Drave Slovenaca, Hrvata i Srba Kronika jedne hotimine kratkotrajnosti (listopad prosinac 1918.

.) Zlatko MATIJEVI Hrvatski institut za povijest, Zagreb Poetkom 1918. stanje na europskim ratitima izgledalo je za lanice Centralnih sila Njemaku i Austro-Ugarsku Monarhiju - vrlo povoljno. Nakon etiri godine ratovanja drave Antante nisu bile suglasne o tome tko je zapravo glavni neprijatelj. Za Italiju je to bila AustroUgarska Monarhija, a za ostale saveznike zemlje Francusku, Veliku Britaniju i Sjedinjene Amerike Drave Njemaka. Niti jedna od njih nije kao svoj ratni cilj imala potpuno unitenje Monarhije kao suverene drave. Vodei politiki krugovi u dravama Antante odnosili su se vrlo suzdrano prema planovima o ruenju Monarhije i stvaranju jugoslavenske dravne zajednice od nekih njezinih dijelova. Vlada Kraljevine Srbije, koja se jo uvijek nalazila u izbjeglitvu na Krfu, imala je u pripremi dva rjeenja glede budunosti AustroUgarske Monarhije. Prvo je rjeenje predvialo da se od nje prema etnografskom naelu odvoje ona podruja u kojima su obitavali junoslavenske narodi (Hrvati, Slovenci i Srbi) i ujedine sa Srbijom, nakon to ova bude ponovno uspostavljena kao suverena drava u svojim prijeratnim granicama. Drugo se rjeenje ograniavalo na stvaranje tzv. Velike Srbije, tj. drave koja bi u svojim granicama obuhvaala sve one dijelove Monarhije u kojima su Srbi, navodno, imali izrazitu ili pretenu veinu. Unato relativno povoljnom vanjskopolitikom poloaju, Austro-Ugarska Monarhija je svakodnevno zapadala u sve veu unutarnju krizu, prvenstveno zbog nezadovoljstva svojih brojnih slavenskih naroda (Poljaka, eha, Slovaka, Slovenaca, Hrvata i Srba). Najdublja se kriza osjeala na jugu Monarhije. Opravdano nezadovoljstvo slovenskih politkih elita poloajem njihovih zemalja u austrijskom dijelu Monarhije, ogorenost hrvatskih politiara zbog dualistikoga ustroja drave, koji je doveo do odjeljenosti banske Hrvatske od Dalmacije te nerijeeni dravnopravni poloaj Bosne i Hercegovine prerasli su u nerjeiv problem, koji e u znatnoj mjeri doprinijeti konanom rastakanju starodrevne drave dinastije HabsburgLothring. U takvu se ozraju sve glasnije poelo isticati zahtjev za ujedinjenje Hrvata, Slovenaca i Srba, triju plemena jednoga naroda, u zajedniku dravu, naravno, bez jasnoga odreenja to se pod tim stvarno mislilo. Od Zagrebake rezolucije do dravno-pravnoga prijeloma s Austro-Ugarskom Monarhijom (2./3. oujak 29. listopad 1918.) Akcija povezivanja svih politikih snaga koje su prihvaale program narodnoga ujedinjenja odvijala se pod parolom nacionalne koncentracije. Na poticaj Jugoslavenskoga kluba, parlamentarne reprezentacija slovenskih, hrvatskih i srpskih narodnih zastupnika iz austrijskoga dijela Monarhije u bekom Carevinskom vijeu, u Zagrebu su poetkom 1918. voeni meustranaki pregovori o zajednikom djelovanju svih jugoslavenskih stranaka u dravi. Na elo se akcije povezivanja stranaka, skupina i pojedinaca u banskoj Hrvatskoj stavila Starevieva stranka prava (milinovci), koja je zastupala jugoslavenski politiki program. Dne 2. i 3. oujka u Zagrebu je odran sastanak na kome su sudjelovali predstavnici milinovakih pravaa, skupine oko zagrebakoga lista Glas Slovenaca, Hrvata i Srba, skupine oko zagrebakoga katolikog dnevnika Novine, Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije, Slovenske puke (ludske) stranke, Slovenske narodno napredne stranke te stranake osobe iz Bosne i Hercegovine, Istre, Dalmacije i Meimurja. Pozivu na sastanak nisu se odazvali vladajua Hrvatsko-srpska

koalicija i oporbena Hrvatska puka seljaka stranka. Sastanku je predsjedavao milinovac Ante Paveli (zubar). Drugoga dana zasjedanja donesena je rezolucija u kojoj se, izmeu ostaloga, kae: Narod S.[lovenaca,] H.[rvata i] S.[rba] jest jedinstven narod i to jedinstvo jest i mora ostati nerazdijeljivo i bezuvjetno. Dosljedno tome, upirui se o pravo narodnog samoodredjenja, kojega provedba ima biti meunarodno zajamena: Traimo nezavisnost, ujedinjenje i slobodu u svojoj jedinstvenoj narodnoj dravi, u kojoj e plemenske osebine troimenog jedinstvenog naroda S.H.S. biti ouvane i po elji sastavnih narodnih dijelova potivani dravopravni kontinuitet historijsko-politikih teritorija uz potpunu ravnopravnost plemena i konfesija. Vano je naglasiti da se u Zagrebakoj rezoluciji nije spominjalo Monarhiju kao unaprijed zadani okvir za stvaranje drave jedinstvenoga naroda Slovenaca, Hrvata i Srba, niti govorilo o ezlu dinastije Habsburg-Lothring kao simbolu dravnoga suvereniteta. Sudionici zagrebakoga sastanka povjerili su jednom ad hoc odboru da provede sve predradnje neophodne za osnivanje Narodnoga vijea Slovenaca, Hrvata i Srba (NV SHS). Osnutku jedne ope organizacije koja bi povezujui junoslavenske zemlje Monarhije, neovisno o tome jesu li u njezinu cislajtanskom ili translajtanskom dijelu, provodila politiku nacionalne koncentracije, prethodilo je formiranje Narodne organizacije Srba, Hrvata i Slovenaca u Dalmaciji u Splitu (2. srpnja), Narodne organizacije Slovenaca, Hrvata i Srba za Hrvatsko primorje u Suaku (14. srpnja) i Narodnoga sveta u Ljubljani (17. kolovoza), ijoj su osnivakoj skuptini prisustvovali i delegati iz banske Hrvatske, Dalmacije i Istre. Za Narodni je svet izriito reeno da je on sastavni dio opega jugoslavenskog Narodnog odbora (Narodnoga vijea), koji e se uskoro sastati u Zagrebu. Za predsjednika Narodnoga sveta izabran je Anton Koroec. Na sastanku predstavnika oprbenih stranaka iz banske Hrvatske, odranom u Zagrebu 23. kolovoza, konstatirano je da je jednoglasno prihvaen projekt statuta za 'Narodno Vijee za Slovence, Hrvate i Srbe' u Zagrebu te budui da je osnova razaslana na pretresanje 'Narodnom Svetu' u Ljubljani, 'Narodnoj Oganizacij' za Dalmaciju u Splitu, 'Politikom Drutvu za Hrvate i Slovence u Istri' u Pazinu i prestavnicima Hrvata i Srba u Bosni i Hercegovini, to se pristupa ustanovljenju zajednikog predstavnitva neodvisnih narodnih elemenata u Hrvatskoj i Slavoniji, koje bi kao cjelina iljalo svoje odaslanike u 'Narodno Vijee'. Za elnike Narodnoga sveta tih je dana glavno pitanje bilo kako pripremiti politike stranke i skupine u Hrvatskoj i Bosni na suradnju oko osnivanja NV SHS u Zagrebu. Glavno je teite stavljeno na pridobivanje Hrvatsko-srpske koalicije. Zajednikom akcijom vodstva Narodnoga sveta i hrvatskih politiara koji su se zauzimali za provoenje nacionalne koncentracije, u Zagrebu je, 24. rujna, odran sastanak na kome je odlueno da se osnivaka skuptina NV SHS zakae za 5. listopada 1918. Izaslanici odreeni za osnivaku skuptinu okupili su se ve 4. listopada u Zagrebu. Oito uznemiren razvojem dogaaja Svetozar Pribievi, neprijeporni voa Hrvatsko-srpske koalicije, pozvao je jo istoga dana Srana Budisavljevia, jednoga od najistaknutijih zagovornika nacionalne koncentracije, na hitan razgovor u Sabornicu na zagrebakom Gornjem gradu. Odazvavi se pozivu, Budisavljevi se u zgradi hrvatskoga Sabora sastao sa S. Pribieviem i Duanom Popoviem. Iako je na poetku napao Budisavljevia tvrdei da je akcija oko osnivanja NV SHS zapravo uperena protiv Koalicije, Pribievi je, smirivi se, zatraio obavijeti o tome to se smjera napraviti. Budisavljev je izvijetio dvojicu elnika Koalicije da e se na pretstojeem sastanku donijeti naelna odluka o osnutku NV SHS i o tome kako e ono biti organizirano. Na kraju je dodao da organizatori sastanka oekuju da e i Hrvatsko-srpska koalicija pristupiti u NV SHS te da se za nju namjerava osigurati odreeni broj mjesta. Saznavi odluku organizatora sastanka, Pribievi je izjavio da bi se, ipak, trebalo

odgoditi odluku o osnutku NV SHS sve dok Koalicija ne donese odluku o tome hoe li i ona stupiti u njegove redove. Konano, ipak je dogovoreno da se pregovori nastave. Uoi konstituirajue skuptine NV SHS u rukama su se njegovih sazivatelja nalazile izjave Predsjednitva Srpske narodne radikalne stranke, Hrvatska puka seljaka stranka i skupine oko Malih novina da pristupaju u NV SHS. Glavni odbor Socijal-demokratske stranke Hrvatske i Slavonije istaknuo je da e Vitomir Kora prisustvovati konstituirajuoj skuptini NV SHS, ali samo u informativne svrhe. O pitanju pristupa NV SHS konana je odluka trebala biti donijeta na konferenciji jugoslavenskih socijaldemokratskih stranaka. Socijaldemokratska konferencija, odrana u Zagrebu 6. listopada, donijela je, uz protivljenje delegata iz Bosne, odluku o pristupanju u NV SHS. Dne 5. listopada Ante Paveli (zubar) otvorio je konstituirajuu skuptinu NV SHS. Na prijedlog A. Koroca on je izabran i za predsjedatelja, dok su na mjesto biljenika doli S. Budisavljevi, Albert Kramer i ivko Petrii. U pozdravnom govoru Paveli je naglasio da se konstituirajua skuptina NV SHS nastavlja na zagrebako vijeanje od 2. i 3. oujka. Na poslijepodnevnom zasijedanju skupine prihvaeni su sljedei Drinkovievi prijedlozi: 1) Sakupljeni, da utemeljimo 'Narodno vijee S.H.S.' sloni smo u misli i u radu za oivotvorenje potpuno samostalne, suverene i nezavisne slobodne drave svoga naroda S.H.S. na cijelom neprekinutom etnikom teritoriju toga naroda. U tu svrhu ve danas se zalaemo, da ni kao pojedine osobe, ni kao pojedine stranke, ni kao pojedine pokrajine, ni kao pojedine parlamentarne korporacije, ne emo stupiti u nikakve obvezatne dogovore s nikakvim faktorima izvan naega naroda, nego izjavljujemo, da emo, im se 'Narodno vijee' konstituira, skupno raditi prema uputama i zakljucima Narodnog vijea S.H.S. i delegacije Narodnog vijea za to opunomoene. 2) Odabire se odbor od 7 lica, koji e odmah jo danas ili najdalje sutra stupiti u dogovore sa Hrvatsko-srpskom koalicijom u svrhu da pod gornjim uslovima stupi i ona u Narodno vijee S.H.S.. Na temelju Drinkovieva prijedlog izabran je Odbor sedmorice: Matko Laginja, A. Koroec, Jozo Sunari, . Petrii, Mate Drinkovi, S. Budisavljevi i V. Kora. Svi su lanovi Odbora sedmorice jo iste veeri otili u Sabornicu, gdje su ih doekali predstavnici Koalicije: S. Pribievi, Guido Hreljanovi i Veeslav Wilder. Koroec je predstavnicima Koalicije izloio zakljuke prvoga dana konstituirajue skuptine NV SHS. Posebno je naglasio da je elja sudionika sjednice da i Hrvatsko-srpska koalicija ue u NV SHS. Nakon razmjene miljenja prisutni su, izmeu ostaloga, zakljuili da se NV SHS ne e konstituirati tako dugo dok Koalicije ne preda svoj pozitivan ili negativan odgovor o pristupanju u njegove redove. Drugoga dana konstituirajue skuptine NV SHS Drinkovi je izvijestio prisutne o razgovorima koje je Odbor sedmorice vodio s predstavnicima Hrvatsko-srpske koalicije. U nastavku je sjednice Budislav Grga Angjelinovi proitao prijedlog Pravilnika NV SHS. Nakon due rasprave i unoenja odreenih preinaka, Pravilnik je jednoglasno prihvaen. Na Paveliev prijedlog, a na temelju netom usvojenoga Pravilnika, pristupilo se izboru lanova NV SHS u Zagrebu za slovenske zemlje (Kranjsku, tajersku, Koruku, Goricu i Trst), Istru, Dalmaciju, Bosnu i Hercegovinu te Hrvatsku i Slavoniju s Rijekom i Meimurjem. Pritom je bilo zakljueno da e Baka, Banat, Baranja i ostala jugozapadna Ugarska kasnije birati svoje izaslanike. Takoer je bilo predvieno da e se naknadno izabrati lanove NV SHS u Zagrebu iz redova narodnih zastupnika hrvatskoga i bosanskog Sabora te Jugoslavenskoga kluba u bekom parlamentu. Iako je bio proveden djelomini izbor za lanove Sredinjega odbora on nije bio konstituiran, jer se jo ekalo na odgovor Koalicije. Da bi NV SHS mogao normalno funkcionirati izabran je Poslovni odbor koji je trebao voditi poslove Predsjednitva do konstituiranja Sredinjega odbora. U Poslovni su odbor izabrani: A. Paveli, S: Budisavljevi, Ivan Lorkovi, S. Radi, V. Kora, Janko imrak, M. Drinkovi i . Petrii.

Nastavak pregovora s Hrvatsko-srpskom koalicijom povjeren je Odboru sedmorice u istom sastavu kao i prethodnoga dana. Saborski klub Hrvatsko-srpske koalicije odluio je na svojim sjednicama od 8. i 9. listopada da Koalicija ima da ue u NV SHS te je u tu svrhu sastavljen odbor od pet lanova: Edo Lukini, D. Popovi, S. Pribievi, Ivan Ribar i V. Wilder. Odbor sedmorice i koalicijski Odbor petorice, na sastanku odranom 10. listopada, raspravljali su o svim pitanjima povezanim s ulaskom Hrvatsko-srpske koalicije u NV SHS. Nakon to su pregovarai postigli potpuni sporazum glede naelnih pitanja, postignut je i sporazum o broju zastupnika pojedinih stranaka i skupina iz banske Hrvatske u NV SHS. Koaliciji je u toj podjeli pripalo 12 mandata, a milinovskim pravaima 6. Sve su ostale stranke i skupine dobile od 1 do 2 mandata. U Sredinjem je odboru Koalicija dobila 5 manadata, milinovski pravai 2, a ostali po jedan. Konano je zakljueno da Poslovni odbor, 17. listopada, sazove sjednicu Sredinjega odbora sa sljedeim dnevnim redom: 1. biranje Predsjednitva NV SHS i 2. rasprava o akciji koja se treba poduzeti u nadolazeim danima. Do predloenoga je roka tekue poslove trebao i nadalje vodio Poslovni odbor, proiren s dva ili tri lana Koalicije. Na dvije sjednice Poslovnoga odbora koje su odrane 15. i 16. listopada, na kojima su prisustvovali i lanovi Hrvatsko-srpske koalicije, raspravljalo se o ustroju Sredinjega odbora i o njegovim zadaama. lanovi su Poslovnoga odbora zakljuili da se Sredinjem odboru predloi da izda proklamaciju na narod u kojoj e biti oznaena naela narodne politike, odnosno istaknuto narodno jedinstvo itavog naeg naroda i rjeenje njegova problema ne parcijalno, nego u svojoj cjelokupnosti. Posebno je trebalo naglasiti suverenost jugoslavenske drave, osnovane na narodnom samoopredjeljenju. Konano, Sredinji je odbor trebao odluiti imade li se sazvati hrvatski Sabor te kakvo e on stanovite zauzeti u sadanje doba. Skupivi se zakazanoga dana, neposredno poslije objavljivanja promaenoga Manifesta cara i kralja Karla I.(IV.) o federalizaciji cislajtanskoga dijela Monarhije, lanovi su Sredinjega odbora proveli temeljitu raspravu koja je trajala tri dana, tj. do 19. listopada. Zasjedanje je rezultiralo izborom lanova Predsjednitva: A. Koroec, predsjednik, A. Paveli i S. Pribievi, potpredsjednici, S. Budisavljevi, M. Drinkovi i I. Lorkovi, tajnici. Zasjedanje je iznjedrilo Deklaraciju Sredinjega odbora NV SHS, kojom je, izmeu ostaloga, otklonjen vladarev Manifest i otvoreno zatraeno ujedinjenje cjelokupnoga naeg naroda Slovenaca, Hrvata i Srba na itavom njegovom etnografskom teritoriju, bez obzira na ma koje pokrajinske ili dravne granice, u kojima danas ive u jednu jedinstvenu potpuno suverenu dravu. Otprilike u isto vrijeme kada se odravalo trodnevno zasjedanje Sredinjega odbora NV SHS u Zagrebu, osnovan je i Glavni odbor NV SHS za Bosnu i Hercegvinu. Dne 21. listopada, tj. na dan kada je u zagrebakim jutarnjim novinama ve bio otisnut negativni odgovor Woodrow Wilsona, predsjednika Sjedinjenih Amerikih Drava, na austrougarsku mirovnu notu od 4. listopada, odrao je Sredinji odbor sjednicu na kojoj su formirane pojedine sekcije i izabrani njihovi proelnici. M. Drinkovi je izabran za prvoga ovjeka sekcije za narodnu obranu, Stjepan Radi je postao proelnik agrarne, a I. Lorkovi finacijsko-politike sekcije. S. Budisavljevi je preuzeo sekciju za financiranje NV SHS, a B. G. Angjelinovi je stao na elo sekcije za agitaciju i organizaciju. Sekcija za promet je povjerena V. Wilderu. Sekcija za aprovizaciju imala je dva elnika: Cezara Akaia i Svetozara Delia. Sekciju za socijalnu politiku preuzeo je Vilim Bukeg. Upravna je sekcija dola u nadlenost Predsjednitva. Pripremne radove u sekciji za mirovne pregovore vodio je Fran Barac. Odluka o popunjavanju proelnikoga mjesta u ustavnoj sekciji nije bila donesena zbog neslaganja lanova Sredinjega odbora. Sljedeega dana, 22. listopada, u povodu Wilsonova odgovra, u Zagrebu su, ispred Hrvatskoga narodnog kazalita i Sabornice, odrani veliki skupovi podrke NV SHS.

Okupljenoj masi graanstva govorima su se obratili najistaknutiji lanovi NV SHS: A. Paveli, S. Radi, B. G. Angjelinovi, S. Pribievi, M. Drinkovi, V. Bukeg i dr. Vrlo je vjerojatno da su jo istoga dana A. Paveli i S. Pribievi bili kod bana Antuna Mihalovicha elei od njega saznati to bi on, kao prvi ovjek izvrne vlasti u banskoj Hrvatskoj, uinio ako bi lanovi NV SHS, koji su i narodni zastupnici, slono podnijeli u Saboru prijedlog o raskidu svih dravnopravnih veza s Ugarskom. Naputajui Banske dvore, dva su potpredsjednika NV SHS imali dojam da se ban ne e protiviti njihovoj nakani. Na sjednicu Sredinjega odbora, odranoj 23. listopada, pozvan je i ban Mihalovich, emu se on spremno odazvao. Ban je prisutne lanove Odbora upozorio da se mora nai nain da NV SHS doe u doticaj sa Zemaljskom vladom, jer dvije vlade ne mogu postojati, tj. vlada NV SHS i zakonita vlada banske Hrvatske. Sa sjednice je upuen poziv pristaama NV SHS da po svim mjestima (gradovima i selima) pomu osnivati Odbore Narodnog Vijea. Dana 26. listopada, Predsjednitvo je NV SHS uputilo Luki njariu i Mihovilu Mihaljeviu, zapovjedajuim austro-ugarskim generalima u Zagrebu, upit o tome to kane poduzeti ako bi dolo do prekidanja dravno-pravnih veza s Monarhijom. Oba su generala, prije nego to su se stavili na raspolaganje NV SHS, traili da ih vladar razrijei prisege, to je on odmah i uinio. Nakon to je u Beu imao odreene politike razgovore s predsjednikom vlade Lammaschom glede budunosti Monarhije, Koroec je, 26. listopada, uz doputenje austrijskih vlasti, kao izaslanik NV SHS u Zagrebu, zajedno s Gregorom erjavom, tajnikom bekoga Jugoslavenskog kluba, otputovao u vicarsku, gdje im se pridruio i Melko ingrija. Rad Sredinjega odbora nastavljen je i 27. listopada. Nakon rasprave koja se povela o goruem pitanju vojske, prihvaeni su Angjelinovievi prijedlozi: 1. da se iz vojnikih spremita dobavi oruje za Narodno vijee; 2. da se naorua za utorak [29. listopada] akademska garda za ouvanje mira i reda prigodom manifestacione sjednice Hrvatskog sabora; 3. da se hrvatski i srpski sokoli organizuju i naoruaju u istu svrhu. Posljednji austro-ugarski ministar vanjskih poslova, Gyula Andrssy ml., uputio je 28. listopada, uz suglasnost cara Karla, mirovnu notu Washingtonu u kojoj je stajalo da je Monarhija spremna to prije zapoeti pregovore i to skorije potpisati primirje na svim ratitima. Bio je to posljednji znak iz Bea na koji se ekalo u Zagrebu. Istoga je dana u audijenciji kod Karla bio i ban Mihalovich, kojega je vladar, nakon to je sasluao njegovo izvjee o stanju u Hrvatskoj, otpusti s rijeima: Radite to vas je volja. U tom je asu od presudne vanosti za daljnji razvoj dogaaja bila odluka Zajednikoga ministarstva rata u Beu, uznemirenoga zbog sve teih unutarnjih nemira u dravi, da dopusti vojnim zapovjednitvima da u sluaju potrebe stupe u doticaj s predstavnicima narodnih vijea na njihovim podrujima, kako bi se ouvao mir i red u umiruoj Monarhiji. Na sjednici Sredinjega odbora, 28. listopada, Paveli je u svojstvu presjedatelja stavio na dnevni red pitanje pripremanja odluka koje su trebale biti izglasovane na sutranjoj sjednici hrvatskoga Sabora. Iznesena su dva stajalita: 1.) diktatorsku vlast imade u svoje ruke preuzeti Narodno Vijee; 2.) da se polako bez diranja u krunska prava stvore iroki preduvjeti za rad Narodnoga Vijea. Tijekom sjednice vrlo je aktivan bio S. Radi koji je izjavio da prvi akt hrvatskoga Sabora trebala biti proglaenje banske Hrvatske suverenom dravom i sastavnim dijelom drave S.H.S. te provedba potpune likvidacije s monarhijom i dinastijom. Nakon dolaska generala njaria i Mihaljevia sjednica je Sredinjega odbora privremeno prekinuta, a Predsjednitvo se s dvojicom visokih asnika povuklo na posebnu konferenciju. Okonavi pregovore generali su izjavili da se bezuvjetno pokoravaju vladi NV SHS. Nakon njihova odlaska iz Sabornice, uzeti su u pretres preni prijedlozi, koje se namjeravalo podnijeti na sutranjoj sjednici hrvatskoga Sabora. Prvi je preni prijedlog, zastupnika S. Pribievia i drugova, glasio: I. Predlae se visokom saboru, da zakljui:

Hrvatski dravni sabor na temelju potpunoga prava narodnoga samo-odredjenja, koje je danas ve priznato od svih zaraenih vlasti, stvara ovaj zakljuak: Svi dosadanji dravno-pravni odnoaji i veze izmedju kraljevine Hrvatske-Slavonije i Dalmacije s jedne strane, te kraljevine Ugarske i carevine Austrijske s druge strane razrijeavaju se. Ukida se dakle i nitetnim proglasuje napose hrvatsko-ugarska nagodba (zakonski lanak I. god. 1868.), a isto se tako ukidaju i nitetnim proglasuju svi kasniji njeni dopunjci ili revizije tako, da od danas Dalmacija, Hrvatska i Slavonija ne ima s kraljevinom Ugarskom ni pravno, ni faktino nikakovih zajednikih dravnih poslova. II. Dalmacija, Hrvatska, Slavonija sa Rijekom proglauje se posve nezavisnom dravom prema Ugarskoj i Austriji, te prema modernom naelu narodnosti, a na temelju narodnoga jedinstva Slovenaca, Hrvata i Srba pristupa u zajedniku narodnu suverenu dravu Slovenaca, Hrvata i Srba na cijelom etnografskom podruju toga naroda bez obzira na ma koje teritorijalne i dravne granice u kojima narod Slovenaca, Hrvata i Srba danas ivi. Sveopa narodna ustavotvorna skuptina svega ujedinjenoga naroda Slovenaca, Hrvata i Srba odluit e sa unapred odredjenom kvalificiranom veinom, koja potpunoma zatiuje od svakoga majoriziranja, konano kako u formi vladavine, tako u unutranjem dravnom ustrojstvu nae drave utemeljene na potpunoj ravnopravnosti Slovenaca, Hrvata i Srba. Potom je proitan preni prijedlog A. Pavelia i drugova: Predlae se visokom saboru, da zakljui: Sabor kao predstavnik kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije smatra objavu Narodnog Vijea od 19. o. mj. za sebe obvezatno, te izjavljuje, da priznaje Narodnome Vijeu Slovenaca, Hrvata i Srba vrhovnu vlast. Na istoj je sjednici zakljueno da NV SHS za vrhovnu vlast u svim jugoslovenskim zemljama, koje su zastupane u Narodnom Vijeu, proglauje predsjednitvo Narodnoga Vijea, koje sainjavaju: A. Koroec, predsjednik, A. Paveli i S. Pribievi, potpredsjednici te S. Budisavljevi, I. Lorkovi i M. Drinkovi, tajnici. Takoer je jednoglasno prihvaeno da do konanog sastava vlade imade kao vlada Narodnog vijea fungirati njegovo predsjednitvo. Sjednica je zakljuena u zoru 29. listopada. Ujutro 29. listopada Bogdan Madakovi, predsjednik hrvatskoga Sabora, otvorio je sjednicu na kojoj je prisustvovao i ban Mihalovich. Marko Novosel, saborski biljenik, proitao je preni prijedlog S. Pribievia i drugova koji je nekoliko sati ranije usvojen na sjednici Sredinjega odbora NV SHS. Dobivi rije od predsjednika Sabora, Pribievi je obrazlaui preni prijedlog izjavio da treba jasno naglasiti i prema vani i prema unutra da se u smislu proitanoga prijedloga naa nezavisna potpuno suverena drava protee na itavom naem narodnom teritoriju od Soe tamo do Soluna. Prijedlog su narodni zastupnici primili uz burni pljesak i poklike ivio. Nakon to je proitan preni prijedlog Pavelia i drugova, koji je takoer ve bio prihvaen na Sredinjem odboru NV SHS, njegov ga je glavni predlagatelj dodatno obrazloio. Nakon potpredsjednika NV SHS, za rije se javio ban Mihalovich, koji je izjavio: ast mi je u ime vlade izjaviti, da potpunoma usvajam stanovite hrvatskoga sabora u pogledu jednog i drugog predloga, pa da cijelu egzekutivu stavljam na raspolaganje Narodnome Vijeu. Potom je Medakovi stavio na glasovanje Paveliev preni prijedlog koji je jednoglasno prihvaen. Bio je to zavrni potez u procesu stvaranja Drave Slovenaca, Hrvata i Srba (Drava SHS), zapoetom Deklaracijom NV SHS od 19. listopada. Nakon donoenja dviju sudbonosnih odluka, narodni su zastupnici napustili Sabornicu da bi prisustvovali misi zahvalnici u upnoj crkvi sv. Marka. Nakon to je poslijepodne prihvaen zapisnik sjednice, Sabor je zakljuio svoj rad. Bila je to za dugo vremena posljednja sjednica hrvatskoga Sabora koji je svoje djelovanje obnovio tek tijekom Drugoga svjetskog rata. Od osnutka vlade Drave Slovenca, Hrvata i Srba u Zagrebu do prvoprosinakoga akta u Beogradu (29. listopad 1. prosinac 1918.)

Odmah nakon zavretka rada Sabora, Sredinji je odbor odrao sjednicu na kojoj je M. Drinkovi otvorio pitanje austro-ugarske ratne mornarice smjetene u lukama na Jadranu. Nakon rasprave je odlueno da u Pulu, kao izaslanici NV SHS, pou Ante Tresi-Pavii, Ivan Marija ok i V. Bukeg. U nastavku je sjednice S. Pribievi izvijestio prisutne da je Predsjednitvo NV SHS suglasno da se nova vlada povjeri banu Mihalovichu, da dotadanji odjelni predstojnici za pravosue (Aleksandar Badaj) te bogotovlje i nastavu (Milan Rojc) ostanu i nadalje u vladi. Za predstojnike ostalih odjela imenovani su: S. Budisavljevi za unutarnje poslove, . Petrii za narodno gospodarstvo, Franjo Braum za financije, Edo Markovi za prehranu, Cezar Akai za potu brzojav i telefon, V. Bukeg za socijalnu skrb, V. Wilder za eljeznice, Gjuro urmin za trgovionu, obrt i industriju, M. Drinkovi za narodnu obranu. Za perovou je postavljen Vladimir Havliek. Gotovo su istodbno, tj. u razdoblju od 29. do 31. listopada, izabrani Albert Kramer za tajnika NV za Sloveniju, Matko Laginja za povjerenika za Istru i Rikard Lenac za velikoga upana za grad Rijeku i okolicu. Dana 29. listopada Predsjednitvo je NV SHS uputilo proglas bivim austro-ugarskim vojnicima, u kome ih se poziva na bezuvjetnu disciplinu, jami amnestija glede ranijega samovoljnog naputanja vojnih jedinica, ali i prijeti prijekim sudom ako bi sudjelovali u pobuni protiv nove vlasti. Na sjednici Sredinjega odbora odranoj sljedeega dana, 30. listopada, zakljueno je da Narodni svet u Ljubljani i Narodno vijee za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu predloe Predsjednitvu NV SHS u Zagrebu svoje kandidate za pokrajinske vlade, a da ih ono zatim potvrdi. Na taj su nain sauvane autonomije pokrajinskih narodnih vijea, a nije povrijeen autoritet sredinjega NV SHS u Zagrebu. Za razliku od slovenske i bosanske vlade, dalmatinska je nastala kao rezultat politike svrenoga ina (2. studenoga). Naime, Predsjednitvo NV SHS imenovalo je, 3. studenoga, Ivo Krstelja povjerenikom za Dalmaciju, tj. nakon to je njezina vlada ve bila sastavljenao bez osvrtanja na Zagreb. Proces raspadanja austro-ugarske vojne sile nastavio se nezaustavljivom brzinom. Dana 30. listopada car Karlo je izdao previnji nalog da e se mornarica, mornarike ustanove i druga mornarika imovina sukcesivno predati jugoslavenskom Narodnom vijeu u Zagrebu. Mogui razlog vladareva preputanja ratne mornarice NV SHS moe se traiti i u njegovoj nadi da e se, nakon zavretka rata i sklapanja mirovnih ugovora, Monarhija sauvati u nekoj formi (Nova Austrija) te da e u novu vladu ui i predstavnici drava nastalih na njezinu ozemlju. Na taj bi nain, zapravo, brodovlje izrueno NV SHS ponovno dolo pod Karlovo zapovjednitvo. Predsjednitvo NV SHS je 31. listopada, napravilo svoj prvi diplomatski korak uputivi notu amerikoj, britanskoj, francuskoj, talijanskoj i srbijanskoj vladi: Drava Slovenaca, Hrvata i Srba, koja se konstituirala na teritoriju junih Slavena, to je dosad spadalo u sastav austro-ugarske monarhije, i koja je spremana stupiti u zajedniku dravu sa Srbijom i Crnom gorom, izjavljuje formalno da se ne nalazi u ratnom stanju sa aliiranim dravama. Sredinji je odbor istodobno izvijestio i Jugoslavenski odbor o noti upuenoj saveznikim vladama te dodao da Narodno vijee ovlatuje Jugoslavenski odbor u Londonu, da zastupa interese drave Slovenaca, Hrvata i Srba kod drugih drava. Izaslanstvo NV SHS, predvoeno A. Tresi-Paviiem, stiglo je 31. listopada u Pulu te se popelo na admiralski brod Viribus Unitis, gdje ih je ekao admiral Mikls Horthy. Primopredaja ratne mornarice izveden je prema carevu nalogu i bez ijednoga incidenta. Dobivi u svoje ruke ratno brodovlje nestale Monarhije, Sredinji je odbor, na sjednici odranoj 31. listopada, imenovao kontraadmirala Dragutina Pricu povjerenikom za mornaricu, a kapetana bojnoga broda Janka Vukovia Podkapelskoga zapovjednikom flote. Talijansko pomorsko zapovjednitvo ubrzo je saznalo to se dogodilo u Puli te je odluilo izvesti brzu akciju sa ciljem potapanja admiralskoga broda usidrenoga u luci. Akcija dvojice talijanskih diverzanata (Paolucci i Rosseti) bila je munjevita i zastraujue uinkovita

 admiralski brod Viribus Unitis potopljen je zajedno sa svojim zapovjednikom Vukoviem Podkapelskim s kojim je u plavoj grobnici nestalo oko dvjestopedest mornara. Potonue Viribus Unitisa oznaio je poetak kraja ratne mornarice Drave SHS. Shvaajui da se Drava SHS ne e moi lako odrati bez vlastite vojne slile, M. Drinkovi je u ime NV SHS objavio poziv na mobilizaciju: Sveta je dunost svakoga sina nae domovine, da obrani od propasti svoju ljubljenu dravu, koja se u mukama raa. No, na njegov se poziv gotovo nitko nije odazvao. NV SHS je raspolagalo minimalnim naoruanim snagama: 25. i 53. domobranska pukovnija u Zagrebu (slabo popunjene), neto hrvatskih i srpskih lanova sokolskih organizacija, naoruani omladinci i studenti, odred mornara iz Pule, Narodna straa i poneke dragovoljake skupine te jedinice srbijanskih ratnih zarobljenika. Drinkovi je u punom smislu rijei bio general bez vojske. Primirje izmeu Austro-Ugarske Monarhije, koja je u odreenoj mjeri postojala jo samo formalno, i zemalja Antante potpisano je 3. studenoga u Padovi, a stupilo je na snagu sljedeega dana. Talijanska je strana, nepriznajui realnost nestanka Monarhije i proglaenja Drave SHS, vjeto iskoristila uvjete primirja za zauzimanje onih teritorija na istonojadranskoj obali koji su joj bili obeani tajnim Londonskim ugovorom iz 1915., ali i vie od toga (Rijeka). Na sjednici Sredinjega odbora odranoj 3. studenoga upuena je nova nota vladama u Washingtonu, Londonu, Parizu, Rimu i Skopju, tj. srbijanskoj vladi te Jugoslavenskom odboru u kojoj je ponovljeno, uz odreena pojanjenja, sve ono to je ve reeno u noti od 31. listopada te dodano da NV SHS moli visoke antantine vlasti da priznaju pravo naeg narodnog samoodreenja u potpunom opsegu te da se talijanskim okupiranjem jednog dijela naeg narodnog teritorija ne stvara prejudic protiv potpunog naeg narodnog i dravnog ujedinjenja. Ubrzo nakon dolaska u enevu Koroec je, 3. studenoga, saopio vladama Francuske, Velike Britanije, Italije, Sjedinjenih Amerikih Drava i Srbije da je NV SHS vrhovna vlada jugoslovenskih zemalja te ih moli da izvole priznati Narodno vijee u Zagrebu kao redovnu vladu. Predsjednik NV SHS nadalje je izjavio da vlada u Zagrebu smatra kao svoj zadatak osloboenje austro-ugarskih Jugoslovena od svake tue vladavine i njihovo ujedinjenje s njihovom braom iz Srbije i Crne Gore u nezavisnu dravu, na osnovi naela narodnosti i prava narodnoga samoodreenja. Na Koroevo traenje priznanja NV SHS Pai je odgovorio 8. studenoga. U enevi su od 6. do 9. studenoga predstavnici NV SHS (A. Koroec, M. ingrija i G. erjav), Jugoslavenskoga odbora (A Trumbi, Gustav Gregorin, Nikola Stojanovi, Jovan Banjanin i Duan Vasiljevi), predsjednik srbijanske vlade (Nikola Pai) i zastupnici u srbijanskoj Narodnoj skuptini (Marko Trifkovi, Milorad Drakovi i Vojislav Marinkovi) odrali konferenciju. Sudionici konferencije jednoglasno su, u deklaraciji od 9. studenoga, sveano i pred celim svetom konstatirali ujedinjenje Drave SHS i Kraljevine Srbije u dravu Srba, Hrvata i Slovenaca, oekujui rairenih ruku u bratski zagrljaj i narod Crne Gore. Na temelju postignutoga sporazuma odlueno je osnovati zajedniko ministarstvo za kraljevinu Srbiju i podruja Narodnoga Vea u Zagrebu, komu je zadaa, da organizuje zajedniku dravu SHS, kojoj e konstituanta doneti ustav. Osnutkom zajednikoga ministarstva, tj. vlade sastavljene od 12 ministarstava, nije se diralo u opstojei upravni sistem u Kraljevini Srbiji i Dravi SHS, tj. i nadalje su ostale kraljevska vlada i vlada NV SHS, ali sa smanjenim opsegom poslova. No, enevskome sporazumi nije bilo sueno da bude duga vijeka. Zbog otpora u samoj vladi (Stojan Proti i dr.) Pai je bio prisiljen, 14. studenoga, izvijestiti Koroca, Trumbia i ingriju da njihov dogovor nije naiao na odobravanje odluujuih srbijanskih politikih imbenika te da odustaje od enevskoga sporazuma.

Na sjednici Sredinjega odbora, 4. studenoga, V. Kora je predloio da Predsjednitvo NV SHS pozove u pomo Antantine ete, ukljuujui i srbijanske, koje bi trebale obraniti na teritorij od vojske bive A.[ustro] U.[garske] to se u krajnjoj dezorganizaciji vraa s bojita. Osim Srbiji, NV SHS se za vojnu pomo, 4. studenoga, obratilo i vrhovnom zapovjedniku saveznikih vojski maralu Fochu. U svome nastojanju da zaustavi daljnje prodiranje talijanske vojske na istonojadranskoj obali, Predsjednitvo NV SHS protestiralo je kod amerikoga predsjednika Wilsona: Poto je [...] Italija sa svojim etama poela zaposjedati nae isto narodne teritorije i svojim ratnim brodovima ulaziti u nae luke, Narodno Vijee, tumaei osjeaj i elje cijeloga naeg naroda, umoljava predsjednika velike amerike republike, da nam sa svojom monom zatitom pomogne, da drava Slovenaca, Hrvata i Srba nesmetano provede zajedno i u suglasju sa Srbijom i Crnom Gorom dravno ujedinjenje cjelokupnoga naeg naroda. Na sjednici Sredinjega odbora, 11. studenoga, raspravljalo se o republikanskoj i monarhinoj formi drave S.H.S, ali nisu mogli donijeti nikakav konkretan zakljuak. Optereeni brojnim unutarnjim i vanjskim problemima lanovi NV SHS vjerojatno nisu ni primijetili, ako ih je uope i zanimalo, da se u Beu, 11. studenoga, austrijski car i hrvatsko-ugarski kralj Karlo I.(IV.) odrekao prijestolja. U Beu je dan kasnije, 12. studenoga, njemako-austrijsko Narodno vijee proglasilo republiku. Istoga dana, 13. studenoga, kada je u Beogradu potpisano primirje izmeu poraene Maarske i saveznikih drava, potpukovnik Duan T. Simovi je stigao u Zagreb kao delegat Vrhovne komande srbijanske vojske pri NV SHS. Prije odlaska na novu dunost Simovia je primio regent Aleksandar, koji ga je i imenovao za delegata, te mu je zapovjedio da u Zagreb prenese njegove pozdrave, i pozdrave srbijanske vlade i izrazi njihovu spremnost izlaenja u susret svim eljama NV SHS glede odravanja unutarnjega reda i zatite nacionalnih granica. Simovia je u Zagrebu, na eljeznikoj postaji, doekao V. Wilder koji ga je odveo M. Drinkoviu u Sabornicu, gdje se nalazilo sjedite Predsjednitva NV SHS. Tu su ga doekali: S. Pribievi, A. Paveli, A. Kramer, I. Lorkovi i dr. Predavi svoje diplomatske punomoi Simovi je prenio prisutnima Regentovu spremnost da Srbija prui pomo Dravi SHS. Nakon Simovia rije je uzeo I. Lorkovi koji je govorio o stvaranju Drave SHS s granicama na Drini, Savi i Dunavu te o njezinoj neovisnosti od kraljevina Srbije i Crne Gore i priznatoj od srbijanske vlade. Sasluavi Lorkovia Simovie je, otklanjajui davanje bilo kakvih politikih izjava, rekao i sljedee: Srbija, koja je u ovom ratu dala 1 miliona rtava za osloboenje i ujedinjenje svoje jednokrvne brae preko Dunava, Save i Drine, ne moe ni u kom sluaju dozvoliti, da se na njenim granicama formira neka nova drava, koja bi u svoj sastav uzela sve njezine sunarodnike i da - posle 4-godinjih muka i potpunog poraza neprijatelja ostane u pozadini i sve plodove dobivene pobede prepusti drugome, koji je u ratu uestvovao na neprijateljskoj strani. Srbiji, po pravu oruja, a na osnovu ugovora o primirju s Maarskom [...] pripada sledea teritorija: Banat do linije Orava-Karansebe-r. Maro-Arad-ispod Segedina; Baka do linije Horgo-Subotica-Baja; Baranja do linije Batasek-Peuj-Bar i dalje rekom Dravom do Oseka; Srem i Slavonija do linije elj.[eznike] pruge Osek-akovoamac; cela Bosna i Hercegovina i Dalmacija do rta Planka. Van te teritorije, da se moete opredeljivati po volji: da idete sa Srbijom ili da formirate zasebnu dravu. Poslije krae utnje rije je uzeo A. Paveli i izjavio da NV SHS ne pomilja na formiranje neovisne (jugoslavenske) drave nego da eli ujedinjenje sa Srbijom. No, prema njegovu miljenju, tu su se, ipak, postavljala dva pitanja: 1. oblik zajednike drave, tj. federativno ureenje u kojem bi postojale posebne upravne jedinice: Srbija, Crna Gora, Makedonije, Bosna i Hercegovina, Vojvodina, Hrvatska, Dalmacija i Slovenija i 2.

razgranienje izmeu hrvatskoga i srpskog stanovnitva koje bi se zbog izmjeanosti moralo provesti preseljavanjem i izmjenom srpskoga stanovnitva iz Hrvatske i Zapadne Bosne i hrvatskoga puanstva iz Hercegovine. Paveliu je Simovi kratko odgovorio da o pitanju budueg dravnog ureenja ne treba sad raspravljati. Paveliu nije preostalo nita drugo nego da se povue i ustvrdi da sada glavno pitanje formiranje zajednike drave. Tijekom boravka u Zagrebu Simovi je u vie navrata izvijestio svoju Vrhovnu komandu o vojno-politikom stanju u Dravi SHS. Na sjednicu Sredinjega odbora, 20. studenoga, S. Pribievi je ustvrdio da je slabost itave situacije u Dravi SHS u tome, to se dosada nijesmo stavili u ui dodir sa kraljevinom Srbijom i kraljevinom Crnom Gorom, jer nai izaslanici ne imadu pravo sklapati na svoje ruke obvezatne ugovore s ententinim vlastima uime Narodnoga vijea S.H.S. u Zagrebu. Bila je to vie nego jasna osuda enevskoga sporazuma. Dana 23. i 24. studenoga odrana je sjednica Sredinjega odbora kojoj je predsjedavao S. Pribievi. Prema njegovim uvodnim rijeima Drava SHS se nalazila u kritinom stanju i trebalo je brzo djelovati, tj. stvoriti zajedniku dravu sa Srbijom, da zemlja ne bi upala u kaos. Na dnevnom se redu sjednice nalazio prijedlog dalmatinske vlade o urnom ujedinjenju Drave SHS sa Srbijom, koji su potpisali I. Krstelj i Josip Smodlaka. Njihov je prijedlog bio popraen ultimativnom prijetnjom da e Dalmacija sama proglasiti ujedinjenje sa Srbijom ako Sredinji odbor u roku od pet dana ne donese odluku o stvaranju zajednike drave. U dva se dana izredalo vie govornika iznosei obrazloenja raznih prijedloga o ujedinjenju sa Srbijom. Na kraju je izabran odbor od sedam lanova, koji je trebao izraditi zajedniki prijedlog o provedbi ujedinjenja. Na poslijepodnevnoj je sjednici drugoga dana zasjedanja Sredinjega odbora, nakon provedene rasprave, prihvaen, uz jedna glas protiv (Radi), prijedlog Odbora sedmorice da se izabere delegacija od 28 lanova koja e otii u Beograd da tamo u sporazumu sa srbijanskom vladom i predstavnicima svih stranaka u Srbiji i Crnoj Gori, neodgodivo provede organizaciju jedinstvene drave. Odbor sedmorice je predloio i Naputke po kojima su lanovi delegacije morali postupati u Beogradu. Na sjednici Sredinjega odbora, 26. studenoga, raspravljalo se o to urnijem odlasku u Beograd. Nakon due rasprave veina prisutnih se razila svojim kuama u uvjerenju da se sutradan, 27. studenoga, ne putuje u Beograd. S. Pribievi i njegovi pristae ostali su na okupu te su zakljuili da se ipak putuje. Voenje NV SHS preputeno je privremeno banu Mihalovichu, S. Budisavljeviu i V. Bukegu. Zanimljivo je, da je na istoj sjednici Radi iskljuen iz Sredinjega odbora, ali ne i njegova stranka. Ujutro, 27. studenoga, lanovi delegacije, koja nije bila u punom sastavu, krenuli su sa zagrebakoga glavnog kolodvora u Beograd. Delegacija je 28. studenoga stigla u Beograd. Nakon sveanoga doeka zapoele su pojedinane audijencije kod regenta Aleksandra. Predstavnici srbijanske vlade: S. Proti, Ljuba Jovanovi i Momilo Nini ubrzo su poeli pregovarati s predstavnicima delegacije NV SHS o nainu i formi proglaenja dravnoga ujedinjenja. Donesena je odluka da se izabere odbor od est lanova u koji e svaka strana odrediti svoja tri predstavnika. Srbijanski su predstavnici bili: S. Proti, Lj. Jovanovi i M. Nini, a predstavnici NV SHS: S. Pribievi, A. Paveli i J. Smodlaka. Budui da nijedna strana nije htjela otezati proglaenje ujedinjenja dogovoreno je da delegacija NV SHS uputi adresu regentu Aleksandru u kojoj e mu saopiti zakljuke Sredinjega odbora od 24. studenoga, a Regent e u svome odgovoru proglasiti ujedinjenje Kraljevine Srbije s Dravom SHS. Prilikom voenja pregovora lanovi delegacije nikada nisu posegnuli za Naputkom koji je cijelo vrijeme bio ugodno smjeten u depu grkokatolikoga sveenika J. imraka. Stoga su Naputak jo suvremenici duhovito nazvali viaticum.

10

Na zajednikoj sjednici delegacije NV SHS i srbijanskih predstavnika, 1. prosinca, proitan je i konano stiliziran tekst Adrese i Odgovora regenta Aleksandra. Ujedno je dogovoreno da e sam in ujedinjenja biti istoga dana, u veernjim satima, u Regentovoj privremenoj rezidenciji na Terazijama (kua Krsmanovi). Proitavi u ime delegacije NV SHS Adresu A. Paveli je uskliknuo: Neka ivi slobodna ujedinjana Jugoslavija!. U Odgovoru regent Aleksandar je u ime Njegova Velianstva Kralja Petra I. proglasio ujedinjenje Srbije sa zemljama nezavisne drave Slovenaca, Hrvata i Srba u jedinstveno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. Junoslavenskim politiarima s juga Austro-Ugarske Monarhije okupljenima u NV SHS, kratkotrajna je Drava SHS posluila kao most za siguran izlazak iz srednjoeuropskoga uljudbenog kruga i brzi ulazak u balkanski geopolitiki prostor sa svim njegovim zamkama.
Izvori i literatura (izbor): a) izvori: S. BUDISAVLJEVI, Stvaranje drave Srba, Hrvata i Slovenaca, Zagreb, 1958.; D. JANKOVI B. KRIZMAN, Graa o stvaranju jugoslovenske drave (1. I 20. XII 1918) , I.-II., Beograd, 1964.; B. KRIZMAN, Zapisnici sredinjeg odbora 'Narodnog vijea Slovenaca, Hrvata i Srba' u Zagrebu, Starine, Zagreb, 1958., knj. 48; A. PAVELI (zubar), Stvaranje Narodnog vijea u Zagrebu, Zagreb, 1935.; S. PRIBIEVI, Diktatura kralja Aleksandra, [2. izdanje], Zagreb, 1990.; S. PRIBIEVI, Izabrani politiki spisi, H. MATKOVI, prir., Zagreb, 2000.; S. RADI, Politiki spisi, govori i dokumenti, Zagreb, 1995.; Zapisi Dra Josipa Smodlake, Zagreb, 1972. F. II, Dokumenti o postanku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1914.-1919., Zagreb, 1920.; Stenografski zapisnici sabora kralj. Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Petogodita 1913.-1918. , sv. VI., Zagreb, 1917.(!); enevska konferencija o jugoslavenskom ujedinjenju. Dogaaji, dokumenta i komentari., Zagreb, 1919. b) literatura: M. BALOTA [M. MIRKOVI], Puna je Pula, Zagreb, 1960.; B. BOBAN, Stjepan Radi u vrijeme Prvoga svjetskog rata, Zagreb, 2006.; Lj. BOBAN, Kada je i kako nastala Drava Slovenaca, Hrvata i Srba, asopis za suvremenu povijest, Zagreb, 24/1992., br. 3; J. HORVAT, Politika povijest Hrvatske, 2. dio, [2. izdanje], Zagreb, 1989.; D. JANKOVI, enevska konferencija o stvaranju jugoslovenske zajednice 1918. godine, u: Istorija XX veka, ZR, Beograd, V/1963.; H. KAPIDI, Veze austrougarske Vrhovne komande i narodnih vijea u vrijeme raspada Habsburke Monarhije, Godinjak drutava istoriara Bosne i Hercegovine , Sarajevo, XVII/1966.-1967. (1969.); S. KOPRIVICA-OTRI, Konstituiranje Drave Slovenaca, Hrvata i Srba 29. listopada 1918. godine, asopis za suvremenu povijest, 25/1993., br. 1; B. KRIZMAN, Raspad Austro-Ugarske i stvaranje jugoslavenske drave, Zagreb, 1977.; B. KRIZMAN, Hrvatska u Prvom svjetskom ratu. Hrvatsko-srpski politiki odnosi, Zagreb, 1989.; H. MATKOVI, Svetozar Pribievi i Samostalna demokratska stranka do estojanuarske diktature , Zagreb, 1972.; M. PAULOV, Jugoslavenski odbor, Zagreb, 1925.; Petar PEKI, Propast Austro-ugarske monarhije i postanak nasljednih drava, Subotica, 1937.; J. PLETERSKI, Prvo opredeljenje Slovenaca za Jugoslaviju, Beograd, 1976.; H. SIROTKOVI, O nastanku, organizaciji, dravnim pitanjima i sukcesiji Drave SHS nastale u jesen 1918., asopis za suvremenu povijest, 24/1992., br. 3; N. EHI, Narodno vijee SHS za Bosnu i Hercegovinu i njegova djelatnost nakon sloma Austro-Ugarske (novembar decembar), Prilozi, XVIII/1982., br. 19; D. EPI, Italija, Saveznici i jugoslavensko pitanje 1914-1918, Zagreb, 1970.; M. EEVI, Slovenska ljudska stranka i jugoslovensko ujedinjenje 1917-1921., Beograd, 1973.

11