Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP 4101/09, rjeavajui apelacije Vitomira Soldata i Katice Jozak-Maar,

na osnovu lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, lana 59. stav 2. alineja 2, lana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simovi, predsjednik Valerija Gali, potpredsjednica Constance Grewe, potpredsjednica Seada Palavri, potpredsjednica Tudor Pantiru, sudija Mato Tadi, sudija Mirsad eman, sudija Margarita Caca-Nikolovska, sutkinja
na sjednici odranoj 30. marta 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije Vitomira Soldata i Katice Jozak-Maar. Utvruje se povreda prava na pravino suenje iz lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 6. stav 1.

Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ukidaju se odluke Visokog sudskog i tuilakog vijea Bosne i Hercegovine broj 04-02-8488/09 od 15. oktobra 2009. godine i broj 04-02-68-4/2011 od 12. maja 2011. godine. Predmet se vraa Visokom sudskom i tuilakom vijeu Bosne i Hercegovine koje je duno da osigura ustavna prava apelanata i da po hitnom postupku donese nove odluke u disciplinskom postupku, u skladu sa svim garancijama koje pruaju lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i lan 6. stav 1. Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Odluku objaviti u Slubenom glasniku Bosne i Hercegovine, Slubenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine, Slubenom glasniku Republike Srpske i u Slubenom Hercegovine. glasniku Distrikta Brko Bosne i

OBRAZLOENJE
I.
1.

Uvod

Vitomir Soldat (u daljnjem tekstu: prvoapelant) iz Mrkonji-Grada podnio je 25. decembra

2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odluke Visokog sudskog i tuilakog vijea Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTV) broj 04-02-8488/09 od 15. oktobra 2009. godine, Odluke Drugostepene disciplinske komisije VSTV-a (u daljnjem tekstu: Drugostepena disciplinska komisija) broj DVS (tuioci) 1/2009 od 23. jula 2009. godine i Odluke Prvostepene disciplinske komisije za tuioce VSTV-a (u daljnjem tekstu: Prvostepena disciplinska komisija) broj DCVS (tuioci) 8/2008 od 23. marta 2009. godine. Apelant je podnio dopune apelacije 20. i 22. septembra 2010. godine. 2. Katica Jozak-Maar (u daljnjem tekstu: drugoapelantica) iz Novog Travnika, koju zastupa Sead Hodi, advokat iz Sarajeva, podnijela je 30. maja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv

3 Odluke VSTV-a broj 04-02-68-4/2011 od 12. maja 2011. godine, Odluke Drugostepene disciplinske komisije broj DKJM (sudije) 4/2010 od 9. marta 2011. godine i Odluke Prvostepene disciplinske komisije za sudije (u daljnjem tekstu: Prvostepena disciplinska komisija) broj DCKJM (sudije) 04-02-2468-20/2010 od 2. decembra 2010. godine. Drugoapelantica je, takoer, podnijela zahtjev za donoenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvrenje odluka Prvostepene i Drugostepene disciplinske komisije do donoenja odluke o apelaciji.

II.
3.

Postupak pred Ustavnim sudom

Na osnovu lana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, u predmetu broj AP 4101/09, od VSTV-a i

glavnog disciplinskog tuioca VSTV-a (u daljnjem tekstu: disciplinski tuilac) zatraeno je 19. jula 2010. godine, odnosno 3. novembra 2011. godine da dostave odgovore na apelaciju. 4. 5. VSTV je odgovor na apelaciju dostavio 5. augusta 2010. godine, a disciplinski tuilac je Na osnovu lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor VSTV-a na apelaciju dostavljen je odgovorio 15. novembra 2011. godine.

prvoapelantu 9. augusta 2010. godine, a odgovor disciplinskog tuioca 21. novembra 2011. godine. 6. 7. 8. 9. Na osnovu lana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, u predmetu broj AP 2242/11, od VSTV i disciplinski tuilac su odgovore na apelaciju dostavili 13. juna 2011. godine. Na osnovu lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno vie zahtjeva iz njegove nadlenosti, te da se VSTV-a i disciplinskog tuioca zatraeno je 2. juna 2011. godine da dostave odgovore na apelaciju.

drugoapelantici 22. jula 2011. godine. apelacije br. AP 4101/09 i AP 2242/11 tiu istog injeninog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa lanom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, odluio da spoji ova dva predmeta u kojima e voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 4101/09. 10. U skladu sa lanom 93. stav 1. alineja 3. i stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je donio odluku o izuzeu sudije Zlatka M. Kneevia iz rada i odluivanja o predmetnim apelacijama zbog toga to je sudija u vrijeme donoenja osporenih odluka bio lan VSTV-a.

III.
11. 12.

injenino stanje

Predmet broj AP 4101/09 injenice predmeta koje proizlaze iz prvoapelantovih navoda i dokumenata predoenih Odlukom Prvostepene disciplinske komisije broj DCVS (tuioci) 8/2008 od 23. marta 2009. Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedei nain. godine prvoapelant je kao glavni tuilac Okrunog tuilatva u Banjoj Luci proglaen odgovornim za disciplinske prekraje: 1) koritenje funkcije tuioca kako bi se pribavile neopravdane koristi za sebe

4 ili druga lica iz lana 57. taka 6. Zakona o Visokom sudskom i tuilakom vijeu Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 25/04, 93/05, 48/07 i 15/08; u daljnjem tekstu: Zakon o VSTV-u), opisano u taki III.1. disciplinske tube; 2) bilo kakvo drugo ponaanje koje dovodi u pitanje povjerenje javnosti u nepristranost i kredibilitet tuilatva iz lana 57. taka 23. Zakona o VSTV-u, opisano u taki III.1. disciplinske tube; 3) bilo kakvo drugo ponaanje koje predstavlja ozbiljno krenje slubene dunosti iz lana 57. taka 23. Zakona o VSTV-u, opisano u taki III.4. disciplinske tube. Primjenom odredbi l. 58. i 59. Zakona o VSTV-u, prvoapelantu je za navedene disciplinske prekraje izreena disciplinska mjera smanjenja plae za iznos od 20% na period od jedne godine. Navedenom odlukom Prvostepene disciplinske komisije odbijena je disciplinska tuba u odnosu na disciplinske prekraje: 1) iz lana 57. taka 6. Zakona o VSTV-u, koritenje funkcije tuioca kako bi se pribavile neopravdane koristi za sebe ili druga lica, na nain opisan u taki III.2. disciplinske tube; 2) iz lana 57. taka 7. Zakona o VSTV-u, propust da trai svoje izuzee od postupanja u predmetima kada postoji sukob interesa, na nain opisan u taki III.3. disciplinske tube; 3) iz lana 57. taka 12. Zakona o VSTV-u, mijeanje u postupanje tuioca sa namjerom opstruiranja ili potcjenjivanja njihovih aktivnosti, na nain opisan u taki III.3. disciplinske tube; 4) iz lana 57. taka 22. Zakona o VSTV-u, ponaanje u tuilatvu i izvan tuilatva koje teti ugledu tuilake dunosti, na nain opisan u taki III.2. disciplinske tube. 13. U obrazloenju odluke Prvostepene disciplinske komisije je navedeno da je u toku disciplinskog postupka Komisija odrala pripremno roite, omoguila strankama da iznesu, razmijene i izvedu prihvaene dokaze na glavnoj raspravi, pa je nakon analize i ocjene provedenih dokaza i rezultata raspravljanja donijela predmetnu odluku. Dalje je navedeno da je takom III.1. disciplinske tube prvoapelantu stavljeno na teret da je koristio dunost tuioca kako bi pribavio neopravdane koristi za sebe i druge, te se ponaao na nain koji predstavlja ozbiljno krenje slubene dunosti ili dovodi u pitanje povjerenje javnosti u nepristranost i kredibilitet Tuilatva zbog koritenja slubenog vozila Tuilatva za prijevoz s posla i na posao u periodu od aprila i maja 2004. godine do oktobra 2008. godine, ime je poinio disciplinske prekraje iz lana 57. take 6. i 23. Zakona o VSTV-u. 14. Prvostepena disciplinska komisija je navela da u konkretnom sluaju nije sporno da je prvoapelant koristio slubeno vozilo na relaciji Mrkonji-Grad Banja Luka Mrkonji-Grad radi dolaska i odlaska s posla, te da je voza Okrunog tuilatva Banja Luka D. . slubeno vozilo nakon dolaska s posla, u dane vikenda i godinjeg odmora parkirao pred svojom kuom u Mrkonji-Gradu. U obrazloenju je, dalje, navedeno da Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o tuilatvima Republike Srpske (Slubeni glasnik Republike Srpske broj 85/03) nije propisano da glavni tuioci, zamjenici i tuioci imaju pravo na naknadu trokova prijevoza. Navedenim zakonom stavljena je van

5 snage odredba Zakona o tuilatvima Republike Srpske iz 2002. godine (Slubeni glasnik Republike Srpske broj 55/02) prema kojoj su navedena lica imala pravo na naknadu trokova za prijevoz na posao i s posla. Navedeno je da Zakon o plaama i drugim naknadama sudija i tuilaca u Republici Srpskoj ne predvia isplate naknada za prijevoz na posao i s posla. Prvostepena disciplinska komisija je, takoer, utvrdila da je prvoapelant prekrio i Pravilnik o uvjetima i nainu koritenja i uvanja voznog parka Okrunog tuilatva Banja Luka, kojeg je 8. jula 2005. godine donio prvoapelant kao glavni tuilac. Prvostepena disciplinska komisija nije prihvatila prvoapelantovu izjavu o ekonominosti takvog prijevoza zasnovanog na nalazu i miljenju sudskog vjetaka saobraajne struke i miljenju da se trokovi prijevoza apelanta i drugih tuilaca i zaposlenika Tuilatva djelimino pokrivaju naknadom za prijevoz na koju zaposlenici imaju pravo. Imajui u vidu izneseno, Prvostepena disciplinska komisija je utvrdila da prvoapelant nije imao pravo na naknadu za prijevoz na posao i s posla, pa je, prevozei se slubenim vozilom u navedenom periodu na teret budeta Okrunog tuilatva Banja Luka, uinio povredu lana 57. taka 6. Zakona o VSTV-u, tako to je koristio dunost tuioca kako bi pribavio neopravdane koristi za sebe ili druga lica, te lana 57. taka 23. Zakona o VSTV-u, tako to je doveo u pitanje povjerenje javnosti u nepristranost i kredibilitet Tuilatva, zbog ega je proglaen odgovornim za navedene disciplinske prekraje. 15. Prvostepena disciplinska komisija je u obrazloenju navela da je takom III.4. disciplinske tube prvoapelantu stavljeno na teret nepropisno zapoljavanje vozaa D. ., A. T. i V. M., pa da je time uinio ozbiljno krenje slubene dunosti ili doveo u pitanje povjerenje javnosti u nepristranost i kredibilitet Tuilatva, odnosno disciplinski prekraj iz lana 57. taka 23. Zakona o VSTV-u. Dalje je istaknuto da iz iskaza svjedoka kao i priloenih materijalnih dokaza proizlazi da su navedeni vozai primljeni na posao bez konkursne procedure, odnosno oglaavanja tih pozicija. U obrazloenju je navedeno da prvoapelant nije postupio u skladu sa lanom 10. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zapoljavanju (Slubeni glasnik Republike Srpske broj 85/03), kojim je propisano da poslodavac zavodu za zapoljavanje dostavlja prijavu o potrebi za radnicima, te da je zavod duan da najdalje u roku od tri dana od dana dostavljanja prijave, ako poslodavac zahtijeva, potrebu za radnicima oglasi u jednom od javnih glasila u Republici Srpskoj, ukoliko poslodavac ne zahtijeva da se oglaavanje izvri na drugaiji nain. Takoer je navedeno da, prema lanu 11. stav 3. Zakona o zapoljavanju, poslodavac samostalno odluuje o izboru kandidata za zasnivanje radnog odnosa izmeu onih koje je ponudio zavod ili agencija i drugih kandidata koji su se neposrednim putem obratili poslodavcu radi zasnivanja radnog odnosa, s tim da je taj izbor trebao biti izbor izmeu vie prijavljenih kandidata, to se nije dogodilo prilikom prijema niti jednog od tri vozaa primljena u 2004. godini. Takoer, lanom 8. stav 1. taka 2. Zakona o radnim odnosima u dravnim organima

6 propisano je da se lica primaju u radni odnos u dravnim organima na osnovu konane odluke funkcionera koji rukovodi dravnim organom o izboru izmeu prijavljenih kandidata. U periodu dok su navedeni vozai obavljali poslove vozaa po osnovu ugovora na odreeno vrijeme, VSTV je 13. decembra 2004. godine usvojio Pravilnik o unutranjoj organizaciji i poslovanju Republikog tuilatva Republike Srpske i okrunih tuilatava Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Pravilnik), koji se poeo primjenjivati od 10. februara 2005. godine. Pravilnik je posebno propisao pitanje popunjavanja upranjenih mjesta, pa je lanom 66. predvieno da glavni tuilac, a po njegovom nalogu sekretar tuilatva, objavljuje upranjeno radno mjesto u tuilatvu, da se javni oglas objavljuje u Slubenom glasniku Republike Srpske i u najmanje dva dnevna lista koja se distribuiraju u BiH, te da se na zaposlene radnike primjenjuju odredbe Zakona o dravnoj slubi Republike Srpske i Zakona o radu Republike Srpske. Provedenim dokazima, kako je dalje navedeno, na nesumnjiv nain je utvreno da su navedeni vozai primljeni u radni odnos iako nije provedena procedura propisana zakonima i Pravilnikom, koja bi ostavila poslodavcu mogunost izbora izmeu vie prijavljenih kandidata. Stoga je Prvostepena disciplinska komisija utvrdila da je takvim ponaanjem prvoapelant poinio ozbiljno krenje slubene dunosti, odnosno disciplinski prekraj iz lana 57. taka 23. Zakona o VSTV-u, zbog ega je proglaen odgovornim za navedeni disciplinski prekraj. U odnosu na ostale disciplinske prekraje iz lana 57. take 6, 7, 12. i 22. Zakona o VSTV-u, opisane u taki III. 2. i 3. disciplinske tube, Prvostepena disciplinska komisija je disciplinsku tubu odbila kao neosnovanu. 16. Protiv navedene odluke Prvostepene disciplinske komisije albe su uloili Ured disciplinskog tuioca i prvoapelant. Odluujui o albama stranaka, Drugostepena disciplinska komisija je donijela Odluku broj DVS (tuioci) 1/2009 od 23. jula 2009. godine, kojom je prvoapelantovu albu djelimino uvaila i prvostepenu odluku preinaila tako to su odbijeni tubeni zahtjevi disciplinskog tuioca u dijelu kojim je utvreno da je prvoapelant odgovoran za disciplinske prekraje iz lana 57. stav 1. take 6. i 23. Zakona o VSTV-u iz taki 1. i 2. odluke Prvostepene disciplinske komisije, te je prvoapelantu izreena mjera smanjenja plae za 10% na period od est mjeseci poevi od pravosnanosti odluke. Navedenom odlukom odbijene su prvoapelantova alba u preostalom dijelu i alba disciplinskog tuioca, a prvostepena odluka u preostalom dijelu je potvrena. 17. Drugostepena disciplinska komisija je u obrazloenju istakla da je, prema navodima albi prvoapelanta i disciplinskog tuioca, sporna injenica da li je prvoapelantovom odlukom o nainu prijevoza slubenim vozilima prvoapelant sebi i navedenim licima pribavio korist i time poinio disciplinski prekraj iz lana 57. stav 1. taka 6. Zakona o VSTV-u. Prema miljenju Drugostepene disciplinske komisije, iz utvrenog injeninog stanja proizlazi da je nain prijevoza zaposlenih radnika i tuilaca ureen prije svega s ciljem to efikasnijeg organiziranja rada podrunih ureda i

7 tuilatva u cjelini, u kojima je bilo neophodno dnevno prisustvo tih zaposlenih radnika i tuilaca u toku radnog vremena, te motivirano racionalnim i ekonominim troenjem raspoloivih budetskih sredstava. Izvedeni dokazi upuuju na zakljuak da nije bilo nenamjenskog troenja budetskih sredstava, niti prekoraenja budetskih sredstava na kontima putnih trokova, goriva, maziva i tekueg odravanja. Navedeni zakljuak posebno proizlazi iz Izvjetaja o reviziji konsolidiranih finansijskih izvjetaja Ministarstva pravde Republike Srpske za 2006. i 2007. godinu, odnosno Izvjetaja o reviziji konsolidiranih finansijskih izvjetaja Tuilatva Republike Srpske za 2005. godinu, to znai da su budetska sredstva troena ekonomino i namjenski. Drugostepena disciplinska komisija je utvrdila da iz izvedenih dokaza i utvrenih injenica proizlazi da navedenim nainom prijevoza prvoapelanta i spomenutih zaposlenih radnika i tuilaca nisu nastupile nikakve tetne posljedice za budetska sredstva, jer bi one sigurno bile konstatirane u navedenim izvjetajima. Prema miljenju Drugostepene disciplinske komisije, sticanje koristi za sebe ili za druga lica u materijalnom smislu mora imati za posljedicu nastanak tete za budetska sredstva, a kako takva posljedica nije nastupila, niti je dokazana, pravilan je zakljuak da prvoapelant nije ni sebi ni navedenim drugim licima omoguio sticanje imovinske koristi. Navedeno je da je do sticanja materijalne koristi za navedene zaposlene radnike Tuilatva moglo doi samo u sluaju da su ta lica koristila prijevoz slubenim vozilima na opisanim relacijama i istovremeno naplaivala naknadu za prijevoz u navedenom periodu, ali kako se te injenice u prvostepenom postupku nisu ni dokazivale, niti je na njih u albi disciplinskog tuioca ukazivano, to se time Drugostepena disciplinska komisija, u smislu lana 21. Zakona o parninom postupku Republike Srpske, nije ni bavila. Razmatrajui pitanje da li je navedenim nainom prijevoza tueni sebi i navedenim licima omoguio sticanje materijalne koristi, Drugostepena disciplinska komisija smatra da je za ovu korist bitna prvoapelantova namjera da sebi i drugima omogui sticanje takve koristi, jer se samo tako moe govoriti o postojanju obiljeja disciplinskog prekraja iz lana 57. stav 1. taka 6. Zakona o VSTV-u. Kako iz izvedenih dokaza i utvrenog injeninog stanja ne proizlaze osnovi za zakljuak da je takva namjera postojala, odnosno da je prvoapelantova namjera bila iskljuivo motivirana dobrom organizacijom posla, te racionalnim i ekonominim troenjem sredstava s ciljem efikasnog rada podrunih odjeljenja i tuilatva u cjelini, Drugostepena disciplinska komisija je smatrala da je izostala i ova neophodna posljedica za postojanje navedenog disciplinskog prekraja. 18. U odnosu na prvoapelantovu albu u dijelu koji se odnosi na osporavanje prvostepene odluke kojom je proglaen odgovornim za disciplinski prekraj iz lana 57. stav 1. taka 23. Zakona o VSTV-u, poinjenog nepropisnim zapoljavanjem lica D. V., A. T. i V. M. na radnom mjestu vozaa, odnosno kurira, Drugostepena disciplinska komisija je nala da su prvoapelantovi albeni prigovori

8 neosnovani. Naime, prema miljenju Drugostepene disciplinske komisije, iz izvedenih dokaza i utvrenog injeninog stanja proizlazi da je do zasnivanja radnog odnosa na neodreeno vrijeme dolo protivno odredbi lana 66. st. 2. i 3. Pravilnika, s obzirom na to da nije izvreno javno oglaavanje upranjenih radnih mjesta u Tuilatvu putem Slubenog glasnika Republike Srpske i u najmanje dva dnevna lista koja se distribuiraju u BiH. Stoga je Drugostepena disciplinska komisija ocijenila da je pravilna i zakonita odluka Prvostepene disciplinske komisije u dijelu u kojem je prvoapelanta proglasila odgovornim za disciplinski prekraj iz lana 57. stav 1. taka 23. Zakona o VSTV-u. U pouci o pravnom lijeku Drugostepena disciplinska komisija je navela da nezadovoljna stranka protiv te odluke moe izjaviti albu Vijeu u roku od 15 dana od dana njenog prijema. 19. Prvoapelant i Ured disciplinskog tuioca su se alili protiv navedene odluke Drugostepene disciplinske komisije. VSTV je Odlukom broj 04-02-8488/09 od 15. oktobra 2009. godine odbacio kao nedoputene albe stranaka u predmetnom disciplinskom postupku. 20. VSTV je u obrazloenju odluke naveo da je, postupajui prema odredbi lana 60. stav 6. Zakona o VSTV-u, zakljuio da albe stranaka, shodno odredbama navedenog zakona, nisu doputene. Naime, iz navedene odredbe zakona proizlazi da se alba na odluku Drugostepene disciplinske komisije moe uloiti samo zbog izreene disciplinske mjere razrjeenja od dunosti, a budui da se u konkretnom sluaju ne radi o toj izreenoj disciplinskoj mjeri, alba na drugu izreenu mjeru nije doputena. Dalje je navedeno da je Drugostepena disciplinska komisija bila duna u svojoj odluci navesti da u konkretnom sluaju alba nije doputena. Meutim, iako je Drugostepena disciplinska komisija u osporenoj odluci dala pogrenu pravnu pouku, prema miljenju VSTV-a, takva pogrena pouka ne konstituira pravo stranaka u disciplinskom postupku na pravni lijek koji zakonom nije doputen. Zbog toga je VSTV, postupajui prema odredbi lana 17. stav 1. take 5. i 30, a u vezi sa lanom 60. stav 6. Zakona o VSTV-u, donio navedenu odluku. Predmet broj AP 2242/11 21. 22. injenice predmeta koje proizlaze iz drugoapelanticinih navoda i dokumenata predoenih Odlukom Prvostepene disciplinske komisije broj 04-02-2468-20/2010 od 2. decembra 2010. Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedei nain. godine, koja je potvrena Odlukom Drugostepene disciplinske komisije broj 4/2010 od 9. marta 2011. godine, drugoapelantica je kao predsjednica Kantonalnog suda u Novom Travniku i sutkinja u Kantonalnom sudu u Novom Travniku proglaena odgovornom za disciplinski prekraj mijeanja u postupanje sudije ili tuioca sa namjerom opstruiranja ili potcjenjivanja njihovih aktivnosti iz lana 56. taka 13. Zakona o VSTV-u, pa joj je primjenom odredbi l. 58. i 59. navedenog zakona za spomenuti

9 disciplinski prekraj izreena disciplinska mjera smanjenja plae za iznos od 30% na period od jedne godine. 23. U obrazloenju odluke Prvostepene disciplinske komisije navedeno je da je disciplinskom tubom od 30. juna 2010. godine Ured disciplinskog tuioca drugoapelantici stavio na teret da se u svojstvu predsjednice suda u krivinom predmetu tog suda broj 006-0-Kpp-09-09-000 010 umijeala u postupanje i rad postupajueg sudije Darmina Avdia sa namjerom potcjenjivanja i opstruiranja njegovih aktivnosti. Naime, to mijeanje se ogleda u tome to je drugoapelantica zabranila otpremu donesenog Rjeenja broj 006-0-Kpp-09-000 010 od 17. aprila 2009. godine, kojim je uvaen zahtjev osumnjienog Pere Gudelja u predmetu broj 01-03/09-P od 19. marta 2009. godine za povrat novca privremeno oduzetog 27. marta 2003. godine, a 25. augusta 2009. godine drugoapelantica je navedenim predmetom zaduila sudiju Mehmedaliju Huseinovia, koji je u tom predmetu donio rjeenje da se zahtjev osumnjienog odbaci, ime je drugoapelantica poinila disciplinski prekraj iz lana 56. taka 13. Zakona o VSTV-u. Disciplinska komisija je nakon izvedenih brojnih materijalnih i nematerijalnih dokaza odluila kao u izreci odluke. Naime, utvreno je da su meu strankama sporni navodi disciplinske tube da se drugoapelantica mijeala u rad sudije Darmina Avdia na nain da je zabranila otpremu Rjeenja broj 006-0-Kpp-09-000 010 od 17. aprila 2009. godine, rjeenja koje je donio sudija Avdi, i da je isti predmet 25. augusta 2009. godine dodijelila u rad sudiji Mehmedaliji Huseinoviu. Prvostepena disciplinska komisija je odbila kao neosnovane drugoapelanticine navode kojim opravdava zaduenje sudije Huseinovia spisom koji je ve bio u radu kod sudije Avdia, jer je sama svojim iskazom potvrdila da je sudija Avdi ve bio uradio odluku u tom predmetu i da je bila upoznata s tim, te da je zahtijevala da se zauzme upuujue miljenje Krivinog vijea. Osim toga, utvreno je da je drugoapelantica osujetila otpremanje odluke u predmetu sudije Avdia, da bi potom preko predsjednika Krivinog odjeljenja u tri navrata inicirala odravanje sjednice odjeljenja (5. maja, 17. juna i 9. jula 2009. godine), a u jednom navratu ak i opu sjednicu suda 11. maja 2009. godine, a sve to da bi ishodila odluku upuujueg karaktera u pogledu konkretnog predmeta, pa kada na tim sjednicama takvo stanovite nije usvojeno, drugoapelantica je 17. juna 2009. godine donijela Pravilnik o radu i dunostima predsjednika odjeljenja, kojim je uvela to da je prije otpremanja odluka strankama obavezno da predsjednik odjeljenja parafira odluke. Drugoapelantica je 17. augusta 2009. godine donijela Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o organizaciji i sastavu Vijea u tom sudu, na nain to je rad Krivinog odjeljenja proirila za jo dvoje sudija i to sudijama Mehmedalijom Huseinoviem i Mirjanom Grubei, iako je ovo odjeljenje do tog momenta bilo aurno u svom radu, te je krivinim spisom broj 006-0-KPP-09-00 010 zaduila sudiju Huseinovia, koji je 28. augusta 2009. godine u tom predmetu donio rjeenje kojim odbacuje zahtjev osumnjienog Pere Gudelja za povrat privremeno

10 oduzetih stvari, dakle donosi drugu vrstu odluke. Na osnovu navedenog, Prvostepena disciplinska komisija je donijela odluku kao u izreci presude i drugoapelantici je izreena disciplinska mjera za disciplinski prekraj za koji je proglaena odgovornom, pa joj je Komisija, u skladu sa odredbom lana 59. Zakona o VSTV-u, izrekla disciplinsku mjeru smanjenja plae od 30% na period od godinu dana, smatrajui izreenu mjeru adekvatnom teini poinjenog prekraja. 24. Drugostepena disciplinska komisija je, ispitujui osporenu odluku u onom dijelu u kojem je drugoapelantica osporavala albom, te postupajui po slubenoj dunosti, u smislu odredbe lana 221. Zakona o parninom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), zakljuila da je odluka Prvostepene disciplinske komisije zakonita i pravilna. Komisija je jo zakljuila da drugoapelanticine poinjene radnje, osim to predstavljaju disciplinski prekraj iz lana 56. taka 13. Zakona o VSTV-u, predstavljaju ponaanje koje teti ugledu funkcije predsjednika suda i da Disciplinska komisija prvostepenom odlukom ne izlazi iz okvira disciplinske tube u pogledu injeninih utvrenja koja odraavaju elemente disciplinskog prekraja niti u pogledu pravne kvalifikacije prekraja, odnosno primjene materijalnog prava na to drugoapelantica albom ukazuje. Drugostepena disciplinska komisija je na kraju konstatirala da je osporena prvostepena odluka zasnovana na potpuno pravilno utvrenom injeninom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava kada je drugoapelanticine radnje okvalificirala kao disciplinski prekraj iz lana 56. taka 13. Zakona o VSTV-u, te da je odluujui o visini i teini disciplinske mjere drugoapelantici izrekla mjeru adekvatnu teini disciplinskog prekraja i stepenu disciplinske odgovornosti. 25. VSTV je Odlukom broj 04-02-68-4/2011 od 12. maja 2011. godine odbacio kao nedoputenu drugoapelanticinu albu izjavljenu protiv Odluke Drugostepene disciplinske komisije broj 4/2010 od 9. marta 2011. godine. 26. VSTV je u obrazloenju odluke naveo da je, postupajui prema odredbi lana 60. stav 6. Zakona o VSTV-u, zakljuio da drugoapelanticina alba, shodno odredbama navedenog zakona, nije doputena s obzirom na to da iz navedene odredbe zakona proizlazi da se alba na odluku Drugostepene disciplinske komisije moe uloiti samo zbog izreene disciplinske mjere razrjeenja od dunosti, a budui da se u konkretnom sluaju ne radi o toj izreenoj disciplinskoj mjeri, alba na drugu izreenu mjeru nije doputena. Prema tome, VSTV je, postupajui prema odredbi lana 17. stav 1. taka 6, a u vezi sa lanom 60. stav 6. Zakona o VSTV-u, odluio kao u izreci odluke.

IV.
27.

Apelacija

a) Navodi iz apelacije u predmetu broj AP 4101/09 Prvoapelant se ali da su mu osporenim odlukama povrijeeni pravo na princip vladavine prava iz lana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, zatim pravo na pravino suenje iz lana II/3.e)

11 Ustava Bosne i Hercegovine i lana 6. stav 1. Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na nediskriminaciju zagarantirano lanom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i lanom 14. Evropske konvencije, kao i pravo na albu, odnosno djelotvoran pravni lijek iz lana 13. Evropske konvencije. Apelant je naveo da je lanom 6. stav 1. Evropske konvencije svakome, pa i apelantu, zagarantirano pravo da bilo koji pravni zahtjev u vezi sa svojim graanskim pravima i obavezama iznese pred sud, odnosno u disciplinskom postupku pred organ koji je predvien zakonom, odnosno pravilnikom. Prvoapelant je istakao da mu je u konkretnom postupku onemoguen pristup nadlenom organu, tj. VSTVBiH kao cjelini. S tim u vezi, apelant se pozvao na odluke Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 21. februara 1975. godine, odluku Philis protiv Grke od 27. septembra 1991. godine i odluku Hornsby protiv Grke od 19. marta 1997. godine, te istakao da je u navedenim odlukama Evropski sud izrazio stav da pravian, javan i brz postupak nema nikakvu vrijednost ako nema sudskog postupka, odnosno da lan 6. stav 1. Evropske konvencije osigurava svakome pravo da iznese pred sud zahtjev koji se odnosi na njegova graanska prava i obaveze. Prvoapelant je posebno istakao da je VSTV u ranijim sluajevima meritorno odluivao o albama na odluke Drugostepene disciplinske komisije, iako se nije radilo o razrjeenjima dunosti. Osporenom odlukom VSTV-a, prema prvoapelantovom miljenju, naruen je koncept vladavine prava, jer se u istim ili slinim postupcima ne mogu donositi razliite odluke, to je suprotno lanu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine (vladavina prava). Iz navedenog je apelant zakljuio da se u njegovom sluaju selektivno primijenio zakon, da se radilo o diskriminaciji, koja postoji kada jedno lice ima neko pravo, a drugo lice ga nema, a sve bez ikakvog valjanog obrazloenja i u situaciji kada je to pravo predvieno Zakonom o VSTV-u i Poslovnikom VSTV-a. Takoer, posebno je istakao da je u odluci Drugostepene disciplinske komisije dobio uputu o pravnom lijeku (pravo albe VSTV-u), a onda mu je taj pravni lijek uskraen. Apelant je istakao da zbog toga to je VSTV odbacio albu gubi pravo da pokrene postupak pred Sudom Bosne i Hercegovine, a sudska provjera je obavezna i nijednim aktom se ne moe uskratiti pravo na sudsku zatitu, imajui u vidu lan II/2. Ustava Bosne i Hercegovine o direktnoj primjeni Evropske konvencije. U vezi s navedenim, prvoapelant smatra da mu je uskraeno pravo na djelotvoran pravni lijek, te da se takvim postupanjem uvodi pravna nesigurnost i princip vladavine prava i nejednakosti stranaka. Prvoapelant je, takoer, istakao da mu je povrijeeno pravo na pravino suenje jer je pogreno i proizvoljno primijenjeno materijalno pravo. Naveo je da su se obje disciplinske komisije pozvale na Zakon o radu i Zakon o zapoljavanju umjesto na relevantni Zakon o radnim odnosima u dravnim organima. Takoer, primijenjen je lan 66. Pravilnika koji nikada nije objavljen u Slubenom glasniku Republike Srpske, pa, stoga, nije ni mogao proizvoditi pravno djelovanje.

12 Prvoapelant je predloio Ustavnom sudu da utvrdi da su povrijeena navedena ustavna prava, te da naloi VSTV-u da odlui o njegovoj albi i donese meritornu odluku. b) Odgovori na prvoapelantovu apelaciju 28. Izjanjavajui se na navode apelacije, VSTV je istakao da su prvoapelantovi navodi u odnosu na povredu prava na pravino suenje i proizvoljnu primjenu odredbe lana 60. Zakona o VSTV-u neosnovani. S tim u vezi, ukazuje na to da je odredbom lana 60. stav 6. Zakona o VSTV-u propisano da se protiv odluke Drugostepene disciplinske komisije o izricanju disciplinske mjere moe uloiti alba Vijeu kao cjelini. Ako Vijee ne potvrdi mjeru razrjeenja, Vijee moe izrei drugu mjeru predvienu ovim zakonom. Dakle, VSTV smatra da iz prve reenice ove odredbe jasno proizlazi da je zakon predvidio mogunost da se Vijeu kao cjelini moe uloiti alba protiv odluke Drugostepene disciplinske komisije i to u pogledu izreene disciplinske mjere. Meutim, u drugoj reenici te odredbe ograniava se obim preispitivanja odluke Drugostepene disciplinske komisije u okviru VSTV-a, pa Vijee tako moe samo potvrditi mjeru razrjeenja ili izrei drugu mjeru predvienu zakonom. Iz navedene zakonske odredbe, prema miljenju VSTV-a, proizlazi da se alba na drugostepenu disciplinsku odluku moe uloiti samo kada je izreena disciplinska mjera razrjeenja od dunosti. Tako je VSTV u konkretnom sluaju zakljuio da Vijee kao cjelina u treem stepenu moe odluivati povodom albe samo kada je prethodno izreena disciplinska mjera razrjeenja od dunosti, dakle najtea disciplinska mjera. Dalje su naveli da postojanje odreenih ogranienja u smislu mogunosti preispitivanja odluka u treem stepenu ne predstavlja nikakav izuzetak i takav koncept predstavlja pravilo ak i u sudskim postupcima. Na takav nain propisan koncept pravnih lijekova, prema miljenju VSTV-a, u potpunosti zadovoljava kriterije postavljene l. 6. i 13. Evropske konvencije, s obzirom na to da je u okviru disciplinskog postupka prvoapelantu u potpunosti omoguen pristup sudu pune jurisdikcije, kako to zahtijeva lan 6. Evropske konvencije. S tim u vezi, VSTV se pozvao na Odluku Ustavnog suda broj U 25/03 od 21. januara 2004. godine. U toj odluci je navedeno da svaka drava ima diskreciono pravo da sama organizira pravni sistem unutar kojeg e svakom omoguiti pristup sudu kada se radi o utvrivanju graanskih prava i obaveza, da na taj nain proizlazi pravo drave da od svakog trai da potuje relevantne domae pravne propise kojima se propisuju postupci pred nadlenim organima, prije svega propise od kojih zavisi nadlenost organa i dopustivost pravnog lijeka. VSTV je naveo da je istina da je u ranijim sluajevima razmatrao i meritorno odluivao povodom izjavljenih albi na odluke Drugostepene disciplinske komisije, iako se u tim sluajevima nije radilo o mjeri razrjeenja od dunosti. Meutim, promjena dosadanje prakse, prema miljenju VSTV-a, ne znai samo po sebi da je u prvoapelantovom sluaju dolo do krenja lana 6. Evropske konvencije, principa vladavine prava ili do diskriminirajueg postupanja VSTV-a. U

13 prilog takvom zakljuku VSTV se pozvao na odluke Ustavnog suda u predmetima AP 758/07 od 10. juna 2009. godine i AP 138/08 od 28. aprila 2010. godine, u kojima je izraen sljedei stav: U vezi sa navodima apelanta o tome da su u istim sluajevima sudovi u nekim predmetima donosili drugaije odluke, Ustavni sud ukazuje da, iako takva praksa sudova i nedosljedna primjena materijalnog prava u istim ili slinim sluajevima moe voditi krenju principa vladavine prava iz lana I/2. Ustava BiH i principa pravne sigurnosti kao neodvojivog elementa vladavine prava, ta injenica, sama po sebi, ne znai da je u konkretnom sluaju dolo do krenja ustavnih prava na koja se prvoapelant poziva. U odnosu na prvoapelantove navode da je u odluci Drugostepene disciplinske komisije dobio uputu o pravnom lijeku prema kojoj je imao pravo uloiti albu, a onda mu je to pravo uskraeno, VSTV je istakao da, iako je Drugostepena disciplinska komisija u osporenoj odluci dala pogrenu pravnu pouku, ona ne moe konstituirati pravo stranaka u disciplinskom postupku na pravni lijek koji zakon ne predvia. VSTV se u vezi s tim pozvao na Odluku Ustavnog suda broj AP 309/04 od 12. aprila 2005. godine u kojoj je navedeno da, u pravilu, u sluaju pogreno date pravne pouke u odlukama koje se mogu osporavati nekim od propisanih pravnih lijekova, zainteresirane stranke su u obavezi koristiti propisane pravne lijekove, a ne one koji su navedeni u pogrenoj pouci. 29. U odnosu na prvoapelantove navode da je VSTV donosei osporavanu odluku u njegovom sluaju postupao diskriminirajui, odnosno da ga je tretirao razliito u odnosu na druga lica i to zbog politikog ili drugog miljenja, kako je apelant naveo na stranici 4. apelacije, VSTV je istakao da prvoapelant tu tvrdnju nije obrazloio injenino u dovoljnoj mjeri, niti je ponudio ijedan dokaz koji bi mogao ukazati na to da se u konkretnom sluaju radilo o diskriminaciji po tom ili bilo kojem drugom osnovu iz lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno da je VSTV osporenu odluku donio iz diskriminirajuih pobuda prema prvoapelantu. U odnosu na prvoapelantovu tvrdnju da mu je povrijeeno pravo na djelotvoran pravni lijek zagarantirano lanom 13. Evropske konvencije, VSTV je istakao da se prema praksi Evropskog suda djelotvornost pravnog lijeka posmatra kao obaveza da se nadlenom nacionalnom organu omogui da se bavi sutinom dotine albe, kao i da navedeni lan ne dosee tako daleko da zahtijeva odreeni oblik pravnog lijeka, pa je u tom smislu dravama ugovornicama dat visok stepen slobodne procjene u ispunjavanju njihove obaveze prema navedenoj odredbi. U vezi s navedenim, VSTV je naglasio da je u prvoapelantovom sluaju Drugostepena disciplinska komisija bila ta koja se bavila sutinom albe i koja je u potpunosti preispitala prvostepenu odluku, pa je tako, prema miljenju VSTV-a, u potpunosti zadovoljen zahtjev iz lana 13. Evropske konvencije. 30. U odgovoru disciplinskog tuioca je navedeno da je prvoapelant, u smislu prava na pravino suenje, posebno istakao da mu je onemoguen pristup nadlenom organu, odnosno VSTV-u kao

14 cjelini. Analizirajui lan 60. stav 6. Zakona o VSTV-u, disciplinski tuilac je naglasio da je drugom reenicom navedene odredbe ogranien obim preispitivanja odluke Drugostepene disciplinske komisije u okviru Vijea. Prema tome, kako je dalje navedeno, iz rasporeda odredbi spomenutog lana Zakona o VSTV-u proizlazi da se alba Vijeu kao cjelini moe uputiti iskljuivo ukoliko je Drugostepena disciplinska komisija donijela odluku o razrjeenju od dunosti sudije ili tuioca protiv kojeg je pokrenut disciplinski postupak. Dalje je navedeno da postojanje odreenih ogranienja u smislu mogunosti preispitivanja odluka u treem stepenu predstavlja meunarodnu zakonodavnu praksu, koja je prije pravilo nego izuzetak, ak i u sudskim postupcima. Na ovaj nain propisan koncept pravnih lijekova u potpunosti zadovoljava kriterije utvrene l. 6. i 13. Evropske konvencije, s obzirom na to da je u okviru disciplinskog postupka apelantu omoguen pristup zakonom ustanovljenom nezavisnom i nepristranom arbitru, pred kojim je uestvovao u dvostepenom postupku. U odnosu na prvoapelantove navode da je diskriminiran u vezi sa pravom na pravino suenje, disciplinski tuilac je naveo da je VSTV nakon promijenjenog stava, postupajui povodom albi drugih nosilaca pravosudnih funkcija na odluke Drugostepene disciplinske komisije kojima nije izreena mjera razrjeenja od dunosti, donio odluke kojima su albe odbaene kao nedoputene, a to dalje govori o nediskriminirajuem karakteru osporene odluke. U odnosu na prvoapelantove navode da mu je Drugostepena disciplinska komisija dala uputu o pravnom lijeku prema kojoj je imao pravo uloiti albu, u odgovoru na apelaciju je istaknuto da je VSTV kao cjelina konstatirao i ispravio pogreku Drugostepene disciplinske komisije. Predloeno je da se predmetna apelacija odbaci kao oigledno neosnovana, odnosno da se u sluaju meritornog odluivanja odbije kao neosnovana. c) Navodi iz apelacije u predmetu broj AP 2242/11 31. Drugoapelantica se ali da su joj osporenim odlukama povrijeeni pravo na pravino suenje iz lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu prava na pravino suenje drugoapelantica vidi u proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, konkretno lana 60. stav 6. Zakona o VSTV-u. Naime, ona smatra da je VSTV svojom odlukom kojom je njenu albu izjavljenu protiv odluke Drugostepene disciplinske komisije odbacio kao nedoputenu izgubio iz vida niz drugih zakonskih odredbi, posebno odredbu lana 89. Poslovnika o radu VSTV-a, kojom je propisano pravo na albu protiv svake odluke koja je negativna za sudiju ili tuioca. Zbog toga je, kako navodi, nejasno na osnovu ega je VSTV u konkretnom sluaju suspendirao njeno pravo na albu protiv odluke Drugostepene disciplinske komisije budui da je navedena odluka negativna za nju, pa tvrdi da se radi o arbitrarnoj i samovoljnoj odluci VSTV-a. Takoer, ona smatra da je u disciplinskom postupku pogreno utvreno injenino stanje i da je

15 izostala ocjena dokaza ije je izvoenje u toku postupka predlagala, posebno uzimanje iskaza svjedoka Amre Hrvai i Mehmedalije Huseinovia a takav propust predstavlja povredu odredaba ZPP, te se odluke komisija zasnivaju samo na iskazima svjedoka Darmina Avdia i Mironije Jozek, to je, prema njenim navodima, suprotno odredbama lana 13. ZPP prema kojima je Disciplinska komisija duna savjesno i briljivo ocijeniti svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, a u vezi s navedenim, apelantica se ali i na neosnovano izreenu disciplinsku mjeru. S tim u vezi, smatra da nije dokazan kljuni element disciplinskog prekraja, da je dala instrukcije efici Pisarnice Amri Hrvai da ne otpremi rjeenje sudije Avdia, pa navodi da se ne moe govoriti o postojanju disciplinskog prekraja za koji bi bila i odgovorna. U pogledu navoda da je u disciplinskom postupku pogreno utvreno injenino stanje, navodi da je inicirala odravanje sjednice Krivinog odjeljenja i da je konkretan predmet presigniran sa sudije Avdia na sudiju Huseinovia, a da je stvarni razlog to je predmet presigniran na drugog sudiju to to ovaj predmet kod sudije Avdia nije bio rijeen preko pet mjeseci, pa budui da je svaki sudija imao veoma mali broj predmeta, to je za rjeavanje ovog predmeta zaduila sudiju Huseinovia. Drugoapelantica smatra da je izreka Drugostepene disciplinske komisije apsolutno nerazumljiva i da kao takva predstavlja karikaturu zakonskih odredbi kojim je propisano ta izreka presude mora da sadri. 32. U prijedlogu za donoenje privremene mjere drugoapelantica je zatraila da Ustavni sud obustavi izvrenje odluke Prvostepene i Drugostepene disciplinske komisije do donoenja odluke o meritumu. S tim u vezi, istie da ima porodicu, supruga i etvero maloljetne djece, da joj kao predsjednici suda plaa iznosi od 3.695,26 KM, ali da joj je plaa optereena kreditima u iznosu od 2.466,62 KM, pa bi joj izreenom disciplinskom mjerom za izdravanje porodice ostalo 380.00 KM. Takoer, navodi da je plaa njenog supruga isto tako optereena kreditima, tako da bi izvrenje osporavanih odluka prouzrokovalo nenadoknadivu tetu za nju i njenu porodicu. Stoga, ona predlae da Ustavni sud usvoji predloenu privremenu mjeru kao osnovanu. d) Odgovori na drugoapelanticinu apelaciju 33. Izjanjavajui se na navode apelacije, VSTV je istakao da su drugoapelanticini navodi u odnosu na povredu prava na pravino suenje i proizvoljnu primjenu odredbe lana 60. Zakona o VSTV-u neosnovani. S tim u vezi, ukazuje na to da je odredbom lana 60. stav 6. Zakona o VSTV-u propisano da se protiv odluke Drugostepene disciplinske komisije o izricanju disciplinske mjere moe uloiti alba Vijeu kao cjelini. Ako Vijee ne potvrdi mjeru razrjeenja, Vijee moe izrei drugu mjeru predvienu ovim zakonom. Dakle, VSTV smatra da iz prve reenice citirane odredbe jasno proizlazi da je zakon predvidio mogunost da se Vijeu kao cjelini moe uloiti alba protiv odluke Drugostepene disciplinske komisije o razrjeenju od dunosti, a da Vijee, prema ovoj odredbi zakona,

16 samo ukoliko ne potvrdi mjeru razrjeenja, moe izrei drugu mjeru predvienu zakonom. S tim u vezi, istie da je Vijee u konkretnom sluaju potovalo odredbu lana 60. taka 13. Zakona o VSTV-u prema kojoj tueni u disciplinskom postupku ima pravo da izjavi albu na odluku koja je negativna za njega, te da je drugoapelantica izjavila albu o kojoj je meritorno odlueno u drugostepenom disciplinskom postupku. Takoer, u pogledu navoda da izreka odluke Prvostepene disciplinske komisije ne sadri injenini opis radnji disciplinskog prekraja, te da je zbog toga ona nerazumljiva i protivrjena obrazloenju, da je pogreno utvreno injenino stanje i da je izostalo izvoenje dokaza koje je drugoapelantica predlagala tokom trajanja ovog postupka, VSTV istie da ostaje pri navodima sadranim u obrazloenju Odluke Drugostepene disciplinske komisije broj 04-02-68-2/11 od 9. marta 2011. godine. U pogledu drugoapelanticinih navoda koji se odnose na povredu prava na imovinu, VSTV istie da su i ovi navodi neosnovani jer izricanjem disciplinske mjere drugoapelantici (smanjenje plae za iznos od 30% na period od jedne godine) nije povrijeeno njeno pravo na imovinu, s obzirom na to da izreena disciplinska mjera ima zakonski osnov, jer je propisana i izreena u javnom interesu, te da izreenom mjerom nije naruen princip proporcionalnosti izmeu koritenih sredstava i cilja kojem se u ovom postupku teilo. to se tie prijedloga za odreivanje privremene mjere i obustave izvrenja odluke Disciplinske komisije, VSTV navodi da drugoapelantica nije dokazala opravdanost odreivanja predloene privremene mjere, pa predlae da se njen zahtjev odbije kao neosnovan. 34. U odgovoru na apelaciju disciplinski tuilac istie da su neosnovani drugoapelanticini navodi u vezi sa povredom prava na pravino suenje i proizvoljnu primjenu lana 60. stav 6. Zakona o VSTV-u, jer smatra da iz navedene odredbe zakona jasno proizlazi da se alba na odluku Drugostepene disciplinske komisije moe uloiti samo kada je izreena disciplinska mjera razrjeenja od dunosti. Takoer, smatra neosnovanim njene navode da izreka Prvostepene disciplinske komisije na sadri opis radnji disciplinskog prekraja, ime je povrijeen lan 85. Poslovnika o radu VSTV-a, s obzirom na to da spomenuti lan Poslovnika ne propisuje da radnje disciplinskog prekraja budu sadrane u izreci odluke. Disciplinski tuilac smatra neosnovanim drugoapelanticine navode da je odlukom Prvostepene disciplinske komisije izostala ocjena iskaza svjedoka koje je ona predloila, jer tvrdi da je odluka Disciplinske komisije valjana i zakonita i da, shodno praksi Ustavnog suda, izostanak ocjene nerelevantnog dokaza nema za posljedicu nezakonitost odluke. Osim toga, istie da nisu prihvatljivi navodi o pogreno utvrenom injeninom stanju, jer drugoapelantica nije oznaila niti jednu injenicu koja bi dovela do zakljuka da nije dokazan kljuni element disciplinskog prekraja, a dokazi provedeni na glavnoj raspravi pruili su pouzdan osnov da je drugoapelantica u svojstvu predsjednice suda svojim radnjama ostvarila bitna obiljeja disciplinskog prekraja. U

17 pogledu drugoapelanticinih navoda da joj je osporenim odlukama povrijeeno i pravo na imovinu, disciplinski tuilac smatra da su i ovi navodi neosnovani jer disciplinska mjera nije izreena u iznosu veem od zakonom propisanog, pa predlae da se apelacija odbije kao neosnovana.

V.
35.

Relevantni propisi

Zakon o Visokom sudskom i tuilakom vijeu Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik lan 17. Vijee ima sljedee nadlenosti: (...) (5) odluuje o albama u disciplinskim postupcima; (...) lan 55. Nadlenost za voenje disciplinskih postupaka Vijee preko svojih disciplinskih organa vri svoja ovlatenja u disciplinskom postupku. lan 56. Disciplinski prekraji sudija Disciplinski prekraji sudija su: (...) (13) mijeanje u postupanje sudije ili tuioca s namjerom opstruiranja ili potcjenjivanja njihovih aktivnosti; (...). lan 57. Disciplinski prekraji tuilaca Disciplinske prekraje tuilaca ine: (...) 23. bilo kakvo drugo ponaanje koje predstavlja ozbiljno krenje slubene dunosti ili dovodi u pitanje povjerenje javnosti u nepristrasnost i kredibilitet tuilatva. lan 58. Vrste disciplinskih mjera (1) (a) (b) Vijee moe izrei jednu ili vie sljedeih disciplinskih mjera: pismenu opomenu koja se javno ne objavljuje; javnu opomenu;

Bosne i Hercegovine br. 25/04, 93/05, 48/07 i 15/08) u relevantnim odredbama glasi:

18 (c) (d) (e) (f) smanjenje plae za iznos do 50 posto, na period do jedne godine; privremeno ili trajno upuivanje u drugi sud ili tuilatvo; premjetanje s mjesta predsjednika suda na mjesto sudije, ili s mjesta glavnog razrjeenje od dunosti. lan 60. Voenje disciplinskog postupka i albe (1) Disciplinski postupak vode: (a) Prvostepena disciplinska komisija i (b) Drugostepena disciplinska komisija (6) Protiv odluke Drugostepene disciplinske komisije o izricanju disciplinske mjere moe se uloiti alba Vijeu kao cjelini. Ako Vijee ne potvrdi mjeru razrjeenja, Vijee moe izrei drugu mjeru predvienu ovim zakonom. lanovi Prvostepene i Drugostepene disciplinske komisije imaju pravo uestvovati, osim ako se njihovo izuzee trai iz razloga drugaijeg od razloga njihovog ranijeg uea u donoenju odluke o istoj stvari. (7) Sudija ili tuilac koji je razrijeen dunosti odlukom Vijea moe uloiti albu Sudu Bosne i Hercegovine jedino na osnovu jednog ili oba razloga: a) da je Vijee, prilikom voenja disciplinskog postupka nakon kojeg je uslijedila odluka o mjeri razrjeenja dunosti, uinilo materijalnu povredu pravila postupka predvienih ovim zakonom; b) da je Vijee, prilikom voenja disciplinskog postupka nakon kojeg je uslijedila odluka o mjeri razrjeenja dunosti, pogreno primijenilo zakon. lan 68. stav 1. taka e) Prava stranaka tokom disciplinskog postupka Disciplinski postupak vodi se na pravian i transparentan nain. U toku trajanja disciplinskog postupka, sudija ili tuilac protiv kojeg se vodi postupak ima sljedea prava koja moraju biti garantirana Poslovnikom o disciplinskom postupku, a koja donosi Vijee: (e) pravo da izjavi albu na, po njega, negativnu odluku. 36. Poslovnik Visokog sudskog i tuilakog vijea Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 59/04, 29/06, 98/06, 2/07 i 20/08) u relevantnim odredbama glasi:

tuioca ili zamjenika glavnog tuioca na mjesto tuioca;

19 lan 55. 1. Na odluku Drugostepene disciplinske komisije alba se podnosi Vijeu u pismenoj formi u roku od 15 dana od dana dostavljanja. 2. O albi odluuje Vijee na sjednici. Odluka Vijea je konana. 37. glasi: lan 89. (albe na odluke Drugostepene disciplinske komisije Vijeu) (1) Na odluku Drugostepene disciplinske komisije alba se podnosi Vijeu u pismenoj formi u roku od 15 dana od dana dostavljanja. (2) O albi odluuje Vijee na sjednici. Odluka Vijea je konana. lan 103. Danom stupanja na snagu ovog poslovnika prestaje vaiti Poslovnik Visokog sudskog i tuilakog vijea Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 59/04, 29/06, 98/06, 2/07 i 20/08), kao i Odluka o izmjenama i dopunama Poslovnika Visokog sudskog i tuilakog vijea Bosne i Hercegovine broj VSTV-08-0202-01022008 od 01. 02. 2008. godine. lan 104. Ovaj Poslovnik stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u Slubenom glasniku BiH. Poslovnik Visokog sudskog i tuilakog vijea Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 44/09 od 8. juna 2009. godine, 28/10 i 58/10) u relevantnim odredbama

VI.
38.

Dopustivost

U skladu sa lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takoer, ima apelacionu

nadlenost u pitanjima koja su sadrana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 39. U skladu sa lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud moe razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogui prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 40. U konkretnom sluaju, Ustavni sud mora ispitati da li se osporene odluke mogu smatrati presudama, odnosno odlukama u smislu lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Ustavni sud istie da je slino pravno pitanje ve razmatrao u predmetu broj

20 AP 633/04 i zakljuio da se odluke VSTV-a donesene u disciplinskom postupku moraju smatrati presudama, odnosno odlukama u smislu lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, koje Ustavni sud ima nadlenost razmatrati (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 633/04 od 27. maja 2005. godine, Slubeni glasnik BiH broj 73/05, take 19. i 20). 41. Imajui u vidu navedenu praksu Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da se razlozi dati u Odluci Ustavnog suda broj AP 633/04 odnose i na konkretne predmete, zbog ega se osporene odluke donesene u disciplinskom postupku moraju smatrati presudama, odnosno odlukama u smislu lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. 42. U predmetu broj AP 4101/09, predmet osporavanja apelacijom je Odluka VSTV-a broj 04-02-8488/09 od 15. oktobra 2009. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova. Navedenu odluku prvoapelant je primio 29. oktobra 2009. godine, a apelaciju je podnio 25. decembra 2009. godine, dakle u roku od 60 dana, kako je propisano lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konano, apelacija ispunjava i uvjete iz lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije oigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 43. U predmetu broj AP 2242/11, predmet osporavanja apelacijom je Odluka VSTV-a broj 04-02-68-4/2011 od 12. maja 2011. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova. Navedenu odluku drugoapelantica je primila 20. maja 2011. godine, a apelaciju je podnijela 30. maja 2011. godine, dakle u roku od 60 dana, kako je propisano lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konano, apelacija ispunjava i uvjete iz lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije oigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 44. Imajui u vidu odredbe lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum
45. Prvoapelant se ali na povredu prava na pravino suenje iz lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na nediskriminaciju iz lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i lana 14. Evropske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz lana 13. Evropske konvencije. Prvoapelant, takoer, smatra da je u njegovom sluaju povrijeen princip vladavine prava iz lana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Drugoapelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeeno pravo na pravino suenje iz lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 6. stav 1. Evropske konvencije, a s tim u vezi i pravo na imovinu iz lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 46. Pravo na pravino suenje

21
lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog lana, to ukljuuje: e) Pravo na pravino sasluanje u graanskim i krivinim stvarima i druga prava u vezi sa krivinim postupkom.

lan 6. stav 1. Evropske konvencije u prvoj reenici utvruje: 1. Prilikom utvrivanja graanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivine optube protiv njega, svako ima pravo na pravino suenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. [] 47. U odnosu na pitanje da li je u konkretnim disciplinskim postupcima primjenjiv lan 6. Evropske konvencije, Ustavni sud podrava svoju vlastitu praksu u slinim predmetima, pa slijedi zakljuak da je lan 6. Evropske konvencije primjenjiv i u konkretnom sluaju (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 3080/09 od 25. septembra 2010. godine, Slubeni glasnik BiH broj 48/11, take 36-39). 48. Ustavni sud nalazi da je kljuno pitanje na koje treba odgovoriti u konkretnom predmetu pitanje da li je apelantima povrijeeno pravo na pristup sudu kao jednom od aspekata prava na pravino suenje iz lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 6. stav 1. Evropske konvencije time to im nije omogueno da podnesu albu VSTV-u protiv odluke Drugostepene disciplinske komisije. 49. U odnosu na prigovore apelanata da im je osporenim odlukama VSTV-a povrijeeno pravo na albu, Ustavni sud istie da pravo albe viem sudu nije definirano niti se podrazumijeva u lanu 6. stav 1. Evropske konvencije. Meutim, ako je alba omoguena i bila je podnesena a sud tog stepena pozvan da utvrdi injenice, prvi stav lana 6. Evropske konvencije je primjenjiv (vidi Evropski sud za ljudska prava, Delcourt protiv Belgije, presuda od 17. januara 1970. godine, serija A, broj 11, str. 14-15). Ustavni sud istie da, iako lan 6. stav 1. Evropske konvencije ne podrazumijeva pravo albe viem sudu, ako se zakonom ovo pravo propie, onda se moraju osigurati garancije za njegovu dosljednu primjenu, kroz jasnu i preciznu normu. 50. U odgovoru na apelacije VSTV-a, te u odgovoru disciplinskog tuioca, istaknuto je da je prvom reenicom lana 60. stav 6. Zakona o VSTV-u propisano da se Vijeu kao cjelini moe uloiti alba protiv odluke Drugostepene disciplinske komisije i to u pogledu izreene disciplinske mjere, ali da se drugom reenicom citirane odredbe ograniava obim preispitivanja odluke Drugostepene disciplinske komisije u okviru VSTV-a, pa Vijee tako moe samo potvrditi mjeru razrjeenja ili izrei drugu mjeru predvienu zakonom. VSTV smatra da Vijee kao cjelina u treem stepenu moe odluivati o albi samo kada je prethodno izreena disciplinska mjera razrjeenja od dunosti kao najtea disciplinska mjera. Prema miljenju VSTV-a, na takav nain propisan koncept pravnih lijekova u potpunosti zadovoljava kriterije postavljene l. 6. i 13. Evropske konvencije, s obzirom na to da je u

22 okviru disciplinskog postupka apelantu u potpunosti omoguen pristup sudu pune jurisdikcije, kako to zahtijeva lan 6. Evropske konvencije. Takoer, VSTV je istakao da je istina da je u ranijim sluajevima razmatrao i meritorno odluivao povodom izjavljenih albi na odluke Drugostepene disciplinske komisije, iako se u tim sluajevima nije radilo o mjeri razrjeenja od dunosti. Meutim, prema miljenju VSTV-a, promjena dosadanje prakse ne znai sama po sebi da je u sluaju apelanata dolo do krenja lana 6. Evropske konvencije, principa vladavine prava ili diskriminirajueg postupanja VSTV-a. 51. Ustavni sud uoava da je Zakonom o VSTV-u propisano da VSTV odluuje o albama u disciplinskim postupcima (lan 17. stav 1. taka 5), da se protiv odluke Drugostepene disciplinske komisije o izricanju disciplinske mjere moe uloiti alba Vijeu kao cjelini (lan 60. stav 6. prva reenica), te da stranke protiv kojih se vodi disciplinski postupak imaju pravo da izjave albu na odluku koja je za njih negativna (lan 68. stav 1. taka e). Ustavni sud, takoer, zapaa da je Poslovnikom VSTV-a, koji je kao podzakonski akt donesen radi provoenja Zakona o VSTV-u, propisano da se na odluku Drugostepene disciplinske komisije alba podnosi Vijeu u pismenoj formi u roku od 15 dana od dana dostavljanja, te da je odluka Vijea konana (lan 89. st. 1. i 2. Poslovnika). 52. Ustavni sud zapaa da lan 60. stav 6. Zakona o VSTV-u u prvoj reenici openito predvia pravo albe protiv odluke Drugostepene disciplinske komisije o izricanju disciplinske mjere Vijeu kao cjelini. Uzimajui u obzir drugu reenicu navedene odredbe kojom je propisano da ako Vijee ne potvrdi mjeru razrjeenja, onda moe izrei drugu mjeru predvienu zakonom, Ustavni sud nalazi da sporna odredba nije stipulirana jasno tako da ni VSTV nije mogao utvrditi precizan sadraj predmetne norme budui da je razliito postupao primjenjujui istu odredbu. Ustavni sud, dalje, zapaa da se prvoapelant ali na to da je osporenom odlukom VSTV-a u konkretnom sluaju povrijeen princip vladavine prava, koji je zagarantiran lanom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, a u odnosu na drugoapelanticu, Ustavni sud zapaa da i ova pitanja pokree apelacija. S tim u vezi, Ustavni sud istie da prvi kriterij vladavine prava predstavlja princip pravne sigurnosti. Ustavni sud istie da pravna sigurnost, izmeu ostalog, podrazumijeva da uspostavljeni mehanizmi i institucije djeluju u skladu sa zakonima koji su opi, odreeni, jasni, postojani i koji se jednako primjenjuju prema svakome. Takoer, ovaj princip podrazumijeva i zabranu arbitrarnosti u odluivanju i postupanju svih organa vlasti koji moraju djelovati iskljuivo u skladu sa zakonom i u okviru ovlatenja koja su im zakonom dodijeljena, te postojanje institucionalnih garancija u tom smislu (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 16/08 od 28. marta 2009. godine, Slubeni glasnik BiH broj 50/09, taka 39). Dakle, princip vladavine prava zahtijeva da zakoni budu dovoljno precizni i jasni kako bi se izbjegla proizvoljnost u

23 odluivanju. Ustavni sud zapaa da i sam VSTV u svom odgovoru na apelacije nije osporio da je pravo drave da od svakog trai da potuje relevantne domae pravne propise kojima se propisuju postupci pred nadlenim organima, prije svega propise od kojih zavise nadlenost organa i dopustivost pravnog lijeka. Meutim, imajui u vidu spornu zakonsku odredbu, koja zbog svoje nepreciznosti ostavlja mogunost proizvoljnosti u tumaenju, u konkretnom sluaju uope nije mogue na pouzdan nain utvrditi da li apelanti imaju ili nemaju pravo na albu po domaem pravu, te se stoga ne moe ni ispitati da li su, u smislu garancija iz lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 6. Evropske konvencije, u konkretnom sluaju potovani relevantni domai propisi kojim se propisuje postupak pred VSTV-om u smislu nadlenosti organa i dopustivosti pravnog lijeka. Ustavni sud smatra da sporna odredba nije formulirana na nain koji bi zadovoljio princip vladavine prava, odnosno princip pravne sigurnosti kao njegovog osnovnog elementa. Stoga, predmetna odredba ima za posljedicu pravnu nesigurnost sudija i tuilaca protiv kojih se vodi disciplinski postupak u vezi sa njihovim pravom na potpuni pristup sudu i viestepenost sudske zatite. Ustavni sud naglaava da, iako lan 6. stav 1. Evropske konvencije ne podrazumijeva pravo albe viem sudu, ipak, ako se zakonom ovo pravo propie, moraju se osigurati jasne garancije za njegovu dosljednu primjenu, kroz jasnu i preciznu normu. 53. U kontekstu navedenog, Ustavni sud zakljuuje da je osporenom odlukom VSTV-a povrijeeno pravo apelanata na dosljednu primjenu zakona, odnosno zbog nepreciznosti primijenjene zakonske odredbe apelantima je uskraeno pravo na pravnu sigurnost kao elementu principa vladavine prava iz lana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, a u vezi sa pravom apelanata na pristup sudu, u smislu znaenja lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 6. stav 1. Evropske konvencije. 54. Imajui u vidu zakljuke do kojih je doao u konkretnoj situaciji, Ustavni sud se nije uputao u ocjenu kvaliteta samog Zakona o VSTV-u, premda je uoio nepreciznost navedene zakonske norme na kojoj su zasnovane osporene odluke VSTV-a. U tom kontekstu, Ustavni sud smatra da javna vlast, odnosno organi koji provode postupak, nesporno moraju voditi rauna o dosljednoj primjeni pozitivnih propisa. Meutim, ukoliko imaju dileme u vezi sa primjenom, u takvoj situaciji zakon trebaju tumaiti u korist stranke koja je u pitanju. Ostali navodi 55. S obzirom na zakljuak u pogledu povrede lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati prvoapelantove navode o povredi prava na nediskriminaciju iz lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i lana 14. Evropske konvencije, kao i prava na djelotvoran pravni lijek iz lana 13. Evropske konvencije,

24 odnosno drugoapelanticine navode o povredi prava na imovinu iz lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zakljuak
56. Ustavni sud zakljuuje da je u konkretnom sluaju povrijeeno pravo na pravino suenje iz lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 6. stav 1. Evropske konvencije i to donoenjem odluke VSTV-a u disciplinskom postupku pred VSTV-om u kojem je zbog nedosljedne primjene materijalnog prava i nepreciznosti zakonske norme apelantima uskraeno pravo na pravnu sigurnost kao elementu principa vladavine prava iz lana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine u disciplinskom postupku koji uiva garancije prava na pravino suenje iz lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 6. Evropske konvencije. 57. 58. S obzirom na odluku o dopustivosti i meritumu, Ustavni sud zakljuuje da nema osnov Na osnovu lana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odluio kao u dispozitivu razmatrati drugoapelanticin prijedlog za donoenje privremene mjere. ove odluke. 59. Prema lanu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konane i

obavezujue. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simovi