Anda di halaman 1dari 295

Henri Pirenne

Povijest Evrope (od Seobe naroda do XVI stolje a)

PRVO POGLAVLJE BARBARSKO KRALJEVSTVO U RIMSKOM CARSTVU I. ZAPOSJEDANJE CARSTVA Bilo bi veoma pogre zami no ljati Germane, koji se u V. st. stalno naseljuju na podru Carstva, isto ju onako, kako su njihovi sunarodnjaci izgledali u Tacitovo vrijeme. U dodiru sa Rimom nau su mnogo ili Otkad su prvi put pre preko njegovih granica, Carstvo im se nije to. li inilo tako stra postajalo im no, je i bli i poznatije. Kad im vi nije bilo nepristupa postepeno su se na njega navikavali. A e e no, Carstvo opet vi nije moglo ustrajati u svom gordom dr e anju prema njima, nego je poprimalo prilagodljiviji stav. Julijan je 358. dopustio Francima da se nastane u Toksandriji, uz uvjet da vr e vojnu slu Koliko li je rimskih utjecaja moralo prije posredstvom tih Franaka na drugu obalu bu. i Rajne! A na drugom kraju Carstva, na obalama Dunava, zbli avanje je bilo jo e. Got Ulfila donio je ja iz Bizanta kranstvo i pro ga me svojim sunarodnjacima. Istina, to je bilo arijansko kranstvo, irio u koje je tada prevladavalo na Istoku. Ali se posljedice ove e injenice pokazati tek poslije. Bitno je to, da je najve i najja germanski narod. Goti, jo i i prije svoga ulaska na podru rimskog svijeta ostavio je svoje starinsko poganstvo i sa njime izgubio za svoje nacionalne originalnosti. titu No i samo je Carstvo vrvjelo barbarima. koji su do da slu u legijama i kojima se sre nasmijala. li e a Tako su barbari Stiliho, pa zatim Aecije, bili dva posljednja velika ratnika antike na Zapadu. Treba samo zamisliti, koliko je bilo njihovih sunarodnjaka u civilnoj, a isto tako i u vojnoj upravi, koji su napredovali u slu imaju za takvih ljudi. Mogli su se u Rimu ili na carskom dvoru susresti bi, i titu ak sinovi sjevernja kih kraljeva, koji su dolazili, da se upoznaju sa latinskim jezikom i latinskom civilizacijom. Navikavanje se dakle vr nezamjetno. I jedni i drugi bolje su se poznavali. Opasnost je ilo i dalje postojala, ali nije bila toliko velika. Provala Huna u Evropu (375) vratila je odjednom toj opasnosti svu njezinu ozbiljnost. Goti su se naselili na obim obalama Dnjestra, Ostrogoti, kao to njihovo ime pokazuje, na istoku rijeke, a Vizigoti na to zapadu. Oni nisu ni poku da se odupru tim mongolskim konjanicima, koji su ih vesamim svojim ali izgledom zastra ivali. Ostrogoti su pred njima u neredu uzmakli; a Vizigoti, pritisnuti njihovim uzmakom, ba su na dunavsku granicu. Tu zatra e prolaz. Nenadanost toga doga sprije je eni i aja ila da se izvedu potrebne mjere za za titu. Ni nije bilo predvi ta eno. A usto je teror, koji su vr sami Vizigoti, dokazivao, da oni ne ili e oklijevati da se poslu silom', ako njihova molba bude odbijena. Stoga su im dopustili prolaz, pa su e pred o prenera ima enih rimskih pograni stra zaista i pro u povorci, koja je trajala vi dana: nih a li e ljudi, ene, djeca, stoka, na splavima, na amcima, jedni dr i se za daske, drugi za naduvene e mje ili ba Bje je cio jedan narod, pod vodstvom svoga, kralja. ine ve. ao Ali u tome je bai bila sva opasnost polo aja. da u s tim prido to ine licama? Bilo je nemogu e raspr ih po provincijama. Bio je to cio jedan narod, koji je ostavio svoje podru i do da potra iti je ao i novu domovinu. Tu mu je dakle domovinu trebalo dati, na podru Carstva; trebalo je dopustiti ju jednom narodu, koji je zadr svoje vlastite ustanove i svoga posebnoga kralja, da pod rimskom ao ivi vrhovnom vlasti. Bilo je to prvi put, da se javlja ovakav problem. Poku e da mu izbjegnu a lukav tinom. Vizigotski je kralj priznat rimskim generalom,pa je tako, ostav i dalje nacionalni i poglavar svoga naroda, u u carsku upravu. Bilo je to ao udnovato i dvoli rje no enje jednoga stanja, koje nije bilo ni manje ta udnovato i dvoli no.

Prva posljedica toga bila je, da je pobuna Vizigota, je uskoro poslije toga izbila (378), poprimila to obilje koje je veoma zbunjivalo.1 Bio je to zapravo ustanak jednog stranog naroda, koji je usred je, samog Carstva zahtijevao, da mu dadu zemlje i stalno boravi Pa ipak, bilo je mogu na nj gledati te. e kao na vojni pobunu, a ovo je omogu ku avalo pregovore. Da bi izbjegao plja kanju Trakije, car Arkadije, koji je vladao na Istoku, stavio je Vizigotima u du nost, da zauzmu Iliriju, koju je u svojoj vlasti dr njegov brat Honorije, car na Zapadu, gaze time - kako je tvrdio Arkadije - njegova prava. ao i Pobunjenici su jedva do ekali, da se okoriste ovim nalogom. Savjesno su izvr zaposjedanje Ilirije. ili Ali taj opori kraj nije zadovoljavao njihove elje. Italija je bila posve blizu, i oni se zaputi prema e njoj du obala Jadranskoga mora. Germanska opasnost, koja je dotad ugro avala obadvije polovine Carstva ujedno, okrenula se odlu od Istoka usredoto na zapad. Gr svijet no ila ki vi nije bio u dodiru sa Germanima.2 e Da bi spasio ugro Italiju, Zapad je ujedinio sve svoje snage u krajnjem naporu. Stiliho je pozvao enu legije iz Galije, Norika i Recije, koje su ondje branile prijelaze preko Rajne i Dunava. Potukao je barbare u dvije vel1ke bitke, kod Palanze i Verone, i odbacio ih u Friuliju. Laskavci nisu propustili da ga usporede s Marijem. Jedna pjesma, Koja nam se sa uvala, pobu uje alosno enje u odu evljenjem, koje se uvjerenjem jo uvijek izra ava prema veli Rimskoga carstva, kao i ini uvjerenjem, koji ju ispunja u pogledu besmrtnosti Carstva. Carstvo je na alost bilo izgubljeno. Njegove iscrpljene financije nisu vi dopu e tale, da na granicama stoje jake armije, koje bi bile kadre da svagdje izdr pritisak Germana, ih je potiskivao Atila, e to iji su opori i dalje slavodobitno napredovali prema Zapadu ru i pred sobom narode jedne preko drugih. e Stilho je dodu spasio Italiju, ali je zato ostavio bez obrane provincije na sjeveru od Alpa. Na e posljedice toga nije trebalo dugo ekati. Vandali prije e Rajnu, a s njima i gomile Sveva; plja o kaju si e' kroz Galiju, te se zaustavi i o e, pre i Pireneje, tek kad su stigli na obale Sredozemnog mora, gdje su se nastanili na jugu av panjolske i na afri obali. Burgundi su si niz tok Rhone i pro se po njezinu bazenu sve do Lionskog koj li irili zaljeva. Dotle su se manje pustolovni Alamani zadovoljili da koloniziraju Alzas, Ripuarijski Franci predio od Klna do Meuse, a Salijski Franci ravnice od Schelde do rijeke Lys. U isto vrijeme oborio se drugi napad na Italiju. Gomile Germana dolaze iz Norika i Recije, prije i u pod Radagaisovim vodstvom Alpe, pa pusto i po Cisalpinskoj Galiji po prema Rimu tra i zemlje, e u e Stiliho i drugi put sprije prolaz najezdi. Osvaja su, hametice pora i sasje pod zidovima i i eni eni Firenze (405). Uskoro zatim poginuo je i pobjednik od ruke ubojice (408) Vizigoti preuze na sebe e du nost da osvete Stiliha. Pod izgovorom da kazniti njegove ubojice, oni nanovo krenu put Rima. e Stilihova je armija jo uvijek postojala; ali kako je to bila prava pla ka armija, nije joj bilo stalo eni da se suprotstavi osvetnicima svoga zapovjednika. Otpora nije bilo. Honorije se zatvori u Ravennu, a Alarik je dotle ulazio ti Rim. To je bilo prvi put od provale Gala, u 380. prije Krista, da su barbari pro li kroz vrata vje noga grada. Kao pravi barbari zadovoljili su se samo time, da iz njega izvuku ukrase od zlata i dragocjenog metala, su blistali na forumu i pro to eljima javnih zgrada. Nisu eljeli nanijeti neko zlo gradu i nisu zlostavljali stanovni tvo. Tra su samo zemlje; zavodljivost ovih krajeva, su ili to postajali sve prostraniji kako su napredovali dalje prema jugu. navela ih je da nastave put kroz
1

9. kolovoza 378 Valens je potu kod Drinopolja. Godine 3822 je Teodozijev mir dopustio Gotima da se nasele u Meziji. en Godine 385 izbila je nova pobuna pod Alarikom. 10
2

Tri etvrt vijeka poslije toga Bizant je do novi pritisak dvojice Teodorika i Ostrogota, ali je i ovaj put znao, da ih ivio skrene prema Italiji.

arobnu Kampaniju. Alarik je htio, da ih odvede na Siciliju, ali je u blizini Cosenze naglo umro (410.). Njegovi sumu drugovi priredili epski sprovod. Vode rijeke Busento skrenuli su s njihova puta. pa su u koritu rijeke izdubli ratniku grob. Za tim su vratili valove da poteku iznad njegova posljednjeg boravi i podavili robove, koji su izvr radove; da bi zauvijek ostalo u tajnosti mjesto tog groba, ta ili koji je jo uvijek nepovrije .. en Vizigoti su kao Alarilkova nasljednika priznali njegova brata Ataulfa. Mogu je zamisliti, koliko je e romanizacija uznapredovala kod barbara, kad uo imo, koliko je Ataulf strasno elio da u u carsku e porodicu. Honorije, da ga se oslobodi popusti dade mu za svoju sestru Gallu Placidiju. Svadba je enu proslavljena veoma sve ano, uz pratnju obvezatnih epitalama, 3 koji su zazivali Veneru i Amara, da obaspu svojim darovima nove supruge. Ataulf je o nastojao da stekne oprost zbog svoga podrijetla ito jednako kod svoje ene, kao i kod Rimljana. Govorio je da ne tra ni drugo, nego da snage svojih i ta barbara stavi u slu Carstva. Dali su mu du bu nost, da ih upotrebi tako, da protjera Vandale, koji su jo uvijek pusto jug Galije. On ih odvede u Akvitaniju, pa su se ondje, kao i na sjeveru ili panjolske, stalno naselili. Ali da li Carstvo ostati Germanima, ili te prije i Germani i Romani do e ivjeti istu sudbinu i pasti pod tatarski jaram? uta je opasnost po prvi put zaprijetila cijeloj Evropi. Atila je nastavljao svoje napredovanje podjarmljuju na prolasku ili razgone pred sobom germanske narode. Veje prelazio i i Rajnu, i njegovi su opori, po i prema jugozapadu, osvajali sjever Galije. Ondje mu je, kod av Chlonsa na Marni, posljednji ratnik anti koga svijeta, Aecije, ponudio odlu bitku. Franci, nu Burgundi, Vizigoti poslali su mu poja anja, i vojska, kojom je zapovijedao bila je zaista slika ovoga Carstva, koje je dodu bilo poplavljeno Germanima, ali ipak nije pristajalo da nestane. Prije svoje e smrti u inilo je svijetu joposljednju uslugu i suzbilo provalu Huna. Nadmo taktika koju je Aecije na imao zahvaliti civilizaciji, za koju se borio spasila je tu civilizaciju od, najezde barbara. Poslije dva dana borbe Atila je uzmakao i vratio se u Germaniju. Ovo povla enje jo nije bilo potpun poraz, pa je Bibo idu godine opusto gornju Italiju. Ali se i opet povukao i 453 naglo umro usred jedne ji e io orgije. Carstvo ovoga D ingiskanova prethodnika sru se isto tako brzo, kao se osam vjekova poslije ilo to e njega sru carstvo njegova takmaca, a da za sobom nije ostavilo ni drugo, osim ru iti ta evina i dugotrajne uspomene na strahovanja u pu tradicijama. kim Aecije; njegov pobjednik, bio je ubijen po nalogu cara Valentinijana III. S njim je nestalo, kako ka e jedan Suvremeni kroni "spasitelja Zapadnoga carstva. Godine 455. zauzeli su Vandali Rim ar oplja kali ga; plemeniti Majorijan gotovo je uspio da se osveti, za ovu uvredu.4 Ali vlast je sve vi e prelazila u ruke germanskih vo Ricimir, Orest, Odoakar zaredom su stali na germanskih vojnika a: elo i pustolova, su od hunske katastrofe navirali u Italiju, gonjeni gla za zemljom. to u Posljednji carevi su svrgnuti; posljednji od njih. Romul Augustul. Orestov sin, zato je u Kampaniji, en a barbarin Odoakar, ne usu uju se da sebi dade ime cara, daje da mu dodijele onaj jedini naslov, i kojim Germani raspola a to je kraljevski naslov. u,

Epitalami (sast. od gr rije nad i bra postelja) su pjesme sastavljene prilikom svadbi, u slavu mladenaca. Rimsko kih i na doba preuzelo ih je iz gr poezije i ostavilo nasljedstvo Srednjem vijeku Prev. ke
4

Godine 457. izabran je za cara Majorijan. Jedan od prvih njegovih pothvata bio je, da je pripremio pohod protiv Vandalske dr u sjev. Africi. Njihov kralj Gajzerih. osjetio se primoran da povede pregovore, ali je Majotijan umro uskoro zatim u ave kolovozu 461., pa je Vandalski vladar odustao. - Prev.

Usred tog alosnog nereda silazi s Alpa jedan drugi kralj, Teodorik- i vodi za sobom do jedan narod. Ostrogoti, koji ga slijede, po ih je Atila potisnuo s Dnjestra prema gornjem Dunavu, pa zatim to pokorio, okoristili su se svojim oslobo enjem tako zato, da tra svoj dio Italije. Izme njih i onog er e u neorganiziranog mno koje je priznavalo Odoakra, sre se nije dugo kolebala. Herulski pustolov je tva, a hametice potu en(488.) pa se sklonio u Ravennu. Budu da nije mogao okon opsadu, Teodorik ga, i ati pod zakletvom da dr vjeru, pozove na sastanak, i tu ga ubije vlastitom rukom (493.). Otad Italija e ati pripada njemu. Ovo je posljednji talas invazije, koji je nado Njime je sada poplavljeno cijelo ao. Carstvo na Zapadu. Sve njegove provincije pokriva arena zbrka kraljevstava: Anglo-sasko kraljevstvo u Britaniji, Frana kraljevstvo u sjevernoj Galiji. Burgundsko kraljevstvo u Provansi, Vizigotsko ko kraljevstvo u Akvitaniji i panjolskoj, Vandalsko kraljevstvo u Africi i na otocima Sredozemnog mora, i, napokon Ostrogotsko -kraljevstvo u Italiji. Uistinu to Carstvo kome su podru ovako raskomadali, nije je ustupilo ni pedalj svoga tla osvaja ima. Pravno, oni su samo okupatori i njihov kraljevski naslov vrijedi samo za narode: koje su doveli sa sobom. Ovo je toliko istinito, da oni premda svaki od njih vlada nad daleko ve brojem Rimljana negoli Germana, ne uzimaju naslov ni kralja Galije, ni kralja Italije, im nego kralja Franaka, kralja Ostrogota, i.t.d. Ali Vi nema cara. I mo se re da Carstvo nestaje to? e e i, u skladu s ovom uzre icom rimskoga prava: u pitanjima posjeda, okupacija va kao pravna osnova". i II. NOVE DR AVE Ako usporedimo kartu Rimskoga carstva na Zapadu s lingvisti kom kartom moderne Evrope, ustanovit emo, da se podru germanskih jezika veoma malo pro je irilo po tome Carstvu, koje je ipak bilo cijelo u rukama Germana. Samo pet pograni provincija, ne ra nih unaju oto Britaniju; pripalo je, posve i nu ili djelomi no,germanskom jeziku: Belgica secunda, u kojoj se govori flamanski, dvije Germanije (Rajnska prov., Alzas), Recija i Norik ( vicarska, Basel, Wurtemmberg, Ju Bavarska, Austrija), gdje na se govori njema Svagdje drugdje latinski, se jezik sa ki. uvao sve do na dana u obliku, koji je ih 5 poprimio u raznim romanskim jezicima: francuski, provansalski, panjolski, portugalski, roman , talijanski. Germani su se, u masama uvukli samo na krajnjoj granici Carstva i me sobom potopili u latinizirano stanovni tvo, koje je uostalom, na ovima, tako ugro enim podru jima, moralo biti osobito prorije eno. Svugdje drugdje dogodilo se suprotno. Oni Germani koji su prodrli dublje u Carstvo, na li su se u manjini, pa su njih same apsorbirali stanovnici provincija. Poslije dvije ili tri generacije njihov je jezik nestao, ostalo je u inkovito ukr tanje enidbama. Broj francuskih ili provansalskih rije i germanskog podrijetla jedva je ne ve od 500. Uzalud bismo danas tra me stanovni to i ili u tvom Provanse, panjolske i Italije plavu kosu i modre o osvaja iz V. st. (a kad bismo ih i na ne bi li se i a li, tada radilo o Galima?). Obi i navike nisu se ni dulje odr Na primjer, spomenici vizigotskoga aj ta ali. prava, koje smo sa uvali" pokazuju nam, da je ono veu VI. st. potpuno romanizirano. Ovo dokazuje, ako stvari gledamo. kakve su bile u istinu, koliko je germanizacija Carstvu u cijelosti bila povr Nije l1a. dakle to govoriti, da je rimski svijet bio germaniziran. On se barbarizirao, a to nije isto. no Osim Anglosasa U Britaniji, germanski narodi nisu svoje politi institucije prenijeli u Carstvo. A ke izuzetak potvr pravno: u Britaniji su se stanovnici provincije zapravo povukli pred osvaja uje ima, i kad su se ovi ondje na sami nastavili su naravno da upravljaju svojim li ivotom onako, kako su to radili u svojoj staroj domovini. Ali posvuda drugdje rimsko je, stanovni ne samo ostalo na svome mjestu, tvo nego je ostalo gotovo u istim uvjetima ivota, u kojima je ivjelo prije osvojenja. Bilo je dakako
5

Romanski jezik (reto-romanski), koji se govori u isto noj vicarskoj(kaoton Grisons), u Tirolu i Friuliji.- Prev.

mnogo plja ke, pokolja i pojedina nih nasilja, ali nije bilo sistematske otima ine, a jomanje podjarmljivanja. Nije bilo nimalo vi nacionalnog otpora od strane provincijalaca (osim e asnih izuzetaka u Galiji i Britaniji), kao ni neprijateljstva kod Germana prema prema njima. Bilo je mo da malko prezira i malko strahopo tovanja. Uostalom, nije bilo baposve sigurno, nisu li ti Germani zapravo vojnici Carstva. A zatim, Germani su, kao i Rimljani, bili krani. A ako su i prodirali u Carstvo kao pobjednici, oni su se ondje podvrgavali autoritetu crkve, pod kojim su bili izjedna i Germani i Romani. eni Kranstvo, koje su ispovijedali, bilo je sigurno jedan od bitnih uzroka njihova neposrednoga zbli enja sa stanovni tvom osvojenih zemalja, pa je, se, sigurno, da su barbari zato tako lako ostavili svoje ini nacionalne jezike, jer je jezik crkve bio latinski. Uostalom, Germani nisu nastojali da se nametnu kao gospodari Romanima. Oni su se smjestili pokraj njih. Na jugu Galije Vizigoti su se naselili na osnovu na ela, koja su primjenjivana prilikom nastanjivanja Rimskih armija (tertia). Po tim principima tre stanovnikova doma morala je biti ina stavljena na raspolaganje vojnika. Ovu su mjeru pro na zemlju,' budu da je odsad okupacija bila irili i stalna, pa je tako u miru izvr ena neka vrst eksproprijacije, o kojoj smo uostalom veoma slabo obavije teni. Na sjeveru Galije prido lice su se smjestile na dr avnim domenama ili na nezaposjednutim podru jima. se ti pravnog polo osoba, on je i na jednoj i na drugoj strani to e aja ostao isti, kakav je i bio. Germani i Romani nastavili su ivjeti prema svome nacionalnom pravu, te su i jedni i drugi zadr svoje posebne obi u pogledu vlasni ali aje tva, porodice,ba tine. Osobnost prava do je na mjesto teritorijalnosti, koja se nanovo pojavila tek u toku IX. st., kad je vestapanje la obaju naroda bilo potpuno izvr eno. Ova isprepletenost dviju nacionalnosti, koje su me sobom razli u ite, ali ravnopravne, o je ito isklju ivala mogu nost da se na brojniju i civiliziraniju primijene politi ustanove one druge. A isto ke tako ove ustanove, koje su bile primjenljive u barbarskom ivotu, nisu vi mogle biti primijenjene u e novim prilikama, u koje su Germani nedavno u One su pale, same od sebe, a da nitko nije ni sanjao li. da ih nanovo uspostavi. Ni ne o ta ituje bolje onu promjenu, koja se u tome pogledu de avala u toku V. i VI. st., od pogleda na polo kraljevske ustanove. aj Germani su, kako je poznato, imali kraljeve. Ali je, kraljevska vlast kod njih bila potpuno podlo na pu skup koj tini, koja je, uostalom, njome raspolagala, jer je ta vlast bila izborna. Ni takvo ne ta postoji poslije osvojenja. Ono je kralju dalo takvu mo da mu vi nije bilo takmaca. Tako kralj , e zapravo posjeduje apsolutnu vlast. U dr sad postoji josamo jedna vlast, i to njegova; ustav se avi svodi na prosto vr enje osobne vladavine. Od svoga prvobitnog podrijetla kralj ne zadr ni On ava ta. zapravo vi nije nalik svojim germanskim precima, nego rimskome caru. Ako ni drugo, od njega je e ta preuzeo bar njegovu neodgovornost autokraciju. On se uostalom rado izdaje za njegova namjesnika. Ako je u o ima svojih germanskih podanika nacionalni kralj, za Rimljane je samo general Carstva, i naslovi, kojima se kiti, ili koje zahtijeva od cara, dopu taju caru, da ga smatra za predstavnika carske vlasti. Po su se Goti smjestili u sjevernoj Italiji, Teodorik se nastanio u Ravenni i nastavio rimsku tradiciju, to a stanovni i crkva priznali su ga za predstavnika zakonite vlasti. i sam Gajzerih, po je na tvo ak to elu Vandala osvojio Afriku, najbogatiju i najnapredniju od svih provincija na Zapadu, poprima, premda je izme njega i Rima do do prijeloma, izgled romaniziranoga kralja, koji svoj u lo 6

apsolutizam, pokazuje time, je u krvi ugu nastojanje germanske aristokracije da postigne to io nezavisnost, kao i time, je zadr okvir rimskih institucija. Vizigotski dvor, koji je bio najprije u to ao Toulousu, a zatim u Toledu, tako je potpuno rimski. Stanovni nekada osvojenih provincija er tvo njih zadr svoje ustanove, svoje rimske funkcionare, koje je nova vlast prihvatila, svoje suce i ostaje ava obavezna pla porez. Germanska vojska, koja se prema na ati elu hospitalizacije naselila usred pobije enog stanovni tva, poslije manje od jednog stolje toliko se izmije s njime, ga je izgubila a ala sve svoje nekada nacionalne ustanove, svoj jezik, pa i svoju vojni organizaciju. nje ku Kratkotrajno Burgundsko kraljevstvo, koje se veimalo stopiti s merovin kom Francijom, odmah je ostvarilo stapanje pobjednika i pobije enih pod apsolutnom vlau svoga barbarskog kralja, koji je bio pun strahopo tovanja prema Rimskome carstvu, na se autoritet pozivao i je municipalne iji ije ustanove u Lyonu kao i u Vienni po tovao. Samo su Franci na sjeveru Galije sa uvali svoje obi aje, jezik i ustanove. Ali kako su bili daleko od prijestolnice svoji kraljeva, koji su odjednom postali gospodari golemog galsko-romanskog kraljevstva, oni nisu imali nikakva utjecaja na sudbinu Francije prije epohe Karolinga. Od svih barbarskih kraljeva frana su kraljevi bili najdalje od rimskog shva ki anja vlasti. Na kraljevstvo su gledali kao na svoju o evinu, pa su prilikom naslje ivanja na prijestolju primjenjivali na ela, koja prema salijsko~ zakonu odre naslje uju ivanje nekretnina: prilikom kraljeve smrti njegovi sinovi dijeli izme sebe kraljevstvo u na jednake dijelove. Ovdje susre emo veoma grubo shva anje despotske kraljevske vlasti, koje je isto tako potpuno ro germanskim obi e ajima kao i carskom apsolutizmu. Pa ipak, kralj je, kao i car, najvivojni zapovjednik, sudbeni suveren u kraljevstvu i obavezan je brinuti se da u njemu vlada mir. i Uostalom, frana su se kraljevi uskoro romanizirali. Oni su ustvari odmah poslije svoga naseljena u ki Carstvu morali prema Germaniji zauzeti izrazito obrambeni stav, a to ih je navelo, da toliko zaborave na svoj narod, smje na krajnjoj sjevernoj granici. da su mu dopustili da sa svoju pogansku ten uva vjeru sve do sredine VII. st. S druge strane, stara carska uprava, koju su zatekli u Galiji, morala im je nametnuti rimsko shva anje. Dodu frana se kralj u upravljanju svojim dobrima i svojim kraljevstvom slu osobljem sa svoga e, ki i dvora. Ono se sastoji od nekoliko dostojanstvenika, koji svojim imenima 0ozna uju, da potje od u nekada njih robova, kakvih je bilo kod svih velika germanskog podrijetla: mare (rob-konju a al ar), sene (bivrob), peharnik(rob- podrumar), majordom (glavar posluge). Ali ovi slu al i benici s ku anskim funkcijama sudjelovali su u sre svojih gospodara, pa su prirodno, budu da je ono, je kraljevsko, i i to ustvari javno, postali njegovi ministri. Uostalom, pored njih, jedan je funkcionar romanskog tipa, referendarij, koji je postavljen na pisara, preuzetih od carske birokracije, sastavljao naredbe i elo kraljevske diplome . Ako je uprava i zapala u dekadansu zbog toga, je bila odvojena od Rima, to jest od centra, tj. to centralne vlade, o kojoj su ovisili svi pojedini kota ona se ipak uglavnom o i, uvala. Kralj je povjerio upravu provincija, koje su se gotovo svuda poklapale sa podru jem starih rimskih gradova (civitas, cite), pla enim grofovima (cornites), vojvodama (duces), prefektima (Praefecti), koji su velikom ve inom bili Galo-Romani, ali redovito kraljevi miljenici i kad najni podrijetla. to ega Nad njima nije bilo nikakva nadzora, nikakve kontrole. Bilo je dovoljno da svake godine u riznicu upla ne novca, a ina su mogli cijediti stanovni kako su htjeli, a to zaista i nisu propu uju to e tvo tali da ine. Treba pro itati Grgura Tourskog, pa da steknemo predod o surovosti i okrutnosti bu merovin grofova. Njihova samovolja i demoralizacija mogla se uostalom opravdati primjerom kih dvora. Svijet mo nikad nije vidio da alosniji prizor od onoga za vrijeme prvih dvaju vjekova poslije provale Germana. Barbar su prenaglo do u dodir sa civilizacijom, pa su u li urbi da je u preuzeli njezine iju 7

mane, a Rimljani su, kad ih vi nije obuzdavala ruka dr e ave, od barbara preuzeli surovost. Do je do lo sveop razularenosti najgrubljih strasti i najni pohlepa, a usto se pojavila i obavezna pratnja tih e ih strasti: podmuklost i okrutnost. Ali kakogod je uprava zapala li dekadansu i kako god se barbarizirala, nije zato ostala ni manje ta rimska. Kraljevski slu benici s germanskim naslovima na se samo na sjeveru; takvi su: grafio: i e tunginus ili rachimburgi. I financije tako ostaju rimske. Kraljev privatni imutak strogo je odvojen od dr er avne. blagajne. Nov sistem i porez jo uvijek osnova kraljevske mo Zlatni solidus sada je svuda u upotrebi. ani su i. tovi kovanje zlatnog novca se nastavlja. Istina je, dr njime vi ne zna upravljati ni jam za e, ava e iti njegovu vrijednost. Frana kralj prepu njegovu izradu privatnicima, ne vode brige, o ki ak ta i promjeni otisaka na njemu, koja je zbog toga nastala. Tako sva barbarska kraljevstva, koja su me sobom podijelila zapadno carstvo, imaju niz zajedni u kih obilje zbog kojih su to ne barbarske dr ja, ave, nego barbarizirana rimska kraljevstva. Sva su napustila svoj nacionalni jezik i svoju pogansku vjeru. Budu da su to bila kranska kraljevstva, samim su time i postala vjerni podanici crkve, koja je sva bila pro rimskom civilizacijom. Pa ipak, ta su kraljevstva eta kao i carstvo, bila u osnovi lai Biskupe je samo u teoriji imenovao kler ustvari njih odabire i ka. postavlja kralj; njihov utjecaj; kolikogod bio velik, ostaje ograni na vjersko podru prije dolaska en je: Karolinga nijedan biskup ne vr javne slu Kralj, uostalom, dr svu vlast na osnovu svoje vlastite i be. i mo bez ikakve, intervencije crkve. On je kao i car apsolutni suveren, slobodan od svakog skrbni i, tva svoga naroda; jer premda su se germanske vojske kad sastajale na skupove, conventus, ipak nema to ni ega, bi sje na nekada pu skup to alo nje ke tine. I najzad nove dr ave - a to je jedno od bitnih obilje - zadr ja avaju dobro organizirane dr avne prihode i raspola znatnim bogatstvom. Dr u avna blagajna posjeduje golema sredstva: carska dr avna imanja (domene) sa svojim selima (villae), svoje ume, rudnike, luke i putove, svoju riznicu zlatnog novca, svoje prihode od poreza, koji se dodu iz dana u dan smanjuju, ali ipak jo e dugo'ostaju znatni. Financijska uprava sa svojim uredima i svojim knjigama ostaje stru ka i jouvijek, premda sve nja te i te nalazi laika, obrazovanih na rimski na te se iz njihovih redova popunja. e e, in, Raspolo financijska sredstva barbarskih kraljeva bila su sve do merovin dekadanse mnogo iva ke znatnija, nego biti sredstva bilo koje dr na Zapadu sve do kraja XIII. stolje to e ave a. Ova su kraljevstva bila rimska ne samo zato, im je rimska civilizacija dala okvire, u kojima su se, i to zbog kojih su se mogla oblikovati, nego i zato su htjele da budu rimske. Kralj svoj dvor naziva to palatium, a svoju dr avnu blagajnu fiscus; svojim slu benicima daje naslove, koje posu uje od hijerarhije iz Konstantinova vremena, a u svojim kancelarijama daje da se opona formulari i stil aju carskih edikata. U Italiji Tedorik, uzima Kasiodora za svoga prvog ministra, dugo za uje Boecija, ti popravlja vodovode u rimskoj kampanji, daje igre u cirku i gradi u Ravenni u istom bizantskom stilu crkve Sv. Apolinarija i Sv. Vitala. Vandalski i vizigotski kraljevi opona ga aju togod bolje mogu, pa su se i Klovisovi sinovi proslavili time, su pru za siroma ak to ili titu nom pjesniku Venanciju Fortunatu, koji je do da potra sre na njihovu dvoru. ao i u S druge strane, i dalje postoji jedan obrazovani sloj u dru tvu. To su, rimski pravnici, koji za barbarske kraljeve kodificiraju germanske i rimske zakone njihovih podanika. Sigurno je, da razina lai kih kola pada veoma nisko i, osim u Italiji, ima ih josvega 8

nekoliko, koje ivotare. Njih djelomice nadomje taju vjerske kole, koje se obrazuju uz crkve i uskoro uz samostane. Kakogod bilo, kolikogod bio te pad kulture i obrazovanosti podmerovin kraljevima, oni su ipak ak kim uvijek imali obrazovanih slu benika. Civilizirani svijet poslije provala ne pru dakle sliku mladosti, nego sliku propadanja carske a civilizacije, i Grgur Tourski, koji je ivio usred toga propadanja i koji ga se prepla tu je io, no rezimirao svoj dojam u ovim obeshrabrenim rije ima: Mundus senescit (svijet stari).

DRUGO POGLAVLJE JUSTINIJAN - LANGOBARDI I. JUSTINIJAN Otkako je vizigotska opasnost bila otklonjena, isto pokrajine Carstva nisu se vi morale bojati ne e Germana. Atila ih je, potisnuo prema Zapadu i time ih je bar trenutno odagnao daleko od svojih granica. Ali od VI. st. po inju se drugi barbari, Slaveni, pojavljivati na lijevoj obali Dunava. Kako su bili mnogo bli Carigradu negoli Germani Rimu, osje su izravno privla e ali nost toga velikoga grada. U sve ve i ve broju dolaze onamo i ulaze u slu bilo kao radnici, ili kao vojnici, pa su mnogi stekli em em bu ondje i bogatstvo. Svakodnevni obi uveo je kao datum, kojim po aj inje ovo posljednje doba povijesti Rimskoga carstva, ga veoma to obilje to no avamo imenom bizantsko, po etak vladavine cara Justinijana. Pa ipak, jo je Konstantin, opona i Dioklecijana, kome je rezidencija bila u Nikomediji na aju inio Bizant glavnim gradom carske vlasti na Istoku. Dok su Teodozijevi nasljednici ostavili Rim i naselili se u Milanu ili u Ravenni. Bizant je otada, pa sve do 1453., kad je pao u ruke Turaka, ostao rezidencija imperatora, grad careva, Carigrad, kako ga zovu Rusi. Vei prije bio je u prednosti zbog svoga neuporedivog zemljopisnog polo aja, a otkad je stekao privilegij da u njem stoluje dvor i s njime centralna vlada, ubrzo je zbog svega toga postao glavni grad Istoka. se mo re da Bizant od po ak e i, e etka muslimanskih osvajanja biti jedini veliki grad kranskoga svijeta. Dok u svim gradskim sredi tima na Zapadu, po i od provale barbara, stanovni opada, a sami se gradovi postepeno, pretvaraju u ev tvo ru evine, Bizant i dalje ima vi stotina tisu stanovnika, koji svojim potrebama u prehrani name e a u rekvizicije svemu podru se prote uz Crno more, Egejsko more i Jadran. On o ju, to e ivljava trgovinu i brodarstvo, i njegova privla snaga, koja djeluje na cijelo Carstvo predstavlja naj jamstvo na vre njegova jedinstva. Zbog svoga glavnog grada Bizantsko carstvo ima mnogo ja izra gradski karakter e en ako je dopu teno tako - se izraziti; nego je to imalo staro Rimsko carstvo. Jer Rim je prema sebi to privla samo izvoz iz provincija, a pritom im za uzvrat nije davao, ni on se ograni io ta; ivao na ulogu potro a. Bizant, naprotiv, troi proizvodi. On nije samo rezidencija, nego jo tr te prvoga reda, a i i i gdje se stje proizvodi Evrope i Azije, te veoma aktivan industrijski grad. u Po jeziku, on ostaje gr grad, ali, to je gr grad, koji je, vi negoli upola orijentaliziran. ki ki e Maloazijske provincije bile su neusporedivo bogatije, naprednije i naseljenije od Trakije i prave Gr ke, pa su vr neodoljiv utjecaj na glavni grad. Utjecaj Sirije, najaktivnije me njima, bio je prete ile u an. Bizantska umjetnost u biti je tek helenska umjetnost preko sirijske umjetnosti kao posrednika. se ti gr misli i nauke, preostalo je samo ono je , kranstvo dopustilo da od nje ostane, a to e ke to to zna - ne mnogo. Kako je poznato, Justinijan je dao zatvori ti Atensku i kolu u kojoj se jo uvao zatomljeni odjek anti filozofija. Ali vjerske dogme i tajne davale su dovoljno gra onoj strasti za kih e dijalektikom. koja je vevjekovima obilje avala helensku misao. Od pojave kranstva, na Orijentu vrvi od herezija, koje dovode do bitaka u velikim gradovima, bune jedan koncil protiv drugoga i dovode u kavgu tri patrijarha, bizantskoga, antiohijskog i aleksandrijskog. Sve one imaju dakako, odjeka u glavnome gradu, i car u svakoj od njih mora zauzeti stav, jer u Konstantinopolu i dalje anti ivi ko shva anje, po kome je car isto tako vjerski poglavar kao i poglavar dr ave. Svaka teolo prepirka ka postaje ovdje predmet, kojim se bavi i vlada. Stranke uzbunjuju i razrivaju dvor te nastoje da sebi osiguraju potporu svemo nog suverena. Tako je naizmjence ortodoksija herezija dr avna vjera ve prema tome kakav je izbor car. inio

10

Uza sve to, Carstvo, ovako ograni eno na Istok, nije ni manje smatrano, a i u stvarnosti nije ni ta ta manje bilo Rimsko carstvo. Naslov je, po i od IX. stolje slu ak ev a beni naslov bizantskoga cara. Od Dioklecijana upravljanje Carstvom bilo je, esto podijeljeno me dva cara, ali u ta udvojenost vlasti ipak nije dokon jedinstvo Carstva. ala Govore o Zapadnome i o Isto i nome carstvu, kao to to inimo zbog ve lako u izra e e avanju, upotrebljavamo zapravo neto nazive. Premda je Carstvo u pogledu uprave bilo razdvojeno na ne isto i na zapadni dio, ono uistinu nije zbog toga bilo manje jedinstvo tijelo. Ako se desilo, da je ni vladalac jedne od tih dviju polovina nestao, ona je tim samim potpala pod vlast druge. A bato se doga ti vrijeme provale barbara. Budu da je car Zapada nestao, odsad je na svijeta samo car a i elu Istoka. Stoga on, kao smo vevidjeli, nije nikome ustupio nijedan dio Carstva, i njegovo prave na to posjed cjeline ostaje netaknuto. Uspomena na njegovu supremaciju nije iezla ni poslije ak osvojenja. Germanski mu kraljevi priznaju neku vrst nejasne priznatog primata, koji odaju strahopo tovanjem, mu ga iskazuju. Za papu on ostaje zakoniti suveren, i papinska kancelarija to nastavlja datirati bule po godini konzulata, te jest od nastupa vlasti bizantskoga cara. U crkvi se uostalom i dalje odr predaja nu ava nosti i vje nosti Carstva. Zar ga Tertulijan i Sveti Augustin nisu, proglasili djelom providnosti? Najzad, bio je jo jedan posljednji motiv, zbog koga Rimljani i za Carstvom. Njihovi novi gospodari, germanski kraljevi, nisu pravovjerni. Osim frana kraljeva, ale kih koji su pre na katolicizam, je Klovis osvojio Galiju, drugi, Vizigoti, Ostrogoti i Vandali. li im ispovijedaju arijanstvo. Ova herezija, keja je il IV, st. ,obuhvatila goleme prostranstvo i zbog koje su na istoku potekle rijeke krvi, uzalud je ondje ve odavno bih pora ena: Germani su je uporno odra avali. Ona zapravo nije bila veoma opasna. Arijanska. crkva nije vr obra ila enja me rimskim u stanovni tvom, i je vjerojatno da se broj njezinih vlastitih vjernika neprestane smanjivao usporedo ak s time, kako je rimsko stanovni sve vi apsorbiralo barbare. Ali ju je razbje tvo e njivala uprave njezina nemo a kako je bila sigurna za naklonost kraljeva, ona je prema katoli , kom kleru zauzima agresivan i netolerantan stav. Bila je to, ako ba emo, zapravo sva me sve ho a u enicima, ali je ograni avala i razdra ivala pravovjerne mase. U Italiji se sukob tako zao ak trio, daje, papa po o eo ajavati nad polo ajem i zatra intervenciju cara, na ga je Teoderik dao zatvoriti, pobudiv time veliku io to i sablazan me vjernicima. u U Bizantu sve ovo znaju; ali znaju to, da snaga novih kraljevstava mnogo ne zabrinjava. U svima se dinastije same uni tavaju unutra njim sva ama i porodi nim umorstvima. Kod Vandala i kod Vizigota razli takmaci za krunu mole cara da im pomogne. Kod Ostrogota poslije Teoderikove smrti Teodat iti dao je ubiti svoju enu Amalasvintu, k erku pokojnog kralja, da bi vladao sam. Vjerski progoni, politi skandali - sve sami povedi za intervenciju! ki Justinijan (527-565) nije prepustio da se time okoristi. Uspostavio je mir u svojoj dr reorganizirao avi, financije, obnovio vojsku i flotu; a sve je to namijenio obnovi Rimskoga carstva. Vandalima je nanio prvi udarac. Godine 533 u Africi se iskrcava oko 15.000 ljudi pod Belizarevim zapovjedni tvom. Vojna je bila jednake kratka kao i sjajna. Kraljevstvo je u nekoliko mjeseci potpuno osvojeno, a njegov je kralj poslan u Bizant da ondje poslu za carev trijumf. Vizigoti, koji su nehajno gledali propast svega i susjeda, do ivjeli su uskoro istu sudbinu. Cio je primorski predio zaposjednut i bez te a prekoren; ko nisu smatrali vrijednim truda da progone odbjeglu dinastiju po planinama. Ostrogotska dr odupirala se ne du Njezina je sudbina odlu ava to e. ena tek poslije osamnaest godina ratovanja krvavim porazom njezinih posljednjih na obroncima Vezuva. eta

11

Sredozemno je more opet postale rimske jezero, ili je, ako ba emo, postajalo bizantske jezero. ho Posvuda su egzarsi i vojvode preuzimali upravu nanovo osvojenih pokrajina u svoje ruke. Rim je nanovo bio dio Carstva, i carevi su se nalozi kao u sretnim vremenima prenosili sve do Herkulovih stupova. Moglo se initi, da bizantska civilizacija poslije tako sjajnih djela postati evropskom civilizacijom i e da je Konstantinopol u kom je Justinijan umjesto slavoluka podizao baziliku Svete Sofije, odre da u en svoj krug uvu cio Zapad. e II. LANGOBARDI Ali su ti uspjesi bili vi sjajni negoli trajni. Umiru Justinijan je (565) ostavio Carstvo iscrpeno e i, prete porezima i nesposobno za nove napore. A ipak, zada jo kim a nije bila izvr ena. Za osiguranje gospodarstva nad Sredozemnim morem preostalo je joda bude pora ena jedina nezavisna dr ava, koja je dopirala do njegovih obala: frana kraljevstvo. Jer zaista. Justinijanove su po ko ete tedjele provansalsku obalu. Trebalo je popuniti tu prazninu, pa da poduzeto djelo bude dovr eno i konsolidirano. Ali da Provansa bude pokorena, trebat o e igledno za dublje, a za osiguranje toga i osvojenja bit potrebno vratiti se na Cezarovu politiku i pripojiti Galiju. Tek tada, ovako iznova e oslonjen na Alpe i Rajnu, rimski svijet, okupljen oko Sredozemnog mora, bit kao i neko za en e, , ti od svake provale. Ali napasti Franke, zna je pomjeriti se sa posve druk opasnim neprijateljem, ilo ije nego su bili prija to nji. Kako bi Justinijanov nasljednik njegov sinovac Justin II (565-578), mogao i pomisliti na ove? Ne same da su mu financije bile u neredu, nego su se na Dunavu pojavili novi neprijatelji. Na istoku su se primicale stra horde Avara, koje su dolazile iz Rusije, gdje su Slavene odbacile na Karpate i prema jugu; na ne zapadu su dva germanska naroda, Gepidi i Langobardi, zaposjela srednji tok rijeke. Na drugom kraju Carstva, u Maloj Aziji, Perzijanci su na granici dr poprimili opasno dr ave anje. Nije dakle bile mogu e ni pomi ljati na dalekose pothvate, nego se trebale posvetiti obrani. Justin je povjeravao da ne e u initi majstorski potez, ako podjari Langobarde i Avare protiv Gepida. Ovaj nesretni narod bio je uni ten, ali su Avari smjesta poslije tega zaposjeli njihovo podru a Langobardi su se osjetili slabiji, je, pa su im ustupili svoje mjesto. Kao su prije stotinu godina u to inili Ostrogoti, oni krenu prema Italiji i zauzmu Cisalpinsku Galiju (568) koja otada nosi njihovo ime. Langobardska osvajanja potrajala su sve do vladavine Rotharisa (636-652), koji je zauzeo Genovu i ligursku obalu. Bizantince je ovaj napad iznenadio, pa mu se nisu poku oduprijeti, nego su se sklonili u gradove; a ali ovi pado jedan za drugim. Po im je za rukom, da zadr samo obalu Istre, podru Ravenne, e lo e, je Pentapol, podru Rima, kao i onaj dio poluotoka, se pru na jugu od Spoleta i Beneventa. je to a Taj epilog germanskih provala, ga predstavlja silazak Langobarda u Italiju, bio je veoma va to an. Ove prido uklopile su se izme Bizantskog carstva i Frana kraljevstva, te su onemogu lice u kog ili sukob, koji bi o igledno izbio me tim dr u avama, da su ostale u dodiru. Sa druge strane, njihov dolazak na onu stranu Alpa odredit sudbinu Italije sve do XIX. stolje Zaista, otada je bilo svr e a. eno jedinstvom zemlje, koja je ujedinila svijet. Borba Langobarda i Bizantinaca za vlast nad njom samo je prvo poglavlje one bolne historije, u toku koje emo pred svojim o ima gledati Italiju osvojenu i rastrganu redom od Nijemaca, Normana, panjolaca, Francuza i Austrijanaca, sve do onoga dana kad stresavnapokon tu jaram, ostvariti vjekovnu e, i i elju svojih rodoljuba i izvr svoj risorgimento. iti Talijansko pitanje, koje je postojalo u svima epohama, evropske povijesti, otvoreno je dakle provalom Langobarda. U trenutku, do koga smo stigli, rje enje, koje mu je donio uspjeh osvaja mo jo a, e biti ocijenjeno kao privremeno. Bizant je uzmakao, ali se nije odrekao borbe i jo mo nadati, da se se e e 12

vratiti i obnoviti napad. Usprkos svemu, njegov polo na Zapadu, gdje posjeduje dobar dio Italije, aj Siciliju, Afriku i obale panjolske, dopu mu da vjeruje u budu ta nost. Ali novi poreme mnogo aj, dublji i nenadaniji od svih, koje je Evropa do ivjela prije toga, odlu o toj budu it e nosti druga ije.

13

TRE POGLAVLJE E PROVALA MUSLIMANA I. PROVALA U povijesti svijeta nema nijednog doga aja, koji bi se po univerzalnosti i nenadanosti svojih posljedica mogao usporediti s ekspanzijom islama u VII. stolje u. Munjevita brzina njegova pro irivanja ne manje od golemih prostranstava, koja je osvojio. Trebalo udi mu je samo sedamdeset godina od Muhamedove smrti (632), da se pro od Kineskog mora do iri Atlantskog oceana. Ni mu se nije moglo oduprijeti. Prvim udarcem oborio je Perzijsko carstvo (637ta 644), zatim uzastopno oduzima Bizantskom carstvu svaku od njegovih provincija, koju god napadne: Siriju (634-636), Egipat (640-642), Afriku (698), panjolsku (711). Vizigoti su me utim nanovo oduzeli panjolsku Bizantincima. Njihov posljednji kralj, Roderih, iezava u bici kod Cadixa (711). Osvaja pohod zavr se tek u po ki it e etku VIII. st., kad se veliki pokret. kojim je ugrozio Evropu na dvije strane u isto vrijeme, slomio pod zidinama Carigrada (717) i pred vojnicima Karla Martella na ravnicama kod Poitiersa (732). Tada se zaustavlja. Njegova je prva ekspanzivna snaga iscrpena, ali je bila dovoljna, da izmijeni lice svijeta. Posvuda gdje je pro stare dr ao, ave, koje su svojim korijenjem urasle vjekovima duboko, iupane su kao da ih je zahvatio vihor; tradicionalni poredak historije poreme je iz temelja. Ovo va za staro Perzijsko carstvo, nasljednika Asirije i Babilona; za one en i helenizirane pokrajine u Maloj Aziji, koje su bile dio carstva Aleksandra Velikog i koje su otada uvijek gravitirale krugu evropske civilizacije; za onaj starinski Egipat, je svoju pro jo to lost uvijek uvao pod prevlakom gr koga sloja koji ga je pokrivao od vremena Ptolemejevi za sve one afri a; ke pokrajine, koje je nekoRim osvojio pobijediv Kartagu. Sve je to otada vjerski i politi podlo i ki na najmo nijem vladaru, je ikada postojao: Bagdadskom kalifu. to I sve je to djelo jednog nomadskog naroda, koji je dotad gotovo nepoznat ivio u svojim kamenim pustinjama, prezren od svih osvaja i koji je imao neizmjerno manje stanovnika negoli Germanija. a, Ali taj se narod obratio pod utjecajem jednog proroka, koji je proiza iz njegova krila. Razbio je ao svoje stare idole da naglo prije na monoteizam, od svih, postoje, a o svojim obavezama e ii to prema bogu ima shva anje, koje zastra svojom jednostavnou: treba se pokoravati Alahu i uje primorati nevjernike da mu se pokoravaju. Sveti rat postaje za njega moralnom obavezom, koja sama sobom donosi nagradu. Ratnici, koji poginu s oru jem u ruci, u ivat rajsko bla e enstvo. Za ostale, plijen s bogatih podru sa svih strana okru siroma Arabiju, bit pravedna nagrada za ja, to uju nu e vojni apostolsko djelovanje. Ne mo se sumnjati, da je fanatizam ili ako volimo re vjerski ko e i: entuzijazam, bio ona opruga, koja je Muslimane bacila u svijet. Moralna protivnost izme provala tih u sekta se pokre zazivaju Alaha, i provala Germana, koji odlaze sa svoga podru samo da a, to u i ja osvoje plodnije zemlje, o igledna je ali ipak je sigurno, da je socijalno ustrojstvo Arape izvanredno osposobljavalo za njihovu ulogu. Bili su nomadi i siroma pa su bili potpuno pripravni da se pokore ni, bo zapovijedi. Bilo im je dovoljno da osedlaju konje i da jurnu. Nisu, kao Germani, iseljenici, koji joj za sobom vuku svoje ene, djecu, robove i stoku; oni su konjanici, od djetinjstva o navikli na plja ku stoke, kojima je Alah stavio u du nost, da se u njegovo ime bace na osvajanje svijeta. Treba, uostalom, priznati, da je slabost njihovih protivnika izvanredno olak njihov zadatak. Ni ala Bizantsko, ni Perzijsko carstvo, iznena nepredvi eni enou napada, nisu bili kadri da im se odupru. Poslije Justina II. vlada u Carigradu neprestano je slabila, i osvaja nisu nigdje, od Sirije do i panjolske, na vojske, koje bi trebalo potu Njihov je li i. estoki polet svagdje pred sobom nailazio 14

samo na zbrku i nered. Poslije 698. ostala je od Justijanovih osvojenja samo Italija. Kranstvo, koje je vladalo na svim obalama Sredozemnog mora, sa uvalo je samo sjeverne obale. Tri etvrtine obala toga mora, koje je dotada bilo zajedni sredi evropske civilizacije, pripalo je islamu. ko te I nije mu pripalo samo kao okupirano podru nego tako putem vjerske i politi apsorpcije. je, er ke Arapi nisu, kao Germani, po tovali stanje, koje su zatekli kod pobije enih. A nije ni moglo biti druga ije. Dok su se Germani, zaista, ostavljaju svoju vjeru i prihva i kranstvo, smjesta i aju zbratimili s Rimljanima, Muslimani se pojavljuju kao propagatori jedne nove ekskluzivne i netolerantne vjere, pred kojom je sve moralo, sve moralo uzma Vjera je posvuda, gdje su god zavladali, postala i. osnovicom politi dru ili to ka tva, nije, za njih je vjerska i javna organizacija dru istovjetna; crkva tva i dr jednu i istu cjelinu. Nevjernici mogu i dalje vr svoje bogo ava ine iti tovne samo kao prosti ine podlo bez ikakvih prava. Sve je od temelja do vrha izmijenjeno u skladu s na nici elima korana. Od cijele uprave, prava, financija, vojne organizacije, nije preostalo ni Kadije i emiri do su na ta. li mjesto egzarha pojedinih podru Muslimansko pravo posvuda je do na mjesto rimskoga prava, a ja. lo arapski je jezik izagnao gr i latinski, pred kojima su ve ki odavno iezla stara nacionalna narje na ja obalama Sirije, Afrike i panjolske. Arapski doprinos muslimanskoj kulturi sastoji se od ova dva elementa: od vjere i jezika. se ostaloga to ti kolikogod je bila sjajna za prvih vjekova islama, ta je kultura, kad se sve uzme u obzir malo u e, originalna. Svi su pobije narodi bili prosvje em eni eniji nego njihovi nomadski pobjednici, pa su ovi od njih posu ivali punim pregr tima. Preveli su djela njihovih nau enjaka i njihovih filozofa, nadahnuli se njihovom umjetnou, usvojili njihove ratarske, industrijske i trgova postupke. Prostranstvo i ke razli itost zemalja i nacija, nad kojima su vladali, izvrgla ih je mno utjecaja, koji su se jedni s tvu drugima ispremije i pretvorili muslimansku civilizaciju u obilje preliva bez velike debljine. Me ali u tim utjecajima helenski se takmi s perzijskim. Tome se ne mo io emo uditi, ako se sjetimo, da su Arapi dr ba ali najbogatije i najnaseljenije dijelove tada njeg gr koga svijeta, Egipta i Sirije. Njihovo graditeljstvo daje prili to predod o razli no nu bu itosti i razmjernoj va nosti njihovih uzajmica. U dekoracijama te arhitekture susre emo obilje koja o potje iz Perzije i Indije, ali op ja, ito u a koncepcija i glavni dijelovi zgrada ne odaju manje o srodnost s bizantskim graditeljstvom. Gr itu ka prevlast jose vi o e ituje na podru misli. Aristotel je u ju itelj arapskih filozofa, koji mu nisu, uostalom, dodali ni bitno. Uop na podru intelektualnih postignu muslimanska civilizacija ta e, ju a, nije izvr dubok utjecaj na evropske narode, i to je mogu protuma vrlo jednostavno time, ila e iti to je u njoj bilo mnogo umjetnih tvorevina, kao i time, su izvori, na kojima je prete crpla, bili to no ve inom evropski. Nije bilo tako, ako promotrimo ekonomsku stranu njihova utjecaja. Tu su Arapi bili zahvaljuju svome i istovremenom dodiru sa Zapadom kao i s krajnjim Istokom, dragocjeni posrednici. Iz Indije su prenijeli ernu trsku na Siciliju i u Afriku, ri na Siciliju i u e u panjolsku (odakle je e panjolci u XV. i XVI. st. donijeti u Italiju). pamuk na Siciliju i u Afriku; u Aziji su udomili proizvodnju svile, koju su nau od ili Kineza; kod njih su upoznali i zatim pro papir, bez koga bi izum irili tampanja ostao beskoristan, ili. vjerojatnije, ne bi bio ni na injen; odonuda su donijeli i kompas. Uostalom, te novosti, kao i mnoge druge, pre su me kranske narode tek mnogo poslije. U po le u etku one su poslu samo tome, da ile islam u za njegove evropske susjede utoliko stra ine nijim neprijateljem, je bio jo bogatiji od to i njih i bolje opremljen oru em. Od VII. do XI. st. on je neosporno gespodario Sredozemnim morem. Luke, ih je on sagradio: Kairo, koji je naslijedio Aleksandriju, Tunis, Kairuan, bile su etapa to trgovine, koja kola od Gibraltarskog tjesnaca de Kineskog mora, preko egipatskih ,luka, koje saobra s Crvenim morem, preko sirijskih luka, u kojima zavr put iz Bagdada i s Perzijskog aju ava zaljeva. Dotle se kranska navigacija ograni na boja ava ljivo brodarenje uz obale Jadranskoga mora, Ju Italije i me otocima Arhipelaga. ne u

15

Svi veliki morski putovi pripadaju sad Muslimanima. II. POSLJEDICE Neki nepredvi doga uzrokuje uvijek takvu katastrofu, koja je razmjerna njegovu zna eni aj enju. On upada, da tako ka emo, usred teka historijskog ivota, prekida niz uzroka i posljedica; od kojih se taj, ivot sastoji, na neki ih na potiskuje i njihovim neo in ekivanim reperkusijama poreme prirodu i uje poredak stvari. Upravo, to se dogodilo u povedu prevale muslimana. Evropa je vjekovima gravitirala prema Sredozemnom moru. Njime se irila civilizacija, njime su njezini razli dijelovi saobra iti ali jedni s drugima. Na svim njegovim obalama dru tveni je ivot u svojim osnovnim obilje jima bio isti, ista je bila vjera, a obi i ideje isti ili veoma srodni. Provala Germana nije ni u aji emu bitnom promijenila ovu situaciju. Usprkos svemu, me se re da je Evropa u VII. stolje jo e i, u uvijek, kao i u vrijeme Rimskoga carstva, bila jedinstven svijet oko Mediterana. Ali pod nenadanim naletom islama te se jedinstvo odjednom slama. Ove blisko, dobre poznate i gotove porodi more, koje su Rimljani zvali na more (mare nostrum) postaje u najve dijelu ne e em svega prostranstva strano i neprijateljsko. Promet, koji se dotad njime kretao i vezivao Zapad s Istokom, prekinuo se. Oni su naglo i naprasno odvojeni jedan od drugoga. Zajednica, u kojoj su ivjeli tako dugo, prestaje za mnogo vjekova. I dana Evropa jo nja uvijek se sje posljedice toga. a Primorano da brani granicu prema istoku, Carstvo ne me vi izdr pritisak na Dunavu. Bugari, e e ati Srbi, Hrvati se po Balkanu, i samo gradovi ostaju gr Oni se ne mije i ne stapaju s ire ki. aju dosada njim stanovni tvom kao Germani. Bizantsko carstvo prestaje biti univerzalno i postaje gr ko. U Meziji Bugari 677. podvrgavaju sebi slavenska plemena i stapaju se s njima. Sredinom IX. st. Metodije je prekrstio njihova vladara Borisa, pri emu je ovaj uzeo ime Mihajlo. Bizantske je carstvo otada ome eno i zate s jedne strane obalom Ilirije, a s druge strane gornjim ene Eufratom, i ono svoje najbolje snage posvetiti nastojanju da se odupre pritisku islama. Njegova e duga historija, sve de njegove kona propasti sredinom XV. st., pod udarcima Turaka, imat jo ne e blistavih trenutaka i do ivjet razvoj jedne civilizacije, koje se originalnost sastojati u mje e e avini, anti tradicija s pravoslavnim kranstvom i sve ve orijentalizacijom. Ali, u ve toga vremena kih om ini ta historija biti tu historiji zapadne Evrope. Samo Venecija sa e a e uvati kontakt s Bizantom i na i u svojoj posredni ulozi izme Zapada i Istoka polaznu to svoje budu veli koj u ku e ine. Uostalom, ako Bizant i prestaje da se uple u zbivanja na Zapadu, on ipak na nj vr utjecaj, koji ga poslije e e iti e prepasti nad ivjeti jo kroz vjekove. Bizant je kristijanizirao ju i isto Slavene: Srbe, Bugare i ne ne Ruse, a njegovo je stanovni tvo, poslije etiri stotine godina turskoga jarma u XX. stolje obnovilo u gr narodnost. ku Zapad, me utim, budu da je odvojen od Bizanta, na se u, posve novom polo i ao aju. inile se kao da ga ta odvojenost primorava na izgnanstvo, na po strani od civilizacije; jer od najdavnijih vremena ivot uprave su s Istoka dolazili svi oblici prosvije enog ivota i sav dru tveni napredak. Preko Arapa, koji su se nastanili u panjolskoj i na Afri obali, Istok se istina, pribli Zapadu. Ali usprkos materijalnom koj io dodiru, vjerska je razlika spre avala moralni, dodir ,njegova kranskog stanovni tva s tim muslimanskim Istokom. Zapadna je Evropa prvi put od stvaranja Rimskoga carstva bila izolirana od ostaloga svijeta. Sredozemno more, kojim je ona dotad saobra s civilizacijom, zatvaralo se pred ala njom. I te je mo najva da nija posljedica muslimanske ekspanzije za razvoj op historije.6 Jer e kranstvo Zapada, odsje ene od svojih tradicionalnih saobra ajnih veza i postav posebnim, i odvojenim dijelom svijeta, koji je mogao ubudu ra e unati same sa samim sobom, bit primorano da e
6

O ovome vidi: Henri Pirenne: Muhamed i Karlo Veliki

16

se razvija uz pomosvojih vlastitih snaga. Odvra ene od Sredozemnog mora, one prenijeti svoje e napore prema zasad jobarbarskim podru jima s druge strane Rajne i na obale Sjevernog mora. Evropsko se dru uve i najzad prerasti nekada granice Rimskoga carstva. S Frana e tvo ati nje kim carstvom nastaje jedna nova Evropa, u kojoj se izgraditi ona zapadna civilizacija, koja je bila e pozvana da postane civilizacijom cijeloga svijeta.

17

PRVO POGLAVLJE. CRKVA Druga Knjiga DOBA KAROLINGA Prvo poglavlje CRKVA I. KLONU OD V. DO VII. STOLJE E A se za ova tri burna stolje kad je Evropa teturala izme Germana, Carstva i islama. doga s to a, u alo katoli kom crkvom, tom velesilom skore budu nosti? Ona se zadovoljavala time da ili to ivi, nije re eno, da ivotari. Njezin utjecaj na tok doga aja, bio je nikakav ili gotovo nikakav, a njezin moralni utjecaj na dru nezamjetan. No ipak, posred ru tvo evina Carstva, ona se sa uvala netaknuta. Spasila je svoju organizaciju, svoju hijerarhiju, svoje neprocjenjivo bogatstvo u zemljoposjedu. A ipak nije imala neprijatelja. Germani su joj isto tako podlo sinovi kao i Rimljani. Arijanska ni herezija, kako smo vidjeli, nije potrajala i nije, uostalom, nikada mogla uznemirivati. Pa ipak, apatiju crkve mogu je vrlo lako objasniti. S njom se poslije provale doga isto, dodu u manjoj mjeri, i e a e to s cijelim dru tvom: ona se barbarizira. Kranska latinska knji evnost, koja: je u IV. vijeku, stolje u Sv. Augustina, jotako iva, u V. vijeku daje josamo epigone, kao je bio Salvian. Poslije toga to misaoni ivot prestaje, i bujica, koju su otpo crkveni oci, ,presahnula je. Nekoliko klerika pi jo eli e dodu biografske i povijesne pripovijesti, ali trebati e e ekati sve do Grgura Velikog da opet ugledamo, kako o ivljava, uostalom u posve novome duhu, izu avanje teologije i vjerskoga morala. Jo vi iznena inercija crkve prema onim poganskim ili grubo hereti barbarima, koji su nedavno e uje kim prodrli u Carstvo ili u njegovu neposrednom susjedstvu. Ako se i pokrste, de se to, kao s ive ava Francima poslije Klovisova pokr tenja, po uzoru na njihove kraljeve, koji iz politi interesa i kih opona i rimske obi prelaze na kranstvo. Crkva pri tome nema nikakve uloge. S obzirom na aju aje Germane, koji na sjeveru Galije i s druge strane Rajne zadr avaju i dalje svoju staru narodnu vjeru, oni prema njima ne poduzima nikakve mjere, da ih pokrsti. Apostoli Salijskih Franaka, Sveti Amand i Sveti Remacle, djelovali su na osnovu svoga osobnoga zanosa. Kraljevi su pomagali njihove napore, ali nema znakova po kojima bi se mogle vidjeti, da su ih iste tako pomagale i crkvene vlasti. Njihova nebriga za pitanje apostolata tolika je, da su strancima prepustile posao, koji je bio njihov. Kranstvo je uneseno u Irsku u IV.st. i tu se brzo razvilo. Na tome je dalekom oteku, bez veza s kontinentom nastala osebujna organizacija u kojoj su velike samostanske kolonije predstavljale ta, veoma revnosnog vjerskog ari ivota. Na se tu vi asketa i obra lo e enika, koji su po i od VI. st. krenuli da daleko od svoje domovine potra jedni nedostupnu samo a ev e u, drugi du koje obratiti. Kad su, Normani u IX. st: otkrili, Island, na su se u e, e li udu, na to njegovim maglovitim obalama nisu na drugih stanovnika osim redovnika, koji su do iz Irske. li li Jednako su se tako i opet Irci s odu evljenjem posvetili obra anju, sjevere Galije i Germanije Hagiografija iz merovin vremena vrvi svecima, kojima treba pripisati osnutak mona samostana kih tva u sjevernoj Francuskoj i Belgiji. Sveti Colomban i Sveti Gall najslavniji su predstavnici tih misionara, koji svojom intelektualnom kulturom, nesebi i zanosom tu odudaraju od grubosti nou no merovin koga klera. Oni ga, uostalom, nisu mogli izvu iz njegove apatije. Biskupi, koje je imenovao i kler iz njihove dijeceze, no koje je ustvari nametao kralj, imali su, gotove uvijek zahvaliti svoj polo aj 18

vladarevoj naklonosti. Treba pro itati portrete, koje je nacrtao Grgur Tourski, prikazuju ve broj i i svojih kolega, pa da se debije pojam o njihovu znanju i njihovim obi ajima. Znatan dio tih biskupa jedva je znao itati; mnogi su se javno prepu pijanstvu i raskala tali enosti. Po teni se Grgur nad tim ogor ava, ali se po njegovu govoru i predobro osje da njegovo ogor a, enje gotovo nigdje nije nailazile na odjek. Pa i on sam, uostalom, premda je sigurno bio znatno iznad ve svojih kolega, kakav nam ine primjer pru o dekadansi Crkve! Latinski, kojim on pi 'a i sam je svjestan tega), joje samo a e barbarske narje koje zlostavlja gramatiku, sintaksu i rje je, nik; njegov moral (a to na nesre i ne u opa sadr blagosti i opro a) i tenja, koja su veoma udnovata, i sudove, koji veoma iznena uju. A poslije njega bit jo gore. Krajem VII. st. i na po e i etku VIII. st. nije samo jezik, nego i sama misao nalik na misao paraliti ara. Takozvana Fredegareva kronika kao i stanoviti ivoti svetaca iz ovog vremena neusporedivi su spomenici nesposobnosti, da se izraze najjednostavnije stvari. ak Uza sve te, kako god pogo ena, crkva je jouvijek veoma mo na, ili, recimo to nije, jedina civilizirana snaga ovog vremena. Ustvari se preko nje trajno odr rimska tradicija, te je prema ala tome, upravo ona sprije Evropu da nanovo zapadne u barbarstvo. Svjetovna vlast bila bi, samim ila svojim snagama, nemo da spasi tu, dragocjenu ba na tinu.

Usprkos dobroj volji kraljeva, njihova navije i priprosta administracija bila je suvi nedorasla ta e zada koju su i, eljeli ostvariti. Me utim crkva je imala osoblje, koje je nedostajalo dr avi. Onakva, kakva se oformila i razvila za vrijeme Carstva, ostala je i poslije provala. Hijerarhija,je ostala netaknuta; bila je izgra ena po uzoru na administrativnu organizaciju Rima, pa je usred sve ve eg nereda odr avala i nadalje sve je jednostavne i vrste temelje. Metropolitansko sjedi bilo je te uglavnom mjestu svake pokrajine, a biskupsko u glavnom mjestu sveke civitas (cite); ta je organizacija smjesta iezla samo na sjeveru. Svagdje drugdje osvaja su je po i tedjeli i po tovali. Dok je civilna administracija zapadala u dekadansu, crkvena je administracija ostajala nepokelebljiva, u istim okvirima, s istim destojanstvenicima, istim na elima, istim pravom i istim jezikom, kojim se slu u vrijeme Carstva. Usred anarhije, koja ju je opkoljavala i usprkos razornom utjecaju, ga je ila to ova na nju vr crkva se odr uspravna i pored trenutne dekadense; kler je bio za en mo ila, ala ti nom zgradom, koja ga je zaklanjala, i disciplinom koja mu je, usprkos svemu, bila nametnuta. Kako god su poneki biskupi bili neznalice, nehajni i nemeralni, bile im je ipak nemogu da se oslobode bitnih e du nesti svojih funkcija. Morali su neizbje uz svoju katedralu dr no ati kolu za odgoj mladih u enika. U isto vrijeme dok je lai nastave nestajalo, i dok, je dr spala na to, da je u svojoj slu imala ke ava bi samo nepismene slu benike, crkva je uslijed nu nesti, koja je bila odre ena samim njezinim postojanjem stvarala jedno tijelo kome svaki u najmanju ruku znati da i pi latinski. Ve e lan ita e samim tim imala je neodoljivu premenad svjetevnim dru tvem; imala je, a da to nije ni htjela; ni nastojala, monopol nauke. Njezine su kole, osim rijetkih izuzetaka, bile jedine kole, a njezine knjige, jedine knjige. Pismenost, bez koje kultura nije mogu pripada od kraja merovin epohe a, ke isklju njoj, tako da danas u na jezicima rije koje zna crkvenu osebu u isto vrijeme ivo im i, uju ozna i pisara: clerc u francuskem., clerk u engleskom, klerk u flamanskem i staro njema uju kom, dijak u staro-ruskome. U toku VIII. st. intelektualna se kultura povukla i zato unutar klase ila sve enika. Time je katoli kler stekao takav polo kakav prije njega nije imao nijedan drugi kler. ki aj, Bio je dubeko po tovan ne samo zbog svega vjerskog obilje i nije samo kod lai svijeta u ja, keg ivao onaj, ugled, koji u enost budi kod neznalica nego je za svjetovno dru posto i neophedno potreban tvo pomo nik. Dr ava nije mogla postojati bez njegevih usluga. U karolin doba, kad budu nestali i ko posljednji tragovi lai nastave, dr ke ava morati da od klera uzajmljuje svoje pisarsko osoblje, e predstojnike svoje kancelarije i sve one svoje su benike i savjetnike, za koje je stanoviti stupanj intelektualne kulture bio neophodno potreban. Dr se klerikalizirati, jer nije mogla druk ako ava e ije, nije htjela da nanove zapadne u barbarstvo ne mogu drugdje osim u crkvi na ljude, koji bi bili kadri i i 19

da shvate i izvr avaju politi zada su bile u nadle ke e, to nosti dr ave. A ako ih je nalazila samo u crkvi, to nije zna da ih je njihovo obilje Kristovih apostola naro dobro osposobljavalo za ilo, je ito slu dr bu avi. Slu benici onoga, koji je rekao, da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta, nisu od njega nau upravljati svjetovnim poslovima. Ako su to ipak znali, ostalo im je to od Rima: crkva, ili kojoj su pripadali, nad ivjela je propast anti koga svijeta, i on se u njo ovjekovje odgajaju novi uje i svijet. Crkvu je zapalo u iteljevanje nad dru tvem i ona ga je sa uvala stolje ima, ne zato, je bila to kranska, nego zato je bila rimska; ili, ako nam je tako dra ona je na modernu civilizaciju tako to e, dugo vr premo utjecaj zato je bila ila an to uvar jedne starije i naprednije civilizacije. Prirodno je uostalom, se ona okoristila tim polo to ajem, da ostvari svoj vjerski ideal i da svojej volji pedlo i dr avu, koja ju je zvala, da joj bude pomo nik. Nu suradnja, koja se uskoro ostvarila izme jedne na u i druge, nosi u sebi klicu stra sukoba, koje u po nih etku nitko nije mogao predvidjeti. U i u slu dr av bu ave, crkva se dakle ne njoj podlo Kakve god bile koncesije, koje je ona e iti. milom ili silom dala dr u stanovitim trenucima, ona je prema njoj uvijek ostala nezavisna sila. Ona avi je u zapadnoj Evropi za sebe zahtijevala i postigla slobodu, koju nije u ivala ni u Rimskome, a ni u Bizantskome carstvu. Ako je to bilo tako, dogodilo, se to manje zbog toga, zapadni vladari nisu to nikada postigli mouporedivu s vlau careva, nego zato, se crkva veod po to etka na u takvom la ekonomskom polo aju, koji joj je dopu da i da se razvija s pomo svojih vlastitih sredstava i u tao ivi u tom je ona opet ba tinica Rima. Neizmjerno zemlji bogatstvo, kojim ona raspola potje od no e, e imanja poganskih hramova, koje su Kostantin i njegevi nasljednici prenijeli na nju. I oni nisu od nje na inili samo najve posrednika, nego i privilegiranog posjednika, izuzimlju pripadnike crkve ispod eg i osebneg poreza, a crkvena imanja ispod zemlji pereza. Sve su ovo, i posjed i privilegije, barbarski neg kraljevi po tavali, tako da crkva, u trenutku kad otpo inje historija modernih naroda posjeduje neuporedivo bogatstvo u demenama. Ovo obja njava, kako je ona bez slabljenja mogla pro kroz krizu i invazija i u punom politi kom i socijalnem rasulu spasiti svoju organizaciju, nova i odr iti avati svoj kler. Tako je o da se ona, s koje god je strane prou ito, avali, usprkos dekadansi od V.- VII. st., puna snage i budu veli Njezino opadanje nema uzrok u njoj samoj, nego u trenutnim okolnostima. A pri tom, e ini. kad se govori o njezinoj dekadansi, misli se na slu benu crkvu, na svjetovni kler, na onaj, koji je jedini vidljiv. Me utim, pored njega polagano se razvija kler, koji jonije vidljiv, ali koji malo po malo osvaja svoje mjesto i zape inje, zasad jou tami, pripreme za ulogu, koju uskore zaigrati. To je e redovni kler, mona ki tvo.

II. REDOVNICI I IZLAZAK PAPINSTVA NA POZORNICU Asketizam, koji nu preizlazi iz ekskluivne koncepcije kranstva, brzo se, od po no etka II. st., razvio u isto nim pekrajinama Rimskog carstva. Njegove su pristalice duge bili obi laici, koji, su se okanili ni poslova i dobara svega svijeta, da bi se, u samo posvetili spasenju svoje du Ti su samotnici, bili i e. prvi monasi ( Sveti Pahomije(348) dop je na pomisao da, im nametne regulu i da ih u ) ao svrhu organizira u op inu. Redovnici koji su ovaj novi oblik ivota prihvatili, okupili su se ti ogra ena boravi koja su se sastojala od, ta, elija, sagra enih oko sredi kapelice. Da bi ih razlikovali od nje samotnika, dado stanovnicima tih pobo kolonija naziv redovnika (cenebita). Na ovu redevni e nih ku instituciju nadovezuju se zapadnja samostani, od kojih je prvi, u VI. st., na brdu Monte Cassina, u ki blizini Napulja, osnevao Sv. Benedikt (+ oko 543). Originalnost i u isto vrijeme zama nost Benedikteva djela sasteji se u tome, je monaha izdvojio iz lai to kega ivota i od njega u redevnika, vezanog inio za ovaj poziv, trima vje zavjetima poslu nim nosti, siroma i tva isto i im je nametnuo obavezu e to 20

da budu sve enici. Take se pored svjetovog klera, koji svojim pedrijetlom dosi u vrijme stvaranja e ustava prvebitne crkve, pojavljuje i jedan novi kler, je proiza iz asketizma i svoja vrata otvara to ao onima, koji na ovome svijetu ostvariti ideal kranskaga ele ivota. Regula (red), kome taj kler duguje svoje ime, nije samo pravilo o molitvama i vr enju pobe nesti; ona obavezuje joi na iskazivanje pa bogu radom, i te bilo manuelnim radom, ili u asti enjem. Isprva se rasprestiranje samostana vr prili polagano. Malo pa malo pro su se po Italiji, pa su ilo no irili desegli jug Galije i zatim su se, zahvaljuju apostolatu Iraca, i toku VII. i VIII. st. rasprestrli u znatnom i broju po sjeveru Frana kog kraljevstva.7 U ostalem, izme pejedinih samostana nije bile nikakve u veze, a nisu imali djelevanja na vanjski svijet; se, da su ih dijecezanski biskupi nerado gledali, ne ini znajuprave da rade s tim prida i to licama. Historijski je razvoj dosudio papinstvu da upotrijebi tu veliku snagu, koja samu sebe nije poznavala, i da je stavi u slu crkve, da je, da tako ka bu emo, pretvori u trajno rezervno oru koje stajati na je, e, raspolaganju papinstvu. I baje prvi veliki papa Grgur Veliki (590-604) zaslu za ovaj genijaini an pothvat. Do njega je papinsko prvenstvo slabo definirano i proizlazi gotovo samo iz dvostrukog svojstva pape: on je nasljednik Sv. Petra i biskup Rima. Ono se vi manifestira, po e tovanjem koje mu iskazuju, negoli vlau, koju koju vr U raznim kraljevstvima biskupe imenuju kraljevi, i njihovi odnosi prema papi ne i. name im nikakve ve du u e nosti, osim mu iskazuju po to, tovanje. A patrijarhe Aleksandrije, Antiohije, Jeruuzalema i Carigrada, smatraju ga sebi ravnim. I napokon, isto onako, kao postupa to prema ovima, bizantski car sebi pridr ava pravo da potvrdi njegovo imenovanje ili da ga poslije Justinianova vremena, ravenski egzarh potvrdi u njegovo ime. Povrh toga, po i od nereda; koje je ev izazvala seoba, polo Italije, a napose polo Rima, sputava ili apsorbira aktivnost papa u aj aj poslovima, koji nemaju ni zajedni s upravljanjem crkve. Otkad, car, vi ne stoluje u Gradu, ta ko e ondje je papa zapravo postao glavna osoba. Budu da nema lai vlasti, to na njega pada du i kih nost da pregevara s osvaja ima da bdi nad administracijom, nad opskrbom nim namirnicama i ive utvr ivanjem grada, kome je otkako mu je pu anstvo po opadati i otkako je stao siroma sve elo iti, te da odr svoje goleme zidine i svoje spomenike. Napose od provale Langobarda pape se moraju e ava boriti protiv te a i opasnosti, koje im polazi za rukom nadvladati samo uz pomoenergije. Jer car ko je zauzet obranom granica u Siriji i na Dunavu, pa im posve prepu brigu da se odupru tim ta neprijateljima, se bijesno trude da osvoje Rim. Najvi u to je da od vremena do vremena to e to ini, po ne vojske i ne nov pomo a oboje podjednako nedovoljno. Egzarh u Ravenni isto je alje to to ane i, tako ugro i nije kadar da pru neku efektivnu suradnju. U trenutku kad se 590. Grgur Veliki uspeo en i na prijestolje Sv. Petra, on je o igledno izgubio svaku nadu u budu nost, te upore Rim s la uje om, koju bije bura i koja svakog trenutka ima da potone. Grgura Velikog treba smatrati prvim tuma em_vjerske misli poslije crkvenih otaca. Ali on ih ne nastavlja. Njega, ne zanimaju dogmatska pitanja: za njega su ona definitivno rije ena. Va je bilo no iz, njih izvu moralne konzekvencije, organizirati kranski i ivot s obzirom na njegov cilj, na njegovu kona svrhu, koja je sa u stra dilemi izme raja i pakla. Njegove su o takore nepemi nu eta noj u i i no uprte u ivot na drugoj strani i slike, koje je on o tome nacrtao, znatno su pridonijele tome, da je srednjovjekovna pobo nost poprimila tako tmuran i tjeskoban obrat, pretvorila se u strah i opsjednu e vje nim kaznama, koje su Bo anskoj komediji na svoj besmrtni izra Budu da je crkva sredstvo le aj. i vje noga spasenja, treba pove njezin utjecaj na du da bi ih se spasilo od pomora. I tu se kod ati e, Grgura, kao i kod drugih velikih mistika, na primjer kod Sv.Bernarda ili kod Loyole, otkriva ona
7

Samostani u Irskoj bili su veoma razli od benediktinskih samostana. Ali su irski misionari osnivali samostane na iti kontinentu u skladu s organizacijom benediktinskih samostana.

21

prakti genijalnost, kojoj polazi za rukom da zbog nadzemaljskih ciljeva, te ih sam sebi na to postavlja, sjajno organizira stvari ovog svijeta, koje prezire. Mo njegovo podrijetlo pripadao je da staroj patrijicijskoj porodici, koja je po tradiciji bila upletena u upravljanje gradom nije bilo bez utjecaja na ovu stranu njegova karaktera. Jedva je mogu vjerovati, da je njegova pisma napisao isti e autor kao i rasprave Moralia i Dialogus miraculorum. Ona nam ga prizajuje prionula uz obnovu patrimonija Sv. Petra, to jest golemog zemlje posjeda rimske crkve, koji je bio rasut svuda po nog Italiji, obalama Ilirije i na Siciliji, i koji su neredi za vrijeme provala raskomadali, upropastili i dezorganizirali. Vidimo ga u tim pismima, gdje zahtijeva otu ene ili zauzete zemlje, imenuje upravitelje, odre ujeme im pravila, kojih se imaju dr name im potrebne mjere za ubiranje i ati, e centralizaciju prihoda. Stoga mu pripada dvosturka i neobi na ast, da je u isto vrijeme bio najstarijimistik i najstariji ekonom Srednjeg vijeka. Uostalom, njegova je ekonomksa aktivnost potpuno pro rimskom praksom, i on je uvelike pridonio, da su se posredstvom crkve sa eta uvale i resprostanile domanijalne instutucije Carstva. Posao, koji je poduzeo, bio je za nekoliko godina gotov. Papinstvo je steklo redoviti prihod i obilne izvore. Postalo je prva nov sila svoga vremena. ana Ovoj prvoj snazi Grugur je dodao drugu, privezav uza se redovnike, prema kojima su ga vukle u isto i vrijeme njegove astetske tendencije i njegovo lucidno shva anje stvarnosti. On je veoma dobro vidio kakvu bi pomopapinstvo dobilo od ovih posvuda razasutih samostana, kad bi se pretovorilo u njihova za titnika. Nije se ograni ilop samo na to, da osniva nove u vje nome gradu, nego je mnogima od njih dodijelio privilegije egzemcije, koji su ih stavljali izravno pod vlast Svete Stolice. Od vremena Sv. Benedikta redovnici su bili sastavni dio crkve. Mo se re da su od vremena Grgura Velikog postali e i, dio njezine akcije. I zaista, baredovnicima, kojima je on upravljao i koje je formirao, povjerio je veliko djelo svoga pontifikata: pokr tenje Anglosasa.8 Ono bi uostalom bilo nemogu da on nije raspolagao fondovima e nu nima za njegovo ostvarenje, i tako su dvije velike reforme za vrijeme njegove vladavine, uspostava i obnova patrimonija Sv. Petra i savez potpuo odgovara vjerskom idealu i prakti nim sposobnostima njegova za etnika. Obra enje Engleske i remek-djelo takta, razbora i metode. Dugo pripraman od pape za svoju zada u, Sv. Augustin (Canterburyjski) i njegovi drugovi postupili su su prema zrelo promi ljatim uputama i posvema pro milosr eti em, pra tanjem, sno ljivou i zdravim razborom. Ni nije razli ta itije od naglog i zanesenja kog vladanja keltskih misionara, nego strpljivo i razborito vladanje Grgurovih misionara. Oni dolaze u zemlju tek po su izu njezin jezik, obi i vjeru. to ili aje uvaju se, da ne povrijede predrasude, klone se prebrzih uspijeha, pa i revnovanja da postignu mu tvo. Sti ak eni u povjerenje prije nego su stekli du tako ih dobivaju, potpuno. Poslije to e, ezdeset godina Anlosasi su ne samo krani, nego tako uspije pokr ak ni eteni, da sad oni daju crkvi misionare, dostojne ovih, koji su njih preobratili. Stotinu dvadeset godina posije iskrcanja Svetog Augustina na kod alu Hastingsa (590), Sv. Bonifacije je poduzimao pokr tenje poganske Germanije na drugoj obali Rajne. Obra enje Engleske obilje odlu etapu, u povijesti papinstva. Budu da je anglosasku crkvu ava nu i osnovao izravno papa, ona je od samog po etka podvrgnuta neposrednoj podlo nosti i upravljanju Rima. Ona nema nijednog obilje nacionalne crkvei ona je apostolska u punom smislu te rije I ja i. crkva na drugoj obali Rajne, koju ona osnovati, primit od nje ista obilje Razumljivo je, koliko e e ja. je time ugled i utjecaj papinstva dobio na snazi i sjaju. Dok su u samome Rimu pape i nadalje od bizantskog cara i od egzarha u Ravenni smatrani za patrijarhe Carstva, te ostaju podlo obavezi da ni od njih tra potvrdu svoga izbora, novi krani, na sjeveru po e tuju u njima namjesnike. Isusa Krista, predstavnike boga na ovome svijetu. Papinstvo je sebi dakle stvorilo polo koji odsad biti aj, e nepomirljiv s podlo u kojoj je ono nou, ivjelo dotad nasuprot caru. Prije ili poslije, ono slomiti e tradicionalnu vezu, koja postoji izme Carstva i njega i koja ga, otkako vi ne postoji Carstvo na u e zapadu, samo pritie, poni i smeta. I da se jo pokazuje djelotvoran za ava car titnik, ili, ako venije mogu vi da bar posvjedo svoju dobro-namjernost! Ali on odlazi dalje: nije ostao na tome, da e e, uje
8

Iskrcavanje Sv. Augustina 596.Pokr tenje dovr 656. eno

22

se dezinteresirao za Rim i ostavio ga bez obrane pred pothvatima Langobarda, nego se pretovrio u njegova protivnika. 9 U tim bizantskim krugovima, koje postresaju teolo strasti, pojavila se nedavno nova herezija: ke ikonoklazam. Isovjeda je i sam car Leon III Isaurijski i nemjerava ju nemetnuti Rimu. No ovaj put je toga suvi Papa se ne povrd samovolji jednog gospodara, koji ga je smatrao isto tako uslu e. e i nim kao su patrijarsi u Carigradu ili_Antiohiji. Veje Grgur II (715-731) objavio prijete rije to to e i. to se prijelom nije izvr vetada bilo je zbog toga, je carska tradicija i dalje tako sna da su io to na, okljevali u initi odlu korak. A osim toga ostaviticara, zna je baciti se u nepoznato, izlo se an ilo iti represalijama, koje mogu crkvu izlo najozbiljnijim pogibeljima. Za izvr iti enje tako, odlu nog i ina da bi se nasuprot caru zauzelo ne samo dr anje jednakoga, nego i vi ega, da bi se izvr prijlom s io hereti kim istokom i postavili na Zapadu temelji univerzalnog kranstva, da bi mogao biti odba en rimski karakter ti starom smislu rije i preuzet novi, kataoli da bi duhovna vlast mogla biti i ki, oslobo ena okova, koje joj je nametao cezarizam, bio joj je potreban neki mo i vjeran saveznik. an Tko je u tada njoj Evropi mogao na sebe uzeti ovakvu ulogu? Samo jedan ovjek, koji je i sam tra io saveznika. kadra da na njega zakonito prenese krunu. Bio je to majordom merovin kraljeva. kih

Godine 659 Konstans II. poslao je u progonstvo Martina I. Godine 692. Justinijan II. postupio bi isto tako sa Sergijem I da nije do do pobune. lo

23

DRUGO POGLAVLJE FRANA KRALJEVSTVO KO I. RASULO DR AVE Od svih kraljevstava, koja su barbari osnovali na tlu Rimskoga carstva, samo je frana svojim ko granicama obuhva kompaktan blok germanskog stanovni alo tva. Veprije Klovisovih osvojenja u Galiji, Salijski Franci, Ripuarijski Franci i Alamani kolonizirali su masovno cijelu lijevu obalu Rajne i dosta duboko napredovali u doline Moselle, Meuse i Schelde. Sam Klovis je u po etku bio tek jedan od brojnih kraljevi su vladali nad dijelovima Salijskih Franaka. Njegovo kraljevstvo, koje mora da je a, to otprilike odgovaralo podru nekada ju njeg rimskog grada Tournaia, nije mu pru dovoljno potrebnih alo snaga, da bi mogao uspje provesti namjeravani napad na Syagriusa, rimskog oficira, kome se usred no osvojene Galije jouvijek pokoravalo podru izme Loire i Seine, pa je svome pothvatu pridru je u io svoje ro ake, kraljeve Terouanna i Cambraia. Ali se pobjedom okoristio sam, po je Sygrius zba to en, prisvojio je sebi njegovo podru te je porazrnu premonad nekosebi jednakima, kojom je otada je raspolagao, upotrebio da ih se rije Bilo nasiljem, bilo lukav i. tinom sru ih je, ili ih je dao ubiti, a io zatim ga je njihov narod Priznao. te .je jako za nekoliko godina ra prostro svoju vlast na cijelo podru ga opkoljava Rajna od Kolna do mora. Alamani, koji su se naselili u Alzasu i na Eifelu je to pijetili novom kraljevstvu napadom s boka, bili su potu enii pripojeni u okvir frana dr ke ave. Osigurav sebi tako posjed djele sjeverne Galije od Rajne do Loire, frana se kralj mogao posvetiti i ki osvojenju bogate Akvitanije. Ona je pripadala Vizigotima. Budu da je ve 496 bio obra na i en katolicizam, Klovis se okoriostio povodom njihove herezije, da protiv njih povede rat. Potukao ih je (507) kod Vouillea te je granicu prenio sve do Pireneja. Od Sredozemog mora odvajala ga je jo Provansa. Ali Teodorik nije bio sporazuman time, da dopusti Frana kom kraljevstvu da se pro sve do iri vrata Italije, i Klovis se morao odre Provanse. koju je Teodorik, da bi pove svoju sigurnost i ao pripojio svojoj dr Klovisovi sinovi dovr su tako dobro oto djelo; do avi. ili eto epali su se kraljevstva, koje su Burgundi osnovali i u dolini Rhone 532, zauzeli Pravansu od Lionskog zaljeva do Rhone, pa je tako od sada cijela stara Galija bila podlo dinastiji Merovinga. na U skladu s mediternskim karakterom, ga je zapadna Evropa sa to uvala sve dokraja VII. stolje ona a, je prije svega nastojala da svoju vlast pro prema jugu. Frana su vojske neko vrijeme poku iri ke avale preoteti sjevernu Italiju od Langobarda. Ali je provala Muslimana, kako smo vidjeli veprije, surovo prekinula tradicionalnu oriijentaciju sjevernih predjela prema ju nima. Posljednji merovin osvaja ki , Dagobert I., okrenuo je svoje napore prema Germaniji, te je uznapredovao do Dunava. Zatim ak pro irivanje prestaje i po inje opadanje. Zatvaranje Mediterana, su ga izvr Muslimani, neobilje to ili ava samo novu orijentaciju evropske politike, nego tako mo se re i svr er, e i, etak anti koga svijeta. I zaista, sve od vladavine Dagoberta 1. merovin se dr nije odvojila od rimske tradicije, socijalno ka ava stanje zemlje nakon dubokih poreme aja, koje je pretrpjela od provala, ponovo poprima svoje staro rimsko obilje Zemlje u carskom dr je. avnom posjedu pre su, istina je u vlast kraljevu, ali su galole romanski veleposjednici, osim rijetkih izuzetaka, zadr svoje domene, organizirane onako, kako su ali bile za vrijeme Carstva. Upadljiva je u tom pogledu injenica, a mo emo konstatirati, da je papa Grgur Veliki, da bi obnovio upravu na velikim crkvenim zemljoposjedima, naprosto obnovio rimski domanijalni sistem.

24

Po je mir jednom bio uspostavljen, trgovina je obnovila svoju djelatnost. Marseille, sredi velike to te pomorske trgovine s Istokom, primao je one sirijske trgovce, ih uostalom ponoivno nalazimo u to va nim gradovima na jugu Galije i koji su zajedno sa idovima, glavni trgovci u zemlji. Gradovi u unutra njosti zadr avaju i dalje gra ansko stanovni koje se sastoji od trgovaca, a me njima ima tvo, u i takvih, koji su nam iz punog VI.st. poznati kao bogati i utjecajni odli nici. A zahvaljuju toj redovitoj trgovini, koja je me stanovni i u tvom odr avala znatan promet robom i novcem, kraljevska blagajna, hranjena cestarinom i mostarinom, ne prestaje raspolagati va nim izvorima isto tako znatnima, ako ne i ve ima, kao su bili oni, koje je izvla iz prihoda sa carskih to ila domena i ratnonog plijena. Sigurno je, da je civilizacijia Rimskog carstva, koja joi dalje zapala u duboku dekadansu, ali je ivi, ipak o uvala svoja bitna obilje ja. O ito, va slu ni benici, odabirani izme velika pokazuju preema vlasti neobi nezavisnost, i u a, nu porez, nema sumnje, grof esto ubire samo u svoju korist, ime se obja njava naziv za porez: da a, globljenje, exaction, kako se to po inje govoriti u jeziku onoga vremena. Slabljenje stare rimske uprave, odsje ene od Rima, kojoj kralj s mukom odr ava joposljednje tragove, omogu aristokraciji veliikih posjednika, da nasuprot kralju, u dru zauzima sve ja i uje tvu i ja polo Napose na sjeveru, u Austraziji, gdje se romanizacija gotovo posve izgubila, ona i aj. postizava; po i od VII. st. apsolutnu prevagu. ev Ta aristokracija, koja postaje sve aktivnija, nema nikakvih obilje nekog plemstva. Ona, se ne ja razlikuje od preostalog dijela nacije svojim pravnim, nego samo svojim dru tvenim polo ajem. Oni od kojih se ona sastoji, da se izrazimo jezikom njezinih suvremenika, to su velika (majores), magnati i (magnates), mogu nici (potentes), i njihova mo proizlazi iz njihova bogatstva. Svi su veliki zemljoposjednici, jedni su potomci bogatih galoromanskih porodica iz vremena prije osvojenja, a drugi su miljenici, koje su kraljevi obilno opskrbili zemljama, ili grofovi koji su se okoristili svojim polo ajem, da steknu prostrane domene. Bez obzira, uostalom, da li su bili Romani ili Germani po ro enju, lanovi ove aristokracije ine jednu skupinu, me sobom vezanu zajednicom interesa, u unutar koje nije dugo trebalo ekati da razlike u podrijetlu ieznu, i da se stope u istovetnosti ivota i obi aja. Uporedo s time, kako se dr ava, kojoj je aristokracija davala najva nije slu benike, pokazivala nesposobna da ispunjava svoju bitnu, i glavnu zada drugim rije u, imam da jam osobnu i sigurnost i dobra svojih podanika, prevaga aristokracije sve, se vi afirmirala osobni polo e aj aristokrata koristi se porastom op anarhije, i javna nesigurnost neprestano pove njihov privatni e ava utjecaj. U svojstvu kraljevih oficira, grofovi progone i plja kaju sirotinju, koju bi trebali tititi; ali od dana, kad im ta sirotinja, ne mogavvi izdr ustupa svoje zemlje i svoju osobu i tako se pripoji k i e ati, njihovoj domeni. Ti isti grofovi, u svojstvu velikih posjednika, pro i na njih svoju mo za e iriti nu titu. Tako sami slu benici dr rade protiv dr ave ave, te i neprestano nad ljudima i nad zemljama svoje ire za titni i svoj privatni posjed, oni tvo udesnom brzinom oduzimaju kralju njegove izravne poda nike i njegove poreske obveznike. Jer odnos, koji se uspostavlja izme mo i slahih, nije prosti ekonomski odnos, kakav postoji u nih izme vlasnika i zakupca njegove zemlje. Nastalo iz potrebe za djelotvornom za u titom usred dru tva prepu tenog anarhiji, on stvara izme njih vezu podlo u nosti, koja se pro iruje na cijelu osobu i koja svojom intimnou i tjesno podsje na porodi vezu. Ugovor o rekomandaciji, koji se pojavljuje om a nu veu VI. st., daje eniku ime vazala (vassus) ili slu ti benika, a za titniku ime starje ili seniora ine (senior). Senior je obavezan ne samo da se brine za uzdr avanje svoga vazala, nego i da mu pru neke a vrste stalnu pomoi za te da ga pravno zastupa. Slobodni titu ovjek. 25

koji se predaje u rekomandaciju, zadr dodu i dalje prividna obilje svoje slobode, ali ustvari, ava e ja on je postao klijent seniorov sperans. Taj protektorat, ga senior vrnadslobodnim ljudima na temelju rekomandacije on vr dakako i to to i i, jointenzivnije, i nad ljudima, koji pripadaju njegovoj domeni, nad biv rimskim kolonima, im privezanima za zemlju, ili nad robovima, potomcima rimskih ili germanskir robova, kojih je i sama osoba, na temelju ro enja njegovo privatno vlasni tvo. Nad svim tim zavisnim stanovni tvom on posjeduje vlast u isti mah i patrijarhalnu i patrimonijalnu, koja se u cijelosti osnivana mirovnom i na zemlji no-posjedovnom pravu. U po etku je to tek prosto injeni stanje. Ali ni ne prikazuje no ta bolje nemodr ave, od obaveze u kojoj se na da to stanje prizna. Po i od VI. st., kralj u sve la, ev ve broju dodjeljuje privilegij imuniteta. Pod tim treba razumjeti privilegije, koji dopu em taju nekom veleposjedniku da, bude izuzet od prava intervencije javnih slu benika na podru njegove domene. ju Posjednik imuniteta stupa dakle na svojoj zemlji na mjesto dr avnog slu benika. Njegova kompetencija, koja je po podrijetlu privatna, prima zakonsku potvrdu. Ukratko, dr pred njim isto ava kapitulira. A uporedo s time, kako se davanje imuniteta kraljevstvo se sve vi i vi raspada na iri, e e podru na kojima kralj sam sebi zabranjuje da intervenira, tako da su kona pod njegovov ja, no izravnom vlau samo mali i malobrojni predjeli, koje veliki posjed jo nije progutao. A polo je utoliko ozbiljniji, su od imanja samoga kralja, koja su prvobitno obuhvatila cjelokupni aj to zemlji posjed rimske dr ni ave, na kraju merovin razdoblja preostali josamo bezna kog ajni ostaci. Ona su zaista, komad po komad bila ustupljena aristokraciji, kao pla za njihovu vjernost. Neprestano a dijeljenje monarhije me " Klovisove potomke, izmjeni odvajanje i zdru u no ivanje kraljevstava, Neustrije, Austrazije i Burgundije neprestano preoblikovanje granica i gra anski ratovi, koji, su izbijali kao posljedice ovoga, sve je to bilo izvrsna prilka za velika da trguju svojom odanou vladarima, e koje je tek 'slu nasljedstva pozivao da vladaju nad njima, i koji su, da bi sebi osigurali krunu, bili aj bez kolebanja pripravni da rtvuju o evinu dinastije. Suprotnosti se prvi put pojaviti u sukobu izme romanizirane aristokracije u Neustriji i e u austrazijskih velika koji su ostali mnogo bli germanskim obi a, e ajima i ustanovama. Uspon aristokracije dovodi posve prirodno do izra lokalne utjecaje; tako raznolikost stupa na mjesto aja kraljevskog jedinstva. Muslimansko osvojenje Sredozemlja moralo je ubrzati politi i socijalni razvoj, koji se ocrtavao. ki Dotad su se usred dru koje se, neopazice pretvaralo u vladavinu seniorainih posjeda, gradovi ipak tva, odr i od trgovine, a s njima se odr i slobodno gra ali, ive alo anstvo. U drugoj polovini VII. st, cijele trgovine na obalama zapadnog Sredozemlja, nestaje Marseille, ostav bez brodova, umire ugu i svi i en, gradovi na jugu u manje od pola vijeka zapadaju u najpotpuniju dekadansu. U cijeloj zemlji trgovina se gasi, jer je more vi ne hrani. S njom nestaje i gra e anstva; nema vi profesionalnih trgovaca, e nema vi trgova prometa, a kao posljedica toga, cestarine i mostarine prestaju hraniti kraljevsku e kog riznicu te ona otad postaje nesposobna da snosi tro kove vladanja. Otada zemljoradni aristokracija jedinu dru ka ini tvenu snagu. Nasuprot upropa tene kraljevske vlasti, ona ima i zemlju, pa stoga posjeduje i bogatstvo i ugled; preostaje joj samo da joosvoji i vlast. II. MAJORDOMI Po tradiciji posljednje Merovinge nazivamo kraljevi-lijen ine; ali bilo bi bolje zvati ih nemo nim kraljevima, jer se njihova neaktivnost ne obja njavani lijenou ni njihovom apatijom, nego njihovom 26

slabou i njihovom nemo Po i od sredine VII. st., oni jouvijek kraljuju, ali sad zemljom, na i. ev ru evinama kraljevske vlasti, koju su uni tili, podjeliv me sobom njezine podanike i preotev i u i njezine funkicije, vladaju zapravo velika U svakom od triju dijelova, u Neustraziji, Austraziji i i. Burgundiji, na koje se monarhija zbog naslije ivanja kraljevske vlasti podijelila, upravitelj dvora pretvorio se od kraljevskog ministra u predstavnika aristokracije kod kraljevske osobe. Ustvari otada on, uz potporu aristokracije, vlada dr avom. Od trojice tih upravitelja, onaj u Burgundiji iezava dosta rano, te se tako povela borba izme preostale dvojice. Austrazijska je zemlji aristokracija u na bila mo nija od velikih posjednika u Neustraziji, jer je ostala udaljenija od kralja i stare rimske administracije, te je stoga nu morala pobijediti u dr no avi, koja je bila isklju osnovana na ivo bogatstvu u zemljoposjedu. Izme upravitelja dvora u Austraziji, Pipina koji je prestavljao velika i u e, upravitelja u Neustaziji Ebriona, koji je ostao vjeran staroj kraljevskoj koncepciji, borba vi nije bila e jednaka, i Pipin je triumfirao. Otad je za cijelu monarhiju postojao samo jedan upravitelj dovra, a davala ga je porodica Karolinga. Ona je vedugo vremena u ivala na sjeveru zemlje istaknut polo aj, koji je dugovala svome bogatstvuu zemljeposjedu. Njezine su domene bile brojne napose u onom napol romanskom, napol germanskom predjelu, koje je sredi Liege, tada obi selo, a su se a obiju te no irilo strane jezi granice, u pokrajinama Hesbaye, Condroz i Ardenne; Ardenne i Heristal bile su njihove ne omiljene rezidencije. Bogate enidbe josu pove njihov ugled. Iz braka k Pipina Ladenskog i ale eri sina Ansegiza od Mertza rodio se Pipin Heristalski, prvi od roda, koji je igrao istaknutu ulogu. Zna se, da je uspje ratovao sa poganskim Frizima, koji su svojim upadima uznemirivali sjeverne dijelove noo kraljevstva, a to je njemu i njegovima donijelo popularnost, koja ih je osobito istakla. Poslav svoga i nezakonitoga sina Karla Martella, da nastavi borbu protiv barbara, okrenuo je protiv Ebroina svoje vazale i svoje vjerne, navikle ratovanju u krutim pograni nim vojnama, pa je odnio pobjedu nad njim i otad vladao kao regent u cijeloj monarhiji. Za nju je, bila sre njome sada upravlja ovaj sna a, to ni vojnik, upravo u trenutku, kad su Abderamanovi Arapi prelazili Pireneje i osvajali Akvitaniju. Karlo je do na Poitierske ravnice da im ondje ponudi bitku; polet muslimanske konjice slomio se na ao redovima njegovih te pje kih aka. Literarna dekadansa toga vremena tako je duboka, da nemamo nijedan, tekst, koji opisuje taj odlu dan. Uostalom, nije to bilo ni va njegov rezultat ga je ni no: u besmrtnim. Zaustavljena provala povukla se nazad, Muslimani su u Galiji zadr samo okolinu inio ali Narbonne odakle ih 759 imao izagnati tek Pipin Mali. Pobjeda kod Poitiersa kona je u no ilila Karla Martella potpunim gospodarom u kraljevstvu. On se, time okoristio da mu dade sna vojnu organizaciju. Do njega se vojska sastojala samo od slobodnih nu ljudi, nova enih u grofovijama u vrijeme rata. To je bila obi milicija pje na aka, koja se opremala na svoj tro bilo ju je te okupiti i sporo se kretala. Poslije Poitiersa Karlo se odlu da po uzoru na ak; ko io Arape stvori, konjicu, koja brzo mo da pre ususret neprijatelju i da prednost u broju nademjesti e i e prednou u pokretljivosti. Takva je novost pretstavljala temeljitu prebrazbu prija njih obi aja, nije bilo mogu nametnuti slobodnim ljudima ni uzdr e avanje konja za rat, ni nabavku skupe konjani ke opreme, niti dugu i te obuku u ratovanju na konju. ku Za ostvarenje tog cilja, bilo je dakle potrebno stvoriti klasu ratnika, koji posjedovati izvore u skladu e 10 s ulogom, koju se o ekivalo da imati. Izvr je e ena irka raspodijela zemalja naja vazalima u im u ravitelja dvora, koji nije oklijevao da u tu svrhu sekularizira dobar dio crkvenih imanja. Svaki naoru an ovjek, nadaren esticam zemlje, ili, da upotrebimo tehni termin, beneficijem, bio je ki obavezan da za njoj uzdar ratnag konja i da vr vojnu slu kadgod to od njega bude zatra ava i bu, eno. Ovo obaveze potvrdit joi jedna zaketva vjernosti. Vazal, koji je prvobitno bio tek slu e benik, postaje tako vojnik, je opstanak osiguran posjedom zemlje. Ova se institucija veoma brzo.pro iji irila po cijelom kraljevstvu. Goleme domene aristokracije dopu tale su svakome od njezinih pripadnika, da sebi stvori konjani ku etu,i oni to nisu propustili. Prvobitni naziv beneficija malo je poslije iezao,
10

Zanimljivo je konstatirati, da je u Rusiji u XV. st., Ivan III. stvorio konjicu na isti na On daje zemlje i kmetovima. in. ak (Mi1jukov, Povijest Rusije, sv, I. str, 117,)

27

pred nazivom leno ( fief). Ali sama feudalna organizacija u svima svojim bitnim crtama, sadr je ana veu mjerama, koje je poduzeo Karlo Martello. Bila je to najve vojna reforma, koju je Evropa a upoznala prije pojave staja vojski. Ona je uostalom, kako ih emo, jo uskoro vidjeti, izazvala mnogo dublje posljedice za dru i dr tvo avu, negoli ova druga reforma. U svojoj biti, ona je bila samo prilago avanje vojske jednom vremenu, u kom je veliki zemljoposjed dominirao cijelim privrednim ivotom, a njezina je posljedica bila ta, da je zemljoposjedni aristokracije s politi ka kom mo dobila i i vojni silu. Stara vojska slobodnih ljudi nije iezla, ali je sada ku inila samo pri uvu, koja je bila sve manje potrebna. Kraljevska vlast je mirno pu tala da se vrh ova preobrazba, koja je vojsku organizirala izvan njezina doma i njoj ostavljala samo prazni privid vlasti. Otad su kraljevi tako potpuno, iezavali sjeni aja svojih mo upravitelja dvora, da ih je jedne od drugih te razabirati a u nih ko enjaci se i ne sla o ak u njihovim imenima. Einhard bez sumnje veoma dobro izra osje ava aje, koje je prema njima gajila okolina posljednjih Karolinga, kad ih sa u ivanjem karikira u liku glupavih i poselja enih monarha, kao seljake s njihovih najzaba enijih sela, s nenjegovanom bradom i zanemarene odje kako se daju e, voziti u kolima poput tih seljaka, s prostom volovskom zapregom. sei njihovoj dugoj kosi starom ak germanskom simbolu kraljevske vlasti, ruga bez ikakve milosti i po tovanja.11 III. NOVO KRALJEVSTVO Usluga, koju je Karlo Martello u inio kranstvu pod zidovima Poitiersa, nije sprije crkvu, da sa ila uva ne basimpati uspomenu na njega. Zamrzila ga je zbog njegovih sekularizacija. A nije mu nu zaboravila ni to, da je odbio da do u pomopapinstvu, koje su i dalje ugro e avali Langobardi pa ak ni onda, kad mu je Ivan u inio t i poslao posebno izaslanstvo sa zada a om, da sve ano preda, klju eve apostolske grobnice. Njegov sin, Pipin Mali, koji ga je naslijedio u slu majordoma i u bi upravaljanju, kraljevstvom, bio je manje zauzet ratovanjem te je, naprotiv, veveoma rano sklopio dobre odnose s Rimom. U trenutku kad je preuzeo vlast, anglosaske su misije pod vodstvom Sv. Bonifacija (719., umro 755 u Frigiji) upravo bile otpo djelovati me poganskim Germanima s ele u druge strane Rajne. Pipin je prema njemu odmah pokazao revnost i dobrohotnost, na kakvu apoostoli kranstva nisu bili navikli. Na to su ga, uostalom, potakli politi interesi. Shvatio je, da je najbolji ki put, da ubla barbarstvo, Frigijaca, Turi i ana, Bavaraca i Sasa, i time ih u manje opasnim susjedom ini kraljevstva te ih tako pripremi za budu aneksiju u tome, po da ih obra na kranstvo. u to e eti a Otuda interes, s kojim je prihvatio Bonifacijeve planove, pomo kojom mu je pru kao i , io, blagonaklonost prema stolici u Mainzu, koja je, postav metropolom nove germanske crkve, tu crkvu i od samog njezina ro enja povezala uz frana ku. Bonifacije se ipak, kao pokorni sin papinstva i kao Anglosas, nije dao na posao prije nego je to zatra i dobio pristanak i upute iz Rima. Tako se, zahvalju intimnim odnosima, ih je odr io i to avao s majordomom, na u polo prirodnog posrednika izme njega i pape. Budu da su jedan drugome ao aju u i trebali, prilike su ih same navodile, da se nastoje uzajamno pribli Pipin je ustvari vebio kralj; ali iti. on je elio, da to postane i pravno. Ipak je oklijevao da uzme krunu njezinom zakonitom vlasniku, u kom je jouvijek ivjela tako stara dinasti tradicija. Da bi bez gri savjesti mogao izvesti ka nje dr avni udar, koji je postao neizbje an, trebalao mu je da se mo za visokim moralnim e titi autoritetom, koji bi se sastojao u javnom odobrenju rimskog prvosve enika. Kod pape je tako er vladala neodr situacija i podjednako zahtijevala rje iva nje. Za njega je nastupio, trenutak, kad je trebao prekinuti sa bizantskim carem, jer je njegov hereti cezarizam postajao sve drzovitiji, a usto ki je jo bilo iz nemo bilo iz zle namjere, pu Langobarde da uzapreduju sve do vrata Rima. (Tako , i, tao se langobardski kralj Aistulf tek ne kasnije, 744 do to epao i Ravenskog egzarhata). I na ovoj je strani, dakle, neposredno predstojao dr avni udar, a za njegovo izvr e enje biti zatra ista ona pomood ena Pipina, koju je njegov otac, Karlo Martello, nekoliko godina prije toga uskratio.
11

Zabavno je konstatirati, da su u enjaci ovo shvatili ozbiljno

28

Tako pripreljen, savez se povezao sam od sebe. Godine 751 Pipinovi su poslanici do da ozbiljno li upitaju papu Zaharija, da li ne prili vi da kraljevski naslov pripadne onome, koji zaista vrvrhovnu i e i vlast, negoli onome, koji je samo prividno posjeduje. Pap je isto tako ozbiljno odobrio njihovo mi ljenje o ovom momentu iz politi moralke. Nekoliko sedmica poslije toga, Pipin je dao da ga ke skup tina velika proglasi kraljem. Posljednji Klovisov potomak, Hilderik, poslan je u samostan, gdje a je zavr svoje dane. Dan njegove smrti nije poznat. Nikada ni jedna dinastija nije iezla usred toliko io ravnodu nosti i uslijed lak i nu eg nijeg dr avnog udara. Popevse na prijstolje uz papinu pomo prvi kralj iz ku Karolinga nije zatezao da plati dug, kako je i , e bilo dogovoreno. Stjepan II osobno je idu godine do da zatra njegovu pomo e ao i protiv Langobarda. To je od osnutka crkve prvi put: da se papa pojavio u zemljama sjeverno od Alpa. Kocka je pala: Rim je prekinuo vezu s Carigradom i povezao svoju sudbinu sa sudbinom dinastije, koju je nedavno posvetio. Pipin sve ano obe da povesti rat protiv Langobrada i da poslije pobjede dati crkvi a, e e krajeve, koji okru vje grad. Ni on, ni Stjepan nisu se ni uju ni aska zadr pri pomisli, da time ali raospala podru u jem, kome je zakoniti gospodar bizantski car. Vojna, do koje je do 754 zavr se lo ila pobjedom Franaka. 12 i papa, je dobio zemlje, kako je bilo dogovoreno. Time je utemeljena crkvena dr ava. Prijestolnica anti koga svijeta, postav prijestolnicom kranstva, ovisila je sada samo o i nasljedniku Svetoga Petra. Ali je time u isto vriijeme otvoreno pitanje o papinoj svjetovnoj vrhovnoj vlasti, koje je u sebi nosilo brojne komplikacije i sukobe. Mala prostranost i slabost Papinske dr ave osu ivala ju je dase ubrzo slomi pod novim napadima Langobarda, ako ne bude mogla ra unati na za titu osvaja koji ju je poklonio crkvi. Kako u takvim prilikama pomiriti nezavisnost papinstva s a, hitnom potrebom vojne za tite? U o ekivanju rje enja, koje bi bolje zadovoljavalo, Stjepan je izbjegao najhitnijemu dodijeliv Pipinu neodre naslov, koji je bilo mogu tuma u najraznovrsnijem i en e iti smislu, veprema okolnostima, ali koji je izme njega i Rima ustanovio trajnu vezu; dao mu Je u na,slov Patricius Romanorum,rimski patricij. Prvi rat novoga kraljevstva bio je dakle poduzet u interesu crkve, i ovo se dobro sla s karakterom, e koji mu je utisnut od samog po etka. Kraljevska vlast Merovinga bila je potpuno lai ka; vlast Karoolinga imala je veoma jasan i dubok vjerski pe Obred posvete, koji se prvi put javlja prilikom at. Pipinove krunidbe, pretvara vladara u neku ruku u sve ku osobu. On sam potvr eni uje svoju podlo nost zakonima bo i svoju volju da joj slu ne samo time, kribiti me kraljevskim jim i to e u znakovima, nego i time, je iz kranske poniznosti uzeo sebi naslov kralj po milosti bo to joj. Otad ideal kralja vi nije u tome, je on Cezar, mogu e to nik, koji svoju snagu i vlast crpe samo iz zemaljskih izvora; on se sastojati u nastojanju, dana ovoj zemlji ostvaruje bo odredbe, da vlada e je na temelju krnskog morala, to jest u skladu s crkvom. Time kraljevstvo Karolinga navije tradiciju, ta koja e ivjeti poslije njega jokroz vjekove. Ovakvo shva anje o je ista ona zamisao, koju mora ito da su Sv. Bonifacije i Stjepan II. saop Pipinu, a on ju je u ba ili tinu ostavio Karlu Velikome. 13 Nju izra avaju sve rasprave IX. st. o kraljevskoj vlasti, jednako Smaragdusova Via Regia, kao i Seduliusova De rectoribus christianis. Ustvari, ona pretvara vjeru u dr avnu stvar. Samo oni, koji pripadaju kr naskoj zajednici mogu pripadati ljudskome dru tvu, te tako crkveno izop enje zna isto i i to staviti izvan zakona.

12 13

Aistulf je uskoro nanovo otpo borbe i Pipin se 756 vratio. eo Anti ili rimski ideal monarhijske vlasti zamijenjen je kranskim idealom sve dok u XII. st. opet ne uskrsne. ki

29

TRE POGLAVLJE E OBNOVA CARSTVA NA ZAPADU 1. KARLO VELIKI (768-814) Karlo Veliki je sam sebi dodijelio ime Veliki, a potomstvo je tako potpuno potvrdilo ovaj naslov, da se on jedinstvenom pojavom u historiji neodvojivo sjedinio s njegovim imenom (franc. Charlemagne, lat. Carolus magnus). Samo Cezar i Napoleon u ivaju takvu svjettsku slavu kao je njegova. Kao to to je u germanskim jezicima ime Cezar postalo sinonim za pojam cara (Kaiser), tako je Karlo u mad askom i slavenskim jezicima poprimilo zna enje kralja (carol, kiraly, kralj). Karolin je ka legenda u srednjemu vijeku jedan od najobilnijih izvora knji evnosti na pu kom jeziku. Iz nje izravno potje najstarija francuska epska pjesma (Chanson de Roland). A ona jo i usred Renesanse e nadahnjuje Tassa i Ariosta. Pa ipak, kad se pogleda iz bli ega, uskoro se mo uvidjeti, da je vladavina Karla Velikog, s kojeg god e je stajali promotrimo, produ ta enje i nastavak vladavine njegova oca. U njoj nema nikakve posebne novosti: savez s crkvom, borba proriv pogana, Langobardi i muslimani, preobrazbe u na vladanja, inu nastojanje da se izu avanja probude iz zamrlosti - sve to u klici susre emo vekod Pipina. Kao svi veliki pokreta historije, Karlo je samo ubrzavao onaj razvoj, koji su socijalne i politi potrebe i ke nametale njegovu vremenu. Njegova je uloga tako potpuno prilago ena novim tendencijama njegova doba, da se on o ituje naprosto kao instrument tih tendencija, te je veoma te razabrati u njegovu ko djelu, ono, je osobno njegovo, od onoga, ono duguje samoj igri okolnosti. to to U trenutku kad je naslijedio svoga oca (768), vjersko pitanje, ili, ako ba elimo, crkveno pitanje (a to u ove doba zna isto) bilo je va i nije od svih drugih i zahtijevalo da bude rije eno. Nije bilo zavrr eno ni pokr tavanje poganske Germanije, a niti je postojao neki kona modus vivendi, koji bi regulirao ni odnose frana kralja s papinstvom, koje su jouvijek ugo kog avali Langobardi. Mo se re da je e i, Karlo u prvoj polovini svoje vladavine upotrebio svoje najbolj snage da rijeovu dvostruku zada i u. Na drugoj obali Rajne jedan je mo narod jo ni uvijek zajedno s nezavisnou o uvao i vjernost starom narodnome kultu. Bili su to Sasi, nastanjeni izme Emsa i Labe, od obala Sjevernog mora pa sve do u planine Harz. Oni su jedini od svih Germana u vrijeme velikog pokreta osvajanja po da morskim li putem pronadu nove zemlje. U toku cijelog V. st. njihove su barke uznemrivale obale istotako Galije, kao i obale Britanije. Na otoku rijke Canche i rijeke Loire nastale su pojedine naseobine Sasa, koje se i danas jomogu prepoznati po obliku imena, koja su dali pojedinim mjestima. No Sasi i Angli-narod s juga poluotoka Jutlanda, srodan njima - samo su u Britaniji utemeljili trajno stanje stvari. Potisnuli su keltsko stanovni otoka u planinske predjele na zapadu (Cornwall i Wales), odakle je ono tvo pritije njeno na preuskom prostoru, u VI st. emigriralo u Armoriku, koja je otad dobila ime Bretange, isto onako, kako je sama Britanija od osvaja dobila ime Engleska. Na podru su ga stari a ju, to stanovnici napustili, smjestilo se sedam malih anglosaskih kraljevstava, a njihova su se imena jodo danas sa uvala u imenima jednakog broja engleskih grofovija. Uostalom, ti oto Sasi nisu odr ki ali nikakve veze sa svojim sunarodnicima na kontinentu. Oni su ih tako potpuno zaboravili, da su u doba, kad ih je papa Grgur Veliki ve pokrstio, pa su i sami poduzeli da na kranstvo prevedu germanske bio narode, njihovi misionari upravili svoje napore ne prema tim njihovim sunarodnicima, nego prema Gornjoj Alemaniji. Prema tome, kontinentalni Sasi na su se sredinom VIII. st. u izuzetno sretnom polo li aju, da jonisu potpali ni pod rimski ni pod kranski utjecaj. Dok su se njihovi susjedi romanizirali ili pokr tavali, oni su ostali, Germani, i njihove su se prvabitne ustanove kao i njihov nacionalni kult u toku vjekova isti 30

izolacije nesmetano razvijali i u vravnli. Frana kraljevstvo, s kojim su bili u neposrednom ko susjedstvu, nije bilo kadro da na njih vr onaj utjecaj i da ih onako privu kako je Carstvo moglo i e, djelovati na barbare. i pokraj njega, oni su sa ive uvali svoju nezavisnost, do koje im je bilo utoliko vi stalo, im je ona omogu e to avala, da pod izlikom ratovanja plja kaju pograni pokrajine. Bili su ne privr svojoj vjeri kao obilje i jamstvu te nezavisnosti. eni ju Vojni pohodi, koje je Karlo poveo protiv njih izme 780. i 804 mogu se smatrati za prve vjerske u ratove u Evropi. Dotad se kranstvo irilo me Germanima mirnim putem. Sasima je bilo nametnuto u silom. Puk je bio primoran da primi krst, a za one, koji bi i dalje rtvovali idolima bila je odre ena smrtna kazna. Nema sumnje, da je ova novost samo posljedlca crkvenog karaktera, koji je kraljevstvo nedavno poprimilo. Budu da je njegova vlast proizlazila od boga, kralj vi nije me svojim i e u podanicima mogao podnijeti nekakvu podvojenost u pogledu bogo tovlja ili vjere. Odbiti krst, ili primivga jednom pogaziti svoja obe i anja, zna je u isto vrijeme istupiti iz crkvene zajednice kao i ilo staviti se izvan zakona. Zna je to u ilo initi dvostruko izdajostvo: prema crkvi i prema dr avi. Otuda sva nasilja i pokolji u ratovima protiv Sasa, a otuda i sve ono ogor enje, kojim su oni branili svoje bogove, su postali za to titnici njihove slobode. Kranstvo se ovdje kod pogana prvi put sukobilo s nacionalnim otporom, jer im je prvi put doneseno posredstvom osvojenja. Anglosasi su se obratili na glas nekolicine redovnika. Kontinentaini Sasi o ajno su se borili za odr anje svoga kulta, i tom borbom otpo inje niz krvavih sukoba, ih, u toku idu vjekova izazvati u to e ih enje o dr avnoj vjeri. Treba me utim ipak priznati, da je sigurnost frana kraljevvstva nametala podjarmljenje ovoga kog naroda, koji je, u sjevernom susjeddstvu toga kraljevstva, za nj predstavljao neprestanu opasnost. Pripojenje i pokr tenje Saske uvelo je cijelu staru Germaniju u zajednicu evropske kulture. Po je to to izvr eno, isto je granica Karolin na kog carstva dosegla Labu i Saalu. Ona se otuda preko kih e planina, i Dunava protezala do najsjevernijeg zatona Jadranskog mora, obuhvataju i zemlju i Bavaraca, jer je njihov vojvoda Tassilo 787. zba en. S druge strane ove granice bilo je podru je barbarskog svijeta: Slavena na istoku, Avara na jugu. Smjesta zatim trebalo je povesti borbu protiv Avara. Taj konjani narod finskoga podrijetla koji smo ki vidjeli, kako je u VI. st. zajedno s Langobardima uni Gepide, smjestio se nakon toga u Dunavskoj tio nizini, odakle je u isto vrijeme uznemirivao i Bizatsko carstvo i Bavarsku. Da se tome stane na put, bilo je potrebno povesti nekoliko vojnih pohoda. Bili su to ratovi za uni tenje. Avari su bili tako temeljito poklani, da su nestali kao narod, te joi danas ruska poslovica: Nestalo ih je kao Avara sje na a dojam, ga je u isto Evropi morala preizvesti uni to noj tenje tih divljih i okrutnih plja a, koji su ka tla cijelo jedno stolje karpatske Slavene nepodno ili e ljivom tiranijom.* Kad je pothvat zavr Karlo en, je, da bi poduzeo nove napade, formirao dudunavske nizine jednu marku, te jest obrambeno podru podvrgnuto vojnoj upravi. To je bila t.zv. Isto marka (marca orientalis), polazna to pri je, na ka nastanku suvremene Austrije, koja je zadr isto ime (Ostmark, Oesterreich). ala Veprije svr etka VII. st. Slaveni su uznapredovali ti smjeru Srednje Evrope. Zauzeli su zemlje izme u Visle i Labe, su ih napustili Germani, i zemlje, u koj i Moravskoj, su ih napustili Langoobardi to e to i Gepidi. Zatim su prekora Dunav i u u Trakiju te se pro sve do obala Jadranskoga mora. ili li irili Sigurnost Carstva trebalo je u vrstiti i s ove strane. Po i od 807. osnovane su i druge marke du ev Labe i Saale, sa zada da slavenskim Venetima, Sorabima i Obodritima prokr prolaz. om e

Up. o tom odnosu ispravnije mi ljenje, koje je na temelju novijih istra ivanja (napose B. Ziher1a i B. Grafenauera), formulirano u djelu Historija naroda Jugoslavije. Zagreb, 1953., str. 76-93. i 107-109 - Prev.

31

Ta je granica, u isto vrijeme, kao i Rajna u IV; i V. st., bila granicom izme kranske Evrope i u poganstva. Za ocjenu vjerskih shva anja onoga vremena zanimljivo je, da je tada trenutno do do lo obnove ropstva. Poganastvo Slavena stavljalo ih je izvan granica ovje anstva, te su oni izme njih, u koji su pali u zarobljeni tvo, prodavani kao obi stoka. Zbog toga je rije koja u svim zapadnim na , jezicima ozna ava, roba (esclave, sklave, slaaf),istovetna s imenom samog slavenskog naroda Slaven je za ljude iz IX. i X. st. zna isto i crnac za ljude iz XVII., XVIII. i XIX. st.* Uostalom ilo to ekonomsko ustrojstvo toga vremena nije imalo da po (kako to ne emo to vidjeti poslije) s robovskim radom, te je, nema sumnje, u tome razlog slabog, razvitka trgovine, pa otuda i samoga ropstva. Na drugom kraju Evrope, duPireneja, kraljevstvo nije bilo u dodiru s poganskim harharima, nego s Muslimanima. Poslije poraza kod Poitiersa, oni vi nisu ugro e avali Galiiju. Za titnicu, koju su za sobom ostavili u Narbonskoj pokrajini, potisnuo je odonuda jo Pipin Mali. panjolska, u kojoj je nedavno bio organiziran Kordovski kaliifat, nije vi gledala prema sjeveru, i ona sjajna civilizacija, se u njoj e to rasprostrla za prvih Omejida, usmjerila je, djelu njezinu aktivnost prema, islamskim naseobinama na obalama Sredozemnog mora. Brzina, kojom je islam napredovao u naukama, umjetnostima, induustiriji, trgovini i sva profinjenost njezinog kulturnog ivota gotovo isto tako za uje kao i brzina u njegovih osvajanja. Ali taj je napredak imao dakoko za posljedicu odvra anje njegovih energija od velikih prozeliskih pothvata, i koncentraciju tih snaga na vlas tita pitanja. U isto vrijeme kako se razvila nauka i rascvala umjetnost, iskrsnu vjerske i politi sava One nisu e ke e. panjolsku nimalo vi e po tedjele negoli ostali muslimanski svijet. Jedna od njih izazvala je Karlov pohod na drugu stranu Pireneja. Tri arapska emira iz panjolske, upustiv se u borbu s kordovoskim kalifom, zatra su od i ili Karla pomo . Ovakvo obja njavanje imena Slaven puno je protivurje nosti i ne odgovara dana njem stanju nauke. Pisac sam isti slabu razvijenost tada trgovine robovima, ali pored svega toga smatra, da je e nje podvrgavanje zarobljenih Slavena u ropstvo bilo dovoljno da nametne ime izvedeno iz latinske rije i sclavus = rob svemu Slavenstvu na golemom podru su se granice doticale kr. svijeta u luku, ju, ije od Jutlanda do nadomak Carigrada, Ustvari ime Slaven, je autohtona slavenska rije koja se u svijesti , kranskih pisaca naknodno, zbog sli nosti identificirala s terminom sclavus-Prev. On se 778 ondje osobno pojavio na vojske, potisnuo Muslimane na drugu obalu Ebra, ali je do elu ivio neuspjeh pri opsadi Saragosse, 14 te se poslije ne ba slavne vojne, opet vratio na ovu stranu planina. Jedini rezultat pohoda sastojao se u tome, da je u panjolskoj, izme Ebra i Pireneja obrazovana u marka, koja je poslije poslu malim kranskim kraljevstvima, su osnovana u Asturijskim ila to planinama, kao istaknuti polo protiv Arapa u onoj dugotrajnoj borbi, koja je u XV.st. zavr aj ila oslob enjem poluotoka.15 Za suvremenike pohod je protekao gotovo neopazice. Uspomena na grofa Rolanda, ubijenog za vrijeme jednog kratkog okr s Baskima, koji su se u Roncesvalleskom tjesnacu aja bacili na prtljag vojske, isprva se sa uvala samo me ljudima iz njegove pokrajine u predjelu u Coutances. Trebalo je da Evropom zavlada vjerski i ratni zanos u doba prvog kri ki arskog rata, pa da Roland postane najve junak od svih vitezova francuske i kranske epopeje, a pohod, u kom je na i ao smrt, da se pretvori u divovsku borbu, koju je protiv islama poduzeo kralj Karlo, na veliki car.* Od, svih ratova Karla Velikoga, oni, koje je poveo protiv Lanngobarda, najva niji su po svojim politi kim posljedicama, u njima se tako najjasnije o er ituje veza, koja intimno spaja Karlove postupke s postupcima njegova oca. Te je ratove nametao savez s papinstvom ne samo u interesu zemlje, nego tako i u interesu samoga frana kralja. Pipin se potkraj svoje vladavine nadao er kog
14 15

Ovaj se grad uostalom proglasio nezavisnim od Omejidskog kalifata. Godine 802 Ludovik, koji je upravljao Akvitanijom, zauzeo je Barcelonu i time je otpo nastupanje. elo * U originalu citat iz Pjesme o Rolandu na starofracuskom jeziku:Carles li reis nostre emperere magne- Prev.

32

miroljubivom ure enju sporova s Langobardima. Karlo se stoga o enio s k njihova kralja Desiderija. eri Ali s tom je enidbom bilo kao i sa svim onim vladarskim brakovima, koji nisu istodobni s jedinstvom pogleda i interesa: on nije poslu ni io emu. Langobardi nastavi da ugro e avaju Rim, a njihov se kralj povezao protiv svoga zeta u opasnu spletku s bavarskim vojvodom i s Karlovom vlastitom ak urjakinjom. Ovaj otjera, svoju enu i 773. prije Alpe. Dinastija bude zba e ena i Karlo proglasi sebe langobardskim kraljem. Poslije dugotrajnog otpora u Paviji, Desiderije bude poslan u jedan samostan. Tako je langobardska dr ava, koja je svojim ro enjem dokraj jedinstvo Italije, umiru navukla na ila i, nju tu insko osvojenje. Italija je otada bila, tek privjesak frana monarhije, a odvojila se od nje tek ke krajem IX. st.; no i tada samo da uskoro padne pod njema dominaciju. Potpunim preokretom ku historijskog toka, ona, koja je nekosebi pripojila sjever Evrope, sad je bila pripojena njemu; a ta sudbina bila je u stanovitom smislu samo posljedica politi preokreta, koji su te te zapadnog kih i svijeta prenijeli sa Sredozemlja na sjever Galije. Pa ipak, njezinom je sudbinom odlu Rim, i to papinski Rim. Ne vidi se, kakav bi interes naveo io Karolinge da napadnu i osvoje langobardsko kraljevstvo, da ih njihov savez s papinstvom nije na to primorao. Utjecaj, koji crkva, oslobo e ena od biztskog starateljstva odsad vr na evropsku iti politiku, i pojavljuje se ovdje prvi put u punome svijetlu. Dr se ubudu ne mo odre pomo ava e e i i i crkve. Izme njih se stvara neke vrste udru u enje na osnovu uzajamnih usluga, koje ih jednu s drugom neprestano preple preple i tako bez prestanka i duhovna pitanja sa svjetovnima i pretvaraju e, u er i vjeru u bitan faktor politi koga -karaktera. Obnova Rimskoga carstva u 800 g. kona je manifestacija na te nove situacije i jamstvo njezina trajanja u budu nosti. II. CARSTVO Frana monarhija, pro ka irena osvojenjem na istoku do Labe i Dunava, na jugu do Beneventa i Ebra, obuhva je krajem VIlI. st. gotovo cio kranski Zapad. Mala anglosaska i ala panjolska kraljevstya, koja nije apsorbirala, samo su neznatna podru a i ona mu izobilno iskazuju svjedo ja, anstva o dubokom po tovanju, koja su prakti bila jednaka priznanju njegova protektorata. Ustvari Karlova se ki moprostire na sve zemlje i na sve ljude, koji u papi priznaju Kristova namjesnika i poglavara crkve. Izvan nje ili je barbski svijet pogana, ili neprijateljski svijet islama ili napokon, staro Bizantsko carstvo, kransko dodu ali odano nekoj hirovitoj ortodoksiji, tako da se sve vi okupljalo oko e, e carigradskog patrijarha, ostavljaju papu po strani. A usto jo vladar ove goleme monarhije u isto je i , vrijeme obvezanik i za titnik crkve. Njegova je vjera ito tako vrsta, kao mu je to arka revnost za dobro religije. Stoga nije udo, se u papinskim vije to anjima sama od sebe pojavila pomisao, da se treba okoristiti ovako povoljnim trenutkom i obnoviti Rimsko carstvo, ali takvo Rimsko carstvo, kojega bi poglavar, okrunjen papinim rukama, u bo ime, dugovao svoju vlast samo crkvi, te bi ono je postojalo samo zato, da crkvu poma u njezinoj misiji. Takvo Carstvo ne bi bilo lai podrijetla, e kog ni ne bi dugovalo ljudima, ne bi, u pravome smislu rije ni bilo dr ta ak i ava, nego bi se stopilo s op inostvom vjernika, tebi bilo njegova vremenita organizacija na ovome svijetu, upravljaina i nadahnjavana duhovnim autoritetom nasljednika Svetoga Petra. Time bi kransko dru poprimilo tvo svoj kona oblik. Papin i carev autoritet, ostajui dalje razli i odvojeni jedan od drugoga, biti ni e i iti ipak onako tijesno udru eni, kako su u ljudskome stvorenju udru du i tijelo. eni a elja Sv. Augustina se ispuniti. Zemaljsko boravi bit samo priprema za put u nebesko. Bila je to veli e te e anstvena, ali isklju crkvena koncepcija. Karlo Veliki, se, nije nikad potpuno shvatio njezin cio doma i sve ivo ini aj posljedice. Njegov jednostavni i poziitivni genij nikad, nije mogao shvatiti, da uloga, koja mu je bila dodijeljena, daleko prelazi zna enje obi za nog titnika pape i crkve. Ali on je to mo ipak naslutio, da te je, prije nego prekora rubikon u korist crkve, o to e iti itovao pone kolebanja i zatra to io obja enjenja. Da bi skratio razvitak, papa je, osje i sigurnost u svoj utjecaj, ubrzao doga aju aje. 33

Godine 800, u lateranskoj bazilici, na svr etku bo ne mise, Leon III. je usred klicanja puka pri i ao frana kom kralju, polo mu krunu na glavu, pozdravio ga kao cara i zatim se bacio na koljena pred io njim iskazav mu bo i ansku po prema bizantskom ceremonijalu. Odlu korak bio je u ast ni injen. Rimsko je carstvo bilo obnovljeno, i to rukama Petrova nasljednika. Karlo je pritom pokazao ne zlovolje. Moralo mu se to initi udnovatim on, koji je do u Rim to ao samo da sti jednu pobunu, te je jo a prije nekoliko dana zasjedao kao sudac izme i pape i gradskih u mogu nika, carsku krunu prima iz ruku onoga, koga je smatrao svojini enikom. Godine 813 dao je u ti korist svoga sina Louisa promijeniti ceremonijal, koji ga je povrijedio: kruna je bila polo na oltar i ena Louis ju je sam postavio sebi na glavu, bez papine intervencije. Ova je novost, koja je poslije iezla, nije me utim ni izmijenila u karakteru Carsrva. Bez obzira na Karlov pristanak, ono je ostalo djelo ta crkve, i vi od monarha i njegove dinastije. Ono je potjecalo iz Rima i njime je raspolagao samo ire e papa. On je njime raospolagao, dakoko, ne kao vladar Rima, nego kao nasljednik i zastupnik Sv. Petra. Isto onako kao je njegova vlast potjecala od apostola, tako je i on, tako u ime apostolovo, drugome to er povjeravao carsku vlast. Obje su izravno proistjecale iz istoga bo anskog izvora, i mozaik u Sv. Ivanu Lateranskom, na kom su Leon III. i Karlo Veliki predstavljeni kako kle pred nogama Sv. Petra te od e njega primaju jedan klju eve, a drugi zastavu, veoma to simbolizira, prirodu njihove vlasti, no stopljene po svom izvoru, a razli u izvr ite avanju.16 Ali da bi praksa odgovarala teoriji, da se ne bi doga da duhovvna i svjetovna vlast posti za alo u nadle nostima one druge izme njih, ili, to u nije, da takvo neizbje presizanje ne dovede do ivo sukoba i ne poljulja veli anstvenu zgradu, na njima dvjema po potrebno je da se one udru to iva, e ili, da tako ka emo, da uzajamnim intimnim i apsolutnim povjerenjem usklade ritam svoga djelovanja. Budu da je jedna od njih bila nadle da upravlja du i na ama, a druga tijeljma, moglo se zaista pitati, tko odrediti to granicu njihovih ,kompetencija? Bilo je to joutoliko te obilje je i e nu e iti, to papina vlast nad crkvenom hijerarhijom bila jonepotpuno definirana. Car imenuje biskupe, saziva sinode, donesi zakone u stvarima crkvene discipline i vjerske nastave. Dok je ovo dolazilo od strane Karla Velikog, nije jopobu ivalo nikakvo negodovanje. Ali poslije njega! Kako papi dati jamstvo u pogledu namjera njegovih nasljednika? I kako, s druge strane, jam njegovim nasljedncima o iti namjerama pape? Jer ako je carska koncepcija uvela dr u Crkvu, ona je uvela i Crkvu u Dr avu avu. I se dogoditi onoga dana, kad Petrov nasljednik povjeruje da mora intervenirati u civilnoj ta e vladavini bilo da je pridigne, ili da njome upravlja? U o ekivanju da se u budu nosti zaista postave i sukobe ta stra pitanja, obnova se Carstva o na evidno razvila na koristi vjerske i civilne zajednice. Zahvaljuju revnosti i budnosti carevoj, crkva je do i ivjela razdoblje vedrine, autoriteta, utjecaja i ugleda, kakvo nije vidjela jood Konstantinovih vremena. Karlo je protegao svoju brigu na materijalne potrebe klera, na njegovo moralno stanje i njegov apostolat. On obasipa biskupije i samostane darovima i stavlja ih pod za advokata koje je sam titu imenovao. Odre uje da desetina bude obavezna na podru cijeloga Carstva. Stara se da u ju dijecezama postavlja ljude jednako preporu ljive po isto njihova i ivota kao i po njihovoj odanosti; poma pokr e tavanje Slavena na granicama Carstva, a nadasve poti biskupe da pobolj izobrazbu e aju klerika, te name uz vjernu pomoAlkuinovu, svima katedralnim i samostanskim e kolama, da se dr e to propisa o pjevanju kao i da usvoje onu reformu pisma, iz koje je proiza karolin minuskula, nih la ka tako i jasna po obliku, da su talijanske ista tamparije u doba Renesanse od nje posudile obilje ja moderne tipografije. Nanovo je vril ugled izu en avanju svetih knjiga i anti knji ke evnosti, te se u kolama izobra pokoljenje klerika, koje prema barbarstvu merovin latinn izra onaj isti ava ke tine ava
16

U svom slu benom naslovu Karlo sebe zove Deo coronatus, a to posve odgovara shva anju, koje nastojimo izlo iti.

34

prezir, su ga humanisti sedam vjekova poslije toga izrekli nad skolasti to kim argonom takozvanih magistri nostri. Bilo je i takvih, koji su se upustili da upoznaju najrazli ak itije ritmove prozodije, te su tako dana u nji enjaci mogli sastaviti zbirku pjesnika IX. stolje kojima mjestimice nije a, nedostajalo sklada ni so puno No to je bio samo otpo ne e. inak radnika, kojima su nadahnu i a tendencije bile u biti vjerskoga karaktera. Takozvana karolin renesansa potpuna je protivnest ka Renesanse u pravome smislu rije Izme njih nema ni i. u ega zajedni koga, osim stanovite obnove intelektualne djelatnosti. Prava je Renesansa isto lai i obra se anti misli, da se sva njome ka a koj pro me. A ova je isklju crkvena i kranska i u starim piscima vidi samo uzore u pogledu stila. Za ivo nju se opravdanje izu avanja sastoji samo u vjerskim ciljevima. Tri prsta, dr pero, simbol su, to e govori se u to vrijeme, triju osoba bo anskoga trojstva. Kao i jezuiti u XVI st., karolin klerici pi same u slavu bo i, uz uvjet, da uporedbu ne dovodimo ki u ju, predaleko, njihov je stav prema antici pribli jednak stavu, koji je imala usvojiti slavna Dru no ba Isusova. Karlo nije pomagao izu avanja samo iz brige za dobro crkve. Staranje za upravu zemljom tako je er pridonijelo mjerama, koje je donio poma i nauke. Otkako je lai obrazevanest nestala, dr je u ka ava bila primorana, ako nije htjela da nanove padne u barbarstvo, da me klericima potra i na elitu u i e svoga osoblja. Veza Pipina Maalog dr avna se kancelarija sastoji samo od crkvenih ljudi, te je opravdano vjerovati, da je Karlo, narediv usavr i avanje nastave iz gramatike i reformu pisma, iste toliko mislio na popravke u lingvistici i kaligrafiji pri pisanju povelja, su izdavane u njegovo ime, i to kapitulara, ih je objavljivao, kao i na usavr to avanje misala i antifonara u istome pogledu. Ali on je mislio jodalje i ciljao vi Kod njega je posve o zamisao - premda iznena e. ita uje - da pro iri obrazovanost i me lai u kim slu benicima daju ih na i kolovanje crkvi, ili to nije, alju ih kao i u enike u crkvene kole. Isto onako, kako su Merovinzi nastojali da izrade svoju administraciju po uzoru na rimsku, tako je i on elio da u granicama mogu nosti pri formiranju dr avnih slu benika opona metode, kojima se slu crkva pri formiranju klera. a ila Nema sumnje,njegev je ideal bio da organizira dr avu po uzoru na crkvu, to jest, da je opskrbi obrazovanim osobljem, odgojenim na isti na koje se me sobom i u saobra s vladarom in, e u aju slu latinskim jezikom. Tako bi se latinski jezik izme Labe i Pireneja upotrebljavao kao upravni iti u jezik isto onako, kako je vedotada ondje slu kao crkveni. Njegov prakti genij nije mogao io ni previdjeti nemogo nost, da se odr upravno jedinstvo u njegovu golemom Carstvu, u kom se govorilo i tako mnogo narje ako bude raspolagao samo nepismenim slu ja, benicima, a to je zna takvim, koji ilo poznaju samo jezik svoje pokrajine. Tih te a ne hi bilo u nekoj nacionalnoj dr u kojoj bi pu ko avi, ki jezik mogao postati dr avnim jezikom, kao se to dogodilo u malim anglosaskim kraljevstvima. Ali u to ovom arenilu naroda, od kog se sastojalo Carstvo, politi je organizacija morala poprimiti isti ka univerzalni karakter kao i vjerska, i nametnuti se kao vi podijednako svima podanicima isto onako, a kako se crkvena organizacija nametnula svojim vjernicima. Intimni savez crkve i dr ave, najzad, jo je vi poja e ava preporuku da latinski bude jezik i lai uprave. S kojeg god se stajali promotre ke ta tada nje prilike, izlazi kao o ito, da osim na latinskom nije moglo biti nikakve druge pisane administracije. Dr avna ga je potreba nametala, i on je postao, a i ostao kroz vjekeve, politi kim i poslovnim jezikom, kao i jezikom nauke.

Trebalo je uostalom mnogo, da Karlu po za rukom da stvori takav obrazovani, latinizirani aparat, e kakav je elio ostaviti u ba svojim nasljednicima. Zadatak je bio prete i preop tinu ak iran. Ali on je u njegovu ostvarivanju pokazao dobru volju i dirljivu iskrenost. On je i sam, prinose i svoj osobni i prilog, u starosti nau pisati, i mo ni ne izra potpunije svu energiju i upornost toga velikog io da ta ava 35

ovijeka, kao onaj ulomak kod Einharda, koji ga, prikazuje, kako no iskori u tava sate besanice i crta slova po kriljevcu. Na njegovu je dvoru neka vrst male akademije, kojom je upravljao Alkuin, upu ivala u knji evnost mlade ljude iz najuglednijih porodica Carstva, predodre ene da poslije postignu karijeru bilo u crkvi kao biskupi ili u administraciji kao grofovi, advokati ili missi dominici. Sva su njegova djeca dobila tu gramati i retori izobrazbu, od koje se sastojala knji ku ku evna nastava, te nema sumnje, da je primjer, se pro s ovako visokog mjesta, na me aristokracijom znatan to irio ao u broj imitatora.17 Nekolicina laika, mu karaca i ena, koji su za vrijeme Louisa Poboo i njegovih nog sinova pisali latinska djela, kao Nithard i Duodha, ili su, kao grof Eberhard od Friula i grof Robert od Namura imali neke simpatije za obrazovane ljude, pokazali su, da svi ti napori nisu bili izgubljeni. No pored svega toga, taj poku da se izobrazba po crkvenom uzoru pro na gornje slojeve laika, aj, iri nastao iz elje da se usavrorganizacija Carstva, nije po dulje od njega. i ivio Crkvene institucije nadahnule su Karla i mnogim drugim reformama. Njegovi kapitulari, sastavljeni po obrascu odluka, koje su objavljivali koncili i sinodi, vrve od poku reformi, od nastojanja da se aja uvedu pobolj anja, usavr enja ili novosti na svim podru jima civilnog i upravnog ivota. On je u kraljevsko sudi na mjesto barbarske i formalisti procedure germanskog prava uveo postupak na te ke temelju istrage, koji je posudio od crkvenih sudi Zamisao upravne kontrole, koja je ostvarena ta. stvaranjem slu missi dominici, putuju komesara, kojima je bila du be ih nost da nadziru postupke slu benika, veoma je vjerojatno tako posu od crkve i prilago potrebama dr er ena ena ave. Uostalom nu popravke i reforme, koje obilje ne avaju cijelo zakonodavno djelo Karlovo, samo su nastavak ili to nije, rascvat poku aja, koje nalazimo vekod Pipina Maloga. Veon je razmi ljao o tome, kako da na lijek zbrci, u koju je zapala nov e ana organizacija. Karlo je ostvario otpo eto djelo. Kona je napustio kovanje zlata, koje, je na Zapadu postalo suvi rijetko, da bi moglo no e opskrbljivati kovnice. Otad je bilo samo srebrnog novca; odnos, koji je on utvrdio izme pojedinih u dijelova nov jedinice, ostao je u upotrebi u cijeloj Evropi sve do prihva ane anja metri sistema, a kog u engleskoj se carstvu odr i dalje. Kao jedinica utvr ao ena je livra, a dijeli se na 20 solida, od kojih svaki sadr 12 denara. Samo su denari realna moneta: solid i livra slu samo kao novac za i e izra unavanje, a tako je ostalo sve do velikih monetarnih reformi u XIII. st. Nemogu je dakako i pomisliti na to, da damo makar i pribli sliku o sadr kapitulara. Oni e nu aju prete predstavljaju prije program, negoli izvr reforme, to bi bilo veoma pogre misliti, da su no ene no njihove bezbrojne odluke mogle biti ostvarene. i one, koje, su to mogle biti, kao na primjer ak ustanova porotnih sudi veoma su daleko od toga, da bi prodrle u sve dijelove Carstva. Onakvi kakvi ta, jesu, kapitulari ostaju najljepspomenik, nam se sa i to uvao iz karolin doba. Ali snage monarhije kog o nisu odgovarale njezinim namjerama. Osoblje, kojim je raspolagala, bilo je nedovoljno, a jo e ito vi od svega, ona je u mo aristokracije nailazila na granicu, koju nije mogla ni prije ni ukloniti. i i Ostvarenje karolin politi vjerskog ideala zahtijevalo je snagu, autoritet i izvore, kojim joj og ko dru tveno i privredno ustrojstvo tada njega vremena nije omogu avalo da raspola e.

17

K Karla eri elavog odgojio je Hugbald iz opatije Saint-Aman

36

ETVRTO POGLAVLJE PRIVREDNA I DRU TVENA ORGANIZACIJA I. NESTANAK GRADOVA I TRGOVINE U cijelom razdoblju od muslimanskih provala pa do karolin kog doba; najva nija je injenica u dru tvenom ivotu naglo opadanje, i zatim gotovo potpuni nestanak gradskog stanovni tva. U Rimskom carstvu gradovi su od po etka predstavljali samu osnovu dr ave. Poliiti organizacija bila ,je tada u ka biti municipalna. Selo je samo gradski podru teritorij i ne postoji nezavisno od grada ono proizvodi ni samo za nj i stoji pod, njegovom upravom. Posvuda, kamo se rimska dr pro ava irila, ona je osnivala gradove i u inila ih sredi tima uprave. U Rimskom carstvu provincije su bile tako intimno vezane uz grad, o kome su ovisile, da ista rije civitas obilje i grad i provinciju. I to obilje ostaje sve ak , ava je do kraja Bizantskog carstva. Stoga je ustrojstvo takvih dr ava, kojima upravna i dru tvena organizacija vi ne odgovara gradskome e tipu rimske dr ave, predstavvljalo iznena uju i dotad nepoznatu novost. Ona se, osnivala (bar u u pogledu administrativne uloge gradova) na nemogu nosti, u kojoj su se na osvaja obnovljenoga li i Carstva, kad je trebalo odr ustanove staroga stanja. Jer u pokrajinama, koje su zaposjeli osvaja ati i; u Galiji, panjoloskoj, Italiji, Africi, Britaniji, upravo su ustanove Carstva osiguravale ivot i daljnji opstanak gradova. Nema sumnje, neki su me njih, naro oni duobala, kao Marseille, Narbonne, u ito Napulj, Kartagena, i dalje vodili vi ili manje znatnu pomorsku trgovinu, a isto tako gotovo su svi e gradovi u unutra njosti zemlje zadr i trgovinsku aktivnost, stoga se ve njihova stanovni ali ina tva sastojala od gra anstva od obrtnika i du and Ali se nijedan od njih nije mogao uporediti s velikim ija. lukama ili velikim industrijskim centrima na Istoku: s Aleksandrijom, Carigradom ili Antiohijom. Oni su se mnogo manje odr avali svojim vlastitim snagama, negoli op funkcioniranjem politi i im ke privredne aktivnosti rimskoga svijeta. Ono im je davalo va to nost, bilo je mjesto, koje su uzeli u dr njihovo svojstvo upravnih sredi prisutnost brojog osoblja slu avi, ta, benika u njima i odnosi, ih to je pu anstvo nu odr no avalo s njima. Ukratko, njihov je polo bio gotovo analogan polo onih aj aju gradova u moderno doba, koji imaju istaknutu ulogu, samo zahvaljuju tome, su sjedi i to te vladarskog dvora, ili u njima stoluje neka va dr to na avna ustanova. i Rim se u tom pogledu ak razlikovao od pokrajinskih gradova samo time ga je odlikovao sjaj i ugled zbog prisutnosti cara i to sredi uprave. Povijest njegova opadanja po i od trenutka, kad mu je Konstantin oduzeo rang i nje ev sve koristi prijestolnice svijeta, ponavlja se manjim razmjerima u svima gradovima na Zapaodu, uporedo i u skladu s time, kako su ih usred pometnji invazije, pa zatim pod vladavinom Germanskih kraljeva, ostavljali slu benici, kako su se uredi, sudovi i kole zatvarale, po prestajale te raditi, kako je nepokretnost i nesposobnost uprave pu tala da se mostovi i vodovodi pretvaraju u ru evine i kako je nestajalo policije i opskrbe nim namirnicama. ive Pomorska trgovina sa uvala je obalnim gradovima sve do vremena muslimanskih osvajanja ivu aktivnost, kojom su se koristili i susjedni predjeli u unutra njosti. Istina je, ta je trgovina, izgubila svoje glavno izvozno tr te otkako osiroma Rim, izgubiv pu i eni i anstvo, vi nije za svoju opskrbu e potra ivao iz provincija. Pa ipak. Sirijski su i ito idovski trgovci sve do sredine VII. st. revnosno dolazili u luke na Zapadu i Sredozemlju. U vrijeme Grgura Tourskog joje postojala donekle znatna idovska kolonija u Clermont-Ferrandu. Papyrus, ga je upotrebljala merovin kancelarija, bio je to ka uvo iz Sicilije, a to dokazuje, da je plovidba jo en uvijek opskrbljivala predmetima teku potro e nje. Ali te su veze s bizantskim svijetom prestale po i od dana kad prevlast islama vi nije dopu ev e tala kraskim trgovcima da se odva iza izvan voda Gr i ju Italije. Otada more vi za zapadne e i ke ne e zemlje nije bilo veliki podstreka poduzetnoga duha. Sad se na nj gledalo samo sa strahom, ne li na e 37

obzorju iskrsnuti nepriijateljska jedra. A isto tako, kao je Sredozemno more zapalo u vlast to Muslimana, tako su Sjevernim morem krstarile samo barke Skandinavaca. Premda je bilo zapljuskivano valovima s juga, sjevera i zapada, Karolin carstvo vi ne pokazuje ni najmanjega traga pomorske ko e aktivnosti. Njegove jedine luke, Quentovic na uu Canche i Duurstede, zadr joneko vrijeme at e stanovi tu trgovinsku aktivnost sve do IX st., a zatim po ih opusto Normani, i oni zapasti u e, to e potpunu dekadansu. Po i od VIII. st. zapadna je Evropa kroz tri stolje ev a ivjela potpuno odrezana od prekomorskih zemalja. Kao posljedica ovoga morao je uslijediti gotovo potpun prestanak trgovine; a usto, pored ne lokalne to industrije, kao na primjer tkanja sukna, koje se joodr u Flandriji, gotovo je posve nestalo alo industrijske aktivnosti i opticaja novca. Otada u opusjelim gradovima napu tene etvrti padaju u ru evine i slu kao kamenolomi rijetkom e stanovni tvu, se okupilo i stislo u kom kutu nekada to njih bedema, ondje se u ilo izaklonilo, an slu i se gra e om, koju su joj davale napu tene zgarade. U Nimesu poslu su zidovi rimskog cirkusa ili kao bedemi oko sitnog naselja, se u to urilo usred ru evina. U Trevesu jedan se prozor nekada nje carske pala kako-tako preude e, enza obranu, pretvorio u gradska vrata, a porta nigra, je veliko ije kamenje bilo prete da bude odneseno, oplja ko kana su; da mjesnog kova opskrbe a eljeznim sponama, koje su ih me sobom vezivale. iu Italiji, gdje dekadansa svakako nije bila tako duboka, u ak ona je ipak dovela do alosnih rezultata. Tada Rim bio je kao izgubljen usred beskrajno velikog nji obod,. ga oko njegova preostatka obavija Aurelijanov zid. U vrijeme pape Leona III. (843) bilo je to potrebno da zbog obrane od jednog prevrata budu novim zidom opkoljeni njegovi naseljeni dijelovi na lijevoj obali Tibra (Leooninski grad) i u tvr pretvoren grob cara Hadrijana. avu U Galiji se gradski ivot tako potpuno ugasio, da kraljevi prestaju stanovati u gradovima, gdje im potpuni nestanak tranzitnog prometa vi ne omogu da na dovoljno opskrbe za uzdr e uje u avanje dvora. Oni otad provode godinu na svojim imanjima(domenama) odlaze s jednog na drugo, kako bi na i kojemu ispraznili itnice i hambare. A kao i kraljevi, tako i provincijalni funkcionari na selima, na ive svojim zemljama ili na zemljama, su pripadale podanicima, kojima su oni upravljali i kojima su sebi to u korist nametali pravo prebivanja. Putem jednog zanimljivog procesa nazadovanja, uprava je, izgubivsvoj gradski, sjedila karakter, koji je imala postala nomadska. i ki Ali kakogod su bili upropa i opustjeli, gradovi nisu ipak izgubili svu svoju va teni nost. Po je iz njih to oti civilna uprava, oni ipak jo la ostaju sredi tima vjerske organizacije. Biskupska stolica, smje tena u vrijeme Carstva u glavno mjesto svakog gradskog podru (civitas), ostaje neoborena, i sna rimsko ja no ustrojstvo crkve odr se i dalje na nogama usred ru ava evina dr ave. U krilu dru tva, koje je postalo potpuno ratarsko, sa uvalo se dakle ne od municipalnog karaktera anti dr zahvaljuju crkvi. to ke ave i Gradovi imaju njoj zahvaliti, nisu potpuno iezli u o to ekivanju jodalekih dana, kad postati e kolijevkom jednog novog gra anstva. Isto onako kao je papa, kad je car oti iz Rima, na sebe preuzeo da i stanovnike vje to ao titi nog grada i upravlja njihovom municipalnom organizacijom, tako je u svakome od biskupskih gradova biskup pro svoj autoritet nad ono nekoliko stanovnika, su se okupili oko katedrale i starali se za irio to ivotne potrebe klera. Tako je vjerski ivot i vjerska organizaija odr avala usred ru evIna anti kih gradova maleni broj lai enika, koji kako-tako kih ti uvaju i prenose na budu nost rimsko zanatstvo i tehniku, ali koji vi ni po e emu, ni po duhu, ni po osje anju, niti po upravi, koja njima vlada, nemaju ni zajedni s nekada ta ko njim municipalnim stanovri tvom.

38

II. VELIKA IMANJA (DOMENE) Nestanak gradova izazvao je duboku preobrazbu u poljoprivredi. Proizvodi s tla, kroji su pritjecali na gradsko tr te, izgubili su malo pomalo svoje kupce. Dru i tvena podjela rada, koja u -svima uznapredovalim dru tvima dovodi gradove i sela u uzajamne odnose proizvodnje i potro nje, bila je ukinuta, te je zemljoradni stanovni otada proizvodilo samo za svoje potrebe, ili, ako ho ko tvo emo, na se u polo lo aju, budu da je odsad ono samo sa i injavalo sveukupan narod, da bude ono samo i proizvo ai potro adobara sa zemlje. Sada je jopostojala samo jedna vrst bogatstva, bogatstvo u zemljoposjedu, samo jedna vrst radnika, radnici na njivi, i samo jedna vrst privrednih odnosa me u ljudima, ona, koja se osnivala na njihovu svojstvu vlasnika ili obra a zemlje. iva Zbog nedostatka obavijesti nije mogu izraditi potpuno to predbd o zemljoradni krizi, koju e nu bu koj je moralo izazvati najprije ograni enje, a zatim potpuno propadanje gradskih tr ta. Veoma je i vjerojatno, da je ona do kraja uni preostatak malih posjednika. A se ti velikih imanja, ona je tila to e sigurno prouzrokovala porast njihova prostrantva i preinaku njihove organizacije. Pove je njihovo ala prostranstvo nagone male obra e, li i iva ene tr ta i zbog toga li i ene prihoda, da se pridru e susjednom imanju ustupaju mu svoje zemlje, uz uvjet, da mogu zadr u i ati ivanje te iste zemlje pod naslovom zakupa. Preina je njihovu organizaciju time, im je nu nametnula, da se prilagode ila to no re imu, u kojem je proizvodnja u cilju prodaje iezla. Ta preobrazba mora da je po veu V. st. ela Ona je potpuno dovr krajem VIII.st. Njezin rezultat je veliki zemljoposjed karolin ena koga doba, s kakvim nas u to nim pojedinostima upoznaju poliptih opata Irminona i Capitulare de villis. Uzorak su, bila crkvena velika imanja, koja su bolje organizirana, jer crkva nije napustila upotrebu pisma. Stoga se mo sa sigurnou smatrati, da su crkverna imanja bila prvi tipovi domanijalne e organizacije na drugoj obali Rajne. Poljoprivredno imanje (domena) potpuno je originalan privredni pojav. Gr ko-rimska starina ni u jednom svom razdoblju ne poznaje ni sli Nema sumnje, ono se direktnom filijacijom nadovezuje ta no. na veliki zemljoposjed iz posljednjih vremena Rimskoga carstva; ono u svojim bitnim crtama zadr ava organizaciju rimskog majura (villa), je ime zadr ije alo, i utjecaj kolonata isti se kao prete u e an dru tvenom polo zakupaca na imanju. Ali je njegova aktivnost i po svom principu, i po svojim aju manifestacijama ne veoma novo. to Ona bi se mogla obilje time, da ka iti emo, da joj je potpuno tu svaka pomisao na profit. I te je a shvatljivo smjesta, uzmemo u obzir da ta aktivnost, koja nije mogla podesiti svoju proizvodnju u im svrhu izvoza i njezine realizacije izvan svojih granica, organizira tu proizvodnju u svrhu raspodjele i potro unutar tih granica. Cilj, te aktivnesti sastoji se u tome, da poljoprivredno imanje (demena) nje bude dovoljno samo sebi i da se odr svojim vlastitim sredstvima, ne prodaju ni i ni ne i i ta ta kupuju Obi je obilje i. no avamo nazivom zatvorena privreda. Ali bilo bi to nije da, je zovemo privredom bez tr ta. i Jer upravo je nepostojanje tr ta onaj uzrok, koji je deveo do toga, da, se ustrejstvo poljeprivrednih i imanja razvije u smislu uzmaka u svoje konture. A je proiza vi veoma va posljedica, koje su lo e nih dominirale cijelim privrednim ivotom Srednjega vijeka sve de XII. st. Ustvari, privredni ivot Srednjega vijeka uprave po inje s njima. Prije svega, o je nazadak u poljoprivrednim postupcima. it Postale je zaista beskoristno izbijati iz tla vi proizvoda nego tra same potrebe obra eve: e to e lva vi nije imao kamo otjecati, te stoga nije mogao poslu ni pobolj ak iti anju radnikcvih ivotnih uvjeta, ni peve anju zemlji rente. Ljudi se dakle zadovoljavati minimumom truda i napora te ne e e prepustiti zaboravu agronomsku znanost sve do onih dana, kad mogu nost da prodaju etvu potakne

39

dr aoce zemlje da usvoje savr enije i dosljedne tome, unosnije metode. Ali tada ljudi vepe da e eti zemlju ocjenjuju kao vrijednost, a ne napresto kao sredstvo za odr avanje na ivotu. Daljnje obilje domanijalne obradbe tla sastoji se u potpunoj zamjeni pla je anja u novcu davanjima u naravi. Samo je po sebi razumljivo, da je ovo prirodna i nu posljedica nepostojanja predaje na na vanjskom tr tu. Vlasnikova opskrba ovisila je o njegovu imanju, i on u prirodnim proizvodima, a i kad i u sirovinama, koje je seljak obradio, fiksira udioni doprinos sa svake zakupni to ak ke estice u onoj cjelini, koju bismo mogli nazvati njegovim prehrambenim prihodom. U odre eno vrijeme i u skladu s trajno utvr enom raspedjelem, te su mu estice du dostaviti jaja, sira, su ne ita, enog mesa, ar platna. Bilo bi veoma pogre povjerevati, da ovdje prisustvujemo povratku na doba, koje je ine ne prethodilo pronalasku novca, i prili no nesretnp odabrani izraz naturalna privreda (Naturalwirtschaft), kojim se obi obilje ovaj sistem, veoma nesavr odra njegovu pravu no ava eno ava narav. Ustvari, novac nipo ne prestaje postojati kao instrument razmjene i mjerilo vrijednosti. U to razdoblju izme IX. i XII. st. ne vidi se da bi bilokakvi prirodni proizvedi stupili na mjesto novca i u ispunjali njegove funkcije. Istina je samo to, da je unutar granica imanja novac posve prirodno ustupio svoje mjesto praksi, koju je nametmula nu a sastojala se u dobavljanju predmta potro da, nje. Na podru izvan tih granica on opet preuzima svoja prava, i ono malo nih namirnica, jaja i ju ive ivadi, seljaci svake sedmice donose na malo, lokalno tr te, koga se ne mo potpuno odre nijedno to i e i dru tvo, pla se u denarima i obolima. a Treba pored tega uzeti u obzir, da je obavezno davanje sa svake estice nepromjenljivo i da zakupac, uz pretpostavku da ga izvr ava, u ba iva tinsko pravo na zemlju, koju dr I ovo je tako neizbje i. er na posljedica privrednog ustrojstva, kome je tu svaka pomisao na profit. Za vlasnike je va samo a na godi pravilnost njegove opskrbe i stoga nije bilo boljeg sredstva da mu ona bude zajam nja ena od postupka, kojim joj je dan karakter trajno utvr enog poreza. Izme gospodara domene i njegovih u seljaka ne postoji nikakav odnos, koji bi bio uporediv s podre enou radnika prema kapitalisti. Domena nije ni po emu eksploatacija; ni eksplotacija tla, ni esploatacija ljudi.* Ona je dru tvena institucija, a ne privredno poduze Obaveze ovdje ne proizlaze iz osobnih, ugovora, nego po e. ivaju na pravu i obi ajima. Svaka domena ima svoj posebni zakon, utvr i ustaljen na temelju tradicionalne en uobi ajnosti. Gospodar je u isto vrijeme manje i vi nego zemljevlasnik u smislu rimskog i modernoeg e shva anja ove rije manje jer je njegovo pravo vlasni ograni i: tva eno nasljednim pravom njegovih zakupaca na njihovu esticu; vi jer njegov utjecaj na te zakupce daleko prelazi utjaj obi e, nog vlasnika zemlje. Ustvari on je njihov gospodar (senior), a oni su njegovi ljudi. Mnogi izme njih su potomci oslobo u enih robova ili osobno neslobodnih kmetova,** te su inili dio gospodareve o evine. Drugi opet bili su nasljednici kolona iz rimskih vremena i prikovani na zemlju. A neki su se uza nj vezali rekemandacijom i ivjeli pod njegovom za titom. Nad svima on, premda u razli itom stupnju, ima patrijarhalnu vlast i prote svoju privatnu jurisdikciju. On je mo zahvaljuju toj familijarnoj skupini, koju za uje i e an i ti kojom vlada. Jer u ovo doba slabe naseljenosti ljudi su mnogo va od zemlje. Nje ima u izobilju, a niji ljudi je malo, te je velika briga, kako da gospodar pomnjivo o one, koje posjeduje. Zbog toga uva zapreke, koje ometaju ovjeka da ostavi domenu, postaju sve brojnije. Senior ima pravo da svoje
*

Ovdje je pisca njegov u osnovi ispravni slijed misli zaveo predaleko. I onaj socijalni odnos, koji susre emo na srednjovjekovnim domenama, u biti je klasna eksploatacija. Ne bi se radilo o eksploataciji samo onda, kad bi se odnos obra iiva i gospodara osniva o na uzajamnom davanju jednakih vrijednosti, t. j. jednakih koli rada ili njegova a ina opredme enja u vidu proizvoda rada, Me utim zemljopoosjednik daje obra u, samo zemlju, a za to prima rad ili iva proizvode rada. Tako on u op procesu proizvodnje sudjeluje samo davanjem osnovnog sredstva za proizvodnju, izgradiv em i svoju egzistenciju na potro vi nji kova, koji su rezultat proizvo eva rada. - Prev . a ** Serfs de corps ili Serfs de poursuite - takvi kmetovi, koji nisu bili prikoovani za esticu, na kojoj su radili, ali ipak nisu smjeli ivjeti ni raditi izvan imanja svoga gospodara. Ako bi se i pored toga nastanili drugdje, gospodar je imao pravo da ih prona i e vrati natrag. - Prev.

40

kmetove progoni; oni se ne mogu bez njegova pristanka o eniti enom, strankinjom u domanijalnoj zajednici. Kmetovanje prikovano uz zemlju, prvobitno sku eno samo na potomke robova i kolona, prote se malo pomalo i na slobodne liude, koji su e, ivjeli pod vlau seniorovom. Ovo postepeno pro irivanje kmetstva na sveukupno ratarsko staonovni najjzna tvo ajniji je dru tveni pojav u IX. i dva idu stolje Po op pravilu toga vremena, seljak je neslobodan; on to postaje do te mjere; da a a. em rije koje ozna seljaka (villans, rusticus) postaju sinonimi za kmeta (servus). i, uju Ali ipak ne bi trebalo misliti, da je ova nesloboda ljude tla ila. Naprotiv, ona se tako potpuno prilago uje njihovim uvjetima nasljedenih zakupaca i enika mo ti nog posjednika, da oni na nju gledaju kao na svoj prirodni polo te joj se podvrgavaju dragovoljno. Domanijaina organizacija njezin aj je nu uzrok; a ona je njezina neizbjee pravna posljedica. Kako bi sloboda imala bilo kakve ni iva cijene za ljude, kojih je ivot bio zajam samo mjestom, ga imaju na seniorovoj zemlji i pod en to njegovom jurisdikcijom te koji su utoliko sigurniji, ukoliko su intimnije uklju u cjelinu gospodareva eni imanja? Bez obzira, bio crkveni ili lai veliki posjed za prvih stolje Srednjega vijeka (prije XIII. st.) nema ki, a ni zajedni s velikom eksploatacijom. Vekrajem Rimskoga carstva nestalo je latifundija s ta ko robovskom radnom snagom, te se da su se zemljovlasnici sve vi odvra od velikih kultura i ini, e ali parcelirali svoje zemlje u estice. Potpuni prestanak trgovine agrarnim proizvodima ovu je tendenciju dakako jo pomogao. Veliko imanje karolin i koga vremena i idu stolje svjedo o njihovoj, gotovo ih a i potpunoj pobjedi. On se dijeli na dva, po veli veoma nejednaka dijela: gospodareva, seniorska ini zemlja(terra indominicata) i zemlja obra a (terra manasionaria). Prva je mnogo manje prostrana i iva obra se izravno i u potpunosti u korist gospodarevu. Rad na njoj obavljaju bilo ku kmetevi, koji uje ni nemaju estica i analogni su dana njim poljoprivrednim radnicima, bilo zakupci, na temelju kuluka, koji ih tereti. Terra mansionaria rezervirana je za zakupce. Ona je podijeljena na obradbene jedinice, razli velike u vezi s kakvo tla i predjelima; ali svaka od njih mora biti dovoljna za uzdr ito om avanje jedne porodice: to s,u mansus-i, dani ti nasljedno posjedovanje, uz uvjet, kako smo vidjeli davanja u naravi i radu. Oba ta dijela tvore poljoprivrednu cjelinu koja se zove villa. Zajedni sredi je ko te gospodarev dvor (Hof, curtis), u kom stoluje gospodarev upravnik (maire, meyer, major, villicus). pretpostavljen seljacima(villani) u pogledu nadzora i sudbenosti. Dvor je opkoljen jarkom, ili ogradom i slu gospodaru kao stanovali kad boravi na zemlji; on obuhva i te; a itnice i skladi u kojima je, ta, pohranjena etva i drugi prihodi. Ondje se sastaje i domanijilni sud, koji se sastoji od zakupaca, a predsjeda mu upravnik ili gospodar (senior). Tu i tamo veu IX st., a poslije sve postoji i ee, kapelica, koju je gospodar sagradio radi namirenja vjerskih potreba te joj on izabire i imerunuje sve enike. Mnogo seoskih upa vodi svoje podrijetlo od ovih domanijalnih kapelica, a njima se obja njava i pravo, predlaganja upnika, koje je mnogo lokalnih seniora sa uvalo sve do kraja starog re i koje u tragovima jo ima uvijek postoji u nekim zemljama. Oko obradivih zemalja bile su ume, travinjaci i mo vare: one su razmjerno obra ivanom tlu davane na u ivanje senioru i seljacima. Ako je podru jem Ville tekla kakva voda, onda je gospodar esto na njoj podigao mlin za upotrebu svoju i svojih stanovnika. Mlinar je za svoje uzdr avanje dobivao odre dio bra od svake vre u ovome me je polazna to onih vazalskih prava, koja su nestala eni na e; ka tek za vrijeme Francuske revolucije. Posvuda, bez obzira na lokalne razlike, susre se osnovne crte organizacije. koja je ovdje opisana. u Ona je savr enija na crkvenim, posjedima nego na posjedima lai aristoacije. Ona je tako duboko ke utjecala na dru tvo, da je u svim jezicima zemljopisni i onomatolo rje na nju sa ki nik uvao najdublje tragove. Dovoljno je pomisliti samo, na mjesta, koja se u Francuskoj zavr avaju na -ville ili na -court, a u germanskim jezicima na -hof, ili na u estalost porodi imena kao Lemaire, Mayer, De Meyeur, nih Le Meyeur i sl. Veliko imanje obi se sastojalo od vi villa. Posjedi opatije Saint-Germain des Pres obuhva su u no e ali doba Karla Velikog cio niz villa, razasutih od Bretagne do obala Moselle. Samostani iz sjevernih 41

predjela gotovo su uvijek nastojali da u vinorodnim krajevima uz obale Rajne. Moselle ili Seine steknu koju villu, koja, bi ih mogla opskrljivati vinom, jer je vino bilo nemogu dobaviti kupnjom.18 e Ovo posljednje obilje dopunjuje karakteristike seoske privrede bez tr ta, kojoj domena iz prvih je i stolje Srednjega vijeka predstavlja osnovni organ isto onako, kao obrtni organizacija a to e ka poslije biti osnovni organ industrijske privrede u gradovima. Usprkos dubokim razlikama u njihovoj naravi, one obje nalikuju jedna na drugu u jednome. I jedna i druga osnivaju se zaista na sitnoj obradbi te su obje imale kao rezultat da, su kroz stolje o a uvale prva malog zemljoradnika, a druga malog gradskog obrtnika. Kako god se to inilo paradoksalno, ipak je istina, da je srednjoovjekovni veliki posjed spasio klasu seljaka. Kmetstvo je za njih bilo dobro instvo. U doba, kad je dr ava nemo i kad sama zemlja namiruje potrebe ljudi, ono im je osiguralo za na, titnika i zajam ilo posjedovanje jednog dijela tla. Budu da nije bilo organizirano zbog profita, domanijalno im je i ustrojstvo nametalo samo minimalna davanja donoso im znatne pogodnosti. Budu da su i i inili dio gospodareva posjeda, ovaj je bio zainteresiran da ih o uva: on ih brani u slu rata i poma ih iz aju e, svojih pri u vrijeme gladi. A rat i glad zaista su dva bi koji se redom obaraju na njih: prvi zbog uva a, sve ve slabosti dr e ave, a drugi kao neizbje posljedica trgovinske stagnacije. Lo na a etva predstavljala je nepopravljivu katastrofu u vrijeme kad seljak ne mo nadoknaditi svoj manjak iz e suvi u susjednoj zemlji. Razdoblje od IX. do XII. st, je u privrednoj povijesti Evrope izrazit period ka prehrambenih kriza. One se peridi ponovo javljaju svakih nekoliko godina s pravilnou prirodne ki pojave. Ali ako su te gladi bile mnogo brojnije negoli gladi u idu stolje im ima, one su bile i manje okrutne. A ovo se obja njava u isto vrijeme i nepostojanjem gradskog i veoma malim brojem seoskog stanovni tva. Domanijalna organizacija,i kakvu smo upravo opisali, sa svojom slabom proizvodnjom i svojom klasom seljaka, koja se gotovo isklju sastojala od zakupaca, pretpostavlja o veoma ivo ito sku broj stanovnika. Bez sumnje, nije nedostajalo ljudi bez zemlje, siromaha, kako ih, nazivajiu en suvremeni tekstovi, ljudi-lutalica, koji prosja i idu od samostana do samostana i u vrijeme e etve stupaju u slu kod seljaka. Ali ti razba bu tinjeni otpadnici iz jednog dru tvenog poretka, koji je po ivao na posjeovanju zemlje, nisu bili ni teret ni opasnost, a to dokazuje upravo njihov maleni broj. A u pogledu makar imalo to odre nog enja gusto pu e anstva, nepostojanje bilokakve solidne osnovice za procjenu primorava nas, da od toga odustanemo. Sve se mo re sastoji se u tome, da je u karolin doba broj stanovnika bio veoma nizak, bez to e i ko sumnje ni nego u bilo koje prethodno doba, i to zbog nestanka gradskog stanovni i tva. se, da je ini taj broj ostao nepromijenjen sve do po etka. XI. st., jer je prirodni prirast poro ima slu samo aj io popunjavanju praznina, koje su neprestano nastajale uslijed gladi, ratova, svakovrsnih nereda i katastrofa, su se oborile na zapadni svijet po i od sredine IX. stolje to ev a.

18

Tako je na primjer opatija u Saint-Trondu posjedovala vinograde u Briedelu i Pommernu na Moselli.

42

TRE KNJIGA A FEUDALNA EVROPA PRVO POGLAVLJE RASULO CARSTVA 1. UNUTRA UZROCI NJI Slava Karla Velikog ne treba da ostavi iluzije o solidnosti njegova politi djela. Ustvari, ni nije kog ta bilo lomnije od Carstva, Slabost Louisa Pobo nog, sva njegovih sinova, upadi Normana, Slavena i e Saracena samo su ubrzali rasulo, kome su uzroci unutra njii, uostalom, tako o igledni, da se pri promatranju name sami. u Golemo podru razvu od marki na: Labi i Dunavu do marke na Ebru u je, eno panjolskoj i do papinih posjeda u Italiji, nije imalo onih bitnih oznaka, koje odre dr uju avu. Merovin se kraljevstvo bar ko nastojalo konstituirati na temelju rimskih ustanova. Kakogod bio grubo organiziran, njegov je administrativni apsolutizam ipak bio politi sistem. Uzaludno je tra ne sli u karolin ki iti to no koj monarhiji. U njoj sve izgleda nepovezano. Vladareva mo koja bi trebala, da pokre cjelinom, ne , e uspijeva da toj cjelini nametne svoju aktivnost. Budu da su i Pipin Mali i Karlo Veliki morali ra i unati na pomoaristokracije, kojoj su imali zahvaliti krunu, nisu bili kadri da joj uskrate udio u vlasti. Velika kraljevstva donose odluke zajedno s njima, te se svake godine, o Bo u i Uskrsu, redovno i i sastajao conventus. Ali kakve su ovlasti i kakav je djelokrug ovih savjetnika? One su isto onako neodre i nestalne kao i sam sastav njihovih skup ene tina, sastavljenih od crkvenih ljudi i od laika, koji su premda bez ikakve ovlasti i mandata, smatrani za predstavnike puka. Lex fit concensu populi et constitutione regis - ka se u jednom kapitularu. Zakon nastaje pristankom puka i odredbom e kraljevim. Bila je to lijepa formula, ali je u stvarnosti bila bez zna enja. Velik broj kapitulara nije ustvari ni bio podnesen skup tinama, a za one, o kojima znamo da su bili podneseni, nije poznato, u kolikoj su mjeri skup intervenirale. Ni uostalom ne zaslu tin ta uje manje naziv zakona od tih kapitulara, koji su raznorodan skup upravnih odiuka, odrebi, na elnih izjava, prigodnih mjera ili trajnih editkata, za koje naj ne znamo, da li su bili primjenjivani, da li su bili namijenjeni cijelome ee Carstvu ili samo nekim njegovim podru jima. Pored toga, ti njima vrvi od protivurje a da pritom ja, nikad nije jasno, da li kasniji tekst, ukida prethodni ili treba nastojati da ih kako tako uskladimo. Od sve te zbrke ostaje kao op dojam kraljevska volja, koja i arko dobro, za napretkom, redom i eli udi pravdom, ali se bez uspjeha trudi, da sve to ostvari. Prema onome kako se gotovo uvijek manifestira i izra ava, kraljevska je vlast apsolutna, ali je taj vladarev apsolutizam dvostruko ograni Prije svega kranskim moralom, a to on svijestno prihva en. a; zatim potrebom da ne ozlovolji aristokraciju, no to on tek podnosi od nevolje. O je, da se ito karolin car na dnu svoje svijesti osje odgovoran samo pred bogom i da podnosi intervenciju ki a velika na podru svoje vlasti samo zato, ne mo druga Izme njega i velika s kojima a je to e ije. u a, vije ne postoji povjerenje veod samoga po a, etka, te uskoro ba e nedostatak pouzdanja pokvariti njihove odnose. Ukratko, mo se re da karolin ustrojstvo po na nesporazumu. Dvije snage, e i, ko iva koje se prividno u njem zdru uju, ustvari su dva protivnika. Za vrijeme Karla Velikog ja je bila movladareva; tada je ona jooki sjajem svojih pobjeda i a ena svjom novou svoga carskog dostojanstva. Ali je mo aristokracije bila krepkija; njoj su vi e 43

pogodovale i okolnosti i dru tvena organizacija. Ta se aristokracija progla narodom, a u stanovitoj ava mjeri ima pri tome i pravo, jer se narod utopio u njoj, ona ga je apsorbirala na svoje domene, i ona za sve one, koji su ovisili o njoj, a to zna za najve dio svega stanovni i i tva, javnu vlast dr ave nadomje privatnom vlau svoje za ta tite i jurissdikciju jeostalo izravnih vladarevih podanika to izvan njezine vlasti, svodi se na veoma malen broj i opada iz godine u godinu. Karlo je vidio opasnost, pa je nastojao da je predusretne. Smanjio je terete, koje je vojna i sudska slu nametala slobodnim ba ljudima, te je time poku da spasi one, koji su jo uvali tu sve rje slobodu. Njegove su mjere ao sa u do ivjele zajedni sudbinu svih poku ku aja, da se zaustavi dru tveni razvitak na kosini, kojom su ga vukli interesi i potrebe; nisu promjenile ni u stali onome, je bilo neizbje Seljaci nisu prestali ta to no. da ustupaju svoje zemlje velika i da se uklju u njihova imanja. ima uju Ovdje i opet prepoznajemo onaj nesporaum, koji le u temelju karolin organizacije. U ovom i ke pitanju odr anja slobodnih ljudi carevi su interesi u otvorenome sukobu s interesima aristokracije. Ali car mora ba istoj aristokraciji povjeravati ostvarenje svojih namjera, budu da iz njezinih redova toj i uzima svoje slu benike. Preostali moraju dakle birati izme koristi vlastite ili careve. No njemu mogu u slu samo na svoju vlastitu propast. Kakve je dakle moglo biti nade da oni tu donesu nekakvu odluku? iti A protiv inercije ili zle volje aristokrata nije bilo lijeka. Po pravu, car bez sumnje mo svrgavati e grofove, budu da ih on i postavlja. Ali ustvari on je nemo pred njima. Jer oni nisu samo oru i an e njegove mo obi i, ni inovnici, odabrani potpuno nezavisno, strani ljudima, kojima upravljaju, i presejivi iz okru u okru po gospodarevu nalogu. Svaki od njih pripada, naprotiv, podru kojim ja je ju, upravlja. On je ondje najve posjednik i najutjecajniji i ovjek, i to esto veod vi pokoljenja. e Njegova su porodi dobra razasuta po cijeloj grofoviji; stanovnici na njima njegovi su kmetovi ili na zakupci, i to iz pokoljenja u pokoljenje, od oca na sina. On je ro me njima i umrijet ondje, en u e ako ne pogine negdje daleko, na bojnom polju, a tako je bilo i s njegovim ocem, koga je on gotovo uvijek naslje ivao na grofovskoj asti. Stoga on na podru kome stoji na ju, elu, vi igra ulogu e seniora. negoli careva predstavnika. Otud je nemogu pomi e ljati na to, da bude premje ili ten smijenjen, a da njegov nasljednik, po shva anju puka, ne ispadne kao uzurpator i uljez. Ova nemo dr ave pred vlastitim inovnicima obja njava se financijskim polo ajem. Ono je to preostalo od rimskog poreza, iezlo je krajem merovin razdoblja ili se pretvorilo u davanja, koja kog su sebi prisvojili velika Carsku blagajnu opskrbljuju jo i. svega dva izvora; jedan je od njih nestalan i hirovit: ratni plijen, a drugi stalan i redovit: prihod s imanja, pripadaju dinastiji. Ovaj posljednji to jedini je kadar da naimiri teku potrebe za nu prihodima. Karlo se ovim e nim pitanjem pomno bavio, i slavni capitulare de villis dokazuje minuucioznou svojih pojedinosti svu va nost, koju je on pridavao dobroj upravi svojih zemljeposjeda. Ali oni su mu donosili davanja u naravi, upravo onoliko obilna, koliko je trebalo za prehranu dvora. Karoolin carstvo zapravo i nema ko javnih financija, te je dovoljno konstatirati ovu injenicu, pa da ocijenimo, do koje ga mjere njegova organizacija rudimentarna, ako je uporedimo s organizacijom u bizantskom carstvu ili carstvu kalifa, gdje dr ava ima poreze ubirane u novcu, svoj financijski nadzor i fikalnu centralizaciju, koja podmiruje inovni pla javne radove, uzdr ke e, avanje vojske i mornarice. Ograni na prihode sa svojih privatnih imanja, car nije mogao namirivati tro en kove uprave, koja bi bila dostojna toga imena. Ali da funkcionar ovisi o dr treba ne samo da ga dr imenuje, nego avi, ava da ga i pla Budu da nije bilo novca za tu svrhu, dr se morala ute besplatnim uslugama a. i ava i aristokracije, a to je dovodi u takav paradoksalni polo da za suradnike uzima ba aj, lanove one dru tvene klase kojoj, momo rasti samo u razmjeru s njezinim slabljenjem. Opasnost je bila suvi e e o a da ne bi ve ita, tada bilo nastojanja da bude otklonjena. Po i od kraja VIII. st., zahtijeva se od ev grofova, u trenutku kad stupaju na du nost, posebna zakletva vjernosti analogna vazalskoj zakletvi. Ali je ipak lijek bid gori od bolesti. Jer vazalska je veza vezivala funkcionara izravno uz vladarevu osobu, 44

te je stoga slabila, pa i poni ak tavala njegov karakter javnog slu benika. Ona ga osim toga navodi da svoju funkciju smatra kao leno, t.j. kao dobro, dano mu na u ivanje, a ne vi kao vlast, koju mu je e dodijelila kruna i koju on ima izvr avati u njezino ime. Osim toga, taj sitem dovodi prilikom svake promjene na prijestolju do najopasnijih kriza. Novi se vladar ,svaki put na pred alternativom, ili da e na svojim mjestima ostavi ljude odane njegovu prethodniku ili da ih nadomjesti onima, koji su vjerni njemu. U prvom slu on sebe osu da vlada s osobljem, koje ne pozna; a u drugom je neizbje aju uje no da veprvoga dana pobudi najpogibeljnija nezadovoljstva. Prema tome, s kojeg god je stajali razmotrili, upravoj organiizaciji Carstva nedostaje bitnih ta obilje svake dr ja avne uprave: pod injenosti i discipline. U pore enju s organizacijom crkve, gdje hijerarhija to odre svakome svoju ulogu i svoju odgovornost, dr se ogrezla u surovu no uje ava ini anarhiju. Ustanova missi dominici imala je o igledno kao cilj, da uz pomo kontrole usavr i organizaciju dr ave Osobna inicijativa Karla Velikoga i njegova tendencija da lai ustaanove ke pobolj nadahnjuju se primjerom crkve isti se ovdje u punome svijetlu. Isto onako, kao sto je ja i e crkva bila podijeljena na nadbiskupije, obuhva i svaka po nekoliko dijeceza, on je Carstvo aju podijelio na prostrana okru (missatica) od kojih je svako obuhva vi grofovija. U svakom o tih, ja alo e okru dva su carska izaslanika (missi dominici), jedan sve ja enik i jedan laik imali kao du nost da nadziru slu benike, popisuju zloupotrebe, isptuju puk i da svake godine podnose izvje o svome taj poslanju. Ni bolje, ni koristnije i ni spasonosnije od ovakve ustanove, ali uz uvjet da raspola ta ta ta e sankcijama. No ustvari ona takve mogu nosti nije imala, budu da su tobo slu i nji benici u praksi, kako smo vidjeli, neuklonjivi. Nigdje nema tragova da su missi dominici uspjeli popraviti pogre koje ke, mora da su posvuda zapazili u velikom broju. Stvarnost je bila ja od careve dobre volje. a Fonniranje ustanove missi dominici dovoljno je da doka da je Karlo Veliki, nesumnjivo pod e, utjecajem svojih sve kih savjetnika. Potpuno jasno uvi nesavr eni ao enost svojih sredstava za vladanje. Njegov je ideal bio, da svoju dr reformira po uzoru na crkvenu upravu, ali nije imao avu dovoljno snage da to ostvari. Mo se re da su shva e i, anja, koja su ga nadahnjivala, bila potpuno rimska. Golema je zabluda kad neki, kao je to to esto slu u njemu vide pristalicu nekog aj, neodredivog germanstva i kad uzalud nastoje da tome na traga u njegovu djelu. Legenda je u tome u pogledu vidjela jasnije negoli mnogi historici. U pu kom sje anju u Njema Karlo je ostao kao koj izrazit zakonodavac, pobjednik nad barbarstvom i utemeljitelj dru tvenog poretka. Za poganske ili polupoganske narode on je zaista i bio sve ovo, ali prije svega na temelj u svoje crkvene vladavine. Kona uspostava crkve u Germaniji i podvrgavanje puka njezinim dogmama i njezinu moralu do te je na mjere njegovo osobno djelo, da on u tradiciji kao gotovo sveta osoba. Nema sumnje da se Albrecht ivi Durer inspirirao batom tradicijom, kad mu je dao onaj neobi i veli ni anstveni izgled, koji vi e podsje na nekog lai papu negoli na cara. Intimni savez crkve s dr a kog avom, identificiranje politi ke s kranskom zajedniicom te dr avna vjera kao nu posljedica ovoga - evo, u tome je bit karolin na kog djela, ono se odr na to alo ivotu i poslije njega i je jo to vjekovima odre ivalo razvoj evropskoga dru tva. II. PAPA I CAR Karlova smrt (28. Sije 814) nije izazvala ni najmanju krizu. U toku 813. on je na pet provincijalnih nja sinoda organizirao dono enenje niza odluka u vezi s ustrojstvom Carstva. Njih je iste godine potvrdila op skup a tina, sazvana u Aachcnu (Aix-la-Chapelle), na kojoj se on dalekovidno pobrinuo da sam stavi carsku krunu na glavu Louisa, jedinoga od svojih sinova, koji je jo ostao na ivotu. Ova je predaja u nasljedstvo izvr ena usred op pristajanja. Carstvo je tada u eg ivalo duboki mir: nikakva vanjska pojava nije odavala skoru provalu poremetnja, uslijed kojih se ono imalo sru U biti crkveni ideal, iti. ga je Karlo sebi izgradio o carskoj vlasti, ocrtava se u odgoju, koji je dao svome sinu. On je bio to 45

posve latinski i klerikalan, te je sasvim opravdano, je tradicija drugom karolin to kom caru dala nadimak Pobo ni. Ali njegova je pobo nost bila, ako se smije tako re prije svega politi i, ka pobo nost. Ona se stapa s koncepcijom o lai vlasti, koja joj dodjeljuje kao bitnu zada da bude koj u bude pom i za nik titnik crkve. Onoga preostatka vladarske nezavisnosti i prvobitnog obilje ja frana koga kralja, ga je Karlo, postav carem tek pod starost, sa to i uvao sve do kraja, kod njegova je sina potpuno nestalo. Louis se ve od samog svog nastupa odrekao naslova kralja Franaka i Langobarda. On nosi samo naslov cara, ukazuju time samo na to, da je njegova vlast isto tako i univerzalna kao i papina, i da se i ona, kao i papina, prostire nad svima kranima. A to je ba ono, ime je morala zavr orijentacija karolin politike, prihva iti ke ena krunidbom g. 800. Izme Karla i u Louisa nema ni najmanje suprotonosti u tendencijama, osim postoji o razlika u snazi i osobnoj to ita genijalnosti. Carska vlast, kako ju je shvatio Louis, samo je logi i potpun razvitak ideje, koja an prevladava kod Karla u cijeloj drugoj polovini njegove karijere, a veliki je car sam htio i svojim osobnim naporom pripremio duh, u kome je imao vladati njegov slabi nasljednik. Louis se smjesta na pred jednim pitanjem, koje je bilo u eno njegovu ocu i koje je imalo ao te isku ati vrsto Carstva. Imao je tir sina: Lotara, Ludviga (Njema u kog) i Pipina. Kako je trebalo urediti pitanje nasljedstva? Od samog iskona frana monarhije primjenjivana je uvijek ideja jednake ke podjele me vladareve sinove. S druge strane, carska, je vlast po svojoj prirodi bila isto tako u nedjeljiva kao i papinska. Da li, je dakle trebalo Carstvo smatrati tako nerazre sraslim s dr ivo avom da je ,nasljedstvo u dr trebalo biti provedeno po onom istom na avi elu, kao i nasljedstvo carske vlasti? Ili je naprotiv, trebalo razlikovati jedno od drugoga i podijeliti dr avu, a carsku vlast predati samo jednome od nasljednika? Louis je usvojio mjeru, koja nije potpuno prekinula s obi ajem diobe, ali ga je ipak rtvovala na jedinstva. God. 817. on je sebi kao regenta Carstva pridrudr Lotara; elu io svoga najstarijeg sina, i ozna ga kao svoga nasljednika. No uza sve to, dva mla sina dobila su svaki io a neku vrst apana i kraljevski naslov: Pipin Akvitaniju, a Ludvig Bavarsku. Postupiv ovako, Louis se e i dakle izjasnio protiv stare koncepcije lai monarhije, kakva je bila na snazi za vrijeme Merovinga, a ke u prilog nove, crkvene koncepcije Carstva, te nema gotovo nimalo sumnje, da je on takve odredbe, donio u sporazumu s papom. Ali rtvovana mla bra smatrala su sebe, a a rtvama nepravde, pa su samo ekala priliku da se osvete. Ona se pokazala, a da je sami nisu morali izazvati. Ostav udovac, i Louis se 819., zbog njezine ljepote, o enio Juditom, k alamanskog vojvode. Bio je zaljubljivog i eri senzualnog karaktera kao i svi prvi Karolinzi te je uskoro pao pod vlast te ene, i kad mu je 823. rodila eetvrtog sina, Karla ( elavog), nije imao energije da odoli strasnoj estini ove ene i da presije e spletke, koje je ona pripremila, nastojeti da svome djetetu osigura najve mogu udio u o i i evini. Juditi nije bilo te da za svoje poglede pridobije Ludviga(Njema ko kog) i Pipina te da ih uzbuni protiv Lotara, a bilo joj je jo e da obe lak anjima sebi osigura pomojednog dijela aristokracije. Nastado e dvije stranke, ili, to nije dva tabora u Carstvu: jedna je za svoj program uzela podjelu naslije me a u sve sinove careve, a druga je ostala vjerna jedinstvu19. Isprva je pobijedila prva: Lotaru je oduzet naslov regenta, te on pobje u Italiju da pred papu iznese cio spor. Dotle je Louis, slu i nagovore e aju Juditine, izvr avao novu podjelu monarhije me svoja u etiri sina.* Naklonost, koju je pritom iskazao Karlu, odvojila je uskoro od njega Ludviga (Njema kog) i Pipina, te ih pribli Lotaru. Ovaj je 833 na ila vojske i u pratnji pape Grgura IV. Pre Alpe, zdru se s bra i zajedno s njima krenuo protiv elu ao io om oca. Do susreta je do na rajnskoj ravnici kod Kolmara. Pobjednik dana bio prividno Lotar, a stvarno lo, papa. U ime mira u crkvi, koje je Carstvo tek prolazn oblik, on je za sebe zatra pravo da io intervenira, te je Lotara uspostvio u njegovoj prija njoj asti, a starom je caru, krivcu, je pomutio to
19

Ovo su samo etike te tih stranaka. Ustvari, samo su sve enici mogli imati program: laici su se pridru ivali prema svojim simpatijama i svojim interesima. * 829, po ishodu sabora u Wormsu, uklonjen je Lotar s polo regenta, a na dvor, je pozvan Bernard, Vojvoda Septimanije, aja Juditin ljubimac. Njezin i Louisev sin, Karlo ( elavi) dobio je u svoju vlast Alamaniju, Alzas, jedan dio Burgundije i Reciju Prev.

46

mir u krnaskom svijetu nametnuo poni avaju pokoru. Tako se s nemilosrdnom logikom pokazala u prva posljedica intimne veze pape i cara: car se poklonio, a papa izdigao, te je tako na mjesto prvohitnog saveza dviju snaga do do podlo lo nosti prvoga drugome. Ali to nije bilo ono, su htjeli posti Ludvig (Njema i Pipin. Stoga oni ponovo uze oru i tako to i ki) e je se bitka izme suparni ambicija i osobnih interesa nastavila s nekom zbrkanom upornou. Ni u ih Pipinova smrt (838.) ni careva Smrt (840) nisu je prekinuli. Ona se napokon, zbog, op iscrpljenosti, e dokrij tek 843. ugovorom u Verdunu. ila Bio je to kompromis, ali, takav kompromis, koji je izvanredno smanjio zna enje, ga je imala to zamisao Carstva. Cijela je monarhija podijeljena u tri jednaka dijela. Srednji je poprijeko presjekao cijelu Evropu i pratezao se, ne vode ra i una ni o prirodnim granicama, ni o naravi pu anstva, od Frigije pa sve, do Papinske dr ave. Taj je dio dan Lotaru. On je osim toga zadr naslov cara i nad ao drugom dvojicom bra Louisem i Karlom, imao neki neodre primat. Prvi je od njih dobio zemlje e, eni na istoku od Lotarova podru a drugi one na zapadu. Tako je nestalo one istovetnosti izme ja, u Carstva i frana dr ke ave, koja je postojala pod: Karlom Velkim i Louisem Pobo nim. Jedinstvo Carstva postojalo je jo samo u teoriji: njegova univerzalnost nije vi bila u skladu sa stvarnou, jer je car e sada zapravo vladao samo tre inom zapadnog kranskog svijeta. Joje gore stanje nastalo poslije Lotarove smrti (855). On je ostavio tri sina, koji su sad tako me sobom podijelili svoje zemlje. er u Najstariji, Louis II, uzeo je kao svoj dio Italiju i carski naslov. Za vrijeme Lotarovo, car je jo bar bio isto toliko mo kao i njegova dva brata kralja. Pod Louisem II., on je bio tek drugorazredni vladar, an mnogo manje utjecajan negoli njegovi stri Ludvig Njema i Karlo evi, ki elavi. Opreka , izme onega, u je car trebao da bude, i onoga, je zaista bio, postoajala je neprekidno sve ve Mo se stoga to to a. e s pravom re da je dodu jo i, e postojao, car, ali da Carstva vi nije bilo. e Tome neprestanom opadanju carske vlasti odgovara uporedni i istovremeni uzlaz papinske. Nakon to se ravnote izme dviju snaga, su bile na kranstva, slomila, jedna se od njih nu a u to elu no moorala okoristiti onim, je druga gubila. Prilike su vei prije navele Grgura IV., da bude sudac to izme Louisa Pobo i njegovih sinova . u nog Pod Luisem II, papa Nikola I. (858-867) zahtijeva i name carskoj vlasti i nadmovlasti papinske. S e njim prestaje politika savezni koja je otpe pod Karlom Velikim. Poglavar crkve, oslanjaju se tva, ela i na bo anske podrijetlo svoje vlasti, smatra odsada sebe arbitrem i upravvlja nosilaca svjetovne em vlasti, kraljeva ili cara. Budu da su ovisili o njemu kao krani bili podlo njegovoj moralnoj i ni jurisdikciji kao gre nici, bile je va da budu povrgnuti megu ne nosti ka njavanja, koja bi garantirala njihovu poslu nost. Pe i od toga vremena, papa mo i mora, ako te smatra potrebnim za slu ev e bu bogu i crkvi, intervenirati u poslovima vladara, i Nikola je bez oklijevanja po tim putem, kojim ao e poslije njega i Grgur VII. i Aleksandar II., koji devesti Inocenta III. i Inecenta IV. do one teokratske i e hegemenije, koju dokraj tek katastrofa Bonifacija VIII. On uostalom nije vi imao prilike da e iti e intervenira u zapletima velike politike. Ekskomunikacija, kojem je o inuo Lotara II., kralja Lotaringije, u povedu njegeve rastave, 863. i koja je dovela do peni enja krivca, bila je samo meralna manifestacija, no njezin se odjek ipak rasprestro po cijeloj Evropi. La dekretalije, koje su se sredinem IX. st. pre ne irile po sjeveru Francuske, i koje svojim prili no spretno sastavljenim apekrifnim tekstovima daju papi vlast nad cijelim episkepatom, kakvu on ustvari dotad nikad nije imao, josu vi pridenijele u e vrenju rimskog, primata. Nikola je htio da ga ak prizna i isto crkva, te je bacio ekskomunikaciju na patrijarha Fecija, no time je pestigao same te, na da se jo e ote sukob, koji je imao sve te vi trovati odnose izme dviju polovina kranstva: vi ao e u gr i latinske. ke

47

Smrt Luisa II. (875) pru je papi novu prilku da potvrdi svoju nadmonad Carstvom i da poka da ila e, ono ovisi o njemu, a ne o dinastiji. Budu da Louis II. nije imao djece, njegov je najbli mu ro i i ki ak bio Karloman, sin Ludviga Njema koga, i on ga je odredio za svoga nasljednika. Papa Ivan VIII. (872882) odlu je me io utim druk pozvao u Rim Karla ije, elaveg i okrunio ga 875. Po i od sredine IX. st. papin utjecaj neprestane je pestizavao pobjede nad carem. Ne taj se utjecaj ev megao vr same zate su carevi na te pristajali. Sam po sebi, oslanjaju se same na svoju malu iti to i rimsku dr avu, papa bi bio potpuno neme da se odupre ma i najmanjoj agresiji. an tavi autoritet, e, koji je u ivao i o kom je upravo dao tako sjajne dokaze, ustvari je dugevao batim Karolinzima, koje je krunio i koji su ga za ivali. Bila je te paradeksalna situacija, koja je omegu ti avala papi da dominira nad carem uz uvjet da mu car jam i za uje slobodu, koja je dopu da duhovnoj vlasti i ti tala da odnesi pobjedu nad lai kom samo zahvaljuju pomo ju je pobjednica primala od i i, to pobije enega. Ali politi anarhija, u koju Evropa naglo i sve vi zapada petkraj IX. st., odjednem ka e oduzima papi njegova neophodna petrebna za titnika. Karlo elavi bio je posljednji car, koji je jo u neki ugled i raspelagao nekom stvarnom snogem. Poslije njega, pod neodoljivim pritiskom iva feudalizma, pod udarcima Normana, Saracena, Slavena i Mad ara, pod utjecajem regienalnog partikularizma: uslijed ambicija, spletki i osobnih suparni tava, one je jo to preostalo od karolin kog pokreta, sru se, i svi vladari, bez obzira zvali se oni kraljevima ili carevima, podjednako su ilo neme Rim je odsad prepu svojoj sudbini, i papinstvo se odjednem na pred daleko ve ni. ten lo im opasnostima, nego su bile one, koje su mu prijetile neko u vrijeme Langobarda. Iako su to , Langobardi uporno nastojali da osvoje Rim, oni, ipak nisu mrzili papu. A sada, naprotiv, bila je ugre i sama sloboda papinstva. Budu da je papa raspolagao carskom krunom, odsada je bile ena i doveljno da netko, tko za ste krunu, nad njim izvr nasilje i da pod prijetnjem primora njegovu eli i i slabost da izvr ono pravo, koje je papa za sebe pridr i avao. Veposlije smrti Karla I elaveg (877.) de je pod Rim na vojske Karlo Debeli,* te je primerao Ivana VIII. da ga okruni (881). Uskoro ao elu poslije toga prisustvujemo alosnom prizoru istovremenog poni enja i pape i cara. Poslije svrgnu a Karla Debeleg20 i kona neg sloma karolin jedinstva, dva su talijaska velika markiz Friulije, kog a, Berengar, i vojvoda od Spoleta, Gvido, vodila me sobom spor oko nekada langobardske krune, te u nje su se oba dala, okruniti u Paviji. Carsko destojanstve bilo je vatkantno; Gvide odlu da ga se i domegne. Trebale je samo da sa svojim vojnicima u u Rim i vega je dobio od pape Stjepana VI. e (891) Neke vrijeme poslije tega primirao je njegova nasljednika Fermoza da carsko dostojansvo preda njegovu sinu Lambertu. Dokle je carstvo i papinstvo pale za samih nekoiliko godina! Formoz je osjetio, da je mogu uzdi i jedne i druge same ako se ute nekoj sili. Uto je Arnold, vojvoda Karantanije, e i e postigao sjajnu pobjedu nad Normanima, te se u inilo da obe ostvariti slavnu vladavinu. Papa ga ava zamoli za pomeprotiv ogavne tiranije, pod koju je zapao. Arneld prije Alpe, na juri e zauzme Rim, koji su branili Spoletanci, primi carsku krunu (896.) i zatim se vrati u Njema Lambert se sad mogao ku. osvetiti. Njegeva je osveta bila ogavna i tragi kao su uop postali tada politi i vjerski na, to e nji ki obi Formoz je vebio mrtav i on ga je dao iskopati iz groba te je sad jedan sinod u prisutnosti le aji. a obavio nekakvo prividno su enje, pa je zatim papino tijelo bile predano rulji, koja ga je bacila ti Tibar. Arnold nije nanovo pre preke Alpe, i tako je papinstvo vi nego ikad pestalo igra ao e kom ambicioznih spletkara, koji su se me usobom otimali za Carstvo, kao se toliko drugih drugdje u to Evropi prepiralo oko pojedinih lena ili pokrajina, a da svijet na to uop nije obra pa e ao nju. Kad je Lambert umro, u Italiji prevlada Berengar Friulski. Louis, kralj Burgndije, povede protiv njega rat, pobijedi ga i okoristi se prilikom te se dade od Benedikta IV. okruniti za cara(900). Pet godina poslije toga do epao ga se Berengar u Veroni, te mu je dao iskopati o i prognao ga sa Poluotoka. Zatim je, i 919., primorao Ivana X. da sad njega okruni za cara. Bilo je te jovi poniziti naslov, ga je ko e, to zapo nositi Karlo Veliki. I zaista, on se nije dublje, srozao u poni eo enje. Poslije umorstva Berengara Friulskog (924.) vi nije bilo careva do Otona I (962). e
20

* Najmla sin Ludviga Njema i kog. - Prev.

48

III. VANJSKI NEPRIJATELJI Neprijatelji Carstva, Normani i Arapi, od kojih je ono tako mnogo pretrpjelo u IX. st., nisu ga napali zbog njegove slabosti i nisu smi ljeno upravili svoje udarce samo protiv njega. Podru na kome su ije djelovali, prvi, na Sjevernom moru, a drugi, na Sredozemnom, mnogo je bilo od obala karolin ire ke dr ave. Napadi, koji su se oborili na nju, bili su ustvari samo epizoda u povijesti pomorskih upada, kojima ona nije mogla izbje ali im nije bila ni jedini, a u po i, etku bar ni glavni cilj. Napredovanje Arapa u Sredozemnom moru u po etku IX. st. ne nadovezuje se na veliki pokret vjerske ekspanzije, koji je nastao poslije Muhamedove smrti. Politi jedinstvo islama bilo je slomljeno otkad ko nisu vi svi vjernici priznavali bagdadski tkalifat. U e panjolskoj, postoji od kraja VIII st. novi kalifat pod vodstvom Omejida. U Africi su markokanski, al irski i tuni Berberi bili zapravo nezavisni. ki Smjestiv se kona ti svojim novosvojenim podru i no jima, ti su panjolski i afri muslimani upravili ki svoju aktivnost prema moru. Tunis, utemeljen pokraj ru evina Kartage, bio je kao i ona, pogledima, okrenut prema Siciliji, pa su Tuni ani, kao i Karta u antici, uskoro uznastojali da se domognu toga ani lijepog otoka, o koji su se u toku povijesti Evropa i Afrika uvijek otimale. Bizantinci nisu mogli energi braniti ovu predaleku provinciju. Izme 827 i 878 oni su bili malo pomalo potisnuti prema no u Mesinskom tjesnacu i najzad primorani da se povuku na talijansku obalu. Imaju veu svom posjedu i Baleare, Korziku i Sardiniju, Muslimani su sad dr u svojoj vlasti sve otoke Sredozemnog mora.* Oni ali su im slu kao pomorske stanice i navalna upori protiv obala evropskog kopna. Sa Sicilije su pohodi ili ta bili upereni prema Kalabriji, te su na kraju doveli do osvojenja Barija i Taranta. Druge su flote napadale obale srednje Italije. Pred njima je papa Leon IV. morao ono je jo to bilo preostalo od Rima staviti pod za gusara, koji su se iskrcavali, ne imaju da se boje, na uu samoga Tibra. Utok titu i ega Rhone, isto tako slabo hranjen, bio je joizlo eniji napadima. Arapi su izgradili vojne polo du aje ceste La Corniche*, gdje njihova skloni joi danas postoje. Poku da se u ta aja vrste unutra njosti ipak nije bilo. Za nove gospodare Sredozemlja bilo je vamo samo da vladaju obalama, a budu da i kranske trgoovine vi nije bilo, nije u e injen nikakav ozbiljan napor da ih odbace, nego su im obale prepu tene. Kransko se stanbvni povuklo dublje, i ru tvo evine gradova kao i podru Nimesa je opkolilo se bedemima kolikogod je bolje moglo.21 Normanske provale bile su kudikamo razornije i imale su mnogo dalekose nije posljedice. U njima se na pozornici odjednom pojavljuje dotad tako nepoznat narod, da nije bilo nikakva imena, kojim bi ga okrstili te su ih stoga stanovnici sjevernih obala u nedostatku boljega nazvali po imenu samoga kraja odakle su do Noord-mannen, Norrmani. Pomorske plja ke nalete Skandinavaca mogu je li: ka e objasniti samo hipotezama, ali one su ipak vjerojatne i prihvatljive. Prvobitni uvjet je o potreba ito jednog dijela stanovni da izvan svoje zemlje potra sredstva za tva i ivot, koje im neplodno i siroma tlo u domovini nije vi davalo u onoj koli no e ini, koliko je to ovim energi nim i smionim ljudima trebalo. Ako ovome dodamo jounutra borbe me lokalnim poglavarima, istodobne s nje u privrednim nevoljama, pa ponos pobije enih, koji su odbijali da se podvrgnu pobjednicima i sobom povla svoje ratne drugove, i nadu da se poslije koristonosnih pustolovina mo u slavlju povratit, ili e i imat emo predod o motivima, koji su po i od kraja VIII. st. navodili Dance, Norve i bu ev ane vede da oku sre na Sjevernom i Balti aju u kom moru, na sinjoj pu sjevernog Atlantika i sve do ini ak plavih valova Sredozemlja. vede je odmamio joi jedan motiv, koji nije djelovao na zapadne
21

God. 916, papa Ivan X. i kralj Berengar, domogli su se, uz bizantsku pomo muslimanskog utvr , enog tabora na Gariglianu. Otada ih se srednja Italija oslobodila. Route de la Corinche, stari rimski put iz Nice u enovu du ivica pe nad morem, ispod koga danas vodi moderna ina automobilska cesta uz obalu mora, Prev.

49

skandinavske narode: dva velika ju carstva, Bizantsko i Kalifsko, bacala su iz dubljina svoga na prostora neku vrst zlatnih zraka sve do ovih studenih i najudaljenijih predjela svijeta. Od kraja VII. st. trgova su putovi, ih, s jedne strane, izme Balti i Kaspijskog mora Finski zaljev, Neva, ki to u kog ine jezera Ladoga i Onjega, zatim tok Volge, i s druge strane, izme Balti i Crnog mora, rijeke Dvina, u kog koja dopire sve do basena gornjeg Dnjepra - po da o eli ivljavaju. Otkapanja su na vedoskom tlu iznijela na svijetlo vi od 20.000 komada arapskog, bizantskog novca, od kojih najstariji datiraju iz g e 698. Sigurno je, da vedi nisu oklijevali smiono krenuti putovima, koji su vodili prema sun anim i bogatim zemljama. Slaveni su te strance okrstili imenom Rus, koje su im, dali Finci, susjedi jednih i drugih. Ti skandinavski Rusi uskoro su se u dovoljno velikom broju smjestili na pogostima (tr tima), i kamo su u odre eno vrijeme dolazili arapski ili hazarski trgovci, da od stanovnika kupuju med i krzna. U dosta kratkom vremenu oni su ondje zamijenili sve druge strance. U tolikoj su mjeri prevladali na toku Dnjepra, da su brzaci te rijeke kroz vjekove zadr ali vedska imena, koja su im oni dali. Sredinom IX. st. nametnuli su se za gospodare stanovni tvu, koje je ivjelo u okolini pogosta. Prema tradiciji Rjurik je osnovao Novgorod a dva njegova druga, Askod i Dir, zauzeli su joprije 862. grad Kijev, najva nije trgova sredi na cijeloj ju ko te noj ravnici. Godine 892. Rjurikov se nasljednik, Olaf, smjestio u Kijevu, koji otad po inje da svoju politi prevlast nad svima susjednim zemljama. Od iri ku toga momenta mo se datirati po e etak ruske, to jest vedske dr u Dnjeparskom hasepu. Kne i ave evi njihovi trgova i ratni drugovi, kojima su iz domovine pristizala poja ki anja sve do po etka XI. st., sa uvali su sve do tog vremena svoj skandinavski jezik i obi 22 aje. Ali ih je najzad ipak neizbje apsorbiralo ono stanovni no tvo, kojim su vladali i koje su eksploatirali, te je tako ime tih smionih pustolova iz IX. st. po izuzetnoj sre pro kroz sve mijene povijesti i ostalo i lo najve od svih slavenskih naroda i najprostranijoj dr na svijetu. Norve i Dance je polo em avi ane aj njihove zemlje uputio prema zapadu. Zemlje, koje su se nudile njihovim pothvatima, nisu bile, kao Bizantsko i Arapsko carstvo, dr ave u punom cvatu, s mno tvom gradova, niti su obe avale obilne trgova dobiti, nego su to bila potpuuno ratarska podru koja nisu imala ni da prodaju, niti da ke ja, to kupe. Zbog toga se Danci i Norve ani, za razliku od veda, koji su do u dodir s privredno veoma li uznapredovalim dru tvima te su prije svega nastojali da trguju s njima, pojavljuju bilo kao gusari i plja i bilo ka kao moreplovci.23 U isto vrijeme dok oni napadaju obale na jugu i zapadu, njihove la polaze na istra ka putovanja e iva po sjevernim morima. Norve su se veveoma rano smjestili na otocima Far-r, 874. su otkrili ani Island, naselili ga i odatle jedno stolje kasnije uznapredovali sve do obale Gronlanda. Ali nada u e plja privukla ih je dakako prije svega prema evropskim zemljama. Engleska je morala prva ku podnijeti njihove napade. Vejedo do iskrcavanja U Northumberlandu, gdje su oplja lo kani i spaljeni samostani na Lindisfarmu i u Jarrowu. Otad su zare sve brojniji i sve napadi. Anglosaskim ali ei kraljevima nije po za rukom da odbiju osvaja Sredinom IX. st. ve je dio isto podru na lo e. i nih ja otoku pripadao njima, 878. je Alfred Veliki bio primoran da im ugovorom odstupi svu zemlju na istoku od crte povu od Londona do Chestera, te je to podru jo ene je dugo poslije toga toga bilo nazivane Danelaw. Ni Irska nije izbjegla navali skandinavskih osvaja Dublin je od sredine IX. st. pa do po a. etka XI. st. bio neke vrste normanska kolonija. S tih su se oto poloo smioni pustolovi bacali prema nih aja jugu. Pusto su obale Portugala i ili panjolske, gdje su napali Lisabon i Sevillu (844),a zatim pro e o kroz Gibraltarski tjesnac te su plja kaju Algeciras i Baleare uznapredovali sve do ua Rhone i i
22

Ovi do ljaci zovu se u ruskom jeziku jednom starom vedskom rije varjag koja zna stranac, (vaering). Odatle i gr i, i ko { za carigradsku gardu koja se odpo etka sastojala od Skandinavaca.
23

I Rusi su, uostalom, napali Carigrad u vi navrata: god.862, 907,941,944, 1043. e

50

ponekad se, kao daleki suparnici muslimanskih gusara, iskrcavali i na talijanskim obalama: Frana je ko carstvo zbog svoje blizine, zbog du svojih obala i velikog broja rijeka, se ondje izlijevaju u ine to more, a duboko vode u unutra njost, moralo najvi pretrpjeti od Normana i zaista je najvi i e e pretrpjelo. Od vlaadavine Louisa Pobo pa do po nog etka X. st. njihovi su upadi bili neprekidni. Isprva su se pojavljivali sad na jednome sad na drugome mjestu zbunjuju obranu svojom naglou i svojom i nepredvidivou. Uzastopce su plovili ti unutra njost rijekama Rajnem, Scheldom, Meuusom, Seinom, Loirom sve dok je voda mogla nositi njihove barke, i pritom temeljito pusto obale. A zatim, kad je ti neprijatelj bolje upoznao zemlju po je postupati sa vi metode, te se vi dr onih predjela, eo e e ao to se prostiru od sjeverne obale Seine do u Frigiju. Luka Duursstede oplja kana je etiri puta zaredom (834-837), take da je od nje ostala samo hrpa ru evina. Utrecht je razoren 857. inilo se, da u e Frigiji nastati neka vrst Skandinavske poganske dr ave, jer je car Lotar, nemo da projera Vikinga an Rurika, bio primoran da mu 850 dade kao leno obale rijeke Waal, a 882 je Karlo Debeli obnovio tu koncesiju u korist drugog jednog barbarina Godefrida. Godina 879 obilje ava vrhunac krize. Na obalama Rajne i Schelde iskrcavase prava vojska, koja se uzastopce oslanja na utvr ene logore u Gandu i Courtraiu, zatim u Elsloo, blizu Maestrichta, i najzad, u Louvainu, te izvrgava cijelo to podru redovitim udarcima kroz vi godina. Karlo Debeli mogao ih je 844. skrenuti iz Rajnske je e Njema samo uz cijenu ugovora, koji ga je ponizio. Tada se ta vojska usmjeruje prema Seini, te se ke tvrdoglavi u jednogodi njem opsjedanju Pariza (885), koji ipak ne uspijeva zauzeti. Opusto i cijelu iv sjevernu Francusku, ona se 891 nanovo pojavljuje pod Louvainom. No tu ju je napao i napokon uni tio Arnold Karantanski. Otad su se Normani usudili izvesti samo jo nekoliko brzih prepada na nizozemsko tlo. Ali je Seina jo dugo ostala njihov cilj. Napokon je Karlo Glupi, ne mogavih otjerati, 911. ustupio i njihovom vo Rollonu u leno sve podru izme Seine i Epte, te ono otada vojvodstvo i je u ini Normandiju. Ovo je ujedno bio svr etak provala. Skandinavija je bila iscrpljena svojim naporom i opskrbljena dovoljnim osvojenjima, te je prestala da izbacuje svoj vi na kontinent. ak Uspjeh ovih navala obja njava se samo slabou karolin dr i njezinim sve ve rasulom. Za ke ave im otpor barbarima, bila je potrebna mornarica. A kako da se ona izgradi bez financijskih sredstava? I kako da se izgrade utvr enja za za obala? Kako da se usred me titu usobnih borb, kraljeva i raspada monarhije koncentriraju napori i povedu vojske protiv neprijatelja? Ustvari, kraljevi su napustili borbu i prepustili aristokraciji da se uz pomolokalnih i me sobom nepovezanih napora odupire kako mo u e provali, koja je zemlji dodijavala. Suvremeni kroni sa ari uvali su uspomenu na juna velikog broja tvo feudalaca, koji su, kao na primjer grofevi od Pariza Robert Jaki i Eudes (budu kralj) u ovim borbama i zasnevali svoj ugled. Ali drugi su u njima vidjeli samo sredstvo za iznu ivanje, kojim su sebi nastojali osigurati pove anje bogatstva pla i slabost kraljeva prijetnjem, da se udru s barbarima. Velika e e iti karolin zgrada bila bi pala i bez normanskih provala. Udarci, kojima je bila izlo ka ena, samo su ubrzali njezin pad. Do ustupanja Normandije Rollonu do je tek nekoliko gedina nakon je Olaf osvojio Kijev.24 le to Uporedba izme ovih dviju dr zanimljiva je. U Rusiji, su Normani, bili i ostali gespodari zemlje te u ava su ondje prema svojim nacionalnim obi ajima izgradili vladavinu nad Slavenima, s kojima su postupali kao s podlo nicima. U Francuskoj, u dodiru s vi civilizacljom, njihovo je dr em anje bile posve druk ije. Rollon i njegovi prelaze na kranstvo te se smjesta asimiliraju brzinom, koja za uje. u Dvadeset i pet gedina poslije njihova dolaska skandinavski se govori jo samo u Bayeuxu i, bez sumnje, na obali, gdje imena mjesta na beuf podsje aju, da je ondje postojalo stanovni germanskeg jezika. tvo Francizacija je ondje bila tako potpuna, da u normandijoskom narje vi nema ni jedne jedine ju e skandinavske rije Ni u institucijama vojvodstva nema vi nikakvih skandinavizama. One su se . e smjesta prilagedile sredini i ni ou emu se bitnom ne razlikuju od institucija drugih velikih lena.
24

Slaveni asimiliraju Skandinavce tek u toku XI. st., Godine 1012. Kijev je jo posve skandinavski.

51

Pedeset godina poslije Rollona Normandija je isto tako francuska pokrajina kao i Beurgogna ili Champagna. Ne treba zaboraviti, da se bana njezinu tlu rodila Pjesma o Rolandu (Chanson de Rolallad) i da je ba ondje podignut nekeliko najljep primjeraka romanskog graditeljstva, kao su ih to velike crkve u Caenu i Bayeuxu. Od germanstva nema ondje ni traga. Bilo ga je tako male, da se e Normani, kad budu osvojili Siciliju i zatim Englesku (1066), ondje pojaviti kao francuski osvaja Ono i. im je ostalo, te je sklonest prema pustelovnim potvatima, koja ih veodpe to etka XI. st. navedi da u masama odlaze u Italiju, za koju se dozanlo, jer su etrdesetorica od njih vra i se s nekog aju hodoo bila zadr aa ana, kao pla vojnici, da je zemlja, u kojoj ima dobiti. Nema sumnje, u tome, eni treba gledati i posljedicu prenapu enosti, kao to vrijedi i za flamanske i brabantske seobe istoga to vremena.

52

DRUGO POGLAVLJE DIOBA EVROPE I. VERDUNSKI UGOVOR U doba provala nastale su na prija njem jedinstvonem rimskom podru pojedine me sobem ju u nezavisne dr ave, koje su osnovali razli norodi pod vladavinom svojih vlasti tih dinastija. Tada iti nja Evropa bila je u pogledu politi podjele mnoge bli modernoj Evropi nege je te bila kroz dugo ke a to vremena poslije tega. Sve te dr ave, osim anglosaskih i panjelskih Vizigota, stopile su se u karolin kom osvojenju i apsorbirale u velikoj politi ko-vjerskoj cjelini Carstva. Dr kontinentalne ave Evrepe, nastale su tek na njegovim ru evinama. Ali preces njihova formiranja bio je ovaj put veoma razli od njenega, koji se zbivao po zavr it etku, Rimskega carstva. U diobama monarhije za vrijeme sinova Louisa Pobo nema ni nacionalnog. Pitanje dioba nije se postavljalo me narodima. nog ega u Uostalom, kako bi se uop ovako moglo postaviti? Budu da su vlade, kojima su narodi bili podlo e i ni, imale univerzalan i crkveni karakter, politi diobe nisu nikako imale kao posljedicu da jednog od njih ke podvrgnu kojem drugom. Karolinzi su bili preseljivi: mogli su vladati bilo gdje; njiheva nacionalnost nije bila ni va ta nija od nacionalnosti pape za crkvu. Veoma stvarna razlika izme Romana i u Neromana, koja je postojala, ali koje narodi nisu bili svijesni, nije imala nikakVa zna enja. Sva a izme Lotara i njegeve bra u kojej je prvi u e, elio sa uvati jedinstvo u svoju korist, a drugi htjeli diobu, zavr se kompromisem u Verdunu (843). ila To je bio prvi od velikih ugovora u evropskoj povijesti. Njegove su posljedice ujedno bile i naj trajnije. Joi danas su vidljivi njegevi tragovi u zapadnoj Evropi, gdje na podru izme Francuske i ju u Njema Holandija, Belgija, ke, vicarska i Italija predstavljaju Lotarev dio. Ali treba smjesta re da je tom ugovoru njegevo zna i, enje dala povijest, a ne oni, koji su tem prilikom pregovarali. Oni su naprosto htjeli na initi tri jednaka dijela. Stajali na koje su se te, postavili, bilo im je nametnuto privrednim ustrojstvom onoga vremena. Dru je bilo posvema tvo ratarsko; trgovina nije postojala; vi nije bilo gradova. Zbog toga se moglo nastojati samo oko toga, e da svaki sudionik u podjeli dobije podjednako podru S koga mu dolaziti prihodi, a pritom nije je. e trebalo voditi ra una ni o prometnim putovima ni o du obala, ni o svima onim obzirima, koji bi ini onakvo presijecanje Evrope, kakvo je tada izvr eno, u inili nemogu da je izvr samo ne im, eno to kasnije. Sva je sudbina, ovisila o dijelu, koji biti dan Lotaru, najstarijem od sinova i nosiocu carskog e naslova, koji mu je u odnosu prema bra u najmanju ruku davao odre moralni primat. On je o i eni ito morao imati sredi dio. On se sastojao od Italije i zatim ukrupno, od podru koje na Istoku nji ja, ocrtava tok Rajne, na zapadu tok Rhone, Saone, Meuse, pa zatim crta, koja ide od Merieresa na Valenciennes i najzad tokom Schelde. Po je ovaj sredi dio odre ostatak je ustupljen njegovoj bra Karlo to nji en, i: elavi dobio je sve to je sezalo na zapad do mora, a Ludvig sve se prostiralo na istoku do vanjskih granica marki, koje su to podignute protiv Slavena. Samo je slu htio, da je Ludvigov dio bio sastavljen isklju od aj ivo germanskih naroda, a Karlov od gotovo posve romanskih. Ali je dovoljno razmotriti Lotarov udio pa da se, uo koliko su malo uzete nacionalne razlike u obzir. On je i sastavljen bez i najmanjeg obzira na i geografske i etnografske uvjete. Presje Alpama i Jura-gorjem, on sa sjevera prema Jugu obuhva en a: Frize, Flamance, Valonce, Nijemce, Provansalce i Talijane. Nisu se nimalo vi uznemirivali zbog e stanovni nego se moderne dr brinu o crna plemenima, kad me sobom dijele Afriku. I tva to ave kim u zaista, to je bilo batako: nitko se nije mogao tu budu da su narodi osje samo vladavinu iti, i ali aristokracije, a ona je posvuda bila lokalna. U IX. vijeku nije bilo nacija. Postojalo je samo kranstvo. 53

Evropa se mogla isje na dr i ave, kao su je sjekli i na dijeceze, a da pritom nitko ne trpi. Radilo se to tu o diobi za dinastiju i ona je prolazila iznad naroda ne smetaju nikome. Prema tome, Verdunski se i ugovor savr eno prilago uje Evropi onoga vremena, u kojoj je politika univerzalna, a domanijalna privreda nema tr ta. Bez tih dvaju bitnih uvjeta ona bi bila nemogu u obliku, koji je poprimila. i a Tako je prvi korak na putu, koji Evropu kroz toliko mnogo krvi dovesti do podjele na nacionalne e dr ave, bio na injen bez i najmanje brige o nacionalnostima, pa da ka ak, emo istinu, i protiv svakog obzira na njih. Isti duh se o itovao za cijelo vrijeme karolin dekadanse. ke Poslije Lotarove smrti (855.) njegova su tri sina me sobom podijelila njegovo Carstvo. Najstariji, u Louis, dobio je Italiju s carskim dostojanstvom, drugi, Karlo, zemlju od Jure do Sredozemnog mora, a tre Lotar, podru na sjeveru od Jure. Dioba je ovog pu ta, i, ja ini, se, odre ena s obzirom na zemljopisne okolnosti, ali su nacionalnosti i opet potpuno zaboravljene. Kraljevstvo Lotara u raznorodno je, i zbog toga mu nije moglo biti dano neko nacionalno ime, te je nazvano Lotaringija. Kad je Karlo umro bez djece (863), njegova su dva brata veoma prirodno me sobom podijelila njegov u dio: Louis je uzeo jug, a Lotar sjever. Ali kad je 869. nestao i Lotar II., tako bez ba er tinika, stvari se vi nisu odvijale ovako pravilno. Da se postupalo po pravilu,. Louis II. morao je biti njegov nasljednik. e Ali kako je taj nesretnik bio preeslab, njegova su dva strica, Karlo i Ludvig, oba uznastojali da dobiju njegovu ba tinu. Oni se sastado u Meersenu, i umjesto da se pobiju, sklope ugovor. Lotaringija bude e podijeljena na dvoje, ovaj put otprilike prema jezi granici, i to ne zbog na noj ela, nego zato se to time raspolavljala na dva otprilike jednaka dijela. Kad je umre Ludvig (876), njegov je brat, Karlo elavi poku da zauzme njegove zemlje. Ali ga je kod Andernacha potukao njegov ne Ludvig III,. ao ak tada kralj Njema Bila jeto prva bitka, u kojoj se jedna francuska vojska borila s njema ke. kom vojskom za Lotaringiju, premda tada jo nije bilo govora ni o Francuskoj ni o Njema koj. To je tada jo dolazilo tako malo u obzir, da suvremenici zovu joistim frana kim imenom isto i zapadno no kraljevstvo dodaju imenu samo ova geografska obije Smrt je me i ja. utim sprije Karla da obnovi ila svoj poku (6.X.877). Njegov sin Louis Mucavi, koji ga je naslijedio, umro je ubrzo poslije toga aj (10.IV.879). Ludvig III. vje se okoristio neredima, koji su izbili u tome trenutku me Louisevim to u vazalima, te je postigao da mu bude ustupljen cio teritorij; ga je Karlo to elavi stekao. Ovaj put se cijela Lotaringija na pripojena isto la nom kraljevstvu. Dok su se ovako vodile borbe za taj sjeverni dio zemalja Lotara I., jedan se drugi dio njegovih fragmenata iste 879. godine spontano pretvorio u kraljevstvo. Grof Boson od Vienne, zet cara Louisa II. (875) dao se od nekoliko biskupa i velika izabrati za kralja Donje Burgundije ili Provence. Kao se a to tom prilkom pokazalo, aristokracija je sve vi preuzimala stvari u svoje ruke. No ipak ovo je jo e bila obi lokalna pojava. U god. 855 porodica Karolinga bila je vegotovo izumrla25 pa je stoga cijelo na Carstvo, osim Burgundije prihvatilo Karla Debelog kao vrhovnog gospodara. A to i opet dokazuje, koliko su naacionalna pitanja bila odsutna kod svih ovih doga aja. Jer Karlo je bio posljednji sin Ludviga Njema kog, a ipak ga cijela Francuska priznaje. Ali njegova nesposobnost i sramotni ugovori koje je sklopio s Normanima, iscrpli su strpljenje aristokracije. Arnold, upravitelj Karantanije, pobunio se protiv njega. Karlo bude 887. zba od en podanika isto noga kraljevstva, te se povukao u samostan da, ondje umre, dok su velika dali carsku i krunu Arnoldu Karantanskom. Jo Arnold pripada porodici Karolinga, ali je on bio samo nezakoniti sin i Karlomana, sina Ludviga Njema kog. Zakoniti nasljednik Karolinga bio je mali Karlo Glupi; ali budu i da je bio jodijete, nitko ga nije priznao. Velika zapadnog kraljevstva u e kao i Burgundi: i ini izabra sebi kralja, i to Eudesa; grofa od Pariza, koji je 886. obranio. grad od Nor.mana i je otac e iji Robert od Pariza, poginuo u borbi s njima. Najzad, 888. pojavilo se jojedno novo kraljevstvo u
25

Postojao je jo samo Karlo, sin Ludvika Njema i jedan malodobni sin Louisa Mucavog. Kog

54

Gornjoj Bourgundiji (od Jura do Penninskih Alpa). I ono je bilo djelo, aristokracije, a korisnik toga doga bio je grof Raoul. Lotaringija je bila priznala Arnolda, te ju je on 895. pretvorio u kraljevstvo aja za svoga sina Zventibolda. Vjerojatno su i ovo zahtijevali velika te zemlje. i Dotle je 898,. umro, Eudes, pa je Karlo Glupi, koji je me utim postao punoljetan, progla kraljem en Francuske: dinasti ideja postojala je dakle jouvijek. Arnold je umro idu godine (899),a ka e Zvenntibolda su ubili velika 900. Kao je nekopo za rukom Karlu Debelom, taka je sad Karlo i to lo Glulpi mogao obnoviti karolin jedinstvo. Ali on to ipak nije u ko inio. Velika isto Francije i ne priznado kraljem Arnoldova sina, Ludviga Dijete, koji je bio star jedva sedam godina; jo i on bio e je potomak karolinga. Da li u ovim injenicama ima neki po etak nacionalne podjele? Francuzi nisu 887. priznali Arnolda, a Nijemci nisu 899. priznali Karla Glupog. Pa ipak je nemogu vidjeti u tome neku nacionalnu podjelu: e Francuzi su 883.priznali Karla Debelog, jer je bio car veod 881. Karlo Glupi to nije bio, a Ludvig Dijete bio je Karoling. U ovim se doga ajima nastavlja dioba monarhije me pripadnicima dinastije. u Ali je dinastija bila veoma poljuljana, a o Carstvo su se otimali talijanski vladar i. O evropsko se i ito, jedinstvo lomilo. Aristokracija je raspolagala krunama po svojoj volji. S druge strane, na periferiji nekada njeg Carstva potpuno je nestalo interesa za ono, se zbivalo u sredi u starim historijskim to tu, zemljama izme Seine i Rajne, kao to dokazuje odvajanje Bourgundije i Italije. A knezovi, koji su u to priznali Ludviga Dijete, bili su u prvom redu prekorajnski vladari. Nacionalna ideja bila je tako tu a aristokraciji, da su velika i etiriju njema vojvodina, Frankonije, kih vapske, Bavarske i Saske poslije smrti Ludviga Djeteta (911.), imenovali, za kralja Konrada, vojvodu Frankonije, dok su se velika i Lotaringije, Germani kao i Romani, odvojili od isto Francije, kojoj su bili pripojeni od vladavine ne Arnolda Karantanskog, te su poslije smrti kralja Zventibolda priznali za svoga vladara kralja zapadne Francije, Karla Glupog, koji im je ostavio autonomiju pod Rajnerom Dugovratim. Imenovav Konrada, i Transrenanci su potpuno prekinuli s dinastijom Karolinga. Otad je ona samo jo lokolna dinastija te je izgubila svoj univerzalni karakter. Kona raspad karolin ni kog jedinstva mo se datirati izborom e Konrada. Do tog, raspada moralo je do nu karolin dinastija vi nije nosila carsku krunu. i no im ka e Velika Francija vi ne postoji. Zanimljivo je, da se njezino ime otad ograni na zemlju, u kojoj jo e ava uvijek vlada jedan od Karoliriga. Ali to je sad josamo posebno ime. Odsad treba govoriti o kraljevini Francuskoj i o kraljevini Njema koj. One su se razdvojile te ubudu i svah svojim putem, a da ih e e i njihove razli nacionalnosti nisu ni u koliko pokrenule da tim putem po njihovi razli narodi ite u; iti ak nisu svega toga bili ni svijesni. Od onoga iezlog karolin jedinstva obje su one uostalom sa kog uvale istu zajeddni ba ku tinu, koja je nad ivjela sve, pa i Carstvo: nerazre jedinstvo kraljevske ak ivo vlasti i crkve. To se dogodilo kako zbog duhovne nadmo crkve tako, i zbog koncepcije o du i nostima kraljevstva, koja ostaje na snazi i dalje. II. NOVE DR AVE Izme ovih dviju dr u ava, Francuske i Njema su proiza iz karolin jedinstva, ne postoji ke, to le kog nikakav nu dan ni unutra razlog za neprijateljstvo. Nacionalnosti su razli nji ite, ali te razlike nisu ve od opreka, vladaju u njihovoj unutra e to njosti, na primjer izme Bavaraca i Sasa ili Flamanaca i u Provansalaca. Ne postoji nikakav tradicionalni antagonizam. Narprotiv, obje su zemlje ivjele u zajednici i imale iste ustanove. Njihovo ih privredno ustrojstvo ne nagoni da jedna drugoj oduzima njezina prava. Pa ipak, izme njih smjesta iskrsava ono belgijsko pitanje, koje bismo mogli nazvati u Zapadnim pitanjem, i koje se otada u pravilnim,razmacima, pod razli e itim oblicima suusretati u svima problemima evropske politike. U ono vrijeme ono se pojavljuje u obliku lotarin pitanja. kog

55

Lotarin se aristokracija sje da je Lotaringija bila posebno Kraljevstvo. Sporedno, je je ka a, to naseljena stanovni tvom razli itim po jeziku: ona posebnu dru ini tvenu skupinu. Na ovoj granici, gdje su ro Karolinzi, na ovom krajnjem sjeveru rimskom, gdje se romanski i germanski utjecaji ukr eni taju, stvorio se kod velika neki osje autoonomije. Imali su svoje posebne kraljeve: Lotara II., a aj Zventibolda; i oni da nastave svoju tradiciju. Nisu priznali Konrada, vojvodu Frankonije, koga su ele izabrala njema vojvodstva, nego su se podvrgli kraljevstvu Karla Glupog, koji im je ostavio ka autonomiju pod njihovim vojvodom Rajnerom. A ovaj poprima tako nezavisno dr anje, da venjegov sin Gislebert smjera dobiti kraljevski naslov. Konrad ga u tome nije mogao sprije Ali je iti. im Njema s Henrikom Pti ka arom dobila sna noga kralja, ona intervenira. Za Karolinge Lotaringija je dio Franncuske sve od vremena Karla Glupog. Za njema kraljeve ona nu dio njema ke no ini kog kraljevstva. Ona pripasti ja e emu, a ja je Njema Ubudu na sjeveru vi nema posrednika i ka. e e izme dva velika zapadna kraljevstva. Francusko-njema granica je latarin granica na Scheldi i u ka ka Meusi. Ona tu ostati vjekovima. Ovo novo stanje, koje je nastalo protiv volje same zemlje, e pretvarila se, u klicu nesloge u budu nasti. Nezadovoljna aristokracija raspola pokretnom snagom, e kojom tu neslogu odr ava. Njezini je obi vi privla zapadu negoli istoku. U ovome se krije aji e e opasnost za budu vremena. Na ovom se podru u toku povijesti izra a e ju avati oscilacije politi ke prevage. Lotaringija je postala njema kom vojvodinom protiv svoje volje, jer je Njema bila ja od ka a Francuske. Ova njezina ve snaga ne potje ni otuda, bi bila bogatija, ni bi bila napu a e to to enija. Bila je mo nija, jer je njezin kralj bio ja i. A bio je ja iz dva razloga: Prije svega jer je dru i tveni razvoj ondje sporije napredovao, i zatim, to su mu ista granicu napadali barbari. nu Dru tveni je razvoj ondje bio zaostaliji u tome smislu, je me lokalnom aristekracijom bilo manje to u mo nih poredica; i zaista, god se dalje odmi to emo od Rajne, domanijalna je organizacija nerazvijenija. Stanovni je bilo jomnoge bli svom starom plemenskom sistemu i tvo e ivjelo pod provincijalnom za titom lokalne dinastije. U Saskoj i naro u Bavarskoj, daleko od centara, odr ito ava se plemenski osje Ondje priznaju nasljedne vojvode kao prave nacionalne vo Bli Rajni, u aj. e. e vapskoj i Frankoniji, polo je ve zamr aj eniji i prilike naprednije, te je vojvodska vlast manje nacionalna. Na drugoj obali, u Lotaringiji, vi nije tako. Ondje je vojvoda tek prvak aristokracije, bez e korijena u puku, budu da u pravom smislu nije ni mogu govoriti o lotarin naciji. Na taj je na i e kaj in polo Njema prili jednostavan. Namjesto mno velika vlau raspola najvi aj ke no tva a, e e etiri ili pet vojvoda. Ako priznaju potrebu da budu saveznici vladara, koga su prihvatili kao kralja, onda mogu oko sebe okupiti cijelu zemlju. A oni ga uskoro priznaju. Jer polo je Njema veoma pogibeljan, ne na zapadu, gdje je letarin aj ke ke pitanje ustvari dinasti pitanj nego na istoku. gdje se radi o nacianalnom pitanju. S te strane ona ke zaista grani s barbarskim svijetam, a karalin je dekadansa tome svijetu i na ruku. Venedi, du i ka la Labe i Saale, esi, vi na jugu, po e inju napadati granice, a uskoro se pojavi i drugi, jostra e niji neprijatelji, posljednji od evropskih do ljaka: Mad ili Ugri. ari Oni posljednji val one finske bujice, koja od Atile nije prestala da zapljuskuje Evrapu, poslav ine i Avare i najzad ove Mad are, koji su tako po su pre krez rusku step, pojurili u dunavski hodnik er, te li gonjeni od Pe eneza, koji su delazili za njima. Njihovi prvi plja ki naleti ve nai krajem IX. st., ka su li tako da se joArnald Karanntanski morao boriti protiv njih. Njihav dolazak u Evropu od najve je e va nosti za zapadne Slavene, jer ih je presjekao na dvoje. Oni su uni Moravsko kraljevstvo, koje su tili osnovali esi. Ovi su otada odvojeni od Hrvata i Srba, jednako kao i Poljaci, i time odsje od eni 56

bizantskog utjecaja, koji se jonedavno u koj manifestirao oda e iljanjem pokrstitelja Metedija i irila, koje je dozvao moravski knez Rastislav, da bi izbjegao frana kom utjecaju. S Dunava su se Ugri bacili na Njema i Italiju, a pritom su bili podjednake stra i jednake smioni kao i Normani. Jedan ku ni od njihovih pohoda dopro je sve do Rajne, odakle se vratio pusta i Burgundiju. e Protiv tih opasnasti Konrad je bio nemo Ali su se prilike razvijale druk poslije izbera Saskog an. ije vejvode Henrika 1. Pti (919.). Mogla se ara initi da kraljevska vlast jouvijek slabi, budu da je i poslije jedinog Karalinga i poslije Konrada, izabran saski kralj.26 Ali on je bio najmo od njema niji kih vojvoda, i njegova je posve vojni vladavina uzdigla kraljevski pola uslugama, koje je na ka aj inio. Henrik je sa svojim Sasima odbacio Slavene, nametnuo padani zakletvu kem knezu i potukao ku e Mad are, koji su 933. prodrli sve da Mersseburga. On je tako uspje sredio i u ne vrstio vlast, da su vladari jo njegeva ta priznali Otona, njegeva sina, za njegova nasljednika. za iva Henrik je prije svega djelevao uz pomosvoga saskog vojvodstva. Oton naprotiv istupa kao njema ki kralj. Prilikem posvete vojvode ga slu kod stola. Usprkos njihovim protivljenjima, on ih je mogao e pridobiti za svoje vojni djelo. Ono je nastavak djela njegova oca. Poput njega, i Oton je u ko vrstio njema vlast u Lotaringiji. Ali je najva ku nije mjere poduzeo na istoku. Mad su kona ari no pobije kod Augsburga god 955. Otad Se oni stalno naseljuju i postaju krani i time usprkos svome eni finskem podrijetlu, zauvijek ulaze u evropsku zajednicu, dokazuje da rasne razlike ne zna ni to e ta, a historijska sredina sve. Kad Slavena su osnovane biskupije u Meissenu, Merseburgu, Zeitzu, Brandenburgu, Havelbergu, Oldenburgu i podvrgnute nadbiskupiji u Magdeburgu, keja je osnovana 968. Jedna je, ekspedicija poslana sve do u Poljsku, gdje je knez Me 1. 966. polo podani zakletvu, ke io ku obavezao se da pla danak i primio kranstvo. Ovo je osobito va doga jer je Poljsku privezao ati an aj, uz Rim. Ista tako je i na sjeveru danski kralj Harold Plavazubi primoran da utemelji niz biskupija i da se obrati na kranstvo. Uloga Njema ocrtava se na taj na njezinom akcijom prema istoku. Ona po ke in inje preotimati od Slavena, one zemlje, na desnoj obali Labe, koje su Germani napustili u vrijeme velikih seoba. Uostalem, pritom jo nije bila germanske kolenizacije, jer u Njema koj jo nema premnogo stanovnika. Ono, Oton posti te je da zaustavi barbare i da ih privede kranstvu. Uostalom, to eli i, on se, pribli crkvi, kao su u i Karolinzi, ali on to radi na dosta razli na Kod Karolinga ava to inili it in. je poglavar dr u tijesnoj vezi sa samim poglavarom crkve. Za Otona nije mogu ovakva situacija i ave a zbog toga, se papinstve njegova vremena potpuno srezalo, kao i zato, on nije car. On svoj to to oslonac tra kod biskupa, a ne kod pape. Uz njihovu pomoon mo suprotstaviti svoju osobnu i e i politiku lai velika kim ima; u tem smislu on je svoje savjetnike uzimao, iz redova prelata. Njegev brat Bruno je nadbiskup u Kolnu, on ga je na inio vojvodom Lotaringije. Taj je primjer karakteristi an: biskupi, uskero postati vladarima. Oton na njih gleda vi kao na laike, nego li na duhovne e e poglavare. Moglo bi se re da se one, po i, emu se njegeva politika, razlikuje od politike Karolinga, sastoji u teme, da su Karolinzi klerikalizirali dr avu, dok je on laicizirao crkvu. Ali da bi mu crkva mogla pru iti vrst oslonac, trebalo je da ona sama bude jaka. Otuda masovna darivanja biskupa zemljama i grofovijama. Njema kralj to me ki e initi, dok to francuski kralj ne bi mogao; o Otonu je naime jouvijek ovisilo mnogo grofovija, a usto je eo pristupao konfisciranju zemalja onih velika a, koji su namjeravali da mu se odupru. Zbog te je razvoj Njema bio manje odmakao u smjeru to ke feudalizma, njegova je kraljevska politika bila mogu te je i biskupe mogao na a, initi knezevima Carstva. Cijela Njema i Lotaringija prekrivaju se biskupskim, kne ka evinama: bio je te feudalizam posebnoga tipa, kojim monarh raspola po svojoj volji. Biskupi-knezevi formiraju se u njegovej e kapelici kao neka vrst sve kih pa eni eva. Oni mu duguju sve i svagdje kamo prodiru, oni se pod Otonom i njegevim nasljednicima, razlikuju od laika shva anjem, koje imaju o svojim suverenim
26

Konrad je Frankonac, pa dakle potje iz naprednije i razvijenije zemlje. Henrik je Sas. I stoga zaostaliji i ja Ve se e i. tu o ituje ona, suprotnost, koju emo mo opaziti poslije, kad Prusija ste prevlast nad drugim njema dr i e kim avama.

57

pravima. Njihova u izobrazba i kultura njiheva duha privikavaju ih na ideju discipline. Njihovim ena posredstvom postaje ja krilj, a ne dr i ava, budu da im on daje dio te iste dr i ave. Biskup Gerard od Cambraia (1012-1031) odbija da u svojoj dijecezi uvede bo mir, jer je samo suveren vlastan da ji odr javni mir. Uz njihovu pome ava Lotarin su ve X.st. prihvatili germansku disciplinu. ani u Oni su utolike bolji slu benici, ukoliko su obrazevaniji. Mnogi me njima uzdt u avaju veoma zna ajne kole. One u Liegeu osobite su slavne. I ovdje je opet preuzeta karolin tradicija. Ina ni Oton ni ka e, njegevi nasljednici ne uple se u dogmatska pitanja. Doveljno im je da crkvu dobro dr u rukama. u e Njiheva Reichskirche malko je nalik na luteranske Landenkirchen, koje se fermirati u budu e nosti. Kako je papa, bio potpuno neme on prepu punu slobodu toj velikoj episkopalnoj politici an, ta njema kega kralja. Daleko od toga, da bi nastojao ostvariti nad njim svoj primat, on mu postati e, za titnikom; Ivan XII. zove ga u pomo te je 2.II.962 za njega obnovio carsko dostojanstvo. A one je , u o ekivanju da zbog toga nad Njema kom izbije rat za investituru - jo e predalo crkvu u Otoneve vi ruke. To je Oton stekao carsko dostojanstvo, samo je posljedica njegeve osobne mo Berengar, markiz to i. od Ivreje, vese prije, bje i pred Hugom, kraljem Italije, preglasio njegevim vazalom, a 951. je e Oton pre Alpe i uzeo naslov kralja Italije. Tako je Poluotok, koji je za trenutak bio prepu ao ten samome sebi te se time okoristio samo da se iznutra sam razdire, bio za budu stolje privezan uz a a Njema ku. Otonova intervencija nipo se ne mo objasniti interesom pipinstva, kao je te mogu za to e to e karelin Za njega se radilo o dinasti ku. kem pitanju, potpuno stranom njema kim interesima. Nijemce nije ni privla na jug od Alpa. Njegova je intervencija u ovej zemlji u protivurje ta ilo ak nosti s njegovom ekspanzijem prema istoku. Da li je Oton ve pomi na Carstvo, kad je peveo ovu prvu , ljao ekspediciju? U svakom slu aju, ostvarivje, merao je zatim oti i u Rim i postati carem. Svaka sna i i na vlast, koja se pojavila u Evropi, morala je nu gravitirati prema Rimu. no Po je obnovljeno Carstvo u korist kralja Otona, Rim i Italija imale su, zauzeti u politici njema to kih vladara sve va nije mjesto. Da li su oni mogli podnijeti te breme? Veje poslije vladavine Otona I. (973.), Oton II bio primoran da povede rat na jugu protiv Saracena. Potu od njih u Kalabriji, umro en je malo poslije toga u Rimu (983). Njegov sin Oton III. izgubiv se u carskim ma i tanjima merao se u Kalabriji opet u vrstiti, ali je ondje izgubio Njema i l003. Umre. Dotle je u Poljskoj Boleslav Smjeli ku pestigao nezavisnost a poljska i ugarska crkva pod nadbiskupima u Gnjeznu i Grazu odvojile su se od njema crkve. Veneti su se pod Otonem II. pobunili i zbacili jaram, a poganstvo se u Danskoj pod ke Svendom Gabelbartom nanevo pojavile. Henrik II., posljednji Sas, propustio je da uspostavi svoju vlast na granicama svoga kraljevstva, da bi se mogao baviti samo Italijom, gdje se markiz Arduin Ivrejski 1016. preglasio kraljem. Bile je o da carska ideja pobje nad kraljevskom. Njema ito, uje keg kralja zapravo nije ni bilo; njihov kralj se zvati Rex Romanorum kao se car zvao Imperator Romanorum. e to Nijednom rije ne speminje se Njema Ona je stepljena s Carstvem. Njezini kraljevi iscrpljivat i ka. e se u odr avanju Carstva. Svi su oni Nijemci, ali ne vode njema politiku. Raspola snagom samo na ku u sjeveru od Alpa, a neprekidno ih privla Italija. U takvoj politici se iscrpsti. Njema je bila i e ka rtva Carstva, ali se njegova povijest stapa s njezinem. Njema su kraljevi o preuzeli prete ki ito ke nastojanje, nerazmjerno s njihovim snagama. Meglo bi se postaviti pitanje, kakva bi bila sudbina Evrope, da su oni umjesto da se iscrpljuju na jugu od Alpa, neprekidno odr avali pritisak prema istoku. Neopravdano je re da su oni njema narod napustili. Puk nije imao nikakvih i, ki elja. Prema istoku nije ga gonila nikakva petreba osim obrane granica. Pohodi u Italiju nisu ga iscrpljivali zahvaljuju ekonomskem sistemu tega vremena. Vladari XI. stolje nisu sebi mogli stvoriti neki drugi i a ideal o svom poslanju, nego vjerski ili ako ho emo, crkveni ideal. Karolin tradicija vladala je ka 58

negrani eno. Veoma je razumljivo, se Oton tome nije megao oteti. Neka nacionalna politika nije to jo bila mogu Jedina zamisao, koju je sna monarh megao stveriti o svojej vlasti, bila je zamisao a. an o kranskom univerzalizmu. Pri nepostojanju nacionalne svijesti, kolike god je ekonomske stanje primitivnije, toliko je univerzalni idealizam dopustiviji za vladaoce, ili to nije, tada politika nije nja kadra da se nadahnjuje interesima pa se stoga kre u sferi ideja. e Karelin dinastija ugasila se u Njema 911, s Louisem djetetem, ali se u Francuskoj jo ka koj odr ala sve do 997. Prilikom smrti Eudesa Pari (898). velika kraljevstva vratili su se tradicijnolnoj, kog i kraljevskoj porodici i priznali Karla Glupog, od kog su se uostalom odvojili u vrijeme smrti Karla Deboleg samo zato, je bio malodoban. Uostalem, od Karolinga Karlo Glupi i njegevi nasljednici to imaju jogotove sama njiheva imena: Karlo, Lotar, Louis. Nijedan od njih nije nosio carski naslov i nijedan od njih nije pomislio da ga zahtijeva. Unuk Karla Glupeg, Lotar, dopustio je bez ijedne rije i prigovora, da se u Rimu izvr krunidba Otona. Jedina misao, koja ih jo i vezuje uz njihovu poredi nu tradiciju jest upornost, kojem su nastojali vratiti pod svoju vlast Lotaringiju. Lotar je jouspio da uznapreduje sve do Aachena (Aix-la Chapelle), gdje mu je goteve po za rukem da iznenadi Otona II. le i da poremeti namjere tome orlu, koji je nadlijetao krov carske pala Ali njegove snage nisu bile e. razmjerne njegovu pothvatu. Jo iste godine, 978, Oton II. je za odmazdu doveo vojsku sve do pred zidove Pariza. Lotaringija je bila trenutno osvejena i izguubljena za Francusku; u njezinoj je vlasti ostala samo verdunska biskupija. Lotarev sin, Louis V., vladao je samo jednu gedinu. Poslije njegeve smrti preostap je sama jedan Karaling, njegev stric Karlo, brat Latarev, koga je Oton II. pastavio za letarin vojvodu. On je kog bezuspje paku da osvaji krunu oslonivse na nekoliko velika iz svoga vojvodstva, ali ga je 991. no ao i a zarabio Hugo Capet. Njegov sin Oton, ime dokazuje, da je postao stranac u svom naradu, ije naslijedio ga je kao lotarin vojvoda. S njim se u tami ugasla slavna karolin dinasrija) a da nije ki ka paznato ni koje se te godine dogodilo (izme 1005 i 1012) u Nemonjezinih posljednjih predstavnika, koja tako sna odudara od uspjeha i pothvata njema no kih kraljeva, ne mo se nipo objasniti njihovom nesposobnou. Louis, sin Karla Glupog, i Lotar bili su e to energi i poduzetni ljudi. Ali tlo im je izmicalo ispod nogu. Aristakracija je u zemljama, u kojima su ni vladali, vepotpuno preuzela neadoljiv utjecaj. Kralj je joimao samo onoliku mo koliku je ona , pristajala da mu ostavi; a ona je htjela da mu ostavi samo najmanje koliko je bilo mogu u namjeri e, da bolje ma preuzeti grofovije i njihovim gomilanjem stvoriti svoje feudalne kne to e evine. Da se trebalo odrijeti kakvoj provali mo bi se ona bila okupila oko krune. Ali otkad su se Normani 911. da stalno naselili na obali, Francuska vi nije imala vanjskih neprijatelja. Velika su izgubili svako e i zanimanje za Lataringiju, te je njezine possjedavanje sad jo samo dinasti pitanje. Kralju je do nje ko stalo prije, svega zato, da bi pove svoju mo koju on ustvari vrjosamo nad svojim posljednjim ao , i demenama i nad svojim posljednjim vazalima u Laonu. Pa svojaj vlastitoj snazi, on je u unutra njasti potpuno nema Ako pokrenuti neki pothvat protiv kojega od svojih vazala on mora, da bi te an. eli ostvario udru se kojim drugim.27 Lotar bez uspjeha poku iti ava da sprije Arnoulda, grofa od i Flandrije, da napreduje prema jugu od rijeke Lys. Vjernost njegovih vazala postaje sve sumnjivija. Godine 922. jedan dio njih ostavlja Karla Glupog i imenuje za kralja Roberta od Pariza, koji je idu e godine ubijen. Nademje taju ga vojvodom Raoulom Burgudijskim, i Karlo Glupi umire u zarobljeni tvu. Za vrijeme Louisa V. Robertev sin, Hugo Veliki, svemo je. Kralj mu je dugevao zahvalnost, je an to izabran. Stoga je smatraO' za svoje pravo, da ga dr pod starateljstvom. Uskoro se otvpreno pobunio i protiv, njegove vlasti, pa je trebalo da Oton I. Njema da u pomozakonitom kralju i da mu spasi ki e krunu (946.) Bilo je dakle posve prirodno, da je kralj Francmorao nastojati da obnovi svoju mo ,
27

Na primjer u Flandriji protiv Normana

59

usmjeriv svoje napore prema van. Ako mu je po za rukom da se odr i u odnosu prema i lo i unutra njim snagama u svojoj zemlji, nije te bilo zbog njegove snage, kao kod njema koga kralja, nega zbog njegove slabosti. Uvijek se utje njemu, zato, je bezopasan, te i najmo vazal ima u to niji interesa da se oslani na nj, da bi sprije druge vazale u nastojanju da istupe kao takmaci o njegovu io vlast. Prilikom smrti Louisa V.i u odsutnosti ma kakvoga karolin ba kog tinika - (Karla, lotarin vojvodu, kag posljednjeg predstavnika dinastije, aristakracija Francuske nije prihvatila). - izbor Huga Capeta (1.lipnja 987) nametao se tradicijama njegove porodice; dva njegova pretka bili su kraljevi, i nadbiskup Reimsa, Adalberen, ih je pomagao. S njegovim dolaskom na prijestalje otpa inje nova dinastija, koja potrajati sedam stotina godina i ste prevlast u Evropi. Ni sa zasad nije e i ta navije talo. Imenovanje Huga Capeta velik je datum, ali te nije nikakav velik doga Ni se, ili aj. ta gotavo ni nije promijenilo. Vesu i prije imenevali kraljeve Kapetavi te ova ta, e injenica nije bila novost. Koncepcija kraljevske vlasti nije time ni bila izmijenjena. Bilo bi potpuno pogre im no vjerovati, da su Hugo i njogovi nasljednici imali o kraljevskoj vlasti neko drugo shva anje negoli posljednji Karolinzi. Ni se nije promijenilo ni u naslovu ni u simbolima kraljevskim ni u organizaciji ta dvora. Kralj je jo uvijek pomazanik Crkve, on sebe jouvijek smatra zemaljskim uvarom poretka i za titnikom crkve. Karolin ideal i sad je jokraljevski ideal i drugoga nema. ki tovi kraljevska je e, vlast ograni ena samo fakti nim granicama. Nitko osim crkve nije kadar re gdje se ona mora i, zaustaviti. Sve ovisi o snazi kralja i aristokracije. Predstavljalo je posebnu vje tinu znati, dokle mo e i kraljevska vlast. I Kapetovi su bez prigovora prihvatili takav polo Oni, nisu nipo bili feudalni i i aj. to kraljevi u tome smislu, da su smatrali, zakonitim im je vlast stegnuta vlau aristokracije. Ne. Oni to su samo oportupisti, koji osje aju, dokle se mogu usuditi. Oni to osje bolje od Karolinga iz dva aju razloga. Prvi je taj, je kraljevstvo od njihova vremena postalo posve izborno. Ono je to postalo, to istina je vepod Karolinzima, ali su oni ipak bili dinastija. Kapetovi naprotiv, moraju dinastiju tek i stvoriti. To im nala njihova politika: oni budno paze da ne izazovu nezadovoljstvo svojih velika i da e a ih ne u nepovjerljivima. Izbjegavaju sve sporove, kako unutarnje tako i vanjske. Zbog toga ine Kapetovi dopu i taju, da lotarin pitanje izgubi svoju va ko nost. Oni se zadovoljavaju time, da i ive, svaki puta sre ostavljaju jednog nasljednika; koga daju birati joza svoga om ivota. Tako se za njih, kao i za prve Otone, stvara fakti nasljedno pravo; ali dok se u Njema ono name zbog ugleda i no koj e snage vladara, u Francuskoj se ono neopazice uvla zbog njihove slabosti. i Prvi Kapetovi se bez ikakva samoljublja zaklanjaju u rupu pod zemljom. Filip I. kad ga je Robert i Frigijac, flandrijski grof, 1071. potukao, pomirio se s njim i o enio njegovom snahom. Kraljevi se oslanjaju samo na svoju vlastitu domenu u Parizu, Amiensu, Orleansu i Bourgesu. Oni ne mogu stvarati crkvene kne evine kao Otoni; lai velika vesu sve zaposjeli. Oni im dopu ki i taju punu slobodu. I tako crkva, a ne kralj, organizira Bo mir. Oni se zadovoljavaju time, da sudjeluju na svetkovinama i ji velika kim skup tinama, da izdaju povelje opatijama. Oni su tako skromni, da nemaju ni svojih historika. ene se obi nim princesama. Uop ne izlaze iz svojih boravi Nitko ih i ne vidi. Niti e ta. primaju, niti alju poklisare. Robert Pobo sin Hugov (996-1031) odbija italsku krunu, koju mu nude ni, lombardijski velika Henrik, I. (1031-1060) dopu caru Konradu II. da prisvoji Burgundijsko i. ta kraljevstvo. Filip I. (1060-1108) ne daje nimalo vi povoda da se o njemu govori. Ali oni traju i e ukorjenjuju se. U isto vrijeme Pariz, njihova rezidencija, iz koje gotovo nikad ne izlaze, postaje malo pomalo glavnim gradom. To je prva prijestolnica u poviijesti Evrope. Sve dotad kraljevi su bili lutalice. No ovi, budu da su bili zemlji knezovi, naseljuju se stalno i daju svojoj dr sredi Nije bilo i ni avi te. nikakva drugog razloga, zbog koga bi Pariz morao postati glavnim gradom Francuske. On je to postao zato, je bio rezidencija Kapetovi to a. U isto vrijeme dok njema kraljevi, utvr bedemima i krepkou jednog primitivnog dru tro ki eni tva, e i iscrpljuju svoje snage u velii anstvenim pothvatima i ispunjaju povijest kranstva svojim imenima, 60

ali se ne vezuju za tlo, skromni i smjerni francuski kraljevi i u narpredriijem dru ive tvu, koje sku ava njihovu mo mirno i u polutami grade za budu , nost. U pore enju sa svojim golemim i poeti nim njema kim suvremenicima oni, su prozai i prakti To su ljudi zdravoga razuma, koji poznaju ni ni. svoje snage i koji se nezamjetro u vruju. I kada pod Louisem VI., sinom Filipa I. otpo razdoblje ne opasnosti, koje datira s pohodom Vilima Osvaja u Englesku (1066), kraljevstvo se pokazati kao ve a e dovoljno u vreno, da bi se moglo upustiti u borbu, koja otada dominirati u povijesti svih idu e ih epoha.

61

TRE POGLAVLJE E FEUDALIZAM I. RASULO DR AVE Nazivom feudalno, obi se, obilje politi sistem, koji je vladao u Evropi poslije nestanka no ava ki karoin dr ke ave. Ovaj obi potje iz vremena Francuske revolucije, koja je na teret feudalizma aj e, bez ikakve razlike natovarila sva prava, privilegije, obi i tradicije, koje su bile u protivnosti s aje dr avnim ustavom i modernim dru tvom. Pa ipak, ako rije uzmemo u njihovu pravom zna i enju, pod nazivima feudalizam i feudalni sistem mo emo razumijevati samo pravne odnose, koji proizlaze iz lena ili vazalske veze, 28 te je zloupotreba jezika, kad njihov smisao pro irujemo tako daleko, da pod tim pojmom razumijevamo cio jedan politi poredak, u kom je feudalni element zapravo sekundaran, ki i, ako mo emo tako re vi formalan nego bitan. Zadr i, e at emo usvojenu upotrebu, ali pritom treba da istaknemo, da se u sistemu, se zove feudalnim, u prvom redu radi o raspadu dr to ave. Sve je upravljalo, razvoj prema tom raspadu otkako se, po i od samog osnutka kraljevstava, su ev to nastala uslijed germanske provale, pokazalo, da je materijalno nemogu sa e uvati rimsku dr avu. Raspad je vebio u toku, kad je krajem merovin doba kraljevska vlast, na kojoj je sve po kog ivalo, trenutno obnovila svoj utjecaj, zahvaljuju to i velikim osvojenjima i svom savezu s papinstvom. Ali ta i osvojenja i taj utjecaj mogli su samo trenutno odgoditi otpo raspad, jer su njegovi uzroci le u eti ali samom dru tvenom poretku. Samo je kralj mogao odr politi organizaciju. U teoriji, dr je ati ku ava bila monarhijska i administrativna dr ava; ali smo vevidjeli; koliko je ona u praksi, i pod Karlom ak Velikim, bila slaba. Njezino politi ustrojstvo nije naime odgovaralo njezinoj ekonomskoj naravi. ko Otkako su iezli trgovina i gradovi, otpo je doba, u kom su veliki zemljooposjedi u isto vrijeme elo apsorbirali i zemlje i ljude, predav i prihode od zemlje i radne ruke ljudi u vlast klase velika A ovi i a. su utoliko nezavisniji, njihov ekonomski to ivot nije izvrgnut nikakvim poreme ajima i sva to proizvodnja na veleposjedu zapravo slu samo uzd i avanju samog veleposjeda. Oni dakle nemaju ta o ekivati od dr niti imaju razloga, da je se boje. Time je sudbina kraljevske vlasti bila odlu ave ena. Ona je bila osu ena, da prije ili poslije, prema tome, kako je gdje dru tveni razvoj napredovao, prepusti svoja prava i ovlasti da prije na te mogu u nike, koji su sada gotovo jedini njezini podanici, jer su se uklopili izme nje i puka, te je kraljevska vlast sada primorana da pukom upravlja preko u njih. Kraljevska je vlast sve vi samo tolika, koliko je osnovana na kraljevskim veleposjedima. Ondje, e gdje je svedena samo na vr enje isfog politi suvereniteta, ona uskoro vlada samo prividno. A kako kog da se odr kad je ostala bez poreza i bez mogu i, nosti da pla slu a benike? Da se osloni na crkvu, kao je to u to inila u Njema koj? Ali to je ondje bilo mogu samo zato, se lai aristokracija u doba e to ka Otona jo nije potpuno razvila. No pored toga i same biskupske kne ak evine razaraju dr avu. Samoga monarha one oja vaju isklju u vojni ivo kom pogledu. Ali njegovo vladala djelovanje nije otuda ko ni pomognuto, i dr se ne raspada ni manje. U trenutnim ekonommskim uvjetima kraljeva, im ava ta momora dakle nu opadati, se desio da vi nema - vojnih pothvata ni osobnog ugleda, da se no im e njim odr Ustvari ona od Karla Velikog naglo zapada u dekadansu. Nasuprot velika polo kraljev i. a, aj neprekidno slabi. Tako je njegova vlast krajem IX. st. vepotpuno izborna. Mogla je i nestati. No ak veoma je karakteristi se to nije dogodilo.29 Velika nisu ni pomislili, da bi mogli no, to i ivjeti bez kralja. Kod njih se jo uvijek odr preostatak osje za jedinsno dr ao aja ave. No u tom je sigurno va nu
28

Stari feudalisti - znalci feudalnog prava iz vremena sve do kraja XVIII. st. - nisu se u tome varali. Svi su oni prihva kao ali nepokolebljivo pravilo, da leno i pravosu nemaju ni zajedni , I zaista, feudalno je pravo specijalno pravo, kao e ega kog je to i trgova pravo. to ko
29

Biranje kralja je napredak u tome smislu, osigurava jedinstvo monarhije, te vi ne biti dioba. to e e

62

ulogu imala prije svega crkva. Jer ona ne priznaje velika po njezinu mi e; ljenju, tek je kralj uvar poretka na zemlji, ga je odredila providnost. Stoga jelon za uzvrat i jam joj njezine posjede. to titi i A i samim velika bilo je potrebno da postoji kralj kao sudac i arbiter, kao i u sudovima treba da ima to postoji sudac, koji predsjeda i nare primjenu osude. Kralj je neophodno potreban za dru uje tveni poredak, za javni mir. Ali kralj dakako kraljuje, ali ne vlada. A ipak, po pravu, ni ne ograni njegovu vlast. On ne pristaje ni na kakvu kapitulaciju. Ne odri ta ava e se nijedne ovlasti. U teoriji on je apsolutni vladar. Ali, on je paraliziran. Udovi vi ne slu glavu. e aju Prividno se ni nije promijenilo. Kraljevi se i dalje slu svima starim formulama, i na slu ta e benom jeziku njima iskazuju sve znakove po tovanja. Ali su aristokraciji prepustili stvarnu vlast. Dana nji pravnici stvaraju veoma lijepe konstrukcije o dr u ranom Srednjem vijeku i o kraljevim pravima. No avi sve su to teorije. U stvarnosti je posve druk ije. Dr se raspada, komada, da bi se obnovila u ava drugom obliku na svojim ru evinama. Poslije Karla elavog vi nema kapitulara, pa se trebati da e ekamo sve do XII. st. da bismo opet nai na novo doba kraljeve zakonodavne aktivnosti. li Ono se dogodilo, sastojalo se u biti u tome, da se vlast spontano izmakla iz kraljevih ruku i to postepeno pre u ruke aristokracije, koja u isto vrijeme vr slu kraljevog la i bu inovni tva. Stoga se s pravom mo re da kraljevi e i, inovnici uzurpiraju slu koje vr A to se zbova posve prirodno, bez be, e. revolucije, bez ikakva estokog pokreta, jer je taj inovnik senior velikog broja onih, kojima upravlja i vlasnik dobrog dijela svoga okru kojim upravlja. ja, Imajmo u vidu, uostalom, da se i dalje odr veoma jasna razlika, izme privatne vlasti je on ava u to ima na svojim zemljoposjedima i nad svojim ljudima, i javne vlasti, kraljevskih prava, koje on obna u a kraljevo ime, ali se sada njima slu u svoju korist. Privatnu vlast, on ima u svoje vlastito ime i stekao i ju je kao, dio o evine. A kraljevska je prava dobio tako, da mu ih je dodijelio kralj. To je grof u to svojoj, grofoviji vrhovni sudac, vojni zapovjednik, ubiraonoga, je mu preostalo od starog rimskog to censusa, je korisnik prava, na kona to enje i ubiracestarine (theloneum, tonlieu), - sve to potje e otuda, je on dr to avni inovnik. Samo on svu vlast, koju vr u kraljevo ime, sada vr u svoju to i i korist, a kralj ga u tome nemo sprije e iti. Osim toga, mo aristokracije slama i u svoju korist reformira dr avna okru Dr ja. ava je od merovin vremena podijeljena u grofovije. Te su grofovije veoma malene i grofovi- kih inovnici mogu svoje grofovije prili lako, obi za jedan jedini dan. Ali po i od VIII. st. mo izme njih no i ev niji u po inju prisvajati vlast u vi grofovija, koje su u susjedstvu njihove. Sretne e enidbe, prijateljski sporazumi, nasilje, naklonost ili strah, ga oni pobu kod kralja, nagomilavaju uskoro, u jednom to uju jedinom, neprekinutom podru ve ili manji broj starih okru Nova grofovija, koja se u to vrijeme ju i ja. stvara ovakvim prisvajanjem, pretvara se u kne evinu, jednako kao se i grof pretvara u kneza. Ime, to koje je posu od rimske birokracije, ostaje mu ali taj nekada slu eno nji, benik centralne vlasti, koji je apsorbirao vlast, mu je dodijeljena, i pove okru nakom ju je vr sada je mali lokalni to ao je, io, suveren i ostat to vjekovima. e Sve se to izvr usred ne ilo uvenih nasilja i podmuklosti. Deseto je stolje pored petnaestoga doba e politi umorstava. Teritorijalna mofeudalnih knezova nije bih skrupuloznija u izboru sredstava od kih mo apsolutisti vladara ili renesansnih tirana; ona je samo surovija. Svatko nastoji da oja na i kih a ra svoga susjeda, i za to mu je svako oru dobro. Strast za zemljom vlada svima tim feudalcima, i un je budu da nema nikoga, tko bi im se odupro, oni nasr jedan na drugoga svom surovou svojih i u nagona. Kralj je nemo i ako, kad da se umije njegov mu slu an; to eli a, benik navije rat. Tako je ta na pr. Karlo Glupi umro u zatvoru grofa od Vermandoisa.

63

Pa ipak, kne su uz kralja vezani zakletvom, i bau tome se ispoljava feudalni element. U to se evi naime pretvorila nekada slu nja beni podlo ka nost. Oni su kraljevi vjernici, kraljevi ljudi. U teoriji, kralj i dalje ostaje vrhovni dr alac ovlasti, koje su mu preotete i feudalna zakletva, to priznaje. Ne treba dakle smatrati, da je feudalizam slomio dr avu; istina je upravo obratno. On jo uvijek odr ava vezu, u najmanju ruku formalnu, izme kralja i dijelova kraljevstva, kojih su se domogli visoki u slu benici, su se pretvorili u knezove i koje je feudalna zakletva u to inila vazalima. Kasnije, kad kralj opet oja pravnici u tome prona na a, e i elo, kojim se okoristiti. Zasad kralj pu da se sve e, ta odvija kako ho i priznaje uzurpacije, koje ne mo sprije Nasljednost feudalaca postaje pravilo. e e iti. Sin naslje oca, a od XI. st. nasljednost se pro uje iruje i na ene. Takvoga kralja, koji jo uvijek sam sebe smatra nosiocem cijele vlasti, knezovi, njegovi veliki vazali ocjenjuju sad josamo s feudalnog stajali On je za njih samo jovelika s kojim su vezani ta. , ugovornom vezom. Duguju mu pomoi savjet, a on je njima du dati za an titu; ako ih napadne, staviv se na svoje kraljevsko stajali oni smatraju, da imaju pravo povesti vojsku protiv njega. i te, Knezovi druk misle o kraljevskoj vlasti nego sam kralj. Ali posljedice toga osjetit se tek kasnije; ije e i sve do XII.st. kraljevi osim rijetkih izuzetaka pu da se stvari odvijaju bez njihova upletanja. e, tati Tako se dr ava krajem IX. i po etkom X.st. svodi na praznu formu. Provincije su se pretvorile u kne evine, a inovnici u knezove. Kralj je izvan svojih vlastitih imanja samo lenski suveren svoga kraljevstva. Nekada upravno jedinstvo, koje je svoje podrijetlo vodilo od Rimskoga carstva, nje nadomje teno je mno tvom lokalnih suvereniteta. Ali pritom treba odmah ista da je to normalna i i, zdrava situacija, koja se sla s dru e tvenim stanjem, pa dakle i s dru tvenim potrebama. Agrarno i domanijaino ustrojstvo toga vremena uzrokom je, je bilo nemogu da se odr upravno jedinstvo, to e i koje ni Karlo Veliki nije mogao pretvoriti u stvarnost. Kako je politi vlast mogla ostati ivu ka centralizirana li kraljevim rukama u vrijeme, kad su ljudi u masama ulazili u okvire velikog posjeda i svrstali se me seniorsku klijantelu? Ona se o morala prenijeti onamo, gdje je postojala stvarna u ito mo i kristalizirati se, ako se tako mo , emo izraziti, oko njezinih istinskih nosilaca. Za ljudi nije tita samo glavna funkcija dr ave; ona je i njezin uzrok. Me utim,kralj vi nije e titio svoje podanike; titili su ih velika Bilo je dakle nu i dobro da dr raskomadaju u svoju korist. Oni su sigurno imali na i. no avu svojoj strani ono, bi se moglo nazvati javnim mnijenjem, ili osje to ajima naroda. Nigdje nema traga, da bi mali svijet poku avao spasiti kraljevstvo. Ti ljudi za njega vi nisu ni znali. e Za vladanje i upravljanje ljudima kraljvstvo je bilo suvi prostrano. Stoga se sistem takvog vladanja e prvi put organizirao ti sku enim sredi tima teritorijalnih kne evina. Kraljevstvo se nu ograni no avalo na upravu, koju nije bilo mogu kontrolirati, a koja nije dosizala do masa. U teritorijalnim e kne evinama bilo je drug ije. Knezovi su u dodiru sa stvarnou njihova ih privatna funkcija osposobljuje da zaista upravljaju svojim krajem nevelikog opsega; broj njihovih klijenata i njihovih vazala razmjeran je i opskrbljuje ih potrebnim osobljem. Svatko se trudi oko svoga posla, dodu na e razne na ine u pojedinostima, ali u glavnim crtama podjednako. To je onaj sakriveni rad, koji je u pogledu formiranja dru najva tva nija pojava u to doba, i ondje, gdje je on najprije izvr (u en Nizozemskoj, i Francuskoj), tu je dru bilo najnaprednije. Iznad svega toga kraljevi zauzimaju svoje tvo mjesto na pozornici; carevi se bave velikom politikom. Ali prvi tip originalne politi organizacije, ke koji se u Evropi pojavio poslije Rimskoga carstva, predstavljaju knezovi. Dakoko, pritom nije bilo nikakve teorije i nikakve svijesne koncepcije. Praksa se sama od sebe uskla sa stvarnou. uje Okosnicu teritorijalne organizacije kne ini evo bogastvo u zemljoposjedu, jer se na tome osniva njegova snaga. Glavni ili najbolje smje teni dvorci na njegovim domenama utvr se obrambenim uju radovima i pretvaraju se u zamke, burgove, sredi vojne, financijske i pravosudne organizacije. To su ta 64

obi prostrani, zidom opkoljeni tvr no avni prostori sa zgradama za stanovanje, skladi tima za ivei nastambama za konjani posadu. Ka ku telan, koga knez odabire me svojim ljudima, vr slu u i bu njegova zamjenika u okru koje nosi ime ka ju, telanije. Ka telan zapovijeda tvr avom, nadzire zemlju i predsjeda lokalnom sudi Da bi on i posada tvr tu. ave imali od ega ivjeti, stanovni je tvu nametnuto davanje u naturi; tako se javlja na izdr elo avanja, koje kraljevi nisu poznavali u obliku stalnog davanja, koje je obavezo prema javnoj vlasti. Od XI. st. nalazimo pored toga joi tragove grofovskog poreza (petitio, bede), a to predstavlja novi napredak, kako god bila primitivna forma njegova ubiranja i njegove raspodjeie. Dok tako kralj nema nikakvih drugih financija izvan svojih domena, knez ih na svome podru organizira. Povrh toga, on kuje novac, jer je prisvojio i to pravo ju pored drugih regalija, i iz toga izvla lijepu korist kvare kakvo novca. Ima tako i cestarinu, a i i u er dakako sudjeluje i dalle u prihodu od globa. Njegova je mou svakom pogledu ve od kraljeve. Jer dok kralj postaje izborom, on je strogo a nasljedan, pa se verano, jo X. st., u pravo jedinstvenog naslje u vruje ivanja i tako se kne evine ne komadaju. Zanimljivo je vidjeti, kako su one ostale jednake i neizmljenjene otada pa sve do kraja starog re ima, koji ih je sa uvao kao provincije. Knez iz X. st. organizira pisanje svoje povijesti. Posjeduje dvor po uzoru na kraljev: kancelara. mar sene ala, alka, peharnika. Ima svoje vazale i koji su mu vjerniji nego je on kralju zbog blizine i ve nerazmjera snaga. On je opunomo to eg eni zastupnik svih samostana na svojoj zemlji te im u svoju korist nam davanja ili slu e nosti. Tekstovi ga nazivaju princeps, advocatus patriae, post Deum priceps. On je zaista poglavar zemlje (patria), te ,je dobro uo daje ova lijepa rijeu srednjovjekovnom iti, latinskom jeziku u po etku bila primjenjivana na ove male, lokalne domovine. Upravo ondje se prvi put formirao onaj patriotizam, koji kod modernih Evropljana nadomje osje posjedovanja gra ta, aj anskog prava, kakav su imali ljudi antike. On se osniva na porodi nom osje i utjelovljuje se u aju ovjeku, koji je poglavar i za titnik skupine, te se prenosi s oca na sina. Njihov grb postaje grbom stanovni tva. Njih okuplja i vezuje, zajeddni vjernost, je osje prema njemu. Ni sli nije postojalo pod ka to aju ta no Merovinzima ili Karolinzima, a poslije emo sli osje no anje mo opaziti samo prema kraljevima. i Moderni patriotizm, koji se rodio iz dinasti osje kog aja, nastao je najprije u kne evinama. Knez je uistinu za titnik svojih ljudi. On to pla svojom osobom i nema ni aktivnijeg od njegova a ega ivota i njegove dru tvene uloge. Ne samo da on sam vodi svoje ljude u rat i zajedno se s njima baca na neprijatelja, nego predsjeda svojim sudovima, ra una zajedno sa svojiim poreznicima, osobno donosi odluke u svima va pitanjima, a povrh svega, bdi nad odr nim anjem javnog mira. On se stara za sigurnost putova, pro iruje svoju za na siromahe, siro udove, hodo titu ad, asnike progoni drumske razbojnike i daje ih vje Najvi je sudac u svojoj zemlji, ati. i uvar i jamac javnog poretka i baje u tome njegova uloga bitno dru tvena uloga. Kad se govori o krvo ednom feudalizmu, tada treba dobro razumjeti, na se to odnosi. On je to zaista bio izvan svojih granica, prema neprijatelju, ali ne kod to ku I sigurno je, da je dru otpo svoj politi odgoj u okviru feudalnih kne e. tvo elo ki evina. Velika dr ava, kojoj su one dio, nije se doticala ljudi, njezino je djelovanje prolazilo iznad njih. Monarhija, je povukla okvire politi kog ivota, pomogla kranstvu da prodre udru se s crkvom i izgradila ideal o ila, kraljevskoj vlasti, koji se o uvao i koji u budu e nosti postati idejnom snagom. Ali ona nije imala utjecaja na ljude. Da bi dosegla do njih i njima vladala, trebalo je da se izgradi bliza, vrsta i aktivna vlast lokalnih knezova. I svi ti kne evski andari s udnim imenima i kruti ratnici, zaslu usprkos uju svajim podlastima, svojim umorstvima i plja kama kad susjeda, da zauzmu svoje mjesto me u civilizatorima Evrope. Oni su u njezinim politi i dru kim tvenom ivotu bili prvi u itelji.

65

II. PLEMSTVO I VITE TVO U desetom stolje obrazavala se u evropskim dr u avama; pravna nova klasa plemstvo. Da bismo ocijenili njezinu va nost, dovoljna je ista da u politi i, kom pogledu samo plemstvo od cijeloga lai kag dru ima politi prava. Poslije i gra tva ka e anstva osvajiti svoje mjesto pokraj nje, koje postajati e sve znatnije, ali kaje ipak sve do kraja starog re e ima biti smatrano mjestom drugoga reda. U povijesti Evrope plemstvo, ima - premda u veoma razli itim okolnostima otprilike onu ulogu, koju su u rimskoj povijesti imali patriciji, dok bur azija ima pritom ulogu plebejaca. Oba su se ta sloja tek u modernoj dr stopila u masi gra avi ana, kao je i u Carstvu s generalizacijom gra to anskog prava nestala stara razlike izme patricija i pu u ana. Plemstva je izvr tako znatan i tako sveop utjecaj na evropsku povijest, da ljudima obi i ne ila i no pada na pamet, da je ona originalna pajava, koja je svojstvena posebice zapadnaoevrapskom kranstvu. Ni Rimske, ni Bizantska carstva, a ni muslimanski svijet nisu imali ni sli Nema ta no. sumnje, sva primitivna dru poznaju plemstva mitola tva kog podrijetla. Ali ta plemstva nestaju s civilizacijom. Ista se dogadila i sa starim germanskim plemstvom, koje nije pre ivjelo provale. Srednjevjekovno plemstvo, koje od starogermanskog rastavlja pet stolje posve je nova i veama a, razli tvorevina. ita Njoj je prethodila ona mo aristokracija, dijelom rimska a dijelom sastavljena od novajlija i na inovnika, koja se, po i od osnutka novih kraljevstava, pojavila i postepeno zadabila sve va ev niju ulogu. Ali ta aristakracija nije plemstvo; ona naime nije u pravnom pogledu klasa, kojoj, ljudi pripadaju po ro enju. Ona je sama dru tveni razred, koji skupina mo ljudi. Povrh toga, bez ini nih obzira kolika je bila njezina fakti mo ona pravna ne posjeduje nikakav privilegij. Najve na , i zemljoposjednik iz vremena Karla Velikog nema pred pravosu nikakav razli pola negoli obi em it aj an slobodni ovjek. Dvije su stvari pridonijele formiranju plemstva: neprestano smanjivanje broja slobodnih ljudi i vojna slu u feudalnom obliku; a od ovih dvaju razloga drugi je mnogo va od prvoga, te ovaj mo ba niji e ak biti i zanemaren. Domanijalni je sistem i se pravno degradirao seosko stanavni i sveo ga na vi ili manje ire tvo e potpuno robavanje. Oni, koji su sa uvali svoju slobodu, na su se u privilegiranu polo li aju, te veod X.st. rijeliber poprimila zna enje nobilis. Stari pravni obi u pogledu familije i ba primjenjuju aji tine se sad josama na njih. Op pravo slobodnih ljudi pretvara se u njihovu korist u izuzetno prava. e Connubium se u rimskom pravu pre irio. U po etku Srednjega vijeka on je sku Porodi pravo en. no najzad ostaje samo povlastica malog broja ljudi kao i nasljedni zemljoposjed. (allodium). Ti slobodni ljudi, kojih broj nije mogu odrediti, zadr su dakako pravo da nese oru Njihov im e ali je. je posjed omogu avao da uzdr avaju konja za rat. Oni su prije svega ratnici. Ali pored njih postaji jo jedna klasa slobadnih ljudi, koja je bar u Francuskoj, jo brojnija od prve, a ta su vazali. Oni ne od svojih vlastitih imanja, od svojih, alodija, nego od lena, koji im u ovo ive ratarsko doba slu kao pla Kao i ostali, pa jo i ve mjeri, oni su oru i a. ak a oj anici. Za razliku od prvih, oni nisu nasljedni, jer se leno prenosi s oca na sina same ako je sin sposoban za ratovanje. Ako otac za sobam ostavi same k ili sinave, koji su nesposobni za vojnu slu lena se vra seniaru. eri bu, a Ali taj je slu rijedak. U Francuskaj su veod Karla aj elavog lena nasljedna, pa premda je to u Njema bilo formalno priznato tek pod Konradom II., sigurno je ustvari postajala vei prije toga koj datuma.

66

Osim tih slobodnih vojnika, jednih koji su vlasnici aladija i drugih, koji su dr aoci lena, ima i neslabodnih. To su sna i vjerni kmetovi, koje seniori vode u rat kao tjelesne ni uvare, a u vrijeme mira stavljaju na povjerljiva mjesta; ta su minsteriales, Dienstmannen, kojih ima osobite mnoge u Njema i koji aristakraciju me neslobodnima. koj ine u Sve njih, i slobodne i neslobodne ujedinjuje zajednica jedne i iste profesije: njih vezuje oru i oni je, kad preostolog dijela pu anstva u ivaju osobit ugled. Budu da su sve intelektualne funkcije u rukama i sve enstva, te samo ratni zvanje mo laiku pribaviti privilegiran pola u dru ko e aj tvu. U vojni staleulazi se tek s punoljetnau. Prilikam stupanja u nj potrebna je podvr se posebnom ki i obredu: pedaji oru koju izvr senior ili koji od njegovih pratilaca. Ovim posvetnim obredom ja, ava mladipostaje vitezom (chevalier), a ta napraosto zna vojnika konjanika. Taj obred daje onome, tko i mu se podvrgne, ugled po pola aju, koji time posti U po e. etku, ako se sin nekog viteza i sam ne da posvetiti za viteza, ostaje obi seljak; njegove k budu da ne mogu postati vitezovima, ne an eri i u ivaju nikakav poseban pola Ali ovakve su prilike o privremene. aj. ite injeni stanje priprava je no uostalom za pravo. Pa op pravilu, viteza sin bit i sam vitez. I otuda, za takvag se sina veod em e ro enja smatra, da je vojni kaste, pa ista tako i vitezove k sudjelavati u njegovu lan ke e eri pola aju. je razvoj jednom dospio dotle, a dospio je bar u Francuskoj, krajem X.st rodilo se im plemstvo, to jest nasljedna klasa, koja time, jaj netko pripada, svakom od tih pojedinaca daje, to nezavisno od samog dru tvenog polo aja, poseban polo u dr Nobiless su svi oni, koji sami, ili po aj avi. svojim precima, pripadaju vojni kom stale (milicia). ni sloboda nije pritom apsolutno bitna, u ak budu da su i ministeriales s vremenom smatrani plemi i ima. 30 Tako se klasa vazala prakti stapa s plemstvom. U svakom slu ki aju, plemstvo ne dolazi od lena. Jer, napokon, vitezom mo postati i onaj tko nema lena, pa je tek dosta kasno (u XIII. st.) bilo op e enito zabranjeno pu aninu da posjeduje leno. Prema tome, plemstvo je stvorila takva socijalna funkcija, koja pretpostavlja ekonomsku nezavisnost bilo uz pomovlastitog posjeda (alodija) ili uz pomo feudalnog (leno). Plemstvo je ustvari vojska, i to nasljedna vojska. I na tom se osnivaju povlastice plemi One se a. obja njavaju i name kao uzvrat za slu koju vr Plemine grofu pla porez za svoju u bu, e. e ati zemlju, jer mu slu kao vojnik. U tom je jedini privilegij plemstva u pravome smislu: drugih ne ni i e imati. Njegov posebni pravni polo njegov osobiti status u pogled u porodice, osobiti postupak na aj, koji, ima pravo pred sudi tima, sve je to samo o uvano op enito pravo slobodnih ljudi, koje je izgubilo svoju va nost za seljake. Va nost plemstva osniva se na njegovoj dru tvenoj ulozi. Njegove vojni funkcije izdigle su ga iznad ke ostalog pu anstva;. i u neprekidnim vezama s knezovima, samo ono iz svojih redova daje upravno ive osoblje isto onako, kao samo ono vojsku. Iz njegovih krugova dolaze ka to ini telani, na elnici i uop svi slu e benici teritorijalne uprave. Ono, prema tome ne istupa samo kao vojni kasta, nego ka tako i kao politi kasta. Pokraj nje postoji joi sve er ka enstvo. Pod njima je masa pu ana, neplemi koji ih svojim radom uzdr a, avaju, da bi se oni, za uzvrat, mogli baviti jedni vodstvom njihovih du a drugi za a, titom njihovih tijela. Sve to nije neka teoretska ocjena a posteriori. To su ve suvremeni pisci savr to opazili i zabilje veoma jasnim izrazima. eno no ili To plemstvo je do krajnosti brojno, sve vrvi od njih, naro ondje, gdje je domanijalna institucija ito veoma rasprostranjena te lako dolazi do stvaranja lena. Mo se re da je dru e i, tveni razvitak razmjeran koli ili, bolje, gusto vite ini i tva, a opada god se vi udaljujemo od Francuske prema to e Labi. Za Francusku i za Nizozemsku mo emo pretpostaviti, da se u svakom seoskom podru nom gradu
30

Ovo se kona ustalilo tek u XIV. st. no

67

susretalo vi vitezova, pa sigurno ne bi ti daleko od istine ako procijenimo, da su oni bar u ovim e e zemljama, desetinu svega pu inili anstva. Zbog toga ne treba njihov na in ivota zami ljati kao veoma, profinjen. Njihova lena i njihove male domene omogu im samo da uju ive. Njihova se vojni oprema sastoji od koplja, ka eljezne kacige, tita i platnenog odijela. Samo najbogatiji imaju anu, ko i ulju. Kad ne ratuju, ti se surovi vojnici vje baju na turnirima, koji su nalik na prave bitke. Odlaze na turnire u stotinama, okupljeni po pokrajinaina, i ozbiljno navaljuju jedni na druge sve dok neki od njih ne ostane na zemlji. Sve su to najnemirniji, najratoborniji ljudi, koji bijesno jedni druge uni tavaju u onim privatnim ratovima, porodi nim krvavim osvetama, u koje su besprekidno zapleteni. Uzalud je crkva veod kraja XI. st. najprije u Francuskoj, a poslije u Njema koj, bo mirom smanjila broj dana, kad su dopu jim tene bitke; navika je bila ja Kroni Lambert od Waterlooa pripovijeda krajem XI. st., kako je desetero a. ar bra njegova oca bilo ubijeno prilikom nekog susreta sa svojim neprijateljima u blizini Tournaia; a e nekako u isto vrijeme, flandrijski grof Robert Frigijac konstatira, sastavljaju popis umorstava, i u injenih, u okolini Brugesa, da bi trebalo vi od 10.000 srebrnih maraka za isplatu odmazde. U e takvoj sredini nema dakako nikakve intelektualne kulture. Samo kod najbogatijih sve enik, u i djevojke u porodici itati. A za dje ake postoji samo konj, se mogu uspeti na sedlo, oni se znaju im samo tu Vojni pjesme poput one, ju je pjevao Taillefer u bici kod Hastingsa, sva je njihova i. ke to knji evnost. Oni su estoki, grubi, praznovjerni, ali izvrsni vojnici. Treba u tom pogledu ocijeniti pothvate Normana na Siciliji, osvojenje Engleske, enje cara Aleksija u nad flamimskim vitezovima, kad su prolazili kroz Carigrad, a nadasve izvanredni kri ki pothvat. Ona ar svojstva, koja francuske i nizozemske vitezove najboljim ratnicima njihova vremena, nemaju ine nikakve veze s osobinama rase; ona su plod vje banja. To je vje banje bilo najbolje na Zapadu, jer je vite ondje bilo brojnije, a bilo je to zbog ve rasprostranjenosti domanijalnog sistema. tvo e Krajem XI. st. vite je izvanredno pro tvo ireno. Ali vite obi to jest onaj pravilnik u ki aji, tivosti i lojalnosti, kojim se odlikuju plemi poslije kri i arskih ratova, jo postoji. Za njegov postanak trebat ne vi profinjenosti. No u svakom slu e e aju, ona dva osje aja, na kojima se ono temelji, vesu rasprostranjena me vitezovima; to su: pobo u nost i ast. Nema nitko pobo niji od tih vojnika, usprkos, njihovoj praznovjernosti i surovosti. Oni pomno po tuju pravo, azila, zaustavljaju se progone neprijatelja, u daljini vide vr tornjeva kakvog samostana. S primjernom pobo i im ke nou idu u procesijama iza relikvija, ih redovnici izvode na to etnju po cijeloj zemlji . Odlaze na daleka hodo u Rim, u Jeruzalem. se, da su se bana, hodo aa ini asni kim putovanjima razvile pjesme feudalne epohe. A se ti to e asti, taj osje koji su moderna vremena ba aj, tinila od njih, posve je vojni Nije to u potpunom smislu moderni pojam ki, asti, jer je ovaj profinjenjeniji. To je prije svega osje vjernosti i lojalnosti. Ti se vitezovi obi slu nevjerom i podmuklostima, ali ne prekr aj no e uju zadanu rije PojamHomagium (hommage), koji je izblijedio u razvitku francuskog jezika, za njih je jo . u punoj snazi i odgovara potpunom predavanju njihove osobe, svorne senioru. Vjerolomstvo je za njih najte zlo 31 Oni na sve gledaju s osobnog stajali i s obzirom na odnose i in. ta ovjeka prema ovjeku. Osje poslu aj nbsti i discipline potpuno im je tu misle da su povrije smjesta se pobune, i , im eni iskrenost njihova govora izvanredan je pojav. Njihova ekonomska nezavisnost prirodno je me njima u op enito pro irila moralne sklonosti, koje su se odr i poslije, u druugim okolnostima, i poprimile ale profinjenije obike. Normalni temelj, na kom se u toku vremena razviti plemenitost, izgra je e en dakle vetada. Ona je veoma shvatljiva i posve razli od one, koja biti svojstvena bur ita e oaziji.
31

Upor. Ganelona u La Chanson de Roland

68

Plemstvo do kraja u svom najve dijelu, uvijek zadr trag svoga podrijetla od klase ljudi, e em ati kojima je bila tu svaka ideja o profitu i o bilo, kakvom produktivnom radu. Kod vite se na neki a tva na mo opet ustanoviti antikno shva in e anje o radu, koji je nedostojan slobodna ovjeka. Ali u antici slobodan ovjek poosve uje svoju dokolicu, koju zahvaljuje radu svojih robova, javnim pitanjima; srednjovjekovni vitez koristi se onim, mu daje zemlja, da bi se predao vojni to kom zvanju i slu enju svome senioru. Trebat da pro vjekovi i da plemstvo bude postepeno izgurano s polo e u aja, ga je to zauzimalo neko pa da izraz vivre noblement ( , ivjeti plemi otmjeno) kona postane sinonim ki, no za ivjeti besposleno.

69

ETVRTA KNJIGA RAT ZA INVESTITURU I KRI ARSKI RAT PRVO POGLAVLJE CRKVA I. PAPINSTVO

U vrijeme kad se moCarstva gasila, papinstvo se, kako smo vidjeli prije, okoristilo onim, je to Carstvo izgubilo na snazi i sjaju. Ali se papinstvo svojim vlastitim snagama nije moglo odr na visini, ati na koju se popelo. Ono je po ivalo na Carstvu, ono se ako se mo emo ovako izraziti izdiglo i razvilo na njemu. A kad se ono sru survalo se i papinstvo za njim. Najprije je bilo prepu ilo, teno nasilju slu ajnih kraljeva, koji se otimaju za Italiju i carsku krunu, a u po etku X. st. postalo je plijen rimskih feudalaca. Seniori rimske Kampanje bore se me sobom oko toga, tko papinsku pribaviti u e ast svojoj porodici. Nema sumnje, papu i dalje imenuje gradski kler i puk, ali je i suvi lako izbornicima e silom nametnuti svoju volju ili izabranog sru ako ne pogoduje iti, eljama najja stranke. Zajednica e klera i vjernika zadr je svoje prave da redovi to bira papu tako dugo, dokle god je pored papinstva ala postojala sna vlast. Biranje je najprije nadzirao egzarh, a zatim missi. Ali otkako je Carstvo zapalo na u dekadansu, odre ivanje papa vr se pod pritiskom feudalaca. Pape toga vremena pojavljuju se i i nestaju kako god se svidi feudalnim strankama; ima ih koji umiru od ruke ubojica, a drugi zavr avaju ivot u zatvoru. U toj rimskoj sredini, gdje je, se, demoralizacija i uporedo s njihovom ini la surovou, spletke ena vi nego jednom raspolagale su tiarom. Maarozia i Teodora podjeljuju je e posredstvom svojih ljubavnika ili svojih uzastopnih mu eva svojim sinovima; legenda o papisi Ivani samo je do karikature dovedeno pretjeravanje i suvi stvarnih skandala toga vremena. Jedan od e sinova Marozije, Alberik od Tusculuma najzad je postao senior Rima i proizvo apapa. Pobrinuo se da Rimljane navede da priznaju njegova sina Oktavijana kao njegova nasljednika i budu papu. Kad je eg Alberik umro, njegov ga je sin naslijedio kao gospodar grada, a 955. je, u dobi od 18 godina, primio najvi sve ku onako, kao se dobiva leno, uzev pritom ime Ivan XII. Pa ipak, ba u eni ast to i e feudalni papa postati oru za obnovu Carstva. Nije ni potrebno re da ga je na to naveo samo njegov e i, osobni interes, i da je on u velikom inu, ga je tada izvr vidio samo obi sredstvo za to io, no ostvarenje svojih ciljeva. To je 962. pozvao u Rim Otona I. i polo mu na glavu carsku krunu, to io u je samo zato, se u tom trenutku trudio, da dobije njegovu pomoprotiv markiza Berengara inio to od Ivreje, takozvanog kralja Italije, svoga smrtnog neprijatelja. Tradicije iz vremena Lava I. i Karla Velikog bile su tako srozane, da Ivan XII. sigurno nije ni pomislio, da Oton o Carstvu sebi stvoriti i e ta vi zamisao od one , ju je on sam imao o papinstvu. U Rimu vi nitko nije razumijevao velike u to e rije koje su nekovladale historijom. Kad je opazio, da je novi car svoju vlast shvatio ozbiljno, i da i, njegova rimska senjorija ugro ena, po urio se da ga izda i spletkari protiv njega. Oton se vratio u Rim, sazvao sinod, na kom je Ivana. XII. dao zbaciti, i primorao Rimljane da se zakunu, da ubudu vi ne e e imenovati pape bez njegova pristanka ili bez pristanka njegova sina. Lav VIII. izabran je u njegovoj e prisutnosti, a zatim je oti Ali Rimljani su popustili samo pred silom. Tek je Oton otputovao, ao. to protjerali su Lava i nanovo pozvali Ivana XII. Poslije njegove smrti, ne vode brigu o svojoj zakletvi, i izabrali su na njegovo mjesto Benedikta V. Oton se ,opet morao vratiti i opsjesti grad; do epao se Benedikta i poslao ga u progonstvo u Hamburg i uspostavio na vlasti Lava. Kad je ovaj umro, Ivana XIII., imenovanog pod njema kim utjecajem, uskoro protjera jedna pobuna, i car je 967. opet morao prije i Alpe da ga vrati na prijestolje. Kako se vidi, papa u svim tim sukobima istupa nasuprot caru samo kao rimski senior, gotovo kao neposlu vaza. O je suprotnost izme velikih uspomena, ih doziva njegovo ime, i lokalne ni ita u to 70

uloge, u koju je zato en. Zahvaljuju udaljenosti od Njema rimski se feudalci uvijek nanovo i ke, pridi nakon su bili upokoreni. Pod Otonom II. Crescenzi su isto onako mo ti Rimu, kao je u to ni to prije njih bio Alberik, i Rossanov poraz nije mogao smanjiti njihov utjecaj. Oton III. je neodre eno ma o tome da obnovi savez pape i cara, ugledaju se u teoriju, a ne u tao i karolin stvarnost. Ma je da Rim u sredi ku tao ini tem dvostruke vlasti, koja bi odonuda upravljala kranskim svijetom u nerazrje ivom jedinstvu. Kad mu je bilo 25 godina, prispio je u Grad, ondje dao izabrati svoga brati Brunona pod imenom Grgura V. (996) i od njega primio carsku krunu. Zatim je na a samrti odabrao naju enijeg ovjeka svoga vremena, Gerberta, nadbiskupa u Reimsu, a poslije u Ravenni, da bude doveden na prijestolje Svetoga Petra. On je uzeo ime Silvestar II., podsje i time aju na onoga Silvestra I., o kom legenda tvrdi, da je pokrstio Konstantina. Car se smjestio pokraj njega na Aventinu, u pala koja je svojom rasko sje na bizantsku pala i koja je u svoja pravila o i, i ala u pona anju preuzela strogost uobi ajenu u samostanskim propisima. Zalutav u idealisti sanjarije, u i ke kojima je mogu prona utjecaj njegove majke Theophane kao i onih biskupa, koji su ga odgojili. car e i je, se vjerovao, da je mogu Rim nanovo u ini e initi sredi tem svijeta; ali to je sada imao biti Rim, u kom vlast biti podijeljena izme pape i cara. Ni on, ni Gerbert, izgubljeni u svome ma e u tanju; nisu do ivjeli ostvarenje. Realnost im se kruto osvetila. Jedna pobuna Rimljana primorala je cara da bje i; umro je 23.sije 1002 u Paternu, na podru Mont Soracte, bolestan od toga, mu se san razbio. nja ju to Stranke su se sad nanovo stale boriti za grad: s jedne strane Crescenzi, a s druge strane grofovi od Tusculuma. Benedikt VIII., koga su doveli grofovi od Tusculuma, odr se dozvav u pomoHenrika ao i II., kao je Ivan XII. dozvao Otona. Naslijedio ga je brat njegov. Ivan XIX. (1024-1038), laik koji je u to jednom danu primio sve sve ke stupnjeve. On je okrunio Konrada Il. Poslije njega izabran je i tre eni i porodice Tusculum, Beriedikt IX. Njega su Crescenzi protjerali i na njegovo mjesto doveli Silvestra lan III., koga je njegov protivnik, vrativ se na svoje stranke uskoro opet istjerao. Nato je Silvestar i elu tiaru prodao Grguru VI. U isto vrijeme postojala su trojica papa!

Obnova Carstva nije dakle dovela do oja anja papinstva. Osim Otona III., novi carevi ne preuzimaju karolin tradiciju. Oni vladaju zajedno s crkvom, a to zna s biskupima, a ne s papom. Njime se ku i slu samo da im polo krunu na glavu. e i se ti ostaloga, njima ne polazi za rukom da u Rimu uvedu red, a time se, uostalom, malo bave. to e Papa ih naime li malo emu mo smetati, jer nema nikakve vlasti u crkvi. U Rimu samom, kler je u e rukama stranaka i ne protestira, ne poduzima nikakve napore, da bi stolici Svetog Petra pribavio njezin nekada sjaj, pa ni njezino dostojanstvo. Reforma, koja ce ga uzdi morala je do izvana; nji ak i, i stoga je ona nu morala papinstvo dovesti u sukob s carem. no

II. CLUNYJSKA REFORMA Disciplina, moral, u enost i bogatstvo crkve poraslo je ili pove se pod Karolinzima. Ono je ovisilo alo o njihovoj pomo pa prema tome o njihovoj snazi. Pad te snage neizbje je morao crkvu dovesti u i, ivo krizu, te ju je zaista i doveo; no ona je, kao se to de i s krizama politi to ava kog ustrojstva, bila polazna to za obnovu aktivnosti. U Njema ka koj, gdje je carska crkva veza Otona postavljena na vrste temelje, ta je kriza potrajala malo, te je pod upravom biskupa karolin tradicija bila brzo ka opet prihva ena, a intelektualna je kultura sve enstva nanovo po onim putem, su ga ocrtali la to Karlo Veliki i Alkuin. Ali na zapadu Evrope nije bilo isto. Feudalizam je i se i razaraju dr ire i avu neizravno zahvatio i crkvu. U. Francuskoj, Lotaringiji i Italiji polo je biskupa otprilike jednak papinu aj polo u Rimu. Oni se moraju braniti od susjednih feudalaca ili pak dolaze na biskupske polo aju aje 71

tako, da su ih feudalci nametnuli kleru; ovi ih protjeruju, ako se ne svi najja stranci, ili aju oj ak kad ubijaju, ako im previ otvoreno prkose. Papa im ne mo pru nikakvu pomo U Francuskoj to e e iti . kralj mo e tititi samo one, koji su na njegovoj domeni; uostalom njih on imenuje. Polo samostana aj joje bjedniji. Lai seniori koji im se name kao advokati (kad naprosto ne uzmu sebi naslov ki u opata), plja kaju njihove zemlje, stvaraju lena za svoje ljude na ra samostanskih domena, name un u im uzdr avanje svojih slu benika, svojih lova pasa, ukratko, izvrgavaju ih plja kih kanju, a da im u tome nitko ne mo pomo e i. Kako je lai vlast slabila, crkva trenutno prolazi, kroz krizu, iz koje je imala iza sna ka i nija, jer e ostati sama. Bila je kadra da sama od sebe i da snage, koje su se za trenutak skrenule na korist ivi dr ave, upotrebi samo za sebe. Obnova je nu morala do od onoga dijela klera, koji je bio no i najneovisniji od laika, a to su bili redovnici. Za razliku od onoga, se doga to alo s dr avom, bolest crkve bila je tek povr na. Pro irenje feudalizma zahva je tek posredno, ali njezino ustrojstvo, budu da ona ostaje izvan politi a i kog dru tva, nije moglo biti zahva eno. Kakogod je nered koji ju je zahvatio, bio velik, on nije razorio ni bitno. Episkopalna organizacija odr se dalje, kao su se odr i samostani. A odr se i ta ala to ali ala pobo nost, jer premda su u enost i disciplina opale, pobo nost se pove u tome smislu, se ala to pro irila. U X. st. se rasprostiru svuda po zemlji. Seoske crkve upe este su sada na zemljoradni kim podru jima. Samostanske domene boIje su organizirane od lai i privla ljude u masama. Znatan kih e dio njih postaju cerocensuales (to jest crkveni kmetovi), pripadaju svetom za titniku samostana, pribavljaju mu klijentelu, koja propagira njegov kult i hvali njegova uda. Ovo je u punom smislu doba lokalnih svetaca kao je i doba lokalnih vlada. Takvi su na pr. Sv. Lambert, Sv. Hubert, Sv. Bavon, to Sv. Trond. Oni su kao neki veliki vazali bo a ljudi se utje pod njihovu za ji, u titu. Njihove relikvije vr e aroban utjecaj. Redovnici ih iznose na procesije po zemlji. Uz njihovu pomoodvra vitezove aju od privatnih ratova. A udotvorna mo je posjeduju, zra na redovnike, koji ih , to i uvaju. Jer svece nalazimo op enito u samostanima, a ne u biskupijama. Utjecaj opatija raste i po tome, mnogo to seoskih crkava pripada njima ili ovisi o njima, ili pak slu bo u njima vr redovnici. Ideal svetosti be je e toga vremena, samostanski je ideal. On zahtijeva odricanje od svega zemaljskog poradi spasa du e, nebrigu za svaku socijalnu aktivnost pa i za svaku drugu vrlinu osim odricanja, poniznosti i ak isto e. I baje otuda imala do obnova crkve, a ne od biskupa, bilo da su oni napol feudalci, kao u i Francuskoj, ili vjerni karolin tradiciji, kao li Njema koj koj. Njihova u enost ne ostavlja nikakav dojam na tada neobrazovanu javnost. Njoj treba svetaca i nju udotvoraca.

U tom pogledu: feudalci misle jednako kao i puk, jer su biskupi njihovi protivnici. Oni dodu e plja kaju samostane, ali ih po tuju, i na svom samrtnom krevetu oni knezovi, koji su ih najvi e plja kali, daju im obilne poklone. Svi oni duboko tuju svetost i oplakuju nerede; u koje su zapali samostani, i onda, kad su oni sami tome uzrok. ak Njihovi se osje dobro vide po pomo je pru asketizmu, je on postigao ne ugleda. aji i, to aju im to U Lotaringiji vitez Gerard de Brogne postaje redovnikom i uskoro sti toliku slavu zbog discipline, e to ju je uveo u malom -samostanu, koji je osnovao na svojoj zemlji, da mu grofovi Hainauta i Flandrije stavljaju u du nost da reformira opatije u njihovim zemljama. Taj lokalni pokret zna ajan je i pokazuje, koliko je teren za odlu reformu, je potekla iz Clunyja, bio pripravljen. Ovaj nu to samostan, ga je 910. osnovao vojvoda Vilim od Auvergne, odigrao je pod upravom ljudi, kao su to to bili Odon (+943) ili Odilon od Mercoeura ( +1049), ulogu, koju bismo po njezinoj va nosti mogli usporediti s ulogom isusovaca u XVI. st. Ovdje se dakako nije radilo o suzbijanju hereze, nego o orijentaciji vjerske misli i vjerskog osje aja. Mislim, da bi se moglo re da je redovni uz pomo i, tvo Clunyja utisnulo zapadnom kranstvu koji potrajati vjekovima. Nema sumnje, redovnici su ve ig, e 72

prije toga imali va ulogu, naro prilikom obra nu ito enja Engleske. Ali je svjetovni kler bio va niji; preko njega se manifestirao savez crkve s dr avom. Biskupi su u karolin doba napola kraljevski ko slu benici; u Njema postaju knezovima. No bato je ono, Clunyjevci osu koj to uju. Za njih je vremeniti ivot samo predvorje vje nosti. Sve mora biti rtvovano zbog nadzemaljskih ciljeva. Spas du je sve, a on je mogusamo uz pomo e crkve; ona stoga, da bi mogla ispuniti svoje poslanje, mora biti potpuno ista od svakog zemaljskog upletanja. Ovdje se vi ne radi o savezu crkve s dr e avom, nego o potpunom podvrgavanju ovjeka i dru crkvi, koja je na duhovnom podru posrednik tva ju izme njih i boga. Treba dakle smatrati simonijakom svakog onoga tko pogoduje upletanju lai u ke vlasti u vjerske poslove. Sve enik pripada samo crkvi. On ne smije nad sobom imati nikakva seniora, on vi ne smije imati porodice. e enidba sve enika, tolerirana u praksi, strahota je, koja mora nestati. Potpuno produhovIjenje crkve, apsolutno provo enje kanonskog prava to je ako vene program u pravome smislu rije a ono bar tendencija Clunyja. Na podru pobo i, ju nosti ona zna asketizam; na i podru politike ona tra potpunu slobodu crkve, prekid svih spona, koje ju vezuju uz civilno dru ju i tvo. Mo se re da je Cluny u tome smislu protivukarolin pravac. Ali on se zala za papinstvo, jer je e i, ki e o da se crkva, ako biti nezavisna, mora okupiti oko svoga poglavara; koji je u Rimu. ito eli

Te politi posljedice, ih reforma sobom nosi, nisu se o ke to itovale odmah. Isprva je svijet u Clunyju vidio samo obnovu asketskog ivota, pa su, knezovi i biskupi sa svih strana od njega tra redovnike, ili koji regenerirati opatije na njihovu podru Od sredine X. st. reforma se po cijeloj e ju. iri, Francuskoj, po Italiji, Flandriji, dosi Lotaringiju i otuda se u po e etku XI. st. rasprostire po Njema koj. I svagdje kamo dopire, pove ava pobo nost, i to vanjsku pobo nost, koja se prije svega sastoji u vr enju obreda, u po tovanju svetkovina, u potpunom oslanjanju u svemu na crkvu, koja je Kristova vjerenica i njegov predstavnik na zemlji, misti vrelo milosti i spasenja. Raste broj ko vitezova, koji stupaju u samostan 32 i knezova, koji umiru u redovni haljinama 33; osnivanja novih kim samostana umno avaju se. U X. i XI: st. ima ili veoma mnogo. Crkva poprima oblik posve nadljudske ustanove. Svijet u atmosferi neobi stvari. ivi nih uda su veoma esta. Zbivaju se prilikom svake epidemije. Svaka -kuga, svaka glad daje povoda za izvanredne manifestacije, kao je velika, to procesija u Tournaiu (XI. st.) U Sv. Trondu godi prihod od darova, ih donose vjernici, nadilazi nji to sve druge prihode samostana. Kad je ondje odlu da bude sagra nova crkva, puk od svoje volje eno ena dovozi na mjesto kamen i stupove dopremljene Rajnom do Klna. Bo mir, koji u vrijeme velikih ji godi njih svetkovina prekida privatne ratove, posljedica je tog izvanrednog utjecaja crkve na osje aje i misli tada ljudi. Ali i, nemiri, koji u XI. st. izbijaju protiv o njih enjenih sve enika, tako se izravno er osnivaju na tom utjecaju.

Uza sve to bilo je i konzervativaca, koji su se prepla i uzbuniti zbog tih novih raspolo ili enja. Egbert od Ligea, Sigebert od Gemblouxa smatraju, da ti redovnici idu predaleko; boje se uzvi enosti i apsolutnosti njihovih nazora. I ovakvo duhovno raspolo enje u po etku je op enito kod carskog sve enstva. Gerard od Cambraia ne pristaje da u svojoj dijecezi uvede bo mir. Pa ipak, svi ji najplemenitiji umovi i naj srca prilaze novom izvoru vide u njemu ideal. I nitko se ne usu da ia i uje ga pobija, jer bi to zna pobijati samoga boga. Snaga toga pokreta ostavila je tragove, koji jo ilo uvijek rese na tlo. U to se naivno vrijeme podi prve velike crkve, i crkvena umjetnost po e u inje graditi hramove prevelike za narod, ali uvijek premalene za bo veli je anstvo.34 XI. st. je izvanredno doba vjerskih gra evina, istinska polazna to velikog zapadnog graditeljstva, u kom su dotad uvijek ka dominirali Bizant i Ravenna. U isto vrijeme, to je dokaz o golemom porastu bogatstva, ga je crkva to
32 33 34

Poppon, koji postaje opat u Stavelotu. Godfried Bradati vojvoda Ardenski. enska i mu opatija u Caenu; katedrala u Tourmaiu, Spiru. i.t.d. ka

73

prikupila. Za samostane su X. i XI., st. nadasve izrazita, epoha darivanja. Njihovo bogatstvo omogu uje im dakako da pove svoj dru aju tveni utjecaj uz pomo milostinja za siromaha. i.t.d. tite Treba nadalje ista da je pristup u crkvu, premda je ona ustvari bila sve ka kasta i sve vi kao i, eni e, i plemstvo, vojni klasa, s dru ge strane ipak bio otvoren svakome. Kmet ne mo postati plemi ka e em, ali mu je put u crkvu slobodan. Dovoljno mu je da po u e kolu i da nau latinski. A je dobio i im tonsuru, on je clericus, a u sjaju, koji okru uje njegovu klasu, uspomena na njegovo podrijetlo iezava. Moglo bi se re da svatko, kako god bio siroma u svojoj torbi nosi biskupski i, an; tap. Kako god je sve ki stale eni odozgo bio zatvoren i hermeti nova an, enje u njegove redove odozdo bilo je u najve mjeri demokratsko. Ne zaboravimo, da je Grgur VII. bio sin seljaka. Ovo se kasnije oj e promijeniti. Ali svaki put kad u crkvi do do obnove vjere, koja se o e ituje reformom, uvijek se iznova pojavljuje ovo regeneriranje iz redova puka. Ono je sigurno bilo veoma sna me Clunyjevcima i no u treba, ga tako ubrojiti me razloge njihova uspjeha. er u Najzad, crkva ba X. i XI. st. kona osvaja onaj privilegirani polo ii dru koji zadr sve u no aj tvu, e ati do kraja starog re ima. Sve enici su u to vrijeme u svakom pogledu stekli nezavisnost od civilnih sudova; a crkveni su (duhovni) sudovi pro svoju kompetenciju na sve one civilne poslove, koji irili imaju veze s vjerskim ivotom, bilo da su, kao enidba, u osnovi sakramentalan ili da se kao in, ugovori potkrepljuju zakletvom, koja ih time pretvara ti vjerski in. Tako je, dakle karolin dr slabe prestala da pru ruku pomo ka ava i a nicu svojoj saveznici crkvi. Ona je zbog toga trenutno zapala u te e i polo njezina visokog osoblja, po i od pape pa do ko aj ev biskupa, svagdje je bio uzdrman, osim u Njema koj. Ali njezino oslabljenje, koje je otuda proiza lo, na je nadoknadu ti potpunijoj slobodi i orijentaciji vjerskog osje lo aja, koji je odbacio smetnje vremenitih briga i okrenuo se isklju prema nebu. Redovnici, i to u prvome redu clunyjevski ivo redovnici, propagatori su tih novih tendencija. One su postigle dvojak rezultat; s jedne strane, budu i da je crkva posrednik, neophodno potreban za spa avanje, koji svoje djelovanje upravlja isklju ivo prema posljednjim ciljevima, te joj tendencije daju takav utjecaj na du kakav nije imala nikad e, prije toga. S druge strane, one joj daju izvanrednu snagu navode je da odbaci svako starateljstvo, i svako lai upletanje u njezine poslove, smatraju ga napadom na svoju ko i isto I najzad, njezin joj u. je ugled donio golemo bogatstvo u zemljama, iIi milodarima, u privilegijama. Cio se ovaj pokret odvijao izvan Rima i izvan papinstva. Ali on je onamo nu morao sti i odjednom no i predati u ruke nasljednika Svetoga Petra, nemo nog careva za titnika, koga su degradirale spletke feudalaca i sukobi stranaka, upravu nad tom golemom snagom, koja je radila za njega i ekala trenutak, kad otpo da djeluje pod njegovim zapovjedni e eti, tvom.

74

DRUGO POGLAVLJE RAT ZA INVESTITURU 1. CARSTVO I PAPINSTVO OD VREMENA, HENRIKA III. (1039)

Pridi i 962. Carstvo, koje je palo i bilo poni u eno za vrijeme posljednjih nosilaca carske i koje asti od 915. uop nije imalo nikakvih, nosilaca, Oton je bez ikakve sumnje htio nastaviti karolin ak e ku tradiciju. Primaju krunu iz ruku Ivana XII. i uzimaju naslov cara Rimljana (Romanorum imperator), i i on je sebi dakle dodijelio ulogu svjetovnog poglavara kranstva, u emu se, i sastojala sama bit carskog dostojanstva. Vlast, koju je preuzeo, bila je univerzalna vlast, i to isto tako univerzalna kao i samo pokoravanje crkvi. Ali kakve li suprotnosti izme onoga, je bilo, i onoga je trebalo biti! u to to Pod Karlom Velikim, pod Louisem Pobo nim, pa i pod samim Karlom Debelim Carstvo se zaista ak prostiralo po cijelom ili gotovo cijelom Zapadu. Njegova stvarna rasprostranjenost podudarala se, ako se tako mo emo izraziti, s njegovim univerzalizmom. Oton naprotiv vlada samo nad Njema kom i Italijom. Ustvari, Carstvo, onakvo kakvo ga je on osnovao i kako se nastavilo poslije njega, sastoji se samo od skupine dr ava, kojoj se od Konrada II. pridru i kraljevina Burgundija, ste time, ju ila ena to je ustupio njezin posljednji kralj Rudolf III. (1033.). Ako je Carstvo i zadr svoje ime, ono u alo stvarnosti vi ne obuhva sveukupno katoli kranstvo. e a ko Ono isto tako nije zadr ni ono intimno, jedinstvo s papinstvom, onu suradnju duhovne i alo svjetovne vlasti u upravljanju svijetom, koja je temelj karolin koncepcije i od koje se sastoji ke njezina veli ina. Pod novim carevima papa je ili u otvorenoj pobuni protiv onoga, tko bi trebao da je njegov saveznik, ili je njegova kreatura bez utjecaja i ugleda. Otonov san, da obnovi misti brak ki papinstva s carstvom, okrutno se raspr Mozaik u crkvi Sv. Ivana Lateranskog pretvorio se u la U io. . novom poretku stvari papa ima tako podlo ulogu, da njema kralj jo nu ki prije svoje krunidbe u Rimu uzima naslov rimskoga kralja, isti i time svoje pravo na krunu, koju mu papa, kao neke vrsti u e obredni me staviti na tar elo, ali koji ne mo ni pomisliti na to, da bi mu je uskratio. e

Ustvari carsko je dostojanstvo ubudu samo privjesak, samo posljedica sticanja kraljevske e asti u Njema koj. Naslov cara nosi njema kralj, to jest onaj kralj, koga su priznali i prihvatili jedino ki njema knezovi, jer italski i burgundijski nisu nikad sudjelovali u biranju kraljeva. Ali pritom se ipak ki odr tradicija: premda carska pripada njema ala ast kom kralju, Carstvo ipak nije ni po emu Njema carstvo. Kako god bilo izmijenjeno i sni njegov ga univerzalizam prije da se pretvori u ko eno i, nacionalno carstvo. Budu da je rimsko, ono ne mo posebice pripadati nijednom pojedinom narodu. i e Jednako onako, kao Karlo Veliki i njegovi nasljednici nisu bili frana carevi, tako nisu ni Oton i to ki njegovi nasljednici bili njema carevi. Umjesto da je Njema ki ka, ako se mo tako re e i, nacionalizirala Carstvo u svoju korist, dogodilo se, da su se njezini kraljevi vesamim tim su znali to da su svi unaprijed ozna kao carevi, denacionalizirali na njezinu eni tetu. Njihovo je poslanje veod prvoga dana njihove vladavine u nerazmjeru s njihovom zemljom; ono je ve od nje, ono je svodi na e to, da bude samo dio cjeline, nad kojom oni vladaju. Ukratko, novi carevi su osu na neobi eni an polo da ne budu ni univerzalni ni njema vladari. Stvarnost im ne dopu da budu jedno, a aj, ki ta tradicija da budu drugo.

Sve do kraja XII. st. oni su neosporno bili najmo vladari na Kontinentu; no ipak, kad se okolnosti niji razmotre izbli veoma se brzo mo opaziti, da je njihova snaga vi prividna negoli stvarna. Carski e, e e 75

teritorij na prvi pogled pobu uje dojam impozantnog podru koje ima sve uvjete za golemu ja, ekspanziju. Na sjeveru ga zapljuskuje Sjeverno i Balti more, na jugu doti obale Jadrana, te se ko e ini, da je time posjeduje Italiju i obale Provanse, koju je Carstvo steklo s Burgundijom, to predodre eno da jednoga dana zavlada nad Sredozemljem. Ali na nesre ono nije i ne mo biti u, e dr ava. Vlast careva oslanja se zapravo samo: na crkvu, ili, to nije, na biskupske kne evine, za koje se svaki od njih, po i od Otona, pobrinuo da im pove prostranstvo i prihode, i kojima nosioce oni ev a sami imenuju iz redova sebi vjernih ljudi. Carevi dobivaju baod tih kne evina najve dio svojih i prihoda i svojih vojnih kontingenata. A se ti lai knezova, oni postaju, usporedo sa sve ve to e kih im razvojem feudalizma u Njema koj, kome pogoduju ekonomski uzroci i domanijalno ustrojstvo, ire sve neovisniji, kao se to doga i u Francuskoj. No za razliku od francuskih kraljeva, car nema to alo nikakvih dinasti teritorija, nema svoje vlastite kne kih evine, koje zemlja i ljudi pripadaju njemu i gdje se on osje na a vrstome tlu. On luta po carstvu; nema svoje prijestolnice. On je vje putnik, ni sad je s druge strane planina, sad li Saskoj u vapskoj ili u Frankoniji. Takva lutala vlast udru ka ena je s odsutnou svake lai administracije. Nje nema, niti je mo biti. Jer ekonomski uvjeti, koji su ke e upropastili karolin administraciju postoje jouvijek i jo ku uvijek izazivaju svoje posljedice. Konrad II. morao je slu beno priznati nasljednost lena. Iz jedne vladavine u drugu komadanje Carstva na kne evine sve se vi poja e ava. dalje, car sve manje mo ra to e unati na ikoga osim svojih biskupa. Ne treba pretjeravati s predod bom o snazi, koju mu oni daju. Ona ustvari nije velika. Dovoljna mu je da ostane ja od svakog kneza posebice; ali nije dovoljno i vrsta, da bi mu dopustila da intervenira van svoga podru i da se nametne inozemstvu. ja, Slavene je djelomice pokorio Oton I., ali su se oni pod Otonom III. pobunili, i otada vi nije e u injen nikakav novi poku da im se nametne kranstvo i njema prevlast. Od kraja X. st. ona aj ka tako opada i u sjevernim zemljama. U Dansku nisu kranstvo prenijeli carevi, nego danski knezovi er iz Engleske (za vrijeme vladavine Knuta Velikog. 1018); u Norve su to isto u koj inili pod Olafom Svetim, 1016, a u vedskoj pod Olafom Djetetom, 1006. ka i Ugarska potpuno su zabacile ovisnost, e koju im je Oton I. trenutno nametnuo. Sjajniji polo nije imalo ni na zapadu. Poslije smrti Otona II. aj vi nema ni govora o zahtijevanju ma i najmanje prevlasti nad kraljevima Francuske. To je Konrad e to II. stekao Burgundiju, prije dokazuje slabost negoli snagu Carstva. jer se ono time pove samo po alo imenu. Njema vladari nisu nikad ni poku da djeluju na tu zemlju, koju su tako potpuno prepustili ki ali samu sebi, da njezini stanovnici nisu ni opazili, da su pre pod vrhovnu vlast neke njema ak li ke dinastije. Na zapadnoj granici njema kog kraljevstva, Lotaringija, nasilno pripojena 925. ostaje buntovna nezadovoljna, te bi sigurno prekinula svoje veze, usprkos vjernosti biskupa u Liegeu, Utrechtu i Cambraiu, da su ti feudalni knezovi mogli nagovoriti razborite Kapetovi da pomognu e njihove pobune. Neuspjesi Henrika III., kome poslije vi godina borbe nije po za rukom ni da ugu e lo i ustanak, koji su oni pod vodstvom vojvode Godfrida Bradatog podigli protiv njega, pa ni da primora ak flandrijskog grofa Baldvina V., koji mu otvoreno prkosi u lice, da polo oru ne dopu i je, taju sumnju, da bi se Carstvo veveoma rano sru da su se unutra neredi komplicirali vanjskim ratovima. Na ilo, nji sre nekada neprijatelji na istoku, Slaveni, Danci, i Mad bili su prema njemu isto onako u, nji esi ari dobronamjerni susjedi kao i kraljevi Francuske. U XI. st. ka i Poljska su u zavadi. Carevi se u e njihove borbe uple samo politi spletkama, u da te borbe iskoriste za sebe. u kim elji Zahvaljuju ovoj sigurnosti, je u izvana, i koju se mudro da ne izlo opasnosti, car i to iva uva i mo one snage, kojima raspola besprekidno posve e e, ivati talijanskim pothvatima. Svaka carska krunidba u Rimu neizbje zahtijeva vojni pohod, i car sebi kr put do Svetoga Petra samo kroz ivo i borbu. I ovdje on ima uza se biskupe, koje je imenovao; ali lai feudalci i rimske stranke ne ki prihva njema jaram i koriste se svakom i najmanjom prilikom da se pobune. Italija mu donosi aju ki samo zamor, brige i opasnosti, ali on ih se, ba zato je car, ne mo odre ,osu je da nosi taj , to e i en teret, koji ga paralizira i iscrpljuje. U prvom se osvojenje cijelog poluotoka u asu inilo neophodno potrebnim. Bizantinci i Arapi otimali su se za njegov jug. Oton II. je odlu da sebi podvr i jedne io, e i 76

i druge. Njegov stra poraz kod Rossana (982.) bio je bar spasonosna pouka za njegove nasljednike. ni Oni se vi nisu odva na tako opasne pustolovine, pa je tako do do paradoksalnog prizora, da su e ili lo Sicilija, Apulija i Kalabrija, koje carevi nisu htjeli da osvoje, pred njihovim o ima pale u ruke Normana. Osnutak normanske dr na jugu Italije, zbio se tako kao da je posu iz kakve juna vite ave en ke ke pjesme. Ali koliko god je on izvanredno djelo, ono tim jo e potvr vojni snagu vitezova sa ja uje ku sjevera; a to djelo samo je uvod u dva druga, jo udesnija pothvata: osvojenje Engleske i kri arske ratove.

Godine 1016 Saraceni su podsjedali Salerno. Uto se etrdeset normanskih vitezova vra s hodo alo aa u Svetu Zemlju prolaze onuda uobi i ajenim putem (hodo asni put prolazio je Italijom do Barija, ki gdje bi se zatim putnici ukrcavali za Carigrad), pa su se okoristili prilikom da ukrste koplja u ast Kristovu. Zemlja je bila divna, a anarhija, s kojom se borila, budu da je u isto vrijeme bila napadnuta i od nevjernika i uzbunjena ustankom protiv Bizantinaca, obe avala je korisne pustolovine. Glasovi o tome uskoro su se pro po Normandiji, pa su mladi sinovi u porodicama i ratnici u potrazi za irili uspjesima u skupinama stali kretati na put, da se pridru svojim sunarodnjacima. Ulazili su bez razlike e u slu svih stranaka, koje su se medu sobom takmi bu ile, tko za najbolju nagradu dobiti te e izvanredne ratnike. Bilo im je svejedno, bore li se za Bizantiju ili protiv nje; zarada im je bila jedini cilj. Oko 1030. jedan od njih, Raoul, veje postigao takav polo da mu je ,knez Pandulf od Capue aj, dao u leno grofoviju Arezzo. Time su Normani stupili nogom na ovo tlo, a uskoro su ga imali potpuno zauzeti. Jednoga od njihovih vo Vilima, proglasili su njegovi drugovi grofom Apulije. Bilo je ve a, prekasno oduprijeti se tim pomo vojnicima, koji su se pretvorili u osvaja sebi u korist. Papa Lav nim e IX., koga je knez od Beneventa pozvao u pomo poveo je protiv njih jedan njema vojni odred, koji , ki se dao potu te je papu ostavio kao zarobljenika u pobjednikovim rukama (1053). Dotle se Robert i, Guiscard smjestio u Kalabriji, a 1057. je ba tinio grofoviju Apuliju. 35 Dr anje Rima prema Normanima iz osnova promijenilo u vremenu od Lava IX. do Nikole II. Raskol, koji je ve dugo prijetio da izbiti izme latinske i gr crkve; kona je izvr 1054 . i papa je otad e u ke no en bio izravno zainteresiran da iz Italije istjera i ono malo eta, ih je Bizant ondje jo to imao.

S druge strane, narav odnosa, ih je papa odr to avao s carem Henrikom III. ,navije tala je pravu bitku u skoroj budu nosti. Nije dakle bilo ni ta udno u tome, se intimno povezao sa svojim poduzetnim to ju nim susjedima i je pomogao njihovu ekspanziju. Raspola i zemljom, koja mu uostalom nije to u pripadala, 1059. dao Richardu od Arezza u leno Capuu, a Robertu Guiscardu Apuliju, Kalabriju i Siciliju. Dvije godine poslije toga Robert se do epao Messine, a tridesetak godina poslije otok je bio potpuno preotet muslimanskoj vlasti. Isto se dogodilo s posljednjim bizantskim polo ajima u Italiji. Bari i lombardijska vojvodstva bila su anektirana (1071.), a Robert je zatim, nezadovoljan samo time, je to Grke protjerao s Poluotoka, htio da stupi i na Jadransku obalu, pa se domogao Dra i stao otpu a ivati vojne pohode u Tesaliju. Njegova smrt 1085. trenutno je prekinula njegove planove. No oni ipak dokazuju ratni vitalnost nove dr ku ave, koja je, zahvaljuju izvanrednoj energiji svojih pustolovnih i osvaja nastala na tom krajnjem a, iljku ju Evrope, gdje je, Bizantu vepet stolje usprkos ne a Langobardima, Karolinzima, njema kim carevima i Muslimanima, polazilo za rukom da odr svoje i
35

Povijest ovih Normana divno dokazuje, da je ju Italija bila ekonomski naprednija od sjeverne Evrope. Doma kraljevi na i uzimaju ih u svoju slu kao pla bu enike, i u toj zemlji, podijeljenoj na dvadeset stranka, oni postupati onako, kako su to e poku ale, initi velike trgova kompanije XIV. st. Kne ke evine medu sobom dijele pla isti enici. Zato je ondje bilo to novaca, oni smjesta dobivaju poja anje od svojih sunarodnjaka.

77

upori i otvorena vrata prema Zapadu. Ono nijedan od uzastopnih posjednika Italije nije mogao te to u initi, izvr su Normani u manje od pola vijeka. Dr ili ava, su je osnovali na dodirnoj to triju to ki razli civilizacija, imala je uskoro prvorazrednu politi va itih ku nost, a sudbina joj je namijenila, da u Evropi odigra neo ekivanu ulogu. Ni ne pokazuje bolje od posve pasivnog dr ta anja Henrika III. prema ovoj novoj i poduzetnoj sili, to se stvarala na granicama Carstva, koliko je u tome Carstvu vanjski privid bio ti suprotnosti sa stvarnom snagom. On nije imao dovoljno snage da potakne talijansko pitanje. Bilo mu je dovoljno, je to privremeno rije pitanje papinstva. io Polo Rima u trenutku njegove krunidbe za cara bio je jadniji nego ikad. Dok je clunyjska reforma aj stjecala vlast nad du ama i dok je crkva nastojala da onim, je u njoj bilo naj i najvatrenije, to ie osigura svoju duhovnu nadmo putem revnosnije pobo nosti i stro discipline, stolica Sv. Petra e skandalizirala je svijet trojicom papa, koji su se me sobom prepirali oko tiare i jedan drugom je u prodavali. Pun brige i staranja za vjersku reformu, Henrik je htio zauvijek onemogu da opet do iti e do takvih neprekidnih sukoba i spletki feudalaca, koje su vetako dugo onemogu ava papinstvu da izvr svoje poslanje. Sinod, ga je' sazvao u Sutri, svrgnuo je svu trojicu suparni papa, a ava to kih zatim su Rimljani dobili nalog da imenuju kandidata, koga im je car unaprijed odredio. Bio je to Suidger, biskup Bamberga, koji je uzeo ime Klement II (1046). Druge pape, koje su do za njim sve do le kraja Henrikove vladavine - Damazije II. (1048-1049), Lav IX. (1049-1054), i Viktor II. (1055-1057) bile su, kao i Klement, ili Nijemci ili bar carevi podanici, nametnuti Rimljanima carevom voljom. Svi su osim toga bili izvrsne pape, uvjereni Clunyjevci, te su papinstvu vratili ugled i utjecaj, koji je crkva eljela da on nanovo stekne. Ali papinstvo je taj ugled i utjecaj steklo gaze u o i iglednoj, protivurje nosti same one principe, kojima se ubudu nadahnjivati. Nema sumnje, tiranija grofova e e od Tusculuma vi nije izobli e avala ,izbor vrhovnog sve enika u korist nedostojnih ljubimaca; ali zar nije careva intervencija, kako god su povoljni bili njezini rezultati, bila svojatanje prava na izravan utjecaj u podru kanonskog prava, i, iskreno govore o je i, igledno simonija? Henrik nije opazio, da e obnavljaju papinstvo, to isto papinstvo nu dovesti u sukob s Carstvom. Bilo je o da ba i no ito, time sve pomnije odabire pape iz redova clunyjskog klera, sve vi uskoruje trenutak, kad njegovo to e e upletanje biti smatrano, baod onih, koji njemu zahvaljuju tiaru, kao nepodno ljiva i zlo ka ina uzurpacija. Veje i Lava IX., po ga je za papu odredio car, obuzela gri savjesti, pa je dao da ga to nja Rimljani nanovo izaberu po 'tradicionalnim formama. Latentni sukob morao je izbiti, prije ili poslije. Nenadana careva smrt 1056. ubrzala je doga aje. II. SUKOB Njegov nasljednik, Henrik IV., bio je dijete od godina, pod est ijom je vladavinom Njema dugo ka bila paralizirana, najprije burnom regencijom, a zatim opasnom pobunom Sasa. Rim se tim okolnostima znao okoristiti. Kad je umro Stjepan IX. (1058.), aristokracija se vratila svojim tradicijama i po urila da proglasi za papu jednoga od svojih vjernih pristalica, Benedikta X. Ali vremena su se promijenila, i niz feudalnih papa, zavr se li isto vrijeme, kad i niz carskih papa izborom Nikole II., za koji je zaslu io na reformna stranka, Crkva je odlu da zbaci svako starateljstvo, i njema i ono rimskih baruna. lme, ila ko ga je odabrao novi papa, sje na onoga Nikolu, koji je u lX. st. tako energi proglasio to a no superiornost duhovnoga ma nije bilo mogu jasnije izraziti volju za novom orijentacijom. a; e U toku petnaest godina, su protekle od Klementa II., papinstvo je zahvaljuju imenovanjima, koja to i je izvr Henrik III., ne samo nanovo zauzelo svoje mjesto na crkve, nego je bilo okru io elu eno dubokim po tovanjem i raspolagalo utjecajem, kakav jonikad, ni u koje doba nije imalo. Vjerska obnova, koja se izvr van njega, sada je prema nasljedniku Sv. Petra svra sve ila ala elje i svu odanost cijele crkve, i sve enstva i vjernika. Ova neizmjerna moralna snaga, koju je redovni asketizam ki potakao, dala je najzad Rimu poglavara, koga je ona o ekivala i koji je mogao biti unaprijed siguran u 78

njezinu odu evljenu poslu nost. Ta vjernost Kristu, koja je obuzimala du stapala se sada s vjernou e, njegovom namjesniku. progovori, njegovu rije uti i duboko po im e tovati cio katoli svijet. A taj ki katoli svijet nije samo pove svoju revnost, nego se i pro ki ao irio. Od po etka XI. st. on se protegao na Dansku, Siciliju, Norve na daleki Island, a sva ta nova osvojenja, u kojima papinstvo nije imalo ku, nikakva udjela, gravitirala su prema njemu. Nikad jo Rim nije imao tako prostranu duhovnu domenu, a ni tako sna autoritet. Njegov kona prijelom s gr an ni kom crkvom god. 1054, pokazao je jo nedavno, koliko se pouzdavao u svoje snage.

Kako je dakle papinstvo moglo dulje podnositi simonija carevu za ku titu? Kako da mu joi dalje dopu da raspola s tiarom u korist njema biskupa i da papinu univerzalnu vlast i dalje poni ta e kih ava u korist vladara jedne jedine nacije? Malodobnost Henrika IV. omogu avala je, da jaram bude zba en. Nikola II. je 1059. imenovanje papa povjerio zboru kardinala. To je u inio zato, da bi taj izbor ubudu e za titio od svakog stranog upletanja. Tako je jednim udarcem dokraj i s burnim izborima, koji su io prouzrokovali dugotrajni pad papinstva, i s carevim upletanjem. Odsad nazna e ivanje Kristova namjesnika pripadati samo crkvi, koja se u miru i slobodi pobo pribire, da bi donijela svoju odluku. no Posebna klauzula u papinskoj buli odre ivala je, u suprotnosti s dosad uvijek uva avanom tradicijom, da se taj veliki vi ne mora nu obaviti u Rimu: kardinali su se slobodno mogli sakupiti bilo gdje, in e no ako su smatrali, da u vrijeme konsistorija ne u gradu biti sigurni. e S ovom novinom mo se datirati sukob izme papinstva i Carstva. On je, otad bio neizbje i e u an, Nikola II. nije ni u kakvoj obmani u pogledu budu ivio nosti. Nije nipo bio slu je iste godine, to aj, to kad, su kardinali dobili pravo biranja, sklopio savez s Normanima. Istodobno mjere, ih je papa poduzeo protiv sve ke to eni enidbe simonije daju dokaza, da je mogao ra unati na potporu masa. U sjevernoj Italiji puk ustaje protiv carskih biskupa, koji se odupiru nalozima iz Rima. Nisu nipo samo vjerski motivi bili pokretanemira patarije, to jest fukare, kako to crkveni knezovi i njihove pristalice prezirno krste svoje neprijatelje. Pod utjecajem obnovljene trgovine, u lombardijskim se gradovima formira jedna nova klasa, gra anstvo, i ono se okoristiti e motivom, koji joj je pribavljala pobo nost, da se pobuni protiv biskupa, koji u svom upravljanju gradovima nisu vodili ra o njegovim novim potrebama. una Godine 1061. Nikolu II. je naslijedio dotada biskup Lucce i za nji titnik patarija. Uzeo je ime Aleksandar II. Tako je prvi izbor, su ga izvr kardinali na prijestolje Sv. Petra, pozvao otvorenog to ili protivnika carstva. Henrik IV. jo nije bio kadar intervenirati. Njegovim starateljima preostalo je samo da poma protivupapu Cadalusa, koga je feudalna stranka izdigla protiv Aleksandra, ali koji je gotovo u smjesta opet iezao. Godine 1073. je Aleksandra naslijedio Grgur VII., te je rat najzad buknuo. Novi papa bio je jo dolaska Nikole II. inspirator i intimni savjetnik svojih prethodnika. Stupivkao od i njihov nasljednik na papinsko prijestolje, bio je vrsto odlu da nasuprot Carstvu zauzme dr io anje iz koga proiza ili rat ili carevo priznanje superiornosti Rima nad svjetskom vlau. Godine 1075. e i sve ano je, pod kaznom ekskomunikacije osudio investituru svake crkvene funkcije iz ruku lai ke vlasti. Nema sumnje, da ni nije bilo potpunije u skladu s na ta elima crkve, ali isto tako, nije bilo ni ega, to bi bilo neprihvatljivije za Carstvo. Od Otona I. dalje, i sve vi kako su se lai knezovi feudalizirali, e, ki carska se vlast oslanjala na biskupe. Iz jedne vladavine u drugu u monarsi su gomilali darivanja zemljom oko biskupskih stolica, da bi ih sve vi ja ali to je o to bilo e ali, i injeno uz uvjet, da ih oni sami imenuju i da ih investiraju u njihovoj du nosti. Predaju im biskupski i prsten, znakove i tap njihove funkcije, oni su im pokazivali, da svoju biskupsku zahvaljuju samo njima, i da od njih ast dobivaju u isto vrijeme i upravu nad svojim dijecezama i, samim time, u ivanje svojih kne evina. Biti 79

poslu papi, pokoravati se kanonskim propisima, pa, prema tome, dopu kaptolima da imenuju an tati biskupe, a zatim biti obavezan na investituru tih biskupa njihovim lai lenima, zna je predati u kim ilo nepoznate, a mo i neprijateljske ruke onu snagu, ju je Carstvo dalo prelatima, ne u njihovom, da to nego u svom interesu. Izdati zapovijed caru, da se odrekne investiture, zna je narediti mu, da vi ilo e ne bude ni jer mu je time sam temelj njegove mo bio oduzet. U tom pogledu Grgur VII. nije ni ta, i jednog trenutka mogao ivjeti u obmani. Ali mu je bilo stalo do careve mo Zajedno s to i? najradikalnijim pristalicama crkvene reforme, on je u svjetovnoj vlasti gledao svoju posljedicu razdora. Samo je crkva bo anska, samo ona mo povesti k spasenju, a crkva se ujedinjuje u papi, e kome se jedinome smije ime spominjati u crkvama i kome svi kraljevi treba da ljube noge. Polaze od ovoga, Grgur je i esto pretvaran u neku vrst misti nog revolucionara, u neku vrst ultramontanca, koji ogor eno nastoji uni dr titi avu. To me utim zna prenositi moderne ideje u i jednu prepirku, s kojom one nemaju nikakve veze. Prije svega, kod Grgura ne mo biti nikakva govora e o nekom ultramontanstvu. Sve ka disciplina joje veoma daleko od toga, da ovisi o Rimu. On jo eni nipo za sebe ne tra da imenuje biskupe. On samo ho da to i e, isto crkve vi ne bude prljana a e dodirima laika. A se ti borbe protiv dr to e ave, bi to zapravo imalo zna Carstvo nije bilo to iti? dr ava. Njime ustvari ne upravlja car, nego knezovi. Kako smo ve vidjeli, nije uop bilo e administracije, ni onoga, bi se u nedostatku boljega moglo nazvati neposrednim utjecajem to centralne vlasti na ljude. Slabe cara kakva je i teta od toga morala zadesiti dru tvo? Nikakva, jer ono nije vodilo nikakvu brigu o njemu, jer car nije to dru ni branio ni tvo titio. Iz papine pobjede nije morala proiza nikakva katastrofa, a moralo je proiza dobro za crkvu. Ako i i elimo razumjeti, moramo se staviti na to stajali Ne smijemo zaboraviti, da smo usred feudalnog doba i da dru te. tvena i politi revolucija podupire one knezove, koje smo ve prije upoznali kao prave organizatore ka dru tva. Zbog toga su oni na papinoj strani. Feudalizam radi za njega, kao on i ne htiju radi za to i njega. Maloprije smo vidjeli, kako gra anstvo, koje se tek ra pristaje uz Rim, a sada vidimo, da a, takav stav zauzimaju i feudalci. Ono, pri svemu tome nazivaju dr to avom, to nipo nije lai to ko dru tvo, nego kraljevska vlast, koja sebi podvrgava crkvu i odvra je od njezinog poslanja u interesu a svoga, a ne njezinog odr anja. Po svom prvobitnom podrijetlu, to iskori tavanje crkve od strane dr ave se sve do karolin e ke tradicije. Oton I. samo je malko oja i dosljednije oblikovao crkvenu politiku Karla Velikoga. Ustvari ao ono Grgur VII. napada, to je politi koncepcija, koja cara izjedna s papom. No mjesto saveza to ka uje dviju vlasti, on u crkvenim stvarima postavlja podlo nost prvoga drugome. Jo jednom, neopravdano je govoriti, da on napada dr avu. Bilo bi to nije re da joj on oduzima klerikalni karakter. U krajnjoj i, liniji, oduzimaju caru investituru biskupa, on goni razvoj u smjeru laiciziranja dr i ave. I zaista, ovo te obilje ja poslije njega. Zamislimo li, da je pobijedilo Carstvo, pobjedu bi ustvari odnijela je ati teokracija, to jest takav poredak, u kome bi sve enici upravljali u ime vladarevo. Naprotiv, Grgur je povukao sve enike iz vlasti. Ustvari, on je dr gurnuo putem laiciziranja. avu On to i ne slute ili, to ini i, nije, on to ako ho ini, emo da se tako izrazimo, iz prezira prema laicima, koje ne vidjeti da se upli u crkvene poslove. Ali on dobro zna, da su i laici u crkvi i da u eli u njoj ostati. I Henrik IV je uvjereni katolik. I bato je ono, od se sastoji papina snaga,: a ele ega slabost njegova protivnika. On protiv pape mo upotrijebiti samo crkvena sredstva. Njemu ne pada na e pamet, a i ne mo mu pasti, da mu se licem u lice suprotstavi u ime prava, koja je dobio - od koga? e od boga. Jer papa predstavlja boga na zemlji. On ga predstavlja tako neporecivo, da se car ne mo e okruniti bez pape. Nema nikakve mogu nosti oduprijeti se papi unutar crkve, jer bi to zna tra da ilo iti crkva proglasi, da je papa nedostojan.

80

.A bato Henrik Najzad mu je po za rukom da svlada pobunu Sasa. Bio je slobodan. U ini. lo Njema je bilo jo koj dosta biskupa odanih vladaru i nezadovoljnih; mogao je dakle raditi. Okupio ih je u Wormsu i 24. Sije 1076 nagovorio ih, da Grgura proglase nedostojnim papinstva. Tek je dvadeset nja godina pro otkako je Henrik III. imenovao pape, ali kakve li temelji te preobrazbe u odnosu dviju lo vlasti,' se otad izvr to ila! Kad konzervativci nemaju genijalnosti, oni zami ljaju, da je dovoljno restaurirati pro ne vode lost i ra o sada una njosti. Vjerovanje, da je uz pomo nekoliko njema biskupa mogu poslije vladavine kih e jednog Nikole II. i Aleksandra II., zbaciti papu s njegova prijestolja, svjedo o potpunom nepoznavanju i tada njeg duha vremena. Ni nije moglo bolje poslu Grgurovoj stvari nego taj poku njema ta iti aj kog kralja, da kao gospodar raspola s poglavarom cijelog katoli e anstva. On je na to odgovorio izop i iv Henrika i odrije i zakletve sve one, koji su mu se zakleli na vjernost. Tada se moglo vidjeti, da iv odluke sinoda u Wormsu nisu prihvatili ni njema knezovi. Jer da su ih smatrali valjanima, nisu ak ki trebali voditi ra unao kraljevu izop enju. Ali svi su, doznav za presudu Rima, napustili Henrika. Da bi i izbjegao op pobunu, kralj nije oklijevao da sam dezavuira osudu svojih biskupa i da se ponizi pred u tim papom, koga je tek nedavno dao proglasiti nedostojnim. 28.sije 1077 pojavio se pred njim u nja tvr Canossa obu kao pokajnik i dobio opro avi en tenje. Ali je Grgur sebi pridr pravo da posreduje ao izme njega i knezova. A budu da je Henrik, ne u i ekaju da ovaj stupi u vezu s njima, opet uzeo i svoj kraljevski naslov, jedan dio knezova dade krunu Rudolfu vapskome. Tako bukne gra anski rat. Henrik se osjetio ja od svoga protivnika, pa mu se vrati pouzdanije, i on se usprotivi Grguru u lice; i kako je bio nepopravljiv u svojoj tvrdoglavosti, on se nanovo lati onoga sredstva, s kojim je ve jednom postigao tako louspjeh. Po njegovu nalogu sastao se sinod u Brixenu i dao papinsku ast nadbiskupu Guibertu od Raavenne. Drugo, jo sve anije izop enje bilo je odgovor na taj novi proglas. Ali je u to Rudolf, bio ubijen u bici kraj Merseburga (Grona), a Henrik povede svoga papu i krene prema Rimu. Dotad je to bilo sigurno sredstvo, kojim je prije Henrika III., bilo uvijek mogu prignuti glavu e feudalnih i buntovnih papa. Ovaj put su dodu Nijemci u u Rim, ali su ondje do e li ivjeli samo jo jedno poni enje. Grgur se povukao u An eosku tvr (San-Angelo) i ostao nepokolebljiv. Trebalo je avu hitno dati posvetiti Guiberta, koji je pod imenom Klementa III. stavio carsku krunu na Henrikovu glavu. Zatim se nasljednik Karla Velikog u urbi povukao, jer su se Robert Guiscard i Normani pribli avali gradu. Grgur prihvati njihovo gostoprimstvo, pa se povukao u Salerno. Ondje je umro 25.svibnja 1085, i izgovoriv slavne rije koje su otada okrijepile tako mnogo prognanih: Dilexi justiciam et odivi i i, iniquitatem, propterea quod morior in exilio.

Lateransku pala zauzeo je Klement III. Ali je svijetu bilo stalo do tog uljeza, koga je iz du u to nosti priznavalo svega nekoliko njema biskupa?, Za crkvu je Rim bio ondje, gdje je bio pravi papa, koga kih su izabrali kardinali i koji je naslijedio Grgura VII. Nikad jopapinstvo nije bilo tako mo kao za no vrijeme tih godina progonstva; nije bilo mo zato, mu je autoritet bio priznat i prihva niti no to en, zato, su ga se bojali, kao je to bilo za Inocenta III., nego zbog odu to to evljenog i dubokog po tovanja, zbog odanosti, su ga prema njemu osje vjernici. I base Urban II., papa, koji je to ali lutao daleko od svoje prijestolnice,1095., pokrenuo Evropu., svu uzdrhtalu od ljubavi prema Kristu, na osvojenje Jeruzalema. I dok je tako papa okupljao Evropu oko sebe, car je otezao, borave sad u i Italiji, sad u Njema koj, vladavinu potresanu pobunama, izdajstvima, bijegom i povracima sre e, iscrpljuju sama sebe, a i ono, mu je jopreostalo od ugleda u vladanju usred gra i to anskog rata. Taj rat protiv njega nastavio je, poslije njegova sina Konrada, njegov sin Henrik V., koji ga je najzad primorao da umre u progonstvu u Liegeu (1006), gdje je biskup Otbert, jedan od posljednjih njegovih vjernih, bdio nad posljednjim danima njegove tragi karijere. Ali njegova smrt nije rije pitanje ne ila investiture, koje je izazvalo sukob. Henrik V. nije vi za sebe tra da raspola tiarom i nije se vi e io e e osmjelio da imenuje protivupape. Sad se sve svodilo na diskusiju o jednom odre enom pitanju, koje je budu da je papa sada bio priznat od cara kao poglavar crkve - a kako bi i moglo biti druk u doba i ije 81

kri arskih ratova -, najzad na rje lo enje u prvome od onih konkordata, ih je papinstvo zaklju s to ilo jednom lai kom silom; to je bilo Wormski konkordat od 1122., u njemu se car odrekao investiture biskupskim tapom i prstenom i prihvatio slobodu sve kih izbora. U Njema izabranome eni koj e kraljevsko ezlo davati investituru kraljevskih lena joprije nego bude posve to en, a u drugim dijelovima Carstva (u Italiji i Burgundiji) davat mu ga, tek poslije posvete. Kod biskupa se dakle e razlikovala duhovna vlast, u vezi s kojom se car odrekao svake intervencije, od svjetovne vlasti, koju im je i dalje podjeljivao car, ali koju nije mogao uskratiti bez sukoba. se ti izbora biskupa u to e kaptolima, njih su imali podupirati susjedni knezovi, a ne car. Ustvari carska se crkva sru Ostala je ila. samo feudalna crkva. Carstvo je od toga trpjelo tetu. Papinstvu je porastao ugled, ali takav razvoj ipak nije pobolj avao sve ku disciplinu. Naprotiv. Svaki izbor imao je postati borbom utjecaja, i eni ako vi nije bilo simonije od strane careva, bilo je pritiska i zastra e ivanja od strane velika Pravo a. rje enje bilo bi ono, koje je predlagao Paskal II.: da se biskupi odreknu lena; ali na to nije htio pristati car, jer bi to golemo zemlji bogatstvo pre u ruke knezova. Ukratko, kavga oko investiture no lo zavr je pobjedom feudalizma nad crkvom. Tako je odsad nestalo onih u ila enih i obrazovanih biskupa Carstva; Notgera, Wazona i Bernhardi od Wormsa. Proizlaze iz sredine kaptola, u kojima su dominirali i mla sinovi plemi porodica, biskupi su sad u potpunom smislu feudalci, i sad je kod njih od svega i kih ja svjetovni interes. Htiju osloboditi kler lai biljega, crkva ga je tome podvrgla jo e nego i i kog vi ikada.

82

TRE POGLAVLJE E KRI ARSKI RAT I. UZROCI I OKOLNOSTI Osvojenje Sicilije u IX. st. (zavr 902. zauze Taormine), obilje posljednji polet islama na eno em ava Zapad. Otad on odustaje od osvajanja. panjolska, kao i dr ave, koje se formiraju na afri obali: koj Maroko, Al Kairuan, Barka, pa sve do Egipta, izgubile su ekspanzivnu snagu prvih vremena. Vi ne ir, e napadaju krane, nego pokraj njih, u naprednijoj i profinjenijoj kulturi, koja je tako postala i ive er slabija. Oni samo jedno: da ih ostave u miru i, dakako, da ,im ne smetaju u posjedovanju toga ele Sredozemlja, kojemu su zauzeli sve ju i isto obale. ne ne Ali na nesre to im nije bilo mogu Ako su htjeli u e. ivjeti u sigurnosti, trebalo je da u ono, su ine to nekad u inili Rimljani, da sebi pribave obranjive granice. Oni dodu imaju e panjolsku, ali je nemaju sve do Pireneja. Imaju sve otoke u Tirenskom moru, ali nemaju ni Provansu ni Italiju. A kako je mogu sa e uvati Siciliju bez Italije? Moglo bi se re da su se zaustavili prerano, kada su se umorili. i, Njihov posjed je ne nedovr to eno. Njihovi istaknuti polo u Evropi bili su krajnje nepodesni za aji obranu. Kako bi moglo biti, da ih njihovi siroma susjedi, kod kojih od X. st. neprestano raste niji vjersko odu evljenje, ne napadnu? . Protivudarac je otpo u eo panjolskoj. Male kranske kne evine na sjeveru, u kojima je tlo siroma no i neobra eno, nastojale su prirodno da se pro pove ire avaju svoje podru koje nisu ome i je, avale prirodne granice. Nekada nja panjolska marka stekla je u vrijeme karolin kog rasula svoju nezavisnost, najprije pod imenom Barcelonska grofovije, a zatim pod imenom Katalonije. U brdima su se obrazovala mala kraljevstva: Navarra, Asturija, Leon pa zatim Kastilija i Aragon. Portugal je najprije bio ovisan o Kastiliji, a kao posebno kraljevstvo se formirao u vrijeme prvog kri arskog rata, pod vladavinom burgundijskog kneza Henrika (+1112). Izme tih malih dr u ava i Muslimana vladao je neprestani pograni rat, u kome krani nisu uvijek bili sretni. Krajem X. st., pod kalifom Hi ni amom II., razorena je Barcelona (984) a i Sqntiago, pa su krani bili primorani da zvona odonuda odnesu u Kordovu. Ali po se ugasila dinastija Omejida (1031), XI. st. obilje to ava napredovanje krana. Ferdinand Kastiljski dopro je 1057 sve do Coimbre te je primorao vi emira, pa i seviljskog, da e ak mu pla danak. Njegov sin, Alfons VI. (1072-1109) domogao se Toleda, Valencije, a opsjedao je, aju Saragossu. U svom je napredovanju u jednom trenutku sa svojom vojskom vebio dopro sve do Gibraltarskog tjesnaca, ali ga je zaustavio poraz, su mu ga nanijeli Almoravidi iz Maroka koje je to seviljski emir 1086. pozvao u pomo Uza sve to, napredovanje krana bilo je ve dovoljno zna . , ajno, ih Muslimani nisu mogli istjerati iz njihovih brdina, bilo je sigurno, da doprijeti sve do im e Gibraltara. U Italiji su doga bili odlu aji niji. Bizantinci nisu branili Siciliju, ali su jo uvijek dr jug poluotoka u ali asu, kad je dolazak Normana jednako njihovu vlast, kao i vlast islama, zamijenio novom, ratni kom dr avom, punom ivotne snage. Osvojenje Sicilije, a uskoro i Malte stvorilo je dvije kranske tvr ave usred, muslimanskog Sredozemlja. Povrh toga, u rat su se upleli i Pizanci. Neko vrijeme oni su se na moru ve borili protiv Maura sa Sardinije, pa su ih 1016. odanle otjerali. U osvojenju Sicilije sudjelovali su aktivno. Katedrala u Pizi neke je vrste slavoluk u ast, provale u luku Palerma god. 1067. enova je tako otpo svoje pohode i napadala afri obalu. Tu se jonije radilo trgovini, bilo er ela ku je to gusarenje, plja ki prepad, pri ka emu se kod tih mornara kranska ideja isprepletala sa eljom za dobiti. Ukratko, dakle po i od sredine XI. st. zapadni svijet u odvojenim naporima poduzima napad protiv ev islama. Ali to nema ni zajedni s vjerskim ratom. To su osvaja ratovi, koje bi me sobom ta ko ki u

83

vodili i ljudi iste vjere, da su ih okolnosti i zemljopisni polo na to navodili. Normani uostalom ak aj napadaju i Bizantince i Muslimane bez razlike. Gledaju op i enito na cjelinu svjetske povijesti, kri arski se rat o nadovezuje na te doga kao ito aje nastavak ofenzive protiv Muslimana. Ali on s njima ima samo jedno zajedni obilje da je, naime ko, je, uperen protiv islama. Izvan toga, s obzirom na podrijetlo, na cilj na tendencije i svoju organizaciju, on se od tih doga aja iz temelja razlikuje. Kri arski je rat prije svega potpuno i isklju vjerski pothvat. On se u tom pogledu, se ti duha, ivo to e koji ga pokre intimno nadovezuje na onaj pokret kranske revnosti, kome je rat za investituru e, tako jedna od manifestacija. On se na to nadovezuje i time, papa, koji je poveo i pokrenuo rat er to za investituru, pokre i organizira jednako i kri e arski rat.

Njegov cilj zapravo i nije islam. Da je postojala elja, da Muslimani budu potisnuti, trebalo je pomo i panjolce i Normane. Pravi cilj su Sveta mjesta i Kristov grob u Jeruzalemu. On je veod IX. st. bio u vlasti Muslimana, i nitko ina nije o tome vodio brigu. U to naime vrijeme, pod vladavinom Arapa, e nitko nije uznemirivao krane, njihova pobo nost, jonikome nije bila sumnjiva. Ali u XI. st., bau vrijeme, kad je to postala, Turski su se SeId domogli Sirije, i njihov fanatizam po uci inje zlostavljati hodo asnike, koji svoje ogor eno negodovanje zbog beaenja Kristova groba pro iruju svuda. Me u tim hodo asnicima bili su brojni knezovi, kao na pr. Robert Frigijac. O je, da javno, mi ito ljenje nisu uzbunili izvje malih ljudi (kojih mora da nije mnogo dolazilo u Jeruzalem), nego izvje vitezova taji taji i knezova. Njihovim, uzbu ivanjima, uskoro su se, pridru i koraci ih je poduzeo bizantski car. Od pojave ili to Seld uka u prednjoj Aziji, polo je Carstva bio veoma nesiguran. U X. st. su makedonski carevi, aj Nikifor Foka, Ivan, Cimisk, Vasilije II. uvelike potisnuli islam i vratili granicu na Tigris. Ali su Seld u uci XI. st. nanovo zauzeli Armeniju i Malu Aziju. U trenutku, kad se Aleksije Komnen uspeo na prijestolje (1081) samo obale pripadaju joGrcima. Vi nema mornarice. Vojska je nedovoljno jaka. Aleksije e pomi na Zapad. Kome da se obrati, ako ne papi? Josamo on vr ondje univerzalan utjecaj. Ali lja i njega je mogu dose samo putem vjere. Godine 1095. on e i alje poslanstvo Urbanu II. na koncil u Piacenzu, daju nazrijeti mogu i nost vra anja u katoli zajednicu. Nekoliko mjeseci poslije toga, u ku Clermontu, 27.studenog 1095, gomila ljudstva, se okupila oko vrhovnog sve to enika, odu evljeno je objavila kri arski rat. Kri arski rat je u osnovi djelo papinstva. On je to i po svom miverzalnom i po svom vjerskom obilje ju. Njega ne poduzimaju dr ave, pa ni narodi, nego papinstvo. Uzrok mu je potpuno duhovni, bez ak ikakvih svjetovnih ciljeva: osvojenje Svetih mjesta. Samo oni, koji odlaze bez koristoljubivih raspolo enja, sudjeluju u oprostu (indulgenciji). Trebat e ekati sve do prvih ratova Francuske revolucije, pa da opet na emo borce, koji, osim odanosti jednoj ideji, nemaju nikakvih drugih pobuda. Vjerski zanos i papin autoritet ipak ne bi bili dovoljni da pokrenu takav divovski pothvat, da to dru tveni uvjeti u Evropi nisu omogu Trebalo je da krajem XI. st. u isto vrijeme postoje i onaj ili. vjerski , i ona, prevlast papinstva, i oni, dru ar tveni preduvjeti. Jedno stolje prije toga ne bi to e bilo mogu kao nije bilo mogu ni stolje poslije toga. Ideja, koja je ostvarena u XI. st o e, to e e uvala se i dalje kao pokreta zamisao i u veoma razli ka itim okolnostima, ali je vremenom, sve vi slabila, e Nad ivjela je i Renesansu, jer pape jo XV. st. pomi ak u ljaju na to, da povedu kri arski rat protiv Turaka. Ali pravi kri arski rat, koji je bio majka svih ostalih, bio je onaj prvi i on je zaista plod svoga vremena.

84

Prije svega, jonije bilo dr ava. Narodi jo nemaju vlada, koje bi imale utjecaja na njih. Politika ne razdvaja kranski svijet, i on se cio mo okupiti oko pape. e Nadalje, postoji vojni klasa, koja je odmah pripravna da po to je vite ka e: tvo. Vojska postoji, treba je samo pozvati. je kadra u to initi, to je dokazala normanskim osvojenjima u Italiji i Engleskoj. I to je vojska, koja ne stoji ni jer je opskrbljena i pla ta, ena naslijedim lenima. Nepotrebno je skupljat novac za sveti rat. Dovoljno je odrediti vo i put, kojim treba po U tom pogledu kri e i. arski je rat u biti veliki feudalni rat, u kom je zapadno-evropski feudalizam djelovao kao cjelina, i ako se mo tako e izraziti, svojim vlastitim snagama. U njemu ne sudjeluje nijedan kralj. Zanimljivo je, da ih se nitko nije ni sjetio, a da i ne govorimo o caru, koji je papin neprijatelj. ak

Zbog toga ni malo ne za uje, je kri u to arski rat prije svega rekrutirao svoje u zemljama, gdje ete je feudalizam najvi napredovao: u Francuskoj, Engleskoj, Nizozemskoj i normanskoj Italiji. U tom e pogledu on je prije svega pohod, ne emo re romanskih naroda, ali svakako romanskog vite i tva.

Bez vite bi bio nemogu jer je prije svega bio pothvat vitezova, plemi Ne treba ga zami tva , a. ljati kao neku vrst lavine kranskih masa prema Jeruzalemu. Bio je to u prvom redu pohod vojnika u protivnom slu aju, on bi Turcima samo pribavio meso za klaonicu. Iz toga slijedi tako da nije bio er, tako brojan, kao se to vjeruje. Bilo ih je najvi nekoliko desetaka tisu Vei to je razmjerno to e a. golem broj, ali on nema nikakve sli nosti s onim, bi pokrenula neka vrst masovne emigracije. to

II. ZAUZE JERUZALEMA E Pohod je bri pripremljen pod papin im vodstvom. Redovni propagandisti bili su razaslani no ki posvuda. Ali nisu bila zanemarena ni zemaljska sredstva. Kako god je bila velioka ljubav prema Kristu, trebalo je pokrenuti ljude, pa se nisu bojali, da bi ih potakli, da se obrate na njihove misti ke strasti, a i na druge. Excitatoria, koji su tada pro ireni po kranstvu, hvale bez razlike koli inu, relikvija, ih krije Mala Azija, i rasko to ar njezinih obi kao i ljepotu njezinih aja ena. U korist onih, odlaze, poduzete su potrebne mjere njihova se imanja stavljaju pod za crkve i oni su sigurni, to titu da ih opet na kad se vrate. se, ti ratnog plana, mora da nije bilo osobito te na e i to e ko initi ga s obzirom na veliki broj zapadnjaka, koji su posjetili Jeruzalem. Budu dn nije bilo dovoljno velike i mornarice, put je morao biti kopneni. Samo su talijanski Normani i iz sjeverne Italije pre ete le Jadran, iskrcale se u Dra i otuda mar u irale prema Carigradu, gdje je ugovoren sveop sastanak. i Krenule su tri-vojske :Lotarin pod Gotfridom Bouillonskim i su preko Njema i Ugarske; ani li ke sjeverni Francuzi s Robertom Normandijskim, bratom, Vilima II. Engleskog, Stjepanom od Bloisa, Hugom od Vermandoisa, bratom francuskog kralja, Filipa I., Robertom Flandrijskim, si su Italijom, li gdje su se pridru Normanima pod Boemundom od Tarenta, sinom Roberta Guiscarda, i njegovim ili ne akom Tancredom; najzad, ju Francuzi, pod Raimondom od Toulousa, koje je pratio papinski ni legat biskup Adhemar du Puy, uputili su se sjevernom Italijom i obalom Jadranskoga mora. Svi su se sastali u Carigradu, kamo su stigli u skupinama 1096. Gomile zanesenjaka, koji su se podigle na glas Petra Pustinjaka, bez vo i discipline, krenule su ve e po etkom 1096. plja kaju i kolju i i idove. Ono, ih je stiglo u Carigrad, prebacili su Grci su to to br mogli na drugu obalu Bospora, a tamo su ih Turci sasjekli. e

85

Ako se papa nadao da uz pomokri e arskog rata gr crkvu vratiti u svoje okrilje, onda je sigurno ku brzo izgubio iluzije. Dodir zapadnjaka s Grcima pove je antipatiju izme njih i jo e produbio ao u vi jaz. Ali misti cilj, zbog koga su krani uzeli u ruke oru postignut je. Kroz borbe, zamore i ki je, pogibelji, koje su usporedive s napoleonskim povla enjem iz Rusije i koje mora da su zahtijevale jednako mnogo rtava, preostatak kri arske vojske najzad se 7.lipnja 1099 pojavio pred zidovima Jeruzalema. 15. srpnja grad je zauzet na juri pa su zatim u ime boga ljubavi i mira, kome je upravo , bio osvojen grob, proliveni potoci krvi. Posljedica je bila, da je osnovano nekoliko kranskih dr avica: Jeruzalemsko kraljevstvo, u kom je izabran za vladara: Gotfrid Bouillonnski, pod naslovom Za titnik Svetoga groba; kne evina Edessa, gdje su stanovnici, kad je prolazio, dali naslov grofa Baldvinu, bratu Gottfridovom; kne evina Antiohija, gdje je knezom poslije zauze grada postao Boemund od Tarenta. Sve je to bilo a organizirano prema feudalnom pravu, daleko od Evrope, i sa svih strana ugro od jedva okrnjenog eno islama. Bile su to kolonije, koje nisu nastale ni zbog jednog od razloga, zbog kojih nastaju kolonije. Nije bilo ni potrebe da se u takvu daljinu smjesti neko preobilno stanovni tvo, ni potrebe da se organiziraju trgova poslovnice. Premda je me onima, su po na kri ke u to li arski rat bilo dosta i takvih, koji su se zanosili koristoljubivim ciljevima, ipak nije me njima bilo nijednoga, koga bi vodila u elja za trgovanjem. Dominirala je, samo vjerska zamisao. Ali rezultat se smjesta pokazao kao trgova rezultat. Tu kransku vojni bazu, je nedavno osnovana tamo na Istoku, trebalo je ki ku to opskrbljivati nim namirnicama. Tu su zada smjesta preuzele Venecija, Piza i ive u enova. Kri arske kne evine postale su cilj njihovih brodova. Istok Sredozemnog mora bio je sada opet vezan sa Zapadom. Otada kranska plovidba morem neprestano ja Najobilnije plodove kri e ati. arskih ratova ubrala je, kad se sve uzme u obzir, gra anstvo talijanskih primorskih gradova. Ali cilj tih ratova, nije se sastajao u tome. Njihov najistinitiji izraz bio je savez vojni kog i vjerskog duha, koji se o ituje u redovima templara i hosiptalijaca. Kao kranski polo kri aji, arski posjedi su se veoma te mogli braniti. Edessa je pala ve1143., pa ko je trebalo povesti nov kri arski rat, koji je zavr neuspjehom. (2. kri en arski rat). Godine 1187 egipatski je sultan Saladin osvojio Jeruzalem, koji vi nikad nije bio preotet. e Iz svega tega velikog kri arskog pothvata proiza je gotove samo vei br aktiviranje trgova lo e kog prometa na Sredozemnom moru. On nije ni ili je veoma malo pridonio upoznavanju muslimanskog ta, ekonomskog i nau nog progresa na Zapadu. Sve je te ve bilo poznato posredstvom Sicilije i panjolske. On je bar mogao Zapadu otvoriti gr svijet, ali te se nije ostvarilo. Bilo je prerano, da bi ki se zapadnjaci mogli zainteresirati za blago, koje je spavale u bizantskim knji nicama. Trebalo je ekati trenutak, da ga bjegunci u XV. st. donesu u Italiju. Bilo je to kao s Amerikom, koju su otkrili Normani, ali je ena zatim opet zaboravljena i izgubljena, jer je u XI. st. jo nitko nije trebao.

Ukratko, golemi napor kri arskih ratova imao je male izravnih posljedica. On nije potisnuo islam, nije gr crkvu povezao uz zapadnu, nije sa ku uvao ni Jeruzalem, ni Carigrad. Za uzvrat, njegova je ak va nost bila znatna na jednom podru je bile potpune opre duhu, koji je te ratove ju, to ne nadahnjivao: njihov pravi rezultat sastojao se u razvitku talijanske pomorske trgovine i po i od 4. ev kri arskog rata u osnivanju venecijanskog i enovskog kolonijalnog carstva na Levantu. Veoma je karakteristi mo ne, to emo cijele formiranje Evrope objasniti, a da se nijednom ne moramo poslu iti kri arskim ratom, osim ovog izuzetka u pogledu Italije.

Postojala je jojedna posljedica vjerskoga karaktera. Na mjesto pokr tavanja nekrana putem propovijedanja Kristove vjere, od vremena prvog kri arskog rata dolazi pokretanje vjerskoga rata. Ta 86

metoda bit upotrjebljena i protiv heretika. Hereza Albi e ana i poslije, husitska hereza bit e iskorijenjene svetim ratom. A se ti pogana, metode upotrjebljene protiv Veneta, Prusa i to e Litvanaca karakteristi su: vi se ne radi obra ne e anju nevjernika nego njihovu istrebljenju.

87

PETA KNJIGA FORMIRANJE GRA ANSTVA PRVO POGLAVLJE OBNOVA TRGOVINE 1. TRGOVINA PO SREDOZEMNOM MORU Ekonomska organizacija, koja se nametnula zapadnoj Evropi u toku karolin epohe i koja se ondje u ke svojim bitnim obilje jima sa uvala sve do kraja XI. st., bila je, kako smo vidjeli potpuno ratarska. Ne samo da nije poznavala trgovinu, nego mo emo re da je pode i, avaju proizvodnju prema potrebama i proizvo a, isklju a ak ivala mogu nost profesionalne, trgova aktivnosti. Tra ke enje dobiti, pa i ak pomisao na dobit, bili su joj tu Obrada zemlje slu je osiguranju i. ila ivota porodice; nitko nije nastojao da je dovede do proizvodnje vi kova, s kojima nitko ne bi znao, da po to ne. To ipak ne zna da tada nije bilo nikakve vrste razmjene. Svaka je domena uzalud nastojala da i, proizvede sve joj je bilo potrebno: bilo joj je pored svega toga nemogu da bez ikakva uvoza. to e ivi U sjevernim krajevima vino se nu moralo dopremati iz ju predjela. Nadalje, no nih esto su bile lokalne gladi, te je u slu nesta izgladnjela pokrajina nastojala da izvu kakvu pomo iz aju ice e susjednih krajeva. Postojala su napokon u stanovitim razmacima mala sedmi tr ta, namijenjena na i namirivanju svakodnevnih potreba okolnog stanovnI tva. Ali sve je to imalo samo posve uzgredno zna enje. Trgovalo se prigodice, a ne zato, je netko, bio trgovac po zanimanju. Nije postojala to klasa trgovaca isto onako, kao nije postojala ni klasa industrijskih proizvo a. Industrija se to a ograni avala na nekoliko neophodno potrebnih obrtnika, koji su kao kmetovi radili na domanijaInom dvoru za potrebe domene, kolara, raspr enih po selima, tkalaca lana ili vune, koji su proizvodili, za porodi potro nu nju. U stanovitim podru jima, kao na flandrijskoj obali; kvaliteta vune i odr anje rimskih tehni postupaka davali su suknima seoskih tkalaca bolju kakvo tako da su ih tra i u kih u, ili susjednim krajevima. Bila je to specijalnost, kao je negdje na drugom mjestu bio dobar kamen ili to lijepo drvo za gradnju. To je dovelo do plovidbe na malim amcima po tamo njim rijekama, kojom su se slu tako i putnici i hodo ili er asnici. Male luke na sjeveru Francuske i u Nizozemskoj slu su ile rijetkim putnicima, su dolazili iz Engleske ili odlazili onamo . Ali sve to ne bi postojalo, da se ne to to bitno nije primijenilo u tada njim prilikama. Po etni i nerazvijeni oblici trgova kog ivota, ih je to upoznalo karolin doba, nisu mogli zadovoljavati nikakvu stalnu potrebu, nikakvu iskonsku nu ko du. Najbolji dokaz, da je bilo tako, bila je sudbina, ju je do to ivjelo izjedna enje utega, mjera i novca, koje je odredio Karlo Veliki. Krajem IX. st. jedinstvo je zamijenjeno raznovrsnou. Svako podru je ima svoje utege svoje mjere i svoj vlastiti novac. Ovaj nazadak ne bi se mogao izvr daje trgovina iti, bila iole va Ali ako je tako bilo u Karolin na. kom carstvu, nije bilo isto na one dvije jedine to u ke zapadnoj Evropi, koje su jo pripadale bizantskom carstvu: u Veneciji i ju Italiji. Luke u Kampaniji, noj Apuliji, Kalabriji i na Siciliji neprekidno i dalje odr avaju redovite veze s Carigradom. Taj je veliki grad svojom privla nom snagom dosizao sve do njih. Bari, Tarent, Amalfi i zatim, sve dok Siciliju nisu osvojili Muslimani. Messina, Palermo i Sirakuza slali su redovito prema Zlatnom Rogu svoje brodove natovarene itom i vinom i odanle dovozili proizvode orijentalne manufakture. Nije trebalo dugo ekati pa da Venecija nadma njihovu trgovinu. Osnovali su je na lagunama bjegunci u vrijeme langobardske i provale; postala je i skloni tem akvilejskog patrijarha; isprva je bila samo grad na gomili oto a, i odvojenih me sobom morskim rukavima; glavni me njima bio je Rialto. Sve to zajedno dobilo je u u ime Venecija, koje je dotad obilje avalo obalu. Dolazak relikvija Sv.Marka iz Aleksandrije (826) dao joj je nacionalnog za titnika. Prvi izvor prihoda za stanovni bio je ribolov i pro tvo iavanje morske soli. Bilo je prirodno, da tr te za sve to ne bude posve bliza Italija, koja je i ivjela uko u ratarskoj i ena domanijalnoj organizaciji i nije imala nikakvih zahtjeva, nego daleki i pro drljivi Bizant. I ni ne ta potvr uje bolje suprotnost dviju kultura od ove orijentacije Venecije prema Istoku. Napredovanje 88

islama na Sredozemlju, koje je sku broj luka, sli hranile veliki grad, koristilo je pomorcima s ilo to laguna. Njihova je trgovina na obalama Bospora uskoro nadma trgovinu svih njihovih takmaca. ila Njihov grad bez zemlje i upu isklju na more, vratio je svijetu ne je bilo nalik na en ivo to to nekada Tyr. S bogatstvom on je stekao i nezavisnost; ne izvr i nikakav lom zbacio je vlast nji iv Bizanta i pod vlau du (dux) obrazovao trgova republiku jedinstvenog tipa na svijetu. Od X. st. da ku vodio je politiku, koja se upravlja isklju trgova ivo kim interesima. Njegovo bogatstvo mo emo sebi predo na temelju njegove snage. Plovidba morem prisiljavala ga je da stekne vlast nad Jadranom, iti gdje st. Sredozemno more opet osvojeno za kransko moreplovstvo. Premda Muslimani i Bizantinci i dalje plove i trguju uz obale, koje su u njihovoj vlasti, dugolinijska plovidba je pre u ruke la zapadnjaka. Njihovi se brodovi susre svuda po lukama Azije i Afrike; naprotiv, gr i muslimanskih u kih la nema u lukama Italije, Katalonije i Provanse. Drugi kri a arski rat jo poveden kopnom, ali tre i je i svi idu vode se morem. To su plodonosni transportni pothvati. i etvrti je bio jo ne posve drugo: i to njega je Venecija skrenula u svoju korist a neizravno i u korist drugih primorskih gradova. Plan se sastojao od napada na muslimane u Egiptu, a odatle je trebalo osvojiti palestinsku obalu. Kri su sklopili sporazum s du ari dom Henrikom Dandolom: venecijanska flota imala je prevesti 30.000 vojnika kri arske vojske uz pla od 85.000 maraka li srebru. Ali kri nisu mogli isplatiti utvr u ari enu svotu. Venecija im tada predlo da je namire tako, da se u njezinu korist do i epaju Zadra, kranske luke, koja je bila suparnik Venecije. Zadar bude zauzet, i flota se vespremala da plovi prema Egiptu, kadli gr careviAleksije, je otac, car Izak, malo prije toga bio zba s prijestolja (1195 ) ki iji en predlo kri i arima da ga vrate na carigradski prijestol. Kri to prihvate usprkos papi Inocentu III., ari koji je Venecijance izop ak io. estog srpnja 1203 flota je provalila u luku; kri zaposjednu ari Carigrad i dadu okruniti Aleksija. Kad su zatim iskrsne pote e s novim carem, grad je 12. Travnja ko nanovo zauzet, pa je osnovano latinsko carstvo. Venecija je pritom dobila sve je moglo unaprijediti to njezinu pomorsku trgovinu: dio Carigrada, Adrijanopol, Galipolje, otok Eubeju i mno drugih otoka, tvo ju i zapadnu obalu Peloponeza i svu morsku obalu od Korintskog zaljeva do Dra Crno more bilo je nu a. sad otvoreno za talijansku trgovinu, pa su odmah ondje osnovane venecijanske, pizanske i enovske naseobine. Ne mo se re da je Sredozemno more time opet postalo evropsko jezero, kao je to bilo u e i, to Starome vijeku. Ali ono nije vi brana za Evropu. Ono je nanovo veliki put, koji Evropu dovodi u vezu s e Istokom. Sva se njezina trgovina upravlja prema Levantu. Karavane, koje iz Bagdada i Kine alju mirodije i svilu prema sirijskim obalama, sti sada na kraju svoga puta do kranskih la koje ih u a, ekaju podno obala.

II. SJEVERNA TRGOVINA Ova sna ekspanzija, kojoj su posljedice bile neocjenjive za evropsku civilizaciju, ima svoj uzrok na izvan Evrope, ili bar izvan zapadne Evrope. Da na nju nije djelovala privla snaga Bizanta, da nije na trebalo suzbiti Muslimane, ona bi sigurno jomnogo vjekova ostala u isto ratarskoj civilizaciji. Ni,kakvi unutra razlozi nisu je primosu sigurnost ometali dalmatinski gusari. Du Petar II. Orseolo nji d (991-1009) osvojio je obalu ,od Dubrovnika do Venecije i uzeo naslov Vojvode dalmatinskog. Venecija nije mogla dopustiti, da se, poslije osvojenja ju Italije Normani, u ne vrste i na gr obali. Stoga je koj njezina mornarica sura ivala s, carem Aleksijem prilikom odbacivanja Roberta'Guiscarda iz Dra Ona a. je uostalom znala dobro naplatiti svoju suradnju. Godine 1082. dobili su Venecijnci privilegij da prodaju i, kupuju, po cijelom Bizantskom carstvu bez obaveze na pla anje taksa za to, a u Carigradu su dobili posebnu gradsku etvrt kao svoje stalno prebivali budu da su bili isklju trgovci, nisu te, i ivo prezali pred tim, da se upu taju u odnose i s neprijateljima. Ali ve u to doba njihovi su brodovi na , isto nom Mediteranu susretali nove takmace: Pizanci i enovljani po su u toku X.st. suzbijati eli 89

muslimanske gusare na Tirenskom moru. Najzad su se do epali Korzike i Sardnije, a Pizanci , su se poslije bitaka po obalama Sicilije osmjelili i veu polovini XI. st. , stali uznemirivati obale Afrike. Dok su Venecijanci od samog po etka bili trgovci, Pizanci i enovljani prije podsje na aju panjolske kraane. Kao i ovi, oni se sa strau posve ratu protiv nevjernika, svetom ratu, koji je usto ipak i uju koristonosan, jer je nevjernik bogat i obiluje plijenom. Vjerski osje i pohlepa za dobiti stapali su se aj kod njih, u jedinstven poduzetni duh, koji se zanimljivo i energi o ki no ituje u njihovim starim kronikama. Budu da im, je uspjeh pomagao, ohrabrili su se i najzad stali prodirati kroz Messinska i vrata i gusariti po gr kom Arhipelagu. Ali su se Venecijanci veoma malo zanimali za sukob izme u kri i polumjeseca. Znali su za sebe sa a uvati carigradsko tr te i navigaciju na Levant. I njihove flote i nisu oklijevale ni pred tim, da napadaju pizanske brodove, koji su opskrbljivali hranom kri ak are.

Poslije u vrenja krana u Palestini, bilo je nemogu ustrajati u ovakvom dr e anju. Htjeli ili ne htjeli, morali su dopustiti pizanskim i enovskim brodovima da sura u pomorskoj trgovini izme uju u kri arskih dr na sirijskoj obali i Zapada. Neprestani prijevoz hodo ava asnika, vojna poja anja, ne ive namirnice i svakovrsna opskrba u inila je od ove plovidbe tako bogat izvor, dobiti, da se vjerski duh, koji je isprva nadahnjivao mornare tih dvaju gradova, podredio smislu za trgovinu. Uskoro su njihovi brodovi plovili ne samo prema kranskim, nego i prema muslimanskim lukama. Od XII. st. oni marljivo i esto dolaze u Kairuan, Tunis, Aleksandriju. Godine 1111. su Pizanci, a 1155. enovljani dobili trgovinske privilegije u Carigradu. U trgova kim sredi tima na Levantu nastale su venecijanske, pizanske i enovske kolonije, okupljene svaka pod jurisdikcijom svojih nacionalnih konzula. A taj se pokret brzo sve dalje i dalje. Pokrenuli su se Marseille i Barcelona; Provansalci i Katalonci smiono irio polaze putovima, su ih probili Talijani. Mo se re da je od kraja XI. rali da upravi svoja to e i, nastojanja prema van. Njezina trgovina nije spontana pojava prirodnog razvitka njezina ekonomskog ivota. Mo se re da je Evropa, zahvaljuju podstrecima, koji su do izvana, uskoro i preduhitrila e i, i li trenutak, kad je trebalo da se prirodno rascvate.

I kako god se to inilo udno na prvi pogled, isto je tako bilo, ne samo u Sredozemlju, nego i na Sjevernom moru i Baltiku. Njihove su vode u Starom vijeku bile isto tako zatvorene za rimski svijet kao i vode Atlantika. S druge strane Kanala, koji su o ivljavale la su povezivale Galiju s Britanijom, e, to vi nije bilo plovidbe, bar ne trgova plovidbe. Prilike su ostale iste sve do IX. st. Osim Quentovica e ke, (koji je preuzeo ulogu Boulogna), i Duursteda, koji su odr avali neku vezu s Anglosasima u Britaniji, cijela duga obala frana kog, carstva, sve do ua Labe bila je mrtva i gotovo pusta. Dalje na istok, u Balti kom moru, ulazilo se u nepoznato podru poganskog barbarstva . Ovdje je dakle polo bio je aj, upravo suprotan onome, je postojalo na Sredozemlju. Umjesto susjedstva s naprednijim to civilizacijama, kranski je Zapad ondje bio u dodiru s narodima, se stupanj razvoja mo iji e usporediti s djetinjstvom. Pa ipak se bapod utjecajem tih naroda na sjevernim vodama probudila trgova aktivnost. I zaista je zanimljivo i ka udno njezino te nije bilo, kako bi se moglo o ari ekivati na obalama Flandrije ,i Engleske, nego u Botni kom zaljevu i na obali Finske. A bilo je to tako stoga, se privla snaga Orijenta i Bizantije osje i u tim dalekim krajevima, pa je onaj isti to na ala ak podstrek izvana, koji je pobudio uspjeh talijanske navigacije, djelovao kao blagotvoran za etnik i na sjeveru. Ovu smo injenicu venavijestili govore o skandinavskim provalama. Vidjeli smo, kako su se i vedi, napola kao osvaja a napola kao trgovci, po i sredine IX. ,st. stali pojavljivati na vodama Dnjepra; i, ev te kako su osnovali prva politi sredi oko kojih se kristalizirala joamorfna masa onih isto ka ta; nih

90

Slavena; koja je, od njih preuzela ime Rusi.* 36 Ove naseobine ostale su sve do kraja XI. st. u vezi s njihovom domovinom te su sve do tada odonuda primale priliv svje snaga. One su odr ih avale veoma trgova veze s Bizantom i muslimanskim zemljama na obalama Kaspijskog mora u najmanju ruku ive ke sve do provale Pe eneza.37 Carigrad je bio veliki poslovni centar . Ondje su prodavani robovi, krzno, med i vosak. Konstantin Porfirogenet zanimljivo opisuje ovu rusku trgovinu oko 950. On pokazuje kako su se u mjesecu lipnju barke iz Novgoroda, Smolenska, Lube a, ernigova i Vi goroda sastajale u Kijevu. Zatim su sve zajedno, naoru silazile niz rijeku, prevla i barke preko sedam brzica, ane e to presijecaju rijeku i bore se s Pe i enezima, la bi zatim plovili duobala Crnoga mora sve do ua ari Dunava i otuda do Carigrada. Ova naoru trgovina, kojom je upravljao knez, veoma je bila nalik na ana trgovinu afri robovima u moderno doba. Ali veu X. st. u pohode se uklju i pravi trgovci. Rusi kim uju su u to vrijeme jo uvijek pogani. Jo poznaju privatni zemlji posjed, a ve su zbog, Carigrada ne ni , postali trgovci i osnivaju gradove: to su naselja. u ogradi (gorod) ili pagosti, t.j. mjesta, u kojima stanuju stranci (gosti). U po etku XI. st. Kijev veima tako veliku va nost, kakve nema jonijedan grad na sjeveru Evrope. Thietmar Mersebur opisuje nam ga 1018, s njegovih 40 crkava (tekst. ki spominje 400, bez sumnje zabunom) i osam tr ta. Stanovni mu je jo i tvo velikim dijelom sastavljeno od Skandinavaca. Oni su bili jo mogobrojniji u Novgorodu, gdje su ljudi iz Gotlanda u XII. st. imali Gildhallu. Trgova pokret, koji je krenuo odovuda, ra se prirodno po Baltiku. Otok Bornholm ki irio (Danska), ka Adam Bremenski bio je tada ,celeberrimus Daniae portus et fida statio naavium, quae e a baroaris in Graeciam dirigi solent. Uostalom, veu X. st, Skandinavci, nau i se trgovanju od iv Bizantinaca; bacili su se prema zapadu. Flamanski novac iz X. i XI. st." na u njihovoj zemlji, en dokazuje da su posje ivali obale Sjevernog mora. Danska dominacija u Engleskoj imala je jo poja i ati ovu plovidbu. U X. st. jedna nova luka u Holandiji, Tiel na Waali, zamjenjuje Duurstede, a na dnu zaljeva Zwin po inje uslijed plovidbe o ivljavati Bruges. Normansko osvojenje Engleske povezalo je tu zemlju s kontinentom i postalo jo jedan novi ferment plovidbene aktivnosti na Sjevernom moru i na Kanalu. Podstrek je dakle do iz Bizanta posredstvom ao veda. Uostalom, skandinavska plovidba po inje u XI. st. opadati: s jedne strane, provala Kumana na jug Rusije presijeca put prema Carigradu, a s druge strane, venecijanska i talijanska trgovina prejako joj konkurira na jugu. Ali u tom se, trenutku po Baltiku Nijemci. A trgovina je batada postala tako jaka, da se sama, svojom snagom uspinje ire prema sjeveru. Ona se iz Venecije preko Bremena malo po malo po ju Njema iri noj koj,ili, to nije privla ju i nu Njema Veneciji, jer Venecijanci ne putuju kopom. Ali pokret je mnogo sna u smjeru Francuske. ku niji Na poticaj obalne trgovine u lombardijskoj se nizini razvila industrija i trgovanje,i to se podru je po i od sredine XI. st. pod njihovim utjecajem po ev inje transformirati. Lombardijski trgovci kre u. preko Sv. Gottharda i Mont Cenisa prema sjeveru. A na sjeveru ih privla Flandrija, gdje, zavr i ava trgovinski pokret sa Sjevernog mora. Veod po etka XII. st. ti Lombardi dolaze sa sajmova u Ypesu, Lillu, Messinesu, Brugesu, Thouroutu. Zatim se sredi trgovinskih veza pomi na polovinu puta, te te e velikim tr tem u XII. i XIII. st. postaju oni glasoviti sajmovi u Champagni, Troyes, Bar, Provins, Lagny i Bar-sur-Aube. Tamo se posredstvom Flamanaca i Lombarda dodiruju i pro imaju dva trgova svijeta: sjevernim i ka ju Od njih dva napredniji, savr ni. eniji i progresivniji je ovaj drugi. I to nije udo. U stalnom dodiru s veoma razvijenim civilizacijama, Talijani su se rano uputili u njihova trgova iskustva, u ono veliko ka trgovanje, koje je bilo intenzivnije i slo enije, od onoga na sjeveru. Stoga su prva sredstva razmjene, koja se pojavljuju krajem XII. st., talijanska. Mo se re da je organizacija evropskog kredita e i,
36

Ovo shva anje, koje se u biti sla s t.zv. normanisti e kom teorijom o postanku ruske dr ave, nije u skladu s dana njim rezultatima nauke, Up .o tome pitanju Grekov:, Borba ,Rusije za izgradnju svoje dr ave, prev. S ruskoga. Zagreb 1949, Prev., 37 Ovo obja njava je 20,000 komada arapskog novca na u to eno vedskoj, a usto jo velika koli u Rusiji. i ina

91

potpuno romanska. Banka, mjenica, posudba uz kamate trgova dru ka tva, sve to dolazi isklju iz ivo Italije i vjerojatno se pro irilo posredstvom sajmova u Champagni. Me prvim posljedicama u obnovljene trgovine bila je prije svega obnova novca, povratak cirkulaciji monete. Sveukupna zaliha dragocjenog metala nije ustvari porasla, ali se novac vra u cirkulaciju. Razmjena se pro a iruje posvuda i svagdje, gdje do nje dolazi. Pojavljuje se novac. - Stvari koje nikad nisu ocjenjivane u novcu, po inju dobivati izraz u nov anim iznosima. Pojam bogatstva se preobra ava.

III. TRGOVCI Preostaje nam da vidimo - a to je bitno pitanje - kako se formirala trgova klasa, koja je vr ka ila navedeno trgova poslovanje? Pitanje je veoma te zbog malog broja dokumenata i sigurno ne ko ko e nikad biti potpuno rasvijetljeno. Prije svega treba da konstatiramo, da su trgovci (mercatores) novi ljudi. Oni se javljaju kao stvaraoci nove vrste bogatstva pored dr aIaca starog zemlji bogatstva, a oni pritom ne poti iz njihove nog u klase. Oni proizlaze tako malo iz njihova kruga, da se kontrast izme ideala plemstva i u ivota trgovaca odr kroz stolje i jonije potpuno nestao. To su dva uzajamno neproni svijeta. A jomanje ao a na mo biti govora crkvi. Ona je prema trgova e kom ivotu raspolo neprijateljski. Ona iI tome vidi ena pogibelj za du Homo mercator numquam aut vix potest Deo placere. Ona sve u. enstvu zabranjuje da se bavi trgovinom. Sva njezina asketska inspiracija u o iglednoj je protivnosti s njom. Ona ne osu uje bogatstvo, nego ljubav prema bogatstvu i jagmu za njim. Stoga ni od crkve u tom pogledu nije moglo do ni najmanje ohrabrenje. i Da li bi trgovci mogli proiza iz klase kmetova, iz redova onih ljudi, u svojim to ozna i to ive no enim elijama li sastavu velikih domena, na svojim mansusima i vode siguran i za en ti ivot? Nema znaka, da bi to bilo mogu i sve, se, ukazuje na suprotno. e, ini Kako god to moglo izgledati neobi ostaje samo jedno rje no, enje: preci trgovaca su siromasi, to jest, ljudi bez zemlje, ono nestalno mno tvo, tumara zemljom, iznajmljuje se u doba to etve, tr za i pustolovinama i sudjeluje u hodo aima. Izuzetak od toga Venecijanci, koje su njihove lagune ine odmah od po etka u inile ribarima i istiocima soli, opskrbljuju bizantsko tr te. to i Ljudi bez zemlje takvi su ljudi, koji nemaju da izgube; a ljudi, koji nemaju da izgube, u to to polo su, da sve dobiju. To su pustolovi, koji ra aju unaju samo na sebe i koje ni ne smeta. To su ta nadalje znalci i iskusni ljudi, koji su vidjeli zemalja, znaju jezike, poznaju razli obi ite aje, a siroma ih, nadahnjuje domi tvo ljatou. Nema sumnje, da su se ba takvom izmetu dru susrele u tva prve gusarske brodske posade Pizanaca i enovljana. A i na sjeveru, zar su ti Skandinavci, su kretali to na put prema Carigradu, bili i drugo, nego ljudi bez imanja, ti potrazi za bogatstvom sre ta om? Ljudi u potrazi za bogatstvom i sre to je pravi izraz. Koliko, njih nije na ono, su tra nego om lo to ili, su nestali u bici ili ih je izjela bijeda. Ali su drugi uspjeli. Ni,sa ime, to jest samo s hrabrou, inteligencijom, sa smionou po im je za rukom da, steknu bogatstvo ... lo

Danas se da je to bilo Iako. Inteligentan ini, ovjek bez ikakva imanja osim svoga duha, nalazi kapitale. Ali zamislimo dobro, da se oni nisu mogli nadati kapitalima. Trebalo je da ih stvore ni iz ega. To je herojsko doba po etaka, pa je vrijedno zaustaviti se kod te gole sirotinje, koja je stvaralac pokretnog bogatstva. 92

Jedan je slu veoma jednostavan i mora ,da se aj esto de avao. Uspje je zavr gusarski pohod, no en oplja kana je muslimanska luka, zarobljen dobar i valjano natovaren brod. Izvr akcije vra ioci aju, se ku i smjesta mogu za svoj ra unova novu posadu i ponoviti podvig, ili negdje jeftino kupiti i un iti ita i otpremiti ga onamo, gdje vlada glad, da bi ga prodali veoma skupo. Jer ti tom je polazna to pri ka stvaranju prvih trgova bogatstava. Sve je lokalno. Na nekoliko milja udaljenosti mogla se na kih i suprotnost , izme izobilja i siroma u, tva, i, uslijed toga, naj udnija kolebanja cijena. S veoma malo bilo je mogu dobiti mnogo. e Neki inteligentni la na Rajni, Scheldi ili Rhoni mogao je u vrijeme gladi posti dobru zaradu. Mnogi ar i su od njih po kao mali razna i na tr tima, kao prodava svije na hodo eli a i i a aima, i time odjednom stekli znatnu svotu gotova novca te s njime po na more. li Ne smijemo zaboraviti, da je nepo tenje u po etku vjerojatno bilo veoma veliko, kao i silovitost. Trgova po ko tenje je vrlina, koja se javlja tek veoma kasno. Tako je u tom ratarskom dru tvu, u kom kapitali spavaju, gomila outlaws, skitnica bijednika dala prve kova novog bogatstva, odvojenog od tla. Postigav dobit, oni ste jovi Duh profita ne e i ele i e. postoji u dotada njem, tradicionalnom dru tvu; ali njih, koji izvan toga dru ive tva, on pokre i e nadahnjuje. Oni prodaju i kupuju ne da bi ivjeli, ne zato, kupljene predmete trebaju, da bi se to odr na ali ivotu, nego da zarade. Oni ni ne proizvode: oni prenose. Oni lutaju i gosti su svugdje ta kamogod stignu. A isto su tako i napasnici, to enama donose nakit, a crkvama oltarske ukrase i zlatom izatkana sukna. Nisu oni specijalisti ni za to su u isto vrijeme stare vozari, varalice i to: ari, pustolovi. Oni jo nisu profesionalni trgovci, ali to vepostaju.

Postat to onda, kad se trgovanje za njih kona pretvori u poseban na e no in, ivota, oslobo en pustolovnosti i prigodnosti. A tada se oni stalno, naseljuju. se upuste u normalno, redovito vr im enje trgova poslovanja, potrebno im je stalno boravi Nastanjuju se na mjestu pogodom za njihov kog te. na in ivota: pokraj, neke luke, u mjestu, gdje se privremeno zadr avaju la u kakvo biskupskom e, gradu ako je povoljno smje ten. I tu se okupljaju u dru sebi sli tvu nih; i koliko njihov broj postaje, ve sve vi pridolaze i drugi. A tada se posve prirodno udru i, e uju. Ako u ele ivati neku sigurnost, moraju putovati u skupinama, u karavanama. Stoga se okupljaju u giIde, u vjerska udru enja, u bratstva. Cijela srednjovjekovna trgovina, sve do pred kraj XII. st. trgovina je naoru anih karavana (hanse). To ne samo da pove sigurnost, nego i efikasnost, jer ako kompanjoni jedan drugoga na ava velikim putovanjima za uju, oni isto tako i kupuju zajedni na tr tima. Zahvaljuju zdru ti ki i i ivanju njihovih malih kapitala, oni se upu taju u prili velike poslove. Od po no etka XII. st: vese radi o nagomilavanju ita. U to su vrijeme mnogi od njih vestekli bogatstva, koja im omogu uju, da kupe znatne, nekretnine.38 Uostalom u gradu, gdje stanuju, njihova giIda poma utvr e ivanje. Potpuno je sigurno, da kod njih ima veoma surove elje za, dobiti. Ne treba vjerovati, da imamo posla s estitim ljudima, koji naprosto da pove dva kraja. Njihov je cilj, da zgrnu bogatstvo. U tome smislu njih ele u nadahnjuje onaj, kapitalisti duh, ga primitivna psihologija modernih ekonomista nastoji ki to prikazati kao ne veoma tajnovito, ro to eno u krajnjoj oskudici ili ti kalvinizmu. Oni ra unaju i spekuliraju, njihovi ih suvremenici smatraju dovoljno stra nima. da ne osjete, nikakvo enje pri u pomisli, da su mo sklopili savez s da avlom. Ve njih sigurno ne zna ina itati. Nije to ni potrebno, sa ovjek stekne veliko bogatstvo. Poricati njihov trgova duh isto je tako naivno, kao bi bilo, ki to poricati politi duh knezova, njihovih suvremenih. Ustvari, kapitalisti duh pojavljuje se zajedno s ki ki trgovinom.
38

Da bismo razumjeli, koliko su velike te trgova dobiti u vrijeme, kad neprestano vladaju ratovi i gladi, dovoljno je ke razmotriti, se u to doba doga Kad se, vodi rat. to a.

93

Ukratko, povijest evropske trgovine nipo nam ne pru kao bi to neki rado povjerovali, prizor to a, to lijepog organi kog rasta, ude enog za ljubitelja evolucije. Ona ne po inje po sve malim lokalnim poslovima, koji se malo pomalo razvijaju u pogledu svoje znatnosti i opsega. Ona naprotiv po inje kao trgovina, u relativnom smislu velika, posve u skladu s podstrekom, ga dobiva izvana, od daleke to trgovine i smisla za relativno velike poslove. Njome vlada kapitalisti duh, i on je u po ki etku ja ak i nego biti poslije. Tu evropsku trgovinu pokrenula je, njome upravlja i dovodi je do uspjeha klasa to e trgovaca-pustolova.39 Ona je obnovila gradski ivot u tome smislu base na nju vezuje ro enje gra anstva, pomalo isto onako, kao se pojava modernog proletarijata vezuje uz postojanje velikih to industrijalaca.

39

I Mislim da ta rije trgovac-pustolov to odgovara tim prete no ama, koje jo nije mogu nazvati velikim trgovcima. e

94

DRUGO POGLAVLJE FORMIRANJE GRADOVA 1. GRADOVI I BURGOVI

Dru tvo, stanovni od zemlje, koju iskori ije tvo ivi tavali, te proizvode ove obradbe tro na mjestu i same proizvodnje, ne mo stvoriti znatnija nagomilavanja ljudi, jer je svatko osnovnim potrebama e ivota vezan uz zemlju, koju obra uje. Trgovina, naprotiv, nu tra stvaranje centara, iz kojih se no i opskrbljuje i iz kojih zra prema van. Igra uvoza i izvoza ima kao posljedicu, da se u dru i tvenom tijelu stvara ono, bismo mogli nazvati tranzitnim to vori tima. U zapadnoj Evropi njihova je pojava u X. i XI. st. istovremena s obnovom gradskog ivota, zemljopisne okolnosti: reljef tla, smjer i plovnost voda, razvedenost morskih obala, odredile su time su prometu ljudi i stvari nametnule smjer, ujedno i to smje prvih trgova naselja, ali ta su mjesta gotovo uvijek veotprije bila naseljena u trenutku, taj kih kad ih je priliv trgovaca o novom aktivnou. Jedna su zauzimali biskupski gradovi, kao je to ivio to bilo u Italiji, panjolskoj i Galiji, druga su bila sjedi burga, to jest tvr ta ave; ovakav tip susre emo u Nizozemsko kao i na podru isto od Rajne i sjeverno od Dunava. Ni nije lak shvatiti od ju no ta e takvog susreta.

Na podru nekada ju njeg Rimskog carstva biskupski gradovi nalazili su se zaista na najpovoljnijim mjestima, jer su sredi crkvenih dijeceza bila u po ta etku ustanovljena u glavnim gradovima, a ti su gradovi i sami svoju va nost dugovali ,ba prednostima svoga polo aja. A se ti burgova, to e podignutih u sjevernim i isto zemljama, da bi poslu kao skloni pu nim ili ta anstvu u slu rata ili da aju zadr upade barbara, ve e ina njih bila je ba stoga na to kama, kojih je lako pristupa a predodre ivala da budu mjesta za zbjeg ili obranu.40 Ni ti gradovi a ni burgovi nisu, uostalom, pokazivali ni najmanji trag gradskog ivota. Burgovi kao su na primjer bile one kule, u ih podigli to to Flandrijski grofovi protiv Normana, ili one tvr ave, ih je Karlo Veliki ili Henrik Pti sagradio du to ar Labe ili SaaIe, da bi zadr Slavene, bile su u biti vojne postaje, u kojima su boravile posade ali naoru anih ,ljudi kao i oni stanovnici, koji su bili nu za njihovo uzdr ni, avanje, a svi su bili pod zapovjedni tvom i nadzorom ka telanovim. Gradovi su se naprotiv odlikovali potpuno crkvenim karakterom. Pokraj katedrale i kanoni stanova obi je li njima jo kih no bilo vi samostana, a i glavni e biskupski lai vazali imali su ondje svoje stalno, boravi Ako tome dodamo nastavnike i u ki te. enike kola, parni are, pozvane pred sudi duhovnog suda, vjernike, okupljene iz svih krajeva u povodu te brojnih vjerskih svetkovina, imat emo predod o aktivnosti, koja mora da je vladala u tim malim bu vjerskim prijestolnicama. One su neosporno bile napu enije i ivlje nego burgovi ali li njima nije isto tako bilo ni, traga onome, bi bilo nalik na nekakvo gra to anstvo. U gradu kao i li burgu bilo je osim sve enika, vitezova ili redovnika jo samo ne kmetova, namje to tenih u slu vladaju klase, koji su bi e za nju obra ivali zemlju u okolini. Gradovi i burgovi bili su samo upravna sredi jo ta posve ratarskog dru tva. U takvim biskupskim gradovima li sjevernoj Italiji i li Provansi, s jedne strane, te burgovima u flamanskim krajevima s druge strane, formirale su se prve trgova kolonije. Bazbog toga, su ke to pretekla ostalu Evropu u povijesti trgovine, ta su dva podru najprije upoznala manifestacije ja gradskoga ivota. Ondje trgovci u X. st. tu i tamo stvaraju naselja, o kojima je, uostalom poznato veoma malo; u XI. st. ona su se umno pove i u ila, ala vrstila. Vetada i li gradovima i u burgovima
40

Ima, dakako i izuzetaka, kao n .pr. Throuanne.

95

glavnu ulogu imaju trgovci. Useljenici nadvladaju staro stanovni tvo, a trgova ki ivot ratarski; iz suprotnosti tih dvaju elemenata ra aju se sukobi i zahtijevaju sredstva, potrebna za njihovo rje avanje; na tom temelju izra se kroz mno lokalnih poku novi poredak stvari. uje tvo aja

Ako elimo razumjeti taj, fenomen stvaranja gra anstva, koji je tako plodan posljedicama, moramo nastojati da sebi dobro predo svu veli suprotnosti, se ve samog po imo inu to od etka ispoljila me u starim i novim stanovni tvom obiju vrsti naselja. Prvo se sastoji od sve enika, vitezova i kmetova, ivi od zemlje, pri emu ni klasa radi za vi dok ove s ekonomskog stajali samo tro ne proizvode a e, ta e, i ni Malo je va li ve gradova susre ta. no, to ini emo nekoliko zanatlija, koji namiruju potrebe svoje lokalne klijentele i malo sedmi tr te, na koje dolaze seljaci iz okoline. Ti obrtnici i to tr te no i i zaista, sami po sebi, nemaju nikakve va nosti; oni su strogo podlo potrebama naselja, kojeg su ni sastavni dio, i postoje samo za njega. Nemogu im je da se razvijaju, jer i samo naselje, kome su e sredstva za odr anje na ivotu, ograni ena prihodima od tla, ga okru to uje, nema nikakve mogu nosti da se pove a. U tom malom nepomi nom svijetu dolazak trgovaca odjednom rui preokre sve navike i na svakom i e podru poti pravu revoluciju. Oni su zapravo ondje uljezi; za koje u tradicionalnom poretku nema ju e nikakva mjesta. Oni te ljude, od zemlje i kojima se porodice odr to ive avaju: uvijek od, istoga radi uvijek i jednakih prihoda sabla njavaju svojim obilje jima iskorijenjenih ljudi, nemirom i udnovatou svoga ivota. S njima se u njihovoj sredini pojavljuje ne samo poduzetnost i udnja za dobiti, nego i slobodni rad, nezavisno zanimanje, podjednako otrgnuto od zemlje kao i od seniorove vlasti, te nadasve opticaj novca. I ne samo da je trgov rad slobodan; ni manje ne za uje novost, da je i njegova osoba ev ta u slobodna. I zaista, kako doznati pravni polo tih prido aj lica, koje dotad nikad nitKo nije vidio? Vjerojatno je ve njih ro ina ena od kmetskih roditelja, ali to nitko ne zna, a kako se, kmetstvo u na ne pretpostavlja 41, svatko mora s njima postupati kao da su slobodni ljudi. Uslijed jedne elu zanimljive posljedice njihova dru tvenog polo aja, ti preci budu gra eg anstva nisu morali ni od koga tra slobodu. Stekli su je posve prirodno; ona je od samog po iti etka bila injenica jo prije nego je to priznata kao pravo.

Tim obilje jima trgova kolonije, koja vei sama tako iznena ke uju, pridru se jojedno novo: uje brzina njezina rasta. Ona uskoro oko sebe po inje o itovati takvu privla snagu, koju mo nu emo usporediti s onom, je moderne tvornice vr na seosko stanovni to e tvo. Ona zaista mamcem, ga to predstavlja dobit, budi poduzetni i pustolovni, duh, koji je drijemao u du ama domanijalih kmetova, te joj sa svih strana privla nova poja i anja. Ona je uostalom po svojoj biti otvorena i raste ljiva. togod se njezina trgovinska aktivnost vi razvija, ona sve vi upo e e ljava gomilu ljudi la are, kirija e. Nosa lu radnike i t. d. U isto vrijeme, u grad dolaze svakovrsni obrtnici, da se ondje stalno e, ke nasele. Neki od njih, pekari, pivari, postolari nalaze ondje, zahvaljuju stalnom porastu pu i anstva, sigurne prihode. Drugi obra sirovine, ih uvoze trgovci i njihovi proizvodi postaju roba za izvoz. uju to Tako sad industrija nalazi svoje mjesto pokraj trgovine. U Flandriji veod kraja XI. st. tkalci dolaze sa sela u gradove, i tako se flamansko suknarstvo, centraliziraju se pod vodstvom i upravom trgovaca, i pretvara u ono, je imalo ostati sve do kraja srednjega vijeka najrazvijenija industrija u Evropi. to Naravno ni stari grad ni stari burg ne mo obuhvatiti u tijesnom promjeru svojih zidina sve e i ve priliv tih prido i lica. Oni se moraju naseljavati izvan vrata, i njihove ku uskoro sa svih strana e
41

Nego za svaki posebni slu dokazuje- Prev aj

96

okru i u svom mno utapljaju staru jezgru, oko koje su se nagomilale. Uostalom, prva briga uju tvu novoga grada sastoji, se u tome, da zbog za tite od -spolja inih plja a, svoje, podru opkoli ka je jarkom i gradom, koju poslije zamijeniti kamenim gedernom. On je dakle, sasvim onako kao e prvebitni grad ili burg, tako tvr er ava. Zovu ga novi burg ili forisburgus (faubourg, predgra e), to zna vanjski burg (grad). Zahvaljuju evome njegovi su stanovnici od po i i etka XI. st. nazivani gra anstvom. (burgenses, les beurgeois).

S tim, se gra anstvom dogodile isto ona, i s plemstvom, u srednjevjekovnom dru to tvu, jer mu neupletanje dr ostavlja potpunu , prilagodljivost prilikama. Nije trebalo dugo ave ekati, pa da ga, njegova socijalna funkcija i pravne pretvori u klasu. O je, da ono pravo i onaj oblik upravljanja ito to je bio na snazi i redio se usred potpuno ratarskog dru nije vi bio dovoljan za trgova tva e ko stanovni . Formalisti preceduralni stroj, sa svojim primitivnim sredstvima dokazivanja, zaloga, tvo ki zapljene, morao je ustupiti mjesto jednostavnijim i br prepisima. Dvoboj izme tu im u itelja i optu enoga, koji je slu kao ultima ratio parni io ara, trgovcima se inio kao ista negacija pravde. Da bi uveli red u svome podgra u kom ima u izobilju, svakovrsnih pustolova i zlikovaca, dotad u, nepoznatih u mirnoj sredini staroga grada ili burga, oni zahtijevaju, da starinski sistem globa i nagodbi , bude zamijenjen kaznama, koje biti kadre da uliju spasonosan strah, kao su: e to vje anje, svakovrsna saka enja, va enje o i t.d.Oni Prosvjeduju protiv davanja u naravi, ih iju to ubira cestarina zahtijevaju prije nego dopuste prolaz robe koju oni uvoze ili izvoze. Ako se i to degodi, da koji od njih bude prepoznat kao kmet, oni ne podnose da njegov senier zahtijeva izru enje. A se ti njihove djece, kojoj je majka, nu gotove uvijek ropskog stale oni, ne to e ne a, mogu dopustiti, da ih smatraju za neslobodnu. Tako se dakle na svakom podru susret tih novih ljudi ju sa starim dru tvom pretvara u sudare i sukobe, koji se osnivaju na suprotnosti izme domanijaInog i u trgova koga prava, na suprotnosti izme naturalne razmjene i razmjene posredstvom novca izme u u kmetstva i slobode.

Dru tvene vlasti nisu dakako prihvatile bez otpora zahtjeve gra anstva, koje se ra alo. Kao i uvijek, one su najprije nastojale o uvati utvr poredak, te jest poku su da tim trgovcima nametnu taj eni ale poredak, premda je on bio u potpunoj supretnesti s uvjetima, njihova ivota; tako kao i uvijek i er njihov se postupak obja njava pod jednako i dobrom voljom, i osobnim interesom. Sigurno je, da su knezevi mogli same s vremenem uvidjeti nu nost da auteritativni patrijarhalni re im, su ga dotad to primjenjivali prema svojim kmetevima, bude izmijenjen prema trgova kom stanovni tvu. Osobito su u po etku, crkveni knezovi ispoljavali veoma esteke neprijateljstvo. Trgovinu su smatrali opasnom za spas du pa su na sve novosti su se kao zarazom svakoga dana a, to irile sve vi gledali s ne e, povjerenjem, kao na napad protiv poslu nosti, vrijedan svake osude. Njihov je otpor morao da'kake izazvati pobune. U Italiji, u Nizozemskoj uz obalu Rajne rat za investituru pru je gra io anima priliku ili izgovor, da se pobune protiv svojih biskupa, ovdje u papine ime, a ondje u ime carevo. Prva gradska op ina, koju povijest spominje bio je Cambrai; njezino se pu anstvo 1077. pod vodstvom trgovaca zavjerilo protiv imperijalisti orijentiranog gradskog biskupa. ki

97

II GRADOVI I Otpor knezova mogao je smetati pokretu, ali ga nije mogao zaustaviti. Prema kraju XI. st.,on je naglo jurnuo naprijed, pro se i nadvladao. Knezovi sada opa irio aju, da vi izgubiti nego mogu e e to dobiti, ako ustraju u borbi protiv toga pokreta. Jer premda on zaista uzdrmava njihovu lokalnu vlast i dovodi u opasnost neke od njihovih domanijalnih prihoda, on obilno nadokna uje ove neprilike dodatnim dohodcima, pribavlja cestarinama kao i neocjenjivom prednou, osigurava stalan to to priliv svakovrsne robe i novca. Neki knezovi kre vepo ita, u etkom XII. st. otvoreno putem progresa i nastoje da obe anjima slobodi privilegija trgovce privuku k sebi. Ukratko, zahtjevi gra anstva posti u uspjeh posvuda, bilo milom ili ,silom, kao u XIX. st. svagdje u Evropi pobijediti parlamentarni to e sistem. I kako god su uostalom te dvije preobrazbe me sobom razli one s druge strane pokazuju u ite, dosta upadnu sli nost karakterom svoga pro irivanja. Jednako onako, kao je kontinentalni to parlamentarizam adaptacija engleskih i belgijskih institucija posebnim uvjetima svake pojedine zemlje, tako su i gradske institucije, premda ih u svakome gradu susre emo s posebnim obilje jima, svojstvenima ustrojstvu doti lokalne sredine, ipak u osnovi i cjelini izvedene iz jednoga od dvaju ne dominantnih tipova; jedan od njih sjevernotalijanski gradovi, a drugi gradovi Nizozemske i ine sjeverne Francuske. Njema i drugi predjeli srednje Evrope i ovdje su, kao i u pogledu domanijalnog ka re ima, feudalizma, clunyjske reforme i vite samo slijedili poticaj, koji je dolazio sa zapada. tva, Usprkos bezbrojnim razila enjima u pojedinostima, srednjovjekovni gradovi imaju posvuda iste bitne crte i na svaki od njih mo se primijeniti ista definicija. Mogli bismo je formulirati, ako ka e emo, da je grad utvr ena naseobina, u kojoj stanuje slobodno stanovni tvo, koje se bavi trgovinom i industrijom, posjeduje posebno pravo, raspola svojom jurisdikcijom i vi ili manje razvijenom komunalnom e e autonomijom. Grad imunitetno podru usred seoskog podru to zna da je on privilegirana ini je ja; i, pravna osoba. I zaista, grad je nastao na temeljit privilegija. Gra anin posjeduje, kao i plemi specijalan pravni polo i jedan i drugi su dodu u suprotnom smjeru, pod jednako daleko od kmeta, aj: e seljaka, koji i dalje, sve do kraja starog re e ima u ve evropskih zemalja ostati izvan politi ini kog dru tva. Po svojoj prirodi privilegirani je polo gra aj anina veoma razli od privilegiranog polo plemi it, aja a. Plemije ustvari nekada slobodni posjednik. Njegov je privilegij na neki na negativan potje nji in e otuda, se pu masa snizila i pala pod njegovu vlast u kmetski polo On se nije uspeo; on je to ka aj. samo dio manjine, koja je ostala na svome mjestu usred sveop srozavanja. Gra eg anin je naprotiv veoma pozitivno privilegiran. On je novajlija i prido lica, koji silom osvaja, svoje mjesto u dru tvu, a pravo mu ga najzad priznaje i jam Domaanijalni re koji postavlja plemi iznad seljaka, vezuje i. im, a ih u isto vrijeme jednoga za drugog tako sna nom vezom, da je jo do danas, poslije toliko vjekova, i ne od toga ostalo. Gra to anin je naprotiv tu i jednom i drugome; obojica osje prema njemu aju nepovjerenje i neprijateljstvo, a i ti osje joni do danas nisu posve iezli. On se kre u posve aji e razli sferi. Izme njega i njih otkriva se protivnost izme ratarskog itoj u u ivota, s jedne i trgova i kog industrijskog ivota s druge strane. U pore enju s njima, koji neposredno proizvode sve je to neophodno potrebno za ivot, on je pokretljivi, aktivni element, pokreta prenosnih gibanja i preobrazbi. On nije neophodno potreban za ivot; mogu je e ivjeti i bez njega. Ali on je u biti pokretadru tvenog napretka i civilizacije. Srednjovjekovno gra anstvo odvaja jo jedna razlika od plemstva i sve enstva. Te dvije skupine ine homogene klase, kojima svi lanovi osje aju pripadnost istome tijelu i svjesno su me sobom u solidarni, te ih to me usobno vezuje. Posve druk je s gra ije anima. Oni su okupljeni u gradovima, na mjesto klasne solidarnosti kod njih postoji lokalna solidarnost; ili u najmanju ruku, prva je podlo na drugoj. Svaki grad mali svijet za sebe; njegov ekskluzivizam i protekcionizam bezgrani su. ini ni 98

Svatko sve, da bi potpomogao i unaprijedio svoju trgovinu industriju i da bi uklonio s puta trgovinu ini i industriju drugih gradova. Svatko nastoji da bude dovoljan sam sebi i da proizvodi sve, mu je to neophodno potrebno. Svatko se trudi, da svoju vlast pro na okolno seosko podru da bi osigurao iri je, svoju opskrbu nim namirnicama. Ako im se i desi da porade zajedni da sklope trenutne ili ive ki, stalne lige, kao je bila londonska Hansa ili poslije njema Hansa, to oni protiv zajedni to ka ine kog neprijatelja ili na zajedni korist, ali unutar vlastitih zidina svatko, daje mjesta samo svojim ku gra anima; stranac tu mo trgovati samo posredstvom doma me e ih etara i uvijek mo biti protjeran. e Da bi u nekom gradu stanovao ili ivio, mora da stekne gra anstvo. Nema u tome ni ega, ne bi bilo to veoma razumljivo. To je lokalni merkantilizam. Zar se i dr sve do danas ne dr toga? Zar ne ave e podi carinske ograde, da bi kod sebe za u titile i pomogle ra anje industrije, koju nemaju? Gradski ekskluzivizam prestat tek onda, kad gradovi budu uklju u vi dr e eni u, avnu cjelinu, kao i to e dr avni ekskluzivizam mo jednoga dana nestati u op ljudskom dru da e tvu. Moralni rezultat tog ekskluzivizma sastojao se u izvanrednoj solidarnosti me gra u anima. Oni du i om tijelom pripadaju svojoj maloj, lokalnoj domovini, i kod njih se prvi put u evropskoj povijesti od propasti antike nanovo javlja gra anskopravni osje Svatko od njih je pozvan da hrani grad, da aj. pograbi oru za njih da za svoj grad dade je ivot; i svatko to od njih zna. Vitezovi Fridriha Barbarosse su s prenera enjem gledali, kako im se du and i trgovci lombardijskih gradova s uspjehom odupiru. ije U tome je ratu bilo primjera gra anske samosvijesti, koji podsje na staru Gr Drugi daju svoje aju ku. bogatstvo svome gradu, otkupljuju pravo na cestarinu, osnivaju bolnice. Bogatadaju ne broje i to, i i, nema sumnje, isto toliko iz milosr kao i iz ponosa. a Jer gradom upravljaju oni. Svi gra u gradovima imaju civilnu jednakost i slobodu, ali nemaju ni ani socijalnu ni politi jednakost. Gra ku anstvo, koje se rodilo iz trgovine, ostalo je pod utjecajem i pod vodstvom najbogatijih. Pod imenom velikih ili patricija. oni dr u rukama upravu i jurisdikciju. e Gradska vlast je plutokratska vlast, te u XIII. st. postati oligarhijska, jer iste porodice stalno e ak e ostajati na vlasti. Nema, uostalom, ni zna ega ajnijeg od tih vlada. One su stvorile gradsku upravu, to jest prvu civilnu i lai upravu u Evropi. One ustanovljuju sve do najmanje sitnice, im je bilo ku to potrebno. Na ovo se ne obra pa a nja; oni nemaju nikakva uzorka i sve moraju prona sami: i financijski sistem, ra unovodstvo, kola, trgovinski i industrijski propisi, prvi za higijenske policije, eci javni radovi tr nice, kanali, po gradski bedemi, raspodjela vode sve to potje od njih. Usto su ba ta, e oni podigli mnoge zgrade, koje jo danas krase tolike gradove. i Pod njihovom vladavinom ostatak se gradskog stanovni sastoji od zanatlija; oni su u svakome gradu tva u ve ini. Po op em pravilu, to su mali efovi radionica, majstori, koji upo ljuju jednog ili dva kompanjona i aktivno i nezavisno gra ine anstvo. Dok je trgovina na veliko slobodna, za za titu obrtnika razvija se naprotiv jedna socijalna politika, koja je remek-djedo, isto tako zanimljivo u svojoj vrsti, kao su i gotske katedrale u svojoj, i koja u svojim tragovima nije iezla jo do danas. Cilj to ni joj je da odr sve one male egzistencije, snagu grada i osiguravaju njegovu pravilnu opskrbu. i to ine Svatko je i proizvo i potro , i propisi interveniraju uzimaju u obzir oba ta momenta. a a i Municipalna vlast preuzima na sebe za titu potro a. U tom pogledu ona se nadovezuje na stare a municipalne propise, koji su se ti nekim tragovima mo sa da uvali u Italiji. Nema ni divnije od ta za titnih mjera, koje ,su donesene protiv nepo tenih proizvoda, protiv prijevare i krivotvorenja. Bila je to za potro a u dvostrukom interesu mjesnog gra tita a anstva i dobrog ugleda grada prema van. A se ti proizvo a, on sam sebe pomo obrtni udru to e a titi u kih enja, koja se pojavljuju ve XII. od st. Njihov bitni cilj sastoji se u tome, da onemogu konkurenciju, i ba i time su ona postala tako mrska liberalnoj ekonomici XIX. st. Trebalo je da svatko mo e ivjeti i da u tu svrhu mo sa e uvati svoje mu terije. Zbog toga treba da prodaje uz iste cijene kao j njegovi drugovi i da jednako proizvod kao i oni. Udru enje obrtnika prvobitno je dobrovoljna organizacija, kao i na sindikati. Ali ono bojkotira i 99

ute, koji u njih ne ulaze,i najzad postizava priznanje javnih vlasti. Istaknimo uostalom, da ono nema nikakve sli nosti s nekom radni kom organizacijom, nastalom nasuprot vlasnicima. To je obavezni sindikat sitnih gra ana. Nastao je u biti zbog malih nezavisnih proizvo a. U ve a ini srednjovjekovnih gradova nema proletarijata. Zanatlije rade za mjesno tr te i rezerviraju ga za sebe. i Oni odr avaju svoj broj u razmjeru sa svojim mu terijama. Oni potpuno vladaju prilikama: U tom su smislu rije socijalno pitanje. Ali su ga rije samo ondje, gdje je grad ustvari zatvorena dr ili ili ava; a takve okolnosti nisu tako op enite, kao se to misli. Postojala je naime bar u jednoj industriji, u to flamanskom i firentinskom suknarstvu proizvodnja, koja ne opskrbljuje mjesno nego evropsko tr te. i Za nju nema ni ograni ene proizvodnje ni mogu nosti, da mali gazda sam dobavlja sirovinu. On dakle pada pod utjecaj, veletrgovca, i tako dolazi do podjele: uloga izme kapitala i rada, koju ne u susre emo drugdje. Proizvodni re je i tu re male radionice. Ali umjesto da je majstor im im nezavisni poduzetnik, on je nadni koji izra po narud te u tome ima ne veoma nalik na ar, uje bi, to ku industriju modernih vremena. Zanatska organizacija postoji, ali je ona daleko od toga, da s nu uspjehom zanatliju, jer ne mo na sebe primiti odgovornost za prilike na tr tu ni za ulogu titi e i kapitala. Otuda trajkovi, borbe oko nadnica, odlazak radnika iz Ganda, industrijske krize. Otuda tako onaj nemirni, uzburkani, utopijski duh, koji karakterizira tkalce po i od XII. st. i koji ih er ev e u initi prista ama jednog naivnog komunizma, koji je bio vezan s razli itim misti nim i hereti kim idejama. Prema tome, pogre je govoriti da je Srednji vijek poznavao samo male, nezavisne i no korporativne industrije. U najnaprednijim sredinama nisu mu bile u ene ni borbe radnih slojeva; ni te socijalni sukobi. Taj utjecaj nanovo emo susresti u XIV. st. S pojavom gradova i s obrazovanjem gra anstva evropsko je dru dovr u onome obliku, koji tvo eno e ostati sve do kraja starog re ima, Sve enstvo, plemstvo, gra anstvo, to je ono trojstvo, koje e upravljati njegovom sudbinom i sudjelovati u politici. Ratarsko stanovni tvo, koje ostaje ispod privilegija, i dalje zadr ulogu njihova hranitelja sve, do onoga dana, kad gra ava anska jednakost i donekle politi jednakost,. ne postanu veza, zajedni svima, Potrebno je naime svakom prilikom ka ka ponovo ista da je samo gra i, anstvo ekskluzivna i privilegirana klasa. Batime se srednjovjekovni gradovi bitno razlikuju od gradova Riimskog carstva, u kojima se stanovnici, bez obzira kakvim su oblikom socijalnog ivota ivjeli, nisu razlikovali, od drugih po svojim pravima. Rimski svijet nije upoznao ni analogno evropskom gra ta anstvu,a nije ni Novi svijet. Kad su osnivani ameri gradovi, ki ve je pro vrijeme, kad se pravo upravljalo prema dru lo tvenoj profesiji; sad je vebilo samo slobodnih ljudi. U na vrijeme rije e gra anstvo (bur oazija), koja se jo uvijek upotrebljava, sasvim je izmijenila svoj prvobitni smisao. Ona obilje ava dru tvenu klasu svakovrsnog podrijetla, kojoj je zajedni samo to u svojim rukama dr bogatstvo. Pri tome od srednjovjekovnog gra ko to i anstva kao ni od tada njeg plemstva, nije preostalo ni ta.

100

TRE POGLAVLJE E EKSPANZIJA GRADOVA I NJEZINE POSLJEDICE, I. EKSPANZIJA Premda obnova gradskog ivota na zapadu po svojim najranijim po ecima se do prvih naseljavanja e trgovaca u X. st., ona je ipak tek krajem XI.st. i u po etku XII. st. stigla do svog potpunog razvoja i tek u to vrijeme pojavljuju se prvi gradovi u povijesti, u pravom smislu te rije Prvi primjerci procvata i. javljaju se, kao smo ve rekli, u spomenuta dva podru u kojima je trgova aktivnost to , ja, ka najintenzivnija:, na jugu Evrope, u sjevernoj Italiji; a na sjeveru, u Nizozemskoj. Na obadvije strane paralelnost prilika je upadljiva. U Italiji, kao i u Flandriji pomorska trgovina, pa zatim kopnena trgovina, koja se na prvu nadovezuje, ima kao posljedicu aktivnost luka: ovdje su to Venecija, Piza i Genova, a tamo Bruges. A za njima, u pozadini luka, razvijaju se industrijski gradovi: s jedne strane lombardijski gradovi i Firenza, a s druge Gand, Ypres, Lile, Douai i, dublje u unutra njosti, Valenciennes i Bruxelles, O je, da je bablizina luka dala industriji u tim gradovima njihov ito izvanredni polet, koji je jedinstven u Evropi. Talijanske i flandrijske luke sa svojim zale imaju em me unarodno zna enje; a imaju ga samo one. Zbog toga one nu odr no avaju veze me sobom. Inicijativa za te veze dolazi uostalom iz u razvijenijega od tih dvaju ta, to jest iz Italije. Njezini trgovci redovito dolaze u Flandriju ve ari po etkom XII. st. Ali uskoro postaju ba sajmovi u Champagni glavnim dodirnim to kama; oni su kao neka vrst burze za talijansko-flamansku trgovinu. Odr avali su se na putu, koji polaze iz Lombardije i ide preko St. Gotharda, enevskog jezera i Jure te povezuje sjever s jugom. Na njima se svake godine susre trgovci iz obiju zemalja. Ali to su samo, poslovni sastanci, i na tom mjestu nisu osnovani zaista u va gradovi. ni se ni Troye nije nikad veoma jako razvio. Lagny, Provins, Barrsur~Aube ostali su mjesta ak drugorazrednog zna enja. Jug Francuske je uskoro po putem Italije. Marseille, Monttpellier, Aiguesao Mortes sudjeluju u mediteranskoj trgovini. A iza njih Albi, Cahors, Toulouse gravitiraju prema njima, i razvijaju prosperitet, koji je potrajao neprekidno sve do rata protiv Albi ana. U panjolskoj luka Barcelona tako sti veliku va er e nost, ali nije u svom zale potakla razvoj vrlo aktivnih gradskih u sredi ta. Rhona je jedina mediteranska rijeka Francuske i zbog toga jedina, koja je veveoma rano potakla razvoj va gradova, kao su Avignon i Lyon. Druge, rijeke utje u Atlantik i Kanal, te su ondje nih to u nastale samo male luke za obalnu plovidbu ili ribarstvo, od kojih je najva nija Bayohne, ili pak luke za lokalnu trgovinu s Engleskom, kao je Rouen i Bordeaux. U Engleskoj navigacija je tako to er ograni ena na suprotnu obalu; i gradovi imaju samo malu, va nost. i sam London sti prili ak e, nu va nost tek u XIII. st. Samo jedan grad u unutra njosti Francuske razvija se podjednako kao svi najve i, a to je bio Pariz. No to je bilo zbog politi razloga. To je jedini grad ove vrsti u Evropi: prava kih prijestolnica, koja se pove ava sa svakim napretkom kraljevstva. Osim njega postoje samo posve lokalni gradovi, od kojih se nijedan ne mo usporediti s gradovima u Languedocu iH u Flandriji. e Njema nema nijedno sredi me ka te unarodne trgovine. Ona se povezuje s Italijom putem Rajne i Dunava, gdje se pojavljuju Kln, Strasbourg s jedne strane, te Regensburg i Be druge. Najva s nije od tih sredi je Kln, kojim zapadna i ju Njema dolaze u dodir sa sjevernom, te se sve tri, ta na ka zajedno povezuju s Nizozemskom. Sjeverna Njema nema druge izravne saobra ka ajne veze s jugom. Ona je orijentirana prema dva unutra mora. Ondje su Hamburg i Bremen na Sjevernom moru i nja 101

osobito Lbeck, koga je Henrik Lav osnovao na Baltiku. Ovdje dolazimo na kolonijalno tlo ulazimo u nove gradove, u kojima nije nikad bilo rimskog utjecaja. Obalne luke su nova naselja, koja su pomagali i titili doma knezovi. Oni Se ni duobale sve do litavskih zemalja: Danzig, Reval, Memel, Riga, i u Dorpat. Baltik je njema jezero otkako je ruski put napu ko ten, s jedne strane zbog privla nosti trgovanja preko Italije, a s druge strane zato su, Kumani, predstra Mongola, po i od sredine to a ev XII. st., u inili kijevske zemlje suvi opasnima. Tada Skandinavci gube svoju va e nost i prepu taju je Nijemcima. Whisby, na otoku Gotlandu teutonska je, postaja, i Nijemci42 dopiru sve do Novgoroda, gdje u XII. st. imaju svoju posebnu tr nicu. Jedino se Danska poku suprotstaviti Nijemcima, ali je ava za, vrijeme Waldemara II potu kod Bornhveda, te je morala ustuknuti. U unutra ena njosti Njema ke, izme Rajne i Dunava, nema nijednog velikog grada. Mnster i Magdeburg su mjesta drugoga reda, u isto kao Frankfurt i Nrmberg. Berlin je bez zna enja, kao i Mnchen i Leipzig. U pogledu razli itosti gradskog ivota prema drugim naseljima, zemlja je o u zaka ito njenju. Fridrih Barbarossa nije imao nikakvo razumijevanje za gra anstvo, gradski ivot postoji samo na periferiji ima dr ave, i posti e (izuzev obala Rajne) ve va u nost tek u XIII. st. Prema tome, op polo u Evropi stvorio je samo dva velika ta: Italiju i Nizozemsku, ili to i aj ari nije Belgiju. Ondje su najve gradovi, s kojima su sva druga va sredi u saobra i na ta aju. Promet iz Baltika gravitira prema Brugesu, a onaj iz ju Njema prema Italiji. ne ke Ali izme tih, velikih trgova sredi bez obzira imaju li lokalno ili op zna u kih ta, e enje, obrazuje se, po uzoru na velike mno malih, drugo razrednih gradova, koji po istim pravnim normama, kao i tvo ive veliki. Sada je neophodno potrebno da svaki predio ima svoje malo gradsko sredi Dezorganizacija, te. domanijalnog sistema i pojava slobodnih seljaka, nu poti male burgove da se pretvore u skloni no u ta obrtnika i sredi trgovine u tome kraju i tako nadomjeste vlastelinske dvorove, u kojima se kmetsko ta stanovni dotad opskrbljivalo. Gradski se iz velikih gradova spontano prenio u njih. Osnivaju se tvo ivot i posve novi gradovi. U Njema su dva Freiburga postala va sredi koj nim tima. Mno drugih tvo ivjelo je tihim napola gradskim napola ratarskim ivotom: Kreutzburg, u kom pi ove redove, primio je em svoju povelju 1213. To su gradovi, koji su se formirali sekundarno; oni pripadaju epohi: kad se gra anstvo ve nametnulo kad ih knezovi, potaknuti koriu, je imaju od gradova, osnivaju to posvuda. Nekad je putnik i od samostana do samostana, a sad ide od grada de grada; ima ih po ao, svim putovima, na razmaku od svega nekoliko milja, gdje prijelaz izme velikih gradova, kao ine u to se u krunici sitna zrna uklju uju, izme desetinskih. u Pojava gradova dovela je do porasta pu anstva, koji je donekle usporediv s onim u XIX.st., i to jo manje s obzirom na gradsko stanovni tvo, negoli s obzirom na u inak kod seoskog. Ukupno, mo se e, ocijeniti, da se stanovni u pore tvo enju s karolin vremenim udvostru Maksimum je dostignut kim ilo. u po etku XV. st. Otad pa sve do XVIII. st. ne vi biti nikakve bitne promjene. e e Bilo bi izvanredno va da mo no emo odrediti, broj odnos izme gradskog i seoskog stanovni ani u tva. Ali to je, na alost, nemogu Sigurno je samo to, da je u svim sredi e. tima, kojima je trgovina pogodovala da se razvijaju gra ansko stanovni tvo, neprestano raslo sve do oko sredine XIV. st. Posvuda je trebalo pro irivati gradske bedeme, koji su postajali pretijesni, obuhva zidovima ati predgra koja su nastala izvan gradskih vrata. Ima velikih gradova, pa i relativno veoma velikih. a, ak Ali koliko je velik mogao biti takav veliki grad po etkom, XIII.st. Njihove su zidine jo razmjerno sasvim malene. Brojke ih prenose suvremenici, nemaju nikakve vrijednosti jer se ne osnivaju na to prebrojavanju; najstarije, ih imamo, se samo do po to u, etka XV. st. Uostalom, protivurje nosti nas navode, da im ne priznajemo nikakvu vrijednost. Tako je u svega deset godina razmaka Ypres procijenjen na 50.000 i 200.000 stanovnika. Sve, se mo ti tvrditi jest to, da, nijedan evropski to e grad nije sve do kraja Srednjega vijeka dosegao brojku od 100.000 stanovnika. Milano, Firenza, Pariz i Gand mora da su se kretali oko 50.000. Srednji gradovi imali su izme 2o i 50.000, a mali izme 2 i u u
42

To je ime koje su im dali Rusi

102

5.000. Ali to nas ne mo prije da govorim o velikim gradovima, jer je veli posve relativan e iti ina pojam. I zaista, ako uzmemo u obzir malu gusto seoskog stanovni u tva,onda naselje od 50.000 ljudi dobiva posve druk zna ije enje, nego ga ima danas. to III. POSLJEDICE ZA SEOSKO STANOVNI TVO Treba me utim veoma pomno paziti da na odnos izme grada i sela u Srednjemu vijeku ne gledamo u onako, kako to inimo danas. U na vrijeme grad nije odvojen od sela. Ima industrije i u selima, a dio e gradskog stanovni stanuje u poljima, kamo se izlijeva svake ve U srednjem vijeku bilo je posve tva eri. druk Grad se u svemu temeljito razlikuje od seoskog podru Vei materijalno on se od njega ije. ja. odvaja i sklanja iza zaklona svojih bedema i vrata. A pravno, to je posve drugi svijet. je im ovjek pro kroz gradske zidine, on stupa na tlo drugih pravnih odredbi, kao kad danas prelazimo iz jedne ao dr u drugu. U ekonomskom pogledu suprotnost je jednaka. Ne samo da je grad mjesto trgovanja i ave industrijske proizvodnje, nego ove privredne djelatnosti i nema nigdje izvan njega. Posvuda su trgovina i industrijski rad po selima zabranjeni. Stoga svaki grad nastoji da zagospodari svojom okolinom i da je podvrgne sebi. Ona treba da bude njegovo tr te i u isto vrijeme jamac za opskrbu grada. Tada nema i kao danas stalne razmjene i uzajamnog pro imanja. Umjesto toga, postoji suprotnost dvaju razli itih elemenata i podvrgavanja jednoga drugome. Ovo podvrgavanje je ve ili manje u razmjeru s brojem i snagom gradova. Ono dose vrhunac u e, e Italiji, a najmanje razmjere u skandinavskim i slavenskim zemljama. Rezultat toga bio je svuda podjednak: manje ili vi duboka poremetnja seoskog ekonomskog re i preobrazba e ima ivotnih uvjeta ratarskih klasa, koja je s time bila u skladu. Pojava gradova zaista je u inila nemogu odr im anje domanijalnog re ima. Bitna karakteristika toga re ima, kako smo vidjeli, sastoji se u tome to,je to ekonomija bez izlaza na tr te. Budu da nije i i raspolagala nikakvim tr tem, na koje bi otjecali njezini proizvodi, domena je sku svoju i ila proizvodnju na potrebe za vlastitu potro nju, tako da se sva njezina unutra struktura - postupci pri nja obradbi. Oblici kmetskih estica, obaveze kmetova i odnosi izme njih i vlasnika obja u njava tim njezinim posebnim polo ajem. No taj posebni polo ne postoji vi od onoga dana, kad su se pojavili aj e i gradovi, i to ~va- : ' gdje ondje. gdje se osje njihovo djelovanje. Jer krivcom trgovaca i zanatlija a gradsko je stanovni sterilno stanovni ako se smijemo ovako izraziti preuzimaju formulaciju, tvo tvo i koja je bila draga, fiziokratima XVIII. stolje Ono mo a. e ivjeti samo dobavljaju izvana sredstva za i ivot, a to zna kupuju ih od obra a zemlje. Ono im , dakle pribavlja izlaz na tr te, koga i, i iva i dosad nisu imali. Ono dakle budi kod njih pomisao na profit, jer se proizvodnja sada ispla uje. Tako sad u isto vrijeme nestaju i moralni i ekonomski uvjeti, kojima je odgovarala domanijaina organizacija. Seljakova aktivnost sada dobiva poticaj izvana, i on na tu organizaciju gleda jo samo kao na zapreku, koja mu smeta. A jedna od posljedica novoga stanja je i to, sad senior, jo vi nego seljaci, to ak i e osje potrebu reforme. Jer obaveze njegovih obra a su uslijed obi a iva ajnog prava nepromjenljive, i tako on uskoro uvi da mu prihodi strahovito opadaju. Njezini dohoci ostaju naime uvijek isti, dok a rashodi neprestano rastu. I zaista, gilde svojom kupovinom poti i uve u avaju kolanje novca po selima, novca ima ovdje sve vi i njegova se vrijednost usporedo time, smanjuje. Tro e kovi ivota u neprestanom su porastu, a vlasnici zemlje, vezani na utvr ene prihode, bespomo moraju gledati no kako propadaju. Ova je kriza bila za malo vojni plemstvo, koje je po op pravilu posjedovalo ko em samo osrednje velika lena, prostrana tek toliko koliko je najnu nije za ivot, upravo katastrofalna. Velik dio vitezova, koji su jo XI. st. bili tako mnogobrojni krajem XII. st. zapada u bijedu. u

103

Te je re da li je porast broja seoskog pu ko i anstva, koji se o ituje u isto vrijeme, kad se uvjeti ivota na selu po inju tako duboko mijenjati, tako u vezi s pojavom gradova. Poslije pusto er enja, to su ih izvr Normani, Saraceni i Mad ili ari, Evropa je do ivjela razdoblje relativnog mira, u kom je prirodni vi poroda nad pomorom morao neosjetno pove broj stanovni ak ati tva. Ali tek se u drugoj polovini XI. st. u nekim dijelovima Evrope mogu utvrditi tragovi pote a, koje je prouzrokovao ko preveliki broj ljudi, te je nemogu otkloniti pomisao, da su gradovi, donijev seljacima nova sredstva e i za ivot, samim tim pridonijeli kod njih, ako i ne plodnosti njihovih brakova43, ali svakako pove anju njihova broja. Kako god bilo, sigurno je, dana primjer u Nizozemskoj oko 1050. obra ena zemlja postepeno vi nije dovoljna za potrebe stanovni e tva. Doga kao je osvojenje Engleske 1066. i aji, to kri arski rat, o tako pretpostavljaju stanovit vi stanovni ito er ak tva, u najmanju ruku na sjeveru Francuske. Jednako je bilo i s naglim porastom broja gradskog stanovni tva, a tako i s bandama pla kih er eni pustolova, koje se otprilike u isto vrijeme formiraju u Italiji, na primjer u Genovi a i na francuskom podru pod imenom Braban i No (Cotereaux).* Od po ju, ani ari etka XII. st. imamo vi nego e pretpostavke. Naseljavanje predjela s druge strane Labe ljudima, s obala Rajne, iz Holandije, i Flandrije mo se objasniti o samo preobiljem seoskog pu e ito anstva i u tim krajevima. Tako u trenutku, kad je stari domanijalni sistem vepre ivio svoje vrijeme i kad vi ne odgovara e potrebama dru koje je ekonomski napredovalo posvuda ima mnogo ljudi, koji se nude svakome, tko tva im dati zemlje i veliki zemljoposjednici a nadasve teritorijalni knezovi nisu propustili da se okoriste e tako povoljnim prilikama. Raspolagali su znatnom koli inom neobra zemlje, jer se da su se, ene ini, bar na zapadu od Rajne i na jugu od Dunava, velike domene prostirale, samo na onoj dobroj zemlji, koja je bila obra ivala veu rimsko doba. Ostatak je bio prepu ten umama, vri tinama i mo varama. Vrijeme, da i ova podru budu privedena kulturi do je. Ovaj veliki rad, koji je prvi put poslije ja lo nestanka Rimskog carstva pove zemlji bogatstvo u Evropi, po oko sredine XI. st:, dosi svoj ao no inje e vrhunac u toku XII. i zavr se, usporuju se, pred kraj XIII. st. Otada pa sve do kraja XVIII. st ava i obradivo tlo na Zapadu nije se vi osjetno pove e avalo, i to, je dovoljno da mo emo upozoriti na veli napretka, ga je izvr unutra kolonizacija u Srednjem vijeku. Kr inu to ila, nja enja bi sigurno bila manje prostrana, da je zemljoradnja bila naprednija. irina podru su ga obuhvatila, da bi ja, to pove proizvodnju, bila je posljedica rudinentarnih metoda joposve ekstenzivne zemljoradnje. ala Krizi domanijalne organizacije moglo se izbje da je bilo mogu racionalnijim obradbenim i, e postupkom pove plodnost tla. ati Sistem, koji je bio primjenjivan prilikom naseljavanja i privo enja kulturi dotad neobra enih zemalja, odudara onim, bismo mogli nazvati njegovim liberalnim obilje to jem, od prakse u prethodnoj epohi. Seljak nema s vlasnikom zemlje vi nikakvih drugih odnosa osim onih, nu nastaju iz njegova e to no svojstva zakupca. On pla zakupninu, za zemlju, koju dr ali osobno ostaje slobodan. Jedan od a i, naj postupaka, kojima se senior slu da privu kolone ili goste, kako ih naziva jezik toga eih i e vremena, jest osnivanje novih gradova, pravih ratarskih kolonija. Tlo novoga grada razdijeljeno je na stanovit broj, obradivih jedinica, potpuno jednakih me sobom; uz obavezu pla u anja zemljarine, senior ih ustupa na nasljedno iskori tavanje. Posebna povelja, koja obi opona povelju susjednoga no a grada, priznaje osobnu slobodu stanovnicima, utvr uje ovlasti i kompetenciju na eli1ika i dvora, kojima je stavljeno u du nost da vr upravne i sudbene poslove, regulira uzajamno pravo seniora i e
43

Plodnost brakova bila je veoma velika kako kod seljaka (kako se to vidi po Irminonovu polyptihu i samostanskim poveljama) tako i kod plemstva ,(o tom svjedo Gislebcrt), Neki tragovi i predmartusijanisma mogu se opaziti samo kod knezova. * U originalu: Brabancons= ljudi iz Brabanta: Cotereaux je naziv izveden od rije le coteral a ova, je nastala od latinskog i culter = veliki no kakvim su bili naoru , ani lanovi razboJni bande, koja je po tome dobila svoje ime. - Prev. ke

104

seljaka u pogledu upotrebljavanja ume, i t. d. Tako nastaje novi tip sela: sela sa zakonom. Sa starom domanijalnom organizacijom ima ono jo samo jednu crtu zajedni kao i kod nje; i ovdje se ku: pretpostavlja u isto vrijeme i veliki posjed i mala eksploatacija. Osim toga, sve je novo. Ne samo da je seljak slobodan ovjek, nego je i davanje, ga duguje senioru; umjesto da se jo sastoji od to , prirodnih proizvoda, obi plativo u novcu. Nema ni no ta udno u tome, je potreba za zemljom, to koja je postajala sve hitrija, kako se stanovni umna tvo alo, pove avala priliv gosti prema novim gradovima. Oni posvuda pred sobom potiskuju granice, divlja tva, koloniziraju velike ume, kr e vri tine, isu mo uju vare. Po cijeloj Evropi ni i cvatu nova sela, kojima i oblik imena, time se u ak to na podru francuskog jezika zavr ju avaju na sart, a na podru germanskog jezika na kerk, kircne, ju rode, rath i jo danas omogu i uje, da ih razlikujemo od njihovih susjeda na starim zemljama. CrkVa je imala znatnog udjela u velikom kulturom djelu XII., st. ona to zahvaljuje novim redovima Cistercita i Premontranaca. Izvanredna vitalnost, su je pokazali redovnici po i od vremena to ev clunyjske reforme, nije nad ivjela njezinu pobjedu. Kad je postignut cilj, polet je zamro. Poslije krize do je iznemoglost, i benediktinski samostani, oboga darovima vjernika, koje su baoni po la eni neobi ali neizbje noj ivoj ironiji sudbine) pridobili za preziranje zemaljskih dobara, po inju ulaziti u razdoblje drijemanja, iz, kog ne iza sve do preporoda u XVII. st. Njihova vjerska i socijalna uloga e i dovr ena je, i oni su odsada gotovo samo veliki zemljoposjednici. Asketsku propagandu, koju su oni napustili, prihva Cisterciti i Premontranci. Prvi od tih redova osnovao 'je Sv. Bernard 1113.44, a aju drugi Sv. Norbert 1119. Da bi u potpunoj strogosti primijenili propis o manualnom radu i jedni i drugi najradije se naseljuju na neobra enom tlu, koje tada kr ili isu e uju. Knezovi su se po urili da na ine bogougodno djelo, pa su im ustupali pustopoljine i mo vare. Oba reda imali su velikog udjela pri isu ivanju flandrijskih poldersa* i privo enja obradbi podru u isto Njema ja noj koj. Domene, koje su podigli na takvoj zemlji, bile su posve novoga tipa. Na njima se prvi put u Srednjem vijeku javlja princip velike agrarne eksploatacije. Umjesto da tlo bude raskomadano na porodi ne estice, iskr ena je zemlja organizirana u velike farme, na kojima se radno osoblje, stavljeno pod vodstvo jednog redovnika, sastoji od lai bra ili od slobodnih seljaka. Ondje se uzgoj ke e itarica ili stoke vi ne e vr kao nekad zbog neposredne potro u samostanu, nego zbog prodaje na tr tima. Rad na i nje i njihovim farmama bio je oslobo kuluka i nije obavezan ni na kakvo davanje osim desetine. en Postignuta dobit slu stjecanju novih zemalja i daljnjem kr i enju. Vlasnici starih domena nisu mogli raspolagati svojom zemljom zbog nasljednih prava, koja su njihovi obra i imali prema toj istoj zemlji i tako se oni tek s mukom osloba tradicija. Ali kad su ve iva aju bili preoptere dugovima i dotjerani do krajnosti neprestanim smanjivanjem svojih prihoda, morali eni su ipak, po i od kraja XI. st poduzeti odlu mjere. Domanijalni dvorovi' (Curtis), koje su nekad ev ne obra ivali kmetovi, razdijeljeni su u parcele i dani u najam ili u zakup, ili, su pak pretvoreni u velike farme. Sad je seljacima bilo dopu teno da s novcem otkupe ne samo od kuluka, nego i od glavarine, od enidbenog prava od prava mrtve ruke, ukratko od svih preostataka pro loga vremena, koji su postali beskorisl1i. Kmetstvo je zadr svoj prvobitni oblik gotovo samo u alo te pristupa krajevima, ili u podru ko nim jima veoma udaljenima od velikih trgova putova. Svuda kih drugdje, ako vene nestaje, ono se ubla ava. Mo se re da se od po e i, etka XIII.st., zemljoradni ka klasa u zapadnoj i srednjoj Evropi pretvorila ili da je na putu da se pretvori u slobodno selja ko stanovni tvo. I ta se velika preobrazba izvr bez ikakvih ila estokih zahtijevanja, bez utjecanja na elima ili teorijama, naprosto kao neizbje posljedica preporoda trgovine i pojave gradova, koji su na
44

Samostan Citeaux (nedaleko Lyona) osnovao je 1098. Robert de Molesmes, ali je on postao sredi pokreta tek kad je u nj te 1113. u Sv. Bernard. ao *Holandska rije ozna nasipom ogra zemlju uz morsku obalu, koju su zemljoradnici time za , uje enu titili od provala mora. estih u razdoblju od XII. do XIV.st. isu ivanja tih nisko polo enih i mo varnih terena bilo je dugotrajan pothvat, u kome su va ulogu imali navedeni redovi. -Prev. nu

105

zemljoradnji dali tr ta, kojih ona dotad nije imala, i tako je primorali da izmijeni svoju tradicionalnu i organizaciju i da usvoji slobodnije i gipkije oblike eksploatacije. Ekonomski napredak uni tava socijalno starateljstvo, ga je senior dotad vr nad svojim ljudima. Usporedo s time kako se to io kmetstvo zamjenjuje slobodom, vlasnik sve vi gubi svoje nekada familijarno obilje i mjesto e nje je toga postaje materijalni interes jedinom normom u njegovim odnosima prema obra ima njegove iva zemlje. II. DRUGE POSLJEDICE Izmijeniv tako duboko cio socijalni poredak u Evropi, pojava gradova u toku XI. st. nije mogla da ne i utje i na politi i vjerski e ki ivot. Oduzev dr njezin bitno ratarski karakter, izlo i seosko i avi iv stanovni privla snazi i utjecaju gradskih sredi ona joj je omogu da se vrati na put, koji tvo noj ta, ila je zbog provala naroda izgubila. Kao i u Rimskom carstvu, premda u veoma razli itim uvjetima, grad i nanovo sti svoju ulogu u e politi kom dru tvu. Zahvaljuju pojavi gradova, uprava se od lutaju pretvara u sedentarnu. Jo i i e , vi ona u isto vrijeme po e inje raspolagati lai i obrazovanim osobljem, a to je najznaniji uspjeh u kim napretku od svih, su postignuti u civilnom svijetu sve od karolin vremena. Dosad je dr bila to kih ava primorana da od crkve posu sve one svoje slu uje benike, za koje je bilo neophodno potrebno da budu donekle obrazovani. Odsad ih sve i obilnije posu e ee ivati od gra anstva. Jer za razliku od plemi vojni zvanje zahtijeva samo obu a, ije ko enost u oru gra ju, anin zbog nu nosti koju mu name trgovanje, osje potrebu bar najosnovnije naobrazbe. Trgovcu je neophodno da zna e a itati i pisati, i tako od XII. st. nema nijednog, makar iole va nijeg grada, koji ne bi imao kole. U po etku je nastava joposve latinska, i najstariji spisi gradske uprave i najstarije trgova isprave, koje su se ke sa uvale, napisane su zaista na latinskom. No to je tek posredni stadij, koji je ti po etku neizbje no trebalo pro jer nije bilo mogu na u i, e i, itelja - izvan crkve. Bilo je o da gra ito, ansko stanovni tvo nije moglo dugo u svakodnevnoj praksi poslovnog ivota zadr upotrebu jezika, kojim nije samo ati govorilo. Veod po etka XII. st. doga se ono, se moralo dogoditi gradski pisari slu se pu alo to e kim jezikom,a veoma je karakteristi no, da se ta novost prvi put pojavljuje u onoj zemlji, gdje je municipaini bio najrazvijeniji, to jest u Flandriji. Prvi spis ove vrsti je povelja sudi u Douaisu iz ivot ta 1204. napisana u pikardijskom narje Uporedo sa time kako gradska uprava postaje sve slo ju. enija, kako magistrat vodi sve opse nije dopisivanje i mora donositi presude u sve va nijim sporovima, kako op insko ra unovodstvo zahtijeva vi pomnje i znanja, tako raste i stupanj izobra e enosti pisara, ih to op uzima u svoju slu notara, i advokata, kojima se utje za pomoprivatnici. Tako se u krilu ina bu u gra anstva formira klasa iskusnih lai stru kih njaka, koji su svojim poznavanjem svijeta i poslova mnogo bolje prilago zahtjevima civilne uprave, nego su, to bili sve eni to enici, od kojih je dotad trebalo tra pomo Po i od kraja XII. st. neprestano rasti broj obrazovanih gra iti . ev e ana, koji e u u slu knezova ili kraljeva i posveti ti svoju inteligenciju slu i bu enju dr Mo se ustvrditi, da je avi. e prvo lai osoblje, ga je Evropa imala od nestanka rimskog carskog ko to inovni dalo gra tva, anstvo. U isto vrijeme kako su gradovi sna pridonosili laiciziranju dr no ave, oni vr i na samo ustavno e ure enje utjecaj, koji u toku stolje postajati sve ja Oni svuda zauzimaju u politi e a i. kom ivotu sve va nije mjesto. Tako su u Francuskoj poslu kralju da suzbije, nastojanja visokih feudalaca; u ili Engleskoj su se zdru li s barunima i primorali krunu da dade prve nacionalne slobode: u Italiji i i Njema oni se pretvaraju u nezavisne republike. Nepostojanje gra koj anstva u slavenskim dr avama pokazuje, koliko mu Zapad mnogo duguje. Kao ni civilno dru tvo, tako nije mogla ni crkva izbje utjecaju gradova. Za nju s obnovom gradskog i ivota po inje novo doba, u kom pobo nost i milosr sti novi polet, no u kom se postavljaju e u pogibeljna pitanja i pokre krvavi sukobi. Nema ni vatrenijeg i dubljeg od vjere gra u ega ana. Tome 106

ne treba drugog dokaza osim izvanrednog mno bratstava, gildi, svakovrsnih udru tva enja, koja se u svakom gradu posve molitvi ili njezi bolesnika, brizi za sirotinju, udove, starce ili siro Od kraja uju ad. XII. st. begine i begardi, koji lai ki ivot, zdru s asketizmom, se iz grada ti grad. Bez uju ire gra anstva bio bi nemoguosnutak novih redova: franjevaca (1208), i dominikanaca (1215)koji svojim duhom nadahnjuju cio ortodoksni misticizam XIII. stolje S tim prosja a. kim redovnicima, mona tvo prvi put napu selo i gradsku sredinu uzima kao svoje sjedi Oni od milostinje gra ta te. ive anstva iz njegovih redova uzimaju svoju prinovu, njemu je namijenjen njihov uspje apostolat, dokazuje ni to mno bra tre reda, koji se iz redova trgovaca i zanatlija pridru franjevcima. tvo e ega uju Kako vidimo, pobo nost u gradovima je aktivna pobo nost. Kod nje laici izravno sura ti vjerskom uju ivotu i da, pored sve ele enstva u njemu odigraju neku ulogu, je tako novost. Ona je, donijela to er crkvi dvostruku pogibelj. Prva i ozbiljnija ugro pravovjernost. ava togod se gra vi zanimaju za ani e vjerske stvari, sve su vi u opasnosti da se zanesu manihejskim u e enjima, koja u toku XI. st. s istoka prodiru u Evropu, ili da se odu misti eve kim ma tanjima Apostolske bra ili Bra slobodnoga e, e duha. Veoma je karakteristi no, da prije obnove gradova hereze nisu uzbunjivale Zapad. Prva i najstra nija od njih, prije protestantizma, katarska hereza, po inje se upravo u XI. st., te je iriti prema, tome striktno suvremena pokretu oko obnove gradova. Pritom ne treba zaboraviti, da je sektu Valdenza osnovao jedan lionski trgovac. ni poslije strahovitih pokolja Albi ak ana gradsko stanovni ne prestati da sad, na ovoj to Evrope, sad na onoj, u sebi krije sumnjive sekte, kod tvo e ki kojih elje i nastojanja proletarijata, pridonose orijentiranju misticizma prema jo nejasnim predod bama o dru tvenoj preobrazbi, koje snuju, da na ru evinama crkve, i dr ave u obliku komunizma osnuju vladavinu pravednika. Nema sumnje, da su to samo izuzeci. Ali jedno od najo itijih obilje onoga duha, koji je zajedni ja ki svima gradovima, jest njihov stav prema crkvenoj vlasti. S pojavom gradova ulaze odnosi izme u lai i duhovne vlasti u novu fazu. Po i od karolin epohe, svi sukobi, koji su izbili izme njih, ke ev ke u nastali su zbog nastojanja kraljeva da crkvu podlo sebi i da je navedu da poslu njihovoj politici. e i Oni su bili samo posljedica saveza tih dviju vlasti; pitanje je bilo, koja od njih u dru prevladati. e tvu Ali ni jedna ni druga nisu nastojale da svome suparniku oduzmu njegova isklju prava ili povlastice. iva Spor se vodio oko odnosa njihovih snaga, a ne o priodi tih vlasti. U graadovima su me utim okolnosti bile druge. Ondje je u opasnosti sam polo crkve kao privilegirnne korporacije. Gradovi otvoreno i aj izravno napadaju crkvene sudove, njezinc izuzetosti u financijkim poslovima, monopol, ga crkva to zadr u eli ati kolstvu. Od kraja XII. st. neprestao sukobi dovode u ko komunalne uprave gradova tac s kapptolima i samostanima, koji su unutar gradskih zidova, pa i sa biskupom iste dijeceze. Uzalud ak je crkva udarala gradove izop enjima i interdiktima: oni svoj stav ipak ne mijenjaju. Ako je potrebno, oni bez oklijevanja primoravaju sve enike da slu misu i dijele sakramente. Kako god bili pobo e ni, kako god bili pravovjerni, oni nastoje sprije crkvu da se uple na podru svjetovnih interesa. iti e je Njihov duh je lai te je tim svojim svojstvom prvi i daleki uzrok Renesanse. isto ki; Mo emo dakle re da pojavom gradova i formiranje gra i, anstva imamo pred sobom novu Evropu. Cio je dru tveni ivot preobra stanovni je udvostru en: tvo eno, sloboda postaje op enita, trgovina i induutrija, promet novca i duhovni rad osvajaju sve znatnije mjesto i pruu nove mogu aju nosti za razvitak dr i dru ave tva. Prije svr etka XVII. st. nije nikad bilo tako duboke socijalne revolucije - ne govorim ovdje o intelektualnoj. Dotad su ljudi ve inom ivjeli u klijentskim odnosima; sada se sve'vi e podvrgavaju politi odnosima. U Evropi je prije postojao samo onaj promet, koji ,se, sastojao od kim saobra crkve s Rimom i vjerskim sredi aja tima. Sada se pored njega pojavljuje i lai promet. ki ivot se upravlja prema obalama, prema velikim rijekama, prema prirodnim putovima. Civilizacija je prije bila potpuno kontinentalna; sad postaje pomorska.

107

Nema sumnje, ne smijemo pretjeravati. Crkva i dalje vlada sviijetom ideja, i zemlja ostaje temelj, na kom po plemstvo, pa i dr iva ak ava. Ali korijeni stabla, koje je izraslo na bedemima, malo poomalo i nehotice uslijed samog svoga rasta rasklimati njihovo kamenje. Gradovi nisu namjeravali razoriti e ono, je postojalo, nego su to eljeli stvoriti mjesto za sebe. A to mjesto postepeno postajati sve e ve i uskoro tako veliko, da biti dovoljno za novi poredak u odnoosima. Gradovi su u evropskoj e e civilizaciji bili li osnovi element napretka: ne mo u tome smislu da od njih proizlazi sve, no svakako da u tomi smislu, da su oni stvorili neophodne preduvjete za sve navedene novosti. Od pojave gra anstva se, da se civilizacija budi i otres jarma;. ona je pokretnija i sna ini nija. Od VII. do XI. st. ivot je svud podjednak. Koliko li me utim raznolikosti po i, od XI. st.! Ve ra ev ina anstva razli je u ita razli itim zcmljama i daje svakoj od njih riginalna nacionalna obilje dotad nepoznata. Sva sredi ja, ta aktivosti na svijetu, ondje su, gdje se natiskuje gradsko stahovni tvo: u Parizu, Lombatdiji, Toskani, Veneciji, Flandriji, na Rajni. Postoji neka vrst protivurje nosti izme odu u evljenja gradova u XIII. st. za prosja redove i njihove ke kapitalisti aktivnosti. Oni se odu ke evrjavaju za ideal siroma ali nastoje ste bogatstvo. tva, i

108

ESTA KNJIGA PO ZAPADNOEVROPSKIH DR ECI AVA PRVO POGLAVLJE ENGLESKA I. PRIJE OSVOJENJA Barbarska kraljevstva, podignuta na ru evinama Rimskog carstva, uzalud su poku ala, da zajedno sa zemljom usvoje i sistem upravljanja dr avom. Vidjeli smo, kako i za su njihova nastojanja propala. to Pipin Mali i Karlo Veliki uspjeli su da pri dignu kraljevsku vlast zahvaljuju pomo crkve, te su i i, uznastojli ali u sporazumu s njom da osnuju kransko dru tvo. Dru tvene okolnosti nisu im dopustile da izvr svoje poslanje. Bilo im je nemogu da stvore kraljevsku administraciju u vremenu, kad je e e veliki posjed svuda nametao ljudima protektorat zemlji seniora. Politi jedinstvo ustupilo je nih ko mjesto komadanju, dr ave u teritorijalne kne evine. Kraljevi podanici pre su pod vlast feudalnih li knezova, tako da su od kraja IX. st. ustvari oni izvr avali onu prete zada koja je izmakla ku u, vladarevim rukama. Ali ako kralj prepu knezovima da upravljaju dr ta avom umjesto njega, on ipak i dalje vlada nad njima, ostaje vjeran karolin kom idealu i eka trenutak, kada mo izvr e i avati vrhovnu magistraturu, koje se nije odrekao. Sve su evropske dr bez izuzetka, djelo kraljevske ave vladavine, i kod svih je brzina i opseg razvoja u razmjeru s kraljevom snagom. Krajem XI. st., to jest u vrijeme, kad se pojavom gra anstva dovr dru ava tveno ustrojstvo Evrope, kraljevska vlast po inje postavljati temelje prvih dr ava dostojnih toga imena. I ovdje je opet napredak po na Zapadu ili to eo nije u Francuskoj, jednako kao su se feudalizam vite i to tvo clunyjska reforma pro irili iz Francuske na druge narode, tako i sad u Francuskoj djeluju ili iz Francuske polaze one snage, koje uskoro stvori ti nove dr e ave. Jedan vazal francuskog kralja osnovao je, englesku dr avu, a francusko kraljevstvo prvo je u vremenu od svih kontinentalnih dr ava. No vazal je zapravo pretekao svoga suverena, te stoga treba s Engleskom otpo kratki prikaz eti politi djela. ga je izvr kraljevska vlast. kog to ila Od svih rimskih pokrajina. Britanija je u vrijeme provale naroda bila jedina zemlja, u kojoj su stanovnici odbili da prihvate vlast barbara. Poslije estoke borbe jedni su od tih stanovnika potisnuti napad u Wales i Cornvall gdje se njihovo keltsko narje sa je uvalo sve do danas, dok su drugi pobjegli u Armoriku, koja je otad prozvana, Bretanja. Anglosasi na su se u svojoj novoj domovini sami, pa su li stoga ondje mogli o uvati svoje neokrnjene nacionalne ustanove. Sedam malih kraljevstava, su ih to ondje osnovali, ne odaju ni najmanji trag one romanizacije, koja je na drugoj strani kanala tako potpuno nametnuta germanskim kraljevima. Mala prostranost tih, kraljevstava u inila ih je uostalom savr pogodnima za ustanove, koje su se rodile u krilu plemena i koje se ne bi mogle prilagoditi eno nekoj velikoj dr avi. Germanska dr ava, kojoj je frana osvojenje zaustavilo razvoj u Njema ko koj, nastavila je dakle da se slobodno razvija u Engleskoj. Pu skup ka tina, witengemot, sa uvala se pored kralja, pu magistrati, eldermeni, odr su se pored kraljevskih slu ki ali benika, erifa (sheriffs). Kristijanizacija zemlje, krajem VI.st., nije iznijela ni bitno u ovakvom stanju stvari. Nema sumnje, ta crkva je unijela svoj jezik, latinski, i na podru te svoje nove tekovine, ali je ondje nacionalni razvoj je bio previ turimskim tradicijama, a i zemljopisni je polo bio takav, da je neprekidni dodir s e aj frana kom crkvom bio te stoga latinski jezik nije mogao, kao na kontinentu, postati dr ak; avnim jezikom. Latinska je crkva u Engleskoj postupala onako, kako je to gr crkva iz istih razloga morala ka u initi u slavenskim zemljama u X. st. Ona je prihvatila jezik svoje pastve, upoznala se s njim jou po etku u vezi s pokr tenjem, a kako, je bila primorana da svoje sve enstvo popunjava iz redova 109

novoobra enih, nau ih je da ila itaju i pi na svom nacionalnom narje Tako se pored u u ju. ene knji evnosti na latinskom jeziku razvila i pu knji ka evnost na anglosaskom, te je tako posve prirodno ba ovaj jezik poslu za sastavljanje zakona i obi io aja, je na kontinentu bilo prepu to teno isklju ivo latinskom. Pored toga, nije ni crkva izvr na politi organizaciju onaj nadmo utjecaj, koji su joj ila ku ni u ruke dali Karolinzi. Obra enje na kranstvo nije ni u emu izmijenilo germanski karakter zemlje. Ujedinjenje svih malih anglosaskih kraljevstava pod kraljem Mercije, Offom (+796), trebalo je otpo eti novu fazu u njihovoj povijesti. No uto su se Normani oborili na Englesku. Po i od 839. njihove su ev provale zaredale gotovo neprekidno jedna za drugom i imale kao posljedicu, da se na isto obali noj otoka naselilo brojno stanovni danskog podrijetla. Kralj Alfred Veliki (+901) uspio je zaustaviti tvo osvaja kojima je ustupio Danelagh, to jest podru na sjeveru od crte, koja ide od Londona do e, je Chestera. Njegovi su nasljednici najzad ponovo osvojili ovu zemlju. Ali je krajem X: st. danski kralj ,Sven (+1014) do u pomosvojim sunarodnjacima, osvojio Merciju, Estangliju i Wessex i primorao ao ' kralja Ethelreda da pobjegne u Normandiju. Tako je Engleska sad bila politi vezana uz Skandinaviju, ki a te su se veze jo e u vi vrstile pod Svenovim sinom, Knutom (1035.), koji je kao i njegov otac, u isto vrijeme bio kralj Engleske i Danske. U to su vrijeme baanglosaski misionari donijeli kranstvo u vedsku i Norve ku. Ali takvostanje nije moglo potrajati. Snage Skandinavije nisu nikad mogle biti dovoljno velike, da bi se mogle nametnuti izvan svojih granica. Tako je to bilo s danskom ekspanzijom u XI. st., kao je imalo to biti i sa vedskom pod Gustavom Adolfom u XIV. st. i pod Karlom XII. u XVIII. st. Vojni pomo na ka , koju se ona oslanjala uskoro se iscrpla. Pod Knutovim nasljednicima, Haroldom i Harthakknutom, danska dinastija zapada u dekadansu. Jedan anglosaski princ, Eduard Ispovjednik, nanovo se, uspinje na prijestolje. Njegova smrt, budu da je umro bez djece (1066.), odlu je sudbinom Engleske i i ila uvela je u evropsku zajednicu, od koje je sve dotad bila, izolirana, a takvo se stanje nije moglo produ iti. Veliki se naime otok prirodno povezuje s Nizozemskom, i sjevernom Francuskom, od kojega rastavlja samo, uski tjesnac Pas de Calais. Ovim je putem onamo zajedno s Cezarovim legijama do la civilizacija, a s redovnicima Grgura Velikog kranstvo. Trebalo je da do do poreme svjetske e aja ravnote koji je pro uzrokovala propast Rimskog carstva, pa- da ga se Anglosasi uzmognu do e, epati i ondje se odr Ekonomski polo Evrope poslije razdoblja provala kao i gotovo potpuni nestanak ati. aj trgovine veoma jednostavno obja njavaju injenicu, su Anglosasi otad sa kranskom Evropom to odr avali isklju vjerske odnose. Karlo Veliki nije ni pomislio da ih pridru svome carstvu a poslije ivo i njega bila je slabost njegovih nasljednika novi trajan razlog njihove izolacije. Me utim je u isto vrijeme, kad su danske provale zaprijetile skandinavskom prevlau, obnova plovidbe izme njih i u njihovih susjeda na obli njim flandrijskim obalama stala uspostavljati one veze, koje je nametala zemljopisna blizina. Od kraja X. st. Bruges i Rouen odr avaju sve ivlju plovidbenu vezu s Engleskom. S povratkom naprednije civilizacije onaj je poredak, koga je prodor barbara za tako dugo vrijeme prekinuo, nastavio da se razvija prirodnim smjerom. Normansko osvojenje samo je posljedica i kona posveta onoga, bismo mogli nazvati na to europeizacijom Engleske. Premda su injenice koje su bile uzrok toga osvojenja, nastale uslijed slu ajnih, okolnosti i premda se orijentacija otoka prema kontinentu sigurno mogla ostvariti veoma razli itim putem od onoga, kojim se to zaista, zbilo, ipak je ta sama orijentacija preduboko odgovarala prirodnim potrebama, a da ona prije ili poslije ne bi bila ostvarena. Normandijska vojvodska ku bila je u veoma blizom srodstvu s Eduardom Ispovjednikom, kome je a majka Berta, bila normandijska princeza. Vide da nije, imao djece, Eduard je nasljedstvo obe i avao vojvodi Vilimu, raspola i tako kraljevskom vlau sam, premda je po anglosaskim obi u ajima, mogla odlu ivati samo pu skup ka tina. A ona nije vodila nikakva ra o kraljevoj odluci. Kad je on umro una 110

(1066.)izabrala je Harolda, sina onoga Godwina, koji jeza ivota slaboga kralja Eduarda vr slu io bu majordoma. Rat je bio neizbje a njegov je ishod bio nesumnjiv. ni, U stvari, anglosasko je kraljevstvo bilo veoma slabo. Staro germansko ustrojstvo, koje se ondje, sa uvalo u svojim bitnim crtama, jam je' slobodnim ljudima u odnosu prema kralju njihova prava, ilo ali je i kralja i njih osu ivalo na jednaku nemo Na kontinentu je visoka feudalna aristokracija oslabila . kraljev polo oja i pritom svoj; snaga je samo prenesena s vladara na teritorijalne knezove. U aj av Engleskoj, naprotiv, nje nema nigdje. Aristokracija, okupljena u narodnoj skup tini, onemogu avala je stvaranje monarhijske vladavine, ali pritom nije sama bila kadra da vlada. Bila je vjerna starim germanskim obi ajima i u biti konzervativna. Sastojala se od osrednje velikih vlasnika zemlje, koji su ivjeli od rada svojih kmetova i svojih klijenata. Feudalni sistem i vite bili su nepoznati. tvo Anglosaski earli i thani bili, su naoru bojnim sjekirama i ma ani evima, i borili se pje ice. Politi i vojni Normandija je u svakom pogledu bila nadmo ki ki nija. U svojoj zemlji izme Canche i u Seine vojvoda nije morao voditi brigu ni o kakvom takmacu. Kao za titnik mira, on se nametnuo puku, kao saveznik sve enstvu, kao suveren vite i barunima, koji su od njega dobili svoja lena. Njegove tvu domene, o kojima su ubira svake godine polagali ra njegovom echiguienu bile su uzor dobre i un organizacije. Dva velika samostana, ih je podigao u Caenu, Mu i to ka enska opatija (Abbaye aux Hommes i Abbaye aux Dames) ne dokazuju samo dobro stanje njegovih financija; ljepota njihove arhitekture svjedo tako o dru i er tvenom napretku, koji jo vi pada u o ako se sjetimo e i, primitivnog stupnja, na kom je u to vrijeme jo bilo anglosasko graditeljstvo. Dok je u Engleskoj uslijed pometnja, su ih donijele skandinavske provale, nestalo knji to evne kulture u redovima sve enstva, normandijski se kler odlikovao piscima kao je bio Sv. Anselmo i Orderic Vita. Najzad, vojni to ka snaga vojvodine bila je stra Normandijsko vite bilo je neosporno prvo i najsna na. tvo nije u svome vremenu. Dovoljno je sjetiti se njegovih izvanrednih podviga u Italiji pa da ocijenimo njegovu vrijednost. Mora da se odu evljeno bacilo na osvojenje, koje mu je obe avalo, da s druge strane e Kanala, do ivjeti onako sjajne pustolovine i posti isto onako velike koristi, kakve je Robert ,Guiscard i sa svojim drugovima na na Siciliji. Uostalom, Vilim nije pozvao samo svoje vazale. Francuski i ao flamanski vitezovi i pustolovi pridru su im se u velikom broju. To je papa poslao pohodu zastavu, ili to dalo mu je obilje svetog rata i time pridonijelo je aru, kojim se vojska borila. Nemaju mornarice, Anglosasi se nisu mogli suprotstaviti iskrcavanju. Ekspedidja je si na suho tlo i la na kod Hastingsa (13.listopada 1066) i sutradan krenula na neprijatelja. Harold je zauzeo polo alu aj na, bre uljku Senlac u ivse iza ograde od kolja, te je time primorao Normane, da se bore pje an i ice. Poslije silovitog sudara prsa u prsa, ovi su odnijeli potpunu pobjedu. Me poginulima bio je i Harold; u oni, koji nisu pobijen u bici, shvatili su, da je daljnji otpor beskoristan. Toga je dana Engleska pripala Vilimu. Nekoliko sedmica poslije toga, on se u Westminsterskoj opatiji dao okruniti za kralja. Za osvojenje preostalog dijela kraljevstva, trebalo mu je samo da kroza nj proleti. Anglosasi, koji su se tako dugo, borili protiv skandinavske provale, pokorili su se prvoj provali Normana.

II. NAJEZDA Najezda: Normana u Englesku i njihovo pro irenje u zemlji bilo je ustvari posljedica osvojenja; a i nije moglo biti nikako druk Da bi sa ije. uvao svoje kraljevstvo, kome je bio potpuno tui kom nije ak znao ni jezik, Vilim je morao zadr Normane kao stalnu posadu. U ekonomskim prilikama toga ati vremena to se moglo ostvariti samo tako, da ih je raspr me stanovni osvojene zemlje u io u tvo svojstvu andarma kraljevske krune. Ovo raspr avanje, pobjednika me pobije u enima veoma je nalik na kolonizaciju ju Galije, ne panjolske i doline Rhone, su je u V. st. izvr Vizigoti i Burgundi. Ali to ili je rezultat bio posve druk Dok su se ti barbari u dodiru s daleko civiliziranijim pu iji. anstvom nego to su bili sami, smjesta romanizirali, Normani su se tek s te kom mukom stopili s anglosaskom masom, koja ih je okru ivala. Glavni razlog je o bio to, je njihova kultura bila nadmo ito to nija. Pored toga 111

njima je sve do kraja XII. st. neprestano pristizalo poja anje svje snaga ne samo iz njihove ih domovine, nego tako po i od vladavine Plantageneta, iz Poitoua i Guyenne. Utjecaj dvora, koji er, ev je sve do kraja XV. st. ostao francuski bar po jeziku, ako i ne po na inu ivota i obi ajima, tako je er bio veoma znatan. Za useljenike je anglosaski bio tek barbarsko narje koje se, nisu ni potrudili da je, nau Po uzoru na Kontinent, on je ti u pravnoj slu bio zamijenjen najprije latinskim, a zatim e. bi francuskim. Potpuno je prestalo pisanje na tom jeziku i njegova je knji evnost pala u zaborav. Ali on nije pred jezikom pobjednika nestao onako, kako su nekad nestala narje u onim pokrajinama, ih ja to je osvojio Rim, niti onako kako je u samoj Normandiji skandinavski jezik ustupio mjesto francuskome. Puk se i dalje njime slu Ni uostalom, ne bi bilo pogre io. ta nije nego tuma njegovu vjernost iti nacionalnom jeziku njegovom antipatijom, prema jeziku pobjednikovu. Naprotiv puk je od njega posudio sve je mogao, Anglosaski se neopazice pretvorio u engleski, to jest u jezik, koji je po to rje niku napola romanski, ali kome gramatika i sintaksa ostaju germanske. Krajem XI. st. bio je jo veoma dalek onaj trenutak, kad taj jezik, na e ijem su stvaranju sura ivali i pobjednici i pobije eni, postati govor i jednih i drugih. Bilo je potrebno da pro dugi vjekovi pa da se u u jedno tijelo stope osvaja i podlo ki eni narod i da englesko dr avno ure enje postane najnacionalnije od svih ure enja na svijetu. U po etku, pod Vilimom Osvaja i njegovim prvim em nasljednicima, politi re ki im, koji je uveden, bio je re tu im inske okupacije. Nikad jonije osvojenje neke zemlje dovelo do potpunijeg prevrata politi kih institucija i cijele dr avne organizacije, kao se to dogodilo ovdje.45Stekav kraljevstvo samo svojim ma i zavladav to i em i svojim podanicima samo uz pomosile, kako je Vilim mogao pomi ljati na to, da odr vladarski sistem, i koji bi pu skup dopustio da vlada zajedno s kraljem? Za uspjeh je bilo neophodno potrebno, da koj tini sve bude podvrgnuto kraljevskoj vlasti, a ona da bude tako sna da je nitko ne, bi mogao uzdrmati. na, Ure enje je dakle moralo biti monarhi pa je zaista i bilo takvo. Tako je jedan veliki vazal no, francuskog kralja sticajem historijskog razvitka osnovao najsna niju suverenu vlast ti Evropi. Pritom treba smjesta ista da je on svoje kraljevstvo u tako sna ba i, inio nim zato, ga je zamislio to po logici feudalnog kneza. Sve kraljeve na kontinentu izabirali su njihovi veliki vazali, ali ti su vazali sami bili nasljedni. Vilim, je to bio kao normandijski vojvoda, a ostao je to i kao kralj Engleske. Dok su dakle drugi kraljevi dobivali svoju krunu, a nisu njome raspolagali, on je od samog po etka bio vlasnik krune, koju je stekao. Ali on je u isto vrijeme, zahvaljuju osvojenju, bio i vlasnik svoga kraljevstva. i Sva engleska zemlja njegova je zemlja; on ima nad njom onakvo pravo, kakvo ima senior neke velike domene nad svojim zemljoposjedom u odnosu prema njemu svi su pojedini dr aoci samo zakupci te zemlje, i stoga je jedna od njegovih prvih briga bila, da sebi pribavi to ra o tim svojim an un dr aocima: mi mu dugujemo zahvalnost za postanak Domesday Booka, sastavljenog izme l080 i 1086. u Tu knjigu mogli bismo veoma opravdano usporediti s Polyptihom, no to bi bio takav polyptih, koji obuhva zemlji statisti podatke za cijelu dr 46 Kraljevo neizmjerno bogatstvo u a ne ke avu. zemljoposjedu omogu mu je da stvori feudalnu organizaciju unesenu s kontinenta; ali ta je ilo organizacija bila neizmjerno sistemati nija i nadasve od tu elemenata. Feudalizam sam po ia ih sebi nije imao, kako smo vidjeli ranije, ni ega nepomirljivog sa suverenitetom dr ave. Premda je, veoma brzo stekao ta nepomirljiva, svojstva, bilo je to zato, su veliki vazali uzurpirali kraljevska to prava i pobrkali ih sa svojim lenskim pravima, te su tako u isto vrijeme dobili investituru i za kraljevska prava i za svoje zemlje. Vilim je pomno pazio, da u Engleskoj ne uvede ovu zbrku politi kog i
45

Govorim dakako, samo o osvojenjima jedne kranske zemlje od druge. O je, da je muslimanska provala prouzrokovala jo ito dublje preobrazbe.
46

U stanju kako ga danas posjedujemo Domesday Book ipak ne sadr podatke za sve dr i aoce u kraljevstvu. Za stanoviti broj grofovija tih podataka nema.

112

feudalnog. elementa. Lena, ih je podijelio svojim normanskim vitezovima, nisu im dala nikakve to financijske ili sudbene vlasti. To su bile jednostavne vojni ke estice, koje suvereno dodjeljuje svojim vazalima sasvim u skladu s temeljnim na elom feudalizma. Veliki vazali imali su i sami podvazale u velikom broju i inili krunsku vojsku, ali nijedan od njih nije dobio ni najmanju od njegovih prerogativa. Kraljevska prava nisu se, razmrvila i pre u ruke visokog plemstva. Vilim je bio la normandijski vojvoda, pa je zbog toga znao, koliko stoji kralja, ako dopusti da se oko njega osamostale teritorijalni knezovi. Pobrinuo se da sprije da bilo tko u njegovom kraljevstvu postane ono, je on i, to sam bio li francuskom kraljevstvu. Ni pod njim, ni u bilo koje drugo doba engleski feudalizam nije bio ni drugo do li - ako se smijemo tako izraziti - potpuno feudalan sistem takozvanog feudalnog ta dru tvenog ure enja. Feudalci su posjedovali zemlje, ali nisu imali podanike. Tako je po jedinstvenom izuzetku kralj u Engleskoj posjedovao netaknutu vlast; on se ne morati, e kao kralj Francuske, dugo i mu boriti protiv svojih vazala, da im preotme svoje prerogative. Sva je no dr veod samog po ava etka njegova, i otuda sva razlika u politi kom razvitku s ove i s one strane Kanala. U Francuskoj je kralj u po etku veoma slab i nasuprot sebi ima samo pojedina knezove te ne svoju vlast malo pomalo uzdi na ru e evinama njihove, ja svim onim, oduzme njima i u a to vruje se usporedo s uspostavljanjem dr avnog jedinstva te sve vi kako se to jedinstvo izgra e, uje, smjera k ostvarenju iste monarhije. U Engleskoj, naprotiv, gdje je veod po etka politi jedinstvo onoliko ko potpuno, koliko je kraljevska vlast, vrsta nacija jedinstveno tijelo i kao takvo stoji nasuprot ini kralju. Onoga dana, kad monarhijsku vlast osjeti kao prete teret, ona ba ak e zbog jedinstva svojih, snaga biti kadra da mu nametne svoje sudjelovanje u vladi i da mu iznudi potrebna jamstva.

III VELIKA POVELJA Ni pod Vilimom Osvaja em(1087) ni pod njegova dva nasljednika iz normandijske ku Vilimom II. e, (1100) i Henrikom I. (1153) nacija se nije mogla aliti ni zbog kakve tete. Kraljevi su ostajali vjerni feudalnoj tradiciji, savjetovali se sa svojim velikim vazalima i uvali se svakog sukoba s njima. Prve pote e, izbile su prilikom smrti Henrika 1., koji nije ostavio djece. Stjepan od Bloisa, sin jedne ko k Osvaja eri eve, zatra je krunu za sebe i domogao je se. Njegova je vladavina bila tek uzburkani io prijelaz k jednom novom doba. Ono otpo inje 11544.; dolaskom na vlast Henrika II. prvog Plantageneta (1154-1189). Prvi kraljevi Engleske, posjedovali su tla na kontinentu samo, svoju vojvodinu Normandiju. Henrik Plantagenet je tome dodao vojvodinu Anjou, koju je imao od svojih predaka, te vojvodinu Guyenne, koju je kao realisti an, politi stekao po ar uriv se da se o njezinom i eni ba tinicom, Eleonorom Akvitanskom, koju je kralj, Francuske, Louis VII., manje prijazan i manje prakti suprug, nedavno otjerao. Tako su sve obale Francuske osim divlje Bretanje, pripadale kralju an Engleske. Podru ih je posjedovao na kontinentu, bila su prostranija negoli njegovo oto ja, to ko, kraljevstvo. Ali njegova mu je mo dopu tala da na granicama toga oto kog posjeda poduzima osvajanja, koja su zbog zemljopisnog polo prije ili poslije bila neizbje Godine 1171., domogao aja na. se jednog dijela Irske, a 1174. je primorao kralja, kotske, da mu polo zakletvu vjernosti. Njegovom i vladavinom mo emo datirati prve po etke engleske ekspanzije. Ali iz tog vremena potje isto tako i u uzroci onog sukoba s Francuskom, koji emo otada pa sve do po etka XIX. st., susretati u razli itom obliku i opsegu kao jedan od doga aja, no se preple kroz cijelu Povijest Evrope. Zapravo veza u normanske dinastije odnosi izme kralja Francuske i njegovog normandijskog vazala, koji je i sam u postao kraljem, bili su neprestano pro vi ili manje otvorenim neprijateljstvom. Ali Filip I. i Louis eti e VI. znali su, da su slabi, pa su bili previ razboriti, da bi se upustili u otvoreni rat sa svojim susjedima; e 113

ograni su se na to, da ih zlostavljaju i uznemiruju i da im svakom prilikom dokazuju neuta ili ivu zlovolju. Louis VII. mogao je energi nije zauzimati stav. Kontinentalna domena Henrika II. preopasno je ugro avala francusku kraljevinu; njezini su vladari ubudu morali posve e ivati sve svoje snage obuzdavanju svoga protivnika; koji je, inilo se, bio predodre da je uni en ti. Rat koji je skoro izbio, bio je prvi politi rat u Evropi. Dotad su se kraljevi borili samo zbog ki osvajanja. Ovdje se me utim polazna to sukoba sastojala upotrebi da se sa ka uvaju prava i vrhovna vlast u dr protiv presizanja iz tu avi ine. inilo se, da je borba nejednaka. Louis VII. nije se mogao usporediti se svojim protivnikom ni u pogledu snage, ni u pogledu inteligencije, niti u pogledu energije. Na sre vladavina Henrika II., stvorila mu je u samoj Engleskoj neo u, ekivane pomaga e. S prvim Plantagenetom monarhijska vlast, koja je vedotad bila vrlo jaka, odlu se razvija prema no apsolutizmu. Feudalni oblici, kojima su normanski kraljevi pro svoju vladavinu, iezavaju. Novi je eli vladar bio izvrstan, administrator, izvrstan upravljafinancijama, te je od svoga kraljevstva na inio uzor organizacije. Ali su njegove reforme imale kao uvjet i kao rezultat svemokrune, on ozlovoljuje plemstvo podvrgavaju ga porezu, koji je bio namijenjen kao pla i a brabantskim pla kim eni etama. Ozlovoljuje crkvu, nameu joj Clarendonski ustav, koji podvrgava i crkvenu jurisdikciju kontroli kraljevih slu benika. CanteI1buryjki nadbiskup, Thomas Becket, pobjegao je u Francusku, gdje mu je Louis VII. pru za io titu; on potpiruje utoliko opasnije nezadovoljstvo, to ga opravdava vjerskim motivima. I uskoro i kraljevi sinovi, uz pomo jednog dijela baruna i ak vitezova, ustaju protiv svog oca te poja francuskim pomo ani nim etama ratuju protiv njega u Guyenni i Normandiji. Henrik se uspje odupro pobunama i nije odustao ni od jednog od svojih no zahtjeva. Da bi ugu nezadovoljstvo, su ga ti zahtjevi izazvali trebalo je da njegovi nasljednici ili to budu dostojni njega. Svadljiva i nepromi ljena drska nesposobnost Rikarda Lavljeg Srca (1189-1199) i nedostojnost i kukavi Ivana Bez Zemlje (1200-1216) utoliko se br upropastili djelo njihova oca, luk e su se morali boriti protiv Filipa Augusta, najboljeg politi svoga vremena i prvog velikog kralja to ara Francuske. Rat dviju zapadnih dr komplicira se, pro ava iruje i postaje sve Svaka strana tra ei. i saveznike izvan svoga podru Kraljevi Engleske zdru se sa njema ja. uju kim Guelfima, dok, kraljevi Francuske poma Hohenstaufovce. Pobjeda kod Bouvinesa, prva od velikih evropskih bitaka, bila je u isto tako stra udarac za Otona IV. kao i za Ivana Bez Zemlje. Ona je u isto vrijeme, odlu i an ila politi sukobom, koji je od smrti Henrika II. ugro kim avao Englesku. Opozicija feudalaca, koju su pobudile apsolutisti tendencije Henrika II., trenutno je zadrijemala za ke posve vojni vladavine Rikardove, ali se joaktivnije, probudila pod Ivanom Bez Zemlje. Za pomo ke ratu protiv Filipa Augusta, kralj je udario nove poreze i ugovorio porazno te zajmove. Blistave ke pobjede bacile bi to u zaborav, ali konfiskacija i zatim okupacija Normandije i Poitoua u korist Francuske, i najzad, kao kruna svega, poni enje kod Bouvinesa, razuzdali su pobunu. Njome su upravljali baruni, ali je njihovu stvar pomagalo i sve enstvo i gra anstvo, jer su im interesi pritom bili isti. Sve tri privilegirane klase podjednako je pritiskivao despotizam, pa su s kraja na kraj cijele zemlje radile sporazumno. god je englesko kraljevstvo bilo ja i vi centralizirano, to je op to e e enitiji i jednodu bio otpor, koji se podigao protiv nje. Kraljevska je vladavina ovo pu niji anstvo, u kom su se govorila dva jezika, pretvorila u naciju; i sad se ta nacija u jedinstvenom pokretu podigla protiv njega i ono isto jedinstvo, koje joj je ona dala, ostavljalo ju je u tom sukobu osamljenom. Borba je bila kratka. Ivan je pobije te je pristao da mu bude diktirana Velika Povelja (1214.) en Mogli, bismo je nazvati prvom deklaracijom prava engleske nacije. Jer ona je jednako onoliko nacionalna, kao i pobuna, iz koje je proiza Baruni, koji su je nametnuli kralju, nisu zaboravili svoje la. saveznike, pa su ugovarali ne samo za sebe, nego iza sve enstvo i gra anstvo. Na prvi, pogled nema ni ega necjelovitijeg od ove povelje; u kojoj su nagomilane bez reda i nasumce jednako potvrda feudalnih obi aja, kao i potvrda sve ke nepovredivosti i gradskih sloboda. eni 114

I ba tome sadr je njezina snaga i njezina novost. Jer postigav od kralja toliko razli prava u ana i itih zajedno, stapaju u istome tekstu zahtjeve sviju klasa, ona je stvorila me njima solidarnost, koje i u vi ne nestati i bez koje ne bi bio mogurazvoj engleskog ustava. Plemstvo, sve e e enstvo i gra anstvo nisu ovdje, kao na kontinentu, ovojene korporacije, od kojih svaka radi samo za, sebe staraju se samo i o svojoj koristi. Zajedni pogibelj, zajedni potla ka ka enost ovdje je zbli i zdru u ila ila vrst savez interese, koji su, nema sumnje, u mnogo momenata me sobom suprotni, ali koje snaga njihova u protivnika primorava da se sporazume, i slo Drugdje su se kraljevi na samo pred razli e. li itim stal ima, s kojima pregovaraju i sklapaju sporazume posebno. U Engleskoj kruna pregovara izravno s cijelom nacijom i sklapa ugovor s cijelom zemljom. Zna ajno je tako i to, da baruni 1214. nisu nastojali, raskomadati kraljevsku vlast. Monarhijska er dr ava, osnovana prilikom osvojenja, ostaje nedirnuta. Pobjednici i ne pomi ljaju na to, da je rascjepkaju i da joj preotmu suverena prava, da bi ih vr sami umjesto kralja. Oni - a to su i ili ele postigli - ne toliko ograni enje tih prava, koliko jamstvo, da sudjelovati u njihovu vr e enju kad se za dobro kraljevstva bude radilo o posizanju za imutkom kraljevih podanika. Na glasanja o porezima elo bitni temelj Velike Povelje, te je ona u tome smislu osnova prve slobodne vlade, ju je Evropa ini to upoznala. Ovo na priznato je uostalom tek pod Eduardom I., poslije bitke kod Falkirka 1298.(protiv elo kotske). Ivan Bez Zemlje dobro je razumio sve, mu je Povelja nametala. to Tek se na nju zakleo, ve prekr svoju zakletvu i ishodio od Inocenta III., da ga od nje oslobodi. to je io Nato baruni, nanovo pograbe oru a Filip August se po da po svoga sina Louisa, da se bori s je, uri alje njima. Borba je trajala sve do kraljeve smrti 1216. Njegov sin Henrik III. uspinju se na prijestolje i potvrdio je Povelju, da bi imao mira. Otad ona vi nije iezla iz engleskog javnog prava. e

115

DRUGO POGLAVLJE FRANCUSKA 1. KRALJ I VELIKI VAZALI Od Huga Capeta pa do Filipa I. francusko se kraljevstvo zadovoljavalo time, da Ono je tako ivi. skromno, da se, kraljevsko dostojanstvo me velikim vazalima jedva zapa Budu pokoljenja nisu u alo. a iz toga vremena sa uvala uspomenu na imena kraljeva, nego na imena feudalnih knezova, kao, je to bio flandrijski grof Robert Frigijac, pa normandijski vojvoda Vilim Osvaja ili kao heroji prvog , kri arskog rata, Gotfrid Bouillonski, Robert Flandrijski, Robert Normandijski, Rejmond Tulu Usred ki. te kri arske epopeje, kad se knezovi kite slavom, kralj ostaje kod ku u prili lo polo e no em aju. U juna kim pjesmama (les chansons de geste), koje batada otpo inju svoj puni rascvast, junaci su baruni, dok kraljevi u njima esto imaju prili malo blistavu ulogu. no Predkraj XI. st. tri etvrtine kraljevstva zaprema nekoliko velikih lena, koja su ustvari samostalne kne evine, a samo su po imenu ovisne o suverenu. Na sjeveru izme u elde i mora prostire se Flandrijska grofovija; ju nije duobale, sve do Bretanje je Normandijsko vojvodstvo, a jodalje na jug, s druge strane Bretanje, grofovija Anjou te, napokon, na podru sve do Pireneja, vojvodstva ju Guyenne (Akvitanija), Tulu grofovija zaprema ravnicu Languedoca; Burgtindsko vojvodstvo prostire ka se u zavali Saene i grani sa i ampanjskom grofovijom, koju zapljuskuju Marnai gornja Seina. U sredi svih tih podru opkoljena i stegnuta njima, nalazi se kraljevska domena L'lle de France; ona tu ja, se stere uokrug oko Pariza i ni na kojoj to ne dose ni do mora ni do vanjskih granica kraljevstva. ki e Bila je podjednako prostrana kao i ve kne ina evina velikih vazala, a u pogledu, bogatstva nije zaostajala ni za kojom od njih. Gradovi na jugu ili u dolini Rhene, koje, o ivljava trgovina po Sredozemnom moru, ili gradovi u Flandriji, gdje zavr veliki put, povezuje sjever s Italijom i ava to du koga se u ampanji ni sajmi imaju neospornu prednost pred gradovima na kraljevskoj u ta, domeni. U Laonu, Orleansu i Senlisu vodi se samo lokalna trgovina, i najznatniji trgovci, i u ak samome Parizu tek su veliki la koje uzdr tranzit prema normandijskoj luci Rouenu. Tako dakle ari, ava ni zemljopisni polo aj,ni njegovi ekonomski izvori ne daju pokrajini L'lle de France povla polo ten aj. Ali je zato njezin polo ,bio kao stvoren da pomogne kraljevskoj politici. Zahvaljuju svom aj i sredi njem polo aju, ona je bila u neposrednom dodiru s razli itim predjelima zemlje, a u isto vrijeme u vezi s napol germanskom Flandrijom na sjeveru i sa zemljama ,na jugu, u kojima je vladao langue d'Oc. Ona je bila uklopljena me nacionalne kontraste jednako kao je le u to ala, i pored razli itih feudalnih kne evina, pa je time omogu avala kralju da o uva dodir s cijelom Francuskom i da onda, kad za to do trenutak, otpo e nesvoje vjekovno djeto ujedinjavanja i centraliziranja. To djelo otpo inje u po etku XII, st.; karakteristi je pritom konstatirati, da po i od istog tog no ev doba prevlast narje koje se govorilo u L'lle de France, nad govorom drugih pokrajina postaje sve ja, zamijetljivija, pa se, tako francuski jezik skladno razvija u suglasju s napredovanjem kraljevske mo i. U Francuskoj je - jedinstvenom sre u cijeloj historiji - formiranje dr napredovalo istovremeno om ave i uporedo s formiranjem nacije. Tko zna, nema li ona jasno ona jednostavnost i logi a, nost, koju svi slo zapa no ajuu francuskom geniju, svoje duboko obja njenje ba toj sretnoj pojavi? Kako god je u kraljevstvo, okru eno velikim vazalima i ivotare u njihovoj sjenei postalo slabo, ono je - ipak u i sebi,sa uvalo na svoje budu mo Jer ako feudalizam i jest ustvari paralizirao kraljevsku vlast, elo e i. on ju je pravno ipak ostavljao netaknutom. Knezovi, koji su postavljali kralja i koji su svaki na svojoj zemlji, uzurpirali njegovu vlast, nisu nadomjestili staru, karolin koncepciju o monarhiji ni ku im drugim. Nije im ni na pamet pala pomisao, da kralj od njih dobiva svoju vlast i da su njegove ovlasti 116

ograni ene njihovom voljom. S izboorom kralja bilo je jedanko kao i sa izborom pape i biskupa: izhornost se ticala samo osobe nije joj mogla podijeliti onu vlast, kojom ovjek uop nije mogao e raspolagati, jer je dolazila od boga. U tom pogledu svi su bili me sobom slo Kralj je bio slu u ni. benik i povjerenik bo i obred posve ji, enja, koji su Kapetovi pobo sa i no uvali i odr posvjedo ali, avao je i potvr ivao istovremeno i njegov gotovo sve ki zna Iz toga je on izvodio svoj duhovni ugled, po eni aj. kom je bio iznad svih drugih, koji ga je pretvarao u jedinstvenu osobu neuporedive naravi. Ni nebi ta bilo pogre nije nego uporediti ga sa osobom neke vrste predsjednika, koji zasjeda pored svojih vazala te je me njima, primuS inter pares. On se nije mogao mjeriti istom mjerom kao oni; po svom je u polo bio iznad, njihova dohvata i nadvisivao ih. aju Iz tog posebnog polo aja, istina, nije proizlazila neka jasno odre ena vlast. On je kralja nadahnjavao obavezom da vlada na temelju kranskog morala, a da iz toga nije za njega slijedilo nikakvo formalno pravo, -osim prava da bude branilac crkve. Ali je vei to bilo mnogo, jer crkva je pridonosila odr anju njegova utjecaja po cijelome kraljevstvu. Njezinim su posredstvom s dna najudaljenijih lena samoostani tra od kralja da im potvrdi njihove posjede, a biskupi se obra k njemu, kad bi se ili ali osjetilii ugro u borbi sa svojim vazalima ili susjednim barunima. Nije bilo va je on bio eni no to nemo da im pomogne; ti sve an enici i ti redovnici, koji su ga pozivali, spre avali su da svijet na njih ne zaboravi i spasavali njihovu budu nost. Kraljevo prvenstvo, koje je od propasti o uvala karolin tradicija, nametalo se velikim vazalima kao ka nesavladljivo. Kako god su oni ustvari bili nezavisni, ipak su svoja lena dobili od krune i bili su du ni, da joj polo zakletvu vjernosti s to odre e no enim obavezama i koje su se, o nju vezivale. To su bile vojne slu i slu savjetom. Oni su bili, kraljevi ljudi i premda se oni toga nisu sje gotovo be ba ali nikad, osim kad je trebalo intervenirati u njihovim poslovima ili kad bi mu na njegovu dvoru davali savjete, koje bi on esto volio da ne prihvati, ipak je iz toga slijedilo, da mu priznaju seniorsko pravo nad sobom, iz koga je, jednoga dana imalo proiza suvereno kraljevsko pravo. i Da bi iskoristio izvore, koje je tako skriveno nosio u sebi i da bi svoja prava pretvorio iz teorije u praksu, kralj je morao imati snage, i on se u potaji trdio da je stekne. Prvi uvjet vrste kraljevske vlasti je nasljednost. Kapetovi nisu mogli ni pomi i ljati na to, da je svojim izbornicima nametnu, jer su oni bili ja Zadovoljili su se da redom daju imenovati svoga nasljednika jo svoga i. za ivota. Sre a je htjela, da je svaki od njih imao sina, tako da je kraljevskoj vlasti od Huga Caopeta pa sve do Filipa Augusta bila u ena opasnost me te uvladavine (interregnuma): u trajanju gotovo 200 godina, svi su kraljevi jedan drugome predavali krunu iz ruke u ruku, i to dugotrajno fakti posjedovanje, najzad no je zavr time, da je ona postala njihovo vlasni ilo tvo. Veu XII.- st. je izbor, su ga vr veliki to ili vazali, gotovo samo prazan obred. Filip August se veosje dovoljno sna da je se oslobodi. ao an, Njegov sin Louis VIII. naslijedio iga je i bio op enito priznat bez ikakva upletanja knezova. Dugotrajna strpljivost dinastije prispjela je do cilja, kome je tako uporno te Francuska je monarrhija nostala ila. nasljednom bez prevrata i dr avnog udara, tek obi nom naredbom. Ona je u isto vrijeme bri i mudro upravljala svojim posjedima. Premda ti posjedi nisu bili ni veoma no bogati ni veoma prostrani, oni su, zahvaljuju miroljubivoj politici kraljeva; od Huga Capeta pa sve do i Louisa VII. u ivali razdoblje nepomu enog mira. Pariz; u kom je, dinastija ivjela ivotom vezanim uz stalan dom ime se ona tako izrazito razlikovala od putni kog ivota careva, koji su neprestano lutali Njema kom i Italijom, ili od engleskih kraljeva, koji su besprekidno dolazili sa svog otoka u Normandiju - postao je malo pomalo upravnim sredi tem, cijele pokrajine L'lle de France pripreaju se da u i budu nosti preuzme ulogu glavnoga grada kraljevstva. Onamo je do i nadbiskup Sensa i stalno se ao naselio. Upravnici svih kraljevih posjeda dolaze onamo da polo ra e une. Stalna prisutnost dvora odr ondje politi i upravnu aktivnost, kojoj bismo uzalud tra analagiju u cijeloj tada ava ku ili njoj Evropi. Isto onako kao je Rim bio papin grad, tako je Pariz bio kraljev, i to mu pribavlja raznolikiji i to 117

bogatiji ivot, i daje manje gra ansko obilje nego su ga imali drugi gradovi. Privla snaga, je to, na kojom on ve XII. st. djeluje oko sebe, daje u kolama su ih osnovali i odr to avali njegovi samostani, sve ve i ve va u u nost. Pod Filipom Augustom rodit se iz udru e enja njihovih u itelja i u enika prvi univerzitet ( u Evropi. Nema ni ta udnoga u tome, se u tako, aktivnoj sredini umjetnost to razvijala veoma sna Suger, opat u Saint-Denisu i ministar Louisa VII., privukao je u svoju opatiju no. obrtnike iz susjednih podru te je tako, pari crkva Notre-Dame, otpo 1163.,prva i najranija ja, ka eta od velikih gotskih katedrala. Ugled i utjecaj Pariza na Francusku, uvelike je pripomogao jedinstvu kraljevstva, pa je zatim, po i od XII. st.; poraastao i sam u jednakoj mjeri kako je napredovalo i to ev jedinstvo. Dru tveno djelovanje glavnoga grada politi djelovanje kraljevske vltsti podjednnko su ko pridonijeli formiranju nacije. II. NAPREDAK KRALJEVSKE VLASTI Od dolaska Huga Capeta na prijestolje, kraljevska vlast nije vi morala voditi nikakvu vanjsku e politiku. Jedini susjed Francuske, s kojim se mogla sukobiti, bilo je Carstvo, s kojim je grani du ila cijele svoje isto granice: duSchelde i Meuse posredstvom Lotaringije, a duRhone posredstvom ne kraljevine Burgundije. Ali naslijediv posljeddnje Karolinge, nova se dinastija okanila njihovih i pretenzija na Lotaringiju; a carevi opet, ne imaju i ega da se boje s obzirom na njezinu slabost i razboritost, a usto i zaokupljeni svojim vojnim pohodima u Italiji, nisu joj davali nikakva razloga da bude zabrinuta. Ove okolnosti su se naglo promijenile, kad je normandijski vojvoda 1066. postao engleskim kraljem. Time se na zapadnoj granici stala ra strahovita snaga, koja je, onako opkoljena morskim valovima, ati bila, kako se inilo otkako su prestale skandinavske provale, od same prirode potpuno za ena od svih ti opasnosti. Bilo je nemogu e ivjeti s tom silom u istim onakvim nehajnim odnosima i u sigurnosti kao sa carstvom. Jer novi je kralj kao normandijski. Vojvoda bio vazal kralja Francuske i time vezan za svoga sizerena, ali je ovaj, njegov podre eni, feudalni polo bio u prevelikoj suprotnosti sa snagom, aj kojom je raspolagao na drugoj obali Kanala, a da se ne bi pretvorio u besprekidni uzrok nesporazumaka, sumnji i neprijateljstava. Otad nisu Kapetovi vi mogli ustrajati u onom stavu i e ustezanja i povu enosti u kom su se osamili dotad. Briga za svoju krunu i njezino dostojanstvo primoravala ih je, da se suprotstave opasnosti, koja je dolazila izvana, i ta neizbje potreba da iva vode vanjsku politiku; u kojoj su se sad na dat im priliku, da u samoj Francuskoj napokon povedu li, e politiku dostojnu kraljeva. Nju je otpo voditi Louis VI. (1108-1137), a taj je njegov po eo etak bio, dakako veoma skroman. Bio je preslab da istupa sam, pa je u svom pothvatu pridru sebi kao saveznika flandrijskog grofa, koji je io bio stari neprijatelj Normandije. U vezi sa svojom politikom prema Engleskoj, zasnovao je 1126. plan, da se okoristi ubistvom grofa Karla Dobroga i Flandriju preda u ruke jednom normadijskom princu, koji je bio smrtni neprijatelj engleskog kralja. Taj je pothvat dodu propao, ali on uza, sve to zaslu da e uje bude zabilje en: to je zapravo prvi poku krune da jedno veliko leno podvrgne svojoj vlasti. aj Spolja opasnost, kojoj se, kralj morao suprotstaviti, primorala ga je da u unutra nja njosti dr ave nametne svoju prevlast velikim vazalima i tako njihovom snagom pothrani i uve svoju. a Louis VII. (1137-1180.) nastavio je borbu, koju je otpo njegov otac. Njegov protivnik, Henrik eo Plantagenet, bio je mnogo stra od normanskih kraljeva; vesmo prije vidjeli, koje sumu okolnosti niji pomogle da mu se odupre. Dugotrajni rat, ga je protiv njega poveo dugranica Anjoua, samo je to naslije malih pothvata bez bu slave, u kojima su veliki vazali odr ravnodu neutralnost. e ne ali nu Louis VII. nije bio ni po emu ni zna ajan vojnik, ni zna ajan politi utoliko je karakteristi ar, nija pojava, da je kraljevski ugled porastao ba vrijeme takva vladara. Kraljevska historiografija po ti inje baza njegova vladanja, i upravo pod njim zabilje je spomen o prvom ministru krune, ga en to 118

povijest Francuske poznaje: bio je to Suger, opat Saintt-Denisa. On je, uostalom, u isto vrijeme i posljdnji ministar, ga je kraljevstvo posudilo od crkve. Poslije njega dr se osje dovoljno to ava e ati jaka, bit dovoljno svijesna svog zadatka, smatrat se obaveznom da rije premnogo veoma te e e i kih pitanja, a da od svojih savjetnika ne bi zahtijevala da budu izobra potpuno u skladu sa svojim eni zada ama. Napredak dr primorao ju je da prekine s karolin ave kom tradicijom, i ona otad vi ne e e mo biti zadovoljna sa suradnicima, koji su proiza iz redova sve i li enstva. Trebat joj poslovnih e ljudi, pravnika, ljudi akcije, koje pronalaziti i izdizati iz kruga svjeovnjaka, koji su se formirali u e njezinoj slu i proistekli iz redova onoga obrazovanog gra bi anstva, koje se po svom broju neprestano pove avalo. Suger je pojava na prekretnici polit razvoja. Do njega je dr bila tako priprosta, ili kog ava to nije, pimitivna, da je nekom prelatu, bez posebnog primarnog naukovanja, moglo biti dano u du nost da njome upravlja; poslije njega sve ve slo e a enost dr avnih poslova zahtijevati posebno izobra ljude i dr ene avni personal prestati da pripada crkvi; ili joj pripadati samo, po imenu.47 e e Od vladavine Louisa VIL pa do Filipa Augusta napredak je kraljevske mo bio toliko velik, da ga nije i mogu protuma samo kraljevom genijalnou. On je velikim dijelom posljedica ekonomskih i e iti dru tvenih preobra aja, koje je prouzrokovao razvitak gra anstva. U toku druge polovine XII. st. svi su se gradevi na sjeveru Francuske konstitirali kao komune (zajednice, op ine), vezane, me usobom za kletvom svoga gra anstva. Gotovo posvuda, u biskupskim gradovima, u Arrasu, Noyonu, Senlisu, Laonu, Reimsu, i t.d., one su se morale boriti protiv otpora ili protiv zle volje svojih biskupa, te su protiv njih molile od kralja pomo koju im je on pripravno davao. Tako je izme krune i gra , u anstva nastajao savez, koji je kraljevskoj politici osiguravao pomonajmla najaktivnije i najbogatije klase u e, dru tvu. Pod Louisem VII. razabiremo prve simptome toga saveza. Dalekovidni Filip August spoznao je cio njegov domet, pa ga je sistematski oja i pro ao irio. Naglo pove anje nov anog prometa, koje je bilo, posljedica gradske trgovine, bilo je isto tako korisno za kraljevsku vlast. Dopu taju joj da pretvori i feudalna davanja i prava, koja je dotad ubirala u naturi, u obaveze plative u novcu i usavr i kovanje iv novca, te time uve i njezine, prihode, to je pove av anje omogu kraljevskoj vlasti da sebi pribavi ilo prijeko potrebno sredstvo svake politi sile: financije. Kraljevska riznica, dotad stopljena s cjelinom ke kraljevog privatnog imutka, postaje posebna grana uprave. Najstariji njezini ra uni, koje imamo, potje iz vladavipe Filipa Augusta. Ne samo da je, kralj odsad kadar da u vrijeme rata umanji, u ete pla enika, nego mo prije svega, vezati u svoju slu prave e, bu inovnike, to jest pla slu ene benike, koje je, ba zbog toga mogu opozvati. Takvi e inovnici su bailli, kojih najral1iji spomen se u god. e 1173., i koji su se brzo pro po cijelom kraljevskom posjedu. Budu da je sad, mogao pla svoj irili i ati slu benike, vladar im vi ne mora predavati njihove, du e nosti u nasljedni posjed, niti se mora time odricati da njima raspola o svojoj volji. Time, je nekada e to nju poljoprivrednu ekonomiku zamijenilo nov ano gospodarstvo, nestalo je zapreke, koja se jood frana vremena neodoljivo kih suprostaljala razvitku dr ave. Reforme, koje su za Filipa Augusta uvedene u organizaciji kraljevskog dvora, prilago ga potrebama uju centralne vlade. Skup tina lai i crkvenih velika koji su se od karolin doba u odre kih a, kog eno vrijeme okupljale oko kralja i bile u isto vrijeme savjetodavno vije i sudi ali bez to odre e te,. no ena djelokruga, bez jasno ozna enih ovlasti, te im se djelovanje naj ograni ee avalo na sputavanje aktivosti krune u korist velikih vazala, sada se cijepa u stalne kolegije: s jedne strane kraljevsko vije koje se, isklju bavi politi e, ivo kim poslovima,i parlament s druge strane, koji je nadle za an sudbene poslove. I jedan i drugi se jouvijek velikim dijelom sastoji od lanova visokog plemstva i
47

Ovo je ograni enje neophodno potrebno, jer, je ,crkva od Sugera pa do Talleyranda I Fochea neprestano davala dr avi ministre i savjetnike. Ali to vi nisu bili sve e enici u pravom i potpunom smislu te rije nego politi koji su od svoga i, ari, sve kog zvanja sa eni uvali gotovo samo odje i beneficije. u

119

visokog klera. Ali kralj vetada pored njih uvodi i, svoje ljude, te njegov utjecaj u oba zbora e postajati, sve ve i sve vi suzbijati utjeaj feudalaca. Visoki slu i e benici krune, koji su uvijek uzimani iz redova visokog plemstva i koji, su dotad bili pravi staratelji kraljevi, i cezavaju, ili se njihova uloga svodi samo na po asne funkcije. Uprava dr avne kancelarije prekida sa zastarjelim obi ajima i beskorisnom frazeologijom iz karolin doba, te usvaja prakti kog nije postupke. U Louvru je osnovano arhivsko spremi a me mjerama, koje su usvojene s ciljem da se bailliji obave na svakogodj te, u u nje polaganje ra una, sa enjem otkrivamo prvi zametak budu dr u eg avnog ra unovodstva (chambre des comptes). Filipa Augusta mo emo dakle smatrati pravim stvaraocem monarhijske vlasti ne samo u Francuskoj, nego i na Kontinentu.48 Nadimak August dao mu je Rigord: quia rem publicam augmentabat.49 Prije njega su i najmo kraljevi i carevi pa, i Karlo Veliki, mogli vladati samo uz pomo niji ak ugleda i snage, su je stekli svojim pobjedama ili potporom crkve. Njihova je vlast u biti ovisila o njima to samima i stapala se tako re s njihovom osobom. Budu da nisu imali ni financija ni vlastitih i i slu benika, bili su ograni samo na onoliku aktivnost, koliku im je omogu eni avala pomocrkve ili poslu nost aristokracije, pri emu je prva postajala sve nezavisnija, a druga sve izrazitije neprijateljski raspolo ena. Ubudu kralj, naprotiv, raspola stalnim upravnim aparatom, koji on sam pokre i koji e e e je u isto vrijeme neovisan i o crkvi i o feudalcima. Prava; koja mu tradicija priznaje, sad se mogu pretvoriti u stvarnost. Ostvaruju se, ona su sad mogla obrazovati dr i avu. Mlada francuska monarhija sa uvala je od stare karoli monarhije temeljno na ke elo: vjerski karakter, kraljevske vlasti. To ju je svojstvo po i jood kraja IX. st., mogli bismo re balzamiralo, sa ev i uvalo netaknutu, usprkos njezinoj slabosti, u kojoj je ivotarila usred feudlanih prisvajanja. Maloprije smo vidjeli, kojim je putem stekla novu krepkost i kako je pored Engleske stvorila u Francuskoj, u veoma razli itim i mnogo te uvjetima, suparni dr im ku avu. Flandrijski grofovi, koji su se pod Louisem VI. u savezu s kraljevstvom borili protiv Engleske, pristali su pod Filipom Auglustom uz Englesku protiv francuskog kraljevstva. Bilo je prirodno da pred opa nou od ja anja svoga suverena potra pomona velikom otoku, kome su bili bli susjedi i gdje su se e i industrijski gradovi njihove zeemlje, opskrbljivali vunom. Gradovi, koji su u Francuskoj pomagali krunu, u Flandriji su se pridru svome vladaru, ali ne zbog nekog toobo ili njeg nacionalnog osje aja, kako bi se to pri povr nom gledanju moglo povjerovati, nego naprosto zbog svojih ekonomskih interesa. Ne mo se opaziti nikakva razlika u njihovu dr e anju, bez obzira da li su to po jeziku valonski gradovi, kao Lille i Douai ili germanski, kao Bruges i Gand. Politika flamanskih vladara zadobila je dakle, po i od XII!. st. takvu ev irinu, da je vi nije mogu smatrati naprosto politikom feudalnog otpora. e e Ona s jedne strane, po inje stvarati savez s Engleskom, koji se temeljio na obostranim interesima, pa je imao potrajati stolje ima i postati jedan od najva nijih faktora budu neezavisnosti Nizozemske e (Holandije i Belgije). A s druge strane, oslaanjaju se na gra i anstvo, ta politika zadobiva stanovitu nacionalnu boju, poistovjetivstvar dinastije s interesima toga gra i anstva. Dugotrajni rat Filipa Augusta protiv Filipa Alza (1180-1185) zasad je jo kog samo suprotstavio kralja i flandrijskog grofa i poslije naizmjeni uspjeha i neda zavr ugovorom povoljnim za prvoga. Ali nih a io ve1196. se Baudouin IX., zdru s Richardom Lavljeg Srca, pa mu je io etiri godine poslije toga po lo za rukom da mu kralj vrati sjeverni dio Artoisa, koji je Francuskoj ustupio njegov prethodnik. Kri arski rat, koji je periodi nadolazio, presijecao i prekidao tok evropske politike i u kome su Filip August, ki Richard i Filip Alza prije nekoliko godina u isto vrijeme sudjelovali; privukao je 1202 grofa ki Baudouina na istok. Idu godine on je u crkvi Sv. Sofije primio, krunu kratkotrajnog Latinskog carstva e
48 49

Osim Sicilije, gdje su temelji dr bizantski. ave Uporedi carev naslov: Mehrer des Reiches (Oba izraza isti pro u irivanje, granica dr ave.- Prev.)

120

u Carigradu. Kratko vrijeme poslije toga (1205) umro je tajanstvenom smr u toku jednog pohoda u protiv Bugara. Za sobom je ostavio dvije malodobne k koje je njihov stric, Filip od Nemura, izru eri, io Filipu Augustu na njegov poticaj. Stariju, Ivanu, udao je Filip za kneza, koga je sam izabrao: za Ferrannda Portugalskoga, ali tek po se oprezno pobrinuo da mu Ferrando polo posebnu prisegu to i vjernosti, koju su potvrdili i prihvatili i falandrijski gradovi i baruni. Ra unao je s time, da sebi mo e i sve dopuustiti s ovim novim vazalom, koji mu je imao zahvaliti svoju sre Dao je da njegovi ljudi u. zaposjednu Aire i Saint-Omer,a dodjeljivanjem lena i opskrbe stekao je naklonost ve ine lanova flamanskog plemstva. Izgubivstrpljenje. Ferrand vi nije dugo oklijevao da uvidi privla i e nost ponuda engleskoga kralja Ivana Bez Zemlje. Godine 1213. skpio je s njim ugovor o savezni tvu. Sukob, u koji je F1andrija ponovo bila uvu ena, bio je ovaj put evropski sukob. Politika Filipa Augusta razvijala se uporedo s uspjesima i kraljevim genijem, pa je i sad obuhva cio Zapad, i tako sveop ala i rat imao odlu o budu iti nosti francuskog kraljevstva. Borba izme Francuske i Engleske, koja je prestala za posljednjil godina Henrika II, nanovo je u otpo ela, se Richard Lavljeg Srca vratio iz zarobljeni u kom ga je dr Antiohijski vojvoda, u im tva, ao je ruke pao vra i se s tre kri ije aju eg arskog rata (1194.) Ta borba nije se zavr ni odlu ila im nim. Ali tek je Richard umro, a na prijestol se uspeo njegov brat Ivan Bez Zemlje. Filip se odlu na to io, blistav pothvat. Koriste se nezadovoljstvom, koje je pobudila nova, vladavina poslao je Ivanu i nare enje da se pojavi pred njim i opravda zbog ubijstva Artura od Bretanje.50 Budu da se Ivan nije i udostojio ni odgovoriti, kralj Francuske je postupio to po svojim suverenskim pravima i konfiscirao no sva lena, koja je engleska kruna dr u Francuskoj te ih je sve izuzev Guyenne,' dao zaposjesti, ala udvostru i tako jednim mahom prostranstvo svojih krunskih zemalja i pribaviv svojoj kruni cijelu iv i morsku obalu od Bordeauxa do Boulogna. Pogre ih je gomilao njegov takmac, koji je vebio u ke, to zavadi s engleskim barunima, a je jo povrh toga na sebe navukao papinu ekskomonikaciju dolazile su kao naru ena pomotako smionoj Filipovoj politici. On je sebi pribavio nalog Inocenta III. da izvr i osudu, kojom je papa udario Ivana, te je aktivno pripremao pohod protiv Engleske. Bio je ve pripravan u trenutku kad se Ivan ponizio pred papom i priznao svoje kraljevstvo lenom Svete Stolice i tako dobio opro tenje. Nato je Filip upotrebio svoju vojsku i mornaricu protiv Flandrije i dopro sve do Damema, gdje su Englezi iznenadili njegove la i spalili ih, pa se zatim vratio u Francusku, a Ferrando e Portugalski je iza njegovih le ponovo zaposjeo svoje zemlje. a Dotle se sukob zapadnih dr pro na Njema Ondje su se me sobom borile dvije stranke, ava irio ku. u Gvelfi i Gibelini. Prva je bila saveznik Engleske otkad, se Henrik Lav o enio Matildom, k Henrika II. eri Otad se samo po sebi nametalo zbli enje izme Gibelina i Francuske. Filip August znao se sjajno u, okoristiti polo ajem. Cara Otona od Braunschweiga, vo Gvelfa i uvjerenog pristalice Ivana Bez u Zemlje, papa Inocent III. tako je izop Kralj Francuske do er io. epao se te prilike i ohrabrio mladog Fridriha Hohenstaufena, koji je pod papinim starateljstvom bio zato na Siciliji da se poka oden e va da do ti Njema i ondje se stavi na an, e ku elo pristalica svoje ku e. inilo se, da ta e pustolovina biti romanti ustvari, ni nije bilo prozai na; ta nije od nje. Kraljeva riznica do je u la pomo njegovoj politici, i on je potkupio njema knezove, ke koji su mu bili potrebni za uspjeh. 9.prosinca 1212 oni su izabrali Fridriha za kralja Rimljana. 51 Tako je borba Francuske i Engleske podijelila cijelu Evropu u dva taabora, a njezin je ishod imao odlu iti sudbinom Zapada. Godine 1216. protivnici Filipa Augusta odlu su se na presudan napor: Ivan Bez ili Zemlje imao je napasti preko Guyenne, a Oton od Braunschweiga, nastupao je dotle prema Parizu kroz Nizozemsku, pridru i sebi na prolasku Ferranda Portugalskog. Vojska, koju je Filip poveo uju ete njemu u susret, bila je po svom sastavu u skladu s napretkom kraljevske vlasti. Dvadeset godina prije toga, ona bi se sva sastojala od feudalnih milicija. Ovaj put u njoj su se pored konjice, krunskih vazala mogle opaziti pla ete enika i odredi gra ana, koje su u boj poslali gradovi. Do sudara je do lo
50 51

Sin Godfrleda, starijeg sina Henrika II., koga je Bretanja priznavala umijesto Ivana Vidi o ovome idu poglavlje. e

121

27.srpnja kod Bouvinesa, blizu Tournaia, i Filip August je postigao, sjajan uspjeh. Bila je to prva od velikih evropskih bitaka, i nijedna od njih (izuzev Waterlooa, gdje su se stolje poslije toga est a susrele iste skupine protivnika) nije imala tako dalekose i tako neposredne posljedice. U Njema ne koj je Oton od Braunnschweiga pao pred Fridrihom II. U Engleskoj je poni Ivan Bez Zemlje morao eni gledati, kako se baruni podi protiv njega i name mu Veliku povelju sloboda. U Francuskoj su u u teritorijalna osvojenja osigurana (Chinonski ugovor); feudalci su u osobi Ferranda Portugalskog bili pobije eni, a kraljevska vlast, koja je malo prije pokazala svoju snagu svladavvanjskog neprijatelja, i stekla je u o puka op ima eenacionalni ugled, koji se udvostru njezinu jakost. io

122

TRE POGLAVLJE E CARSTVO I. FRIDRIH BARBAROSSA Wormskim konkordatom nije se zavr borba izme carstva i papinstva. Pitanje odnosa tih dviju ila u univerzalnih vlasti koje se u punom svom opsegu postavilo za vrijeme Grgura VII., poslije se zbog iscrpljenosti obiju strana suzilo na prepisku oko investiture, a i na tom se tlu zavr samo nagodbom. ilo Car je u njoj izgubio upravo onoliko, koliko je papa dobio, ali se ni i jedan, ni drugi nisu mogli zadovoljiti stanjem, koje je bez rje enja ostavilo na sukob, koji ih je doveo u zavadnju. elni Trebalo je znati, da li i dalje ostati na snazi karolin koncepcija, to jest, da crkva, smatrana ti e ka isto vrijeme i op instvom vjernika i politi kim dru tvom, treba da na svom vodstvu zadr dva i pooglavara, nezavisna jednog od drugoga, pri emu jedan biti poglavar du a drugi poglavar tijela, e a, ili, naprotiv, treba papi priznati pravo da raspola carskom krunom i da u isto vrijeme da se izrazimo e jezikom onoga doba - posjeduje i duhovni i svjetovni ma pri , emu car treba da od pape prima svjetovni maisto onako, kako vazal prima leno od svoga sizerena. Izme protivurje tvrdnja u nih obaju protivnika nije bio mogunikakav kompromis; odgovor na to pitanje moogao je dati samo novi rat. Taj rat, koji je imao izbiti u vrijeme Fridriha Barbarosse, bio je za, carstvo unaprijed izgubljen. Ako je evropsko dru i priznavalo univerzalnu vlast pape u crkvi, ono nije moglo dopustiti isti domet vlasti tvo carevoj. To bi zaista zna podvr mu u svjetovnom pogledu sve zapadne dr i svesti ih na ulogu ilo, i ave klijenata. Od Otona I. imperijalna teorija vi nije bila u skladu sa stvarnou, jer Carstvo vi nije e e obuhva sve kranske zemlje Zapada, kao je to bilo u vrijeme Karla Velikog. Protiv nje nije se alo to podigao joni jedan formalan prosvjed, jer ni jedan vladar nije bio dovoljno mo da njema an, kim suvemnima otvoreno ka istinu u lice. Ali kakva bi to obmana bila, da su usred XII. st. mlade i sna e ne monarhije, Francuska i Engleska, svojevoljno prihvatile carsko staratdjstvo?! Isto onako, lao je to feudalizam, u vrijeme kad je ja radio u korist Grgura VII., tako su isto i nacionalne dr u doba ao, ave svoga nastajanja morale raditi u korist Hadrijana IV. i Aleksandra III., a protiv Fridriha Barbarosse. U tom se sastojala nesre carske politike, je svaki put, kad se namjeravala nametnuti papinstvu, a to protiv sebe pobudila naj aktivnije snage u Evropi i usmjerila ih prema Rimu. Tome se pridru i neprestano slabljenje carevo u samome carrstvu. Od Wormskog konkordata on uje vi ne imenuje biskupe, a pravo da ih investira njihovim knevinama, koje, je sa e uvao, ve inom je bilo prazna obmana. Ustvari, izborima biskupa naj odlu lai vladari, koji name kaptolima ee uju ki u ro ili saveznike svoje porodice. Tako ova carska crkva, koju su njema vladari po i od Otona ake ki ev I. obasipali pravima i zemljama, izmi iz ruku careva i ako se tako smijemo izrazitifeudalizira se. e Veliki vazali, kojih je moona dotad izravnavaln protute om, vi nemaju razloga da je se boje, a e crkvene kne evine, prestavda budu caru na raspolaganju, sad su i same tek novi element politi i kpg raspar avanja. U istom onom trenutku, kad u Francuskoj kralj po inje suzbijati feudalizam, u Njema feudalizam nadvladava krunu. Nema ni upadnijeg i za koj ega udnijeg, nego kad u tom pogledu u obje zemlje uporedimo utjecaj knezova na kraaljevsku vlast. Dok je u Francuskoj u XII. st. kralj jo samo u teoriji izboran, a od Filip Augusta nanovo postaje nasljedan, njema knezovi neprestno sve ki vi nagla e avaju svoje pravo da raspola krunom, prilikom smrti Henrika V., oni ne dopu u taju da to prijestolje dobije njegov najbli ro Fridrih i ak, vapski, nego ga daju Lotaru Saskom (1125), a za tim, prilikom smrti Lotarove, oni se vra aju vapskoj ku i imenuju Konrada III. Njihovim izborom i

123

odlu uju, dakako obe anja i koncesije kandidata, tako da kraljevska moslabi svaki put, kad prelazi s jedne osobe na drugu. Kako je u takvim prilikama bilo mogu pomi e ljati na obnovu sva s Rimom? Umjesto da s papom e postupa kao jednak s jednakim, Lotar je dobio carsku krunu samo uz cijenu, da za se nepovoljno revidira Wormski konkordat i da pristane na papin zahtjev, da ubudu prihhva carevu krunidbu e a samo ako je odobrio njegov izbor. Konrad III. bio je joslabiji. Protiv njegova imenovanja borio se bavarski vojvoda, koji je podigao oru na njega, navije je taju itime onaj sukob Gvelfa i Gibclina, koji je tako dugo imao remetiti mir Njema i Italije. Poslije njegove smrti borbu je nastavio njegov sin ke Henrik Lav, kome je car 1142. morao dati Sasku umjesto Bavarske, ju je kao feudalno leno dobila to ku Babenberg. Ubogi Konrad nije uop imao vremena da ode preko Alpa i ondje se dade okruniti. a e Ponadao se, da svoj ugled podi sudjelovanjem u drugom kri e, i arskom ratu, ali je u njem do ivio samo poni enje neuspjeha i poraza. Umro je 1152., a njegov ne Fridrih dobio je poslije ak pretheodnog sporazuma s protivnikom svoje ku Henrikom Lavom, glasove knezova. e, S Fridrihom Barbarossom otpo inje vladavina koja je 'svojim sjajem utoliko blistavija, koliko su vladavine prija careva bile neslavnije. Mladi kralj, po naravi njih estok i ambiciozan, stvorio je odluku da u o ima svijeta podigne ugled carskog veli anstva, pa se zatim estoko i pomamno, posvetio postizanju toga nedostupnog cilja; ali poslije du nastojanja postigao je samo bu neuspjeh, rasuo eg an posljednje snage i potro posljednje bogatstvo njema kraljevstva. io kog Na prvi pogled, Fridrihova se politika nadovezuje na karolin tradiciju, i kanonizarija Karla Velikog ku koju je 1165. izvr izvr jedan njema sinod, se, kao da je potvr io io ki ini ivala ovo podrijetlo. Ustvari, me utim, izme Karolinga i Hohenstaufovaca nema vi ni u e ega zajedni kog, osim mo da, univerzalnosti njihovih tendencija. Carstvo, kako ga shva Barbarossa, nije vi ono kransko, a e carstvo, ro 800. u crkvi Sv. Petra u Rimu i tako intimno vezano uz upravljanje crkvom i tako blisko eno sjedinjeno s papinstvom, da je postalo od njega neodvojivo. Ono je u potpunom smislu rije Rimsko i carstvo, i to Rimmsko carstvo iz vremena Augusta, kakvo je postojalo prije seobe. Na njemu je ono temeljilo svoje pravo da vlada svijetom, i zbog toga, budu da njegovo podrijetlo se u doba prije i e Kristova ro enja, zar je moglo imati i zajedni s papinstvom? Carstvo je bilo starije od papinstva, ta ko pa je zato isto onako nezavisno od njega, kako je nezavisan bio i bizantski car. Umjesto shva anja da je carstvo u crkvi, o je, da je crkva u carstvu pa je i papa, usprkos svome pove ito enom svojstvu, u krajnjoj konzekvenciji samo carev podanik. Tako se tu namjesto vjerskog misticizma, koji le u i temeljima karolin konncepcije, stavlja neka vrst politi misticizma, koji se smiono vra unatrag ke kog a kroz vjekove k onom vje nom Rimu, gospodaru cijeloga sviijeta, te od njega izvodi, kao s jedinog izvora svake svjetovne mo pretenzije carske vlasti. Vese i u XI. st. Oton III. uljuljavao nadom, da i, u njegovom prvobitnom sjaju mo obnoviti onaj zlatni Rim (aurea Roma), koji je svojom anti e i kom slavom blistao kao, ideal svake ovozemaljske veli ine. Ali ono, je kod njega bilo samo nejasno to maa tanje i sentimentalne te nje, postalo je kod Fridriha to odre no ena teorija. Upo etkll XII. st. postiglo je izu avanje rimskoga prava u Italiji, napose u Bologni, u krugu oko Irnerija i njegovih u enika, znatan razvitak. Justinijanov kodeks bio je za te pravnike neka vrst svetoga pisma i pravo otkri zakona i civilnog poretka. Otuda njihovo divljenje i duboko po e tovanje, prema carskoj vlasti, koju su smatrali prvim uvjetom za odr anje svjetovnja kog dru tva. Nema gotovo nimalo sumnje, da su u enja ove kole utjecala na Barbarossu. Posredstvom toga u enja njegova politi ka koncepcija po iva, za razliku od koncepcije Karolinga i njihovih nasljednika, na lai kom temelju; sad vi ne biti zada teologa da je brane, nego tu du e e a e nost preuzeti pravnici. Tako se prvi put u borbi cara s papom ocrtava suprotnost izme svjetovne i duhovne vlasti. u

124

Vi biskupa ostalo je, bez sumnje, vjerno Fridrihu, i on je najve brigu posvetio ispravnim e u izborima, koje su kaptoli imali izvr avati. Ali on ipak vi nije mogao oslanjati na njema crkvu, e ku koje se polo poslije Wormskog konkordata tako duboko izmijenio. Nadoknadu za to potra je kod aj io lai kih feudalaca. Sve do Henrika V. carevi su mogli ra unati na pomo biskupa, pa su prema feudalnom plemstvu izra avali vi ili manje istaknuto nepovjerenje. Stoga je ono zauzelo stav protiv e njega, a u korist pape, tako je ono sve do vladaavine Lotara Saskog neprestano pove avalo svoj utjecaj, i mu je po za rukom da taj utjecaj nametne i biskupskim kne ak lo evinama. Fridrih je otvoreno prihvatio to novo stanje. U neobi suprotnosti s neograni noj enom mo s kojoj je ma i, tao kao car, on je kao njema kralj, dopustio lai ki kim knezovima da prigrabe potpunu politi ku nezavisnost. Umjesto da se trudi da im se nametne kao suveren, on je radije nastojao da posreduje u njihovim sva ama ili da laska njihovim ambicijama, te da time sebi izme njih pribavi svoju osobnu u klijentelu. On je prema njima postupao vi kao vo stranke, negoli kao kralj, pa se njegova e a monarhijska politika u osnovi sastojala u tome, da stvori gibelinsku stranku, nasuprot koje su se protivnici ili nezadovoljnici okupili u stranku Gyelfa. Ali ipak, on se pritom nije ograni samo na to, io da djeluje na knezove. Posezao je i u redove ni klase trude se, da uza se ve malo plemstvo i da e i e ga u isto vrijeme pretvori i u svoj politi instrument i u vojnu silu. Vite obi po ki ki aji inju se u to vrijeme iz Francuske i Lotaringije na desnu obalu Rajne. Fridrih je ulo sve svoje napore da iriti io pogoduje tome irenju, da svoj ugled nametne vitezovima i da ih privu na svoj dvor sjajem sve e anosti i turnira, koje je prire ivao. Velik broj ministeriala uzdigao je na razinu vitezova, i ono je jo to preostalo od carskih domena, on je pretvorio u lena za te svoje vojni klijente. Za vrijeme njegove vladavine po su ke ele planine vapske, Frankonije i Tiringije da se kite ukrasom feudalnih burgova, koji su se u ru evinama sa uvali u velikom broju sve do danas. Mo se re da je Fridrih u Njema e i, koj rtvovao kraljevska politi prava potrebi, da sebi stvori ka sna feudalnu vojsku. Nije, uostalom, ni moglo biti druk nu ije. Socijalni razvoj njema pokrajina kih zaostajao je za razvojem u zapadnim dr avama i nije mu omogu avao, da sebi stvori nov prihode, ane koji bi mu dopu da unova pla ke tali i eni ete. Ekonomski polo Njema osim Rajnske doline, aj ke, jose uvijek osnivao na starom, domanijalnom ustrojstvu i opticaj novca bio je ondje jouvijek do krajnosti malen. Od gradova, koji su dotad vestekli neku va nost, mogu je navesti samo Koln, e jedino trgova sredi uporedivo sa sredi ko te tima u Flandriji; luke na Balti kom moru tek su otpo ele davati glasa o sebi; a na jugu su Augsburg, Be Nurnberg jo mjestanca tre reda. i bili ega Povrh toga, Njema je u Fridrihovim planovima imala tek drugorazrednu ulogu; smatrao ju je tek ka sredstvom, kojim sebi prokr putu Italiju i do carskog dostojanstva. Premda je u osnovi bio e iti Nijemac po navikama, osje ajima i karakteru, u politici je bio Nijemac najmaanje je to bilo to mogu Carska zamisao potpuno ga je ispunjala. U trenutku, kad je u Francuskoj i Engleskoj e. monarhija izgra ivala temelje sna nacionalnih dr nih ava, on se spremao da nanovo otpo bitku, ne koja je imala kona baciti njegovu zemlju u anarhiju velikog me no uvla i izru je za mnoga a iti stolje feudalnoj rascjepkanosti. a Ali upu taju se u tu bitku, on nije uo i avao ni njezine te e, ni njezin opseg. Nije sad vi imao ko e samo papu, koga je trebalo da svlada. Od kraja XI. st. lombardijska se nizina posula gustim raslinstvom gradskih op ina, kroz koje je trebalo prokr sebi put, da bi dospio u Rim. U svima je gradovima u iti dolini rijeke Pad gra anstvo oboga trgovanjem i industrijom, preotelo vlast biskupima i utemeljilo eno municipalne republike, koje vi nisu vodile nikakva ra e una o pravima carstva i smatrale sebe nezavisnima od njega. Ali Fridrih nije poznavao gradsku civilizaciju, pa je prema tim gra anima osje isti prezir kao i prema njema ao kom plemstvu, a prema republikanskim ustavima isto ono omalova avanje, koje je u sebi nosio kao Konstantinov i Justinijanov nasljednik. On je to jasno pokazao, kad je 1154. prvi put pre Alpe. Po je na ravnici (kod Piacenze) sazvao knezove i ao to 125

gradove gornje Italije, poku je da im nametne zakletvu vjernosti, i saop im du ao io nosti, koje treba da izvr avaju prema njemu. Ali je do do otpora. Fridrih je povjerovao, da ga svladati silom, pa je lo e opsjeo Tortonu i sravnio je sa zemljom. Zatim je, staviv u Paviji sebi na glavu krunu langobardskih i kraljeva, poduzeo pohod na Rim, gdje ga je ekala carska kruna. Grad je u tom trenutku bio ti otvorenoj pobuni. Nije, uostalom bilo ni ega zajedni kog izme u pokreta rimskog puka, koji je pomagala rimska crkva isto onako, kao su ga nekopomagali carevi i to pokreta aktivnog i energi nog lombardijskog gra anstva. Anti doba je Rimu ostavilo u nasljedstvo ko preduboke tragove, a da bi se njegovi stanovnici mogli osloboditi uspomena i veli ina, koje ih okru uju i od kojih oni ive. Od vremena do vremena, de avalo im se, da se njima opiju ida sebe jouvijek smatraju gospodarima svijeta i potomcima kraljevskog naroda. Jedina municipalna organizacija, koju je Rim ikada imao, bila je ona, koja je osvojila svijet i koja je od tog osvojenja umrla. Postav i sredi univerzalne politike, taj je grad isuvi pripadao kranskoj Evropi, a da bi mogao pripadati tem e samome sebi. Obi op no insko vije nije moglo zauzeti mjesto senata, istoga su Rimljani, prilikom e svake krize u svojoj burnoj povijesti vjerovali da nanovo uspostavljaju senat, i to onaj anti senat, ki koji je bio vrhovni zakonodavac i upravnik za sva ljudska poduze a. U trenutku, kad se Barbarossa pribli avao Tibru, Rim je pro ivljavao ba jednu od svojih kriza. Papa je pobjegao; gradom je vladao Arnold iz Brescie i ma o tome, da u isto vrijeme reformira i crkvu i tao carstvo. Kod njega se vjerski misticizam zdru s misticizmom politi io kim. Htio je crkvu vratiti evan eoskoj isto i siroma i tvu, dok bi car, primiv od rimskog puka upravu nad svijetom, bio i organizator svjetovnoga dru i sveo papu na razinu obi sve tva nog enika. Tako je uzanimljivom susretu antika podjednako nadahnjavala i njema kralja i talijanskog revolucionara. Ali zar je bilo mogu kog e, da on jedan drugog razumiju? Talijan je od puka izvodio careva prava i od njega o ekivao obnovu svijeta. A car je u carskoj vlasti, vidio samo vladanje svijetom, i to onakvim svijetom, kakav je vidio, ili, to nije, kakav se privi njegovim o ratnika i feudalca. Za Fridiiha, kao i za papu, Arnold je ao ima bio samo opasan heretik. I on ga je izru Haadrijanu IV., koji ga je dao spaliti na loma io i. Vrativse u Rim, okru njema vitezovima, i en kim inilo se, da je papa du zahvalnost Fridrihu, pa je an ovaj, kad je u crkvi Sv. Petra primio carsku krunu (18. lipnja 1155), mogao vjerovati, da ona odsad e biti sigurna od papinih nasrtaja. Ali Hadrijan se nije okanio nijedne od pretenzije Svete Stolice. Tek to se Fridrih vratio u Njema veje to s negodovanjem imao prilike opaziti. Papinski legat Roolandi ku, je sebi dopu ak tao, da o carstvu u njegovoj prisutnosti govori kao o bencficiju (lenu) Sv. Petra. A u isto su vrijeme lombardijske op nagla ine avale svoju nezavisnost i pod vodstvom Milana otvoreno se pripremale za rat. Ovaj put car se odlu da zada te udarac i da svoje protivnike sravni sa io ak zemljom. Godine 1158. opet je do u Lombardiju i dao ponovo i u najsve ao anijem obliku proglasiti svoja suverena prava (regalia)i slobodu gradova osudio je kao pokvarenja buntovni ko tvo, naredio da njihovi zidovi budu poru eni, i podvrgao ih jurisdikciji podestata, koje je imenovao sam. Prezirna oholost njegova govora i njegova dr anja samo je jo e rasplamsala otpor. Njema je vite sa vi ko tvo, isto toliko enja koliko i gnjeva, gledalo, kako ih po ravnicama napadaju obi gra u ni ani, i bjesnilo, ne mo na juriosvojiti bedeme, koje je pobjedonosno branila ta bagra. Nacionalni kontrast jo to e vi je raspaljivao mr boraca; ali ipak jezgru spora sa e nju injavali su nepomirljivi socijalni oblici: s jedne strane apsolutizam, koji je pomagala vojni aristokracija, a s druge strane, politi ka ka autonomija i municipalna sloboda, za koju su bili pripravni umrijeti svi oni koji su je progla avali. Otpor lombardijskog gra annstva Fridrihu Barbrassi zna je isto stolje poslije toga u u io to est a em okivru, otpor francuske revolucije 1790. vojskama Prusije i Austrije. Godine 1160. Cremona je spaljena po arom poslije opsade, koja je trajala sedam mjeseci. Milano se herojski branio devet mjeseci i predao se (u o ujku 1162.) tek pritisnut gla i kugom. Nije se mogao u nadati opro tenju, Fridrih nije nimalo shva vi civilizaciju svojih neprijatelja. U svojoj naivnoj ao u 126

surovosti, on ih je udario kaznom, kojom bi kaznio i neki feudalni burg, koji bi sebi dopustio, da mu se suprotstavi. Dao je grad sravniti sa zemljom, kao da je takav postuupak bio dovoljan, da onemogu i jednom gradu da se ponovo uzdigne. Ta mu se pobjeda morala initi utoliko odlu nijom, je, kako je vjerovao, postigao i drugu pobjedu, to u borbi s papinstvom. Hadrijan IV, umro je 1.rujna 1159, i kako se kardinali nisu mogli slo u izboru iti njegova nasljednika, to su Aleksandar III. i Viktor IV. svaki sebi pripisivao pravo na tiaru i jedan drugoga izop avali iz crkve. Bila je to divna prilika za cara da se nametne crkvi kao donosilac odluke izme obojice takmaca, kao je to nekou u to inio Henrik III. Sazvao je sinod u Paviji, a njema i ki talijanski biskupi, koji su do onamo, izjasnili su se u velja 1160. dakako za Viktora, jer je li i Aleksandar bio onaj drski Rolandi, pa je ve konklava, biraju njegova protivnika ina i eljela potvrditi svoju protivcarsku politiku. Ali Fridrih se smjesta mogao uvjeriti da ni Evropa nije bila nimalo vi e sklona tome da mu se pokori, nego su to bili lombardijski gradovi. Cio katoli sviijet okupio se oko to ki Aleksandra, pa su kraljevi Francuske i Engleske, usprkos molbama, koje im se car udostojao upraviti ostali nepokolebljivi. Ali car je ipak i dalje bio tvrdoglav. Kad je Viktor IV. umro, dao je (20 IV 1164) izabrati Paskala III., produ i tako iz oholosti shizmu, od koje se vi ni uju e emu nije mogao nadati. Me utim, do je bar to zadovoljostvo, da svoga papu dovede u Rim dok je Aleksandar kao bjegunac ivio boravio u Francuskoj(1167), i da proglasi suverenu vlast carstva nad gradom. Zatim je morao u najjve oj urbi nanovo prije Alpe, jer je u njegovoj vojsci buknula kuga. i Polo u Italiji bio je me aj utim opasniji nego ikada. Teror, ga je car primjenjivao protiv to lombardijskih gradova, samo je u njima jo e raspaljivao vi estoke strasti. Oni su se tijesno pridru ili papi i dali njegovo ime gradu Alessandria. Milano se pri digao iz ru evina i obnavljao svoje bedeme. Sve je trebalo nanovo otpo eti. Godine 1174. poveden je novi vojni pohod, koji se isprva otegao u opsadaina i naglo zavr (29.svibnja 1176), bitkom kod Legnana, u kojoj su Milanci i njihovi saveznici io sasjekli carsku vojsku u komade. Katastrofa je bila neizlje iva, a isto tako i poni enje. I Aleksandar III. i lombardijsko gra anstvo postigli su jednim udarccm punu pobjedu nad tim carcm, koji je bio tako naprasit, doklegod se osje jak. Ali sad je od surovosti naglo pre na po ao ao tovanje i ponincist. rtvovao je novoga -papu, Kaliksta III., koga je dao imenovati poslije smrti Paskalove, priznao je Aleksandra; i u Veneciji, gdje se s njim izmirio, odbacio svoje dr anje po uzoru na Augusta, bacio se na zemlju i poljubio mu noge. Ovom su obredu prisustvovali i izaslanici lombardijskih gradova, kojima je papa obe da ih izmiriti s carem. Zaklju ao, e eno je primirje na godina, koje je poslije (u lipnju est 1183) u Konstanci pretvoreno u kona ugovor: on je formalno utvrdio prava carstva da od gradova an prima, stalnu nov pomo anu (subsidij) i vojne odrede ali sve to nije nikad bilo provedeno. Kad se Fridrih vratio u Njema na je ondje Henrika Lava, i njegove gvelfske pristalice u otvorenoj ku ao pobuni. Po mu je za rukom da ih pobijedi, a da mu pobjeda ipak nije osigurala monarhijsku lo vru vlast. Bio je obavezan namiriti knezove, pa je morao me njih raspodijeljti plijen, ga je ugrabio u to pobije enome. Njegovo vojvodstvo Bavarsku dao je Otonu Wittelsbachu; njegovo vojvodstvo Sasku podijelio je izme kelnskog nadbiskupa, koji je primio Westphaliju, i Bernharda Anhaltskog. Padom u Henrika Lava nestalo je opasnog careva neprijatlja, ali je taj pad bio nesre za Njema Henrik, je a ku. vladao od Alpa do Baltika, a stekao je i kolonizirao na drugoj obali Labe prostrana slavenska podru ja. Posjedovao je dakle snagu, koja bi se, da je potrajala, mogla nametnuti cijeloj zemlji i stopiti pojedine, tako razli predjele u kojima je vladala. Sru ga je savez dinasti ite io kih, interesa s interesima feudalaca, i pobjeda njegovih neprijatelja nije imala drugog rezultata osim jove e feudalne razmrvljenosti, koja se u Njema jo c koj ipove iz vladavine u vladavinu. Krajem XII. st. ati ona je vedosegla dotle, da je Fridrih shvatio, kako je zbog budu sigurnosti njegove dinastije e neophodno potrebno da joj izvan svoje dr potra neku teritorijalnu bazu. Zbog toga je 1186., ave i

127

o enio svoga, sina Henrika s, Konstancom, ba tinicom Sicilskog kraljevstva. Da bi se mogla odr ati, Hohenstaufovska se ku morala denacionalizirati i okrenuti od Njema prema Italiji. a ke To je bio jedini rajan rezultat tako burne i tako neplodne karijere Fridriha Barbarosse. Ali uz koliku li je cijenu postignut! Tre kri i arski rat pobudio je u njemu nadu, da ste nadoknadu za svoja e i razo aranja, pa je sad opet njegov um, tako sklon obmanama povjeerovao da je do dobra prilika, da la nanovo pridigne carsko veii anstvo stavljaju ga na kranstva u preotimanju Kristova groba. I i elo tako je 1183. stavio na sebe znak kri 10.lipnja 1190 poginuo je u obi a. noj konjani nesre koj i utopivse u vodama rijeke Cydnus. i II. DO BOUYINESA Fridrih Barbarossa ostavio je svome, sinu Henriku VI. Njema kojom nije bilo mogu vladati. ku, e Umjesto, da popravi polo dinastije, poraz Henrika Lava pogor ga je. Sklonuv se u Englesku, aj ao i Henrik je, privukao pa i ambiciju Plantageneta na njema doga i osigurao njihovu pomo nju ke aje svojim pristalicama. Tako je novu vladvinu pozdravila pobuna Gve1fa, koju je trebalo sti ustupcima ati i obe anjima. Henrik VI.je jovi nego njegov otac zanemario Njema i dao prednost Italiji. e, ku Budu da univerzalnost carske politike nije doopu i tala, da se ta politika ve uz bilo koju naciju, e sjedi carske vlasti moralo je nu biti ondje, odakle je mogla crpsti snage. Ba te no tina Sicilskog kraljevstva, koje je Henrik stekao 1189. prilikom smrti svoga tasta, Vilima Dobrog, vezala ga je na jug Apeninskog poluotoka i odlu njegovom sudbinom. ila Normanska dr na Siciliji, koju je papa Inocent 1130. u korist Rogera II. uzdigao na rang kraljevstva, ava bila je neosporno najboogatija i u pogledu ekonomskog razvitka najnaprednije od svih zaapadnih dr ava. U svom je kopnenom dijelu bila bizantska, a u oto nom muslimanska; pogodovala joj je izvanredna razvedenost njezinih obala i plovidba, koju je u isto vrijeme odr avala i s muslimanima na afri koj obali, s Grcima na otocima Egejskog mora i na obalama Bospora, kao i s kri arskim naseobinama u Siriji. Podjednako je iznena ivao nepostojanjem jedinstvcnog nacionalnog karaktera kao i raznolikou svoje civilizacije, u kojoj su se prepletale, i stapale i bizantska i islammska kultura. Iznad te hibridne mje avine dvaju naroda, normanski su vladari stvorili ustrojstvo, koje je po svojim oblicima bilo feudalno, ali je ustvari bilo apsolutisti a umjelo je usvojiti praksu bizantske uprave. ko, Sicilski su vladari, usprkos svojoj odanosti papinstvu, zahvaljuju svome bistrom politi i kom shva anju, dopu svojim muslimanskim kao i pravoslavnim podanicima, da nesmetano vr svoje vjerske tali e obrede. Stanje njihovih financija bilo je izvanredno, Muslimani su na Siciliji uveli uzgoj ri i pamuka, e a u velikim gradovima, Palermu, Messini, Siracuzi, postojale su razne grane orijcntalne inndustrijske djelatnosti i dobavljale dr avnoj riznici prihode, koji su bili obilniji od prihoda bilo gdje drugdje, i ubirani vje i mudrije nego igdje drugdje. Stanovni je poslu dopu tije tvo no talo, da njime vladaju, jer je oduvijek bilo naviklo na usavr enu upravu, bilo bizantsku, bilo islamsku. Trebalo se bojati samo normanskog plemstva. Premda je ono uskoro izgubilo svoju prvobitnu snagu i omlitavilo u napol isto kim u nja ivanjima i obi ajima, ostalo je ipak jednako pohlepno i nemirno. Stekav takvo kraljevstvo, Henrik VI. je dobio prihode, koji su se u pore i enju s bijednim prihodima, je Njema jouvijek davala kralju, mnogi smatrani neiscrpljenima. Najprije se po to ka urio da ga papa okruni, a zatim je prekinuo dobre odnose s njim, ukinuo vezu vazalske podlo nosti, koja ja Siciliju vezi vala uz Svetu Stolicu, i obnovio Fridrihove pretenzije na grad Rim i dr Sv. Petra. Ali avu njegovi su planovi jo nadilazili ovo. Smjerao je ni manje ni vi nego da obnoovi Rimsko carstvo, ali i e je namjeravao da to ovaj put u u onom Sredozemskom bazenu, koji je Rim nekoosvojio, i koji su ini sad me sobom dijelili Bizant i Islam. Bizat je, osobito u tom trenutku bio posve utonuo u anarhiju, u dinasti spletke, dvorske revolucije i vojni pobune, pa se da je time doveo u napast careve ke ke ini, 128

ambicije. Joprije njega, Bizant je pobudio i pohlepu normanskih vladara. Nije li se kralj Roger II. okoristio drugim kri arskim ratom, da opusto Dalmaciju, Epir i Gr i da se do i ku epa otoka Zante i Krfa? Henrik je bio isto tako poduzetan i sklon obmanama kao i njegov otac, pa je stupio u vezu s kri arskim dr avama u Siriji, s muslimanskim vladarima afri obale i pripremao velik pohod protiv ke Carigrada, ali je njegova nenadana smrt 27. studenog 1197, raspr sve te lijepe planove i u ila tedila mu, uostalom, neizbje rat s papinstvom, koji bi taj pohod, i da je po u neostvarljivim. iv ivio inio Zahvaljuju svom sicilijanskom bogatstvu, njemu je po za rukom da njema knezove navede, da i lo ke za kralja Rimljana izaberu njegova sina Fridriha II., dijete od dvije godine. je Henrik umro, im knezovi su zaboravili da Fridrih postoji, i pobrinuli su se da drugog postave za kralja. Ali vi nisu bili e kadri da se sporazume. Obje stranke, u koje su se okupljali, Gvelfi i Gibelini, bile su samo dvije skupine feudalaca, koje su, i jedna i druga, vodile veoma malo brige o interesima kraljevstva i nastojale samo oko toga, da na vlast dovedu takva vladara, koji dopu svojim izbornicimcl da e tati ja jednako na ra svojih protivnika, kao i na ra same dr aju un un ave. Ovom priliikom se prvi put u izbor kralja upleo novac iz inozemstva, koji je u budu nosti imao tako esto odrediti, na koga pasti e izbor. Richard Lavljeg Srca je ne tedice rasipao livre sterlinga u korist svoga kandiidata, vojvode Otona od Braunschweiga, sina Henrika Lava. Oton je bio odgojen u Engleskoj i nije imao gotovo ni ta njema osim strastvene gvelfske mr protiv Hohenstaufovaca. Pristalice ove ku suprotstavile ko, nje e su mu brata Henrika VI., Filipa vapskog, koji je kupio saveznii Filipa Augusta ustupivmu carsku tvo i Flandriju. Osim toga, dao je kraljevsku krunu vojvodi kome, da ga time ve uza se. I tako je izbio e e gra anski rat od Alpa do Sjevernog mora i od Labe do Rajne; svi su se ti vladari oborili jedan na drugoga (1198) pod izgovorom da brane zakonitog kralja. Taj rat dobro je do papi. Oslanjaju se na stari zahtjev Svete Stolice, da joj bude priznato pravo, ao i da odobrava izbor rimskoga kralja, intervenirao je me suparnicima. Filip nije mogao pore tradiciju svoje ku i u i e rtvovati prava carstva. Kako god je bio slab, on je sebe u tom pogledu toliko smatrao nasljednikom Augusta, da je sebe dao nazivati Filipom II osjetaju se, da je u II. Rimskim carstvom vladao Filip Arapin. Nadrugoj i strani, Oton IV. je obeavao sve su zatra da se suzdr od svakog upletanja u pitanje to ili, e ati biskupa, da odustati od svakog suvereniteta nad Rimom, da se odre Sicilskog kraljevstva. e e i Inocent se izjasnio njemu u prilog, a da pritom ipak pravorijek i izop enje, ga je izrekao protiv to Filipa i njegovih pristalica(1201), nije te pristalice toliko oslabio, da bi morali polo oru Borba se iti je. zavr tek po je Filip bio ubijen (1208) Oslobodivse takmaca, Oton je oti u Rim i idu godine ila to i ao e pirimio carsku krunu. Nekoliko mjeseci poslije toga bio je veizop I zaista, tek se okrunio, en. to Gvelf se pretvorio u Gibelina i stao zahtijevati (isto onako kao i Hohenstaufovci) sve one ovlasti i prava, kojih se odricao nekoliko godina prije toga. Oru kome je bilo namijenjeno da ga potu bilo je u papinim rukama. Sin Henrika VI., princ je, e, Fridrih, ga je njegova majka; koja je umrla nekoliko mjeseci poslije svoga mu priznav Siciliju to a i lenom Svete Stolice, povjerila skrbni Inocenta III., nedavno je dosegao tvu etrnaestu godinu i preuzeo vlast u svom Sicilskom kraljevstvu. Zar je i moglo biti prikladnije, nego poslati ga u Njema ta ku, posti da ga ondje priznaju kraljem i tako zahvaljuju njemu podi protiv nevjernog Gvelfa novi i, i i ustana Gibelina, koji ovaj put raditi u korist Svete Stolice? Za izvr e enje tako smiona plana trebalo je imati saveznika. Borba, koja je ne prije toga izbila izme Franncuske i Engleske, pokazala je papi to u gdje ga treba tra Bio je Filip August. Filip je zaista znao, da je Oton obe pomoIvanu bez iti. ao Zemlje, i ni mu nije moglo zgodnije do od ustanka u Njema protiv pomo ta; i koj nika njegova neprijatelja. Isto onako kao je engleska riznica nekokupila Otonove izbornike, tako je ovaj put to francuska riznica kupila izbornike Fridriha II. Tek se mladi princ pojavio u to vapskoj; mno se tvo knezova izjasnilo za njega (1212). Dvije godine poslije toga, smrtni udarac u Bouvinesu oborio je na zemlju u osobi Otonovoj posljednjeg predstavnika onakve carske politike, kako su je shva svi ali 129

njema carevi po i od Friddha Barbarosse. 19.studenog 1212 sklopio je Fridrih ugovor s ki ev Francuskom protiv Otona i Engleske. 12.srpnja 1213 priznao je u Egeru sve papine posjede u Italiji i odrekao se prava da nadzire biskupske izbore, kako je to bilo u skladu s Wormskim konkordatom. Otvorena bitka imala je donijeti odluku u isto vrijeme u sporu izme njega i Otona, kao i u sporu u izme carstva i crkve i izme Francuske i Engleske. . u u Zauvijek je bilo svr s obmanom, koju su slijedili ti carevi ma eno taju o obnovi Rimskog carstva. Papa i je postigao pobjedu: on nije 1214. to mogao ni slutiti, da njegov enik postati najuporniji e ti neprijatelj Svete Stolice. Ali borba, koja je imala po s njime, navije posve novu fazu u odnosima eti ta pape s carstvom. U toj borbi Njema uostalom, ne nikako sudjelovati. Fridrih je zanemariti ka, e e zbog Italije, i ona prepu e, tena sama sebi, dokraja pasti u politi rasulo prije nego ogrezne u ko to anarhiju velikog interregnuma.

130

SEDMA KNJIGA PREVLAST PAPINSTVA I FRANCUSKE U XIII. STOLJE U PRVO POGLAVLJE PAPINSTVO I CRKVA I. POLO PAPINSTYA U XIII. ST. AJ XIII. stolje isti se, izme bitke kod Bouvinesa, kojom po e e u inje, i sukoba izme Filipa Lijepog i u Bonifacija VIII. kojim ono zavr ava, kao doba obilje eno dvostrukom prevlau: prevlau papinstva i prevlau Francuske. Te dvije sile, bilo svaka napose, bilo u uzajamnoj slozi, odre tok politike, i uju obje, jedna time, upravlja crkvom, a druga nadmo svoje kulture, duboko utje na cio to nou u intelektualni, moralni i dru tveni ivot tada njega vremena. Kolikgod je pobjeda papinstva nad carstvom bila kobna za Njema toliko je bila korisna za Francusku, koju su okolnosti na ku, inile udionikom u toj pobjedi. Potrebno je da ponovo istaknemo: borbu careva s papinstvom, koja je trajala dva i po stolje nije a, prouzrokovala briga oko obrane svjetovne vlasti od presizanja crkve. Tuma tu pojavu time, zna iti i prenositi usred Srednjega vijeka one ideje i probleme, koji se javaljaju tek u moderno doba. Ni poni enje Henrika IV u Canossi, ni poni enje Fridriha Barbarosse u Veneciji, kao ni Otona IV. u Bouvinesu, nisu bila poni enja civilne vlasti pred sve kom oholosti. Ustvari, to nije bio sukob eni dr i crkve; bila je to unutra borba u samoj crkvi. Carevi su naime htjeli da primoraju pape, da ave nja ih priznaju upravalja ima univetzalne crkve; to su eljeli posti i onda, kad su se pozivali na i karolin carstvo, kao Otoni i Henrici,. ili na Rimsko carstvo, kao Hohenstaufovci. Njihove su, dakle, ko pretenzije dovodile kod svih naroda u opasnost onu svjetovnu nezavisnost, o kojoj se tako esto, na temelju udesne zbrke, isti da su je ba branili. Naprotiv, interes pape bio je jednak interesima e, oni nacija, i sloboda crkve bila je neeodvojiva od slobode evropskih dr ava; one su bile toliko povezane, da je pobjeda Filipa Augusta u Bouvinesu donijela odluku o objema. Slom Otona IV. nije, uostalom, dokon carstvo. Ono je postojalo i dalje, sve do uo na doba. ao i ega Napoleon I., koji je sru toliko toga u Evropi, ukinuo je 1806. i tu po io tovanja, dostojnu uspomenu, stvoriv u srpnju 1806. Rajnski savez. Ali se ipak mo re da je, na po i e i, etku XIII st. povijesna uloga carstva okon ana. Ono prestaje postojati kao univerzalna vlast, kao evropski autoritet. Premda se carevi i dalje nazivaju vje uzvi rimski carevi, premda me svojim simbolima zadr no eni u avaju zemaljsku kuglu (globus) i premda se sve do Karla V. ustrajno daju kruniti uvijek u Rimu, oni su ustvari samo suvereni, ili to nije sizereni zbrkanog mno kne tva evina i municipalnih republika, od kojih se sastoji Njema na kraju Srednjega vijeka i u moderno doba, a koje se mno po i od XIV. st: ka tvo ev naziva imenom Sveto Rimsko carstvo njema narodnosti. ke Poslije pada carstva ostala je samo jedna univerzalna vlast u Evropi. Bila je to papinska vlast, i njezina osamljenost jovi isti njezinu veli e e inu. Cijelo upravljanje crkvom dosi u njoj svoj e vrhunac: papinska je vlast uistinu univerzala monarhija, a njezina se centraliziranost neprestano pove ava. Svi biskupi du su sada polo zaakletvu papi; nije mogu osnovati nijedan red bez ni iti e papina odobrenja; na dvor u Rimu dolaze prizivi iz cijeloga kranskog svijeta, a papinskoj legati bde svim zemljama nad izvr enjem papinih odredbi i odr avanjem propisane discipline. Za vladanje takvim tijelom i za upravljanje njegovom aktivnou bile su neophodno potrebne dvije stvari: trebalo je 131

oblikovati pravo i stvoriti financije. Kanonsko pravo, kojega je najstariji spomenik, Gracijanov dekret, objavljen u Rimu 1150., naaglo se razvijalo za vladanja velikih pravnika Inocenta III. i Inocenta IV. Krajem XIII. st. ono je dovr i vi se gotovo ni u eno e emu ne mijenja. se ti papinskih financija to e (koje treba pomno razlikovati od papinih financija u njegovu svojstvu suverena rimskoga), one se snabdijevaju Petrovim nov em, na su obavezne Engleska i Aragon, kao i sve brojnijim taksama, i to koje moraju pla crkveni dostojanstvenici. To su anate, rezervacije, prava palija, indulta i t.d. Sve ati te takse u cjelini blago Sv. Stolice, i omogu joj da preuzme onu univerzalnu ulogu, koja joj je ine uju pripadala, da poma kri e arske ratove, da uzdr misije i da svom duhovnom utjecaju pridru posve ava i zemaljski utjecaj uz pomozlata. Nemogu je predo sebi golemi utjecaj takvoga prvosve e iti enika, kao je Inocent III., ako propustimo uzeti u obzir njegovu financijsku mo A pritom treda uo da to . iti, je ta financijska mo koju brani i odr , ava katoli hijerarhija iz svih dijelova Evrope, bila mogu ka a samo zahvaljuju ekonomskom napretku, ga je prouzrokovala obnova trgovine. Dokle god je zapad i to ostao na stadiju ratarske civilizacije, papa nije mogao imati i nije ni imao drugih prihoda, osim onih, su dolazili s patrimonija Sv. Petra. To je bio uzrok, su pape tada nastojale da pro svoje to to ire posjede u Italiji, da sebi osiguraju imanja, grofice Matilde u Toskani, a otuda, i njihov otpor, su ga to isprva pru ali irenju normanske dr ave. Ali kad se nov promet obnovio i usavr i kad je sve ani io potpunije zamijenio sistem prihoda u naturi, papinski su se porezi mogli razviti do krajnjih me a papinske prvosve ke vlasti. Tada se objavljuje novost: papinske takse. Prije toga one bi bile eni nemogu One su u povijesti crkvene organizacije posljedica onog ekonomskog preobra koji u isto e. aja vrljeme po inje dopu dr tati avama, da uvedu pravi poreski sistem. Zanimljivo je pritom vidjeti, kako se papa pri ubiranju tih prihoda koristio kapitalisti kom organizacijom, koja se po inje razvijati u velikim talijanskim komunama. m On stavlja u du nost najprije sienskim, pa zatim firentinskim trgovcima i bankarima, da ubiru i dopremaju u Rim njegove prihode . Pape su jo prije nego lai vladari stupili u veoma blize veze s nov ki arima, pa je upravo potreba, da ti nov po cijeloj Evropi kupe papinske prihode, da ih mijerijanjem pretvore u talijanski ili koji ari me unarodni novac i stave ga papi na raspolaganje, a da se pritom ne moraju upu u to, da ga uz tati velike tro kove i opasnosti prenose preko planina, uvelike pridonijela postanku prvih bankovnih operacija, i prvih kreditnih pisama, koja su daleki preci kasnijih mjenica. Sigurno je, da velike pape XIII. st. pokazuju, ako ih usporedimo s njihovim prethodnicima iz XI. st., na primjer s Grgurom VII. ili s Inocentom IV., pa i sa ak suvremenicima Sv. Bernarda, vi zemaljaski karakter. Moglo bi se re da su i boga i nebo prinudili da e i, si u crkvu. Pribavili su crkvi neuporedivu snagu i veli u anstvo; ali usprkos tome, isuvi se osje e alo, da je ona djelo ljudskih ruku. Bio je to divan napor da se, na zemlji obrazuje savr eno dru tvo. Podsje nas to na goti katedrlu, koja se vinula k nebu, ali koja ipak, kako god bili visoki njezini a ku svodovi, ne obuhva u sebi ni nebo, ni sve a ovje anstvo, pa ma kako brojni bili njezini kipovi, koji pored boga, svetaca i demona prikazuju ljude, i kraljeve. Isto tako su crkveno pravo i teologija u biti konstrukcija, koju je stvorilo XIII. st. Cijela prija skolastika dosi vrhunac i svoju metu u Summi nja e Sv. Tome Akvin koga (1274) u kojoj su kranski moral i dogme izlo po aristotelovskoj metodi. ene Polazna to je dakako otkrivanje. Vjera pru nepokolebljiv temelj racionalnoj teolo ka a koj konstrukciji, koja obuhva cijelo dru i sav a tvo ivot. Nema sumnje, da je cilj bio onaj isti, koji je va oduvijek: vje spasenje. Ali sad se vi ne nastoji posti to spasenje uz pomomisticizma, io no e i izravnim dodirom s bogom. Svagdje se sada izme u ovjeka i boga uklapa crkva. Sv. Bernard ne bi u XIII. st. bio zamisliv kao savjetnik papa, koji su se pokazali nepovjerIjivi i prema Sv. Franji ak Asi kom. Sada se naime posvi to, da se svijet sastoji od du kojima upravljati crkva, a i tom eli i a, e samom crkvom imao je upravljati Kristov predstavnik na zemlji. Tim du ama crkva sad priznaje tijelo, koje one nadahnjuju ivotom; a to zna da priznaje ljudsko dru i, tvo. Ona od njega ne zahtijeva ni 132

herojstvo, ni da se odri svijeta. Treba samo da je ono poslu crkvi i da joj dopu da ga vodi e no ta, prema spasenju. Svaki je stvor, svako je zvanje podlo crkvi, a to zna rimskom prvosve no i eniku. Kanonsko pravo definira i ka njava jednako politi grijehe (nepravedni rat) kao i trgova ke ke (nepravedna cijena). Tako je cio ivot i svjetovni i vjerski, stavljen pod neprekidni nadzor crkve. Crkveni sudovi, su time, mogu obrazovati forum mixtum, redovita sudbena instucija ne samo za to crkvene osobe, nego i za mno potpuno lai pitanja, kao su oporuke, pitanja ro tvo kih to enja enidbe, smrti, bra sporovi, lihva, i t. d. Svi oni, koji, su kr ni teni pripadaju crkvi i moraju se pokoravati njezinim poukama pod prijetnjom pokore, izop enja i ako je potrebno, kri arskog rata. Ima u tome veli anstvenog jedinstva. Bilo je to cjelovito u enje, koje se name svijetu vjernika, ga e to primaju. Ono je bilo tako cjelovito i potpuno, daje rodilo jedinu zaista univerzalnu poemu evropske knji evnosti. To je Danteova Bo anska komedija, koja je posvema pro eta duhom Sv. Tome Akvinskoga. Cio je intelektualni ivot dakako tako podlo autoritetu crkve. Svi u er an enjaci toga vremena su teolozi ili pravnici. Filozofija je ancilla theologiae; i ona, kao i sveu ta, sva ure na ili ea, po uzoru na pari izravno su podvrgnuta papinu autoritetu. Svi njihovi nastavnici uvijek su sve ki, enici iz samostana ili katedralskih kola: sva se nastava sti ondje. Nju potpuno pro dijalekti duh, e ima ki koji nadahnjuje novu nauku. Ta nastava prekida i posljednje veze s antikom, osim s Aristotelom i s onim, se o Platonu zna posredstvom to idova i Arapa. Formira se novi latinski jezik, pravi srednjovjekovni latinski jezik, koji potrajati sve do Renesanse. On je jasan, analiti posvuda isti e an, to je jezik pravnika i teologa. Lijepe knji evnosti na latinskom nestaje. Taj bi latinski trebalo nazivati goti latinskim, jer je postao isto tako nezavisan od svoje knji kim evnosti, premda vodi podrijetlo iz antike, kao je i goti graditeljstvo, koje se tako osniva na antici, izgubilo vezu sa svojom to ko er temeljnom umjetnou. U trenutku kad je crkva, pobijediv carstvo, postigla ovako veliku mo koja joj u ruke daje prevlast i , nad cijelim zapadnim svijetom, protiv nje se di nov protivnik: hereza. Sve do arijanstva, koje su Goti e u IV., st. donjeli sa istoka, latinsko je katoli anstvo mnoga stolje jednodu ispovijedalo istu vjeru i a no priznavalo iste dogme, i tim je svojim ustrajnim pravovjerjem bilo u izrazitoj opreci s vjerskim prepirkama, koje su sve do X. st. neprestano remetile mir u gr koj crkvi. Taj spokoj nije te ko objasniti. Za razliku od Bizantskog carstva, na Zapadu nije bilo ni filozofijske tradicije, i nastave izvan sve kih redova, ni dodira s kulturama, koje su ispovijedale razli vjere; a ni takvog dru eni ite tvenog polo aja, koji bi bio kadar da ljudski um usmjeri prema opasnim novinama. Kako se moglo raspravljati o vjeri u dru tvu, koje je ivjelo u izolaciji i koje je svojom posve ratarskom civilizacijom bilo naviknito, da po tuje tradiciju i autoritet i u kom je usred sveope neznala samo crkva bila eg, tva pismena, a i ona je poznavala samo knji evnost na latinskom jeziku, a to je zna samo potpuno i ilo, savre eno pravovjernu knji evnost? U XI. st., u kom se obnovila trgovina stala razvijati plovidba morima i u kom su nastali prvi gradovi, pojaavili su se i u vjerskom ivotu prvi znaci nemira. Nepoznatim putovima, koje ipak mora da su bili isti oni, kojima je kretala trgovina, sa istoka su u Lombardiju kradom prodrla manihejska u enja, a iz Lombardije su pre u Francusku i rajnsku la Njema U po ku. etku su njihove pristalice bile malobrojne, ali su se u toku XII. st. umno i iz ili razloga, koji su slabo poznati, pro se osobito u Toulouskoj grofoviji i u predijelu grada Albi, po irili kome su dobili ime Albi (Albigenzi). Usvajali su misticizam i askezu jou ve mjeri nego njihovi ani oj pravovjerni suvremenici, pa su u ime duha, koji je jedino na ak elo ivota i istine, poricali, ne samo dru tvo, nego i samu crkvu, koju je iskvarilo bogatstvo i svjetovna mo Progla . avali su sebe jedinim u enicima Kristovim, a da bi ovjek dospio do Krista, trebalo je da se potpuno odrekne zemaljske naravi i postigne savr enu isto Otuda su dobili ime katari, koga su se u XII. st. isto tako bojali i u. u asavali, kao su se u XVI. st. u to asavali pred imenom anabaptista, i od koga potje one rije u i, koje u germanskim jezicima ozna avaju heretika (Ketzer, Ketter). Ti su katarski vizionari - uostalom isto kao i anabaptisti - ugro avali u isto vrijeme i dru tveni i vjerski poredak. Propovijedali su zajednicu dobara, a uporedo s tim i uni tenje crkve. Stoga nimalo ne udi, su se francuski baroni to odu evljeno odazvali pozivu Inocenta III., kad je on po propovijedati kri eo arski rat protiv njih. 133

Izme 1209 i 1235. oni su gonjeni kao zvjerad i istrebljivani po cijelom Languedocu, posred u i u asa strahota, kakve na sre vi ne u e emo susresti u historiji sve do vjerskih ratova u XVI. st. Uza sve to, nije po za rukom da svi budu pobijeni, i, kao se to de uvijek progoni su ubijali tijela, ali nisu lo to ava ubilj duh, opravdav time njihovo u i enje. Sve do pojave Wyclifa, gotovo sve su hercti sekte: ke apostolici, bra slobodnoga duha, begardi, i t. d. - izuzetak su samo valdenzi - bile, se, u biti a ini izdanak kararskog misticizma. I bazbog toga nijedna od njih nije zapravo bila veoma opasna. Radikalnost njihovih te nja bila je uvijek u praksi neostvarljiva i posvuda im je pribavljala neprijateljstvo dru tvenih vlasti. Svoje su pristalice sticali najvi me gradskim proletarijatom. I ba e u to obja njava i naivnost njihovih komunisti kih snova i prili ograni no eno podru njihove je rasprostranjenosti (osim u stanovitim kriti nim trenucima). Radni proletarijat bio je naime tek ki neznatna manjina u redovima gra anstva; druk je bilo samo u nekoliko velikih industrijskih ije gradova. Prete ve gra na ina anstva sastojala se od malih poduzetnika, zanatlijskih majstora, ukratko od onog srednjeg stale koji je bio isto tako nepriijateljski raspolo prema kapitalizmu kao i prema a, en komunizmu. Uostalom, crkva se po i od kraja XII.st. obilno zalo u proganjanju i suzbijanju hereze. Tolerirala ev ila je idove, jer su bili izvan njezina krila, ali nije mogla trpjeti heretike., koje je smatrala krivima, ako se mo emo tako izraziti, za uvredu svoga duhovnog veli atistva. Ako su odbijali da se javno odreknu svojih u enja, ona ih je iskljuu ivala iz svoje vjerske zajednice, pa ih je zatim osudiv njihovu du i u smrtnom kaznom predavala svjetovnoj vlasti, koja je na sebe preuzimala da uni njihovo tijelo. Ova ti podjela rada bila je sar eno u skladu sa shva anjem, koje je crkvu i dr avu povezivalo u savezu, ostavljaju svakoj od njih svoje podru crkvi svijet du a dr carstvo materijalnih tijela. Prije i je: a; avi XII. st. mo emo ovdje ili ondje me visokim klerom nai na izra sumnje o tome, da li je zakonita u i aj ona smrtna kazna, kojom su ka njavali heretike. Me utim, otkako je crkva za Inocenta III. postigla svoje potpuno veli anstveno i mo jedinstvo, nema vi takvim glasovima ni traga. Time se i opet no e o ituje onaj pravni i vladala duh, koji pro ki ki ima crkveno ustrojstvo. Pravovjerje je postalo jedinstveno, nedjeljivo u enje, koje neizbje obavezuje sve ljude i upravlja svim njihovim djelima. ivo Ono stoga nije vi dopu e talo nikakva raskola ni posebnih mi ljenja, tako da se svako skretanje od propisa pretvaralo il zlo Dominikanski red, osnovan 1216., napose se posvetio progonu i potrazi za in. hereticima. Pored starodrevne biskupske inkvizicije pojavljuje se papinska inkvizicija, koju je l233 obrazovao Grgur IX. Bila je to neke vrste sveop policija, primijenjena na borbu za sigurnost vjerske a, dogme. I svjetovna joj vlast uslu stavlja na raspolaganje svoju pomo Na dr no . elo avne vjere navodi je da smatra zlo incem svakog onoga tko istupa, izvan krila crkve. Zar nisu uostalom i kraljevi svoju vlast dobili od boga i zar nisu oni, za titnici crkve? Najvi ako se ponegdje u gradovima svjetovno e osje anje nesvijesno protivi, svakako ne vjeri nego posljedicama, do kojih dovodi potpuno prepu tanje vjeri. Tek ovdje ili ondje o ituju se jo veoma slaba prvi znaci nezavisnosti, koju svjetovno dru ni tvo ste odvajanjem od vjerskoga. eli i II. POLITIKA RIMSKIH PAPA esto se govori, da je XIII. st. bilo doba teokracije. Ovo treba ispravno shvatiti. Ako teokracijom zovemo takve prilike, u kojima crkva u neuporediv ugled i u kojima nitko ne mo izbje njezinu iva e i moralnom utjecaju, onda je XIII. st. nesumnjivo bilo doba teokracije. Ali ono to nije bilo, ako se teokracija sastoji u prepu tapju uprave i vladanja nad politi interesima kim samoj crkvi.52

52

U teoriji, pape su smjerali da postignu teokraciju, premda ustvari u tome nisu uspjeli. Uza sve to, svijet im je priznavao, ili su bar, oni sami sebi pripisivali neku vrstu najvi arbitarske vlasti, protiv koje je, uostalom, bilo otpora, makar i bez e otvorena sukoba.

134

De avalo se da papa nekoga linjegove vlasti samo onda, kad se na kakav vladar, poput Fridriha II., i ao koji je nastojao da svoju silu nametne papi. Ali u tome treba vidjeti tek krajnju posljedicu odnosa izme papinstva i carstva, kao i posljedicu vazalnog polo u aja Sicilije. Posvuda ina kraljevi su, e premda, su bili pokorni sinovi crkve, pomno bdjeli u nastojanju da onemogu papino upletanje u e njihove vlastite poslove. Bez sumnje, malo ima politi doga izme kraja XII. i po kih aja u etka XIV. st.; u koje se pape nisu upletale. Samo se oni u te doga nisu upletali kao gospodari, oni im to aje e pridru ili im se protive u svojstvu posebne sile, i to tek utoliko, koliko im to nala interesi njihove uju u vlastite politike. Istina je, oni raspola stra oru u nim jem: izop enjem, ali ono otupljuje od upotrebe. Pape naime, imaju svoju vlastitu politiku i, kao poglavari katoli anstva i kao talijanski vladari. One se esto jedna s drugom' stapaju, ali su to ipak dvije razli politike. ite Prava papina prvosve ka politika je politika crkve, kakva proizlazi iz njezinog univerzalnog eni poslanja. Nju mo emo ukratko predstaviti dvama pothvatima: kri arskim ratovima i unijom s gr kom crkvom. Oba su esto tako stopljena jedan s drugim, da nije uvijek lako razdvojiti ih. Veje Urban II. namjeravao u korist prvog kri arskog rata dokraj shizmu. Ali je taj rat toliko pove antipatiju iti ao izme Grka i Latina, da je shizma postala jo u upornija. Uostalom, polo Latina na istoku bio je tako aj nesiguran, daje ve bilo neophodno potrebno povesti 1143. drugi kri arski rat, koji je potaknut propovijedima Sv. Bernarda, pobudio zanos misticizma, uporediv s onim koji se razbuktao za vrijeme prvoga. Pa ipak, premda je taj rat potakao papa, on se nije tako potpuno pokoravao njegovu vodstvu, kao je to bilo prilikom posve feudalnog pohoda god.1098 U njem su sudjelovali kralj Francuske, to Louis VII., i kralj Njema Konrad III.; pa premda je njihova uloga bila slabo istaknuta, ona je ipak ke, zna da Rim ubudu mora ra ila, e unati s politi kim silama Zapada. Uostalom, cilj, koji se nastojalo posti nije ostvaren. Kri i, arske tvorevine u Siriji nisu bile spa od opasnosti, koje su im prijetile. ene Nekoliko godina poslije toga, Saladin se do epao Jeruzalema, pa je trebalo i opet pozvati Zapad put Kristova groba, Tre kri i arski rat izveo je na pozornicu tri dr avna poglavara: Fridriha Barbarossu, Filipa Augusta i Rikarda Lavljeg Srca. Prvi je na pohodu umro, a da mu nije po za rukom da podigne lo ugled carstva, kako se to nadao; druga su dvojica da drugom smetali, pa su se razi puni mr i ne postigavsl ni To je iskustvo navodilo na li nje ta. zaklju Od sad je bilo sigurno da Sveta Zemlja ne biti osvojena i da se zemaljske ambicije sve ke. e nepovoljnije uple u sveti rat Zar nije veHenrik VI. za vrijeme svoje kratke vladavine na Siciliji u pomi na kri ljao arski rat potpuno svjetovnog karaktera, ako se smijemo tako izraziti, u kom je vidio samo mogu nost, da pro svoju vlast na Sredozemlju? Ali Inocent III. je ipak sa iri uvao kranski idealizam i pripremao novi pohod, kome je namijenio da napadne Egipat, bazu mo Fatimida. Ovaj i put je kraaljevima bilo dosta kri arskih ratova. Njihovi su ih poslovi zadr avali kod ku Po su e. li vladari Nizozemske, Champagne i pokrajine Blois. Ali Venecijanci koji su raspolagali brodovljem i kojima usluge nisu bile potpuno pla ene (pohodi su naime postajali sve skuplji, a plemstvo je bilo uni teno), skrenuli su kri protiv Zadra, kranskoga grada, koji je smetao njihovoj trgovini po are Jadranskom moru. Papa ih je izop ali je to bilo uzaludno. U Zadru je Aleksije Angelo, io, urjak Filipa vapskog, papinog neprijatelja, i sin Izaka Angela, koga je njegov brat Aleksije III. nedavno oslijepio i zbacio s prijestolja, zamolio kri are da krenu na Carigrad, obe i uniju gr crkve. Papa se av ke usprotivio tome skretanju nemaju povjerenja u ro Hohenstaufovaca. Brodovlje se 23.lipnja 1203. i aka pojavilo pred Carigradom i povratilo Izaka na priijestolje. Ali je mr Grka prema kri nja arima, koji su ponovo postavili cara, dovela do pobune. Puk je proglasio za cara hrabrog Aleksija Duku (Murtzuphlosa). On je prekinuo veze s Latinima, koji nato zauzmu grad (12. Travnja 1204). 16. svibnja je Baudouin, koji je doveo najvi vojnika, izabran za cara, a okrunio ga je papin legat. Politika e Inocenta III. naglo se okre Njegov pouzdanik, Venecijanac Toma Marosini imenovan je za e. carigradskog patijarha. Pa ipak, pohodom se nije oko okristila crkva, nego prije svega Venecija, koja je u biv bizantskim pokrajinama osnovala veli im anstveno kolonijalno carstvo. 135

Ali kakvu je budu nost moglo imati Latinsko carstvo, ta nepreddvi ena tvorevina, koju su rodile venecijanske trgova ambicije, bizantske dinasti sva i gorljivost zapadnja vitezova? Kad se ke ke e kih pomisli na posljedice, koje je imalo, i jo uvijek ima, tursko osvojenje Carigrada, koje je uslijedilo dva i po vijeka poslije, onda je mogu odmjeriti pogledom perspektivu, ju je na po e to etku XII I. st. imao predsobom latinski Carigrad. Ali u povijesti nema improviziranih doga aja, pa je u vezi sa ovim o ito, da je neto mi no ljenje, kako mali uzroci dovode do velikih posljedica. Vojnici Zapada mogli su dodu e prepadom u u Carigrad, ali ga nisu mogli zadr Da bi sa i ati. uvali u svojoj vlasti i dr ovakav grad ali protiv volje njegova stanovni tva, trebalo je ljudskih i nov anih sredstava, koja tada Evropa nije nja imala. Trebalo je posjedvati i u svojoj vlasti dr Trakiju i Malu Aziju. Koja je dr bila kadra da ati ava podnese takav napor? Trebalo je imati stalnu vojsku i osiguravati priliv novog pu anstva. Carigrad je mogao zauzeti i u svojoj vlasti odr samo ratini i barbarski narod, kao su bili Turci, koji su ati ki to tada bili u doba selidbe, ili pak neki kulturni narod, koji bi u vojnom i upravnom pogledu bio ono, to su imale postati velike dr dana ave njeg vremena. Me utim ovakav, kakav je u stvarnosti bio, doga aj iz 1204. bio je naprosto nepromi ljcna pustolovina. Dovoljno je pro itati Villehardouina, pa da shvatimo, da pobjednici nisu ni sluti, kakvim bi golemim posljedicama moglo uroditi zauze e Carigrada. Oni su u inili ono, su mogli u to initi: postaavili su cara, obrazovali su po obalama lena, kne evine i kolonije, i to je bilo sve. Ve1205. Baudouin je pao u ruke Bugara. Njegov brat Henrik (1206-1216) pro je uglavnom sjajnu vladavinu, usprkos golemim te ama; istina je, da su Grci iz ivio ko Nikeje i sami imali pune ruke posla sa Seld ucima i s razli itim gr kim suparnicima. Poslije toga je Latinsko carstvo postalo jadno: Pierre de Courtenay (1217-1219) je prodao svoja imanja u Francuskoj, da bi se mogao odr Robertu, njegovu sinu, nije po za rukom da potisne Grke, pa je spao samo ati. lo na posjed grada. Baudouin II. prosja novac po Evropi, prodati trnovu krunu Louisu Svetom i e iti zalo svoju grofoviju Namur. Pa ipak, sve to nije pomoglo. Nikejska gr dr veje bila sigurna iti ka ava u sebe. Godine 1261. u Mihajlo Paleolog uz pomoGenovljana, koji su bili zavidni Venecijancima, preoteo je Carigrad i obnovio carstvo. Od unije s gr kom crkvom nije ostalo ni Jedini rezultat bilo ta. je pove anje venecijanskog kolonijalnog carstva na tetu Bizantije, jer carstvo nije nanovo osvojilo otoke ni kolonije, utemeljene u Gr koj. Carstvo je iza slabije, nego je bilo, i manje kadro da se lo to odupire Turcima. Do tog je rezultata na kraju doveo kri arski pothvat! Pa ipak, papinstvo je jouvijek uuvalo svoje obmane. Urban IV. i Klement IV. sklopili su ugovor s Mihajlom Paleologom o uniji, pa ju je Lyonski koncil g. 1274 imao proglasiti. Ali je uskoro moralo do i otre njenje: trebalo je uvidjeti, da je Mihajlo pregovaraju o uniji samo nastojao da dobije vojni i ku pomo Nato je Martin IV. prooglasio prekid i poradio na korist planova Karla An . ujskog protiv Carigrada. Ni bolje nije bilo ni s daljnjim kri ta arskim ratovima. Peti, za koji se strastveno zalagao Honorije III. (1218-1221), bio je samo pohod, ga je nasloviti jeruzalemski kralj, Ivan de Brienne poveo protiv to Damiette uz pomo eta, su mu dovedene i Ugarske sa Sjevera, iz Francuske i iz Njema Pohod to ke. je propao, zato ga je legat vodio protivno zdravom razumu i Fridrih II., koji je prilikom to to krunidbe 1220 obe svoju pomo nije do ao , ao. Posljednja tri kri arskarata, o kojima emo govoriti poslije, bili su kri arski ratovi jo samo po imenu. Zbog se de ega avao ovakav decrescendo kri arskog pothvata, koji je otpo s tako veli eo anstvenim izgledima na budu nost? Odgoovor nije te Kri ak. arski ratovi sami po sebi onakvi, kakve ih je papa elio ostvariti, nisu bili u skladu ni sa kakvim svjetovnim ciljem, i bau tom je i njihova veli i ina njihova slabost. Evropi nije trebala ni Sirija, ni Jeruzalem. Ona ih je zauzela u poletu odu evljenja, i nije imala dovoljno snage da ih zadr Za to je bio potreban neprestani kri i. arski rat, pri emu bi se 136

cijela Evropa morala pretvoriti u vojni red. A to je bilo nemogu No osim toga, agrana civilizacija, ki e: koja je omogu podizanje ljudi u masama na vojnu, iezavala je i uporedo s time ila inila nove kri arske ratove sve te ima. Gradsko i seosko stanovni tvo, koje je tim pohodima davalo ivot, nije vi moglo otkidati sa svoga mjesta. Vite je propadalo, pa ga je trebalo pla Pa ipak, kri e tvo ati. arski se duh kod njega odr jodugo. Naprotiv u primorskim gradovima, koji su izvukli najve korist od ao u kri arskih ratova otkako su kri putovali morem, kri ari arskog duha nestaje veeoma rano. I najzad, u sve se to upletala i politika. U tom pogledu bila je tu politika sjevernoevropskih vladara, koji se vi e nisu mogli upu u takve pustolovine bez dovoljno razloga, pa zatim, sicilska politika Fridriha II. i tati Karla An ujskog, koja je pred o ima imala osvajanja. Vjera je i dalje ostala ali kri iva, arski rat vi e nije bio mogu Samo papa jo . e ostati vjeran tome pothvatu. Ta ga misao nepreestno zaokupljati. e Ona nad e ivjeti sve: i preseljenje Teutonaca u Prusiju i kaznu izre enu templarima. Vitezovi Sv. Ivana Jeruzalemskog bit zapravo sve na kraju preostati od prvobitnog duhovnog raspolo e to e enja. U pogledu svega ostalog, u kranskom smislu u smislu kako su kri arske ratove shva i ale eljele pape, ti su ratovi propali, a s njima i papinska politika. Ona se slomila na stvarnosti Evrope, u kojoj su se uvjeti politi i dru kog tvenog ivota razvili i promijenili, dok je papinska politika ostlanjala vjerna svome idealu. Slomila se na neostvarljivome. Ustvari, univerzalna politika je isto tako slabo uspjela papama na podru duhovnom, kao je carevima slabo uspjela na svjetovnom podru 53 . ju to ju

53

kri isti arski duh o uvao se ipak u panjolskoj, jer se ondje udru sa samom nu naroda, da se odr Drugdje je io no u i. dodir s Islamom obogatio trgovinu. U panjolskoj je i dalje na ivotu odr avao rat.

137

DRUGO POGLAVLJE PAPINSTVO, ITALIJA I NJEMA KA I. ITALIJA U uporedbi s ostalom zapadnom Evropom, Italiju karakterizira, po i od XI. st. to, da je bila zemlja ev gradova. Oni nisu nigdje bili tako brojni ni tako aktivni kao u Italiji, a niti su igdje imali tako dominantnu ulogu. Na sjeveru Alpa, i u onim predjelima gdje su bili najrazvijeniji, kao, u Flandriji ak i u Nizozemskoj, bili su daleko od toga da dominiraju cijelim dru tvenim razvitkom: plemstvo i seoske klase zadr avaju uporedo s gradovima svoje nezavisno postojanje i svoje razli interese. U Italiji, ite naprotiv, sve je podvrgnuto njihovu utjecaju ili taj utjecaj joi pove ava. Seosko stanovni tvo podjarmljeno je i radi samo za njih; plemstvo ima u njima svoje pala obzidane kruni e, tima i nadvi tornjevima, koje se svojim izgledom isto tako razlikuju od dvoraca sjevernja baruna, ene kih razasutih po seoskom podru kao se i njihovih stanovnika razlikovao od ju, to ivot ivota sjevernja kih vitezova. Nema sumnje; a tu dru tvenu koncentraciju oko gradova treba pripisati odr anju anti tradicije. ke Rimska muninipalna organizacija toliko je duboko utisnula svoj pe dru at tvenom organizmu Italije, toliko je okupila i nagomilala pu anstvo oko, gradova, da nije bilo mogu da oni ponovo ne steknu e, posve dominantan polo se samo pod utjecajem trgovine aj, im ivot u njima iznova probudi. Municipalni ivot je dakle u Lombardiji i u Toskani opet isto onako prevladao nad svim drugim oblicima, kao je to bilo i u anti doba. Ali premda su materijalni uvjeti bili gotovo isti, duh se bio to ko promijenio. Rimski municipij u ivao je samo lokalnu autonomiju, koja je bila podlo strahovitoj sili na dr ave. Naprotiv, srednjovjekovni talijanski grad - bar na sjeveru i u sredi poluotoka - bio je tu republika.54 Trgova i industrijska klasa, koja se po ka inje stvarati koristi se po i od XI. st kako smo vidjeli, ev sukobom pape i cara pa podi e ustanke protiv biskupa i preotima im upravu u gradovima. Prve talijanske op okupili su i vezali ine zakletvom patareni55 u atmosferi razdora, koje su donijeli ratovi za investituru i ranosnih misti nih raspolo enja. Podrijetlo tih op je posve revolucionarno i one su veprilikom, svog ro ina enja usvojile obi da se slu nasiljem, ih karakterizira sve do kraja. Milom ili silom, komuna se u svakom aj; e to gradu name sveukupnom stanovni e tvu, i njezini izborni konzuli imaju kao i vije nici u belgijskim gradovima, u isto vrijeme sudbenu i upravnu vlast. Ali uporedo s razvitkom gra anstva u njezinom se krilu sve vi izra e avaju dru tvene opreke, na osnovu raznorodnih interesa formiraju se stranke koje me sobom dolaze u sukobe. Imena, koja ih obilje u avaju, dovoljno jasno isti njihovu, narav. u Stranka velikih sastoji se od gradskog plemstva, kome se pridru lijep broj obogaa uje enih trgovaca; stranka malih obuhva obrtni korporacije svake vrste, koje postaju sve brojnije kako blagostanje ke raste. Okolnost, nije bilo nikakva vladarskog autoriteta, koji bi bio iznad stranka i kadar, da sti to ava njihove sva dovela je do toga, da su borbe, do kojih je dolazilo zbog poreza, i zbog organizacije, e, op inske vlasti poostajale tako surove i ogor ene, kako to ne susre emo nigdje drugdje. Po i od ev sredine XII. st. gta anski rat postaje kroni nom epidemiijom. Ako u njem pobijede velilki, onda bez milosti pokolju male; ako podlegnu, protivnici ih potjeraju iz grada, razore njihove ku ili palaa pa e e, oni tada, u o ekivanju odmazde, u svojoj vlasti dr seoska podru u okolini plja e ja kaju i izmaraju i i napadima svoje sumje tane.

54 55

Izuzetak je Sicilsko kraljevstvo, o kom emo govoriti poslije se, da je ime Patareni samo iskrivljen naziv Kotari. ini

138

Ti prognanici obi nalaze za i pomou kojem susjednom gradu. Jer rat neprekidno vlada ne no titu samo me stanovni u tVom istoga grada, nego dominira tako i u odnosima pojedinih gradova me er u sobom. Svaki je od njih nezavisno privredno sredi pa svaki misli samo na svoje interese, nastoji te, selja i stanovnike iz okoline podvr obavezi da ga opskrbljuje nim namirnicama, domi se, tvo i ive lja kako da primora tranzitnu trgovinu iz okoline da se slijeva u nj, kako da isklju svoje takmace sa svog i tr ta i kako da im preotme ako je mogu joi njihova. Stoga je sudar interesa isto tako i e, estok izvana kao i iznutra. Trgovina i industrija razvijaju se usred borbi. U svim se tim malim zatvorenima i zidom opkoljenim svjetovima, jedan na drugog vrebaju s vrha svojih kula, energija podjednako to toko tro i u proizvodnji i u razaranju. Svaki grad zaimi da njegov procvat ovisi o propasti e i lja; njegovih takmaca. Napredak gradske privrede u stopu prati sve uskogradnija i sve bje politika nja op inskog partiikularizma. Mr prestaje samo kad se pojavi zajedni opasnost. nja ka Trebalo je da ih ugroze prijetnje i surovosti jednoga Fridriha Barbarosse, pa da se protiv njega udru e u lombardsku ligu i postignu pobjedu kod Tagliacozza. Premda Hohenstaufovcima nije po za rukom da talijanskom gra lo anstvu nametnu svoj cezarizam, ipak su uspjeli da medu gradove unesu nov elementne sloge. Poslije Tagliacozza car im vi nije bio e opasan, pa je mogao poslu kao saveznik ti gra iti anskim ratovima, svima onima, koji bi ga pozvali u pomo To su obi bili veliki. Tako su imena Gvelfa i Gibelina iz Njema pre u Italiju i ondje se . no ke la tako udoma da su ostala u upotrebi sve do kraja XV. st., pri ila, emu je prvo ozna avalo protivnike, a drugo saveznike carske intervencije joi onoga kad car vi nije pripadao ku Hohenstaufovaca. e i Nijedna od dviju stranaka, su nasrtale jedna na drugu, nije pritom poznavala podrijetlo imena, to koje je usvojila niti su ona, prenesena u krilu gradskih sva odgovarala bilo a, emu od svoga prvobitnog zna enja. Gvelfi i Gibelini bili su podjednako republikanci; jedina razlika me njima u sastojala se u tome, su Gibelini u borbi sa svojim protivnicima o to ekivali carevu pomo dok su , Gvelfi da bi se odr na vlasti, iz razumljivih razloga pru ruku carevim neprijateljima. ali ali Ogor enje pojedinih stranaka u nastojanju da jedna drugu uni nije ih spre te, avalo da razmi ljaju o tome, kako da oja municipalnu upravu. Od druge polovine XII. st. tra se mogu aju i nost, da uprava bude nezavisna od gra anskih borbi. U tome cilju uprava se povjerava potestatu. Potestat je, da se tako izrazimo privremeni vladar, koga op postavlja na samoj sebi, ali koga ne izabire iz svoje ina elo sredine, nego ga dovodi iz koje strane gradske op ine, da bi tako osigurala njegovu nepristranost i nezavisnost od doma stranaka. Me ih utim, ta ustanova nije postigla one rezultate, koje je svijet od nje o ekivao. Potestati su se gotovo uvijek, da bi osigurali po tovanje svoje vlasti, morali osloniti na jednu od neprijateljskih stranaka. U nekim gradovima po im je za rukom da se veu XIII. st., lo zahvaljuju op zamoru, bilo lukav i em tinom, bilo silom do epaju najvi vlasti i da osnuju prve od e onih tiranskih vlasti, koje u vrijeme Renesanse odigrati va ulogu. Mislim pritom na Scaligere u e nu Veroni i Viscontije u Milanu. Politi i dru ko tveno vrenje u talijanskim gradovima, nije ostalo bez utjecaja na njihov vjerski ivot. Misticizam i hereza su se u njima u isto vrijeme, i novom hranom podgrijavali groznicu, koja je u irili njima gorje1a. Sv. Franjo Asi sin je trgovca, a franjeva je red na me gra ki ki ao u anstvom svoje pravo polje rada. Ali je isto tako me gra u anstvom vrvjelo od katara, bra slobodnog duha i e valdenza. Godine 1245. dominikanci su izazvali u Firenzi ustanak protiv potestata, koga su optu da ili poma heretike. Izvanredno strogi zakoni protiv heretika, koje je objavio Fridrih II:, dokazuju e uostalom, da je njihov broj, bar u velikim gradovima morao biti znatan i da mora da su ondje imali znatnu ulogu, koju na alost nije mogu bar donekle to ocijeniti. e no Nema gotovo nimalo sumnje, da su oni ve svojih pristalica, prikupljali iz redova radnika, koji su bili inu zaposleni u izvoznoj industriji. Ona je u Italiji XIII. st. bila ve kao i u Flandriji, veoma razvejena, pa , 139

je, kao i u F1andriji, imala za posljedicu, da se razvio pravi radni proletarijat. Tkalci u Firenci, ki velikom suknimkom gradu Juga, nisu vi kao ni radnici u Gandu, Ypresu ili Douaiu, isto gradski e, to zanatski radnici obi noga tipa. Oni su daleko od toga da rade za svoj vlastititi ra to su obi un; ni nadni koji primaju posao od trgovaca. Kapitalizam, koji se ra podvrgava ih svome utjecaju, a ari, ao, snaga tog utjecaja kao i njegovo djelovanje rastu uporedo s tim, kako trgovina pove ava opseg gradskog izvoza. Veu prvoj polovini XIII. st. firentinska sukna su pro irena po cijelom Istoku, a gradski trgovci opskrbljuju tu proizvodnju engleskom vunom. Takva aktivnost manofakture pretpostavlja, dakako, veprili znatan kapitalisti razvoj. no ki Bogatstva akumulirana trgova kom razmjenom robe josu se vi povc e avala u trgovanju novcem. Sienski i firentinski mjenja (bankari) se u XIIIm. st. po cijelom Zapadu, gdje ih krste imenom i ire Lombardi, a taj je naziv u modernom engleskom joi do danas ostao vezan uz stanovite posudbene operacije. Vesmo spomenuli usluge, koje su oni iskazali papinstvu kao nov arski posrednici. Ali u Engleskoj, u Nizozemskoj, u Francuskoj, oni predujmljuju sve znatnije svote gradovima, prin evima, kraljevima i preuzimaju slu ubira be a, uvara krunskih dragulja i rizni ara. Pod Filipom Lijepim vr ila su dvojica sienskih gra ana, Mouche (Musciatto) i Biche (Albizo). Guidi u isto vrijeme slu bankara i bu krunskih ministara financija, a usto su i dalje ostali namje tenici pape i sicilskog kralja i bili zainteresirani u razli itim trgova kim kompanijama, kao je bila kompanija Peruzzi. Sienska to kompanija Bonsignori bila je joznatnija. Jedan tekst, koji je nastao u vezi s njezinim slomom 1298. ka daje ona bila najslavvnija na svijetu i u e, inila bezbrojne usluge papama, carevima, kraljevima gradovima i trgovcima. Ona je veiste te godine svojim vjerovniicimn isplatila 200.000 zlatnih florena, a za ostatak joj je odobren rok da naknadno plati, jer je dio njezina kapitala bio anga iran u zajmoovima na razli itim stranama svijeta, pa je bilo nemogu da smjesta bude realiziran. Njezin e nestanak doveo je do toga, da je sad Firenca postala sredi trgovanja novcem i centar bankarstva, te je zadr sve do XV. st. Veze toga grada s Istokom mora da su verano privukle pa ljudi na to ala nju trgovanje metalima. Niska cijena zlata na Levantu omogu avala im je da lako pribave velike koli ine zlata, na kome su zara ivali velike dobiti. Poznato je uostalom, da se posredstvom firentinskog zlatnika (florena), koji se kuje ve1296. 56 a koji je uskoro po opona Venecija (dukati) a za ela ati njom i Francuka, zlatni novac, koga je, nestalo krajem merovin kog doba, ponovo javlja u me unarodnoj trgovini, dav joj sredstvo razmjene, koje je bilo neophodno potrebno za njezin i napredak. Prestanak trgovine donio je Evropi srebrni novac; njezin preporod vratio joj je zlatni. Dru tveni polo talijanskih bankara i trgovaca doveo je do toga, da su se oni pribli plemstvu, tako aj ili da su se esto s njime i stapali. Taj se proces odvijao utoliko br je talijansko plemstvo, umjesto, e, to da boravi na selu, kao, plemstvo u sjevernoj Evropi, imalo svoje rezidencije u gradovima. Vese krajem XII. st. mo na plemi koji se zanimaju za trgova operacije. S druge strane, trgovci e i a, ke sti plemstvo. Ukratko, ona grani crta, koja drugdje ostaje tako o povu u na tro ena me pravno u definiranim klasama, toliko blijedi pod utjecalem, kapitala da je u Italiji tokom XIII. st. gotovo posve nestaje. Formira se aristokracija, za koju je dru tveni imovinski polo va od krvi i kod koje aj niji individualne sposobnosti odnose pobjedu nad predrasudama o ro enju. Dru tveni ivot sadr vi i e nijansa, politi je ki ivot indiividualniji, a ambicija svakog pojedinca mo ra e unati na neograni enije izglede; ima manje konvencija, manje kasta, vi e ovje nosti, a tako i vi strasti. Firenca je i u er e tom pogledu imala prednost pred svima drugim gradovima. Njezinom puku slu kao besmrtna i ast, to je rodio i oblikovao genija, kome svijet duguje ono, je u Srednjem vijeku pored goti katedrala, to kih najve a to je Bo e, anska komedija. Papinske dr ne mogu podnijeti uporedbu s Lombardijom ili Toskanom ni u pogledu bogatstva, ni u ave pogledu politi dru ke, tvene ili intelektualne aktivnosti. One su veod samog po etka bile umjetna tvorevina isto politi naravi, namijenjena tome, da Rimu osigura nezavisnost Svete Stolice. To su ke
56

Fridrih II. je ve1232 na Siciliji kovao zlatne Augustale, ali se da je njihov promet ostao ograni na prili malo ini, en no podru je

140

svojstvo one zadr do kraja. Prostirale su se popreko Italije, izme Sicilskog kraljevstva i Toskane, ale u presje ene na dvoje lancem Apenina, bez dobrih luka na Sredozemnom moru kao i na Jadranu, pa je tako njihov polo bio u najve mjeri nepovoljan. Uostalom papinska vlast nije ondje nikad uspjela aj oj pribaviti sebi po tovanje. Velike plemi porodice zadr su i nakon su prestale da se me ke ale to u sobom bore oko tiare, znatnu moi u Rimu kao i u njegovoj okolini, pa su stoga njihovi privatni ratovi neprekidno trajali. Polo je osim toga pogor aj avalo jo to, je u zemlji vladali op nesigurnost, i to a na koju su je osu ivale carske pretenzije, dok je u samom Rimu bilo te odr u miru njegovo ko ati ta oholo i besposleno stanovni to, tvo, koje je uvijek bilo pripravno da po za tribunima, su ga e to opijali velikim uspomenama iz anti doba. kog Karakteristi je, da, ni najve pape, oni, koji su zbacivali ili izop no e ilvali kraljeve, kao su bili to Inocent III. ili Inocent IV., nikad nisu ivjeli u miru u svom glavnom gradu, nego su bez ikakve obrane bili izlo ustancima ulice. Premda je rimski puk od pape, papinstvo je eni ivio ivjelo kao utaboreno me tim svojim pukom. Rim je bio sredi univerzalne crkve sijelo crkvene politike, ali u te ivot crkve nije bio koncentriran unutar njegovih zidina. Ono u njem nije imalo nijedne velike nastavne ustanove, u njem nije ivio nijedan od velikih u itelja tada njeg vremena: ni Albert Veliki, ni Toma Akvinski. Umjetni ki ivot bio je ondje isto tako bezna ajan kao i intelektualni. Nikakvo vrelo novih vjerskih tendencija nije proisteklo iz Rima. Sv. Franjo je do iz Assisija, a Sv. Dominik iz ao panjolske. Moglo bi se re da u atmosferi, u kojoj se razvilo upravljanje crkvom, nije mogla uspijevati ni umjetnost, ni i, vjera, ni nauka. Posve drugi svijet bilo je Sicilsko kraljevstvo na, krajnjem jugu poluotoka. Premda je bilo isto tako bogato, kao i sjeverna Italija, ono je u politici bilo isto toliko apati kao je Sjever bio grozni no, to av i prebujan. Bizantska i arapska uprava potla su puk u pokornost prema dr ile avi. Nije bilo nikakve autonomije, nikakvih komuna; veliki su gradovi upravljani administrativno, a puk je bio navikao da pla porez i da slu a a; inovnici su imali stalne pla i bili neuklonjivi, a vladar svemo Takva je e an. bila slika te zemlje, u kojoj je poljoprivredni razvoj bio napredniji nego bilo gdje drugdje u Evropi. Njezino je stanovni bilo najgue u tada tvo njem svijetu. Dr se, da je u XIII. st. (1275) brojalo i 1,200.000 stanovnika, to jest, vi nego Engleska. Henrik VI, poslije, Fridrih II. razvili su ondje upravu e u smislu istog despotizma. Postojala je posebna uprava domena, monopola i dr avnih skladi zatim ta, poreska organizacija, koja nije znala za povlastice i koja podsje na merkantilizam jo a prije nego to je postojala ta rije dok s druge strane, obrazovanje sveu ta u Napulju i tolerancija, koja je , ili primjenjivana prema Muslimanima, upravlja pomisno na prosvije despotizain. Izme Fridriha II. u eni u XII. st. i despotizma, kakav je postojao u XVIII. st. ima vi nego jedna dodirna, to a to je lako e ka, objasniti, ako se sjetimo, da su oba sistema vladanja mogla sebi dopusti ti sve god su htjeli u ti to iili sa narodom, kojim su vladali. Uredbe, koje je Fridrih 1231. proglasio, upotpunjaju starije normanske institucije u onome smislu, koji bismo mogli naazvati birokratskom vladavinom. U Evropi XIII. st. Sicilsko je kraljevstvo jedinstvena pojava svojim u enim i despotskim uredbama, pozajjmljenim od onog bizantskog i muslimanskog svijeta, koji su se na tom podru susretali u vrijeme, kad su se ju Normani ondje naselili. Evropske su dr dospjele do tako sa vr uprave mo tek u moderno ave ene da doba. Ali tu imamo dokaz da ustrojstvo, koje ne proizlazi iz naroda, nema utjecaja na njegovu kulturu i da organizacija nije sve. Ta na prusku ure ena Sicilija bila je po svom vladavinskom sistemu superiorna cijeloj ostaloj Evropi. Ali ona nije rodila ni Dantea, ni goti umjetnost, a ni kasnije ne sudjelova ti u procvatu Renesanse. ku e II. FRIDRIH II. Prilike su navele Hohenstaufovce, da Italiju sve vi i vi pretvaraju u bazu svoje politike. Njihovo e e njema obilje sve je vi slabilo u razdoblju od Konrada IV. do Fridriha Barbarosse i od ovoga do ko je e 141

Henrika VI. S Fridrihom II. taj je razvoj dostigao vrhunac. Majka mu je bila Sicilijanka, odgojen je na Siciliji, pa je i sam bio Sicilijanac. Njegova plava kosa, ako se u tome pod svaku cijenu vidjeti isti eli znak njegove germanske rase, zna (kao i kasnije, plava kosa onog i istog panjolca, kakav je bio Filip II.) samo to, da rasa nema nikakva utjecaja na moralne tendencije i na duhovna svojstva. Grgur IX. i Inocent IV. optu su Fridriha ne samo za herezu, nego i za bogohuljenje, a njegovi su ga ili neprijatelji smatrali piscem nekog slavnog pamfleta u kom su Mojsije, Isus i Muhamed podjednako tretirani kao, varalice. On nije vjerovao u boga (fidem Dei non tabuit), ka Salimbene, koji ga je e osobno poznavao, a pod tim treba o razumjeti, da nije vjerovao u crkvu. Njegove su ito ivotne navike bile vi nego napol orijentalne, a njegov harem muslimanskih e ena i nevjerovanje njegova zeta Ezzelma da Romano, koji je na samrti (1259) odbio da primi sakramente, dopu taju mi ljenje, da je on zaista bio slobodouman u pitanjima vjere. On se, uostalom, uvijek branio od te optu Stavi be. e, proglasio je najstro zakone prootiv heretika od svih, koji, su bili doneseni prije Karla V. Ali on je to e inio zato, se nadao dobrim rezultatima za svoju politiku i za sebe sama, kao i zato, su za to to njega, kao i za talijanske tirane XV. st., na koje je on napadno nalik, sva sredstva bila dobra, samo ako su ga vodila cilju. La vjerolomstvo i okrutnost bili su njegovo omiljeno oru kao su kasnije bili , je, to omiljelo oru i jednoga Sforze i jednoga Viscolltija. A da analogija bude potpunija, i on je, kao i oni je volio umjetnost i po tovao nauku. Nazvali su ga prvim modernim ovjekom na prijestolju, ali to je istina samo onda ako pod pojmom modernog ovjeka razumijemo istog despota, koga ni ne ta mo zaustaviti u njegovu nastojanju, da postane mo e an. Taj Fridrih, koga su pape kasnije tretirale kao apokalipti zvijer, slugu sotone, Antikristova proroka, ku po je svoju karijeru kao enik Inocenta III., i kao oru crkve. Vidjeli smo veprije, kako ga je eo ti e Rim potakao protiv Otona od Braunschweiga i kako mu je bitka kod Bouvinesa donijela njema ko prijestolje. Preostalo mu je da sebi osigura carsku krunu, i da bi je dobio od pape, utoliko je irokogrudnije rasipao obe anja, ukoliko je odlu da nijedno od njih ne ispuni. Odrekao se vre io svake kontrole nad biskupskim izvorima, svih pretenzija na posjede Svete Stolice, priznao je Sicilsko kraljevstvo kao papinsko leno, obavezao se da ga nikad ne ujediniti s carstvom i zakleo se, da e e idu godine po na kri e i arsku vojnu. Kako se miroljubivi Honorije.III., koji je nedavadvo nasljedio Inocenta III., mogao oduprijeti tolikoj dobronamjernosti? I Fridrih, je 22.studenog u Rimu okrunjen. Otada je gotovo cijelo vrijeme svoga vladanja proveo u Italiji. Od Njema je tra samo jedno, da ke io mu ne zadaje briga. God. 1233. se slavnim statutom In favorem principum odrekao i posljednje sjene vlasti, koje je kralj ondje jo uvao, pa je knezovima prepustio punu(.', nezaVisnost pod nominalnom sa vladom i svojih sinova, najprije Henrika, a zatim Konrada. Ta je realisti politika veoma dobro ka shva ala, da se pitanje moglo rije samo tako. Ustvari, Njema iti kom je postalo nemogu vladati. e Nastojati da se podigne kraljev ugled, zna je osuditi sebe na neprekidnu i besplodnu borbu protiv ilo knezova, o ivjeti sukob Gvelfa i Gibelina, izazvati nove intervencije Francuske i Engleske i tako nanovo pasti podposredni sud papin. Najednostavnije, je bilo prekinuti ve jednom s tim bezizlaznim ki polo ajem i dobaciti knezovima kao hranu one otpatke vlasti, koji zaista vi nisu vrijedili da budu e branjeni. Uostalom, je Fridrihu bilo stalo do Njema On nije znao ni njezin jezik. Ona je za to ke? ak njega bila tek put, kojim je morao pro da bi postigao carsko dostojanstvo. Osnovica njegove, snage i, bila je Sicilija. Ondje je, zahvaljuju apsolutnoj vlasti, nalazio financijske i vojni izvore, koji su mu i ke bili prijeko potrebni za izvr enje njegovih namjera. Uvijek je te to razabrati planove neke politike, koja je do ko no ivjela slom. se, da je Fridrihova ini politika, prije svega smjerala da cijeloj Italiji nametne sicilsku despotsku upravu, a zatim, kad taj cilj bude, postignut, da i on, kako su to nastojali njegov otac i djed poku obnoviti Rimsko carstvo. a Me utim, kako nije mogao ostvanti prvi dio svoga programa, nije drugome ni pristupio. Njegova je politika bila isklju talijanska, i stoga bi se jedva moglo re da je carska. ivo i 142

Ona ga je me utim ipak morala dovesti u sukob s papinstvom, i to i vi nego politika njegovih ak e prethodnika. Papinstvo je njegovu politiku smatralo svojim najstalnijim i najopasnijim neprijateljem, pa ima histori ara, koji u sukobu Fridriha s Grgurom IX. i Inocentom IV. vide borbu na i koji za nj ela tra da mu bude priznata prvog branioca nezavisne svjetovne vlasti nasuprot preterizijama e, ast crkve. To pitanje nije me utim tako jednostavno, kako se to na prvi pogled. Fridrih je osobno ini mo i bio slobodan mislilac, ali je bio puna suprotnost pojmu antiklerikalca. On nije raspolagao da nikakvom drugom politi kom teorijom, osim one, koju su poznavali i njegovi suvremenici. Kao i oni, i on je, bar na rije ima, priznavao bo anstvo crkvenih institucija, du nost vladara da je brane, da progone heretike i obavezno ispovijedaju katoli dogme. Njegove postupke prema crkvi nije poticao ke neki na elni stav, nego isklju njegovi osobni interesi. Uz uvjet da crkva ne stoji na putu njegovoj ivo politici, on je pripravan da joj u sve ustupke. Ali base ta njegova politika najgrublje sudara s ini politokom Svete Stolice. Ustvari, pape su se, protiv njega borile vi iz svjetovnih, nego iz vjerskih e, razloga. Sva izme njega i papa, razotkriva se u svojim hitnim obilje a u jima, kao sva dviju i talijanskih vlasti. Ona se tek na kraju pro irila i navela Fridriha, koga je Inoocent IV. izop i zbacio, io da istupa kao predstavnik, kraljevskih interesa uop nasuprot pretenzijama crkve. e, Me utim njegov je polo prema crkvi veod po aj etka bio veoma lo Da bi opravdao svoje pretenzije . u Italiji, bilo mu je potrebno da postane car, a u nastojanju da to postane, vezao je sebi ruke. Njegova krunidbena obe anja omogu avala su papinstvu da ga sku ava u njegovu djelovanju. Priznav se u i pogledu Sicilije vazalom Sv. Stolice doveo je sebe u najnepovoljniji polo Suverenitet papin nad tim aj. kraljevstvom bio je naime nespojiv s apsolutnom vlau, koju je on ondje vr Stoga je odlu da ne io. io, vodi nikakva ra una o svojim obvezama, strpljivost Honorija III. sprije je da sukob ne izbije ila smjestq. Ali tek se Grgur IX,(1227) popeo na prijestolje Sv. Petra, Fridrih je primio o opomenu to tru da izvr svoje obaveze, a u prvom redu da ode na kri i arski pohod. On poku da dobije na vremenu, a ukrca se ali se zatim vrati. Na to se na njega smjesta obori izop eenje. On poku da popravi stvari a odlu i da ipak krene. U srpnju 1228. je odjedrio put Sv. Zemlje, i jedan ugovor sa Sultanom iv omogu mu je da bez i jednog hica u u Jeruzalem i da ondje uglavi slobodu za krane, da io e posje Kristov grob. Ali je papa ostao neumoljiv. Interdikt je ba na sva mjesta, kroz koja je uju en prolazio, i molitva, koju je do da izmoli na Svetom grobu, ispala je kao obeaenje. Nije se ao, na nijedan sve ao enik, koji bi pristao da ga okruni za jeruzalemskog kralja, pa je najzad morao sam sebi staviti krunu na glavu. Dotle je Grgur IX. obnavljao savez papinstva s lombardskim gradovima i provaljivao na Siciliju. Fridrih se vratio u Italiju, da se ondje bori. Mir je najzad zaklju 28. Kolovoza 1230. Car je jojednom en prihvatio papine uvjete, zajam najpotpuniju slobodu sicilskoj crkvi, kojoj je nametnuo poreze, i io dr avnu jurisdikciju, pa je uz tu cijenu s njega skinuto izop enje, koje ga je teretilo ve godine. tri Pomirivse s Rimom, on je sve svoje snage okrenuo prema Lombardiji. Borba je bila duga i ogor i ena. Sre mu je postala sklona tek 1238. te je tada Fridrih pomislio, da je sazrio trenutak da sicilijansku a upravu pro i na sjevernu Italiju, pa da ondje pod despotskom vladavinom ugu autonomiju i iri i republikanski duh tamo njih gradova. Opijen ponosom zbog svojih uspjeha, smatrao je, da je odsad gospodar Italije, pa je stao namje vikare i kapetane, a svoga je nezakonitog sina Enzia o tati enio ba tinicom Sicilije i dao mu naslov kralja. Od njegovih obe anja papinstvu nije vi ni preostalo. e ta Zaboravio je, da je i Sardinija leno Rima, kao je bila i Sicilija, a sicilska je crkva podvrgnuta pod to svjetovnu vlast potpunije nego ikad. Uostalom, i dr ave Sv. Petra, odsad i s juga i sa sjevera uklije tene carskim posjedima, bile su u opasnosti da postanu ovisne o njoj. Grgur IX. je ovom prilikom djelovao u isto vrijeme i kao vladalac i kao poglavar crkve. Godine 1239. izop enje je iznova ba na eno Fridriha, a njegovi su podanici u isto vrijeme rije obaveza da mu se podvrgavaju. Razvila se bijesna eni borba pamfletima, u kojoj je car ptedbacivao papi podmuklost i nezahvalrtost, a papa igosao cara 143

zbog vjerolomstva i hereze. Fridrih je na to apelirao na sud koncila; koji bi donio odluku u sporu s njegovim protivnikom; a kad se ovaj uhvatio za njegovu rijei sazvao u Rimu biskupe, dao je napasti la koje su ih, dovozile doo e, epao ih se i zadr prelate u zarobljeni ao tvu. Smrt je me utim sprije ila Grgura IX (1241.) da mu se osveti, a duga vakancija Sv. Stolice ostavila je Fridrihu ne predaha. Ali to tek je 1243. izabran Inocent IV.; novi, je papa okupio koncil u Lyonu, optu pred njim cara, zatim to io ga sve zbacio i prijetio munjom izop ano enja njegovim pristalicama. Neko su carevi, kad bi ih papa ekskomunicirao, na njema kom sinodu zbacili papu i dali ga nadomjestiti protivupapom. Ta su vremena bila pro bez povratka. Cijela se crkva pokoravala Rimu. la U Njema koj su ve nadbiskupi, Mainza i Kolna progla avali za kralja landgrofa Tiringije Henrika Raspona (u svibnju 1246.), a kad je ovaj nekoliko mjeseci poslije toga umro, na njegovo je mjesto do drugi protivukralj, grof Vilim Holandski (listopad 1247), koji je kao i prvi, bio samo oru ao e Inocenta IV. Fridrihu je preostalo samo da uznastoji ste suglasnost drugih kraljeva sa svojim i interesima. On nije propustio da tu mogu nost poku ostvariti. Uporedo s obnovom borbe protiv a lombardskih gradova, koji su se opet pobunili, on je pozvao vlaadare da mu pomognu i da u svom vlastitom interesu ne dopuste, papi, da po svojoj volji, raspola svjetovnom vlau. Ali nejegovi e prosvjedi nisu imali odjeka, a nisu ga bi mogli imati. Ma on govorio, njegovi se interesi nisu nipo to to poklapali s interesima nacionalnih i nasljednih vladara, koji su kraljevali u Engleskoj i Francuskoj. Oni su jasno osje da papa nema nikakve vlasti nad njihovim krunama i da sva Hohenstaufovaca ni po ali, a emu ne ugro njihovo dinasti pravo. Fridrih je zaboravljao da je papa imao dvostruku vlast nad ava ko njim. Zar on nije kao sicilski kralj bio vazal Sv. Stolice? I zar nije kao car od pape dobio krunu? Uzalud je upore ivao svoj krunidbeni obred s pomazanjem kraljeva, nitko to izjedna avanje nije mogao priznati. Jer pomazanje nije kralja inilo kraljem, dok je krunidba zaista caru davala carsko dostojanstvo. Ukratko, taj je car, koji se tako dugo borio protiv papinstva, u odlu nom trenutku pokazao svu svoju slabost i nemoda brani nezavisnost svjetovne vlasti premda je sebe progl avao za njezina prvoborca i za titnika. Vjersko podrijetlo njegove vlasti osu ivalo ga je da ostane vezan o papinstvo. Zahtijevaju svoju autonomiju, on je krivotvorio historiju i oduzimao sam sebi svaki temelj. i Za rje enje cijelog pitanja, trebalo je, da se zalo neki kralj, na krunu ne bi papa mogao izre ni i iju i polagati nikakva prava. Povijesni razvitak, nije predodredio njega, nego kralja Francuske da to rije i i, u onom, na emu se Fridrih II. slomio, pedeset godina poslije njega uspjet Filip Lijepi. e Fridrihova vladavina je kao neki epilog one tragedije, koja je po s Grgurom VII., a zavr se u ela ila Bouvinesu. Od Otona od Braunscweiga carstvo jopostoji samo po imenu. Fridrihov pokp da ga aj pridigne uz pomosvoga Sicilskog kraljevstva mogao se zav samo katastrofom. On se protiv svakog iti o ekivanja iscrpio u borbama ratuju protiv Lombardije i tro i svoje i svoj novac za izgubljenu i e ete stvar. Umro je ubrzo poslije krvavog poraza, koji su mu 13.prosinca 1250. nanjeli Parmanci. Njegova smrt nije u Njema pobudila nikakav dojam; u Italiji je, naprotiv, imala buran odjek. Proro koj anstva o dolasku Antikristovu bila su se povezala uz Fridriha, i vi nego jednom su se pro e irile glasine, da je nanovo do na zemlju. Jeka tih italskih glasova prenijela se i u Njema pa je ondje rodila legendu ao ku, o snu carevu na gori Kyffhauserskoj, a nju je opet pu ma prevarena sli imena, uskoro ka ta, nou prenijela i vezala uz Fridriha Barbarossu. A se ti Sicilije, papa se po to e urio da je zauvijek oduzme tome zmijskom rodu, Hohenstaufovaca. Namijenio ju je dati Francuskoj.

144

III. NJEMA KA Carstvo nije bilo kobno za Njema samo zato, je njezinim kraljevima nametnulo univerzalnu ku to politiku, navelo ih da rtvuju naciju crkvi i najzad ih dovelo do toga, da za volju obmane iz ruku ispuste gotov plijen. Ono je povrh svega toga postalo uzrokom, se papa neposredno upleo u poslove to zemlje. Budu da je njema kralj, ili, da se izrazimo to i ki nije, kralj Rimljana bio predodre za en cara, Rim je pretendirao, je samo postao dovoljno sna na pravo da potvr njegov izbor. im an, uje Hohenstaufovci su jasno uvidjeli opasnost, pa su, da je suzobiju, nastojali da svoju dinastiju u ine nas]jednom. Ali nasljednost, taj neophodno potrebni uvjet svake monarhijske vlasti i polazna to ka svake dr (jer je monarhija u Srednjem vijeku jedini mogu oblik dr ave i ave), nasljednost, koja je davala snagu kralju Engleskei kralju Francuske, nije u Njema koj, od po etka XII. st. vi bila mogu e a. Ta je zemlja sad vebila samo skup crkvenih i lai kne kih evina, koje nisu bile kadre da podnesu upravu neke centralne vlasti. Obja njavnje ovakvih prilika dopadljivom bajkom o germanskom individualizmu, ne dovodi nas ni do kakva rezultata. Teritorijalne kne evine, kojih nema ni kod Skandinavaca ni kod Anglosasa - a to su germanski narodi - susre emo kod Francuza; koji su Romani. I s lijeve i s desne obale Rajne nalazimo njihove po etke u rasulu karolin kog, carstva, i ti se po eci podudaraju s njegovom ekonomskom strukturom, u kojoj prevladava veliki posjed. Oni su rezultat procesa, u kom su se dr avni slu benici, postav nezavisni na temelju svoga posjedovanja zemlje, i domogli i kraljevskih prava. Satno je u Francuskoj ,i kalj, imao zemlje, i on je, kao i njegovi veliki to vazali, ukorijenjen u tlu, pa stoga, po i od X. st. strpljivo ev eka trenutak; kad od njih mo e i zatra prava, koja mu, pripadaju zajedno s posjedom krune. Dvaenaesto stolje donijelo mu je taj iti e trenutak dav mu ulogu vo u otporu protiv Engleske, upraviv prema njemu nade i interesa i, e i ,gra anstva i pretvoriv njegovo boravi u glavni grad cijele zemlje, oko koga se okuplja sva i te nacionalna aktivnost, je pobu i pove velika ekonomska i dru to uje ava tvena preobrazba, koju je pokrenuo preporod trgovine i sve ve promet ljudi i predmeta. U Njema i koj, naprotiv, kraljevi nisu nigdje kod svoje ku Oni ostaju vjerni karolin navici da lutaju po svojoj dr e. koj avi. Imaju dodu e svoje dvorce (Pfalzen), ali nemaju nikakva stalna boravi Kod njih nema ni ta. ega, bi bilo nalik na to L'Ile de France, a jo manje na Pariz. Pa ipak, njihova je osobna mosve do kraja XI.st. veoma velika. Sporost, sa kojom se feudalni, re razvio na desnoj obali Rajne, dopu im je da raspola znatnim im tao u zemljoposjedom i ve brojem grofovija, koje bi u Francuskoj veodavno pre u ruke feudalaca. Ali im le im ekonomske prilike ne dopu taju - vidjeli smo prije u tekstu razloge - da te rezerve sa uvaju i za sebe zadr korist od njih. Bilo je jo e prerano da se pomi na upravno organiziranje monarhije. Oni lja su zapravo, prihvatili najbolje mogu rje e enje, kad su prava i domene, kojima su raspolagali, prenijeli na biskuijpe, koje su sami imenovali i koji su bili obavezni da budu u njihovoj slu Njihova je vlast bi. otad bila nu vezana uz odr no anje te carske crkve. je poslije ratova za investituru ta potpora im izostala, njihova se vlast slomila. A tad je vebilo kasno da ona bude obnovljena na nekom novom temelju. Navode se prigovori Hohenstaufovcima, se nisu oslonili na gradove. Ali to zna to i zaboravljati, da se njema gradovi u njihovo vrijeme, osim du ki Rajne tek po inju razvijati.57 Da bi izbjegli vlasti knezova, gradovi su se, kao i u Italiji, pretvarali u slobodne republike. Oni po imenu ovise o caru, ali su u stvarnosti nezavisni od njega, tako da on uop nije e mogao raspolagati njihovim sredstvima. Morao je birati, da li se odlu e iti za gradove ili za knezove, i Fridrih Barbarossa nije se mogao kao ni njegovi nasljednici, koleba u izboru: odlu se za knezove. Tako se u trenutku, kad je u Francuskoj io kralj po da name svoju prevlast feudalcima, u Njema njima podvrgava. Da bi se odr eo e koj avo, on je morao me knezovima obrazovati svoju stranku. Ali budu da je morao pla njihove usluge u i ati povlasticama i koncesijama svake vrste, on se odr iscrpljuju se sve vi pa je ve Barbarosse ava i e; za zapravo spao na potpunu politi nemo Borba Filipa ku . vapskog i Otona. IV. do kraja je upropastila ono, je jo to ostalo od kraljevske mo ili, ako ve i kraljevske vlasti., a ono svakako ono je jo i ne to
57

Ne govorim o gradovima na Baltiku, koji jedva da su im pripadali.

145

preostalo od kraljeva ugleda. Kad je 1213. ustupao posljednje nominalne prerogative krune prin evima, slu beno ih priznao gospodarima njihove zemlje (domini terrae), i odrekao se prava da na njihovu podru podi utvrde, imenuje suce, kuje novac i izdaje propise o trovini i prometu, Fridrih ju e II. je samo pravno priznao ono, je u stvarnosti vepostojalo. Od tog vremena Njema je samoo to ka savez privatnih vladara, koje je car prepustio njima samima. Istina je, on je kao svoga zastupnika ostavio svoga sina Henrika, dijete, koje je 1222 izabrano za kralja Rimljana i koje je najprije ivjelo pod skrbni tvom kelnskog nadbiskupa Engelberta, pa se najzad pobunilo protiv vlastitog oca, a ovaj ga je bacio u zatvor, gdje je umrlo. Poslije toga, njegovom je drugom sinu, Konradu IV., bilo tek devet godina, kad su mu knezovi dodijelili kraljevski naslov (1237). Ali ni on, a ni knezovi, nisu mogli vjerovati, a nisu zaista vjerovali, da bi takvi regenti mogli igrati neku ulogu. Povrh toga, Inocent IV. je izop izbacio Fridriha, pa je zatim donio odluku da posve ukloni dinastiju Hohenstaufovaca i odredio io da bude proveden novi izbor. Nitko, osim nekoliko gradova u vapskoj, nije se zanimao za Konrada; vidjeli smo prije u tekstu, kako je kruna, bila najprije predana Landgrofu Tiringije, Henriku Rasponu, a zatim grofu Vilimu Holandskome. Uostalom, knezovi se upop jedva zanimaju za te izbore, koji su u e glavnom bili djelo kelnskog nadbiskupa. Henrik i Vilim poslu su gotovo jedino kao potvrda papine ili pobjede. Prvi je umro poslije nekoliko mjeseci, drugi je bio Holan anin i ostao zbog toga gotovo posve tuu Njema koj; jedva da se igdje drugdje pojavio osim u dolini Rajne. Njegova holandska grofovija bila mu je bli srcu, negoli njegovo kraljevstvo, pa se svojim kraljevskim naslovom, ga je dugovao a to Rimu, okoristio gotovo samo zato, da u vrsti pretenzije svoje ku na Zeeland, krnje time interese e i flandrijskih grofova. Radilo se ponovo o holandskoj politici, kad je po na pohod protiv Frigijaca, te ao je za vrijeme toga rata, u bici od Stavorena, i poginuo (28.sije 1256.) Poslije njegove smrti se kralj anj Kastillje, Alfons X., kome je majka Beatrica bila k Filipa i vapskog, pozvao na tu rodbinsku vezu s jednim Hohenstaufovcem i zatra Njema krunu, da bi preko nje stekao sicilsku. Sicilska je kruna io ku me utim privl ila elje i kralja Engleske, koji je bio davni saveznik Gvelfa i nadao se, da je dobiti e za svoga sina Edmunda. Da bi mu pribavio pomo potakao je grofa Richarda od Cornwalisa, svoga , brata, da se pojagmi za nasljedstvom Vilima Holandskog. Oba suparnika ra unala su, da pobijediti e samo uz pomosvoga blaga, pa su se oko dostojanstva rimskog kralja stali natjecati nadme i jedan u drugoga ponudama, kao to tri stolje poslije njih to e a initi Karlo V. i Franjo I. Nacionalna ideja bila je tako potpuno strana njema knezovima, da su mislili samo na to, kako da krunu prodaju pod kim boljim uvjetima. Jedni su pu da, ih potkupi Alfons Kastilijski, a drugi da to u Richard to tali ini Coniwalski. Tako su 1257. obojica dobila krunu. U injeno je to isto onako, kao kad se dostavlja neka roba. U tom dvostrukom izboru sudjelovalo je sedam knezova. Time je udaren temelj izborni kom kolegiju, koji je otad posjedovao prava da odre rimskoga kralja. uje Trgovina, su je sklopili Alfons i Richard mogla je biti korisna samo ako se za nju zainteresira papa. to Ali Rimu je bilo dovoljno, je istrijebio Hohenstaufovce. Stoga je pu suparnike, da ga obasipaju to tao moljakanjem, ali nije intervenirao ni za koga od njih. U takvim prilikama Alfons je smatrao da ne vrijedi ni poma se, i tako se uop nije pojavio u Njema i e koj. Richard, je neko vrijeme proboravio na obali Rajne, dao se okruniti u Aachenu, ispostavio je nekoliko povelja, a zatim su ga nemiri, koji su ispunjali vladavinu Henrika III., pozvali opet u Englesku, odakle se vi nije vratio. Umro je e 1272.Izbornici se nisu urili da mu nadu zamjenu. Uostalom, jo je ivio Alfons. Ali papi vi nije htio e ni o njemu, jer se bojao da se zbog toga ne posvada s novim kraljem Sicilije Karlom An uti ujskim. 58 Pored toga, urilo mu se da dokraj Karlovo navaljivanje u korist kandidature njegova ne i, aka, kralja Francuske, Filipa Smjelog, bi imenovanje obnovilo Carstvo Karla Velikog u korist dinastije ije Kapetovi Dao je na znanje izbornicima, da treba da se po a. ure, ako, ne da on postavi novoga ele kralja. Ovi se najzad odlu i 1273. dadu krunu Rudolfu Habsbur e kom, koji ih svojim prosje nim sposobnostima, kao isvojim prosje nim imutkom, nije mogao zabrinjavati. Tako se razdoblje velikog me uvlaa, koje je otpo imenovanjem Henrika Raspona (1246) najzad zavr elo ilo.
58

I Vidi dalje. str. 246 isto.

146

Zaokupljeni dvobojem s Engleskom, kraljevi Francuske nisu, nastojali da se okoriste sve ve om slabou i da ponovo pokrenu pitanje Lotaringije, koje je toliko zaokupljalo njihove karolin ke prethodnike u X. st. Filip August, Louis VIII. i Louis IX. Sveti su odr ak avali najsrda nije odnose sa Hohenstaufovcima, koje je savezni Gvelfa s Engleskom prirodno dovodilo na stranu Francuske. Pa tvo ipak, bilo je nemgu da opadanje kraljevske mo u Njema ostane bez utjeecaja na zapadnu e, i koj granicu zemlje. Ona je bila povu ena Verdunskim ugovorom u doba, kad je civilizacija bila potpuno ratarska, pa je podru raspodijela onako, kako se dijele zemljoposjedi, pri ja emu je glavna briga bila da svaki od, sinova Louisa Pobo dobije podjednako vrijedne dijelove, bez obzira na stanovni i nog tvo zemljopisni polo U Evropi XIII. st., koju je o aj. ivljavao trgovinski promet i u kojoj su, u vezi s tim ticali novi odnosi me ljudima, ta je granica bila pre u ivjela tvorevina, koju po tovanje ste enog stanja nije moglo tititi beskona Gradovi, koji su nikli u basenu Meuse i Schelde, prirodno su se no. orijentirali prema zapadnim zemljama, kamo su ih privla dva velika ekonomska ta: sajmovi u ila ari Champagni flandrijske luke. Pod njihovim se utjecajem stanovni romanskog jezika u Lotarinngiji, u tvo Luxembourgu, u pokrajinama Liege i Hainaut, a isto tako i germansko stanovni tvo Holandije i Brabanta, neopazice i postepeno odvajalo od Njema koja u svojoj sve ve razmrvljenosti nije ke, oj poduuzimala i nije mogla poduzeti ni da ih zadr Feudalna veza, koja ta, i. je pograni knezove vezivala uz carstvo, neprestano je slabila. Pred kraj XIII. st. su vojvode Lorraine ne (Lotaringije) i Brabanta, kao, i grofovi Luxembourga, Huinauta i Holandije, ve bili gotovo potpuno tu i carstvu. Veza vrijeme Frdriha Barbarosse smatrao se grof Baudouin V. od Hainauta, koji je bio agent Hohenstaufovaca u Nizozemskoj, potpuno nezavisnim, pa je vjerovao, da je izvr svoju du io nost prema caru vei time se proglasio neutaralnim u odnosima to izme Francuske i Njema Burgundsko kraljevstvo, koje je Konrad II. dobio jo br otrglo iz u ke. se e cjeline njema ko-rimskoga carstva. Prostiralo se duSaone i Rhone, a stanovni mu je govorilo tvo romanskim jezikom; stoga ga je sve privla prema Sredozemlju ili prema Francuskoj. Uostalom, ilo njema kraljevi, kojima su to kraljevstvo njegovi posljednji vladari predali u ba jou doba kad ki tinu je u ra uzimano samo posjedovanje zemlje, ostali su za to podru zauvijek samo stranci, koji un je, uop nisu ni uznastojali da se ondje ukorijene. Marseille i Lyon nisu nikad ni opazili da pripadaju e carstvu, a grofovi Provanse, Dauphineje i Franche-Comte nisu ni jednog trenutka vodili ra una o nominalnoj suverenoj vlasti carevoj nad njima. Tako je stara granica, koju je na zemljopisnu kartu ucrtalo doba ekonomske stagnacije, iezavala pod utjecajem bujnije civilizacije i slo enijih interesa. Nitko nije poku avao da je pomakne, ograni avali su se na to, da nitko o njoj ne vodi ra una, pa su tako rubna podru carstva uporedo s opadaanjem carske mo postepeno gubila jasne me i ja i e postajab neodre enija. Kraljevi Francuske nisu mogli propustiti, pa zaista i nisu propustili priliku, da, se okoriste polo ajem, koji nisu oni sami stvorili, ali koji je sve vi privla njihovu pa e io nju. U skladu s time, koliko su sve vi zaboravljali na cara, pograni su se knezovi orijentirali prema njima, nastoje da sebi pribave e ni i pomoili tra i njihov pravorijek. Mnogi od njih dobivali su od kraljeva Francuske lena ili potpore u e Nizozemskoj, gdje su teritorijalni ustavi bili sna i kne ni evine cjelovite, francuski je utjecaj bio isklju politi naravi. Ali je posve druk bilo u predjelima Lorraine i u dolini Rhone. Ondje je ivo ke ije isprepletenost zemalja i prava, velik broj seniora, koji u isto vrijeme imaju zemalja i u Francuskoj i u carstvu, bila uzrokom neprestanih sporova i prepirki, kojima su se kraljevi koristili da pro djeovanje ire svojih sudaca (bailli) i s druge strane granice. S pristankom zainteresiranih oni su tako u tom grani nom prostoru postizali uzastopne prednosti, pripremane i osiguravane sporim i gotovo nevidljivim radom, pa se tako desilo, da je uskoro njihova vlast ondje stvarno nadmjestila carevu. Dok se tako Njema na zapadu pod utjecajem civilizacije, koja je bila vi od njezine, mrvila i ka a osipala, ona se na istoku naprotiv, obilato irila na tetu barbarskog svijeta. Osvojenje slavenskih podru na obalama Labe, koje je otpo Oton I., je zatim poslije njega, zanemareno i ja eo to 147

napu teno, obnovljeno je, pa je od polovine XII. st. po naglo napredovati. Taj je uspjeh njema elo ke kolonizacije, koja se odvija uporedo s neprestanim slabljenjem careva unutar dr ave, na prvi pogled udnovata pojava. Me utim, taj veliki pothvat irenja, koji je poslije tako bitno djelovao na sudbinu njema naroda, ne duguje ni samim carevima: On je izvr bez njihova sudjelovanja, pa i kog ta en ak bez ikakva znaka o njihovu zanimanju za te doga aje. Dok je Fridrih Barbarossa beskorisno tro svoje io snage u Italiji, knezovi s donje Labe, a osobito Henrik Lav i brandenbur markgrof Albreht Medvjed ki (1170), energi su provodili germanizaciju venetskih zemalja na obalama Baltika. Nije se pritom no radilo o nekom isklju politi ivo kom osvajanju, nego o pravoj kolonizaciji, kojom, su Germani uzvratnim zamahom naseljavanja zamijenili Slavene na tlu, su ga napustili u vrijeme velikih seoba to u IV. st. Uspjeh tog pothvata bio b,i nemogu, bez ekonomskih preobrazbi, koje su ocrtane prije u tekstu. One su se sastojale od porasta pu anstva u toku XII. st., napu tanja domanijalnog re ima, od pojave slobodnih seljaka i, najzad, od formiranja gra anstva. Zahvaljuju tim doga i ajima, udru su ili se u danom trenutku i fizi i duhovni uvjeti, koji su neophodno potrebni za svako napuu ki ivanje, a to su: suvi stanovni i poduzetnost. Uporedo s tim, kako su konjani prepadi Saksonskog vojvode i ak tva ki brandenbur markgrofa potiskivali i istrebljivali Slavene, kolonisti su pod vodstvom poduzetnika kog (locatores) zauzimali o podru Dolazili su iz Frankonije, Tiringije, Saksonije, s obala Rajne, iena ja. pa iz Flandrije iz Holandije; ovi posljednji bili su osobito korisni zbog svoje vje ak tine u isu ivanju i gradnji nasipa. Svaki je uz umjeren porez dobivao esticu zemlje, odmjerenu na pojedinog dr aoca (hufe), a me Slavenima, koji su izbjegli pokolju, lako je u nalazio radne snage. Me novopodignutim selima cistercitski su redovnici osnivali svoje samostane, i u davali vr ioce vjerskih slu u bi upnim crkvama. Veprije kraja XII.st. koloniizacija je dosegla'obale Odre. Durijeka po su nicati grdovi koji su bili neophodpono potrebni za opskrbu seljaka i koji su eli slu kao tr te za svoju okolicu. Tako su nastali: Brandenburg, Stendal, Spandau, Tangermunde, ili i Berlin, Frankfurt na Odri. Slavenske dr ave, na istoku i jugu, Poljska i ka, uskoro su poku da k sebi privuku te Nijemce, e ale koji su na drugu obalu Labe donosili agrarne postupke uobi ajene na Zapadu i vr enje razli itih gradskih zanata. Poljske vojvode lezije (Pjastovi pogoaovale su svim raspolo i) ivim sredstvima njihovu naseljenju u Breslavi i njezinoj okolini. ki kralj Vaclav I. (1230-1253) i njegov nasljednik e Otakar II. pokazali su se jo e skloni ovim pionirima. Me kim selima nikla su na raznim mjesti vi u e manje njema sela, a nijema gradovi, kao Kuttenberg, Deutchbrod, Iglau, razvili su se u vezi s ka ki rudarskom ili tkala kom industrijom. Pritom su i gra anii seljaci, da okru doma stanovni eni im tvom, o uvali svoj jezik, svoje obi i svoje pravo, ostavljaju budu aje i nosti u ba tinu stra prqbleme. ne Njema kolonisti prodrll su i u Ugarsku, gdje su se pod kraljevom za ki ak titom smjestili u Transilvaniji, te su 1224. od njega dobili i va privilegije. ak ne Ovo irenje i nehotice podsje na prodiranje u Rimsko carstvo u V. st. I tu i tamo radilo se o istom a nadiranju ljudi, koji su izvan svoje domovine tra nove mogu ili nosti da Samo su se Germani u ive. to V. st. veoma brzo stopili i izgubili medu romanskim stanovni tvom, prihvativnjegove obi i jezik. i aje Naprotiv, Germani XII. st. nametnuli su svoju narodnost Slavenima silom ili su je sa uvali na podru jima, gdje su se naselili me njih. Za obja u njenje ove suprotnosti nije dovoljno podsjetiti na inferiornost germanske kulture u V. st. u pore enju s rimskom i na njezinu superiornost u XII. st. nasuprot tada njoj slavenskoj. Normani, koji su u XI. st. osvojili Englesku, bili su mnogo kulturniji od Anglosasa, pa ipak su se s vremenom intimno stopili s njima, a iz tog je stapanja nastao novi narod. Podjenako je bilo i sa vedima, koji su se u IX. st. domogli upravljanja Rusijom. Me utim, ni sli ta no nije se dogodilo s druge strane Labe. Jo danas je razlika izme emigranata iz XII. st. i slavenskog i u stanovni tva, na tlu kojega oni danas ive, tako jasna i tako o kao je bila i prvih dana. Bilo bi tra, to djetenjasto, nastojati da isticanjem rase sebi pomognemo pri razumijevanju ove pojave, jer je iskustvo mnogostruko potvrdilo, da se Nijemci veoma lako denacionaliziraju u stranim sredinama. 148

Razlog njihova odr anja u koj, u Poljskoj i u Ugarskoj treba prije svega potra okolnosti, su e itiu to se naselili u kompaktnim skupinama, za razliku od Normana, koji su se u Engleskoj raspr me Anglosasima. Ali glavni je razlog u tome, ili u to su oni me Slavenima bili za u etnici i kroz mnogo stolje izraziti predstavnici gradskog a ivota. Nijemci su osnovali gra anski stale kod ratarskih naroda, pa su se od samog po etka od njih razlikovali mo jo e kao dru da vi tvena klasa, nego kao nacionalna skupina. Zahvaljuju germanskom selja iz i tvu okoline, njema su gradovi mogli neprestano osvje ki avati svoje stanovni tvo prilivom svojih, sunarodnjaka, koje je, za uzvrat utjecaj, se iz tih gradova to irio, na sela, ii isto vrijeme spre avao da se slaveniziraju. Premda, gerinansku ekspanziju slavenske zemlje obja njavamo u prvom redu ekonomskim uzrocima, treba ipak ista da ni vjerski razlozi nisu zakasnili da im se pridru i izvanredno pomognu porastu, i i, e napretku toga irenja. Poganstvo, koje je me Labom i Odrom nestalo pred nadiranjem, njema u ke kolonizacije, odr avalo se jo uvijek na cijelom ravnom prostoru, se pru uz obale Baltika od Odre to a do Njemena. Njegovo stanovni slavenskog podrijetla - Prusi - odoljelo je poku tvo ajima pokr tavanja, koje je kod njih krajem XI. st. poduzeo Sv. Adalbert; biskup Praga, a poslije njega cistercitski redovnici iz Poljske. U po etku XIII. st.- poljski vojvoda Mazovije pozvao je protiv, tih tvrdokornih nevjernika vitezove teutonskoga reda. Taj je red osnovan 1198. me hospitalijskom bra njema narodnosti u om ke u Sv. Ivanu od Akre. Dvadesetak godina poslije toga pozvao je kralj Andrija II. Ugarski taj red, da se bori protiv kumanskih opora, koji su uznemirivali njegove isto granice. Ali nije trebalo dugo ne ekati pa da izme Mad i tih vitezova iskrsnu pote e; stoga im je poziv poljskog vojvode Mazovija u ara ko pru priliku, da svoju revnost za vjeru razviju na povoljnijem polju rada. Ubogi Prusi sa svojim io lukovima i titovima od iblja nisu mogli odoljeti te naoru ko anim vitezovima, koji su dolazili da ma za kranstvo osvoje novu zemlju, ali ne i novi narod. Jer ovaj put nije bilo ni govora o em obra anju Prusa. S njima su, postupali kao s neprijateljima Kristovim i papinim, premda oni nisu poznavali ni jednoga ni drugoga. Otkako su otpo kri eli arski ratovi, obra anje je ustupilo svoje mjesto svetom ratu. Ali ovo je bio rat istrebljavanja. Zavr je tek 1283. kad vi nije bilo nikakvih pogana, io e da budu poklani. Uporedo sa svojim, napredovanjem u toj zemlji, Teutonci su te organizirali. Pojedine etape toga osvajanja obiilje ayale su tvr ave, od kojih se ona u Marienburgu, nedaleko od Danziga (Gdanska), sa uvala kao zanimljiv primjenik do danas. Njema kolonisti dolazili su i naseljavali se u ki okolini takvih tvr ava, a s njiima je kao posljedica rata dolazila i germanizacija, kao je to bilo i to izme Labe i Odre. Od Prusa je ostalo samo, ime, koje je ubudu obilje u e avalo osvaja A vitezovi e. su zadr seniorsku vlast nad zemljom, koju su 1234 dobili kao leno od pape Grgura IX. ali Dok su tako Nijemci kolonzirali veliku ravnicu na jugu Balti mora, naseljavali su se u skupinama i kog na samim obalama tog mora, po kom su tada plovili samo skandinavski brodovi. Podstrek je tu do ao, od Lubecka, slavenskog mjesta koje je razorio Henrik Lav, a ,zatim ga pa novo naselio emigrantima ca, iz susjednih njema predjela. Mjesto je imalo izvanredan polo Blizina Hamburga predodre kih aj. ivala ga je da postane posrednik u trgovini izme Sjevernog i Balti u kog mora, i stoga je napredovao udesnom brzinom. Ve1163. Wisby je, na otoku Gotlaindu, postao neke vrste faktorija, koja je bila u neprestanoj vezi s Lubeckom i odakle se njema plovidba uskoro upravila prema isto ka nim obalama Baltika. Brodovi su esto stali zalaziti u ue, Dvine, koja je bila izvrstan saobra ajni put prema unutra njosti ruskih zemalja. Tu je trgovina utirala put kranstvu. Godine 1201 je u Rigi osnovana biskupija, a biskup Albert od Bieinne je ondje osnovao red vitezova ma onosaca, kome je bilo namijenjeno da suzbija pogane u Livoniji i Estoniji. Nekoliko godina poslije tog njema su trgovci ve ki odr avali trgova veze s Novgorodom. Dotle je na sjeveru Dopart,koji su Ma ke onosci preoteli Rusima, kao i Riga postao sjedi biskupije. tem

149

Njema prevagu na Baltiku najprije su ugrozili kraljevi Danske. Ratovi za investituru omogu su im ku ili da zbace jaram, kom su bili podvrgnuti jood vremena Otona I. Papa je 1104. odvojio njihovu zemlju iz Bremenske dijeceze, a Lund je izdignut na stupanj vjerske metropole sjevernih kraljevstava. Kad je Izbila borba izme Hohenstaufovaca i Gvelfa, oni su, dakako, pristali uz Gvelfe, Valdemar I. pod u ijom vladavinom po inje razvoj kopenhagenske luke, bio je saveznik Henrika Lava. Henrikova k i udala se za njegova sina Knuta VI. ( 1182-1202), pa se Knut pridru Henrikovim pohodima protiv io Veneta, i zauzeo otok Rujan (Rugen). Knut je odbio zakletvu pokornosti Fridrihu Barrbarossi, pa je nametnuo svoju vlast Pomeraniji, Mecklenburgu, pa i Lubceku i Hamburgu. Valdemar II. (1202ak 1241) uve je osvojenja svoga brata pridru i im Schwerin, a Norve je nametnuo danak. ao iv koj Njegova se mornarica uskro pojavila i u isto nom dijelu Balti mora. Godine 1219 iskrcao se u kog Estoniji i poslije velike pobjede nad Estoncima (na koju se nadovezuje legenda o Daneborgu) osnovao grad Reval. Otpdlike u isto vrijeme (1221) domogao se i otoka Oesel i zaprijetio Rigi. Ali ta je ekspanziji bila potpuno politi naravi i poduzeta, je na podru koje su velikim dijelom ve ke ju, kolonizirali Niijemci. Kad je Valdemar iznenada pao u ruke grofa od Schwerina (1223.) izbila je op pobuna protiv njega. Uzalud je a etiri godine poslije toga poku avao da popravi svoj polo Poraz, koji ga je zadesio kod Bornheveda (22.srpnja 1227.), donio je odluku o budu aj. em razvoju i za dugo vrijeme osigurao Nijemcima gospodstvo na Baltiku. Trgovina na tom moru, okru enom novim i slabo naseljenim zemljama, mogla se razvijati samo izvozom iz sjeverne Njema i krzna iz Rusije prema zapadnim podru ita ke jima, odakle se ti suprotnom pravcu uvozilo vino, mirodije i luksuzne tkanine. U Brugesu je zavrr avao veliki put, je to vezivao Flandriju s Italijom; to je mjesto veodavno bilo cilj njema moreplovaca sa Sjevernog kih mora. Moreplovci s Baltika po su istim putem, a jedinstvo interesa odmah ih je, i jedne i druge li zbli Iz tih se ekonomskih veza rodila Hansa, to jest, savez ne samo trgovaca, nego i gradova, ilo. kojima su oni pripadali, po i od Rige pa sve do Kolna. On se s vremenom pro na nekoliko ev irio gradova, koji nisu le na morskoj obali, kao su bili Breslau i Mlunster. Lubeck, koji je bio ali to smje na sredini duge obale, se prote od Schelde do Dvine, postao je sredinom XIII. st. ten to e sredi toga saveza. Trgova interesi svih te ki lanova lige bili su dovoljnom skladu, tako da se me u njima, usprkos lokalnim i prolaznim razmiricama, dobro uzajamno razumijevanje odr kao redovito alo stanje. Zahvaljuuju Hansi njema je plovidba sa i ka uvala prevagu na dvijema sjevernim morima sve do sredine XV. st. Sve smo iznijeli, mo se sa ovako: od kraja XII. st. Njema zauzima sve neznatnije mjesto u to e eti ka evropskoj politici, a sve ve mjesto na zemljopisnoj karti Evrope. Uz pomoniza osvaja i vjerskoe kih propagandnih pothvata, njema se kolonizacija pro ka irila od donje Labe do Njemena i uklopila se na podru izme mora i slavenskih dr u unutra je u ava njosti: izme Poljske i Rusije, pripremiv time u i sukobe i ratove, koji od XIV. st. dalje, od vremena do vremena neizostavno remetiti mir u isto e, noj Evropi. Nepostojanje prirodnih granica, u ovim podru jima, gdje narode jedne od drugih odvaja samo razlika u jezicima, unaprijed je odre ivalo da ta podru budu pozornicom borbe, koja je nu ja no morala poprimiti karakter nacionalne borbe u najsurovijem smislu, to jest u etnografskom smislu te rije Ondje, gdje je reljef tla rasporedio dr u posebne, razli okvire, i gdje je priroda sama, i. ave ite da se tako izrazimo, povukla granice domovina, ratovi su izrazi to politi i osvojenje nema kao ki posljedicu podjarmljivanje pobije enoga. Razli tu ite inske vladavine, kojima je talijanski narod, bio podvrgnut od X. do XIX.st. nisu ni, u emu izmijenili njegovu vlastitu bit. Me utim posve je druk na ije onim nebme enim ravnicama, gdje ni ne od susjedova napada. Zbog toga ondje, rat poprima ta titi oblik ratovanja radi istrebljenja. Pobjednik se ne osje siguran sve dok ne raskomada dr a avu, sve dok ne istrijebi njezine institucije, uni jezik i vjeru, da bi ih nadomjestio svojima. Tako su postupali ti njema kolonisti XII. stolje prema Slavenima u Pomeraniji ki a i Prusiji, tako su poslije postupali Hohenzollerni prema Poljskoj i Rusija prema Nijemcima u balti kim pokrajinama. U takvim uvjetima ivota navika i obi otvrdnu: energija, smisao za disciplinu i aji 150

organizaciju dominiraju, jer su neophodno potrebni, snaga se ljudima najva ini nijim argmentom i jedinom potporom prava. Tavkve prilike shva anja nalazimo od samog po etka u NJema s druge koj strane Labe. Te zemlje naseljavanja ostaju u pogledu duhovne kulture veoma nazadne u pore enju sa zapadnom i ju nom Njema kom. Prije XVIII. st. nije ondje bilo gotovo nijednog nau enjaka, pjesnika ili umjetnika. Rad i borba zaokuplja svakoga Me brahdenbur u kim markgrofovima i teutonskim vitzovima XIII. stolje me sitnim plemstvom, koje oni a, u eksploatiraju i koji se tuku za njih, mogu se veu to doba na i karakteri, koje budu e nost nazivati pruskim duhom.

151

TRE POGLAVLJE E FRANCUSKA Sru i u Bouvinesu koaliciju, koja se formirala protiv njega, francusko je kraljevstvo dokazalo svoju iv vojnu snagu i u isti mah zauzelo prvo mjesto u Evropi. Njema u kojoj je ista pojeda osigurala krunu ke, Fridrihu II., nije se vi imala ni zbog e ega bojati. Stoga se okoristila prilikama i sve svoje snage usmjerila protiv Engleske. Okolnosti su joj bile sklone kao po narud Engleskl baruni podigli su bi. ustanak protiv Ivana Bez Zemlje, pozvali sina Filipa Augusta da brani Veliku povelju i ponudili mu krunu. Tako je budu kralj Fancuske za trenutak bio i kralj Engleske. Ali je smrt Ivana bez Zemlje i (1216.), probudila lojalnost feudalaca prema njegovu sinu, Henriku III:, a s njom i nacionaini osje aj, pa je tako postala nemogu ta dinasti unija, koja, uostalom, sigurno ne bi bila trajna. Louis se a ka vratio u Francusku, gdje je sedam godina poslije toga (1223) naslijedio svoga oca pod imenom Louis VIII. Filip August je, u trenutku, kad se popeo na prijestolje, izravno upravljao samo starom kraljevskom domenom, koju su malko pove Louis VI. i Louis VII., ali koja jouvijek nije imala izlaza na more, ali dok joj je na sjeveru i zapadu prijetio savez flandrijskog grofa s Engleskim kraljem. A kad je umirao, ostavio je sinu posjed Bretanje, Poiitoua i Normandije, a osigurao je i poslu nost flandrijskoga grofa, koji je bio sveden na polo enika francuske krune. U kraljevstvu vi nije bilo ni jednog kneza, aj ti e koji bi bio kadar da mu se protivi. No ipak, jug je jouvijek bio nezavisan o kraljevoj monarhijskoj vlasti. U odnosu prema grofu od Toulousa, Louis je bio otprilike u istom polo aju, kao je osam to stolje prije toga bio Klovis u odnosu prema kraljevstvu Vizigota. Kao i Klovisu, tako je i njemu a vjersko pitanje dalo razloga i prlike da intervenira. Osvajaje u V. st. napao Vizigote pod izgovorom da su arijanci; Louisu VIlI. je povod za aneksiju tulu grofovije dala albi ke anska hereza. I u jednom i u drugom slu vjersko je pitanje poslu samo da ubrza neizbje doga Geografsko jedinstvo aju ilo ivi aj. Francuske nu zahtijeva da ona bude i politi jedinstvena. Sjever i jug nisu u tom pogledu bili no ki me sobom u suprotnosti. Oni se jedan na drugoga nadovezuju. Tome treba pridodati jo privla u i nu snagu Sredozemnog mora, koje se osobito isticalo svojom va za trgova plovidbu, jer je bilo nou ku put prema Istoku. Ono je bilo trgovn put prema istoku jo za Klovisa; na po ki i etku XIII. st. ponovo je poprimilo to obilje Kraljevi Francuske morali su iz Pariza nastupati prema njemu isto onako, kako je. su nekonastupali frana kraljevi. Uostalom, njihova se suverena vlast protezala sve do Pireneja. U ki cjeloj Evropi nije na po etku XIII. st. mo bilo da ivljeg isjajnije uznapredovalog podru nego je ja, to bio Languedoc. Zahvaljuju plovidbi po Sredozemnom moru, gradovi su ondje bili brojni i napredni. i Marrseille i Montpellier slali su svoje brodovlje, kao i Genova i Piza, u luke Egipta i Sirije. Cahoros se odao trgovanju novcem kao i Siena i Firenca, i ugled njegovih bankara pro se sve do Nizozemske. irio Toulouse, le i u nizini Garonne, imao je va e nost, koju mo emo uporediti s va Milana u nou Lombardiji. Dodu ju e, no-francuski gradovi nisu bili autonomne republike, i time se razlikuju od talijanskih gradova. Kao i gradovi na sjeveru, oni su priznavali seniorsku vlast teritorijalnih kne evina, koje su nastale poslije raspada karolin carstva, a od kojih je najve bila tulu grofovija. Polo kog a ka aj grofova oa Toulousa na jugu kraljevstva bio je dosta nalik na polo flandrijskih grofova na suprotnom aj kraju. Bili su bogati i mo kao i oni, pa su se, kao i oni, okoristili svojim ekscentri ni nim polo ajem i sa uvali u odnosu prema kralju gotovo potpunu nezavisnost. Najzad, kao je jedan dio podanika to flandrijskih grofova govorio thiois,*59 tako su i podanici tulu grofova govorili provansalski, i ta se kih jezi individualnost pridru na ivala politi i poja koj avala je jovi isti i razliku, koja je odvajala e u grofoviju Toulose od preostale Francuske. Ta je jezi individualnost utoliko vi oja ka e avala politi ku, je provansalska knji to evnost u XII. st. zasjala izvanredno ivim sjajem. Njezine ljubavne i ratni ke pjesme (sirventes) odu evljavale su bjelo plemstvo na Jugu, postale su uvene u Italiji, pa su ak
59

Francuska rije nastala od latinske theotiscus, koja je dala i talijonsku tedesco a ozna , uje, staronjema jezik.' - Prev, ki

152

prodinile i na sjever, zahvaljuju pretjeranom divljenju nalik na ono, koje je u XVI. i XVII. st. me i u ljubiteljima umjetnosti rasprostranilo itanje najprije talijanskih, a zatim i panjolskih pisaca. Rikard Lavljeg Srca, Fridrih II. i brabantski vojvoda Henrik II. skladali su stihove na tom provansalskom jeziku, koji je svoji knji evnim razvojem prethodio razvoju svih drugih romanskih jezika. Dovoljno nam je samo ovo, pa da poka emo, da, duhovna aktivnost na jugu nije ni po emu zaostajala za njegovom ekonomskom aktivnou. Ona je bila tako sna da je u isto, vrijeme kad je ra pjesnike, izazvala na, ala i u asnu vjersku krizu. Krajem XII. st. je u Languedocu vrvjelo od onih mistika, koji su eljeli da svedu i crkvu i lai svijet na ki apostolsku jednostavnst i koji su u isto vrijeme osu ivali i vjersku hijerarhiju i dru tveni poredak kao plod ljubavi prema zlu, to jest i prema puti, koju bi trebalo zamijeniti vladavinom duha. Ti su katari bili osobito brojni u grofoviji Albi, koja je bila u ovisnosti o grofoviji tulu po kojoj su dobili ime koji Albigenzi (Albigeois, Albi ani). Njihova propaganda pribavila im je pristalica ne samo me gradskim u pukom, nego i me bogatim trgovcima, pa i u krilu plemstva. Usprkos prijekotima, klera i u ak papinskim opomenama, grof od Toulousa, Raymond VI., praunuk junaka iz prvog kri arskog rata, pokazivao je prema njima toliku sno ljivost, da je zbog toga i sam postao, sumnjiv. Inocent III. 1208 je stavio u du nost legatu Pierru de Castelnauu da ga izop a kad je to legat izvr neki ga je vitez iz L io, tulu grofovije, zanesen gnjevom, probo i kopljem. Papi je bilo dovoljno samo to, pa da izop iz ke i redova vjernika i kneza i zemlju, krivce za uvredu rimskog veli anstva, i katoli vjere. Sa sjevera ke Francuske dohrlile su pod vodstvom Simona od Monforta ete vitezova, podjednako nadahnute mr njom protiv heretika kao i nadom u plijen. Rat je bio ogor i nemilosrdan. Beziers i Carcassonne en oplja kani su i opusto Kralj Petar II. Aragonnski, koji je do u pomosvome ro eni. ao aku Raymondu VI., poginuo je u bici; Simon od Monforta do je istu sudbinu 1218. Svom sinu Amauriju ostavio je ivio zemlje, ih je preoteo tulu to kom grofu. Uza sve to, Raymonda VI. naslijedio je njegov sin Raymond VII., pa je Amauri zatra pomood kralja Francuske. Louis VIII. je jo io kao kraljevski princ sudjelovao u kri arskom ratu protiv Albi ana; sad se me utim pojavio u Langluedocu kao suvereni arbiter na elu vojske. Amauri mu ustupi svoja prava; Raymond VII. nije se usudio protiviti. Isto tako se si cio Jug pokorio njegovoj kruni. Uostalom, Louis VIII. nije imao vremena, da dovr uklapanje, ga je po i to eo. Jo toku pohoda, 8.XI.1226 zaustavila ga je neo u ekivana smrt. Kraljevstvo je pre na jedanaestgodi dijete. Mogla se o lo nje ekiivati dugotrajna regentska vlast. Pokojni kralj povjerio ju je kraljici Blanchi od Kastilije, opteretiv je du koju nije imala i nou, preuzeti vi nijedna kraljica Francuske sve do Katarine Medici. e Bilo je prirodno, da se veliki valzali okoristiti takvom prilikom i nastojati da povrate tlo pod e nogama, su ga gubili sve od dolaska Filipa Augusta na prijestolje. Ali ni ne pokazuje bolje, koliko to ta je oja kraljevska vlast, od sloma njihove pobune, premda ju je pomagao engleski kralj Henrik III. ala Dru tveni poredak bio se naime promijenio. Jo rasula karolin carstva taj poredak, utemeljen od kog na ratarskoj civilizaciji bez trgovine, pogodovao knezovima i pribavio im poslu nost i odobrenje stanovni tva, jer su samo oni bili kadri da za javni poredak, koji kraljevi vi nisu mogli odr tite e avati. Sada me utim, u dru , se oslobodil, domanijalnog sistema, kojim su se kretali trgovci i koji su vu, to preobrazile nove potrebe gra anstva, male lokalne domovine prirodno smjerale da se okupe pod mo nim starteljstvom krune i odvajale se od knezova, koji svojim pretenzijama, vi vI nisu bili u e e skladu s potrebama vremena. Opozicija, knezova nije, uostalom, bila ni op enita ni veoma energi na, kao i svaka, opozicija reakcinarnih stranaka, ona nije imala odu evljenja i povjerenja u samu sebe, jer se nadahnjavala samo osobnim interesima. Smirila se, smjesta, se uvjerila, da je uspjeh nemogu im .

153

Raymond Tulu koji se, dakako, upustio u tu zavjeru, izgubio je polovinu zemlje, koja mu je dotle ki, jopreostala, a pored toga je bio primoran da vjeri svoju ba tinicu s kraljevim bratom, Alfonsom od Poitiersa, koji je, poslije smrti svoga tasta, ba tinio njegovu grofoviju. Vladavina Louisa Svetog (Louisa IX., 1226-1270)otpo je kao i vladavina Louisa XIV. usred nemira ela jedne burne regentske vladavine. Bila joj, je nalik joi slavom, ju je pribavila Francuskoj. to Me utim, bila joj je nalik samo time. U drugome je suprotnost dvaju politika isto tako izrazita i o tra, kao je o i suprotnost ti karakterima te dvojice vladara, od kojih je svaki u predod budu to tra bi ih pokoljenja ostao kao, utjelovljenje svoga doba. Apsolutisti dr ka ava, XVII. st. na je u Louisu XIV. la svoga kIasi nog, predstavnika isto onako, kako je srednjovjekovna kranska dr ava na svoga la predstavnika u Louisu Svetom. Vjerski raspolo duhovi uvijek velikim vladala eni e kim papama njegova vremena pretpostaviti taj lik, koji je tako blag, tako jednostavan i tako pobo da podsje an, a na okrunjenog sveca Franju Asi kog, peremda je ipak lice velikoga kralja. Kranski ideal mira, pravde i milosr mnogo se potpunije ostvario u vladavini Louisa Svetog, nego u pontifikatu jednog Inocenta III a ili. Inocenta IV. Ali pritom treba ista da je taj cvijet srednjovjekovnog kraljevanja procvao samo i, zbog sretnog sticaja okolnosti. Sre je za Louisa Svetog da, se na prijestolje popeo poslije kri a arskog rata protiv Albi i se nije morao uprljati pokoljima, koji su izvr za tih krvavih konjani ana to eni kih izleta, a u koje bi ga njegove vjere sigurno natjerala. Osim toga zapala ga je i druga, jove ar a sre od svog je oca, a i svog djeda, ba a: tinio mo i po no tovano kraljevstvo. Kad ga zamislimo u XII. st. i obavezna da se ja i bori protiv svojih vazala i vodi mo bitke na granici Normandije s u ne engleskim kraljem, tada bi bio tek obi Louis Pobo jer nije bio ni velik politi ni veliki ratnik. an ni, ar, Bio je samo dobar i dobrotvoran ovjek, i vrline, koje ne bi mogao o itovati, da se morao boriti za vlast, razvile su se zato, je raspolagao snagom, koja mu je dopustila da ispuni svoj ideal. Imao je to sre da vlada u kraljevstvu, koje nije imalo ni heretika, ni neprijatelja, pa mu je historija dodijelila u da oplemeni, u vrsti upotpuni u miru ono, je stekao manjegovih prethodnika. to Unutra njim odnosima kraljevska se vlast nametnula bez muke i uve bez zapreka, jer se njezino ala ja anje zbivalo uporedo s isto toliko dobrodo koristi. Dotad je monarhijska uprava prije svega lih slu osiguranju prava, koja je imala kruna, unapre ila enju njezine jurisdikcije, kao i razvitku njezinih financija. Pod novom vladavinom ona je upotrebljena da osigura javni red i pobolj a ivotne uvjete naroda. Odredbe Louisa Svetog podsje prakti kranstvom; koje ih nadahnjuje, na kapitulare aju nim Karla Velikog. Ta sli nost obuhva i ustanovu missi dominici: Louis Sveti je ustanovio slu a ak bu kraljevskih izvidnika, kojima je stavljeno u du nost, da nadgledaju djelovanje baillija i da ih spre avaju u tla enju stanovni tva, koje je bilo podlo njihovu sudovanju. Ako smo vidjeli, Karlo no Veliki mogao je ostvariti svoje nazore samo nepotpuno, jer nije raspolagao sredstvima, da ih provede. Naprotiv, Louis Sveti je imao parlament i inovnike, koje je ustanovio jo Filip August. S tim osobljem mogao je ostvariti, je htio. Privatni ratovi su obustavljeni, osobno kmetstvo ukinuto na kraljevskim to zemljama, pravosu usavr e eno uvo enjem priziva, a porez u injen pravednijim. Parlament je provincijska sudi podvrgao svome nadzoru, a njegovo je djelovanje pridonijelo ujedna ta enju prava i ukidanju zastarjelih postupaka, kao su sudski dvoboji i bo sudovi. Stvorena je ra to ji unska komora, koja je uvela redu financijsko poslovanje i olak teret poreskih obvcznika. Nered u novcu dokon ala an je velikom reformom, koja je ustvari pravo na kovanje novca vratila kruni ili je bar primorala knceove, koji su i dalje kovali svoj novac, da se prilagode pravilima, su vrijedila za kraljevski novac. U to svakodnevnoj upravi francuski jezik je odlu zauzeo mjesto latinskoga, pa je tako poslovni jezik no prestao da bude nerazumljiv onima, kojima je vlast upravljala. Narod je prvi put osje da vlada nije ao, samo stroj za isje ivanje podanika, samo instrument za ubiranje prihoda. Sad se dr avni slu benik prvi put pred njim pojavljuje ne kao gospodar; nego kao za titnik, prvi put osje da je kraljevska snaga a, udru ena s pravednou, da kralj izdaleka bdi nad njim i da suosje njegovu nevolju. Kraljevstvo je a postajalo narodno; ukorenjivalo se u svim pokrajinama, pridobivala je sklonost javnog mi ljenja, 154

pokazivalo se kao nu i neophodno potrebno, jer je bilo blagotvorno. se, da od vremena Louisa no ini Svetqg potje onaj oblik nacionalnog osje u Francuskoj, koji se izra e aja ava u kultu monarhije. Kraljevstvo postaje domovinom, u kojoj su svi lanovi me sobom vezani zajedni u kom ljubavlju prema kralju. Jeanne d'Arc mora da je dva stolje poslije toga bila neuporediv izraz ba ljubavi. Ali a te tu je ljubav prvi udahnuo Francuzima Louis Sveti; i ona je bila tako neizbrisiva, da je pre na sve la njegove nasljednike. Mir i pravda, koju je htio osigurati me svojim podanicima, bilo je stalno pravilo i u politici Louisa u Svetog. S najve je izgledom na uspjeh mogao preoteti engleskom kralju, posljednji ostatak njegovih im kontintalnih posjeda, a kralju Aragona ona lena, ih je dr u Languedocu. Ali on je usprkos to ao mi ljenjima svojih savjetnika, obojici ponudio prijateljski sporazum. Ugovorom u Abbevillu (1259) priznao je Henriku III. posjed u Perigordu i Limousinu dobiv za uzvrat odustajanje od engleskih i pretenzija na Normandiju, Anjou, Tourrainu, Matine i Poitou, koje je s krunom ujedinio Filip August. Mirom u Cormbeilu (1258), dobio je od Jayme II. Aragonskoga njegova podru u Languedocu, a za ja uzvrat je ustupio francuski suverenitet nad Katalonijom. 60 Njegovo dr anje za vrijeme bijesnog sukoba pape i Fridriha II. nije se ni ogrije o neutralnost, koju je bilo mogu jer se radilo o tako im ilo e, pokornom sinu crkve, smatrati diskretnim prijekorom estokim postupcima Inocenta IV. Povjerenje kojim je nadahnjavala njegova pravednost, pribavilo mu je u vanjskim odnosima utoliko politi vri ki ugled, ga on sam ni nije tra U Nizozemskoj su ga Avesnes i Dampierri molili da bude sudac u to im io. njihovoj dugo trajnoj sva u Engleskoj su Henrik III. i pobunjeni baruni svoju razmiricu podvrgli i; njegovoj presudi. Ali premda je iza njega, kao i za velike skolastike njegova vremena, rat me kranima bio uvijek zlo, u a esto i zlo rat protiv nevjernika bio je, naprotiv, neizbje potreba. njegove vjere bio je in, iva ar prejak i njegova iskreriost prevelika, a da ne bi smatrao svojom prvom du da poku osloboditi nou a Kristov grob. Ra ili interesi, koji su suvremenike sve vi odvra od kri uni e ali arskih ratova, nisu imali nikakve vrijednosti za tog idealistu. Za njega je, kao i za pape, krii arski rat ostao i najva ast niji pothvat kranstvo. Uzalud mu je njegova okolina predo avala pogibelji, tro kove, beskorisnost i gotovo siguran neuspjeh takvog poduze njihovo obrazlaganje nije moglo i uvjeriti kralja, koji je u a; svojoj kraljevskoj vlasti najvi cijenio baone du e nosti, koje mu je posjed krune nametao prema bogu,a to je zna ilo, prema crkvi. god je njegovo kraljevstvo bilo mirnije i uspje to nije u napredovanju, sve je vi e eznuo da po Odu e. evljenje iz prvih kri arskih ratova nanovo se rasalo u tom vladaru, kojim zavr povijest kri ava arskih vojni. Uostalom, zar su zaista jokri arski ratovi ona dva pohoda, ih je Louis poduzeo protiv Islama 1258 i 1270. to Da, ako imamo pred o njihov cilj; ne ako uzmemo u obzir njihov sastav. Kranski svijet u svojoj ima cjelini, ostao im je potpuno tu Bila su to dva potpuno francuska pothvata, u kojima su vitezovi po s . li kraljem mnogo vi iz odanosti, iz lojalnosti, iz e elje za pustolovinama, nego iz vjerskog zanosna. Oba su, uostalom, potpuno propala. Kralj se najzad pomirio s neizbje ivom potrebom da se vrati tek poslije godina napora (1248-1254), poslije tvrdoglave opsade Damiette, nakon je sam pao u ruke est to Turaka, nakon je vidio svoje najbolje drugove kako umiru, i bolno podnio predbacivanja druugih. to Istu bi postojanost bez sumnje pokazao i u drugom pohodu(1270), da mu bolest, koja ga je obuzela im se iskrcao na Tunisku obalu, nije pribavila smrt, kakvu je sebi oduvijek elio: da umre bore se za i vjeru. Njegova je smrt prekinula pothvat, u kom nitko osim njega nije iskreno sudjelovao. Prije nego otploviti prema Egiptu, Louis Sveti se uputio prema Tunisu u interesu svoga brata, novoga kralja to e Sicilije, Karla An ujskog, kom je za sebe zahtijevao suverenu vlast i u Tunisu. Sveti kralj je i ne slute i
60

Aragonija je na sjeveru od Pireneja zadr samo grofoviju Roussillon i Montpellier ala

155

poslu kao sredstvo u realisti io koj i osvaja koj politici, koju je njegova vlavidanina za trenutak prekinula. Smr Fridriha II. nije bilo rije sicilsko pitanje, oko koga se razvila borba izme pape i cara. u eno u Poslije prerane smrti Fridrihova sina Konrada IV., sicilsku je krunu sam sebi dao carev nezakoniti sin Manfred (1258), umjesto da zemljom upravlja u ime ba tinika Konrada (kom je povijest ostavila ime Konradino), su mu dali Talijani. Aleksadar IV. koji je nadavno naslijedio Inoccnta IV., isprva jc to pristao na prijedloge englcskoga kralja i investirao na Siciliji njegova sina Edmunda, koji je bio jo dijete i nije mogao, pa zaista i nije ni uradio. S takvim je stanjem trebalo prekinuti i staviti u ta du nost nekom mo nom vladaru, s kojim je Rim mogao ra unati, da Siciliju vrati pod suverenu vlast Svete Stolice. Takva vladara mogla je dati samo Francuska. Budu da je Louis Sveti odbio krunu za i svog mla sina, Urban II. je stupio u vezu s mla bratom kraljevim, Karlom An eg im ujskim, koji je 1246. enidbom postao grof od Provanse. Karlova je ambicija vedugo vremena pa ljivo pratila doga u Italiji, gdje su Gvelfi u njemu vidjeli svoga za aje titnika i budu poglavara. Godine 1266. eg priimio je u Rimu iz ruku Klementa IV. sicilsku krunu, pa je na velike i sjajne vite vojske, elu ke odu evljene dra ima, i bogatstvom zemlje; krenuo da zauzme svoje kraljevstvo. Francusko je oru je sjajno potvrdilo svoju slavu, koju je steklo i posjedovalo od pobjede kod Bouvinesa. Bitka kod Beneventa (u velja 1266) uni je Manfredovu vojsku, koji i sam u njoj izgubi i tila ivot. Nekoliko mjeseci poslije toga (u kolovozu 1268), sli je sudbina kod Tagliacozza zadesila i vojsku, koju je na Konradin doveo iz Njema Mladom vladaru po je za ke. lo rukom da izakne, ali je nanovo uhva izru pobjedniku, osu na smrt zbog uvrede veli en, en en anstva i smaknut. Dinastija Hohenstaufovaca, taj zmijski rod, kako ga je zvao Inocent IV., bila je uni tena. Papa nije dopustio da Konradin, koga je on izop bude sahranjen u blagoslovljevljenu zemlju. Ne io, to prije toga je nadbiskup Cosenza dao Manfredovo tijelo izvaditi iz groba, koji su mu podigli francuski vitezovi, hote iskazati po njegovoj hrabrosti, pa je naredio da bude zakopan na obali rijeke i ast Verde. Njegova je ena umrla u zatvoru. Toliko ogor enje pobjedni kurije dovoljno je kao ke obja njenje za sudbinu nesretnog Konradina. Romantici XIX. st. nisu propustili da u njemu opla u rtvu Francuske, nasljednog neprijatelja Njema i njihovo negodovanje nije proma da Konradinovim ke, ilo slu ajem potpiri nacionalnu mr nju, kojom su se umje politi imali tako vje poslti Ni ne ni ari to iti. ta vodi tako sigurno zlu, kao takve retrospektivne mr nje. Neprijateljstvo izmegu Francuske i Njema ke, 61 koje je tako bri ljivo odr avano u sada doba,* zapravo je veoma nova pojava,.a u XIII. st nema nje mu ni traga. Konradin je pao kao rtva dr avnih razloga; a odgovornost za njegovu smrt pada poslije pape i Karla An ujskog na samog Fridriha II. Jer ba Fridrih II. bio prvi, koji je do krajnjih posljedi je a doveo i na svoje protivnike bez milosti primijenio na elo, da nikakav zakon nije vi od vladarevih i interesa. Zar rimsko pravo nije osu ivalo tu teoriju, koja se tako divno poklapala s odsutnou svih predrasuda? Konradiriovi suci bili su samo Fridrihovi u enici; poslije je imao i drugih; bili su to talijanski tirani. Politika Karla An ujskog mogla se definirati kao politika posljednjih Hohenstanfovaca, ali s tom razlikom, da ju je papinstvo pomaagalo, umjesto da se protiv nje bori. Jer zaista, Karlo je,. kao i Henrik VI. i Fridrih II zadr pa i oja apsolutnu vladavinu na Siciiliji; i on je, poput njih, radio ao, ak ao na tom, da cijelu Italiju podvrgne pod svoju upravu; najzad, on je kao i njegovi prethodnici, sanjao o tome, da svoju vlast pro prema Istoku. Njegovi uspjesi upla su Rim, i on se stao bojati toga iri ili, saveznika, za kog se nadao da hiti pokoran enik, a koji je po nametati svoju volju odvla e ti eo iti rimsku politiku u svom smjeru. Ali da bi mu mogao izma trebalo mu je prona nekakva takmaca, i, i koji bi se nu oslonio na Gibeline i na sicilske nezadovoljnike, a ovi su se rekrutirali me no u pristalicama onih mrskih Hohenstaufovaca. Uostalom, kako god je bio neugodan, Karlo je bio revnostan sin crkve; vratio je sicilskom kleru njegove privilegije, a njegovi planovi s Carigradom, gdje je 1261. propalo Latinsko carstvo i gdje su Paleolozi opet uveli shizmu, mogli su poslu za uspostavu unije iti
61

Prvi tekst Pirennove knjige nastao jelu vrijeme Prvog svjetskog rata -Prev.

156

poslu nosti, koja i dalje ostaje jedan od bitnih ciljeva papinske politike. Car Mihajlo je vrlo dobro poznavao opasnost, koja mu je prijetila. Stoga je na Siclliji potajno pomagao vrenje, koje su oholi postupci i nadutost Francuza, su onamo do s novim kraljem, iz dana u dan sve vi poticali. A to li e njegove je spletke aktivno podupirao i Petar III., kralj Aragonije, koji se o enio jednom od k eri Munfredovih, pa je da dobije tastovu ba elio tinu. panjeiska, u kojej se napredak kranskih kraljevstava na ra muslimanskih dr od po un ava etka XIII. sve vi pove e avao, i u kojoj Barcelena po inje aktivne sudjelovati u trgovini na Sredezemnom moru, ovdje se prvi put pojavljuje na pozornici evropske politike. Njezin zemljepisni polo morao joj je aj nu nametnuti, je dovoljno oja ne im ala, pomorsku politiku i navesti je da intervenira u unutra njem basenu toga mora, koje njezine obale zatvaraju sa zapada. Petar Aragonski istupio je podjednako vje i sna Njegeva su podstrekavanja imala velikog udjela u pobuni, koja je 1283. izbila u Messini te no. i koju su budu pokoljenja zapamtila ped imenom sicilijanske ve a eri. Ta se pobuna, smjesta pre irila po cijelem otoku. Karlo po alje onamo brodovlje, koje je pripremio za napad na Carigrad. Me utim, aragonski admiral Andre Loria razbio ju je u bici pred Trapanijem, kojom otpo inje slavna povijest panjelske mornarice. Ubrzo, poslije toga. 1285., Karlo je umro, a da mu nije po za rukom le da ugu pobunu. Naslijedio ga je sin Karlo. II.; usprkos svojim naporima i papinoj pome najzad je i i, morao prepustiti ste Siciliju nu panjelcima. Otad su postojala dva Sicilska kraljevstva. Jedno se prostiralo s druge strane Messinskog tjesaca i pripadale Aragonskoj ku a druge je i dalje priznavalo i, an uinsku ku koja se smjestila u Napulju. 62 u, Premda intervencija Karla An ujskeg svjede o sve ve ugledu Francuske, ipak nije mogu na nju i em e gledati kao na pothvat francuske politike. Louis Sveti ostavio je slobodne ruke sveme bratu, ali nije ni u da ga pomegne, nego je sicilske poslove smatrao tu za svoje kraljevstvo. Iste je tako ta inio ima bilo i za njegeva nasljednika Filipa Smjeleg (1270-1285). Do njegove vladavine briga je francuskih kraljeva bila isklju zakupljena nastojanjem da srede i oja kraljevinu, da iz nje uklene strane ive aju utjecaje i da okupe njezine razli dijeleve pod svojom vlasti. Njihov veliki i jedini neprijatelj bila je ite Engleska, i ako su tra saveznika izvan svejih granica, bile je to samo za to, da postignu potpuniju ili pobjedu nad njem u unutra njosti. To je veliko djele uspjelo; i Francuska je pestala velika sila. Louis Sveti slu se svojem snagom samo da zajam mir; Filip Smjeli bacio se u politiku io i irenja svega posjeda, u kojoj je sigurno bilo i one ambiciozne i nemirne genijalnesti njegova ujaka, Karla An ujskeg. Godine 1272., prilikcm smrti Richarda od Cornwalisa, dao se nagovoriti, ili, to nije, dopustio je da se govori o njegovoj kandidaturi na kruhu rimskega kralja, koja bi da je dovela do uspjeha, uplela kralja Francuske - na kerist kralja Siclije - u nerazmrstivu ikaru sva zbog a Njema Izbor Rudolfa Habsbur sprije je, na sre ostvarenje ke. keg io u, tog plana. Ne uza sve te, urodio. je posljedicom. da je Rudolfa nadahnuo na bezgrani popu na tanja prema francuskoj kraljevskej ku Karlo se time okoristio da ga navede, da odustane od svih i. pretenzija prema Siciliji, a Filip, da od njega 1281. dobije pretektorat nad biskupijom u Teulti. Tolike dobre volje mogle je kralja, dakako, samo ohrabriti da se sve vi i vi preko granica Carstva. e e iri Godine 1273. ve je dao da mu nadbiskup Lyona pole zakletvu. U Nizozemskoj je pomagao i flanrijskog grofa, Vilima de Dampierre, u njegevoj borbi protiv ku Avesnes, omogu mu da dobije e io grofeviju Namur i uznastojao da bisupiju Liege dobije za jedne od njegevih sinova, uvode preko njega i francuski utjecaj svagdje ondje, kamo je prodirao flamanski utjecaj. Grof Hainauta, Jean d'Avesnes, uzalud je poku avao da zainteresira Rudolfa za svoju stvar i molio ga estekim rije ima da do u e Nizozemsku, gdje se njegov neprijatelj, flandrijski grof, drsko smijao otupjelem ma Carstva. Ustvari, u njema je suverene vlasti venestalo iz tih bogatih krajeva, te se ke inilo da bi je uskoro imala nadomjestiti francuska.

62

Kona mir potpisali su Fridrih Aragonski i Robert An ni ujski 1302

157

Ova ekspanzija mo ku Kapetovi prema sjeveru i istoku, na podru koja su se prema Francuskoj i e a ja, priredno orijentirala po svom zemljopisnem pole aju, obi ajima, a dijelem i po jeziku, bila je kobna posljedica slabesti njema dr ke ave. Ta je ekspanzija bila toliko prirodna, da se nu morala izvr no iti u trenutku, kad s druge strane umjetne granice, preko koje je prelazila, vi nije bilo dr e ave, ja e posnazi i odlu da je suzbije i da sa ono, su joj stari karolin ugovori dodijelili jo IX. st. ne uva to ki u Da bi postigao uspjeh, Filip Smjeli je imao samo da se okoristi okolnostima i vremenom, koje je radilo za njega. Me utim, na jugu kraljevstva bilo je druk ije. Tu su Pirecji postavili pregradu me u dr avama i narodima, pa su joj se sve politi ambicije i sva osvajanja na kraju uvijek morala ke prilagoditi. Klovis ih nije pre a ako su ih Arapi poslije prekora bilo je to tek prolazno, i oni su ao, ili, uskoro vra nazad. eni panjolska marka, koju je Karlo Veliki osnovao s druge strane planina, nije oklijevala da se odvoji cd Francuske. Sve je od nje preostale, bile je slabe definirano suvereno to pravo francuskih kraljeva nad Katalonijom i pravo aragonskih kraljeva nad Languedocom. Louis Sveti je iz ljubavi premu miru zamijenio ovu zbrku jasno om. Od ugovora u Corbeilu, Pireneji su podjednako granica prava, kao i dr ava. Pita se, zbog je Filip Smjeli odlu da nanove poremeti pole ega io, aj, koji je tako zadovoljavao, i da se uplete u panjolske posleve. Nikakva mu pogibelj nije prijetila s te strane, a nije ondje imao postaviti zahtjev ni nikakva prava, niti je morao tititi bilo koje interese. Dinasti pitanja, koja su 1275. dala povod za njegovu intervenciju u Navarri i u Kastiliji, bila su samo ka izgovor. Dohvatio ih se, jer je htio povesti rat, i to veli anstveni rat, kako bi se to reklo za vladanja Louisa XIV.; ili rat zbog hegemonije, kako bi se to reklo danas. Budu da je imao snage, poslu se i io njom da nametne svoju vlast, imaju pred o samo slavu svoje krune. Bio je to, mislim prvi rat u i ima povijesti Evrope, koji je izbio iz iste politi ambicije. Uostalom, mo treba, upletanje Filipa ke da Smjelog u panjolske poslove pripisati njegovoj elji da pomogne namjerama Karla An ujskog na Siciliji, prema kojima je kastilska ku bila isto tako neprijateljski raspolo a ena kao i aragonska. U svakom slu aju, tako je i ' bilo s obirom na rat protiv Aragona god.1285. Poslije Sicilskih ve papa je eri izop kralja Aragonije i ponudio njegovo kraljevstvo, koje je bilo crkveno leno kralju Francuske za io jednoga od njegovih sinova. Filip ozna Karla Valois i prije planine, da osvoji prijestolje Petra II. i e Umro je za vrijeme vojne ne postigavuspjeh. i Djelo Louisa Svetog bilo je posve razoreno. Njegov je sin umiru ostavio Francusku upletenu u i talijanske i panjolske poslove i uo trenutka, kad Engleska, po je iza iz nemira u vrijeme i e to la Henrika III., i potaknuta od i ovih neprijatelja Francuske, nanovo pograbi to oru da se bori protiv je nje. Ali premda polo Francuske nije bio tako jak, kao prije deset godina, on je ipak bio sjajniji. Ona aj se obilno pro irila na ra Carstva, prekora je Pireneje i usprkos Sicilskim ve un ila erima mogla ukazati na francusku dinastiju, koja se dolaskom Karla II. An ujskog na prijestolje kona u no vrstila u Napulju i uskoro zatim jedan svoj ogranak presadila na prijestolje Ugarske.63 U Evropi XIII. st. nije imalo nikakva takmaca. Nigdje nije bilo tako prostranog kraljevstva, nijedno nije imalo tako povoljan polo s aj obzirom na dva izlaska na more: na Sjeverno i na Sredozemno, nijedno nije bilo tako napu eno, osim Engleske, koja je imala isto tako solidno politi ustrojstvo kao i ona. ko II. FRANCUSKA KULTURA Intelektualna prevlast ne pojavljuje se uvijek uporedo s politi kom prevlasti. Njema je u XI. st. ka imala politi prevlast, ali nije postigla intelektualnu. Nije naime, dovoljno nametnuti se silom, pa da ku samim tim bude osigurana i kulturna prevlast. De se da i zemlje, neznatne po svojoj mo kao ava i, to je bila Italija u XV. st. pro izvan svojih granica svoje obi ire aje, svoje ideje i svoju umjetnost na temelju njihove o evidne superiornosti. Francuska XIII. stolje imala je sre da bude superiorna a u ostaloj Evropi i kao dr i kao dru ava tvo. Njezina snaga samo je ubrzala i u inila neodoljivim njezin
63

V. str. 35O.

158

duhovni utjecaj, koji je znatno starijeg datuma i koji nema nikakve veze s vojnim i politi kim uspjesima kraljevstva. Ako razmotrimo op stanje evropske kulture poslije karolin doba mo e kog emo opaziti, da se gotovo sva njezina bitna obilje pojavljuju u Francuskoj prije negoli drugdje i da ondje jedno posti svoj ja u najpotpuniji izraz. To vrijedi jednako za vjerski, kao i za lai ki ivot. Clunyjevski red, kao i cistercitski i premontranski ro su u Francuskoj; ondje se isto tako formiralo eni vite tvo, a kri arski su ratovi, u Francuskoj na najvi i najodu li e evljenijih vojnika. U po etku XII. st. je i opet u Francuskoj nenadano nikla goti umjetnost i nametnula svijetu svoje gospodstvo u isto ka vrijeme, kad su se pojavili i prvi juna epovi(chansons de geste). Sve se to nije doga slu ki alo ajno. Da bi se susrelo toliko izrazitih li nosti, da bi se toliko napora i toliko novosti razvilo u basenu rijeke Seine po i od X. st. dalje, mora da je ondje postojala, kao i u Gr ev koj, u Atici V. stolje neka a; sredina osobito pogodna za razvijanje ljudske energije. I zaista, dvije velike dru tvene snage, koje na ru evinama karolin carstva, rade na stvaranju nove, kog Evrope, a to su redovni i feudalizam, nigdje nisu tako aktivne i tako dominantne, kao u sjevernoj tvo Francuskoj. Bez sumnje, svuda ima redovnika i svuda, ima felidalaca, ali je samo ondje gotovo potpuno nestalo starog poretka, te je tako ostalo slobodno polje njihovu neograni enom djelovanju. Zbog toga Evropa te samostanske redove i tu vite kastu prirodno posu od Francuske, uporedo s time, kako ku uje se u njoj sporije odvija ona ista evolucija, koja ih je stvorila ondje. Otuda onaj izvanredni zanos sjevernih Francuza za kri arske ratove, to jest za najpotpuniji izraz dru tva, kojim u isti mah vlada i vjerski i vojni duh. Zbog toga se, napokon kao plod istih ideja i istih osje u isto vrijeme rodila ki aja goti umjetnost, koja preobra ka ava vjersko graditeljstvo, kao i feudalna epopeja, kojom se ponajprije u Francuskoj, a zatim po uzoru na Francusku i u ostaloj Evropi, rodila knji evnost na pu kom jeziku. Prema tome, utjecaj francuske kulture raniji je od utjecaja francuskog kraljevstva. On po inje u vrijeme, kad jo Kapetovi u sjeni svojih velikih vazala. Bilo bi veoma opravdano re da i kultura i ive i, i politika po inju u Francuskoj s feudalnim oblikom dru tvenog ivota. Ne smijemo zaboraviti, da je Clunyjski samostan sagradio Burgundijski vojvoda i da su flandrijski i ampanjski grofovi bili me u najvatrenijim za titnicima clunyjevskog pokreta, kao i cistercitskog i premontrannskog reda. Isto tako, chansons de geste pjevaju bao stvarnim ili mitskim precima tih istih knezova, koji su gradili samostane. Njihovi junaci su baruni, a osje koje veli jesu hrabrost, vjernost i poobo aji, aju nost. Njihov najljeptip, Roland, ideal je viteza, kakva zami i ljaju potomci ratnika iz prvog kri arskog rata. U toku XII. st. ta se feudalna kultura oboga i pro uje iava. Dvorski ivot sa svojim profinjenim i konvencionalnim obi ajima, koje je Srednji vijek obilje veoma to imenom dvorjanski obi io nim aji ( moeurs cuortoises), nije se rodio u okolini kraljevoj, koji je jodugo ostao vjeran karolin koj tradiciji, nego u rezidencijama knezova. Ondje se utvr pravila i obredi vite uju tva, ondje se izgra uje osje i nastaje kult gospo ondje se razvija knji aj asti a, evnost, u kojoj se gra iz same Francuske a oboga rimskim temama i temama iz Bietanje, u kojoj razli rodovi lirike prelaze ii langue uje iti d'oc u u langue d'ol I taj procvat feudalnog ivota nije vi ograni na Francusku. Krajem XI. st. e en on se i posredstvom osvaja evih pratilaca veukorijenio u Engleskoj, a ra se i na sve one to na irio ke Istoku, gdje su se u vrstili krani. U Jeruzalemu, u Antiohiji i Sain-Jean d' Acre govori se francuski. Otad pa sve do na dana francuski je me ih unarodni jezik Evropljnna ti isto nom basenu Sredozemnog mora. Ali i u samoj Evropi njegov je napredak po i od prvih godina XIII. st: izvanredan, i tu je politi ev ka mo ju je steklo kraljevstvo, osobito mnogo pomogla ekspanzivnoj snazi, koju je taj jezik , to posjedovao ve zbog svoga dru tvenog ugleda. On je u svakoj zemlji u krugu visoke aristokracije postao kao neki drugi nacionalni jezik, isto onako, kako je to vrijedilo u XVII. i XVIII. st. U podru jima jezika 159

thioise, francuski su u itelji dobivali, zada da mlade plemi nau francuskom jeziku i to se u, e e znanje smatralo neophodno potrepnom dopunom dobroga odgoja i kurtoaiije. i u Italiji mu ak Brunetto Latini daje prednost pred svima drugim jezicima. Me utim, jo prije nego jezik, obi je Evropom francuska knji la evnost. Ona se od sredine XII. st, preko Nizozemske po Njemakoj, a iz Njema u Skandinaviju. Prevode je ili opona na svim iri ke aju germanskim, kao i na svim romanskim jezicima. Sve u njezinom krilu nastaje, privla pa i to i nju nalazi e, pa tako danas neke Francuske ogranke iz Ciklusa o Karlu Velikom poznamo jo ita samo po norve kim prijevodima. Najve njema pjesnici XIII. st., kao Hartmann Strasbur ili Wolfram von i ki ki Eschenbach, puni su reminiscencija i parafraza iz francuskih pjesama. Jedini primjer sli ugleda u nog pro losti mo emo na bez obzira na temeljne razlike u svojstvima tih epoha i dru i, tava, tek ti rasprostranjenosti gr knji ke evnosti i jezika u Rimskome carstvu po i od II, st. prije Krista. ev Uporedba je utoliko to nija, ona i za Francusku i za Gr u isto vrijeme obuhva umjetnost, i to ku a obi aje, i knji evnost. Dovoljno je ovdje pomisliti na to, kako je goti graditeljstvo osvojilo Evropu, ko jer, kako znamo, pod tim imenom goti umjetnosti (koje dugujemo preziru talijanskih humanista) ke treba razumjeti u biti francusku tvorevinu. Izum ukr enih potopornih lukova (croisee d'ogives), koji je nastao na po etku XII. st., negdje na grani nom podru Normandije i L'Ile de France, u nekoliko je ju godina, zahvaljuju naporu genijalnih graditelja, iz temelja preobrazio kostur i stil gra i evnih spomenik. Dootad su postupci graditeljske umjetnosti u biti ostali isti kao i u anti doba. A sad se ko sve odjednom mijenja. Uvjeti ravnote odnosi izme potpornja i tereta, izme punina i prazno e, u u a, izme horizontalnog i vertikalnog preina su i iz te preinake ra se jedinu velika gravinska u eni a kola, koju povijest umjetnosti mo navesti pored gr arhitekture. Notre-Dame u Parizu otpo e ke eta je 1163.; katedrala u Reimsu 1212., la u Amiensu potje iz 1220., fasada u Chartresu iz. 1194. a e Divljenje, ga poti takvi spomenici, razumljivo je bez truda. Njega nam, uostalom, potvr to u uje slava, su je uskoro u to ivali francuski graditelji. Jedan od njih sagradio je kor 64 katedrale u Magdeeburgu; drugi je podigao katedralu u Lundu. u vedskoj. Villart de Hannecourt, se album iji sretnim slu ajem sa uvao, crta gra evinske planove za razli evropske zemlje. Nema sumnje, strani ite u enici francuskih graditelja nisu se ograni na mehani ponavljanje svojih zada Prilagodili su ili ko a. novu umjetnost gra kojom su raspolagali, izmijenili je prema svom vlastitom geniju i uskladili je i, ustanovitoj mjeri tradicijama vlastite domovine. Tako postoje engleska i njema gotika, a isto tako ka panjolska i talijanska gotika. Ali sve su to izravne k francuske gotike, i nijedna od njih nije eri dostigla majstorstvo svoje majke. Francuske katedrale zaostaju za katedralama drugih zemalja po veli proporcija, po bogatsvu ma kojom su prona ukrasi, po rasko ili sjaju materijala, ali ini te, eni i one ostaju neuporedive po skladu i veli anstvenosti, to su Partenoni goti umjetnosti. ke Prevlast Francuske na podru knji ju evnosti i umjetnosti u XII. i XIII. st. obja njava se veoma jednostavno vi razinom francuske kulture. U pogledu njezine nau prevlasti, koja je jo ve om ne u oj mjeri udila suvremenike, vi nije posve jednako lako na obja e i njenje. Jer tu, zaista, ostavljamo nacionalni ivot i prelazimo na promatranje ivota, ga vodi sve to enstvo. Cijela srednjovjekovna nauka, osim djelomice, prava i medicine, sve ka je nauka, a jezik, kojim se ona slu isklju je eni i, ivo latinski. Ona je po svojoj biti univerzalna, me unarodna. Pa ipak, njezino je sredi te u nje ari Francuskoj, ili to nije u Parizu. Dvije glavne znanosti toga doba, one, koje vladaju nad drugima i daju im svoj biljeg. Teologija i filozofija, se da su od XII. st. odabrale kao svoje stalno boravi obalu ini te Seine. Ondje se oblikovala skolasti metoda, koja je sve do Renesanse isto onako potpuno vladala ka mi kao je gotika vladala u umjetnosti. Ondje se zbog nastavnih potreba formirao novi latinski lju, to jezik, koji je svoju sintaksu posudio od francuskog; bio je to suh, bezli jezik, neuporedivo jasan i an precizan, kome poruge humanista nisu oduzele slavu da je puna tri stolje bio ne samo pisani, nego i a govorni jezik svih obrazovanih ljudi u cijeloj Evropi. Od Abelarda do Gersona nema ni jednog znatnog
64

Kor (le cheur) u romani i goti crkvama je prostor oko glavnog oltara, rezerviran za sve kim kim enstvo i pjeva - Prev. e.

160

mislioca, koji nije bio nastavnik, ili bar student u Parizu. Univerzitet, koji je za vladavine Filipa Augusta ondje obrazovao udru ivanjem nastavnika i u enika razli itih kola u gradu, djelovao je neodoljivom privla nom snagom sve do krajnjih granica katoli svijeta, koja je ostala bez primjera. kog Ivan od Osnabrcka pripisuje Francuskoj krajem XIII. st. monopol u nauci; flamanski pjesnik Van Maerlant slavi je kao zemlju u enog sve enstva; poznato je uostalom, da je Pari univerzitet bio onaj ki uzor, kojim se poslije nadahnuo Karlo IV, kad je 1348. osniva o Pra sveu te. prototip njema ko ili kih univerziteta. Tome univerzalnom utjecaju, ga vr Pariz, odgovara ako se tako mo to i emo izraziti, kozmopolitizam u itelja, koji ondje predaju. Oni dolaze ne samo iz Francuske, nego iz Njema kao ke, Albert Veliki; iz Nizozemske, kao Siger od Brabanta, iz kotske, kao Duns Scott, iz Italije, kao Toma Akvinski. Ukratko, premda je Rim sjedi crkvene vlade, Pariz je sjedi njezine teolo i filozofske te te ke aktlvnosti. On je ugaoni kamen njezine visoke nastave. Koji je uzrok te njegove izvanredne sre Zbog e? ega se katoli nauka smjestila u tom sjevernom ka gradu, koji nikakva knji evna ni vjerska tradicija nije pozivala da vrposlanje, mu je pripalo? Sve i to je to mogu protuma samo posebnim obilje e iti jem, koje je Pariz imao po tome, je bio sjedi to te kraljevskog dvora. Karolin tradicije kraljevstva divno su ga predodre ke, ivale da se zanima za sve ke eni kole i da im pru svoju za i titu. Ako, su veliki feudalni seniori pomagali crkvene misti ke zadu bine, kraljevi su uzeli pod svoje okrilje njezine nastvene ustanove. Nije dakle bilo ni ega udnoga u tome, su se pari to ke kole veveoma rano na u povla le tenu polo aju. A napredak kraljcvske vlasti, koji je od po etka XIII. st. pove avao va nost i privla nost prijestolnice, u inio je ostalo. Nacionalno sredi Francuske postalo je sredi te tem evropskog nau nog ivota. Stoga nisu samo Francuzi po svijetu pro onu uzre iz XIIt st., koju bez sumnje zahvaljujemo igri rije nekog irili icu i studenta: Paris absque pari - Parizu nema para. Utjecaj francuske kulture u XII. i XIII. st. nije svuda bio jednako jak. On je najvidomet postigao u i onim zemljama, kamo su ga donjeli sami Francuzi doseliv se onamo: U Engleskoj i u kri i arskim kolonijama na Istoku. Drugdje se pro samo posredstvom pozajmica, opona irio anja, mode ili zaraze ili pak primjerom. Me utim, posvuda su ga prihva samo vi dru ale e tvene klase, plemi me laicima, i u te studenti i u enjaci me sve u enicima. U tom pogledu mo emo gauporediti s utjecajem Renesanse u XV. st.; i taj se utjecaj, kao i prvi, samo me dru irio u tvenom aristokracijom ili me aristokracijom u inteligencije i znanja. Lako je razumjeti, zbog ega je bilo tako. Srednjovjekovna Francuska nije ustvari imala toliko intenzivan privredni ivot, da bi utjecaj svoje kulture mogla nametnuti i industriji. Na tom podru ona je bila u zaostatku za Italijom i Flandrijom. No ipak, u Flandriji, u neposrednom ju susjedstvu, politi i trgova interesi doveli su francuski utjecaj sve do gra ki ki anskog stale Patriciji a. velikih flamanaskih gradova u XII. st. bili su vi nego upola Francuzi, pa su se u svom upravnom i e ak poslovnom ivotu slu francuskim jezikom. Dvojezi karakter Belgije, koji se sa ili ni uvalo sve do danas, potje iz toga doba: on je prirodna i mirna posljedica susjedstva s Francuskom, i najbolji dokaz o e privla snazi, kojom je djelovala njezina kultura. noj

161

ETVRTO POGLAVLJE FILIP LIJEPI I BONIFACIJE VIII. I. RAZLOZI KRIZE Smrt i katastrefa Fridriha II. (1250) zaklju su vjekovnu borbu papinstva s carstvem. Otad papa vi ili e nema neprijatelja. Njegeva univerzalna vlast u crkvi neosporna je. On se sad mo posvetiti e ostvarenju, velikih ciljeva papinske politike: uniji s gr kom crkvem i kri arrskim ratevima. Na trenutak se inile, da se prvi, cilj ostvariti. Bizantski car Mihajlo Paleoleg ra e unao je da protiv Turaka e dobiti pemeZapada, pa je izjavio, da je spreman priznati primat Rima. Tako je Grgur IX. na koncilu u Lyonu (1274) mogao proglasiti kraj shizme, koja je puna tri stolje razdvajala kranstvo. Ali te je a bile trenutne slavodobi i prolazan san. Gr je crkva bila predubeko ukorijenjena u vjerskim e ka osje ajima i nacionalnim tradicijama krana na Isteku, a da bi pristala da se pekori jarmu Latina. Stoga je korake, ih je car poduzeo, odbacila i osudila. Tako ju je Martin IV., izgubiv svaku nadu, to i 1281. naneveo prekleo. Cilj, o kom se laskavo pemi ljalo da je postignut, bio je dalji nego ikada. Kri arski rat, koji je sve ano pregla na koncilu u istovrijeme kad i pomirenje s Grcima, nije uspio en ni bolje. Louis IX. bio je posljednji kri Nema sumnje, Karlo An ta ar. ujski je tako bile zbog er, politi ambicija, ili iz vjerskih osje kih aja, pripremao pohod, koji bi, da je mogao krenuti, jednake slabo uspio kao i bratov. Ali su ga Sicilske ve primorale da skrene svoje brodovlje protiv Messine i eri da se potpuno zabavi obranom svoga ugre enog kraljevstva. Tako se papinstvo uspele de vrhunca svoje mo same zato, da bude primerano gledati, kako prepadaju i njegevi veli anstveni planovi: da Grke privede u krilo katoli jedinstva i da preotmu Islamu Kristov keg grob. i vi Njegov je polo i na Zapadu uskoro uzdrman. Trenutak njegove pobjede u isto ak e! aj ak je vrijeme kad se po as, inje o itovati njegove opadanje. Me emo uo nekeliko uzoraka, koji su do toga develi. Prije svega, poslije zavr iti etka borbe s carem, papini se interesi u Italiji vi ne smatraju istovetnima s interesima Gvelfa, a prije svega s interesima e lombardijskih gradova, koje je car ugre avao u iste vrijeme kao i papu. On je odsad samo jedan od talijanskih vladara, i njegeva se svjetevna mo svedi na njegeve teritorijalne interese. Ta je mo ustvari osrednja, i te tako osrednja, da mu ne dopu ni da se odupre ta Karlu Vaaleis, koji je uskero svoju prevlast utvrdio na cijelem poluoteku, sve do u podru Crkvene je dr ave, pa i do samoga Rima, gdje mu je njegov naslov senatora omegu de da nastupa kao ak io za titnik, a te je zna kao gospodar pu ilo, anstva. Ali te jenije bile dovoljno; njegova je prevlast sezala jo dalje i uvukla se u krile same kurije. Neko u vrijeme, kad je papu birao kler i puk, rimski i , su baruni nastojali da gomilu pridobiju za svoga kandidata nasiljem ili korupcijem. Ali otkako je Nikola II. stvorio zbor kardinala (1059), ta je praksa prestala; osigurana je slobeda izbora, pa je izbor otada obavljan u sigurnosti od uli pobuna: Da bi jopotpunije zajam tu slobodu, Aleksandar III. je nih io, 1179. odlu da u nedestatku jednedu io, nesti najmanje dvije tre kardinala moraju biti suglasne u ine svom izboru. Razumljivo je same po sebi, je vi rastao utjecaj papinstva u evropskim doga to e ajima, sve su se vi u odluku pri glasanju me vjerske razloge upletali i politi No ipak, budu da su e u ki. i gotove svi kardinali bili Taalijani, stranac je za du vrijeme mogao imati same drugorazrednu ulogu u e njihovim vije anjima. Me utim, otkako se Karlo An ujski pepeo na prijestelje, nije vi bile, iste kao e nekada. Neprestano ga je zaokupljala briga, kako da sebi osigura stranku svojih pristalica u Svetom zboru, pa je svim silama radio na teme, da u nj uvede Napolitance, Prevansalce i Francuze, na koje je megao ra unati. U tem je uspio. Klement IV., podrijetlem Prevansalac, bio mu je potpuno odan i posve 162

je pristajao uz njegove nazore, pa je dopustie, da se me kardinalima obrazuje prava an u uinska stranka. Smrt Klementeva (1268) bila je znak za pe etak ogor ene borbe izme tih an u uinaca i njihovih protivnika. Tek poslije tri godine sukoba i spletki pomirili su se u izboru Grgura X. (1271) Stoga nema ni ega udnoga u tome, da je Grgur elio dekraj prilike, koje su u budu iti nosti mogle svojim primjrom nanijeti tolike tete valjonem upravljanju crkvom. Ustanova kenklava, gotove potpuno onakva, kakva osteji jo danas, petje iz njegova vremena. Donio je odluku, da se u povedu papine i e smrti kardinali imaju sastati u nekoj zatvorenej prosteriji, koja nema veze s vanjskim svijetom; pod prijetnjom izop enja nisu smjeli iz nje iza sve dok izbor ne bude izvr Sve te mjere opreza nisu i en. sprije Karla Valois da 1280. izvr nasilje nad konklavom i da ga primera, da izabere Francuza ile i Martina IV., koji je strasno pomogao sve njegove planove. Poslije Karleve smrti an uinska je stranka do du izgubila na mo ali zato nije bila ni manje aktivna. Konklav je postojao samo po formi. Nikola e i, ta IV. izabran je tek poslije ne oko godinu dana sva me kardinalima (1288), a kad je umro (1292), to a u sva su buknule jo ee, pa je poslije dvije godine besplodne agitacije najzad donesena odluka, da e se sve to okon i da izbor, u nemogu a nosti da jedna stranka nametne drugoj svoga kandidata, padne na nekog staarog pustinjaka, kome su svjetovne stvari bile tu pa ga puk smatrati svecem, a bit e, e bezazlena igra spletki, koje bi ga uzbunile, kad bi ih shvatio. Bio je to Celestin V. Jedva je znao e ka latinski, i, kad je iz svoje planinske samo sav zaprepa i izgubljen do u lateransku pala nije e ten ao u, uop opazio, da je samo oru napuljskoga kralja, Karla An e e uijskog, koji ga je smjestio u svome glavnom gradu, da bi se njime mogao lak poslu Uskoro ga je zaokupljala jo e iti. samo jedna misao: da abdicira; a kardinali su jedva ekali da se uhvate za njegovu rije Pribavio im je vremena da se . slo Tako su 17. Prosinca 1294. namjesto nesretnog starca izabrali otmjenog Rimljanina, Benedikta e. Gaetanija, koji uze ime Bonifacije VIII. S njim se na prijestolje Sv. Petra uspeo posljednji papa iz potomstva Inocenta III. i Inocenta IV. Pred o ima je imao jasan cilj, da Sv. Stolici vrati sjaj, ugled, moralni autoritet i univerzalnu politi ku prevlast, koju je ono u ivalo u njihovo vrijeme. Sve ana rasko kojom se okru prigodom javnih , io obreda, dva ma koja je dao nositi ispred sebe, kruna, kojom je okitio papinsku tiaru, sve su to za a, njega bila sredstva, kojima je potvrditi primat Petrova nasljednika u crkvi i podsjetiti, da mu je i elio svjetovna vlast podlo budu da je i ona dio crkve, pa ne mo svojatati pravo da odbaci autoritet na; i e njezina poglavara. U tome nije bilo ni novog, nisu istakli vei Nikola I. i Grgur VII., nije ega to to jasno formulirao Inocent III, i nisu logi dokazali skolastici. Slavne bule, ih je upravio Filipu to ki to Lijepom. sadr avale su samo ono u enje, koje su o odnosima izme dviju vlasti prihvatili i priznavali u svi teolozi. Bonifacije je samo sa i ponovio na svojih velikih prethodnika, a da pritom nije eo elo dodao ni novo. ta Otkuda, dakle, potje bura, koju su te bule podigle i katastrofa, do koje su Bonifacija dovele? Upravo e iz te nepromijenjenosti njihova sadr aja. One nisu vi bile u skladu s politi e kom stvarnou; vrijeme se izmijenilo, i ono papa u skladu s tradicijama progla kao su istinu, pobudit protivljenje to ava tu e najnaprednijih nacija u Evropi, a pritom kraljevi i narodi u njima slo gledati nepodno napad e no ljiv na njihova najneospornija prava i interese. Treba, zaista, uzeti u obzir: Bonifacije VIII. nije do samo u sukob s Francuskom. Eduard I. nije se ao pokazao ni bolje raspolo prema njemu nego Filip Lijepi, i engleski parlament nije ni manje ta en ta energi odbio njegove pretenzije nego pari dr no ki avni stale Ako i jesu doga sukob s i. aji Francuskom pretvorili u potpun prekid, nije ni manje istini to, da je papinska politika u isto ta vrijeme, iz istih razloga protiv sebe pobudila otpor obiju zemalja, koje na kraju XIII. st. imaju pravo dr avno ustrojstvo. Dotad se papa morao boriti samo protiv jednog neprijatelja: protiv Carstva; ili, to nije, protiv cara. A pitanje, oko koga su raspravljali, nije zanimalo - treba da to ponovimo samo jedan narod; ono je 163

obuhva cio kranski svijet. Nema sumnje, potkopavaju carsku vlast, papa je u isto vrijeme alo i potkopavao i vlast njema koga kralja. Ali to nije ni izdaleka uzbu lvalo njema javno mnijenje, ono ko je, naprotiv, sa zadovoljstvom promatralo slabljenje monarhijske vlasti, i knezovi, koji su to mnijenje zastupali, pomogli su pothvate Rima, umjeeto da im se odupru, pa su tako olak njihov uspjeh. Istina ali je, s Fridrihom II. okolnosti se mijenjaju. Sad se borba vi vodi oko Sicilskog kraljevstva nego zbog e carstva, a Sicilsko je kraljevstvo bilo dr ava. Me utim, pritom treba odmah ista da ta dr nije i, ava nezavisna, jer je bila leno Sv. Stolice, a osim toga, ona nije bila nacionalna dr ava. Njezino raznorodno stanovni stolje tvo ima se moralo prilago avati razli itim stranim osvaja ima, pa se naviklo da podnosi njihovu despotsku vladavinu. Zbog toga kod tog stanovni nije mogu otkriti nikakve tva e elje, da svoje interese izjedna i stopi s njihovima. Sicilijanci su Fridrihu II. davali poreze i vojnike. Ali on je i dobro znao, da su im njegove sva bile ravnodu Nije ni e ne. aska pomi ljao da ih pozove, da se izjasne o zakonitosti njegovih prava. Stoga se ograni na to, da ga teoretski brane u pravnici. io eni Kakve li razlike izme tog apsolutisti despota, tog Hohennstaufovca, kom je politi u kog ka enidba poklonila Siciliju, i kraljeva Engleske i Francuske! U Engleskoj su se slobode, ih je posvetila Velika to povelja sloboda, jo e u vi vrstile u razdoblju, koje je proteklo od vremena Ivana Bez Zemlje. Za duge vladavine Henrika III. (1216-1272), baruni i gra anstvo, koje je predvodio Simon od Montforta, nametnuli su kruni kontrolu dr avnog vije Pored predstavnika plemstva pojavljuju se i predstavnici a. gradova u narodnoj skup tini, koju je kralj du sazvati triput godi i koja 1258. prvi put slu an nje beno dobiva naziv parlament, koji u povijesti moderne Evrope imati tako slavnu ulogu. Pod Eduardom I. e njegova se ovla tenja preciziraju, a njegovo bitno pravo, da odobrava porez, koje je polazna to ka prvog liberallnog ustava na svijetu, formalno je priznato 1297. Otad vladar i narod zdru vladaju eno zemljom. Premda su time ocrtane granice osobnoj mo vladarevoj, premda se on jedini me sebi i u jednakim u Evropi morao odre ratova jedino zbog dinasti ambicija i posvetiti se isklju i kih ivo pothvatima, koje odobrava i potpoma njegov narod, to mu je zdru e enje ipak za uzvrat pribavilo izvanrednu snagu. Engleska je politika po i od kraja XIII. st. zaista u punom zna ev enju te rije i nacionalna politika. Ona je takva i u unutra njim odnosima i vanjskima. Otuda ona upadljiva suprotnost, koja obilje englesku politiku stolje ava ima: u unutra njim odnosima nemiri i gra anski ratovi, a u isto vrijeme u spolja njima postojanost nazora, upornost i tvrdoglavost u njihovu ostvarivanju, kakvu susre emo samo u toj zemlji, u kojoj su pothvati krune nu istovetni s no 65 pothvatima nacije. Francuska nije imala te velike snage, koja Engleskoj na kraju Srednjega vijeka daje vetako moderan karakter. Ali ona raspola drugim, dodu manje dubokim izvorom snage, koji je ipak, bar e e privremeno, isto tako jak, a to je neuporedivi ugled njezinoga kralja. Francuska, naime, sve je to postigla, duguje kraljevstvu. Ono ju je oslobodilo feudanlog partikularizma, ono, ju je obranilo od vanjskog neprijatelja, ono je za titilo gradove i u trenutku, kad su se ra ono joj je dalo financijske ali, i upravne institucije, koje su narod za titile od nasilja i globljenja. Engleska je protiv tla enja svoje svemo dinastije stvorila jamstvo, utjelovljeno u parlamentu; Francuska je protiv zloupotreba ne feudalne svemo na za kod kralja. Zbog toga je kralj ondje u i la titu ivao istu popularnost, kao u susjednoj dr parlament. I u jednoj i u drugoj zemlji narodni je osje u skladu s politi avi aj kim ustrojstvom i razvio se zajedno s njim, u Engleskoj se osobito odlikuje, ponositou, a u Francuskoj pobo nim po tovanjem monarhijske vlasti. Svakom od tih dvaju naroda daje to njegovo vlastito obilje njegov zajedni temperament, ako se tako smijemo izraziti, koji je plod njegova je, ki povijesnog razvoja; i svi oni koji se radi obja njenja tog obiljee pozivaju na tajanstveni faktor rase, ja koji sve mo opravdati, jer ni ne obja e ta njava, ustvari na udnovat na ne priznaju taj vlastiti in povijesni razvoj.
65

Treba ista da su Simon od Montforta i baroni primorali kralja da potvrdi engleske slobode i da istovremeno odustne od i, svojih planova sa Sicilijom.

164

Filip IV. Lijepi, koji je 1285. naslijedio svog oca, Filipa Smjelog, donio je uspinju se na prijestolje i novo pove anje svome kraljevstvu. Njegova je ena bila, ba tinica kraljevstva Navarre, a je jo to va nije, i ampanjske grofovije, koja je time pridru ena kraljevskoj domeni. Tako su sad sva velika lena, osim Guyenne, koju je posjedovao engleski kralj. Bretanije, koja je oduvijek bila donekle nezavisna ( je veoma malo smetalo zbog njezina ekscentri to nog polo aja), i Flandrije, bila opet izravno podvrgnuta kruni. Filip Smjeli dopustio je, da ga Karlo An ujski uvu u rat protiv Aragona zbog e samog ugleda. Njegov sin se po urio da sa okon i a uvao se da rasipa snage u korist sicilskih ambicija napuljskog kralja. Te je snage potpuno posvetio korisnijim i prakti nijim ciljevima. Dovr izgradnju, iti kraljevstva u unutra njosti, pripojiti mu Flandriju i Guyennu i energi nastaviti s njegovim no irenjem prema istoku i sjeveru na ra carstva, to je, se, bio dvostruki cilj njegove politike. Time je Filip un ini Lijepi nastavio tradiciju svojih prethodnika. Ono, po emu se razlikuje od njih, to je metoda, koju je upotrebio. Do njegova vremena kraljevi su vladali usred svog dvora, pa su svi lanovi njegove redovne okoline bili upoznati s tajnama njegovih poslova. Pod Filipom Lijepim nije vi bilo tako. Za njegove e vladevome uvedeni su tajni postupci umjesto nekada familijarnosti na kraljevu dvorcu. Kralj se, nje tako da ka emo, sakriva iza svojih ministara; krije sebe toliko, da su historici postavljali naivno pitanje, nije li njgova politika zapravo politika njegovih namje tenika i nije li se on ograni avao na to da njima prepu da rade. To pitanje mogu je postaviti za sve moderne vladare, koji nisu bili ta e genijaini, i injenica, ono, zaokuplja historike Filipa Lijepog, najbolji je dokaz novosti, koja je za to njegove vladavine uvedena pri vr enju monarhijske vlasti. Kralj je od tog vremena tako jak, tako je siguran, da ga slu da mo sebi dopustiti da i najva e ati, e riije poslove povjerava ljudima tamna podrijetla, proiza iz gra lim anstva ili iz malog plemstva, ali koje za takve slu preporu njihova be uje pravni u ka enost ili njihovo prakti znanje, i koji mu neznatnou svog imutka, kao i no eljom da ga u vladarevoj slu pove bi aju, jam za svoju odanost. Nema sumnje, neki od tih novih ljudi vesu se e prije Filipa Lijepog uvukli u krunsko vije Pod Filipom Smjelim je Pierre de la Brosse, postav od e. i obi nog kraljeva, lije nika njegovim intimnim savjetnikom, izazvao skandal i najzad zavr na io vje alima, jer je po shva anju dvora postigao i suvi sjajnu karijeru. Ali ono, je tada bilo tek e to izuzetak, postaje sada pravilom. Svi ljudi, koje je Filip Lijepi pozvao u vladu, kojima su stavljene u zada razne diplomatske misije ili su namje u teni pri upravljanju financijama, svi su bili obi ni pravnici, kao Pierre Flote, Enguerrand de Marigny, Guillaume de Nogaret, ili pak sienski bankari, kao bra Guidi (Guy). S njima se pojavljuje posve novo politi osoblje, koje se razlikuje od a ko lanova dvora; ono raspravlja samo s kraljem, samo ono u njegovo povjerenje i poznatje njegove namjere. iva Oni su u rukama svoga gospodara obi oru koje on mo slomiti kad god za Znaju, da su no e, e eli. okru divljom mr eni njom i da trenutak njihova pada mo veoma lako za njih biti istovetan s usponom e na strati Zbog toga se oni, da bi sa te. uvali kraljevu naklonost, me sobom takmi u marljivosti i ne u e tede nikoga. Bili su bez ikakvih klasnih predrasuda i neprijateljski raspolo prema povlasticama eni visokog plemstva, koje ih prezire, pa su svim srcem radili na osnivanju apsolutisti vladavine. U tom ke pogledu njihovo je uvjerenje u skladu s njihovim strastima i njihovim interesima, jer im je izu avanje rimskog prava pokazalo, da je apsolutizam jedina prava politika, oni su suhoparni, odsje ironi ni, ni, nemilosrdni. Na njihova usta ne progovara kralj, nego bezimeno kraljevstvo, koje je vi od svega, e koje sve podvrgava jarmu svoje vlasti i kome su se oni sa slavodobitnom radou dali u slu puni bu, ponosa, vide i najmo i nije seniore, kako tra njihovu za e titu i kako ih javnost smatra njihovim enicima. Nikakvo ti udo, ako politiku Filipa Lijepog, kojom su oni upravljali, karakterizira beutna silovitost i potpuno odsustvo predrasuda. Umjesto ideala pravde i milosr koji je va u vrijeme a, io Louisa Svetog, sad je zavladao samo interes krune. Kraljevska vlast je neprestano rasla, pa najzad vi e nije trpjela nikakvih zapreka, nego je sredstva opravadavala ciljevima, koje je sebi postavila. U to se mo emo uvjeriti se osvrnemo na intervenciju krune u Nizozemskoj. Dotad je kraljevska im vlast ondje stalno podupirala ku Dampierre protiv suparni dinastije Avesnes i pomogla joj da pod u ke svoj utjecaj podvrgne pokrajine Namur, Liege, Geldern i Luxembourg. Posredstvom te ku ona je u e, 165

te dijelove nekada Lotaririgije, koja je ovisila o Njema nje koj, uvodila vlast jednog od svojih vazala, pa je pomo ju je ona pru flandrijskom grofu protiv Hainauta bila u vezi s njezinom vje , to ala tom politikom irenja na tetu Carstva. Jean d' Avesnes uzalud je nastojao da Rudolfa Habsbur kog zainteresita za svoju stvar. Postigao je samo isprazne povelje protiv Guya de Dampierre. Za nizozemske je knezove postajalo svakog dana sve jasnije, da njihov tradicionalni vrhovni gospodar ne mo ni u e ta initi za njih i da im njihov vlastiti interes svima nala da nastoje ste prijateljstvo e, i francuskoga kralja, kojim se flandrijski grof tako obilno okoristio. Nato Jean d'Avesnes preokrene svoju politiku i osmjeli se da isku stav pari dvora. Na ga dobro raspolo prema njegovim prvim a kog e ena koracima. Tako je 1293. prekinuo sa svojom pro i odlu pre me klijente Kapetovi Time lou no ao u a. se Filip Lijepi povezao smrtnim neprijateljem one flandrijske ku kojoj je bio suvereni gospodar i a e, kojoj je po feudalnom pravu bio obavezan pru pomo Ali kruna se sad jopozivala na feudalno iti ! pravo samo onda, kad, joj je ono davalo dobru izliku, da brani svoje pretenzije; naprotiv obaveze, koje joj je ono nametalo, odbacivala je u ime svoje suverene vlasti. Od flandrijskog je grofa ve , postigla sve one usluge, koje joj je on mogao iskazati. Sad, kad su knezovi, vazali carstva, sami po eli prilaziti francuskoj kruni, postajalo je beskorisno, pa i opasno svako pove ak anje njegove mo u i Lotaringiji. Do je trenutak, kad mu je trebalo pokazati, da bez kraljeve pomo ne zna ni i ao i i ta, svesti ga na ulogu obi instrumenta krune. nog Socijalni pokreti, koji su se u flamanskim gradovima odvijali po i od sredine XIII. st., pru su ev ali kraljevskoj politici novu priliku da, istupi i ona se njome smjesta znala divno okoristiti. U velikim industrijskim sredi tima, kao su bili Gand, Bruges, Ypres, Lille i Douai, pokretala je prava klasna to mr protiv patricija, koji su samo za sebe pridr nja avali pravo na op insku upravu, brojne radni ke mase, uposlene u suknarstvu, u valjaonicama, pri stri enju, tkanju, i t.d. Oni su predbacivali vije nicima, da op inom upravljaju samo na korist bogate bur oazije, da njih rtvuju interesima bogatih, trgovaca suknom i vunom i da ih primoravaju na ivot polugladnih nadni ara. Izbijali su trajkovi (takehans), otkrivane su urote, a ogor enje me pu u anstvom raslo je uporedo s pove avanjem mjera oprezposti ili obrane, koje su poduzimane protiv njega. Godine l280. izbila je istovremeno u svim flamanskim ,ili valonskim gradovima op pobuna i u vi njih dovela do pravih a e uli borbi. Guy de Dampierre okoristio se tim doga nih ajima, da se uplete. Dosad nije bio kadar da samim svojim snagama upokori patricijska vije koja su veodavno prezirala njegovu vlast, pa se sad a, pokazivao pun dobrohotnosti prema puku, u namjeri da, ga zainteresira za obranu kne evskih prerogativa. Protiv tako opasnog savezni grofa i komune, patriciji su smjesta potra za u tva ili titu suverenu svoga vladara, t. j. u francuskom kralju. Vesu 1275. pod vladom Filipa Smjelog, gandska Trideset i devetorica, 66 kad je Guy de DamPierre poni njihov izbor, apelirala na pari parlament. tio ki Pesuda je bila nepristrana. Parlament je vjerovao u istinitost zloupootreba, koje su im predbaciva1i, pa je odbio njihovu albu, ali ipak nije odobrio novu organizaciju, koju je grof dao grad. Tu pravnu nepristranost morali su pravnici Filipa Lijepog uskoro zamijeniti politi kom pristranou. Budu da su i pristajali da ih vode samo interesi krune, nije se za njih radilo o tom, da sude u sporu izme grofa i u patricija, nego da sistematski poma ove protiv njega. Ni nije propu u ta teno da im se poka da u e, svemu mogu ra unati s kraljem; a pomo koja im je pru , ena, utoliko se jasnije isticala, se slu to ila postupcima, koji su grofa do krajnosti poni avali. U flamanske su gradove slani obi podoficiri, da ni istupaju kao uvari gradova u ime krune; na njihovu stra arsku kulu, postavljena je zastava s liljanovim cvije i davala im tako nepovredivost, koja im je dopu em tala da u lice prkose njihovom senioru i njegovim sucima (baillijima). Ohola plutokracija, koja je vladala u gradovima, vi se ni e ega nije morala bojati, otkako ju je titio, stra znamen kraljevske mo Odsad se mogla ismjehivati ni i. naporima grofa i komune. Sa slavljem je isti svoj nadimak: Liljanovi ljudi ~ leliaerts, koji im je ala puk nadjenuo radi poruge.

66

Vije predstavnici patricija, koji su upravljali komunom nici

166

Tim novim metodama nemilosrdne politike, je bjesnjela protiv njega, Guy de Dampierre, kom je to izvana prijetio savez Filipa Lijepog i Jeana d' Avesnesa, a iznutra kraljeva za njegovim velikim tita gradovima, ne bi mogao ni suprotstaviti, da mu rat, koji je nedavno ponovo izbio izme Francuske ta u i Engleske, nije pru nade, da sili mo suprotstaviti silu. io e i Od po etka XII!. st. englesko kraljevstvo, zauzeto onim slavnim gra anskim nemirima, iz kojih je imao proiza nacionalni ustav, vi nije moglo nastaviti ono pro i e irivanje, koje je, zapo Henrik II. U eo planinama nazapadu sa uvala je nezavisnost kne evina Wales, a na sjeveru nisu kraljevi kotske vodili nikakvu brigu o vazalskoj podlo nosti, koju im je nametnuo veliki Plantagenet. Ali takvo stanje nije moglo potrajati dugo. Zemljopisno jedinstvo otoka zahtijevalo je, da bude ostvareno i neizbje ivo politi jedinstvo. Vel i bili su, uostalom, za Englesku do krajnosti neugodni i opasni susjedi, ko ani koti i kad je Eduard I. odlu da ih pokori, cijela je nacija gorljivo odobrila njegove namjere. Wales je io 1284. pripojen kraljevstvu, sa uvav stanovitu autonomiju, koja je otad simboli predstavljena time, i ki engleski prijestlonasljednik uvijek nosi ime princ od Walesa. Rat protiv to kotske bio je neugodniji. Usprkos svome razli itom podrijetlu anglosaskom u nizini na jugu i keltskom u sjevernim planinama sve je kote pokretala ista elja za autonomijom. Kad je njihov kralj, Ivan Baliol priznao englesku suverenu vlast i polo zakletvu vjernosti Eduardu(1292), njihovo je negodovanje bilo toliko, da je io Baliol morao, prekr obaveze ih je tek nedavno preuzeo, i donijeti odluku da posegne za iti to oru jem. Mo bi se kolebao, da ga nije ohrabrio Filip Lijepi. Kralj Francuske je, naime, povjerovao, da da se mora okoristiti trenutnim Eduardovim te ama sa ko kotskom i izbaciti Englesku iz njezinih posljednjih posjeda na Kontinentu. Izdao je nalog, da njegova vojska zaposjedne Guyennu, a u isto je vrijeme s Baliolom sklopio ugovor, kojim je otpo ona politika saveza Francuske sa ela kotskom, koja kroz stolje promjenljive evropske politike uvijek iznova iskrsavati povezuju te dvije zemlje e a i protiv zajedni nepriijatelja. Uostalom, prvi je poku bio nesretan, Eduard se u Guyenni ograni kog aj io na obranu, a sve je snage pokrenuo protiv Baliola. Godine 1296. pobijedio ga je kod Dunbara i zarobio, a kamen, na kom su se krunili kraljevi kotske, dao je prenijeti u Westminstersku opatiju, gdje se uva joi danas. kotsko je kraljevstvo trenutno prestalo postojati i pretvorilo se u obi englesku nu pokrajinu. Eduard se sad mogao okrenuti protiv Francuske. Ali napad na nju samim njegovim snagama nije mu obe avao gotovo nimalo izgleda na uspjeh. Stoga je poduzeo da protiv nje podigne djelu koaliciju, nalik na onu; koju je Ivan Bez Zemlje, dvadeset i pet godina prije toga ujedinio protiv Filipa Augusta. Kako god je kraljevska vlast u Njema bila slaba, on je stupio u vezu s Adolfom od Nassaua ili da koj govorimo to nije, potkupio ga tako ga naveo da Francuskoj objavi rat pod izlikom, da ustaje protiv aneksije pojedinih podru carstva, koju je Francuska izvr u posljednje vrijeme. Ali svoje je snage ja ila, vi od svega polagao u nizozemske vladare. Njegov se naime plan sastojao u tome, da Francusku e napadne sa sjevera, to jest s one strane njezina podru gdje ga jedino nisu ja, titile prirodne granice. Naro se postarao da pridobije flandrijskog grofa. Njegovi prvi poku nai su kod njega, zbog ito aji li strogosti Filipa Lijepog, na pripremljeno tlo. 9. Sije 1297. Guy de Dampierre poslao je otkaz nja podani svome suverenu. Rat je po u lipnju. Adolf od Nassaua, koji je tva eo elio samo primiti livre sterlinga iz Engleske, nije se pojavio, Edauard se iskrcao u Flandriji, ali tek je stigao onamo, u to kotskoj je buknuo op ustanak. i Otad je samo gledao, kako da se izvu iz pohoda, u kom nije mogao e posti uspjeh. 9. listopada sklopio je primirje s kraljem Francuske i u i urbi oti da se suprotstavi ao svom sjevernom neprijatelju. Sukob me dvjema velikim zapadnim dr u avama, koji je veprijetio, bio je odgo en. Nasuprot francuskoj vojsci ostao je samo Guy de Dampierre, budu da ga je Eduard i napustio potpisav1299. kona mir, u kom njega uop nije obuhvatio. U svibnju 1300. francuska je i ni e vojska brzo, i lako osvojila njegovu grofoviju, u kojoj su leliaerts dezorganizirali otpor. Sa starim grofom postupali su kao s vjerolomnim vazalom i bacili ga u zatvor 'ajedno s njegovim sinovima. Flandrija je zaplijenjena i dobiva kraljevskog guvernera. Njezino pripojenje se da je najavljivalo ini 167

skoro pripojenje cijele Nizozemske. Grof od Hainauta, koji je postao intimni saveznik Filipa Lijepog, ba tinio je grofovije Holland i Zeeland i sramotno suzbio novog njema kralja, Alberta Austrijskog, kog koji je uznapredovao sve do Nimwegena u namjeri, da ih osvoji. U Francuskoj su vepo Rajnu eli smatrati prirodnom granicom kraljevstva. MoKapetovi stigla je do vrhunca! a II. KRIZA Spremaju se na borbu, Filip Lijepi i Eduard I. takmi su se me sobom u va pripremama, pa i ili u nim zbog toga i u tro kovima. I jedan i drugi udarili su visoke poreze na crkvena dobra, kao da se radilo o kri arskom pohodu. albe nisu izostale. O svemu je obaviije Rim, pa je Bonifacije VIII. povjerovao ten da se mora okoristiti tom prilikom, da sve podsjeti, vladare na granice, koje teologija odre ano uje svjetovnoj vlasti. Bula Clericis laicos, od 25. velja 1296, strogo je zabranila laicima, da bez papina e pristanka name sve u enstvu porez, poni je sve oproste, koji bi u tom pitanju mogli biti dani, i tila prijeetila izop enjem svima prekr iteljima. Tekst se obra svemu kranstvu, u njem nisu bili ao navedeni ni kralj Francuske, ni kralj Engleske, ali nitko nije mogao sumnjati u to, da je bula uperena protiv njih. Osim toga, ona nije sadr avala ni bi se udaljavalo od na ta, to ela, koja su vjerske vlasti neprestimo progla avali. Po i od propasti Rimskog carstva financijski su se imuniteti sve ev enstva neprestano pro irivali i ve su vjekovima smatrani isto tako neospornima, kao i njihovi pravni imuniteti. U sukobu, koji je sada otpo injao, tradiciju nisu naru avale pape, nego kraljevi. Uloge su bile podijeljene upravo suprotno nego za vrijeme borbi oko investiture. Tada je Henrik IV. prema Grguru VII. istupao kao konzervativac, brane svoja ste i ena prava protiv revolucionarnih, zahtjeva. Sad su me utim stara prava bila na Bonifacijevoj strani, dok su revolucionarne zahtjeve postavljali Filip i Eduard. Samo se u sporu izme Henrika IV. i Grgura VII. pitanje postavljalo na vjerskom podru to u ju, pa se javno mnijenje vezbog tog razloga izjaasnilo u prilog papi. Naprotiv, spor izne Bonifacija i u dvaju kraljeva, zametnuo se na politi kom tlu, dovodio je u pitanje suverenu vlast monarha, samo postojanje dr i najo ave itije interese naroda, pa se, ovaj put op osje e anje, umjesto, da poma e Rimu, okrenulo protiv njega. Papa o nije o ito ekivao protivljenje; koje je njegov istup imao pobuditi. Sve njegovo dr anje dokazuje, da nije shvatio, da se u Evropi od Inocenta IV. i Fridriha II. ne promijenilo i da Francuska i to Engleeska iz 1296. vi nisu bile ono, su bile jedno stolje prije toga. Nije vidio, da su se ondje e to e prava krune oslanjala na pristanak naroda, i da je nacionalna solidarnost ondje dovoljno oja ala, ne samo me laiciima, nego i me samim sve u u enstvom, pa da je sad bila kadra da suzbije svaki poku aj upletanja u kraljeve poslove i svako nastojanje, da se u ime crkvenih povlastica paralizira njegova vlast, upropaste njegove financije i njegova vojna snaga. Ako zamislimo, da su Filipa i Eduarda njihovi podanici napustili, bilo zbog svoje vjerske svijesti ili iz nehaja, jasno je, da bi se morali ponizno pokoriti. Do pohjede ih je dovelo ba su znali, da ih poma pristanak njihovih naroda, su, to, to e to dakle, znali da raspola moralnom snagom, a samo im je ona mogla omogu da pobijede u sukobu u iti ove vrste. Ni jedan ni, drugi nisu smatrali razboritim, da se upuste u prepirku. Eduard se vladao kao da bula nije ni do pa je nastavio da ubire zabranjeni porez. Filip je na djelu poku da papi poka kako je la, ao e, opasno upletati se u njegove poslove; budu da su njegove financije dovedene u opasnost, odlu je, i io da sam ugrozi papine financije. Zabranio je izno enje novca i kreditnih pisama izvan granica svoga kraljevstva. Jednim je mahom prekinut priliv svih papinskih prihoda, ih je on dobivao izravno iz to Francuske ili posredstvom svojih taliijanskih bankara. Koliko su mu potrebe u novcu bile ve i poresko e poslovanje razvijenije, toliko ga je taj udarac bolnije poga ao. Stolje prije toga takav bi e protuudarac bio nemogu jer nije bilo sredstava, da bude izveden. Ali sad je francusko kraljevstvo , 168

raspolagalo tako rasprostranjenom mo tako potpunom i tako dobro izvje i, banom upravom, da je izdano nare enje savjesno i to izvr no eno. Napadnuta dr branila se svojim vlastitim sredstvima, a ava Evropa je promatrala taj novi prizor, u kom se vladar suprotstavio Rimu obi nom administrativnom mjerom. Nepredvidivost toga doga zbunila je Bonifacija VIII. Njegova intervencija u sicilskom ratu aja i pobuna Colonna u njeegovoj vlastitoj dr nametale su mu hitnu potrebu za novcem. Trebalo je avi prije svega da se francuska granica ponovo otvori. Da bi to postigao, pristao je na odluku, da dade kralju ustupke, koji mora da su te poga njegov oholi zna Bulu dodu nije povukao, ali ju je ko ali aj. e, tako ubla da je izgubila svu prakti va io, nu nonost, a progla enje Louisa IX. Svetim, izvr 1297., eno moglo se initi kao iskazivanje po tovanja francuskoj vladala ku koj i. Tek je jedan incident bio zavr izbio je drugi. Kao i njegovi prethodnici, i Bonifacije VIII. se to en, uljuljavao nadom, da mo ujediniti Evropu u novom kri e i arskom ratu. Rat Francuske i Engleske, dviju najmo nijih zapadnoevropskih, dr ava, onemogu je takav pothvat, pa je zara ava enim silama ponudio svoje posredovanje. Da ne bi povrijedio njihovu sumnji avost, dogovoreno je, da taj njegov korak bude smatran i u injen kao posve osobni poku Pa ipak, budu da je jednom bulom sve aj. i ano progla mir, Filip je u tom, vidio napad na svoja suverena prava, potvrdu papinske svjetovne en prevlasti nad njegovam kraljevskom krunom, pa je smjesta pokazao svoje negodovanje pru i iv otvorenu pomo porodici Colonna. U trenutku, kad je tako polo postajao sve opasniji, otpo je veliki jubilej god. l300. Bila je to aj eo prva sve anost ove vrste u Evropi, i ona je za papinstvo zna neuporedivo slavlje. Iz svih krajeva ila krannskog svijeta dolazile su u Rim stotine tisu (ka 200.000) vjernika, da bi dobile oproste, a u to su bili predvi za one, koji posjete grob apostola. Izrazi dubokog, po eni tovanja i ljubavi, kojima je odu evljeno mno ne tvo tedice obasipalo Bonifacija VIII., opili su ga oholou. Zaboravio je neda iz e pro godina; vide tolike hodo lih i asnike pred svojim nogama, povjerovao je, da su i kraljevi i narodi potpuno pripravni da se jednako tako poklone pred njegovim nalozima. Ali je uskoro morao uvidjeti, da iskrenost njihova vjerskog i njihove odanosti crkvi ne se sve do ara e rtvovanja njihove nezavisnosti i njihova dostojanstva. Eduard I. se okoristio mirom s Filipom Lijepim, da se opet okrene protiv kota. Na njihov poziv Bonifacije VIII. se upleo, optu ga zbog nasilja i nepravde i zahtijevao pravo, da bude sudac me io u zara enim stranama. Obra se samo kralju; kralj me ao utim odlu da se obratiti na narod, pa je i Parlament u sije 1301. pozvan, da se izjasni, o papinim zahtjevima. Tako su to slavno pitanje o nju svjetovnoj suverenoj vlasti i njezinim granicama, kojim su se dotad bavili samo pustinjaci, teolozi i pravnici, sad imali raspravljati opunomo enici cijeloga jednoga naroda. Njihov je odgovor bio odlu na potvrda suverenih prava krune. Prelati, baruni, vitezovi i gra anstvo bili su jednako ogor zbog eni papina upletanja u rat, koji je bio popularan i koji se 22.srpnja 1298. slavno zavr bitkom kod io Falkirka. Nikad ne emo pristati, govorili su oni, da se na kralj pokori tako ne uvenim, zahtjevima. Benifacije nije prekerio te rije U trenutku, kad su stigle do njega, njegevi su odnosi s Francuskem i. vepostali tako ozbiljni, da mu nisu depu tali, da ih zamrsi joi sva s Engleskem. Na molbu om nadbiskupa Narbenne, koji se na konfiskaciju stanovitih lena, koja su navodno pripadala njegovoj alio crkvi, papa je u Pariz poslao kao, legata biskupa od Pamiersa. Bernarda Saisseta. Oholi jezik legatev uvrijedio je kralja. Nije te nimalo pokazao, nego gao je pustio da u Rimu pole ra i une svom poslanstvu, a zatim ga je po se vratio u svoju biskupiju, dao uhapsiti. Kraljevski kancelar, Pierre te Flote, optuu ga je za uvredu veli io anstva, pobunu, herezu; svetogr i simoniju. Skup prelata i e tina doktora priznala ga je krivim, pa je upravljena molba papi, da mu oduzme biskupske funkcije.

169

Na te mjere papa odgoveri zahtjevom, da Saisset bude smjesta oslobe pored toga obnevio je en; va nest zabrane, da crkvena imanja budu optere ivana porezima, i pozve u Rim francuske sve enstvo, da raspravi s njim, kako da kazni kralja. U iste vrijeme uputio je osebno kralju bulu Ausculta fili, u kojem ga je podsje da je bog postavio nasljednika Sv: Petra iznad vladara i dr a, ava. Stoga nemoj vjerevati onima - govriti mu je - koji bi te htjeli uvjeriti, da iznad tebe nema pretpestavljenega. Tko tako misli, vara se, a tko uporno ostaje u toj zabludi, nevjernik je. Inocent III. ne bi goverio druk ije, a Sv. Toma Akvinski na iroke bi, u polovini istoga stolje izlagao teeriju, kejom su se nadahnjavale a, oove rije Ali one su sad me pravnicima i doktorima probudile strasno protivijenje. Pierre Dubois i i. u Jean de Paris - pisac spisa Dijalog sve enika i viteza - s negodevanjem su odbili papin zahtjev, da se uplete u svjetevne stvari. Po njihovu mi ljenju, njegeva je nadle nest opravdana sama u potpune vjerskim pitanjima. Oni su se upu tako daleka, da su raspravljali i o zakonitesti njegave tali ak, suverene vlasti u Rimu. Jedan ed njih, Ivan Pari (Jean de Paris) vezivao je i datirao pa ki etak propadanja crkve s Konstantinovom darovnicom! Fridrih II. i Pierre de la Vigne vesu prije izrekli te iste ili gotove isto. To je raspravljanje, uostalam, uzbu ivalo same obrazavane ljude, i kriza ne bi bila nara ozbiljna, da se ograni na bitku pamfletima. Ali Filip Lijepi je odlu da svoju sva ita ila ia u pretvari u sva svaga naroda. Nema sumnje, da se u tome nadahnuo Eduardavim primjerom, koji je to u iste u pro gedine. Francuska nije imala parlamenta.67 Jonikad nisu izaslanici cijelega naroda inio le pozvani da savjetuju kruni. I baova velika kavga, u kojoj je i same na kraljeva suvereniteta elo dovedena u pitanje, postade povedam za prvi sastanak dr avnih stale taj dostajni po a, etak onih zasjedanja, od kojih posljednje, pet stolje poslije prvoga, proglasiti prava e a ovjeka i otpe eti revoluciju. Izaslanici sve enstva, plemstva i gra anstva sastali su se 10.travnja 1302 u crkvi Netre-Dame u Parizu. Vje spletkama, jasna odaju duh vlade, kojoj su sva sredstva dobra, ako dovode do uspjeha, da tim to krajnosti je razdra eno javno mnijenje. Obilato su irene la bule, uvredljive za kralja, i la ne an odgevor, uvredljiv za papu. Bila su to josurova sredstva, ali zna ajna za doba, u kom je politika pa osje potrebu, da se osleri na naradne osje ela ati aje. Pierre Flate izla je kavgu pred stale ia ima. Svi i sve enstvo i laici, odu evljene su se izjasnili za kralja. Sve enstva je svoj odgovar otposlala papi na latinskom, a dva druga stale reda poslali su ga kardinalima na francuskom. ka Otad je papina stvar bila izgubljena. Dr avni stale presudili su u pitanju suverene vlasti na korist i krune, a te je zna na korist dr ila ave. U su to jo inili mnoge glasnije i odlu nije, noga pro godine le engleski parlament. Bilo je dovaljne, da svoaje mi ljenje izrazi jedna narodna skup tina, pa da bude pastignut onaj rezultat, ako ijeg ostvarenja su carevi tro svoje snage puna dva stalje potapaju ili a i u krvi i Njema i Italiju. Suravoj snazi njema cezara Rim je nekopobjedanosno supratstavio ku kih maralnu snagu; njegov otpor njihovim poku ajima, da ostvare univerzalnu vladavinu, ujedinio je narode s papinnskim interesima, pa se Italija u savezu s Rimam protiv Hahenstaufaavaca, u isto vrijeme borila i za svoju vlastitu slobodu. Danas, me utim, papu su njegovi stari saveznici ostavljali, jer je sad on ugre avao njihovu slobadu i njihovu nezavisnast. Njema se nije solidarizirala s ka politikam careva; Francuska je, naprotiv, odabravala politiku svojih kraljeva. da se uradi protiv te ta objave rata cijeleg jednog naroda? Kome da se obrati? Engleskoj? Ali nesuglasica s Francuskam postajala je u tom pogledu i s Engleskom. tovi ona je postajala i sa svim drugim narodima. Jer, za e, razliku od careva, Francuska nije namjeraavala da izvrnasilje nad papinstvam i da ga potla u svoju i i korist: tra je samo to, da papinstvo sebi ne prisvaja prava, da se uple u njezinu vladavinu; nikom ila e nije prijetila; zahtijevala je same autonomiju u svjetovnim stvarima, pa su interesi svake dr ave primaravali svaku od njih, da uspjeh Francuske. Bonifacije VIII. na se dakle pred njom eli ao osamljen. Ironija je povijesti htjela, da se za poma- ne znaju kome drugom da se ute - obratio i e
67

Institucija istog imena u Parizu bila je sudi a ne predstvni tijelo, koje danas pod tim nazivom razumijevamo, a koje te, ko se tada izgra ivalo u Engleskoj.

170

njema kom kralju, Albertu Austrijskom, kome je dotad odbijao da prizna izbor i kome je sada od nevolje uzdizao ono isto carska veli anstvo, koje su njegovi prethodnici tako duboke ponizili, podsjetiv ga, da posjeduje vrhovnu vlast nad svim kraljevstvima i da Francuzi la kad govore, da i u nema nikog vi od njih, budu da su po pravu podlo caru. Bula Unam Sanctam, koju je objavio eg i ni 18.studenog 1302. posljednja je sve potvrda, ju je Rim objavio o svom vrhovnom pravu nad ana to svjetovnom vlasti. U njoj je na iroko izlo ena tradicionalna teorija o dva ma i o podlo a nosti svih vladara nasljedniku Sv. Petra ratione peccati. Tako su se protivne te dr i crkve otvoreno sukobile. Razvoj se mogao i zaustaviti na tome. Jer nje ave objava na ela, koja je sadr avala bula, bila je tek manifestacija, koja sad vi nije bila opasna. Ali e Filip Lijepi odlu je, da svoga protivnika obori na zemlju. Mogao se protiv njega poslu strahovitim io iti oru jem, a njegova politika nije bila navikla da neprijatelja tedi. Osobni polo Bonifacija VIII. bio je u tom pogledu zaista veoma lo Kraljevo pravovjerje bilo je aj . suvi potpuno i suvi o e e ito; a da bi bilo mogu baciti protiv njega, kao nekoprotiv Fridriha II., e stra optu zbog hereze. Na vjerskom podru njegov je polo bio nepokolebljiv; papin, nu bu ju aj me utim, nije bio. Bonifacijev izpor izvr enje za ivota njegova prethodnika i zahvaljuju njegovoj i abdikaciji. Bio je to tako neobi doga da njegovi protivnici nisu propustili, da se na nj pozivaju an aj kao na razlog za poni tenje takvog izbora. Porodica Colonna neprestano je ponavljala, da je papa tek uljez, a Filip Lijepi bio je dovoljno zainteresiran da to bude tako, pa da povjeruje, ili bar da hini, kao da vjeruje, da su u pravu. U'mjesecu lipnju 1303. sastala se nova skup tina dr avnih stale i odobrila a namjeru da, to pitanje bude podneseno op koncilu. Time je bio dan podstrek, a pristalice krune em pobrinuli su se, da se on odr Pari univerzitet, samostani i gradovi po su svom snagom i. ki eli zahtijevati, da se sastane koncil. U isto vrijeme, vlada je pridobivala strane dr u prilog toga plana. ave Dotle je Nogaret poslan u Italiju, da ondje stupi u vezu s porodicom Colonna, da se do epa papine osobe i poku od njega iznuditi abdibciju. Uhvatio ga je 15.kolovoza u Anagniju. Ali nasilje nije moglo a starca nadvladati. Kad su mu Colonne zaprijetili smr suprotstavio je njihovu gnjevu oholo u, veli anstvo i u katastrofi ostao dostojan samoga sebe. Ali taj ga je posljednji udarac slomio. Kad ga je pu ustanak oslobodio, vratio se u Rim, da ondje umre ve12.listpada 1303. ki Njegova smrt nije donijela nikakvo rje enje. Priziv kralja Francuske na koncil ti je kao prijetnja tao sve njegove nasljednike. Benedikta IXI. (1303-1304) ivio je prekratko, da bi rije taj tjeskobni io problem. Klement V. (1305-1314) izbjegao mu je samo tako, da je papinstvo uvukao u krizu, koja je do kraja uni onaj neuporedivi ugled, ga je ono u tila to ivalo u XIII. st. Njegov izbor, na koji su kardinali pristali tek poslije jedanaest mjeseci raspravljanja, bio je vei sam po sebi osuda, doba ena Bonifaciju. Novi je papa naime, bio Francuz, i konklav se, izabrav ga, i pokorio volji Filipa Lijepog. Uskoro se imao uvjeriti, da je na prijestolje Sv. Petra doveo prvosve enika, koji nije mogao zaboraviti, da je podanik kralja Francuske. Klement V. nije se zadovoljio samo time, da je u Sveti Zbor uveo mno ro tvo akavi enika svoga vladara. Bio je pro ti et nadmo ju je njegova domovina stekla u Evropi, pa je bio neosjetljiv prema veli i, to anstvu Rima i dvanaesti put stoljetnoj tradiciji, koja ga je od carskog grada pretvorila u papinski. Za tog Francuza bila je aurea Roma tek grad kao i svaki drugi; nezdrave kliime, nesiguran zbog prevrtljiva stanovni tva, a sigurno mu se lo od Pariza. Zar papinstvo nije ondje gdje boravi papa? Zar je onda va da inio iji no, stanuje bau Lateranu, a papuje u crkvi, Sv. Petra? Klement V. se nastanio u Avinjonu; njegovi nasljednici imali su ostati ondje, sve do 1378. Nema sumnje, Avinjon je bio vlasni rimske crkve. Ali tvo kako je bio okru domenama francuskoga kralja, on je ustvari bio u Francuskoj, i stranac se u tome en nije varao. Ostavljaju obale Tibra, i naseliv se na obalama Rhone, pape su si s razine posrednika i i li 171

izme Boga i kraljeva, koju su zauzimali za posljednjeg stolje i svoj polo - ma da ne uvijek u a, aj uistinu, ali ipak bar prividno - sveli na ulogu enika i oru francuske krune. Do tog je rezultata ti a dovela politika Bonifacija VIII! Ali zar su va budu prigovori njegovoj uspomeni? Filip Lijepi je jo ni i i nekoliko idu godina pla papu. Po mu je 1312. iznudio osudu, templara, jer je ih io to elio ugrabiti njihova imanja, nije vi o njemu ni govorio. Pa i za da to je jo e to ini? to preostalo od oholih izjava iz bule Unam Sanctam? I zar je jobilo ikakve mogu nosti, da pape, kad se u budu obrate francuskim kraljevima, opet e e progovoriti takvim tonom? Istina je, da su re enice, koje je ona sadr avala, i dalje postojale. U teoriji, papinske su pretenzije ostale, netaknute, u stvarnosti, me utim, one su, bar se ti Francuske, to e bile samo neopasna deklamacija. A Filip Lijepi nije tra vi od toga. U politici dolazi u obzir samo io e prakti rezultat, a on je bio postignut odlu ni nije i - prije svega - br nego bi se to itko usudio e, to nadati. U sudaru crkve i nacionalne dr ave, dr ava se pokazala ja om. A papinstvo je postalo pod ru evinama, carke mo koju je samo oborilo. i, inilo se gotovo, da je ono ostavljaju Rim i odlaze u i i Avinjon, eljelo da na novoj manje vidnoj pozornici sakrije svoje poni enje. Tako je XIII. st. do ivjelo i najvi domet njegove mo i njegov pad. U trenutku, kad je postiglo i i pobjedu nad carstvom, ono je povjerovalo, da mo upravljati cijelom Evropom, ujediniti je u e i jedinstvenom poletu protiv Islama i sve narode podvr svome skrbni i tvu. Ali su ekonomske i dru tvene preobrazbe, koje su se izvr a da to ono nije opazila, u ile inile nemogu da se njegove namjere im, ostvare. Visoki ideal, koji je ono zamislilo u doba ratarske civilizacije i feudalnog re ima, nije vi bio e u skladu s dru tvenom stvarnou. Vjera je jo uvijek bila isto onako i isto onako op iva enita kao i neko a crkvena disciplina nametala se i stro nego i kad prije. Ali su ljudi smatrali kri , ak e arske ratove tek neostvarljivom obmanom. Toliko je, naime, razvoj trgovine i gradskog ivota duboko izmijenio obi i na aje in ivota. U isto vrijeme, ustrojstvo nacionalnih dr ava, Francuske i Engleske, kojima je potreba da se odr nu nametala, da stvore autonomnu upravu i vode nezavisnu politiku, e, no moralo je neizostavno dovesti do sukoba, u kom je Bonifacije VIII. propao, Uza sve to, kranska se politika mogla za vladanja Louisa Svetog za kratak tre nutak ipak ostvariti. To je u isto vrijeme bio i najljeptrenutak XIII. st. smirenje i zati u onoj neprestanoj buri, kojom olujne snage i ja ivota odnose ovje anstvo.

172

OSMA KNJIGA EVROPSKA KRIZA (1300-1450) Doba avinjonskog papinstva, velike shizme i Stogodi njeg rata PRVO POGLAVLJE OP OBILJE RAZDOBLJA A JA I. EKONOSMKI I DRU TVENI POKRET Nema ni bujnijeg, bogatijeg suprotnostima i tako kadrog da zbunjuje, kao je razdoblje, se ega to to prote od po e etka XIV. st. do otprilike polovine XV. st. se, daje tada cjelo evropsko dru od ini tvo temelja do povr u vrenju. Crkvu su, najprije izmu ine enu avinjonskim su anjstvom, zatim, velikom shizmom i najzad borbom papa s koncilima, potresali bolni gr evi, kojima su Wyclifova i Husova hereza tek najstra pojave; u isto vrijeme, Francuska i Engleska ratuju, carstvo pre nije ivljava kona fazu nu rasula usred borbi, ih me sebom vode suparni ku prepiru se za Njema to u ke e i ku;, Italija je razmrvljenija no ikada i obuhva sve tipove dr i sve vrste politike; slavenske dr reagiraju na a ava ave germanski nalet i suzbijaju ga, a Turci se koriste unutra njim kavgama na Zapadu, osvajaju Balkanski poluotok i zauzimaju Carigrad. Uporedo sa svim tim presudnim doga ajima, narodima potresaju socijalne pobune, razrivaju ih estoke strana borbe ili ih obuzimaju negodovanja i nemiri, koji se ke nekad o ituju u te k reformama, a nekad u tla nji enju, kojim mo nije klase ugnjetavaju slabije. Svagdje vlada uznemirenost, u duhovnom ivotu kao i u politici, u politici kao i u vjerskom ivotu, i ta je uznemirenost, se bila veoma srodna zbrci. Ljudi trpe, ali se vi kome ini e aju, nego bilo kamo to napreduju. Svijesno osje same te nevolje. im izbje ali ne znaju ni kako, ni kuda. Ne aju ele i, raspola ni bi moglo nadomjestiti tradiciju, koja ti ljude, a koje se ne umiju otresti. Kako u im, to ti god su stara shva anja poljuljana, ona, ipak i dalje, pa ih susre ive emo svuda, dodu preina i e ena izmijenjena, ali ipak bez premjena, koje bi sezale do temelja. U svojim osnovnim svojstvima, crkva; dr ava, dru tvene i ekonomsko ustrojstvo ostaju za tih stotinu i pedeset godina isti, kakvi su bili i na kraju XIII. st. I za njih vrijedi ono isto, i za umjetnost i znanost. Goti graditeljstvo i skolastika jo dovoljno jaki to ko su, da i dalje daju zanimljiva djela; ali doba njihovih majstorskih ostvarenja pro je. Nastojanja na svim lo stranama, dovode samo do neuspjeha. Jasno se osje da svijet a, eka na preporod. Ali zora svi e polako, usprkos pojedinim zrakama svjetlosti; se ovdje ili ondje ipak probijaju. Ljudi toga to vremena, nemirni su, nervozni i bolni. Nitko ne dosi veli e inu. O je ako uporedimo na pr. Ivana ito XXII ili Klementa VII sa Inocentom III ili Bonifacijem VIII.; ili Karla V. s Louisem Svetim; ili cara Karla IV. s Fridrihom II! Nema sumnje, sve su to zanmljive i privla li ne nosti, ali je njihova razina drugorazredna. Nikoga od njih ne mo emo smatrati utjelovljenjem njihova doba, jer tom nepostojanom doba nedostaju ba jasna, samo njemu svojstvena obilje nedostaje, mu ideal, kojim ja, se nadahnjuje i koji postiti. eli Ako elimo jednim pogledom obuhvatiti cjelinu toga vremena, upadaju nam u o kao najizrazitija i novost revolucionarne tendencije toga doba. One nigdje ne pobje uju, ali ih mo emo opaziti na svim podru jima. Svi tradicionalni autoriteti izlo su raspravljanju i napadima: pape i kraljevi, kao i eni zemljoposjednici i kapitalisti. Osnovne mase naroda; koje su dotad podnosile ili pomagale vlasti sad podi ustanke protiv nje. Nijedno doba prije ovoga nije dalo toliko tribuna demagoga, agitatora ili u 173

reformatora. Uostalom, u svemu tome nema nikakve cjelovitosti ni povezanosti! Krize su bile mnogobrojne, i estoke; ali kratke i raspr ene. Bili su to simptomi nezdravog dru tvenog stanja, koje me utim ljudi ne osje svuda jednako, a i ono se samo na razli aju itim podru jima izra razli ava ito. Ako elimo shvatiti razvoj i domet tih kriza, potrebno je da razmotrimo, kako su se one izra vale u najop enitijim i najjednostavnijim pojavama dru tvenog ivota, to jest, na podru privredne ju djelatnosti. Ako u tom pogledu ovo razdoblje uporedimo s onim, je donio preporod trgovine i pojava gradova, to onda nemamo ista nikakvu bitnu novost. i Poslije osnutka talijanskih kolonija na Istoku i njema kih gradova na obalama Balti koga mora, evropski se okvir vi nije pro e irivao, po i od kraja XIII. st. i od prvih godina XIV. stanovni vi ev tvo e nije raslo. ' Venecija na jugu i Bruges na sjeveru ostaju i dalje dva najaktivnija poslovna sredi u prvom se ta: susre Istok i Zapad, a u drugom trgovci sa sjevera s trgovcima iz Italije. Nijemci iz ju Njema u ne ke imaju u Veneciji svoj fondnco (stovari isto, onako, kao njema Hanza ima svoju te) to ka poslovnicu u Brugesu. U Italiji se razvija pravi kapitalizam; me utim njega sve vi sputavaju sve usogrudniji ekonomski e zahtjevi gradova. Flamansko suknarstvo na sjeveru i firentinsko suknarstvo na jugu josu, uvijek, kao i u XIII. st., dva velika sredi prvenstveno izvozne ta industrije. Pamuk tek po inje ulaziti u uporebu. Ne o ituje se niakav tehni napredak. Radni alati i ki postupci josu uvijek gotovo isti kao i u starom Egiptu. Ba za usoljenu haringu koja je izumljena va krajem XIV. st. u Holandiji, se da je jedna va novost, koju treba zabilje ini nija iti. Istina je, promet se razvio. Kopneni su putovi dodu i dalje op e enito lo ali, plovidba ostaje sve i, va nija; brodovi su sve ve i odlaze na sve duza potovanja. Od po i etka XIV. st. venecijanska i enovske galije plove sve do Brugesa i do Londona. Baski i Bretonci polaze da obalne plovidbe du obala Atlnskog oceana, i ondje trguju Hanzini Coggersi plove po cijelomom Sjevrnom i Balti kom moru. Holandija i Engleska imaju zasad jo samo jedan cilj lokalnu plovidbu, Promet novca jo zana je, ajniji od prometa proizvoda i nih namirnica. Njime se obja ive njava, to je kovanje zlatnog novca od kraja do kraja XIV. St. redovita pojava u Francuskoj, Flandriji, Engleskoj, Poljskoj i Ugarskoj. Pod utjecajem talijanskih trgovaca, koji su promet novcem usavr veu XII. st. ili on je i dalje nepredovao. U prvoj polovini XIV st. pojavljuje se mjenica uz potvrdu.68Pegreni pi svoju knjigu Practica della e Mercaturra. Vo enje dvostrukog knjihvodstva ine se potje iz 1494. Ali kako god te e injenice zanimljivije, one nisu dovoljne, da bi mogle obilje po iti etak nekog novog doba u ekonomskoj povijesti. One neprosto odaju tendenciju prema razvitku kapitalizma, trgovine, i poslovanja ali ako razmotrimo to doba u cjelini onda emo bez monogo truda otkriti, da je ipak jedno od njegovih najo itijih obilje ba ja neprijateljstvo prema kapatalizmu. Ovo vrijedi svagdje osim u Italiji. Razlog tome treba tra u razvoju, kroz koji je pro gra iti lo anstvo, t. j. ona klasa, koja je nosilac sveukupne trgova i industrijske djelatnosti. Osim veoma rijetkih izuzetaka - koje od kraja XIII. st. ke
68

La lettre de, change avec acceptation, je takva mjenica, koju platac po tvr posebnom potpisanom potvrdom, i tako jo uje jednom priznaje svoj dug i obavezuje se da isplatiti mjenicu na dan e njezina dospje - Prev a.

174

najizrazitije predstavlja Venecija - u svakome gradu umjesto prevlasti patricija vi ili manje potpunu e prevlast sti cehovi. u Ako obrtnicima i ne polazi za rukom da se do epaju mjesne politi uprave, uspijevaju bar u tome, da ke organizaciju op inske privrede podvrgnu svome utjecaju. A to zna da kontrolu nad njom umjesto velikih trgovaca preuzimaju mali i, proizvo i. Zbog toga i duh, koji tu privredu nadahnjuje, do a ivljava preinaku, koja je s tim u skladu. Cehovi su u po etku grupacije slobodnih obrtnika iste struke, koji su se udru da brane svoje ili zajedni interese. U pogledu njihova cilja, mo ke emo ih s punim pravom uporediti sa slobodnim sindikatima u na doba: Njihov je glavni posao, da propisima reguliraju konkurenciju: Svaki prido e lica mora postati lanom njihove korporacije; u protivnom slu izvrgnut je bojkotu. Razumljivo je, da, aju su ovakve okolnosti morale u po etku izazvati, mnoge nemire i borbe izme udru u enih obrtnika i nepokornih, koji su odbijali da rtvuju svoju slodbodu. Op inska je vlast bila isto tako zainteresirana kao i obrtnic, i sami, da ti neredi prestanu. Da se to postigne, bilo je dovoljno, dati cehovima zakonsku potvrdu, to je, drugim rije ima, zna ilo, pretvoriti ih od slobodnih, sindika ta u obavezne, koje op inska vlast priznaje. Najstariji primjeri te preobrazbe potje iz XII. st. u po u etku, XIV; , to je ve op pojava, i budu da isti uzroci dovode do istih posljedica, cehovska se organizacija pro a i irila po cijeloj Evropi. Otad je u svakome gradu svaka obrtni struka, monopol povla ka tene skupine majstora. Pojedinom stukom mogu se baviti samo oni, koji uslu beno primljeni u tu skupinu kao njezini lanovi. U tim osnovnim crtama, organizacija je posvuda ista. Izme francuskoga metier, flamanskog u ambacht, engleskog craft, talijanskog arte i njema Zunft postoje samo povr razlike, kog ne koje potje od razli u itih obi aja u pojedinim zemljama ili razli itog stupnja autonomije, koju korporacije u ivaju u odnosu prema gradskoj vlasti. Kod germanskih kao i kod romanskih naroda sama bit njihova je ista. I ovdje, kao i kod svih temeljnih pojava evropskog ivota, nacionalni element zadr samo ulogu ukrasa; bitna svojstva nastaju tako, da ih iste okolnosti nu name op ava no u oj ljudskoj naravi. Cehovi imaju posvuda svoje glavare (dekani, sindici; vinders,i t. d,), Njihova vlast ima slu beni karakter. Cehovi svagdje izra uju stru propise i bde nad njihovim izvr ne avanjem; svagdje imaju pravo sastajanja, svagdje su pravna osoba, koja, je vlasnik zajedni blagajne, zajedni prostorija ke, kih i najzad, njihovo je lanstvo posvuda razvrstano na jednak na U svaki se ulazi u svojstvu nau in. nika, zatim se uspinje na rang pomo nika i najzad posti rang majstora. e Po op pravilu majstora treba zami em ljati kao vlasnika radionice, u kojoj su pod njegovim vodstvom namje tena dva pomo nika i jedan nau nik. Takav je majstor najpotpuniji tip obrtnika, to jest, nezavisnog malog proizvo a, koji radi u svojoj ku Sirovina koju obra a i. uje, pripada njemu, i on proizvode, koje je iz nje na inio, prodaje iskljuu u svoju korist. Gra njegova grada i seljaci, iz ivo ani bli okoline - to su oni potro i, koji mu omogu da Mali razmjeri njegove proizvodnje i e a uju ivi. njegova kapitala u skladu su s uzinom tr ta. Da bi se mogao odr va je da se s uspjehom za i ati, no titi od konkurencije, i to ne samo od izvanjske konkurencije s tu podru nego i od unutranje eg ja, konkurencije svoje subra I batome se cehovi posve e. uju prije svega drugoga. Da bi osigurali nezavisnost majstora, oni na zanimljiv na sku i okivaju propisima njegovu slobodu. Ekonomska in uju podlo nost svakoga od njih jamstvo je za dobrobit svih. Otuda oni pomno odre eni, i to propisi, ni kojima oni ve svakog pojedinog obrtnika: zabranjeno je prodavati uz ni cijenu od one, koju u u utvr propisi; zabranjeno je raditi kod umjetnog svijetla, slu se neuobi uju iti ajenim alatom, mijenjati tradicionalnu tehniku, upo ljavati, vi ili radnika nego to susjedi, zabranjeno je da rade e to ine obrtnikova ili njegova malodobna djeca, apsolutno, je zabranjeno slu se reklamom ili hvaliti ena iti svoju robuna tetu robe drugog obrtnika.

175

Time svatko dobiva svoje mjesto pod suncem, ali to je mjesto strogo odmjereno i nitko ne mo da ga e zamijeni ili napusti. Uostalom, nitko na to i ne pomi lja. Jer sa sigirnu egzistendje u skladu je umjerenost elja. Cehovi su donijeli sitom gra anstvu okvire, koji su divno prilago njegovoj naravi. eni Nema sumnje, ono nije nikad bilo tako sretno, kao , pod njihovom za titom. Cehovi su za nj rije ili socijalno pitanje;. ali je to rje enje, vrijedilo samo za to sitno gra anstvo. Oni su mu pribavili jamstvo protiv konkurencije, ali su mu isto vrijeme dali jamstvo i protiv upletanja kapitalizma. Sitna je proizvodnja sve do Francuske revolucije ostala tvrdoglavo vjerna tim korporacijama, koje su tako uspje no uvale njezine interese. Malo se ekonomskih, institucija odrzavalo tako uprno. Prva polovina XIV. st. je vrijeme najve dometa cehovskih organizacija. Ali uporedo njihovim eg razvojem, sve su se vi isticala dva osnovna obilje njihova ustrojstva: monopol i povlastica. Svaka e ja skupina obrtnika domi se svim silama, kako da usavr protekcionizam, kojim se okru kao lja i ila bedemom. Pridru ivanju novih, lanova postaveljaju se sve ve zapreke; naukovanje postaje sve du e e i te a sticanje majstorskog zvanja sve skuplje, tako da siroma pomo e, ni nici gotovo vi i ne mogu e ra unati, da ga posti Po e, i. inje se javljati neka vrst industrijskog maltuzijanizma, koji mjesno tr te potpuno predaje malom broju majstora, kojima je nepostojanje konkurencije sad josamo, i nagrada za nesmetano izrabljivanje potro a. Nema sumnje, da je prestanak porasta gradskog a stanovni tva, koji kao op pojavu mo u emo ustanoviti oko 1350., nado kao posljedica, ao korporativnog ekskluzivizma, koji je malo pomalo onemogu seoskom stanovni da se naseljava u io tvu gradu. Ali i u samom gradu, u krilu gra anstva, uzdi se brojne u albe i jedan se zanat baca na drugi optu bama, izvrgavaju poruzi isti onaj pretjerani monopol kod drugoga, koji mu se u vlastitim i, redovima ne vrijedan osude. U isto vrijeme, prvobitno bratstvo me obrtnicima ustupa mjesto ini u sve ve suprotnosti me majstorima i pomo oj u nicima, koji sve vi padaju na razinu obi e nih nadni ara. Izbijaju pobune, trajkovi, i u mnogim se zemljama osnivaju udru enja pomo nika, u koja se ujedinjuju radnici, da zajedin brane svoje interese protiv gazda. Ukratko, zloupotrebe su, tako ki. o ite, da se od po etka XV. st. ovdje ili ondje javljaju glasovi, koji zahtijevaju ukidanje cehova i slobodu zvanja. Polo je bio mnogo ozbiljniji u suknarskim gradovima, koji su, aj kao Firenca u Italiji ili kao flamanski ili brabantski gradovi na sjeveru, imali pravu izvoznu industriju. Organizacija zanata, prilago ena obrtnicima, koji od mjesnog tr ta, o nije bila kadra da ive i ito zadovolji potrebe radnika, proizvode masovno i za neograni tr te. Bilo je nemogu za to eno i e tititi od utjecaja kapitala one tkalce, valja stri e - bez obzira, bili to majstori, ili pomo - koji su u e, a nici gomilama ivjeli i radili u uli icama Garida, Brugesa ili Ypresa, ili u vicoli uz obale Ama. Ovdje je obrtnik nu podlo veletrgovcu, koji mu dobavlja vunu i u se ruke vra fabricirani proizvod, no an ije a po je pro kroz razli radne postupke. U pogledu vanjske forme prizor je isti, kao i kod drugih to ao ite obrta, ku rad prevladava tu kao i drugdje. Ali je gazda ovdje i sam tek nadni koji upo ni ar, ljuje druge nadni are. Tome treba dodati, da suknarskih radnika ima na stotine, pa i na tisu umjesto ak e, onih nekoliko desetina osoba, kako je to kod onih zvanja, koja slu opskrbi gradskog stanovni e tva. Me utim velika trgoovina, koja upo ljulje sve te ruke, podlo je krizama. Ako nado rat ili bude na e zabranjen izvoz engleske vune, nastaje nezaposlenost sa svom svojom bijedom. u normalno ak vrijeme prepirke oko nadnice neprestana su pojava, bilo izme trgovaca - poduzetnika i vlasnika u radionica, ili izme ovih njihovih pomo u nika. Zbog svega toga, suknarski radnici u gradovima, gdje ta proizvodnja radi za znatan izvoz, svojim polo ajem veoma podsje na moderni proletaijat. Oni su aju usto organizirani proletarijat. I oni su, naime, kao i obrtnici u i pravom smislu te rije tako i, er okupljeni u korporacije, koje dodu nevjeerojatni zahtjevi velike, trgovine spre e avaju da ovladaju tr tem i da propisima odrede cijene i nadnice, ali koje im bar daju snage da se usprotive prevelikoj i eksploataciji i da se uzajamno poma u vrijeme krize. u

176

Korporativna organizacija dovela je i do politi posljedica: cehovi su preoteli upravu u gradovima kih patricijskoj oligarhiji, koja je u njima vladala u XIII. st. Vi nije bilo mogu da nekoliko e e zemljoposjedni i trgova porodica, koje su sjedjele u sudskom i op kih kih innskom vije isklju u, ivo upriavjaju i donose propise o proizvodnji i trgovanju, da odre poreze, osobna davanja i t. d. Ali uju one nisu napustile svoj polo bez otpora. Njihova je vladavina bila u punom smislu rije klasna aj i vladavina; ona je uporno nastojala, da se odr Cijelo XIV. st. ispunjeno je borbama izme velikih i i. u malih oko posjedovanja op inske vlasti. Name se upore e enje izme te borbe i one koju je u XIX. u st. potaklo pravo glasa u parlamentu. Na obje strane masa je isklje iz prava da upravlja vlastititim ena poslovima, pa ga strastveno nastoji ste Duboki uzrok obiju kriza isti je. Premda su obi osje i i. aji, aji shva anja bila razli ita, patriciji su u osnovi branili od cehova onu istu prevlast, zbog koje su se parlamenti na vremena, zasnovani na cenzusu, tako dugo i uporno borili protiv op prava glasa. eg eg Problem demokracije do temelja je uzbu ivao i XIV. kao i XIX. st. Samo t.oje demokracija na ega vremena vladavinski sistem, koji priznaje politi prava svakom stanovniku. Naprotiv, u onim malim ka dr avama, kao su srednjovjekovni gradovi, taj je pojam razmjerno su on je isto tako uzak, to en; kako su nedaleke i granice grada. Druk nije ni moglo biti. Dru je bilo suvi rascjepkano, suvi ije tvo e e neskladno, suvi lokaliziran o, a da bi osje op slobode mogao prevladati. Grad je mali, zatvoreni e aj e svijet, koji sam za sebe, nehajan za osje i interese klasa, koje su mu tu Obrtnik je isto tako ivi aje e. gra anin u strogom smislu rije kao i patricij; isto tako kao i i, patricij razumije i brani samo interese svoga grada od svih onih, koji nisu lanovi njegove komune. Ne poznaje onaj duh prozelitizrma, koji izjedna i ne mari za mjesne skupine kao ni za pravno uje odre ene klase, na koji nas je navikao moderni re demokracija, te ga smatramo neizdvojivim im sastavnim dijelom svake pu vladavine. Ustvari pojam demokracije, kako je shava srednjovjekovni ke a obrtnik, zapravo je demokracija za povla tene, budu da je sveukupno gra i anstvo, u pore enju s tada njim selja tvom tako samo povla er, tena klasa. Uostalom, potpuno demokratski re pobijedio je samo u malom broju gradova. Ve im inom su borbe zavr kompromisom. Patriciji su dragovoljno ili pod pritiskom buna, ustupilimjesto cehovima, pa su ene doneseni ustavi, koji usprkos svojim bezbrojnim razlikama u pojedinostima, ipak omogu uju, da ve inu njih obilje kao ustrojstvo, koje je organiziralo neku vrst predstavni razli interesa. Budu imo tva itih i da su ti interesi postigli ravnote ti su se ustavi ve u, inom uko i prestali razvijati. Sigurno je, da je ili gradsko zakonodavstvo bilo mnogo aktivnije i bogatije novostima u XIII., nego u XIV. st. Te demookracije privilegiranog sitnog gra anstva obilje sebi ava nost i protekcionizam. Gradska politika postaje jo ekskluivnija nego je to prije bilo svagdje ondje, gdje ona nije morala kao je to bilo to to u Francuskoj i Engleskoj - voditi ra una o dr avi. Cilj te politike sastojao se u tome, da gradovi postignu potpunu politi slobodu i postanu slobodni gradovi, kao je to bilo u Njema ku to koj. Ekonomski polet je tako osjetio posljedice takve politike. Kapital je bio opkoljen nepovjerljivim i er uskogrudnim zakonodavstvom, pa se mogao razvijati samo izvan njegova okvira, na podru ju me umjesne trgovine, koju ono ne poga Na tom podru jo a. ju uvijek nastaju neka bogatstva, ali se da su ona manje brojna, nego u prethodnom stolje Mjesni patricijat nema vi nikakve uloge u ini, u. e razvitku kapitalizma i pretvara se u klasu rentiera. Pokraj njega pojavljuju se novi ljudi, koji se doomi ljaju, kako da zaobi zapreke protekcionizma; me ti utim, izu avaanje njihove aktivnosti pada veu idu razdoblje povijesti. e Ali svi gradovi nisu bili istoga tipa i u svima nije je vladao isti duh. Nije svagdje prevladalo sitno gra anstvo, i ondje, gdje je izvozna industrija stvorila proletarijat, prizer je posve druk Izrazit primjer takvih prilika je vrenje u krilu firentinske demokracije. Tu se zaista iji. vladavina ceheva ne mo ukorijeniti tako jednostavno kao drugdje. e

177

Skupina onih, koji se bave vunenom i drugim izvoznim industrijama, suvi je jaka. Potrebno joj je e posebno mjesto. I zaista, po i od 1282., ustav uklanja iz gradske uprave plemstvo i vlast predaje ev estorici priori delle arti, koji preizlaze iz dvanaest velikih obrta, a svaki, predstavlja jednu od est gradskih etvrti. Ti se prvaci smjenjuju svaka dva mjeseca. Ustvari, to je vladavina trgovaca i tvorni ara, vladavina t.zv. popolo grasso. Naprotiv, popolo minuto je dru tveno potla On 134l, en. poma Gauthiera de Brienne, i ovome polazi za rukom da sru plutokrate s vlasti i da zavlada kao e i tiranin; ali vedvije godine poslije toga protjeran je, Popolo grasso ponovo preuzima vlast. Godine 1378. Sru ih je silovitim udarom demekratski ustanak cimpa69, koje je predvedie vunarski ceh. Ali io popolo grasse opet se vra na vlast. a Isto je bilo i u flamanskim gradovima. Od po etka XIII. st. tkalci i valja rogobere protiv patricijske i vlasti. Patriciji se oslanjaju na Francusku. Bitka kod Courtraia ustvari je socijalna pobjeda obrtnika. Ali njihova se vladavina, koja se oslanjala na vunarske radnike, nije mogla odr Oni nu padaju pod ati. no prevlast trgovaca. Zbog toga je u toku XIV, st, do do niza potresa i dru le tvenih gr eva. Radnici neeodre eno ma taju o nekom nestvarljivom komunizmu. Me ustaniciima Wata Tylora bilo je i u f1amanskih tkalaca. Bilo ih je i poslije me Husitima, u sekti Adamita. Gand, u kom je bilo vi u e tkalaca nego igdje drugdje, osebito se isti svojem mra e nom energijom. Pod Louisem de Maele njihova smienest dosi do vrhunca. Punih deset godina oni se kroz e udesne peripetije s uspjehem odupiru vladaru, plemstvu i svima bogatim ljudima, koji moraju propasti. Sa svih strana, svi koji trpe upiru o prema njima. i ivio Gand vi i u Parizu i u Reuenu. u inilo se, da ugro avaju cio dru tveni poredak, pa je trebalo da im sam francuski kralj nanese strahevit poraz kod Roosebeka, god. 1382 Gandski tkalci bili su sigurno naj pobornici demokracije u XIV. st. Ali njihova energija nije ih ei mogla devesti do cilja. Bilo im je nemogu da izbjegnu kapitalizmu, od kog su trpjeli. Njihovi su e ciljevi bili neostvarljivi. Di i neprestane pobune, neprestano su do u ivljavali poraze. Drugi cehevi okrenuli su se protiv njih. Valja koji su bili josiroma i, niji, a koje su oni tla pridru su se ili, ili njihovim neprijateljima. Rezultat svega toga bio je taj, da su se trgovci i poslovni ljudi pribli ili knezovima i da su po nastojati da industriju premjeste te iz gradova u sela. eli Dok je tako unutra nji ivot gradeva bio ispunjen nemirima i promjenama, oni su u vanjskim odnosima stekli takvu politi va ku nost, kakvu nisu imali nikad, ni u koje druge doba, a koju da ka emo po istini nisu ni nastojali ste Ratovi su pestajali sve skuplji, jer su pla ke i mornarica imali u njim i. eni ete sve ve ulogu. Zbog toga su i ratni tro u kovi dr i vladara postajali sve ve i primoravali ih da svoje ava i riznice pune iz novih izvora. Stari prihodi vi nisu bili dovoljni. Mogle se posu e ivati od talijanskih bankara, pa su te dr ave zaista i inile; ali to je danosilo i te obaveze. Mogla se smanjivati ke vrijednost novca, ali je i ti bio opasan izlaz. Bilo je nemogu dekretom nametnuti novi porez; u e, najboljem slu mogao se stvoriti novi namet na premet. Srednjevjekovna pravna dr ne poznaje aju ava financijski apsolutizam. Zbog toga je prvostalo samo jedno, obratiti se tre em stale to jest u, gradevima, i tra od njih da razrije kesu. Oni su zaista pristali da plate, ali su tra jamstvo. iti, i ili Dr zna same tre a ne zna stvoriti vlastite izvore. Potpuno je zavisna o porezu, koji je zapravo ava iti, iscrpljuje. Od po etka XIV, st. pereska nu nnost dominira politikom vladara i primorava ih da daju ustupke gradovima i stale ima, koji od njih iznu povlastice ili postavljaju zahtjev da sudjeluju uju ak u vlasti. Takvo podrijetlo imaju; u Vojvedstvu brabantskom Cortenber povelja, Wallonska povelja i ka najzad povelja, zvana Radosni po etak; u oblasti Liegea, Fexhenski mir; u flandrijskoj grofoviji ustav triju flandrijskih gradova, (Gand, Bruges. Ypres). U Francuskoj je nu nost,da se uvedu porezi, bila uzrok nemira u doba Ettienna Marcela. Godine 1355. poku avaju dr avni stale ograni prava krune, i iti godine 1413. su pari cehovi nametnuli kralju t. zv. Kabb ki ovsku ordenansuu Engleskoj je utjecaj
69

Ciompi, naziv za sitnije zanate u Firenci.

178

gradova u parlamentu sve vi rastao, XIV. st. je doba, u kom gra e anstvo po inje dobivati politi ku ulogu kao klasa. Ona sti svoje mjesto pokraj sve e enstva i plemstva, 70 I u Aragonu za vladavine Petra IV. (1336-1387), gradovi tako name svoj utjecaj kruni. Da porez vodi svoje podrijetlo iz gradova, er u jasno se vidi u panjolskoj, gdje je rat pretiv Maura, za vrijeme Alfonsa XI. Kastilskog (1312-1358), potakao Burges da formira porez, zvan alcalaba, koji se proslije pro na cijelo kraljevstvo. irio To, su vladari trebali novaca, u to inile je XIV. st. vijekem parlamentarizma ili, ako ho eme da se take izrazimo, vijekom dr avnih stale U Belgiji se oni u svim pokrajinama sastaju svake gedine. U a. Francuskoj se name tako premda kruna od njih zazire. A svako je zasjedanje stale uvijek u u er, a prilog tre stale Samo on uistinu poma tu ustanovu i koristi se njome, jer ima na raspolaganju eg a. e novca. I same on postavlja uvjete i tra jamstva, i Ali i tre je staletek povla i tena klasa; pod njim je ve naroda, ina etvrti stale o kom nitko ne , govori, ali koji snosi cio teret. Nema sumnje, njegov je polo po i od XIV. st. lo nego je bio aj ev iji to za protekla dva stolje Vidjeli smo, kako je pojava gradova poremetila ekonomski poredak na selu, a. kako je sru domanijaini re i uvelike oslobodila zemlju i ljude. Seoske klase razvijaju u to ila im vrijeme neobi energiju: kr tlo, iseljavaju se, stanovni naglo raste. Ali u toku prve polovine nu e, tvo XIV. st. sve se to zaustavlja. Iseljavanje nema vi ciljeva: sva su mjesta zauzeta (u isto e noj Njema koj), a gradovi se zatvaraju. Porez postaje sve, te i neprestano raste. Osim toga, radnih ruku i ima vi nego posla, pa za to polo seljaka postaje sve gori. Takvim prilikama okori e aj tava se plemstvo i poku da uspostavi svoja stara feudalna prava i uop da iskori ava e, tava seljaka, s kojim vi nema e onih patrijarhalnih odnosa, koji su postojali u domanijalno doba. U primorskoj Flandriji buknuo je stra ustanak i pusto od 1324.do 1328. Seljaci progone vitezove kao divlju zvjerad i odbijaju an io pla anje desetine. U pjesmi Kerelslied o ituje se prava socijana mr nja. To stra vrenje zavr no ilo se pokoljem kod Cassela i velikim konfiskacijama. U Francuskoj je 1358. izbio ustanak, poznat pod imenom akerija (Jacquerie). Priznajem, da je ondijdom posljedica nevolja, koje je donio rat, ali on isto tako odaje duboko neprijateljstvo, koje je vladalo me useoskim masama i plemstvom, pa je, dakle morao imati op enitije i dublje uzroke. Engleski ustanak 1381., o kom smo najbolje obavije teni, izbio je u osnovi zato, je plemstvo namjeeravalo da se vrati prija to njem kuluku, i tako izbje ele i porastu nadnica, koji je bio posljedica crne kuge. U Njema sli pokret izbiti tek u po koj e an etku XVI. st. Pa ipak, polo seljaka o se pogora veod kraja XIV. st., a osobito, se, na jugu. aj ito ava ini Plemstvo se okori tava njihovom nesta icom zemlje, da ih potla 71 i. U to je vrijeme prevladao op prezir seljaka, koga smatraju nekom vrstom roba (helota); koji je i isklju iz dru en tva. U XIV. st. vi nema povelja o seoskim slobodama, osim u nekim novim e podru jima, kao je, na primjer, sjeverna Holandija. I gradovi tla sela budno paze da ondje to e i uni svaku industriju. U XIV. st. Gand neprestano organizira oru pohode, koji treba da u selima i te ane seoskim burgovima uni tkala obrt i ure te ki aje za valjanje sukna. A samostani ne brane vi e villane, svojom nekada njom socijalnom za titom; nego doprinose, njihovoj bijedi ubiru desetinu. i Me utim, i plemstvo pro ivljava isto tako ozbiljnu krizu. Ono i dalje zada ava, stare vite oblike, ali ke njime vi ne, vlada isti duh. Njega je nestalo u isto vrijeme, kad su zavr kri e eni arski ratovi. Od nekada njeg idealizma dr da je ostala jo im samo izvanjska udvornost u vladanju. Vjernosot senoru jo samo prazna rije Za viteza je sad je .
70 71

U XIV. St, otpo va inje nost finacija u politici.

Pobjedu ljudi iz kantona Schwyz, Uri i Unterwaldennad vojvodom Leopoldom Austrijskim ne mo emo smatrati socijlnim ustankom. Prije se tu radi o sloobodnim selj acima, koji sa ele uvati svoju nalik na borbu Frigijaca protiv holandskih grofova, koja je 1345. zavr bitkom kod Staavorena ila

179

prvenstveno va jedino njegovo leno. Priznavanje podani du no ke nosi sad je, tek lijep izraz, i nema gotovo nikakve ve va e nosti od obi ukinji Ostaje jojedino vojni obilj plemstva kao ne be. ko je klase. Ali ono, esto poprima oblik pla ke vojne slu Vitezovi, s obala Rajne, iz Austrije, iz ni ne. pokrajine Hesbaye*72 unajmljuju se u slu francuskom kralju veod po bu etka XIV. st. Pojavljuju se vitezovi-lutalice, koji se tuku posvuda i u sva ijem interesu bez razlike; velik broj takvih, vitezova opisao je Froissart. To su profesionalni vojnici, koji se ne razlikuju mnogo od condottiera, vo bandi, a plja a po zvanju, za koje je ratovanje unosan posao. Duguesclin, jedna od najtragi ka nijih pojava, me tim vitezovima, je vojnik. Pisanje chansons de gestes prestaje ili ponavlja stare sadr u isti aje. Tada ljudi nji itaju pripovijesti o vojnim pohodima u povodu bilo kakva razloga, za bilo ra iji uni glavno je da donose lijepu dobit, da ima svetkovina i ena, kako nam to pripovijeda Froissart. U biti, ti su ljudi pustolovi; u ve slu ini ajeva vi su surovi, negoli hrabri. Osim toga, oni su i sportisti, dokaz e tome su turniri, pa, zatim zimski lov na ljude u Litvaniji, pa i takav pohod, bo je bio onaj, ak to to su ga poveli protiv Nikopolja, da bi 1396. do ivjeli poraz u bici s Turcima. Isto su tako izveli prepad na Granadu. ' Polo je bio jo gori ondje, gdje su se sa aj i uvali suroviji obi kao je to bilo u Njema aji, to, koj. Tamo se Raubritter, neka vrst taliijanskoga bravo, slu izgovorom t. zv. Fehden (privntni ratovi), i pa ucjenjuje i plja okolinu. To je razbojnik, surov prema trgovcima i tiranin prema seljacima, ka to stanuju podno njegova burga, ali koji bje pred husitima ili pred i vicarskim seljacima. Jer sad bitke ne dobiva vi to vojno plemstvo. Topni e tvo, koje po inje unosi ti svoj glas u ratnu buku prilikom bitke kod Crecyja, ima u vojnim pohodima jouvijek sporednu ulogu; pje adija, naprotiv, postepeno zauzima ono mjesto, koje je izgubila poslije karolin vremena. Ona je kod Courtraia kih uni francusku konjicu; po i od 1315.,ona zapravo posti tila ev e vajcarske pobjede; u njoj je snaga engleske vojske, jer se engleskih strijelaca sastoje od pje ete aka; tehnika Ivana ke, koji stupa na i elu husita, osniva se na upotrebi pje adije. Zbog toga se uloga plemstva i vite neprestnno tva smanjuje, premda se naoko ne da je tako. Veoma je karakteristi da je Jeanne d'Arc, taj naj ini no, vojni lik onoga vremena, bila seljakinja. Ali pored toga, je plemstvo bilo u opadanju u ii ki to vojni kom pogledu, blio se ne odlikuje ni drugdje. U vladanju zemljom nema uop nikakve uloge. Ono e se vi ne izobra e ava, kao neko O je, da njegove usluge vi nisu u skladu s polo . ito e ajem, koji zauzima.A to se utoliko vi isti je polo plemstva zapravo pogodniji no ikad. Visoke e e, to aj sve ke slu i kaptoli postaju monopol, mla sinova u plemi eni be ih kim porodicama. Demokratskog karaktera crkve nestaje. Uzmimo kao primjer kanonike, kao su bili Ivan Lijepi i Froissart, pa to biskupe, kao je bio Adolf de la Marek! Po tome se vidi, da je me visokim klerom prevlado dubok to u pad obrazovanosti i morala; on se pretvorio u kler, odan svjetovnja kom ivotu po ukusu tada njeg vremena. Ako te pojave razmotrimo izbliza, zar ne emo kod plemstva; u njegovoj cjelini, zapaziti sli nu tendenciju, kao je ona, koju mo to emo utvrditi u redovima patricijata po gradovima? Ni plemstvo ni patricijat vi se ne razvijaju. Oni se, da se tako izrazimo, smje e taju na ste polo enu nju. Obuzima ih samo jedna briga: da msa uvaju svoje povlastice i svoja imanja. Kod njih vi nema, idealizma, a ima e veoma malo nezainteresiranosti. Mislim pritom na velike primjere saamoprijegora iz toga doba: na gra Calaisa, na Etienna Marcela, na van Arteveldea. Me svima njima nema ni jednoga plemi ane u a! Ljude kao su bili Simon od Monforta (Englez), Villehardouini ili Joinnville, ne susre to emo vi u XIV. e st. Dru tvene navike prekrivene su vanjjskim sjajem otmjenosti; a ispod njega, one su ustvari surove. Dovoljno je pro itati Froissarta, pa da se vidi, da ti plemi prije svega ljube novac. To su prili i no surovi u i iva ivota. Ni, jedan se izme njih ne isti pobo ili dobro u e nou instvima. A tu jo govorim o onima, koji se uple u zbivanja u svijetu. Drugi me u utim love, upravljaju svojim imanjima i tla e
72

Belgijska pokrajina izme Meuse i Sehelde. Prev. u

180

seljake. Za udno je ustanoviti, koliko je to plemstvo, tako brojno u XIV. i u po etku XV. st. bilo, zapravo besplodno. No ipak, preko toga starog feudalnog i vite sloja po kog inje se novi talas. U XIV. st. vidimo, kako iriti se stvaraju prve pojave onoga, bismo mogli nazvati dvorskim plemstvom. U XIII. st. ono jone to postoji. Nema sumnje, kraljevu okolinu i tada, kao i uvijek, plemi Ali je njihov polo ine i. aj nezavisan o dvoru. Oni na njemu imaju ulogu kraljeve pratnje. Nisu lanovi njegove ku U frana e. ko doba postojala je kraljevska ku Bila je to dosta nejasna mje a. avina dostojanstvenika i slu itelja, kojih su se imena sa uvala u nazivima velikih asnika krune. Ali otkako je monarhija oja ala, oni su iscezli ili su se pretvorili u inovnike ili u li nosti dr avnog aparata. Nasljednosti njihovih slu koja ih bi, je vezi vala uz kralja, nestalo je. Njihov je razvitak otpo tako, da su najprije bili kraljevska, eo posluga, sastavaljena od neslobodnih ljudi, zatim su se u feudalno doba pretvorili u velike li nosti s nasljednim pravom, da bi iezli, se obnovila kraljvska vlast. Ali. sna kralJevstvo, koje je im no po i. od XII. st. uni nekada dvor, moralo je sada oko sebe stvoriti novi. ev tilo nji Smatram, da njegova jezgra nije bila plemi nego pu Bili su to savjetnici, slu ka, ka. itelji u nov anim pitanjima, u pogledu odijevanja, i t. d a,pored njih bilo je jo nekoliko sve i enika. Ali zar kralj mo e biti okru pu en anima? Dvor je uvijek boravi plemstva. Zbog toga je kralj svojim te asnicima i slu benicima po davati plemstvo. Bilo je to novo plemstvo, posve razli od nekada eo ito njeg ratni kog vite tva. Sad se ono isti prije civilnom slu e bom, inteligencijom ili naobrazbom, negoli vojnom slu bom i hrabrou. I to je novo plemstvo ovisno isklju vladaru. Prvobitno je svaki vitez ivo mogao dati oru nekom drugome. U XIV. st vi nije tako. Sad je kralj jedini izvor plemstva i tako je e ostati sve do kraja starog re e ima. Sve dobiva plemstvo od XIII. st. dalje dobiva ga samo od to njega. Plemi po odje (nobelesse de robe) sti mjesto pokraj plemi po ma (nobless d'epee). i i u a u Takvi su bili kancelar Rolin, Jacques Coeur, i mnogi drugi. Ta, je novost u dru tvenom pogledu izvanredno va Ona je, po mom mi na. ljenju, spasila plemstvo, koje je kao vojni kasta bilo u opadanju i vi se nije moglo oboga ka e ivati, jer je u pravnom pogledu bilo sve potpunije zatvorena kasta. Po sredstvom tih do ljaka u njezine su redove pristizali novi ljudi, i to redovito veoma bogate li nosti, koje su svoje blagostanje imale zahvaliti sudjelovanju u vlasti. Staro ih je plemstvo preziralo, ali su ga ba spasili. oni I tu se ponovo susre emo s utjecajem tradicije. Plemstvo po odje bilo je po svom odgoju i po svom i bavljenju, neka vrst lai sve kog ennstva. Ono nema ni zajedni sa starim plemstvom, u koje se ega kog uklapa. Pa za se onda u nj uvr to tava? Zato, u tada to njem dru nije za nj bilo drugoga mjesta. tvu Budu da je potjecalo s dvora, ono nije moglo ostati u krilu gra i anstva, koje bi, zadr svoj utjecaj alo na nj i nastojalo da ga odvoji od vladara. su dakle, mogli uraditi? Da u u sve ki stale Neki to u eni ? izme njih u su to, i kao nagradu dobili biskupije; i kardinalske ire. Ali za druge je u tom u nili e dru tvu, u kom se me pu u ane ubrajalo samo selja tvo, preostajao samo plemi stale Tako se, ki . nu nim, premda neprirodnim procesom visoko upravno osoblje pridru kao dopuna dru ilo tvenoj klasi, koja je po svom podrijetlu bila, potpuno vojni kog karaktera. Njegove dru tvene navike i njegovi interesi stopili su se s interesima te vojni klase. Time je plemstvo pro ke irilo i pobolj svoj polo alo aj. Ono je otad obuhva alo svu druhvenu elitu. Doli an ovjek mogao je pripadati samo njegovim redovima. Posljedice takvih okolnosti izra avaju se jo veoma slabo u XIV. i u po etku XV. st. Poslije su one bile neizmjerno velike i mnoge dana dr jo se uvijek nisu oslobodile. Renesansa je bila nje ave ih nemo da rasto jedinstvo toga ustrojstva. Mogle su to posti tek moderne demokracije. Kako god na i i je va bila uloga gra na anstva u dr avi, ipak je plemstvo za cijelo vrijeme starog re ima zadr alo prvo mjesto u dru i sve ostavlja redove gra tvu, to anstva nastoji u u redove plemstva. i

181

II VJERSKI POKRET Katoli je crkva u XIII. st, dosegla svoj vrhunac. Bila je to veli ka anstvena vladavina mo ne organizacije, koja je izgradila sve svoje organe i bila tako sna da se mogla ne samo pobjedni na, ki oduprijeti svim napadima, su se upravili protiv nje, nego je, to tovi poslije svakog od njih postajala sve ja e, a, Po svom obliku, ta je vladavina bila monarhijska, koja veoma podsje na Rimsko carstvo, u a ijem se krilu rodila i je prijestolnica zadr za sebe, kao je sa iju ala to uvala i njegov jezik (s nu nim izmjenama) i, njegovo pravo i njegove upravne i tradicije. I dalje: jednako kao je bilo u Rimskom to carstvu; i njezin je poglavar; papa, bio izdignut iznad ostalih ljudi; On je posve ena osoba, njegove su zapovijedi zakon, a nitko mu ne mo biti sucem. e Pa ipak, nije to ono papinstvu daje njegovu izvanrednu to ivotnu snagu. Ona se osniva na tome, to je tada dru bilo vjerska, zajednica, odu nje tvo evljeno odana papinstvu, koja ~ u jedinstvu s njim, ivi a ve je uza nj vjera. Pritom, papinstvu su od nje neprestano pritjecale nove snage; ona je za nj e vje izvor pomla ni ivanja. Pobo nost neprestano ra iz: krila masa sve nove samostanske redove, koji a su prilago potrebama svake pojedine epohe, a podlo u papinstvu, pa mu daju ono duhovno eni ni oru koje mu je potrebno da disciplinira ili brani Crkvu. Tako je u XI. st. nastao clunyjevski red, u je, XII. cistercitiski i premontran u XIII. franjeva i dominikanski. Protiv hereze papa ima svoju ki, ki policiju, inkviziciju, a kad zatreba, dovoljno je da pozove u pomonarode, pa da smjesta tisu e branilaca pravovjernih jurnu u pokolj nevjernika. I najzad, o papinstvu ovisi i sva nastava; znanost na sveu tima podjednako je poslu papinstvu, kao se podvrgava, i revnosti redovnika. ili na to Ali uza sve to o je, da je papinstvo sredinom XIII. st. postiglo vrhunac svoje mo Ona prestaje ito i. rasti i uskoro po inje opadati. Glavni razlog tome opadanju treba pripisati, kako smo ve vidjeli, stavu, to ga je lai dru zauzelo prema crkvi. S jedne strane, nacionalnim ko tvo je dr avama potrebna nezavisnost, i one zbacuju papino starateljstvo; s druge strane, aktivniji i radiniji narodi, koje vi zaokuplja briga oko njihovih ekonomskih interesa, e postaju zbog toga neosjetljiviji za bezazleni idealizam iz vremena kri arskih ratova, pa se tako i oni po inju otimati isklju ivom vodstvu vjere. Crkva za te vjernike o vi nije jedina gospodarica, ili, ito e to nije, utjecaj, ga ona vr na du vi nije bez takmaca. Njezin autoritet nije vi svemo to i e, e e an, jer se on vi ne name spontano cijelom politi e e kom i cijelom dru tvenom ivotu. Zbiva se kao neko izmicanje du koje se nehotice i neopazice udaljavaju od nje. To ne opa ni ona sama. Premda a, a njezina moralna snaga i njezin politi utjecaj opadaju, ona se ne odri ni jedne od svojih ki e pretenzija, ni jedne od svojih nada. i poslije katastrofe Bonifacija VIII., i poslije odlaska pape ak ak u Avignon; i u vrijeme borbe papa, s koncilima, crkva ostaje vjerna ideji kri ak arskoga rata, te i dalje zahtijeva vrhovnu vlast nad narodima i nad kraljevima. Ona obnavlja svoju staru sva s ak u carstvom, pa je Ivan XXII 1324., isto onako izop Ludviga Bavarskoga, kao je Inocent IV. izop io to io Fridriha II. Ali koje li razlike izme ove kopije i one, veli u anstvene drame u XIII. st.! Vika obiju strana razlijegala se usred nehajne Evrope. Uzbu ivali su se redovnici, pravnici i teolozi. Dr su; naprotiv, ave bile nezainteresirane. Minoriti-spiritualci, kojima je papa osudio u enje o evan eoskom siroma tvu, bacili su se u tabor Ludviga Bavarskog, koji je od nevolje prihvatio pomotih neobi pomaga i do nih a krajnosti izmu svakovrsnim obzirima, dopustio im, da ga kompromitiraju optu zbog hereze, en bi to su je bacili na Ivana XXII. Dotle se ogor eno pobijana papinska svemo usred zbrke pamfleta potakla : takve rije koje su, pored drugih, izgubljenih, imale ostati nezaboravljene. DefeHsor Pacis, rasprava i, Marsilija iz Padeve, uskoro je prevedena na francuski i talijanski. U njoj su izle ideje, kojima prve ene tragove mo emo na jo okolini Fridriha II. i Filipa Lijepog, ne koje ovdje, posti svoj, puni domet i i u u ude svojem smionou. Za Marsilija papinske pretenzije tek nepodno ljiva uzurpacija, jednake nepomirljiva, s tuma enjem svetih tekstova i s praksom prvobitne crkve, kao je pogubna i za mir u svijetu. Papa je tek biskup kao i svi ostali. Njegovo se poslanje isklju sastoji u propovijedanju vjere ivo i davanju sakramenata. Svake upletanje, na podru svjetovne vlasti, svaka pravosudna vlast nad je 182

laicima treba da mu bude uskra ena. Pro i to pitanje, Marsilije definira crkvu kao op iriv instvo svih onih, koji vjeruju sa Krista. Joprije Wyclifa i prije Husa, on je izjavio, da u nju pripadaju isto tako ,laici kao i sve enici i kategori zahtijevao, da sve ki enstvo podvrgne svjetovnoj vlasti u svim zemaljskim poslovima. Nema sumnje, da ne treba precjenjivati utjecaj tih izjava. Ne me se e ustanoviti, da bi one izvele bile kakav prakti u ni inak. One zasad ju same zna enje simptoma, a suvremenici ni u vjerskim pitanjima ni u dru tvenim pitanjima obi uop ne opa simptome no e aju prethode krizama. U kom su opsegu suvremene vjerske tendencije mogle djelovati na Marsilija iz Padove? U svakom slu aju, izme misticizma njegova i njegova shva u anja crkve, obuhva i laike i sve to a enike, je sklad, koji, nema sumnje, treba pripisati onoj tajanstvenoj harmoniji, koja u te iste doba me sobom u povezuje razli manifestalne ljudske misli. Po onem, je u njoj najspontanije i najdublje, ite to pobo nost XIV. st. bila je u biti misti Crkva joj vi nije dovoljna, da se vine do boga. Ona se ka. e ustremljuje izravno k njemu, da ga s gleda licem u lice u intimnosti neposrednog saznanja. A je eli to kao, novost osobito karakteristi ona se vi ne izra no, e ava na jeziku crkve. Gotovo svi mistici: Eckhardt (1327+) , Tauler (1361+), Ruysbroek (1381+), pi pu u kim jezikom, laicizirav prvi put u i povijesti Srednjega vijeka vjersku misao 73 i uzdrmav time ugled sve i enstva, koje je dotad bilo jedini vlasnik prava na vjersku misao.74 U svakom je slu aju sigurno, da utjecaj sve enstva, jednako svjetovnog kao i redovni kog, na vjernike nije vi bio isto onako sna kao neko Nema sumnje, e an . asketski je ideal redovni jo tva uvijek privla mno novaka u samostane, ali taj ideal vi ne dr io tvo e e svi najvi i najsavr im enijim oblikom kranskoga ivota. Misticizam se zbunjuje i u asava pred svim onim nasiljem, ga samostanska regula name duhovnoj slobodi. Njemu je milija ili samotna, to e dobrovoljna kontemplacija, ili kongregacije, koje ne pola vje zavjet, kao su to organiziranje u ni to begina i begarda ili zajednica bra zajedni e kog ivota, koju je osnovao Geert Groot (1384+). A i tamo se pobo nost prelijeva, ako se smijemo tako izraziti - preko okvira, koje je crkva stvorila; da bi je obuhvatila. Jer ni begine, ni begardi, ni bra zajedni a kog ivota nisu vjerski redovi. Oni uop nisu ni e pomi ljali, da bi lai ki ivot bio nespojiv s pobo i da bi bilo potrebno najprije pobje iz svijeta, nou i pa da ovjek do u dodir s bogom. Tako najizvornije i najaktivnije manifestacije pobo e nosti u XIV. st. susre emo izvan redovni A dotle ono ni u tva. emu ne napreduje. Ne osnivaju se novi redovi, osim tko to ime ne elimo dati nekim zajednicama, koje su tako srodne franjevcima, da je veoma te odvojiti ko ih od njih, a koje su, uostalom, odigrale tek drugorazrednu ulogu.75 Ovakvo pro irenje misticizma me laicima bilo je dvostruke opasno za crkvu. Prva je opasnost u prijetila pravovjerju. Bez obuzdavanja uz pomo regule i bez stalnog nadzora crkvenih vlasti, kontemplativni se ivot lake i rade zalije preko granica dogme. Ta je opasnost bila utoliko ve e a, to ti bezazleni revnesnici koji su ve inom potjecali iz redova puka ili sitnog gra anstva, nisu imali teolo izobrazbe. I zaista, oni u toku cijelog stolje besprekidne privla pa ke a e nju inkvizitora i stupaju veoma blizu opasnog ruba hereze: Papa je osudio vjeru begina kao sumnjivu. U vrijeme ak crne kuge 1347-1348 gomila pokajnika, koje vodi neka vrst ushi ene pomame, idu iz grada u grad bune puk, poput isto kih fakira, uz pomopjevanja, plesova ili javnih bi i nja evanja. Pod imenom spiritualaca, apostolika, bo prijatelja jih susre emo u Italiji, Francuskoj i Njema razli slabo poznate sekte, kod kojih je, se, ostalo koj ite, ini sa uvano ne od albi to askih u enja i sanfarija. Svi ti mistici ele da svijet vrate na prvobitno, apostolsko siroma i u tome se javlja druga opasnost za crkvu. To pitanje siroma uzbu tvo, tva ivalo je cijelo stolje Ono je me radnicima u manufakturnim gradovima, medu engleskim pobunjenicima e. u 1381. rodilo komunisti te ke nje, koje je svjetovna vlast poduzela da ugu i.

73 74 75

Na pr. Brigita. Katarina Sienska, Gerson, Vincent Ferrier, Petar Luksembur ki. Tako na pr. kartuzijanci

183

Ali to je pitanje jou ve opsegu rasprostrantlo kritiku vjerskih autoriteta, po i od najvi em ev eg medu njima: od papinstva; a to je bilo jote suzbijati. Jer je crkva potpunije usvojila e to monarhijski oblik, to je vi okru e avala svog glavara s rasko i sjajem. Avinjonski je dvor po zna i enju umjetnika, koje je privla i upo io ljavao, po ki enoj velebnosti obreda, po broju svojih namje tenika, po hijerarhiji u enjaka u svojim uredima, po obilju svojih prihoda tako nadilazio sve kraljevske rezidencije, pa i rezidencije francuskog i engleskog, kralja, da ak ih nije bilo mogu s Avignonom ni uporediti. A kardinali, okupljeni oko oko pape takmi su se ak e ili me sobom u rasko i veli u i anstvu. Papinski poreski sistem, koji je bio znatno razvijen vei u XIII.st., sad se jovi pro e iruje i svim sredstvima nastoji prona nove izvore, koji bi mogli namiriti tolike i tro kove. Po i od Ivana XXII., taj sistem podvrgava crkvenu hijerarhiju smi ev ljenom sustavu taksa i korisnih prava. za koje je bilo te uvjeriti pobo du da nemaju veze sa simonijom, Stvoriv ko ne e, i t.zv. rezervacije i provizije, papa sad u cijelom kranskom svijetu raspola mnogim beneficijima, na e kojima po svojoj volji imenuje korisnike, uz uvjet, da mu se odu u gotovu novcu. Iz toga se kao e prirodna posljedica razvilo to, da su papinsku kuriju po opsjedati molitelji, i da su, se crkvena eli dostojanstva sve vi dobivala iz naklonosti ili za novac. Vi nitko ne vodi fa e e una o vrijednosti kandidata, niti nastoji doznati, da li on posjeduje svojstva, koja su nu za mjesto, ga posti na to eli i. Dovoljno je nasumce prolistati biskupske kataloge iz XIV. i XV. st., pa da uo vanredno imo udnovate stvari. Prije svega mo emo opaziti, dau njima potpuno prevladavaju Talijani i Francuzi; zatim upada u o koliko malo vreemena ostaju na svojoj du i, nosti, i najzad, da gotovo svi pripadaju visokom plemstvu. Sve su to neizbje rezultati tada ivi njeg sistema. Ne samo da je on najvi mjesta u hijerarhiji prepu mla sinovima velikih porodica, ne samo da a tao im je to mno dijeceza uvodio strane prelate, koji su bili tu i obi tvo i ajima i jeziku svojih vjernih, nego je bio uzrokom sve brojnijih premje tanja s jedne stolice na drugu, jer je svako takvo premje tanje bilo za kuriju izvor taksa, koje su bile odmjeravane razmjerno prihodu pojedine vakantne stolice (anate). Stoga nije nimalo udno je Sv. Brigita preklinjala Grgura IX., (1378), da uni bluidili to ti te, u koje se pretvorila sveta crkva. Sablazni, su jeu pobo to nim du ama pobu ivali takvi postupci, pridru ivalo se nezadovoljstvo svih onih, kojima su oni nanosili izravnu tetu ili kojiima su vrije nacionalno samoljublje. Njema ali ko visoko sve enstvo i vladari negodovali su gledaju kako kurija sistematski daje prednost i pogoduje i Talijanima i Francuiima i kako te takse, nametnute njihovim dijecezama, odlaze u prvom redu u ke korist stranaca. Ali raskomadana i razjedinjena Njema nije imala snage, i njezine su ka albe samo jo ja potvr e ivale njezinu nemo Druk je bilo u Engleskoj. Od kraja vladavine Eduarda III, parlament . ije je otpo voditi energi kampanju protiv prava, koje je kurija sebi prisvajala, da udara taksama eo nu englesku nacionalnu crkvu, a da pritom sva crkvena dostojanstva i sve beneficije ne daje isklju ivo kraljevim podanidma. Neprijateljsko osje anje, koje je pobudio rat protiv Francuske, palo je i na papu, je pristranost prema, toj dr bila i suvi vidljiva otkako je oti iz Rima i nastanio se u ija avi e ao Avignonu. God.1376. je t. zv. Dobri parlament zatra ukidanje rezervacije i provizija, izgon papinskih io ubira i (kolektora) i zabranu nad izvozom novca izvan kraljevstva. U krilu op vesu se stali a ina podizati glasovi, koji su zahtijevali sekularizaciju imanja engleske crkve. Usred tih politi nemira otpo kih inje, javna uloga Wyclifova. Gotovo je nemogu da oni nisu izravno e, utjecali na njegove vjerske ideje. Kod njega mo emo po prvi put ustanoviti onaj sklad, ili, to nije, onu nesvijesnu povezanost spekulacije s praksom, univerzalnosti u tendencjjama s brigom za dobro vlastife nacije, koja je u budu nosti bila izrazito oblilje tako mnogih engleskih mislilaca, i koja se, nema je sumnje obja njava sna nom nacionalnom solidarnou, kojom su okolnosti obdarile engleski narod mnogo prije nego sve druge narode u Evropi.

184

S Wyclifomom se u vjerskoj povijesti otvara onaj put, koji zavr u reformacijom. On nema vi e i e ni ega zajedni s hereticima, su prije njega uzbunjivali Evropu i koji su svoja u kog to enja u biti zasnivali, kao i Albigenzi, na dualizmu duha i tijela. Razlikuju se veoma mnoogo od njih, on ne unosi i u kranstvo ni u njemu nije vebilo. On ne u staje ni profiv kranske dogme, ni protiv ta, to kranskog morala, nego naprosto protiv crkve i jovi nego protiv crkve, protiv papinstva. Jedini e poglavar crkve - u on - je Krist. Njegova rije pohraanjena u bibliji, dovoljna je za spas onogam, koji i , vjeruje. Jer biblija ne pozna onu mo i bogatu vjersku hijerarhiju, u koju se pretvorila crkva. Njezin nu ideal je siroma tvo; ona ne pozna razlike me sve u enikom i laikom, pa otuda treba zaklju da su i iti, sve enici, kao i laici, podlo svjetovninim zakonima i da ne mogu za sebe tra nikakvih povlastica. ni iti Engleska je potpuno neovisna o papi, jer svjetovna vlast njezina kralja potje isto tako izravno od e boga, kao i duhovna vlast crkve. A sam papa nije ni izdaleka predstavnik Kristov na zemlji; on je u pravom smislu rije Antikrist. Da bi usvojio pravu vjeru, puk se mora vratiti bibliji, koju vi ne i e poznoje. Zbog toga se reformtor, bi puk upoznao s njom, prihvatio prevo enja biblije na pu jezik, ki otpo inju tim velikim djelom povijest engleske proze. i Dotad je pravovjerje Engleske bilo tako vrsto, da je, po izvanrednoj sre bilo nepotrebno osnovati i, ondje inkviziciju. Nijedan drugi narod nije bio tako poslu nau an anju crkve kao tamo premda je nji, veod vladavine Eduarda I. jasno izrazio svoju volju, da joj zabrani svaki utjecaj na politi kom opolju. Udru i u svom pothvatu protiv papinstva ,i vjersko i politi pitanje, WycIif je neizbje morao iv ko ivo zainteresirati za prvo sve one, koje je strasno zaokupljalo ono drugo. U nekolih godina stekao je odu evljene pristalice isto tako me plemstvom, kao i me gra u u anstvom; osim toga, uz njegovo su u enje pristajali i mnogi pripadnici ni ga sve e enstva, pa su pod nazivom priprosti sve enici (simple priests) to u irili enje me pukom, koji je u isto vrijeme u udila i privla evn ila eoska jednostavnost njihova ivota kao i njihova uvjerenja. Kako je njegov utjecaj rastao, refomator je postajao sve smioniji i sve radikalniji. je uime biblije po poricati Kristovu preobrazbu (transupstancijaciju) ak eo u pri esti. Uzalud su ga kancelar sveu ta u Oxfordu i canterbuski nadbiskup optu zbog hereze, a ili ili njegovi neprijatelji okrivili za veliki agrarni ustanak god. 1381 Parlament je bio tako sklon Wyclifu, da se nitko nije usudio da ga progoni, i on je l384 g. mirno umro u svojoj u Lutterworthu. Tek kad je upi na prijestolje do Henrik Lancaster (Henrik IV.), koji je ao elio da za novu dinastiju pridobije papinu pomo kralj je zauzeo stav protiv Wyclifa ili (da se poslu izrazom, koji su upotrebljavali protivnici , imo 76 reformatora) protiv sekte lollarda. Odmah na po etku svoje vladavine (1399) donio je prvi zakon u Engleskoj, koji je heretike osu ivao na kaznu spaljivanjem, zabranio prijevod biblije na narodni jezik i doveo na loma lorda Cobhnma, u za titnika lollarda u Domu lordova (1417). Ta su nasilja obuzdala pokret, ali ga nisu ugu Wyclifovi ila. su u enici sve do, pojave protestantizma neprestano uznemirivali vjersku misao u Engleskoj i pripremali je za veliki preobra u XVI. st. Uostalom, u trenutku kad su se progoni oborili na njih u aj njihovoj domovini, na drugom kraju Evrope pojavili su se odu evljeni pobornici njihova u enja. Jan Hus presadio ga je u ku77 , pa se onodje ono zdru s razbuktalim nacioncinim strastima i demokratskim e ilo nagonima i uskoro strahovitim udarcem potreslo crkvom i Njema kom. U trenutku, kad bi se inilo, da je papinstvo trebalo prikupiti sve snage, da se odupre neprijateljima, ono je srnulo u onu glasovitu krizu, koju obilje avamo imenom veliki raskol(shizma) i koja je etideeset godina razdirala zapadno kranstvo.(1378-1417). Ta katastrofa nije imala nikakva vjerskog uzroka. Dvostruki izbor, pape, s kojim je otpo ela, bio bi sigurno ostao tek bezna ajna upadica, da se
76 77

Lolium zna korov i Kako su pokazala novija ista ivanja, utjecaj Wyclifovih reformatorskih i revolucionarnih Ideja ostvario se prije nego igdje drugdje na evropskom kontinentu, jo Wyclifova za ivota (1383). u na zemlji, u Dalmaciji. Zap. Otome I. M. BRANDT: oj Wyclifova hereza i socijalni pokreti u Splitu krajem XIV. st. Zagreb. Kultura 1955; - Prev

185

evropske dr nisu zbog svojih politi interesa podijelile u dve neprijateljske skupine, od kojih je ave kih jedna bila pod 'utjecajem Francuske; a druga pod utjecajem Engleske, Pa su se tako po urile da prvobitni spor zatruju i njime se okoriste. Ali pri takvoj ocjeni treba ipak biti na oprezu: premda je svjetovna politika gonila u raskol, premda se njim okoristila i produ avala ga, ona ga sama nije mogla prouzrokvati. Staro karolin shva ko anje, koje je u upravljanju crkvom zdru ivalo papu i cara, i time caru nekoomogu avalo, da daje imenovati protivupape, izgubilo je s Fridrihom Barbarossom svoga posljednjeg predstavnika. Crkva je postigla tako potpunu pobjedu nad carstvom, tako je temeljito odbacila svako upletanje svjetovne vlasti u crkvenu upravu, opkolila izbor pape takvim jamstvima nezavisnosti i najzad, a to je najva nije, vjernici su je tako duboko po tovali kao autoritet bo anskog podrijetla, da bi i sama ideja, da joj netko nametne papu silom, u suprotnosti s tradicionalnim ak propisima o konklavu, bila nezamisliva. Dr je krajem XIII. st., bar u Francuskoj i Engleskoj, dodu ava e mogla suzbiti mije anje crkve u svoje poslove, ali nije mogla ni pomi ljati pa zaista nije ni pomi ljala na to, da crkvu podvrgne svome upletanju. Sve je to eljela, sastojalo se u tome, da sebi osigura neutralnost i blagonaklon stav crkve. Vesamo to je zna sprije je da golemom snagom svoje ilo, iti hijerarhije ne poradi protiv njezinih namjera ili njezinih interesa. To je zna u ak ilo, initi je, ako je mogu saveznikom protiv svojih spolja neprijatelja. e, njih Kraljevi Francuske vje su se okoristili boravkom papinstva u Avignonu, da za sebe osiguraju te to prednosti. Njihov stav prema papinstvu bio je posve razli od stava careva u vrijeme, kad je carstvo it jo to zna Za razliku od njih, francuski kraljevi nisu za sebe zaahtijevali ni najmanje pravo na ne ilo. upravljanje univerzalnom crkvom. S njom su imali tek vanjske odnose, kao sila sa silom. Izme pape i u cara uvijek je nanovo iskrsavao spor o granicama izme duhovne i svjetovne vlasti, jer su obojica bili u u carstvu. Za kralja Francuske, koji je vladao izvan podru carstva, ta je granica bila veoma jasna: ja nju je ocrtavala kraljeva nezavisnost u njegovu vlastitom kraljevstvu. A papa je u ivao preveliku korist od za tite, koju mu je pru kralj, a da bi pomi da pokvari dobre odnose s njim za volju obnove ao ljao starih sva Ako i jest u odnosu prema njema kraljevima zadr sve svoje pretenzije, u Parizu a. kim ao nije vi o tome govorio. Sve se vi okru e e avao francuskim kardinalima i kao smo vevidjeli, dobar to dio pogodnosti, kojima je tako u izobilju raspolagao, zadr avao je i opet za Francuze. Tako je, ustvari, izme crkve i dr vladao sklad, jer su i jedna i druga izbjegavle sukobe. I I zaista, postojao je, u ave nenapisani konkordat, koji zato ipak nijee bio manje stvaran. Odnose izme kralja i pape joje u olak avalo i to, se u Francuskoj nije postavil pitanje svjetovne vlasti: Avignon i grofovija Venaissin to bili su tako neva da kralj nije ni pomi ni, ljao ,na to, da osporava papino vlasni toga podruc tvo ja. mi se, da je to dosad nedovoljno zapa ini eno: smatram o itim, da je modus vivendi, koji su prona li papa i francuski kralj za vrijeme, avinjonskog boravka (1309-1377) u mnogom pogledu antipacija modernih vremena i zapravo uzajamno prilago enje crkve i dr ave. Ali taj je polo donio koristi samo Francuskoj. To se i suvi dobro vidjelo u inozemstvu, gdje su to aj e razdoblje nazivali babilonskim su anjstvom. Pomisao, da papa vi nema svoje sjedi pokraj e te grobova apostolskih, bila je za pobo du nepodno ne e ljiva. Nefrancuske dr ogor ave avale su se zbog svih tih francuskih papa, su se nizali jedan za drugim: Klement V. (Bertrand de Goth), Ivan. XXII. to (Jacques d'Eux iz Cahorsa, 1316-1334), Benedikt XII. (Jacob Fourriier iz Saverduna kod Toulousa, 13341342), Klement VI. (Pierre Roger,1342-1352), Inocent VI. (Jean Birel 1352-1362), Urban V.(opat samostana Saint~Victor u Marseillu, 1362-1376), Grgur XI. (iz porodice Roger, 1370-1378)78 Dakako, Avignon je bio tek privremeno boravi u kom se papa samo prekomjerno zadr Ali ondje te, ao. nije bilo mogu ostati zauvijek. Ivan XXII. izabran je 1316., tek po je obe da papinsku e to ao, e stolicu vratiti u Rim. Ali prilike u Italiji, za koju papa nije izgubio interes,

78

Sve su to bili Provansalci. nema sumnje. Za volju napuljskih An uinaca,

186

bile su veoma lo Napuljski kralj Robert (1309-1343)koji je naaslijedio Karla II. primio, je u Avignonu e. krunu iz papinih ruku i uni vojni pohod cara Henrika VII. Ali u Rimu je uskoro zavladala anarhija. tio Godine 1347 je Cola di Rienzo imenovan tribunomm, i on za nekoliko mjeseci svoje diktature ponovo sniva o obnovi Rimskog carstva. Crkvena je dr ava u rasulu. Inocent VI. je. 1353. onamo poslao kardinala Albornoza kao svoga generalnog namjesnika, sa zada om, da ga obrazuje. Cola mu se pridru uje, ali ga je puk ovaj put ubio. U Napulju je poslije Robertove vladavine izbila borba izme u njegove k Ivane i ugarskog kralja Ludovika, koji je bio ku Anjou i zahtijevao krunu za sebe. eri lan e Borba je imala potrajati sve do 1350. Urban V. (1362-1370). najbolji me avinjoinskim papama, koji je reagirao protiv rasko i u i zloupotreba, namjeravao se vratiti u Rim. Godine 1367. zaista se onamo i vratio. Grad je bio napola opustio; mno anti spomenika pretvorilo se u ru tvo kih evine. Veliki odredi otpu tenih pla enika pusto su zemljom. Car Karlo IV. do je u Rim i ostao u Italiji sve do 1369., a da ni nije u ili ao ta inio, osim je napunio d to epove kazniv nekoliko gradova. Usred te anarhije bizantski je car, Ivan i Paleolog; zatra papinu pomoprotiv Turaka. Polo je bio tako o io aj ajan; da se papa 1370 vratio u Avignon, gdje je idu godine umro. e Njegov nasljednik; Grgur XI. (1370-1378), morao je nanovo krenuti put vje noga grada. Glas Sv. Brigite i glas Sv. Katarine sienske bili su suvi glasni i sezali su, suvi daleko, a da bi papa mogao hiniti kao e e da ne njihove prijekore. Ali je politi polo jo uje ki aj suvi neodovljive spre e avao njihov povratak. Bolonja se banedavno pobunila. Firentinci, koji su dotad bili najpostojaniji saveznici Rima u Italiji, pridru su se ostalim toskanskiin gradovima protiv vladavine legata. Papa je ostavio Avignon l376 ili Umro je 1378. a, da nije uspio dokraj anarhiju. Izbor njegova nasljednika imao se, prvi put poslije iti izbora Bonifacija VIII., sedamdeseti pet godina prije toga, obaviti u Rimu. Biloi je nemogu da puk ne e zatra rimskog papu. Kardinali, koji su se sakupili na konklavu, vije su uz buku njegovih povika i uz i ali zvonjavu ,zvona s crkve Sv. Petra, koja su udarala na uzbunu. Vatikan je bio opkoljeljen naoru anim gomilama. Bio je to revolucionaran dan. Zavr se izborom kardinala Bartolomeja Prignana, io nadbiskupa u Bariju, koji je prilikom krunidbe uzeo: ime Urban VI. (1378-1389). Ali francuski kardinali, koji su sudjelovali, pri izboru postupali su tako samo pod pritiskom straha. Neki od njih prosvjedovali su. Drugi su se uskoro posva ii papom, koji je navije sklonost da refomira sveti kolegij i da bez ali tao oklijevanja okon financijske zloupotrebe, na kojima se osnivalo njegovo bogastvo. Tome se a pridru jo uporno zahtijevanje, francuskog kralja Karla V. i poraz Napulja. To je bilo dovoljno da ilo i ih, navede da proglase poni tenje Urbanova izbora 20.rujna sastali su se u Fondiju i izabrali Roberta od eneve, biskupa u Therouannu. Ime Urban, koje je prihvatio njegov takmac, ozna avalo je Rim; stoga je odabrao ono, koje je ozna avalo Avignon i na zvao se Klement VII. (1378-1394) Neko kad bi se dvojica papa me sobom borila za tiaru, pitanje legitimnosti nije uop bilo u , u e sumnji. Jedan od njih, i to onaj, kog je nametnuo car, bio je o tek uljez, od koga se kranski ito svijet odlu odvratio. Ali kako se ovaj put moglo razabrati, tko je pravi nasljednik Sv. Petra? Tko je no bio u pravu: da li oni kardinali, koji su priznavali Urbana, ili oni, koji su pristajali uz Klementa? Teolozi sa sveu ta prepirali su se me sobom; pobo du molile su s jednakim uvjerenjem za rimskog ili u ne e papu kao, na pr. Katarina. Sienska, ili za avinjortskog papu, kao na pr. Vincent Ferrier i Pierre Luksembur Ali kao i u svim pravnim pitanjima, koja imaju veze s politikom, rje ki. enje su imali donijeti interesi. Francuska i sve one dr ave, koje su se skupljale oko nje: Napulj, kotska, Kastilija, Aragon, izjasnile su se za Klementa. To je bilo dovoljno, da Engleska pristane uz Urbana. Car Karlo IV. priznao ga je tako odr er, avaju time tradiciju, koja je carstvo vezivala uz Rim. Sjeverne dr i ave, ka i Poljska, uradile su isto tako, ali nisu bile osobito zainteresirane u cijelom pitanju. Ugarski e kralj, koji je bio u neprijateljstvu s napuljskom kraljicom, a ova je pristajala uz Klementa, pridru se io protivni stranci. Tako je kranstvo dopustilo, da ga u prepirci tako va za crkvu vode samo koj noj obziri prema ovozemaljskoj svrsishodnosti. Papinstvo, koje je u pro lom stolje bilo tako u 187

pobjedonosno, do ivjelo je poni enje, vide kako se priznanje, koje su mu iskazivali, podvrgava i interesima pojedinih vlada. I ne samo da je, ono prihvatilo takav polo nego ga je takore svojim aj, i dr anjem i potvrdilo. Da bi sa uvao svoje politi pristalice, svaki je od dvojice papa pokazivao ke prema njima izvanrednu susretljivost. Bilo, je svr s oholim izjavama, kojima su nekonjihovi eno prethodnici zahtijevali da raspola kraljevstvima. Sad je sve ovisilo o tom, koji se od dvaju u e zara enih papa pokazati prijazniji i uslu prema svojim, pristalicama. A narodi su dotle pasivno niji pristaajali uz postupke svojih vladara, osim u slu ajevima, kad su vodili borbti s njima, pa su iz inata pristajali uz papu protivnikave stranke. Usred takve zbrke, mogle su se one zloupotrebe, od kojih je crkva po i od prvih desetlje XlV. st. ev a o sve opasnije bolovala, samo jo ma pogor ito ve avati. Rimski dvor podvrgao ju je, kao i avinjonski utoliko intenzivnijem izrabljivanju, je sad polovina kranskog svijeta morala svakome od tih dvaju to dvorova dobavljati iste one prihode, koje je jednome neko dobavljalo cijelo krnstvo. Sistem provizijno alata i rezervacija po je djelovati preko svake mjere; simonijao nepotizam i eo opskrbljivanje miljenika alosno su se pro irili. Hijerarrhija je bila sve vi izlo e ena na milost i nemilost novcu. Takav je polo bio neodr Da se produ sigurno bi zavr propau crkve. Wyclifov uspjeh u aj iv. io, io Engleskoj bio je zna ajan. U koj se njime nadahnuo Jan Hus, pa je i on po uzbunjivati e eo puk.(1403.) Ali nasuprot tim revolucionarnim reformatorima, staro Pari sveu te, to te, u ko ili ari kom se i dalje uvala i gajila teologija, gorljivo je tra rje ilo enje, koje bi bilo spojivo s pravovjernou. Pierre d'Ailly, Gerson i Clemangis s jedne strane, a WycIif i Hus s druge, predstavnici su velikog vjerskog sukoba, koji je izbio u po ettku. Prihva i veoma udoban recept i ovom bi aju prilikom bilo mogu uplesti rasni element: Latini su bili za crkvu, a Germani protiv nje. U to vrijeme e zapravo Germani i Slaveni! Ali te razli stavove veoma je lako protuma Kako smo vevidjeli, u ite iti. Engleskoj su sve ve pote e, ih je zemlja imala s papom, ljude usmjerile u tom pravcu; da su e ko to prihvatili Wyclifovu teologiju. Njezine teze Hus je prihvatio gotove i oslonio ih na ki nacionalizam. e Naprotiv, u Francuskoj je, dr mogla biti samo zadovoljna time, se papinstvo naselilo u Avignonu. Ni je ava to ta nije navodilo da prekine s njime; nitko u narodu nije bio neprijateljski raspolo prema njemu. Moglo en se ukloniti zloupotrebe, uspostaviti disciplinu, obnoviti pobo nost bez uni tenja svega, bez poricanja cijele pro losti i bez vra anja jednim skokom na rije biblije i na prvobitno kranstvo. Ekumenski bi i koncil mogao rije cijelo pitanje, u isto vrijeme ukinuti raskol i doniijeti crkvi refomle, koje je iti trebala. Ali na nesre nijedan od papa nije htio da se ukloni. Dr u, avama nije nikako polazilo za rukom da, sporazume i da prema obojici proglase sveop ukidanje poslu e nosti, koje bi ih primoralo da popuste. Francuska je svim silama nastojala, da prestane raskol, ali su je u tom ometale unutra nje sva Ubistvo vojvode Orleanskoga, koje ju je prepustilo utjecaju, vojvode burgundskog Ivana e. Neustra ivog; onemogu ju je da zauzme odlu ilo niji stav. Jer Flamanci, kojima je Ivan vladao pristajali su uz Rim, pa je on stoga bio veoma zbunjen kavgom i svim snagama nastojao da do do e rje enja. Osje i pomo kardinali obiju stranaka najzad su se osmjelili. Godine 1309. kona su aju , no sazvali op koncil, u Pizi, koji je otpo rad 25. O i eo ujka. 79

Bila je ne uvena novost u crkvi, da se koncil sastaje na poziv kardinala. Revolucionarno raspolo enje, koje je uzbunjivalo duhove u lai kom dru prenosilo se i u vjersko dru tvu, tvo. Obojica papa, Grgur XII. (u Rimu) i Benedikt XIII. podjednako su prosvjedovali i uzalud se uzbu ivali nastoje da rad skup i tine
79

O tom neprijatcljstvu i njegovu podrijetlu vidi ni u III. poglavlju. e

188

dovedu do neuspjeha. Ali ona je, bila odlu da ustraje do kraja. 5.lipnja je sve proglasila Pierra na ano ge Luna (Benedikt XIII.) i Angela Corraria (Grgur XII.) nepoopravljivim raskolnicima i hereticima, svrgla i jednog i drugoga i proglasila vakanciju Svete Stolice. Deset dana poslije toga, kardinali su tiaru predali Aleksandru V. (1409-1410). Zatim su se raspr prepustiv nekom budu koncilu, da izvr ili, i em i reforme u crkvi. Budu nost se ilila mra nijom no ikad, jer ni Grgur ni Benedikt nisu priznavali valjanom presudu, koja ih je pogodila. Sad su postojala trojica papa koji su jedan drugom osporavali vladavinu nad kranskim svijetom. I kao da nije bilo dovoljno vei to, je crkvom potresala kriza njezine vlade, razdirala ju je u isto to vrijeme i hereza, podsje i takvim okolnostima na karolin dekadansu u vrijeme, kad su sinovi aju ku Louisa Pobo jedan drugom osporavali krunu, dok je feudalizam, sve vi ja ru i politi nog e ao, e ko ustrojstvo carstva. Wyclifizam je u Janu Husu na mnogo apostola, koga, su okolnosti imale u ao eeg initi kudikamo opasnijim, nego je bio sam osnivau to enja. Isto onako, kako se Wyclifovi uspjesi u Engleskoj obja njavaju, kako smo vidjeli, politi nezadovoljstvom, ga je kim to papinstvo izazvalo u njegovoj zemlji, tako jei Hus postigao svoje uspjehe zahvaljuju sve ve i em neprijatelistvu, koje je po i od sredine XIV. st. suprotstavljalo ev ehe i njihovu zemlju Njema 80. koj Nacionalni i osje djelovao je u prilog i jednog i drugog raspolo aj enja, ali na veoma razli na it in. Obja njava se to, dakako razli itim sastavom dvaju naroda. U Engleskoj je stanovni bilo homogeno, tvo pa je to Wycliifu pribavilo pomosvih onih, koji su, ustaju protiv papinstva, odbaacivali upletanje, i jedne strane sile. U koj su e esi, ivjeli pokraj useljenika, koje je Njema izlijevala u njihovu ka zemlju po i od. XII. st., pa je nacionalni osje k Husu doveo cio slavenski dio nacije, je u ev aj to njemu pozdravio ostvarioca njihova oslobo enja od crkve, koju su morali prije svega smatrati njema kom crkvom. Hus se, uostalom, ve od po etka oslanjao isklju na svoje sunarodnjake ivo koga jezika. I vjerska revnost, koju je u njima raspalio svojim govorni e tvom i snagom svog uvjerenja, jo poja sva ona snaga nacionalne strasti, su je oni u sebi nosili; pa tako tu imamo je ala to pred o ima prizor, gdje teolog u tolikoj mjeri postaje apostolom, svoga naroda, da se nikakva vlast nije usu ivala da mu se odupre. Munja izop enja kojom je o inut, interdikt, koji je ba na Prag en (1412), nisu usporili njegovu propagandu, koja je vepo pridobivati pristalice u Poljskoj, Ugarskoj ela i u Hrvatskoj. Djelo crkvene reforme, ga je koncil u Pizi odgodio, to inilo se, da jedino_mo spasiti kranstvo. e Ivan XXIII. (1410-1415), koji je nedavno naslijedio Aleksandra V., sazvao je u Rimu novi koncil (za travanj 1412), ali se on uskoro morao raspr jer je u grad provalio Ladislav, kralj napuljski. Ni iti; prijedlog njema kralja Sigismunda; koji je bio sretan, mu Francuska i Engleska, zabavljene kog to svojim sukobom, prepu taju, da u tom pitanju odigra va ulogu, odre nu ena je Konstanca kao sjedi te nove skup tine, koja je otpo radom. 5.studenog 1414. Njoj je poslije tri godine vije ela anja i pregovaranja po za rukom da dokraj raskol. Ivan XXIII. je zba Grgur XII. primoran da se lo i en. odrekne tiare, a Benedikt XIII.; koji je to odbijao osu kao heretik i raskolnik. 11.studenog 1417. en izabran je Martin V ., ali to nije u inio konklav, nego komisija kardinala i delegata pojedinih naroda, koji su bili zastupani na koncilu. Jedinstvo katoli vlade bilo je napokon uspostavljeno. A se ti ke to e reforme crkve in caapite et in membris (u njezinoj glavi i u udovima), koju su tra najbolji umovi ili toga vremena, ona je bila jedva otpo eta. Sastojala se gotovo samo, od nekoliko mjera, kojima su ubla ovlasti, ih je kurija sebi pridr ene to avala u pogledu raspodjele beneficija. Za uzvat, koncil je povjerovao, da je uni herezu u koj time, je 6.srpnja 1415. osudio na loma rana Husa, koji tio e to u je opskrbljen za titnim pismom Sigismundovim (salvum conductum), do u Konstancu u nadi, da ao, e
80

189

crkvene oce pridobiti za svoje u enje. Nekoliko mjeseci poslije toga, isto je tako osu i smaknut i en Husov u enik Jeronim Pra Obojica su umrli kao mu ki. enici, a njihova smrtna kazna samo je pomogla stvari, koju su platili svojim ivotom. Dovela je do vrhunca vjersko i nacionalnog odu evljenje eha. Njihova mr protiv crkve i protiv Njema razvijale su se zajedno. I zaista, zar nije Hus u isto nja ke vrijeme bio rtva i koncila i Sigismunda? Zar su mogli da u za titnom pismu, ga je primio od kralja, to ne vide samo odvratnu i podlu prijevaru. Dosad su se Husove pristalice, kao i njihov u itelj, ograni avali na javno ispovijedanje Wyclifovih ideja. Neki od njih ostali, su im vjerni: to su bili utrakvisti, nazvani tako zbog toga; su se to pri eivali u oba vida Ali prete masa puka, potaknuta vjerskomstraau, razvila je jednim mahom, na to u enje do njegovih krajnjih konzekvencija. Budu da biblija sadr bo rije trebalo ju je slu i i ju , ati u svemu, ne samo u pitanjima koja se ti du nego i u onima, koja se odnose na tijelo. Zbog toga, u e, svaka crkvena kao i civilna, organizacija mora nestati. Trebalo, je na ovom svijetu stvoriti kraljevstvo bo uspostaviv prema rije je i, ima svetih knjiga, jedinstvo sveukupnog ovje anstva. Bio je to zanesenja san jednog mladog naroda, koji je bio, pun iluzija, i kome su po postupcima sli u ki ni cijeloj povijesti samo ruski bolj evici iz 1917. Smjesta su pristupili djelu, vjeruju da je ki narod i, e odabranik gospodnji. Katoli je sve ko enstvo rastjerano, njegova su imanja konfiscirana, a crkva i samostani razoroeni. Puku je dano neko patrijarhalno ustrojstvo po uzoru, na stari zavjet, a na mjestu Burga Kozihradek, u kom je Hus proveo svoje posljednje godine, podignut je sveti grad Tabor, po kom su novi Hebreji dobili ime Tabori ani. Iznenadna smrt kog kralja Vaclava (16.kolovoza1419)dala im e je jo potpuniju slobodu djelovanja, jer ga je naslijedio omrznuti Sigismund, Juda-izdajnik mu enika iz Konstance. Revolucija je dakle vladala zemljom. Nijemci u koj, koji su ostali vjerni crkvi, pagnuli e su glavu pred olujom. Dotle su se sa svih strana zaneseni mistici koje su u svom krugu prikrivole organizacije bogarda ili proleetarijat industrijskih gradova, po urili u tu zemlju, gdje je upravo bila progla ena bo vladavina, pa su njihove komunisti te ili njihova privi ja ke nje enja raja na zemlji potakla usred biblijske strogosti Tabori stvaranje mnogih neobi sekti. Tako je neki belgijski ana nih tkalac osnovao sektu adami ana; koju obilje avaju veoma zanimljivi zanosi njezinih pristalica. U enici novoga Adama naselili, su se najednom otoku rijeke Nezarke, pa su tvrdili, da ondje u najpotpunijem komunizmu rajskim ive ivotom: Po uzoru na prve ljude, ukinuli su upotrebu odje a njihov je moral e, bio isto tako primitivan kao i njihovo odijevanje. Uskoro, su postali uzrokom takve sablazni, da ih je Jan ka l421. morao dati poubijati. i Vjera husita bila je prejaka, a da ih ne bi navela, da je u svom susjedstvu. Tako je ka od 1419. ire e postala te propagande, iz kog se njegova revolucionarna vjera prelijevala poput lave u ari enja, koje je sve pred sobom palilo i uni tavalo, U susjednim salvenskim podru jima, u Poljskoj, Moravskoj i leziji, gdje je jezik njegovih apostola bio bez te a razumljiv i gdje su narodne mase ko ivjele pod jarmom plemstva, nikle su smjesta tisu pristalica. To se u e enje uvuklo i me sirotinju, u njema u kim predjelima Austrije. A njegov je ugled postao joblistaviji zbog uspjeha, ih je postiglo. Pobjede to Jana ke i Prokopa nad njema i kom konj81icom, koju su protiv njih poslali papa i Sigismund, neodoljivo su vjernike podsje na pobjede Daviove ili Gedeonovenad Adami ale anima. Na husitku opasnost pozivali su se svi oni u crkvi, koji su zahtijevali da se sastane novi koncil. Martinu V. je polazilo za rukom da se odga Njegov nasljednik Eugen IV. (1431-1447), koga su pobijedile a. okolnosti i pritisak javnog mnijenja, donio je odluku. Koncil je otpo radom u Baselu u srpnju 1431. eo U njegovim vije anjima nametnula su se dva velika pitanja: ka hereza i reforma crkve. Doga su e aji mu dopustili, da rijesamo prvo. i

81

190

Vjerski i socijalni radikalizam Tabori najzad je izazvao potpun prijelom izme njih i utrakvista. ana u Gotovo cijelo, plemstvo pre je na stranu ovih, pa im je pribavilo krvavu pobjedu kod Lipana lo 30.o ujka 1434. To je bilo dovoljno, da ka, koja je vebila iscrpljena ratovanjem, zatra da otpo e i ine, pa su pregovori, koje je koncil poveo s utrakvistima najzad zavr dosta nejasnim rje ili enjem, kojim su se zadovoljile obje strane (1436). Time se te ama prije izbjeglo zaobila ko enjem, nego su bile to rije ene. Toliko napora, toliko odu evljenja i toliko prolivene krvi donijelo je najzad koristi samo kom plemstvu, koje je me sobom podijelilo samostanska imanja. Uz cijenu plja njezinih e u ke dobara, ono se, izmirllo s crkvom. Snaga, koju je time steeklo, imala je ubudu temeljito smanjiti e opasnost od obeshrabrenih sekta koji su i dalje ostali na a, ivotu me narodom. Za kona u no istrebljenje ra unalo se vremenom. A se ti reforme crkve, moglo se u prvi mah vjerovati, da ovaj put zaista biti provedena prema to e e programu, su ga nekou Kostanci izlo ljudi kao Pierre d'Ailly i Gerson. to ili inilo se, da je ve ina crkvenih otaca odlu da monarhijsko ustrojstvo kranstva zamijeni koncilarnim ustrojstvom. Ona je na, jo energi nije nego u Konstanci proglasila prvenstvo koncila pred papom i energi osujetila napore no Eugena IV. da raspusti skup tinu. Ona nije bila zadovoljna samo time, je ukinula financijske to zloupotrebe kurije, pobolj ala na in ivot,a sve enstva, nametnula stalno boravi crkvenim te dostojanstvenicima, suzbila simoniju i zabranila okupljanje beneficija u jednoj ruci, nego je prema papi o itovala takvo nepovjerenje i tako revolucionarnu kontrolu, da se najzad u njezine redove uvukao rascjep. Time se Eugen obilno okoristio. Car Ivan VII. Paleolog i carigradski patrijarh nedavno su do u Italiju i opet jednom nastojali da dobiju pomo li Zapada protiv Turaka obe avaju uniju gr i ke crkve s rimskom. Papa je smjesta sazvao koncil u Ferraru, zatim u Firencu, da vije o tom prijedlogu. a Bio je to la ulog ba iz o u igru, ali je svatko hinio ili je sebe uvjeravao, da ga shva an en aja a ozbiljno. Jedin dio crkvenih otaca odazvao se njegovu pozivu, pa je 5.srpnja 1439 progla unija, a ena to je papi trenutno pribavilo sjajan uspjeh. Bilo je to trenutno zato, je isto crkva ve to na etiri godine poslije toga uniju osudila i odbacila. Ali ipak, opozicija, koja je ostala u Baselu, bila je za neposrednu budu nost diskreditirana. Nastojala je da nasiljem sakrije svoju slabost. 5.lipnja 1439 zbacila je Eugena IV. i na njegovo mjesto imenovala Feliksa V., koga nitko u Evropi nije shvatio ozbiljno i koji je u povijesti posljednji protivupapa. Ostavtvrdoglavo u stavu otpora, koji odsad vi i e nije imao nikakve nade, koncil je jodeset godina ivotario mra nim i bezutjecajnim ivotom, te se najzad 25.travnja 1449 razi Feliks V. je abdicirao i nanovo zauzeo mjesto me kardinalima. Velika ao. u kriza, kroz koju je papinstvo pro bila je zavr lo, ena, i to zavr njegovom pobjedom. Od djela, koje ena je poduzeo koncil, nije preosalo ni Crkva je i dalje zadr svoj monarhijski oblik. Poslije toliko ta. ala rada i nada sve se opet vratilo na polaznu to ku. Ali ipak, od sve te vreve i uznemirenosti, koja je na trenutak obe avao, da dati nov oblik e katoli anstvu, preostalo je ne nitko u crkvi nije to, to elio posti sve ve nezavisnost pojedinih i a dr u crkvenim pitanjima. Prepirke i sva papa s koncilom omogu su vladarima, koje su obje ava e ile strane imale podjednakog interesa da tede, da ograni upletanje Rima u poslove njihove dr i da e ave prisvoje dio utjecaja u postavljanju i u disciplini svoga nacionalnog sve enstva. Pragmati sankcija, ka koju je 1438. proglasio Karlo VII. i koju mo emo smatrati polaznom to kom slavnih galikanskih sloboda francuske crkve, najzna ajniji je rezultat toga sticaja okolnosti. Papinstvo je ostalo gospodarom u crkvi. Ali crkva vi nije bila ona, je bila u Srednjem vijeku. Prestala je protezati svoj autoritet e to jednako na podru svjetovnog je ivota kao i na podru duhovno. Na neki se na povukla u samu je in sebe i specjalizirala se, ako se tako smijemo izraziti, u svojoj vjerskoj ulozi. Poslije cara, sad je i papa kao univerzalna vlast is ezao s pozornice svijeta. Poslije polovine XV. st. vi ne biti antipapa. Ali e e isto tako, po je Pavao II. svrgao kralja ke, Jurja Podjebradskog (1466), vi se ni jednom ne to e e e dogoditi, da papa podvrgava svom posredni kom sudu prepirku me kraljevima. u 191

DRUGO POGLAVLJE STOGODI RAT NJI I. DO SMRTI EDUARDA III. (1377) Od kraja XIII. st. Francuska vi nije imala one prevlasti, koju je neosporno u e ivala od vremena Filipa Augusta do Filipa Lijepog. Da bi mogla zadr to gospodstvo u Evropi, trebalo je da njezina kultura i ati dalje napreduje i da se njezina politi moodr i dalje na istoj razini. Ali prva se zaustavila u ka i napredovanju, a druga je stala opadati. Ni umjetnost, ni knji evnost, ni znanost, koliko god su jo uvijek bile va i zanimljive, ne ra ne aju vi nikakvim bitnim novinama. A se ti snage i e to e blagostanja nacije, oboje je ugrozila strahovita krita stogodi njeg rata. Zna enje toga velikog sukoba uvelike uostalom, prelazi granice zapadne Evrope. Obje dr ave, koje su se me sobom borile, bile su previ utjecajne, a da hi njihova sva mogla zanimati samo njih same. u e a Ustvari, ona se name svim vladarima, pa zbog saveza, koje ona poti me njima ili po utjecaju, e e u kojim ona odre njihovo dr uje anje, ona poprima op evropsko zna e enje. U neuravnote enoj Evropi, u kojoj je nestanak politi prevlasti papinstva pokvario ravnovjesje ke snaga, ta je, sva silom okolnosti postala privla a nim sredi tem ili bar najva nijim doga ajem je to zbrkanoj uznemirenosti vremena, kojim dominira, dao neki zajedni i op pravac kretanja. ki i Tako dug i tako ogor rat bio je mogusamo izme Francuske i Engleske. Samo su te dvije dr en u ave raspolagale s dovoljno sredstava, samo su one imale dovoljno ujedinjen narod, da su mogle podnijeti takvo isku enje, a da ne propadnu. Ali svatko ostaje zbunjen, kad uporedi veli napora, koji su u to inu utro eni, s ni tavnou rezultata, koji su postignuti. U osnovi, o borbi Francuske i Engleske mo se e re isto ono, i o borbi papa s koncilima: bio je to potpun neuspjeh. i to Poslije toliko prolivene krvi, poslije toliko nevolja i ru evina, oba su se protivnika na gotovo na istoj la polazlnoj to pa se stoga spravom mo re da je stogodi rat bio samo u ki, e i, nji asna i potpuno besplodna sveop nesre Naknadilo je i suvi lako konstatirati, da on uop nije mogao biti ne a a. e e to drugo. Neosporno je i savr jasno, da engleski kraljevi nikako nisu mogli ste francusku krunu. A eno i ipak je to bio onaj cilj, koji su oni sebi postavili. Osim njega nije bilo nikakva bitnog razloga, koji bi ih gonio u rat. A osobito nije bilo nikakva razloga koji bi u rat gonio engleski narod. Jer Francuska, nije prijetila, pa nije ni smetala Engleskoj. Ni jedna ni druga nisu jo ak postale pomorska nacija. Njihovi se trgovci jo nigdje nisu susretali kao takmaci, kao to biti poslije, ili kao su se veu XIII. st. to e to u lukama na Levantu susretali trgovci iz enove i Venecije. Guyenna, koja je i dalje bila kontinaltalni posjed engleskih kraljeva, nije za njihov narod bila nimalo va nija; nego je to u XVIII. st. bilo to kraljevstvo Hanover. Bilo bi posve razumljivo, da je Francuska napala Englesku u namjeri, da joj oduzme tu pokrajinu, koja je bila posljednji ostatak, je josmetao jedinstvu kraljevstva. Ali rat to nije izazvala Francuska, nego Engleska. Izlika za to bio je zahtjev Eduarda III; na krunu Kapetovi Ali a. u tom pitanju nije mogu na nikakva nacionalnog iteresa Engleske. Ba e i naprotiv. Savez Francuske sa kotskom ni bolje ne obja ta njava podrijetlo sukoba. Jer zaista jel suvi o e ito, da je osvojenje kotske postalo neizmjerno te i nemogu jer se kompliciralo ratom s Francuskom. Ukratko, s e ak e, koje god strane promotrimo cijelo to pitanje, stogodi rat se ukazuje kao beskoristan rat u tome nji smislu, nije izbio ni zbog kakvog to ivotnog interesa. U njemu treba zapravo vidjeti samo rat zbog presti I ba obja a. to njava strast, kojom je engleski narod, u njem pomagao svoje kraljeve.

192

Za vladavine Eduarda I. (1272-1307) parlamentarno se ustrojstvo i dalje u vralo. Godine 1297. kralj je i formalno priznao pravo parlamentu da odobrava porez. Povratak njegova nasljednika, Eduarda II. (1307-1327) na praksu osobne vladavine, doveo je kao i za Hennrika III. do pobune puka pod vodstvom baruna. Kraljev neuspjeh u kotskoj protiv Davida Brucea, koji je ponovo pograbio oru i potukao ga je kod Bannockburna (24.lipnja 1314), do kraja ga, je omrznuo. Godine 1326 nezadovoljnici su se okupili oko kraljice i prijestoloonasljednika. 7.sije nja 1327. parlament je proglasio, da je kralj skinut s prijestolja. Vladavina Eduarda III. (1327-1377) otpo je, dakle kao i vladavina Eduarda I.: novom ela pobjedom nacije nad krunom. Ali priznav taj svr kako je to u svoje vrijeme u i eni in, inio i njegov djed i pridru i se iskreno parlamentu, Eduard III. je tu pobjedu naroda pretvorio u korist za krunu. iv god je parlamentu vi dopu da se uple u njegovu politiku, to je ta politika postajala sve to e tao e popularnija. Odobrenje ku lordova i ku op (koje se ba vrijeme Eduarda III., po e e ina za inju jasno isticati kao dva posebna doma); dano je kraljskim pothvatima, solidariziralo ih je s njima. Kako god su ti pothvati bili skupi u njima je sad ve bila u pitanju nacije, pa se t stapala s ast ast au kraljevom. Nema sumnje, da parlament nije ni u ta inio, da bi kralja gurnuo u rat protiv Francuske. se da je ini ak, Eduard u po etku bio tako malo siguran u njegovo raspolo enje, da je novac, koji mu je bio potreban za pripreme, najprije po posu eo ivati od firentinskih bankara. Ali ga je njegov bankrot (1339) primorao da se ubudu sve do kraja svoje vladavine, uvijek obra svome vjernom parlamentu. Tako e, a je njegova sva postala sva njegova naroda. Engleska se osje anga a om ala au irana u ratu svoga kralja. Strastveno se u njemu borila, iz osje nacionalnog ponosa, a to je najja od aja i svih osje aja. Nitko, dakako, nije mogao znati, upu taju se u taj rat, dokle on zemlju odvesti. i e Englezi se sigurno nisu nadali, da kod Francuza nai nasamoljubije i nacionalne, strasti jednake e i svojima. Po je borba jednom veotpo to ela, a radilo se o francuskoj kruni, koju je imao ste njihov i kralj, morali su i dokraja i zadr oru u rukama sve dok im od iscrpljenosti samo ne padne iz i ati je ruku. A ipak, kako treba razumjeti, da Francuskoj nije po za rukom, da odmah i odlu suzbije napad lo no, Eduarda III.? se, zaista, da su svi izgledi bili na njezinoj strani. Ne samo da je imala prednost, da ini se brani na svom vlastitom tlu, nego je i njezino stanovni bilo sigurno dva ili triput brojnije od tvo stanovni Engleske, a bogatstvo joj je bilo jo mnogo ve Treba pri tome uzeti u obzir, da njezini tva i e. porazi kod Crecyja, kod Poitiersa, kod Azincourta nisu bili ni po emu odlu ni. Kako god su obili ozbiljni, oni nisu uni njezine snage i nisu je onemogu da vodi borbe. Razlog tili ili njezine nemo bio je drugi. Treba ga tra u nemirima, koji su njome harali po i od sredine XIV. i iti ev st., i koji se i sami, bar najve dijelom obja im njavaju prirodom francuske dr ave, kakva se formirala u vremenu, od Filipa Augusta do Filipa ,Lijepog. Ta, je dr ava, kako smo dovoljno mogli vidjeti prije u tekstu, u biti bila monarhijska. Osim kralja nije u njoj bilo nikakve nezavisne politi vlasti; bilo je samo ke inovnika ili vije od kojih nijedno nije potjecalo - kao engleski parlament - iz nekog drugog izvora, a, razli itog od krune. Kraljev autoritet, koji je od vladavine do vladavine imao sve ve utjecaj u zemlji i i sve potpunije okupljao pojedine dijelove vlasti, koje je razjedinio i rasuo kne evski feudalizam, u biti se izra avao za titom i pravdom. Kralj je bio opunomo odvjetnik svoga kraljevstva, prvi zemaljski eni sudac i branilac svojih podanika. Na tom se osnavala njegova dru tvena uloga i na tom je nikla njegova popularnost. Dr ava, kojoj je bio na elu, u osnovi se temeljila na ideji prava. Njezini glavni slu benici bili su bailliji, sudbeni asnici; njezin najva sredi organ, pari parlament, bio je sudi I niji nji ki te. pu osje ko anje, koje je zadr u sje alo anju sliku Louisa Svetog, kako izri pravdu pod hrastovima u e Vincennesu, u tom je pogledu posve u skladu sa stvarnou. Filip Lijepi je dokraja ostao pristalica tog shva anja, i njegov sukob s papom u biti je samo sva zbog pravnog vrhovni kraljevog. a tva

193

Me utim dr ava je, da bi se odr ala, sve vi trebala financije. No sve je ostalo, od nekada e to nje rimske poreske organzacije - stari porezi, koji su se 0pretvorili u davanje u naturi - pre je veu X. lo st. u ruke velikih vazala. Za svoje odr anje dvor ima samo svoje domene i prihode s njih. Tome je mogao dodati prihode od kovanja novca, koje kralj od Filipa Augusta, uvelike ponovo preuzima od velikih vazala. 82 Zbog toga on tra pomou posu i ivanju. Ali to nije bilo dovoljno. Trebalo bi da postoji porez, ali njega nema. Otuda za Filipa Lijepog skrajnje mjere: kvarenje novca, oporezivanje, sve enstva, koje nagoni papu u rat, ukidanje reda ternplara, koje je izazvalo sablazan sumljivo poslovanje s Talijanima, se bogate na ra dr to un avne riznice. Nikom i ne pada na pamet pomisao, da bi se moglo razrezati namet na podanike, jer to nije zamisao osnovana na pravu. Pojam dr ave, koja svoju ovlast pro iruje dotle, da crpe iz privatnog bogatstva onih, koje ak titi, jose nije rodio. U financijskom pogledu razvoj je dakle, joveoma zaostao za razvojem u pravnom pogledu. Ukratko, krajem XIII. st. razvoj jonije prerastao shva anje, koje javne financije mije i zamjenjuje s kraljevim prihodima. a je izbio stogodi rat, to je prouzrokovalo najve pote e. Da bi platio vojsku, unajmio im i1ji e ko pla enike, dao nov pomo anu saveznicima, kralj se zadu i nered uskoro biti tako velik, da e iti e e morati u pomopozvati one iste svoje podanike, kojima se nije usudio nametnuti porez: sazvat e dr avne stale i od njih zatra novac, koji sam nije imao. A to zna po e iti e iti etak strahovite krize. To zna po e iti etak neke vrste revolucije, i to usred rata, koja podsje na onu, ju je Engleska a to pro ivjela u vrijeme Velike povelje. Ali je polo u Francuskoj bio mnogo ozbiljniji. Jer one aj nacionalne kohezije, koju je normansko osvojenje dalo Engleskoj, ovdje nema. Kraljevstvo, koje je ujedinilo membra disjecta svoje zemlje, sve je opet dovelo u pitanje, kad se obratilo puku. Sve se to pretvoriti u zbrku. Dru e tveni redovi, od kojih se satoje dr avni stale nisu me sobom i, u slo Tre stale koji se oslanja na gradove i koji ima novca, htjet da uvede reforme, koje kralj ni. i , e ne prihva Knezovi se okoristiti prilikama i opet zadobiti, utjecaj, koji su izgubili. Borbe razli a. e itih stranaka pota politi ambicije seniora po krvi. Etienne Marcel bio je uvod u borbu Bourguignona i e ke i Armagnaca. Osim vladavine Karla V., za koje su se prilike popravile mo se re da je Francuska od e i, zasjedanja dr avnih stale u 1353. pa do vladavine Louisa XI. bila plijen dvostrukog unutra a njeg rata: izme tre stale i kralja, te izme knezova i krune. A sve sve, je to imalo u osnovi svoj uzrok u u eg a u fiskalnoj krizi, koja je neizbje nastala zbog ustrojstva kraljevstva. Bila je to, ako se Smijemo tako i ivo izraziti, kriza povjerenja, koja je bila nu na, da se dr ava, izdigne nad shva anje iz vremena Kapet a, do drugoga, razvijenijeg i potpunijeg shva vi anja; kriza, u kojoj se inilo, da je dr usred ava strahota ratovanja s inozemstvom ve dospjela na sam rub propasti. U godinama, koje su prethodile velikom ratu, ni jonije navije ta talo, da do do rata. Trojica e i sinova Filipa Lijepog ne imaju mu potomstva naslijedili su jedan za drugim svoga oca. Bili su to i kog Louis X.(1314-1316), Filip V. (1316-1322) i Karlo IV; (1322-1328). Svi su se oni bezikakvih sjajih uspjeha okoristili polo ajem, koji im je predavan u naslijedstvo. Nije, se posavljalo nikakvo novo pitanje. Papinstvo se nastanilo u Avignonu i uvijek je bilo susretljiosti prema kruni; s Engleskom je vladao mir; njezin kralj Eduard II. o enio se, u skladu s pogodbama ugovora u Montreuilu,sestrom trojice kraljeva. Samo se flandrijski rat otezao jonekoliko godina i najzad, za Filipa V. zavr pari io kim ugovorom (1320), koji je kraljevstvu ustupio ka telanije Lille, Douai i Orchies i enidbom uveo nasljednika grofovske asti, Louisa od Neversa, u kraljevsku porodicu. U trenutku, kad je umro Karlo IV., kraljevstvo je dakle u ivalo dubok mir. ni izumr dinastije ak e Kapetovi nije urodilo nikakvom te om. Veje prilikom smrti Louisa X. njegova k bila uklonjena a ko i od nasljedstva krune, pa se Filip Valols imao samo okoristi na elom, koje je progla eneo jo dvanaest
82

La taille (glavarina) nije u provom smilu rije porez, nego trajno-pravo. i

194

godina prije toga, a bilo je u skladu sa starim frana kraljevskim pravom, pa ga je cijela nadja im prihvatila bez ikakva osporavanja. Bilo je to tako nepobitno na elo, da Eduard III., po majci unuk Filipa Lijepog, nije u odlu nom trenutku izrekao nikakva prosvjeda. i po ak enskoj lozi njegova su prava bila su ni od prava Ivane, k Louisa X., koja se udala, za Filipa od Evrexa i kojoj je novi kralj iz a eri razboritosti prepustio kraljevstvo Navarru, na koje se t.zv. salijski zakon, nije, mogao tako o ito odnositi, kao na Francusku. Njegova je vladavina otpo ela, pod sretnim auspicijama. Flandrijski grof ga je pozvao u pomoprotiv velikog ustanka tkalaca u Brugesu i seljaka na f1andrijskom primorju, koji su od 1325. udru svoje ili napore u borbi, su je prvi vodili protiv patricija, a drugi protiv plemstva. 23. Kolovoza 1328 kralj je to kod Cassela izvoj pobjedu, koja je dokraj pobunu. Idu godine mu je Eduard III. polo tio ila e io vazalsku zakletvu za Guyennu. inilo se, da je rat tako malo vjerojatan, daje kralj u sporazumu s papom pripremao kri arski pohod ili to nije, francusku vojnu na istok, koja je imala krenuti na put morem god. 1332. Eduard III. je u Engleskoj manje sretno otpo svoje vladanje. Novi vojni uspjesi Skota primorali su eo ga, da prizna nezavisnost njihove zemje njihova kralja, Roberta Brucea (1328) prekinuv time vazalsku i vezu, na koju je Eduard I. primorao te uporne protivnike. Na sre po njega, pobuna Eduarda Baliola u protiv Davida Brucea, Robertova nasljednika (god. 133l), omogu mu je,.da uspostavi ono, je ila to nedavno razrije Izjasnio se za Baliola, potukao zakonitog kralja kod Hallisdown Hilla (1335) i io. ete primorao ga, da pobjegne u Francusku, gdje ga je Filip VI primio onako, kao je kasnije, Louis XIV. to primio Jakova Stuarta. Balliol se po urio da u vrsti svoj polo ustupivpobjedniku podru Berwick aj i je i priznavsizerensku vlast Engleske nad kraljevstvom, koje mu je ona pribavila (u velja1334). i i Simpatiju, koju; je francuski dvor iskazao Davidu Bruceu, primio je Eduard III. kao uvredu. Odgovorio je na nju time, je po ne to eo tedice pokazivati znakove povjerenja prema: Robertu od Artoisa, smrtnom neprijatelju Filipa VI., koga je primio u Londonu s velikom bukom. Prava; koja je vjerovao ili je sebi uobra avao da ima na krunu Francuske, mora, da su ga uskoro pridobila za pomisaoda obnovi rat, koji je njegov djed morao 1297, tako naglo prekinuti. Bio je mlad, aktivan i popularan zbog svoje pobjede nad kotskom, pa je dopustio, da ga zavede ambcija. Uostalom, kao i svi veliki slavoljubivci bio je i on razborit, pa se nije htio upustiti u pustolovinu, prije nego za sebe osigura sve izglede na to uspjeh. Nadahnuv se primjerom Eduarda I., preuzeo je kao svoju prvu du i nost, da sebi osigura savezni nizozemskih vladara. Najva me njima, fIandrijski grof Louis od Neeversa, pokazao tvo niji u isto onako vjeran Filipu VI., koji ga je spasio od pu pobune, kao je Guy de Dampierre 1297. e, ke to bio pripravan da prekine s Filipom Lijepim, koji je protiv njega pomagao patricije. Ali s druge strane Shelde, u onoj nekada njoj Lotaringiji, koja je sada bila pocijepana u bogate kne evine, su od to vremena velikog me uvla u a ivale, potpunu nezavisnost pod nominalnom vrhovnom vlasti carstva, posao je morao biti lak uz dobru pla mogao je bez te a , unova saveznike. Zahvaljuju i; u ko iti i firentinskim bankarima, ,koji su mu otvorili naj kredit, Eduard je mogao tro bez ra iri iti una. Dao je neograni enu punomo grofu Vilimu II. od Hainauta i Hollanda, ijom se k erkom Filipinom, pokroviteljicom Froissartovom, o enio jo 1328., pa nije trebalo dugo ekati da za skup novac sklopi sporazum s vojvodom brabantskim i s nekoliko drugih osoba manjeg zna enja, kao su bili grofovi od to Gelderna, Klevea, Juliersa. Isto onako, kao je Eduard I. 1297. kupio pomonjema to kog kralja, Adolfa od Nassaua, tako je Eduard III. smatrao korisnim, da unajmi, kao svog pla enika cara Luddviga Bavarskog. Nema sumnje, da se nadao, da taj bijednik, kog je Ivan XXII. nedavno izop na u e io, i svojoj, mr prema avinjonskom papinstvu razlog, da se osveti na Francuskoj. nji Engleskoj je koaliciji Filip VI. u Nizozemskoj suprotstavio , starog enika Francuske, biskupa od ti Liegea, i kog kralja Ivana Slipog, koji je bio u rodbinskim vezama s njegovom ku e om, ali koji, je 195

uostalom sa sa sobom doveoteo nekoliko vitezova iz svoje grofovije Luxembourga. U kotsku je poslao pomo pristalicama Davida Brucea, koji su se ponovno latili oru ja. Neprijateljstva su po 1337. Francuzi su prepadom spalili Gzernesy i Portsmouth; Englezi su napali ela odred flamanskih na otoku Cadzant. Idu godine, 22.srpnja l338. Eduard III. se iskrcao u Anversu eta e s namjerom da nanese sna udarce. Ali njegovi saveznici nisu osje nikakva odu ne, ali evljenja. Ludvig Bavarski se ograni na to, da mu dodijeli naslov namjesnika carstva, a sam se nije ni pomako. io Brabantski vojvoda i Vilim II, grof od Hainauta i Hollanda, koji je nedavhno naslijedio svoga oca, o ito su nastojali da izbjegnu svojim obavezama. Da i takve pomo nike uvukao u borbu; koja je za njih bila samo prilika, da dobiju supsidije, trebalo je neprestano pla ati, a Eduard je bio preoptere en dugovima, pa je nedavno, bankrotirao, pokvukavza sobom u propast i svoje firentinske zajmodavce! i Na sre me u, utim, da bi primorao flandrijskcig grofa, da se i on upusti u borbu, bio je obnovio taktiku; koja je vei prije dovodila do uspjeha u razmiri ama Engleske s grofom: zabranio je izvoz vune, koja je bila nephodno potrebna suknarstvu u Gandu, Brugesu i Ypresu. Usprkos krizi, ju je to izazvao tom mjerom, Louis od Neversa ostao je nepokolebljivo vjeran Francuskoj. Ali gradski cehovi i trgovci nisu pritajali da se dadu uni ili izgladnjet a budu daje njihov vladar vi cijenio interese titi i e svoga vrhovnog gospodara, nego njihove preuzeli su sami brigu za svoj spas. Gand, u kom su ve nekoliko godina dominirali suknarski cehovi, preuzeo je pod vodstvom bogatog gra anina Jakova van Artevelde upravu u grofoviji. Artevelde je stupio u dodir s Eduardom; embargo na vunu bio je ukinut, a da raspr predrasude, koje bi mogle smetati gra i anima da ostave Filipa VI., svoga vrhovnog gospodara. Eduard je do u Gand i ondje na Petkovu trgu dao samoga sebe proglasiti francuskim ao kraljem.*83 Tako je uzajamna vezanost interesa urodila savezom njegove kraljevske i dinasti ke politike s gra anskom i ekonomskom politikom flamanskih gradova, kom je Flandrija u budu nosti imala ostati nepokolebljivo vjerna. U toj zemlji u biti industrijskoj u kojoj je prevadavalo gra anstvo politika se prije negoli drugdje u sjevernoj Evropi podvrgla ekonomskim obzirima. Ulazak Flamdrije u engleski savez osigurao je Eduardu vrstu bazu na sjeveru. Dotad se rat vukao du granica Francuske u arkanjima i spaljivanju sela. U isto su vrijeme kardinali, poslani u Avignon uzalud nastojali da pregovaraju o miru, o kom se govorilo samo zato, da se dobije na vremenu. Sad su me utim operacije najzad mogle popriimiti onaj opseg, o kom je Eduard sanjao. Po urio je u Englesku da od parlamenta zatra supsidije, koje je njegov bankrot u neophodno potrebnima. Prilike su mu i inio pomogle, da mu zatra novac bude odobren. 23. Lipnja 1340.. njegovo je brodovlje pred Eclusom eni izvoj sjajnu pobjedu nad francuskim, a zatim je, u pratnji flamanskih nareddnih odreda i uz pomo tilo knezova, koje je taj lijepi uspjeh ohrabrio poduzeo opsadu Tournaia (od 22.srpnja do rujna) ali je ona propala i zavr primirjem u Esplechinu, koje je idu godina zaredom produ ila ih avano. Tako plan napada sa sjevera, usprkos pomo Flandrije, nije uspio. Van Artevelde poginuo je 1349. u i pobuni, su je protiv njega podigli gantski tkalci. Koalicija knezova raspadala se. Ludvig Bavarski to ak je (ne vrativ novac, koji je primio) pre na stranu Filipa VI, kome je uostalo imao biti isto tako i ao bezvrijedan saveznik, kao je bio Eduardu. Od dviju zara to enih strana, inilo se, da je polo aj Francuske bolji. Ona se okoristila primirjem da pove svoje podru na isto granici. Godine a je noj 1343. ona je za gotov novac kupila Dauphineju od dauphina84 Humberta II., a njegov je naslov otada ostao kao titula nasljedniku francuske krune.,
83

Marche du Vendredi, Vrydagsrilarkt - trg u Gandu u blizini crkve Sv. Jakova iz XIII. st. i dana univerzitetske biblioteke, nje na kom su se u Srednjem vijeku odigrali mnogi va dogadaji. Danas je ondje kip Jakova van Artevelde. Prev. ni
84

Rije Dauphin je feudalni naslov, koji se prvobitno upotrebljavao mjesto grofovskog ili vojvodskog. Grofovi Vienne (ju od no Lyona) po su ga nositi ve eli oko 1130. Kasnije je u u upotrebu i u Auvergni. Seniori, koji su nosili taj naslov, imali su u ao grbu delfina, koga ta rije francuskom ozna u ava. - Prev.

196

Primirje nije sprije Edunda III. da do u Bretanju u pomogrofici od Monforta, koja je osporavala ilo e vojvodstvo Karlu de Blois, ga je pomagala Francuska, i da grofa od Derbyja po to alje da napadne Gascognu. Godine 1346. iznenada, se iskrcao u Normandiji. To je, bila polazna to potpunog ka preokreta. Posve nova ratna taktika, koja se oslanjala na ulogu strijelaca u bici, pribavila je Englezima niz sjajnih pobjeda, Potpuno nacionalni sastav Eduardove vojske mora da mu je tako donosio isto er onakvu prednost nad protivnikom, koji se uvelike slu stranim pla io enicima, kakvu su u XVI. st. imale panjolske armije. Bitka kod Cnecyja (26.kolovoza) dokazala je te odlike. Usprkos prednosti u broju, Francuzi su ondje morali pretrpjeti velik i stra poraz - molllte grande et moult horrible. kako se an izrazio Froissart. ki kralj Ivan Slijepi, flandrijski grof i mnogo druge velike gospode ostalo je me e u poginulima. Pobjednik se tim nenadanim uspjehom okoristio da opsjedne Calais, koji je zauzet poslije jedanaest mjeseci, a vratio se u posjed Francuske tek l558. Nekoliko sedmica poslije Cecyja, David Brouce, koji se vratio u kotsku, potu je i zarobljen kod Nevil's Crossa (17.listopad). Englezi su en posvuda pobje ivali. Ali su, i na jednoj i na drugoj strani podjednako osje potrebu da odahnu. Na ali intervenciju pape sklopljeno je primirje (u rujnu 1347.), koje je pojava crne kuge produ na idu ila u godinu i koje se vi puta uzastopce poonavljalo, tako da je potrajalo sve do 1355. e Obje strane okoristile su se tim po inkom, da pripreme odlu akciju. Zahvaljuju supsidijama nu i parlamenta, Englezi su sakupili tri armije: jednu u Guyenni, drugu u Bretanji, a tre u Normandiji. u Novi francuski kralj, Ivan II. Dobri85 (1350-1364) donio je odluku da sazove dr avne stale koji su mu e, dali sredstva, da opremi 30.000 ljudi. Poveo ih je u susret Crnom princu, koji je pusto Guyennu. Do io bitke je do kod Maupertuisa, blizu Poitiersa, 19.rujna 1356 Zavr se jo lo ila potpunijom katastrofom, nego je bila, ona kod Crecyja. I sam je Ivan pao u zarobljeni to tvo, pa je kao su poslan u anj Englesku. Taj je poraz smjesta prouzrokovao prvu od onih kriza u Francuskoj, kojima se kraljevska vlast morala redom suprotstavljati sve do sredine XV. st. dr avni stale iz 1355. u kojima je prevladavao utjecaj i gra anstva, ga je predvodio glavar pari trgovaca, Etienne Marcel, pristali su na poreze, koje je to kih kralj zatra samo uz uvjet, da im bude odobren znatan utjecaj u vladi. Ugovorili su, da sami io, e ubirati poreze i upravljati njima i zahtijevali jamstva za odr anje njihova prava, da se sastaju, i za provo enje reformi u upravi. Neka velika pobjeda sigurno bi omogu kralju da ugu tu opoziciju, ila i koju je njegova lo sre u a a inila neodoljivom. Ona je istupala utoliko, smionije, ju je ohrabrivao to kralj Navarre, Karlo Opaki, astohleppnik bez ikakvih predrasuda, eljan utoliko vi da uzmuti i zamrsi e polo je mogao ra aj, to unati samo s neredom, da kao sin Ivane od Evreuxa prodre sa svojim tobo njim pravima na francusku krunu. Tako se francusko kraljevstvo odjednom, u sredini XIV. st.; na primorano da ra lo una s onim gra anstvom, koje mu je neko pomoglo u borbi protiv feudalizma i u stvaranju jedinstvene kraljevine. Monarhijska vlast neosporavana i neprijeporna vecijelo stolje bila je tako pozvana, da cijelu e, naciju sebi pridruu izvr i avanju te vlasti. U Francuskoj se poslije bitke kod Poitiersa zbivalo isto ono, se doga u Engleskoj stotinu i pedeset godina prije toga, to jest poslije bitke kod Bouvinesa. I to alo ovdje, kao i tamo, nered u finanacijama i poraz doveli su do revolucije. Nema ni ta udnoga u tome, je ta revoluuciia izbila tako mnogo kasnije u Francuskoj, nego u Engleskoj. Politi i nacionalno to ko jedinstvo, koji je njezin nu preduvjet, bilo je Engleskoj silovito nametnuto vekrajem XI. st., u ni vrijeme normannskog osvojenja: dok je ono u Francuskoj postignuto tek za vladavine Filipa Lijepog, i to kroz dugi niz napora. Ali razlika, je u tom pogledu pru povijest tih dviju zemalja, nije samo to a kronolo razlika. U Engleskoj so baruni organizirali otpor protiv Ivana Bez Zemljee i stajali mu na ka
85

Ivan I. bio je posmrtni sin Louisa X., koji je umro poslije nekoliko dana, a naslijedio ga je Filip V.

197

elu, a to zna da je vodstvo imala vojni klasa, a za njom se, i se na iste nevolje i i, ka ale zahtijevaju ista prava, okupio preostali dio nacije. Ni sli i ega nog nije bilo u Francuskoj, za Ivana Dobrog. Ovdje na pokreta staje gra elo anstvo, a to zna klasa trgovaca i industrijskih proizvo a. i, a A izme toga gra u anstva i plemstva nije bilo mogu nikakvo sporazumijevanje. Povlastice prvih bile e su u suprotnosti s povlasticama drugih, pa su zbog toga iskrsla me njima neprijateljstva, koja su u porazi kod Crecyja i Poitiersa - a za njih je gra anstvo bacalo krivicu na vitezove - doveli do vrhunca. Bilo je prekasno, da se u sredini XIV. st. u redovima francuskih feudalaca rodi ovjek, kao je, bio to Simon od Moforta. Ako, su neka gospoda i pomagala napore tre stale bilo je to samo iz osobnih eg a, interesa zbog mr ili ambicije, pri nje emu, su prvom prilikom napu svoje savezinike, koje su tali prezirali. Za sve enstvo je vrijedilo isto ono, je re to eno o plemstvu. Njegovi su predstavnici mislili samo na to, kako da obrane svoje povlastice i egzemcije. Ukratko, suprottnost izme engleskog u parlamenta i dr avnih stale u Francuskoj bila je najpotpunija, a togod je to mogu Engleski je e. parlament nasuprot kralju udru ivao razli klase nacije, su raspravljale zajedno i sporazumno ite to donosile zaklju koji su bili izraz njihove zajedni volje. Dr ke, ke avni stale sastojali, su se naprotiv i od triju redova, koji su raspravljali i glasovali svaki napose, tako da su zapravo inili tri razli ite skup privilegiranih stale koji nisu bili kadri da se sporazume i koji su svojim razmimoila tine a, enjima i sukobima pru kruni i suvi povoljnu mogu ali e nost, da izbjegne njihovu upletanju. Uostalom, u toku XIII.st. obi je u svim bitnim momentima veutvrdio ovlasti i prava parlamenta, tako da se on aj pretvorio u neophodno potreban organ, vladanja. Dr avni stale bili su, naprotiv, tek ustanova, koja i, je djelovala kad su krunu na to primorale okolnosti, bili su ultima ratio, kome se vlast uti samo, u e trenucima financijske nevolje. Svaki od njihovih saziva znak je jedne od kriza dr avne riznice sastaju se samo zato, da pred njih bude iznesen zahtjev, da plate. A ba daje, gra to anstvu onu dominantnu ulogu, koju je u njima zaista i odigralo. Budu da nije u i ivalo financijske imunitete, kojima je bilo za eno plemstvo i sve ti enstvo, bilo je dakako, prije svega ono pozvano da pla Stoga je posve a. prirodno, da ono kao nagradu za poreze, koje je izglasavalo nastoji posti garancije. Koliko se to mo i e ocijeniti na temelju ezdeset i sedam lanaka, ih je prijesolonasljedniku predao Eienne Marcel, to njegov je ideal bio, da upravu u kraljevstvu pro me, onim istim duhom nadzora i zakonitosti, koji je ovladao u upravi graadova. Kraljevi inovnici, a u prvom redu financijski inovnici, moraju prestati s neodgovornou prema poreskim obvezanicima. Vlada mora pristati na neophodnu suradnju sa dr vnim stale i pridru ih svojoj djelatnosti. Ali kad Etienne Marcel govori o dr ima iti avnim stnal ima, on prije svega misli na gra anstvo. Veprilikom toga prvog susreta francuskog kralja s narodom, Paris stvarno staje na pokreta, a da pritom nitko i ne pomi nn to, da se usprotivi. Njegovu va elo lja nost u svojstvu glavnoga grada, koju zahvaljuje kruni, upotrebilo je sad njegovo stanovni protiv nje. tvo Kraljevski grad toliko je neuporediv, bezpara, toliko je po svom stanovni po svom bogatstvu, po tvu, svojoj, aktivnosti a i po svojoj buntovnosti nadmo drugim gradovima u kraljevstvu, toliko je ve an sredi cijele zemlje i cilj, na koji je usredoto sveop pa svijet, da veod sredine XIV. st. te ena a nja mete u njemu potresaju cijelom Francuskom, da se glas njegovih triibuna u cijelom narodu i da i uje su njegove pobune i nemiri historijski doga Prijestolonasljednik je to tako dobro shvatio, da se prvi aj. priihvatio taktike, koja poslije biti e esto ponovo upotrebljavana sve do XIX. st., i odlu da udalji io, dr avne stale iz tog ta, pa da ih sazove u Compiegne (1358). Time se pari opozicija samo jo e ari ka vi ogor e ila. inilo se, da gra e anski rat izbiti svakog trenutka. Marcel je pregovarao o savezu s kraljem od Navarre i s engleskim kraljem, hrabrio Gand i flamanske gradove, da udru svoje napore s e njegovima protiv nevaljalih i ludih pothvata, tako da svi uzmogneemo ivjeti unesmetanoj slobodi. kadli uto izbije akerija, koja je dovela do raspleta krize. Teret novih poreza, a pored njih jo izgredi pla kih bandi, raspu i eni tenih poslije Poitiersa, koje su se, da bi mogle ivjeti, razi po cijeloj zemlji, dovodili su do o le ajanja seljake u Champngni, Pikadiji i pokrajini Beauvais. Porazi plemstva kod Crecyja i Poitiers, raspr su strah, su ga seljaci prednjim ili to dotad osje ali. Pripisivali su njihove neuspjehe kukavi uku. Neodre eno su osje ali, da njihove povlastice opravdava samo njihova vojni uloga, a sad su se pokazali nesposobni, da je izvr ka avaju. 198

Plemiim se odjednom u svijesti pojavio kao neprijatelj puka. Gomile naoru ane eljeznim toljagama po su obiilaziti zemljom i napadati dvorce. Prvi uspjesi ohrabrili su ih. Uskoro su svi seljaci ustali ele na noge. Uostalom, nije ta pobuna imala nikakvn zajedni kog plana, nikakva priznatog vo ni e odre enih zahtjeva. Bio je to ustanak iz o aja, eksplozija bijesa. Prestra gra eno anstvo prkosilo je pokretu ,iza svojih zidina, ne sudjeluju u njemu, ali pridr i aavaju za sebe mogu i nost, da se njime okoristi, ako uspije. Ali kako je mogao uspjeti? Te naoru konjanici, kojih su redove mogli probiti ko ani engleski strijelci, morali su nadvladati te crne, malene i lo naoru prostake (Froissart, Kronika, e ane V. 105), koji su ubijali njiihovu djecu, silovali njihove ene i palili njihove majure. Nerazmjerje bio isti, kao izme u trajka i redovite vojske. Poslije prvih trenutaka zbrke, plemstvo je poduzelo a kaznene pohode i sad su otpo pokelji. Selja 86 su decimirani, pa su se vratili u sveja sela eli ine uvjereni u svoju nemo Sve de velike revelucije, u Francuskoj vi nije do do selja ustanka! . e le kog Taj potres okupio je plemstvo oko prijestolonasljednika i prekiinuo one veoma slabe veze, koje su ovdje ili ondje ponekog od njih vezivale s gra anskom reformisti kom strankom. Neprijatelji Marcelevi osmjelili su se. Skovali su zavjeru protiv njega, pa je 31.sprnja 1358 ubijen, kao se te petnaest to gedina prije tega dogodilo Jakovu van Artevelde, kom je Marcel po svojoj politici neobi nalik. ne Njegova smrt nije dokraj sastajanje dr ila avnih stale Prijestolonasljednik se nije mogao od re a. i njihove pomo u krajnje te i kom polo aju, u koji je dr zapala. Eduard III. je 1359-1360. opsjedao ava Reims i uznapredevao, ne nai i na otpor, sve do u Burgundiju. Bilo je neophodno potrebno zaklju av iti mir. Potpisan je 8.svibnja 1369. u Bretignyju kraj Chartresa. Eduard je dobio Gascagnu, Guyennu, Poitou, Calais i grofeviju Guines u neograni enu vlast, a popred toga jo milijuna u zlatu. Za uzvrat tri se odrekao svojih pretenzija na preostalu Francusku. Engleska je, dakle na tetu Francuske ponovo postala kontinentalna sila. Opet je ostvarena situacija, koja je izvanredno sje na doba prvih ala Plantageneta. Prostranstvo kraljevstva nazadavalo je toliko, da je sad obuhva otprilike one isto alo podru kao i na po je, etku vladavine Filipa Augusta. Ta jednostavna konstatacija dovaljna je da poka emo, da su rezultati mira u Bretignyju bili neodr ivi. Francuska dr nije bila kao na primjer teriterijalni posjedi bavarskih ku Luxembeurga i Austrije, ava a, napresto jedan do drugog pore ana pedru i narodi, koje su dinasti kombinacije isto onake lako ja ke gomilale na okup, kao su ih i rasturale. Ona se iste tako to vrsto osnivala na geografskem jedinstvu, kao i na jedinstvu nacionalnom i jedinstvu interesa. Kraljevi su je oteli feudalnoj raskomadanosti, im je nestalo agrarnog ustrojstva, na kem se ta raskomadanost osnivala, pa se dr ava iz vladavine u vladavinu sve vi okupljala oko njih, a djelo, su ga kraljevi izvr obavlieno je tako brzo i tako e to ili, uspje ba no zato, je bile u skladu s prirodnim okolnostima. Pripojenja u korist Eduardevu, na koja to je trebalo pristati, bila su, dakako. Samo privremena rtva. Bila je isto tako nemogu da Engleska e, zadr svoje nove francuske pokrajine, kao bi bila nemogu da Francuska prisvoji grofoviju Kent. i to e Mir u Bretignyju bio je o samo primirje. Zar se itko megao nadati, da Francuska, priznati kao ite e trajan takav pole koji ju je peni aj, avao i prijetio joj stalnem opasneu? I kako je Engleska mogla protiv volje stanovni sa tva uvati isto tako prostrana osvejenja, kao je bio i njezin vlastiti teriterij? to Karlo V. (1364-1380), koji je 1364. naslijedio svoga oca Ivana II. nije megao pomi ljati da prekrtek i sklepljeni mir. Kraljevstvo je bilo, iscrpljeno perezima, a njegevo su podru vi nego ikad plja je e kale pla ete enika, koje su ondje ivjele na ra stanovni Kralju je veoma vje po za rukom, da un tva. te le svoje podanike oslobedi te nevelje i da ih isto vrijeme upotrebi protiv Engleske. Henrik de Transtamare, koji, se u Kastiliji borio protiv Petra Okrutnog, saveznika Eduarda III pozvao je u pomo
86

U francuskom orginalu stoji Jacquces. To ime (Jakov) upotrebljavano je u Srednjcm vijcku - naj u obliku Jacqucs ee Bonhomme. (dobri ili glupavi - kao naziv zo francuskog seljaka-kmeta, s namjerom da izrazi prezir njemu. U ina ak ak) vezi s tim nastalo je i ime akerija za ustanak francuskih seljaka u XIV. st, i s vremenom postalo sinonim za svako buntovni ni dru tvo ih tvenih slojeva. - Prev.

199

Francusku. Duguesclinu je izdan nalog, da mu pe u pomona pla kih e elu eni eta. Petar Okrutni bude pobije (1369), a izme Karla V. i Henrika de Transtamare, sklopljen je ugovor o savezni en u tvu, te je tako ondje stvoren neprijatelj usprkos engleskim posjedima u Akvitaniji. Na sjeveru je kraljeva diplomacija u iste vrijeme postigla i drugi uspjeh. Flandrijski grof, Louis de Maele, sin Louisa od Neversa, koji je bio ubijen ked Crecyja, prekinuo je politiku svoga oca i prihvatio politiku veli ne neutralnosti, primoravaju time i Francusku i Englesku, da ga i tede. Takav stav bio je za nj uteliko povoljniji, nije imao mu to kog potomstva, pa je obje zara ene strane odr avao u neizvjesnesti poga aju se i s jednenim i s drugem oko udaje svoje k Margarete. U toj borbi oko bolje i eri to ponude najzad je pobijedio, Karlo V. Za uzvrat, Flandrijii biti vra Lille, Deuai i Orchies, koji to e eni su joj oduzeti 1320, Louis je pristao, da k uda za kraaleva brata, Filipa Smjeleg, koji je 1361. dobio er vojvodinu Burgundiju kao do ivetni izvor prihoda. Brak je sklopljen 29.VI.1369. inilo se, da je to flamsko pitanje, koje je toliko zaokupljalo krunu jood vremena Filipa Augusta, napokon pred rje enjem, jer je sad nasljedstvo te velike grofovije bile osigurane francuskom kraljevskem princu. Sad se Karlo V. osje dovoljno sna ao an., da napadne Englesku izravnim udarcem u lice. Pobuna u Guyenni protiv Crnog princa polu mu je kao izgovor, da otka mir u Br ila e tignyju. Dr avni stale su i brze i pripravno odebrili supsidije, koji su bili potrebni, pa se rat ga je Duguesclin poveo veoma to energi odvijao u neprekidnom nizu uspjeha. Godine 1372. potuklo je kastilijsko brodovlje englesku no, flotu pred La Rachellom. Na kopnu su Englezi, u trenutku kad je Eduard III. umro (1377, dvije godine poslije Crnog princa) ostaviv kraljevstvo njegovu sinu, Richardu II., djetetu od devet gedina, zadr i ali gotovo samo Calais, Bordeaux i Bayenne. Tri godine poslije toga umre je i Karla V., ostavivFrancusku i drugom jednom djetetu, Karlu VI. II. BURGUNDSKO RAZDOBLJE (1432) Oba regentstva, koja su vladala za tih malodobnih kraljeva, a preuzela su svoje ovlasti gotovo u isto vrijeme u Engleskoj i u Francuskoj, bila su podjednako burna. Koliko god su doga bili razli u aji iti jednoj i u drugoj dr avi, pokretale su ih iste pogonske snage: nezadovoljstvo puka, prouzrokovano te inom ratnih poreza, i ambicije kraljevskih prin eva, kojima je povjerena regentska du nost. Vladavina Richarda II. ostala je slavna zbog selja ustanka god. 1381 Glavni njegov uzrok bio je, kao kog i kod akerije, bijeda seoskog stanovni tva, pri emu na njegove patnje nije parlamerent obra ni ao ta vi pa nego, su to e nje to inili dr avni stale Kako da se uop te politi skup i. e ke tine zanimaju za patnje selja tva, kad je ono bilo izvan redova povla tenih klasa, a samo su te klase bile zastupa ne u njima? Selja je za te skup tvo tine bilo isto ono, mora daje u po to etku XIX. st. bio industrijski proletarijat za vlade, koje su se formirale na temelju bira cenzusa: bespravna masa, na kojoj kog dodu po dru e iva tvena zgrada, ali kojom se vlada bavi samo onda kad dru tvom potresaju udarci. koji se oslanjaju na nju. Kao je to bilo posvuda, i polo engleskih seljaka znatno se pobolj u toku XIII. st. Ali u prvoj to aj ao polovini XIV., st. napredak se uslijed op uzroka; koje smo prije izlo zaustavio. Poskupljenje ih ili ivota i povi enje nadnica, koje je prouzrokovalo pusto enje crne kuge, navelo je plemstvo, da zatra i u parlamentu, da bude donesen zakon, koji nadnice poljoprivrednih radnika vratiti na razinu iz e (1347) (Statut of labourers). Ohrabreno tim uspjehom, plemstvo se zatim stalo domi ljati, kako da uspostavi nekada domanijalna prava, da opet po tra kuluk, koji se vi nije upotrebljavo, i nja ne iti e kako da seljake vrati u kmetstvo vezano za zemlju. Ako tome dodamo sve ve teret poreza, razumjet i emo, kakve su se klice mr razvijale u tim ljudima. Vjerska agitacjja, koju je potakao Wyclif, nje izazvala je kona katastrofu to onako, kao je u XVI. st. luterovska propaganda u Njema nu no to koj dovela do izbijanja selja kog rata. Nema sumnje, ni Wyclif ni Luther nisu nagovorili mase, da se 200

pobune. Ali su i jedan i drugi poljuljali kod tih masa strahopo tovanje prema vjerskim autoriterima, pa su ih time doveli do ustanka protiv dru tvenog poretka, pod kojim su trpjeli, a koji ih je tradicionalna crkva nau da po ila tuju. I bapo tome se engleski pobunjenici iz 1381. razlikuju od francuske akerije u 13 st. Francuski pobunjenici povodili su se samo za porivom svoje bijede; engleski su me utim bili utoliko stra niji, to ih je pored podstreka bijede naprijed gonio joi osje da su aj, rtve i crkve i dru tva, koji su podjednako iskvareni zbog svoje ljubavi prema bogatstvu. Oni nisu u svom vodstvu imali samo nadni are, kao je bio Wat Tylor, nego i siroma sve to ne enike, kao je bio John Ball, koji je u to svojim lolardskim propovijedima odu evio tako mnogo ljudi strstvenom nadom u neki naivni komunizam. Ali se seljaci nisu mogli odr pred onom oklopni ati kom andarmerijom, koju je predstavljalo plemstvo. Kao i akerija, ustanak je zavr pokoljem i nije imao nikakvih posljedica u budu io nosti, kao ni ona. Dotle je rat protiv Francuske i dalje dovodio samo do neuspjeha. Engleska je ostavila gra ane Ganda da budu uni u bici kod Roosebeka, a ekspedicija, koju je idu godine 1383. pod zapovjedni teni e tvom biskupa od Norwicha, poslala protiv Ypresa, alosno je propala. Godine 1389. se trebalo pomiriti s prihva anjem primirja, koje je 1396., obnovljeno na dvadeset godina. Te neda poja e ale su nezadovoljstvo nacije s kraljevom vladavinom. Tek je iza ispod skrbni to ao tva, Richard je po elio zbaciti sve ve autoritet, ga je parlament stekao za vlade Eduarda III. Postigao je samo to i to poni enje, da je l384. moorao gledati, kako njegove savjetnike osu na smrt. Njegov ujak, Thomas uju Glocester upravljao je otporom. Kralj se protiv njega udru sa svojim drugim ujakom. Ivanom od io Lantastera, pa mu je po za rukom da Glocestera dade optu za veleizdaju: s druge mu je strane lo iti po za rukom, da od parlamenta ishodi stalan porez, kojim se smjesta okoristio tako, da se ubudu lo e uvao da saziva tu stra skup nu tinu. Taj novi poku obnavljanja kraljeve osobne vlade u Engleskoj, aj koji je do poslije proma ao enih nastojanja Henrika III. i Eduarda II. nije postigao ni bolji uspjeh. ta Koliko bi kralju uop moglo po za rukom, da pobijedi parlament, koji je bio organ triju udru e i enih snaga; plemstva, sve enstva i gra anstva? se, da je neodre ini eno pomi ljao, da se osloni na lollarde i na narodne mase, koje su jouvijek treperile u uzbu enju od nedavne pobune - pa ipak, kad je Henrik od Lancastera, poslije smrti svoga oca protiv kralja pozvao plemstvo na oru nitko nije ustao, je, da ga brani. Godine 1399. parlament se drugi put poslu pravom, koje je sebi prisvojio za vrijeme io Eduarda II., i oduzeo kralju krunu, a dao ju je Henriku od Lancastera (1399-1413), premda nije bio najbli nasljednik. i Novi kralj je bip u polo aju, u kom mora da se 1689, na Vilim od Orangea, kad je naslijedio Jakova ao II. Parlament, kom je imao zahvaliti je do na prijestolje, o to ao ekivao je jamstva, koja mu je on hitno i pripravno zaista i dao. Da bi pridobio duhovne lordove, otvoreno je i nedvosmisleno prekinuo s lollardima, uveo u Englesku inkviziciju i zabranio prevo enje biblije na pu jezik. ki Ratovi sa kotskom i s pobunjenim Walesom onemogu su mu da zadovolji ratoborne te plemstva ili nje i da prekine primirje, koje je zaklju eno s Francuskom. Bilo je dosu eno tek njegovu sinu, Henriku V., da ponovo otpo tu besplodnu borbu i da u njoj postigne nove, isto tako sjajne i po svojim ne rezultatima isto tako privremene pobjede, kao su bile one kod Crecyja i Poitiersa. to Dok su se Richard II., Henrik IV. i Henrik V. jedan za drugim re na engleskom prijestolju, ali dugotrajno regentstvo, na koje su najprije djetinja dob, a uskoro zatim ludilo Karla VI. (1380-1422), osudile Francusku za sve vrijeme njegova kraljevanja, donijelo je toj zemlji doba nemira i takmi enja, koje je Karlo V. prekinuo, a da mu nije uklonio uzroke. Kraljevi stri evi, kojima je stavljeno u du nost 201

da upravljaju zemljom za njegove malodobnosti, prionuli su, prije svega, da vlast iskoriste u svom osobnom interesu. Louis Anjoujski, koga je kraljica Ivana Napuljska nedavno imenovala svojim ba tinikom, bavio se pripremanjem pohoda u Italiju; Filip Burgundski je strahuju upravljao poglede i prema Flandriji, svojoj budu ba oj tini. Poskupljenje ivota, koje porast nadnica nije nadoknadio, odr avalo je besprekidno, sve od vremena crne kuge, me industrijskim stanovni u tvom gradova krajnje opasno uzrujanje. Tkalci, koji su bili najbrojniji, najbolje organizirani i najsmioniji od svih suknarskih radnika, posvuda su poprimili dr anje puno prijetnje i istupali kao branioci sirotinje protiv bogata Socijalne suprotnosti pogor a. avale su se iz godine u godinu, a komunisti misticizam, koji je u krilu proletarijata imao mnogo pristalica, jo ki ih je vi zao e travao. Godine 1379. gandskim je tkalcima po za rukom da se domognu vlasti, a njihovi lo drugovi u Brugesu i Ypresu smjesta su se poveli za njima. U toj Flandriji, gdje je velika industrija ve tako dugo prevladavala u ivotu gradova i vodila ve radnika na polo nadni inu aj ara, latentni se ekonomski sukob izme namje u tenika i poslodavaca munjevito pretvarao u pravu klasnu borbu. Pobunjenici su zahtijevali mnogo vi od poliiti prava. to dakle? Oni to ni sami ne bi znali to e kih to no re jer su i, eljeli posti ono dru i tveno stanje, koje je te rije odrediti, a prema kome su te ko ima ile u isto vrijeme i najsurovije ljudske pohlepe i najvi ljubav prema pravdi, te ono svojom predod a bom nesretnike naizmjence tje i dovodi do krajnje razdra i enosti. Njihova pobjeda u tri velika grada dovela je do neposredne posljedice, da su se protiv njih oko grofa okupili svi oni, koji su mogli izgubiti: trgovci, pooduzetnici, posrednici, oboga obrtnici, sve branioci poretka koji je jam eni io sigurnost njihova imutka od revolucije, koja im je prijetila. Tkalci iz Brugesa i Ypresa nisu mogli odoljeti koaliciji svojih nepriijatelja. Ali oni u Gandu ostali su neukrotivi. Njihov grad, koji je opkolila konjica Louisa de Maele ne usu uju se napasti ga juri i em, privla je izdaleka strasnu pa svih io nju onih, koji su trpjeli pod vladavinom bogata i mogu a nika. Cehovi u Liegeu slali su mu ne ive namirnice; po njegovu uzoru pobunio se Malines, dok je u Francuskoj pariski i rouenski puk ustao na bunu uz povike Gand. Od herojskog grada ivio irila se prava socijalna zaraza. Premda je izgladnio, ipak nije ni pomi da se preda. Filip van Artevelde, koga je izabrao na svoje vodstvo, potkao ga je, ljao da izvrkrajnji napor i da se pred zidinama Brugesa upusti u odlu bitku s vojskom Louisa de Maele. i nu Protiv svakog o ekivanja, grofova je vojska sasje enana komade. Gand je ponovo postao gospodarem Flandrije, i tkalci ponovo odlu u svim njezinim gradovima. uju Filipa Smjelog nije stajalo muke, da se pozove na potrebu ugu enja tako zaraznog ta pobune u ari Flandriji i da dvor nagovori na vojni pohod, koji mu je imao osigurati ba tinu. Gra Ganda i njiihove ani pristalice pobije su kod Roosebeka, a Louis de Maele opet je preuzeo vlast u svojoj grofoviji. eni Nedavno je od majke ba tinio Artois i burgundsku grofoviju Franche-Comte,87 tako da je Filip Smjeli prilikom njegove smrti 1384. pokupio i ta podru zajedno s Flandrijom. Kako je ve ja imao i vojvodstvo Burgundiju, stekao je takvu mo kakve jonijedan vazal francuske krune prije njega nije imao. Pa , ipak, u toj izvanrednoj sre izgledalo se samo jedan od uspjeha kraljevske politike. Rezultat, koga je i, pripremio Karlo V., bio je postignut. Flandrija je pre u vlast princa kraljevske krvi, pa zar to nije la zna kona prekid s engleskim savezni ilo an tvom i bez sumnje; uvodu jotje sjedinjenje u nje budu nosti? Filip nije propustio da se okoristi povoljnim prilikama, koje su njegove osobne interese povezivale s interesima kraljevstva. Od po etka XIII. st. kraljevska je politika neprestano radila na tome, da sve nizozemske vladare podvrgne svome utjecaju. Oni su po imenu bili vazali carstva, ali su od velikog interregnuma fakti bili potpuno nezavisni i posve ravnodu prema kavgama, u koje je carstvo i no ni zapadalo. Isto onako, kako se cijelo ekonomsko gibanje na njihovu podru orijentiralo prema ju
87

Burgundija, nekada kraljevstvo Burgunda, koju su Franci u VI. st. uklju i u svoju dr nje il avu,(raspala se poslije rasula Carsta u IX. st. na tri cjeline: kraljevinu, vojvodstvo ii grofoviju. Svaka od njih imala je svoj posebni historijski put. Za razliku od vojvodstva, burgundska je grofovija dobila naziv Franche Comte (Slobodna grofovija). - Prev.

202

flamskim obalama, tako je i cijela njihova politika bila usmjerena prema Zapadu. Okrenuv carstvu i le njihove su se simpatije, prate igru njihovih interesa, kolebale izme Pariza i Londona. a, i u Uznapredovala kultura u tim krajevima; op rasprostranjenost francuskih obi i navika, srodnost a aja institucija, koje su pod jednake ekonomske potrebe i op prevaga gra a anstva pro irile u razli itim kne evinama toga podru u ja, tedjele su im usprkos razlike me stanovni u tvom, koje je u njima ivjelo (Walonci na jugu, Flamanci na sjeveru), one rasne borbe, koje su na istoku Evrope sa svom nagonskom surovou dovodile u ko Slavene i Germane. Stoga su dinasti sjedinjavanja i tac ka stapanja, koja su se u toku XIII. st. izvr me razli ila u itim, prvobitno nezavisnim podru jima, ostala trajna. Od 1286. bila su ujedinjena vojvodstva Brabant i Limbourg, a od 1250. grofovije Hainaut, Holland i Zeeland. To je bilo kao neki uvod u ujedinjavanja, koja su se imala u budu nosti nastaviti. U trenutku, kad je Filip Smjeli stupao na do Flandrije, izulmrle su dvije male lokalne dinastije, pa su tada dvije ku koje su se me sobom borile za prevlast u Njema e, u koj, ba tinile njihovo podru je. Bavarska ku naslijedila je 1345. grofovije Hainaut, Holland i Zeeland, a 1355. je udaja Ivane, a ba tinice Brabanta i Limbourga, za Vjenceslava, brata cara Karla IV., omogu luksembur ku da ila koj i, za budu nost ra una na te dvije lijepe pokrajine. Ali te su obje ku bile potpuno zaokupljene svojim e sva ama u Njema koj, pa ni jedna ni druga nije bila kadra da djelotvorno poma polo svojih e aj predstavnika u Nizozemskoj. Filip Smjeli je, naprotiv, za vladanja svoga ne Karla VI. raspogalao aka svim vladinim sredstvima, i snagama, pa je uskoro stekao premoi nad jednom i nad drugom. Godine 1355 je dvostrukom enidbom udru svoga sina Ivana s Margaretom Bavarskom, a Vilima Bavarskog, io grofa od Hainauta, sa svojom k da bi jovi u eri, e vrstio tu vezu, koja je ustvari bila protektorat, izradio je, da se kralj Karlo VI o Izabelom Bavarskom, k vojvode od Hainauta i Hollanda: Tri eni eri godine poslije toga, budu da je vojvotkinja od Brabanta bila u ratu s vojvodom od Gelderna, i nagovorila je Karla VI., da povede francusku vojsku protiv toga engleskog saveznika. Cio pohod zavr io se samo tim rezultatom, da je vojvodstvo predano, Filipu. Vjenceslav Luksembur je umro kratko ki prije toga, pa je vojvotkinja od Brahanta poderala ugovor, kojim je priznala Luksembur ane svojim ba tinicima te je osigurala naasljedstvo Filipil Smjelom, koji ju je opet, dane povrijedi elju za autonomijom kod stanovni Brabanta, ustupio svome drugom sinu Antunu. Tako je do njegove smrti tva 1404., njegova dinastija u Nizozemskoj postigla izvanredan napredak. Ali bogatstvo tih pokrajina bilo je toliko, a njihov polo tako povoljan, da se ona uskoro tamo udoma zaboraviti na svoje aj e iti, francusko podrijetlo i u skladu sa svojim ambicijama, koje su se nu stopije s te no njama njezinih sjevernih podanika, u njihovoj zemlji i naturalizirati. Karlo V. se nadao, da Flandriju, osiguravje e i svome bratu, privesti svojoj kruni. Ironija povijesti je htjela, da enidba iz 1369. postane polaznom to kom one burgundske mo koja je uskoro imala postati najkru neprijateljem Francuske. i im Ve pod Ivanom Neustra avim (1404-1419), nasljednikom Filipa Smjelog, mo se opaziti po e etak razvoja, koji je njega, od nepatvorenog lana ku Valois, kakav je jobio njegov otac, veu e inila prije svega burgundskim knezom. Nema sumnje, da su interesi njegovih sjevernih zemalja, u prvom red u Flandrije, odre ivali na njegove politike. Flamanska industrija primoravala ga je da ela tedi Englesku, kojoj se po pribli eo avati ve od samog po etka svoje vladavine, pa je, budu da su i Flamanci priznavali rimskog papu, ulagao svu svoju mo da dokraj raskol. U isto je vrijeme prionuo , i da jopobolj polo svoje ku u Nizozemskoj. Organizirao je a aj e enidbu svoga ne aka Ivana od Brabanta s Jacquelinom Bavarskom, budu ba om tinicom Hainuta i Hollanda. Godine 1408. je svoj utjecaj protegao i preko Meuse, do i u pomobiskupu Liegea, Ivanu Bavarskom, protiv lie av kih pobunjenika, koje je kod Otheje sasjekao na komade. Ta napredovanja burgundske mo na sjeveru previ su izravno prijetila Francuskoj, a da bi ona mogla i e ostati za to neosjetljiva. Budu da kralj zbog svoje ludosti nije dolazio u obzir, njegov brat vojvoda i orleanski, nametnuo je vladi potpuno neprijateljsko dr anje prema Ivanu Neustra ivom. 23.studenog 1407. dao ga je njegov takmac umoriti. Bio je to znak za izbijanje gra anskog rata, koji je samo ekao priliku da plane. 203

Poraz gantskih gra kod Roosebeka donio je 1382 odluku i o pari ana kom ustanku. Kad se pobjedonosno vratio u svoj glavni grad, kralj je nastupio kao gospodar polo aja; ukinuo je gradske slobode i dokraj io ono razdoblje reformi i sazivanja dr avnih stale koje je otpo s Etiennom Marcelom. Time je a, elo ogor enje pobije ene opozicije samo jo e poraslo. Trebao joj je samo vo pa da ponovo pograbi vi a, oru Kad je Ivan Neustra vidio, kako se pristalice vojvode orleanskoga na s vojvodom od je. ivi elu Armagnaca di protiv njega, smjesta je svoje pitanje povezao s interesima gradske demokracije. u Po je istupati kao branilac puka protiv izrabljiva politike plemstva i dvora i usvojio demago eo ke ko vladanje, pa je u Parizu povik ivjela Burgundija zavladao umjesto povika ivio Gand, koji je odjekivao prije dvadeset i pet godina. Tako je dinasti politika, kojom je u Nizozemskoj vojvodu ka pretvarala u neprijatelja lie obrtnika, u Francuskoj toga istog vladara dovela na pari kih elo kih obrtnika, privoljela ga da potpoma sve njihove zahtjeve i da stupa rukom o ruku s mesarom e Cabochom, dopu taju svojim ubicama da kolju Armagnance. Kad su sazvani dr i avni stale koji se i, nisu sastajali vetrideset godina, on je u njima podupro sve reforme, koje su zahtijevali kabo ovci, vode prije svega ra i una o tome, da ostane popularan me masama. A se ti interesa u to e kraljevstva, njima u njegovoj politici nema ni traga. Kad je Henrik V. idu godine ponovo podigao e oru protiv Francuske, on se zakloni o u neutralnost, koja je bila tako dobrohotna prema Engleskoj, je da je zapravo bila veoma blizu savezni tvu. Dezorganiuzacija, u koju je Francuska zapala, u inila ju je nemo nom za energi otpor. Kralj je bio an lud, gra anstvo raspolo neprijateljski, a vojvoda je burgundski ostajo uporan. Tako je teret cijele eno borbe ostao na stranci Armagnaca, kao da je rat sa stranom zemljom bio tek epizoda gra anskog rata. Poraz kod Azincourta (25. listopada 1415) izru je Englezima Normandiju. Francuzi su bili pripravni io da pregovaraju. Ali su pobjednikovi zahtevi bili tako pretjerani, da se Ivan Neustra koji je ivi, elio samo da Francusku neutralizira Engleskom i obrnuto, pribli prijestolnasljedniku, oko koga su se sada io okupljali pripadnici stranke Armagnaca. Ali strasti su bile i suvi razularene, a da bi se mogle e podrediti nacionalnim interesima. Tako je Ivan Neustra 20.rujna 1419. na sastanku u Montereauu, ivi pod udarcem sjekire ispa umorstvo vojvode orleanskoga.88 tao Taj je zlo izvr u trenutku, kad se burgundska ku vraa Francuskoj, postigao, da se ona in, en a ala nanovo strasno bacila u savez s Engleskom. Sin Ivana Neustra ivog, Filip Dobri,(1419-1467), ogor eno punih trinaest, godina nastojati da, ponizi kraljevstvo, zala i se za to e u arom, koji je poticala osveta, a vodio politi interes. Jer ako i jest stavio svoje snage na raspolaganje Engleskoj u ki inio je to uz uvjet, da mu Engleska ostavi slobodne ruke na sjeveru i da mu isto onako pomogne da osvoji Nizozemsku, kako je on sam njoj pomagao da osvoji Francusku. Popularnost, koju je njegov otac u ivao me gra u anstvom, olak je njegov zadatak. Dr ala avni stale nisu oklijevali da Henrika V. i Engleskog priznaju nasljednikom Karla VI. Prijestolonasljednik je bio bez energije, bez vojni kogcdara, nepopularan, bez samopouzdanja i bez dovoljno eta, pa se uskoro morao poovu preko Loire. Smrt i Henrika V. Engleskog; kao i smrt Karla VI. Francuskog, koje su 1422. slijedile jedna za drugom u razmaku od nekoliko mjeseci, omogu su Englezima i burgundskoj stranci, da u Parizu proglase za ile kralja Francuske i Engleske Henrika VI. Engleskog; koji je bio dijete od nekoliko mjeseci. Tako je cilj, ga je nastojao posti joEduard III. i koji je on ostavio u ba to i tinu ambiciji svojih nasljednika, najzad postignut poslije sedamdeset godina ratovanja! Vojvodi od Bedforfa povjerena je regentska vlast i zada da dovr osvojenje francuskog kraljevstva. Budu a i nost prijestolonasljednika, koji se
88

Ivan Neustra dao je 23. XI. 1407. ubiti svoga brati vojvodu Louisa Orleanskog, vo stranke Armagnaca (ili stranke ivi a, u orleanske). Godine 1419. u okviru nastojanja da do do zbli e enja dviju stranaka, do je do sastanka izme lo u priijestolonasljednika Karla i Ivana Neustra na mostu u Montereauu (blizu Fonntainebleaua). Do sporazuma nije do a ivog lo, kad se Karlo udaljio, Ivana je ubio netko iz njegove pratnje. Po nekim podacima bilo je to l0, a ne 20. Rujna, kako se to u tekstu navodi. Prev.

204

povukao u Bourges i koji je u povodu smrti Karla VI. smjesta preuzeo kraljevsko ime kao Karlo VII., inilo se da je veoma nesigurna. Ali ta je budu nost bila vi nesigurna prividno, nego uistinu. e Napredovanju Engleza na sjeveru pogodovao je savez s burgundskom strankom. Ali Filip Dobri nije, dakako, mogao dopustiti svojim etama, da operiraju predaleko od Nizozemske, gdje je razvijao ivlju politiku, nego ikad dosada. S druge strane, izme Bedforda i njegova brata Glocestera, regenta u Engleske, odr avao se me usobni sklad tek s velikom mukom, i to se smjesta odrazilo u smanjenju snage, kojom je Engleska vodila vojne operacije. A najzad, i to je bilo va nije od svega, trebalo je uzeti u obzir i francuske nacionalne osje aje. Nema sumnje, progla enje Henrika VI. Engleskog za kralja Francuske nije u narodu urodilo nikakvim negodovanjem. Ljudi su se ograni na to, da o njemu ili ne vode nikakva ra ili da smatraju, kao da nije ni do Ustvari, za francusko javno mnijenje nisu una ao. postojala dva kralja u Francuskoj; postojao je samo jedan zakoniti, samo jedan mogu samo jedan i, odre od boga i od tradicije, a to je bio ba en tinik pokojnoga kralja, Karlo VII. Ni, ratne nevolje, ni te poreza, ni nezadovoljstvo s upravom, ni ludost posljednjeg kralja i sablazni, koje je izazivalo, ina o igledno nemoralrio pona anje kralji ino, nisu u narodu oslabili osje aje odanosti dinastiji. Ti su osje ostali isto tako op aji eniti i isto tako duboki, kao je bio i vjerski osje te se i u to aj, ak najzabitnijim selima, i me potomcima poklanih sudionika u ak u akeriji iz 1327. odr duboko alo po tovanje prema kralju, koje je bilo pribli sli onome, su ga iskazivali svecima. Ta no no to monarhijska pobo nost ne obja njava Jeannu d Arc - ono je nadljudske, ne mo se objasniti - ali to e ona je, da se tako izrazimo, polazna to ka, neophodno potreban preduvjet za pojavu Djevice Orleanske isto onako, kao je vjera, neophodno potreban preduvjet za mu tvo. Bez te to eni pobo nosti ne bi herojska, i vizionarska du male pastirice iz Domremyja nikad, one glasove, koji a ula su odredili njezinu sudbinu. Oni joj sigurno ne bi progovorili, da se rodila u plemi kom ili u gra anskom stale gdje su se predod o kralju povezivale sa suvi mnogo obzira prema interesima ili prema u, be e politi kim ciljevima. Onaj visoki, priprosti, i bezazleni pojam o kralju bio je mogusamo kod isti djeteta iz puka. Jeanne 'd'Arc je, nema sumnje, samo uzvi izraz nacionalnog osje francuskih eni aja seljaka, onog nacionalnog osje aja, koji se stapa s vjerom i koji je uspomena na dobrog kralja Louisa Svetog neodvojivo zdru s pojmom monarhije. ila Pu roajalizam toga nacionalnog osje ki aja, veje samom oprekom, kojim je odudarao od dvorskog roajalizma Armagnaca, morao uvelike pridonijeti izvanrednom utjecaju, kojim je on djelovao na najbolje vojnike Karla VII., kao je, na primjer, bio La Hire ili Dunois. A se ti obeshrabrene i to to e razo arane nacije, njoj je oslobo enje Orleansa (1429) odjednom donijelo pomo koja ju je pridigla i , vratila joj energiju . Djevica je raspr stari zadah strana sva Ljudi su se nanovo po ila kih a. eli nadati i sje se starih proro ati anstava, da neka djevica spasiti kraljevstvo. Bilo je dovoljno, da se e pojavi taj lik, pa da se Francuska trgne i pribere stoje licem u lice Engleza i Burginjonaca isti i (burgundske stranke). Tako je kratki ivotni put Dobre Lorenjanke probudio usnule snage puka. Njezin pad u zarobljeni u Compiegnu 1430., njezina smrtna kazna u Rouenu 1431. nisu zaustavili tvo djelo, koje je otpo ela. Kolikogod je kralj pokazao malo energije, kolikogod se slabo okoristio okolnostima, sad je bio siguran, da je pobijedio. Uostalom Bedford nije sna vodio rat, jer ga je u no tome ko Glocester. I kad je Filip Dobri 1435. najzad s Karlom VII. sklopio mir, koji je otad Engleze io ostavio, same nasuprot Francuskoj, na kona je rezultat trebalo ni ekati josamo kratko vrijeme. Godine 1436. Pariz je otvorio vrata kraljevskim etama, a kralj Burgesa je napokon preuzeo u svom glavnom gradu. Rat je zatim poslije predaha, opet otpo 1445. Bio je to sad tek niz francuskih eo uspjeha. Godine 1449. preotet je Rouen; 1456. je pobjeda kod Formignyja Francuzima predala u ruke cijelu Normandiju; Bordeaux i Bayonne su osvojili 1451, a 1453. je neprijatelj, poslije bitke kod Chatillona, najzad ispraznio i posljednje polo aje, ih je jodr na jugu kraljevstva. Od svih to ao osvojenja ostao mu je samo Calais i prazni naslov francuskog kralja, koji ostati na njegovu novcu e sve do u XIX. st. 205

Jedini trajan rezultat stogodi njeg rata bio je postanak mo burgundske dr na sjevernoj granici ne ave kraljevstva. Filip Dobri je rade s Englezima, ustvari radio samo za sebe. Energi se okoristio i no slabou Karla VII. i ubrao rezulta te politike, koju su otpo provocirati njegov djed i otac, udru i eli iv pod svojom vlau razli podru Nizozemske. Godine 1421. kupio je grofoviju Namur, 1428. je ita ja postigao, da ga je Jacquelina Bavarska priznala ba tinikom Hainauta, Hollanda i Zeelanda, 1430. je naslijedio svoga brati Ivana IV. u vojvodstvima Brabant i Limbourg, a mir u Arrasu (1435), zaklju a io je samo uz uvjet, da mu francuski kralj ustupi Artois i gradove na rije Sommi. Idu godine donijele i e su, mu posjed, Luxembourga i protektorat nad crkvenim kne evinama Liege i Utrecht. Tu dr ne treba, me avu utim, smatrati onakvom umjetnom nakupinom teritorija, kakve su bile one tvorevine, su ih u to doba okupile luksembur i habsbur ku u Njema to ka ka a koj, a koje su se sru ile isto onako brzo, kako su i nastale, jer ih je na okupu dr samo krhka nit dinasti veze. Premda je ala ke stanovni u njoj bilo razli op kultura i interesi bili su jednaki. Da samo pu tvo ito, a anstvo nije te ilo za ujedinjenjem, ne bi bilo ni lak nego osujetiti to ujedinjenje, jer je pravo na nasljedstvo u ta e Hainautu, Hollandu i Brabantu na koje se Filip Dobri pozivao, bilo u najmanju ruku sumnjivo. Car Sigismund gnjevno je prosvjedovao protiv toga pripojenja carskih lena burgundskoj sili potakao dr ave, da se tome, odupru. Nitko ga nije poslu jer su vladareve dinasti ambicije bile u skladu s ao, ke njihovom eljom, pa je tako nacija u djelu ujedinjavanja Nizozemske sama od svoje volje pomagala planove dinastije. Po svom vanrednom zemljopisnom polo aju, po prostranstvu svojih obala broju gradova, razvijenosti industrije i bogatstvu svoga stanovni burgundskoj je dr jednaka bila samo Italija. Ali njezino je tva avi formiranje za Francusku zna poraz onih plahova, koje je ona naastojala ostvariti za svih vladara ilo redom, po i od XIII. st. i da svom utjecaju podvrgne te lijepe predjele, koji su sa sjevera ev ele titili njezine granice. Trebalo je o ekivati, da ona, kad se oporavi od strahovite krize, kojom se Filip e Dobri tako vje okoristio, obnoviti svoje nastojanje, da u basenu Meuse i Schelde iznova ste to e prevlast, koja joj je izmakla iz ruku. Ali njezini neprijatelji su se protiv tog njeziinog nastojanja isto tako ogor borili, pa je stoga ro eno anje burgundske dr u isto vrijeme i po ave etak onog nizozemskog pitanja, koje je sve do XIX. st., u kom je najzad rije eno, bilo uzrokom mnogih evropskih kriza i poslu da se tako izrazimo, kao manometar u me ilo, unarodnim odnosima velikih sila.

206

TRE POGLAVLJE E CARSTVO. - SLAVENSKE DR AVE I UGARSKA I. CARSTVO Njema je za vrijeme velikog interrognuma poprimila onaj politi oblik, koji zadr sve do ka ki o ati modernih vremena. Njezino jo ustrojstvo prili te definirati, jer se u njoj susre i monarhija, no ko u kojoj nedostju svi atributi suvorene vlasti, i mno crkvenih i lai kne tvo kih evina, gra anskih republika (slobodni gradovovi), noposrodno podlo nih plemi koji u a, ivaju potpunu nezavisnost, i sabor (Raichstag), kamo su ovlasti isto taka nejasno odre ene, kao mu je i sastav to udnovat. A svi ti raznovrsni olomonti nisu me sobom uskla u eni. Anarhija u monarhijskom obliku - to jo mo ime, da to bi najbolje pristajalo toj noebi politi tvorevini, koja nema ni zajedni zakonodavstva, ni noj koj kog financija, ni inovni tva. Potpuno jo to ako ka no, emo, da jo to zajednica, sastavljena od dijelova, koji ne cjelinu. U pore ine enju s Francuskom ili s Engleskom, ona so kao ne bezobli ini to no, nelogi i gotovo no ak udovi U tom je, naime, no. udnome stroju sredi opruga prerano bila nja izlo ona prejakoj napeteoti, pa je pukla. Od kraja rata za investituru bilo je jasno, da kraljevstvo, koje je posvuda drugdje formiralo dr avu, ovdje vi ne biti dovljno sna da izvrsvoju zada e e no, i u. Njegove carske ambicije natjerale su ga u pustolevine, iz kojih je iza napola slomljeno, pa ako i lo jest, pod Hohenstaufevcima, sabralo sve snage, koje su mu jo preostale, u da se poku osvetiti, elji a zavr se te najzad kona ile nom katastrofom. Ona je, od izbora Rudolfa Habsbur (1273) dalje, kog ostalo tako bez ugleda i bez auteriteta, da se ovjek pita, za se izbornici uop trude, da imenuju to e kralja. Mo je, u biti bacarska ideja, koja je mrak njegova pada o da uvala kraljevstvo na ivotu. Tradicija je htijela, da ipak neizostavno postoji car, premda se ta potreba nije vi temeljila ili na e emu stvarnom. A kako je njema kralj bio unaprijed odre da nosi carsku ki en ast, te bi ukidanjem kraljevstva u iste vrijeme bilo ukinuto i carstvo. Kraljevstvo je, dakle, ostale na ivotu, a najparadoksalniji od svih usuda je htio, da je kralj sa uvao svoju prividnu kraljevsku vlast samo zato, da bi megao dobiti carsku vlast, koja je postala jo ispraznijem od prve. Jer one, je poslije smrti Fridriha II. ostale od carstva, same je prazna, besadr to ajna ferma. Pole aj, koji je stekle papiristvo od vremena Inecenta III., kao i stvaranje nacionalnih dr u Francuskoj i ava Engleskej, kona mu je oduzele svaku mogu no nost,a Evropu privoli da prihvati njegovo prvenstvo u svjetevnim stvarima. O, tome se govori josamo u kolama, gdje profeseri rimskoga orava i dalje u teriji smatraju cara gospodarem cijelega svijeta. Carstvo je jo mo netko ovdje ili ondje spemenuo da u borbi s kakvim protivnikom, kao je te u Bonifacije VIII. u onom sukobu s Filipom Lijepim; ili to inio jo poneki idealist, kao je bio Dante, u njem vidi lijep san, koji je stvarnost porekla. Ustvari, one je mrtva to ideja, prestatak pre losti, koji bi bio veli anstven, kad ve inom slabost careva ne bi suvi isticala e supretnost, s uspemenama, koje je dozivala u sje anje. Caru je jeuvijek priznavana prednost pred drugim vladarima; imao je pravo da podjeljuje plemstvo i da imenuje bilje nike (netare) u svim zemljama. I te je goteve sve, je sa to uvao od svoje nekada univerzalne vlasti. Ne male ugleda nje to donese mu njegevi odnesi s papom, s kojim on nu ostaje vezan. Ta veza u XIV. st. urediti no e epilegom velikih borbi u pro lesti; ali on ostati bez ikakvih drugih pesljedica; a u XV stolje e e u omogu Sigismundu, da odigra onu ulogu, koju bismo, s nepo iti tevanjem, donekle opravdava to preuzetnost njegeva dr anja mogli nazvati ulogom impresarija na koncilu u Konstanci. Rudolf Habsbur nije za svoje duge vladavine (1273-1291) na develjne, vremena, da ode u Rim i ki ao ondje primi carsku krunu. Njema mu je zadavala doveljne briga. Nije trebalo biti velik politi pa ka ar, da se uvidi, da je obnova monarhijske vlasti ondje nemegu Prvi bi joj uvjet bio nasljednost krune. A a. 207

na to se nije mogle ni pomi ljati. Ni papa, ni izbornici, ni knezevi ne bi na te pristali. Povezati gradove s interesima monarhijske vlasti, bila je jonestvarnije. Za te bi trebalo da oni osje potrebu za aju za titnikom; ali oni te potrebe nisu osje Knezovi nisu bili dovoljno jaki, da ih dovedu u pogibelj, a ali. kad im je neka opasnest zaista zaprijetila, bili su doveljni regienalni saavezi, su ih sklapali, pa da ta zajam njihovu nezavisnost. Da li je bar mogle biti nade, da se nacija ujediniti protiv inostranstva i e e da joj car, zahvaljuju presizanjima Francuske na zapadnoj granici, mo stati na i nametnuti e i i elo joj se kao njezin branilac? Za evo je bila potrebne, da Njema nadahnjuje nacionalni osje ali ku aj, njega ondje nije uop bilo. Svatko je ondje mislio samo na sebe, a jedina granica, koja je bila v e sveop sebi e nosti, Rudolf nije mario da se posveti kraljevstvu, koje nije nikoga zanimalo. Nije bio imu i imao je veliku porodicu, pa se zadovoljio time; da se okoristi prilikom, koja mu je pala u dio, an pa da se pobrine za svoje poslove, ili, to nije, za poslove svoje porodice. Nije se zanosio nikakvim, idealizmom, pa je smatra, da bi bilo ludo rtvovati se i si s vlasti isto onako siroma kako ju je i an, primio. Okolnosti su mu poslu kao po narud Pobjeda, ju je uz pomougarskog kralja na ile bi. to po etku svoje vladavine postigao nad kim kraljem Otakarom II. (1278.) ostavila je vojvodine e Austriju i tajersku bez vladara. On se po urio da ih dade kao leno svome sinu Alberrtu. Tako je sretni slu jednim mahom donio toj maloj Habsbur ku dvije lijepe podunavske vojvodine. To je bio aj koj i jedini rezultat Rudolfove politike. Premda je kraljevao i carevao, a da nije vladao, bar je svojoj porodici ostavio lijep posjed i primjer umije kako se treba okoristiti sre a, om, koja u budu e nosti i suvi mnogo utjecati. e Izbornici su odabrali Rudolfa samo zato, je bio slab i siroma Premda ih je razo to, an. arao, nadomjestili su ga drugim, joslabijim i josiroma nijirn kraljem, i dali krunu Adolfu od Nassaua (1292-1298) A ipak je bilo sigurno, da ga sre njegova prethodnika uputiti istim putem, kojim je e a i i on. Ali sre mu nije bila tako sklona, kao Rudolfu. U nedostatku boljega, 1294. je odlu da ao a io, Eduardu I. proda svoje savezni protiv Filipa Lijepog. Presizanja Francuske na Njema granici tvo koj poslu su mu, da tu trgovinu prebojadi ila e asnim razlozima. Ali uistinu, ta su ga presizanja isto tako malo zanimala, kao i Eduardova sva s Francuskom. Mislio je samo na to, kako da se do Tiringije, a epa i livre sterlinga, koje je dobio, poslu su mu samo zato, da namakne sredstva za rat, kojim se nadao, ile da obogatiti svoju ku Ali izbornici nisu bili skloni da pomognu jo e u. jednog skorojevi Stoga su ga a. zbacili i na njegovo mjesto postavpi Alberta, sina Rudolfa Habsbur (1298-1308). On se nadahnjavao kog tradicijom svoga oca, pa se nadao, da Austriji pridru ko kraljevstvo, ali je 1308. umoren, pa e iti e je tako propao plan, koga se njegovi nasljednici uvijek vjerno sje e ati. Kao tre po redu pozvan je na prijestolje posve mali vladar, za kog se vjerovalo, da ne pobu i, uje nikakve bojazni. Bio je to grof Henrik Luksembur (1308-1313), koji je bio imenovan zahvaljuju ki i utjecaju svoga brata, nadbiskupa-izbornika Trierskog. Po zemlji, u kojoj je vladao, pripadao je u Nizozemsku, a ta je zemlja, dodu ra e unata u podru carstva, ali je s Njema je kom jo bila vezana samo po imenu. Kao i njegovi susjedi u Liegeu, Hainautu, Brabantu i Flandriji, bio, je potpuno pro et francuskom kulturom i obi ajima, a povrh toga bio je podrijetlom Waonac, pa je na drugu stranu Rajne do kao potpun stranac. Pa ipak, je on bio onaj Welsch 89 je obnovio carsku tradiciju, koju su ao to njegova tri prethodnika zbog svoje brige samo za vlastite poslove podjednako napustila. I vesamo njegovo podrijetlu dosta dobro obja njava tu inicijativu. Samim tim, ga je ono u to inilo nezainteresiranim za njema pitanja, moralo mu je pa skrenuti na interese carstva. Po je ka nju eo sanjati o slavi, da u Rimu na glavu metne onu krunu, koju poslije Fridriha II. vi nitko nije nosio, da e Izmiri carstvo s papinstvom i da mu u miru pribavi novo i blagotvorno veli anstvo.

89

Njema izraz, izveden od latinskog gallicus, koji se prezirno upotrebljavao za sve strance romanskog podrijetla. - Prev. ki

208

Vijest o njegovu dolasku pobudila je u Italiji jezu nade. Uni tenje Hohenstaufovaca nije donijelo mira strastvenim gradovima u Lombardiji i u Toskani. Pod starim imenom Gvelfa i Gibelina stranke su ih i dalje razdirale estinom, koju su u isto vrijeme poja avale i opreke u ekonomskim interesima i sukobi obrtnika s patricijima i mr prema plemstvu. Piza je nedavno pala pod udarcima nja enove, a Firenca se okoristila njezinim porazom, pa je Toskanu podvrgla svojoj demokratskoj vladavini. U Lombardiji je ve ina gradova, iscrpljena neslogom, prihvatila senjoriju kakvog sretnog vojnika ili potestata i pomirila se s tiranijom, da bi mogla u ivati mir. Tako su Della Torre vladali u Milanu, Della Scala u Veroni, Este u Ferrari. U Rimu, iz kog su pape oti ogor su se me sobom borili za vlast li, eno u lanovi porodica Colonna i Orsini. Samo je Venecija, pod vlau svoje mo aristokraacije, sa ne uvala mir, koji joj je omogu avao, da se s toliko vi energije posveti Pomorskom ratu, ga je vodila protiv e to enove. Car Henrik VII. se usred tih razularenih strasti i pohlepa pojavio kao obnovitelj reda i mira. Iskreno je izmiriti stranke i sve udru u po elio iti tovanju pravde. Ali kako je mogao nametnuti pravdu, kad nije raspolagao silom? Sa sobom je doveo samo tri da etiri tisu konjanika, i ona nada, kojom ga je Italija e pozdravila pri dolasku, gotovo se smjesta pretvorila u razo aranje. Protivno svojim namjerama, na ao se primoran, da i sam zauzme, borben stav prema protivnicima, koje je mislio da mo umiriti, samo e i je tako, naime, mogao ra unati s time, da dobiti neku pomo Kralja Roberta Napuljskog je e . uznemirilo, mu je Henrik preoteo utjecaj na Poluotoku, pa je poprimio neprijaateijsko dr to anje. Kad je Henrik stigao u Rim, nije uop mogao dopriijeti do crkve Sv. Petra, jer su njegovi neprijatelji e dr najve dio grada. Stoga se morao zadovoljiti time, da u Latemnu, gotovo potajno, iz ruku ali i kardinala, koje je papa ovlastio, primi onu carsku krunu, koju bi mu, nema sumnje, bolje bilo da uop e nije primio, nego da ju je primio tako (u lipnju 1312). Od njegova plana da obnovi veli anstvo carstva, nije ostalo ni Bio je bez financija i gotovo bez vojske, pa je svoju politiku morao podrediti politici ta. Napolitanaca i protiv njih moliti pomosicilskoga kralja. U Toskani je Firenca pred njim zatvorila vrata. Za borbu protiv nje, morao se oslanjati na Pizance. Bio je to predubok pad poslije tako vitsokih i tako i kratkotrajnih iluzija. Iscrpljen jadom, Henrik je u kolovozu 1313, podlegao u Buonconventu. Sahranjen je u Pizi; njegov sarkofag jo uvijek stoji u galeriji, gdje stra fresko-slike Orcagne tako ne nesmiljeno prikazuju ispraznost ljudskih ambicija. Ali on je ponovo otvorio put, koji vezuje Italiju i Njema pa je Ludvig Bavarski, njegov nasljednik ku, (1314-1347), poslije njega po tim putem. Tek je pobijedio i zarobio Fridoriha Habsbur ao to kog, koga su mu neki od izbornika suprotstavili, stao je pomi ljati da prije Alpe. Smjesta je nai na ogor e ao eno protivljenje papino. Sveta je Stolica dodu morala povu svoje pretenzije pred Francuskom i e i Engleskom, ali nije mogla kapitulirati pred njema kim kraljevima. Iznijev opet na historijsku i pozornicu carsko pitanje, na koje je svijet vetako davno zaboravio, oni su o ivjeli mrsku uspomenu na Hohenstaurovce pa se moglo bojati, da u Italiji oko, sebe ne okupe sve papine neprijatelje kao i neprijatelje napuljskih kraljeva, koji su mu bili pomo nici. Borba je bila utoliko sigurnija, njihova to monije bila jednaka njihovim ambicijama, pa se moglo ra unati, da bi napad na njih donio gotovo sigurno pobjedu. Veje i prekid Henrika VII. s Robertom Napuljskim zavadio Henrika s Klementom V., pa je samo njegova prerana smrt sprije da do do provale neprijateljstva. Ivan XXII. je odlu da ila e io, nimalo ne odustane od prevlasti, su je njegovi veliki prethodnici u XII. st, stekli nad carstvom. to Uspev se na papinsko prijeestolje, sve i ano je objavio, da je papa od Sv. Petra dobio i duhovno i svjetovno carstvo i da ima neosporno pravo da bdi nad njim, kad nema cara. Provode tu teoriju i smjesta u djelo, imenovao je Roberta Napuljskog carskim namjesnik om u Italiji. Na podstrek protivnika Napuljaca, Ludvig Bavarski je povjerovao, da je dovoljno jak da prihvati borbu. Ivan XXII. ga je l324. izopp izbacio, a to je u njegov tmhor dovelo minorite-spiritualce, koji su io izop kao i on, istim tim sporom okoristio se Marsilije iz Padove da protiv pape napi spis Defensor eni e Pacis. Omamljen i povu tom opozicijom, koja je u isto vrijeme bila politi i teolo a on joj je en ka ka, manje bio sredi nego dobar izgovor, kojim se ona pod izlikom da mu slu zapravo htjela samo te i 209

okoristiti, Ludvig je dopustio da bude uvu u pustolovinu, koja mu donijeti propast. Godine 1327., en e su ga na Kapitolu okrunila dva izop ena biskupa i etiri gradska sindika. Bila je to lo parodija, u a kojoj su se udnovato zdru uspomene na anarhiju X. stolje s uspomenama na misti ile a ko republikanstvo Arnolda iz Brescije. Po je dobio krunu, Ludvig vi nije mogao odbiti nijedan zahtjev to e rimskog puka, koji je zahvatila jedna od onih njegovih oholosti, su ga navodile da sebe smatra to gospodarem svijeta, a isto tako ni neprijateljima Ivana XXII., slijepim od mr nje, od ma taanja ili od tlapnja. Dopustio je da neka narodna skup tina, izre zbacivanje pape, koji je optu zbog hereze i e en uvrede veli anstva; i da posebna komisija, sastavljena od sve enika i laika, umjesto njega imenuje nekog redovnika prosja reda, koji je uzeo ime Nikola V. Taj je nesretnik uskoro uvidio, da je bio kog tek statist u revolucicinarnoj koomediji. Prestra i se sam onoga, je u iv to inio, kukavno se povukao. Manje od dvije godine poslije izbora Rimljani su preklinjali papu, da im dade odre enje. Nikola V. je s u etom oko vrata do u Avignon da mu se baci pred noge i da ga skru moli za opro ao eno tenje. Nekoliko dana nakon je sve to anom bulom proglasio izdvajanje Italije iz zajednice s njema kim carstvom, Ivan XXII je umro (1334). To me utim nije ni ukoliko promijenilo raspolo enje kurije prema Ludvigu Bavarskome. Benedikt XII. i Klement VI. ostali su neumoljivi, i to nema sumnje, vi e neumoljivi, nego je to zaslu to ivala bezopasna uvreda veli anstvu Svete Stolice. Ludvig se me utim bio posve zbunjen i tro vrijeme u poku io ajima da se izmiri, ali to je papinstvo oholo odbijalo. Za trenutak se inilo, da se poriadao, da Avignon prisiliti na mir: bilo je to, kad je sklopio savez s e Eduardom III. protiv Francuske. Ali to je bila jojedna obmana vi i nije se odr dugo. Bio je e, ala posve nemo da povede rat, pa ne samo da nije ni pomogao Eduardu, nego je i sklopio savez an im ak s Filipom Valois. Da je Njema bila dr ka ava, sad je bio pravi trenutak da i ona u po uzoru na ini Francusku i Englesku u vrijeme Bonifacija VIII, pa da dokraj poni i enja, kojima je papinstvo obasipalo njezina kralja. Ali su se izbornici, oslanjaju se na sabor, ograni na to, da prosvjeduju protiv prava, i ili koja je papa sebi prisvajao, da potvr kralja, kog su oni izabrali- i to je bilo sve. Oni su ti cijeloj uje sva vidjeli samo priliku da se njome okoriste i oja neopravaanu povlasticu, koja im je davala i aju pravo da raspola krunom. Ukratko, Ludvig je Bavarski prepu samome sebi. Njegov razdor s u ten luksembur kom ku upropastio ga je. Zaboraviv svoje izjave o nezavisnosti, izbornici su na o om i tar poziv Klementa VI., da imenujunu novoga kralja, prodali svoje glasove Karlu, markgrofu Moravske, sinu koga kralja Ivana Slijepog i unuku Henrika VII., koji je uzeo ime Karlo IV. (1346). e Sretni je slu omogu Henriku VII. da na samom po aj io etku svoje vladavine zaklju i enidbu svoga sina Ivana (Slijepog) s ba tinicom koga kraljevstva. Tako je luksembur ku do u priliku da e ka a la bude presa ena s romanske granice carstva na njegovu slavensku granicu. Ondje se imala odr vi ati e od jednog stolje Ivan je poginuo kod Crckyja malo vremena poslije izbora njegova sina, pa je tako a. Karlo IV. udru na svojoj glavi njema i ku krunu. Godine 1355. tome je dodao i carsku krunu, io ku e po koju je do u Rim bez velika sjaja, okru svim nu ao en nim mjerama opreza, koje su mu mogle osigurati da ostane u dobrim odnosima s papom. Ne treba se uditi, se prije svega posvetio to pobolj anju polo svoje ku Pridru je koj i Moravskoj aja e. io e leziju i Lu icu, a 1373. je njima pripojio i Brandenbur marku. Time se na istoku Njema formirala kompaktna sila, koja nije bila ku ke njema sila. Sredi joj je bilo u koj, gdje se Karlo pobrinuo da uvede upravu po uzoru na onu u ka te e Francuskoj. Zlatna bula, kojom Je Karlo IV. 1356. odlu potvrdio ovlasti i sastav izborni kolegija, kakav je no kog taj zbor imao ostati sve do kraja XVIII. st. 90 pridobila je za nj te staraoce kraljeva. Po mu je za lo rukom da ih jo svog za ivota nagovori, da njegova sina Vaclova imenuju rimskim kraljem (1376), a da

90

Kolegij se sastojao od tri nadbiskupa-izbornika; to su bili prelati Mainza, Triera i Kolna. Pored njih ulazili su jo i etiri lai ka izbornika: ki kralj, grof-palatin rajnski, vojvoda saski i markgrof brandenbur e ki.

210

im za to nije morrao suvi skupo platiti. Bio je to prvi slu poslije Fridriha II, da na njema e aj kom prijestoiju sin naslje oca. uje Vaclavljeva vladavina (1376-1400) bila je za Njema zapravo interregnum. On se bavio isklju ku ivo kom, a sve je ostalo potpuno zanemario. Nije se sjetio ni da uzme carsku krunu; ni da intervenira u e neprestanim sva ama njema gradova s knezovima. kih etiri izborrnika iz rajnskog podru prisvojili ja su sebi 1400., pravo da ga zbace, pa bi se njihov postupak u toj prilici mogao smatrati neke vrste prosvjedom protiv kralja, koji je pre esto pokazivao, da je stranac. Ako su, daju krunu grofu-palatinu i Rupertu, eljeli suprotstaviti svome kom vladaru zaista nacionalnog vladara, onda je njihov pokus e jadno propao. Novoga su kralja priznali gotovo samo oni, koji su ga izdigli. Povjerovao je, da u e initi majstorski potez, ako se usudi oti u Italiju. Carska bi mu kruna pribavila ne ugleda, pa je polaze i to i na put ra unao s time, da se domo Milana, jer je tamo vojvoda, Gian-Galeazzo Visconti, e i nji odr avao najbolje odnose s luksembur kom ku om. Naivnost toga plana mnogo kazuje o politi koj ozbiljnosti takvoga kralja i takvih izbornika. Nije uop imao novaca a ra e unao je, da Firentinci, e neprijatelji Milanaca smjesta on prije planine, staviti svoje im e ete njemu na raspolaganje. Me utim i Firentinci i Milanci podjednako su ga prezreli. Stigav s nekoliko konjanika do Brescije, i na se u nemogu ao nosti da krene dalje. Morao se sramotno vratiti natrag i sakriti u svom Palatinatu, gdje je 1410. umro. Tek je svojom smr podsjetio svijet, da je nosio krunu. Pou iskustvom, u eni izbornici su se vratili luksembur ku Vaclav je imao dva brata: Ivana, markgrofa moravskog, i koj i. Sigismunda, kralja ugarskog; ,imenovali su i jednog i drugog, jer im nije svima po za nikom da svoje lo glasove prodaju istom kandidatu. Tako je sad Njema imala tri kralja, jer je Vaclav nepokolebljivo ka idalje nosio taj naslov. Na sre Ivanova je smrt 1416. taj broj smanjila na dvojic, a kad je 1419. i u, Vaclav iezao, ostao je Sigismund sam. Aktivnost toga posljednjeg Luksemburgovca (1410-1437) neeobi no odudara od bezvoljnosti Vaclavljeve. Interesi njegovoh ugarskog kraljevstva, kome su iz godine u godinu sve vi svojim e napredovanjem prijetili Turci, pobudili su u njem nadu u spasenje uz pomokri arskog rata protiv tih nevjemika. A kako je kri arski rat bio nemogudokle god traje raskol, on je svim svojim snagama i prili nametljivom revnou nastojao, da do do saziva koncila u Konstanci i zatim, da koncil zavr no e i s uspjehom. Budu da je ,od smrti svoga brata bio nasljednik kog kraljevstva, koje nije mogao i e preuzeti, jer ga je u tome spre avala Husitska pobuna, imao je i drugi razlog, zbog koga je bio strastveni pristalica reforme u crkvi. Njegov naslov rimskog kralja bio je izvrstan izgovor, da se uplete u papinske poslove ostavljaju zapravo svoje vlastite. Vojni pohodi, koje su odredili papa ih koncil i protiv Husita, propadali su bez izuzetka i unosili zabunu me njema konjicu. Najzad 1434. poslije u ku rata protiv tabori i utrakvista, kad je prihva modus vivendi Pra kompaktata, Sigismund je ana en kih mogao u u Prag. Umro je tri godine poslije toga, 9.prosinca 1437., a njegova su kraljevstva ka i i e Ugarska pre u ruke njegova zeta, Alberta Austrijskog. Tako su se prostrana podru luksembur la ja ke ku pridru vojvodstvima Austriji i e ila tajerskoj. Cilj, ga je habsbur ku imala pred o to ka a ima od osnutka svoje vlasti u Podunavlju, bio je postignut. Na istoku Njema formirala se velika dinasti ke ka sila, sastavljena od raznorodnih zemalja: njema kih, slavenskih i mad arskih. Svi napori tolikih kraljeva da osnuju vlast svojih porodica zavr su se najzad izdignu ila em Habsburgdvaca u red najmo nijih vladara u Evropi. U njihovoj je sre sigurno imao svoju ulogu i slu ali on tu ulogu ima i i aj, u sudbini svih bogatih ba tinika. Neka nesretna trudno neki besplodni brak, prerana smrt kakvog a, djeteta bila bi dovoljna da sve upropasti. No ipak u svemu tome ne treba precjenjivati utjecaj nepredvi enoga. Zar to nepredvi eno ne susre cmo isto tako u ratnim operacijama kao i u bra nim pogodbama? Treba priznati, da su Habsburgovci, ako im sre i jest bila sklona, znali da joj u tome a pomognu. Od kraja XIII. st. sva se njihova politika sastojala u tome, da vje tim enidbama stje pravo u na zahtjeve prema koj, Ugarskoj, pa i Poljskoj. Ra e ak unali su na stvarala snagu svoje rase, kao ku drugi ra to unaju sa snagom svoga ma i taj se njihov ra pokazao kao dobar. Istina je, da bi on a, un ispao druk ije, da se odnosio na zemlje sa starijom kulturom i srazvijenijom nacionalnom svijesti. 211

Dovoljno je podsjetiti ovdje namjere, ih je Francuska poduzela u po to etku XIV. st., da bi odvratila engleske kraljeve od svoje krune. Ali ni u Ugarskoj, ni u koj kraljevstvo jonije bilo dovoljno e intimno isprepleteno s nacijom, da te zemlje odbiju stranca. Bilo je dovoljno sporazumjeti se s visokim plemstvom, kolikogod su mu Nijemci bili mrski, i dati osim toga tome plemstvu ustupke, pa da i stranac bude prihva en. Ono ne bi bilo mogu na zapadu Evrope, na istoku je bilo mogu to e e. Nijednog od ovih uvjeta, su doveli do stogodi to njeg rata, nije bilo u Podunavlju. Prema tome, izvanredna sre Habsburgovaca mnogo je manje posljedica slu a aja, nego bi se to u prvi mah moglo to povjerovati. Bra politika nije dovoljna da je protuma Neophodno potrebni i prvobitni uvjet bilo na i. je potpuno nepostojanje politi duha kod naroda, koji su bili sredstvo ili kog rtva te li politike. ne Ako promotrimo, i Njema u cjelini, ni ona nije imala nimalo toga politi duha. Nepobitan dokaz ku kog tome mo emo na i u ovom kratkom pregledu o vladanju njezinih kraljeva, smo ga netom i to proo itali. Dovoljno je uporediti povijest Njema s povijeu Francuske i Engleske u istom razdoblju. ke Tu ne samo da su tri povla tene klase, sve enstvo, plemstvo i gra anstvo povezane, bilo poretom ili vojnom slu bom, uz kralje vo djelovanje, nego se one neposredno uple u vladanje, i one krize, ih u to izazivaju njihovi zahtjevi ili njihovi sukobi, samo su burne manifestacije neospornog javnog ivota. Njema naprotiv, nema ni poreza ni i je nalik na neku parlamentarnu organizaciju. Njezin ka, ega to sabor (Reichtstag) samo je skup tina prelata, knezova, plemi i gradova, i njegove se ovlasti a ograni avaju na to, da ko djelovanje vladarevo, a da pritom ne preuzima upravu namjesto, njega, i nego samo vladareva nastojanja slabi i zamrsuje. Kruna nema ni upravnog aparata ni financija. Arhai veli ka anstenost jezika i simbola, kojima se slu isti se gotovo smije i, e nom suprotnou prema njezinoj stvarnoj snazi. Sigismund, koji je radi rasko nosti carskom orlu dodao i drugu glavu, morao je zalo svoju krunu i borio se sa zahtjevima svojih vjerovnika, koji su ga progonili iz grada u iti grad. Da je Njema bila dr ka ava, stogodi bi joj rat pru izvamednu priliku, da se afirmira. nji io Francuska i Engleska su se uzajamno neutralizirale, i ona je nesmetano mogla nametnuti Evropi svoju prevlast. Ali ona je bila nemo da bilo poduzme. Savezi Adolfa i Ludviga Bavarskoga s Eduardom na ta III. propali su samo zbog neispravnosti te dvojice neimu vladara, koji su primili novac za svoje nih usluge unaprijed, ali nisu izvr nijednu. Tako se Francuska i dalje pro ili irivala na svojoj isto noj granici, a da carevi nisu ni prosvjedovali. Godine 1349. Francuska je stekla Dauphineju. To, se to Karlo IV. 1356. dao okruniti u Arlesu, u znak da jouvijek ima pravo na staro burgundsko kraljevstvo, u inio je, nema sumnje, samo zato, da ga mo skuplje prodati, jer je uskoro zatim francuskog e prijestolonasljednika imenovao carskim naamjesnikom u Arlesu. Franche-Comte je pre u vlast Filipa la Smjelog God. 1388. jedna francuska vojska potukla je vojvodu od Gelderna, a da se nitko nije ni pomakno. Vesmo vidjeli, kako se burgundska ku pro a irila u Nizozemskoj, obuhvativ Hainaut, i Holland, Zeeland, Namur, Brabant, podvrgav svome protektoratu Liege i Utrecht i najzad, pripojiv i i sebi Luxembourg, kolijevku jedne od carskih porodica. Filip Dobri prkosio je u lice Sigismundu. Kad ga je ovaj 1433. udario carskim izop enjem, ,odgovorio mu je drskim proglasom na njema knezove i ke; gradove. Sa svih je strana primao jamstva neutralnosti, na koja je ra unao. Kad je najzad car 1437. izgubio strpljenje i htio prije u akciju, mogao je u i initi samo to, da po Ludviga Bavarskoga s 400 alje konjanika u Brabant, na koji je mislio, da ima pravo. Bili su dovoljni i seljaci iz Limbourga, pa da kod Aachena stlzbiju izvr ioca carske volje. Ta je epizoda bila karakteristi Ona u pravom svijetlu prikazuje prirodu carstva: ono je bilo skup na. vladara i gradova, koji su se brinuli za vrhovnog vladara samo ukoliko je njegova politika mogla uroditi nekom koristi za njih. Njema nije bila dr ka ava, nego agregat nezavisnih dr avica, lai ili crkvenih kih kne evina i slobodnih gradova - (oko sedamdeset). Pritom joslobodni gradovi jedva dolaze u obzir. Samo su neki od njih, kao Koln. Nurnberg, Augsburg, imali dovoljno vlastitih snaga da se brane; ali nijedan nije imao dovoljno snage, da vodi sna politiku, kao su to mogli talijanski gradovi. nu to Njihova je politika bila ustvari promjenljiva politika priklanjanja. Nema sumnje, njema se ko gra anstvo u XIV. st. uvelike razvilo. Ali je njegov razvitak donosio koristi samo njemu samom. Knezovi 212

su nastojali da osujete utjecaj gra anstva, kome kralj, s druge strane, nije pru pomo Ono dakle ao . ovdje nije imalo onu znatnu ulogu, koja mu je pripala u op razvoju Francuske i Engleske. Izuzetak em je Hanza. Premda su ti gradovi bili labavo vezani jedan o drugi, njihov ih je zajedni interes ki ujedinjavao u borbi s protivnicima, koji su, na sre bili slabi. Najopasnija je bila Danska. Ali je kralj u, Valdemar 1369. potu pa je Balti more sve do po en ko etka XV. st. ostalo njema jezero. ko U unutra njosti vodi se neprestana borba knezova s gradovima, i ona u toj zemlji bez sredi vlasti nje odr nesigurnost, kojom se s radou koristilo malo plemstvo, jer se za nju plja ava kanje trgovaca pretvorilo u normalanoblik ivota. Raubritter, koji bi se drugdje pretvarao u vojnika ili dr avnog slu benika, ovdje je razbojnik po zanatu. A od kne evina, nijedna osim Bavarske i posjeda luksembur i habsbur ku nije bila osobito ke ke e, velika. One su mnogo manje sna i ne vrste, nego na' primjer, talijanske kne evine. U unutra njosti, uprava je u njima jo posve nerazvijena. Ako i ima stale skup kih tina, gra anstvo nije nigdje dovoljno jako da istupa kao protute plemstvu, koje ima glavnu rijeu svemu i name svoju prevlast cijeloj a e zemlji. Ti su plemi velikim dijelom neslobodnog podrijetla. U XIV. st. jo veoma brojni. Vladar ih i su okuplja oko sebe i iz njihove sredine odabire ljude svoga povjerenja. U tim zemljama vlada zakon sile, koji je drugdje posve nepoznat. Seljaci, koji su od sredine XIV. st, prepu tome plemstvu, po teni inju ponovo zapadati u kmetstvo. 91 Iseljavanje nije, naime vi mogu a u Njema nema, kao drugdje e e, koj kralja, koji bi mogao intervenirati. To nezadovanje puka u kmetstvo, pod vlau plemi koji su i sami a, djelomice neslobodnog podrijetla, jedno je od najupadnijih obilje ja ivota u Njema koj. Bilo je i otpora takvome razvitku. Tu mo emo, spomenuti podrijetlo vicarske konfederacije. Njezina, tri prvobitna kantona, Schwyz, Uri i Unterwalden, potukli su 1315. kod Morgartena Leopolda Austrijskog. To je bila polazna to saveza, kome su se poslije pridru Luzern (1332.), Zurich (1351) Bern ka ili (1353), i koji se bitkom -kod Sempacha protiv Leopolda III. Austrijskog (1386) jo e u vi vrstio. Ta centrifugalna tendencija u Njema ne obja koj njava, se samo slabo kraljevske vlasti. Treba uzeti u u obzir i to, da je ekonomski ivot u zemlji sve do sredine XV. st. slabo razvijen. U njemu nema nikakva jedinstva. Na morskoj obali Hanza prevozi sa sjevera prema Flandriji, i na sjever otprema ito proizvode s istoka. Rajnsko podru gravitira prema Nizozemskoj. Ali njegova se va je nost smanjuje otkako je otvorena izravna plovidba izme Flandrije i Italije. Ju gradovi odr u ni avaju vezu s Venecijom, jer Dunav ni od Be vi nije trgova put. Povrh toga, u zemlji nema nikakve izvozne e a e ki industrije, osim metala iz ke i Tirola. e U sredi uop nema znatnih gradova. Ukratko; zemlja je najve dijelom joratarska. Potrebno tu e im joj je inozemstvo, ali ovo nju ne treba. Nizozemska se okre od nje i obra Zapadu. e a Zna ajno je, da sjeverni primorski gradovi gotovo, uop ne suudjeluju u e ivotu njema ke unutra njosti. Sve do sredine XIV. st. pravu Njema Porajnje i Jug. Ali veod nekog vremena, ku ine od Rudolfa Habsbur kog, a sporadi joi prije, mo se opaziti neko prebacivanje te ta prema ki e i istoku. Ono se u punoj mjeri o ituje u vrijeme Luksemburgovaca. Tu se pru slavenske zemlje, aju pogodne da budu apsorbirane. Vi nema kolonizacije, ali postoji dinasti orijentacija prema istoku, e ka koja u isto vrijeme kod tih naroda pobu protudarac protiv Njema uje ke.

91

U Flandriji kmetstvo nestaje u XIII. st.; u Francuskoj se ono uvelike gubi u XIV. st

213

II. SLAVENSKE DR AVE I UGARSKA U trenutku, kad se slavenski narodi pojavljuju u povijesti, oni zauzimaju podru se pru od je, to a gornje Visle i Karpata do Dnjepra. U toku V.st. u vezi s op pomicanjem Germana, njihovih zapadnih im susjeda, prema Rimskom carstvu, oni kre za njima tako prema zapadu i zauzimaju podru koja u er ja, su Germani ostavili. Poljaci su se naaselili u dolini Visle: Veneti su se pro od Labe do Balti irili kog mora, a su dotle zaposjeli ku i Moravsku. Drugi su po prema jugozapadu, naselili dolinu esi e li Dunava i na tetu gr koga carstva prodrli duboko u Trakiju. To su Bugari, Srbi, Hrvati i Slovenci. Oni pak Slaveni, koji su ostali na istoku, te ih je njihov polo na Dnjepru rasprostro na podru kojim je aj ju, prolazio put, vezuje Bizant sa sjevernim zemljama, pali su u IX. st., kako smo vidjeli prije u tekstu to pod prevlast skandinavskih Vikinga, napol trgovaca, napol vojnika, od kojih su preuzeli ime Rusi. Kijev, u kom se pod nazivom velikog kneza naselio osnivadinastije Rjurikovi postao je sredi a, tem me u sobom politi vezanih kne ki evina drugog reda, koje su se prostirale od Novgoroda do obala Crnogamora. Ekonomska organizacija te zemlje imala je obilje koje ne susre je, emo ni kod koga drugog barbarskog naroda. Ona je bila isklju trgova Vikinzi, koji su se naselili oko svojih knezova unutar utvr ivo ka. enih bedema (gorod), su podignuti duDnjepra i njegovih pritoka, podvrgli su slavensko stanovni to tvo pla anju danka, koji se prije svega sastojao od meda, voska i krzna, a sve je to tamo stanovni nje tvo u izobilju dobivalo lovom i uzgojem p u svojoj ela umom pokriven oj domovini. Svake su se godine u prolje barke Vikinga sastajale u Kijevu i prevozile, tu robu u Carigrad, a s njom i znatan broj robova; e za sve to donosili su ku vino, tkanine i manufakturne proizvode. Kad su se Skandinavci u po i etku X.st., slavenizirali, njihova je trgova praksa, kao i politi eksploatacija seoskog stanovni ka ka tva, ostala i dalje vojni trgova i gradska bojarska aristokracija vladala je ostalim dijelom naroda. To ka, ka je bilo osnovno obilje ruske dr toga vremena. je ve Budu da su odr i avali neprestane veze s Bizantijom. Rusi su brzo prihvatili kranstvo. Ono se veu prvoj polovini X.st., po posredstvom trgovine unositi me stanovni Kijeva. Ve elo u tvo izme u 955. i 957. otvoreno ga je ispovijedala kneginja Olga. No ipak, poganstvo se odr kao glavna vjera alo sve do vladavine njezina unka Vladimira, koji je joprinosio ljudske rtve i koga tradicija, zbog njegovih 800 prile nica, mu ih se nema sumnje, pone velikodu pripisuje, upore to to no uje sa Salomonom. Ali poslije enidbe s nekom bizanttskom prinesom zbio se neizbje dogadaj (983.) ivi Kne evo obra enje povelo je za sobom i bojare. Pokr tenje puka izvr je tako jednostavno, da eno podsje na pokr a tenje Sasa, ga je izvr Karlo Veliki. Stanovnici Kijeva pokr su u gomilama u to io teni vodama Dnjepra. Kumiri su sru a knez je zapovjedio, da se na mjestu poganskih hramova sagrade eni, crkve. Da bi snabdio sve enstvo prinovom, odredio je, da djeca najistaknutijih porodica budu oduzeta, pa je njihov odgoj povjerio bizantskim i bugarskim sve enicima, koje je Bizantija poslala, da upravvljaju prvim koracima mlade ruske crkve. Da vanjski doga nisu postavili svoje zapreke, povijesi je razvoj navedio Rusiju da se sve vi aji e orijentira prema Carigradu. Taj veliki grad nije za nju bio samo izrazito vjersko sredi kao je te, to Rim bio za krane na Zapadu, nego je bio jo veliko tr te, i taj se dvostruki razlog njegova utjecaja i i s vremenem odrazio na svim podru jima njezinog dru tveneg ivota. Poznato je, da je rusko crkveno graditeljstvo, sve do najnovijih vremena zadr bizantske oblike, koji su u to doba ondje prevladali, alo a Ruskaja pravda, najstariji zbornik ruskega prava, isto je tako pre duhom bizantskog et zakonodavstva.

214

Ali je polo Rusije bio izlo posljedicama svih etni pokreta azijskih naroda, jer se podru aj en kih je Azije tom velikem ravnicom produ ava i nastavlja prema planinama i unutranjim morima prave Evrepe. Stepe uz obalu Crnoga mora i doline Dona i Volge bile su podru nomadskih je opera turskog ili mongolskog pedrijetla, protiv kojih su ruske kne evine morale voditi neprekidnu borbu. Pobjeda velikog kneza Jaroslava nad najmo nijim od tih naroda, Pe enezima (1036.), uklonila je pogibelj na neko vrijeme. Ona se u jo stra nijem obliku pojavila, kad su stigli Kumani. Njihov je kan 1096. dopro sve de zidina Kijeva. A od tog vremena napadi tih divljih barbara vi nisu prestajali. e Pe i od sredine XII. st. otpor je postao nemegu Podru Kijeva, koje je dotad cvalo, po ev . je inje siroma a stanovni mu opada. Trgovina s Carigradem presahujuje, jer su barbari zaposjeli ue iti, tvo Dnjepra. U zemlji sve vi zavladava pusto stanovnici se iseljavaju: jedni odlaze u Galiciju i u e , Voliniju, a drugi u jo em broju prema sjeveroistoku, u smjeru gornjeg toka Volge (Suzdalj). ve To iseljavanje s juga prema sjeveru odlu sudbinom ruskog naroda. Ne same da mu je nametnulo it e nov eblik ivota, nego je izmijenilo i sam narodni karakter. Slavenski naseljenici u Suzdoljskoj pomije su se ondje s Fincima, koji su dotad sami stanovali u svojim beskrajnim ali umama, a iz tog ukr tanja proistekao je moderni Rus (veliki Rus). U isto vrijeme, trgova aktivnost zamijenjena je ka isklju ratarskim ivo ivotom. Budu da im je odsad oduzeta veza s morem, Rusi su za mnoge stolje i a morali voditi isklju seosku privredu bez tr ta. Susjedstvo s Carigrodem navelo ih je da se bave ivo i trgovinom u vrijeme, kad je ona jo bila nepoznata u zapadnoj Evropi, a kob okolnosti odvratila ih je od nje bau trenutak, kad je ondje otpe njezin polet. Za razliku od oneg velikog me et unarodnog skladi kakve je bio Kijev, gradevi sredi Rusije bili su kao i dvorci na Zapadu u ranem Srednjem ta, nje vijeku, samo boravi knezeva, njihovih bojara i posluge, koja je bila nu za njihevo uzdr ta na avanje. Moskva, koja je osnovana 1147. uzdigla se iznad svojih susjeda samo iz politi razloga i te isklju kih ivo oneliko, koliko se njezin vladar izdigao nad drugim knezovima. Samo je Novgorod, u koji su od po etka XIII. st. marljivo i redovito dolazili trgovci Hanze, imao stanovite trgova zna ke enje; a to je i on, uostalem, u cijelesti dugovao inozemstvu. Bio je mnoge vi njema trgova poslovnica nego ruske e ka ka trgovinsko sredi te. Novgorod je bio jedina to kroz koju se zapadna kultura mogla po Rusiji. Na nesre surevi i ka, iriti u, pohlepni trgovci Hanze mogli su je pokazati samo u njezinim najmanje privla ljivim oblicima. Njihov dodir sa stanevni tvom uredio je gotovo samo tom posljedicom, da je na obje strane pobudio uzajamnu mr i prezir. Razlika u vjeri joje vi zatrovala tako lo otpe veze. Gr provoslavlje, koje nju e e ete ko su Rusi zadr joiz vremena, kad su boravili na oblama Dnjepra, odvajale ih je od Evrope, a da im ali priteni civilizatorski utjecaj Bizantije, od koje su odsad bili suvi daleko, nije mogao nadoknaditi ono, e po emu je ta odvojenest i osama bila zlokebna. Da nesre bude jove na sve je to do joi velika prevala Mongola u XIII st. God. 1222. je a a, la D i, sin D ud ingiskanov, osvejio cijelo podru izme Dona i Volge, koje su dr Kumani. Njegov je u ali sin Batu napredevao je dalje prema zapadu. Godine 1234. demogao se Moskve, a 1240. Kijeva i svoju vlast pre na cijelu prestravljenu i napol opustjelu Rusiju. No ipak, Mongoli se nisu naselili na irio podru preko Dona. Njihov se kan zadovoljio time, da je ruskim knezevima nametnuo svoju vrhovnu ja vlast i obavezeo ih da mu pla danak. Ali to ih je ipak, deklegod jocarstvo Zlatne horde bilo aju mo primorano, da ostanu ponizni vazali azijatskog despeta. Pa premda se sami nisu pretvorili u no, Azijce, bilo je to ipak dovoljne, da im onemegu da postanu Evropljani. Slabljenje Zlatne horde i, poslije Uzbekeve smrti (1313-1341) omogu im je stanovitu slobedu, kojem su se moskovski knezevi ilo okoristili da sebi pripoje susjedne kne evine. S Ivanom III. (1462-1505) to je djelo ujedinjenja dovr eno. Ivan je u savezu s krimskim kanom uni ono, je joprestalo od mongelske vlasti. tio to Njegovem vladavinem otpo inje nove doba ruske povijesti. 215

Kao je sudbinom Rusa odlu provala azijskih naroda, tako je sudbinom zapadnih i ju Slavena to ila nih odlu provala Mad ila ara. Prije dolaska tih barbara, oni su ivjeli u nepestanom dodiru jedni s drugima od Trakije pa sve do obala Balti mora. Da su takve prilike ostale zauvijek, sigurno je, da bi gr keg ka crkva, koja je veu XI.st. obratila Bugare i Srbe, pro irila svoje apostolske djelevanje, i zahvaljuju i jedinstvu jezika i obi aja, i na njihovu bra u koj i Poljskoj i privezala ih uza se isto onako, kako u e je u X. st. uza se vezala i Ruse. Ali nepredvi nenadani dolazak Mad odredio je, da budu eni ara nost bude posve druk ija. Provaliv u Podunavlje, oni su se uklopili me Slavene i podijelili ih u dvije i u skupine, me kojima ubudu nije vi bile nikakve veze. Budu da su u iste vrijeme, kad su odvojeni u e e i od Bizanta, bili odvojeni i od Srba i Bugara, i Poljaci su prirodno, kao i sami Mad pre u krilo esi ari li zapadne crkve. Njihovo obra enje bilo je potpuno u skladu s vjerskom revnou i s politi kitn interesom njema kih vladara. Oton I. nije propustio da mlade slavenske biskupije pripoji njema metropoliji u Mainzu u koj isto vrijeme, kad je kog i poljskog vladara podvrgao svome, prili nejasno odre e no enom protektoratu. Njegove su nasljednike najprije omeli njihovi vojni pohodi u Italiju, a zatim su ih zaokupili ratovi za investituru; zbog svega toga nisu bili ni izdaleka kadri da produ s Otonovim e naporima, pa nisu mogli sa ak uvati ni njegova postignu Prag u koj a Gnjezno u Poljskoj postali a. e su nezavisne nadbiskupije, dok su dijeceze, osovane kod Veneta, na desnoj obali Lab, nestale ostaviv i punu slobodu, poganstvu. Vesmo vidjeli prije u tekstu, kako je velika ekonomska revolucija u XII. st. dovela do neo ekivane posljedice time, je prouzrokovala uzmak slavenskog stanovni u korist germanskoga. Suvi to tva ak seoskog stanovni iz Njema izlio se na podru na desnoj obali Labe, gdje su saski vitezovi tva ke je napreduju sve dalje, klali i ubijali doma pogansko stanovni i e tvo. Tetonski red je u XIII. st., pod maskom pokr tavanja, nastavio i te pokolje i to naseljavanje. Oni su isto tako germanizirali Prusiju, kao su prije toga germanizirani Mecklenburg i Brandenbur marka. Obale Baltika, koje su dotad to ka bile slavennske, postale su njema Poljaci, koji su nastojali da se preko Pomeranije pro sve do ke. ire tih obala, odsje su od njih. eni Politi ustrojstvo ke i Poljske dotad se prirodno razvijalo na temelju onih rodovskih institucija, ko e koje gotovo jednake nalazimo kod svih ratarskih naroda u doba, kad prelaze na sedentarni ivot. To se bez muke obja njava odsutnou onog izravnog dodira s rimskom civilizacijom, koja je Germane izvukla iz barbarstva. Napredak nekog dru tva toliko je br se ono vi otvara vanjskim i, to e utjecajima. Odale avanje zapadnih Slavena imalo je za posljedicu, da su se dugo zadr u sku ali enosti i neima i osamljenog tini ivota po strani. Nepotrebno je da se ovdje dulje zadr avamo na njihovim obi ajima i institucijama, jer nisu izvr ile nikakva utjecaja na ostalu Evroopu, premda su imale svoje lokalno zna enje. Knezovi su im bili okru plemstvom, koje se sastojalo od njihovih pouzdanika, no ti su knezovi jo ve mjeri ovisili eni u oj o svom plemstvu, negoli ono o njemu. U daljem razvitku jedan se, od tih knezova pomalo izdigao nad svoje takmace, prisvajao njihove zemlje i podvrgavao sebi njihove ljude. Taj proces, ocrtan ovdje u nekoliko rije bitni je sadr prvih stolje kako ke, tako i poljske povijesti. Uvo i, aj a e enje kranstva, koje je u te zemlje uneseno tu inskim osvajanjem, nije izmijenilo njihov politi polo ki aj. Vjersko obilje koje je kne je, evska vlast time stekla, nije ju oslobodilo obaveze, da vodi ra una o zemlji aristokraciji; nije se mogla rije ovisnosti o njoj, jer je uvijek, kad bi se ujedinila, bila noj iti ja od kne a evske vlasti. Ali ipak, u slavanskim dr avama ni ne podsje na feudalizam u zapadnoj ta a Evropi. A to je lako shvatiti. Veliki vazali na zapadu bili su potomci kraljevskih slu benika, koji su se okoristili kraljesom slabou i u svojim rukama zadr upravljanje dr ali avom te tako prisvojili vlast: koju su morali vr u njegovo ime. Ali ni u koj, ni u Poljskoj ne nalazimo u po iti e etku ono 216

administrativno obilje koje je rimska tradicija nametnula Zapadu. Vladar je tu tek vojni je, ki zapovjednik, okru plemenitim pratiocima, koji ga prate u vrijeme mira i predstavljaju ga kao en staroste ili ka telani u pojedinim dijelovima zemlje. Oni nisu njegovi slu itelji, nego prirodni pomaga Vladaju svi zajedno; oni i knez, i nitko od njih ne mo sebi prisvojiti vlast, koja mu je u i. e okviru njegove nadle nosti trenutno dodijeljena. Vei sama oskudnost kne evih politi ovlasti, kao i kih stalan nadzor, koji nad njim vr aristokracija, uzrok su, u slavenskim zemljama nije bilo mogu i to e stvoriti one teritorijalne kne evine, koje se od X. st. stvaraju posvuda u Francuskoj i Njema koj. Vlast velikog zemlji plemstva formirala se, kako u koj, tako u Poljskoj, veod samog po nog e etka uz djelovanje svakoga od njih u vladanju, cijelom zemljom. Ona nije dovela do komadanja, pa se politi jedinstvo, jednako kao i nacionalno jedinstvo, o ko uvalo ba zbog sbbosti sredi vlasti, koja nje je ovisila o aristokraciji. Dodajmo joi to, da se kod tih naroda, onako odrezanih od mora, e gra anstvo forrmirati tek veoma kasno. Neposredno susjedstva Njema kao i prava, koja je ona isticala u pogledu ke nu su ku ke, e no e uplele u njezine sukobe. ki vladari okoristili su se neredima, koji su izbili poslije smrti Fridriha e Barbarosse, da pove svoju nezavisnost. Vode borbu s Otonom III., Filip aju i vapski je elio da sebi osigura pomovojvode Otakara I., pa mu je 1198. dao kraljevski naslov. Upletanje kih kraljeva u e njema poslove postalo je otad toliko znatno, da je tim Slavenima pribavilo ulazak u zbor knezova ke izbornika. Moglo se, uostalom, od dolaska Vaclava I. na prijestolje (1230-1253), initi, da je njihovo kraljcvstvo osu eno da se germanizira. Vaclav je svim silama pomagao useljavanje Nijemaca u svoju joposve ratarsku dr avu. Osobito je pogodovao dolasku obrtnika i trgovaca, koji su se u masama naseljavali u toku cijelog XIII. st. po burgovima u zemlji i ondje sa uvali i svoje pravo i svoj jezik. Gra anstvo je dugo vremena u posve koj sredini ostalo u punom smislu rije strano stanovni e i tvo. Ono je zbog toga osje utoliko ve potrebu da se osloni na kraljevsku vlast, i vjernost, koju mu je alo u zasvjedo izvanredno je pov njegove prihode, ugled i snagu dinastije. Njezino ja ilo, ala anje osobito se jasno o itovalo za vrijeme Otakara II. (1253-1278). Plemstvo iz austrijskog vojvodstva, gdje je vojvoda nedavno poginuo u borbi protiv Mad ara, pozvalo ga je u pomoi priznalo svojim vrhovnim gospodarom; Austriji je pridru i io tajersko vojvodstvo, odakle je protjerao Mad i postigao da ga are koru vojvoda prizna svojim ba ki tinikom. Njegova se vlast sada protezala od Krkono pa sve do obala a Jadanskoga mora. inilo se, da je ka kruna na najboljem putu da svojoj vlasti pripoji cijelu e podunavsku Njema ku. Nastoje smiono posti jo i vi Otakar je prilikom smrti Richarda i i e, Corwallskog zahtijevao naslov rimskoga kralja. Ali dobio ga je Rudolf Habsbur pa je borba izme ki, u dvaju takmaca odsad bila neizbje iva. Prepu svojim vlastitim snagama, Rudolf se nije mogao ten uspje oduprijeti svome protivniku. No tu su Mad prvi put odigrali onu ulogu, koju su poslije no ari toliko, puta ponovo prihva slu i kao njema pomaga protiv ali e ki i eha. U bici na Moravskom polju 1278., Otakar je pora i ubijen. Dunavska vojvodstva pre su u vlast Habsburgovaca, koji otad en la e uvijek eljeti da dobiju i ku. Otakarovi nasljednici nisu vi nastojali da pro svoju vlast prema e e ire Njema koj. Svoje su poglede bacili na Ugarsku i Poljsku. Vaclavu II. (1278-1305) po je za rukom, da lo za, neko vrijeme stekne ugarsku krunu za svog sina Vaclava, a 1300. je za sama sebe dobio poljsku krunu. S njegovim sinom, Vaclavom III., koji je ubijen 1306. ugasila se stara slavenska dinastija Premislovi i otvorio se problem nasljedstva, kojim se Albert Austrijski, rimski kralj, okoristio tako, da a je odluku donio u prilog svome sinu Rudolfu. Ali taj prvi poku habsbur uklju aj kog enja kih zemalja e u okvir svojih posjeda nije imao posti kona uspjeh. Rudolf je umro poslije nekoliko mjeseci, i i an ka je aristokracija izabrala za kralja mu starije k Vaclava II.. Henrika Koru e a eri kog. Taj drugi Nijemac nije vladao mnogo dulje od svoga prethodnika. Koriste se nezadovoljstvom, koje je Henrik i uskoro izazvao protiv sebe, Elizabeta, mla k Vaclava II., zatra je da dobije za mu Ivana a i ila a Slijepog, sina Henrirka Luksembur kog, koji te nedavno naslijedio Alberta Austrijskog na rimskoga asti kralja. einidba je obavljena 1310. Ona je koj dala valonsku dinastiju. Dogodilo se to samo nekoliko e godina po je jedna francuska dinastija s Robertom An to ujskim do na prijestolje Ugarske. la

217

Dotad je njema utjecaj u koj neprestano rastao. S dolaskom luksembur dinastije njegovo se ki e ke napredovanje zaustavlja. Premda je Ivan Slijepi ve dio svoje vladavine proveo u pustolovnim i pothvatima po cijeloj Evropi, zaokupljcon spletkama i vojnim podvizima, koji su mu najzad u pedesetoj godini donijeli preranu smrt na bojnom polju kod Crecyja, on ipak nije propustio da u svoje kraljevstvo dovede mnogo Nizozemaca, koji su kao njegovi savjetnici ili inovnici zemlju upoznali s usavr enom praksom francuske uprave. Njegov sin, Karlo IV. koji je 1333.preuzeo vladanje u zemlji, nastavio jei usavr otpo djelo. Taj ki kralj, koji je u isto vrijeme bio kralj Rimljana i car, bio io eto e je po odgoju, ukusu i po jeziku Francuz. Pa ipak, njegovi su ga ki podanici smatrali nacionalnim e vladarom. Nema sumnje, to je moglo nastati samo tako, je ne samo sistematski suzbijao njeama to ki utjecaj, nego ga se i popuno otresao. Budu da je ka bila sredi njegove mo on je prionuo da i e te i, je u sposobnom za samostalan razvoj. Godine 1348. u Pragu je osnovao prvo sveu te, u srednjoj ini ili Evropi i uredio ga po uzoru na pari Sam Prag ukrasio je spomenicima, koji su mu dali izgled ko. glavnoga grada, kakvom bi se uzalud tra ravna u ostalom carstvu. Njegova blagotvorna i ilo inteligentna uprava pomagala je ekonomski razvoj zemlje i omogu ila, da se pored njema kog gra anstva rodi i doma ko. Sve to obja e, e njava popuularnost njegove vladavine kao i injenicu, to od nje datira bu enje nacionalnog osje aja, koje uskoro u koj uroditi reakcijom protiv njema elemenata, koje je e e kih onamo uvela kolonizacija u XIII. st. Ona je estoko izbila za njegova sina Vaclava(1378-1419) u vrijeme provale husitizma. Jan Hus je za ehe ostao u uspomeni kao nacionalni heroj isto onako, kao Luther za Nijemce. U stanovitom smislu Hus je to bio joi mnogo vi Jer dok svi Nijemci nisu slijedili Luthera, su svi po za Husom. e. esi li Vjerski sukob, ga je on rasplamsao u koj, udvostru se sukobom nacionalnosti, koje su ondje to e io ivjele. Nijemci su pristajali uz katolicizam, a uz herezu, i kako se ova me njima, tako su esi irila u oni sve vi progonili strance podjednako kao, uljeze i kao vjerske protivnike. Ratovi, koje su morali e voditi, da bi ohranili svoju vjeru, do kraja su kod njih pro mr irli nju prema Njema koj. Jer one konjani vojske, su ih ka, a zatim Prokop, tako ke to, i esto sasjekli, na komade dolazile su, iz Njema Nemogu je suzdr se, da rapolo ke. e ati enja, kojima su se zanosili husiti, ne uporedimo s onima, koja su zanosila francuske revolucionare na kraju XVIII. st I jedni i drugi borili su se za svoj ideal protiv inozemstva, i kod jednih i kod drugih nacionalni se osje oduhovio uz pomouvjerenja, aj koje ga podr i podjaruje. ava Ta se uporedba name utoliko vi je husitizam uskoro poprimio revolucionarno dr e e, to anje. Kako smo, vevidjeli prije u tekstu, tabori su te za potpunom obnovom, ne samo u crkvi, nego i u ani ili dru tvu. Po su ih utrakvisti najprije napustili, a zatim su ih i porazili, tabori su se morali najzad to ani pokoriti. Pra kompaktati (1433) koji su ugovoreni s Bazelskim koncilom, bili su prili dvosmislen ki no kompromis, koji je ku dodu pomirio s crkvom, ali joj je ostavio vjersku anatomiju, koju nitko nije e e ,smatrao razboritim da to definira. Uostalom, dobar dio plemstva prestra se tabori no io anske estine i vratio se katolicizmu. Ono se okoristilo okolnostima i svoje domene pove konfisciranim crkvenim alo imanjima. Uporedo s tim, ono je seoskim masama nametnulo kmetstvo. Sigismund, brat i nasljednik Vaclavljev, mogao je najzad preuzeti vlast u svom kraljevstvu. Nije imao djece, pa ga je poslije njegove smrti (1437) njegov zet, Albrecht Austrijski, naslijedio u isto vrijeme i u koj i u Ugarskoj. Me e utim, priznali su ga samo katolici i utrakvisti. Oni tabori ani, koji su se jo odr dali su krunu Kazimiru Poljskom. Uostalom, trenutak kona priklju ali, nog enja ke habsbur e kim posjedima nije jodo Kad je Albreht 1439.; za vrijeme jednog pohoda protiv Turaka, ubijen, ao. zemljom je najprije u ime posmrtnog sina Vaclavljeva, Ladislava, ,upravljao ki plemi Juraj e Podjebradski; a poslije Ladislavljeve smrti, 1457., Juraj je krunu preuzeo sam. Tako se zemlja pretvorila u nacionalno i nezavisno kraljevstvo. Ali to je bio tek kratak me in u bolnoj historiji u koga naroda. e 218

Otprilike u isto vrijeme, kad je njema utjecaj uzmakao u koj, uzmicao je i u Poljskoj, ali se to ki e doga u vezi s posve druk alo ijim doga ajima. Dok je granica ke jasno ocrtana planinama, koje ju e obrubljuju, Poljska je ba na podru izme Odre i Visle, na onu beskrajnu ravnicu, koja se na ena je u sjeveru Evrope nadovezuje na Rusiju, tako da je sa svih strana, osim s juga, gdje je Karpati, bila tite izlo ena pritisku svojih susjeda. Nijedan narod, nije imao tako proomjenljive granice. One su, se povodile za pokretima nacije, kao se odijelo prilago to ava kretnjama tijela; pro irivale su se ili su avale u skladu s mijenama njezine snage ili slabosti; kad su se rastezale tako, da su obuhva to ale svakojake razli narode, a zatim opet stezale i postajale tako uske, da vi nisu obuhva ni cijelu ite e ale naciju. Boleslav Hrabri, koji je u X.st, uzeo naslov kralja, pro je svoj utjecaj sve do ruskih kne irio evina na Dnjepru, ali je svojim nasljeddnicima ostavio samo umjetne stvorenu velesilu, jer se ona temeljila samo na snazi onoga, tko ju je stvorio. Nijedan od njih nije je mogao odr Krajem XI. st. nestalo je ati. i samog kraljevskog naslova, a knezovi su poljske zemlje me sobom podijelili u neprestanim ak u unutra njim borbama, koje nisu ni po emu va za op povijest, osim obja ne u to njavaju, kako se teutonski red u XIII. st. mogao domo Prusije i bez ikakva otpora odvojiti Poljsku od Balti mora. i kog To naseljavanje teutenaca samo je epizoda mo njema ekspanzije, koja se pre ne ke irila u Poljskoj u isto vrijeme kad i u koj. Ti emigranti primljeni su ondje utoliko bolje, je zemlju nedavno e to opusto proovala Mongola, koji su se prelili preko granica Rusije i pro sve do ila irili leske. Ondje su se zaustavili, a kad se pro za smrt velikog kana Ogetaja (1241.) njihov se talas odanle opet povukao. ulo Nijemci su se u velikom broju naselili samo u leskoj, koja se otad po inje germanizirati. Oni, koji su prodrli u unutra njest zemlje, unijeli su onamo gradski ivot i formirali gra anstvo, koje su titile povlastice i magdebur pravo, pa su tako za mnoga stolje ondje o ko a uvali svoju nacionalnost. Osim njih bile je joi idova, koje su pregoni u vrijeme kri arskih ratova; u XI. i XII. st. pretjerali iz Njema i Ugarske prema Poljskoj. ke Polazak ke dinastije u Poljsku za vrijeme Vaclava II. i Vaclava III. (1300-1305) imao je tu posljedicu, e da je ondje kraljevski naslov uspostavljen. U povodu smrti Vaclava III., velikasu na prijestolje pozvali i vojvodu Vladislava I. Njegov sin, Kazimir Veliki (1333-1370) bio je za svoju zemlju otprilike ono, je to za ku bio njegev suvremenik, Karlo .IV., e ijom se politikom neosporno nadahnuo. elio je da Krakovu dade one zna enje, koje je Karlo dao Pragu, pa je ondje, po uzoru na Prag, osnevano sveu te (1364.) Nastojao je da organizira kraljevsku administraciju, pa je u tu svrhu obrazovao ili sredi sudi dr nje te, avnu riznicu, postavio dr avnog kancelara, i cijelo svoje vladanje prilagodio zapadnom tipu, koji je usvojila ka. Ali se sna kraljevska vlast mogla nametnuti samo onda, ako e na se oslanjala na usluge, ih je iskazivala narodu te ga je time zainteresirala za svoje odr to anje. Francuskim je kraljevima u XII. st. polazilo za rukom da odr ravnote snaga u borbi sa svojim e u velikim vazalima samo tako, da su sklopili savez s gra anstvom; me utim, malobrojno njema ko gra anstvo u Poljskoj, nije moglo postati pomo krune. U toj potpuno ratarskej zemlji plemstvo je i nik po svojoj snazi i po svem utjecaju jousred XIV. st., isto onako nepomirljivo prema monarhijskoj vladavini, kao je to prije tri stotine godina bilo plemstvo frana to kog carstva. To ne zna da se i, poljsko plemstvo nije veoma razlikovalo od frana kog. Osnovno obilje plemstva na Zapadu je je njegova dru tveena funkcija, dok poljsko plemstvo obilje njegov pravni karakter. One je u Poljskoj ava pro ivjelo mnogo jednostavniji histerijski razvoj, pa se izravno nadovezuje na slobodne ljude iz barbarskog doba; sa uuvalo je sav njihov ponos i samo za sebe tra pravo da formira naciju. Ono ilo poznaje i priznaje samo seljake-kmetove, koje ono eksploltira i prezire. Nad njim je samo kralj, iji auteritet ono priznaje samo uz uvjet, da vlada u interesu plemstva i zajedno s njim. Duh, koji ga pokre i koji ga uvijek pokretati, bio je duh slobode, ali je to bila sloboda namijenjena same e e

219

jednoj kasti, tako da je to pribaavilo poljskoj dr u sve ve mjeri paradoksalno obilje avi oj je aristokratske demokracije, koje ostati karakteristi za nju sve do njezina kona sloma. e no nog Tako se djelo, o kom je Kazimir sanjao, pokazale neostvarljivo. Njegovi poku kraljevske aji centralizacije morali su, htio on to ili ne htio, oslabiti plemstvo. Ono je to tako dobro shvatilo, da mu je dalo nadimak selja kralj, dok je, naprotiv bijedni ratarski puk, kojim je one vladale sve do ki najnovijih vremena, stolje ima sa uvao uspomenu na punu po tovanja prema tome vladaru, koji je u njemu na trenutak pobudio nadu, da njegova bijeda prestati. e S Kazimirom se l370. ugasila dinastija Pjastovica. Njegov nasljednik, kralj Ludovik Ugarski, odmah je sklopio sporazum s plemstvom. Koncesije, koje mu je dao, bile su prve od onih pacta conventa, ih to je plemstvo otad tako esto nametalo kruni, tako da je sudbina zemlje najzad potpuno pre u la njegove ruke. Uostalom, prva primjena tih ovlasti izvanredno je pove mopoljske dr ala ave. Kazimir je osvojio Galiciju i Voliniju i time pro granice kraljevstva sve do litavskog podru irio ja. Litavci su se naime od po etka XIV. st. okrenuli od Balti mora, odakle ih je potisnuo teutonski red, kog i upravili poglede prema jugu. Svoju su vlast pro na zapadnoruske kne irili evine i dosegli obale Crnoga mora. Premda su dotad ostali pogani, ipak su ti dodiru sa svojim pravoslavnim podanicima po eli prihva njihovu vjeru, pa se ati inilo, da je njihova budu pripadnost gr crkvi sigurna. Ali, kad je a koj 1382. umro Ludovik Ugarski, poljsko je plemstvo eljelo da izbjegne njegovu bratu Sigismundu, pa je ruku mla kraljeve k Jadvige ponudilo litavskom knezu Jagelu, uz uvjet, da se pokrsti i prihvati e eri katoli vjeru. Pogodba je bila prihava ku ena. Jagelo je postao poljski kralj pod imenom Vladislav II., a njegov je narod u isto vrijeme kad i on prihvatio katolicizam; Litavska se kne evina ujedno zdru s ila Poljskim kraljevstvom, premda je formalno i dalje ostala nezavisna kne evina (1386.)92 Otkako su se naselili u Prusiji, Teutonci su pod izgovorom poganstva vodili protiv Litavaca rat za istrebljenje. Me utim, upravo sad smo vidjeli, da tim barbarima nije bilo gotovo nimalo, stalo do njihove vjere. Ali je bilo mnogo unosnije i mnogo zabavnije, kako god neobi zvu ta rije no ala , odagnati ih odonuda hajkom; jer teutonski je red ondje protiv njih organizirao prave hajke na ljude. Vijesti o tome pro irile su se po cijeloj Evropi, pa su vladari i seniori sa Zapada odlazili, kao na sportske sastanke, na te pohode, koji su se prire ivali svake zime, kad bi se tamo mo nje vare smrzavale i time postajale prohodne. Takvo poni enje vjerskog osje aja i tako surovi postupci pokazuju, koliko je teutonski red dotad ve odbacio onaj kranski prozelitizam i onaj juna ki misticizam, koji ga je nadahnjivao u prvo doba njegova postojanja. Vojni redovni ko tvo, koje je stvoreno da se bori protiv islama, moglo je o uvati svoje tradicije samo tako, da ostane vjerno svome prvobitnom poslanju, kao je to bilo s vitezovima Sv. Ivana Rodskog ili s vitezovima Alcantare i to Calatrave u panjolskoj. Nasuprot ovima, teutonci i templari isticali su se, odvrativse od Istoka, sad i jo samo energijom, kojom su i jedni i drugi nastojali posti svjetovne ciljeve. Njihova regula okrenula i se, da tako ka emo, protiv osje aja, koji su je nadahnuli u po etku, pa je snagu koju je tim redovilna dala, upotrebila samo tako, da ju je upravila na stjecanje bogatstva i mo Isto onako, kao su i. to templari od sredine XIII. st. postali strahovita finacijska snaga, tako su teutonci, po su istrijebili to pruske pogane, stali iskori tavati njihovu zemlju kao savr upravnici poljoprivrednih imanja. eni Njihovi prostrani zemljoposjedi, kojima su upravljilli Grosschafferi opskrbljivali su svojim itom, znatnu izvoznu trgovinu, kojoj je Bruges bio glavna etapa. Svote, koje su teutonci time dobivali, korisno su ulagali u kamatne zajmove. Ali red je bio tek vite oligarhija; njihova oholost i sebi ka nost najzad je stanovni tvo, kome su se smatrali gospodarima, dovela do o ajanja. Od kraja XV. st. gradovi i seosko plemstvo podnosili su njihov jaram samo s krajnjim nestrtpljenjem.

92

Trajna unija Poljske i Litve progla je 1499. ena

220

Novi poljski kralj nije propustio da se tim okolnostima okoristi. Kao Litvanac, bio je vatren neprijatelj Nijemaca. Njegov dolazak na prijestolje u inio je rat s teutoncima neizbjdivjm. Izbio je 1409. Idu godine je poljska vojska nanijela redu stra poraz kod e an Tannenberga (15.srpnja 1410). To je za teutonce zna po ilo etak sloma. Gradovi, i plemstvo nisu oklijevali, da se pobune protiv njega. Godine 1454. podvrgli su se vrhovnoj vlasti Poljske. Najzad se veliki me 1466. pomirio s time, da Kazimiru II. ustupi Isoto Prusiju s Danzigom, Torunjom, tar nu Marienburgom i Elbingom. Preostala Prusija zadr je, politi autonomiju, ali je otad bila dio ala ku poljske dr ave. Nitko se u Njema nije zaintresirao za taj uzmak njema utjecaja. Stanovni koj kog tvo zemlje, osim primorskih gradova, brzo se poloniziralo, pa je tako slavenska narodnost ponovo zauzela te zemlje, iz kojih je izagna na u XIII. st. Poljska je otad posjedovala iroku granicu na obali Balti kog mora. Na jugu je dopirala do Crnog mora. Mogla joj je biti sigurna sjajna budu nost, da nije turska provala u isto vrijeme kranima zatvorila trgovinu s Azijom. Uostalom, u zemlji se nitko nije zanimao za ekonomski razvoj. Jagelov dolazak na vlast bio je za plemstvo prilika, da kona utvrdi svoj no polo Novi mu je kralj me ostalim povlasticama obe da ga osloboditi poreza. Tako se aj. u ao, e Poljska pod ezlom svojih kraljeva odlu pretvarala u plemi republiku. no ku Ju Slaveni, Hrvati, Slovenci, Srbi i Bugari ni ivjeli su u veoma razli itim prilikama od onih u Poljskoj i koj. e Slabost, Hrvata dovela ih je rano pod prevlast Mad ara, koji su se pobrinuli da im ne dopuste ni najmanju politj autonomiju. Naprotiv, Srbi i Bugari koji su se naselili na jugu Dunava, na podru ku ju gr koga carstva, i koje je obuhvatila gr crkva, okoristili su se slabou Carstva poslije, Justinijanove ka vladavine i duboko prodrli u Makedoniju, pa i u Gr Ovi u Gr s vremenom su se helenizirali a ak ku. koj oni u Makedoniji sa uvali su svoj jezik i svoje obi aje, kao i Germani, koji su zaposjeli sjeverna podru Carstva. U X. st. za bizantskog cara, Romana I. Lekapena (920-944), . Bugari su ugrozili ja Carigrad i on im je morao pla danak. Nikefor Foka (963-969), zatim Ivan Cimisk i Vasilije II. ati Bugaroubica (976-1025) nametnuli su im ovisnost o Carstvu. Ali uo i etvrtog kri arskog rata, oni su se digli na ustanak. Iz tog ustanka rodilo se novo bugarsko carstvo Asenida. Baudoin je poginuo u ratu, to ga je poveo protiv njih. Srbima je pod Stefanom Nemanjom po za rukom da zbace bizantsku vlast. Njegov sin, Stefan I., lo uzeo je kraljevski naslov. Njegovi nasljednici pro su svoju vlast na ra Carstva i Bugara, kojih je irili un mouni Stefan UroIII. Njegov sin, Stefan Du osvojio je cijelu Makedoniju i Albaniju i pro tio an irio svoj posjed sve do podru na sjeveru od Save. Uzeo je carski naslov i dao se kruniti kao car Srba i ja Grka (1346). Od pada u ruke Latina. Carstvo se, dakako, vi nije moglo boriti, pa je nastojalo e zadr samo obale, dopu ati taju da se na njegovim granicama osnuje srpsko carstvo, o kom se mo i, e re da bi se domoglo i Bospora, da dolazak Turaka nije pobrkao prilike na Balkanu. i, Zabiv se kao klin li slavensku masu, Ugri ili Mad su najprije dugo terorizirli Njema pa i i ari ku, ak sjevernu Italiju, prodiru onamo najstra i nijim konjani kim plja kim upadima. Po su ih Henrik I. ka to i Oton porazili, najzad su se naselili u Podunavskoj nizini i usvojili crkvu svojih pobjednika. Za Silvestra II. pristali su uz Rim, podigli nadbiskupiju u Granu i dobili svoje vjersko sredi te. Ako je mogu ista neki primjer za bezna e i ajnost rase u historijskom razvoju, onda je to primjer Mad 93 Po svom podrijetlu, kao i po svom jeziku, ti Finci, ro Turaka i Mongola, potpuno su tu ara. aci i etni skupini indoevropskih naroda. Pa ipak, tek su zauzeli svoje mjesto me njima i prihvatili koj to u kranstvo, njihov je dru tveni ivot, usprkos krvi, koja im kola po ilama, usprkos njihovu indeksu
93

Zanimljivo je konstatirati, da je Finska republika u po etku 1917. poslala izasalstvo u Mad arsku da taj po svom finskom podrijetlu ro ki narod obaviijesti o svom ro a enju.

221

lubanje i lingvisti kim obilje jima njihova jezika, postao tako sli dru an tvenom ivotu njihovih susjeda, da ibi sigurno bilo nemogu prepoznati ih kao uljeze, kad to ne bismo znali unaprijed. To se e de stoga, se tjelesno bi naroda potpuno podvrgava njoihovom moralnom bi Budu da su ava to e u. i jo bili barbari i bez vlastite kulture, Mad su mogli o ari uvati svoje finsko podrijetlo samo tako, da su o uvali svoju vjeru. Ali postav krani, morali su u u evropsku zajednicu i dokazati da i oni imaju i i onu tobo sposobnost asimiliranja, koju stanovita historijska nju kola pridaje germanskoj rasi, a koju uistinu imaju svi barbari. Do i u dunavsku ravnicu kao osvaja podvrgli su svojoj vlasti tamo slavensko stanovni i av i, nje tvo pretvorili ga u svoje kmetove. U tome nema ni ega, bi moglo biti pripisano njihovoj rasi. to Langobardi su u inili posve isto u VII. st u Cisalpinskoj Galiji. Samo su Langobarde, kao manje to kulturne od pobije enih, ti pobije brzo latiniizirali, dok su Mad u dodiru sa svojim podanicima, eni ari koji nisu bili napredniji od njih samih, bez muke sa uvali svoju nacionalnost i i na istom podru ive ju s njima ostali dominantan narod. Kao i kod svih ratarskih naroda, uskoro se formiralo magnatsko plemstvo. Uostalom, u Mad arsku, iz istih razloga kao i u ku i Poljsku, nije prodro feudalni sistem. e Kad je Stjepanu I. (997-1038) po za rukom da ukloni knezove, koji su dotad me sobom dijelili vlast lo u u zemlji, i kad je zajedno s krunom, koju mu je poslao papa Silvestar, uzeo kraljevski naslov, tim je magnatima nu dao da sudjeluju u vr no enju monarhijske vlasti. Oni su 1222. iznudili od Andrije II. zlatnu bulu, koja im je priznala pravo, da se, zajedno s biskupima, svake godine sastaju u Stolnom Biogradu, kao i pravo da se pobune protiv kralja, ako povrijedi njihove privilegije. Ta je zlatna bula nastala gotovo u isto vrijeme kad i engleska Velika povolja. Ali koliko je pou suprotnost tih dvaju na tekstova! U Engleskoj je uz plemstvo stajalo sve enstvo i gra anstvo, i zakon, ga je kruna morala to prihvatiti, bio je zaista op enarodni zakon. U Maarskoj, naprotiv zlatnu bulu ugovara samo jedna kasta u svom vlastitom interesu. Pritom je ona spasavaju te svoje interese i rtvovala interese ostalog naroda. Nema sumnje, da hi bilo druk da je Mad ije, arska imala gra anstvo. Ali kao su zakasnile i ka i to e Poljska, tako je i Mad arska zaostala u potpuno ratarskim ekonomskim prilikama. Kao i kod njih, tako se i u Mad arskoj jedino gra anstvo, koje je ondje postojalo od XII. st. dalje, sastojalo od njema krih useljenika, koji usred mad arskog naroda ostaju stranci, i koje kraljevske povlastice jo e odvajaju vi od ostalog stanovni tva. Mo bi osvojenje Dalmacije, koje je izvr da eno u po etku XII. st. i koje je Mad arskoj osiguralo izlaz na Jadransko more, moglo s vremenom preko Splita i Zadra pota trgova i ki promet u unutra njosti zemlje i tako stvoriti zametke gradskog stanovni tva, koje bi se dalje razvijalo. Ali za to je bilo potrebno ivjeti u miru. Me utim dodir zemlje s brojnim susjedima, koji su ivjeli uz njezine granice: s kom, Poljskom, Ju e nim Slavenima i Bizantskim carrstvom, a da i ne ubrojimo Veneciju, koja je ljubomorno nastojala da sa svoje gospodstvo na Jadranu, - primoravao ju je da uva u neprekidnom ratu, koji se vodio sad na jednom sad na drugom mjestu. Na istoku se Mad ivi arska otvarala prema onom neodre enom podru azijskog barbarstva, pa je morala suzbijati ili svojoj ju vlasti podvrgavati opore Pe enega, a kasnije Kumane, koji su do iz ju Rusije. Morala je pored li ne toga biti na oprezu i pred onim narodom, se formirao od Slavena i Finaca, izmije to anih s potomcima nekada njih rimskih kolona u Daciji, od kojih su oni najzad preuzeli romanski dijalekt, a koji e jednoga dana postati narodom dana Rumunjske. nje To tako uzburkano dru umalo da nije uni provala Monngola. Pusto tvo tila enja, su ih oni izvr to ili, nisu nigdje bila tako stra kao u Podunavskoj nizini, osim mo u Rusiji. Kad se provala povukla, na, da trebalo je zemlju takore ponovo napu Kralj Bela IV. (1235-1270) prionuo je uz taj posao koliko i iti. god je bolje mogao: pozivao je Talijane, nanovo dovodio Nijemce, pove i time broj onih, su se av to veprije naselili u Sedmogradskoj (Transilvaniji, Erdelju) i ondje ostali. God.1245. osnovan je Budim. Talijani su u zemlju unijeli vinogradarstvo. Rumunji su se na iroko naselili ravnicom kao obra i iva zemlje. Tridesetak godina poslije toga, Mad arska je ponovo bila dovoljno jaka da pru pomoRudolfu i 222

Habsbur kom protiv Otakara kog i da u korist Njema zaustavi ekspanziju e ke eha, koja joj je prijetila. Uskoro je mogla opaziti, da su je Habsburzi, postav njezinim susjedima, uklju u svoje dinasti i ili ke planove. Kad je kralj Ladislav IV. umro bez djece, Rudolf Habsbur je uradio kao da se odlu o ki uje nekom carskom lenu, pa ju je dao svome sinu Albrechtu. Ali otkako je papa Silvestar II. poslao Stjepanu kraljevsku krunu, pape su Mad arsku smatrale lenom Svete Stolice, pa ju je Nikola IV. smjesta zatra za Karla Martela, sina Karla II. Napuljskog i io urjaka Ladislavljeva. Da bi izbjegli tim strancima, magnati su dali krunu Andriji III., potommku nacionalne dinastije, a kad je ovaj 1301. umro, priznali su sina Karla Martela, Karla Roberta (1308-1342) . Tako se ta Francuska, an ujska dinastija, koju je papinstvo iz protivljenja Hochenstaufovcima, udomilo u Napulju, sada iz protivljenja Habsburgovcima presadila u Mad arsku. Ondje je imala ostati na vlasti sve do 1382. U tom je razdoblju uvelike pridonijela uno enju zapadnja obilje u tu zemlju. Najve kralj iz te ku bio je Ludovik kih ja i e (1342-1382.) , koji je zaposjeo Moldaviju, su je napustili Mongoli, pokorio Hrvatsku i primorao to Venecijance da mu ustupe obale i otoke Jadranskog mora sve do Dra a. Njegova politika svjedo o postupcima i ambiciji velikoga kralja, ali je ona bila bezumna batom i svojom veli inom. Kad je bio ubijen, njegov brat Andrija, mukraljice Ivane Napuljske, poveo je dvije vojne protiv toga kraljevstva. Toj talijanskoj politici pridru se i njegova politika na sjeveru, jer je, uje kao smo vevidjeli, bio i kralj Poljske, tako da se njegovo djelovanje protezalo od Visle do to Jadranskog i Crnog mora. Bio je suvremenik Karla IV. i Kazimira Poljskog, a i radio je poput njih. Ta uporedba me njima u zanimljiva je. Ludovik je u Pe uuhu osnovao sveu te. Ugla dvorski obi po su se ili eni aji eli iriti me velika u ima. Ta sredina XIV. st. bila je za ku, Poljsku i Ugarsku zanimljivo razdoblje zbog e utjecaja, ne re francuskog ali svakako zapadnj u i kog, koji je do na mjesto njema ao koga je to vladao u XIII. stolje u. Ludovikov polo nije imao budu aj nost. Nije imao sina, a osnovao je tvorevinu, koja je bila isto tako golema kao i lomna. Poljska je pre u vlast Jagelovu. Jedan an la uinski ro Karlo Dra ubijen je ak, ki, 1387. a kraljem je najzad priznat Sigismund Luksembur koji se o ki, enio Ludovikovom k Marijom. eri To je bila bijedna vladavina. Na obzorju su se po pojavljivati Turci. Svaka politika prema eli Jadranskom moru sad je bila nemogu Naslovi rimskoga kralja i cara, ih je ugarski kralj dobio, a. to nisu mogli spasiti te zemlje. Oni su ga, naprotiv uvukli u rat protiv Husita. Planovi koncila obja njavaju se, kako smo vidjeli, turskom opa ali nisu doveli ni do kakva rezultata. nou, Kad je Sigismund 1437. umro, ugarsku je krunu dobio Albreht Austrijski, koji se o enio njegovom k i er Elizabetom. On je prerano umro (1439), a da nije imao vremena da osigura habsbur vlast u toj ku zemlji, koje se povijest odsad za dugo vremena zdru i ispreplesti s povijeu turskog prodora. e iti Sveukupni dojam, izbija iz povijesti Slavena i Mad do sredine XV. st., mogao bi se formulirati to ara tako, da su oni-dodu u u zajednicu kranskoga svijeta, ali su ipak ostali gotovo posve tu e li i, evropskoj zajednici. Nedostajalo im je poznanstvo s rimskom kulturom, koje je karoliri carstvo ko donijelo Germanima. Oni i nisu ivjeli i pod onim teokratskim re imom, gdje je intmni savez duhovne vlasti sa svjetovnom ovu u propagatorom svega onoga, je crkva jo uvala od uprave, prava, inio to sa znanosti i knji evnosti rimske. Carstvo Otona prerano se i potpuno orijentiralo prema Italiji, pa je stoga odustalo da te narode podvrgne svome utjecaju; tako se prodiranje Zapada kod njih izvr samo ilo posredstvom njihovih biskupa i redovnika. Ali budu da su ovi bili prepu i teni sami sebi i bez ikakve polilti mo a djelovali, su predaleko od ta vjerskog ke i, ari ivota, njihov je utjecaj nu ostao no 223

veoma povr i nije pre podru vjere i discipline. Kod tih naroda ne susre an ao je emo ni, domanijalne organizacije, ni feudaliznama; oni ne sudjeluju u ratovima za investituru, ni u kri arskim ratovima. Jedina posljedica te velike epopeje, koja je zahvatila i te zemlje, bilo je to, su na njihovom to podru potra uto te ju ili i idovi, koje su Kristovi vjernici na drugoj obali bez milosti progonili. A poslije, kad se ekonomski na Zapadu pod utjecajem trgovine obnovio i kad je na podru izme ivot ju u Sredozemlja i Sjevernog mora po vrvjeti gra elo anstvo, taj im, se veliki pokret otkrio iznenadnim naletom njema kolonizacije. Zaostav u svojim starim ratarskim institucijama., oni su ustuknuli ke i, pred naletom. DuLabe su se povukli pred osvaja ima, a drugdje su im dopustili da se, nasele u njihovoj zemlji i da osnivaju gradove, koji su usred njihovog nacinalnog mno ostali kao tu tva inski otoci. S dolaskom tih prido lica, koji ih preziru; ali koje oni trebaju, otpo inje doba povr ne germanizacije, koje traje sve do sredine XIV. st. Tada se po inje javljati reakcija, koju predstavljaju gotovo u isto vrijeme u koj Karlo IV., u e Poljoskoj Kazimir I, a u Ugarskoj Ludovik I. Njema prodiranje prestaje, i u sve tri zemlje vidimo ko gdje se budi vlastita nacionalna energija. To se o ituje u veoma razli itim oblicima: u koj kao e provala husitizma, u Poljskoj kao osvojenje Prusije, a u Ugarskoj kao prodor prema Jadranu. se, ini kao da je do trenutak, kad zapadni Slaven i i Mad prihvatiti aktivnu ulogu u evrpskoj kulturi. ao e ari Ali su u to veTurci po napredovati preko Balkanskog poluotoka, pa njih zapasti da podnesu eli e udar njihova naleta; morat se vratiti istoku i braniti tu zapadnu kulturu umjesto da sudjeluju u e njezinoj izgradnji.

224

ETVRTO POGLAVLJE PANJOLSKA - PORTUGAL - TURCI I. PANOJOLSKA I PORTUGAL Kri arski ratovi napali su islam u njegovu sredi Muslimanski je svijet sa svih strana okru tu. avao Palestinu, pa je za odr anje protivute njegovu pritisku na tom uskom obalnom podru trebalo e ju razviti sna ofenzivu, koju Zapad u toliko udaljenosti i sa sredstvima, kojima je raspolagao, nije nu mogao ostvariti. Zbog toga se, po je izgubio polo to aje, koje je osvojio polet prvog kri arskog rata, uzalud trudio da ih ponovo osvoji. Poslije Louisa Svetog Levant je izgubio svoje zna enje za vojne operacije i postao samo etapa evropske trgovine s Istokom, je ostao sve do otkri Novoga svijeta. to a Uzajamni polo muslimana i krana u aj panjolskoj bio je posve druk Izgledi obaju protivnika bili iji. su tu mnogo manje jednaki. Tu su se susretali licem u lice, na veoma ograni enom bojnom polju, a oba su u slu poraza imali kamo da se povuku i gdje da se oporavljaju u o aju ekivanju novih bitaka. U takvim okolnostima kona je pobjeda morala pripasti onome, tko dulje zadr napada energiju, no i ku to jest onome, tko je bio siroma a to su bili niji panjolci. Jer njih nije u rat gonila samo vjera. Nesavladljiva elja da osvoje one lijepe gradove i ona lijepa polja, koja je muslimanska obrtna proizvodnja i zemljoradnja stvorila kao suprotnost planinskoj goleti onih krajeva, koje su dr ali panjolci u inila je jovatrenijom njihovu mr prema nevjernicima. Njihov nalet protiv islama nju podsje bar svojim po a ecima ma provalu barbara. Ali ti su barbari bili krani, i to ih sprije da e iti se stope s pobije enima, kao su se neko to Germani stopili s romanskim stanovni tvom, kad su do u li njegovu sredinu. Rasa pritom nije imala nikakvu ulogu. Turci su se u X. i XI. st. usprkos svom mongolskom podrijetlu, bez te a asimiliraji semitskoj kulturi bagdadskih Arapa. Ni ne dokazuje, ko ta da se i panjolci, da su u trenutku, kad su do u dodir s islamom, bili pogani, i oni ne bi jednako tako li obratili. Materijalna nadmovi kultura najsna ih nije je sredstvo, kojim te kulture propagiraju svoju vjelru me poganima. Naprotiv, kod pristalica neke strane i ekskluzivne vjere vesam njihov sjaj i u njihovo bogatstvo poja avaju, i do mr rasplamsavaju vjersko protivljenje, jer poprimaju zna nje enje bezbo nosti i uvrede pravoga boga. Zbog toga je grabe i plja kanje unaprijed dopu teno, a najsuroviji se nagoni mogu slobodno razuzdavati ne uznemiruju savjesti. Du i nost, osje i interes aj zdru se kod uju panjolskih krana i slo ih nagone u sveti rat. Bio je to sveti rat u punom smislu no rije jer njegov cilj nije bio obra i, enje, nego pokolj ili izgon nevjernika. Kod panjolaca nije bilo ni traga onoj tolerantnosti, koja je katoli podanicima kim muslimana, Mozarabima, dopu tala slobodno vr enje njihovih vjerskih obreda. Njihov vjerski ekskluzvizam bio je tako potpun, da on ne dopu odlaganje oru ni pred javnim odrcanjem stare ta ja vjere, i da mu Morisci (pokr muslimani) ulijevaju nesavladljivo nepovjerenje. Nije bilo dovoljno da teni je netko kranin; trebalo je da bude stari kranin, a to je zna potomak stare ilo panjolske loze , pa je tako nacionalna pripadnost postala dokazom pravovjernosti, a nacionalni se osje stopio s aj vjerom i pro se njezinom nepomirljivou i njezinim eo arom. Vesmo prije u tekstu vidjeli, da su Mauri, kad su u polovini XI. st. uvidjeli, da se ne mogu oduprijeti pobjedonosnom oru krana, dozvali iz Maroka u pomoAlmoravide. Bitka na poljanama kod Salake ju (1086) zaustavila je polet panjolaca, ali ga nije slomila. Premda rat kroz cijelo jedno stolje nije e doveo ni do kakvih velikih vojnih pothvata, ipak ga obilje neprestana ava estina. Juna heroja daju tva hranu romansama, koje otprilike u isto vrijeme, kad francuska feudalna epopeja nalazi svoj izraz u pjesmama o Rolandu, veli slavu Cida Ca aju 225

Mpeadora, koji je umro 1099., dakle iste godine, kad je zauzet Jeruzalem. Dok je Roland postajao veliki lik evropske knji evnosti, Cid je ostao lokalna slava. To se dogodilo zato, je pa to nju suvremenika privukao mnogo bu prizor kri niji arskih ratova, pa je ona u XII. st. zanemarila panjolski rat, kao se to dogoditi i 1812, kad je tu pa privukla vojna u Rusiju. Pa ipak, isto onako, kao to e nju je opadanje Napoleonove mo otpo to i elo u panjolskoj, tako je i opet panjolska pribavila srednjovjekovnom katoli anstvu njegove jedine trajne pobjede nad islamom. One bi bile postignute br i odlu e nije, da je kranstvo ujedinilo svoje napore protiv zajedni kog neprijatelja. Na alost kraljevi Kastilije i Aragona bili su me sobom besprekidno u zavadi ili su se morali braniti od zahtjeva u plelemstva, pa su tako pru neprijatelju isuvi mogu ali e nosti da se oporavi od njihovih udaraca i da im se osveti. Godine 1195. postigao je emir Jakub Almansor kod Alarcosa tako sjajnu pobjedu nad kraljem Alfonsom VIII. od Kastilije., da se na trenutak moglo bojati sveop katastrofe. Ali papinistvo e nije u svojim planovima svetoga rata nikad gubilo iz vida to, desno krilo krranstva, na kom je stajala panjolska. Inocent III. je smjesta intervenirao. Potakao je vjernike da uzmu kri poslao je novaca i , protegao svoju za na oto kraljeve. Petar II. Aragonski dao je da ga okruni papa, a svoje je titu ke kraljevstvo priznao lenom Svete Stolice. Zahvaljuju poticajima iz Rima, Aragon, Kastilija, Leon i i Portugal udru su ovaj put svoje snage. Bitka kod Navasa de Tolosa 1212. osvetila je poraz kod ili Alarcosa i slomlila muslimanski otpor. Otad je napredovanje krana bilo neodoljivo i kona Jaime I. Aragonski (1213-1276) zauzeo je no. Baleare; ,a 1238 se domogao Valencije. Ferdinand III. Kastilijski postao je 1236. gospodar Kordove, a 1248. gospodar Seville. Dotle je Alfons III. Portugalski pripojio pokrajinu Algarve i dao svome kraljevstvu onaj opseg, koji je ono zadr sve do danas. Od svih njegovih posjeda u ala panjolskoj, islamu je ostalo samo podru Granade, a i ono je palo u vazalsku ovisnost o Kastiliji. je panjolske su dr u po ave etku bile brojne, ali kako su se irile prema jugu i rasle na ra Maura, un postajale su sve kompaktnije, jer su se zbijale jedna uz drugu. Asturija, Galicija i Leon (1230) ujedinile su se s Kastilijom; Katalonija se pridru Aragonu. Navarra je pre u vlast jedne francuske dinastije; ila la bila je osim toga suvi sku u planinama, a da bi se mogla takmi sa svojim sretnijim susjedima, e ena iti pa se stoga povukla u zatvoren mjesni ivot. Portugal je velikom razvedenou svojih obala i tokom svojih rijeka Douro i Tajo u biti bio, orijentiran prema zapadu, pa je, da se tako izrazimo; okrenuo le Poluotoku, koji su me sobom podijelile Kastilija i Aragon. Od tih dvaju kraljevstva, prvo je bilo a u mnogo ve po svom prostranstvu, ali je drugo imalo bolji polo pa je samim tim prije do u dodir e aj, lo s vanjskim svijetom. Pritom ne mislim na ona velika lena, ih je aragonska dinastija veodavno to imala na sjeveru Pireneja. Ta su lena mogla samo uvu u sukobe s francuskim kraljevima, koji su za i Aragonce bili unaprijed izgubljeni. Zbog toga ih je Jaime I. razborito ustupio Louisu Svetom, a ovaj se za uzvrat odrekao vrhovne vlasti nad Katalonijom (1258.) Aragoniju je njezin polo na obali aj Sredozemnog mora privukao Evropi i dao joj, veu XIV. st. manje usko panjolsko obilje nego ga je ta je imala Kastilija. Taj ju je polo poticao da zauzme svoje mjesto u trgovina s Levantom, koja u aj Srednjem vijeku ima izrazito veletrgova obilje Barcelona je bez oklijevanja krenula puutem, ko je. to su ga otvorile Venecija, Piza i enova, i njezini se mornari u XII. st. sastaju s talijalaskima i provansalskima u raznim lukama Sirije i Egipta. I bata je pomorska aktivnost mnogo vi negoli e rodbinstvo Petra III. (1276-1285) s Manfredom privukla Aragoniju u sicilske poslove i navela panjolsku da ve1285. zauzme, svoje mjesto, u tom kraljevstvu, koje je bilo osjetljiva to tada evropske ka nje politike i odakle se panjolska vlast poslije imala pro na ostalu Italiju. Za Petrovih se nasljednika iriti nastavila ekspanzija kraljevstva u podru Sredozemlja. Alfons III. (1285-1291) osvojio je cijelo oto ju je Baleara, koje je najprije neko vrijeme bilo vazahko kraljevstvo, a zatim, pod Petrom IV. (1336-1387), pri