POVIJEST SVJETSKE KNJIEVNOSTI

Prof. Branislav Obluar, zn. novak Ponedjeljak: 19:15-20.00 Uionica A-214 Ispitni rokovi(uionica A-214, 19:15): 24.1.2011.

1. Usmena kultura. Mitologija

- prvi se zapisi svode na podsjetnike pamenju, to je daleko od knjievnosti kakvu je mi danas znamo - ipak, najstariji tekstovi (npr. Ep o Gilgameu, Ilijada)su do te mjere sloeni, pomno oblikovani i usavreni da se mora pretpostaviti da je neto uslijedilo prije njih - suvremena lingvistika i semiotika tvrde da je jedna od bitnih znaajka jezika da se njime mogu graditi alternativni svjetovi, da se moe lagati, izmiljati, ali i utemeljiti neto to e kasnije postati istinom - ako je tako, knjievnost bi morala biti stara kao i jezik - ipak, povijest knjievnosti nema to rei o pretpovijesti koja pravoj povijesti prethodi, osim da je to puno dulje razdoblje od onoga koje mi uglavnom opisujemo - ako ovjeanstvo postoji oko 3 milijuna godina, artikularno govori najmanje pola milijuna, pokapa svoje mrtve oko 100 tisua, a u spiljama crtati zapanjujuom vjetinom najmanje 60 tisua godina, onda ograniiti se na pet tisua godina zapisanih spomenika nije posve utjeno - zato se poeci knjievnosti trae u onoj koja je prethodila onoj zapisanoj, a za koju se uglavnom rabi naziv ''usmena knjievnost'' - iako nije sigurno da se usmena predaja moe drati isto onome to nazivamo pisanom knjievnou, nitko ne sumnja da je prethodila zapisanim tekstovima (primjerice Ilijadi) - pitanje postaje moemo li uope rekonstruirati knjievnost koja je pripadala kulturi koja se nije koristila pismom, s obzirom da je suvremena kultura njime proeta - ''usmena kultura'' postaje prvi problem povijesti svjetske knjievnosti - zahvaljujui istraivanjima koje je zapoeo Eric Alfred Havelock (1903.-1988.) moe

se ustvrditi da je knjievnost u arhainim kulturama imala drugaije znaenje - ona je odravala i prenosila cjelokupno znanje potrebno za preivljavanje usmenom predajom - prianje s ponavljanjem i varijacijama je bila osnova za razvitak mitologije - dok je sluenje jezikom napredovalo dolo je do odvajanja razliitih funkcija jezika - razlikovao se obini govor i govor koji se moe pamtiti - razvijanju jezika pridonijela je magija koja je ''imenovanjem'' stjecala vlast nad drugima - takoer, u ranim razdobljima povijesti knjievnosti knjievnik je nadahnuti vra, mag koji uspijeva oarati itatelje - usmenoj kulturi pridonijela su i igre s jezikom - usmena kultura morala je razviti vie razliitih sustava kojima se prenosilo iskustvo - ti se sustavi svode na ponavljanje s varijacijama, uporabu ritmikih i zvunih veza meu rijeima, nadogradnju u strukturi obinog jezika i na gotove dijelove - mitologija je neto poput temelja cjelokupne knjievnosti - podrijetlo je knjievnosti u mitologiji barem onoliko koliko i religije, filozofije, cjelokupne umjetnosti i znanosti - starije teorije mite bile su sklone alegoriznu i/ili euhemerizmu, pokuale su u mitovima nai neki dublji smisao - takve su teorije, s jedne strane, vodile prema tumaenju svih mitova u skladu s kranstvom, a s druge u prosvjetiteljsku kritiku mitologije kao nejasne spoznaje koja se slui matom i osjeajima vie nego razumom - dananje teorije se vie bave objanjavanjem naina na koji funkcionira mitsko pripovijedanje, a manje tumaenjem njihova znaenja - svojevrsni alegorizam su prihvatile psihoanalitike teorije (Sigmund Freud (1856.-

1939.))koje govore da mitovi govore o podsvjesnim tenjama i izraavaju ovjekove tenje i elje kojih nije sam svjestan - funkcionalistike teorije mita (prestavnik Bronislaw Malinovski (1884.-1942.)) povezuju mit sa ritualom i dre da su u njima odgovori na pitanja o temeljnim ljudskim institucijama - strukturalistike teorije (Claude Lvi-Strauss (1908.- 2009.)) dre da mit treba shvatiti kao strukturu nadograenu na jezik, ali koja funkcionira kao jezik - sredstva kojima mislimo i govorimo o stvarima o kojima inae ne bi mogli ni misliti ni govoriti - sve teorije se slau da je izvor mitologije u usmenoj predaji i mitologija prethodi i omoguuje knjievnost u uem smislu rijei - u raznolikosti cijelog svijeta mogu se nai zajednike znaajke (u izvedbi i tematici) - tematika mita: stalnost ivota i neizbjenost smrti - pitanja poput raanja i smrti, ljubavi i mrnje, enje za besmrtnou i odnosa boanskog i ljudskog - najpoznatije su nam mitologije egipatska i naroda s podruja Mezopotamije, zatim za europski krug grka i idovska (preko Biblije ula u temelje europske kulture) i manje poznate, indijska, perzijska i kineska - egipatska mitologija - zapisi o njoj mogu se pratiti tijekom vie od etiri tisue godina - puna protuslovlja, sklona gomilanju, previe razliitih pria i predodbi, likova i radnji, opisa i osjeaja - ne moe se nai neka pregledna i sustavna cjelina - dugi razvitak ispunjen brojnim promjenama - mitologija puno slobodnija od religije - zbog estog povezivanja bogova sa ivotinjama, mnogi teoretiari vjeruju da se radi o sauvanoj tradiciji totemizma - utjecaj egipatske mitologije danas je prisutan u alternativnim uenjima i teorijama,

ali samo zato to je raznolika i svatko moe u njoj nai to god hoe - mit o Izidi- mitologija je odvojena od religije - mit se pribliava funkciji koju danas obavlja knjievnost - Mezopotamija - razraen sustav u kojemu se religija i mitologija meusobno proimaju - utjecaji na egipatsku i idovsku mitologiju - sumerska i akadska mitologija - odraz prvotno organizirane drave - vrhovni bog Anu (vrhovni bog neba)- sve nadgleda i proima - sin Enlil (bog oluje)- izvrna vlast - odluke se donose na savjetovanjima- suvremeni parlament - mit o opem potopu, ovjek gradi brod (kao i Noa) - kodificiranje mitologije - u jednom od najstarijih epova, Enuma eli, razraena teogonija i kozmogonija - grka mitologija - neiscrpan izvor kasnije knjievnosti - tematsko bogatstvo, raznolikost, antropomorfno shvaanje bogova i obrada koja ima znaajke pripovijesti o sudbinama pojedinaca i/ili porodica - grki bogovi su uveani ljudi - besmrtni su, manipuliraju ljudima, ali nisu svemoni - nisu savreni- slavohlepni su, zajedljivi, osvetoljubivi i tati, nepravedni, ali znaju biti i plemeniti, velikoduni i mudri, skloni opratanju i priznavanju vlastitih pogreaka, kao i duhoviti - na Olimpu Zeus, Hera, Posejdon, Apolon, Afrodita, Hefest, Demetra, Atena itd. - jo se istiu Had i Dioniz - povijest- prvo Uran i Gea, zatim Kronos i Rea, zatim Zeus - njihovi odnosi ne izazivaju velike tragedije - heroji, odnosno polubogovi, su bili glavni junaci grke mitologije - ''smrtni junaci'', okosnica onoga to danas zovemo knjievnou - Agamemnon, Ahil, Edip, Eneja, Hektor, Heraklo i drugi

- muze- zatitnice umjetnika - Kaliopa, Euterpa, Erata, Talija, Malpomena, Terpsihora, Klia, Uranija, Polihimnija - cijene umjetnost- mit o Orfeju i Euridici - isprepliu se sudbine bogova i ljudi - mit o Prometeju- suprotstavio se Zeusu, poklonio ljudima vatru Biblija- posve drugaije shvaanje boga svijeta i ovjeka nego u grkoj mitologiji - Jahve- transcendentan i svemogu - ovjek stvoren na njegovu sliku i priliku, ali je samo bie koje nije prirodno - ima mogunost izbora i slobodne odluke - idovska mitologija - preuzela neke teme iz mitologije naroda Mezopotamije - izravni utjecaj na knjievnost vezan samo uz Bibliju - mitovi o stvaranju ovjeka i mitovi o anelima i demonima - nepriznati i protjerani bogovima, ija se mo jo osjea, postaju demonima - Jahve je okruen anelima- Mihael, Gabrijel, Rafael i Uriel najvaniji - Samael (Lucifer ili Sonona)- borba protiv Boga- gubi i biva prognan u pakao kojeg od tad predvodi - obuzeta pitanjem zla u svijetu - povezano s perzijskom mitologijom - Ahura Mazda- dobro, Ahriman zlo - Indoeuropljani - zajednika velika jezina porodica - gajili sline itarice, pripitomljavali sline ivotinje - indijska je ''najmudrija od svih mitologija'' (Arthur Schopenhauer (1788.-1860.)) - splet monoteizma i politeizma - bogovi su posve ljudski, ljudi lako, osobito junatvom, prelaze u bogove - avatari ili silasci - borbe bogova i demona - najee obraivana imena- Vina, iva, Rama, Sita, Krna i Kali - zamisao o temeljnom jedinstvu ovjeka i svijeta - uenje o istovjetnosti Atmana (istinosna rije, najdublja

spoznaja zbilje) i Brahmana (vlastito ''ja'') - kineska mitologija - osobito cijeni pjesnitvo - teko ju je rekonstruirati jer je usko vezana sa prolou Kine i zbog spaljivanja knjiga 213. godine prije Krista - kineska mudrost ujedinjuje mitoloke predodbe s apstraktnim naelima i konkretnim uputama o svakidanjem ivotu, pa je ona i mitologija, i filozofija, i religija, i knjievnost u jednom - ipak, slini motivi, prie i likovi kao i u ostalim mitologijama - Yin i Yang- temeljno naelo kozmikog dvojstva - neprestano kretanje temeljnih suprotnosti- mukog i enskog, vode i vatre, Sunca i Mjeseca, svjetla i tame - temelj jedne od najstarijih i najneobinijih knjiga u svjetskoj povijesti, Knjiga promjena - to je knjiga proricanja, mitoloko-filozofski komentari - u Kini jedan od izvora i temelja najstarije mudrosti - najstarija poznata nam velika knjievna djela u pravilu se izravno ili posredno pozivaju na jo stariju mudrost i na iskustvo koje im je prethodilo

2. Drevni istok. Temelji velikih religija

- knjievnost nije lako razlikovati od mitologije, no nimalo je lake nije razlikovati ni od religije, od filozofije i od znanosti - razliku izmeu svete knjievnosti i svjetovne knjievnosti uspostavio je tek srednji vijek, a razliku izmeu knjievnosti i filozofije, odnosno znanosti, nisu ni do danas svuda jasno odredive - vrlo je vjerojatno da mnoge sauvane tekstove mi shvaamo kao knjievnost koja nije obavezujua, a da su oni zapravo pripadali onome to se smatralo svetim i time u najveoj mjeri obvezatnim - mi ne znamo koliko su ozbiljni bili ti tekstovi pa o poecima knjievnosti moemo govoriti jedino na taj nain da projiciramo nae iskustvo u prolost

- pismo nije izmiljeno da bi se njime prenosilo takvo iskustvo kakvo danas pripisujemo knjievnosti, ve iz potrebe zapisa koji su sluili gospodarstvenim ili ritualnim potrebama - poto su stari tekstovi teko prevodivi, okrnjeni ili fragmentarni o knjievnosti u dolinama Nila, Eufrata i Tigrisa teko da moemo znati neto to bi bilo potpuno sigurno - iako se prijevodi uvelike razlikuju, moe se nai neka zajednika tematika - staroegipatska knjievnost - njome zapoinje povijest svjetske knjievnosti - postajala djela slina lirskim pjesmama, himnama, tualjkama, priama, bajkama, ak i dramama - neka djela:-Pouka mudrosti- Phanotep, 2400. godina. pr. Kr. - Razgovor razoarana ovjeka i njegove due- 2250. godine pr. Kr. - Pjesme s rijeke- 15. godina pr. Kr. - imali su knjievnu tehniku- jezina organizacija se razlikuje od obinog govora - Sinheova pria- popularno djelo tijekom barem tisuu godina - pisano u prvom licu, ima znaajke autobiografije - pretea tehnike pripovijedanja - nema epa - babilonska ili mezopotamijska knjievnost - veinom pisana klinastim pismom na sumerskom ili akadskom jeziku - Ep o Gilgameu- akadski jezik - najstariji ep svjetske knjievnosti - oko 1700. godine pr. Kr. - imao i kultno znaenje - djelo izuzetne knjievne vrijednosti - stilska sredstva- ponavljanja, formularni opisi, umetnute prie itd. - razvija pripovijedanje na nain koji susreemo tek u romanima - karakter Gilgamea mijenja se tijekom epa (prvo bezosjeajan tiranain, nakon sretanja s Enkiduom kree u pothvate koji pomau ljudima) - istinski se i duboko uasnuo nad fenomenom smrti

- Enuma Eli- sakralnog karaktera postanak svijeta i boga - Biblija- sveta knjiga idova (Stari zavjet) i krana - usmjeravala europsku kulturu dva tisuljea - Stari zavjet- tekstovi nastajali gotovo tisuu godina - povijesne, poune i proroke knjige - raznolikost stilova- nema jednog ''biblijskog'' stila - tekstovi imaju ton objave - Petoknjije- prvi dio Biblije - pripisuje se Mojsiju - svojevrsna povijest izraelskog naroda - temeljni mitovi o postanku svijeta i ovjeka - Mojsije, Salomon, David, Noa, Samson, Dalila - nazire se i tehnika pripovjedna proze - posebne knjievne vrste predstavljaju Pjesma nad pjesmama i Knjiga o Jobu - Knjiga psalama- utemeljili tradiciju pjesnikih oblika sa snanim slikama, jakim osjeajima i uzvienim stilom, izraavajui enju, strah, bol, razoaranje i nadu u spas napaenog naroda - Novi zavjet- opis Isusova ivota i uenja - 27 knjiga - povijesne knjige (Evanelja i Djela apostolska), poune knjige (Poslanice apostola) i proroka knjiga (Otkrivenje) - Isus Krist je sin Boji i poslan je da bi spasio ovjeanstvo - Evanelja- temeljni dio novog zavjeta - opisuju Isusov ivot - Matija, Marko, Luka i Ivan - istiu se Isusove parabole - Djela apostolska i Poslanice utemeljuju kasniju kransku teologiju, a Otkrivenje postaje uzorom apokaliptine knjievnosti - indijska knjievnost - u Indiji ulogu Biblije imaju Vede - svete knjige hinduizma i brahmanizma - vrlo stare, po nekim izvorima najstariji poznati tekstovi - nastajale od otprilike 1500. godine pr. Kr. do poetka nove ere - etiri zbirke: Rgveda(najstarija, najopsenija i najvanija), Samaveda,

Yajurveda i Arthaveda - nemaju jedinstven sustav - Mahbhrata- zbirka svekolike knjievnosti, najpoznatiji indijski ep - 200.000 stihova - nastajala otprilike od 4. stoljea prije do 4. stoljea nakon Krista - Pjesma o kralju Nali, Pria o Savitri, Pjesma uzvienog -Rmyaa- drugi najpoznatiji indijski ep - 48.000 stihova - kompozicijski cjelovitiji - legenda ga pripisuje Valmikiju - avanture Rama i Site, kraljevski para - podsjea na bajku, veliku ulogu imaju ivotinje - iznimna matovitost, bujna i slikovita fantastika i suptilna osjeajnost - budizam- osniva Gautama Buddha (oko 563.-483. godine or. Kr.) - temelj je uenje etiri plemenite istine 1. ivot je patnja 2. uzrok patnji je elja koja odreuje sudbinu (karmu) i dovodi do ponovnih utjelovljenja (samsara), koja su takoer puna patnje 3. ovjek se patnje moe osloboditi jedino oslobaanjem od strasti i elje 4. spas se sastoji u nirvani - osmerodijelna staza do uspjeha- prava vjera, odluka, rije, in, ivot, tenja, miljenje i sabranost - to se uenje s vremenom razvilo u razgranate mitolokoteoloke sustave - izvor bogate, razvijene i raznolike knjievnosti - pripovijetke u Indiji- pojavljuju se vrlo rano i razvijene su - hipoteze po kojima sve pripovijetke potjeu iz Indije - Panantantra- pet pripovjedaka - zbirka pounih pria i basni puna pounih poruka - sastavio ju Vishnusarman na zahtjev kralja - iroko rasprostranjene i ule u usmenu predaju - drama je u Indiji takoer vrlo stara, premda se sauvani tekstovi visoke vrijednosti javljaju tek u petom stoljeu - indijsko je kazalite prema predaji boanskog podrijetla (Brahma)

- dri se da je nastala iz pukih obrednih vrijednosti - indijsko kazalite daje prednost plesu, pokretima i pjevanju, nalik operi - dramatiar Kalidasa (4. ili 5. stoljee)- akuntal - nema prave dramske napetosti - visoki stilizirani lirski opis enske ljubavi - pobjeda iskrenosti i dubokih uvstava nad spletom nesrea koje vrebaju u ljudskoj sudbini - Kalidasa najvaniji i najpoznatiji predstavnik ''kavye'' - djela Oblak glasonoa, Godinja doba, Pleme Raguhevo i Povratak Kamare se smatraju vrhovima indijske knjievnosti - arapska knjievnost - Kur'an- tekstovi koje je aneo objavljivao proroku Muhamedu u gradovima Meki i Medini u vremenu od 612. do 639. godine - sastoji se od sura poredanih po duljini (dulja ispred kraih) - Muhamed je tekstove znao napamet i stalno ih je ponavljao svojim uenicima koji su ih kasnije zapisali - izlae religijska naela, pouke i opomene, moralni i zakonski propisi - strogi monoteizam i moralni kodeks - stil nadahnute propovjedi, dotjeranost ritmike proze, slikovit je i izraajan, brojne alteracije i srokovi, ali razumljiv, saet i jednostavan - nenadmaan uzor arapskog jezika i stila, uzor koji su slijedili svi kasniji religijski tekstovi - kineska knjievnost - tri religije- konfucionizam, daoizam i budizam 1. konfucionizam- osniva Kung-fu-ste (551.-479. prije Krista) - temelj njegova propovijedanja jest svojevrsna ''etika'' - treba voljeti ljude, suosjeati s njima i pomagati im - veliku ulogu igra hijerarhijska tradicija (podanici moraju potivati kralja, mlai starije, ena mua) - imao je imao oko 3000 uenika, od toga 72 iznimno darovita koji su sve biljeili

- oko njegovog splele su se mnoge legende, pa je u mnogim varijantama on ispao boanstvo, a u nekima tek putujui uenjak - skupljao je stare rukopise - objavio zbornik stare kineske poezije- Knjige pjesama - izabrao 305 od 3000 pjesama - tematika raznolika - sloena jezina organizacija 2. daoizam- utemeljitelj Lao-tse, Konfucijev suvremenik - uenje zabiljeeno u knjizi Dao de jing - sadri zbirku izreka i stihova - najvie prevoena kineska knjiga uope - naglaava apstraktnu spekulaciju, s elementima mistike - mistika se esto nastoji povezati s knjievnou - daoizam je tek kasnije postao s jedne strane religija, a s druge filozofija

3.Antika
- Od Homera do danas- izreka kojom povjesniari knjievnosti ele rei da se od prvih dijelova antike pa do danas moe pratiti neprekinut slijed knjievne tradicije - naravno , i antika je knjievnost imala prethodnike, prije svega u egipatskoj i knjievnosti naroda Mezopotamije - postignua grke, pa kasnije i rimske kulture toliko su velika i utjecajna na sav daljnji razvitak da se moe rei kako je kultura kakvu danas poznajmo zapoela u Grkoj - po miljenju nekih teoretiara, grka, pa i kasnije rimska knjievnost, nije samo temelj, ve i nepremaen uzor u knjievnosti - antiki, osim star, znai jo i dragocjen i visoko vrijedan, a pridjev klasian, osim kolski, znai i uzoran i dostojan oponaanja - knjievnost u onom smislu u kojem ju mi danas shvaamo, itamo i razumijemo, pojavljuje se u staroj Grkoj - knjievnost je dobila ulogu koju ima i danas

- u umjetnosti se uspostavlja ideal ljepote, istie se estetska funkcija - grko pismo je omoguilo da se cijela kultura okrene pismu (to nije bilo mogue za vrijeme klinastog pisma ili hijeroglifa) - u grkoj knjievnosti napravljen okret od mitologije prema filozofiji i znanosti - mythosu je suprotstavljen logos - antici kao knjievnoj epohi pripada kontinuirani razvoj dviju velikih knjievnosti, grke i rimske, a traje od 800. godine prije Krista pa do propasti Rimskog Carstva (polovina 5. stoljea nakon Krista)

A) Grka knjievnost
- poinje Homerovim epovima, 800. godine prije Krista - konani rezultat duge usmene tradicije - Homer je bio legendarna osoba - prije su mu se pripisivala mnoga djela, ali danas samo Ilijada i Odiseja - homersko pitanje- pitanje autorstva Homerovih epova - zasnivaju se na formulama, kompoziciji koja epizode ukljuuje kao samostalne dijelove uvijek istim ili slinim postupcima, na izgraenom sustavu opisa i nain na koji se uvode i vode dijalozi - horizontalni stil- niu se opisi i epizode tako da radnja sporo napreduje, ali se opisima razotkriva sloen i raznovrstan svijet dogaaja, radnji i likova - Ilijada- 15.693 heksametra, stih od 6 stopa - naziv po Iliju (Troja), posveena opisu ratnog pohoda na Troju, koja je nakon dugotrajne opsade razorena i spaljena - povod rata je otmica Helene, najljepe ene na svijetu - i bogovi se mijeaju u rat (Grci- Hera i Atena, TrojanciAfrodita) - opsada je trajala deset godina, ali ep poinje na samom kraju sukoba - in medias res- u sredite zbivanja - poinje zazivanjem muze i svae izmeu Agamemnona i Ahila - veliki dio igra smisao za detalje

- karakteri junaka sjajno su ocrtani, oni se boje smrti i tee besmrtnosti koju e postii slavom - pjesma o ratu u kojem je sve to je ljudsko dolo do izraaja - Odiseja- ima 12.110 heksametara - tematikom i stilom se dosta razlikuje od Ilijade - opisuje pustolovine Odiseja nakon Trojanskog rata, kad se vraao kui Penelopi i Telemahu - brojne Odisejeve pustolovine pripovijeda sam Odisej ime je postignuta prisnost tona, pa ak i uvjerljivost koja podsjea na kasnije romane - kompozicija je sloenija od kompozicije Ilijade - radnja se esto prekida, epizode su brojne i raznovrsne - enja za domom je toliko jaka da ga niti obeanje besmrtnosti ne moe pokolebati - lutanje u prostoru i vremenu, gonjeno tenjom za svojevrsnim povratkom tematika je brojnih velikih djela, to ini Odiseju jednim od temeljnih djela svjetske knjievnosti - znaenje epova je u njihovom obuhvatu cjelokupnog svijeta rane antike, ispunjenog bogovima i ljudima, obiajima, vjerovanjima koja kao da pripadaju jednom preglednom i ureenom kozmosu - Homer je ''uitelj svih Grka'' i svojevrsni simbol knjievnosti kao takve - Hesiod (prijelaz iz 8. u 7. stoljee pr. Kr.)- drugi najvei grki epiar - epovi Teogonija i Poslovi i dani - slavi rad, umjetnost i moralne vrline, ali Homer je bolji u pjesnikom umijeu - Teogonija- prva umjetnika sinteza pripovijesti iz grke mitologije - Poslovi i dani- opomena bratu Perzu - izravne opomene odjevene u pjesniko ruho - prisutan pesimizam - u 7. i 6. stoljeu pr. Kr. dolazi do procvata grke lirike - melika- rane lirske vrste koje su se izvodile uz glazbenu pratnju - elegija i jamb- recitativne vrste

- Alkej (7./6. stoljee pr. Kr.) i Sapfa (prva polovica 6. stoljea pr. Kr.) su priznati klasici himne, patriotske i ljubavne lirike - oboje potjeu s otoka Lezbos koji je bio kulturno sredite - Sapfina ljubavna lirika sadri izljeve strasti i opise njenih tienica, ali i ivotne pouke - odatle potjee naziv lezbijska ljubav - Platon je sapfu uvrstio meu muze - Anakreont (druga polovina 6. stoljea pr. Kr.) - utemeljitelj tipa lirike nazvanog anakreontika ili anakreontska lirika - kratkim i zvunim stihovima slavi vedre strane ivota, radosti to ih ovjek moe nai u ljubavi, vinu i veselom drutvu prijatelja - Pidar (oko 518.-442. godina pr. Kr.)- predstavnik korske lirike- dua i recitirali su ju korovi - utemeljitelj ode- sveani stil, podijeljene na strofe i antistrofe - slave pobjednike na Olimpijskim igrama i isprepletene priama iz mitova - bujna metaforika, dubina misli i uspjeno uplitanje mitskih dijelova - stekao glas najboljeg grkog liriara - Ezop (6. stoljee pr. Kr.) - prema predaji izmislio basnu - navodno je bio ruan, pa izobliuje ljude u ivotinje - saete priice sa dramskom strukturom, kratka ekspozicija, zaplet i iznenadni rasplet - zbornik basni koji mu se pripisuje, meutim, nastao je vjerojatno dosta kasnije - u najboljim basnama osim jednostavne moralne poruke javlja se i dublja, ivotna mudrost - u klasinom dobu grke knjievnosti liriku i basnu zamjenjuje grka tragedija - djela tri najvea grka tragiara znae vrhunska ostvarenja u povijesti svjetske knjievnosti i jo se danas izvode na pozornicama diljem svijeta - podrijetlo grke tragedije podrazumijeva dugotrajan proces u kojem su sudjelovale obredne igre, tualjke na grobovima pa lih heroja i tradicija

usmene knjievnosti - imala je kultno znaenje, njezino se izvoenje smatralo sveanou - grka su kazalita mogla okupiti i do 40.000 ljudi - Eshil (525.-456. godine pr. Kr.)- ''otac tragedije'' - napisao dvadesetak djela , od kojih je sauvano sedam - najvie se cijeni trilogija Orestija (Agamemnon, rtva na grobu, Eumenide), Sedmorica protiv Tebe i Okovani Prometej - Orestija- strasti, sloeni osjeaji, ubojstva i krize savjesti (kao i u suvremenim dramama) - pozadina mitoloka - obuzetost mitom i povjerenje u tradicionalne, ve mitom zacrtane vrijednosti - pripovijedanje zamjenjuju dijalozi i monolozi, te dijelovi koje izgovara kor - uvodi drugog glumca - dijelovi njegovih tragedija su vrlo esto i vrijedna lirska poezija - Sofoklo (496.-406. godina or. Kr.) - napisao 123 dramska djela, od kojih je sauvano 7 u cjelini - Ajant, Elektra, Kralj Edip, Antigona, Edip na Kolonu, Trahinanjke i Filoktet - usavrio grku tragediju - uveo je treeg glumca, umanjio ulogu kora i naglasio je dramsku radnju i dijaloge - ima preglednu i jasnu kompoziciju, napetost koja postupno raste do traginog razrjeenja, dijaloko suprotstavljanje likoca, te dojam da se sve zbiva prema nekoj unutarnjoj logici koju lake moemo osjetiti nego obrazloiti - Kralj Edip- najbolji primjer cijele knjievne vrste tragedije - Antigona- takoer vrlo vjeto napisana - ta su dva djela imala velik utjecaj na knjievnost i europsku kulturu u najirem smislu rijei - Edipov kompleks- podsvjesna mrnja sinova prema oevima - razvio je dramu kao knjievnu vrstu do stupnja u kojem je ona postigla savren oblik (Aristotel)

- nenadmani uzor dramatiara jer je uveo vezu izmeu kazalita i knjievnosti u kojoj se one uzajamno uvjetuju - Euripid (485.-406. godine pr. Kr.) - za ivota manje omiljen nego prva Eshil i Sofoklo - od 90 napisanih drama sauvano je 19 - najpoznatije su Medeja, Hipolit, Elektra, Ion, Mahniti Heraklo, Ifigenija u Tauridi i Bakhe - iako rabi mitoloku grau, najvie pozornosti posveuje psihologiji likova - zaetnik i est uzor psiholoke drame - nenadmaan je u obradi osjeaja koje prerastaju u strasti, pa likovi njima vie ne mogu vladati - osobito ga zanimaju enski likovi- uao je duboko u ensku psihologiju - razradio je neke karakteristine postupke - deus ex machina (bog iz stroja)- posebnim mehanizmom se sputa na pozornicu neko boanstvo koje razrjeuje preostale napetosti i konano zakljuuje radnju - koristi se i prepoznavanjem i metateatarskim efektima - komedija (naziv: gr. komos- veseli ophod, gr. ode- pjesma) je takoer vrlo vana za grku knjievnost - Hegel ju je oznaio kao jedan od vrhunaca dostignua ljudskog uma - komedija je izraz neega to su stari Grci pripisivali svojim bogovima- smijeh je konano razrjeenje onoga to se nikako drukije ne moe razrijeiti - grka je komedija nastala iz veselih i razuzdanih obreda u kojima se slavila plodnost i izokretale uobiajene vrijednosti - i u njoj ima vanu ulogu kor, koji je inila neka fantastina, odjeom oznaena skupina (abe, ptice, oblaci) - Aristofan (oko 445.-385. godine pr. Kr.)- jedini grki velikan komedije - vladao je Atenskom scenom 40 godina - napisao je 44 komedije, od kojih su 4 prijeporne, a u cjelini ih je

sauvano 11 - najvie se cijene Oblaci, Ose, Mir, Ptice, Lizistrata, abe i ene u narodnoj skuptini - njegove komedije se bave suvremenim dogaajima, poznatim osobama i kulturnim i politikim aferama - mnogi ga kritiari smatraju zaetnikom knjievne kritike kao zasebne knjievne djelatnosti - utemeljitelj svojevrsne satirike utopije - jedino je Meandar (343.-291. godine pr. Kr.) uspio dosegnuti barem neke vrijednosti Aristofanove komedije - napisao je vie od stotinu komedije, no u cijelosti se sauvala samo jedna, ovjekomrzac, a 16 ih je poznato u manjim ili veim odlomcima - izvrsne karakterizacije likova, znalaki izveden zaplet i vrlo uspjeli dijalozi - uz epiku, liriku, tragediju i komediju, veliki doprinos svjetskoj knjievnost ine i filozofija, historiografija i retorika - grka filozofija- proizvod grke kulture i grkog duha - zapoela je kao kritika knjievnosti, zakljuuje da knjievnost lae i da bi Homere valjalo ibom istjerati iz zemlje (Heraklit) - samosvojna je i neponovljiva kao fenomen ugraen u temelje europske i svjetske kulture - poeci su povezani s mitskim miljenjem i usmenom kulturom - prvi filozof u europskoj povijesti je Tales iz Mileta (6. stoljee pr. kr.) - za knjievnost su posebno vani sofisti - prvi profesionalni svjetovni intelektualci - poduavali su za novac - humanistike discipline- filozofija, govornitvo, povijest, umijee politike i gramatika - sofisti su doli na lo glas zbog Platona i Sokrata

- Sokrat- oslanja se na razum - koristi metodu dijaloga, razgovora - nakon to je optuen za smrt za kvarenje mladei odbio se spasiti bijegom - Platon (427.-347. godine pr. Kr.) - vrijedno djelo Obrana Sokratova, ali i Fedon, Gozba, Protagora, Gorgija, Teetet, Parmenid, Sofist, Kratil i Drava - u djelu Zakon je virtuozno razraen knjievni oblik dijaloga - pretea knjievnoj vrsti koja je kasnije nazvana sokratskim dijalogom, na temelju koje se razvio novovjekovni roman - filozofija- dva oprena naina filozofiranja- zamisao o idejama (koje jedino ine pravu stvarnost) i mitoloki i mistiki elementi - Aristotel (384.-322. godina pr. Kr.) - utjecao na knjievnost, filozofiju, pa i cjelokupnu kulturu Europe - njegova brojna djela zahvaaju sva podruja grke znanosti - u filozofskom smislu najvanije mu je djelo Metafizika - obrauje u njemu temeljna naela svoga filozofiranja - spisi o logici (Organon), etici (Nikomahova etika), te knjievnosti (Retorika i O pjesnikoj umjetnosti, odnosno Poetika) - u dugom razdoblju neprijeporan autoritet svake filozofije i znanostiFilozof - njegovo se uenje suprotstavlja Platonu- Prijatelj je Platon, ali jo je vie prijatelj istina - znanstveno opovrgavanje Aristotela pripada tek Galileju - Poetika- od iznimnog znaenja za knjievnost - Aristotel je branio autonomnu vrijednost knjievnosti - ona nije tek oponaanje oponaanja kako je tvrdio Platon - uveo je razlikovanje knjievnih vrsta - prvi pravi teoretiar knjienosti u povijesti - Herodot (484.-424. godina prije Krista)- otac povijesti - utemeljitelj povijesne znanosti i pisac koji je razvio umijee pripovijedanja do tog stupnja da se dri temeljem daljnjeg razvitka

- Povijesti- imaju slinu ulogu u razvitku pripovjedne proze kao Homerovi epovi u epskoj poeziji - Herodot opisuje ono to je sam vidio, uo od drugih i ono to dri prema vlastitom miljenju istinitim - uvodi mnotvo pria, crtica, zapaanja i opisa ljudi i obiaja - stil je jednostavan i jasan, pripovijedanje slijedi tradiciju usmenog pripovijedanja, ali je kompozicija podosta sloena i govori o visokom stupnju ve razraenog umijea - Tukikid (454.-poetak 4. stoljea pr. Kr.)- Herodotov nasljednik - Povijest Penelopskog rata - postavlja prve temelje prave znanosti povijesti - njegov opis kuge u Ateni gotovo je nenadmaen knjievni prikaz djelovanja te bolesti na pojedinca i cjelokupnu zajednicu - retorika- uz filozofiju i historiografiju, trei svjetsko-povijesni doprinos grke kulture - vana je kao govornika praksa i teorija govornitva - razvila se kao umijee uvjeravanja - kako uvjerljivo govoriti, dokazivanje, vjetina iskazivanja i ope obrazovanje - najglasovitiji Isokrat (436.-338- godine pr. Kr.) i Demosten (384.322. godine pr. Kr.) - uspostavili govor kao knjievnu vrstu - zapisivali su ih i dijelili na sudske, politike i pohvalne - sofisti su njegovali retoriku, dok su joj Sokrat i Platon osporavali svaku vrijednost - Gorgija (485.-380. godina pr. Kr.)- govornik - napisao raspravu u kojoj izuzetnom vjetinom dokazuje da nita ne postoji, a i da postoji, ne bi se moglo spoznati, a kada bi se moglo i spoznati, ta se spoznaja ne bi nikako mogla priopiti drugome - skepticizam, relativizam i agnosticizam se nastavljaju u razdoblju helenizma koji poinje nakon poraza u bitci kod Heroneje 338. godine pr. Kr. kad je Grka potpala pod vlast Makedonije

- Helenizam- doba kad se uvelike mijenja poloaj, znaenje, vanost i svrha knjievnosti - prije je grka knjievnost pripadala jednom narodu i imala je temelju u njegovoj mitologiji- jedinstvena publika - u helenizmu dolazi do irenja kruga recepcije i decentralizacije kulturnih sredita - knjievnost i filozofija postaju vie privatne djelatnosti, njihovo sjavno djelovanje svodi na mali broj ljubitelja ili publiku kojoj nita nije zajedniko - nema vie velikih filozofskih sustava, ali razvijaju se pojedinane znanosti - Euklid (oko 300. pr. Kr.) - utemeljitelj geometrije - Aristrah (oko 280. pr. Kr.)- zastupao heliocentrini sustav - Eratosten (275.-195. godine pr. Kr.)- prva karta poznatog svijeta, dri Zemlju kuglom - za ivot knjievnosti od bitne su vanosti i bibliotekari velikih biblioteka u Aleksandriji i Pergamu - Teokrit (oko 300.-250. pr. Kr.)- legendarni osniva lirske vrste zvane idila - tip knjievnosti

B) Rimska knjievnost
- naziv rimska knjievnost izveden je iz naziva rimske drave koja je dobila ime po glavnom gradu Rimu - knjievnost pisana na latinskom jeziku od 3. stoljea prije Krista do sredine ili kraja 6. stoljea nakon Krista, odnosno do propasti Rimskog Carstva - naziv ''latinska knjievnost'' se rabi samo u irem smislu i ona traje do danas - rimska knjievnost je najutjecajnija knjievnost u europskoj, pa i svjetskoj povijesti - ona je od grke knjievnosti preuzela shvaanje knjievnosti kao autohtone jezine djelatnosti, temeljene knjievne oblike i vrste, odnos prema retorici i filozofiji i duh koji proima grku knjievnost, ali je postupno izgradila vlastiti sustav knjievnih vrsta,

ostvarivi pri tome djela koja su uzor zadnjih 2000 godina - zadrala je jedinstven jezik, koji se dosta razlikovao od govornog, pukog jezika - knjievnost je bila institucija obrazovanih - podjela na razdoblja: dva uvoda, a zatim zlatni, srebrni i bronani vijek - knjievnici zlatnog vijeka ine kanon uzora koje se najvie pokuavalo oponaati - Titi Makcije Plaut (izmeu 245. i 251.-184. godine pr. Kr.) - najvei rimski i jedan od najveih svjetskih komediografa - ljubimac svih slojeva publike - od rane dobi radi u kazalinom pogonu, najprije kao scenski radnik, a kasnije kao kazalini pisac - napisao oko 130 dramskih djela, od kojih je sauvano dvadesetak cjelovitih komedija - najpoznatije i najbolje komedije su up (krtac), Hvalisavi vojnik, Bakhide, Menaechmi, Amfitrion, Pseodolus, Konopac, Trogroka i Mladi Kartaanin - koristio je motive i postupke grkih komediografa, ali je originalnost u jeziku, stihu, vjetini zapleta i mnogim novinama nesumnjiva - stvorio je uzorak koji e slijediti najvei komediografi svjetske knjievnosti - plautovska komedija- komika situacije, jezine ale, dosjetke i porugljive karakterizacije, te tematska usmjerenost prema tipskim likovima - quid pro quo- vrsta produljenog nesporazuma koji se razrjeava tek na kraju - likovi su strogo odreeni radnjom, mane i slabosti su naglaene estim ponavljanjima, pa je karakterizacija uvijek na rubu karikature - Plautove komedije nanovo otkriva renesansa i postaju toliko utjecajne da se Plauta naziva najutjecajnijim svjetskim komediografom - Tit Lukrecije Kar (oko 98.-55. godine pr. Kr.) - napisao do danas nenadmaen filozofski ep O prirodi - opseno djelo od 7.830 heksametara

- brani Epikurovu filozofiju - kasnije krivo shvaena kao zagovaranje neobaveznog uivanja u ivota, ona je naprosto humanistika etika odgovornosti, koja ne priznaje utemeljenje u transcendenciji i ovjeka prema njoj obvezuje jedino odnos prema samom sebi i drugim ljudima - treba izbjegavati zlo i postii duevni mir - Dok postojimo mi, nema smrti, a kad doe smrt, nas vie nema (Epikur)- pomisao na smrt nas ne smije ometati - Lukrecije je ep uspio savreno oblikovati utjecao je na sve knjievnike koji e htjeti obraditi filozofsku problematiku tako da nalikuje umjetnikoj knjievnosti - Gaj Valerije Katul (84.-54. pr Kr.) - stekao slavu kao liriar ve u ranijem razdoblju rimske knjievnosti - pripada skupini ''neoterika'','' novih pjesnika'' koji su se suprotstavljali tradiciji - dijele zajednika uvjerenja o svrsi pjesnitva, oslanjaju se na Alkeja, Sapfu i liriare helenistikog razdoblja, odbacuju tematiku rodoljublja i moralizam - prvi primjer knjievnog pravca - sauvana njegova zbirka od 116 pjesama- Catulli Veronesis Liber - elegije, rugalice, epigrami itd. - najbolje ljubavne pjesme posveene Klodiji - u stilizirani pjesniki izraz uvodi strastvenu erotiku - pjesniki opis ljubavnih zgoda i nezgoda - sredinja je osoba zlatnog vijeka rimske knjievnosti Marko Tulije Ciceron (106.-43. pr. Kr.) - govornik, teoretiar govornitva i filozofski pisac - 80.-30. pr. Kr.- Ciceronovo doba - govornitvo tad vrlo cijenjeno, pa se i govor uzima kao svojevrstan model prema kojem se razrauje uenje o kompoziciji, stilu i figurama u ostalim knjievnim vrstama - priznao je filozofiju, ali ju je ukljuio u retoriku (Aristotel je napravio suprotno) - izuzetno obrazovan i izuzetno uspjean odvjetnik, uzdigao se do mjesta konzula - politika mu nije ila, ubijen kad je pokuao pobjei u Grku

- sauvano oko 900 pisama, a najpoznatiji govori su Za Seksta Rocija, Protiv Katiline i Filipike I-XIV - svojim je uspio svojim govorima postii takvo jedinstvo jezinog izraza i namjere da je postao mjerilom vrhunske tehnike cjelokupnog knjievnog stvaranja - teorija govornitva: O govorniku i Govornik - filozofija: O dravi, O najveem dobru i najveem zlu, Lelije ili o prijateljstvu, O dunostima i O akademskoj filozofiji - izgradio je latinsku filozofsku terminologiju - iako izlae misli grkih filozofa on je prvi veliki filozofski pisac koji ''misli na latinskom'' - Publije Vergilije Maron (70.-19. godine pr. Kr.)- najvei rimski pjesnik - Bukolike- niski stil, pastirski rod, jo se nazivaju ekloge - opis pastiroskog ivota - ima ih deset, u 4 eklogi se najavljuje povratak Zlatnog doba i roenje mukog djeteta koje e svijetu donijeti mir - Georgike- srednji stil, didaktiki spjev - prvi spjev o ratarstvu, drugi o voarstvu, trei o stoarstvu, a etvrti o pelarstvu - Eneida- visoki stil, epski spjev - nasljeuje Homera - u prvih est pjesama slijedi Odiseju- lutanje mitskog Trojanca Eneje - odreeno mu je da osnuje Rimsku dravu - ljubav izmeu Eneje i kraljice Kartage Didone, koju naputa ''gonjen sudbinom'' - u drugih est pjevanja se oslanja na Ilijadu- Eneja se iskrcao na uu Tibera - eni se za kraljevu (Latin) ki Laviniju i osniva grad pod tim imenom - kasnije se seli u Alba Longu, gdje e se roditi Romul i Rem - nacionalni ep - vrhunski dotjerana u smislu knjievnog izraza i oblikovanja - jedno od najutjecajnijih knjievnih djela u povijesti

- Vergilije, prema legendi, nije bio zadovoljan vlastitim epom i htio ga je spaliti - Kvint Horacije Flak (65.-8. godine pr. Kr.)- drugi najvei pjesnik zlatnog vijeka - pisao je krae stihovne vrste, skupljene u zbirkama Epode, Satire, Pjesme i Poslanice, raznolike po tematici i pjesnikim oblicima - ivotna srea u privatnim zadovoljstvima i unutarnjoj stabilnosti - aurea mediocritas- zlatna sredina - Pjesme- najvei domet rimske lirike - refleksivne, ljubavne, rodoljubne, anakreontske i prigodne pjesme - vrlo dotjerano pjesniko umijee - Poslanica Pizonima- posveena teoriji pjesnikog umijea - kasnije nazvana Pjesniko umijee - izloena naela pjesnikog oblikovanja - prisutne mnoge kratke izreke- in medias res, delectare et prodesse (zabavljati i koristiti) - Pubije Ovidije Nazon (43. godine pr. Kr. 18. godine nakon Kr.) - Ljubavne pjesme, Heroide, Ljubavno umijee, Metamorfoze, Kalendar - najitaniji i najpopularniji rimski pisac - pisao je o obinoj ljubavi, o enama i mukarcima, o svakidanjici i mitologiji koju smatra pjesnikom graom - suptilna ironija - Ljubavno umijee- parodija - poduava se mukarce i ene kako nai predmet svoje ljubavi i vrlo ozbiljno se opisuje kako treba voditi ljubav - Metamorfoze- niz mitskih pria koje opisuju neku pretvorbu - 8. godine je prognan u Tome na crnom more gdje je napisao zbirke elegija Tualjke i Poslanice s Ponta u kojima se ali na sudbinu prognanika i moli uglednike da mu pomognu - Lucije Anej Seneka (oko 4. godine pr. Kr. 65. godine nakon Kr.) - satiriar, filozof i dramatiar - najpoznatiji filozofski spisi- zbirka Pisma Luciju - tragedije: Bjesni Herakul, Trojanke, Medeja, Fedra i Edipobrade siea iz

grke mitologije i tragedije - obilno zastupljeni prizori umorstava, samoubojstava, maginih obreda i reakcije likova - objavio otru satiru Pretvorba boanskog Klaudija u tikvu kojoj je temeljna okosnica otra, ismijavajua kritika - Gaj Petronije Arbiter (umro 66. godine)- nenadmaan satiriar - autor velikog proznog djela Satire od kojeg su sauvani samo odlomci iz 14. i 15. knjige - neki teoretiari tvrde da je on doao najblie novovjekovnom romanu - knjievni postupak travestije i porugljivog oponaanja razliitih stilova i mnogih dijelova ve ranije objavljenih knjievnih djela - Marko Valerije Marcijal (oko 40.-140.)- takoer uspjeli satiriar - temeljno djelo je velika zbirka epigrama koja u 15 knjiga sadri 1555 epigrama - utemeljitelj epigrama kao priznate knjievne vrste - iako je epigram poznat u grkoj knjievnosti, tek da je Marcijal razvio i razradio do stupnja prepoznatljive lirske knjievne vrste - u njegovoj zbirci preteu podrugljivi epigrami s duhovitim kratkim zapisom o nekomu ili neemu i sa zavrnom poantom na kraju - Apulej (oko 125.-180.) - napisao djelo Metamorfoze ili Zlatni Magarac - ima karakter romana, ali je nalik i uokvirenoj zbirci novela - vano djelo svjetske knjievnosti - ima elemente pustolovnog romana, ljubavi i erotike, s elementima bajke, arobnjatva i simbolike

4. Srednji vijek
- naziv srednji vijek, iako nesavren, uveden je zbog tradicije, povjesniari knjievnosti preuzeli su ga uvjetno, iz nude

- druga temeljna epoha europske povijesti knjievnosti - povezivanje antike i biblijske mitologije - kultura koja se s jedne strane oslanja na Bibliju i kranstvo, a s druge na Bibliju i kranstvo - trajanje epohe traje otprilike tisuu godina - poetak najee propast Zapadnog Rimskog Carstva, odnosno 476., a kraj es razliito datira- padom Carigrada 1453., otkriem Amerike 1492. ili poetkom reformacije 1517. (neki teoretiari smatraju da je trajao do Francuske revolucije 1789.) - zbog veliine prostora i dugotrajnosti vremena, moe se opisati kao epoha procesa - proces ujednaavanja i, usporedno, razjednaavanja biblijske i grke mitologije - svojevrsno ujednaavanje zbiva se preuzimanjem kranstva - nastaje knjievnost kojoj je kranska religija, pa time i biblijska tematika i simbolika, uvelike zajednika - teku procesi nastajanja nacionalnih knjievnosti, pa je srednji vijek epoha u kojoj su stvorena temeljna djela mnogih nacionalnih knjievnosti - unato tome, latinski ostaje dominirajui, svjetski jezik - Kina je u srednjem vijeku vjerojatno najvea, najbogatija i najbolje ureena drava na svijetu - samo iz razdoblja dinastije Tang (618.-907.) sauvano je oko 50.000 pjesama od 2.000 pjesnika - vrhunska svjetska poezija stvarana je i u Indiji i Japanu - u Europi, kranska je religija dovela do novih kvaliteta u shvaanju ovjeka i svijeta, koje su obogatile antiko nasljee i osigurale institucije kakve e omoguiti ouvanje i nadogradnju antike tragedije u sasvim novim smjerovima - kranstvo razvija i teologiju - samostani- mjesta gdje se redovnici povlae od svijeta i posveuju slubi Bogu, ali i mjesta

gdje se s vremenom sve vie gaji i njeguje kultura, najprije kultura prepisivanja i uvanja rukopisa, a onda i originalnog knjievnog i znanstvenog stvaranja - postaju i obrazovna sredita iz kojih e proizai kole i sveuilita - sauvan sustav obrazovanja ''septem artes liberales''- ''sedam slobodnih umijea'' - trivium- gramatika, retorika i dijalektika - kvadrivium- aritmetika, geometrija, glazba i astronomija - ima i tradicija usmene knjievnosti, pa i umijee jezinog oblikovanja - srednji je vijek zapoeo gospodarskim i kulturnim nazadovanjem o obzirom na dostignua antike, ali se u postupno obnavlja - Aurelije Augustin (354.-430.) - visoko obrazovan, filozof i pisac, takoer uitelj retorike - postao jedan od najutjecajnijih katolikih teologa, filozofa i knjievnika - Ispovijesti, Kransko uenje, O Bojoj dravi - razradio je Kristovu tezu ''da Carstvo nebesko nije od ovoga svijeta'' - povijest jest propadanje zbog prvog grijeha, ali Krist donosi preokret, a zavretak povijesti i vremena je posljednji sud, nakon kojeg nastupa vjenost - bitne se ovjekove odluke trebaju ravnati s Bogom- bitan je samo odnos prema prekogrobnom - zasnivanje ''introspekcije''- okree se prema unutranjosti, vanjski svijet je nebitan - tako pie i Ispovijesti - takvu knjievnost mogu razumjeti samo visoko obrazovani - stvara se nova knjievna vrsta- legenda - poznata legenda o svetom Aleksiju - pripovjedna tehnika koji e proimati srednjovjekovnu knjievnost - odluka da se napusti svjetovni ivot, ''poziv s Neba'', ivot koji prezire udobnost, samokanjavanje, odvanost, odlunost, te na kraju oduevljenje naroda jer e dobiti zatitnika na Nebu - pripovijest o etikim idealima

- srednjovjekovnu knjievnost proima ideal sveca i ideal viteza, ratnika ''bez straha i mane'' - vitez- vjeran vladaru, odlikuju ga istoa, pobonost, odvanost i samilost - ipak, u epu Beowulf (10. stoljee) junaci jo uvijek pripadaju vie mitskom svijetu nego kranstvu - okosnica je povijst germanskih plemena - kasnije epske pjesme u desetercu s asonancama (''Chansons de geste'') uspostavljaju knjievnu konvenciju lika kranskog viteza - Pjesma o Rolandu- opisuje povratak Karla Velikog s pohoda na panjolsku - ne mitska, ve legendarna povijest - Pjesma o Cidu (oko 1140.)- panjolska epska pjesma - opjevana povijesna osoba, Rodrigo Diaz de Vivar- nazvan Cid Campeador (''Gospodin borac'') - lik Cida idealiziran u smislu kranskog viteza i nositelja nacionalnih karakteristika - nain izlaganja jasan i pregledan, opisi kratki, usredotoenost na radnju, kompozicijski podsjea na pustolovne romane - Pjesma o Nibelunzima (Saga o Nibelunzima)- nastala oko 1200. - odsjek stare germanske mitologije- opsjednutost sudbinskom neumitnou smrti i katastrofe, naglaena strastvenost i prikriveni duboki osjeaji likova - Nibelunzi- patuljci koji uvaju podzemno blago - ideali kranskog viteza prisutni u nekim vrlinama glavnim junaka, ali fabulu nose strasti etvero glavnih likova, koje su isprepletene rodbinskim vezama - sline karakteristike imaju i ruski ep Slovo o Igorevom pohodu (12. st) i finski ep Kalevala - Chrtien de Troyes (oko 1135. oko 1195.)- zasnovao anr vitekog

romana na temelju pria o kralju Arthuru i vitezovima Okruglog stola - Eric i Enida, Yvain, vitez s lavom, Lancelot, vitez s kolima i Peceval - legende o kralju Arthuru ispreplele se su s legendama o traganju za Svetim gralom - ostatci stare, keltske mitologije mijeaju se sa kranskom mistikom - sredite zbivanja jest Arthurov dvorac Camelot u kojem se nalazi Okrugli stol - najglasovitiji vitezi- Lancelot, Perceval, Gawain, Yvain i Tristan - vanu ulogu igra arobnjak Merlin - ma Excalibur i Sveti Gral ujedinjuju svojstva magijskih predmeta sa kranskom simbolikom - vitezove krase vjernost, hrabrost, junatvo i plemenita samislost, kao i nevinost - Roman o Tristanu i Izoldi - drama grene ljubavi izmeu Tristana i Izolde, ene kralja Marka - ''problem ljubavi'' - lirika kasnog srednjeg vijeka- bave se temama problema ljubavi, ali i temama smrti, religioznog nadahnua i samog pjesnitva - novi oblici jezine i stihovne organizacije - razvija se knjievna tehnika- pozornost se posveuje jedinstvu slike, zvuka i znaenja - iako se ljubavna lirika razvijala i prije, tek su se krajem 11. stoljea pojavili profesionalni pjevai i autori pjesama nazvani trubaduri - takav tip lirike njeguju i neki feudalci, kao na primjer Guaillaume de Poitiers (1071.1127.) koji se smatra utemeljiteljem trubadurske lirike pa zatim Bernart de Ventadorn (umro oko 1215.), Marburn, Jaufr Rudel i Bertran se Born (svi iz 12. st.) - Walter von Vogelweide (1170.-oko 1230.)- najglasovitiji njemaki srednjovjekovni liriar - razvija se novi odnos prema eni- ''kult dame'' - mukarac se zaljubljuje, gospoja mu (ne)uzvraa, njegov se ivot mijenja zbog

ljubavi - kurtuozna ljubav - trubadurska lirika se povezivala s arapskom knjievnou, kultom Bogorodice i bogumilskom herezom i sklonostima prema mistici - danas se dri da u trubadurskoj lirici valja vidjeti jedino odreenu knjievnu konvenciju - pjesme se jo uvijek pjevaju ili recitiraju, ali i sve se vie piu da bi se itale - poto su ene imale vie vremena, one su bile itateljice pjesama i pisale su se za njih - Carmina Burana (1230.)- zbornik lirike - 250 pjesama na latinskom i 55 na njemakom ili kombinaciji njemakog i latinskog - lirika koju su pisali lutajui klerici nazvani ''vaganti'' ili ''goliardi'' - mijeaju se elementi vjerske, narodne i antike radicije - Archipoeta- vagant, napisao je Ispovijest - Nakanio sam umrijeti u krmi- geslo jednog naina poezije, ali kasnije i bohemskog ivota - vaganti- pretee suvremenih intelektualaca - obrazovani, ali piu za sebe i sebi sline, podrugujui se svemu i svaemu - pisci i itatelji se ujedinjuju u zajednicu i dobro se razumiju - vagantska i trubadurska lirika moe se povezati sa srednjovjekovnom junakom poezijum i s vitekim romanima - Roman o rui (13. st.)- autori Guillaume de Lorris (oko 1235.)- 4.000 stihova- i Jean de Meung- 18.000 stihova - neka vrsta snovienja, likovi Smrt, Sram, Krepost i Milost, Uljudnost, Ljepota, Iskrenost, Mladost, Radost, Pretvaranje i Zao jezik - sklonost srednjovjkovne knjievnosti prema alegoriji bila je uvjetovana uenjem o ''dva carstva''- svjetovnom i duhovnom - taj nain razmiljanja proeo je i Danteovu Boanstvenu komediju

- Dante Alighieri (1265.-1321.)- velikan svjetske knjievnosti - njegova Komedija prava je knjievna enciklopedija srednjovjekovlja - ima znaajke i humanizma i renesanse - kraj jedne duge tradicije, ali i poetak nove - rodio se u Firenzi, nakon politikih borbi istjeran iz grada - zaljubio se kao devetogodinji djeak u Beatrice Portinari koju je ponovno sreo nakon devet godina i obuzeo ga je ljubavni zanos do te mjere da se gotovo razbolio - kad je ona umrla, odluio ju je proslaviti ''kao to nijedna ena nikada nije proslavljena'' - odmah nakon Beatricine smrti napisao Novi ivot- svojevrsna lirska autobiografija - uzor kole ''slatkog novog stila'' (dolce stil nuovo) - ljubav dostupna samo odabranima prema plemenitoj osjeajnosti - knjiga filozofskih rasprava Gozba, rasprava O umijeu govora na narodnom jeziku'' i politika rasprava Monarhija - Komedija- ivotno djelo - komedija je u njegovo vrijeme svako djelo koje nije pisano uzvienim stilom i ima sretan zavretak - pridjev boanstvena dodao je Boccaccio - sastoji se od 3 dijela- Pakao, istilite i Raj - svaki dio ima 33 pjevanja, a ana poetku je dodano i uvodno pjevanje, tako da je cjelokupni boj pjevanja 100 (simbolizira cjelovitost i savrenstvo), a brojevi 3, 9 i 33 impliciraju Sveto Trojstvo - strofe su tercine sastavljene od tri jedanaesterca (aba, bcb) i na kraju pjevanja s jednim stihom, koji se rimuje sa srednjim iz prethodne strofe - uvodni dio- opis duevne krize, simboliziran umom u kojoj je Dante zalutao na pola ivotna puta (u Solaru pie da je to s 33 godine, iako je 35) - Beatrice mu alje Vergilija da ga vodi kroz pakao i istilite, Beatrice ga vodi

kroz Raj, a sv. Bernard pred lice Boga - Pakao- najglasovitiji dio epa - devet krugova pakla- najdublje su izdajnici - na najdubljoj toki Lucifer mui Judu, te Bruta i Kasija - Napustite svu nadu, vi koji ulazite - muke su opisane s jezgrovitim smislom za detalje - istilite patnje onih koji se ipak mogu nadati - planina kojom se penjemo sve vie - Raj- sastoji se od devet neba (due pravednika, due djelatnih, due ljubavnika, due uenih, due boraca, due pravednika, due mislilaca, due pobjednika i aneoski zborovi) - na vrhuncu je Empirej, na kojem se nalazi Bog - odlikuje ga apstraktna simbolika - svijet Komedije je u vjenosti, ljudski ivoti su zavreni, svatko je postao ono to zaista jest - Dante je opisao konanu sudbinu svijeta i ovjeka u projekciji vjene tvorevine pakla, istilita i raja, vidio je svijet kao artefakt, kao neto planski i smisleno napravljeno, odnosno stvoreno pa se zato i moe shvatiti. obrazloiti i opisati u cjelini - duboki pesimizam srednjovjekovne knjievnosti isprepleten je i s optimizmom mogunosti ljudskog uma da shvati Boje namjere - srednjovjekovna drama se seli u sakralni prostor crkve - nastaje nova knjievna vrsta- crkvena drama (prikazanja) - izvodi se u crkvama prilikom sveanosti, a najea tema je Isusova drama, smrt i uskrsnue - nova kvaliteta u kazalinoj i dramskoj umjetnosti - dominirala srednjim vijekom - bizantska knjievnost- nastavlja se grka knjievnost helenizma - dugo ponavljanje manje-vie istih uzoraka - utjecaj na rusku, bugarsku i srpsku knjievnost - nakon raspada Carigrada, njezini pisci i filozofi bjee u Rim, gdje pomau nastanku renesanse

- arapska knjievnost - najglasovitiji pjesnik Mutanabi (915.-965.) - razvio beduinsku poeziju do savrenstva - pisao ''kaside''- 25-100 dugih stihova, s cezurom i rimom -" Tisuu i jedna no (izmeu 9. i 11. stoljea) - izniman doprinos svjetskoj knjievnosti - ehezerada prianjem pria odgaa smaknue - perzijska knjievnost - Firdusi (932.-1020.)- napisao golemi nacionalni ep Knjiga kraljeva - Omar Hajjam (oko 1100.)- liriar, proslavio ga je pjesniki oblik ''rubajia'' (etverostih, abba, i naglaena poanta na kraju) - Kina- razvijena poezija, obavezni predmet - Li Bai (701.-762.) i Du Fu (712.-770.)- svjetski poznati pjesnici - osobni prijatelji - Li Bai- ivot posvetio poeziji, puno je pio - pisao iznimno mnogo, njegova djela (pjesme, poeme) obuhvaaju 30 tomova - najvee savrenstvo kratke pjesme od po etiri stiha po sedam rijei - jednostavne, saete, slikovite, dubina osjeaja i vrhunska stilizacija - Du Fu- nije uivao naklonost dvora - tematika okrenuta drutvenim problemima - motivi sjete, prolaznosti ivota i neumitnosti smrti - vrhunska stilizacija, majstorstvo u oblikovanju i jednostavnost - japanska poezija - zbirka od 4500 pjesama- Man'yo-shu (8. stoljee) - Zbirka deset tisua listova ili Zbirka deset tisua generacija - pjesniki oblici ''tanka'' ili ''waka'' (5 stihova, 5,7,5,7,7) i ''haiku'' (5,7,5) - najbolji pjesnik razdoblja, a moda i svih vremena Kakinomoto no Hitomari (660.710.) - Ono no Komachi (834.-885.)- jedna od ''est pjesnikih genija'' i najljepa ena Japana svih vremena pisala je tanka poeziju

5. Renesansa
- nije dobro izabrano ime za epohu- izaziva primisli ne samo o obnovi nego i o novom poetku koji traje sve do danas - neto u smislu ponovnog raanja i preoblikovanja nastupa znatno ranije, u humaniznu (13. i 14. st.) - zasniva se na uvjerenju da se ponovnim otkriem antike moe postii obnova cjelokupne kulture - zaeci svih promjena u knjievnosti mogu se zapaziti u srednjem vijeku - trubadurska i vagantska lirika uvode novi tip osjeajnosti i konvencije njegova izraavanja, pripovjedni anrovi postaju zabavniji, ironija zamjenjuje svean ton, a svjetovna knjievnost zamjenjuje crkvenu - naziv renesansa je posljedica oduevljenja novom epohom koje su osjeali povjesniari 19. stoljea - oni smatraju da poinje svjetlost prosvjete, istine i razuma - u renesansu su pokuali ukljuiti sve velikane, ak i Dantea, pa su uveli pojam predrenesanse - renesansa se, po njima, zajedno sa predrenesansom protegnula od 13. do 17. stoljea - u dvadesetom stoljeu, pak, teoretiari pomiu granice poetna renesanse do polovice 15. stoljea, a smatraju da Shakespeare i Cervantes pripadaju baroku - danas se njezino trajanje uglavnom odreuje od otprilike sredine 15. do kraja 16. stoljea - iako ona nije poetna niti prijelomna knjievna epoha, moe se razabrati nov sustav knjievnih vrsta, s novim odnosima u njihovom hijerarhijskom poretku - u renesansi se Europa poinje razvijati u smjeru koji je doveo do njezine svjetske prevlasti

- tome je doprinijelo otkrie Amerike, Kopernikov sustav, odreeni tehniki izumi i mnoga dostignua pojedinanih, svjetovnih znanosti - novi poticaji za razvitak znanosti, nova shvaanja uloge, svrhe i znaenja knjievnosti i umjetnosti, kao i odreeni skepticizam, sklonost prema panteizmu, obuzetost svjetovnim ivotom i shvaanje pojedinca kao nositelja najveih vrijednosti - kritizira se postojea Crkva i sveenstvo vie nego sama religija - tekoe s odreenjem renesanse kao knjievne epohe velike su i zbog nejednakog kulturnog i gospodarskog razvitka u tadanjoj Europi - religiozni pokret reformacije podijelio je Europu na katoliki jug i protestantski sjever - Francesco Petrarca (1304.-1374.) - kronoloki gledano pripada srednjem vijeku, jedan je od prvih velikih humanista i pisao je preteito na latinskom jeziku, ali on je postao legendarnom linou europske poezije kakvu je jedino renesansa prepoznala kao uzor - zbirka Kanconijer- posveena Lauri de Noves - 317 soneta, 29 kancona, 9 sestina, 7 balada i 4 madrigala - iako postoje slinosti izmeu Petrakine i Danteove ljubavi, Laurin opis je idealizirani opis stvarne osobe, ona nema (poput Beatrice) ozraje svetosti - teite pozornosti je prebaeno u unutranjost pjesnika - nain kako pjesnik doivljava svoju ljubav, kako ga ona potie i djeluje na njegov ivot - renesansni individualizam, prema kojem osoba postupno postaje vrhunska vrijednost, vidjela je u Petrarci velikog preteu - na tradiciji slatkog novog stila i trubadurske lirike je stvorio uzorak pjesnitva koji tei formalnom savrenstvu, virtuoznoj jezinoj obradi i u kojoj se ustaljeni pjesniki oblici pomno oblikuju prema naelima jedinstva zvuka, metaforike i konkretnih, lako razumljivih opisa

- majstor pjesnikog zanata - utemeljitelj posebne pjesnike kole, petrarkizma - uskoro se javljaju dvije varijante - kariteanski petrarkizam (nastoji vie slijediti trubadursku liriku) i brmbitiki petrarkizam (zagovarao strogo nasljedovanje Petrarce, oponaanje) - u hrvatskoj knjievnosti mnogi pjesnici se pridruuju petrarkizmu - Dore Dri, iko Meneti, Hanibal Luci i dr. - Giovanni Boccaccio (1313.-1375)- svjetski se proslavio zbirkom novela Dekameron - potpuno napustio nasljee srednjeg vijeka, postao zaetnikom novih tokova u svjetskoj knjievnosti - utemeljitelj nove knjievne vrste, novele - Dekameron- uspostavio uzorak kratke prozne vrste - naglaena svjetovnost i izrugivanje pokvarenom dijelu sveenstva, moglo bi se rei da ima i blage pornografije, ali sve je to ublaeno moralizmom kojeg u uvodu izravno pripovijeda - dekameron znai ''knjiga deset dana'' - tri mladia i sedam djevojaka priaju deset dana po deset pria svaki - prie siu tematski i stilski dosta raznolike- poune, sentimentalne, obrade ve ranije poznatih pria, no veina je ironina, podrugljiva i sklona raskalaenoj erotici - sve je uokvireno temeljnom priom o kugi u Firenzi - temeljna struktura: na poetku naveden kratki nacrt fabule, napominju se kratki uvodi za svaki dan, poinje ekspozicijom u kojoj su naznaeni glavni likovi i odnosi, nastavlja se zapletom i zavrava raspletom, koji najee u sebi nosi poantu -sie je saet i odnosi se na jedan lik i jedan dogaaj - stil bogat ukrasima, ritmiki organiziran i prilagoen pojedinim likovima i situacijama - pozadina Boccacciova umijea, koja se moe razaznati u njegovim novelama, lei u njegovoj okrenutosti prema svjetovnosti - ne zanimaju ga konane konzekvencije i onostranost

- cijenjeni predmet knjievne obrade postaje pojedinac koji slobodno odluuje o vlastitoj sudbini i iji svakodnevni doivljaji mogu biti podjednako zabavni i pouni - stvorio je uzorak u kojem se obraa iroj publici (preteito enskoj) - Boccaccio je imao mnoge nastavljae i oponaatelje - Geoffrey Chaucer (1340.-1400.) - jedan od utemeljitelja engleske knjievnosti - Kanterberijske prie- djelo uokvireno hodoasnicima koji se sastaju u krmi i krate vrijeme tako da svatko ispria po jednu priu - svaki hodoasnik ima razliiti stale i zanimanje (sveanik, vitez, mlinar, odvjetnik, trgovac) - prie su tematski raznolike, neke su u prozi, neke u stihovima, neke su nedovrene i razlikuju se u knjievnoj vrijednosti - prevladava dobroudni humor, ironija i humanistiki odnos prema ljudskim slabostima i manama - renesansa na svoj nain obnavlja i ep, sa drugaijim znaajkama od srednjovjekovnog epa Ludovico Ariosto (1474.-1533.) - djelo Bijesni Orlando - veliki ep u 6 pjevanja - vitetvo zapravo pripada prolou, a tko ga eli knjievno osvijestiti mora pribjei mati, ironiji i ispreplitanju sna i jave, ideala i zbilje - njegovi su vitezovi i stvarni ljudi i idealizirani tipovi vitekih vrlina, a kreu se u arobnom, zaaranom svijetu - nadljudski pothvati, ali ljudske elje - okosnica je ljubav viteza Orlanda prema istonjakoj princezi Angeliki zbog koje je poludio i lutao po svijetu doivljavajuu brojne pustolovine - novina je u tome to je Angelika odabrala obinog vojnika Medora i to to se Orlando u ludilu nije ponaao viteki (poubijao je nedune seljake)

- sie epa je sloen i zapleten - stihovi su izvanredno dotjerani- stance (osam jedanaesteraca) sa rimom ab ab ab cc, zvuni i slikoviti stihovi - Luis Vaz de Cames (1524?-1580) - napisao je brojne pjesme, tri drame i ep od gotovo 9.000 stihova (Luzitanci) - Luzitanci- nosi naziv po rimskoj pokrajini Luzitaniji, a opisuje putovanje Vasca da Gamme (otkrie puta u Indiju) - u radnju se esto upliu bogovi (Venera na strani moreplovaca, Bakho ih ometa) - najbolji su stihovi posveeni ljubavi - u epizodama se isprepliu mitoloki okviri s izvornim iskustvom vojnika, moreplovaca stradalnika, rodoljuba i ljubavnika - nacionalna portugalska epopeja - Nicoll Machiavelli (1469.-1527.) - mnoga znanstvena djela: Razgovori o ratnoj vjetini, Firentinske povijesti i dr. - u povijest svjetske knjievnosti je uao djelima Vladar (spis o politikom umijeu) i Mandragola (komedija) - Vladar- makijavelizam- politika kojom su za stvaranje drave doputena sva sredstva - iznimnom iskrenou i dosljednim obrazlaganjem govori o praksi koju su mnogi politiari provodili (a i danas je provode) - vrsno knjievno i filozofsko djelo- stroga logika izvoenja, jasnoa izlaganja i dosljednost - Mandragola- prva uspjela komedija modernog europskog kazalita - naziv dobila po biljci kojoj predaja pripisuje arobna svojstva, a svodi se na prijevaru lakomislena mua - sjajno ocrtani likovi mua, drutvenog parazita i pokvarenog ispovjednika - uspjelo oblikovana slika amoralnog drutva, niskih pobuda i

superiorne ironije koja se moe postii tek u komediji - Franois Rabelais- Gargantua i Pantagruel - veliki roman u pet knjiga, najpoznatije prve dvije- ivot Gargantuin i Herojska djela i prie velikog Pantagruela, a za petu se ne dri da je autentina - okree svijet srednjovjekovlja naglavake - tip romana koji nee prevladati u daljnjem razvitku - nema jasne i vrste kompozicije- sve se svodi na parodiju, ismijavanje, ale i dosjetke, izvrtanje svih pravila klasinog pripovijedanja i naina na koji se vode znanstvene rasprave - Gargantua i njegov sin Pantagruel su divovi - svaka je knjiga zasebno djelo, povezano jedino istim likovima - fabula ne igra veliku ulogu, uglavnom se opisuje njihovo podrijetlo, nema pravog zapleta i raspleta - temelji se na knjievnim postupcima, od kojih su najvaniji preuveliavanje, izokretanje, izobliavanje i ponavljanje s varijacijama - stalna stilska figura je hiperbola (za dojenje potrebno 17.913 krava, za gozbu 367.044 vola itd.) - u treoj knjizi Pantagruel postaje filozof- eniti se , ili se ne eniti? - u izokretanju veliki dio igra parodija- sve se vrti oko hranjenja, pijenja, spolnih odnosa, izluivanja i onoga to pripada samo tiju, a ne dui (parodira se visoki stil) - bitna znaajka groteske- povezivanje visokog i niskog, smijenog i gorko ozbiljnog, boanskog i ivotinjskog - oni su divovi koji se odaju iskljuivo tjelesnim uicima, ali su i dobroudni, esto plemeniti i razumni, i svoje nadljudske sposobnosti koriste u korist ljudima - ponavljanje s varijacijama. ponavljaju se motivi, siejne konstrukcije i opisi, a esto se unedogled ponavljaju jela, knjige, imena itd. - brojne aluzije na ljude dogaaje i knjige Rabelaisova vremena oteavaju itanje

- prisutno mnogo simbolike, iako se ne moe svesti na nikakvu filozofiju (Rabelaisa zanima samo komika) - uzor jednog tipa knjievnog oblikovanja- skupio iskustvo uene komedije i komine knjievnosti, kao i uline knjievnosti - stoljeima je nadahnjivalo kominu i alternativnu knjievnost - Michael Eyequem de Montaigne (1533.-1592.)- zasnovao esej kao knjievnu vrstu, djelo Eseji - kratka prozna vrsta koja ne pripovjeda, izlae, niti propovjeda- on obrazlae i potkrepljuje primjerima - s jedne strane njegovi eseji pripadaju filozofiji a s druge umjetnikoj prozi - razmilja na temelju osobnog iskustva i suprotstavlja se dogmatizmnu, prijetvornom moralizmu i nehumanim postupcima - raspravlja jasno, slikovito i uvjerljivo - Plejada- tip lirike koji utemeljuju Pierre se Ronsard (1524.-1585.) i Joachim Du Bellay (1522.-1560.) - otvoreno se suprotstavlja tradiciji lirike srednjeg vijeka, traei uzore u antici i talijanskoj knjievnosti - predlau da se srednjovjekovni pjesniki oblici zamijene antikima (ekloge, satire, ode i elegije) ili petrarkistikim (sonet) - obnavljaju aleksandrinac koji postaje najpoznatiji francuski stih - manifest Obrana i slavljenje francuskog jezika - poziva se na preporod francuske poezije - P. de Ronsard je bio priznati voa kole - pisao je filozofske, politike, prigodne i pastoralne stihove, a napisao je i nacionalni ep Fransijada (nedovren i danas ne mnogo cijenjen) - najbolja djela ljubavne pjesme Ljubavi i Soneti Heleni - neki kritiari dre da je J. du Bellay bolji pjesnik - zbirka aljenja odlikuje se irokim rasponom tema i raspoloenja, ini vrstu lirskog dnevnika - objavio i glasovite zbirke Rimske starine, Olive i Seoske

igre - renesansa je ipak najvei domet postigla u romanu i drami s dva pisca: Miguel de Cervantes Saavedra (1547.-1616.) i William Shakespeare (1564.-1616.) - esto se spominju kao ''najvei romanopisac i najvei dramatiar u povijesti'' - M. de Cervantes- ratnik, ruku je izgubio u ratu, zarobljen je od strane gusara, pet godina proveo kao rob u Aliru, kad se vraio bavio se poreznikim poslom i zavrio je u zatvoru - pisao je lirske pjesme, objevio je osam drama (najbolje Alirski dogaaj, Pedro de Urdemalas i Opsada Numancije), pastoralni roman Galatea, pustolovni ljubavni roman Zgode Persilasa i Sigismunde i satiriko- didaktiku poemu Put na Parnas - najvanija djela su Uzorne novele i Bistri vitez Don Quijote od Manche u dvije knjige - Uzorne novele- moe se mjeriti sa Dekameronom - novele su due od Boccacciovih, neke imaju i zamren zaplet - najbolje su Licenijat Staklenko i Razgovor pasa- vana novina u oblikovanju novele - nemaju karakteristinu strukturu, nego se svode na produenu i problematiziranu ekspoziciju, a zaplet i rasplet su samo naznaeni - u prvoj se opisuje luak koji je umislio da je od stakla, pa se iscrpno navode njegova zapaanja i refleksije, izraavaju se neke istine - u drugoj je glavni pripovjeda pas Berganza koji svoje doivljaje pria drugom psu -Don Quijote- uzorak romana koji se razvijao do danas - ujedinjuje tradicije pikarskog, sentimentalnog i vitekog romana - roman poinje kad don Quijote umisli da je vitez i krene u pustolovine, a zavrava njegovom smru - ima dva dijela

1. osiromaeni plemi Alonso Quijano je itao viteke romane u toj mjeri da su mu ponudili mozak - kree se sam proslaviti junakim i plemenitim postupcima - uzima opremu i staro kljuse Rocinante - nakon prvih pustolovina ga prebiju, zatim se vraa u selo i postavlja Sacha Panzu za perjanika koji pristaje potaknut pohlepom - dalje se niu pustolovine 2. dolaze kod vojvode i vojvotkinje koji pristaju na igru i daju Don Quijoteu namjesnitvo nad otokom (zapravo selo) i opisuju se smijeni pokuaji njegova vladanja - nakon brojnih epizoda (koje ukljuuju i one s gospom Dulcinejom) Don Quijote bijae pobijeen od djeaka koji se preobukao u viteza i isti mu nareuje da se vrati kui - Don Quijote ga poslua, uskoro se razboli i umre, na veliku alost Sancha Panze - odnos meu likovima- Don Quijote je predstavnik vitetva, a Sancho Panza puka, knjievna uenost nasuprot, seljakog mudrovanja, ludost protiv zdravog razum - sukob ideala i zbilje - Cervantesovo je djelo zacrtalo gotovo sve vrste romana - roman e od njega postati suparnik filozofiji po obuhvatu cjeline svijeta i ocjeni vrijednosti ivota, ali zadrati e mnogoznanost i otvorenost prema konanim zakljucima, opirui se jednoznanosti ili nedvosmislenoj istini - William Shakespeare- vjerojatno najvei svjetski dramatiar - rodio se u Stratfordu na rijeci Avonu, polazio je tamo kolu koja bi danas odgovarala klasinoj gimnaziji, rano se oenio i imao troje djece - imao je udjela u vlasnitvu uglednog kazalita Globe - osim drama napisao je i poeme Venera i Adonis i Otmica Lukrecije, te Sonete - njegovi soneti su toliko cijenjeni da se jedan sonetni oblik (tri katrena i dvostih)

naziva Shakespeareov (elizabetinski) sonet - njegovih je pouzdano 37 drama- dijele se na tragedije, komedije i historije - tragedije: Hamlet, Otelo, Magbet, Julije Cezar, Romeo i Julija, Antonije i Kleopatra, Koriolan, Kralj Lir i Timon Atenjanin - romantine drame: Oluja i Zimska pria - komedije: San Ivanjske noi, Vesele ene windsorske, Mletaki trgovac, Komedija zabluda, Mnogo vike ni za to, Kako vam drago i Na tri kralja ili kako hoete - tragedije- razlikuju se od grkih, povezuje ih jedino izbor jakih karaktera likova - graa se oslanja na legendarnu povijest ili svakidanjicu i privlai nejednako obrazovane slojeve puanstva - Hamlet- jedno od najglasovitijih i najrazliitije tumaenih djela u povijesti - knjievne povjesniare i kritiare najvie zanima Hamletov karakter i razlozi njegova oklijevanja - psihoanaliza kae da se radi o prikrivenom Edipovom kompleksu - formalisti kau da je umijee drame u odlaganju konanog razrjeenja - mogue je i da se radi o sukobu pesimizma i optimizma - s jedne strane duboka sumnja u transcendenciju, a s druge u bit vlastite osobe - rasprave ni danas nisu dovrene - u svim Shakespearovim dramama nazire se mnogoznanost - takoer, igra dobra i zla nikada nije sasvim jednoznanaivot kao da ima mnoge i raznolike dimenzije, a Shakespeare je svjestan da su mjerila relativna - komedije: strukturno su dosta raznolike - poseban smisao za humor, ak i u ozbiljnim djelima - San Ivanjske noi- problematika odnosa meu spolovima - postavlja pitanja o znaenju patrijarhata, opravdanost uloga na aktivne mukarce i pasivne ene i odnosima moi i autoriteta i kako utjeu na ljubav bez da daje

konano rjeenje - uspio je u elizabetinsku dramu unijeti i poneto commedie erudite (uene komedije) i commedie dell'arte - njegova dramatika uspijeva postii neto to e mnogo kasnije uspjeti filmu.: redanje prizora bez obzira na vremenska i prostorna ogranienja, mogunost da se poigra tvorevinama mate, koncentracija na osobe i naelo integracije koje proizlazi iz likova

- Galileo Galilei (1564.-1642.)- osniva moderne znanosti - vrstan pisac- dijalozi Dijalog o dvama glavnim sustavima svijeta i Dijalozi o novim znanostima - jasna i pregledna proza, jednostavna, ali retoriki uvjerljiva, nadahnuta i obiljeena arom postignute nove spoznaje - prvi se odupro stavu Aristotela, ne kritizirajui ga sa stajalita Platona, nego sa stajalita iskustva i matematikog utvrivanja zakonitosti prirode - knjievnost se u renesansi poinje smatrati stvaralakom djelatnou, osvaja svojevrsnu autonomiju i poinje razvijati ideal originalnosti - poinje postupno nastajanje svjetske knjievnosti, u onom smislu u kojem je Goethe govorio (jedinstvo u razliitosti) - Marko Maruli (1450.-1524.)- otac hrvatske knjievnosti - svjetski pisac- njegova djela objavljivana u brojnim izdanjima u nekoliko europskih zemalja - pisao na hrvatskom, latinskom i talijanskom - latinski jezik: Pouke za dobar ivot prema primjerima svetaca i Pedeset parabola imale europski uspjeh, a naknadno otkriven ep Davidijada usporediv je s vrhunskim europskim epovima - hrvatski jezik: poema Suzana - Judita- ep - biblijska pria o lijepoj i pobonoj udovici Juditi koja spaava

svoj grad (Betuliju) tako to zavede vojskovou Holoferna, odsjee mu glavu i uzrokuje rasap vojske - naglaeno rodoljublje - slijedi tradiciju vergilijanskog epa , ali ima i renesansnog karaktera - vlada pjesnikim umijeem- stih dvostruko rimovani dvanaesterac - jedinstven ritam, slagasnje zvunosti i znaenja, slikovitost i dojam kakav ostavlja velika knjievnost - Marin Dri (1508?-1567.)- najvei hrvatski komediograf svih vremena - tri u cjelovitosti sauvana djela - Skup- obrauje motiv krtosti na Plautovom predloku, jedna od najboljih svjetskih komedija na tu temu - Novela od Stanca- tradicija srednjovjekovne farse - Dundo Maroje- ljudi nahvao i ljudi nazbilj - vjetina u voenju zapleta i vrsni dijalozi

6. Barok
- naziv se izvodi iz panjolske rijei baruecco, odnosno portugalske barocco, koje znae nepravilan, neobraen dragulj - Heinrich Wfflin- teoretiar likovnih umjetnosti - zbog njega je barok shvaen kao velika knjievna epoha - ustvrdio je da umjetnici razliitih razdoblja vide svijet na razliite naine, pa ga drugaije i opisuju, prikazuju i oblikuju - on nije govorio o epohama, ve o stilovima, no njegove analize su s vremenom uvjerile i povjesniare knjievnosti - stilske razlike se primjenjuju na razlike meu epohama - tekoa odreenja i periodizacije baroka je to to, iako postoje velike razlike izmeu baroka i renesanse, barok ne nastupa u svim knjievnostima istovremeno, niti ima doista iste stilske osobnosti u razliitim knjievnostima

- u esnaestom i sedamnaestom stoljeu dolazi do promjena u dominirajuem svjetonazoru - renesansnu svjetovnost zamjenjuje duhovnost, racionalnost sklonost za iracionalnim, a tenju za jasnoom iskaza zamjenjuje sklonost prema nejasnom, tajnovitom, pa i mistinom - sve te promjene ujedinjuje pretjerano naglaavanje stila i izraza, koje zanemaruje tematiku i ''temeljnu problematiku ljudskog ivota'' - u Italiji i panjolskoj su takve pojave nazvane prema piscima (marinizam, gongorizam), u Engleskoj prema pripovijesti (euphism), a u Francuskoj prema nadimku Molierove komedije (precioznost) - danas se dri da se sve mogu ujediniti pod pojmom ''manirizam'' - odnos manirizma i baroka- otvoreno pitanje - prije se smatralo da je manirizam razdoblje izmeu renesanse i baroka - kasnije se prouavao kao izvanvremenski pojam stila, suprotstavljen klasicizmu kao stilu - manirizam- nejasnoa, sklonost prema neobinom i naglaavanju iskljuivo stilskih vrijednosti izraza - manirizam bi trebalo shvatiti kao tip stila koji prevladava u epohi baroka - okvirno se moe zakljuiti da epoha baroka traje izmeu 1570. i 1670., jer tad prevladava sklonost prema religioznosti, misticizmu i u nekom obliku onome to odgovara onostranosti u tematici - sklonost prema bujnosti izraza, naglaenom ukraavanju- izraz postaje sam sebi svrhom - smisao za neobino, bizarno, paradoksalno, izvrnuto i izoblieno, kao i sklonost prema odreenom srednjovjekovnom alegorizmu - barok je poeo kao pogrdan naziv, shvaen je kao kvarenje ''velianstvene '' knjievnosti renesanse - danas se renesansa i barok shvaaju kao jednako vrijedne epohe,

koje je nepotrebno usporeivati - Torquato Tasso (1544.-1595.)- smatra se preteom, a od nekih i utemeljiteljem baroka - Osloboeni Jeruzalem- vrhunsko ostvarenje svjetske epike - iako postoji puno slinosti izmeu Ariostovog i Tassovog epa, postoje razlike u opem tomu - Tasso je, za razliku od ironinog Ariosta, uvijek gotovo tragino ozbiljan - mitologija se pokuava povezati s kranstvom, pa osvajanje Jeruzalema i osloboenje Kristova groba dobiva transcendentno znaenje pouke nametnute kranskom svijetu - ivot i pustolovine vitezova prati neumitnost tragine sudbine toliko da ak ni osloboenje Kristova groba na kraju ne daje dojam sretnog zavretka - Tasso svijet vitetva vie ne vidi, smatra da se povijest ne moe uskrisiti, ona je neto poput uiteljice ivota - pokuava nanovo potvrditi ideale koji su vodili kranski svijet u kriarskim ratovima, ali njegovi su vitezovi ipak samo ljudski, a njihova poslanja stalno izmiu u pozadinu - pokuaj da se klasini ep uskladi s novom kranskom mitologijom - sloena kompozicija manje zapletena od one u Bijesnom Orlandu - slijedi pravilnost oblikovne organizacije, pa je i zaplet jednostavniji - najvie vremena posveeno opisu oruja, bitki, dvoboja i opreme vojske, zbivanjima u protivnikom taboru i onima u Paklu - postoje naznake lirizma- majstorski opisani prizori ideala pastirskog ivota, esti postupci koneta (usporedbe izmeu nespojivih stvari) - uzor baroknog epa - kritiari odbacili njegov ep zbog dogmatizma i nerazumijevanja, no on im je

pokuao udovoljiti novim epom, Osvojeni Jeruzalem koji bi odgovarao naelima protureformacije - napisao je i oko 2000 lirskih pjesama, preteito ljubavnih (Stihovi), mladenaki spjev (Rinaldo), posmrtno objavljen spjev (Stvoreni svijet), tragediju (Kralj Torismondo), mnoge dijaloge i djelo Razmatranja o junakom spjevu - u tim razmatranjima nastoji odrediti poetiku epa, govorei kako mora biti jedinstven, vjerodostojan, udesan i dojmljiv, kao i nadahnut etikim ili religioznim motivom - Tasso je pretea romantikih razmiljanja o geniju, jedan od prvih teoretiara od kojih poinje shvaanje knjievnosti kao stvaralatva Aminta- pastirska drama, lirska pastorala - Dinko Zlatari tiska hrvatsku verziju 1580, prije nego to je objevljen original - Giovanni Batista Marino (1569.-1625.)- najizrazitiji predstavnik cjelokupnog stila manirizma - po njemu se naziva pravac ''marinizam'' - pisao je mnogo, najpoznatije su zbirke lirskih pjesama Lira, Galerije i Gajde - ivotno djelo mitoloki ep Adonis od 45.000 stihova (najdui talijanski, jedan od najduih europskih) - mit o Adonisu i Veneri (Afrodita u grkoj mitologiji) - opjevao dio epa u kojem se Venera zaljubila u Adonisa, kako je s njim ivjela u idilinoj umi, kako je on volio lov i nije sluao Venerina upozorenja o opasnosti lova i kako ga je vepar ubio - mnotvo opisa, epizoda, knjievnih reminiscencija - izraz postaje svrhom sam sebi i prevladava sadrajem - tema Marinu nije vana, zanimaju ga stilski efekti- Cilj je pjesnikov zauditi - namjerno izazivanje uenja izborom neobinih i bizarnih motiva na same sebi dostatne zvune efekte, na koneto i gomilanje neobinih i neoekivanih metafora - Luis de Gngora y Argote (1561.-1627.)- najvaniji i najugledniji predstavnik kulteranizma koji je po njemu prozvan gongorizam

- poeme Polifem i Galateja i Samoe najpoznatije - on smatra da je pjesnitvo namijenjeno samo izabranima, onima koji ga mogu razmjeti i shvatiti upravo i jedino kao pjesnitvo, a za to je potrebno znanje i poznavanje tradicije i osobitosti pjesnikog jezika, kao i osjetljivost za poetski nain izraavanja - U ljubavi nije vano to se kae nego to se osjea, a u poeziji nije vano to se osjea nego to se kae - tema u poeziji nema nikakvo znaenje i ne treba teiti razumljivosti - temeljno znaenje poeme je u bizarnim metaforama, zvunim stihovima, aluzijama na mitologiju i ranije pjesnitvo, neobinom poretku rijei i neprozirnosti izraza - uvode se i latinske rijei i konstrukcije, nove mogunosti u poretku rijei, pjesma je udaljena od obinog jezika - pjesnitvo postaje tajanstveno - odvajanje poezije od proze ima u Gongori velikog preteu - tek ga je modernizam prepoznao kao ''pjesnika za pjesnike'' - svjetsku slavu stjeu u panjolskoj tri dramatiara: Lope Felix de Vega Carpio (1562.-1635.), Tirso de Molina (1584?-1648.) i Pedro Caldern de la Barca (1600.-1681.) - njihov uspjeh vezan uz veliki procvat kazalita u panjolskoj - svi su ili u kazalite, predstave u glumci jako popularni - crkvena drama u obliku nazvanom auto sacramental, svjetovna zvana commedia - najvanija podvrsta commedie je drama ''plata i maa'' koju su svi voljeli gledati - predstave: na otvorenom prostoru, kojeg ograuju zgrade, te na balkonima za gledatelje - na jednom dijelu tog prostora je bila pozornica, gledatelji podijeljeni prema staleima, sa strane i sprijeda se sjedi, a straga stoji - publika je ivo sudjelovala u predstavi - prizori su morali biti dojmljivi, radnja brza i puna preokreta, dijalozi i monolozi upadljivo oblikovani, vrlina nagraena, a zlo kanjeno

Lope de Vega- poznavao ukus publike, a bio je i vrstan stvaralac - Cervantes ga naziva ''udovitem prirode'' zbog kojeg je i sam prestao pisati drame - napisao je, prema vlastitim rijeima, 1800 drama, a povjesniari dre da ih je bilo najmanje 1500, uz to je napisao i tridesetak opsenih knjiga lirskih pjesama, spjevova, pripovjedaka i romana - nije uspio nita dotjerati do vrhunskog ostvarenja, ali bio je dobar pjesnik i dobar prozni pisac - zbirke pjesama Ljudske rime i Rime ljudske i boanske, spjevovi Angelikina ljepota i Osvojeni Jeruzalem, pastoralni roman Arkadija i dijalogizirani roman Dorotea - najbolje drame: Peribez, Vitez iz Olmenda, Fuente Ovejuna, Najbolji je sudac kralj, Seviljska zvijezda i Lijek u nesrei - najbolje komedije: Vrtlarov pas, Budalasa vlastelinka, Dosjetljiva djevojka i Vitez udesa - tematiku je crpio iz najrazliitijih izvora, opi ton njegovih drama se mijenja - bio je miljenik publike i poznavao je zanat dramatiara - virtuozna rjeitost ga povezuje s barokom- neki njegovi stihovi u dramama i sami imaju umjetniku vrijednost - Tirso de Molina- poznat samo zbog jedne drame- Seviljski varalica - napisao oko 300 drama neujednaene vrijednosti - uglavnom se spominju jedino komedije Srameljivac na dvoru i Pobona Marta i drame Opasna ena i Osuen zbog nevjerstva - Seviljski varalica i kameni gost- pria o nenadmanom zavodniku Don Juanu - poiva na legendi o besramnom zavodniku kojeg ubiju fratri i proire glasinu da ga je odnio avo - na temelju lika Don Juana danas je napisano najmanje sedamdeset drama, ako ne i vie - tema sudbine Don Juana se toliko proirila da je njegov lik postao ''knjievnim tipom'' koji zaokupio mnoge pisce zbog

mnogih naina interpretacija''donuanizam'' - knjievni tip koji nema uzor ni u antikoj ni u biblijskoj mitologiji, a dobio je obuhvat, znaenje i vanost koji ga ine graom uvijek novih knjievnih djela i teorijskih tumaenja - lik nadilazi svako etiko odreenje- Tirso de Molina ga dri negativcem, no kasnije se tumai kao simpatian - on je rtva vlastite odluke od koje ne odustaje ni pod koju cijenu - izabire zadovoljstvo trenutka, zaboravlja vjenost - Caldern de la Barca - eli prevladati prolaznost ivota u spoznaji konanih istina, premda one nisu odve ohrabrujue - njegova djela proima pesimizam, ali ona su vrlo stilizirana, dotjerana u obradi i okrenuta prema unutranjem ivotu - pisao je za obrazovaniju publiku - oko 120 drama i komedija i 80 crkvenih ukazanja - publika je panjolskog kazalita uivala u ponavljanju s varijacijama, ali Caldern je barem neka djela dotjerivao - monolozi u njegovim djelima su esto vrhunska pjesnika ostvarenja, a dijaloge proima unutarnja napetost izmeu suprotstavljenih iskaza - dvorski je pisac- nastoji da pouke njegovih drama odgovaraju vladajuem svjetonazoru i da potvruju obnovu religioznosti, no njegova najbolja djela se ne tumae u tom pravcu - najglasovitija i najpoznatija drama ivot je san - romantiari su u njemu vidjeli sklonost prema nemoi da se odvoji iluzija od zbilje i da se uspostavi jednako pravo na istinu sna kao i jave - drugi su naglaavali proturjeja u drami s obzirom na Sigismundovo uzorno vladanje na kraju- ako je sve san, a ovjek ne moe vladati snovima, na emu se zasniva njegova odgovornost?

- djelo je zato postavilo taj problem bez namjere da ga rijei, nego da ga uini predmetom za brojna tumaenja - Zalamejski sudac- sasvim drugaijeg ugoaja - prema nekima njegova najbolja drama - realistiki zaplet, drama je uspjelo komponirana, likovi su individualizirani, postavljaju se pitanja o asti, savjesti, kompetenciji i pravednosti - od ostalih djela spominju se jo Ljubav poslije smrti, Lijenik svoje asti, Postojani princ i Luis Peres el Gallego - John Milton (1608.-1674.)- engleski pjesnik - smatra se posljednjim velikim epiarom renesanse, ali se moe smatrati i pjesnikom baroka - napisao je mnogo lirskih pjesama, poetsku igru Comus i nedovrenu Arcades, tragediju Samson borac i ep Nanovo steeni raj - svjetsku slavu stjee epom Izgubljeni raj - tema biblijska pria o Adamu i Evi - ipak, ne moe se ba jednoznano tumaiti - neki u liku Satane vide neodoljivo privlanog pobunjenika, a sociolozi vide i tragove pobune protiv kralja - ne tumai iskonski grijeh kao katastrofu- upozorava da je zbog njega povijest poela - u epohi baroka nastavlja se decentralizacija europskih knjievnosti - u hrvatskoj knjievnosti barok je vrlo vana i bogata epoha - Ivan Gunduli (1589.-1638.)- moe se mjeriti s velikanima tog doba - napisao desetak pastirskih drama, sauvane Arijadna i Porzepina ugrabljena - poema Suze sina razmetnoga- vrsnoom stilizacije i raskono bogatstvo ukrasa - pastirska igra Dubravka- vjeto komponirana - ini svojevrsnu himnu slobodi, pravdi i ljubavi, povezanu s nepremaenim simbolinim slavljenjem Dubrovnika - ivotno djelo ep Osman koji se moe usporeivati s epom

Osloboeni Jeruzalem - pripovijeda o poljsko-turskom sukobu 1621., o pobuni janjiara protiv mladog sultana Osmana i njegovoj pogiblji 1622. - raskona upotreba brojnih figura, mnogi sloeni jezini postupci i majstorsko povezivanje alegorije i konkretnih zbivanja, moralnih pouka i uivanja u pripovijedanju - anr povijesnog epa i u Gundulia smjenjuje anr mitolokog, to pokazuje da e se knjievnost vie oslanjati prema povijesnom - povijest e sve vie postajati onom pozadinom na kojoj se trai i nalazi uporite knjievnog oblikovanja i razumijevanja

7. Klasicizam i prosvjetiteljstvo
- povjesniari knjievnosti se ne slau u nazivu, pojmu i vremenu trajanja knjievnosti koja nastupa iza baroka i traje do romantizma - svi se uglavnom slau u tome da se krajem sedamnaestog i najveim dijelom osamnaestog stoljea znatno promijenio vladajui ukus itatelja i da knjievnici postupno prihvaaju poetiku koja se oslanja na zdrav razum, koji je , po Descartesu, ''svojstven svim ljudima, jer se nitko ne tui da ga ima premalo'' - racionalizam je tada uobiajeni naziv za vladajui nain miljenja - to e vrijediti od kraja sedamnaestog stoljea kao vrhunska knjievna vrijednost uvelike e se oslanjati na tradiciju antike, nastojei je obnoviti da ona zamijeni barokno pretjerivanje u izrazu zbog toga povjesniari odreuju razdoblje kao klasicizam, prema elji da se uzori nau prije svega u antici, ili pak neoklasicizam, jer se eli izbjei naziv kojim se esto oznaavaju grka i rimska knjievnost - vlada miljenje da se svi bitni problemi filozofije, umjetnosti, pa i logike mogu rijeiti pravilnom uporabom zdravog razuma - knjievnosti je postavljen nov zahtjev- ona mora vie pouavati nego zabavljati

- takvim shvaanjem zasnovani pokret naziva se prosvjetiteljstvo i obiljeio je epohu od baroka do romantizma jednako koliko i tenja za nasljeivanjem antike u izrazu - tenje pokreta najbolje pokazuje pothvat izdavanje djela Enciklopedija - Denis Diderot, Paul d'Holbach, Voltaire, Jean Le Rond d'Alembert i mnogi drugi - eli se obuhvatiti i kritiki obraditi cjelokupno ljudsko znanje - enciklopedisti su bili velikim dijelom tvorci i pokretai takvog duha koji je doveo do Francuske revolucije 1789. - 2 pitanja: 1. Mogu li se klasicizam i prosvjetiteljstvo odijeliti kao dva zasebna razdoblja ili ih valja spojiti u jednu epohu? 2. Valja li dati prednost knjievnoj tehnici (klasicizam) ili vladajuem svjetonazoru (prosvjetiteljstvo) - poto na njih nema pravih odgovora, povjesniari esto odustaju od uobiajenih naziva epoha i odluuju se za naziv ''18. stoljee'' - ipak, takvo odustajanje nije osobito prikladno za povijest knjievnosti, pa je bolje uzeti naziv ''klasicizam i prosvjetiteljstvo'' - traje od otprilike 1670. do zadnjih desetljea 18. stoljea - pozornost se posveuje knjievnoj tehnici u smislu odreivanja pravila - pojedinim vrstama propisuje se tematika, stil, kompozicija i figure - hijerarhija knjievnih anrova- tragedija je vrhunski vrijedna knjievna vrsta - mora biti pisana u stihu, stil je uzvien, karakteri plemeniti, radnja u 5 inova i mora se potovati jedinstvo radnje, mjesta i prostora - svrha je da se poui gledatelja, a moralne vrijednosti su naglaeneosuuje se zlo i porok, hvali se vrlina, a dunost je vanija od strasti i osjeaja

- Pierre Corneille (1606.-1684.)- ''otac'' francuske klasicistike tragedije - tragedije: Medea, Cid, Horacije, Cinna, Pompejeva smrt, Rodogune, Heraklije i Nikomed - Cid je prema opem miljenju najuspjelija - temelji se na epu Pjesma o Cidu i nekim panjolskim dramatizacijama izvedenim iz pojedinih epizoda - likovi nisu odreeni ni prostorom ni vremenom- reprezentanti pojedinih ljudskih osobina - tragedija koja nije zapravo tragedija, njezin zavretak nije tuan (no nije ni sretan) - unutarnje dileme nisu razrijeene- itatelju je preputeno da odlui to bi se moglo dogoditi - to je smetalo tadanjim kritiarima- knjievna vrsta nije se mogla jasno odrediti sretnim ili nesretnim zavretkom, pa je bilo teko rei kojim je naelima sve u djelu dostatno usklaeno - odlikuje ga vrsnoa stihova- aleksandrinac s parnim rimama - drama daje naglasak na injenicu kako bitna dilema sukoba izmeu ljubavi i dunosti nikada ne moe biti zavrena - Jean Racine (1639.-1699.) - u njegovim djelima javlja se sukob dvaju protuslovnih svjetonazora: uenja jansenizma, prema kojem je svijet isprazan , a ovjek po prirodi zao i nemoan da se popravi bez milosti Boga s jedne strane i potovanja prema moi ljubavi, koju se ne moe etiki negativno odrediti, pa prema tome proizlaze i posljedice za svjetonazor koje se ne moe zapostaviti s druge strane - tragedije: Andromaha, Britanik, Berenika, Mitridat, Ifigenija i Fedra - Fedra- tragedija zavaravanja i pokuaja da se bitna pitanja ljudskog ivota rijee kompromisom - raena prema grai Euripidove drame - Racine temeljnu pozornost pridaje karakteru Fedre i njezinim

uzaludnim pokuajima da prevlada svoju strastvenu ljubav prema Hipolitu - za razliku od Cida, ovo je zavrena tragedija - odstupa od poetike klasicizma jer je njegova tragedija uvelike vieznana i mogua su razna tumaenja likova o kojima kritiari i povjesniari jo i danas raspravljaju - komedija nema visok status u klasicistikoj poetici - ipak, tri komediografa stvaraju djela koja obiljeavaju epohu - prvi je Molire (1622.-1673.)- pravo ime Jean- Baptiste Pouquein - komedije: Smijene princeze, kola za ene, Tartuffe, Don Juna, Miznatrop, Georges Dandin, Graanin plemi, krtac, Scapinove spletke i Umiljeni bolesnik - esto izricano miljenje da je najpopularniji komediograf svih vremena - kazalini ovjek- izvrsno poznavao knjievnu tehniku - slijedio je tradiciju plautovske komedije, commedie del'arte i onu velikana panjolskog baroka, ali proeo je svoja djela i duhom vlastite epohe, oslanjajui se na zdrav razum - pokuao se svidjeti publici, ali takoer i odgojiti i pouiti publiku - njegove komedije uvijek imaju u sreditu zanimanja pretjerivanje likova u nekoj sklonosti, koja zatim prerasta u strast i obuzima ih toliko ga gube razum - izvrstan je u karakterizaciji- uspijevao je zapaziti, ocrtati i izrazi ljudske mane i slabosti jako uvjerljivo - opsjednutost njegovih likova nekad dolaze do stupnja u kojem gotovo prelazi u tragiku - poznavanje zakonitosti dramatike i izuzetna vjetina u voenju dijaloga vodila je Molira u smjeru u kojem e kasnije krenuti gotovo cjelokupno dramsko stvaralatvo - ostvario je i ono to danas nazivamo multimedijskim spektaklomUmiljeni bolesnik je drama popraena glazbom i baletom. a vjeto povezuje gotovo sve elemente tradicionalne komedije, commedie dell'arte, satire, farse i pastorale

- po mnogim miljenjima Molire je najpopularniji francuski pisac u svjetskoj knjievnosti - Carlo Goldoni (1707.-1793.) - komedije: Krmarica Mirandolina, Grubijani, Kavana, Poljanai ozotske svae - napisao je i komade s tematikom Dalmacije i Dubrovnika: Dalmatinka, Mamac srdaca i Varalica - uspio reformirati talijansko kazalite, oslobodivi ga ve maniristikog utjecaja commedie dell'are i prilagodivi ga ukusu nove, malograanske publike - vjeto vodi radnju, u komedijama se smjenjuju dijalozi i skupni prizori, ima smisao za uporabu lokalnih govora, doskoica i pukih ala - sa prosvjetiteljstvom ga vee odreeni optimizam i visok stupanj razumijevanja prema graanima i puanima - Pierre-Augustin Caron de Beaumarchais (1732.-1799.)- nije ostavio toliki opus kao njegovi prethodnici - napisao trilogiju Seviljski brija, Figarov pir i Porona majka - sloeni zaplet, s nenadanim obratima i brzim ritmom radnje, s nenametljivim prosvjetiteljskim porukama u smislu kritike plemstva, sudstva, vjerske hipokrizije te otvorenog ili prikrivenog morala - razigrana veselost i zanimljive karakterizacije likova - Voltaire (1694.-1778.)- pravo ime Franois-Marie Arouet - najutjecajnija osoba cijele epohe - filozof, povjesniar, publicist, dramatiar, romanopisac i pjesnik''ovjek univerzalnog znanja'' - nenadmaan kritiar i pamfleist - ostavio golem opus - filozofska djela: Filozofski rjenik, Filozofska pisma ili Engleska pisma i Rasprava o toleranciji - ep: nacionalna epopeja Henrijada

- drame: najcjenjenija Zaire i Mrope - satire: Siromani avo i Le mondain - romani i pripovjetke: Candide, Zadig, Micromgas i Naivko - jo i mnoga znanstvena djela, brojne polemike i publicistika i oko 10.000 pisama - bio je ''borac perom''- napadao je kritikom sve to mu se inilo nerazumnim - branio je naelo slobode pojedinca, dostojanstvo ljudske osobe i pravo na slobodu izraavanje - nije zastupao nikakav ''opi stav'' i bio je protiv bilo kakvog dogmatizma - ironija mu je bila najmilije orue i oruje - danas se najvie cijene njegovi romani i pripovijetke, koje on nije cijenio i nazivao ih je ''trivijalnom knjievnou'' - Candide ili optimizam- vrhunsko dostignue svjetske knjievnosti - optimizam je odreen kao pojava ''kad netko strastveno tvrdi da je sve dobro, iako mu ide zlo'' - Voltaire se ruga optimizmu kao svjetonazoru i zato se Candide odreuje kao filozofski roman - ironino pripovijedanje - nakon svih nesrea, Candide izjavljuje da je najbolje ''obraivati vlastiti vrt'' - u brz ritam izmjene dogaaja upletene su vjeto i kratke, najee izuzetno kratke i duhovite rasprave o tada prevladavajuim temama (knjievnim vrijednostima, dogmatizmu, etikim pitanjima, gluposti, politici i dr.) - u anru koji u njegovo doba nije bio cijenjen Voltaire je izrazio sve dileme svog vremena i mnoge od onih kojima se do danas bave i knjievnost i filozofija - uspjeh romana govori o dolasku sve veih promjena u anrovskom sustavu - u Engleskoj roman potpuno osvaja najprije iru, a zatim i obrazovanu publiku - to je dijelom i zbog popularnosti sentimentalnih romana

- Samuel Richardson (1689.-1761.) - Pamela ili Nagraena krepost- uzor sentimentalnog romana - roman u pismima u kojima kreposna djevojka odolijeva napadima zavodnika, da bi je na kraju isti oenio za nagradu - slina je radnja i u romanu Clarissa Marlow - romani za koji smo mi nali naziv ljubii - roman u engleskoj knjievnosti postie uspjeh i na razini ostvarenja visoko vrijedne umjetnike vrijednosti - Daniel Defoe (1660?-1731.) - novinar, publicist, trgovac i politiar''svjetski putnik'' - najpoznatiji romani ivot i neviene pustolovine Robinsona Crusoea, mornara iz Yorka i Zgode i nezgode glasovite Moll Flanders - znaajna i povijesna kronika Dnevnik kuge godine - Robinson Crusoe- stekao veliku popularnost - oblikovao novi anr, ''robinzonijada'' - stil romana jednostavan, veliki dijelovi nalik izvjetajima, a upleteni su i opisi Robinsonovih kriza s naglaenim moralnim porukama - primjer je prosvjetiteljskih nazora, ali sadri i simbolinu stranu - novina u oblikovanju romana jer u pustolovnu fabulu uvodi temu ''obinog ovjeka'' koji mora proi sve faze koje je ovjeanstvo prolo u borbi s prirodom - osamljenost i pobjeda nad prirodom, vanjskom i unutranjom - Johnatan Swift (1667.-1745.) - najvanije djelo Putovanje u nekoliko udaljenih zemalja svijeta. Napisao Lemuel Gulliver, najprije kirurg, a zatim kapetan na vie brodova - napisao je i poznate satirine alegorije Pria o buretu i Bitka knjiga - Guliverova putovanja- otra i sveopa satira, fabula sloenija od Robinson Crusoea - sve je isprepleteno u niz pustolovina - vjeto se koristi sredstvima ironije i satire (kao i Rabelais)preuveliava,

poigrava se ustaljenim znaenjima, mijenja perspektive pripovjedaa i ponavlja sa varijacijama misao da je veina ljudskih postupaka s drugog motrita smijena - komini roman, isprepleten elementima pustolovnog romana i fantastine proze - Henry Fielding (1707.-1754.)- pie vrhunske komine romane - vie slijedi tradiciju pikarskog romana - dijela imaju vrstu, jedinstvenu fabulu, strogom integracijom svega ispripovijedanog zacrtavaju pravac u kojem e se kasnije oblikovati djela romantizma - Povijest zgoda Josepha Andrewsa i njegova prijatelja Abrahama Adamsa, Povijest nahoeta Toma Jonesa i ivot g. Jonathana Wilda, Velikoga - svi romani imaju u naslovu ivot, odnosno povijest, to znai da prate jednog glavnog junaka - njegova komika slijedi naelo iluzije zbilje - sve je prepuno dosjetki, ala i kominih obrata u sudbinama svih pojedinaca - posebno se istakao lik Toma Jonesa- nagao i nesmotren mladi, esto neuglaena ponaanja, strastven i nepredvidljiv, no u biti dobar i velikoduan - Laurence Sterne (1713.-1768.) - ivot i miljenja Tristrama Shandyja - svjesno i namjerno kri sve ustaljene konvencije u dotadanjem pisanju romana - glavni lik u romanu u obliku monologa opisuje svoju obitelj i okolinu, i to prije nego to se uope rodi (polovica romana) - nastavlja pripovijedanje s brojnim digresijama, este su stanke, pojavljuju se i prazne stranice, umjesto rijei navedene su zvjezdice, ispremijean je raspored poglavlja, namjerno se kre pravopisna pravila - roman se uvelike bavi sam sobom i pokazuje kako nema u knjievnosti prirodnog naina da se opie zbilja, nego se radi

iskljuivo o tome kakvu emo konvenciju prihvatiti - napisao je i slavan putopis Sentimentalno putovanje po Francuskoj i Italiji, koje je napisao g. Yorick - sve je podreeno zapaanjima, refleksijama i osjeajima pisca - Sterne je u romanu pretea modernizma, a u putopisu romantizma - u epohi klasicizma i prosvjetiteljstva roman polako zamjenjuje ep i tragediju u smislu vrhunskih knjievnih ostvarenja - Denis Diderot (1713.-1784.)- glavni urednik Enciklopedije - svoje romane i pripovijetke smatra djelima visokog knjievnog statusa - filozofske rasprave: Filozofske misli i Pismo o slijepima - romani: Rameauov neak i Jakov fatalist - dua pripovijetka Redovnica - drame: Nezakoniti sin i Glava obitelji - Diderot je primjer svestranosti prosvjetiteljstva- bavio se filozofijom, prirodnim znanostima, politikom, publicistikom i knjievnom, likovnom i kazalinom kritikom - bio je bolji teoretiar nego stvaralac - Paradoks o glumcu, Razgovori i O dramskoj poeziji - u djelu Saloni zapoinje modernu likovnu kritiku - u knjievnim djelima pokazuje se kao vrstan stilist, sklon iznenaujuim obratima u izlaganju, paradoksima i vjeto voenim dijalozima - romani su mu uvelike posveeni pitanjima morala i drutvene nepravde - njegove drame nisu osobito uspjele - Gotthold Ephraim Lessing (1729.-1781.)- najvaniji njemaki knjievnik tog razdoblja - vrstan teoretiar umjetnosti i drame, kao i dramatiar - Laokoon- rasprava o razlikama pjesnitva i likovnih umjetnosti - Hamburka dramaturgija- zbirka kazalinih kritika - dramska ga djela ine najboljim dramatiarem epohe - Miss Sara Sampson, Minna von Barnhelm, Emilia Galotti i Mudri Nathan - naputa klasicistiku tradiciju- kae da se treba ugledati na

Shakespearea - Miss Sara Sampson- graanska tragedija - Emillia Galotti- naglaen protest protiv nasilja i samovolje vladara - Minna von Barnhelm- komedija - kritiari ju dre njegovim najuspjelijim djelom - Lessing je pisao i basne - basna doivljava procvat i obnovu - one je pouna, a moe biti i izuzetno kritina - Jean de la Fontaine (1621.-1695.)- u Francuskoj oblikovao basnu, djelovao rije Lessinga - slavu stjee stihovanim Priama i zbirkom Basne - Basne- obrauju poznatu grau, pisane su u metriki raznolikim, a ponekad i slobodnim stihovima - komponirane poput malih komedija sa kratkom ekspozicijom, zapletom i raspletom u kojem je pouka sadrana ve u samom izlaganju - njegove su basne uzorom koji e slijediti prosvjetitelji, ali koje e se kao anr odrati do dananjih dana - basna je postala knjievnom vrstom u kojoj kao da se zrcale sve bitne znaajke klasicizma i prosvjetiteljstva - saima iskustvo cijelog stoljea uvjerenog u mo zdravog razuma, a ujedno uva i tradiciju antike te uvodi takvu knjievnu obradu kakva joj omoguuje ostvariti dojmove na vie razine - tijekom klasicizma i renesanse zapoinje mnogo toga to e se tek u iduim epizodama razviti, a u nekim se djelima ve nazire epohalni preokret cjelokupne knjievnosti koji e donijeti romantizam - klasicistika knjievna tehnika i nazori prosvjetiteljstva proirili su se u 18. stoljeu praktiki cijelom Europom, pa su tako utjecali i na hrvatsku knjievnost - nema svjetski poznatih pisaca, ali Ruer bokovi (1711.-1787.) je danas priznati velikan svjetske kulture - bio je filozof, fiziar, matematiar i astronom

- postavio je teoriju o ''tokastoj'' strukturi materije, koja je uvelike nalik suvremenoj teoriji moderne kvantne fizike - filozofi ga dre jednim od univerzalnih mislilaca epohe