Islamski pedagoki fakultet u Zenici Dodiplomski studij: Socijalna pedagogija Kolegij: Metodologija istraivanja u SP II Semestar: 6 Student: Sandro Trifkovi

Datum: 16.04.2012

UVOD Pored termina akcijsko istraivanje navode se i drugi termini kao: intervencijsko terensko istraivanje, akcijska sociologija, demokratski kvazi-eksperiment, itd. Kemis i Grunndy (1981) definiraju akcijska istraivanja (AR) na sljedei nain: ''Skupina aktivnosti na razvoju i unapreenju nastavnih planova i programa koje vode sustavnom planiranju i razvojnoj politici kolstva.'' Osnovni cilj AR je primjena rezultata istraivanja na praktino rjeavanje problema u razliitim socijalnim situacijama da bi se poboljala kvaliteta akcije iznutra, to ukljuuje kooperaciju svih sudionika istraivakog procesa: istraivae, praktiare i subjekte istraivanja. Drugi cilj akcijskih istraivanja je da poboljaju praktine procjene konkretne situacije i validnosti teorije koje se na temelju toga generiraju, a ne toliko testiranje hipoteza koliko njihova primjenjivost u pomaganju ljudima da to bolje socijalno funkcioniraju. etiri su osnovne aktivnosti vezane za modelacijska istraivanja: 1. Model AR je situacijski- dijagnosticiraju problem u okviru specifinog konteksta i u sklopu toga ga pokuavaju rijeiti 2. Model AR je kooperativan i kolaborativan- uvijek se izvode u timovima istraivaa i praktiara koji se bave konkretnom problematikom. 3. Model AR je participativan- lanovi strunog tima i sudionici direktno su ukljueni u istraivanje i akciju. 4. Model AR je samoprocjenjivaki- sve sve modifikacije u sustavima neprekidno se procjenjuju kako situacija napreduje u cilju unapreenja prakse.

Postoji nekoliko karakteristinih naina prodiranja pozitivistikog duha u znanstvenu misao, opisuje ih M. Jilek (1985): pozitivistikoj metodologiji su uzor prirodne znanosti koje otkrivaju prirodne zakonitosti, drutvene znanosti trebale bi otkrivati zakonitosti to vladaju u ljudskom drutvu. Drutvo i ljudske zajednice znae trajnu kategoriju koja nema ni prolosti ni budunosti. Tenja prema alternativnoj budunosti spada u socijalnu patologiju, jer je to pokuaj naruavanja ''prirodnih zakonitosti''. jedan od temeljnih epistemolokih principa svake teorijske nauke je objektivnost, a najlake ga je omoguiti ako znanstvenici zauzmu ''vrijednosno-neutralni stav''. akcijska istraivanja su otkrila ljudski faktor u istraivanju, stoga je nuno prisustvo istraivaa svesti na to je mogbue manju mjeru, te ih postaviti na nain da ne djeluju na ''prirodnu situaciju'' istraivanog objekta.

Humanistika perspektiva nove metodoloke perspektive Unutar paradigme ''graanskog naina proizvodnje ivota'' vlada pozitivistikofunkcionalistika koncepcija kojoj je osnovni zadatak uravnoteenje, popravljanje i djelimino mijenjanje drutvenog statusa quo. Meutim, ni okviri tzv. realnog socijalizma nisu dostatni za prevladavanje te koncepcije jer su temeljeni na logici totalitarizma i kapital odnosa. Jedina prava povijesna alternativa tim modelima jest koncepcija humanistiki strukturiranog drutva baziranja na znanstveno-tehnikom nainu proizvodnje u svim sferama ivota, rada i stvaralatva. U sreditu nove paradigme je vraanje ''ljudske perspektive'' prouavanju sociolokih mikrostruktura kao to su pojedinac, drutvene grupe i lokalne zajednice. Dakle, najvea obaveza drutvenog znanstvenika humaniste nije oboavanje, ve interesiranje za ovjeka. Glavni zadatak pobornika nove metodologije je da izau u susret ljudskim potrebama i potencijalima i da omogue njihovo zadovoljavanje i humanizaciju. Protagonisti nove struje trae rjeenja koja bi omoguila da drutvena znanost openito i socijalni rad posebno dostignu nivo svijesti svog vremena kako bi bili spremni da se uhvate u kotac sa bitnim problemima ljudske egzistencije. Ukratko, kvalitativna metodologija, prema miljenju aldarovia (1984) svodi se na sljedee elemente: izbor nespecifinih tema istraivanja, izbor nespecifinih metodolokih postupaka istraivanja, dugotrajnost provoenja istraivakih pothvata, nepragmatina orjentacija studija, odnosno elja da se studiranjem problem jo vie i dublje upozna, to e tek onda pruiti elemente za njegovo eventualno rjeavanje.

STRATEGIJSKE OSNOVE KVALITATIVNE METODOLOGIJE Kod akcijskih istraivanja analizu zamjenjuje akcija. Dosada su znanstvenici s podruja drutvenih znanosti socijalne probleme samo opisivali, radi se o tome da ih treba mijenjati. Iz samog naziva AR proizlazi da se istraivai nee zadovoljiti samo otkrivanjem i opisivanjem drutvenih problema, ve e te probleme nastojati prevladati aktivnom participacijom. Ne radi se o primjeni gotovih recepata znanosti, nego o slobodnom odluivanju ravnopravnih i nezavisnih participanata. Za AR karakteristino je da sudionici istraivanja odluuju da li e se ono uopte obaviti, a ako se i provede, prosuuju da li su rezultati tog istraivanja povoljni ili ne. Radi se dakle o vrsti istraivanja koje se izrazito demokratski usmjerava i provodi. Postavlja se pitanje da li e AR biti prihvaeno i kako uvjeriti javnost da na takvo istraivanje uope pristane. Odgovor je- snagom argumenata. Argumenti za neku socijalnu promjenu pribavljaju se nizom prethodnih empirijskih istraivanja i to uglavnom deskriptivnog tipa. AR otvaraju nove mogunosti za fundamentalna istraivanja, a drutvo istovremeno proiruje vidike o mogunostima svog daljnjeg razvoja. TEMELJNI POSTULATI AR 1. U AR problem istraivanja se ne izabire, ve se otkriva- socijalni radnik koji se bavi istraivanjem socijalnih problema u zajednici ne moe biti ''izvan borbe'' i logiki nije mogue ne zauzeti stav prema postojeim drutvenim problemima. Ako pored uloge spoznavanja socijalni radnik prihvati i ulogu mijenjanja socijalne situacije i to putem istraivake djelatnosti, tada on ne moe izabrati problem istraivanja, ve ga treba otkriti u toku istraivakog procesa. 2. U AR princip ''vrijednosne neutralnosti'' zamjenjuje aktivna participacija Socijalni rad kao nauka ima svoju neizbijenu ideoloko-vrijednosnu osnovu i ona nikako ne moe biti ''neutralna'' djelatnost. Njegova djelatnost mora biti istovremeno negatorska i stvaralaka s mogunou prevladavanja sputanosti i otuenja. Shvaanje da je znanstveno miljenje ''vrijednosno-neutralno''- u socijalnom radu- predstavlja isti apsurd. Iz znanosti se ne mogu iskljuiti vrednote, ve se o stvarnoj prirodi znanstvene spoznaje moe suditi samo na osnovu istraivanja tih vrednota. Nauna spoznaja u socijalnom radu ne samo da ne moe,nego ni ne smije biti neutralna. 3. U AR pozicija istraivaa se bitno mijenja. Znanstvenu objektivnost zamjenjuje dezobjektivizacija. Princip dezobjektivizacije predstavlja kopernikanski obrat u metodologiji drutvenih istraivanja, a odnosi se na dekonstrukciju klasine relacije subjekt-objekt i uspostavljanje nove subjekt-subjekt. Kada je uspostavljena ta relacija nekadanji istraivani objekti postaju ravnopravni sudionici istraivakog procesa kao i sami istraivai. Ovo predstavlja krajnju demokratizaciju istraivakih odnosa. 4. U AR socijalnu situaciju koju istraujemo shvaamo kao cjelinu procesa istraivanja

Socijalni rad provodi se kroz tri metodska kompleksa izmeu kojih postoji najui dijalektiki odnos. To su: socijalni rad na sluaju, socijalni grupni rad, i socijalni rad u organiziranju zajednice. S obzirom na to da ta tri studijsko-analitika metodska postupka tvore osnovu metodologije socijalnog rada, AR zastupaju sintetiki ili integrativni pristup. 5. AR u socijalnom radu se javljaju kao odgovor na problem koritenja istraivanja u praksi i upozoravaju na znaaj teorije u empirijskim istraivanjima Ovaj zakljuni postulat upuuje na proces stalnog proimanja metodologije akcijskih istraivanja s teorijom socijalnog rada.

LEWINOV MODEL AKCIJSKIH ISTRAIVANJA Termin akcijsko istraivanje prvi je uveo poznati socijalni psiholog Kurt Lewin (1952). AR je strateki vezano za male grupe bilo da se zbiva u mikro ili makro grupnom kontekstu. Lewin u svom poznatom ''proceduralnom modelu'' akcijskog istraivanja razlikuje 3 faze: razvoj grupe, gdje se radi o grupno dinamikom oblikovanju za istraivaki i akcijski proces selekcioniranih lanova grupe; faza istraivanja i faza akcije. U modelu se mogu identificirati 2 faze: dijagnostika u kojoj se analiziraju problemi te postavljaju istraivaka pitanja i hipoteze; i terapeutska, u kojoj se hipoteze podvrgavaju testiranju u strogo kontroliranim uvjetima in vivo. AR obino zapoinje opaanjem realnih ivotnih uvjeta u sklopu kojega se postavljaju pitanja tipa: ''Zato se moje svakodnevno ivotno iskustvo ne poklapa sa teorijom'' ili ''Zato nas praksa nije dovela do oekivanih rezultata?'' Da bi akcijski istraiva odgovorio na ova pitanja potrebno je da formulira vlastite intuitivne, implicitne teorije. Nae personalne teorije pomau nam da problem sagledamo s nae persoektive i da ga potom ugradimo u sustavni model akcijskog istraivanja. Lewinov cikliki model identifikacije i definicije problema, terapeutske akcije i evaluacije podijeljen je u 7 faza: 1. faza- ukljuuje identifikaciju, formulaciju i evaluaciju problema. Problem bi se trebao interpretirati u to irem opsegu kako bi se izbjegla ogranienja preusko definiranih problema. Promjer problema: Pacijenti gube previe vremena u klinikim ekaonicama. Kako to promijeniti? Dakle, generalna ideja odnosi se na ''stanje stvari'' ili situaciju koju istraiva eli promijeniti ili poboljati. Ciljevi i varijable nisu konstantne veliine, ve su podloni promjeni. 2. faza- prikupljanje podataka i injenica, tako da se dobiju potpuni opisi date situacije ili nekog dogaaja. Postavljanjem brojnih pitanja bolje se razjanjava priroda problema. 3. faza- pregled istraivake literature da bi se dolo do spoznaja o slinim problemima u komparativnim studijama, njihovih ciljeva, metoda i strategija rjeavanja problema s kojima su se prethodni istraivai ve ranije susretali. Sve se to sintetizira i povezuje s drugom fazom. U ovoj fazi mogue je formulirati provizorne hipoteze ili istraivaka pitanja.

4. faza- kroz postupak ''brainstorminga'' vodi se rasprava oko problema, konstruiraju se neke hipoteze oko kojih se prikupljaju inforacije koje su relevantne za njihovo testiranje. Analiza u AR je beskonaan proces, ali se ona mora prekinuti u fazi implementacije socijalne akcije. Taka prekida je onaj trenutak kada istraiva uvidi da su hipoteze dovoljno potkrijepljene da vode daljnju akciju. 5. faza- prije poetka implementacije treba donijeti odluke koji e se istraivaki postupci i metode koristiti. Vana je i rasprava i pregovaranje sa svim sudionicima akcijskog projekta. 6. faza- implementacija akcijskog plana. Premda je provoenje akcije relativno jednostavan postupak, usljed fenomena serendipnosti mogu nastati neke nepoeljne konsekvencije koje pak mogu skrenuti tok cijele akcije, to e nuno dovesti do modifikacije prvobitnog plana i revizije hipoteza. U tom smislu treba koristiti: a) monitoring tehnike b) tehnike koje pruaju dokaze o intendiranim promjenama c) triangulaciju kako bi se omoguilo cjelovito sagledavanje problema iz vie perspektiva. 7. faza- interpretacija i evaluacija cjelokupnog AR projekta, a ona se esto pojavljuje u obliku studije sluaja. Izvjetaj studije sluaja trebalo bi prezentirati u narativnoj formi kako bi se vidjela geneza dogaaja tokom odvijanja akcijskog procesa i korelativna povezanost meu dogaajima. Takav jedan obrazac trebao bi ukljuivati sljedee: - kako se razvijala generalna ideja tokom vremena -kako se razvijalo razumijevanje problemske situacije - koje su se akcije razvijale kako se mijenjalo razumijevanje problema -u kom opsegu su akcije provedene, kako su se sudionici suoavali sa problemima i promjenama - koji su bili posredni a koji neposredni uinci pojedinanih akcija -koje su bile odabrane tehnike za prikupljanje informacija o: problemskoj situaciji i njenim uzrocima; akcijama koje su bile poduzete da se problem sanira - na koje su probleme nailazili istraivai i kako su ih pokuavali rijeiti -je li bilo nekih etiki ili politikih problema ili dilema oko provedbe akcijskog plana?

Literatura: Halmi, A. (2003), Strategije kvalitativnih istraivanja u primjenjenim drutvenim znanostim, Jastrebarsko: Naklada Slap.