Amelie Nothomb

Higijena ubojice

Kad se proirila vijest da e veliki pisac Pretextat Tach umrijeti za dva mjeseca, novinari iz cijelog svijeta navalie s molbama da se osobno sastanu i razgovaraju s osamdesetogodinjakom. Starac je, dakako, uivao znatan ugled; ali injenica da su izaslanici tako poznatih dnevnih listova kao to su Nankinke glasine i The Bangladesh Observer (dopustili smo sebi slobodu da prevedemo njihove nazive) dojurili da bi se nali uz uzglavlje frankofonog romanopisca, izazvala je ipak prilino iznenaenje. Tako se, dva mjeseca prije smrti, Pretextatu Tachu pruila prilika da stvori predodbu o veliini svoje slave. Njegov je tajnik preuzeo na sebe zadatak da izvri strogu selekciju meu novinarima koji su zatraili da ih pisac primi: iskljuio je sve novine na stranim jezicima, jer je samrtnik govorio samo francuski i nije vjerovao nijednom prevodiocu; odbio je obojene reportere, jer je, s godinama, pisac poeo davati rasistike izjave koje bijahu u neskladu s njegovim dubokim uvjerenjima zbunjeni tahisti vidjeli su u tome izraz stareve elje da izazove skandal; napokon, tajnik je ljubazno odbio molbe televizijskih kanala, enskih asopisa, novina za koje je procijenio da se previe bave politikom, a nadasve medicinskih revija, koje bi eljele doznati kako je veliki ovjek dobio tako rijetku vrstu raka. Valja rei da je g. Tach bio ponosan kad je doznao da boluje od opasnog Elzenveiverplatzova sindroma, poznatog i pod obinijim nazivom rak hrskavice, koji je znanstvenik istoga imena otkrio u XIX. stoljeu u Cayenneu, kod desetak robijaa zatoenih zbog seksualnog nasilja i ubojstva, i koji otada nije vie nikad bio zabiljeen. Tu je dijagnozu doivio kao neoekivanu dodjelu plemstva: sa svojim izgledom debela, golobrada mladia, po svemu osim po glasu nalik na eunuha, bojao se da e umrijeti od nekakve glupe kardiovaskularne bolesti. Piui svoj nadgrobni natpis, nije zaboravio spomenuti uzvieno ime teutonskog lijenika zahvaljujui kojem e preminuti dostojanstveno. Istinu govorei, injenica da je taj gojazni tip, koji se gotovo nije ni kretao,

doivio osamdeset tri godine, zbunjivala je modernu medicinu. Taj ovjek bijae tako debeo da je ve godinama priznavao da ne moe hodati; nije ni pet posto ljivio preporuke dijetetiara i hranio se grozno. Osim toga, puio je svaki dan dvadeset havana. No, pio je vrlo umjereno i od pamtivijeka ivio edno, odravajui spolnu istou: lijenici nisu nalazili drugo objanjenje za uredno funkcioniranje njegova salom zaguena srca. Ali, to da je jo iv ostajalo je i dalje jednako zagonetnim, kao i podrijetlo sindroma koji e ga dokrajiti. Nije bilo nijednih novina na svijetu koje se nisu zgraale nad medijskim iskoritavanjem pieve skore smrti. Mnogobrojna pisma itatelja pridruila su se tim samokritikama. Ali zato su reportae rijetkih izabranih novinara oekivane s jo veom znatieljom, u skladu sa zakonima modernog informiranja. Biografi su ve bdjeli. Izdavai su naoruavali svoje ete. Nala se, naravno, i nekolicina intelektualaca koji su postavili pitanje nije li taj izvanredni uspjeh pretjeran: je li Pretextat Tach zaista donio neto novo? Nije li bio samo umjeni batinik nepoznatih stvaralaca? I u prilog toj tezi navodili su nekolicinu autora ezoterinih, samo najuem krugu strunjaka poznatih imena, ija djela sami nisu itali, to im je omoguavalo da o njima dubokoumno govore. Svi ti imbenici udruili su se da pievoj agoniji osiguraju nevien odjek. Bez sumnje, bio je to pravi uspjeh. Autor, koji je u svojoj aktivi imao dvadeset dva romana, stanovao je u prizemlju neugledne zgrade: trebao mu je stan u kojem je sve na istoj razini, jer se kretao u pokretnom naslonjau. ivio je sam i nije drao nikakve kune ljubimce. Svakoga dana, oko 17 sati, jedna je hrabra bolniarka dolazila da ga opere. On ne bi podnio da netko obavlja kupovine umjesto njega: sam je odlazio kupovati namirnice u malim trgovinama mjeovite robe u svojoj etvrti. Njegov je tajnik, Ernest Gravelin, stanovao etiri kata iznad njega, ali je, koliko je god mogao, izbjegavao da ga posjeti: telefonirao mu je redovito i Tach nije nikad proputao zapoeti razgovor reenicom: ao mi je, dragi Erneste, jo nisam umro. Izabranim novinarima Gravelin je ipak ponavljao koliko je starac dobra srca: nije li svake godine davao pola svojih prihoda jednoj dobrotvornoj ustanovi? Zar se ne osjea kako ta pomno skrivana velikodunost izbija na povrinu u nekim likovima njegovih romana? Naravno, on nas sve terorizira, mene prvoga, ali uvjeravam vas da je ta agresivna maska tek obina koketerija: on voli glumiti ravnodunog i okrutnog debelog starkelju da bi prikrio svoju krajnju osjetljivost. Te rijei nisu umirile izvjestitelje, koji, uostalom, nisu ni eljeli biti izlijeeni od straha na kojem su im drugi zavidjeli: on im je davao auru ratnih dopisnika. Vijest o skoroj pievoj smrti objavljena je 10. sijenja. Prvi je novinar doao na zakazani sastanak s piscem 14. sijenja. Uao je u samo sredite stana, u kojem bijae tako mrano da mu je trebalo neko vrijeme da razabere golemi lik pisca koji je sjedio u pokretnom naslonjau, usred salona. Osamdesetogodinjakov glas, koji kao da je dolazio iz groba, ograniio se tek na jedno bezizraajno Dobar

dan, gospodine, od kojeg se nesretnik nije osjeao nimalo ugodnije i jo se vie zgrio. Drago mi je to vas mogu upoznati, gospodine Tach. To je za mene velika ast. Magnetofon je bio ukljuen, vrebajui rijei starca koji je utio. Oprostite, gospodine Tach, da li bih smio upaliti svjetlo? Ne vidim vam lice. Tek je 10 sati ujutro, gospodine, u ovo doba nikad ne palim svjetlo. Uostalom, vidjet ete me ionako dovoljno rano, im vam se oi naviknu na mrak. Iskoristite dakle odgodu roka koja vam je dana, i zadovoljite se mojim glasom, to je najljepe to imam. Uistinu imate lijep glas. Da. Nastupi trenutak tiine, prilino neugodne za uljeza, koji brzo zapie u biljenicu: T. uti oporo. Izbjegavati koliko god je mogue. Gospodine Tach, cijeli svijet se divi vaem odlunom odbijanju da odete u bolnicu, unato svim preporukama lijenika. Dakle, prvo je pitanje koje se namee: kako se osjeate? Osjeam se onako kako se osjeam ve dvadeset godina. To znai? Osjeam se malo. Malo to? Malo. Da, razumijem. Divim vam se. U neumoljivo bezizraajnom bolesnikovu glasu nije bilo ni trunka ironije. Novinar se usiljeno nasmije prije nego to nastavi: Gospodine Tach, sa ovjekom poput vas neu se sluiti perifrazama uobiajenim u mojoj profesiji. Zato u sebi dopustiti da vas upitam o emu misli i kako se osjea veliki pisac koji zna da umire? Tiina. Uzdah. Ne znam, gospodine. Ne znate? Da sam znao o emu mislim, pretpostavljam da ne bih postao pisac. Hoete rei da piete da biste napokon znali o emu mislite? To je mogue. Ne znam vie tono, ve odavno nisam pisao. Kako? Ali va posljednji roman objavljen je prije nepune dvije godine... Praznim ladice, gospodine. Moje ladice su tako pune da bi se deset godina nakon moje smrti svake godine mogao objavljivati po jedan novi roman. To je izvanredno! Kad ste prestali pisati? Kad mi je bilo pedeset devet godina. To znai da su svi vai romani objavljeni u posljednje dvadeset etiri

godine bili pranjenje ladica? Dobro raunate. Koliko ste godina imali kad ste poeli pisati? To je teko rei: poinjao sam i prestajao nekoliko puta. Prvi put, bilo mi je est godina, pisao sam tragedije. Tragedije sa est godina? Da, tragedije u stihovima. Glupe. Prestao sam kad mi je bilo sedam godina. Sa devet godina sam opet poeo, napisao sam nekoliko elegija, takoer u stihovima. Prezirao sam prozu. udnovato, kad je rije o jednom od najveih proznih pisaca naeg doba. S jedanaest godina opet sam prestao i nisam vie napisao ni jednog retka do svoje osamnaeste godine. Novinar zabiljei u notes: T. prima komplimente a da ni okom ne trepne. As osamnaest godina? Opet sam poeo. Isprva sam pisao prilino malo, zatim sve vie i vie. U dvadeset treoj godini postigao sam brzinu krstarice i odravao sam je trideset est godina. to hoete rei time, brzina krstarice? Da nisam radio vie nita drugo. Pisao sam bez prestanka; osim jela, pisanja i spavanja za mene nije postojala nijedna druga aktivnost. Uope niste izlazili? Samo kad sam morao. Zapravo, nitko nije nikad uspio doznati to ste radili za vrijeme rata. Ni ja. Kako da vam to povjerujem? To je istina. Od dvadeset tree do pedeset devete godine ivota dani su mi bili posve slini jedan drugome. Tih trideset est godina u mojem je sjeanju ostalo zabiljeeno kao dugo i jednolino razdoblje, gotovo bez kronologije: ustajao sam da bih pisao, lijegao sam kad bih zavrio s pisanjem. Pa ipak, proivjeli ste rat kao i svi ostali. Recimo, kako ste nabavljali hranu? Novinar je znao da tim pitanjem dotie jedno od bitnih podruja u ivotu debelog pisca. Da, sjeam se da sam se tih godina loe hranio. Eto vidite! Nisam zbog toga patio. U to doba bio sam izjelica,li ne i sladokusac. Uz to, imao sam goleme zalihe cigara. Kad ste postali sladokusac? Kad sam prestao pisati. Prije nisam imao vremena. A zato ste prestali pisati? Onoga dana kad sam navrio pedeset devet godina, osjetio sam da je s tim svreno.

 Po emu ste to osjetili? Ne znam. To je dolo kao menopauza. Ostavio sam jedan roman nedovren. To je jako dobro: u uspjenoj knjievnoj karijeri potreban je i jedan nedovreni roman da bi bila uvjerljiva. Inae vas smatraju treerazrednim piscem. Znai, proveli ste trideset est godina piui bez prestanka, a onda ste, od danas do sutra, prestali i niste vie napisali ni retka? Da. I to ste onda radili sljedee dvadeset etiri godine? Rekao sam vam, postao sam sladokusac. To vam je postalo jedino zanimanje? Recimo radije, nain ivota. A osim toga? To vam oduzima dosta vremena, znate. Osim toga, nisam radio gotovo nita. Opet sam itao klasike. Ah, zaboravio sam. Kupio sam i televizor. to, vi volite televiziju? Reklame, samo reklame, oboavam ih. Nita drugo? Ne, ne volim televiziju, osim reklama. To je izvanredno: proveli ste, dakle, dvadeset etiri godine jedui i gledajui televiziju? Ne, uz to sam jo spavao i puio. I malo itao. Ali za sve to vrijeme i dalje se stalno govorilo o vama. Krivicu za to snosi moj tajnik, onaj sjajni Ernest Gravelin. On se brine o tome da prazni moje ladice, da odrava kontakte s izdavaima, da podrava legendu o meni i osobito da dovodi ovamo povorke lijenika, nadajui se da e me natjerati da drim dijetu. Uzalud. Sreom. Bilo bi preglupo da se odriem hrane, kad, na kraju krajeva, uzrok mojeg raka nije ni u kakvoj vezi s hranom. Koji mu je onda uzrok? Tajanstven, ali nema veze s hranom. Prema Elzenveiverplatzu (debeli je pisac izgovorio to ime s uitkom), rije je o nekoj vrsti genetskog poremeaja, programiranog jo prije roenja. Bio sam dakle u pravu kad sam jeo bilo to. Znai li to da ste se rodili osueni? Da, gospodine, kao pravi tragini junak. I neka mi onda jo netko govori o ljudskoj slobodi! Pa ipak, dana vam je odgoda roka od osamdeset tri godine. Tono, odgoda. Neete poricati da ste tijekom te osamdeset tri godine bili slobodni? Recimo, mogli ste i ne pisati... Predbacujete li mi vi to moda to sam pisao? Nisam to htio rei.

 Ah. teta, jo malo pa bih vas poeo cijeniti. Neete valjda rei da alite to ste pisali? alim? Ja nisam sposoban za aljenje. Hoete li karamelu? Ne, hvala. Romanopisac strpa u usta karamelu i pone je glasno vakati. Gospodine Tach, bojite li se umrijeti? Ni najmanje. Smrt zacijelo nije neka velika promjena. No, bojim se boli. Opskrbio sam se zalihama morfija koji u moi sam sebi davati. Zahvaljujui tome, ne bojim se. Vjerujete li u ivot poslije smrti? Ne vjerujem. Znai, vjerujete da je smrt unitenje? Kako se moe unititi ono to je ve uniteno? To je straan odgovor. To nije odgovor. Razumijem. Divim vam se. Zapravo, htio sam rei da novinar pokua izmisliti to je htio rei, pretvarajui se da ne moe nai pravi izraz htio sam rei da je pisac osoba koja postavlja pitanja, a ne ona koja na njih odgovara. Grobna tiina. Zapravo, nisam htio rei ba to... Ne? teta. Upravo sam pomislio da je to dobro reeno. A da govorimo o vaem djelu danas? Ako ba hoete. Vi ne volite govoriti o tome, zar ne? Pred vama se ne moe nita sakriti. Kao i svi veliki pisci, strano ste stidljivi kad je rije o vaim djelima. Ja, stidljiv? Sigurno se varate. Izgleda da uivate u tome da sebe podcjenjujete. Zato poriete da ste stidljivi? Zato to nisam, gospodine. Zato onda odbijate govoriti o svojim romanima? Zato to govoriti o nekom romanu nema smisla. Ipak, uzbudljivo je uti od jednog pisca kako govori o svojem stvaranju, o tome kako, zato i protiv ega pie. Ako neki pisac uspijeva uzbudljivo govoriti o tome, postoje samo dvije mogunosti: ili glasno ponavlja ono to je napisao u svojoj knjizi, i tad je papiga; ili objanjava zanimljive stvari o kojima nije govorio u knjizi, a u tom je sluaju njegova knjiga promaena jer nije dovoljna sama sebi. Pa ipak, mnogi su veliki pisci uspjeli govoriti o svojim knjigama izbjegavi te grebene.

 Proturjeite sami sebi: prije dvije minute uvjeravali ste me da su svi veliki pisci jako stidljivi kad je rije o njihovim djelima. Ali mogue je govoriti o nekom djelu i sauvati pritom njegovu tajnu. Ah, da? Vi ste to ve pokuali? Ne, ali ja nisam pisac. U ime ega onda govorite te gluposti? Vi niste prvi pisac kojeg intervjuiram. Usuujete li se moda usporeivati me s piskaralima s kojima obino razgovarate? Nisu to piskarala! Ako uspijevaju govoriti o svom djelu i pritom biti uzbudljivi i stidljivi, nema sumnje da su piskarala. Kako biste vi to htjeli da pisac bude stidljiv? To je najbestidnije zanimanje na svijetu: kroz svoj stil, ideje, priu, istraivanje, pisci nikad ne govore ni o emu drugom osim o sebi, i jo k tome rijeima. Slikari i glazbenici takoer govore o sebi, ali jezikom mnogo manje sirovim od naega. Ne, gopodine, pisci su bestidni; da nisu, bili bi raunovoe, vlakovoe, telefonisti, bili bi ljudi dostojni potovanja. Recimo da je tako. Objasnite mi onda zato ste vi tako stidljivi? O emu vi to trabunjate? Ma da. Ve ezdeset godina ste pisac, pravi, ugledni pisac, a ovo je va prvi intervju. Nikad se ne pojavljujete u novinama, ne posjeujete nijedan knjievni ni neknjievni krug, zapravo, iz ovog stana izlazite samo kad idete u kupovinu. Nitko ak ne zna ni za jednog vaeg prijatelja. Ako to nije stidljivost, to je onda? Jesu li vam se oi naviknule na tamu? Vidite li mi sad lice? Da, nejasno. To bolje za vas. Znajte, gospodine, da ne bih ivio ovdje zatvoren da sam lijep. U stvari, da sam bio lijep, ne bih nikada ni postao pisac. Bio bih pustolov, trgovac robljem, barmen, lovac na miraz. Znai li to da tvrdite da postoji veza izmeu vaeg izgleda i vaeg poziva? Nije to nikakav poziv. To mi je dolo kad sam ustanovio da sam ruan. A kad ste to ustanovili? Vrlo rano. Oduvijek sam bio ruan. Ali niste vi ba tako runi. A vi, vi ste barem tankoutni. Hou rei, vi jeste debeli, ali niste runi. A to biste vi htjeli? etiri podvoljka, svinjske oi, nos kao krumpir, lubanju na kojoj ima isto tako malo dlaka kao to ih ima na obrazima, nabrane jastuie sala na potiljku, otromboljene obraze a iz obzira prema vama, ograniavam se na lice. Uvijek ste bili tako krupni? S osamnaest godina ve sam bio ovakav moete rei debeo, neu se uvrijediti.

 Dobro, debeo, ali ovjek vas moe gledati a da ne zadrhti. Priznajem da bih mogao biti jo odvratniji: mogao bih biti bubuljiav, bradaviav... Ali put vam je vrlo lijepa, bijela, ista, nasluuje se da je glatka i meka na dodir. To je ten eunuha, dragi moj gospodine. Pomalo je groteskno imati ovakvu kou na licu, osobito na bucmastu i golobradu licu: zapravo, moja je glava nalik na lijepi par guzova, glatkih i mekih. To je glava koja vie izaziva smijeh nego to tjera na povraanje; katkada bih vie volio da tjera na povraanje. To je stimulativnije. Ne bih nikada pomislio da patite zbog svoga izgleda. Ne patim. Pate drugi, oni koji me gledaju. Ja sebe ne vidim. Nikad se ne gledam u zrcalu. Patio bih da sam odabrao drugaiji ivot; za ivot kakav ja vodim, ovo tijelo mi odgovara. Biste li radije izabrali neki drugi ivot? Ne znam. Ponekad mislim da su svi ivoti jednaki. Ali, sigurno je da ne alim. Kad bih opet imao osamnaest godina i isto ovakvo tijelo, poeo bih sve iz poetka, ponovio bih upravo ono to sam proivio ako mogu rei da sam ivio. Pisati ne znai ivjeti? Ja nisam ba u najpogodnijoj poziciji da vam odgovorim na to pitanje. Nisam nikad upoznao nita drugo. Objavili ste dosad dvadeset dva romana, a prema onome to ste mi rekli, bit e ih jo. Medu mnotvom likova koji udahnjuju ivot tom golemom djelu, ima li neki kojem ste posebno slini? Nema. Zaista? Priznat u vam neto: ima jedan od vaih likova koji mi se ini kao da vam je dvojnik. Ah. Da, onaj tajanstveni prodava voska, u Raspeu bez muke. On? Kakva apsurdna ideja. Rei u vam zato: kad on govori, uvijek piete raspee kao crucifiction umjesto crucifixion. Pa to onda? On nije glup. Zna da je to fikcija. I itatelj to zna. Unato tome, nije mi slian. A njegova manija da izrauje votane maske lica raspetih zar niste to vi? Ja nisam nikad izraivao maske lica raspetih, vjerujte mi. Naravno, ali to je metafora onoga to vi radite. to vi znate o metaforama, mladi ovjee? Pa... ono to o njima svi znaju. Izvrstan odgovor. Ljudi ne znaju nita o metaforama. To je rije koja se

dobro prodaje jer lijepo zvui. Metafora: i zadnji analfabet osjea da ta rije potjee iz grkog. Te jeftine, arlatanske etimologije zaista su strano otmjene: kad vam je poznata nevjerojatna mnogoznanost prijedloga meta i faktika neutralnost glagola phero, morali biste, poteno govorei, zakljuiti da rije metafora znai apsolutno sve to vam padne na pamet. Uostalom, kad ujete za to se sve upotrebljava, morate doi do istog zakljuka. to hoete time rei? Upravo ono to sam rekao. Ja se ne izraavam u metaforama. Ali to su onda one votane maske? One votane maske su votane maske, gospodine. Sad sam ja razoaran, gospodine Tach, jer ako iskljuite svaku metaforiku interpretaciju, od vaih djela ostaje samo njihov lo ukus. Postoji lo ukus i lo ukus: postoji zdrav i pomlaujui lo ukus, koji se sastoji u tome da stvorite strahote ija je svrha da djeluju zdravo, da proiuju, veselo i muki, kao dobro odmjereno povraanje; postoji i drugi lo ukus, apostolski, kojem je, zbog gaenja to ga u njemu izazivaju te ljupke bljuvotine, potreban nepropusni kombinezon da bi se kroz njih probio. Taj ronilac u skafanderu, to je metafora, koja metaforiaru omoguuje da s olakanjem uzvikne: Proao sam Tacha od poetka do kraja a da se nisam uprljao! Pa i to je metafora. Naravno: pokuavam pobijediti metaforu njezinim vlastitim orujem. Da sam htio izigravati Mesiju, da sam morao ushititi mnotvo, uzviknuo bih: Novaci, pridruite se mojoj otkupiteljskoj slubi; metaforizirajmo metafore, amalgamirajmo metafore, istucimo od njih snijeg, napravimo od njih nabujak i neka se taj nabujak digne, neka krasno nabuja, neka nabuja najvie to moe i neka se na kraju rasprsne, novaci, neka splasne, slegne se i razoara uzvanike, na nau veliku radost! Pisac koji mrzi metafore, to je jednako besmisleno kao i bankar koji bi mrzio novac. Siguran sam da veliki bankari mrze novac. U tome nema nieg besmislenog, naprotiv. A rijei, rijei ipak volite? Ah, oboavam rijei, ali to nema nikakve veze. Rijei su lijepa sirovina, sveti sastojci. Znai, metafora je kuhinja a vi volite kuhinju? Ne, gospodine, metafora nije kuhinja kuhinja je sintaksa. Metafora je varka; to znai zagristi u rajicu i tvrditi da ta rajica ima okus meda, zatim jesti med i tvrditi da taj med ima okus dumbira, zatim grickati umbir i tvrditi da taj umbir ima okus salsaparile, nakon toga... Da, shvatio sam, ne morate nastavljati! Ne, niste shvatili: da biste mogli shvatiti stoje zaista metafora, morao bih igrati tu malu igru satima, jer metaforiari nikad ne prestaju, oni nastavljaju sve

dok im neki dobroinitelj ne razbije njuku. Dobroinitelj ste vi, pretpostavljam? Ne, ja sam oduvijek bio malo premekan i preljubazan. Vi, ljubazni? Strano. Ne poznajem nikoga tko je tako ljubazan kao ja. Taje ljubaznost strana zato to nikad nisam ljubazan iz ljubaznosti, ljubazan sam zato to mi je svega dosta, a osobito iz straha da se ne razbjesnim. Vrlo se lako razbjesnim, a prilino teko podnosim to stanje bijesa, zato ga izbjegavam kao kugu. Prezirete ljubaznost? Ne razumijete vi ni rijei od onoga to vam govorim. Ja se divim ljubaznosti kojoj je izvor ljubaznost ili ljubav. Ali poznajete li vi mnogo ljudi koji su ljubazni iz tih razloga? U velikoj veini sluajeva, kad su ljudi ljubazni, ljubazni su zato da ih ostavite na miru. Recimo da je tako. Ali to jo ne objanjava zato je prodava voska izraivao maske raspetih? Zato ne? Nema glupog zanimanja. Vi ste, na primjer, novinar. Pitam li ja vas zato ste vi novinar? Moete me pitati. Ja sam novinar zato to postoji potranja, zato to ljude zanimaju moji lanci, zato to ih novine kupuju od mene, zato to mi to omoguuje da prenesem informaciju. Na vaem mjestu, ja se ne bih time hvalio. Ali, gospodine Tach, od neega se mora ivjeti! Mislite? To i vi radite, zar ne? To bi tek trebalo dokazati. To, u svakom sluaju, radi va prodava voska. Vi ste ba zapeli za tog estitog prodavaa voska. Zato on izrauje maske raspetih? Zbog razloga za koje pretpostavljam da su suprotni vaima: zato to za tim nema potranje, zato to to ne zanima ljude, zato to ih od njega nitko ne kupuje, zato to mu to omoguuje da ne prenosi nikakvu informaciju. Izraz apsurda, dakle? To nije apsurdnije od onoga to vi radite, ako elite uti moje miljenje a elite li ga uti? Naravno, ja sam novinar. Upravo to. Zato ste tako agresivni prema novinarima? Nisam agresivan prema novinarima, nego prema vama. A to sam ja uinio, ime sam to zasluio? To je zbilja vrhunac. Od prvog trenutka neprestano me vrijeate, nazvali ste me metaforiarom, optuili ste me za lo ukus, rekli ste da nisam tako ruan, zanovijetali ste s tim prodavaem voska i, najgore od svega, tvrdili ste da me razumijete.

 Ali... to sam drugo trebao rei? To je va posao, a ne moj. Kad je netko glup kao to ste vi, ne dolazi gnjaviti Pretextata Tacha. Vi ste mi to dopustili. Naravno da nisam. Za to je kriv onaj glupi Gravelin, koji oito nema nimalo smisla za prosuivanje. Na poetku ste rekli da je sjajan ovjek. To ne iskljuuje glupost. No, gospodine Tach, ne pravite se neugodnijim nego to jeste. Neotesane! Odlazite odmah! Ali... intervju je tek poeo. I predugo je trajao, prostaino jedna! Gubite se! I kaite svojim kolegama da se prema Pretextatu Tachu treba odnositi s potovanjem. Novinar zbrie, podvijena repa. Njegove kolege pijuckale su u kafiu prekoputa i nisu oekivale da e ga tako brzo vidjeti kako izlazi iz pieve kue; dadoe mu znak. Nesretnik se, sav zelen, stropota meu njih. Poto je naruio trostruki porto flip, smogao je toliko snage da im ispria svoj nesretni doivljaj. Od straha koji je pretrpio, irio je oko sebe uasan zadah, onakav kakav je zacijelo isputao Jona kad je izaao iz kitove utrobe. Bilo je to prilino neugodno za njegove sugovornike. Je li on bio svjestan tog pljesnivog vonja? Sam je spomenuo Jonu: Prava kitova utroba! Uvjeravam vas da je sve to bilo tamo! Mrak, runoa, strah, klaustrofobija... Smrad? odvai se jedan kolega. To je jedino to je manjkalo. Ali on! On! Taj je tip prava trbuna upljina! Gladak kao jetra, napuhnut kao to je zacijelo i njegov eludac! Ljigav kao slezena, gorak kao una kesica! Samo to me je pogledao, osjeao sam kako me probavlja, kako me rastvara u sokovima svojeg totalitarnog metabolizma! Ma pretjeruje! Naprotiv, nikad neu nai dovoljno jake rijei. Da ste samo vidjeli onaj njegov bijes na kraju! Nikad nisam vidio tako uasan bijes: u isti mah nagao i savreno obuzdan. Od te debele mjeine oekivao bih da se sva zacrveni, da se napuhne, da joj ponestane daha, da joj od mrnje izbije znoj. Ali nita od svega toga, estini njegova bijesa bila je ravna samo njegova hladnoa. Kakvim mi je samo glasom naredio da izaem! U mojim su fantazmama tako govorili kineski carevi kad su nareivali da se nekom smjesta odrubi glava. U svakom sluaju, pruio ti je priliku da izigrava heroja. Mislite? Nikad u ivotu nisam se osjeao tako jadno. Ispije porto flip i zajeca. Hajde, hajde, nije ovo prvi put da s nekim novinarom postupaju kao sa

zadnjim glupanom! Oh, ve su me najurili i mnogo gore. Ali ovaj put nain na koji mi je to rekao, njegovo glatko lice puno hladnog prezira to je bilo zbilja uvjerljivo! Doputa li da posluamo to si snimio? U pobonoj tiini magnetofon je odvrtio svoju istinu, dakako djelominu, jer joj je nedostajao ledeni izraz lica, mrak, velike bezizraajne ruke, potpuna nepominost, svi oni elementi koji su pridonijeli tome da jadnik pone zaudarati od straha. Kad su odsluali vrpcu do kraja, kolege, pravi psi u ljudskoj spodobi, odmah poee davati za pravo romanopiscu, diviti mu se, svaki je dodao svoj mali komentar drei prodiku rtvi: Ah, stari moj, dobio si to si traio! Govorio si mu o knjievnosti kao da ita iz kolskog udbenika. Potpuno razumijem njegovu reakciju. Zato si ga htio poistovjetiti s jednim od njegovih likova? To je tako pukokolski. A zatim ona biografska pitanja, pa to ne zanima vie nikoga! Zar nisi itao Prousta, Protiv Sainte-Beuvea ? Kakav gaf, rei mu da si navikao intervjuirati pisce! I bez imalo takta bubnuti da nije tako ruan! Malo lijepog ponaanja ne bi ti kodilo, jadni moj stari! Pa onda, metafora. Tu te je lijepo doekao. Ne bih te htio povrijediti, ali to si i zasluio. Otkud ti ta ideja da geniju kakav je Tach govori o apsurdu! Kakvo ope mjesto! U svakom sluaju, iz tvojeg promaenog intervjua jasno proizlazi jedno: taj je tip sjajan! Kakva inteligencija! Kakva elokvencija! Kakva otrina duha u tog debeljka! Kakva konciznost u zloi! Priznajete li barem da je zao? uzvikne nesretnik, grevito se hvatajui za to kao za posljednju slamku spasa. Nije dovoljno, ako ba hoe znati moje miljenje. ak mi se inilo da je dobroudan prema tebi. I zabavan. Kad si oprosti mi bio tako glup da mu kae da ga razumije, mogao ti je, s punim pravom, opaliti takvu uvredu da bi sve zazvonilo. A on se zadovoljio time da ti odgovori duhovito i s prikrivenom aluzijom na drugom stupnju, koju ti, ini se, nisi bio ak kadar ni primijetiti. Margaritas ante porcos. 1 Bilo je to bacanje plijena lovakim psima. rtva jo jedanput narui trostruki porto flip. Pretextat Tach vie je volio koktel aleksandru. Pio je malo, ali kad bi poelio neto cugnuti, uvijek bi si napravio aleksandru. V olio ju je pripremati sam, jer nije

vjerovao u omjere drugih. Taj tvrdoglavi debeljko imao je obiaj, zlobno uivajui, ponavljati vlastitu uzreicu: Nepotenje neke osobe moe se mjeriti po tome kako dozira aleksandru. Kad biste taj aksiom primijenili na samog Tacha, morali biste zakljuiti da je on utjelovljenje potenja. Jedan jedini gutljaj njegove aleksandre bio bi dovoljan da nokautira pobjednika natjecanja u ispijanju sirovih umanjaka ili kondenziranog zaeerenog mlijeka. Romanopisac je mogao ispiti pehare aleksandre bez i najmanjeg traga munine. Gravelinu, koji se tome divio, rekao je: Ja sam Mitridat aleksandre. Ali moe li se jo govoriti o aleksandri? odgovorio je Ernest. To je kvintesencija aleksandre, od koje e prosti puk upoznati samo nedostojne razrijeene otopine. Tako uzvienim sentencijama nema se to dodati.

 Gospodine Tach, prije svega, elim vam se u ime cijele profesije ispriati za ono to se dogodilo juer. A to se to juer dogodilo? Pa eto, onaj novinar koji nas je osramotio gnjavei vas. Ah, sjeam se. Vrlo simpatian momak. Kad u ga opet vidjeti? Nikad, moete biti bez brige. Ako vam to moe pruiti zadovoljtinu, danas je bolestan kao pas. Jadni mladi! to mu se dogodilo? Previe porto flipa. Uvijek sam ja govorio da je porto flip smee. Da sam znao da voli okrepljujue napitke, pripremio bih mu jednu dobru aleksandru: nema nieg boljeg za metabolizam. elite li vi moda jednu aleksandru, mladiu? Nikad ne pijem na poslu, hvala. Novinar nije primijetio sumnjiav pogled kojim je pisac doekao njegovo odbijanje. Gospodine Tach, ne treba zamjeriti naem kolegi koji je juer bio kod vas. Rijetki su novinari, mora se priznati, koji su dorasli razgovarati s ljudima kao to ste vi... Samo bi jo to trebalo. kolovati hrabre ljude za razgovore sa mnom! Uvesti predmet koji bi se zvao Umijee pristupa genijima! Kakav uas! Zar ne? Po tome zakljuujem da se ne ljutite na naeg kolegu. Hvala vam na vaoj velikodunosti. Jeste li vi doli zato da mi govorite o svojem kolegi, ili da govorite o meni? O vama, naravno, ovo je bio samo uvod. teta. Bogme, moram priznati da me ta perspektiva toliko mui da mi treba jedna aleksandra. Hoete li priekati trenutak, molim vas uostalom, sami ste

krivi, niste mi trebali govoriti o aleksandri, svojim priama probudili ste mi elju za njom. Ali ja nisam govorio o aleksandri. Ne budite nepoteni, mladiu! Ne podnosim nepotenje. Jo uvijek neete moj napitak? Novinar nije shvatio da mu Tach prua posljednju priliku da se izvue, pa ju je nesmotreno propustio. Slegavi svojim snanim ramenima, romanopisac se u pokretnom naslonjau uputi prema neemu nalik na lijes i odigne poklopac, otkrivajui pod njim boce, limene konzerve i pehare. To je merovinki lijes objasni debeljko koji sam preuredio u bar. Uze jedan od velikih metalnih pehara, ulije u njega obilatu koliinu kakao likera i na to doda konjaka. Zatim lukavo pogleda novinara. A sad ete doznati tajnu majstora za koktele. Obini smrtnici dodaju na kraju jo jednu treinu svjeeg vrhnja. Meni se to ini pomalo tekim, i zato sam vrhnje zamijenio odgovarajuom koliinom... (dohvati jednu konzervu) koncentriranog zaeerenog mlijeka (poprati rijei pokretom). Ali to mora da je upravo ogavno! uzvikne novinar pogoravajui time svoj poloaj. Ove godine zima je blaga. Kad je otra, ukrasim aleksandru velikom grudom rastopljenog maslaca. Molim? Da. Kondenzirano mlijeko nije tako masno kao vrhnje, pa to treba nadoknaditi. Zapravo, budui da je danas ipak 15. sijenja, teoretski bih imao pravo na taj maslac, ali radi toga bih morao otii u kuhinju i ostaviti vas samog, a to bi bilo nepristojno. Odustat u, dakle, od maslaca. Molim vas, ne dajte se smetati zbog mene. Ne, nije vano. U ast ultimatumu koji istjee veeras, odrei u se maslaca. Osjeate li da se i vas tie Zaljevska kriza? Toliko da neu dodati maslac u aleksandru. Pratite li vijesti na televiziji? Izmeu dva bloka reklama dogodi mi se da ujem i po neku informaciju. to mislite o Zaljevskoj krizi? Nita. Ipak? Nita. To vam je svejedno? Nipoto. Ali to to bih ja mogao misliti o Zaljevskoj krizi nema nikakvog znaenja. Za miljenje o toj krizi ne treba pitati jednog nepokretnog debelog starca. Ja nisam ni general, ni pacifist, ni poslovoa benzinske stanice, ni Iraanin. Ali zato u briljirati ako me pitate o aleksandri. Da bi zakljuio taj lijepi, poletni govor, romanopisac prinese pehar ustima i

halapljivo ispije nekoliko gutljaja. Zato pijete iz metalne posude? Ne volim prozirnost. I to je jedan od razloga to sam ovako debeo: ne volim da ljudi vide kroz mene. Kad ve govorimo o tome, gospodine Tach, htio bih vam postaviti jedno pitanje koje bi vam svi novinari rado postavili, ali se nitko ne bi usudio postaviti ga. Koliko sam teak? Ne, nego to jedete. Poznato je da to zauzima znaajno mjesto u vaem ivotu. Gastronomija i njezina prirodna posljedica, probava, u sreditu su nekih vaih novijih romana kao to je Apologetika dispepsije, djelu za koje mi se ini da sadri sukus vaih metafizikih preokupacija. To je tono. Mislim da je metafizika povlateni nain izraavanja metabolizma. Ostajui u istoj kategoriji ideja, ja sam, budui da se metabolizam dijeli na anabolizam i katabolizam, podijelio metafiziku na anafiziku i katafiziku. U tome ne treba vidjeti neku dualistiku tenziju, nego dvije nune i, to je jo nezgodnije, istodobne faze jednog misaonog procesa koji je osuen na trivijalnost. Ne treba li u tome vidjeti i aluziju na Jarryja i patafiziku? Ne, gospodine. Ja sam ozbiljan pisac odgovori starac ledenim tonom, prije nego to opet potegne dobar gutljaj aleksandre. Dakle, gospodine Tach, ako pristajete, da li biste nam mogli ukratko izloiti probavne etape jednog od vaih uobiajenih dana? Na trenutak zavlada sveana tiina, za koje se inilo da romanopisac razmilja. Zatim progovori, vrlo ozbiljno, kao da otkriva neko tajno uenje: Ujutro se budim oko osam sati. Najprije odlazim na zahod isprazniti mjehur i crijeva. elite li detalje? Ne, mislim da e to biti dovoljno. To bolje za vas, jer je to svakako neizbjena etapa probavnog procesa, ali apsolutno odvratna, vjerujte mi. Vjerujem vam na rije. Blaeni oni koji vjeruju a da nisu vidjeli. Poto se posipam talkom, oblaim se. Uvijek nosite taj kuni ogrta? Da, osim kad odlazim u kupovinu. Vaa vas nepokretnost ne ometa u tome? Imao sam vremena da se na nju naviknem. Zatim odlazim u kuhinju i pripremam doruak. Prije, dok sam provodio dane piui, nisam kuhao, i jeo sam prostu hranu, na primjer hladne tripice... Hladne tripice ujutro? Razumijem vae uenje. Moram rei da je u to doba pisanje bilo moja glavna preokupacija. Ali danas ne bih mogao jesti hladne tripice ujutro. U posljednjih dvadeset godina naviknuo sam se pirjati ih pola sata u gujoj masti.

 Tripice na gujoj masti za doruak? To je izvrsno. I uz to aleksandra? Ne, nikad uz jelo. Dok sam jo pisao, pio sam jaku kavu. Danas vie volim umanjak s mlijekom. Zatim izlazim po hranu i nakon toga provodim prijepodne pripremajui rafinirana jela za ruak: utipke od mozga, pirjane bubrege... Komplicirane deserte? Rijetko. Pijem samo slatka pia, zato ne osjeam osobitu elju za desertom. Osim toga, izmeu obroka ponekad vaem karamele. Dok sam bio mlad, najvie sam volio kotske karamele, jako tvrde. Na alost, s godinama sam se morao zadovoljiti mekanim karamelama, uostalom izvrsnim. Tvrdim da nita ne moe zamijeniti onaj osjeaj senzualnog propadanja koje prati utrnue eljusti izazvano vakanjem English toffees... Zabiljeite ovo to sam upravo rekao, ini mi se da dobro zvui. Nema potrebe, sve se snima. Kako? Ali to je nepoteno! Zar ne mogu ak ni govoriti gluposti? Vi nikad ne govorite gluposti, gospodine Tach. Laskate mi poput udvorice, gospodine. Molim vas, nastavite opisivati svoj probavni krini put. Svoj probavni krini put? Dobro reeno. Niste li to pokupili iz nekog od mojih romana? Ne, to je moje. To bi me udilo. ovjek bi se zakleo da je to napisao Pretextat Tach. Nekad davno znao sam svoja djela napamet. Na alost, nau dob odreuje nae pamenje, zar ne? A ne stanje naih arterija, kako govore budale. Da vidimo, probavni krini put, gdje sam to napisao? Gospodine Tach, ak i da ste to napisali, ja bih ipak bio jednako zasluan to sam to rekao, jer... Novinar zastade i ugrize se za usnu. ... jer nikad niste proitali nijednu moju knjigu, zar ne? Hvala, mladiu, to je sve to sam htio znati. Kako ste samo mogli progutati takvu golemu glupost? Ja da sam izmislio tako osrednji, tako kieni izraz kao to je probavni krini put? To savreno odgovara razini drugorazrednog teologa kao to ste vi. Napokon, konstatiram, s pomalo starakim olakanjem, da se knjievni svijet nije promijenio: jo uvijek prevladavaju oni koji se pretvaraju da su itali Velikog Pisca. Samo to, u dananje doba, vi vie nemate nikakvih zasluga: danas postoje knjiice koje i nepismenima omoguuju da govore o velikim piscima prividno upueno, ostavljajui dojam prosjene kulture. Uostalom, upravo se u tome varate: drim vaom zaslugom injenicu da me niste itali. Osjeao bih iskreno divljenje prema novinaru koji bi me doao intervjuirati a da ak i ne zna tko sam ja, i koji ne bi skrivao svoje neznanje. Ali ne znati nita o meni osim takvih milk-shakes u prahu Dodajte vodu i dobit ete milk-shake spreman za upotrebu moe li se

zamisliti neto jadnije? Pokuajte shvatiti. Danas je 15. sijenja a vijest o vaem raku proula se 10. sijenja. Objavili ste ve dvadeset dva debela romana, bilo je nemogue proitati ih u tako kratkom vremenu, osobito u ovom napetom trenutku, kad svi iekujemo i najmanje vijesti sa Srednjeg istoka. Zaljevska kriza zanimljivija je od mojeg lea, slaem se s vama. Ali bili biste bolje uinili da ste vrijeme potroeno na bubanje knjiuljaka koji ukratko saimaju moje djelo posvetili itanju bar desetak stranica jedne od moje dvadeset dvije knjige. Priznat u vam neto. Ne morate se truditi, shvatio sam: pokuali ste i odustali jo prije nego to ste doli do desete stranice, zar ne? Pogodio sam to im sam vas ugledao. U tren oka prepoznajem ljude koji su me itali: to im se ita s lica. Vi niste izgledali ni izmueno, ni veselo, niste ni debeli, ni mravi, ni ekstatini: izgledate zdravo. A to znai da me niste itali, kao ni va kolega koji me juer posjetio. To je, uostalom, razlog zbog kojeg, unato svemu, jo osjeam tragove simpatije prema vama. Osjeam je to vie to ste prekinuli itanje prije desete stranice: to otkriva snagu karaktera za koju ja nikad nisam bio sposoban. Osim toga, va pokuaj priznanja posve suvian slui vam na ast. U stvari, zamjerio bih vam da ste me zaista itali i da ste nakon toga ostali takvi kakvog vas vidim. Ali dosta tih smijenih konjunktiva! Govorili smo o mojoj probavi, ako se jo dobro sjeam. Tono. Da budemo precizniji, o karamelama. Dakle, kad poruam, odlazim u sobu za puenje. To je jedan od vrhunaca dana. Vae intervjue mogu podnijeti samo ujutro, jer popodne puim do 17 sati. Zato do 17 sati? U 17 sati dolazi ona glupa bolniarka koja misli da je korisno oprati me od glave do pete: to je jo jedna od Gravelinovih ideja. Kupanje svakoga dana, moete li to shvatiti? Vanitas vanitatum sed omnia vanitas. 2 Onda se osveujem kako mogu, uinim sve da bih zaudarao to jae, da toj guski u bijelom posao bude to neugodniji, za ruak se nakljukam bijelog luka, izmiljajui tobonje cirkulatorne smetnje, a zatim puim kao Turin do dolaska moje peraice. Zlobno se naceri. Nemojte mi rei da toliko puite samo zato da biste guili tu nesretnicu? Bio bi to dovoljan razlog, ali istina je da oboavam puiti cigare. Da nisam izabrao puiti ba u to vrijeme, ne bi bilo nieg pogubnog u toj aktivnosti namjerno kaem aktivnosti, jer za mene je puenje pravi posao, za kojeg ne podnosim nikakve posjete, nikakvo ometanje moga mira. To je vrlo zanimljivo, gospodine Tach, ali nemojmo se udaljavati od teme: vae cigare nemaju nikakve veze s vaom probavom. Mislite? Ja nisam ba tako siguran. Uostalom, ako vas to ne zanima... A moje kupanje, to vas zanima? Ne, osim ako ne jedete sapun, ili pijete vodu u kojoj ste se okupali.

 Moete li zamisliti da me ta gadura skine dogola, pa trlja moje jastuie sala, i tuira mi stranjicu? Siguran sam da uiva u tome da namae jedno debelo stvorenje bez obrane, golo i golobrado. Sve su te bolniarke opsjednute. Zato i biraju to prljavo zanimanje. Gospodine Tach, mislim da se opet udaljavamo od... Ne slaem se. Ta svakodnevna epizoda toliko je perverzna da mi je od nje poremeena probava. Pokuajte me shvatiti! Sam sam i gol kao crv u onoj vodi, ponien, udovino tust pred onom odjevenom kreaturom koja me svaki dan razodijeva s onim svojim licemjerno profesionalnim izrazom na licu, ne bi li prikrila injenicu da joj se svaki put navlae gae, ako ih ta kuja uope nosi, a kad se vrati u bolnicu, siguran sam da pripovijeda sve pojedinosti svojim prijateljicama gadurama kao i ona pa moda ak one... Ali, gospodine Tach, molim vas! Dragi moj, to e vas nauiti da me snimate. Kad biste pravili biljeke kao svaki poteni novinar, mogli biste preskoiti senilne strahote koje vam pripovijedam. Ovako, s tim svojim aparatom, nemate mogunosti izbora, ne moete odvojiti moje bisere od mojih svinjarija! A nakon odlaska bolniarke? Nakon odlaska, zar ve? Prilino se urite. Nakon njezina odlaska prolo je 18 sati. Gadura mi je navukla pidamu, kao dojenetu koje operu i spakiraju ga u djeju kouljicu prije nego to mu dadu posljednju boicu prije spavanja. U to doba dana osjeam se toliko djetinjasto da se igram. Igrate se? ega? Bilo ega. V ozim se po stanu u svom pokretnom naslonjau, izvodim slalom, igram se strelicama pogledajte zid iza sebe, vidjet ete oteenja ili, a to mi je najvei uitak, trgam loe stranice klasika. Molim? Da, izbacujem ih. Princeza od Clevesa, na primjer: to je izvrstan roman, ali puno predugaak. Pretpostavljam da ga niste itali, stoga vam preporuujem verziju skraenu mojim trudom: pravo remek-djelo, kvintesencija. Gospodine Tach, to biste vi rekli kad bi, za tri stoljea, netko istrgnuo iz vaih romana stranice koje bi smatrao suvinima? Hajde, izvolite, pokuajte mi nai jednu jedinu suvinu stranicu u mojim knjigama. Madame de La Fayette rekla bi to isto. Pa, neete me valjda usporeivati s tom mladom knjievnom egrticom? Ipak, gospodine Tach... elite li da vam otkrijem svoj potajni san? Autodafe. Inkvizicijski sud. Lijepa lomaa za cijelo moje djelo! Ostali ste bez rijei, ha? Dobro. A nakon tih razonoda? Vi ste zbilja opsjednuti hranom! im vam ponem govoriti o neem drugom, vi me vraate na klopu.

 Nisam uope opsjednut hranom, ali poeli smo govoriti o toj temi, dakle, treba ii do kraja. Niste opsjednuti time? Razoarali ste me, mladiu. Govorimo dakle o klopi, jer niste njome opsjednuti. Kad sam lijepo oplijevio klasike, zavrio bacati strelice i voziti slalom, kad sam se lijepo naigrao, kad sam, zahvaljujui tim edukativnim aktivnostima, zaboravio strahotu kupanja, ukljuujem televizor, poput male djece koja gledaju one svoje glupave emisije prije kaice ili tjestenine u obliku slova. U to doba dana televizija je vrlo zanimljiva. Ima reklama bez kraja i konca, osobito onih u kojima se reklamira hrana. Mijenjam kanale, prebacujem se s jednog na drugi tako da dobijem najdui mogui blok reklama: sa esnaest europskih kanala mogue je, ako se inteligentno prebacujete s jednog na drugi, uhvatiti pola sata reklama bez prekida. To je prekrasna viejezina opera: nizozemski ampon, talijanski biskviti, njemaki biorazgradivi deterdent, francuski maslac i tako dalje. Beskrajno uivam. Kad programi postanu glupi, ugasim televizor. A budui da mi je stotinjak reklama koje sam vidio otvorilo apetit, poinjem se hraniti. Zadovoljni ste, ha? Da ste samo vidjeli svoje lice dok sam se pretvarao da se opet udaljavam od teme. Budite bez brige, dobit ete svoju ekskluzivnu vijest. Ali naveer jedem prilino laganu hranu. Zadovoljavam se hladnim jelima, kao stoje sjeckano svinjsko meso u masti, hladetina, suha slanina, ulje iz jedne konzerve sardina sardine ba ne volim osobito, ali one daju miris ulju: sardine bacam, ulje zadravam, pijem ga isto. Za ime Boje, to vam je? Nita. Nastavite, molim vas! Loe izgledate, vjerujte mi. Uz to popijem masni bujon, koji pripremim unaprijed: nekoliko sati kuham koice od slanine, svinjske noice, pilee trtice, kosti s modinom ijednu mrkvu. Na kraju dodam jo jednu veliku licu svinjske masti, izvadim mrkvu i ostavim sve dvadeset etiri sata da se hladi. V olim, naime, piti taj bujon hladan, kad se masnoa skrutnula na povrini i pretvorila u koru od koje vam se usne sjaje. Ali ne brinite, nita ne rasipam, nemojte misliti da bacam to ukusno meso. Nakon tog dugog kuhanja meso je dobilo na masnoi ono to je izgubilo na sonosti: pilee trtice, ija je uta mast dobila spuvastu strukturu, prava su poslastica... Ali to je vama? Ne... ne znam. Moda klaustrofobija? Ne bismo li mogli malo otvoriti prozor? Otvoriti prozor 15. sijenja? I ne pomiljajte na to! Taj bi vas kisik ubio. Ne, ja znam to je potrebno u vaem sluaju. Dopustite mi da izaem na trenutak. Ni govora, ostanite na toplom. Pripremit u vam jednu aleksandru na svoj nain, s rastopljenim maslacem. Na te rijei novinarovo blijedo lice odjednom pozeleni: on izjuri iz sobe, presamien, s rukom na ustima. Tach se najveom brzinom odveze do prozora okrenutog ulici i s velikim zadovoljstvom ugleda nesretnika kako, kleei, sav iznemogao, povraa.

Silno uivajui u tom prizoru, debeljko promrmlja u svoja etiri podvoljka: Kad je netko tako slabaan, neka se ne dolazi ogledati s Pretextatom Tachom! Skriven iza laganog zastora, iza kojeg se mogao prepustiti uitku da gleda a da ne bude vien, ugleda dvojicu mukaraca kako izlaze iz kafia prekoputa njegove kue i tre prema svom kolegi, koji je, ispraznivi utrobu, leao na ploniku kraj svojeg magnetofona, koji nije iskljuio: snimio je, dakle, i zvukove povraanja. Ispruen na klupi u bistrou, novinar je polako dolazio k sebi. S vremena na vrijeme ponavljao je s prijeteim pogledom: Vie neu jesti, vie nikad neu jesti... Dadoe mu da popije malo mlake vode, koju je sumnjiavo pogledao prije nego to ju je prinio ustima. Njegove kolege htjedoe presluati vrpcu, ali on se umijea: Samo ne u mojoj prisutnosti, preklinjem vas! Pozvali su telefonom suprugu rtve, koja je ubrzo dola kolima po njega; kad je otiao, mogli su napokon ukljuiti magnetofon. Pieve rijei izazvae gaenje, smijeh i oduevljenje: Taj je tip pravi zlatni rudnik! To ja zovem osobnou. Fantastino je odvratan. Evo barem nekoga tko izmie soft ideologiji! I light ideologiji! Kako taj zna izbaciti protivnika iz sedla! Zaista je sjajan. To ne bih mogao rei za naeg kolegu. Upao je zbilja u sve zamke. Ne bih htio govoriti loe o odsutnom kolegi, ali otkud mu ideja da postavlja sva ta pitanja o hrani? Razumijem da se debeljko nije htio dati samo tako gnjaviti. Kad ima priliku postavljati pitanja takvom geniju, ne govori mu o klopi! Duboko u sebi novinari su bili sretni to njih nije zapalo da budu prvi ili drugi. Iskreno govorei, znali su da bi, da su se nali na mjestu te dvojice nesretnika, zapoeli razgovor pitanjima o istim temama, dakako glupim ali neizbjenim, i bili su presretni to se vie ne moraju optereivati tim prljavim poslom: ostavljena im je lijepa uloga i oni e to iskoristiti, to ih nije prijeilo da se malo zabavljaju na raun rtava. Tako je, tog stranog dana kad je cijeli svijet strepio pri pomisli na neizbjeni rat, jedan gojazni, paralitini i nepokretni starac uspio odvratiti od Zaljeva pozornost aice medijskih sveenika. Meu njima bio je ak i jedan koji je, u toj, za sve besanoj noi, legao u postelju prazna eluca i zaspao tekim i zamornim snom ovjeka koga mui jetra, bez ikakve pomisli na one koji e uskoro umrijeti. Tach je do kraja iskoristio malo poznata sredstva za izazivanje munine. Mast mu je posluila kao napalm, aleksandra kao kemijsko oruje. Te veeri trljao je ruke kao strateg koji je zadovoljan svojim uspjehom.

 Onda, je li rat poeo? Jo nije, gospodine Tach. A ipak e poeti? Sluajui vas, ovjek bi pomislio da mu se nadate. Uasavam se neodranih obeanja. eta aljivina obeala nam je rat za 15. sijenja u pono. Danas je 16. sijenja i jo se nita nije dogodilo. Koga to oni vuku za nos? Milijarde televizijskih gledatelja iekuju bez daha. Jeste li vi za rat, gospodine Tach? Da volim rat! Strano! Kako netko moe voljeti rat? Kakvo smijeno i suvino pitanje! Poznajete li vi ljude koji vole rat? Zato me, recimo, ne biste pitali jedem li napalm za doruak, kad smo ve kod te teme? Poglavlje vae prehrane smo zakljuili, o tome ve znamo sve. Ah? Zar vi jo i pijunirate jedni druge? Ostavljate da prljavi posao obave nesretnici a onda vi uivate, ha? Ba zgodno. A vi moda za sebe mislite da ste inteligentniji, jer mi postavljate briljantna pitanja u stilu: Jeste li vi za rat? A ja, ja bih bio genijalan pisac, pisac kojem se divi cijeli svijet, dobitnik Nobelove nagrade za knjievnost, sve to samo zato da mi neki utokljunac doe dodijavati s gotovo tautolokim pitanjima, na koja bi i zadnji imbecil dao odgovor jednak mojemu! Dobro. Dakle, vi ne volite rat, ali elite da do njega doe? Pri sadanjem stanju stvari, to je nunost. Svi oni mali blesavi vojnici imaju erekciju. Mora im se pruiti prilika da ejakuliraju, inae e im izbiti bubuljice i plaui e se vratiti svojoj mami. Razoarati mlade, to je runo. Vi volite mlade, gospodine Tach? Vi zbilja imate dara za postavljanje briljantnih, upravo nevjerojatnih pitanja! Da, zamislite, ja oboavam mlade. Zaista neoekivan odgovor. Poznajui vas, mislio bih da ih ne moete

smisliti. Poznajui vas! Za koga vi to sebe drite? Htio sam rei, poznajui vau reputaciju... A kakva je moja reputacija? Bogme... to je teko rei. Da. Iz obzira prema vama, neu inzistirati. Tako, dakle, vi volite mlade? Zato? V olim mlade zato to su oni sve ono to ja nisam. Zbog toga zasluuju njenost i divljenje. To je zaista dirljiv odgovor, gospodine Tach. elite li maramicu? Zato se pokuavate narugati plemenitim zanosima svoga srca? Plemeniti zanosi moga srca? Gdje, do vraga, pronalazite takve bedastoe? Jako mi je ao, gospodine, vi ste me na njih nadahnuli: ono to ste rekli o mladima bilo je stvarno dirljivo. Produbite malo ono to sam rekao i vidjet ete je li dirljivo. Produbimo, dakle! V olim mlade zato to su oni sve ono to ja nisam, rekao sam. Naime, mladi su lijepi, okretni, glupi i zli. ...? Zar ne? Dirljiv odgovor, da se posluim vaim rijeima. alite se, valjda? Izgledam li vam tako? Da li biste mogli opovrgnuti jedan jedini od tih pridjeva? Prihvatimo li ak i da su ti pridjevi utemeljeni, vi zaista vidite sebe kao njihovu suprotnost? to? Vi mislite da sam ja lijep, okretan, glup i zao? Ni lijep, ni okretan, ni glup... Sad sam ve mirniji. Ali zloesti jeste! Ja, zloest! Apsolutno. Zloest! Vi ste bolesni. U osamdeset tri godine svoga ivota nisam nikad sreo osobu tako nevjerojatno dobru kao to sam ja. Ja sam udovino dobar, toliko dobar da bih povraao kad bih sam sebe sreo. Ne govorite ozbiljno. To je vrhunac. Navedite mi samo jednog ovjeka, neu rei boljeg od mene (to bi bilo nemogue), nego tako dobrog kao to sam ja. Pa, eto... prvi koji naie. Prvi koji naie? Dakle, vi, ako dobro shvaam? aljivino! Ja ili bilo tko drugi. Ne govorite mi o bilo kome, ne poznajete ga. Govorite mi o sebi. U ime

ega se usuujete tvrditi da ste tako dobri kao ja? U ime najoiglednijih injenica. Da. To sam i mislio, nemate nijedan argument. Ali, gospodine Tach, prestanite pretjerivati, molim vas! Presluao sam dva intervjua novinara koji su prije mene razgovarali s vama. ak i kad bih poznavao samo te primjere vaeg ponaanja, znao bih na emu sam, to se vas tie. Moete li porei da ste muili onu dvojicu nesretnika? Kakvo izvrtanje injenica! Oni su muili mene. Ako to sluajno niste znali, jedan i drugi su bolesni kao psi otkad su razgovarali s vama. Post hoc, ergo propter hoc, 3 zar ne? Vi uspostavljate zaista smijene uzrono-posljedine veze, mladiu. Prvi se novinar razbolio zato to je popio previe porto flipa. Neete mi, nadam se, rei da sam ga ja natjerao da ga popije? Drugi me je, protiv moje volje, i premda sam se ja tome opirao, gnjavio da mu ispriam to jedem. Ako nije bio u stanju podnijeti moj izvjetaj o tome, to nije moja krivnja, zar ne? Dodat u da su se te dvije individue pokazale iznimno drskima prema meni. Oh, podnosio sam ja to s blagou rtvenog janjeta. Ali oni su zacijelo patili zbog toga. Vidite, uvijek se vraamo Evanelju: Krist je lijepo rekao da zli ljudi ispunjeni mrnjom nanose tetu ponajprije sami sebi. To je uzrok muka koje trpe vae kolege. Gospodine Tach, mogu li vas zamoliti da posve iskreno odgovorite na sljedee pitanje: drite li vi mene glupanom? Naravno. Hvala vam na iskrenosti. Nemojte mi zahvaljivati, ja jednostavno ne znam lagati. Uostalom, ne razumijem zato mi postavljate pitanje na koje odgovor ve znate: vi ste mladi, a ja vam nisam skrivao to mislim o mladima. Kad je o tome rije, ne ini li vam se da vam nedostaje malo nijansi? Ne mogu se svi mladi strpati u istu vreu. Slaem se s vama. Neki mladi nisu ni lijepi, ni okretni. Vi, na primjer, ne znam jeste li okretni, ali lijepi niste. Hvala vam. A zloa i glupost, to su osobine svih mladih? Upoznao sam samo jednu iznimku: to sam ja. Kakvi ste bili kad vam je bilo dvadeset godina? Kao i sad. Jo sam mogao hodati. Osim toga, ne vidim u emu sam se promijenio. Ve sam bio golobrad, debeo, mistian, genijalan, predobar, ruan, nevjerojatno inteligentan, osamljen, ve sam volio jesti i puiti. Ukratko, niste imali mladosti? Oboavam vas sluati kako govorite, ovjek bi se zakleo da itate iz nekog prirunika opih mjesta. Pristajem kazati: Da, nisam imao mladosti, ali samo pod ovim uvjetom: u svom tekstu jasno navedite da je to va izraz. Inae e ljudi pomisliti da se Pretextat Tach slui terminologijom petparakih romana s kioska.

 Ne brinite, uinit u to. A sad mi, ako vam to nije nezgodno, objasnite po emu sebe smatrate dobrim i, ako je mogue, potkrijepite to primjerima. Oboavam to ako je mogue. Vi dakle ne vjerujete u moju dobrotu, a? Vjerovati nije najbolji glagol. Recimo radije shvatiti. Vidi ti njega! Pa dobro, mladiu, shvatite dakle to je bio moj ivot: rtva duga osamdeset tri godine. to je u usporedbi s tim Kristova rtva? Moja je muka trajala pedeset godina dulje. I uskoro u doivjeti apoteozu beskrajno znaajniju, duu, elitniju i moda ak i bolniju: agoniju koja e na mom tijelu ostaviti stigmate Elzenveiverplatzova sindroma. Na Gospodin budi u meni najbolje osjeaje, ali, uza svu svoju dobru volju, On ne bi mogao umrijeti od raka hrskavice. I onda? Kako to, i onda? Odapeti od razapinjanja na kri, u ono doba banalnog kao kia, ili od krajnje rijetkog sindroma, vi mislite da je to isto? Umrijeti uvijek znai umrijeti. Boe moj! Jeste li vi svjesni kakvu je budalatinu upravo snimio va magnetofon? I vae e kolege to uti! Jadni moj prijatelju, ne bih volio biti na vaem mjestu. Umrijeti uvijek znai umrijeti! Ali ja sam tako dobar da u vam dopustiti da to izbriete. Ni govora, gospodine Tach: to je jednostavno moje miljenje. Znate li da vas poinjem smatrati fascinantnim? Takav nedostatak moi prosuivanja je neto izvanredno. Vas bi trebalo premjestiti u odjel Pregaeni psi, morali biste nauiti pasji jezik i pitati one jadne ivotinje koje upravo crkavaju ne bi li radije krepale od neke rijetke bolesti. Gospodine Tach, dogaa li vam se ikad da drugome uputite to drugo osim uvreda? Ja nikad ne vrijeam, gospodine, ja dijagnosticiram. Kad smo ve kod toga, pretpostavljam da nikad niste proitali nijednu moju knjigu? Grijeite. Kako? To nije mogue. Vi zaista ni po formi ni po sadraju ne djelujete poput nekoga tko je itao Tacha. To je la. To je iva istina. Proitao sam samo jedan od vaih romana, ali proitao sam ga temeljito, ak dva puta, i on je ostavio dubok trag na meni. Zacijelo ste me pobrkali s nekim drugim. Kako bi se knjiga kao stoje Bezrazlona silovanja izmeu dva rata mogla pobrkati s nekom drugom? Vjerujte mi, itanje te knjige duboko me je potreslo. Potreslo? Potreslo! Kao da sam ja pisao da bih potresao ljude! Da tu knjigu niste itali dijagonalno, gospodine, kao to ste je vjerojatno itali, da ste je dakle itali onako kako je treba itati, unosei se u nju svom svojom utrobom, pod pretpostavkom da je imate, vi biste se izbljuvali. Doista, u vaim knjigama postoji jedna estetika povraanja... Estetika povraanja! Jo ete me rasplakati!

 Napokon, da se vratimo onome o emu smo maloprije govorili, ja tvrdim da nisam nikad proitao djelo ispunjenije zloom. Upravo tako. eljeli ste dokaze moje dobrote: eto vam jednog, oiglednog. Celine je to shvatio, kad je u svojim predgovorima rekao da je svoje najotrovnije knjige napisao iz puke nesebine dobrote, iz neodoljive njenosti prema svojim klevetnicima. To je prava ljubav. To je ipak malo pretjerano, zar ne? Celine, da je malo pretjeran? U vaem je interesu da to izbriete. Ali, napokon, onaj nepodnoljivo opaki prizor s gluhonijemom enom, osjea se da ste ga napisali s veseljem. Naravno. Ne moete zamisliti kakav je to uitak tjerati vodu na mlin onih koji vas kleveu. Ah! U tom sluaju, to nije dobrota, gospodine Tach, to je mutna mjeavina mazohizma i paranoje. Tra, la, la! Prestanite upotrebljavati rijei ije znaenje ne znate. Puka dobrota, mladiu! Po vaem miljenju, koje su knjige napisane iz puke dobrote? ia Tomina koliba? Jadnici? Dakako da nisu. Te knjige napisane su da bi njihovi pisci bili primljeni u salonima. Ama, vjerujte mi, iznimno su rijetke knjige napisane iz puke dobrote. Ta djela stvorena su s gnuanjem i u samoi, a njihovi su pisci dobro znali da e, poto su ih bacili u lice svijetu, biti jo osamljeniji i jo prezreniji. To je normalno, glavna je karakteristika nesebine dobrote da je neprepoznatljiva, nespoznatljiva, nevidljiva, nenaslutiva jer dobroinstvo koje glasno izgovara svoje ime nije nikad nesebino. Valjda vidite da sam ja dobar. Ima jedan paradoks u tome to ste upravo rekli. Objanjavate mi da se prava dobrota skriva, a zatim proglaavate na sav glas da ste sami dobri. Oh, ja si to mogu priutiti koliko god hou, jer mi ionako nee vjerovati. Novinar prasne u smijeh. Vi imate fascinantne argumente, gospodine Tach. Dakle, vi tvrdite da ste posvetili ivot pisanju iz puke dobrote? Ima i mnogo drugih stvari koje sam radio iz puke dobrote. Na primjer? Popis je dugaak: celibat, prodrljivost i tako dalje. Objasnite mi to. Naravno, dobrota nije nikad bila moj jedini motiv. Uzmimo samo moj celibat, na primjer: ope je poznato da me seks ni najmanje ne zanima. Mogao sam se ipak oeniti, ako radi nieg drugog, onda radi uitka da gnjavim svoju enu. Pa eto, ipak nisam, i tu se pokazuje moja dobrota: nisam se oenio da bih potedio tu nesretnicu. Neka vam bude. A prodrljivost? To je jasno kao dan: ja sam Mesija pretilosti. Kad umrem, preuzet u na svoja plea sve suvine kilograme ovjeanstva. Hoete rei da, simbolino...

 Pazite! Nemojte nikad izgovarati preda mnom rije simbol, osim ako se radi o kemiji, upozoravam vas da je to u vaem interesu. Jako mi je ao to sam glup i tup, ali zaista vas ne razumijem. Nije to nita ozbiljno, niste vi jedini. Ne biste li mi mogli objasniti? Uasavam se gubiti vrijeme. Gospodine Tach, ako sam ve ja glup i tup, ne moete li zamisliti da iza mene postoji neki budui itatelj mog teksta, inteligentan i otvoren itatelj koji bi zasluio da vas razumije? I kojeg e va posljednji odgovor razoarati? Pretpostavimo li da taj itatelj postoji, i ako je zaista inteligentan i otvoren, nee mu biti potrebno nikakvo objanjenje. Ne slaem se. ak i inteligentnom stvorenju potrebno je objanjenje kad je suoeno s novom i nepoznatom milju. to vi o tome znate? Vi niste nikad bili inteligentni. Dakako, ali skromno pokuavam to zamisliti. Jadni moj deko. Hajde, pruite mi dokaz svoje poslovine dobrote i objasnite mi. Hoete li da vam kaem? Uistinu inteligentni i otvoreni ljudi ne bi me moljakali da im to objanjavam. Osobina je prostakog duha da eli sve objasniti, ukljuujui i ono to se ne objanjava. Dakle, zato bih vam ja pruao objanjenja koja idioti ne bi shvatili, a koja profinjenija bia ne bi eljela? Bio sam ve ruan, glup i tup, sad jo treba tome dodati i prost, ako sam vas dobro shvatio? ovjek pred vama ne moe nita sakriti. Ako mogu sebi dopustiti jednu primjedbu, gospodine Tach, tako se neete pokazati simpatinim. Ja, simpatian? Samo bi mi jo to trebalo. Osim toga, tko ste vi da mi drite prodike u trenutku kad mi nisu ostala ni dva mjeseca do moje slavne smrti? to vi mislite, tko ste vi? Poeli ste reenicu rijeima Ako mogu sebi dopustiti, ali vi sebi ne moete to dopustiti! Hajde, odlazite, dosaujete mi. Jeste li gluhi? Posramljeni novinar pridrui se kolegama u kafiu prekoputa. Nije znao je li se izvukao jeftino ili nije. Presluavajui vrpcu, njegove kolege ne rekoe nita, ali njihov nadmoni, pomalo prezirni osmijeh sigurno nije bio upuen Tachu. Taj je tip tei sluaj pripovijedala je posljednja rtva. Vrag bi ga razumio! Nikad se ne zna kako e reagirati. Ponekad ti se ini da mu moe sve rei, da ga nita ne vrijea i da ak uiva u sitnim drskim nijansama nekih pitanja. A onda odjednom, iznebuha, eksplodira zbog neke beznaajne pojedinosti, ili nas izbaci iz stana ako mu, na nau nesreu, uputimo neku sitnu i opravdanu primjedbu. Genij ne podnosi primjedbe primijeti jedan kolega s visoka kao da je

on Pretextat Tach glavom i bradom. Pa to onda? Zar sam trebao dopustiti da me vrijea? Idealno bi bilo da ga nisi potaknuo na te uvrede. To je zlobno! Cijeli svijet ga ne potie ni na to drugo doli na uvrede. Jadni Tach! Jadni prognani titan! Jadni Tach? Pa, to je vrhunac! Jadni mi, da, jadni mi! Zar ti ne razumije da mu dosaujemo? Da, mogao sam to shvatiti. Ali napokon, netko ipak mora raditi taj posao, zar ne? Zato? ree pljuva u zajedniku zdjelu, vjerujui da je nadahnut. A zato si ti onda izabrao da bude novinar, budalo? Zato to nisam mogao biti Pretextat Tach. To bi ti bilo drago, da bude debeli grafomanski eunuh? Da, to bi mu bilo drago. I nije on bio jedini koji tako misli. Ljudski je rod tako stvoren da bi bia zdrave pameti bila spremna rtvovati svoju mladost, svoje tijelo, svoje ljubavi, svoje prijatelje, svoju sreu i jo mnogo vie od toga, na oltaru tlapnje zvane vjenost.

 Onda, je li rat poeo? Eh... da, gotovo je, prve su rakete... To je dobro. Zaista? Ne volim gledati mlade besposlenu. Ovako su, 17. sijenja, momci napokon dobili priliku da se ponu zabavljati. Ako se to moe tako rei. to, zar vas to ne bi zabavljalo? Iskreno govorei, ne. Vama se moda ini zabavnijim s magnetofonom u ruci proganjati gojazne starce? Proganjati? Ali mi vas ne progonimo, vi ste nam sami dopustili da doemo. Nikad! To je jo jedna podvala onog pseta, Gravelina! Ali, gospodine Tach, vi moete sasvim slobodno rei ne svom tajniku, on vam je odan ovjek koji potuje sve vae elje. Kojeta. On me mui i nikad me nita ne pita. Ona bolniarka, na primjer, to je njegovo maslo! Hajte, gospodine Tach, smirite se! Nastavimo na razgovor. Kako objanjavate izvanredan uspjeh... Hoete li jednu aleksandru? Ne, hvala. Rekao sam, dakle, izvanredan uspjeh... Priekajte, ja bih popio jednu. Alkemijska stanka. Ovaj netom zapoeti rat probudio je u meni neodoljivu elju za aleksandrom. To je tako sveano pie. Dobro. Gospodine Tach, kako objanjavate izvanredan uspjeh vaega djela diljem svijeta?

 Ne objanjavam ga nikako. Ali zacijelo ste o tome razmiljali i pokuavali zamisliti mogue odgovore. Nisam. Niste? Prodali ste milijune primjeraka svojih knjiga, ak i u Kini, i to vas nije navelo na razmiljanje? Tvornice oruja prodaju svakoga dana na tisue raketa po cijelom svijetu i to ih ne navodi na razmiljanje. To nema nikakve veze jedno s drugim. Mislite? Podudarnost je ipak zaudna. To gomilanje, na primjer: govori se o utrci u naoruanju, a morao bi postojati i izraz utrka u knjievnosti. I to je argument sile kao i svaki drugi: svaki narod mae svojim piscem, ili svojim piscima, kao to prijeti topovima. Prije ili kasnije, mahat e i mojim imenom, i poet e svjetlati moju Nobelovu nagradu. Ako to tako shvaate, slaem se. Ali, hvala Bogu, knjievnost nije toliko pogubna. Ne moja. Moja je pogubnija od rata. Ne laskate li upravo sami sebi? A to mi drugo preostaje, kad sam ja jedini italac sposoban da me razumije? Da, moje su knjige pogubnije od rata, jer potiu elju da ovjek krepa, dok rat potie elju za ivotom. Kad me proitaju, ljudi bi se morali ubiti. Kako objanjavate da to ne ine? Ah, to mogu vrlo lako objasniti: ne ubijaju se zato to me nitko ne ita. Zapravo, to je moda i objanjenje mojeg izvanrednog uspjeha: razlog da sam tako slavan, dragi gospodine, jest u tome to me nitko ne ita. Paradoksalno! Naprotiv: da su me ti jadni ljudi pokuali itati, zamrzili bi me, a da bi se osvetili za napor koji su zbog mene uloili, bacili bi me u zaborav. A ovako, budui da me ne itaju i ne zamaraju se mnome, smatraju da ih oputam i prema tome da sam simpatian i dostojan uspjeha. To je zbilja izvanredan nain prosuivanja. Ali nepobitan. Evo, uzmimo Homera: on vam je jedan od najslavnijih primjera. A poznajete li vi mnogo pravih itatelja prave Ilijade i prave Odiseje? aica elavih filologa, to vam je sve jer valjda ipak neete nazvati itateljima one rijetke gimnazijalce koji, drijemajui u kolskim klupama, jo sriu Homera, a misle samo na Depeche Mode ili na sidu. I upravo se zbog tog izvrsnog razloga na Homera svi pozivaju. Pod pretpostavkom da je to tono, vi smatrate taj razlog izvrsnim? Ne bi li se prije moglo rei da je alostan? Izvrstan, ostajem pri tome. Nije li za jednog pravog, istog, velikog, genijalnog pisca kao to sam ja utjeno znati da ga nitko ne ita? Da nitko svojim trivijalnim pogledom ne oskvrnjuje ljepote koje je stvorio, u najtajnijim zakucima svoje due i svoje samoe?

 Da biste izbjegli taj trivijalni pogled, ne bi li bilo jednostavnije da niste nita objavili? To je isuvie lako. Ne, vidite, vrhunac je rafiniranosti prodati na milijune primjeraka svojih knjiga a ne biti itan. Ne raunajui da ste uz to jo zaradili novac. Svakako. Ja jako volim novac. Vi volite novac? Da. Novac je divan. Ja u njemu nisam nikad naao nikakve koristi, ali volim ga gledati. Kovanica od 5 franaka je ljupka poput tratinice. Takva usporedba ne bi mi nikad pala na pamet. Normalno, vi niste dobitnik Nobelove nagrade za knjievnost. U stvari, ne opovrgava li ta Nobelova nagrada vau teoriju? Ne pretpostavlja li ona da vas je itao barem Nobelov iri? Nita nije manje sigurno od toga. Ali, ak i u sluaju da su me lanovi Nobelova irija itali, vjerujte mi da to nita ne mijenja u mojoj teoriji. Ima mnogo ljudi koji idu tako daleko u sofisticiranosti da itaju ne itajui. Poput ljudi-aba, oni plivaju kroz knjige a da ne popiju ni kap vode. Da, govorili ste o tome u jednom od prethodnih razgovora. To su itatelji-abe. Oni ine golemu veinu itatelja meu ljudima. Pa ipak sam ja njihovo postojanje otkrio vrlo kasno. Ja sam uasno naivan. Mislio sam da svi itaju poput mene; ja itam kao to jedem: to ne znai samo da osjeam potrebu za itanjem, to prije svega znai da ono to proitam ulazi u mene, u sastojke moga tijela, i da ih mijenja. ovjek nije isti ako je pojeo krvavicu ili ako je pojeo kavijar; jednako tako nije isti ako je upravo proitao Kanta (neka me Bog sauva od toga) ili ako je proitao Queneaua. Napokon, kad kaem ovjek, morao bih rei ja i nekolicina drugih, jer veina ljudi izlazi iz Prousta ili Simenona ista onakva kakva je u njih ula, ne izgubivi ni mrvicu od onoga to su bili i ne stekavi nijednu dodatnu mrvicu. Oni su itali, to je sve: u najboljem sluaju, znaju o emu je rije. Nemojte misliti da pretjerujem. Koliko sam puta pitao, i to inteligentne osobe: Je li vas ta knjiga promijenila? A oni su me gledali razrogaenim oima, kao da me pitaju: A zato biste vi htjeli da me promijeni? Dopustite mi da izrazim svoje uenje, gospodine Tach: upravo ste govorili kao netko tko brani knjige s porukom, to nije nimalo slino vama. Niste ba jako bistri, a? Dakle, vi mislite da knjige s porukom mogu nekoga promijeniti? A upravo one najmanje mijenjaju ljude. Ne, knjige koje ostavljaju trag i koje preobraavaju, to su one druge, knjige elje, knjige uitka, knjige genija, a osobito knjige ispunjene ljepotom. Evo, uzmimo jednu veliku knjigu iznimne ljepote: Putovanje nakraj noi. Kako je mogue ne biti druga osoba nakon to ste je proitali? A ipak, veini itatelja uspijeva izvesti taj podvig bez potekoa. Nakon toga vam kau: Ah, da, Celine, on je sjajan onda se opet vrate svojim ovcama. Naravno, Celine je ekstreman sluaj, ali mogao bih govoriti i o drugima. ovjek nije nikad isti nakon to je proitao neku knjigu, pa bila ona i tako

skromna kao to je jedan Leo Malet: on vas mijenja, jedan Leo Malet. Kad ste proitali Lea Maleta, vie ne gledate mlade djevojke u kinoj kabanici kao to ste ih gledali prije. A to je jako vano! Promijeniti nain gledanja: to je, upravo to, nae veliko djelo. Ne mislite li da je, svjesno ili ne, svatko promijenio nain gledanja nakon to je proitao neku knjigu? Oh, ne! Samo su oni najodabraniji, oni koji ine cvijet italake publike, sposobni za to. Ostali i dalje gledaju stvari na svoj uroeni, plitki nain.Uz to, ovdje je rije o itateljima, koji su sami po sebi vrlo rijedak soj. Veina ljudi ne ita. U vezi s tim postoji sjajan citat jednog intelektualca kojem sam zaboravio ime: Zapravo, ljudi ne itaju; ili, ako itaju, ne razumiju; ili, ako razumiju, zaboravljaju. Eto, to na saet nain izvrsno oslikava situaciju, ne mislite li tako? U tom sluaju, nije li tragino biti pisac? Ako u tome ima neeg traginog, tragika ne proizlazi iz toga. Ne biti itanje dobroinstvo. Moete si sve dopustiti. Ama, napokon, u poetku, ljudi su vas ipak morali itati, inae ne biste postali slavni. U poetku moda, vrlo malo. Vraam se, dakle, na svoje poetno pitanje: otkud taj izvanredni uspjeh? ime je taj poetak odgovarao oekivanju itatelja? Ne znam. Bile su to tridesete godine. Nije bilo televizije, ljudi su se morali neim zabaviti. Da, ali zato vi, a ne neki drugi pisac? Zapravo, moj veliki uspjeh poeo je poslije rata. Uostalom, to je smijeno, jer ja nisam uope sudjelovao u tom cirkusu: bio sam ve gotovo nepokretan osim toga, deset godina ranije, oslobodili su me vojske zbog debljine. Godine 1945. zapoelo je doba velikog ispatanja: posramljeni ili ne, ljudi su osjetili da imaju sebi mnogo toga predbaciti. I tada su nabasali na moje romane koji su urlali poput kletvi, koji su bili puni smea, i zakljuili su da e to biti kazna primjerena njihovoj neizmjernoj podlosti. Je li to bila kazna? Mogla je biti. A moglo je biti i neto drugo. Ali eto, vox populi, vox dei. 4 A zatim, ljudi su me vrlo brzo prestali itati. Kao i Celinea, uostalom: Celine je vjerojatno jedan od najmanje itanih pisaca. Razlika je u tome to mene nisu itali iz dobrih razloga, a njega nisu itali iz loih razloga. Mnogo govorite o Celineu. Volim knjievnost, gospodine. To vas udi? Iz njegovih knjiga ne izbacujete suvine stranice, pretpostavljam? Ne. On neprestano izbacuje suvine stranice iz mojih knjiga. Jeste li ga sreli? Ne, uinio sam neto mnogo bolje: itao sam ga. A on, je li on itao vas?

 Sigurno. Osjetio sam to esto itajui ga. Vi ste utjecali na Celinea? Manje nego to je on utjecao na mene, ali ipak... A na koga drugog ste jo utjecali? Ni na koga, naravno, jer me nitko drugi nije itao. Naposljetku, zahvaljujui Celineu, ipak sam bio itan zaista itan samo jedanput. Eto vidite da ste eljeli da vas itaju. On, samo on. Za druge mi se fuka. Jeste li susretali druge pisce? Ne, nisam sreo nikoga i nitko nije doao k meni. Poznajem vrlo malo ljudi: Gravelina, naravno, a uz njega mesara, mljekara, sitniara i trgovca koji prodaje duhan. To je sve, mislim. Ah, da, tu je i ona kurvinska bolniarka, i zatim novinari. Ne volim viati ljude. To to ivim sam nije toliko iz ljubavi prema samoi koliko iz mrnje prema ljudskom rodu. Moete napisati u tim svojim utim novinama da sam odvratan mizantrop. Zato ste mizantrop? Pretpostavljam da niste itali Prljave ljude ? Nisam. Naravno. Da ste ih itali, znali biste zato. Ima tisuu razloga da vam se ljudi zgade. Najvaniji je, za mene, njihovo licemjerje, koje je apsolutno nepopravljivo. To licemjerje nije, uostalom, nikad bilo tako na cijeni kao danas. Upoznao sam razna vremena, moete misliti: mogu, meutim, ustvrditi da nikad nisam prezirao neku epohu kao ovu dananju. To je doba licemjerja u najpunijem smislu. Licemjerje je neto mnogo gore od nepotenja, od dvolinosti, od neiskrenosti. Biti licemjeran, to znai lagati najprije samom sebi, ne zbog eventualnih problema savjesti, nego zbog svog ljigavog samozadovoljstva, zgodnim rijeima kao to su sram ili dostojanstvo. Zatim, to znai lagati drugima, ali ne poteno i zloesto lagati, ne da biste nekog uvalili u govna, ne: licemjerne lai, light lai, koje vam bacaju u lice sa smijekom, kao da e vam to priiniti zadovoljstvo. Na primjer? Pa eto, dananji poloaj ena. Kako? Zar ste vi feminist? Ja, feminist? Mrzim ene jo vie nego mukarce. Zato? Iz tisuu razloga. Prvo, zato to su rune: jeste li ikad vidjeli neto runije od ene? Pada li kome na pamet da ima dojke, bokove, i da vas potedim ostalog? Zatim, mrzim ene kao to mrzim sve rtve. rtve su uasno gadan soj. Kad bismo taj soj potpuno istrijebili, moda bismo napokon imali mir, i moda bi rtve napokon imale ono to ele, to jest muenitvo. ene su osobito opasne rtve, jer su nadasve rtve sebe samih, odnosno drugih ena. elite li upoznati kal ljudskih osjeaja, pogledajte dobro osjeaje koje ene gaje prema drugim enama: zgrozit

ete se od uasa pred tolikim licemjerjem, ljubomorom, zlobom, podlou. Nikad neete vidjeti dvije ene da se tuku estito, akama, niti ak kako obasipaju jedna drugu potenom salvom uvreda: kod njih prevladavaju niski udarci, male prljave reenice koje zadaju mnogo veu bol od direkta u vilicu. Rei ete mi da to nije nita novo, da je enski svijet takav jo od vremena Adama i Eve. A ja vam kaem da sudbina ena nije nikad bila gora njihovom krivicom, u tome se slaemo, ali to to mijenja na stvari? Poloaj ena postao je pozornica najgnusnijih licemjernih lai. Jo mi uvijek niste nita objasnili. Uzmimo situaciju kakva je bila prije: ena je inferiorna mukarcu, to je jasno dovoljno je vidjeti koliko je runa. U prolosti, nije bilo nikakve prijetvornosti: pred enom nisu skrivali njezinu inferiornost i odnosili su se prema njoj kao inferiornoj. Danas to postaje odvratno: ena je i dalje inferiorna i dalje je jednako runa - ali bajaju joj da je ravna mukarcu. Budui da je glupa, ona u to, naravno, vjeruje. A tretiraju je i dalje kao inferiorno bie: plae su samo mali pokazatelj toga. Drugi pokazatelji mnogo su ozbiljniji: ene su uvijek na zaelju na svim podrujima, poevi od zavoenja u emu nema nieg udnog, imamo li u vidu njihovu runou, njihovu skuenost duha i osobito njihovu odvratnu angrizavost, koja izbija na povrinu i najmanjim povodom. Divite se, dakle, prijetvornosti sistema koji uvjerava ropkinju, runu, glupu, zlu i bez imalo drai, da starta s jednakim izgledima kao i njezin gospodar, iako ih ona nema ni etvrtinu. Ja to drim sramotnim. Da sam ja ensko, bilo bi mi od toga muka. Shvaate, nadam se, da je mogue i ne sloiti se s vama? Shvaati nije pravi glagol. Ja ne shvaam, ja se na to ljutim. U ime koje licemjerne lai dolazite do toga da mi proturjeite? U ime svojeg ukusa, kao prvo. Meni ene nisu rune. Jadni moj prijatelju, va je ukus takav da se ovjek pobljuje. Ali enske grudi su lijepe. Ne znate vi to govorite. Na sjajnom papiru luksuznih revija, te enske izboine ve su na granici neprihvatljivog. A to rei o izboinama pravih enki, o onima koje se ne usuuju pokazati i koje ine golemu veinu sisa? Fuj. To je va ukus. ovjek ga ne mora dijeliti s vama. Oh, da, mogue je ak smatrati lijepim lundre koje prodaju u mesnici: nita nije zabranjeno. To nema nikakve veze. ene su lundre. Ponekad se za neku posebno runu enu kae da je lundra: istina je da su sve ene lundre. Dopustite mi da vas upitam to ste onda vi? Gomila sala. Zar se to ne vidi? Nasuprot tome, mislite li da su mukarci lijepi? To nisam rekao. Mukarci su, to se fizikog izgleda tie, manje strani od ena. Ali to ne znai da su lijepi.

 Nitko, dakle, nije lijep? Oh, da. Neka su djeca vrlo lijepa. To, na alost, ne traje dugo. Vi dakle mislite da je djetinjstvo blagoslovljeno doba? Jeste li uli to ste upravo rekli? Djetinjstvo je blagoslovljeno doba. To je ope mjesto, ali to je istina, zar ne? Dakako da je istina, glupane! Ali treba li to rei? To svi znaju. Zapravo, gospodine Tach, vi ste oajan ovjek. I vi to tek sad otkrivate? Odmorite se, mladiu, toliko e vas genijalnosti iscrpsti. Koji su razlozi vaeg oaja? Sve. I nije svijet toliko jadno skrpan, nego ivot. Dananja prijetvornost je i u tome to svi viu suprotno. K vragu, ujete li ih kako se svi deru u jedan glas: ivot je lijeeep! Mi volimo ivot! Kad ujem takve gluposti, doe mi da se popnem na strop. Te su gluposti moda iskrene. I ja to mislim, ali onda je stvar jo gora: to dokazuje da je prijetvornost efikasna, da su ljudi u stanju povjerovati u te budalatine. Tako, imaju usrani ivot, s usranim poslovima, ive na uasnim mjestima, s groznim ljudima, i idu tako daleko u toj gnusobi da to nazivaju sreom. Ali to bolje za njih, ako su tako sretni! To bolje za njih, kao to vi kaete. A vi, gospodine Tach, to je za vas srea? Nitavilo. Imam mir, i to je ve to zapravo, imao sam mir. Niste nikada bili sretni? utnja. Treba li shvatiti da vaa utnja znai da ste bili sretni?... Treba li shvatiti da to znai da niste nikad bili sretni? Umuknite, razmiljam. Ne, nikad nisam bio sretan. To je strano. Hoete li maramicu? ak ni u djetinjstvu? Nikad nisam bio dijete. to hoete time rei? Upravo ono to sam rekao. Ipak, morali ste biti mali! Mali, da, ali ne dijete. Ve sam tad bio Pretextat Tach. Tono je da se ne zna nita o vaem djetinjstvu. Vae biografije poinju uvijek od vremena kad ste ve odrasli. Normalno, jer nisam imao djetinjstvo. Ipak, imali ste roditelje. Vi se razbacujete genijalnom intuicijom, mladiu. to su vam radili roditelji?

 Nita. Kako to? Rentijeri. Vrlo staro obiteljsko bogatstvo. Ima li drugih potomaka osim vas? Jeste li vi od porezne uprave? Ne, htio sam samo znati da li... Bavite se svojim poslom. Biti novinar, gospodine Tach, znai baviti se tuim poslovima. Promijenite zanimanje. Ni govora. Volim to zanimanje. Jadni deko! Postavit u vam pitanje drukije: priajte mi o razdoblju svoga ivota kad ste bili najsretniji. utnja. Moram li vam postaviti pitanje na drugi nain? Drite li me kretenom ili to? Koju igru to igrate? Lijepa markizo, zbog vaih lijepih oiju umirem od ljubavi, i tako dalje... to je to? Smirite se, ja samo pokuavam raditi svoj posao. Pa, dobro, ja pokuavam raditi svoj. Dakle, za vas je pisac osoba iji se posao sastoji u tome da ne odgovara na pitanja? Pogodili ste. A Sartre? to Sartre? Pa, on je jedan od onih koji su odgovarali na pitanja, zar ne? I onda? To opovrgava vau definiciju. Ni najmanje: to je, naprotiv, potvruje. Hoete rei da Sartre nije pisac? Niste to znali? Ali pisao je neobino dobro. I neki novinari piu neobino dobro. Ali nije dovoljno imati dobro pero da biste bili pisac. Nije? A to je drugo jo potrebno? Mnogo toga. Kao prvo, potrebna su vam muda. A ta muda o kojima govorim nemaju veze sa spolom; dokaz je tome injenica da ih imaju i neke ene. Oh, takvih ete ena nai vrlo malo, ali ima ih: mislim na Patriciju Highsmith. Zaista je udno da jedan veliki pisac poput vas voli djela Patricije Highsmith. Zato? U tome nema nieg udnog. Samo tako, evo jedne koja zacijelo mrzi ljude isto toliko koliko i ja, osobito ene. Osjea se da ne pie s ciljem da je primaju u salonima.

 A Sartre je pisao s ciljem da ga primaju u salonima? I te kako! Nisam nikad sreo tog gospodina, ali bilo mi je dovoljno itati ga da bih shvatio koliko je volio salone. U to je teko povjerovati kad je rije o jednom ljeviaru. Pa to? Zar vi mislite da ljeviari ne vole salone? Ja, naprotiv, mislim da ih oni vole vie od svih drugih. To je, uostalom, sasvim normalno: da sam ja bio radnik cijeloga ivota, vjerujem da bih sanjao o tome da posjeujem salone. Vi strano pojednostavnjujete situaciju: svi ljeviari nisu radnici. Neki su ljeviari podrijetlom iz odlinih obitelji. Zaista? Za njih onda nema isprike. Jeste li vi zagrieni antikomunist, gospodine Tach? Ne ejakulirate li vi moda prerano, gospodine novinaru? Ali to nema nikakve veze. Potpuno se slaem s vama. Onda, vratimo se naim mudima. To je najvaniji organ pisca. Bez muda, pisac stavlja svoje pero u slubu licemjerja. Da vam navedem jedan primjer, uzmimo jednog pisca koji ima vrlo dobro pero, i dajmo mu temu o kojoj e pisati. Ako ima solidna muda, dobit emo Smrt na kredit. Ako nema, dobit emo Muninu. Ne mislite li da malo pojednostavnjujete? I to mi kaete vi, novinar? Meni koji se, nevjerojatno dobroudan kakav jesam, trudim spustiti na vau razinu! Od vas se ne trai toliko. Ono to ja elim jest metodina i precizna definicija onoga to nazivate mudima. Zato? Nemojte mi rei da pokuavate napisati popularizatorsku knjiicu o meni! Ma ne! elim samo uspostaviti s vama barem koliko-toliko jasnu komunikaciju. Da, toga sam se i bojao. Hajte, gospodine Tach, olakajte mi posao, uinite mi zadatak jednostavnijim, barem jedanput. Znajte da se uasavam pojednostavnjivanja, mladiu; dakle, a fortiori, 5 ako traite od mene da pojednostavnim sama sebe, ne oekujte da budem oduevljen. Ali ja ne traim od vas da pojednostavnjujete sami sebe, ni sluajno! Ja traim od vas samo kratku definiciju onoga to nazivate mudima. U redu, u redu, ne slinite. Ali to je to s vama novinarima? Svi ste tako strano osjetljivi. Sluam vas. Pa, dobro, muda su sposobnost pojedinca da se odupre licemjerju okoline. Zvui znanstveno, zar ne? Nastavite! Mogu vam odmah rei i to da gotovo nitko nema ta muda. Postotak ljudi

koji istodobno dobro piu i imaju muda, beskrajno je meden. Zbog toga ima tako malo pisaca na svijetu. Pogotovo kad se uzme u obzir da se trae i druge kvalitete. Koje? Treba imati kurac. Nakon muda, kurac: logino. Definicija kurca? Kurac, to je sposobnost stvaranja. Rijetki su ljudi koji su zaista sposobni stvarati. Veina se zadovoljava time da, s vie ili manje talenta, prepisuje prethodnike prethodnike koji su najee i sami prepisivali druge. Dogaa se ponekad da neko dobro pero bude obdareno kurcem, ali ne i mudima: Victor Hugo, na primjer. A vi? Ja moda imam njuku eunuha, ali imam velik kurac. A Celine? Ah, Celine ima sve: genijalno pero, velika muda, velik kurac, i ostalo. Ostalo? to je jo potrebno? Anus? To nikako! italac mora imati anus da bi ga mogli poeviti, a ne pisac. Ne, ono to je jo potrebno, to su usne. Ne usuujem se pitati vas o kojim je usnama rije. Ali vi ste zbilja prosti, asna rije! Govorim vam o usnama koje slue da bi se zatvorila usta, jasno? Pokvarenjae! Dobro. Definicija usana? Usne imaju dvije uloge. Prvo, one ine govor senzualnim inom. Jeste li ve pokuali zamisliti to bi bio govor bez usana? Bilo bi to neto strano hladno, suho, bez imalo nijansi, poput govora sudskog ovrhovoditelja. A druga uloga usana jo je mnogo vanija. Usne slue da bi se zatvorila usta pred onim to ne smije biti izreeno. Ruka ima takoer svoje usne, one koje je spreavaju da napie ono to ne smije biti napisano. To je neizmjerno vano. Pisci obdareni velikim talentom, pisci kojima ne nedostaju ni muda ni kurac, upropastili su svoje djelo jer su rekli stvari koje nisu smjeli rei. udim se to ujem te rijei iz vaih usta: vi niste jedan od onih koji sebe podvrgavaju autocenzuri. Tko govori o autocenzuri? Stvari koje ne treba rei nisu nuno prljave, naprotiv. Uvijek treba govoriti o gadarijama koje nosimo u sebi: to je zdravo, to je veselo, to je stimulativno. Ne, stvari koje ne treba rei druge su vrste ali ne oekujte da vam to objanjavam, jer su upravo to stvari koje ne treba rei. Sad zbilja znam vie. Nisam li vas maloprije upozorio da se moje zanimanje sastoji u tome da ne odgovaram na pitanja? Promijenite zanimanje, stari moj! Ne odgovarati na pitanja, i to je jedna od uloga usana, zar ne? Ne samo usana, nego i muda. Potrebna su vam muda da ne odgovorite na neka pitanja. Pero, muda, kurac, usne, to je sve?

 Ne, trebaju vam jo uho i ruka. Uho je da se njime slua? Razumije se. Vi ste genijalni, mladiu. U stvari, uho je rezonantna kutija usana. To je unutranje grlo. Flaubert je bio jako koketan sa svojim grlom, ali je li zaista mislio da e mu povjerovati? Znao je da nije potrebno vikati: rijei viu same od sebe. Dovoljno je sluati ih u sebi. A ruka? Ruka je za uivanje. To je strano vano. Ako pisac ne uiva, onda mora odmah prestati pisati. Pisati bez uitka je nemoralno. Pisanje nosi ve samo po sebi sve zametke nemoralnosti. Jedino opravdanje za pisca je njegov uitak. Pisac koji ne bi uivao, bio bi jednako odvratan kao gad koji bi silovao neku djevojicu a da ne bi ak ni uivao, koji bi je silovao silovanja radi, da nanese bezrazlono zlo. To se ne moe usporeivati. Pisanje nije tako tetno. Ne znate to govorite. Naravno, budui da me niste itali, ne moete ni znati. Pisanje je krivac za svakojaka sranja: pomislite samo na stabla koja je trebalo posjei da bi se dobio papir, na prostore koje je trebalo nai da bi se uskladitile knjige, na lovu koja je potroena na njihovo tiskanje, na lovu koju e na njih potroiti eventualni itatelji, na dosadu koju e ti nesretnici osjeati itajui ih, na lou savjest jadnika koji e ih kupiti, a nee imati hrabrosti da ih itaju, na alost pristojnih glupana koji e ih itati ne razumijevajui ih, naposljetku i nadasve na uobraenost razgovora koji e se voditi nakon njihova itanja ili neitanja. I da ne nabrajam dalje! Nemojte mi dakle govoriti da pisanje nije tetno. Ali, konano, ne moete sa stopostotnom sigurnou iskljuiti mogunost da ete naii na jednog ili dvojicu itatelja koji e vas stvarno razumjeti, pa makar i povremeno. Zar ti bljeskovi dubokog zajednitva i razumijevanja s tih nekoliko pojedinaca nisu dovoljni da pisanje uine blagotvornim inom? Vi bulaznite! Ne znam da li ti pojedinci postoje, ali ako postoje, moje knjige mogu najvie nakoditi upravo njima. to vi mislite, o emu ja govorim u svojim knjigama? Mislite li moda da pripovijedam o dobroti ljudi i ivotnoj srei? Odakle vam, do vraga, ideja da nekoga moe uiniti sretnim to da me razumije? Naprotiv! Nije li zajednitvo i razumijevanje, ak i u oajanju, ugodno? Vi mislite da je ugodno znati da ste jednako oajni kao i va blinji? Ja mislim da je to jo tunije. U tom sluaju, emu pisati? emu pokuavati komunicirati? Pazite, nemojte brkati to dvoje: pisati ne znai pokuavati komunicirati. Pitate me zato pisati, a ja vam vrlo precizno i vrlo iskljuivo odgovaram sljedee: radi uitka. Drugim rijeima, ako nema uitka, morate odmah prestati pisati. Meni sluajno pisanje prua uitak: zapravo, prualo mi je uitak, do besvijesti. Ne pitajte me zato, nemam o tome pojma. Uostalom, sve teorije koje su pokuavale objasniti taj uitak bile su jedna gluplja od druge. Jednoga dana, jedan mi je vrlo ozbiljan ovjek rekao da vodei ljubav uivamo zato to stvaramo ivot. Moete li

vi to shvatiti? Kao da moe biti nekakvog uitka u stvaranju neeg tako tunog i runog kao to je ivot! Osim toga, to bi znailo da ena koja uzima pilulu vie ne uiva, jer vie ne stvara ivot. Ali taj tip je u to vjerovao, u tu svoju teoriju! Ukratko, nemojte od mene traiti da vam objanjavam taj uitak u pisanju: on je injenica, to je sve. to u tome radi ruka? Ruka je sjedite uitka pisanja. Ona nije njegovo jedino sjedite: kad piete, osjeate uitak i u utrobi, u spolovilu, u elu i u eljustima. Ali najspecifiniji uitak smjeten je u ruci koja pie. To je neto to je teko objasniti: kad stvara ono to ima potrebu stvoriti, ruka drhti od uitka, postaje genijalan organ. Koliko sam puta, piui, doivio udesan osjeaj da upravo moja ruka nareuje, da klizi sama od sebe ne pitajui mozak za miljenje! Oh, dobro znam da se nijedan anatom ne bi sloio s tim, a ipak vrlo esto osjetim upravo to. Ruka tad osjea silnu slast, srodnu nedvojbeno onoj to je doivljava konj kad potri upropanj, ili zatoenik koji je uspio pobjei. Uostalom, namee se i druga konstatacija: zar vas ne zbunjuje to se pri pisanju i masturbaciji sluimo istim instrumentom rukom? Da bismo priili puce ili poeali nos, sluimo se takoer rukom. Kako ste vi trivijalni! Osim toga, to to dokazuje? Vulgarna upotreba ne moe porei plemenitu upotrebu. Zar je masturbacija plemenita upotreba ruke? I te kako! Nije li to sjajno da obina i skromna ruka moe sama nadomjestiti neto tako sloeno, tako skupo, neto to je tako teko izvesti na pozornici i neto tako optereeno duevnim stanjima kao to je seks? Da ta ljubazna ruka, bez velikih pria, prua isto toliko (ako ne i vie) uitka kao neka dosadna ena, koju je uz to jo skupo uzdravati, nije li to divno? Naravno, promatrate li stvari tako... Ali one jesu takve, mladiu! Vi ne dijelite moje miljenje? Sluajte, gospodine Tach, ja intervjuiram vas, a ne vi mene. Drugim rijeima, vi sebi dodjeljujete ljepu ulogu, a? Ako vam to ini zadovoljstvo, priznajem da mi se moja uloga do sada nije inila osobito lijepom. Vi ste mi je nekoliko puta uinili prilino tekom. To mi zaista ini zadovoljstvo. Dobro. Vratimo se naim organima. Ponovit u: pero, muda, kurac, usne, uho i ruka. Je li to sve? Zar vam to nije dovoljno? Ne znam. Zamiljao sam neto drugo. Ah, da? to vam jo treba? Stidnica? Prostata? Sad ste vi prosti. Ne. Sigurno ete mi se narugati, ali mislio sam da je potrebno i srce. Srce? Boe dragi, a za to? Za osjeaje, za ljubav.

 To nema nikakve veze sa srcem. Osjeaji i ljubav tiu se muda, kurca, usana i ruke. To je posve dovoljno. Previe ste cinini. Ja se nikad neu sloiti s tim. Zato vae miljenje i ne zanima nikoga, kao to ste i sami maloprije rekli. Ali ja ne vidim to je cinino u onome to sam vam rekao. Osjeaji i ljubav su stvar organa, u tome se potpuno slaemo: nae neslaganje odnosi se samo na narav tih organa. Vi u njima vidite pojavu povezanu sa srcem. Ja se ne bunim, ja vas ne astim kojekakvim pridjevima. Ja samo mislim da su vae anatomske teorije prilino bizarne i upravo zbog toga zanimljive. Gospodine Tach, zato se pretvarate da me ne razumijete? to vi to trabunjate? Ja se ni najmanje ne pretvaram, vi neotesane! Ali, napokon, kad sam govorio o srcu, vi dobro znate da. nisam mislio na srce kao organ! Ah, ne! A to ste onda mislili kad ste govorili o srcu? Pa, valjda je jasno da sam mislio na osjeajnost, afektivnost, emotivnost! I sve to u glupom srcu punom kolesterola! Hajte, gospodine Tach, niste sad nimalo smijeni. Ne, zaista, vi ste smijeni. Zato mi govorite o neemu to nema nikakve veze s naim razgovorom? Vi biste se usudili rei da knjievnost nema nikakve veze s osjeajima? Vidite, mladiu, mislim da nas dvojica ne shvaamo na isti nain rije osjeaj. Za mene, htjeti nekome razbiti njuku, to je osjeaj. Za vas je pak osjeaj cmizdriti u rubrici Osamljena srca nekog enskog asopisa. A to je to za vas? Za mene je to jedno duevno stanje, to jest zgodna pria ispunjena laima, koju sebi pripovijedamo da bismo imali dojam da smo postigli ljudsko dostojanstvo, da bismo sebe uvjerili da smo, ak i u trenutku kad kakamo, ispunjeni duhovnou. Osobito ene izmiljaju ta duevna stanja, jer im vrsta posla koji obavljaju ostavlja glavu slobodnom. A jedna je od karakteristika nae vrste da na mozak misli da mora uvijek biti zaposlen, ak i onda kad ne slui niemu: ta alosna tehnika smetnja izvor je svih ljudskih nevolja. Umjesto da se prepusti plemenitu neradu, elegantnu odmoru, poput usnule zmije sklupane na suncu, mozak kuanice, bijesan to joj nije od koristi, poinje izluivati blesave i pretenciozne scenarije to pretencioznije to mu se posao kuanice ini prostijim i manje vrijednim. A to je glupo da ne moe biti gluplje, jer nema nieg niskog u ienju usisivaem ili u ribanju zahoda: to su poslovi koje treba obaviti, to je sve. Ali ene sebi uvijek umiljaju da su one na zemlji radi nekakve aristokratske misije. Uostalom, veina mukaraca takoer, ali ne tako uporno i tvrdoglavo, jer su njima zaokupili mozak raunovodstvom, napredovanjem u karijeri, prokazivanjem i prijavljivanjem poreza, to ostavlja manje mjesta kojekakvim mudrovanjima. Mislim da malo kasnite za dogaajima. ene danas takoer rade i imaju iste brige kao i mukarci.

 Kako ste vi naivni! One se pretvaraju. Ladice njihovih radnih stolova pune su lakova za nokte i enskih asopisa. Dananje ene jo su gore od nekadanjih kuanica, koje su barem neemu sluile. Danas ene provode vrijeme raspravljajui sa svojim kolegicama o tako vanim temama kao to su problemi srca i kalorija, to se zapravo svodi na isto. Kad se previe dosauju, putaju da ih povale njihovi efovi, i to u njima izaziva predivnu opijenost, jer su zagovnile ivot drugima. To je za enu najbolja promocija. Kad neka ena upropasti drugome ivot, ona taj pothvat dri najviim dokazom svoje produhovljenosti. Uspjela sam zagovniti, dakle, imam duu, tako zakljuuje. Sluajui vas, ovjek bi se zakleo da imate neke neraiene raune sa enama. Naravno da imam! Jedna od njih mi je dala ivot, iako nisam od nje nita traio. To to ste upravo rekli zvui kao da dolazi iz usta nedozrela mladia. Pogreno: ja sam, kao to vidite, debeo, prezreo, starac. Jako smijeno. Ali pri vaem je roenju odigrao svoju ulogu ijedan mukarac. Ne volim ni mukarce, znate. Ali jo vie prezirete ene. Zato? Zbog svih razloga koje sam vam ve nabrojio. Da. Ali vidite, teko mi je povjerovati da ne postoji i neki drugi razlog. Vae enomrstvo zaudara po elji za osvetom. Osvetom? Ali zbog ega? Uvijek sam bio neenja. Ne postoji samo brak. Uostalom, moda ni vi sami ne znate koje je podrijetlo te elje za osvetom? Vidim kamo smjerate. Ne, odbijam da me psihoanalizirate. Ne idui tako daleko, moda biste mogli razmisliti o tome. Ali razmisliti o emu, za ime Boje? O odnosima koje ste imali sa enama. O kojim odnosima? S kojim enama? Nemojte mi rei da... Ne! to, ne? Vi ste...? Recite konano, to? ... djevac? Naravno. To nije mogue. To je potpuno mogue. Ni sa enom ni s mukarcem? Mislite li da imam pedersku njuku? Nemojte to shvatiti loe, bilo je i sjajnih homoseksualaca. Vi me nasmijavate. Kaete to kao kad biste rekli: Ima ak i potenih

svodnika kao da postoji neko proturjeje izmeu rijei homoseksualac i sjajan. Ne, ja se bunim protiv vaeg odbijanja da prihvatite da bih ja mogao biti djevac. Uivite se u moj poloaj! Kako to zamiljate da bi se jedno bie poput mene moglo uivjeti u va poloaj? To je... to je nezamislivo! U svojim romanima vi govorite o seksu kao strunjak, kao entomolog! Ja sam doktor masturbacije! Moe li masturbacija biti dovoljna da se tako dobro upozna putenost? Zato se pretvarate da ste me itali? Sluajte, nisam vas morao itati da bih znao da se vae ime povezuje s najpreciznijim, najstrunijim seksualnim diskursom. To je zabavno. Nisam to znao. Nedavno sam ak naiao na jednu doktorsku disertaciju pod sljedeim naslovom: Tachovski prijapizam posredstvom sintakse. Komino. Teme doktorskih disertacija uvijek su me zabavljale i raznjeivale: slatki su ti studenti koji, da bi oponaali odrasle, piu gluposti kojima daju hipersofisticirane naslove, a sadraj im je vrhunac banalnosti, poput onih pretencioznih restorana koji obina jaja s majonezom nakite velianstvenim nazivima. Razumije se, gospodine Tach, ako vi to elite, o ovome neu govoriti. Zato? To vam nije zanimljivo? Naprotiv, to je i vie nego zanimljivo. Ali ne bih elio odati takvu tajnu. To nije tajna. Zato to onda niste nikad rekli? Ne vidim kome bih to rekao. Pa ne idem valjda k mesaru da mu priam o svojoj nevinosti. Naravno, ali ne treba to pripovijedati ni novinarima. Zato? Nevinost je zabranjena zakonom? Ali to je dio vaeg privatnog ivota, vae intime. A sve ono to ste me dosad pitali, vi licemjeru, nije bilo dio mog privatnog ivota? U tim trenucima niste se toliko cifrali. Ne morate sad odjedanput glumiti ustraenu djevicu (moram vam to rei), to ne pali. Ne slaem se. Ima u indiskreciji granica koje se ne smiju prekoraiti. Novinar je uasno indiskretan to mu je zanimanje ali zna dokle smije ii. Sad govorite o sebi u treem licu? Govorim u ime svih novinara. To je pravi kastinski refleks, tipian za kukavice. A ja vam odgovaram samo u svoje ime, bez drugog jamstva osim sebe sama. I kaem vam da se neu ravnati prema vaim kriterijima, da je na meni da odredim to je, u mom privatnom ivotu, tajna, a to nije. Za moju nevinost ivo mi se fuka: uinite s njom to vas je

volja. Gospodine Tach, mislim da niste ni svjesni svih opasnosti tog otkria: osjeat ete se uprljanim, silovanim... Hajde, recite mi, mladiu, sad u ja vama postaviti jedno pitanje: jeste li vi glupi ili ste moda mazohist? Zato me to pitate? Zato to, ako niste ni glupi ni mazohist, ne mogu sebi objasniti vae ponaanje. Dajem vam fantastinu ekskluzivnu vijest, poklanjam vam je, jednom lijepom gestom nesebine velikodunosti a vi, umjesto da se bacite na tu priliku kao inteligentna ptica grabljivica, vi izmiljate nekakve obzire, prenemaete mi se tu na sve mile naine. Znate li to bi vam se moglo dogoditi ako tako nastavite? Izlaete se opasnosti da, od bijesa, povuem tu ekskluzivnu vijest, ne zato da bih sauvao svoj nepovredivi privatni ivot, nego naprosto zato da bih vas zeznuo. Znajte da moji nastupi velikodunosti nikad ne traju dugo, osobito kad me netko tako ivcira, dakle, budite brzi i uzmite ono to vam nudim prije nego to vam to oduzmem. Mogli biste mi ipak zahvaliti, ne dogaa se svaki dan da vam jedan dobitnik Nobelove nagrade pokloni svoju nevinost, zar ne? Beskrajno vam zahvaljujem, gospodine Tach. Eto. Oboavam dupelisce vaega kova, dragi moj! Ali sami ste od mene traili da... Pa to? Niste prisiljeni uiniti sve to od vas traim. Dobro. Vratimo se naoj prethodnoj temi. U svjetlu vaeg posljednjeg otkria, ini mi se da mogu shvatiti podrijetlo vaeg enomrstva. Ah? Da, ne potjee li moda vaa elja za osvetom enama iz vae nevinosti? Ne vidim tu nikakvu vezu. Kako da ne: vi mrzite ene zato to vas nijedna nije htjela. Romanopisac prasne u smijeh. Od smijeha su mu se tresla ramena. Izvrsno! Vi ste strano komini, stari moj. Treba li to shvatiti kao vae pobijanje mog objanjenja? Mislim da vae objanjenje pobija samo sebe, gospodine. Upravo ste izmislili pouan primjer obrnute kauzalnosti vjeba u kojoj se, uostalom, novinari osobito odlikuju. Ali vi, vi ste tako obrnuli injenice problema da to izaziva vrtoglavicu. Tako, vi kaete da ja mrzim ene zato to me nijedna nije htjela, a zapravo ja nisam htio ni jednu od njih, i to iz vrlo jednostavnog razloga to ih mrzim. Dakle, dvostruka inverzija: bravo, zaista ste nadareni! Vi biste me htjeli uvjeriti da ih prezirete a priori, bez razloga? To je nemogue. Navedite mi jedno jelo koje ne volite. Rau, ali... Odakle vam ta elja za osvetom prema toj jadnoj rai? Ne osjeam ja nikakve elje za osvetom prema rai, uvijek mi je bila

odvratna, to je sve. Eto vidite, razumijemo se. Ja ne osjeam nikakve elje za osvetom enama, ali oduvijek sam ih mrzio, to vam je sve. Ali, gospodine Tach, ne moe se to ipak usporeivati. to biste vi rekli kad bih vas ja usporedio s teleim jezikom? Bio bih jako polaskan, telei jezik je izvrstan. Molim vas, budite ozbiljni! Ja sam uvijek ozbiljan. I to je velika teta za vas, mladiu, jer, da nisam tako ozbiljan, moda ne bih ni primijetio da je ovaj razgovor potrajao nevjerojatno dugo, dulje od svih dosadanjih, i da vi niste zasluili takvu velikodunost s moje strane. to sam to ja uinio da je nisam zasluio? Vi ste nezahvalnik, a uz to ste i neiskreni. Ja da sam neiskren, ja? A vi? Drznie! Uvijek sam znao da mi moja iskrenost nee donijeti nita dobro. Ne samo da je ljudi ne primjeuju, nego je obru a vi ste pravi strunjak za obrtanja nego je jo nazivaju neiskrenou. Moja rtva nije sluila niemu. Ponekad mislim da bih, kad bi trebalo ponovno dijeliti karte, zaigrao do kraja na kartu neiskrenosti, da bih napokon doivio vau podrku i potovanje. A onda, gledam vas i toliko mi se gadite da estitam sam sebi to vas nisam oponaao, ak i unato tome to me je to osudilo na samou. Samoa je blagodat ako me udaljava od vaega kala. Moj je ivot ruan, ali mi je miliji od vaega. Odlazite, gospodine: upravo sam zavrio svoju tiradu, dakle, pokaite smisao za reiju, imajte toliko dobrog ukusa da odete. *** U kafiu prekoputa, novinarova je pria ponovno pokrenula raspravu: U ovakvim okolnostima, doputa li nam na profesionalni moral da nastavimo razgovore? Tach bi nam sigurno odgovorio da ovjek mora biti licemjer da bi govorio o profesionalnom moralu u naem zanimanju. Sigurno je da bi nam to rekao, ali on ipak nije papa. Nismo prisiljeni trpjeti njegove grozote. Problem je u tome to te grozote smrde po istini. Eto ga, sad i vi puete u njegov rog. alim, ali ja vie ne mogu potovati tog tipa. Previe je besraman. Tono ti je rekao: ti si nezahvalnik. ovjek ti dade ekskluzivnu vijest o kakvoj moe samo sanjati, a ti ga umjesto da mu zahvali, prezire. Ali, zaboga, zar nisi uo uvrede koje mi je sasuo u lice? Jesam. One mi omoguuju da objasnim tvoj bijes. Jedva ekam da ti doe na red. Smijat emo ti se. I ja jedva ekam da doem na red.

 A ono to je rekao o enama, jeste li uli? Oh, ne moe se rei da je potpuno u krivu. Zar vas nije stid? Sreom, s nama nema ena da vas uju. Recite, a tko je na redu sutra? Neki nepoznati. Nije se ni predstavio. Za koga radi? Ne znamo. Ne zaboravi da Gravelin od svakoga od nas trai jednu kopiju naih snimki. To mu stvarno dugujemo. Taj je tip pravi svetac. Koliko ve radi za Tacha? To sigurno nije bilo uvijek zabavno. Da, ali raditi za genija, mora da je fascinantno. Genij mora svata preuzeti na svoja lea u ovoj prii. Zato zapravo Gravelin eli presluati vrpce? Treba mu da bolje upozna svog muitelja. Razumijem ga. Pitam se kako moe podnositi debeloga. Prestani tako nazivati Tacha. Ne zaboravi tko je on. Za mene, od ovoga jutra, nema vie Tacha. On e za mene uvijek biti debeli. Nikad ne bi trebalo upoznavati pisce.

 Tko ste vi? to tu traite? Danas je 18. sijenja, gospodine Tach, a to je dan koji mi je dodijeljen za razgovor s vama. Vae kolege vam nisu rekle da... Nisam vidjela te ljude. Nemam nikakve veze s njima. Jedan bod za vas. Ali vjerojatno su vas upozorili? Va tajnik, gospodin Gravelin, dao mi je sino da presluam vrpce. Ovdje sam vrlo dobro upoznata sa svime. Znate to mislim o vama, a ipak ste doli? Da. Dobro. Bravo. Bilo je to vrlo hrabro od vas. A sad moete otii. Neu. Uspjeli ste izvesti svoj pothvat. to vam jo treba? Hoete li da vam potpiem potvrdu? Ne, gospodine Tach, silno elim razgovarati s vama. Sluajte, sve skupa je bilo vrlo zabavno, ali moje strpljenje ima granica. ala je zavrena: gubite se! Ne pada mi na pamet. Dobila sam doputenje gospodina Gravelina kao i ostali novinari. Dakle, ostajem. Taj je Gravelin izdajica. Lijepo sam mu rekao da odbije enske asopise. Ja ne radim za enski asopis. Kako? Zar muka tampa sad zapoljava enske? To nije nikakva novost, gospodine Tach. Sto mu gromova! To obeava: prvo ponete zapoljavati enske, na kraju zapoljavate i crnce, Arape, Iraane! Zar tako uzviene stvari govori jedan dobitnik Nobelove nagrade? Dobitnik Nobelove nagrade za knjievnost, ne Nobelove nagrade za mir,

hvala Bogu. Da, hvala Bogu! Gospoa glumi profinjenu duu? Gospoica. Gospoica? To me ne udi, takvi runi kakvi jeste. I uz to dosadni kao u! Mukarci imaju potpuno pravo to se ne ene vama. Kasnite za dogaajima, u meuvremenu je prolo nekoliko ratova, gospodine Tach. Danas ena moe eljeti da ostane neudata. Gle, gle! Recite radije da niste nali nikoga tko bi vas povalio. To je, dragi gospodine, moja stvar. Oh da, to je va privatni ivot, zar ne? Tono. Ako vas zabavlja pripovijedati cijelom svijetu da ste djevac, to je vae pravo. Drugi nisu duni ugledati se na vas. Tko ste vi da sudite o meni, vi, mala drska posranko, vi loe poevljena rugobo? Gospodine Tach, dajem vam dvije minute, evo, gledam na sat, dajem vam dvije minute da se ispriate za to to ste mi upravo rekli. Ako mi se u roku od dvije minute ne ispriate, ja odlazim i ostavljam vas da se dosaujete u ovom svom smrdljivom stanu. Na trenutak se inilo da e se debeli pisac uguiti. Drznice jedna! Ne morate gledati na sat: mogli biste ostati ovdje i dvije godine a da iz mojih usta ne biste uli nikakvu ispriku. Vi se trebate ispriati meni. Osim toga, odakle vam pada na pamet da je meni stalo do vae prisutnosti? Otkad ste uli, ve sam vam najmanje dva puta naredio da zbriete. Dakle, ne ekajte da prou te vae dvije minute, samo gubite vrijeme. Vrata su vam tamo! Vrata su vam tamo, ujete li me? inilo se da ga novinarka ne uje. Nastavila je mirno gledati na sat kao da je se nita drugo ne tie. Ima li to krae od dvije minute? Ali, kad ih, sa satom u ruci, precizno mjerite u grobnoj tiini, dvije minute mogu se initi beskrajno duge. Starac je imao dovoljno vremena da mu se bijes pretvori u zaprepatenje. Dobro, dvije minute su prole. Zbogom, gospodine Tach, jako mi je drago to sam vas upoznala. Ona ustane i krene prema vratima. Ne odlazite. Nareujem vam da ostanete. Imate li mi to rei? Sjednite. Prekasno je da se ispriate, gospodine Tach. Rok je proao. Ostanite, sto mu gromova! Zbogom. Ona otvori vrata. Ispriavam se, ujete li me? Ispriavam se! Rekla sam vam da je kasno.

 Vrag neka vas nosi, ovo je prvi put u ivotu da se ispriavam! To je zacijelo razlog to je ta vaa isprika tako loe formulirana. Vi imate neto prigovoriti mojoj isprici? Dapae, ima vie toga to joj mogu prigovoriti. Kao prvo, stie kasno: znajte da je zakanjela isprika izgubila pola svoje vrijednosti. Zatim, kad biste pravilno govorili na jezik, znali biste da se ne kae: Ispriavam se, nego: Primite moju ispriku, ili jo bolje: Molim vas da me ispriate, ili jo bolje: Molim vas da prihvatite moju ispriku, a najbolja je formulacija: Molim vas da budete tako dobri i prihvatite moju ispriku. Kakvo licemjerno prenemaganje! Licemjerno ili ne, odlazim istog trena ako mi se ne ispriate onako kako se pristoji. Molim vas da budete tako dobri i prihvatite moju ispriku. Gospoice. Molim vas da budete tako dobri i prihvatite moju ispriku, gospoice. Jeste li sad zadovoljni? Ni najmanje. Jeste li uli taj svoj ton? Mislim da biste mi istim tonom postavili i pitanje koja je marka moga rublja. Koja je marka vaega rublja? Zbogom, gospodine Tach. Ona ponovno otvori vrata. Debeljko brzo dovikne: Molim vas da budete tako dobri i prihvatite moju ispriku, gospoice. To je ve bolje. Sljedei put budite bri. Da bih vas kaznila za vau sporost, nareujem vam da mi kaete zato ne elite da odem. to, zar jo nismo s tim gotovi? Nismo. Mislim da zasluujem savrenu ispriku. Ograniivi se na obinu formulu, niste ba bili osobito uvjerljivi. Da bih bila posve uvjerena, potrebno mi je da se opravdate, da u meni izazovete elju da vam oprostim jer ja vam jo nisam oprostila, to bi bilo suvie lako. E, sad pretjerujete! I to mi vi kaete? Nosite se k vragu! Vrlo dobro. Ona jo jedanput otvori vrata. Neu da odete jer se dosaujem! Ve dvadeset etiri godine se dosaujem! Tu smo. Budite sretni, moi ete u svojim senzacionalistikim novinama objaviti da je Pretextat Tach jadni starac koji se dosauje ve dvadeset etiri godine. Moi ete me ponuditi kao hranu gnusnom saaljenju masa. Dragi gospodine, znala sam ja da se dosaujete. Niste mi otkrili nita novo. Blefirate. Otkud ste to mogli znati?

 Ima proturjeja koja ne varaju. Presluala sam juer u drutvu gospodina Gravelina snimke ostalih novinara. Rekli ste im da je va tajnik organizirao sastanke s predstavnicima tiska protiv vae volje. Gospodin Gravelin me je uvjeravao u suprotno: ispriao mi je kako ste se obradovali zamisli da budete intervjuirani. Izdajica! Nemate se zato crvenjeti, gospodine Tach. Kad sam to ula, postali ste mi simpatini. Nimalo mi ne treba vaa simpatija. Ipak ne elite da odem. U kakvu se vrstu razonode kanite upustiti sa mnom? Strano elim gnjaviti vas. Nita me tako ne zabavlja. Zbilja ste me oarali tim priznanjem. I vi mislite da u zbog toga poeljeti da ostanem? Jedan od najveih pisaca stoljea ukazuje vam neizmjernu ast izjavljujui vam da vas treba, i to vama jo nije dovoljno? Zar biste moda eljeli da se rasplaem od radosti i okupam vam noge svojim suzama? To bi mi bilo vrlo drago, da. Volim kad ljudi puze preda mnom. U tom sluaju, nemojte me vie zadravati: to nije moj stil. Ostanite: vi ste ilavi, to me zabavlja. Budui da se ini da niste spremni oprostiti mi, predlaem vam okladu, prihvaate li? Kladim se da u vas na kraju intervjua natjerati da povraate kao i vai prethodnici. Vi volite oklade, zar ne? Ne volim oklade u kojima se nita ne gubi i ne dobiva. Potreban mi je ulog. Koristoljubivi ste, ha? Hoete lovu? Ne. Oh, gospoica je iznad takvih stvari? Ni najmanje. Ali, kad bih htjela lovu, obratila bih se nekom bogatijem od vas. Od vas elim neto drugo. Valjda ipak ne moje djevianstvo? Opsjednuti ste tim svojim djevianstvom. Ne, morala bih zaista biti ozbiljno ugroena da bih poeljela takvu strahotu. Hvala. to onda hoete? Govorili ste maloprije o puzenju. Predlaem da ulog bude isti za oboje: ako se ja slomim, ja u puziti pred vaim nogama, a ako se vi slomite, morat ete vi puziti pred mojim nogama. I ja, naime, volim da ljudi puze preda mnom. Dirljivi ste s tim svojim uvjerenjem da se moete mjeriti sa mnom. ini mi se da sam maloprije ve odnijela pobjedu u prvom setu. Jadno moje dijete, vi to nazivate prvim setom? To je bila tek divna predigra. Na kraju koje sam vas potukla do nogu. Moda. Ali za tu pobjedu raspolagali ste samo jednim neoborivim argumentom, koji sad vie nemate.

 Je li? Da, va argument je bio da uhvatite kvaku i zaprijetite da ete otii. Sad to vie ne biste mogli uiniti, previe elite ulog. Vidio sam kako su vam se zaiskrile oi pri pomisli da u puziti pred vama. Ta perspektiva vam se previe svia. Neete otii prije nego to vidimo tko je dobio okladu. Moda ete zbog toga poaliti? Moda. U meuvremenu osjeam da u se zabavljati. Oboavam gaziti ljude, izbaciti iz sedla licemjerje iji ste svi vi sluge. A ima jedna vjeba u kojoj osobito uivam: poniavati umiljene enske, usrane utokljunke kao to ste vi. A moja je najmilija zabava ispuhati napuhane veliine, umiljene tipove zadovoljne same sobom. To to ste upravo rekli tipino je za vae doba. Imam li posla sa strojem za izbacivanje parola? Ne zabrinjavajte se, gospodine Tach: i vi ste, sa svojom reakcionarnom svadljivou, sa svojim prostakim rasizmom, tipian predstavnik naega doba. Bili ste ponosni, zar ne, jer ste vjerovali da ste anakroni? Uope niste. Povijesno gledano, niste ak ni originalni: svaka generacija imala je svoga izvikivaa kletvi, svoje sveto udovite ija se slava temelji iskljuivo na strahu koji ulijeva naivnim duama. Treba li vam rei koliko je ta slava krhka i kako e vas zaboraviti? Imali ste pravo kad ste tvrdili da vas nitko ne ita. Danas, vaa prostota i vae uvrede podsjeaju svijet na vae postojanje; kad vai krici zamru, vie vas se nitko nee sjeati, jer vas nitko nee itati. I mogu rei: utoliko bolje! Kakav divan primjer govornike vjetine, gospoice! Gdje ste se, do vraga, kolovali? Ta mjeavina kukavne agresivnosti i ciceronskih uzleta, sve iznijansirano (ako se moe tako rei) laganim hegelijanskim i sociolatrijskim potezima: pravo remek-djelo! Dragi gospodine, podsjeam vas da sam, okladili se mi ili ne, ja i nadalje novinarka. Sve to kaete snima se. Izvrsno. Upravo obogaujemo zapadnu misao njezinom najblistavijom dijalektikom. Dijalektika, to je rije koja se upotrebljava kad vie nemate nijedne druge u priuvi, zar ne? Dobro zapaanje. To je salonski doker. Treba li odatle zakljuiti da mi vie nemate to rei? Nikad vam nisam imao to rei, gospoice. Kad se netko dosauje kao to se ja dosaujem ve dvadeset etiri godine, onda nema to rei ljudima. Ako ipak trai njihovo drutvo, ini to u nadi da e ga zabaviti, ako ne svojim duhom, a onda barem svojom glupou. Dakle, uinite neto, zabavite me! Ne znam hou li vas uspjeti zabaviti, ali sam sigurna da u vas uspjeti uznemiriti. Uznemiriti me! Jadno moje dijete, moje potovanje prema vama upravo je palo ispod nule. Uznemiriti me! Uostalom, mogli ste rei i neto gore, mogli ste

rei naprosto da ete uznemiriti. Iz kojeg vremena potjee ta neprelazna upotreba glagola uznemiriti? Iz svibnja 1968? To me ne bi udilo, to zaudara po njegovu malom Molotovljevom koktelu, po njegovoj maloj barikadi, po njegovoj maloj revoluciji za dobro uhranjene studente, po njegovoj maloj sutranjici koja se smijei sinovima iz dobre kue. Htjeti uznemiriti, to znai htjeti dovesti u pitanje, osvijestiti i bez direktnog objekta, molim, to djeluje mnogo inteligentnije, i zatim, to je vrlo praktino, jer, u stvari, omoguuje da ne precizirate ono to niste u stanju precizirati. Zato gubite vrijeme da mi to govorite? Ja sam precizirala svoj direktni objekt: rekla sam uznemiriti vas. Da. To nije mnogo bolje. Jadno moje dijete, vi biste bili savrena socijalna radnica. Najsmjeniji je u svemu tome ponos tih ljudi koji izjavljuju da ele uznemiriti: govore vam sa samozadovoljstvom Mesija u razvoju. Jer oni imaju misiju, vjerujte mi! Pa lijepo, samo naprijed, osvijestite me, uznemirite me, hajde da se malo previjamo od smijeha! To je neobino, ja vas ve zabavljam. U meni imate zahvalnu publiku. Nastavite! U redu. Maloprije ste rekli da mi nemate to rei. To ne vrijedi i za mene, ja vama imam to rei. Dopustite da pogaam. to bi jedna mala enka poput vas mogla smisliti da mi kae? Da ena nije u mom djelu dobila mjesto koje joj pripada? Da bez ene mukarac nee nikad doivjeti svoj procvat? Promaili ste. Onda moda elite znati tko mi vodi kuanstvo? Zato ne? To bi vam, barem jedanput, pruilo priliku da budete zanimljivi. Tako je, zaigrajte na kartu provokacije, izazivajte, to je oruje kukavaca. Pa, dobro, znajte da jedna portugalska gospoa dolazi svaki etvrtak poslije podne da mi oisti stan i odnese moje prljavo rublje. Eto barem jedne ene koja ima asno zanimanje. U vaoj ideologiji, eni je mjesto u kui, s krpom i metlom u ruci, zar ne? U mojoj ideologiji, ena ne postoji. Sve bolje i bolje! Nobelov iri zacijelo je dobio sunanicu onoga dana kad vas je izabrao. Bar se jedanput u neemu slaemo. Ta Nobelova nagrada je vrhunac u povijesti nesporazuma. Dodijeliti Nobelovu nagradu za knjievnost meni, to je kao da ste dali Nobelovu nagradu za mir Saddamu Husseinu. Ne razmeite se! Saddam je slavniji od vas. Normalno, kad me ljudi ne itaju. Da me itaju, bio bih tetniji, pa prema tome i slavniji od njega. Samo, eto, ne itaju vas. Kako objanjavate to ope odbijanje ljudi da vas itaju? Nagon samoodranja. Zatitni refleks.

 Uvijek nalazite objanjenja laskava za sebe. A ako vas ne itaju naprosto zato to ste dosadni? Dosadan? Kakav divan eufemizam. Zato ne kaete da sam dosadan kao proljev? Ne vidim potrebe da se sluim prostakim govorom. Ali ne izbjegavajte moje pitanje, dragi gospodine. Jesam li ja dosadan? Dat u vam odgovor fantastino iskren: nemam pojma. Od svih stanovnika ovog planeta, ja sam posljednje bie koje to moe znati. Kant je sigurno mislio da je Kritika istog uma uzbudljiva knjiga, i ne moemo ga zbog toga okrivljavati: bila mu je pred nosom. Zato sam duan, gospoice, uzvratiti vam istim pitanjem: jesam lija dosadan? Koliko god vi glupi bili, va je odgovor vaniji od mojega, ak i ako me niste itali, stoje izvan svake sumnje. Grijeite. Imate pred sobom jedno od rijetkih ljudskih bia koje je proitalo vaa dvadeset dva romana a da nije preskoilo nijedan redak. Debeljko ostane bez glasa etrdesetak sekundi. Bravo! Volim ljude sposobne za tako velike lai. Jako mi je ao, to je istina. Proitala sam sve vae knjige. Pod prijetnjom revolverom? Po vlastitoj volji ne, po vlastitoj elji. Nemogue. Da ste proitali sve moje knjige, ne biste bili takvi kakvu vas vidim pred sobom. A to to vidite? Vidim malu, beznaajnu ensku. Tvrdite li vi da vidite to se dogaa u glavi te male, beznaajne enske? Kako, zar se u vaoj glavi neto dogaa? Tota mulier in utero. 6 Na alost, nisam vas itala svojom utrobom. Bit ete dakle prisiljeni sasluati moje miljenje. Hajde, samo naprijed, da vidimo malo to vi nazivate miljenjem. Prije svega, da odgovorim na vae prvo pitanje, nisam se ni jednog trenutka dosaivala itajui vaa dvadeset dva romana. Kako je to udno! Mislio sam da je ubitano itati bez razumijevanja. A pisati bez razumijevanja, mislite da je dosadno? Hoete rei da ja ne razumijem svoje vlastite knjige? Rekla bih radije da su vae knjige pune koopernog blefiranja. I to je dio njihove drai: itajui vas, osjeala sam neprestano izmjenjivanje odlomaka bremenitih smislom i zagrada apsolutnog blefa apsolutnog zato to obmanjuje podjednako i autora i itatelja. Zamiljam silno veselje koje ste zacijelo osjeali dajui tim bljetavo upljim, sveano delirantnim zagradama privid dubine i nunosti. Za stvorenje tako virtuozno kao to ste vi, taje igra zacijelo bila predivna. O emu to bulaznite? I za mene je to bilo predivno. Nai toliko neiskrenosti pod perom jednog pisca koji tvrdi da se bori protiv nje, bilo je draesno. Bilo bi iritantno da je vaa

neiskrenost bila homogena. Ali prelaziti neprestano s iskrenosti na licemjerje, to je genijalno nepotenje. A vi za sebe mislite da ste sposobni razlikovati jedno od drugoga, vi mala, uobraena enko? to je jednostavnije od toga? Svaki put kad bih itajui neki odlomak prasnula u smijeh, shvatila bih da se ispod njega skriva blef. I mislila sam kako je to vjeto: boriti se protiv licemjerja licemjerjem, intelektualnim terorizmom, biti jo prijetvorniji od svojeg protivnika, to je izvrsna taktika. Uostalom, ak i malo preizvrsna, jer je prefina za tako prostakog neprijatelja. Ali, neu vas ja uiti da makijavelizam rijetko pogaa u sredite: toljage ubijaju bolje od finih zupanika. Vi kaete da ja blefiram: kakav sam ja jadni blefer u usporedbi s vama koja tvrdite da ste proitali sve to sam napisao. Sve to mi je bilo dostupno, da. Ispitajte me ako elite provjeriti. Da, kao da postavljam pitanja fanovima Tintina: Koji je broj registracijske ploice crvenog V olva u Aferi Suncokret? Groteskno. Ne raunajte na mene mislite li obeastiti moja djela takvim postupcima. to onda moram uiniti da bih vas uvjerila? Nita. Neete me uvjeriti. U tom sluaju, nemam to izgubiti. Vi niste nikad ni imali to izgubiti sa mnom. Va spol vas je osudio na to od poetka. Kad je ve rije o tome, upustila sam se u to da napravim mali pregled vaih enskih likova. Bio sam siguran u to. To obeava. Maloprije ste rekli da, u vaoj ideologiji, ena ne postoji. ini mi se vrlo neobinim stoje ovjek koji zastupa tako mudre ideje stvorio toliko papirnatih ena. Neu ih sve nabrajati, ali u vaem djelu izbrojila sam etrdeset est enskih likova. Pitam se samo to to dokazuje. To dokazuje da ena postoji u vaoj ideologiji: prvo proturjeje. A vidjet ete, bit e ih jo. Oh! Gospoica se bacila u lov na proturjeja! Znajte, vi mala uiteljice, da je Pretextat Tach uzdigao proturjeje na razinu lijepih umjetnosti. Moete li zamisliti neto otmjenije, neto suptilnije, neto neobinije i prodornije od mog sustava samoproturjeja? I eto, jedna mala tuka, kojoj nedostaju samo naoale, dolazi mi trijumfalno objaviti da je iz mojeg djela iscijedila nekoliko neugodnih proturjeja! Nije li to divno kad vas ita tako otroumna publika? Nisam nikad rekla da je to proturjeje neugodno. Niste, ali bilo je jasno da to mislite. Valjda ja bolje od vas znam to mislim. To tek treba dokazati. U ovom sluaju, to mi se proturjeje inilo zanimljivim.

 Oh, nebesa! Dakle, rekla sam, etrdeset est enskih likova. Da bi vaa inventura imala ikakva smisla, trebalo je prebrojiti i muke likove, dijete moje! Uinila sam i to. Kakva prisutnost duha! Sto ezdeset tri muka lika. Jadna moja mala, kad ne biste u meni pobuivali samilost, ne bih se ustruavao nasmijati se takvoj disproporciji. Samilost je osjeaj koji treba zabraniti. Oh! Ona je itala i Zweiga! Kako je obrazovana! Vidite, najdraa moja, grubijani poput mene dre se Montherlanta, ija lektira vam, ini se, okrutno nedostaje. Osjeam samilost prema enama, dakle mrzim ih, i obratno. Budui da imate tako zdrave osjeaje prema naem spolu, objasnite mi zato ste stvorili etrdeset est enskih likova? Nije mi ni nakraj pameti: to ete vi meni objasniti. Ni za to na svijetu ne bih se odrekao takve zabave. Nije na meni da vam objanjavam vae djelo. Ali, mogu vam iznijeti neke konstatacije. Uinite to, molim vas! Iznijet u vam ih bez nekog reda. Napisali ste knjige bez ena: Apologetika dispepsije, naravno... Zato naravno? Pa zato to je to knjiga bez likova. Istina je, dakle, da ste me itali, barem djelomino. ena nema ni u romanima Otapalo, Biseri za krvoprolie, Buddha u ai vode, Atentat na runou, Totalna teta, Smrt i preskaem ostalo, ak ni to je ve neobinije u romanu Poker, ena i ostali. Kakva divna suptilnost s moje strane! To je, dakle, osam romana bez ena. Dvadeset dva manje osam jednako je etrnaest. Ostaje nam etrnaest romana izmeu kojih je podijeljeno etrdeset est enskih likova. Znanost je lijepa stvar. Raspodjela izmeu tih preostalih etrnaest romana nije, naravno, ujednaena. Zato naravno? Uasavam se svih tih naravno, kojima vi mislite da se morate sluiti govorei o mojim knjigama, kao da je moje djelo neto tako predvidljivo, s tako prozirnim mehanizmima. Upotrijebila sam to naravno upravo zato to je vae djelo nepredvidljivo. Samo bez sofizama, molim vas! Apsolutni rekord po broju enskih likova dri roman Bezrazlona

silovanja izmeu dva rata, u kojem se pojavljuju dvadeset tri ene. To je lako objasniti. etrdeset est manje dvadeset tri jednako je dvadeset tri. Ostaje nam trinaest romana i dvadeset tri ene. Divna statistika. Napisali ste etiri monogina romana, ako sebi smijem dopustiti jedan tako nezgrapan neologizam. Smijete li si to dopustiti? To su Molitva s provalom, Sauna i druge pohote, Proza depilacije i Crknuti bez priloga. to nam jo ostaje? Devet romana i devetnaest ena. Raspodjela? Prljavi ljudi: tri ene. Sve su ostale knjige digine, to jest sa dva enska lika: Raspee bez muke, Nered podvezice, Urbi et orbi, Robovi oaze, Opne, Tri budoara, Popratna milost nedostaje nam jo jedan roman. Ne, sve ste ih nabrojili. Mislite? Da, dobro ste nauili svoju lekciju. Uvjerena sam da jedan jo nedostaje. Morala bih poeti ponovno brojiti od poetka. Ah ne, neete valjda opet poeti! Morat u, inae moja statistika pada u vodu. Dajem vam svoj oprost. alim, poinjem ispoetka. Imate li list papira i olovku? Nemam. Hajte, gospodine Tach, pomognite mi, utedjet emo na vremenu. Rekao sam vam da ne poinjete ponovno. Nesnosni ste s tim svojim nabrajanjem! Potedite me onda truda da poinjem sve iznova, i recite mi naslov koji jo nedostaje. Ali ja nemam pojma o kojem je naslovu rije. Zaboravio sam ve pola naslova koje ste nabrojili. Zaboravljate svoja djela? Naravno. Vidjet ete kad vi budete imali osamdeset tri godine. Ipak, ima nekih vaih romana koje niste mogli zaboraviti. Bez sumnje, ali koji su to tono? Nije na meni da vam ih kaem. Kakva teta! Va sud me silno zabavlja. Oarana sam time. A sad, malo tiine, molim vas! Ponavljam: Apologetika dispepsije, to je jedan, Otapalo... Vi mi se rugate, ili to?

 ... to je dva, Biseri za krvoprolie, tri. Da vas nije spopala kvizomanija? Je li vama pao na pamet naslov koji nedostaje? Nije. Nema veze. Buddha u ai vode, etiri. Atentat na runou, pet. 165. 28. 3925. 424. Neete me uspjeti omesti. Totalna teta, est. Smrt i ostalo preskaem, sedam. Hoete li karamelu? Ne. Poker, ena i ostali, osam. Bezrazlona silovanja izmeu dva rata, devet. Hoete li aleksandru? utite! Molitva s provalom, deset. Pazite na svoju liniju, a? Bio sam u to siguran. Ne mislite da ste i ovako ve dovoljno mravi? Sauna i druge pohote, jedanaest. Oekivao sam takav odgovor. Proza depilacije, dvanaest. Recite mi, to je udno, nabrajate ih potpuno istim redoslijedom kao i prvi put. Eto vidite da imate izvrsno pamenje. Crknuti bez priloga, trinaest. Ne treba ni u emu pretjerivati. A zato ih ne nabrajate kronolokim redoslijedom? Vi se sjeate ak i njihova kronolokog redoslijeda? Prljavi ljudi, etrnaest. Raspee bez muke, petnaest. Budite dobri pa prestanite! Samo pod jednim uvjetom: recite mi naslov koji jo nedostaje. Imate predobro pamenje a da biste ga zaboravili. To je ipak istina. Amnezija ima takvih nesuvislosti. Nered podvezice, esnaest. Hoete li jo dugo ovako? Onoliko koliko bude potrebno da osvjeim vae pamenje. Moje pamenje? Jeste li zaista rekli moje pamenje? Dobro ste uli. Treba li to znaiti da niste zaboravili roman o kojem je rije? Kako bih ga mogla zaboraviti? A zato onda sami ne kaete taj naslov? elim ga uti iz vaih usta. Ali kad vam kaem da ga se ne sjeam. Ne vjerujem vam. Mogli ste zaboraviti sve druge, ali taj ne. to je to u njemu tako izvanredno? Vi to dobro znate.

 Ne znam. Ja sam genij koji ne poznaje sama sebe. Dopustite mi da se nasmijem. Uostalom, da je taj roman tako fantastian, ve bi mi o njemu govorili. A nikad mi nitko nije govorio o tom romanu. Kad god je rije o mom opusu, navode se uvijek iste etiri knjige. Vi vrlo dobro znate da to nita ne znai. Ah, vidim. Gospoica je salonski snob. U vaem bi stilu bilo da uzviknete: Dragi prijatelju, poznajete li Prousta? Ali ne, ne Traganje, ne budite vulgarni! Ja vam govorim o njegovu lanku objavljenom 1904. u Le Figaru... Neka bude, ja sam snob! Naslov koji jo nedostaje, molim. Na alost, ne svia mi se. Eto, to potvruje moje pretpostavke. Vae pretpostavke? Gle, gle! Dobro. Budui da odbijate suraivati, morat u opet poeti svoje nabrajanje ispoetka ne sjeam se vie gdje sam ono stala. Nema nikakve potrebe da ponavljate svoju litaniju, vi dobro znate naslov koji nedostaje. Na alost, bojim se da sam ga opet zaboravila. Apologetika dispepsije, jedan. Jo jednu rije i zadavit u vas, koliko god ja nepokretan bio. Zadaviti? Izbor tog glagola ini mi se znakovitim. Vie biste voljeli da vas zatuem kao zeca? Ovaj put, dragi gospodine, neete uspjeti izbjei temu. Govorite mi dakle o davljenju. to, zar sam napisao knjigu koja se tako zove? Nije ba tono tako. Sluajte, postajete ve nepodnoljivi s tim svojim zagonetkama. Recite mi taj naslov pa da svrimo s tim. Meni se ne uri da svrim s tim. Odlino se zabavljam. Znajte da ste u tome osamljeni. Situacija je onda jo zabavnija. Nego, ne udaljujmo se od teme! Govorite mi o davljenju, dragi gospodine. O toj vam temi nemam to rei. Ma nemojte? Zato ste mi onda time prijetili? Rekao sam to tek tako, bez veze, kao to bih rekao: Idite si ispei jedno jaje! Da. A ipak, kao sluajno, radije ste izabrali zaprijetiti mi davljenjem. udno. Kamo smjerate? Jeste li vi moda manijak frojdovskih lapsusa? Samo je jo to trebalo. Nisam vjerovala u frojdovske lapsuse. Ali, od prije jedne minute poinjem u njih vjerovati.

 Ja nisam vjerovao u djelotvornost verbalne torture. Od prije nekoliko minuta poinjem u nju vjerovati. Laskate mi. Nego, igrajmo s kartama na stolu, hoete li? Ja imam vremena napretek, i dok god ne ieprkate iz svojeg pamenja naslov koji jo nedostaje, dok god ne ponete govoriti o davljenju, neu vas pustiti. Nije li vas stid napadati nepokretnog, debelog, slabog i bolesnog starca? Ja ne znam to je to stid. Jo jedna vrlina koju su vam vai profesori zaboravili utuviti u glavu. Gospodine Tach, ni vi ne znate to je to stid. Normalno. Ja nemam nikakvog razloga da se stidim. Niste li rekli da su vae knjige tetne? Tono: stidio bih se da nisam nakodio ovjeanstvu. U ovom sluaju, ne zanima me ovjeanstvo. U pravu ste, ovjeanstvo nije zanimljivo. Zanimljivi su pojedinci, zar ne? Da, ali oni su vrlo rijetki. Govorite mi radije o jednom pojedincu, o jednoj osobi koju ste poznavali. Pa eto, Celine, na primjer. Ah ne, ne Celine! Kako? On nije dovoljno zanimljiv za gospoicu? Govorite mi o osobi koju ste poznavali izbliza, o ivoj osobi od krvi i mesa, s kojom ste ivjeli, razgovarali i tako dalje. Bolniarka? Ne, ne bolniarka. Hajte, vi znate to mislim. Vi to vrlo dobro znate. Nemam pojma, vi usrana gnjavatorice! Ispriat u vam jednu malu priu koja e moda pomoi vaem senilnom mozgu da probudi ta svoja sjeanja. U redu. Budui da ete me na neko vrijeme osloboditi obveze da govorim, molim vas za doputenje da uzmem karamele. Stvarno mi trebaju, uz ove muke kojima me podvrgavate. Dajem vam doputenje. Romanopisac strpa u usta veliku etvrtastu karamelu. Moja pria poinje jednim neobinim otkriem. Novinari su stvorenja bez skrupula, to znate. Proeprkala sam, dakle, malo po vaoj prolosti, ne pitajui vas nita, jer biste mi vi to zabranili. Vidim vas kako se smjekate, i znam to mislite: da za sobom niste ostavili nikakva traga, da ste posljednji predstavnik svoje obitelji, da nikad niste imali prijatelja, ukratko, da mi nita nije moglo pruiti obavijesti o vaoj prolosti. Grijeite, dragi gospodine! Treba se uvati podmuklih svjedoka. Treba se uvati mjesta na kojima smo ivjeli. Ona govore. Vidim kako se opet smijete. Da, dvorac vaeg djetinjstva izgorio je prije ezdeset pet godina. udan poar, uostalom, nikad objanjen. Kako ste saznali za taj dvorac? upita debeljko otegnutim glasom,

ljepljivim od karamele. Ah, to je bilo vrlo lako. Elementarno istraivanje u matinim knjigama, u arhivima nama novinarima otvorena su mnoga vrata. Vidite, gospodine Tach, ja nisam ekala 10. sijenja da bih se poela zanimati za vas. Ja sam se vaim sluajem bavila ve godinama. Kako ste vi domiljati! Mislili ste: Starome ne ostaje vie mnogo vremena, budimo spremni za dan njegove smrti, zar ne? Prestanite govoriti vaui tu karamelu, to je odvratno. Nastavljam svoju priu. Moja istraivanja bila su duga i vodena sluajem, ali ne i teka. Na kraju sam pronala trag posljednjih poznatih Tachovih: godine 1909. zabiljeena je smrt Casimira i Celestine Tach, koji su se utopili za plime u Mont-Saint-Michelu, kamo je mladi par krenuo na putovanje. Vjenani dvije godine prije toga, ostavili su za sobom jednogodinje dijete, preputam vama da pogodite koga. Saznavi za traginu smrt svoga sina jedinca, roditelji Casimira Tacha umiru od tuge. Ostaje jo samo jedan Tach, mali Pretextat. Tu mi je ve bilo tee slijediti va put. Pala mi je na um sjajna ideja da potraim djevojako ime vae majke, i tako sam doznala da je, ako je ve va otac potjecao iz neugledne obitelji, Celestine bila roena markiza de Planeze de Saint-Sulpice, danas izumrle grane, koju ne treba brkati s grofovima i groficama de Planeze... Namjeravate li mi ispriati povijest obitelji koja nije moja? U pravu ste, udaljavam se od teme. Vratimo se obitelji Planeze de SaintSulpice: jednom 1909. godine ve prorijeenom rodu, ali sa starim plemikim titulama. Saznavi za smrt svoje keri, markiz i markiza odlue preuzeti brigu o unuku, koji je ostao siroe, i tako se vi, kao jednogodinje dijete, nastanjujete u dvorcu Saint-Sulpice. Tamo vas tetoe ne samo vaa dadilja i vai djed i baka, nego i ujak i ujna, Cyprien i Cosima de Planeze, brat i snaha vae majke. Te rodoslovne pojedinosti tako su zanimljive da ovjek naprosto ostaje bez daha. Zar ne? A to ete tek rei o nastavku? Kako? Tu jo nije kraj? Naravno da nije. Vi jo nemate dvije godine, a ja namjeravam ispriati va ivot do vae osamnaeste godine. To mnogo obeava. Da ste ga ispriali sami, ne bih to morala uiniti ja. A ako ja nisam elio govoriti o tome, a? To bi onda znailo da ste neto htjeli sakriti. Ne mora znaiti. Prerano je da nainjemo to pitanje. U meuvremenu, vi ste malo dijete koje obitelj oboava, unato mezalijansi vae majke. Vidjela sam i crtee dvorca, od kojeg vie nije ostalo nita: bila je to divota. Kakvo ste djetinjstvo iz snova morali provesti! Jesu li vae novine Svijet u slikama ?

 Dvije vam je godine kad va ujak i ujna donose na svijet svoje jedino dijete, Leopoldinu de Planeze de Saint-Sulpice. Od toga vam idu sline na usta, od takvog imena, a? Vi se nikad ne biste mogli tako zvati. Tono, ali sam ja barem iva. To vam mnogo pomae. Da li da nastavim ili da prepustim rije vama? Vae pamenje je sad zacijelo oivjelo. Nastavite, molim vas, ludo se zabavljam! To bolje jer jo je daleko do kraja. Tako vam, dakle, pribavljaju jedino to vam je nedostajalo: drutvo vae dobi. Nikad neete upoznati sumorne dane djece jedinaca i bez prijatelja: dakako, vi neete nikad ii u kolu, nikad neete imati kolske drugove, ali ete imati neto mnogo bolje: malu, predivnu sestrinu. Vas dvoje postajete nerazdruivi. Moram li vam navesti dokument koji mi je pruio te pojedinosti? Vaa mata, pretpostavljam? Djelomino. Ali mati je potrebna hrana, gospodine Tach, a tu hranu dugujem vama. Prestanite svaki as prekidati svoju priu i pripovijedajte mi radije o mojem djetinjstvu, suze mi naviru na oi. Rugajte se samo, dragi gospodine! Imat e vam od ega navrijeti suze na oi. Imali ste zbilja prelijepo djetinjstvo. Imali ste sve o emu se moe samo sanjati, i jo vie od toga: dvorac, veliko imanje s jezerima i umama, konje, zavidno materijalno blagostanje, adoptivnu obitelj koja vas je tetoila, uitelja koji nije bio nimalo strog, a uz to je esto bio bolestan, poslugu koja vas je voljela, i iznad svega, imali ste Leopoldinu. Recite mi istinu: vi niste novinarka. Vi traite dokumentaciju da biste napisali nekakav sladunjavi roman? Sladunjav? To emo tek vidjeti. Nastavljam svoju priu. Naravno, 1914. godine poeo je rat, ali djeca se lako naviknu na ratove, osobito klinci bogataa. Gledan iz vaeg raja, taj sukob vam se ini smijenim i nije nikakva zapreka polaganom toku vae sree. Draga moja, vi ste nenadmaiva pripovjedaica. Vi me nadmaujete. Nastavite! Godine jedva da protjeu. Djetinjstvo je pustolovina koja tee vrlo sporo. to je jedna godina za odraslu osobu? Za klinca, jedna godina je jedno stoljee, a za vas su ta stoljea bila od zlata i srebra. Odvjetnici se pozivaju na nesretno djetinjstvo kao na olakotnu okolnost. Istraujui vau prolost, shvatila sam da i previe sretno djetinjstvo moe posluiti kao olakotna okolnost. Zato pokuavate pronai olakotne okolnosti za mene? Nisu mi nimalo potrebne.

 Vidjet emo. Leopoldina i vi niste se nikad razdvajali. Niste mogli ivjeti jedno bez drugoga. Odnos brati-sestrina, to je staro kao svijet. Moe li se pri takvom stupnju intimnosti jo govoriti o paru bratisestrina? Brat i sestra, ako vie volite. Onda, incestuozni brat i sestra. To vas okira? Toga je bilo i u najboljim obiteljima. Mogu vam i dokazati. Mislim da sad vi trebate ispriati nastavak. Neu. Zaista hoete da ja nastavim? Obvezali biste me. Ja i ne traim drugo nego da vas obveem, ali ako nastavim svoju priu tamo gdje sam stala, bit e to tek blijeda i osrednja parafraza najljepeg, najneobinijeg i najmanje poznatog od vaih romana. Oboavam blijede i osrednje parafraze. To gore za vas, vi ste to sami htjeli. A slaete li se da sam u pravu? U emu? to sam svrstala taj roman meu vaa djela sa dva enska lika, a ne ona sa tri? Priznajem da ste apsolutno u pravu, draga moja. U tom sluaju, ne bojim se vie niega. Ostalo je knjievnost, zar ne? Ostalo je zaista samo moje djelo. U to doba nisam imao drugog papira osim svoga ivota, ni druge tinte osim svoje krvi. Ili krvi drugih. Ona nije bila drugi. Tko je dakle bila ona? To nikad nisam doznao; ali nije bila drugi, to je sigurno. Jo uvijek ekam vau parafrazu, najdraa moja! To je tono. Godine prolaze i prolaze dobro, predobro. Leopoldina i vi niste nikad upoznali nita drugo osim tog ivota, a ipak ste svjesni njegove nenormalnosti i vae prekomjerne sree. U dubini svojeg Edena, poinjete osjeati ono to nazivate strahom izabranih i to bi se moglo izraziti sljedeim pitanjem: Koliko e potrajati takvo savrenstvo? Taj strah, kao i svaki drugi, uzdie vau euforiju do vrhunca, inei je opasno, sve opasnije krhkom. Godine i dalje prolaze. Vama je etrnaest godina, vaoj sestrini dvanaest. Dosegnuli ste najviu toku djetinjstva, ono to Tournier naziva punom zrelou djetinjstva. Oblikovani ivotom iz snova, vi ste djeca sna. To vam nikad nisu rekli, ali vi nejasno znate da vas oekuje strana degradacija, koja e se okomiti na vaa idealna tijela i jo idealnije sokove da bi vas pretvorila u bubuljiava, nemirima muena stvorenja. I tu sumnjiim vas da ste bili zaetnik suludog plana koji e uslijediti. Evo, ve pokuavate osloboditi krivnje moju ortakinju.

 Ne vidim koje bi je krivnje trebalo osloboditi? Zamisao je bila vaa, zar ne? Da, ali ta ideja nije bila zloinaka. A priori nije, ali postala je to po svojim posljedicama, osobito zbog svoje neizvedivosti, koja se morala pokazati prije ili kasnije. Kasnije, u ovom sluaju. Ne zatravajmo se! Vama je etrnaest godina, Leopoldini dvanaest. Ona vam je slijepo odana i moete je uvjeriti u bilo to. To nije bilo bilo to. Ne, to je bilo jo neto gore. Vi ste je uvjerili da je pubertet najgore zlo, ali da se moe izbjei. I moe. Jo vjerujete u to? Nikad u to nisam prestao vjerovati. Vi ste dakle uvijek bili ludi? S mojeg gledita, ja sam uvijek bio jedini zdrave pameti. Naravno. Sa etrnaest godina vi ste ve tako zdrave pameti da sveano odluujete da nikad neete stupiti u mladenako doba. Va utjecaj na vau sestrinu toliko je jak da je uspijevate uvjeriti da poloi prisegu jednaku vaoj. Nije li to divno? Ovisi s ijeg se gledita gleda. Jer vi ste ve Pretextat Tach i u svoju velianstvenu prisegu unosite isto tako velianstvene kaznene odredbe u sluaju vjerolomstva. Jasnije reeno, zaklinjete se, i traite od Leopoldine da se takoer zakune, da e u sluaju da jedno od vas dvoje ne odri svoje obeanje i ue u pubertet, ono drugo biti prisiljeno da ga jednostavno ubije. Ve u etrnaestoj godini prava titanska dua! Pretpostavljam da su i mnoga druga djeca smiljala planove o tome da nikad ne napuste djetinjstvo, s razliitim, ali uvijek slabanim uspjehom. Ali vas dvoje ini se da ste u tome uspjeli. Dodue, valja rei da ste u to unijeli neuobiajenu odlunost. A vi, titan u tom pothvatu, izmiljate sve vrste pseudoznanstvenih mjera koje bi imale zaustaviti razvoj vaih tijela i sprijeiti ih da se iz djetinjih pretvore u mladenaka. Nisu bile ba pseudoznanstvene jer su bile djelotvorne. Vidjet emo. Pitam se kako ste uope uspjeli preivjeti takve metode. Bili smo sretni. Po koju cijenu! Gdje je samo va mozak uspijevao pronai tako aave recepte? Dodue, moe vas opravdati injenica da vam je bilo etrnaest godina. Kad bi to trebalo opet uiniti, uinio bih to isto. Danas vas opravdava vaa senilnost. Vjerojatno sam uvijek bio ili senilan ili djetinjast, jer se moje duhovne sklonosti nisu nikad promijenile. To me od vas ne udi. Ve 1922. godine bili ste aknuti. Stvorili ste ex

nihilo (iz niega) ono to ste nazivali higijenom vjenog djetinjstva u ono doba ta je rije pokrivala sva podruja mentalnog i fizikog zdravlja: higijena je bila neka vrsta ideologije. Ona koju ste vi izmislili zasluila bi prije naziv antihigijena, toliko je bila nezdrava. Naprotiv, bila je vrlo zdrava. Uvjereni da pubertet obavlja svoj posao u vaem snu, odluujete da vie neete spavati, ili barem ne vie od dva sata na dan. ivot proveden uglavnom u vodi ini vam se idealnim da zadrite djetinjstvo: ubudue ete Leopoldina i vi provoditi cijele dane i noi plivajui u jezerima vaeg imanja, katkada ak i zimi. Jedete samo toliko da se odrite na ivotu. Neke vrste hrane su zabranjene, a druge se preporuuju, na osnovi naela za koja mi se ini da pripadaju podruju iste fantazije: zabranjujete jela koja smatrate previe odraslima, kao to su pekinka patka, juha od jastoga i sva hrana tamne boje. Nasuprot tome, preporuujete gljive, koje dodue nisu otrovne, ali za koje se smatra da nisu za jelo, kao to su velike puhare, kojima se kljukate u sezoni gljiva. Da biste sprijeili da zaspite, opskrbljujete se kutijama i kutijama uasno jakog kenijskog aja, zato to ste uli baku da loe govori o njemu: pripremate ga tako da bude crn poput tinte i pijete ga u velikim koliinama, a jednake koliine propisujete i svojoj sestrini. Koja je bila s tim potpuno sporazumna. Recimo radije da vas je voljela. I ja sam nju volio. Na svoj nain. Moj vam nain nije po volji? Litota. Mislite li moda da drugi postupaju bolje? Ne znam nita podlije od onoga to oni nazivaju voljeti. Znate li vi to oni nazivaju voljeti? Podjarmiti neku nesretnicu, napraviti joj dijete i uiniti je runom: eto, to stvorenja koja navodno pripadaju mom spolu nazivaju voljeti. Sad izigravate feminista? Rijetko ste mi se inili manje uvjerljivim. Vi ste glupi da se ovjek rasplae, asna rije! Ovo to sam upravo rekao suta je suprotnost feminizmu. Zato ne biste pokuali biti jasni, bar jedanput? Pa, ja sam proziran! Vi ste ta koja odbija prihvatiti da je moj nain ljubavi najljepi. Moje miljenje o tome potpuno je nevano. Ali zato bih voljela znati to je o tome mislila Leopoldina. Leopoldina je, zahvaljujui meni, bila najsretnija. Najsretnija meu kim? Meu enama? Luakinjama? Bolesnicama? rtvama? Vi potpuno promaujete pitanje. Ona je, zahvaljujui meni, bila najsretnija od sve djece. Djece? Sa petnaest godina?

 Upravo tako. U dobi kad djevojke postaju odvratne, bubuljiave, debeloguze, smrdljive, dlakave, sisate, bokate, intelektualne, svadljive, glupe jednom rijeju, ene u toj, dakle, nesretnoj dobi, Leopoldina je bila najljepe, najsretnije, najneiskusnije, najuenije dijete bila je najdjetinjije dijete, i to iskljuivo zahvaljujui meni. Zahvaljujui meni, ona koju sam volio izbjegla je kalvariju da postane ena. Hajde, naite mi ako moete ljubav ljepu od te. Jeste li posve sigurni da vaa sestrina nije eljela postati ena? Kako bi mogla eljeti tako neto? Bila je za to previe inteligentna. Ne pitam vas zato da biste mi odgovarali pretpostavkama. Pitam vas je li vam, da ili ne, dala svoj pristanak, je li vam, da ili ne, jasnim rijeima rekla: Pretextat, vie volim umrijeti nego napustiti djetinjstvo. Nije bilo potrebno da mi to kae jasnim rijeima. To je bilo jasno samo po sebi. To sam i mislila: nikad vam nije dala svoj pristanak. Ponavljam da je to bilo nepotrebno. Ja sam znao to ona hoe. Vi ste nadasve znali to vi hoete. Ona i ja htjeli smo isto. Naravno. to pokuavate time rei, vi mala posranko? Mislite li moda da poznajete Leopoldinu bolje od mene? to dulje razgovaram s vama, to vie vjerujem u to. Bolje je uti to nego biti gluh. Rei u vam neto to sigurno ne znate, vi enkice: nitko razumijete li nitko ne poznaje bolje neku osobu od njezina ubojice. Tu smo. Prelazite li na priznanja? Na priznanja? To nisu priznanja jer ste vi ve znali da sam je ubio. Zamislite, jo mi je ostao traak sumnje. Teko je povjerovati da je jedan dobitnik Nobelove nagrade ubojica. Kako? Zar niste znali da su ubojice oni koji imaju najvie izgleda da dobiju Nobelovu nagradu? Uzmite Kissingera, Gorbaova... Da, ali vi ste dobitnik Nobelove nagrade za knjievnost. Pa, naravno! Dobitnici Nobelove nagrade za mir esto su ubojice, a dobitnici Nobelove nagrade za knjievnost uvijek su ubojice. S vama se ne moe ozbiljno razgovarati. Nikad nisam bio ozbiljniji. Maeterlinck, Tagore, Pirandello, Mauriac, Hemingway, Pasternak, Kawabata, svi su oni ubojice? Niste to znali? Nisam. Od mene ete svata doznati. Moe li se znati koji su vai izvori informacija? Pretextatu Tachu nisu potrebni izvori informacija. Izvori informacija dobri

su za druge. Shvaam. Ne, vi nita ne shvaate. Vi ste se bavili mojom prolou, prekapali ste po mojim arhivima i iznenadili ste se to ste naili na ubojstvo. A upravo bi suprotno bilo zaudno. Da ste se potrudili i prekopali po arhivima tih nobelovaca jednako pomno, nedvojbeno biste otkrili cio niz ubojstava. Inae im ne bi nikad dali Nobelovu nagradu. Optuivali ste novinara koji vas je juer posjetio da obre uzronoposljedine veze. Vi ih ne obrete, vi od njih pravite ruglo. Velikoduno vas upozoravam da nemate nikakve anse pokuate li mi se suprotstaviti na podruju logike. S obzirom na to to vi nazivate logikom, o tome nimalo ne sumnjam. Ali nisam ja dola ovamo da bih s vama raspravljala. Nego zato ste onda doli? Da bih se uvjerila da ste ubojica. Hvala vam to ste uklonili i posljednji traak moje sumnje: nasjeli ste na moj blef. Debeli pisac se odvratno nasmije. Va blef! Izvrsno! Vi mislite da ste sposobni prevariti me? Imam sve razloge vjerovati da sam za to sposobna, jer sam to i uinila. Jadna, mala, umiljena tuko! Znajte da blefirati znai izmamiti neto. A vi od mene niste nita izmamili, jer sam vam rekao istinu na samom poetku igre. Zato bih skrivao da sam ubojica? Ne moram se bojati pravde, umrijet u za manje od dva mjeseca. A va posthumni ugled? On e zbog toga biti jo velianstveniji. Ve zamiljam izloge knjiara: Pretextat Tach, nobelovac ubojica. Moje knjige e se prodavati kao friko pecivo. Moji e izdavai trljati ruke. Vjerujte mi, to je ubojstvo izvrsna stvar za sve. ak i za Leopoldinu? Osobito za Leopoldinu. Vratimo se u 1922. godinu. Zato ne u 1925. godinu? Malo previe naglite. Ne treba preskoiti te tri godine, one su kljune. To je tono. One su kljune, dakle, ne mogu se ispripovijedati. Vi ste ih ipak ispripovijedali. Ne, ja sam ih napisao. Ne igrajmo se rijeima, pristajete li? I vi to kaete jednom piscu? Ja ne govorim piscu, ja govorim ubojici. To je ista osoba. Jeste li u to sigurni? Pisac, ubojica, to su dva aspekta istog zanimanja, dvije konjugacije istog

glagola. Kojeg glagola? Najrjeeg i najteeg glagola: glagola voljeti. Nije li zabavno to su nae kolske gramatike izabrale kao obrazac glagol iji je smisao najneshvatljiviji? Da sam ja uitelj, zamijenio bih taj ezoterini glagol nekim pristupanijim. Ubiti? Ni ubiti nije lak glagol. Ne, nekim trivijalnim i obinim glagolom, kao to je recimo glasovati, roditi, intervjuirati, raditi... Hvala Bogu to niste uitelj. Znate li da je nevjerojatno teko natjerati vas da odgovorite na pitanje? Imate dara da se izmigoljite, da promijenite temu, da krenete u svim pravcima. Neprestano vas treba podsjeati na red. Diim se time. Ovaj put neete se vie izvui: 1922. - 1925., preputam vam rije. Tajac. Hoete li karamelu? Gospodine Tach, zato ste nepovjerljivi prema meni? Nisam nepovjerljiv prema vama. Najiskrenije reeno, ne vidim to bih vam mogao rei. Bili smo neizmjerno sretni i boanski smo se voljeli. to bih vam mogao ispriati osim budalatina te vrste? Pomoi u vam. Oekujem najgore. Prije dvadeset etiri godine, nakon vae knjievne menopauze, ostavili ste jedan roman nedovren. Zato? Rekao sam to jednom od vaih kolega. Svaki pisac koji dri do sebe mora ostaviti barem jedan nedovren roman, inae nije vjerodostojan. Poznajete li mnogo pisaca koji, za ivota, objavljuju nedovrene romane? Ne poznajem nijednoga. Ja sam nedvojbeno lukaviji od ostalih: ja ve za ivota primam poasti u kojima obini pisci uivaju tek nakon smrti. Kad je posrijedi neki mladi, jo nedozreli pisac, nedovreni roman znak je nespretnosti, mladosti koju jo nije nadvladao; ali kad je rije o velikom, priznatom piscu, nedovreni roman je vrhunac otmjenosti. Za to se onda kae genij zaustavljen u svom hodu, kriza tjeskobe jednog titana, zaslijepljenost pred neizrecivim, malarmeovska vizija budue knjige ukratko, to se isplati. Gospodine Tach, mislim da niste dobro razumjeli moje pitanje. Nisam vas pitala zato ste ostavili jedan roman nedovren, nego zato ste ostavili taj roman nedovren. Pa eto, dok sam ga pisao, postao sam svjestan da jo nemam nedovreni roman potreban mojoj slavi, spustio sam pogled na rukopis i pomislio: Zato ne taj? Onda sam odloio pero i nisam vie dodao nijedan redak. Ne oekujte da u vam povjerovati. Zato ne? Rekli ste: Odloio sam pero i nisam vie dodao ni jedan redak. Bilo bi

tonije da ste rekli: Odloio sam pero i vie nikad nisam napisao nijedan redak. Nije li udno to nakon tog glasovitog nedovrenog romana vie nikad niste htjeli pisati, vi koji ste prije toga punih trideset est godina pisali svaki dan? Pa, morao sam jednoga dana prestati. Da, ali zato ba toga dana? Nemojte traiti skriveni smisao u jednoj tako banalnoj pojavi kao to je starost. Bilo mi je pedeset devet godina, povukao sam se u mirovinu. Ima li ita normalnije od toga? Od danas do sutra vie ni jedan redak: zar se starost sruila na vas u jednom danu? Zato ne? ovjek ne stari svakog dana. Moe proi i deset godina, dvadeset godina, a da ovjek nimalo ne ostari, a onda, bez odreenog razloga, odjednom se, u samo dva sata, na njemu jasno vidi tih dvadeset godina. Vidjet ete, to e se dogoditi i vama. Jedne veeri pogledat ete se u zrcalo i pomislit ete: Boe moj, od jutros sam ostarjela za deset godina! Bez odreenog razloga, zaista? Bez drugog razloga osim vremena, koje sve vodi prema propasti. Vrijeme ima vrsta lea, gospodine Tach. Vi ste mu prilino pomogli svojom rukom objema rukama, rekla bih ak. Ruka, sjedite pieva uitka. Ruka, sjedite daviteljeva uitka. Davljenje je zaista vrlo ugodna stvar. Za davitelja ili za udavljenoga? Na alost, upoznao sam samo jednu od te dvije situacije. Ne oajavajte! to hoete time rei? Nemam pojma. Sluujete me tim svojim upadicama. Govorite mi radije o toj knjizi, gospodine Tach. Ni govora, gospoice, to morate uiniti vi. Od svega to ste napisali, to je knjiga koju najvie volim. Zato? Zato to su u njoj dvorac, plemii i ljubavna pria? Vi ste prava ena. V olim ljubavne prie, to je tono. Dogaa mi se esto da pomislim kako osim ljubavi nita nije zanimljivo. Oh, nebesa! Budite ironini koliko vas je volja, neete moi porei da ste napisali tu knjigu i da je to ljubavna pria. Kad vi tako kaete. To je, uostalom, jedina ljubavna pria koju ste ikad napisali. Sad mi je ve lake. Ponovno vam postavljam isto pitanje: zato ste ostavili taj roman nedovren?

 Moda mi je ponestalo mate? Mate? Nije vam bila potrebna mata da biste napisali tu knjigu, pripovijedali ste o stvarnim injenicama. to vi o tome znate? Niste bili tamo da biste provjerili. Vi ste ubili Leopoldinu, zar ne? Da, ali to ne dokazuje da je sve ostalo istina. Ostalo je knjievnost, gospoice. Pa eto, ja vjerujem da je u toj knjizi sve istinito. Ako vam to ini zadovoljstvo... Neovisno o zadovoljstvu, imam valjanih razloga vjerovati da je taj roman strogo autobiografski. Valjanih razloga? Objasnite mi to, da se malo previjam od smijeha. Arhivi su ve potvrdili postojanje dvorca koji ste tono opisali. Likovi imaju ista imena kao i u stvarnosti, osim vas, naravno, ali Philemon Tractatus je proziran pseudonim potvrda su inicijali. Napokon, matine knjige potvruju Leopoldininu smrt 1925. godine. Arhivi, matine knjige: i to vi nazivate stvarnou? Ne, ali ako ste potovali tu slubenu stvarnost, mogu valjda opravdano zakljuiti da ste potovali i onu tajnovitiju stvarnost. Slab vam je to argument. Imam i drugih: stil, recimo. Stil beskrajno manje apstraktan od stila vaih prethodnih romana. Jo slabiji argument! Impresionizam, koji vama nadomjeta kritiki smisao, ne moe imati vrijednost dokaza, osobito kad se radi o stilistici: neznalice poput vas ne zastranjuju nikad toliko kao kad je rije o stilu nekog pisca. Konano, imam argument koji je utoliko jai to nije argument. to sad tu trabunjate? To nije argument, nego fotografija. Fotografija? ega? Znate li zato nikad nitko nije posumnjao da je taj roman zapravo autobiografija? Zato to je glavni lik, Philemon Tractatus, bio prekrasan, vitak djeak predivna lica. Vi zaista niste lagali kad ste mojim kolegama rekli da ste od svoje osamnaeste godine runi i debeli. Recimo da ste lagali samo utoliko to ste propustili rei svu istinu, jer svih onih prethodnih godina bili ste prelijepi. to vi znate o tome? Pronala sam jednu fotografiju. To nije mogue. Nikad me nitko nije fotografirao prije 1948. godine. ao mi je to sam otkrila pogreku u vaem pamenju. Pronala sam fotografiju na poleini koje olovkom pie: Saint-Sulpice 1925. Pokaite mi je. Pokazat u vam je kad budem sigurna da je neete pokuati unititi. Vidim da blefirate.

 Ne blefiram. Otila sam na hodoae u Saint-Sulpice. Sa aljenjem vam moram rei da su na mjestu nekadanjeg dvorca, od kojeg nije ostalo nita, sagradili poljoprivrednu zadrugu. Veina jezera na imanju je zatrpana, a dolina je pretvorena u javno smetlite. ao mi je, ne pobuujete u meni ni trunku samilosti. Tamo sam, na licu mjesta, ispitivala sve starce koje sam nala. Jo se sjeaju dvorca i markiza de Planeze de Saint-Sulpice. Sjeaju se ak i malog siroeta koje su usvojili njegovi djed i baka. Pitam se kako bi me se taj puk mogao sjeati kad nisam nikad imao nikakva kontakta s njim. Postoje razne vrste kontakata. Moda oni nikad nisu razgovarali s vama, ali su vas viali. Nemogue. Nikad nisam stupio nogom izvan imanja. Ali prijatelji su posjeivali vaeg djeda i baku, ujaka i ujnu. Oni nikad nisu snimali fotografije. Grijeite. Sluajte, ja ne znam u kojim je okolnostima ta fotografija snimljena, ni tko ju je snimio moja objanjenja bila su samo pretpostavke, ali injenica je da ta fotografija postoji. Vi na njoj stojite ispred dvorca, s Leopoldinom. S Leopoldinom? Prekrasno dijete tamne kose, to moe biti samo ona. Pokaite mi tu fotografiju. to ete uiniti s njom? Pokaite mi tu fotografiju, kad vam kaem. Dobila sam je od jedne vrlo stare ene iz sela. Ne znam kako je fotografija dospjela u njezine ruke. Nije ni vano: o identitetu dvoje djece nema nikakve sumnje. Djece, da, jer ak ni vi, iako vam je bilo sedamnaest godina, ne pokazujete ni najmanji znak mladenake dobi. To je vrlo neobino: oboje ste vrlo visoki, mravi, blijedi, ali vaa lica i dugaka tijela posve su djetinja. Uostalom, ne izgledate normalno, reklo bi se: dva dvanaestogodinja diva. Rezultat je ipak predivan: one fine crte lica, one naivne oi, ona lica tako sitna u odnosu na lubanju to se die iznad djetinjih trupova, vitke i beskrajno duge noge bili ste lijepi kao slika. ovjek bi gotovo povjerovao da su oni vai ludi higijenski propisi bili djelotvorni, i da se u velikim puharama krije tajna ljepote. Najvee iznenaenje, to ste vi. Neprepoznatljivi ste! Ako sam tako neprepoznatljiv, kako znate da sam to ja? Ne vidim tko bi drugi to mogao biti. Osim toga, zadrali ste jednako bijelu, glatku put golobrada djeaka to je zaista jedino to ste zadrali. Bili ste tako lijepi, imali ste tako iste crte lica, tako njene udove, i tako aseksualnu tjelesnu grau ni aneli zacijelo ne izgledaju drukije. Potedite me licemjernih prenemaganja, molim vas! I pokaite mi tu fotografiju umjesto da govorite kojeta. Kako ste se mogli tako promijeniti? Rekli ste da ste s osamnaest godina

ve bili takvi kakvi ste danas, i ja vam vjerujem ali u tom sluaju moje je zaprepatenje samo jo vee: kako ste, za manje od godine dana, mogli toliko promijeniti svoj seraflnski izgled i pretvoriti se u udovinu, nadutu mjeinu koju vidim pred sobom? Jer niste samo utrostruili svoju teinu, vae nekad tako njeno lice postalo je govee, a profinjene crte lice toliko su ogrubjele da jasno istiu sve znaajke vulgarnosti... Hoete li me uskoro prestati vrijeati? Vi vrlo dobro znate da ste runi. Uostalom, i kad opisujete sami sebe, uvijek se sluite najodvratnijim pridjevima. Ja njima astim sama sebe s dovoljno duha i ara, ali ne doputam da me njima asti netko drugi. Jasno? Ne treba mi vae doputenje. Vi ste grozni, eto, i neshvatljivo je kako netko moe biti tako grozan kad je bio tako lijep. Nema u tome nieg nevjerojatnog, to se stalno dogaa. Samo se, obino, ne dogaa tako brzo. Evo, opet ste poeli s priznanjima. to? Da. Rekavi mi to, preutno ste priznali istinitost mojih rijei. Sa sedamnaest godina bili ste upravo takvi kako sam vas opisala i takvi kakvi, na alost, niste ovjekovjeeni ni na jednoj fotografiji. Znao sam to. Ali kako ste me uspjeli tako dobro opisati? Zadovoljila sam se samo time da parafraziram opise Philemona Tractatusa koje ste dali u svojem romanu. Htjela sam provjeriti jeste li bili onakvi kako ste naslikali svoj lik: da bih to doznala, nije mi preostalo drugo nego da se posluim blefom, jer ste odbijali odgovoriti na moja pitanja. Vi ste jedna mala gadura koja ruje po govnima. Rujem po govnima, to je tono: sad sa sigurnou znam da je va roman strogo autobiografski. Mogu se s punim pravom ponositi, jer sam raspolagala istim elementima kao i svi ostali. A ja sam jedina nanjuila istinu. Hajde, ponosite se samo! Dopustite, dakle, da vam ponovno postavim ono svoje prvo pitanje: zato je Higijena ubojice nedovren roman? Evo ga, naslov koji nam je maloprije nedostajao! Nema vam koristi od toga to glumite iznenaenje, neu prestati sve dok mi ne odgovorite: zato je taj roman ostao nedovren? Pitanje bi se moglo postaviti vie metafiziki: zato je ta nedovrenost postala roman? Vaa me metafizika ne zanima. Odgovorite mi na pitanje: zato je taj roman ostao nedovren? Do vraga, idete mi na jetra! Zato taj roman ne bi imao pravo ostati nedovren? Pravo zaista nema nikakve veze s tom priom. Opisali ste stvarne injenice

i stvarni kraj: zato onda niste dovrili taj roman? Nakon ubojstva Leopoldine, prekidate i ostajete visjeti u praznini. Je li bilo tako teko dovriti tu priu, dati joj kraj prema svim pravilima? Teko! Znajte, mala tuko, da Pretextatu Tachu nita nije teko napisati. Tono. Zbog toga je taj jadni nekraj jo besmisleniji. Tko ste vi da utvrujete besmislenost mojih odluka? Ja nita ne utvrujem, ja se samo pitam. Starac je odjednom dobio izgled osamdesettrogodinjeg starca. Vi niste jedini. I ja se pitam, i ne nalazim odgovor. Mogao sam izabrati desetke raznih svretaka za tu knjigu: bilo samo ubojstvo, bilo no nakon ubojstva, bilo moju fiziku preobrazbu, bilo poar dvorca, godinu dana kasnije... Taj je poar vae djelo, zar ne? Naravno. Saint-Sulpice bez Leopoldine postao mi je nepodnoljiv. Osim toga, sumnjienje obitelji, kojem sam bio izloen, poelo me nervirati. Odluio sam, dakle, otarasiti se dvorca i njegovih stanovnika. Ne bih nikad vjerovao da e tako lijepo izgorjeti. Naravno, vi niste optereeni neim takvim kao to je potovanje ljudskog ivota, ali nije li vas ba nimalo grizla savjest to ete zapaliti dvorac iz XVII. stoljea? Grinja savjesti nije nikad bila moja jaa strana. Da. Vratimo se naem kraju, ili tonije naem nepostojanju kraja. Dakle, vi tvrdite da ne znate razlog toj nedovrenosti? To mi moete vjerovati. Da, bio sam neodluan pri izboru kraja romana, nijedan od moguih elegantnih svretaka nije mi se inio prihvatljivim. Ne znam: bilo je to kao da sam oekivao neto drugo, neto to jo uvijek ekam, ve dvadeset etiri godine, ili ve ezdeset est godina, ako vam je to milije. to drugo? Leopoldinino uskrsnue? Da sam to znao, ne bih prestao pisati. Bila sam dakle u pravu kad sam povezala nedovrenost tog romana s vaom glasovitom knjievnom menopauzom? Dakako da ste bili u pravu. No, imate li razloga da se time diite? Da biste bili u pravu, kad ste novinar, za to se trai samo malo vjetine. Biti u pravu kad ste pisac, to ne postoji. Vae je zanimanje tako lako da se ovjeku smui. Moje je zanimanje opasno. A vi inite sve da bude jo opasnije. to bi imao znaiti taj neobini kompliment? Ne znam je li to kompliment. Ne znam treba li smatrati divnim ili bezumnim izlagati se kao to to vi inite. Moete li mi objasniti to vas je spopalo onoga dana kad ste odluili vjerno ispriati priu koja vam je bila ne samo najdraa, nego vam je zbog nje prijetila i najvea opasnost da se naete pred sudom? Kakvoj ste mranoj, perverznoj pobudi podlegli kad ste ovjeanstvu, svojim najboljim stilom, pruili tako vapijue proziran dokument samooptube?

 Ama, ovjeanstvu se fuka za to! Dokaz: ve dvadeset etiri godine taj roman skuplja prainu u bibliotekama, i nitko, ujete li me, nitko mi nije ni govorio o njemu. I to je posve normalno, jer ga, kao to sam vam rekao, nitko nije itao. -A ja? Vi ste zanemariva veliina. Kakav dokaz imate da ne postoje druge zanemarive veliine moje vrste? Zapanjujue oigledan dokaz: da su me drugi osim vas itali kaem zaista itali, u krvavom znaenju te rijei bio bih ve odavno u zatvoru. Vi ste mi postavili vrlo zanimljivo pitanje, ali udim se to vam se odgovor nije nametnuo sam od sebe, jer upravo bode oi. Evo, imate pred sobom ubojicu koji je u bijegu ve etrdeset dvije godine. Njegovi zloini ostali su nepoznati i on je postao slavan pisac. Umjesto da se prilagodi tako ugodnoj situaciji, taj se bolesnik uputa u besmislenu okladu, besmislenu jer u njoj moe sve izgubiti, a ne moe dobiti nita ne moe dobiti nita osim demonstracije neeg krajnje smijenog. Dopustite da pogaam: on eli pokazati da ga nitko ne ita. Jo bolje: on eli pokazati da su ga ak i vrlo rijetki ljudi koji ga itaju takvi ljudi postoje itali a da ga nisu proitali. To je zbilja vrlo jasno reeno. Ma dakako da jest. Znate, postoji uvijek aica dokonih ljudi, vegetarijanaca, mladih, neiskusnih kritiara, studenata mazohista ili znatieljnika koji idu ak tako daleko da itaju knjige koje kupuju. Te sam ljude htio iskuati. Htio sam dokazati da mogu nekanjeno napisati najgore strahote o sebi: taj dokument samooptube, kao to ste tono rekli, potpuno je autentian. Da, gospoice, bili ste potpuno u pravu: u toj knjizi nijedna pojedinost nije izmiljena. Mogla bi se, naravno, nai opravdanja za itatelje: nitko ne zna nita o mom djetinjstvu, to nije prva strana knjiga koju sam napisao, kako bi netko mogao zamisliti da sam bio tako boanski lijep, i tako dalje. Ali ja, ja tvrdim da su te isprike neodrive. Poznajete li kritiku Higijene ubojice koju sam proitao u jednim novinama prije dvadeset etiri godine? Vilinska pria bogata simbolima, onirika metafora istonog grijeha i, posredno, ljudske sudbine. Ta rekao sam vam da me ljudi itaju a da me ne proitaju! Mogu sebi dopustiti da napiem najdrskije, za mene najopasnije istine, jer u njima e svi uvijek vidjeti samo metafore. U tome nema nieg udnog: pseudoitatelj, oklopljen svojim skafanderom, prolazi u toj nepropusnoj odjei posve zatien kroz moje najkrvavije reenice. S vremena na vrijeme uzvikne, sav oaran: Kakav krasan simbol! To se naziva pravim itanjem. Rije je o divnom izumu, koji je vrlo ugodno primijeniti u krevetu, prije nego to zaspite: to smiruje i ak ne prlja plahte. A to biste vi vie voljeli? Da vas itaju u klaonici, ili u Bagdadu, za vrijeme bombardiranja? Ma ne, glupao! Nije rije o mjestu na kojem se ita, rije je o itanju samom. Htio bih da me itaju bez kombinezona ovjeka-abe, bez reetke za itanje, bez cijepljenja i, istinu govorei, bez adverba.

 Morali biste znati da takvo itanje ne postoji. U poetku to nisam znao, ali sad, u svjetlu moje blistave demonstracije, vjerujte mi zaista da to znam. I onda? Ne bi li se trebalo radovati to ima isto toliko naina itanja koliko i itatelja? Niste me shvatili: nema itatelja, i nema itanja. Ama, ima ih, ima itanja razliitih od vaega, to je sve. Zato bi vae bilo jedino dopustivo? Oh, u redu, prestanite mi recitirati svoj udbenik iz sociologije. V olio bih, uostalom, znati to bi va udbenik iz sociologije imao rei o pounoj situaciji koju sam ja izazvao: pisac-ubojica otvoreno optuuje sebe, a nijedan itatelj nije dovoljno pronicav da bi to shvatio. Fuka mi se za miljenja sociologa, ja osobno mislim da itatelj nije policajac i da je to to vam nitko nije pokuavao stvarati neprilike nakon objavljivanja knjige dobar znak: to znai da Fouquier-Tinville vie nije u modi, da su ljudi otvorena duha i da su sposobni za civilizirano itanje. Da, shvatio sam: vi ste pokvareni kao i svi drugi. Bio sam glup kad sam povjerovao da ste drugaiji od mase. Na alost, treba vjerovati da malo ipak jesam, jer sam ja, jedina od svoje vrste, nanjuila istinu. Recimo da vam ne nedostaje njuha. To je sve. Ali, znajte, razoarali ste me. To je gotovo kompliment. Treba li shvatiti da to znai da sam vas, na nekoliko trenutaka, uspjela navesti na bolje miljenje o meni? Smijat ete se: da, jeste. Niste se oslobodili ljudskih banalnosti, ali imate jednu vrlo rijetku osobinu. Gorim od elje da je doznam. Mislim da je to uroena osobina, i s olakanjem konstatiram da je vae glupo naukovanje nije uspjelo pokvariti. A koja je to osobina? Vi barem znate itati. utnja. Koliko vam je godina, gospoice? Trideset. Dvostruko ste stariji od Leopoldine u trenutku njezine smrti. Jadna moja mala, eto, to je vaa olakotna okolnost: predugo ste ivjeli. Kako? Meni su potrebne olakotne okolnosti? Pa, vi okreete svijet naopake. Shvatite da traim neko objanjenje: imam pred sobom osobu prodorna duha, i obdarenu rijetkim darom itanja. Pitam se, dakle, to je moglo pokvariti tako lijepe sposobnosti? Upravo ste mi dali odgovor: vrijeme. Trideset godina, to je mnogo previe.

 I to mi kaete vi, u vaim godinama? Ja sam umro u sedamnaestoj, gospoice. Osim toga, kod mukaraca to nije isto. Eto ga. Kakva vam korist od toga da budete sarkastini, mala moja, dobro znate da je to istina. to je istina? elim da to kaete jasno. To gore po vas. Pa eto, mukarci imaju pravo na sve odgode. ene nemaju. U ovoj posljednjoj toki mnogo sam odreeniji i iskreniji od ostalih: veina mukaraca ostavlja enama krau ili dulju odgodu roka prije nego to ih zaboravi, to je mnogo vei kukaviluk nego ubiti ih. Ja tu odgodu roka smatram besmislenom i ak nepotenom prema enama: zbog te odgode one si umiljaju da su nekome potrebne. Istina je, meutim, da od trenutka kad su postale ene, od trenutka kad su napustile djetinjstvo, one moraju umrijeti. Kad bi mukarci bili dentlmeni, ubili bi ih onoga dana kad dobiju prvu menstruaciju. Ali mukarci nisu nikad bili galantni, oni radije ostavljaju te nesretnice da ivotare idui iz patnje u patnju, umjesto da budu tako pristojni i ubiju ih. Poznajem samo jednog mukarca koji je imao dovoljno veliine, potovanja, ljubavi, iskrenosti i pristojnosti da to uini. Vi. Tono. Novinarka zabaci glavu. Iz nje provali smijeh, isprva isprekidan i promukao. Zatim se postupno pone ubrzavati, penjui se za jednu oktavu pri svakom novom ritmu, dok ne prijee u guenje, nezaustavljivo hripanje. Bijae to luaki smijeh u klinikom stadiju. To vas nasmijava? ... Od smijeha nije mogla govoriti. Luaki smijeh: eto jo jedne enske bolesti! Nisam nikad vidio nijednog mukarca da se previja kao to to ine ene u takvim sluajevima. To vjerojatno dolazi iz maternice: sve ivotne svinjarije dolaze iz maternice. Djevojice nemaju maternice, mislim, ili, ako je imaju, to je nekakva igraka, nekakva parodija maternice. im se lana maternica pretvori u pravu, djevojicu treba ubiti, da bismo je potedjeli te uasne i bolne histerije koje ste vi rtva u ovom trenutku. Ah. To ah bilo je vapaj iscrpljene utrobe, jo potresane nezdravim grevima. Jadna mala! Bili su grubi s vama. Recite mi tko je taj gad koji vas nije ubio u pubertetu? A moda vi, u to doba, niste ni imali pravog prijatelja. Na alost, bojim se da je Leopoldina bila jedina koja je imala tu sreu. Prestanite, ne mogu vie! Razumijem vau reakciju. Zakasnjelo otkrie istine, iznenadno osvjetavanje, uvianje svoje zle sree, to mora da je straan udarac. Vaa maternica upravo prima jedan od tih udaraca! Jadna mala enko! Jadno stvorenje

koje su mujaci kukaviki potedjeli! Vjerujte mi da suosjeam s vama. Gospodine Tach, vi ste najnevjerojatnija i najsmjenija osoba koju sam ikad srela. Smijena? Ne razumijem. Divim vam se. Biti u stanju smisliti teoriju istodobno tako aavu i tako suvislu, to je sjajno! Isprva sam pomislila da ete mi pripovijedati obine maistike budalatine. Ali podcijenila sam vas. Vae je objanjenje u isti mah strano i suptilno: naprosto treba istrijebiti ene, zar ne? Naravno. Kad ene ne bi postojale, stvari bi se napokon dogaale u interesu ena. To je rjeenje lukavo smiljeno. Kako to da se nikad nitko nije tome dosjetio? Po mom miljenju, neki su se tome ve dosjetili, ali nitko prije mene nije imao hrabrosti da tu zamisao provede u djelo. Jer, napokon, ta ideja moe pasti na pamet svakome. Feminizam i antifeminizam su rane ljudskog roda: lijek je oigledan, jednostavan i logian: treba ukloniti ene. Gospodine Tach, vi ste genijalni. Divim vam se i oarana sam to sam vas upoznala. Iznenadit u vas: i ja sam zadovoljan to sam vas upoznao. Ne govorite valjda ozbiljno. Naprotiv. Prvo, vi mi se divite zbog onoga to jesam, a ne zbog onoga to mislite da jesam: to je pozitivan bod za vas. Zatim, znam da u vam moi uiniti veliku uslugu, i to me raduje. Kakvu uslugu? Kako, kakvu uslugu? Pa, to biste sad morali znati. Treba li to znaiti da namjeravate ukloniti i mene? Poinjem vjerovati da ste toga dostojni. To je velika pohvala, gospodine Tach, i vjerujte mi zaista da sam potpuno zbunjena, ali... Vidim doista da ste pocrvenjeli. Ali, molim vas, nemojte se truditi! Zato? Mislim da vi to zasluujete. Vi ste mnogo bolji nego to sam mislio u poetku. Doista vam elim pomoi da umrete. Ja sam ganuta, ali nemojte to initi; ne bih eljela da zbog mene imate neugodnosti. Ali, dijete moje, ne izlaem se nikakvoj opasnosti: ostaje mi jo samo mjesec i pol dana ivota. Ne bih eljela da va posthumni ugled bude okaljan mojom krivnjom. Okaljan? Zato bi bio okaljan tim dobrim djelom? Naprotiv! Ljudi e rei: Manje od dva mjeseca prije svoje smrti, Pretextat Tach jo je inio dobro. Bit u primjer za ovjeanstvo. Gospodine Tach, ovjeanstvo to nee shvatiti.

 Na alost, bojim se da jo jedanput imate pravo. Ali ba me briga za ovjeanstvo i moj ugled! Znajte, gospoice, da vas toliko cijenim da elim, samo za vas, uiniti jedno nesebino, dobro djelo. Mislim da me odvie precjenjujete. Ja ne mislim tako. Otvorite oi, gospodine Tach, zar niste rekli da sam runa, glupa, pokvarena, i da ne nabrajam dalje? I zar ve jednostavna injenica to sam ena nije dovoljna da me diskreditira? Teoretski, sve to ste rekli, to je istina. Ali dogaa se neto udno, gospoice: teorija vie nije dovoljna. Upravo doivljavam jednu drugu dimenziju problema, i ponovno me obuzimaju divni osjeaji kakve nisam doivio ve ezdeset est godina. Otvorite oi, gospodine Tach, ja nisam Leopoldina. Niste. Ipak, vi joj niste strani. Ona je bila lijepa kao slika, a mene smatrate runom. To vie nije sasvim tono. Vaa runoa nije liena ljepote. Na trenutke, vi ste lijepi. Na trenutke. Tih trenutaka ima mnogo, gospoice. Vi me smatrate glupom, i ne moete me cijeniti. Zato tako estoko osporavate vlastite vrijednosti? Iz jednog vrlo jednostavnog razloga: ne bih eljela zavriti tako da me ubije dobitnik Nobelove nagrade za knjievnost. Debeli pisac odjednom kao da se ohladio. Moda biste vie voljeli dobitnika Nobelove nagrade za kemiju? upita je ledenim glasom. Zbilja smijeno. Ne elim da me itko ubije, to je sve, pa bio to nobelovac ili sitniar. Treba li odatle zakljuiti da namjeravate sami prekratiti svoje dane? Da sam se eljela ubiti, gospodine Tach, uinila bih to ve odavno. Razumijem. Mislite li moda da je to tako jednostavno? Nita ja ne mislim, to me se ne tie. Zamislite, ne osjeam nikakve elje da umrem. Ne govorite ozbiljno. Zar je tako nenormalno osjeati elju za ivotom? Nita nije pohvalnije od elje za ivotom. Ali vi ne ivite, jadna mala tuko! I vie nikad neete ivjeti! Zar ne znate da djevojke umiru onoga dana kad uu u pubertet? Jo gore, umiru a da ne nestanu. Naputaju ivot, ne da bi se preselile na lijepe obale smrti, nego da bi zapoele munu i smijenu konjugaciju jednog trivijalnog i odvratnog glagola, i ne prestaju ga konjugirati u svim vremenima i u svim nainima, rastavljajui ga, viestruko ga slaui i ne uspijevajui mu nikad izmaknuti.

 Koji je to glagol? Neto kao reproducirati, u vrlo prljavom znaenju rijei ovulirati, ako vie volite. To nije ni smrt ni ivot ni neko stanje izmeu njih. To se ne naziva drukije nego biti ena: nedvojbeno je rjenik, sa svojim uobiajenim licemjerjem, htio izbjei da imenuje takvu jednu gnusobu. U ime ega tvrdite da znate to je to ivot ene? Neivot ene. ivot ili neivot, vi o tome ne znate nita. Znajte, gospoice, da veliki pisci imaju neposredan i nadnaravan pristup ivotu drugih. Oni ne moraju levitirati, ni prekapati po arhivima, da bi uli u duhovni svijet pojedinaca. Dovoljno im je da uzmu papir i pero da prenesu misli druge osobe. Tko bi to rekao! Dragi gospodine, mislim da je va sistem prilino manjkav, ako mogu o njemu suditi po slaboumnosti vaih zakljuaka. Jadna glupao! U to me pokuavate uvjeriti? Ili, tonije, u to pokuavate uvjeriti samu sebe? Da ste sretni? Postoje granice autosugestije. Otvorite oi! Vi niste sretni, vi ne ivite. to vi o tome znate? To pitanje morate postaviti sebi. Kako biste vi mogli znati jeste li ili niste ivi, jeste li ili niste sretni? Vi ak ne znate ni to je srea. Da ste proveli ivot u zemaljskom raju, kao Leopoldina i ja... Ma, hajte, prestanite sebe smatrati iznimnim sluajem. Sva su djeca sretna. Nisam ba tako siguran. Sigurno je samo to da nijedno dijete nije nikad bilo tako sretno kao to su bili mala Leopoldina i mali Pretextat. Novinarka opet zabaci glavu i opet je spopadne bolni smijeh. Eto, vaa maternica opet poinje. Zaboga, to sam to tako smijeno rekao? Oprostite, molim vas, kriva su ta imena... osobito vae! Pa to? Imate li to prigovoriti mom imenu? Prigovoriti, ne. Ali zvati se Pretextat! ovjek bi se zakleo da je to neka ala. Pitam se to se moglo zbivati u glavi vaih roditelja onoga dana kad su odluili nazvati vas tako. Zabranjujem vam da sudite o mojim roditeljima. I, iskreno govorei, ne vidim to je tako smijeno u imenu Pretextat. To je kransko ime. Zaista? U tom sluaju, jo je smjenije.. Ne rugajte se vjeri, vi svetogrdna enska glavo! Roen sam 24. veljae, na dan svetog Pretextata; moj otac i moja majka, u nedostatku nadahnua, priklonili su se odluci kalendara. Oh, nebesa! Dakle, da ste se rodili na Pokladni utorak, nazvali bi vas Pokladni Utorak, ili samo Pokladni? Prestanite huliti, prostakuo! Znajte, neznalico, da je sveti Pretextat bio nadbiskup Rouena u VI. stoljeu, i velik prijatelj Grgura iz Toursa, koji je bio astan ovjek, za koga vi, naravno, niste nikad uli. Pretextatu imaju zahvaliti svoje

postojanje Merovinzi, jer je on vjenao Meroveha i Brunehaut, izlaui pogibli i svoj ivot. Sve to trebalo bi vas nauiti da se ne smijete tako slavnom imenu. Ne vidim zato bi zbog tih vaih povijesnih objanjenja vae ime bilo manje smijeno. to se toga tie, ni ime vae sestrine nije loe. to! Vi biste se usudili smijati imenu moje sestrine? Zabranjujem vam to! Vi ste udovite prostote i loeg ukusa! Leopoldina je najljepe, najplemenitije, najdraesnije i najganutljivije ime koje je ikad itko nosio. Ah. Savreno! Znam samo jedno ime koje dopire do glenja imenu Leopoldina: to je Adela. Gle, gle! Da. Stari Hugo imao je mnogo mana, ali jednu stvar nitko mu nee moi osporiti: bio je ovjek od ukusa. ak i kad njegovo djelo pokazuje nedostatke koji su posljedica neiskrenosti, ono je lijepo i velianstveno. A svojim je dvjema kerima dao najdivnija imena. U usporedbi s imenima Adela i Leopoldina, sva su enska imena jadna. To je pitanje ukusa. Ma nije, budalo! Koga briga za ukus ljudi poput vas, za ukus puka, oloa, prosjenog, obinog svijeta? Vaan je samo ukus genija, kao to smo Victor Hugo i ja. Osim toga, Adela i Leopoldina su kranska imena. Pa to? Vidim da gospoica pripada onoj svjetini novoga stila koja voli poganska imena. Vi biste mogli prozvati svoju djecu Krina, Elohim, Abdulah, ang, Empedoklo, Sitting Bull ili Ehnaton, a? Groteskno. Ja volim kranska imena. Kad ve govorimo o tome, kako vam je ime? Nina. Jadna moja mala! Kako to, jadna moja mala? Jo jedna koja se ne zove ni Adela ni Leopoldina. Svijet je nepravedan, zar ne? Hoete li uskoro prestati lupetati kojeta? Kojeta? Ama, nita nije vanije od toga. Ne zvati se Adela ili Leopoldina, to je temeljna nepravda, prvorazredna tragedija, osobito za vas koju su nakaradili tim poganskim imenom... Moram vas prekinuti: Nina je kransko ime. Sveta Nina je 14. sijenja, na dan vaeg prvog intervjua. Pitam se samo to elite dokazati jednom tako beznaajnom koincidencijom? Pa i nije tako beznaajna. Vratila sam se s odmora 14. sijenja, i upravo toga dana sam saznala za vau skoru smrt. Pa to? Mislite da to uspostavlja nekakvu vezu izmeu nas? Ne mislim ja nita, ali prije nekoliko minuta govorili ste mi prilino udne

stvari. Da, precijenio sam vas. Nakon toga ste me jako razoarali. A vae ime, to je za mene bio pravi slom. Sad vie ne predstavljate nita u mojim oima. To mi je ba drago: dakle, ivot mi je spaen.. Neivot vam je spaen, da. to ete uiniti s njim? Razne stvari: recimo, zavrit u ovaj intervju. Uzbudljivo. A ja sam vam, u svojoj dobroti, mogao osigurati velianstvenu apoteozu. Kad je ve rije o tome, kako biste izveli to ubojstvo? Ubiti njenu, poslunu djevojicu kad ste okretan sedamnaestogodinji mladi, to je lako. Ali za nepokretnog starca, ubiti mladu enu koja se opire, to bi bio pravi izazov. Ja sam, u svojoj naivnosti, vjerovao da se vi ne biste opirali. Ne bi mi nita smetalo to sam star, debeo i nepokretan da ste me vi voljeli kao to me je voljela Leopoldina, da ste bili sporazumni kao to je bila ona... Gospodine Tach, moram od vas doznati istinu: je li Leopoldina stvarno i svjesno dala svoj pristanak... Da ste je vidjeli kako mi se posluno prepustila, ne biste postavljali to pitanje. Jo bi trebalo znati zato je bila posluna: jeste li je drogirali, opinili, izgrdili, istukli? Ne, ne, ne i ne. V olio sam je, kao to je, uostalom, volim jo i danas. Bilo je to vie nego dovoljno. Ta je ljubav od one vrste kakvu ni vi ni itko drugi niste nikad doivjeli. Da ste je doivjeli, ne biste mi postavljali ta glupa pitanja. Gospodine Tach, zar ne moete zamisliti drugaiju verziju te prie? V oljeli ste se, to je jasno. Ali to ne znai da je Leopoldina eljela umrijeti. Ako se prepustila, uinila je to moda samo iz ljubavi prema vama, a ne zato to je eljela umrijeti. To je isto. Nije to isto. Ona vas je moda toliko voljela da vas nije htjela naljutiti svojim opiranjem. Naljutiti me! Oboavam taj rjenik prizora iz branog ivota kojim se sluite da biste izrazili jedan tako metafiziki trenutak. Metafiziki za vas, ali moda ne i za nju? Taj trenutak koji ste vi proivjeli u zanosu, u ekstazi, ona je moda proivjela s osjeajem mirenja sa sudbinom? Sluajte, ja bih to valjda morao znati bolje od vas, zar ne? Sad je na meni red da vam odgovorim kako nita nije manje sigurno. Dosta tog sranja! Jeste li pisac vi ili ja? Vi, i upravo zato mi je prilino teko povjerovati vam. A kad bih vam sve to ispriao usmeno, povjerovali biste mi? Ne znam. Hajde, pokuajte! Na alost, to nije lako. Ako sam taj trenutak opisao, uinio sam to zato to je bilo nemogue izrei ga. Pismo poinje tamo gdje prestaje govor, i taj prijelaz iz

neizrecivog u izrecivo velika je tajna. Govor i napisano izmjenjuju se i nikad se ne poklapaju. To su krasna razmatranja, gospodine Tach, ali podsjeam vas da je rije o ubojstvu, a ne o knjievnosti. Postoji li tu neka razlika? Ona ista razlika koja postoji izmeu porotnikog suda i Francuske akademije, pretpostavljam. Nema nikakve razlike izmeu porotnikog suda i Francuske akademije. Zanimljivo, ali opet se udaljavate od teme, dragi moj gospodine! U pravu ste. Ali ispriati to! Je li vam jasno da nikad u ivotu nisam o tome govorio? Sve treba jednom poeti. Bilo je to 13. kolovoza 1925. Eto, to je ve izvrstan poetak. Bio je Leopoldinin roendan. Kakva zgodna koincidencija! Hoete li umuknuti? Zar ne vidite da se muim, da ne nalazim rijei? Vidim, i jako mi je drago. Lake mi je pri pomisli da vas, nakon ezdeset est godina, sjeanje na va zloin napokon mui. Vi ste sitna i osvetnika dua, kao i sve enske. Bili ste u pravu kad ste rekli da Higijena ubojice ima samo dva enska lika: to su moja baka i moja tetka. Leopoldina nije bila enski lik, ona je bila ona je zauvijek ostala dijete, udesno bie, onkraj spolova. Ali ne i onkraj seksa, prema onome to sam mogla shvatiti itajui vau knjigu. Samo smo mi znali da nije potrebno biti spolno zreo da bi se vodila ljubav, naprotiv: pubertet sve pokvari. On oslabljuje ulnost i sposobnost zanosa, preputanja. Nitko ne vodi tako dobro ljubav kao djeca. Lagali ste, dakle, kad ste rekli da ste djevac? Ne. U uobiajenom rjeniku muko razdjevienje mogue je tek nakon puberteta. A ja nisam nikad vodio ljubav nakon puberteta. Vidim da se opet igrate rijeima. Uope se ne igram, nego vi ne znate nita o tome. Ali volio bih da me prestanete stalno prekidati. Vi ste prekinuli jedan ivot; otrpite onda da netko prekida vae logoreje. Ma nemojte mi rei, moje logoreje vam i te kako odgovaraju. One vam olakavaju posao. To je donekle istina. Dakle, ponite, oekujem logoreju o 13. kolovoza 1925. Dakle, 13. kolovoza 1925: bijae to najljepi dan na svijetu. Usuujem se nadati da je svako ljudsko bie imalo u svom ivotu jedan 13. kolovoza 1925. jer, vie od obinog datuma, taj je dan bio svetinja. Najljepi dan najljepeg ljeta,

mlak i vjetrovit, zrak bijae lagan pod tekim stablima. Leopoldina i ja zapoeli smo taj dan oko jedan sat ujutro, nakon naeg ritualnog sna koji je trajao oko sat i pol. Moglo bi se pomisliti da smo uz takav ispored sati bili stalno iscrpljeni, ali to se nikad nije dogodilo, toliko smo poudno uivali u naem Edenu da nam je esto bilo teko zaspati. Tek s osamnaest godina, nakon poara dvorca, poeo sam spavati osam sati na dan: previe sretna ili previe nesretna bia ne mogu biti tako dugo odsutna. Leopoldina i ja nismo nita tako voljeli kao probuditi se. Ljeti je to bilo jo bolje, jer smo provodili noi vani i spavali usred ume, umotani u pokriva od bisernobijelog damasta koji sam ukrao u dvorcu. Tko bi se probudio prvi, promatrao je onog drugog i taj pogled bio je dovoljan da ga vrati iz sna. Tog 13. kolovoza 1925. ja sam se probudio prvi, oko jedan sat, a ona mi se ubrzo pridruila. Imali smo toliko vremena da radimo sve ono na to poziva lijepa no, sve ono to nas je, usred damasta sve manje bisernobijelog a sve vie boje opalog lia, uzdizalo do dostojanstva Demetrinih prvosveenika, hijerofanata volio sam nazivati Leopoldinu hijerofantkinjom, bio sam ve toliko obrazovan, toliko produhovljen, ali ponovno se udaljujem... Da. Dakle, 13. kolovoza 1925, rekao sam. No posve mirna i mrana, neobino blaga. Bio je Leopoldinin roendan, ali to za nas nije nita znailo: ve tri godine vrijeme nas se vie nije ticalo. Nismo se vie promijenili ni za jedan atom, samo smo se izvanredno istegnuli, a da to zabavno istezanje nije promijenilo nau tjelesnu grau, djetinju, bez istaknutih oblika, bez mirisa. Zato joj tog jutra nisam estitao roendan. Mislim da sam uinio neto mnogo bolje, da sam dao ljetnu lekciju samom ljetu. Bilo je to posljednji put u ivotu da sam vodio ljubav. Nisam to znao, ali uma je jamano znala, jer je bila tiha poput kakve stare voajerke. Tek kad je sunce izalo iznad brda, poeo je puhati vjetar rastjerujui none oblake i otkrivajui nebo, ija je istoa bila gotovo jednaka naoj. Kakav divan lirski stil! Prestanite me prekidati. Gdje sam ono stao? Na danu 13. kolovoza 1925, izlazak sunca, post coitum. Hvala, gospoice zapisniarko! Nema na emu, gospodine ubojico. Vie volim svoj naziv od vaega. A ja vie volim svoj naziv od Leopoldinina. Da ste je samo vidjeli tog jutra! Bilo je to najljepe stvorenje na svijetu, golema infantkinja, bijela i glatka, tamne kose i tamnih oiju. Ljeti smo, osim za onih vrlo rijetkih trenutaka kad smo odlazili u dvorac, ivjeli goli imanje je bilo tako veliko da nikad nismo nikoga viali. I najvei smo dio naih dana provodili u jezerima, kojima sam ja pripisivao amnionska svojstva, to vjerojatno i nije bilo tako besmisleno, s obzirom na rezultate. Ali, zar je vaan uzrok? Vano je samo to udo obnavljano svakoga dana udo zauvijek zaustavljenog vremena, barem smo tako mi vjerovali. Tog 13. kolovoza 1925. imali smo sve razloge da u to

vjerujemo promatrajui zapanjeno jedno drugo. Tog jutra, kao i svakog jutra, bez oklijevanja sam zaronio u jezero i smijao se Leopoldini, kojoj je uvijek trebala itava vjenost da ue u ledenu vodu. To ruganje bilo je jo jedan obred u kojem sam uivao, jer moja sestrina nije nikad bila tako ljupka kao onda dok sam je gledao kako stoji s jednom nogom u jezeru, blijeda, smijui se od hladnoe i uvjeravajui me da nee nikad uspjeti ui, a zatim polako iri svoje duge blijede udove da mi se pridrui, kao u usporenu filmu, drhtavi takar, pomodrjelih usana. Velike oi bile su joj ispunjene strahom a strah joj je tako dobro pristajao dok je mucala kako je to strano... Kakav ste vi uasan sadist! Vi se nimalo ne razumijete u to. Da imate imalo pojma o uitku, znali biste da su strah i bol, a osobito srsi, najbolja predigra. Kad je potpuno uronila u vodu, kao ja, hladnoa je prepustila mjesto osjeaju lakoe, onoj tako zavodljivoj slasti ivota u vodi. Tog jutra, kao i svakog ljetnog jutra, ostali smo u vodi satima, ponekad uranjajui udvoje u dubine jezera, otvorenih oiju, gledajui naa tijela kako postaju zelenkasta od vodenih odsjaja, ponekad plivajui na povrini, natjeui se u brzini, ponekad brkajui se, objeeni o grane vrba i govorei kao to govore djeca, ali s mnogo boljim poznavanjem djetinjstva, ponekad plivajui na leima sate i sate, upijajui oima nebo, u savrenoj tiini ledene vode. Kad bi nam hladnoa prodrla do sri kostiju, popeli bismo se na veliko kamenje stoje izranjalo iz vode i ostajali bismo na suncu da se osuimo. Vjetar je tog 13. kolovoza bio osobito ugodan i osuio nas je vrlo brzo. Leopoldina je prva ponovno ula u vodu i uhvatila se za otoi na kojem sam se ja jo grijao. Sad je bio red na njoj da se meni naruga. Vidim je kao da je to bilo juer, s laktovima na kamenu i bradom na prekrienim zglavcima ruku, drska pogleda i duge kose, koja je u vodi slijedila valovito gibanje njezinih jedva vidljivih nogu, ija je bjelina daleko pod povrinom pomalo izazivala strah. Bili smo tako sretni, tako nestvarni, tako zaljubljeni, tako lijepi, i to posljednji put! Bez tualjki, molim vas. To to je to bilo posljednji put, vaa je krivnja. Pa to? Zbog ega bi to bilo manje tuno? To je samo jo tunije, naprotiv, ali kako ste za to odgovorni vi, nemate pravo aliti se. Pravo? Ono nema nikakve veze s tim. Ba me briga za pravo, i kakav god bio moj udio odgovornosti u tome, mislim da me treba aliti. Uostalom, moj udio odgovornosti bio je gotovo nikakav. Ah, je li? Zar ju je moda zadavio vjetar? Zadavio sam je ja, ali to nije bila moja krivnja. Hoete rei da ste je zadavili u trenutku rastresenosti? Ne, glupao, hou rei da je to bila krivnja prirode, ivota, hormona i svih tih prljavtina. Pustite me da ispriam svoju priu, i pustite me da budem elegian. Govorio sam vam, dakle, o bjelini Leopoldininih nogu, toj tajanstvenoj bjelini, osobito kad bi se nazirala pod zelenkastom tamom vode. Da bi ostala u ravnotei u

vodoravnom poloaju, moja je sestrina polako mahala svojim dugim nogama, koje sam vidio kako se naizmjence podiu prema povrini stopalo nije imalo vremena da izroni, noga se ve opet sputala i tonula u nitavilo prije nego to bi prepustila mjesto bjelini druge noge, i tako redom. Tog 13. kolovoza 1925, leei na kamenom otoiu, nisam se mogao nagledati tog draesnog prizora. Ne znam koliko je potrajao taj trenutak. Prekinula ga je jedna neobina pojedinost ija me grubost jo uvijek okira: balet Leopoldininih nogu podigao je iz dubina jezera tanku nit crvene tekuine, nekako osobito gustu, sudei po tome to se nije mogla pomijeati sa istom vodom. Ukratko, krvi. Kako ste grubi! Vaa sestrina dobila je naprosto svoju prvu menstruaciju. Gnusni ste. Nema u tome nieg gnusnog, to je normalno. Upravo tako. Eto jednog stava koji nije slian vama, gospodine Tach. Vi, estoki neprijatelj licemjerja, krvoloni branitelj neuglaenog, sirovog govora, odjednom ste uvrijeeni poput nekog junaka Oscara Wildea, koji je uo da netko kae bobu bob, a popu pop. Bili ste ludo zaljubljeni, ali ta ljubav nije izdvajala Leopoldinu iz ljudskog roda. Jest. Recite mi da upravo sanjam: vi, sarkastini genij, selinovsko pero, cinini vivisektor, metafiziar poruge, vi izgovarate budalatine dostojne nekog razbaruenog pubertetlije? Umuknite, ruiteljice svetinja! To nisu budalatine. Ma nemojte? Ljubavi malih posjednika, djeak zaljubljen u svoju plemenitu sestrinu, romantina oklada protiv vremena, prozirna jezera u umi iz legendi ako to nisu budalatine, onda nita na ovom svijetu nije budalasto. Da ste me pustili da ispriam nastavak, shvatili biste da to zaista nije glupa pria. Pokuajte me onda uvjeriti u to. To nee biti lako, jer me je ovo to ste mi dosad ispriali zaprepastilo. Taj djeak koji nije u stanju prihvatiti da je njegova sestrina dobila prvu menstruaciju, pa to je groteskno. To zaudara po vegetarijanskom lirizmu. Nastavak nije vegetarijanski, ali potreban mi je barem minimum tiine da bih ga mogao ispriati. Nita vam ne obeavam; teko je sluati vas a da ovjek ne reagira. Priekajte barem da dovrim, pa onda reagirajte! Uh, k vragu, gdje sam ono stao? Zbog vas sam izgubio nit prie. Stigli ste do krvi u vodi. Nebesa, to je tono! Zamislite moj ok: grubi upad te crvene i tople boje u sredite one bljedoe ledena voda, klorofilno crnilo jezera, bjelina

Leopoldininih ramena, njezine usne modre poput ivina sulfata, a zatim osobito njezine noge, ija su jedva zamjetna pojavljivanja svojom neizmjernom sporou podsjeala na daak sjevernog vjetra. Ne, bilo je nedopustivo da izmeu tih nogu moe postojati izvor onog odvratnog izljeva. Odvratnog! Odvratnog, ostajem pri tome. Odvratnog po onome to je bio, i jo vie po onome to je znaio uasno posveenje, prijelaz iz mitskog ivota u hormonalni ivot, prijelaz iz vjenog ivota u cikliki ivot. ovjek mora biti vegetarijanac da bi se zadovoljio ciklikom vjenou. Po mom miljenju, to su proturjeni, nespojivi izrazi. Za Leopoldinu i mene vjenost se mogla shvatiti samo u prvom licu jedne jedinstvene jednine, jer je obuhvaala nas oboje. Ciklika vjenost pak upuuje na to da trei dolaze zamijeniti ivote drugih i trebalo bi se zadovoljiti tim izvlatenjem, trebalo bi se radovati tom procesu nasilnog prisvajanja! Prema onima koji prihvaaju tu nesretnu komediju osjeam samo prezir: ne prezirem ih toliko zbog njihove janjee sposobnosti da se pomire sa sudbinom, koliko zbog aneminosti njihove ljubavi. Jer, da su bili sposobni za pravu ljubav, ne bi se pokorili onako mlitavo, ne bi trpjeli gledati kako pate oni za koje su tvrdili da ih vole, bez sebinog kukaviluka preuzeli bi odgovornost i uinili sve da ih potede tako poniavajue sudbine. Ta nit krvi u vodi jezera znaila je kraj Leopoldinine vjenosti. A ja sam, budui da sam je duboko volio, odluio vratiti je toj vjenosti bez odlaganja. Poinjem vas shvaati. Niste ba brzi. Poinjem shvaati koliko ste bolesni. to ete onda rei o nastavku? S vama je uvijek sigurno ono najgore. Sa mnom ili bez mene, najgore je uvijek sigurno, ali vjerujem da sam potedio najgorega barem jednu osobu. Leopoldina je opazila moj pogled koji se zaustavio iza nje i okrenula se. Izala je iz vode najbre to je mogla, kao da je uasnuta. Popela se na kameni otoi i sjela pokraj mene. Podrijetlo one niti krvi nije vie ostavljalo nikakve sumnje. Moja sestrina bila je preplaena i ja sam je shvaao. U protekle tri godine nikad nismo spominjali tu mogunost. Postojala je neka vrsta preutnog sporazuma o tome kako se treba ponaati u takvu sluaju sluaju toliko neprihvatljivom da smo, kako bismo sauvali zapanjenost, vie voljeli drati se preutnog sporazuma. Upravo sam se toga bojala. Leopoldina nije od vas nita traila, a vi ste je ubili u ime nekakvog preutnog sporazuma proizalog iz nezdravih tmina vae, samo vae mate. Ona me nije nita traila izrijekom, ali to nije bilo ni potrebno. Da, upravo sam to rekla. Za nekoliko trenutaka poet ete mi hvaliti vrline neizreenog. A vi, vi biste valjda htjeli propisni ugovor, potpisan pred javnim

biljenikom, a? Vie bih voljela bilo to drugo od onoga to ste uinili. Nije osobito vano to biste vi vie voljeli. Bio je vaan samo Leopoldinin spas. Bilo je vano samo vae shvaanje Leopoldinina spasa. Bilo je to i njezino shvaanje. Dokaz je tome, draga gospoice, da nismo jedno drugome nita rekli. Ja sam joj vrlo njeno poljubio oi i ona je shvatila. Izgledala je smirena, nasmijeila se. Sve se odigralo vrlo brzo. Tri minute kasnije bila je mrtva. to, zar samo tako, smjesta? To je... to je udovino. A vi biste htjeli da je to potrajalo dva sata, kao u operi? Ama, napokon, ne ubijaju se ljudi samo tako. Ma nemojte? Nisam znao da za to postoje pravila. Postoji li neka rasprava o dobrom ponaanju za ubojice? Kratak pregled pristojnih manira za rtve? Sljedei put u, obeavam, ubiti uglaenije. Sljedei put? Hvala Bogu, neete imati priliku za sljedei put. U meuvremenu, od vae mi se prie povraa. U meuvremenu? Budite moju radoznalost. Tako, dakle, tvrdili ste da je volite, a zadavili ste je a da joj niste to po posljednji put rekli. Ona je to znala. Uostalom, moja je gesta bila dokaz toga. Da je nisam toliko volio, ne bih je bio ubio. Kako moete biti sigurni da je ona to znala? Mi nismo nikad razgovarali o tome, bili smo na istoj valnoj duini. Osim toga, nismo bili brbljavi. Nego, pustite me da vam priam dalje o davljenju. Nisam nikad imao priliku govoriti o tome, ali volim na to misliti koliko sam puta, u intimi svoga sjeanja, ponovno proivio taj tako lijepi prizor! Kakva krasna razonoda! Vidjet ete da e se i vama to svidjeti. Svidjet e mi se to? Vaa sjeanja ili davljenje? Ljubav. Ama, pustite me da priam, molim vas! Kad ba hoete. Bili smo, dakle, na onom kamenom otoiu, usred jezera. Od onog trenutka kad je o smrti odlueno, Raj, koji nam je maloas prvi put bio oduzet na dvije minute, ponovno nam je vraen na tri minute. Bili smo potpuno svjesni da nam ostaje jo samo sto osamdeset rajskih sekundi, trebalo je dakle obaviti stvari dobro, i obavili smo ih dobro. Oh, znam to mislite: da sva zasluga za lijepo davljenje pripada samo davitelju. To nije tono. rtva je mnogo manje pasivna nego to se misli. Jeste li vidjeli onaj vrlo loi film to ga je snimio jedan barbarin neki Japanac, ako se ne varam koji zavrava davljenjem koje traje otprilike trideset dvije minute? Da, Oshimino Carstvo ula.

 Prizor davljenja potpuno je promaen. Ja, koji se u to razumijem, mogu tvrditi da to nije tako. Kao prvo, davljenje koje traje trideset dvije minute znak je loeg ukusa! Postoji, u svim umjetnostima, neka vrsta odbijanja priznanja da su ubojstva neto to se odvija ivahno i brzo. Hitchcock je to shvatio. Osim toga, ima jo jedna stvar koju taj japanski gospodin nije shvatio: u davljenju nema nieg uspavljujueg i bolnog, naprotiv, ono je stimulativno, ono je svjee. Svjee! Kakav neoekivan pridjev! Zato ne i vitaminizirano, kad ste ve kod toga? Zaista, zato ne? ovjek se osjea preporoen kad zadavi osobu koju voli. Govorite o tome kao da ste to radili redovito? Dovoljno je da ste jednu stvar uinili samo jedanput ali temeljito da je ne prestanete ponavljati do kraja ivota. Radi toga, namee se kao imperativ da kljuni prizor bude estetski savren. Onaj japanski gospodin to vjerojatno nije znao, ili je bio strano nespretan, jer je njegovo davljenje runo, pa ak i smijeno: daviteljica izgleda kao da pumpa, a udavljeni kao da ga je zgnjeio parni valjak. Moje je davljenje bilo prava divota, vjerujte mi. U to ne sumnjam. Postavljam si ipak jedno pitanje: zato ste izabrali davljenje? S obzirom na mjesto na kojem ste bili, utapanje bi bilo loginije. To je, uostalom, objanjenje koje ste dali i roditeljima vae sestrine, kad ste im donijeli le objanjenje prilino neuvjerljivo, kad se uzmu u obzir tragovi oko vrata. Dakle, zato niste jednostavno utopili to dijete? Izvrsno pitanje. I ja sam na to pomislio, tog 13. kolovoza 1925. Razmiljao sam vrlo brzo. Rekao sam sebi da bi se to, kad bi sve Leopoldine morale umrijeti tako da se utope, pretvorilo u metodu, u zakon anra, i da bi to bilo pomalo vulgarno, a da i ne govorimo o tome da bi uspomena na starog Hugoa moda bila povrijeena tim servilnim plagijatom. Odustali ste, dakle, od davljenja da biste izbjegli knjievnu referencu? Ali izbor davljenja izlagao vas je drugim referencama. Iako je to tono, taj razlog nisam uzeo u razmatranje. Ne, ono to je najvie utjecalo na moju odluku da zadavim sestrinu bila je ljepota njezina vrata. I s obzirom na potiljak, i na grlo, bijae to divan vrat, dugaak i gibak, prekrasne linije. Kakva vitkost! Da biste uspjeli zadaviti mene, trebalo bi vam barem dva para ruku. A za vrat njean kao to je bio njezin, stisak je bio trio lak! Da nije imala lijep vrat, ne biste je zadavili? Ne znam. Moda bih to ipak uinio jer sam manuelan tip. A davljenje je najneposrednije manuelna vrsta usmrivanja to postoji. Davljenje prua rukama osjeaj neusporedive senzualne punoe. Eto vidite da ste to uinili radi svog uitka. Zato me pokuavate uvjeriti da ste je zadavili radi njezina spasa? Draga moja mala, vaa je jedina isprika da nemate pojma a teologiji. Ipak, budui da tvrdite da ste proitali sve moje knjige, morali biste to shvatiti. Napisao sam ja ijedan lijep roman koji se zove Popratna milost, a govori o ekstazi koju

nam Bog daruje za naa djela da bi ih uinio vrijednima tovanja. To je pojam koji nisam ja izmislio i koji dobro poznaju pravi mistici. Dakle, dok sam davio Leopoldinu, moj je uitak bio popratna milost uz spas moje ljubljene. Na kraju ete mi jo rei da je Higijena ubojice katoliki roman? Nije. To je pouan roman. Dovrite dakle lekciju i ispriajte mi posljednji prizor. Upravo stiem do njega. Stvari su se odvijale jednostavno poput remekdjela. Leopoldina je sjela na moja koljena, licem okrenuta meni. Imajte na umu, gospoice zapisniarko, da je to uinila sama od sebe, po vlastitoj volji. To nita ne dokazuje. Mislite da je bila iznenaena kad sam obavio ruke oko njezina vrata, i kad sam ih vrsto stegnuo? Ni najmanje. Nasmijeili smo se jedno drugome gledajui se u oi. To nije bilo razdvajanje jer smo umirali zajedno. Ja, to smo bili nas dvoje. Kako je to romantino! Zar ne? Nikad neete moi zamisliti kako je Leopoldina bila lijepa, osobito u tom trenutku. Ne smiju se daviti ljudi koji imaju vrat duboko utonuo u ramena, to nije estetski. Nasuprot tome, davljenje lijepo pristaje dugim, vitkim, gracilnim vratovima. Vaa je sestrina zacijelo bila vrlo elegantna davljenica? Prekrasna. U rukama sam osjeao krhkost njezinih hrskavica koje su polako poputale. Tko se laa hrskavice, od hrskavice e i poginuti. Debeli pisac zagleda se zaprepateno u novinarku. Jeste li shvatili to ste rekli? Rekla sam to namjerno. To je izvanredno! Vi ste vidovnjakinja. Kako nisam nikad pomislio na to? Ve smo znali da je Elzenveiverplatzov sindrom rak hrskavice zabiljeen kod ubojica, ali nedostajalo nam je objanjenje: evo ga! Onih deset robijaa iz Cayennea sigurno su stegnuli hrskavice svojih rtava. Na je Gospodin lijepo rekao: Oruje ubojica uvijek se okree protiv njih samih. Zahvaljujui vama, gospoice, napokon znam zato imam rak hrskavice! Ta rekao sam vam da je teologija znanost nad znanostima! inilo se da je romanopisac zapao u stanje intelektualne ekstaze kakvo obuzima znanstvenika koji je, nakon dvadeset godina istraivanja, napokon otkrio suvislost svoga sustava. Pogled mu je otkrivao nekakav nevidljivi apsolut, a masno se elo orosilo poput sluzokoe. Jo uvijek ekam kraj te prie, gospodine Tach. Sitna mlada ena promatrala je s gaenjem ozareno lice debelog starca. Kraj te prie, gospoice? Ali ta pria ne zavrava, ona tek poinje! Upravo sam to shvatio zahvaljujui vama. Hrskavice, zglobni spojevi u pravom smislu! Zglobni spojevi tijela, ali nadasve zglobni spojevi ove prie!

 Niste li ve poeli buncati? Buncati, da, buncati od napokon pronaene suvislosti! Zahvaljujui vama, gospoice, napokon u moi napisati nastavak, a moda i kraj tog romana. Ispod naslova Higijena ubojice stavit u podnaslov: Pria o hrskavicama. Najljepa mogua oporuka, zar ne? Ali morat u pouriti, ostaje mi vrlo malo vremena da ga napiem! Boe moj, kakva hitnja! Kakav ultimatum! to god hoete, ali prije nego to ponete pisati taj nastavak, morat ete mi ispriati kraj tog 13. kolovoza 1925. To nee biti nastavak, to e biti flash-back! Shvatite me, hrskavice su ona karika koja nedostaje, ambivalentni zglobni spojevi koji omoguuju da idete odostraga naprijed, ali i od naprijed natrag, da imate pristup cjelini vremena, vjenosti! Pitate me za kraj tog 13. kolovoza 1925? Ali taj 13. kolovoza 1925. nema kraja jer je toga dana zapoela vjenost. Tako, danas, vi mislite da je 18. sijenja 1991, mislite da je zima i da se u Zaljevu vodi rat. Obina zabluda! Kalendar se zaustavio prije ezdeset est i pol godina! Mi smo usred ljeta i ja sam lijepo dijete. To se ba ne vidi. Ne vidite vi to zato to ne gledate dovoljno intenzivno. Pogledajte samo moje ruke, moje tako lijepe, njene ruke. Moram priznati da je to istina. Vi ste debeli i bezoblini, ali sauvali ste draesne ruke, ruke paa. Zar ne? To je, naravno, znak: moje ruke su u toj prii odigrale neizmjerno vanu ulogu. Od 13. kolovoza 1925. te ruke nisu nikad prestale daviti. Zar ne vidite da i u ovom trenutku, dok vam ovo govorim, upravo davim Leopoldinu? Ne vidim. Kako da ne. Pogledajte moje ruke. Pogledajte njihove zglavke koji stiu onaj labui vrat, pogledajte prste koji trljaju hrskavice, koji prodiru u spuvasto tkivo, ono spuvasto tkivo koje e postati tekst. Gospodine Tach, uhvatila sam vas na djelu, upravo ste se posluili metaforom. To nije metafora. to je drugo tekst nego divovska verbalna hrskavica? Htjeli vi to ili ne, to je metafora. Kad biste vidjeli stvari u njihovoj cjelini, kao to ih ja vidim u ovom trenutku, shvatili biste. Metafora je izum koji omoguuje ljudima da uspostave suvislu vezu izmeu fragmenata onoga to vide. Kad ta rascjepkanost nestane, metafore nemaju vie smisla. Jadna moja mala, kako ste vi slijepi! Jednoga dana moda ete doprijeti do te cjeline i oi e vam se otvoriti, kao to se moje napokon otvaraju, nakon ezdeset est i pol godina sljepoe. Nije li vam moda potrebno sredstvo za umirenje, gospodine Tach? Izgledate mi opasno nadraeni. Imam i zato. Zaboravio sam ve da se moe biti ovako sretan. Koji razlog imate za sreu?

 Rekao sam vam: upravo davim Leopoldinu. I to vas ini sretnim? I te kako! Moja sestrina blizu je sedmom nebu. Glavu je nagnula unatrag, divna su joj usta poluotvorena, goleme oi gutaju beskraj, ako nije obratno, liceje velik osmijeh, i evo, mrtva je, ja poputam stisak, isputam njezino tijelo, koje klizi u jezero, koje okrenuto licem nagore pluta u vodi oi joj zaneseno gledaju nebo, zatim Leopoldina tone i nestaje. Hoete li je izvui iz vode? Neu odmah. Najprije razmiljam o onome to sam uinio. Zadovoljni ste sami sobom? Da. Poinjem se glasno smijati. Smijete se? Da. Pomiljam kako, obino, ubojice prolijevaju neiju krv, a ja sam, ne prolivi ni kapi krvi svoje rtve, ubio Leopoldinu da bih sprijeio njezino krvarenje, da bih je vratio njezinoj izvornoj, a ne krvavoj, besmrtnosti. Takav paradoks me nasmijava. Imate neobino poremeen smisao za humor. Zatim promatram jezero, kojem je vjetar izravnao povrinu, uklonivi i posljednje vrtloge izazvane Leopoldininim padom. I mislim kako je taj pokrov dostojan moje sestrine. Odjednom, pomiljam na utapanje u Villequieru i podsjeam sebe na pravilo koje sam si zadao: Pazi, Pretextat, samo bez zakona anra, bez plagijata! Onda uranjam u vodu, sputam se do zelenkastih dubina u kojima me eka moja sestrina, jo tako bliska meni, a ve zagonetna poput potopljenih ruevina. Njezina duga kosa lebdi joj iznad glave, a ona mi se smjeka tajanstvenim smijekom Atalante. Duga utnja. A zatim? Ah, zatim... Podiem je na povrinu i uzimam u naruje njezino lagano tijelo, gipko poput alge. Odnosim je u dvorac, gdje dolazak to dvoje ljupkih golih stvorenja ostavlja dubok dojam. Brzo primjeuju da je Leopoldina jo mnogo vie gola nego ja. Ima li to vie golo od lea? Tad poinje smijeno pokazivanje osjeaja, krici, pla, naricanje, proklinjanje sudbine i mojeg nemara, oaj prizor pun kia dostojnog nekog treerazrednog piskarala: im vie ja ne rasporeujem stvari, slike dobivaju izgled koji odaje krajnje lo ukus. Mogli biste ipak shvatiti nesreu tih ljudi, osobito roditelja rtve. Nesrea, nesrea... To mi se ini zbilja pretjeranim. Leopoldina je za njih bila samo ljupka i dekorativna ideja. Nisu je gotovo nikad ni viali. U one tri godine otkad smo tako rei izabrali umu kao boravite, nisu se mnogo brinuli. Znate, ti ljudi u dvorcu ivjeli su u svijetu vrlo konvencionalnih predodaba; sad su shvatili da je tema tog prizora le utopljenog djeteta koje donose roditeljima. Moete zamisliti naivna prisjeanja na prizore iz Shakespearea i Hugoa koja se nameu tim estitim ljudima. Ona koju su oplakivali nije bila Leopoldina de

Planeze de Saint-Sulpice, nego Leopoldina Hugo, Ofelija i sve nevine utopljenice na ovom svijetu. Za njih, hijerinfantkinja je bila apstraktan le, moglo bi se ak rei posve kulturalni fenomen i, nariui, oni su samo dokazivali duboku opismenjenost svojih osjeaja. Ne, jedina osoba koja je poznavala pravu Leopoldinu, jedina osoba koja je imala stvarnih razloga da oplakuje njezinu smrt, bio sam ja. Ali vi niste plakali. Kad bi ubojica oplakivao svoju rtvu, oitovao bi nedosljednost svojih ideja. Osim toga, ja sam bolje nego itko znao da je moja sestrina sretna, zauvijek sretna. Zbog toga sam bio spokojan i nasmijeen usred onog neobuzdanog naricanja. To su vam poslije predbacivali, pretpostavljam? Dobro pretpostavljate. Prisiljena sam zadovoljiti se pretpostavkama, s obzirom na to da va roman ne ide mnogo dalje od toga. Tono. Mogli ste se uvjeriti da je Higijena ubojice vrlo akvatino djelo. Zavriti tu knjigu poarom dvorca znailo bi naruiti savrenu vodenu strukturu. Razdrauju me umjetnici koji nikad ne proputaju povezati kao par vodu i vatru: tako banalni dualizam granii s patologijom! Ne pokuavajte me vui za nos. Jasno je da vas ta metafizika razmatranja nisu natjerala da napreac prekinete svoje pripovijedanje. Sami ste mi maloprije rekli da vam je pero zaustavio nekakav tajanstveni uzrok. Ukratko u ponoviti vae zavrne stranice: ostavljate Leopoldinin le u naruju ucviljenih roditelja, poto ste im naveli tako openita objanjenja da su bila gotovo cinina. Posljednja reenica romana glasi: I popeo sam se u svoju sobu. To nije loe, kao kraj. Recimo da nije, ali shvatite da itateljeva glad ostaje neutaena. To nije loe, kao reakcija. Za metaforiko itanje, to je tono. Ali ne i za krvolono itanje kakvo vi preporuujete. Draga gospoice, vi istodobno imate i nemate pravo. Imate pravo, razlog koji me prisilio da ostavim taj roman nedovrenim zaista je tajanstven. Ipak, grijeite, jer biste, kao dobra novinarka, htjeli da nastavim pripovijedati na linearan nain. Vjerujte mi, to bi bilo gnusno, jer ono to je slijedilo nakon tog 13. kolovoza bilo je, sve do danas, samo odvratno i groteskno propadanje. Od 14. kolovoza, ono mravo, i u jelu i piu vie nego umjereno dijete kakvo sam bio, postalo je prava izjelica. Je li tome bila razlog praznina koju je za sobom ostavila Leopoldinina smrt? Neprestano sam osjeao glad za onom odvratnom hranom ta mi je sklonost ostala. Za est mjeseci utrostruio sam svoju teinu, postao sam grozan pubertetlija, izgubio sam svu kosu, sve sam izgubio. Govorio sam vam o konvencionalnim predodbama ivota prema kojima se ravnala moja obitelj: u skladu s tim predodbama, nakon smrti nekog dragog bia njegovi najblii moraju

postiti i mravjeti. I tako su svi u dvorcu postili i mravjeli, dok sam se ja, jedini od svog skandaloznog soja, prederavao i naoigled debljao. Sjeam se, prilino veselo, naih objeda koji su isticali tu opreku: moji djed i baka, moji ujak i ujna jedva bi zamrljali tanjure i uasnuto me gledali kako praznim pladnjeve i derem kao prostak. Uz sumnjive modrice koje su vidjeli oko Leopoldinina vrata, ta bulimija potaknula ih je da ponu izvoditi zakljuke. Vie nisu razgovarali sa mnom, osjeao sam kako me obavijaju sumnjom punom mrnje. I to utemeljenom. Shvatite da sam se htio osloboditi te atmosfere koja me je malo-pomalo prestala zabavljati. I shvatite da sam se opirao tome da unitim mitski sjaj svog velianstvenog romana tim jadnim epilogom. Niste dakle imali pravo to ste eljeli nastavak prema svim pravilima, a ipak ste i imali pravo, jer taje pria traila pravi kraj ali taj kraj nisam mogao znati sve do danas, jer ste mi ga donijeli vi. Ja sam vam donijela kraj romana? Upravo u ovom trenutku. Ako ste me htjeli dovesti u nepriliku, uspjeli ste, ali voljela bih uti i objanjenje. Dali ste mi ve iznimno vaan podatak o kraju svojom primjedbom o hrskavici. Nadam se da nemate namjeru pokvariti taj lijepi roman nakalemljujui na njega to buncanje o hrskavici kojim ste me maloprije gnjavili. Zato ne? To je sjajno otkrie. Ne bih sama sebi oprostila da sam vas navela na tako lo kraj. Onda je bolje da ostavite roman nedovren. To u procijeniti ja. A vi ete mi dati neto drugo. to to? To ete mi rei vi, drago dijete! Prijeimo na rasplet, hoete li? ekali smo propisano vrijeme. Kakav rasplet? Ne izigravajte nevinace! Hoete li mi napokon rei tko ste vi? Kakva vas tajanstvena veza povezuje sa mnom? Nikakva. Niste li moda vi posljednja preivjela iz roda de Planeze de SaintSulpice? Vi dobro znate da se ta loza ugasila bez potomstva a u tome ima i vae zasluge, zar ne? Imate li moda nekog dalekog roaka Tacha? Isto tako dobro znate da ste vi posljednji potomak Tachovih. Unuka ste kunog uitelja? Ma nisam! to e vam sve pasti na pamet? Tko je onda bio va predak? Upravitelj ili majordomus dvorca? Vrtlar? Neka sobarica? Kuharica?

 Prestanite buncati, gospodine Tach; ja nemam nikakve veze, ni ove ni one vrste, s vaom obitelji, s vaim dvorcem, s vaim selom ni s vaom prolou. To ne mogu vjerovati. Zato? Ne biste si dali toliko truda da istraujete o meni kad vas neka nejasna veza ne bi vezala sa mnom. Uhvatila sam vas na djelu upravo pokazujete znakove profesionalne deformacije, dragi gospodine! Kao opsesivni pisac, ne moete podnijeti pomisao da ne postoji nikakva tajanstvena veza izmeu vaih likova. Pravi romanopisci su rodoslovci koji to ne znaju. ao mi je to u vas razoarati: ja sam za vas strana osoba. Sigurno se varate. Moda ni sami ne poznajete obiteljsku, povijesnu, zemljopisnu ili genetsku vezu koja nas spaja, ali nema nikakve sumnje da ta veza postoji. Da vidimo... Nije li se koji od vaih predaka utopio? Nije li bilo sluajeva davljenja meu vaim pobonim roacima? Prestanite buncati, gospodine Tach. Uzalud biste traili slinosti izmeu naa dva sluaja pod pretpostavkom da te slinosti imaju bilo kakvo znaenje. Meutim, ini mi se znakovitom ta vaa potreba da utvrdite neku slinost. Znakovitom za to? To je pravo pitanje, ali ono se postavlja vama. Shvatio sam, opet u ja morati sve uiniti. U stvari, teoretiari novog romana bili su velike aljivine: istina je da se u stvaranju nije nita promijenilo. Suoen s bezoblinim i besmislenim svemirom, pisac je prisiljen igrati se demijurga. Bez onog divnog reda koji unosi njegovo pero, svijet ne bi nikad bio sposoban dati obrise stvarima, a pripovijesti ljudi uvijek bi zjapile irom otvorene, poput onih udnovatih panjolskih krmi u koje sami morate donijeti sve ono to ete jesti i piti. I, u skladu s tom vietisuljetnom tradicijom, evo gdje me vi preklinjete da glumim aptaa, da sastavljam va tekst, da stavljam interpunkcije u vae odgovore. Pa, hajte, apite! Samo to i radim, dijete moje! Zar ne vidite da i ja preklinjem vas? Pomozite mi da dam neki smisao toj prii, i ne budite tako licemjerni da mi kaete kako nam ne treba smisao: treba nam vie od svega drugog. Shvatite! Ve ezdeset est godina ekam da sretnem osobu poput vas i zato, ne pokuavajte me uvjeriti da vas je puki sluaj doveo k meni. Ne poriite da postoji neki neobini zajedniki nazivnik koji je morao dovesti do ovog susreta. Posljednji put ponavljam svoje pitanje kaem zaista posljednji put, jer strpljenje nije moja jaa strana preklinjem vas, kaite mi istinu: tko ste vi? alim, gospodine Tach. to znai to vae alim? Nemate mi nita drugo odgovoriti? Imam, ali jeste li vi u stanju uti taj odgovor? Miliji mi je i najgori odgovor od nikakvog odgovora.

 Upravo tako. Moj je odgovor da nema odgovora. Budite jasniji, molim vas! Pitate me tko sam. Ali vi to ve znate, ne zato to sam vam ja rekla nego zato to ste to vi sami rekli. Jeste li ve zaboravili? Maloprije, od stotinjak uvreda kojima ste me obasuli, jedna je bila tona. Hajde recite, nestrpljivo ekam. Gospodine Tach, ja sam jedna mala prljava gadura koja kopa po govnima. O meni se nema to drugo rei, vjerujte mi. Strano mi je ao. Budite sigurni da bih voljela da vam mogu dati drugi odgovor, ali vi ste traili istinu, a to je moja jedina istina. Nikad vam neu povjerovati. Grijeite. O svom ivotu i svom rodoslovlju mogla bih vam rei samo banalnosti. Da nisam bila novinarka, ne bih nikad ni pokuala upoznati vas. Uzalud vam je tragati, uvijek ete doi do istog zakljuka: ja sam mala prljava gadura koja kopa po govnima. Ne znam jeste li posve svjesni svih strahota koje u sebi nosi taj odgovor? Svjesna sam, na alost. Ne, vi toga niste svjesni, ili bar ne dovoljno. Dopustite mi da vam predoim te strahote; zamislite jednog starca na samrti, potpuno samog i bez nade. Zamislite da mu, nakon ezdeset est godina iekivanja, dolazi jedna mlada osoba i odjednom vraa nadu da e mu oiviti izgubljenu prolost. Postoje dvije mogunosti: ili je ta osoba arkaneo koji je na neki tajanstveni nain blizak starcu, i to je onda apoteoza; ili je ta osoba netko tko mu je potpuno stran i tko dolazi potaknut najnezdravijom znatieljom, a u tom sluaju, dopustite mi da vam kaem, to je odvratno: jer to znai ne samo oskvrnuti grob i zloupotrijebiti povjerenje, nego i oduzeti jednom starcu na samrti njegovo najdragocjenije blago zabljesnuvi ga obeanjem neke udesne nagrade, a onda mu, umjesto toga, dati veliku hrpu govana. Kad ste doli ovamo, nali ste starca koji umire meu svojim lijepim uspomenama i koji se pomirio s tim da vie nema sadanjosti. Kad odete odavde, ostavit ete starca koji umire usred trulei svojih uspomena, i koji je oajan to vie nema sadanjosti. Da ste imali malo srca ili pristojnosti, lagali biste mi, izmislili biste neku vezu izmeu nas. Sad je kasno, zato, ako imate malo srca ili pristojnosti, dokrajite me, prekinite ovo moje gaenje, jer ova patnja postaje nepodnoljiva. Pretjerujete. Ne vidim ime sam to mogla toliko pokvariti vae uspomene. Mom romanu trebao je kraj. Svojim smicalicama naveli ste me da povjerujem kako mi vi donosite taj kraj. Nisam se vie usuivao nadati se tome, vraao sam se u ivot nakon beskrajno dugog zimskog sna i onda, bez stida, vi mi pokazujete svoje prazne ruke, niste mi donijeli nita drugo do iluzornog povratka u ivot. U mojoj dobi, takve se stvari vie ne mogu podnijeti. Bez vas, umro bih ostavljajui jedan nedovren roman. Zbog vas, i sama e moja smrt biti nedovrena.

 Prekinite s tim stilskim figurama, molim vas! Zaista je rije o stilskim figurama! Zar ste zaboravili da ste me liili moje supstancije? Rei u vam neto, gospoice: ubojica nisam ja, ubojica ste vi! Molim? Vrlo dobro ste me uli. Ubojica ste vi, a ubili ste dvije osobe. Dok je god Leopoldina ivjela u mom sjeanju, njezina je smrt bila apstrakcija. Ali vi ste ubili njezinu uspomenu, upavi ovamo u svom lovu na senzacije, a ubivi tu uspomenu, ubili ste ono to je jo ostalo od mene. Sofizam. Znali biste da to nije sofizam kad biste bar malo poznavali ljubav. Ali kako bi jedna mala prljava govnarka mogla shvatiti to je to ljubav? Vi ste osoba kojoj je ljubav posve strana i daleka, dalja nego ikome koga sam ikad sreo. Ako je ljubav to to vi kaete, lake mi je kad znam da mi je strana. Oito, nisam vas nita nauio. Pitam se zaista to biste me vi mogli nauiti osim daviti ljude? Htio sam vas nauiti da sam, zadavivi je, potedio Leopoldinu jedine prave smrti, a to je zaborav. Vi me promatrate kao ubojicu, a ja sam jedno od vrlo rijetkih ljudskih bia koja nisu nikoga ubila. Pogledajte oko sebe, i pogledajte sami sebe: svijet je pun ubojica, to jest ljudi koji sebi doputaju da zaborave one za koje su tvrdili da ih vole. Zaboraviti nekoga: jeste li ikad pomislili to to znai? Zaborav je nepregledan ocean po kojem plovi samo jedan brod, a to je sjeanje. Za golemu veinu ljudi, taj brod se svodi na bijedan amac koji i pri najmanjoj nepogodi proputa vodu, i iji kapetan, osoba bez skrupula, misli samo na to kako da neto utedi. Znate li to znai ta sramna rije? To znai svaki dan rtvovati one lanove posade za koje se dri da su suvini. A znate li koji se smatraju suvinima? Pokvarenjaci, dosadnjakovii, glupani? Ne, u more bacaju one koji im vie nisu potrebni one koji su svoje ve odsluili. Oni su nam dali najbolji dio sebe, dakle, to bi nam jo mogli dati? Hajde, bez milosti, oistimo kuu, i hop! Bace ih preko ograde i ocean ih proguta, nesmiljen i neutaiv. Eto, tako se, draga gospoice, posve nekanjeno izvode najbanalnija ubojstva. Ja nisam nikad odobravao to uasno ubijanje, a u ime te nevinosti vi me danas optuujete, u skladu s onim to ljudi nazivaju pravdom, a to je neka vrsta upute za prokazivanje. Tko vam govori o prokazivanju? Nemam namjeru prokazati vas. Zaista? Onda ste jo gori nego to sam mislio. Obino su oni koji ruju po govnima toliko pristojni da izmisle neki razlog. A vi rujete po govnima tek tako, uivajui jedino u tome da zasmrdite zrak. Kad odete odavde, protrljat ete ruke i pomisliti kako niste izgubili dan jer ste uprljali neiji svijet. Zaista se bavite lijepim poslom, gospoice! Ako vas dobro razumijem, vi biste vie voljeli da vas povlaim po sudovima? Svakako. Jeste li pomislili kakva e biti moja agonija ako me ne prijavite, ako me ostavite samog i praznog u ovom stanu, nakon svega onoga to ste mi

uinili? Naprotiv, kad biste me odvukli pred lice pravde, to bi me zabavljalo. ao mi je, gospodine Tach, ali morat ete se sami prijaviti; ja se ne bavim takvim stvarima. Vi ste iznad takvih stvari, zar ne? Vi pripadate onom najgorem soju, onom koji radije kalja nego rui. Moete li mi objasniti to se dogaalo u vaoj glavi onoga dana kad ste odluili doi da me muite? Kojem ste to gnusnom nagonu podlegli? Znate vi to od poetka, dragi gospodine: zar ste zaboravili ulog nae oklade? Htjela sam vas vidjeti kako puzite preda mnom. Nakon ovoga to ste mi rekli, elim to jo vie. Puzite, dakle, jer ste izgubili! Izgubio sam, to je tono, ali milija mi je moja sudbina od vae. To bolje za vas. Puzite! eli li me to vaa enska tatina vidjeti kako puzim? Moja elja za osvetom. Puzite! Niste dakle nita shvatili. Moji kriteriji nee nikad biti jednaki vaima, a shvatila sam sve vrlo dobro. Ja promatram ivot kao najdragocjenije dobro, nikakvi vai govori nee u tome nita promijeniti. Bez vas, Leopoldina bi ivjela, sa svim onim strahotama koje donosi ivot, ali i sa svim ljepotama koje on u sebi nosi. Tome nemam to dodati. Puzite! Nakon svega, ne ljutim se ipak na vas. Jo bi samo to trebalo. Puzite! Vi ivite u svijetu potpuno drukijem od mojega. Normalno je da ne moete nita shvatiti. Vae razumijevanje me je zaista ganulo. Puzite! U stvari, ja sam mnogo tolerantniji od vas: ja mogu prihvatiti da vi ivite prema drugim kriterijima. Vi ne moete. Za vas postoji samo jedan nain vienja stvari. Vi imate skuen duh. Gospodine Tach, budite sigurni da me vaa egzistencijalistika razmatranja ne zanimaju. Nalaem vam da puzite, i toka. U redu. A kako biste htjeli da puzim? Zar ste zaboravili da sam nepokretan? To je tono. Pomoi u vam. Novinarka ustane, uhvati debeljka ispod pazuha i jedva ga baci na tepih, s licem okrenutim podu. U pomo! Pomozite mi! Ali, u tom poloaju, lijepi romanopiscev glas bio je priguen i nitko ga nije mogao uti, osim mlade ene. Puzite! Ne smijem leati na trbuhu. Lijenik mi je to zabranio. Puzite! Sranje! Mogu se svaki as uguiti.

 Tako ete barem znati to je guenje, na koje ste vi osudili jednu djevojicu. Puzite! Bilo je to za njezin spas. A ja vas izlaem opasnosti da se uguite za svoj spas. Vi ste odvratan starac kojeg elim spasiti od propadanja. To je dakle isto. Puzite! Ali ja sam ve propao! ezdeset pet i pol godina nisam radio nita drugo nego propadao. U tom sluaju, elim vas vidjeti kako jo vie propadate. Hajde, propadajte! Ne moete tako rei, to je defektivan glagol. Kad biste samo znali koliko mi se za to fuka. Ali, ako vas smeta taj defektivni glagol, znam jedan drugi koji nije defektivan: puzite! To je strano, guim se, crknut u! Gle, gle! Mislila sam da vi smrt smatrate dobroinstvom. Ona to i jest, ali ne elim umrijeti odmah. Ma nemojte. emu odgaati tako sretan dogaaj? Zato to sam upravo neto shvatio, i elim vam to rei prije nego to umrem. U redu. Pristajem okrenuti vas na lea, ali samo pod jednim uvjetom: morate prvo puziti preda mnom. Obeavam da u pokuati. Ne traim od vas da pokuate, nalaem vam da puzite. Ako ne uspijete, ostavit u vas da krepate. U redu, evo puzim. I debela, oznojena tjelesina odvue se dva metra po tepihu, daui poput lokomotive. Uivate u tome, a? Da, uivam. A uivam jo vie kad pomislim da nekoga osveujem. Kroz vae raskvaeno tijelo ini mi se da vidim kako se ocrtava jedan njean lik kojem vaa muka donosi olakanje. Smijeno kao u teatru. Niste zadovoljni? Hoete jo puziti? Uvjeravam vas da je krajnje vrijeme da me okrenete. Svaki as bih mogao ispustiti duu, ako je imam. Iznenaujete me. Zar umrijeti da bi se umrlo, zar jedno lijepo ubojstvo nije bolje od polaganog umiranja od raka? Vi to nazivate lijepim ubojstvom? U oima ubojice, umorstvo je uvijek lijepo. rtva uvijek nalazi prigovore. Jeste li vi u stanju, u ovom trenutku, zanimati se za umjetniku vrijednost svoje smrti? Priznajte da niste. Priznajem da nisam. Okrenite me, smilujte se! Novinarka uhvati tjelesinu za bok i pazuho i okrene je na lea, ispustivi krik

od napora. Debeli pisac je grevito disao. Trebalo je nekoliko minuta da mu se preplaeno lice opet smiri. to ste to, dakle, maloprije otkrili, i to ste mi toliko eljeli priopiti? Htio sam vam rei da je to gadan trenutak. I to jo? Zar vam to nije dovoljno? Kako? To je sve to mi imate rei? Trebale su vam dakle osamdeset tri godine da biste saznali ono to svatko zna od roenja? Pa, dobro, ja to nisam znao. Morao sam doivjeti taj osjeaj da crkavam, da bih shvatio uas, ne smrti, o kojoj ne znamo nita, nego trenutka umiranja. To je gadan trenutak. Ako je drugima ta spoznaja priroena, meni nije bila. Rugate mi se. Ne. Za mene je, do danas, smrt bila smrt, i toka. To nije bilo ni neto dobro ni neto zlo, to je znailo nestati. Nisam shvaao da postoji razlika izmeu smrti i trenutka smrti, koji je nepodnoljiv. Da, to je zbilja udno: smrt me jo uvijek ne plai, ali ubudue u se preznojavati pri pomisli na trenutak prijelaza, pa makar on potrajao samo jednu sekundu. Stidite se dakle? I da i ne. K vragu! Moram li vas opet natjerati da puzite! Dopustite mi da vam objasnim. Da, stidim se pri pomisli da sam na takav trenutak osudio Leopoldinu. S druge strane, i dalje vjerujem, ili se barem nadam, da je njoj bilo dano da bude iznimka. injenica je da sam pomno promatrao njezino lice za one njezine kratke agonije, i da na njemu nisam proitao nikakav strah. Oboavam iluzije kojima se uljuljkujete da biste sauvali mirnu savjest. Ba me briga za moju savjest. Pitanje koje sam postavio pripada vioj razini. Boe moj! Izgovorili ste pravu rije: da, moda Bog, nekim izuzetnim ljudskim biima, daruje prijelaz lien patnje i straha, neku ekstatinu smrt. Mislim da je Leopoldina doivjela to udo. Sluajte, vaa je pria ve ionako dovoljno odvratna; hoete li je uiniti jo i grotesknom zazivajui Boga, ekstazu i uda? Umiljate li moda sebi da ste izvrili nekakvo mistino umorstvo? Svakako. Potpuno ste ludi trebalo bi vas strpati u luaku koulju. Hoete li da vam kaem kako izgleda stvarnost tog mistinog umorstva, vi bolesni stvore? Znate li koja je prva stvar koju napravi le, nakon to je ovjek preminuo? Popia se, gospodine, i posere ono to mu je ostalo u crijevima. Vi ste gnusni! Prekinite tu komediju, uznemirujete me. Uznemirujem vas, a? Ubijati ljude, to vas ne smeta, ali pomisao da vam rtve piaju i seru, to vam je nepodnoljivo, a? V oda u vaem jezeru mora da je

bila jako mutna kad, vadei iz vode le svoje sestrine, niste vidjeli sadraj njezinih crijeva kako se penje prema povrini. Umuknite, smilujte se! Da se smilujem kome? Jednom ubojici koji ak nije u stanju podnijeti organske posljedice svoga zloina? Kunem vam se, kunem vam se da to nije bilo tako kako vi kaete. Ma nemojte? Leopoldina nije imala mjehur i crijeva? Jest, ali... nije to bilo tako kako vi kaete. Recite radije da vam je ta pomisao nepodnoljiva. Ta mi je pomisao zaista nepodnoljiva, ali to nije bilo tako kako vi kaete. Namjeravate li ponavljati tu reenicu do smrti? Bilo bi bolje da to pokuate malo objasniti. Na alost, ne uspijevam objasniti to uvjerenje. Pa ipak, znam da to nije bilo tako kako vi kaete. Znate li kako nazivaju tu vrstu uvjerenja? Autosugestijom. Gospoice, budui da ne uspijevam biti dovoljno jasan da biste me shvatili, doputate li mi da pristupim tom pitanju iz drugog aspekta? Vjerujete li vi zaista da postoji neki drugi aspekt? Sklon sam u to vjerovati. Onda, dobro... tamo gdje smo stali. Gospoice, jeste li ve nekog voljeli? To je vrhunac! Evo nas u rubrici Ljubavna pota. Ne, gospoice. Da ste ve voljeli, znali biste da to nema nikakve veze. Jadna Nina, vi niste nikad nikog voljeli! Ne izvodite tu komediju sa mnom, molim vas! Osim toga, ne zovite me Nina, osjeam se neugodno. Zato? Ne znam. uti svoje ime kako ga izgovara jedan ubojica, koji je uz to jo i debeo, u tome ima neeg odvratnog. teta. A ja sam vas tako elio zvati Nina. ega se bojite, Nina? Ne bojim se ja niega. Vi mi se gadite, to je sve. I ne zovite me Nina. teta. Osjeam potrebu da vas zovem imenom. Zato? Jadna moja mala, vi tako prekaljena, tako zrela, a jo ste, u nekim stvarima, poput janjeta koje se upravo izleglo. Zar ne znate to znai potreba da neke osobe zovemo imenom? Mislite li da mnogi obini smrtnici izazivaju u meni tu potrebu? Nikad, dijete moje. Ako duboko u sebi osjeate elju da zazivate ime neke osobe, to znai da je volite. ...? Da, Nina. Ja vas volim, Nina. Hoete li uskoro prestati govoriti gluposti? To je istina, Nina. Predosjeao sam to, maloprije, a onda sam pomislio da

sam se prevario, ali nisam se prevario. To sam vam zapravo htio rei onda kad sam bio tako rei na pragu smrti. Mislim da vie ne bih mogao ivjeti bez vas, Nina. Volim vas. Probudite se, slaboumnie! Nikad nisam bio lucidniji. Lucidnost vam nimalo ne pristaje. Nije vano. Ja vie ne znaim nita, potpuno pripadam vama. Prekinite s tim buncanjem, gospodine Tach. Ja vrlo dobro znam da me ne volite. Ja nemam nita to bi se vama moglo svidjeti. I ja sam to mislio, Nina, ali ova je ljubav daleko iznad svega toga. Smilujte se, nemojte mi rei da me volite zbog moje due, jer u se nasmijati do suza. Ne, ova ljubav je jo neto vie. Odjednom ste postali tako eterini. Zar ne shvaate da se neko bie moe voljeti izvan svih poznatih okvira? Ne. teta, Nina. Ipak, ja vas volim, i osjeam svu dubinu tajne koju u sebi nosi taj glagol. Prestanite! Shvatila sam: vi traite dolian kraj za svoj roman, zar ne? Kad biste znali koliko mi taj roman malo znai od prije nekoliko minuta! Ne vjerujem vam ni rijei. Taj nedovreni roman vas mui. Zgrozili ste se kad ste doznali da nemam nikakve osobne veze s vama, pa sad pokuavate potopoto stvoriti tu osobnu vezu, izmiljate ljubavnu priu u posljednjem trenutku. Toliko mrzite beznaajnost da biste bili sposobni i za najnevjerojatnije lai da biste dali neki smisao onome to nikad nee imati smisla. Kakva zabluda, Nina! Ljubav nema nikakvog smisla, i upravo je zato sveta. Ne pokuavajte me obmanjivati svojom retorikom. Vi ne volite nikoga osim Leopoldinina lea. Morali biste se, uostalom, stidjeti to oskvrnjujete jedinu ljubav svoga ivota govorei mi tako nevjerodostojne stvari. Jaje ne oskvrnjujem, naprotiv. V olei vas, dokazujem da me je Leopoldina nauila voljeti. Sofizam. To bi bio sofizam kad se ljubav ne bi pokoravala pravilima koja su daleko od svake logike. Sluajte, gospodine Tach, napiite te gluposti u svom romanu, ako vas to zabavlja, ali prestanite me koristiti kao zamorca. Nina, to me ne zabavlja. Ljubav ne slui za zabavu. Ljubav ne slui niemu drugom osim tome da volimo. Zanosno. Naravno. Kad biste mogli shvatiti smisao te rijei, bili biste isto tako zaneseni kao to sam ja u ovom trenutku, Nina. Potedite me svog zanosa, molim vas! I prestanite me zvati Nina, inae ne

odgovaram vie za svoje postupke. Nemojte vie odgovarati za svoje postupke, Nina. I dopustite da vas volim, kad ve vi niste sposobni voljeti mene. V oljeti vas? Samo bi jo to trebalo. ovjek bi zaista morao biti perverzan da voli vas. Budite onda perverzni, Nina, bio bih tada sretan. Gadilo bi mi se uiniti vas sretnim. Nitko nije nedostojniji toga od vas. Ne slaem se s vama. Naravno. Ja sam odvratan, ruan, zao, mogu biti najpodlija osoba na svijetu, a ipak imam jednu vrlo rijetku vrlinu, tako lijepu da ne smatram sebe nedostojnim da budem voljen. Dopustite mi da pogaam: skromnost? Ne. Moja je vrlina sposobnost da volim. I u ime te uzviene vrline htjeli biste da vam okupam noge suzama i da vam kaem: Pretextat, ja vas volim. Izgovorite jo jedanput moje ime, to je tako ugodno uti. Prestanite, tjerate me na povraanje. Vi ste divni, Nina. Imate izvanredan karakter, imate vatren temperament i uz to ledenu grubost. Oholi ste i drski. Imali biste sve to je potrebno da budete sjajna ljubavnica, samo kad biste bili sposobni za ljubav. Dopustite mi da vas upozorim da se varate ako me smatrate Leopoldininom reinkarnacijom. Ja nemam nita zajedniko s onom ekstatinom djevojicom. Znam. Jeste li kad doivjeli ekstazu, Nina? To pitanje ini mi se potpuno neumjesnim. Ono je neumjesno, u pravu ste. Sve je neumjesno u ovoj prii, poevi od ljubavi koju budite u meni. Zato, kad smo ve tu gdje jesmo, Nina, ne oklijevajte i odgovorite mi na pitanje, koje je ednije nego to vi mislite: jeste li ve doivjeli ekstazu, Nina? Ne znam. Ali sigurno je da nisam u ekstazi u ovom trenutku. Vi ne poznajete ljubav, vi ne poznajete ekstazu: vi ne poznajete nita. Mala moja Nina, kako vam je toliko stalo do ivota kad ga ak i ne poznajete? Zato mi to govorite? Zato da bih posluno dopustila da me ubijete? Neu vas ubiti, Nina. Maloprije sam namjeravao to uiniti, ali otkad sam puzio, ta je elja nestala. To je da umre od smijeha. Dakle, umiljali ste sebi da ste sposobni ubiti me, takvi stari i nemoni kakvi jeste? Mislila sam da ste odvratni, ali zapravo ste naprosto glupi. Ljubav ini ljude glupima, to je dobro poznato, Nina. Za Boga miloga, nemojte mi govoriti o svojoj ljubavi, osjeam kako se u meni javljaju ubilake elje. Je li to mogue? Ali, Nina, to tako poinje.

 to tako poinje? Ljubav. Zar sam ja u vama probudio tu ekstazu? Neizrecivo sam ponosan, Nina. elja da ubijem upravo je umrla u meni, a evo gdje se ponovno raa u vama. U ovom trenutku vi poinjete ivjeti: jeste li vi toga svjesni? Svjesna sam samo dubine svoje razdraenosti. Upravo prisustvujem izvanrednom prizoru: vjerovao sam, kao i veina smrtnika, da je reinkarnacija fenomen post mortem. A evo gdje pred svojim oima, jo za ivota, vidim kako se vi pretvarate u mene! Nikad nisam ni od koga ula tako sramotnu uvredu. Dubina vaega bijesa potvruje poetak vaega ivota, Nina. Odsada ete uvijek biti tako bijesni kao to sam bio i ja, bit ete alergini na licemjerje, eksplodirat ete od kletvi i zanosa, bit ete genijalni poput gnjeva, vie se niega neete bojati. Jeste li zavrili, naduta mjeino? Eto, vidite da sam u pravu. To je la! Ja nisam vi. Jo niste sasvim, ali i to e se uskoro dogoditi. to hoete time rei? To ete uskoro saznati. To je sjajno. Govorim stvari koje se ispunjavaju pred mojim oima kako ih izgovaram. Evo, postao sam proroica sadanjosti, ne budunosti, sadanjosti, shvaate li? Shvaam da ste izgubili razum. A vi ste ga preuzeli, kao to ete preuzeti i sve ostalo. Nina, nikad nisam doivio ovakvu ekstazu! Gdje su vam tablete za umirenje? Nina, imat u itavu vjenost da budem miran, im me vi ubijete. to kaete? Pustite me da govorim. To to vam imam rei previe je vano. Htjeli vi to ili ne, vi se upravo pretvarate u moju inkarnaciju. Pri svakoj preobrazbi moga bia ekala me jedna osoba dostojna ljubavi: prvi put bila je to Leopoldina, i ja sam nju ubio; drugi put, to ste vi, i sad ete vi ubiti mene. Pravedan obrat stvari, zar ne? Kako sam sretan to ste to vi: zahvaljujui meni, vi upravo otkrivate to je ljubav. Zahvaljujui vama, ja upravo uim to je zaprepatenje. Vidite li? To ste vi rekli. Ljubav poinje zaprepatenjem. Maloprije ste rekli da poinje buenjem elje za ubojstvom. To je isto. Sluajte to se to javlja u vama, Nina: osjeajte tu silnu zapanjenost. Jeste li ve uli tako dobro skladanu simfoniju? Isprepletanje motiva suvie je uspjelo i suvie istanano da bi ga ostali zamijetili. Jeste li svjesni nevjerojatne raznolikosti instrumenata? Iz njihova neskladnog suzvuja mogla bi se roditi samo kakofonija a ipak, Nina, jeste li ve uli neto ljepe? Ti deseci pokreta koji se preklapaju u vama, i koji vau glavu pretvaraju u katedralu, i koji vae tijelo pretvaraju u beskonanu rezonantnu kutiju, i koji vau mravu put

dovode u trans, i koji oputaju vae hrskavice eto kako vas je obuzelo neto neopisivo. Tiina. Novinarka zabaci glavu. Glava vam je teka, zar ne? Poznajem taj osjeaj. Vidjet ete da se na to neete nikad naviknuti. Na to? Na to neto neopisivo. Pokuajte dii glavu, Nina, koliko god vam bila teka lubanja, i pogledajte me. Stvorenje jedva izvede taj pokret. Priznajte da je, unato potekoama, to boanski ugodno. Kako sam sretan to ste naposljetku shvatili. Zamislite, dakle, to je bila Leopoldinina smrt. Maloprije, trenutak umiranja inio mi se nepodnoljivim, jer sam puzio, u dvostrukom znaenju te rijei. Ali prijei iz ivota u smrt u punoj ekstazi, to je obina formalnost. Zato? Zato to u takvim trenucima ovjek ak i ne zna je li mrtav ili je iv. Bilo bi netono rei da je moja sestrina umrla bez boli, ili da je nije bila svjesna, poput onih koji umru u snu: istina je da je ona umrla a da nije umrla, jer vie nije bila iva. Pazite, to to ste upravo rekli smrdi po tachovskoj retorici. A to to vi osjeate, to je tachovska retorika, Nina? Pogledajte me, draesni mali avataru! Morat ete se naviknuti na to da ubudue prezirete logiku drugih. Morat ete se, dakle, naviknuti da budete sami ali ne alite zbog toga. Nedostajat ete mi. Kako je ljubazno od vas to ste to rekli. Vi dobro znate da ljubaznost nema veze s ovom priom. Ne brinite se, nai ete me u svakoj ekstazi. Hoe li mi se to esto dogaati? Istini za volju, ja nisam osjetio ekstazu ve ezdeset pet i pol godina, ali ova koju doivljavam u ovom trenutku brie izgubljeno vrijeme kao da ga nikad nije ni bilo. Morat ete se naviknuti i na to da se ne osvrete na kalendar. To obeava. Ne budite tuni, dragi avataru! Ne zaboravite da vas volim. A ljubav je vjena, vi to dobro znate. Znate li da takva opa mjesta dobivaju neodoljiv okus u ustima jednog dobitnika Nobelove nagrade za knjievnost? Vi i ne znate kako ste to dobro rekli. Kad netko dosegne moj stupanj sofisticiranosti, ne moe vie izgovoriti nijednu banalnost a da je ne izoblii, da joj ne da prizvuk najneobinijeg paradoksa. Koliko je pisaca izabralo taj ivotni put s jedinim ciljem da jednoga dana dospiju s onu stranu toposa, u svojevrsni no mans land, gdje je rije uvijek djevianska. Moda je bezgreno zaee upravo to: izgovoriti rijei najblie loem ukusu ostajui u nekoj vrsti udesnog stanja milosti, zauvijek iznad guve, iznad smijene dreke. Ja sam posljednja osoba na svijetu koja moe rei Volim vas a da ne bude opscena. Kakva srea za vas!

 Srea? Nije li to prokletstvo? Srea, Nina. Shvatite: bez mene bi vam ivot bio uasno dosadan! to vi o tome znate? To bar bode oi. Niste li sami rekli da ste mala gadura koja ruje po govnima? S vremenom biste se toga zasitili. Prije ili kasnije, treba se prestati zanimati za tua govna, treba stvarati vlastita. Bez mene, ne biste nikad bili za to sposobni. Ubudue, o avataru, imat ete pristup boanskim pobudama stvaralaca. Istina je da osjeam kako se u meni raa nekakva pobuda koja me zbunjuje. To je normalno. Sumnja i strah su pomona sredstva velikih pobuda. Malopomalo, shvatit ete da je taj strah dio uitka. A vama je potreban uitak, Nina, zar ne? Svakako, ja sam vas sve nauio i sve vam donio. Poevi od ljubavi: dragi avataru, zadrhtim pri pomisli da bez mene nikad ne biste upoznali ljubav. Prije nekoliko minuta govorili smo o defektivnim glagolima: jeste li znali da je glagol voljeti najdefektivniji od svih glagola? O emu to govorite? Konjugira se samo u jednini. Njegovi oblici u mnoini uvijek su samo prerueni oblici jednine. Teoretski gledano. Nikako: nisam li vam dokazao da, kad se dvije osobe vole, jedna od njih mora nestati da bi se ponovno uspostavila jednina? Neete mi valjda rei da ste ubili Leopoldinu zato da biste potovali svoj gramatiki ideal? Taj razlog vam se ini potpuno beznaajnim? Poznajete li vi neto to se namee s veom nunou od konjugacije? Znajte, mali avataru, da, kad ne bi postojala konjugacija, mi ak ne bismo bili ni svjesni da smo odvojeni pojedinci, i ovaj bi uzvieni razgovor bio nemogu. Jao, kad bi bar nebo dalo! Hajde, ne uskraujte sebi taj uitak. Uitak? U meni nema ni traga uitku, ne osjeam nita osim uasne elje da vas zadavim. Pa niste ba brzi, avataru srca moga. Ve najmanje deset minuta, prozirno da prozirnije ne moe biti, trudim se da vas navedem na to. Razdraio sam vas, dotjerao vas do kraja, ne bih li vas oslobodio posljednjih skrupula, a vi jo niste preli na djelo. to ekate, njena moja ljubavi? Teko mi je povjerovati da vi to zaista elite. Dajem vam svoju rije. Osim toga, nisam navikla na to. To e ve doi. Bojim se. Utoliko bolje. A ako to ne uinim? Atmosfera e postati neizdriva. Vjerujte mi, stigli smo dotle da vie

nemate izbora. Osim toga, vi mi pruate jedinstvenu priliku da umrem u jednakim okolnostima kao i Leopoldina: znat u napokon to je ona doivjela. Hajde, avataru, spreman sam! Novinarka je obavila zadatak besprijekorno. Izvela ga je brzo i isto. Klasicizam nikad ne ini pogreke kad je posrijedi ukus. Kad je to obavila, Nina iskljui magnetofon i sjedne na sredinu divana. Bila je vrlo mirna. to je poela govoriti sama sa sobom, nije bilo posljedica nekog mentalnog poremeaja. Govorila je kao to se govori prisnom prijatelju, s pomalo veselom njenou: Draga moja stara ludo, zamalo ste me pobijedili! Vae rijei iznervirale su me toliko da se to ne moe opisati; samo to nisam poludjela. Sad se osjeam mnogo bolje. Moram priznati da ste bili u pravu: davljenje je vrlo ugodna dunost. I avatar pogleda svoje ruke zadivljeno. Putovi koji vode do Boga nedokuivi su. Jo su nedokuiviji putovi koji vode do uspjeha. Nakon tog nemilog dogaaja, nastala je prava navala na djela Pretextata Tacha. Deset godina kasnije bio je klasik.

1 Ne bacajte biserje pred svinje (lat.). 2 Tatina nad tatinama i sve je tatina (lat.). 3 Poslije toga, dakle zbog toga (pogreka u zakljuivanju) (lat.). 4 Glas naroda, glas boji (lat.). 5 To vie; to vema; upravo zbog toga (lat.). 6 Sva je ena u maternici (lat.).