BRANKO HEIMOVI Zapisi o dramama Ive Vojnovia Dugo vremena negativno su ga ocjenjivali, Krlea ga naziva diletantom i amaterom.

Proturjena miljenja o Vojnoviu potkrepljuje nestalnost njegova stvaralakog zanimanja. Ekvinocij puk, socijalne namjere Psyche kozmopolitska komedija, salonska konverzacija Trilogija slom vlastele i njeno odumiranje Mit o Dubrovniku podravao se i u njegovoj obitelji. Majka je jedan od simbola njegova ivota i stvaranja. O Dubrovniku pie s putno sjete i suosjeajnosti, svjesnost o prolaznosti i smjeni klasa, patetika i sentimentalnost, romantiarsko obojenje i retorika. Njegova djela su projekcija osobnih biljegova i preokupacija i nastojanja da u knjievnomm stvaranju nae smirenje i utoite, ideale i simbole, ali i satisfakciju za vlastitu psihiku nestabilnost. Ekvinocijo djelo koje navijeta novo doba hrvatske dramatike. Razilaenja oko toga koju dramu treba nagraditi 1894. Ekvinocij ili Simeon Veliki A.T. Paviia Usporedba Vodopia i Vojnovia niz slinosti, majka Jele, oluja Govor: soan, spontan koji ivi s ambijentom i odie ambijentom, autentina puka rije, narodna metafora izmjenjuje se s poslovicom, dosjetka, talijanizmi. Ekvionocijalna oluja u djelu ima posve intelektualno obiljeje. Utjecaj Ibsena analogija izmeu drama Sablasti i Ekvinocija Presudni su grijesi iz prolosti, lik majke, ekvinocijo ima funkciju udesa. Ekvinocijo = sudbina koja je preobraena u simbol. Vojnovi fabulativni rasplet u romantinom stilu, s naturalistikim prizvukom, a Ibsen spoznaja izrasta iz filozofijskog poimanja. 3. i 4. in slabiji, iznevjeravanje lica, retorinost, opadanje kvalitete koje se oituje u smanjenoj potkrepljenosti, razraenosti i zgusnutosti zbivanja te u razliitim naivnostima i melodrami ponekih prizora

1. i 2. in iznenaujua realistinost i potresni drutveni prosvjed npr. razgovor

o imigrantima, ugovaranje miraza Ekvinocijo, 1895. Pisana dijalektom, na scenu donosi svijet siromanih grukih ribara, pomoraca i brodara, koji su, u potrazi za sreom, osueni na odlazak iz zaviaja i prekomorska putovanja. Mladi Ivo Ledini eli oeniti djevojku Anicu, ali Aniin otac, kapetan Frano Drai, iz financijske koristi ne eli kerku dati Ivu ve je eli udati za bogatog, ali starog povratnika iz Amerike, Nika Martinovia. Dodatni zaplet predstavlja otkrie injenice da je mladi Ivo zapravo izvanbrani Nikin sin. No, uz pomo Ivine majke Jele, mladi par uspijeva izigrati Aniina oca i nesuenog drugog mladoenju. Ona u Niki prepoznaje svoju bivu ljubav te eli da ih on napokon prizna kao obitelj, ali njezine nade se ugase kada sretne nabusitog i bahatog starog povratnika pa se Jele, odustavi od realizacije

svojih davnih elja, transformira u uzvienu enu, gotovo sveticu, koja je spremna rtvovati se u potpunosti za svoje blinje. U djelu se spajaju verizam i simbolizam tj. verizam i artizam, to hrvatsku dramu otvara modernistikim tokovima. To je osobito vidljivo u oblikovanju sredinjeg motiva "ekvinocijalne oluje", stvaranjem paralelizma izmeu oluje i prirode i one u ljudskoj dui tj. u svojim likovima. Od uobiajenog veristikog postupka (tematiziranje ribarskog puka i obinih ljudi) razlikuje ga to od ribarskog puka ne stvara puku komediju, ve likovima daje vii estetski registar, pravo na dramu, gotovo ak na tragediju, dramu majke, sagraenu gotovo po zakonima antike tragedije u kojoj se itav niz likova javlja u ulozi kora koji predvode Vlaho Slijepi Parok. Drama je podijeljena u 4 ina (u ovoj drami prikaze), a inovi u prizore (u ovoj drami pojave). Likovi: Frano Drai, kapetan pomorski, Niko Marinovi, bogata iz Amerike Ivo Ledini, metar na karu Pavo, barkarijol Anica, Franova ki Jele, Ivova majka Motiv oluje dijalog izmeu Pave i starog mrnara najavljuje motiv ekvinocija (najavljen je ve i u didaskalijama na poetku 1.ina) Motiv siromatva socijalna pozadina dvije djevojice, keri pokojnog barkariola dolaze kod Kate kupiti malo kruha. Otac im je stradao na moru, a majka je u bolnici. Djeca nemaju ni za kruh. Najavljen je motiv siromatva i tekog ivota ljudi koji ovise o moru i ive od njega. Siromatvo i tenja za bogaenjem provlae se kroz cijelu dramu. Frano nagovara Ivu da ode u Ameriku i zaradi novac (mnogi su otili i vratili se s novcem i kao gospoda) jer "Zlato otvara svaija vrata Ko zna?!" Ivu ne treba novac da bi naao dobru priliku za enidbu jer on voli Anicu, ne udi da bude bogat, ali bi mu vie novca dobro dolo. Glavni likovi: Jele, Niko, Ivo, Franica i Frano nose sukobe i samu dramsku radnju. Sporedni likovi: Pave, Marija, Vlaho Slijepi, Kate, grobar... Motiv ljubavi: Anicu i Ivu povezuje naklonost i ljubav. injenica da se ovo dvoje mladih vole, Franu mnogo ne znai. On o Aniinoj budunosti ima svoje zamisli. Ivo je isto jedamput htio u svijet (to mu je od oeve krvi), ali majka ga je molila da ju ne ostavi. Ivi ipak novac nije na prvom mjestu (ima ga dosta da proeta staricu majku do Grada). Ne ostavlja majku jer bi ga sredina osudila. Potuje i voli majku jer se brinula za njega otkad ga je rodila. Njegova je srea povezana sa sreom osoba do kojih mu je stalo. Okolina ga uvaava jer je poten i vrijedan. Frano i Ivo razgovaraju treba li Ivo misliti vie na zaraivanje novca. Njihova su stajalita u pogledu ove teme razliita. Svatko od njih opravdava svoj stav i osporava stav drugoga. Vodei ovakav razgovor (dijalog), likov mogu produbiti neslaganje do stupnja kad nastupa sukob.

Motiv nepravde Nikov razgovor s Vlahom Slijepim uznemiruje Jelu. Ona ga ne prepoznaje po izgledu nego po glasu. Nikov dolazak unosi nemir i bijes i u lvov ivot. Doznaje da je "Frano zagrlio Amerikana i rekao: Eto mi zeta!" Ivo je sam sa svojim nemirom i bijesom. Monolog u kojem Ivo razgovara sam sa sobom. Dramska se radnja razvija kroz dijaloge i monologe. Zaplet 2.in je smjeten u salonu Franove kue, a 3.in u sobi Jeline kue. Pada kia. Uoavamo suavanje prostora u kojem se kreu i djeluju likovi u odnosu na 1.in. Tako su upueniji jedni na druge. Na poetku 2.ina Lucija nas upuuje na Franov odnos prema pokojnoj supruzi za iju smrt krivi Frana. Sugerira da je slian i odnos prema Anici i da e mu i ona dogorijeti poput svijee. Napetosti koje su se pojavile u ekspoziciji, razvijat e se u zapletu do sukoba i kulminacije. Motivi pokretai su novac i ljubav (ljubav majke i sina, mladia i djevojke) Anica jasno daje do znanja ocu da voli Iva. Pokorava se njegovoj odluci da se mora udati za Nika, makar se time osuuje na patnju i bol. Sve do kraja se ini da je njezina sudbina odluena i da je ona nemona rtva despotskog oca (bez majine podrke). rtva je i sredine u kojoj ivi koja joj ne doputa da se odupre oevim odlukama. Jele je otkrila i svoju veliku tajnu mladenaku ljubav, "grijeh" koji je povezuje s Nikom i iz kojeg je roen Ivo. Ona je neudana majka, rtva svoje ljubavi. Drutvo je ovakve ene osuivalo, a takoer je osuivalo i njihovu djecu. Jele da bi zatitila Iva svoju tajnu nosi duboko u sebi sve do trenutka kad je njezino otkrivanje vano za njegov ivot i sreu. Suprotnosti u karakterima dovode do sukoba meu likovima, a sve vodi potpunom zaotravanju prema kulminaciji sukoba. Kulminacija pokrenuto je sve zlo u duama ljudi i u prirodi. Bjesni oluja prijetei unitenjem brodova i kua, bjesne najstraniji osjeaji u Ivu koji ima priliku razrijeiti sve ubojstvom. Ivo se vraa i grli majku. Razumio ju je i oprostio. Njezina je rtva opravdana. ini se da su se svi sukobi smirili jer drugog izlaza nema. Uspostavljen je sustav vrijednosti u kojem materijalno prevladava nad emocionalnim, patrijarhalno nad slobodom izbora vlastitog puta i sree, nemoralno nad moralnim. Ivo e otploviti Nikovim brodom Sloboda, zaraditi novac u Americi. Pridruit e mu se Jele kad je on pozove kupuje joj odmah kartu. Frano i Niko su sklopili "posao" i Niko je naao novu radnu snagu nove rtve elje za bogatstvom, rtve siromatva u zaviaju i Nikove bezonosti. Nakon mise i blagoslova putnici se trebaju ukrcati na brod i otploviti. Peripetija pokreu Ivove rijei upuene Anici: "Drae mi je zlato nego potenje!" One joj daju snagu i nalaenje mogueg izlaza bijega s Ivom u Ameriku. Rasplet Niko je ubijen. Jele je svjesna da je poinila straan grijeh, ali e biti osloboena krivnje prema ljudskim i bojim zakonima jer je ubila zloinca. Iva i Anicu Sloboda odnosi u novi ivot. Sad su uspostavljeni pravi sustavi vrijednosti: ljubav je vrjednija od novca, grijesi i nemoral moraju se platiti i osuditi, uvaeno je pravo na odluke o vlastitoj sudbini. Iako je zajednica oslobodila Jelu krivnje, ona umire. Umire zbog spoznaje da rukama kojima je ubila Nika Ivova oca, ne bi mogla zagrliti sina.

Osim zvukova iz prirode, Vojnovi ukljuuje i glazbu koja treba oslikati kulminaciju tog sukoba u likovima te kulminaciju ekvinocijalne oluje. Prisutna je i slika neba, mora i nijemih ljudi. Glazbenim i likovnim izrazom unosi moderne elemente u djelo. Ekvinocijo je oluja na moru, ali je i onaj element koji hara meu ljudima kad se uzburkaju negativne emocije. (simfoniki intermezzo) Nakon ekvinocija sve doe na svoje mjesto, kao od empresa: oieno od suvinih suhih grana koje same ne bi otpale: Jele mora izvriti posljednju rtvu za sina da bi bio sretan, ali mora umrijeti jer rukama ubojice nikad ne bi mogla zagrliti sina ubojstvo trai da bude kanjeno; Niko mora umrijeti jer je zloinac i svojom smru sinu omoguuje ivot; Anica mora obezvrijediti odnose koji je stavljaju u ropski poloaj i uiniti neto za vlastitu sreu; Ivo mora nadvladati u sebi burnu oevu krv i ne ubiti da bi zasluio sreu. Suavanje dramskog prostora i svoenje sukoba u dramskoj radnji na manji broj likova (2. i 3.in) sastavnice su tzv. komorne drame. Simbolika imena broda Nikov se brod zove Sloboda, Niko mu se veseli jer e ga osloboditi "naijeh tuga" i nee uti "ovo more to sve jei, a ne zna zato"; takoer e u svojoj utrobi ponijeti radnike robove koji u novom svijetu vide osloboenje. Na kraju Sloboda odlazi s Anicom i Ivom i svima onima koji e potraiti sreu u zemljama Amerike, a sad su mogui izgledi da je i pronau. Temu za ovo djelo Vojnovi je preuzeo iz Vodopieve Tune Jelei Ibsenovih Sablasti Veristiki govor likova u djelu soan, spontan govor koji karakterizira lica Autentina puka rije, narodne metafore se izmjenjuju s poslovicom i dosjetkom, talijanizmi, leksike i morfoloke osobitosti dijalektalnog podruja + stari knjievni jezik. Uvodi u dramu tabu teme: nevjenana majka, ekonomske migracije, prodornost i okrutnost svjetskog kapitala. DUBROVAKA TRILOGIJA Povijesni okvir djela - pounskim mirom sklopljenim nakon francuske pobjede nad Austrijom 1805., Francuskoj je pripala i Dubrovaka Republika te podruje Boke kotorske. Napoleon pokree svoju vojsku na jug i u proljee 1806. stie do Dubrovnika prije Rusa. Dubrovaka vlast predaje Grad bez otpora. Pod zapovjednikom marala Lauristona francuska vojska ulazi u Dubrovnik. Idui dan su Francuzi proglasom objavili razloge okupacije D.R., obeavi da e joj vratiti nezavisnost kad Rusi napuste Boku kotorsku (kada su Austrijanci Rusima predali najvei grad Boke kotorske Kotor). 1808. fran.maral Marmont izdaje naredbu o ukidanju D.R. tj. rasputa vladu i senat. Od 1813. Dubrovnik je, zajedno s Istrom, Dalmacijom i Bokom kotorskom, pripao Habsburgovcima. Uzor u etikoj ideji, strukturalnom postupku spajanja prolosti i sadanjosti Ibsen Uzor u tematici enoa (Propast Venecije) Trilogija zapoinje sonetom Prelude i zavrava soneto Na Mihajlu. U poetnom sonetu pjesnik usporeuje grenicu Mandaljenu i grenicu puine. Mandaljenina oluja strasti pretvorila se u mir dok je prala Kristu noge.

Trilogija zapoinje padom Dubrovnika, ali ne govori o njemu ve o njegovoj vlasteli, on opstoji samo posredno, putem doaravanja vlastele i njezina doivljavanja grada kao dijela sebe i svoga postojanja. Glavna tema: slom i odumiranje vlastele (u razdoblju od jednog stoljea) Allons enfants! 27.svibnja 1806. Suton sumrak 1 dana 1832. Na taraci poslijepodne i naveer 1900. Ali! Uspostavljen je kontinuitet. 3 dijela povezana su u jednu vrstu tematsku cjelinu, ali to ne ide na utrb posebnostima svakoga od ta tri dijela. ALLONS ENFANTS! Prvi dio trilogije je prvi struk ocu darovan, struk lovora. "Allons enfants de la partie..." ("Hajdemo sinci domovine...") poetne su rijei francuske revolucionarne pjesme marseljeze. Kad se uje marseljeza s ulica Dubrovnika, jedan lik drame pita:"Poznaje li je?", a drugi odgovara "uo sam je u Pariu kad je padala kraljeva glava!" (misli na kralja Luja XVI. koji je pogubljen 1793.) Likovi prvog dijela: knez D.R., gospar Orsat, Nika, Marko, Niko (sve gospari), ga Ane Menze-Bobali, tetka Orsatova, ga Dea Palmotica, Anina unuka, Lucija, djevojka u Orsata in se dogaa u kui Orsata Velikog, blizu Gospe, 27.05.1806. U dvor gospara Orsata Velikog stie vijest da Francuzi ulaze u Grad, to sablanjava staru gu Ane i ostalu vlastelu kojoj ponos ne doputa da budu izjednaeni s dubrovakim kmetstvom. Meutim, i djeca i ostali koji ulaze u kuu samo potvruju iste vijesti. Stari Orsat je na kraju slomljen; On i Anina unuka dea razgovaraju, suton je, sunce zalazi, a ini mu se s njime i ona slavna dubrovaka sloboda. 1806. okonava se stoljetno postojanje Republike i ukida se oligarhijski sustav, pokazuje koji su uzroci tomme i kakva je vlastela u tom trenutku bila. Dok gospari raspravljaju vani tee ivot kao da se nita nije dogodilo. "Orsat: A sad?", a vani se uje "Mlijeka, ene!" Grad, opasan zidinama i dignuta mosta, ivi stoljeima stalno obnavljajui isto stanje: stoljetne vrijednosti republikanstva iji su nositelji gospari i puk Orsat = simbol otpora protiv Francuza, on je posljednji predstavnik slobodarskog duha dubrovake vlastele, ali je istodobno i sam svjestan svog doba. On ne moe ostvariti svoja rodoljubna i slobodarska htijenja (nema vojske ni oruja), on je izveden od drugih velikaa, od osoba u kui. U Orsatu ivi slika nekog drugog vremena i neke druge veliine. Veina ljudi djeluje stvarnije i vjerodostojnije od romantinog heroja Orsata koji privlai svojim htijenjima, zanosom i boli, ali i odbija krajnjim idealizmom, istunstvom i patetikom (razapet u sebi)

Simbolika mosta dignut most znai odravanje postojeeg, okamenjenog stanja vjekovnog ponavljanja obrazaca ivota, sputen znai da ulazi izvana neto novo, drukije, to e sigurno dovesti do promjena i nee se moi zanemariti. U trenutku najjaih sueljevanja dvaju stavova: pustiti Francuze u Grad ili ne, ulazi Knez. Most je sputen, i Francuzi ulaze u grad. ivot se jo nedavno dogaao u toj prostoriji. Na kraju drame u scenski prostor snano ulaze dogaanja s ulice pjesmom Napoleonove vojske. Vanjski svijet utjee na onaj unutra i oni se prvi put proimaju. Nekadanje vrijednosti pripadaju prolosti i postoje jedino u svijesti nekolicine gospara koji nisu spremni prihvatiti stvarnost: za njih je mogue neka slavna vremena iz prolosti "preslikati" kao da se nita nije promijenilo. Europa i njezine novine ulaze u Grad te dio vlastele i puani je prihvaaju. Vojnovi je neke vane pojedinosti samo natuknuo iako one same po sebi nisu razumljive onome tko dobro ne poznaje dubrovaku povijest, obiaje i prilike (Gavella je tekst nadopunio za svoje potrebe) Ana Menze Bobali najpunokrvniji i najmotiviraniji lik u Allons enfants u svom dostojanstven je i tragikomian lik SUTON I ovaj struk, struk pelina, Vojnovi polae na svetu plou svoga oca na Mihajlu da ne uvene. Nekad se Dubrovaka trilogija zvala Suton, a njezin drugi dio Sjene Vrijeme dogaanja jest suton 1832.g., 26 godina nakon ulaska Napoleonove vojske u Dubrovnik. Mara je udovica jednog od kneeva Dubrovake Republike Nike Benee. Dogaa se u Beneinoj kui u Gradu. Mara promatra suton iz svoje sobe. Gotovo nita nije ostalo od nekadanjeg bogatstva: sve je rasprodano da se preivi. Dolaze njene tri keri: Made, Ore i Pavle, sve su obuene u staru, nemodernu obuu. Najmlaa Pavle ostaje sama s Marom i jada joj se zbog ovakvog ivota. Stara Mara je radije gladna nego da se ponizi. Dolazi pomorac Lujo i moli Pavlu da ode s njim, ali ni njoj to ponos ne doputa (jer je on sin kmeta) iako ga neizmjerno voli. Zbog toga se Pavle odluujer na vlastitu rtvu: pred majkom ree svoju dugu kosu i govori da e u samostan. Suton mnogo sjetniji i intmniji jer se odvija u obiteljskom krugu, zapoinje monologom ge Mare koja molei govori o tekom stanju. Zgusnuto predoavanje dogaaja Tri keri Pavle, Mada i Ore Pavle nije kao sestre, ironizira, izraava bojazan zbog siromatva, majka nema razumijevanja za nju Njihov dijalog presudan za njihovo shvaanje, ali i za poloaj ostale vlastele to je ustrajala u svojoj vjernosti normama prolosti Vlastela svoj poloaj poistovjeuje sa sudbinom Dubrovnika. Kunja: Pavle bi trebala poi za Luju Lasia, pomorskog kapetana, ali u zadni tren odustaje Lujo vani je gospar, ali je kod njih i dalje rob Ona mora u samostan jo jedna rtva, ree kosu i rtvuje se za svoju klasu, ali i za majku.

Kao i Orsat i Pavle je pritijenjena svojom nemoi, ali i spontana vlasteoskom etikom, ipak odlazak u samostan postaje jedino prihvatljivo rjeenje Savrenstvo stislkog jedinstva sutonski ugoaj radnje podudara se sa sutonom vlastele Mada i Ore zaraene su uspomenom prolosti i opijene izblijedjelim vidljiv je ne samo kod Mare, nego i kod njezinih keri te kod vlastelina Luca i Saba Prolost je za ove likove znaila sjaj i veliinu dostojanstvo i uznositost, a sadanjost siromatvo i bijedu. Pavle se odrie svoje sree, potiskuje svoju ljubav koja joj znai ivot i odabire put Marije-Orsole. I Marija-Orsola, kao i mnoge plemkinje koje su ljubile puana, morala je rtvovati i sebe i svoju zabranjenu ljubav te otii u samostan Simbolika - Suton je onaj struk pelina na oevu grobu. Zbog gorkog okusa pelin simbolizira bol u ovom sluaju Pavlinu bol. NA TARACI 1900. je godina na prekrasnoj terasi vile dubrovakog vlastelina Luke Menetia. Prolo je gotovo itavo stoljee od pada Republike i 60-ak godina od dogaaja drame Suton. Gospar Luka razgovara s parokom Dum Marinom. Vlastela je sad u punom moralnom propadanju, a tragika Trilogije produbljena je sada i spoznajom vlastite odgovornosti koja tereti vlastelu, kako uvia gospar Luka, a njegova sestra Mare, ezne za vjenim poinkom na lapadskom groblju, gdje e napokon biti izmeu "svojih", dok mlada, sirommana Ida postaje uiteljicom da se posveti odgoju dubrovake djece. Ali sredinji lik ipak je sama taraca jer Trilogija, upravo preko tarace same utjelovljuje viziju ljudskog egzistiranja u posveenom prostoru Grada. Odnos izmeu istinskog i izigranog u predstavnicima vlastele postaje uglavnom posve svjestan te se rava u 2 smjera 1. primjer Luka nastojanje da se usprkos svijesti o neminovnom i neposrednom odumiranju vlastele odri ipak kakva takva tradicija loze i sauva klasno dostojanstvo 2. primjer barunica Lidija nepriguena tenja da se prilagodi izmijenjenim ivotnim prilikama i da uiva u ivotu iako joj u nutrini tinja, nezadovoljstvo, nemir pa i bol Novi ivot i nova pravila: "Ko ima dinara, oni je gospar" Ironino doivljavanje prolosti i sadanjosti (gospar Luka) Kobno stanje vlastele uzrokovano je nedostatkom elja i neradom. Zadnja reenica Luka: "A sad...homo spat!" iskazuje se da je prolo vrijeme vlastele i da njezini izdanci nepovratno nestaju. Vojnovi ima dar zapaanja i sposobnost da uoblii i oivi previranja u ovjeku, kao i osjetljivost i kompleksnost ljudske naravi. Vuko prvi ovjek iz puka koji izravno i otvoreno govori s vlastelom, ne iskazuje brigu za njih i nema pokroviteljski stav prema njima.

U prethodnom dijelu Trilogije likovi su se zanosili nad kronikama koje su pisali njihovi preci. One su bile izvor i svjedoci slave i veliine Grada i njegovih gospara. Gospra Luka ivi sa senilnim bratom Nikom i slijepom sestrom Marom. U sjaju i raskoi ove prekrasne "tarace" vlastele Meneti, osim Luke pojavljuju se i senilni stari brat Niko te slijepa sestra Mare. Oni su posljednji potomci ove obitelji. U jednom trenutku Luka doznaje da ima sina. Vuko je "kopile" koje je Luka "posijao na konavoskim grebenima". Znamo da je silno ljubio Vukinu majku i da je posluao "nae stare" i ostavio je premda je jako patio. Luka ima priliku "ispraviti povijesnu nepravdu". Vuko je stasit, lijep i vrijedan mladi. Slika je snage i zdravlja. Mlada Ida, neakinja Orsata Velikog unosi ivost i mirise u Marin ustajali mrak. Ulazi lijepa i visoka sa strukom vrijesa i miholjicom. Taraca je mjesto na kojem se pokazuju dva svijeta: svijet starih gospara i nove vlastele nikako istodobno. Dubrovaku trilogiju ine 3 jednoinke savrenstvo predstavlja broj 3 u smislu zaokruenosti, cjelovitosti. Autor trilogiju dodatno zaokruuje dvama sonetima. Jednoinka je karakteristina za knjievnost moderne. Ovakav kratki oblik zgunjava dramsku radnju i koncentrira napetost. Zaetnik je Strindber Gicom Julijom, a kod nas su se okuali M. Deman, M. Begovi, M.Krlea u Legendama. Trilogija je bogata simbolima. Didaskalije su obogaene elementima simbolizma: opisima, bojama, zvukovima i lirskim dijelovima. Veina likova trilogije ivi u svijetu okamenjenih nekadanjih vrijednosti iji smisao i opravdanje ne propituju. Neki pokuavaju ivjeti u sadanjosti, ali u sebi nose iste okamenjene vrijednosti koje im ipak prijee put prema vlastitoj srei. IVO VOJNOVI Dramsko stvaralatvo u doba moderne Drama ima 2 znaajke: raspadaju se prolostoljetne dramske vrste (ponajprije povijesna tragedija) i isprepliu se razliiti stilski postupci (koji su u europskim knjievnostima prevladani do simbolizma) kod pisaca mlae generacije. Na hrvatskoj se pozornici izvode drame Strindberga, Ibsena...i izravno utjeu na hrvatske dramske pisce. Jo je enoa traio da se iz europske knjievnosti za izvoenje na pozornici izabire realistika drama No, kazalini repertoar krajem 80-ih 19.st. sastavljen je od uglavnom nekvalitetnih salonskih melodrama francuskih autora i od djela domaih autora koja su gotovo plagijati ovih drama. Pojavljuju se i neuspjele patetino-herojske povijesne tragedije. 1884. Stjepan Mileti preuzima upravu kazalita i zapoinje reformu. Trai da repertoar drame bude temeljen na tradiciji i djelima hrvatskih autora. 1895. je prijelomna godina za razvoj hrvatske dramske umjetnosti. Vojnoviev Ekvinocijo odnosi prvu nagradu na natjeaju za domau izvornu dramu koji raspisuje Stjepan Mileti.

Vojnoviev prvijenac je salonska komedija Psyche, 1890. Ekvinocijo je svakako prekretnica u drami hrvatske moderne. Slijedi Dubrovaka trilogija, 1900. 1902., modernistiko djelo s elementima simbolizma, kao vrhunsko Vojnovievo ostvarenje od 1900. do 1902. (iji je organski dio drama Makerate ispod kuplja nastala 1922.) U trilogiji je prvo objavljen Suton, zatim Allons Enfants! pa Na taraci. Trilogija poinje sonetom Prelude nastalim 1898., a zavrava sonetom Na Mihajlu nastalim jo 1892. Vojnovi se smatra zaetnikom hrvatske modernistike drame s kraja 19.st. Pripovijetkom Geranium najavio je "dezintegraciju realizma", a Ksanta nosi prva modernistika obiljeja.