povezana s dubokom religioznou - savren sklad izmeu izraza i znaenja Alfred de Vigny (1797. 1863.) - pisao je romane (Cinq-Mars, Stello), drame i pripovijetke (Chartterton, Robovanje i veliina vojnikog poziva), pjesme objavljene u zbirci Antike i moderne poeme njegova je poezija sklonija klasicizmu zbog objektivnosti, ali ga zanos osamljenog i neshvaenog pojedinca ini romantiarskom

- povodom njegove poezije prvi se put spominje izraz kula bjelokosna svojevrsno povlaenje iz svijeta zbilje u svijet poezije Alfred de MUSSET (1810. - 1857) - stvaralatvo: autobiografsko djelo: Ispovijest djeteta svoga stoljea naputa proroki, filozofski i retoriki zanos Hugoa i Lamartinea, opisujui tjeskobu i odsutnost ideala Page | 37 drame i komedije: Marijini hirovi, Ne ali se s ljubavlju, Lorenzaccio, Svijenjak, Hir uspio je postii ravnoteu izmeu izopaenog i plemenitog Prosper MRIME (1803. 1870.) - novelist, svjetski putnik, poliglot - napisao je 15-ak novela i kraih romana koncizne konstrukcije - najpoznatiji: Mateo Falcone, Etruanska vaza, Carmen, Colomba - novele pune fantastike, nesvakidanjih karaktera, strasti, egzotike, dotjeranog izraza, saetosti, dramske napetosti, ironije vrh svjetske novelistike - objavio je zbirku toboe narodnih balada iz naih krajeva: Dalmacije, Bosne, Hrvatske i Hercegovine Gusle (u prvom izdanju uvrstio prozni prijevod Hasanaginice)

TALIJANSKI ROMANTIZAM
- romantizam se u Italiji javlja neto kasnije Alessandro MANZONI (1785. 1873.) - romanopisac - poeo je pisati u duhu prosvjetiteljstva i klasicizma kasnije se oduevio romantiarskim idejama i katolianstvom pa je u tom duhu napisao brojne teorijske rasprave - vjerom su mu nadahnute i Svete himne (poetski opisuje crkvene blagdane shvaene kao poticaj na suut, bratstvo i solidarnost svih rasa i naroda) - povijesne drame u stihu: Grof od Carmagnole, Adelachi do izraaja dolaze kransko-demokratske ideje - povijesni roman Zarunici navodno se sluio starim rukopisima iz 17. st. pa esto pravi digresije, spominjui kako neki dogaaji ili komentari nisu preuzeti iz navedenog rukopisa - roman se odlikuje realistikom karakterizacijom likova, a opisima masovnih scena prerasta u neku vrstu prozne epopeje Giacomo LEOPARDI (1798. 1837.) - mnogo je pisao u prozi: filozofske i filoloke rasprave veinom u dijalozima, strogim i jasnim stilom, izuzetnom erudicijom, protkane poetskim elementima - djela: Moralna djelca, posmrtno objavljena zbirka zapisa u obliku dnevnika Biljenica misli, zbirka pjesama Canti (oblikom ode ili kratke pjesme u stancama, tematika im je Italija i njezina zla sudbina, osobno razoaranje)

BAJKA U ROMANTIZMU
- romantizmu pripada i tzv. otkrie bajke braa Jacob i Wilhelm Grimm, Djeje i domae bajke pripadaju usmenom stvaralatvu - bajka se cijeni jer u njoj vide ostatak mitologije i izravno prisutan genij naroda - javlja se nova knjievna vrsta, umjetnika bajka naputa shematinost usmenog pripovijedanja (ponavljanje s varijacijama i utvreni likovi i radnje) i nastoji se osloniti jedino na udesno i tajnovito - najpoznatiji pisac bajki iz doba romantizma Hans Christian Andersen (1805. 1875.) - njegove zbirke Bajke i Nove bajke i prie te jo 156 drugih (o runom paetu, Palici, djevojici sa ibicama, kositrenim vojnikom, kraljevni na zrnu graka, snjenoj kraljici...)

- za razliku od narodnih bajki, Andersenove usvajaju novelistiku tehniku nema ponavljanja, simobli nisu ustaljeni, zavretak nije uvijek sretan, ugoaj je esto obuzet pesimizmom, javlja se i naglaena socijalna problematika, naglaena je osjeajnost, a zadrana identifikacija sa slabima i nesretnima ROMANTIZAM U SLAVENSKIM ZEMLJAMA - Rusija, Poljska, eka, Ukrajina, Slovaka, Hrvatska - buntovni individualizam u slavenskim zemljama dobiva oblik nacionalnog Page | 38 individualizma, odnosno nacionalizma istie se revolt cijele nacije, a ne pojedinca - ali pojedinac je nedjeljivi dio nacije - navedeni se narodi bore za samostalnost i slobodu u knjievnosti vie njeguju privrenost vlastitoj naciji, kroz knjievnost se nastoje postii nacionalni ciljevi, ali sve ostaje u duhu romantizma - meunarodna komunikacija knjievnici preuzimaju teme, likove, motive, sieje i stilove iz drugih iz tada manje poznatih knjievnosti - time se pokazuje da romantizam voli i egzotiku nastojanje da sebe prepoznamo u drugome i drugaijemu RUSIJA Aleksandar Sergejevi PUKIN (1799. 1837.) - poeo je pisati u duhu klasicizma - zbog slobodarskih stihova prognan u junu Rusiju, zatim na roditeljsko imanje Mihajlovsko - na dvoru u kojem je obavljaju niske inovnike slube izazvan na dvoboj u kojem je ubijen - stvaralatvo: poeme Ruslan i Ljudmila, Kavkaski zarobljenik, Bahisarajska esma, Cigani, Politva, Bakreni konjanik drame: Boris Gundov (tragedija) njegova najbolja drama u kojoj se razabire Shakespeareov utjecaj nema jedinstva radnje, vremena i prostora, likovi imaju gotovo mitske dimenzije, raspoloenje i ponaanje dvorske sredine 16. st. male tragedije: Mozart i Salieri, Kameni gost (obrada legende o Don Juanu) prozna djela: Belkinove pripovijesti, Kapetanova ki, Pikova dama roman: Evgenij Onjegin roman u neto vie od 5600 stihova (vie na str. 215.) - u rusku liriku uvodi spojenu folklornu rusku tradiciju sa stiliziranom dotjeranou sa zapada, osobito franc. i eng. poezije - vrstan versifikator, suzdran i odmjeren u izrazu - raznovrsna tematika (prigodnice, slobodarske, nacionalne, tradicionalne lirske teme o ljubavi, smrti, pjesnitvu...) i raspoloenja (buntovna, sumorna, pesimistina, ali ima i vedrih raspoloenja jer Pukinova lirika nije opsjednuta svjetskom boli) Mihail Jurjevi LJERMONTOV (1814. 1841.) - poginuo je mlad u dvoboju - svestrano obrazovan, kao asnik prognan na Kavkaz zbog pjesme povodom Pukinove smrti Smrt pjesnika (optube na vlastodrce) - pomilovan zbog utjecaja svoje bake, ali opet bude uhien zbog sudjelovanja u dvoboju (opet na Kavkaz!), tamo pogiba u dvoboju (opet!) - stvaralatvo: poeme: Mcyri, Demon, Pjesma o trgovcu Kalanikovu roman: Junak naeg doba glavni e lik postati knjievni tip u ruskoj knjievnosti (suvian ovjek ovjek koji se ne uklapa u sredinu, koji je po mnogoemu nadmoan, ali je njegova djelatnost besciljna i zapravo suvina) drama: Maskerata

- Ljermontova poezija sklona je pesimizmu, nezadovoljstvu, protestu, osporavanju i sumnjama - lirski subjekt u njima traga za nedostinim, za nekom nejasnom apsolutnom slobodom prisutnost razoaranja - sve je beznadno i bezizgledno, vlada raspoloenje osamljenosti, slutnja skore nasilne smrti - u poemi Demon demon se zaljubljuje u smrtnu enu, ona umire nakon njegova poljupca, a demon ostaje vjeno osamljen, neshvaen takva se simbolika Page | 39 povezuje s romantiarskim genijem kao onim koji raspolae stvaralakom moi pri emu ga ta mo zapravo razara POLJSKA Adam MICKIEWICZ (1798. 1855.) - itav se ivot borio za Poljsku stajalo ga zatvora, progonstava, lutanja svijetom, emigracije... - svestrano obrazovan erudit neko je vrijeme u Parizu predavao slavenske knjievnosti - poinje pisati kao klasicist, ali se kasnije smatra utemeljiteljem poljskog romantizma - stvaralatvo: Pjesme, Duni dan Odeski soneti, Krimski soneti vrhunac romantine poljske lirike Konrad Wallenrot u duhu bajronizma obrauje problem nacionalnog osloboenja Gospodin Tadija najvee djelo poljskog romantizma - u irokom obuhvatu opisuje ivot poljskog plemstva

REALIZAM
1830. 1870.

TEMELJNE ZNAAJKE
- naziv: izvedeno iz Aristotelovog pojma mimesis = oponaanje knjievnost opisuje zbilju onakvom kakva ona doista jest knjievnost opisuje stvarnost, tj. ljude, prirodu, dogaaje tako da itatelj stvori dojam da takav opis odgovara svakidanjem ivotu oponaanje zbilje u smislu stanja drutvenog ivota u odreenom povijesnom vremenu uzimanje tema iz svakidanjeg ivota, biranje obinih ljudi za likove, prozni izraz bez pretjeranog ukraavanja i roman kao reprezentativna knjievna vrsta - glavna knjievna vrsta je roman zbog retardacije vremena radi opsenih opisa - roman realizma opisuje pojedinca u krugu obitelji, porodice ili drutvenog sloja kojem pripada, temeljni je postupak oblikovanja naracije, karakter biva prepoznatljiv uglavnom prema svojim postupcima, a mijenja se kroz esto razgranatu fabulu - knjievnost se shvaa kao kritika spoznaja problematike drutvenog ivota - lirika ne moe adekvatno opisati zbilju - 1857. objavljen je Flaubertov roman Gospoa Bovary uzor romana realizma - vodea filozofska doktrina pozitivizam stanje se nastoji prikazati onakvim kakvo ono jest - pisci se zanimaju za drutevni, politiki i kulturni ivot, a pozivaju se na znanost koja sve vie proima ivot obrazovanih slojeva puanstva - prekida se sa spekulativnim sustavima, tj. knjievnost se udaljuje od filozofije, a prednost se daje znanosti (npr. Darwinova teorija evolucije) - knjievnost nastoji slijediti znanstvenu metodu, ali kako knjievnost nije znanost, ona se nastoji pribliiti znanosti promjenama u konvencijama i u hijerarhijskoj podjeli anrova (prevlast romana) doba romana

- teme: nestaje zanimanje za povijesnu grau, za prolost i nepoznate narode u prvi plan izbijaju socioloki i psiholoki aspekti opisi interijera otkrivaju socijalnu pozadinu koja odreuje postupke, ponaanja, psihologiju likova i njihov svjetonazor pisce posebno zanima socijalno-moralna problematika naelo autentinosti prikazivanja ivota uvodi junake iz svakodnevnog Page | 40 ivota i iz svih drutvenih slojeva - likovi u realizmu kreu se u obinim ivotnim prostorima, nastoje proniknuti drutvene odnose i doivjeti drutveni uspon, uvjetovani su sredinom iz koje potjeu i koja ih okruuje...

FRANCUSKI REALIZAM
Henri Beyle STENDHAL (1783. 1842.) - roen u Grenobleu - kao dijete ostaje bez majke, ivi s ocem kojeg prezire zbog njegovih konzervativnih uvjerenja - aktivno se bavio politikom, radio je u Ministarstvu rata, ivio je u Italiji gdje je i umro - stvaralatvo: pisao je eseje o glazbi, o slikarstvu i o fenomenu ljubavi romani: Crveno i crno, Parmski kartuzijanski samostan (fabule na str. 227. i 228.) zbirka novela Talijanske kronike - njegovi romani romantiarski zbog fatalnih ljubavi, ubojstava, neobinih obrata i sloenih zapleta, a i likovi imaju romantinu svijest o vlastitoj izuzetosti; realistini su zbog njihovog ideala koji je srea, a za tu je sreu presudan drutveni uspjeh - razlika izmeu Stendhalovih romana i romana romantizma karakterizacija likova vjeto se isprepliu objetivni pripovjeda sa subjektivnom perspektivom likova - svi Stendhalovi likovi djeluju stvarno zbog stalnih analiza vlastitih postupaka i stalnih dilema popraenih tim analizama Honor de BALZAC (1799. 1850.) - roen u provinciji - pokuao se u Parizu probiti knjievnim radom (romantinim dramama) - zapao je u velike dugove kojih se nije mogao rijeiti cijeli ivot nastojao ih je podmiriti pisanjem (u 20 godina napisao oko 20 romana, 40-ak drama, niz pripovijesti i novela) - umro navodno zbog iscrpljenosti i dugova zbog koji nije imao ni trenutka predaha - stvaralatvo: Ljudska komedija golemi ciklus o stvarnosti ljudskog ivota - Balzac pokuao obuhvatiti ovostranost ivotnih pria - taj je ciklus trebao obuhvatiti sliku francuskog drutva njegova doba i gotovo sva podruja ljudske djelatnosti: filozofiju, znanost, politiku, religiju, povijest i umjetnost - prema zamisli dijelio se na Studije iz drutvenog ivota (podijeljene na est prizora iz privatnog, provincijskog, parikog, politikog, vojnog i seoskog ivota), Filozofske studije i Analitike studije - zavretak ciklusa ine Golicave prie - u Predgovoru ciklusa Balzac se pozva na analogiju izmeu ljudskog i ivotinjskog carstva tipovi ljudi mogu se usporediti sa ivotinjskim vrstama, a ljudi su odreeni tek zanimanjem (prije su ljudi smatrali da ovjeka odreuje stale, a zatim osobnost)

- realistika karakteristika: svi ljudi tee za sreom koja se moe ostvariti jedino uspjehom u drutvu, a taj je uspjeh vezan za novac - predmet Balzacovih analiza postaje sukob izmeu privatne sree i javnog ugleda i uspjeha u njegovom drutvu ljudi e prije rtvovati osobnu sreu za drutveni uspjeh - Balzac je sklon opisati ovjeka kao drutvenu ivotinju naglasak pritom stavlja na drutveno, a ne na ivotinjsko romani: Otac Goriot, Izgubljene iluzije, Eugnie Grandet, Ljiljan u Page | 41 dolu, Sjaj i bijeda kurtizana, Roakinja Bette, Roak Pons, Seljaci filozofske prie: agrinska koa, Traenje apsolutnog, Nepoznato remek-djelo u njih uvodi modernistiku fantastiku, humor i ironiju - tehnika oblikovanja slina romantiarskoj: fatalne ljubavi, sloeni zapleti, umorstva, dvojbe, demonski kriminalci, naglaena osjeajnost nekih likova... - Balzac je vjet u stvaranju atmosfere i u opisima koji neizravno upuuju na karakterizaciju pojedinih likova i sredine to dovodi do konane slike drutva Gustave FLAUBERT (1821. 1880.) - seminar - str. 232.,233.,234.

ENGLESKI REALIZAM
- engleski se realizam razlikuje od francuskog realizma eng. se realizam oslanja se dobrim dijelom na tradiciju sentimentalnog, ali i humoristinosatirinog romana 18. st. Charles DICKENS (1812. 1870.) - najglasovitiji predstavnik eng. realizma - roen u sirmoanoj inovnikoj obitelji - od malih nogu radi u tvornici, a kao odvjetniki pisar i parlamentarni izvjestitelj imao je prilike upoznati sve drutvene slojeve iz viktorijanskog doba - ostvario je golem opus: humoristini roman Posmrtni spisi Pickwickova kluba pripovijetke i romani: Oliver Twist, Nicholas Nickleby, Sumorna kua, Dombey i sin, David Copperfield, Velika iekivanja (ovaj roman pripada tzv. memoarskom romanu - njegova djela od romantizma razlikuje sklonost prema obinim ljudima - glavna odlika njegova stvaralatva: ivi i ivopisni likovi ija sudbina potie na suut, a tu patetiku ublaava humorom - likovi su ili dobroduni i plemeniti ili pak zlikovci i nitarije svaki od njih ima neku osobinu koja ih ini grotesknim ako su zli, a ako su dobri, nisu idealizirani - koristi humor kod opisa pojedinih zgoda, sredina ili likova - prevladava osjeajan ton, pogotovo suut prema djeci, preputenoj siromatvu, iskoritavanju i ulici koja ih vodi u kriminal - opisivanjem siromane djece Dickens opisuje gospodarsko stanje Engleske u to vrijeme (drastine razlike izmeu bogatih i siromanih) time igra ulogu drutvenog kritiara i reformatora: time u potpunosti zadovoljava uvjete realizma (upozoravanje na nezadovoljavajue stanje drutvenog ivota) - David Copperfield i Velika iekivanja romani koji opisuju proces odrastanja i potekoe s kojima se susree pojedinac koji eli kreirati vlastitu osobnost u sredini koja tu osobnost ne cijeni ili pak sprjeava njezin razvoj William Makepeace THACKERAY (1811. 1863.) - roen u Indiji - kolovao se u Engleskoj, Parizu i Weimaru - radio je kao novinar, objavljivao je lanke i karikature - sklonost prema karikaturi prisutna u njegovoj knjizi skica i eseja Knjiga snobova satirom se izruguje visokom engleskom drutvu - ta je ironija prisutna i u vein njegovih djela:

 romani: Sajam tatine, Povijest Henrya Esmonda - Sajam tatine pria o sudbinama dviju glavnih junakinja, Rebecce (podla, siromana i lukava, tei za bogatstvom i drutvenom afirmacijom) i Amelije (naivna, dobra, bezazlena, ali ne previe otroumna) - obje zavravaju neslavno: Rebecca (Becky) postaje kriminalka, a Amelija ulazi u drugi brak od kojeg ne moe nita oekivati - pripovjeda komentira njihove postupke, a druge likove opisuje u odnosima koje imaju s glavnim junakinjama Page | 42 - u realiste ga se svrstava zbog izravno izraenog negativnog stava prema romantiarima, ali i zbog iscrpnih i vrlo vjetih opisa likova i analiza njihovih sloenih odnosa

RUSKI REALIZAM
- u potpunosti se razlikuje od francuskog i engleskog realizma - puno toga duguje romantizmu: samosvijest i zamisao da knjievnost moe biti toliko sveobuhvatna da u sebe ukljui gotovo sve to se tie stvarnih ljudskih ivota, demonske likove, tehniku rjeitog izlaganja sukoba strasti, zaplete - ruski realizam njeguje roman jedino se velikim i opsenim proznim djelom moe obuhvatiti ljudski ivot - ruski realizam preuzima neke postupke najblie francuskom realizmu: rusko plemstvo govori francuski, njegovo se obrazovanje temelji na francuskoj knjievnosti i kulturi toga vremena - temeljna znaajka ruske knjievnosti: raspoloenje svojstveno ruskim intelektualcima, opreka izmeu plemstva i naroda, uvoenje autohtone ruske narodne tradicije (uvjerenje o posebnosti ruskog naina ivota, miljenja i osjeanja) - ruski je roman proet neprestanom napetom atmosferom - vlastite ideje i spoznaje pod svaku cijenu valja ostvariti u ivotu Nikolaj Vasiljevi GOGOLJ (1802. 1852.) - otac ruskog realizma - ukrajinski vlastelin, a zatim i inovnik u Petrogradu - potkraj ivota odrie se svih svojih djela zapao je u pravoslavni misticizam, a umro poremena uma - stvaralatvo: Kabanica novela iz petrogradskog ivota koja predstavlja uzor knjievnog oblikovanja jednostavne fabule, humora koji prelazi u grotesku - glavni lik, Akakija Akakijevi, postao je tip cjelokupne ruske knjievnosti - duh Akakiji krade kabanicu - prisutni su ivi opisi detalja, likova (malih ljudi), humor koji prelazi u groteskno pretjerivanje... - komedija Revizor pravo realistiko scensko djelo u ruskoj knjievnosti izvrsno proveden jednostavan zaplet o dolasku lanog revizora u mali kotarski grad (pritom se opisuju osobine provincijskih inovnika, njihov strah pred vlau, njihovi uzajamni odnosi ispunjeni meusobnim podvalama, podmetanjima) - poetak ruskog realizma, tj. ruskog realistikog romana uzima se Gogoljevo djelo Mrtve due pria o Pavelu Ivanoviu iikovu, koji se eli obogatiti tako to e od bogatih zemljoposjednika jeftino kupovati popise umrlih seljaka, a na koje su oni morali plaati porez - uspjeh romana bazira se izvrsnom portretiranju ruskih veleposjednika i sjajnim opisima njihovih ivota i shvaanja - vana je i karikatura o beznaajnim se motivima i zbivanjima pie gotovo uzvienim, patetinim stilom, usporeuju se ljudi sa ivotinjama i predmetima Ivan Sergejevi TURGENJEV (1818. 1883.) - plemi, proveo velik dio ivota u Francuskoj i Njemakoj - druio se s glasovitim piscima - stvaralatvo: lirski intonirana zbirka pripovijedaka: Lovevi zapisi

romani: Rudin, Plemiko gnijezdo, U predveerje, Dim, Novina, Oevi i djeca novele, filozofske crtine: Pjesme u prozi - u romanima najea tematika odnos europskih obrazovanih intelektualaca prema zaostalom feudalizmu njihove zemlje, sukob generacija... - Oevi i djeca glavni lik Bazarov, student medicine oduevljen prirodnim znanostima, uvjereni nihilist nihilizam u ruskoj knjievnosti oznauje radikalno Page | 43 osporavanje ustaljenih vrijednosti - prisutan i pozitivizam oslanjanje na znanost, ne priznaje tradicionalna uporita ruske kulture u religiji, nacionalnoj umjetnosti i povijesti - Bazarov odlazi na ljetovanje s prijateljem Arkadijem Kirsanovim, dolazi u sukob sa svjetonazorom njegove obitelji, a taj sukob zavrava i dvobojem - nakon tog dvoboja odlazi k roditeljima koji njegov materijalizam i pozitivizam ne mogu razumijeti - ipak se zaljubljuje u plemkinju Odincovu razapet je izmeu uvjerenja i osjeaja, na kraju umire zbog banalne infekcije proglasivi se na samrti suvinim ovjekom - najbolji dijelovi romana su dijalozi voeni u razliitm prilikama - zavretak romana upozorava na problem kojim e se ruska knjievnost baviti: jaki karakteri dre da treba ivjeti prema vlastitim nazorima, ali u tom nastojanju stradavaju jer nisu onakvi kakvima bi eljeli biti oni ele ideje provesti u ivot koji pak nadilazi idejne nacrte Fjodor Mihajlovi DOSTOJEVSKI (1852. 1881.) - seminar Lav Nikolajevi TOLSTOJ (1828. 1910.) - seminar

AMERIKI REALIZAM
Herman MELVILLE (1819. 1891.) - najutjecajniji ameriki pisac realizma - ivio je kao mornar - stvaralatvo: pustolovni, u nekoj mjeri i autobiografski romani: Redburn, Taipi, Bijela jakna, Mardi, Moby Dick ili Bijeli kit pripovijetka Billy Budd - Moby Dick roman o lovu na kitove iscrpni opisi brodova, opreme, naina na koji se trae i hvataju kitovi, pustolovine kitolovaca... - pripovjeda je Ishmael koji dosadan uiteljski posao eli zamijeniti uzbudljivim ivotom mornara upoznaje Indijanca Queequega s kojim se ukrcava na brod i tamo upoznaju kapetana Ahaba za tog kapetana kasnije saznaju da mu je jedino vano uloviti bijelog kita zvanog Moby Dick zbog kojeg je ostao bez noge - taj e kit na kraju potopiti cijeli brod, utopit e se svi osim Ishmaela - fabula je esto isprekidana razmatranjima o kitolovu - simbolika bijelog kita Mark TWAIN (1835. 1910.) - bio je tiskarski naunik, grafiar, rijeni pilot, kopa zlata i novinar na Divljem zapadu - dio svog ivota opisao je romanu ivot na Mississippiju - proslavio se humoristinim crticama, putopisom Naivine u inozemstvu, romanima za mlade Doivljaji Toma Sawyera, Doivljaji Huckleberryja Finna, Kraljevi i prosjak, Jenki iz Connecticuta na dvoru kralja Arthura - ti se romani odlikuju suptilnim poznavanjem motivacija i postupaka djece i mladih, jednostavnim, ali razraenim fabulama i fantastikom

- Twain koristi nenametljiv humor, oslanja se na tradiciju pukog pripovijedanja, opisuje tadanju Ameriku, ukljuuje moralne dileme Henry JAMES (1843. 1916.) - estetski realist - iz bogate obitelji - iroko obrazovanje, dio ivota provodi u Europi, druio se s velikim knjievnicima iz elitnih krugova Page | 44 - u pisanju ga najvie zanima kontrast amerike otvorenosti i europske sofisticirane i pomalo otuene kulture - pisao je romane, eseje, pripovijetke due pripovijetke koje se dre romanima Daisy Miller, Portret dame, Bostonjanke, Golubiina krila, Ambasadori, Zlatni pehar fantastina novela Okretaj zavrtnja - James se nalazi na granici realizma i modernizma - iako je realizam bio epoha u kojem je roman bio na samom vrhu, postoje imena koja su se proslavila lirikom Walt WHITEMAN (1818. 1892.) - mukarac nemirna duha, lutao je Amerikom i promijenio niz zanimanja (tipograf, novinar, uitelj, profesionalni knjievnik) - bio je samouk, nije imao temeljitije obrazovanje i nije poznavao knjievnu tradiciju - u pjesnitvu sklon patetinom tonu - elio je postati pjesnik amerike demokracije - zbirka Vlati trave ta se zbirka dri prvom velikom svjetskom pjesnikom zbirkom u tzv. slobodnom stihu te pjesme nisu vezane stalnim ponavljanjem nekih oblikovanih sredstava izraza (isti broj slogova ili naglasaka, raspored ritma i strofa) - time se stjee dojam stalnog zanosa - otvoren je prema itatelju Emily DICKINSON (1830. 1886.) - povuena ena koja je ivot provodila u osami sobe i vlastitog vrta, piui o intimnoj svakidanjici - u pjesamam koristi saet, eliptini stil, pjesme su kratke (nekoliko strofa), teme vezane za bol, odricanje, gubitak, smrt, prirodu - prvo izdanje njezine zbirke Pjesme Emily Dickinson objavljeno je 1890.

KNJIEVNI PRAVCI REALIZMA

PARNASOVCI - skupina pjesnika (predstavnika poezije) ija se doktrina temelji na zborniku Suvremeni Parnas on okuplja nekoliko vrlo utjecajnih pjesnika (pa i Baudelairea) od kojih su neki kasnije postali simbolisti, a neki su prozvani parnasovci - vodei parnasovci: Charles Marie Leconte de Lisle i Jos-Maria de Heredia zalagali su se za opreku prema romantinoj rjeitosti i patosu, predlaui svojevrsni povratak klasicizmu - lirika mora biti objektivna, u nekom smislu hladna i analitika, ali jezinom virtuoznou mora ocrtavati predmete, pejzae, ljude i dogaaje radi izazivanja osobitih umjetnikih doivljaja - skloni su antologiji sa slikarstvom VISOKA I TRIVIJALNA KNJIEVNOST - ovdje se ne radi konkretno o raslojavanju knjievnosti na knjievne pravce, ve o tipu raslojavanja koji ima korijene ve u 18. st., a koji e tek u 20. st. imati vrlo jak utjecaj na knjievna zbivanja - knjievna publika postaje sve raznolikija, pismenost obuhvaa mnogo vei sloj puanstva to dovodi i do raslojavanja publike unato irem obrazovanju, sam

ukus publike ne moe se shvatiti kao mjerilo uspjenosti pojedinog knjievnog djela - dolazi do podjele na visoku i trivijalnu knjievnost - istovremeno kada Balzac pie Ljudsku komediju, Eugne Sue pie trivijalni roman Tajne Pariza taj je roman daleko popularniji od Balzacovih romana - obiljeja knjievnog realizma prodire i u trivijalnu knjievnost NATURALIZAM I VERIZAM Page | 45 - naturalizam - ima znatno iri utjecaj u mnogim europskim zemljama, dok verizam ostaje ogranien uglavnom na talijansko podruje - njihove su teorijske razlike gotovo zanemarive naturalizam se vee uz teoriju i knjievnu tehniku Emila ZOLE (1840. 1902.), a verziam uz poetiku i knjievnu praksu talijanskog knjievnika Giovannija VERGE (1840. 1922.) - manifest naturalizma Zolina rasprava Eksperimentalni roman predlae izravno oslanjanje na iskustvo i metode prirodnih znanosti - Zola smatra kako pisac mora poput znanstvenika svoje likove opisivati u posebno izabranim ivotnim okolnostima i kako mora pratiti njihovo ponaanje - vjerojatnosti su da je Zola bio oduevljen uspjesima znanosti pa je zato pozivao na takav princip pisanja - Zola je zapravo slijedio temeljnu shemu realistikog romana, jedino to je drao da ljude vie pokreu uroeni nagoni i strasti kojima se ne moe oduprijeti nego li elja za uspjehom u drutvu - Zola je pisao poeziju, publicistike i kritike rasprave, a slavu je stekao romanima Thrse Raquin, Nana, Germinal, ovjek-zvijer trilogija: Lurd, Rim, Pariz ciklus: etiri Evanelja golemi ciklus od 20 usko povezanih romana: Rougon-Macquartovi o drutvenoj i prirodnoj povijesti jedne porodice za vrijeme Drugoga carstva - Zolini romani zbilju nastoje opisati to vjerodostojnije, oslanjajui se na iscrpno i detaljno poznavanje dogaaja i sredine u koje smijeta fabule - nastojao je to bolje upoznati okolnosti u kojima ive pojedini drutveni slojevi i ljudi odreenih zanimanja - u Germinalu (naslov potjee iz fr. revolucionarnog kalendara i oznaava doba sjetve i buenja ivota) Zola opisuje ivot rudara, njihova stradanja i nesree, trajkove i borbe s vlasnicima rudnika... - njegovi opisi esto opisuju sablanjivo, ono ivotinjsko u ljudima, njima zahvaa neke dubinske slojeve osobe, uvia kako nagoni uvjetuju neke ljudske postupke - izuzetan dojam ostavlja svojevrsna simbolika u njegovim romanima npr. rudnik, koji guta ljude i prijeti njihovoj sudbini, unitavajui ivote kako vlasnika tako i rudara, unitava krajolik i zrak; lokomotiva u romanu ovjek-zvijer opisana je kao nadmoan stroj koji ljudski ivot pretvara u jurnjavu - naturalizam se u svojim nastojanjima to vjernijeg, tonijeg i detaljnijeg opisa pribliava simbolizmu, koji se inae otvoreno suprotstavlja naturalizmu - drugi najpoznatiji naturalist Guy de MAUPASSANT (1850. 1893.) - slavu je stekao kao novelist romani: Jedan ivot, Ljubimac, Pierre i Jean novele njih 300-tinjak, sakupljene u zbirkama Kua Tellier, Gospoica Fifi, Yvette, Miss Harriett i dr. razliite su po ugoaju i po tehnici, saeto ocrtava tipine likove u sebinoj i licemjernoj sredini to navodi na to da budu shvaeni kao uzorci naturalistikog isjeka ivota kasnije novele: Harol, Uzaludna ljepota prelaze u fantastiku, snovienja i jezovitost, ak i u opis delirija verizam - varijanta naturalizma razlika je u predstavniku (Verga) koji vie naglaava suut i razumijevanje za ljudsku patnju - Verigina djela proeta su pesimizmom

- ostvario je golemi opus poeo je s romantinim povijesnim i ljubavnim romanima, a slavu stjee zbirkama pripovijedaka: ivot polja, Seoske novele te romanima: Obitelj Malavoglia, Metar don Gesualdo - tematski obrauje propadanje patrijarhalnog ivota na Siciliji, gubitak starih vrijednosti, teak ivot sicilijanskih seljaka i ribara - koristi detaljne opise tmurnih strana ivota i detaljno ocrtava svoje likove - naturalizam i verzima utjecali su na dramsko stvaralatvo radi se o Page | 46 sukobima izmeu dubokih ljudskih poticaja i okolnosti koje ih prijee da ostvare svoja htijenja i nadanja - naturalistika drama predstavnici: Henrik IBSEN (1828. 1906.) - u mladosti je bio ljekarski pomonik, studirao je medicinu - bavio se filozofijom i knjievnou, na kraju se posvetio iskljuivo kazalitu radio je kao redatelj, upravitelj kazalita, a zatim i kao kazalini pisac - najutjecajniji svjetski dramatiar s kraja realizma u nekim situacijama nadilazi granice epohe: u njegovim se djelima isprepliu romantizam, realizam i simbolizam (=modernizam) - njegova djela iz druge stvaralake faze ista naturalistika drama; u posljednjoj se fazi pribliava simbolizmu - u dramama su prisutne sve vladajue ideje o kojima se tada u Europi raspravljalo - stvaralatvo: 1. faza drame ideja: Brand, Peer Gynt 2. faza naturalistika faza: Stupovi drutva, Lutkina kua (Nora), Sablasti, Neprijatelj naroda 3. faza pribliava se simbolizmu: Divlja patka, Rosmersholm, ena s mora, Hedda Gabler, Graditelj Solness - njegovo najvee dramsko ostvarenje je Nora pria o eni koja je na poetku svog braka s Helmerom zaduila Krogstadu, posudivi novac za muevo lijeenje; ona to od mua skriva, on u meuvremenu postaje upravitelj banke pa se Nora nada da e tako lake podmiriti dug Helmer odlui otpustiti Krogstada, a zaplet nastaje kada Krogstad odlui zaprijetiti da e Helmeru otkriti Norin dug ... (ostalo na str. 259.) - tom je dramom Ibsen stekao glas feminista i protivnika patrijarhalnog drutva oito se zalae za prvo ene da odluuje o vlastitom ivotu - suprotstavlja ensku osjeajnost s racionalnou mukaraca - kao problem postavlja komunikaciju u graanskom drutvu Nora i Helmer ne razumiju se meusobno pa Nora na kraju naputa djecu i mua - ostale Ibsenove drame proete su pesimizmom, zasnovane su na teoriji o nasljednoj degeneraciji (djeca plaaju grijehe svojih roditelja glavni junak u Sablastima boluje od sifilisa) - Ibsen kritizira drutveni ivot koji sprijeava pojedinca da postigne ono to eli npr. u Graditelju Solnessu glavni junak naputa enu kako bi ostavio uspjeh u struci (borba protiv konvencija) August STRINDBERG (1849. 1912.) - vedski pripovjeda i dramatiar - njegovo se stvaralatvo dijeli u nekoliko faza: 1. faza autobiografski romani: Sin slukinje, Inferno (posveeni djetinjstvu i krizama autorovom prvom braku), Crvena soba (posveen boemskom ivotu u Stockholmu); naturalistike drame: Otac, Gospoica Julija 2. faza dramska trilogija Put u Damask, Mrtvaki ples, Sablasna sonata - Gospoica Julija najbolja naturalistika drama cijele epohe - opisuje temeljne muko-enske suprotnosti zbog toga Strindberg dolazi na glas kao enomrzac zbog naglaavanja lakomislenosti, neodlunosti, osjeajne

zbrke i odanosti trenutnim poticajima enskih likova nasuprot staloenosti mukaraca (fabula str. 261.) - razna tumaenja te drame: odnos meu spolovima, nerazumijevanje likova zbog socijalnih razlika, naturalistika teorija o nasljeu i odgoju (Julija u jednom opisu govori kako ju je majka uila mrziti mukarce) - vrijednost drame u saetim napetostima, iznenadnim i psiholoki motiviranim obratima, dijalozima, simbolici... - te su karakteristike prisutne i u njegovim kasnijim dramama zbog ega ga se Page | 47 smatra jednim od najvanijih predstavnika simbolizma u drami Gerhart HAUPTMANN (1862. 1946.) - njemaki pripovjeda i dramatiar - proao razvojne faze od naturalizma do simbolizma - 1912. dobio je Nobelovu nagradu unato tome to ga kritika ne dri pretjerano uspjenim - najbolja ostvarenja u naturalistikoj fazi: uvar pruge Thiel, Pred zoru, Tkalci, a u simbolistikoj fazi pie svojevrsne dramsku bajku Potopljeno zvono (poetska drama o majstoru Heinrichu koji je izraivao nenadmana zvona i o tome kako je zloduh unitio njegov rad jer je zvono palo u more kada su ga nosili da ga postave na zvonik) - u toj se drami osjea obnavljanje romantike pa se to tumailo kao nadvladavanje naturalizma Antun Pavlovi EHOV (1860. 1904.) - ruski novelist i dramatiar - jedan od prvih pravih modernista - poeo je pisati kratke humoreske, saetog stila i s kratkim ocrtavanjem likova - njegova najbolja ostvarenja: novele: Sluaj iz prakse, Dama s psetancetom, Arhijerej, Zarunica - njegove novele s realizmom povezuje tehnika zasnovana na ideji isjeka ivota, prednost daje opisivanju zbiljskih dogaaja, a ne mati, razmiljanjima i fantastici - potiskuje roman, a zapoinje dominacija novele to je znak dubokih promjena u shvaanju knjievnosti uope - obuhvatna vizija svijeta i ivota raspada se na isjeke koji se na kraju svode na dojmove drame: Galeb, Ujak Vanja, Tri sestre, Vinjik - njegove drame karakterizira lirizam, nema prave dramske radnje koja bi proizlazila iz sukoba napetost se ostvaruje izmjenom psiholokih stanja likova - drastine promjene raspoloenja koje ehov uspjeno prenosi u vladajuu atmosferu na sceni se osjea tragika postojanja ljudi, nemogunost da ostvare ono to ele, a to je uvjetovano vanjskim okolnostima ili pak njihovim karakterom - za likove bira obine ljude obinih sudbina

MODERNIZAM
TEMELJNE ZNAAJKE
- rasprave oko opisivanja, odreivanja i naziva posljednje knjievne epohe zapoinju krajem 19. st., nastavljaju se nakon 20-ih godina 20. st. i ponovno se vode 80-ih godina 20. st. - razlozi: povjesniar knjievnosti ne moe suditi o onome to pripada suvremenosti, jer mu nedostaje ve utvreni sud knjievne kritike i izbor utemljen na opoj suglasnosti publike knjievnost se u posljednih stotinjak godina razvila, razgranala i raslojila u nesluenim razmjerima, obuhvativi gotovo cijeli svijet do te mjere da je u raznovrsnosti postala nepregledna

 mnogi vrhunski pisci stvarali su u novije doba tako raznolika knjievna djela da ih je nemogue svrstati ni u kakve okvire sve se svodi na osobnu interpretaciju - problemi oko naziva: modernizam rabi se u nekoliko razliitih znaenja od druge polovice 20. st. modernizam je naziv za posljednji knjievnu epohu zbog mnotva pravaca iz te epohe predloen je naziv modernizmi (plural) Page | 48 naziv moderna rabi se kao naziv razdoblja od prijelaza stoljea do poetka Prvoga svj. rata postodernizam smatra se novom knjievnom epohom koja poinje 70-ih godina 20. st., ukazuje da je nemogue ak i imenovati razdoblje nakon modernizma - knjievnost modernizma podlijee modi: mijenjaju se tehnike, tematike, naela stvaralatva, obrada i svrha knjievnosti - veliki pisci u svojim najboljim djelima nastoje nadmaiti svoje prethodnike radi se na originalnosti, a rezultat toga je tzv. hermetizam i nerazumljivost vrhunske knjievnosti - posljednjih desetljea 20. st. nastupa zasienost u traganju za novim i za onim to e nadmaiti prethodnike - od 50-ih do 70-ih godina postoje oprenosti prema ranijim desetljeima tek 80ih godina prevladava tehnika postmodernizma, ije je trajanje teko odrediti dok se ne rijei pitanje trajanja modernizma (meu njima postoje oprenosti) - modernizam obiljeava raslojavanje knjievnosti na pravce danas ih razlikujemo vie prema teoriijskim manifestima nego prema knjievnim ostvarenjima to dovodi do tekog razlikovanja iste knjievnosti od knjievnoteorijskih, knjievnokritikih, filozofskih ili znanstvenih tekstova - vremensko odreenje modernizma teko ga je datumski odrediti, ali se kao poetak uzima 1857. kada C. Baudelaire objavljuje Cvjetove zla - modernizam se moe razdijeliti na etiri razdoblja: esteticizam, avangardu, kasni modernizam i postmodernizam

A)ESTETICIZAM
- promjene koje su postepeno zahvaale knjievnost posljednjih desetljea 19. st. zapoinju u poeziji poezija nije mogla slijediti naelo oponaanja zbilje pa je traila neki svoj stil, vlastiti poloaj, vanost i znaenje u sustavu knjievnih vrsta - poezija e jo u vrijeme realizma najaviti novo shvaanje poetike i svrhe knjevnosti pjesnitvo se prestaje shvaati kao izricanje manje ili vie naglaenih obinih osjeaja - teorija poezije postupno e zahvatiti cjelokupnu knjievnost, pa modernizam poinje kada vjerodostojnost, uvjerljivost i spoznaja zbilje prestaju igrati odluujuu ulogu u razumijevanju i ocjenjivanju knjievnosti koja sada zahtjeva autonomiju - ta je autonomija u nekoliko navrata bila osporavana faizam i staljinizam knjievnosti nastojali oduzeti bilo kakvu samostalnost, propisujui joj ne samo oblik nego i duh stvaralatva; nastojanje da knjievnost obuhvati i filozofiju, i politiku, i religiju i cjelokupni svjetonazor - znatnu ulogu u razvoju knjievnog modernizma imaju pravci i u drugim umjetnostima - filozofija Friedricha Nietzschea utjecala na razvoj knjievnosti modernizma iako je sam shvaen kao najvei antimodernist - esteticizam kao modernistiki pravac zapoinje 1857. kada Baudelaire objavljue Cvjetove zla - u knjievno-umjetnikom smislu oznaava fazu razvoja simbolizma u Francuskoj i u drugim europskim zemljama u 2. polovici 19. st. Charles BAUDELAIRE (1821. 1867.) - utemeljitelj modernizma - roen u Parizu

- nakon srednje kole odlazi u Indiju iz koje se brzo vraa - u Parizu ivi rastrono i sve mukotrpnije kao profesionalni knjievnik - zbog svoje je zbirke Cvjetovi zla osuen na parikom sudu za vrijeanje javnog morala - zbog loih odnosa s ouhom naputa roditeljsku kuu, odaje se uicima - nastoji pronai ljepotu, istou i ideale - zbog svjoe e osjeajne lirike postati pjesnikom bola i spleena, tjeskobe modernog ovjeka i njegovih uzaludnih napora da se priblii idealu i ljepoti Page | 49 - u svoju poeziju unosi svijet osjetilnih uitaka, scene s parikih ulica, brutalne prizore ljudske bijede, smrti i fizikog raspadanja - formirao se u krugu parnasovaca iju doktrinu unosi u svoje pjesme - stvaralatvo: njegovo najvee i najvanije ostvaranje je zbirka pjesama Cvjetovi zla - prvo izdanje 1857. utjecaj jednak Petrarkinom Kanconijeru - zbirka sadri oko 200 pjesama (uglavnom soneta), a podijeljena je na 6 dijelova: Spleen i Ideal, Parike slike, Vino, Cvjetovi zla, Pobuna i Smrt + 28 pjesama koje Baudelaire nije objavio za ivota u skopu zbirke - zbirka zapoinje pjesmom itatelju, a zavrava naknadno napisanim sonetom Epigraf osuenoj knjizi - cjelokupna je poezija koncentrirana oko metafizikog pitanja dvojnosti ljudske prirode: sukob dobra i zla, Boga i sotone, ljubavi i grijeha, ljepoga i runoga... stalno kretanje u protuslovljima - cilj mu je izbjei zlo koje vreba, nai spas od grijeha, dosei ideal, a izbjei spleen - B. je najvie sklon baviti se propadanjem, najvie ga zanimaju bol, runoa (estetika runoe), grijeh i najnie strasti - iako zbog svoje osjeajnosti podsjea na romantiarskog pjesnika, on istovremeno na tu osjeajnost ne eli poticati tai od itatelja neto poput odaziva mate (itatelj mora sam razabrati i osjetiti iskustva koja ne pripadaju svakidanjici, ve koji su jedino svojstveni umjetnosti, odnosno pjesnitvu) - B. pjesme oblikuje u skladu zvuka, ritma i tematike - uspio je uzvienim stilom opjevati bludnice, vampire i strvinare, dosadu koja je podjedanko vrijedna kao i osjeaj oduevljenja, te uivanju grijehu koje je jednako pobonoj predanosti idealizmu nadzemaljske ljepote pisao je kritike o likovnoj umjetnosti, eseje i rasprave Romantina umjetnost pjesme u prozi Spleen Pariza prevodio je Poea Comte de LAUTRAMONT (Isidore Ducas , 1846. 1870.) - drugi prethodnik i utemeljitelj modernizma - poznati po svojoj knjizi Maldororova pjevanja njome je toliko zgrozio nakladnika da ju je odbio objaviti - ta je knjiga svojevrsna apologija sadizma i zla prisutno je izravno svetogre, opscenost, perverzije, sadizam, himne morskim psima, slavljenje demonije naslovnog junaka - koristi se neobinom tematikom, iznenadnim usporedbama, metaforama i hiperbolama SIMBOLIZAM - na Baudelaira se izravno poziva pravac nazvan simbolizam - njegove prve teorijske nacrte pisao je Jean Moras 80-ih godina 19. st., a kasnije ga razrauju, upotpunjuju i nadograuju drugi pjesnici poput Mallarma, Verlaina i Maeterlincka - simbolizam se kasnije iri i na njemaku, talijansku i rusku knjievnost - naelo simbolizma: pjesnitvo se mora oslanjati na shvaanje da je sve proeto simbolima koji izazivaju divljenje vano je ono to upuuje na dublje znaenje pjesnitva

- za simboliste, simbol je neka vrsta veze izmeu stvarnog, osjetilnog, vidljivog i onog nestvarnog, nadstvarnog i nevidljivog ta se veza moe jedino naznaiti i sugerirati, a ne i objasniti i protumaiti - zato simbolisti zahtjevaju da pjesnitvo pronae neku vezu izmeu zvuka i znaenja, glazbe i slike, izmeu raspoloenja i predmeta - simboli pripadaju iskljuivo pjesnitvu ideal simbolista je da se pjesnitvo to vie priblii glazbi - Verlaineova pjesma Umijee pjesnitva zamiljena kao manifest simbolizma Page | 50 (Glazbe nek' svud i uvijek ima) - u simbolizam se uklapa i parola l'art pour l'art umjetnost zbog umjetnosti - dekadencija raspoloenje proeto razoaranjem Stphane MALLARM (1842. 1898.) - vrhunski pjesnik i teoretiar simbolizma - oblikovao zamisao kulta ljepote i iste poezije - nazvan je pjesnikom za pjesnike - eli iskazati neizrecivo te glazbenim efektima, igrama rijei i posebnom simbolikom doprijeti do istog pjesnikog iskustva - u pjesnitvu namjerno izbjegava doslovna znaenja konani smisao pjesme ostaje nedokuiv - itatelj se mora prepustiti ugoaju djelovanja zvuka - njegovo pjesnitvo karakterizira tzv. hermetizam i autonomija time zapravo prekida komunikaciju izmeu sebe i itatelja zbog teko razumljivog pjesnitva - stvaralatvo: zbirka izabranih pjesama: Pjesme dramska poema: Faunovo popodne prozna poema: Bacanje kocke nikad nee ukinuti sluaj Maurice MAETERLINCK (1862. 1949.) - poetski je simbolizam pokuao prenijeti u dramu - razradio je vlastitu varijantu teorije simbolizma, proetu kranskim misticizmom - svjetsku je slavu postigao poetskim dramama: Peleas i Melizanda, Unutranjost, Arijadna i Modrobradi, Modra ptica u njima nema mnogo dramske napetosti i sukoba, ali obiluju poetskim govorima, nestvarnom scenografijom, dijalozima punim neobjanjivih aluzija i melankolinom atmosferom Oscar WILDE (1854. 1900.) - u njegovom se stvaralatvu jasno uoavaju naela simbolizma - irski pisac, pisao je poeziju, dramu i prozu, ali i bajke - prvo je osvajao, a zatim sablanjavao englesku publiku - proveo je dvije godine u zatvoru zbog homoseksualnosti, zatim bjei u Pariz gdje i umire - stvaralatvo: bajke Sretni princ i druge bajke - u njima nema ni sretnih zavretaka, ni pobjede pravde, ni jednostavnosti ponavljanja u varijacijama - vrhunsku su stilizirane, psiholoki razraene, zauzimaju se za drutvenu pravdu i za sve kojima je potrebna pomo, a fantastika mu je u tome pomono sredstvo roman Slika Doriana Graya njegov najpoznatiji roman o mladiu Dorianu koji je za vjenu ljepotu prodao duu (ostatak fabule na str. 277.) Saloma biblijska pria proeta morbidnom erotikom satirina drama Vano je zvati se Ernest

Joseph CONRAD (1857. 1924.)

- Poljak koji je pisao na engleskom - pisao je prozu i na tom podruju ostvario vrhunska djela - po zanimanju je bio pomorac, pisao je brojne pripovijetke i romane, najvie iz pomorskog ivota - stvaralatvo: Srce tame objavljena je 1902. - pripovijest o doivljaju pomorca Marlowa, koji pria prijateljima kako je putovao u Kongo i kako se to putovanje pretovrio u potragu za suludim Page | 51 trgovcem slonove kosti Kurtzom (fabula, str. 278.) - pria suprotstavlja europsku i afriku kulturu kritiki uvid u nain kako Europljani postupaju prema tehnii podreenoj, obescijenjenoj kulturi, utemeljenoj na drukijim sustavima vrijednosti - Conrad uvia ispraznost Kurtzove neutaive elje za vlau - vrijednost ove pripovijetke je u igri pripovjedaevih perspektiva, u izlaganju koje stalno samo sugerira i upuuje, te u sustezanju od svega to bi bilo nalik nekim konanim i ve izvan knjievnosti utvrenim stavovima i ocjenama roman Lord Jim primjer modernog romana Rainer Maria RILKE (1857. 1924.) - jedan od najglasovitijih svjetskih pjesnika njemakoga jezika - roen u Pragu - dulje vrijeme ivi u Parizu i Rusiji pisao je stihove i na ruskom i na francuskom - stvaralatvo: poezija: Knjiga slika (razabire se poetika simbolizma: tajanstveni svijet stvari, ivotinja, prirodnih pojava, umjetnikih djela sve to upuuje na posebnu simboliku i mistino jedinstvo osjetilnog i nadosjetilnog svijeta), Devinske elegije i Soneti Orfeju karakteririza ih hermetini izraz, teko su shvatljive itatelju, misli se isprepliu s nekim traganjem za nedokuivim smislom pjesnitva, savrenstvo oblika i glazbe stiha roman Zapisi Maltea Lauridsa Briggea objavljen 1910., sadri sve elemente esteticizma - roman je vie nalik nekoj fragmentarnoj autobiografiji: pripovjeda Malte, doljak je u Parizu, pjesnik lutalica sklon razmiljanju slinosti s autorom - roman zapoinje filozofskim razmiljanjima o krizi kulture, ali nastavak romana nipoto ne izgleda kao poetak pripovjeda govori o sjeanjima iz djetinjstva, pojavljuju su povremeno kraa esejistika izlaganja, sve zavrava priom o izgubljenom sinu koja nema nikakve veze s ostatkom teksta time se kao glavna naela oblikovanja romana vie ne smatraju fabula, pripovijedanje ni karakterizacija - Rilke upozorava kako je sada, u novom stanju kulture, mogua nova knjievna tehnika koja u potpunosti mijenja perspektivu pri oblikovanju ak i opsenijeg knjievnog djela Marcel PROUST (1871. 1922.) - seminar i str. 280.

B)AVANGARDA
- naziv avangarda (fr. l'avant garde = prethodnica) ee se koristi kao suprotnost dekadenciji (raspad, propadanje) dekadencija ne polae nade u budunost, ne odbacuje tradiciju ve u njoj nalazi utoite - avangarda upuuje prema budunosti izravno slijedi jedno od temeljnih naela modernizma prema kojima je uz originalnost novina i vrhunska vrijednost u tome je sadrano uvjerenje da treba sve iznova zapoeti - unato suprotnostima dekadencije i avangarde, one se isprepliu, nastupaju gotovo istovremeno, shvaaju se kao dva lica modernosti - avangarda bi se vremenski mogla odrediti od 10-ih do 30-ih godina 20. st. nastojanje da se srui kult ljepote uspostavljen u esteticizmu - ipak, avangarda se nadovezuje na esteticizam i pomalo nastavlja tu tradiciju, ali se nastoji donijeti neto posve novo

- dekadentna faza esteticizma - prevladava stav da se u knjievnosti neto mora dogoditi i da se treba odrei tradicije, da se moraju osporiti sva ranija ostvarenja, shvaanja i vjerovanja treba zapoeti iznova - knjievni se pravci poinju sporiti oko toga kako da nau sami sebe javlja se nekoliko pravaca unutar avangarde FUTURIZAM (lat. futurus = budui) Page | 52 - zapoinje izravno osporavanje tradicije - utemeljitelj futurizma: Filippo Tommaso Marinetti (1876. 1944.) pie Manifest futurizma u kojem izlae naela futuristikog shvaanja kulture, donosi program futuristike poetike naglaen zahtjev za raskidom s knjievnom tradicijom izravno suprotstavljanje esteticizmu umjesto ideala ljepote i iste poezije naglaava se dinaminost i aktivnost nove industrijske civilizacije smjelost, pobuna, drskost, zanesenost strojevima, brzina, borba moraju proeti knjievnost, umjetnost i kulturu stvaranje potpuno novog pjesnikog jezika, ukidanje interpunkcije, isticanje imenica i infinitivnih oblika, pisanje vanjskih zvukova i umova, uvoenje potpuno neestetskih znakova (brojke, oponaanje ritma strojeva...) - s manjim razlikama futurizam je zaivio i u drugim knjievnostima, posebice ruskoj u donekle izmijenjenoj varijanti zastupali su ga Vladimir Majakovski (1893. 1930.) i Velimir Hljevnikov (1885. 1922.) 1909. Majakovski pie manifest ruskog futurizma Pljuska drutvenom ukusu (uvodi urbane teme, neopoetine rijei, npr. gradski argon) EKSPRESIONIZAM (lat. expresio = izraz) - utjecajniji od futurizma - neki ga teoretiari poistovjeuju s avangardom, a nekad se odreuje ak i ire od cjelokupnog razdoblja avangarde - ekspresionizam je zahvatio i druge umjetnosti: slikarstvo, glazba, kazalite, film, osobito izmeu 1910. i 1930. - nastaje iz radikalnog otpora knjievnoj tradiciji krajnje je antirealistiki i antimimetiki knjievni pravac - naglaava se vanost izraza koji vie ne oponaa stvarnost ve se okree prema ovjekovoj unutranjosti - svrha ekspresionistike umjetnosti je izazvati uzbuenje i aktivaciju osjetilnih dojmova (npr. uzdah, krik...) - odbacuje ideju ljepote kao ideju sklada i harmonije, zalae se za snagu izraza koji lomi sve konvencije, oslobaa se svakog sadraja i vanjskog utjecaja - uloga umjetnsoti je da se u potpunosti okrene prema unutranjosti kako bi razabrala odakle dolazi mo oblikovanja i kako se uope ta unutranjost moe izraziti, a da ju drugi razumiju, svrha je umjetnosti da uzbudi, da izazove osjeajni odaziv (vie kroz uzdahe, krikove, uzvike nego kroz razgovore i obrazlaganja) - ekspresionisti skloni razbijanju loginog slijeda miljenja i govora saetim reenicama, jakim zvunim efektima, metaforici, hiperbolama - oni sugeriraju bez daljnjeg objanjavanja - vrijeme trajanja espresionizma izmeu 1910. i 1930. doba njegovog najjaeg i najireg utjecaja - najrasprostranjeniji je u Austriji i Njemakoj - ekspresionisti: Georg Trakl, Gottfried Benn, Franz Werfel (poezija), Georg Bchner, August Strindberg (drama) NADREALIZAM (fr. surrralism = iznad realnosti) - javlja se u poslijeratnoj Francuskoj - najutjecajniji je 20-ih i 30-ih godina 20. st. - utemeljitelj nadrealizma Andr Breton (1894. 1966.) pie nekoliko programatskih lanaka, nazvanih nadrealistikim manifestima, a cjelokupnu ideju nadrealizma objedinio je u Manifestu nadrealizma iz 1924.

- avangardna zamisao osporavanja tradicije povezana je s Freudovim uenjem o podsvijesti, s kritikom graanskog ivota i njegovih institucija, s pozivanjem na pobunu protiv postojeeg morala, a osobito protiv postojeeg shvaanja umjestnosti i ljepote Realizam je drao da je prava stvarnost stanje drutvenog ivota koje valja analizirati i opisati, espresionizam je kao pravu stvarnost shvatio neku istu unutranjost pojedinca koju umjetnik mora izraziti bez obzira na to kako se ona odnosila prema zbilji ivota, a nadrealizam Page | 53 nastoji kao pravu stvarnost odrediti najdublji nesvjesni temelj svekolikog psihikog ivota, pa vjerno biljeenje onoga to se, u trenucima nekih izuzetnih stanja, probije u svijest iz takve pretpostavljene dubine podsvijesti ostaje jedini pravi zadatak umjetnika. (Solar 2003:288) - metoda automatskog pisanja biljeenje svega to dolazi iz podsvijesti, sa to manjim sudjelovanjem razumske obrade, sa to manjim stupnjem naknadnog tumaenja primjenjivalo se najvie u poeziji, ali i u nekim proznim tekstovima - nadrealisti razvili tehniku nizanja dojmljivih slika i detalja bez uobiajenih naina kompozicije DADAIZAM (prema djejem tepanju ili igraki, drveni konji) - proizlazi iz nadrealizma - skupina knjievnika i umjetnika pokree ovaj pokret posljednjih godina Prvog svjetskog rata - teorijski ga je obrazloio rumunjski pjesnik Tristan Tzara (1896. 1963.) za vrijeme boravka u Zrichu 1916. u manifestu Dada - zalae se za apsolutno naputanje ikakvih ranijih tadicija, potpuno osloboenje od ikakvih konvencija - karakteristike: negacija tradicionalnih pjesnikih oblika, umovi, montaa fragmenata, ironija, crni humor, ruenje bilo kakvog smislenog govora - pisci avangarde: James JOYCE (1882. 1951.) - roen u Dublinu, nakon kolovanja ga naputa i ivi u Parizu, Puli, Trstu, Zrichu - ipak, teme su mu vezane za rodnu Irsku - pisao je poeziju, ali slavu stjee zbirkom pripovijedaka i romanima: zbirka pripovijedaka: Dablinci romani: Portret umjetnika u mladosti, Uliks, Finneganovo bdjenje - u tim se djelima moe pratiti razvoj moderne proze: u Dablincima prevladava tehnika prijelaza naturalizma u simbolizam, Portret je svojevrsna autobiografija pobunjenika koji se ipak nastoji izraziti i pronai u umjetnosti, u Uliksu nove su knjievne tehnike dovedene do novog oblika obuhvatnog romana, dok se u Finneganovom bdijenju javlja potpuno novi izraz, jezik, simboli, ispreplitanje poezije i proze to itatelja dovodi jedino do oajanja :/ - Uliks je njegovo najpoznatije djelo upuuje na usporedbu s Homerovom Odisejom - osnovica svih postupaka u Uliksu je parodija: cjelokupnu radnju ine svakidanje dogodovtine glavnog lika, Leopolda Blooma, tijekom jednog dana, a svi se likovi simbolino i parodijski odnose prema Odiseji - lutanja Dublinom zamjenjuju Odisejeva lutanja Sredozemljem, Stephen Dedalus trai Blooma kao to Telemah trai Odiseja, Molly Bloom eka svog dragog kao to Penelopa eka Odiseja itd... - najzapaeniji dio romana: monolog Molly Bloom na kraju romana strogo primijenjena tehnika struje svijesti, bez interpunkcije i bez jasno razluenih reenica, ne potujui naelo moralnosti (Joyce je zbog toga bio optuivan) - ispreplie se niz tipova govora od novinskih lanaka do filozofskih rasprava, a povezani su jedinstvenom okvirnom zamisli i parodijskom simbolikom odnosa prema Odiseji - osnovno bi tumaenje Uliksa bila dezorijentacija suvremenoga ovjeka u prostoru i vremenu

Franz KAFKA (1883. 1924.) - seminar Virginia WOLF (1882. 1941.) - romani: Gospoa Dalloway, Prema svjetioniku, Valovi u njima koristi tehniku struje svijesti William FAULKNER (1897. 1962.) - seminar Herman BROCH (1886. 1951.) - austrijski romanopisac koji je postigao cjelovitost u tehnici struje svijesti - napisao je trilogiju Mjeseari u roman izravno uvodi esej - njegovo ivotno djelo: Vergilijeva smrt svojevrsni novi povijesni roman: u dugakim unutarnjim monolozima, prekinutim jedino u zragovoru s Cezarom, opisuje posljednje Vergilijeve trenutke, kao i njegovu konanu odluku da se Eneida spali - u tom djelu ispreplie prozu i poeziju Vergilijeva sjeanja i razmiljanja povremeno prelaze u poeziju, a povremeno se javljaju izvorni stihovi iz Eneide - Vergilije shvaa da njegovo djelo ne moe biti utemeljenje novoga doba, ne zato to je estetski loe, nego ba suprotno: ono je vrijednost umjetnikog oblikovanaj uzdiglo iznad svih drugih vrijednosti, a Vergilije poinje shvaati da nova umjetnost mora biti vie nego samo umjetnost - razgovor s Cezarom sadri simboliku odnosa politike i knjievnosti: Cezar cijeni Vergilija, ali samo zato to e Eneida biti ep koji e odgovarati Cezarovim politikim ciljevima - poloaj umjetnika i njegovo poslanje postaje jednom od sredinjih tema cjelokupnog modernizma Jaroslav HAEK (1883. 1923.) - seminar AVANGARDNA DRAMA - vie se okree kazalitu - javljaju se mnoge i raznolike kazaline teorije najglasovitija ona Antonina Artauda (1896. 1948.) utemeljitelj ritualnog kazalita temelji se na dojmu geste, pokreta i scenskog prikaza - najvie uspjeha na tom podruju ostvarili su Pirandello i Brecht Luigi PIRANDELLO (1867. 1936.) - vrstan pripovjeda - pisao je novele zbirka novela Novele za godinu dana i romane najglasovitiji Pokojni Matija Pascal - drame sakupljene u zbirci Gole maske najuspjelije od svih su Henrik IV i est osoba trai autora glumaka druina vjeba novu Pirandellovu dramu, ali tada na pozornicu dolazi est likova koji prekidaju radnju tuei se da ih je Autor odbacio te su osobe Otac, Majka, Pastorka, Sin i dvoje djece (ostalo na str. 298.) - u drami se javljaju i kazaline linosti poput Redatelja, Prvog glumca i Drugog glumca koji pripadaju kazalinoj zbilji, ali u trenutku izvedbe oni su dio prave zbilje - nestvarnost tih osoba naglaena je time to one nose maske, a pojaana je i time to njihove prie glumci povremeno nastoje naknadno odglumiti tako nastaje dojam preplitanja umjetnike fikcije i zbilje Bartolt BRECHT (1898. 1956.) - njemaki dramatiar, pjesnik, pripovjeda i teoretiar - njegova je teorija i praksa pokuala odgovoriti tako da odbaci tradiciju vjerodostojnog predstavljanja zbilje, koja pretpostavlja da se gledatelj uivi u igru, pa da ju tek tada dri zbiljskom Page | 54

- zasnovao je teoriju epskog kazalita pokuaj ujedinjenja epske i dramske knjievnosti i to tako to e kazalite prikazivati radnju i dogaaje, a gledatelj e, zbog nain na koji se to radi, razumjeti da se radi o igri drama ne mora imati poetak, sredinu i kraj, kao i napetost, ve mora naprosto iznijeti na pozornicu takve prizore kakvi e osvijestiti gledatelja drame: Majka Courage i njezina djeca, Sveta Ivana Klaonika, ivot Galilejev, opereta Opera za tri groa - pisci poetskih drama: Thomas Stearns ELIOT (1888. 1965.) - jedan od najutjecajnijih knjievnika modernizma - jedino se njegova poezija, zbog knjievne tehnike, moe smatrati pravom avangardnom poezijom - bio je vrlo utjecajan knjievni kritiar, esejist, teoretiar knjievnosti - zalagao se za svojevrsnu obnovu klasicizma - zaetnik je novog knjievnog pravca, nazvnog nova kritika nije osporavao cjelokupnu tradiciju ve upravo suprotno: zahtjevao je da tradicija prome sadanjost i tako utjee na budunost - kree u protuslovlja izmeu prihvaanja nasljea i potpune novosti - stvaralatvo: poema Pusta zemlja dua meditativna poema Pepelnica i etiri kvarteta drame: Umorstvo u katedrali (povijesna drama), Obiteljski skup, Poziv na koktel, Ugledni dunosnik - njegovo pjesnitvo proeto svijeu o krizi suvremen kulture, a teme su mu uglavnom vezane za osjeaj izgubljenosti suvremenog ovjeka (pusto u dui koju izaziva moderna civilizacija) - poezija mu se tematski sastoji od mnotva grae iz kulturne povijesti, protkane aluzijama na suvremeno stanje ovjeka u industrijskoj civilizaciji (kratka razmiljanja, citati iz mnogih knjievnih djela, opisi neodrenih pejzaa, odlomci svakidanjeg govora, poetska naracija) - njegovu se poeziju ne moe objasniti, moe ju se samo komentirati Federico Garca LORCA (1898. 1936.) - njegovo se stvaralatvo ne moe opisati iskljuivo kao avangardno, iako dosta postupaka preuzima iz nadrealizma - oslanja se na tradiciju usmene knjievnosti povezuje avangardno s pjesnikim izrazom pukih pjesama rodne mu Andaluzije - uz knjievnost, bavio se i glazbom, slikarstvom i kazalitem - ivio je u Madridu, putovao je u SAD, a kad se vratio, strijeljali su ga kao pristau Republike frankisti na poetku graanskog rata - stvaralatvo: zbirke pjesama Knjiga pjesama, Ciganski romancero, Pjesnik u New Yorku elegija povodom smrti prijatelja Tualjka za Ignacijom Sanchezom poetske dramske tragedije Krvava svadba, Dom Bernarde Albe - njegovu poeziju karakterizira nastojanje da povee nacionalno (lokalno, pokrajinsko) s univerzalnim i kozmopolitanskim - tematika njegovih pjesama izrazito je moderna vraanje na teme smrti, osamljenosti, izgubljenosti, oajanja i smisla samog pjesnitva

Page | 55

C)KASNI MODERNIZAM
- 40-ih godina 20. st. avangarda postupno zamire - nastupa doba u kojem se moe razabrati kako i dalje postoje ideje i knjievni postupci avangarde, ali bez neke tenje za otkriem novog javljaju se pokuaji obnove realistike knjievne tehnike - nastojanje da se osloni na vlastitu tradiciju, pisac bira ono to njemu odgovara, bez obzira na vremensku udaljenost

- u razdoblju kasnog modernizma tradicija se jo uvijek povezuje s visokom knjievnou vraanje velikim temama, najvie onima koje se odnose na poloaj pojedinca u suvremenoj masovnoj civilizaciji, na smisao ljudske povijesti i na smisao i razloge postojanja same knjievnosti - knjievnost se ispreplie s filozofijom i sa znanou u pogledu knjievne tehnike govori se o prodoru esejizma u roman - kako bi ovjek mogao razumjeti samoga sebe i vlastitu povijest, pribjegava se metodama znanstvene analize, ali se istovremeno znanost ne velia Page | 56 knjievnost se vie ne divi znanosti niti oponaa njezina dostignua ve postaje svjesna da moe rei ono to znanost ne moe - knjievnost nastoji odgovoriti na pitanja kojima se uglavnom bave filozofija, religija, pa ak i ideologija, ali knjievnik pritom ne daje odgovore ve samo postavlja prava pitanja Mihail Afanasjevi BULGAKOV (1891. 1940.) - seminar Thomas MANN (1875. 1955.) - smatra se najveim njemakim knjievnikom nakon Goethea - pie o odnosu umjetnika i vlasti (umjetnike istine i ideologije) njegova sudbina povezana je s odnosom prema faizmu mogao je objavljivati svoja djela, ali ubrzo emigrira u Ameriku gdje pie svoja djela - proslavio se ve svojim ranijim romanom Buddenbrookovi opisuje sudbinu trgovake porodice tijekom nekoliko generacija, sudbinu u kojoj se na stanovit nain ogledaju sve promjene u etici i cjelokupnoj kulturi Europe na razmeini stoljea - u drugim djelima sve se vie okree problematici poloaja i sudbine umjetnika u graanskom svijetu, izraz mu je sve vie proet suptilnom simbolikom pripovijetka Smrt u Veneciji, roman arobna gora (u romanu simbolici pridodaje brojna esejistika razmatranja i prustovsku opsesiju vremenom) - Manna zanima odnos romana i mitologije pie Josip i njegova braa - probleme umjetnosti obrauje u djelu Lotta u Weimaru i umjetniki ih oblikuje u Doktoru Faustusu - posljednja njegova djela nedovreni roman Ispovijesti varalice Felixa Krulla i Izabranik - Doktor Faustus tematski srodan Majstoru i Margariti, a zajednika im je i sloena struktura razlika je u tome to Mann u roman izravno uvodi filozofske i znanstvene rasprave o glazbi i o pitanjima budue kulture Europe - tema podsjea na Goetheovog Fausta glavni lik, Adrian Leverkhn, bavi se glazbom i eli stvarati vrhusnku glazbu, iako je svjestan da je to nemogue bez vraje pomoi sklapa ugovor s vragom, ali na kraju zavrava u ludnici - navodni izvori Mannova romana su legenda o Fausu (sklapanje ugovora s vragom), glazba Arnolda Schnberga (pokuaj avangardne glazbe) i filozofija F. Nietzschea (tragini zavretak u ludnici) - kako je Bulgakov opisivao tzv. demoniku komunizma, tako Mann opisuje demoniju faizma - njegova knjievna tehnika blia realizmu EGZISTENCIJALIZAM - prodor filozofske problematike u umjetniku prozu izraen je u filozofskoknjievnom pravcu egzistencijalizma - naglaavaju se nove knjievne tehnike - karakterizira ga izravno uporite u odreenoj i razraenoj filozofiji - utemeljitelj egzistencijalizma Jean-Paul SARTRE (1905. 1980.) jedan od najuglednijih svjetskih filozofa i knjievnika nakon Drugog svjetskog rata - djela: filozofska djela: Bitak i nitavilo, Egzistencijalizam je humanizam, kritika dijalektikog uma

knjievna djela: romani Munina, Putovi slobode, drame Iza zatvorenih vrata, Prljave ruke, Vrag i dobri Bog, Zatoenici iz Altone intelektualna autobiografija Rijei - likovi u njegovim dramama raspravljaju uglavnom o pitanjima ljudske slobode, odgovornosti i teko rjeivim odnosima meu ljudima - u nedovrenoj trilogiji Putovi slobode koristi avangardnu tehniku montae - najpoznatiji njegov roman Munina pria o povjesniaru Antoinu Roquentinu, Page | 57 iza kojeg je buran i pustolovan ivot; on pie monografiju u kojoj prati razvoj vlastitih ivotnih uvjerenja koja postaju toliko jaka da osjea doslovnu fiziku muninu - radnje gotovo i da nema, sve se vrti oko promiljanja, svakodnevnih razgovora itd. kulminacija nastupa kada Antoin spoznaje kako je njegovo traganje za smislom ivota iz temelja pogreno, kako ljudsko postojanje nema nikakvu shvrhu, kao je ovjek zapravo baen u svijet i da se tu nalazi sasvim sluajno - Sartre kasnije mijenja svoje stavove, a rjeenje prevladavanja munine opstanka u svijetu i postizanje apsolutne slobodi vidi u angamanu da pojedinac promijeni svijet i kulturu u kojoj ivi Albert CAMUS (1913. 1960.) - seminar KAZALITE APSURDA - apsurd se poinje koristiti i kao kazalina tehnika - predstavnici: Samuel BECKETT i Eugne IONESCO - seminari - objektivistiko pripovijedanje moe se povezati s drutvenim angamanom koji se sastoji od tenje da knjievnost vie ili manje izrazito zastupa odreena idejna stajalita: da se odupire degradaciji ovjeka, ugroenog najprije politikim sustavima poput faizma i staljinizma - takvoj prozi prijete dvije opasnosti: 1) prelazak u tzv. tendencioznu knjievnost u kojoj vane poruke ak gube na umjetnikoj vrijednosti, 2) tenja prema razumljivosti lako vodi prema shematizmu i dopadljivosti trivijalne knjievnosti - tome je uspio izbjei Ernest HEMINGWAY (1898. 1961.) - seminar Jerome David SALINGER (1919.) - svojevrsni moderni realizam ostvario je jedinim romanom Lovac u itu - taj je roman postao primjer proze, vrlo utjecajne 60-ih i 70-ih godina 20. st., a naziva se proza u trapericama - to je pria o 16-godinjem djeaku (pripovjeda) koji u nekom sanatoriju pria o vlastitim doivljajima za vrijeme tri dana oko Boia i to iz vlastite perspektive jezik koji koristi je argon njujorke mladei, ponavlja stalne epitete i ureice ime izraava otpor nainu izraavanja odraslih - kako se Holden Caulfield (taj djeak) nije uspio adaptirati u drutvo, posljedica njegova osvjeivanja je potpuna dezintegracija - Salingerove novele: Savreni dan za bananare, Za Esm s ljubavlju i bijedom POEZIJA KASNOG MODERNIZMA - razvija se u dva smjera: 1) jedan nastavlja ekskluzivnost avangarde to izaziva eksperimentiranje jezikom; 2) drugi je sklon popularnosti pa se uva avangardnog pretjerivanja u jeziku - sklonost duim lirskim oblicima poput poeme ili ciklusa pjesama - pjesnici: Saint-John PERSE (1887. 1975.) - francuski pjesnik - slavu stjee poemama: Anabaza, Progonstvo, Kie, Snijezi, Morekazi uzvieni stil i patos, slobodan stih koji djeluje poput tajanstvene magije rijei

- prisutna neka vrsta sasvim privatne, pjesnikove osobne mitologije isprepletene s mitskom graom manje poznatih mitologija (Polinezija i Antil) - konani smisao tih stihova ostaje neprepoznatljiv znaenje uzmie pred izrazom - gotov mitova je neodoljiv ak i onda kada smisao mitskog govora vie ne moemo razabrati i u bilo kojem smislu ga razumjeti Pablo NERUDA (1904. 1973.) Page | 58 - ileanac u ijem je pjesnitvu prisutan magijski realizam koji se u malim koliinama razlikuje od Perseove poezije - vrhunska ostvarenja postie u znatno jednostavnijem i pristupanijem stilu - zbirke: Stotinu ljubavnih soneta, panjolska u srcu (angairana poezija), Sveopi spjev (lirski opisana povijest Latinske Amerike) - Nerudina poezija prola je odreeni razvitak od nadrealizma do ire popularnosti, zadravi pritom visoku vrijednost - cjelokupnu povijest ovjeanstva pokuao je obuhvatiti i: Ezra POUND (1885. 1972.) - ameriki pjesnik - napisao je zbirku Pjevanja -> pokuao je obuhvatiti cjelokupnu povijest ovjeanstva - u izrazu je zadrao ekskluzivnost avangardne poezije u toj mjeri da podsjea na Joyceovo Finneganovo bdjenje neprozirnost u visokoj erudiciji, eksperimentiranje rijeima i stilovima, nerazjanjeni fragmenti, nejasna znaenja, izuzetno lirski nadahnuto - Pound je osmislio jedinstveni naziv imainizam slikovitost pjesnikog izraza, imainisti nastoje bojom i ritmom utjecati na itatelja, jezgrovito izraavanje, nerijetko se odstupa od gramatikih pravila, ukljuivanje razgovornog jezika u pjesmu, izbjegavanje sloene simbolike - predstavnici imainizma: Amy Lowel (SAD), Sergej Jesenjin (<3 Rusija)

Jacques PRVERT (1900. 1977.) - francuski pjesnik - priklonio se miljenju da se pjesmom treba pribliiti itatelju, ali uz zadravanje ve usvojenih iskustava modernizma koja nipoto ne ele ispovjednu patetiku i retoriku romantizma - zbirke: Rijei, Prizor, Pripovijesti koristi jednostavan jezik i stil, ispreplie ironiju i sentimentalnost u prikazivanju svakidanjeg ivota Boris PASTERNAK (1890. 1960.) - ruski pisac - stvara liriku u spoju avangardizma i obnovljenog klasicizma - zbirka Sestra moja ivot odie traganjem za savrenstvom i iskazivanjem naizgled beznaajnih zapaanja i dojmova, nema patosa, ali se osjea grevita borba sa zbiljom - njegov roman Doktor ivago nije mogao objavljivati u Rusiji zbog politikih prilika, ali je 1958. dobio Nobelovu nagradu za taj roman nagradu nije prihvatio zbog politikih pritisaka kojima je bio podvrgnut u vlastitoj domovini