2010-11-18

Kolumna za Hrvatski fokus Zagreb, 17.11.2010.

Prof.dr. Zdravko Tomac:

ISTINA O VUKOVARSKOJ EPOPEJI

"I rei u vam samo jo jednu stvar ZAPAMTITE VUKOVAR" 1. Hrvatski narod je ponovno na sudbinskom raskriju Povijesni procesi na Balkanu nisu zavreni. Hrvatsko nacionalno pitanje nije do kraja rijeeno, a neka pitanja koja su nam izgledala rijeena, ponovno se dovode u pitanje. ak, tovie, dovodi se u pitanje ono najvrjednije- Hrvatska kao suverena nacionalna drava hrvatskoga naroda i kulturno, gospodarsko i politiko zajednitvo hrvatskoga naroda. Iz dana u dan hrvatskom narodu krivotvorinama se namee zloinaka povijesna hipoteka. Na Haakom sudu kao politikom sudu sudi se Domovinskom ratu kao zloinakom pothvatu, sudi se borbi za opstojnost hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini kao zloinakom pothvatu, vri se politiki pritisak na Haaki sud da se na temelju krivotvorina donesu presude i rtvuju nevini ljudi radi navodne politike stabilnosti na Balkanu. I dalje se Hrvati na vrlo sustavan i grub nain optuuju za nacionalizam i ustatvo a Hrvatska drava se pokuava sotonizirati kao navodni nastavak NDH. Obnavljaju se stare ideoloke podjele i sukob hrvatskog naroda. Krajnji cilj tog sotonokratskog antihrvatskog projekta je ruenje Hrvatske kao nacionalne drave hrvatskog naroda i oduzimanje Hrvatima u Bosni i Hercegovini pravo na suverenost i ravnopravnost. Krajnji cilj je amnestirati velikosrpsku politiku, lano optuiti hrvatsku politiku, velikosrpski agresivni rat pretvoriti u graanski rat. Ali ne samo to nego ak i hrvatski narod od rtve pretvoriti u dvostrukog agresora. U ostvarivanju takve strategije djeluje snana peta kolona unutar hrvatskog naroda koja sustavno razara sve bitne vrijednosti na kojima je utemeljena Hrvatska u domovinskom ratu pod vodstvom Franje Tumana. Sve temeljne vrijednosti i stupovi Hrvatske drave, hrvatskog zajednitva i hrvatske suverenosti u Bosni i Hercegovini su bitno ugroeni a mnogi i srueni.
1

Ovih dana na udaru je i zadnji stup dostojanstva hrvatskog naroda, njegove sloge i ponosa, na udaru je vukovarska rtva koja je omoguila stvaranje samostalne i suverene Hrvatske drave. Kao to je Hrvatska na globalnoj razini napadnuta na razliite naine vrlo perfidno i lukavo, kako bi se od rtve velikosrpske agresije pretvorila u dvostrukog agresora prema Srbima u Hrvatskoj i na Bosnu i Hercegovinu kako bi se velianstvena, junaka borba hrvatskog naroda pretvorila u zloinaki pothvat i zloinaku organizaciju, na isti nain pokuava se krivotvorinama taj model primijeniti i na Vukovar. Vojislav Stanimirovi u svojoj protuhrvatskoj politici tvrdi da nisu Srbi poeli rat u Vukovaru. To je strana optuba jer svi koji su proivjeli Vukovar i svi mi koji smo sudjelovali u Domovinskom ratu, a postoje i injenice, znamo da je Vukovar sustavno razaran, da su ubijani ene i djeca, da su nakon okupacije izvreni masovni zloini ne samo na Ovari, da su tisue ljudi odvedeni u srbijanske logore u Srbiju iz kojih se mnogi nisu vratili. Svi znamo da su tenkovi koji su ili razarati Vukovar u Beogradu ispraeni cvijeem. Svi znamo da su zloine inili zajedniki JNA, etnici i srpski dragovoljci iz cijele Srbije i domai veliko Srbi. Svi znamo da je cilj bio genocid nad Hrvatima, istjerati ih njihove zemlje i veliki dio Hrvatske pripojiti velikoj Srbiji. Vukovar je svetinja hrvatskog naroda. Veliko Srbi su se toliko osilili da se usude pokuati krivotvorinama unititi i tu svetinju. Jo je stranije to to ini predsjednik srpske stranke koja je na vlasti u koaliciji u Hrvatskoj. Zato je pitanje svih pitanja smije li vladajua koalicija u Hrvatskoj i nakon toga odravati koaliciju sa antihrvatskom strankom. Stanimirovi ide i dalje pa tvrdi da su u bolnici u Vukovaru bili maskirani ustae. Dodue on ne kae neposredno ustae nego kae hrvatski vojnici ali kada se ta izjava povee s njegovom ranijom izjavom da je padom bolnice pao posljednji ustaki bastion jasno je da su za njega hrvatski vojnici ustae. I to sve se dogaa nakon "spektakularnog" posjeta Vukovaru i Paulinom Dvoru srbijanskog i hrvatskog predsjednika drave. Nakon njihovih isprika i aljenja za poinjene zloine. Neki piu da je time Stanimirovi napao i Tadia i obezvrijedio njegovu ispriku. Mislim da to nije tono, da je upravo obrnuto da je Stanimirovi ohrabren "spektaklom" u Vukovaru, odnosno da misli da je ono to se dogodilo u Vukovaru otvorilo nove prostore za krivotvorenje povijesti i za nove optube hrvatske politike. 2. Nova ponienja i nove uvrede vukovarskih rtava Ustvari cijeli "spektakl" o Vukovaru za mene je bio novo ponienje i uvreda vukovarskoj rtvi i znaajan doprinos amnestiranja velikosrpske politike za uinjene zloine te veliki doprinos pretvaranja velikosrpske politike i agresije u graanski rat. Hrvatska strana nikako nije smjela pristati na podvalu da se genocidni zloini protiv
2

hrvatskog naroda kao izraz planirane i provedene dravne zloinake politike izjednae sa pojedinanim zloinima prema Srbima koji su uinjeni, koje treba osuditi ali se ne mogu izjednaiti ni na koji nain sa zloinima u Vukovaru. U Paulinom Dvoru zloine su poinili nad civilima pojedinci i ne radi se o dravnom zloinu i genocidu nego o zloinu kojih ima u svakom ratu. A zloini u Vukovaru su politiki zloini, planirani i ostvareni genocid i ne mogu se izjednaiti sa pojedinanim zloinima kako je to naalost uinjeno ovom prilikom to je neoprostiva pogreka pa ak i kapitulacija hrvatske politike. Jo je tee to je ta formalna isprika dola od predsjednika srbijanske drave koji cijelo vrijeme svake godine optuuje Oluju kao najvei zloinaki pothvat poslije Drugog svjetskog rata. Od predsjednika koji za vrijeme agresije na Vukovar nije ni jednom gestom dao do znanja da se ne slae sa agresijom na Vukovar, od predsjednika koji vri pritisak na Haaki sud da se radi stabilnosti regije mora osuditi Gotovina bez obzira to nije kriv. I da bude jo gore za hrvatski narod i za njegovo dostojanstvo sve to se dogodilo u Vukovaru znaajan je korak prema ostvarivanju velikosrpske politike da se velikosrpska agresija pretvori u graanski rat s podijeljenom krivnjom odnosno da se nakon tih formalnih isprika i aljenja jo vie pojaa pritisak na Hrvatsku da povue tubu za genocid Srbije nad Hrvatskom. Zato mislim da svaki Hrvat, svaki domoljub, svaki ovjek kojem je stalno do istine i dostojanstva vlastitog naroda koji potuje rtvu Vukovara mora uzviknuti i jasno rei ne samo Tadiu nego i Josipoviu! "I jo u vam jedno rei, zapamtite Vukovar!" Hrvatska politika ne smije zaboraviti istinu o Vukovaru. Ne smije prihvatiti krivotvorine koje se sve vie nameu jer to dovodi u pitanje i opstojnost Hrvatske drave. Mislim da su se veliko Srbi i oni koji ih podravaju preraunali. Da su mislili da hrvatski narod ne pamti to se dogodilo u Vukovaru i da je spreman spuvom zaborava izbrisati istinu. Siguran sam da hrvatski narod pamti Vukovar i da nee dozvoliti da se ono veliko zato su dali ivote mnogi mladii pretvori u neto banalno pa i sramotno kako se to pokuava, naalost i uz nesnalaenje hrvatske politike ali i uz postojanje jake pete kolone koja cijelo vrijeme pokuava Vukovar od nae najvee pobjede pretvoriti u na poraz. Mislim zato da je napad Stanimirovia na svetinju Vukovara dobro doao jer e on probuditi hrvatski narod iz letargije u kojoj se trenutno nalazimo. Vjerujem da je Vukovar i dalje kljuna toka na kojoj je mogue ujediniti razjedinjeni hrvatski narod i krenuti u obnovu dostojanstva i optimizma koji nam je potreban. Moda e to biti kljuna toka da se iz sadanje politike destrukcije i beznaa krene prema politici suradnje, optimizma i vjere da hrvatski narod moe obraniti istinu i na toj istini graditi svoju budunost. Ovaj tekst piem 18. studenog na 19-tu godinjicu okupacije Vukovara. Prije dva dana promovirao sam knjigu Davora Runtia "Kako smo branili Vukovar". U kojoj je zabiljeio potresan sjeanja 63 branitelja Vukovara, kako bi dao doprinos istini, kako bi se i tim svjedoenjima suprotstavio povijesnim krivotvorinama koje se ve sustavno nameu ve 19 godina. To me potaklo da kao potpredsjednik ratne Vlade ispriam svoje sjeanje na te dramatine, sudbinske i slavne dane hrvatske povijesti.

3. Mogli su sprijeiti zloine, ali nisu htjeli Istinu o Domovinskom ratu, stvaranju i obrani hrvatske drave kao i povijesnu ulogu dr. Franje Tumana nije mogue u potpunosti spoznati bez utvrivanja istine o tromjesenoj herojskoj obrani Vukovara i utvrivanju povijesne krivnje i odgovornosti za zloine u Vukovaru, koji su uz zloine u Srebrenici najvei zloini poslije Drugog svjetskog rata. Tu ne mislim samo na odgovornost onih koji su zloine poinili, odnosno na odgovornost politikog i vojnog vodstva kvazi "Srpske Republike Krajine" i vodstva JNA nego i na politiko vodstvo Jugoslavije i Srbije i brojne ljude iz meunarodne zajednice koji su ne samo mirno gledali nego i posredno pomagali da se dogodi vukovarska tragedija. Dakle optunicu za genocid u Vukovaru trebalo bi proiriti i na brojne politiare i monike svjetskih drava i meunarodnih institucija. Oni nisu odgovorni samo zbog grijeha neinjenja, jer su mogli i morali pomoi da se sprijee zloini, nego su odgovorni i za konkretno pomaganje agresora i za skrivanje zloina koji su poinjeni. ak su perfidno pokuavali prebacivati krivnju za poinjene zloine s agresora na rtve agresije. Ve za vrijeme herojske obrane Vukovara mnogi u meunarodnoj zajednici irili su krivotvorine kao navodnu istinu koja se, i danas devetnaest godina poslije, na razliite naine vrlo organizirano plasira u javnost kako bi se sakrila i krivotvorila istina o vukovarskoj epopeji. Jedan detalj iz toga vremena nikada neu zaboraviti. Uoi pada Vukovara u Hrvatsku je doao izaslanik Ujedinjenih naroda Cyrel Vance. Prije nego to je stupio na hrvatsko tlo sa stepenica zrakoplova upitao je strogo i prijekorno zato i dalje drimo opkoljene vojarne i zato ne damo vodu i pie vojnicima u tim vojarnama. Nije upitao to se dogaa u Vukovaru ni u drugim opkoljenim gradovima u kojima su dnevno masovno ginula i civili, djeca, ene, a zanimala ga je sudbina vojnika koji su imali i vodu i hranu i iji ivoti nisu bili ugroeni. Cyrel Vance bio je lan uvene Trilateralne komisije koja je poticala radi interesa krupnog kapitala i borbe za naftu, sukobe na Bliskom i Srednjem Istoku dakle, bio je ovjek koji nije bio sluajno poslan u Hrvatsku, poslan je da brani ameriko-britanske interese, a ne da zatiti rtve velikosrpske agresije. Cyrel Vance je bio u Vukovaru na dan njegovog pada tristo metara daleko od vukovarske bolnice kada su iz nje odvoeni ranjenici na masovne likvidacije. Nita nije uinio nije ak ni pokuao sprijeiti zloine. Njemu i meunarodnoj zajednici trebalo je est mjeseci da priznaju, iako su to znali od prvog dana, da su u Srbiju, u Mitrovicu i Ni, u koncentracione logore odvedeni brojni Vukovarci. Zbog takvog ponaanja meunarodne zajednice, kako bi "spuvom zaborava" izbrisali svoju krivnju za tragediju Vukovara, i druge tragedije na ovim prostorima, i danas se nastoji ne samo sakriti istina o vukovarskoj epopeji nego ju se nastoji krivotvoriti kako bi se njihova odgovornost i odgovornost agresora prebacila na rtve agresije. Mnogi predstavnici meunarodne zajednice i monih svjetskih drava kada se zapone razgovor o Vukovaru i strahotama koje su se tamo dogodile esto nam govore: "Pustite Vukovar." "Demode je raspravljati o Vukovaru i prolosti". "Nemojte govoriti o srpskim zloinima jer time sprjeavate pomirbu i obnavljanje suivota."
4

4. Vukovarski mit i njegova zloupotreba Herojska borba Vukovaraca i svih ljudi iz cijele Hrvatske koji su se tamo nali, a jo vie patnje puanstva, ukljuujui dvije tisue djece, koji nisu naputali Vukovar do posljednjeg trenutka, epopeja vukovarske bolnice i borba za ranjenike stvorili su od Vukovara mit. Hrvati su se poistovjetili s tim herojskim puanstvom i vojnicima. Preko sudbine Vukovara za vrijeme herojske obrane, ali i nakon okupacije Vukovara, lomila se i prelamala sudbina Hrvatske jer je pad Vukovara posluio da se pokua ponovno izvriti dravni udar u Hrvatskoj, da se za traginu sudbinu Vukovara krivnja prebaci na dravno i vojno vodstvo Hrvatske, a ne na velikosrpskog agresora. Pokuala se velika emocionalna povezanost cijelog hrvatskog naroda sa sudbinom Vukovara, te nastala depresija i razoaranje zbog pada Vukovara iskoristiti da se Vukovar od najvee hrvatske pobjede pretvori u najvei poraz i da se na padu Vukovara potaknu unutranji sukobi u Hrvatskoj. Ve u vrijeme kada je bilo jasno da se Vukovar nee moi obraniti usprkos herojske obrane, napravljen je plan i sustavno se, na razliite naine, stvaralo raspoloenje da ako padne Vukovar da onda mora pasti i Tuman, Sabor i Vlada. Nekoliko dana prije pada Vukovara Hrvatsku su preplavili pamfleti i leci koji su se tajno raspaavali neformalnim kanalima protiv Tumana, Vlade i Sabora kao izdajnikog i etnikog vodstva, koje je prodalo Vukovar. irile su se brojne dezinformacije kako bi se padom Vukovara Hrvatska potpuno destabilizirala. eljelo se da se Vukovar, umjesto simbola herojstva i vojnog uda, umjesto simbola pobjede nad velikom vojnom silom koja je tamo razbijena, pretvori u najvei hrvatski poraz, da se pad Vukovara prikae kao izdaja i posljedica pogrene politike, a ne kao posljedica vojne i tehnike nadmonosti neprijatelja. I danas, kada se na razliite naine pokuava krivotvoriti hrvatska povijest ponovno se na razliite naine obnavljaju neistine i stavljaju u opticaj razne optube da je tadanje dravno i vojno vodstvo glavni krivac za pad Vukovara i tragediju koja se tamo dogodila. Danas je jasno da su KOS i druge jugoslavenske obavjetajne slube dobro pripremile destabilizaciju Hrvatske upravo prebacivanjem krivnje za pad Vukovara na dravno i vojno vodstvo Hrvatske kako bi se ono pokualo sruiti. Meutim, i dalje ostaje misterija na koju jo uvijek nema odgovora zato su pojedinci i grupe u hrvatskoj vojski i politici ne samo onda prilikom pada Vukovara nego i danas nastavili zastupati i iriti KOS-ove podvale te i danas najveu Hrvatsku pobjedu vukovarsku epopeju pokuavaju pretvoriti u navodno najveu hrvatsku izdaju. To su razlozi zbog kojih u pokuati kao potpredsjednik ratne Vlade otvoreno i argumentirano progovoriti o nekim dogaajima o kojima se u nas dosada nije govorilo a koji mogu pomoi da se doprinese utvrivanju istine o herojskoj borbi hrvatske vojske i civilnog puanstva.
5

Vlada demokratskog jedinstva u cjelini, bez obzira na stranaku pripadnost njenih lanova, cijelo je vrijeme radila u tekim uvjetima sve to je mogla da organizira i pomogne obranu Vukovara. Evo nekih detalja. Prvi znaajniji zadatak Vlade bio je organizirati obranu Hrvatske u cjelini, a ne kao niz nepovezanih samoorganizacija na stranakoj ili na lokalnoj razini u kojima oni samo brane svoj dom i svoje mjesto. Meutim, teko je bilo uzeti ljudima oruje koje su sami platili i rei im dajte ga za obranu nekog drugog mjesta. Prvi presedan dogodio se zbog Vukovara. Da bi pomogli obranu Vukovara kao Vlada inzistirali smo da se oruje koje je dolo u Slavonski Brod, a koje su platili Broani iz svojih sredstava, odmah prebaci za obranu Vukovara. Kasnije smo, kada nismo imali streljiva vukli oajnike poteze kao Vlada te smo uzimali streljivo s drugih ratita da bi ga slali u Vukovar. Kada je Vukovar bio u okruenju pokuavalo se malim avionima bacati oruje i lijekovi za pomo Vukovarcima. Pokuano je nekoliko proboja kako bi se probila blokada Vukovara,ali oni nisu uspjeli. U obranu Vukovara ukljuili su se dragovoljci iiz svih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine i inozemstva. Cijelo vrijeme vukovarske epopeje na svim sjednicama Vlade i vrhovnog dravnog vijea, bez obzira to je bilo na dnevnom redu, uvijek se je raspravljalo i o Vukovaru. Nije bilo noi da me negdje oko 3 ili 4 sata ujutro nije netko zvao iz Vukovara traei pomo. Evo jedan primjer. Jedne me noi, oko tri sata ujutro, nazvao Marin Vidi Bili i traio da hitno poaljem europske promatrae, jer prijeti masakr nad civilnim puanstvom Iloka. Probudio sam tajnicu Zdenku Mustapi, jer nisam imao telefonskih brojeva svih onih koje sam morao zvati. Zajedniki smo zvali ljude kako bi digli europske promatrae da ve ujutro budu na licu mjesta, da pokuaju pomoi. Ipak je najtee bilo ve pri kraju, kada su dolazili vapaji iz Vukovara za orujem i streljivom. Mi smo slali, ali to uglavnom nije dolazilo do Vukovara, dolazilo je do Vinkovaca, jer se nai nisu mogli probiti do opkoljenog Vukovara. Nekoliko pokuaja proboja zavrilo je neuspjehom. Tko je kriv za te neuspjele proboje, vjerojatno e se jednoga dana saznati. Ako je itko kriv. Vjerojatno je najvei krivac nadmo naih neprijatelja u naoruanju. Iako sam i na Vrhovnom dravnom vijeu i u Vladi sudjelovao u raspravi o svim problemima obrane Vukovara, iako sam s mnogo ljudi iz Vukovara razgovarao o tome to se tih posljednjih dana stvarno dogaalo u Vukovaru, teko mi je odgovoriti decidirano to se tamo stvarno dogaalo. Svatko ima svoju istinu. Nama u Vladi nije bilo nikada tee nego prilikom pada Vukovara. Smatrali smo da smo uradili sve to smo mogli pokuavajui spasiti Vukovar. Ipak to nije bilo dovoljno. Zato smo razumjeli mnoge Vukovarce koji su nas kritizirali i u nama traili krivce za tragediju Vukovara. Nikad se nitko od nas iz Vlade nije ljutio na bilo kojeg Vukovarca, ak i onda kad su nas neopravdano optuivali da smo mi glavni krivci za tragediju koju su doivjeli.
6

5. Dramatina sjednica Vlade demokratskog jedinstva 17. studenog 1991. godine Dana 15. studenoga 1991. godine, na vie adresa u Zagrebu (predsjednik Republike, predsjednik Vlade, Ministarstvo obrane, Glavni stoer Hrvatske vojske, Ministarstvo unutarnjih poslova, predsjednik Sabora, Crveni kri Hrvatske i Caritas), zapovjednik operativne grupe Vukovar-Vinkovci-upanja pukovnik Mile Dedakovi Jastreb, poslao je dramatino pismo iz kojeg je bilo jasno da e narednih dana biti slomljena obrana Vukovara. U tom pismu Mile Dedakovi Jastreb, kae da e uskoro pasti Vukovar te izmeu ostalog pie: "Borovo Naselje je u neprijateljskim rukama, osim dijela glavne ulice za koji oekujemo podatak jo u toku dana. S obzirom na odnos snaga, smatramo da e i taj posljednji punkt pasti. Sedamdeset posto nepobjedivog Vukovara je u rukama neprijatelja. Imajui u vidu snage i sredstva kojima branitelji Vukovara raspolau i ime raspolae neprijatelj, oekujemo da u toku dana ili noi Vukovar doivi sudbinu Borova Naselja." I povjerenik Vlade Republike Hrvatske za opinu Vukovar Marin Vidi Bili slao je faksove i telefonski nas je stalno izvjetavao da treba spaavati civilno stanovnitvo jer da svakog trenutka Vukovar moe pasti. Iz dana u dan pojaavali su se napadi na Vukovar s velikim vojnim snagama. U napadu je sudjelovala kompletna gardijska divizija i dvije brigade novosadskog korpusa s oko 600 borbenih vozila i brojnim raketnim i topnikim sredstvima. Tu ogromnu vojnu silu pojaali su i pripadnici vie brigada Teritorijalne obrane Srbije i lokalnih teroristikih odreda s ukupno 30 000 ljudi. Pucalo se iz oruja s brodova na Dunavu i s vojvoanske strane a aktivno je sudjelovalo i vojno zrakoplovstvo. Znali smo da nastupaju dramatini trenuci pada Vukovara kada i Vlada snosi povijesnu odgovornost u spaavanju stanovnitva, te da kao Vlada moramo donijeti konkretne odluke ak i van nadlenosti Vlade jer drugi koji su trebali donositi odluke nisu ih donijeli. U takvoj dramatinoj situaciji 17. studenoga dobili smo brzojav od dopukovnika Vinka Vrbanca naslovljenog, izmeu ostalih i predsjedniku Vlade. U brzojavu se kae da su u 4 sata ujutro i posljednja grupa branitelja na elu s mladim Jastrebom napustili Vukovar tako da su u Vukovaru ostali od necivilnog dijela samo Mladen Vidi Bili povjerenik Vlade i Ravnateljica bolnice dr. Vesna Bosanac. U brzojavu se doslovno trai: "Prvo, da Vlada Republike Hrvatske u ime 15 tisua ivota pogne glavu i pristane da na pregovore zakazane za danas po gospodinu Juzbaiu (ministar u Vladi demokratskog jedinstva) poalje i svog predstavnika kao i predstavnika Europske misije.

Drugo, shvaajui da je to jedini nain da se spase ivoti, gospodin Vidi je prihvatio da danas ide na pregovore s gospodinom Hadiem. Gospodina Vidia e na pregovore odvesti vojnim helikopterom. Tree, s obzirom na to da smo pripremni, odmah s tim treba upoznati meunarodnu Europsku misiju, lorda Carringtona, jer samo to sada moe pomoi civilima Vukovara. To treba podrati jer je to ovaj put najuinkovitije to se u Hrvatskoj moe uiniti za te ljude. etvrto, svaka komunikacija izmeu zapovjednitva OG Vinkovci i Vlade mora tei na ovaj i ba ovaj nain, znai samo ifrirano, sve mora biti hitno. Peto, molim hitan odgovor to dalje initi. Zapovjednik dopukovnik Vinko Vrbanac Preko zapovjednitva Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, upanja Marin Vidi Bili, povjerenik Vlade poslao je sljedeu poruku: "NOAS E NAROD PANINO BJEATI IZ GRADA. HITNO POURITE S ODLUKAMA. SIGURNO JE VE KASNO. BILI" U dodatku poruke stoji: "NOAS SVI BORCI ODLAZE OSTAJE SAMO DOKTORICA I POVJERENIK VLADE BILI." U takvoj politikoj situaciji nakon to je predsjednik Vlade dr. Franjo Greguri neuspjeno pokuao doi do predsjednika Republike, nakon to mu niti supruga predsjednika Republike nije znala rei gdje je, Franjo Greguri je odluio sazvati izvanrednu sjednicu Vlade s ciljem da Vlada donese odluke bez obzira da li je, po Ustavu, za njih nadlena ili nije. Na sjednicu Vlade pozvani su glavni vojni stratezi generali Anton Tus i Imra Agoti, kako bi nam izloili situaciju ne samo za Vukovar nego i u cjelini to e se dogaati nakon pada Vukovara. Anton Tus je decidirano rekao na Vladi na upit Franje Greguria da se vojnom opcijom u ovom trenutku ne moe spasiti Vukovar. ak nam je rekao da bi bio avanturizam ako bi pokuali vojni prodor svim raspoloivim snagama da bi imali ne samo ogromne rtve nego da bi u sluaju vjerojatnog poraza otvorili slobodan prostor za prodor JNA prema cijeloj Slavoniji i Zagrebu i vjerojatno izgubili rat. Veina lanova Vlade bila je svjesna povijesne odgovornosti i donoenja odluka koje nisu u njenoj nadlenosti ali se vie nije moglo ekati da ih netko drugi donese. Na kraju smo se sloili s istinom da smo vojno poraeni u Vukovaru i da sada jedino jo moemo pokuati spaavati graane. U tom smislu smo se usuglasili da damo odobrenje povjereniku Vlade da pregovara i razgovara, ali u isto vrijeme smo
8

smatrali da je najvea odgovornost Jugoslavenske narodne armije i meunarodnih imbenika i da treba sve uiniti kako bi ih natjerali da pomognu spaavanju 15 000 ljudi od katastrofe koja je prijetila. Na kraju je utvreno sljedee: U situaciji kad je pod pritiskom meunarodne javnosti Republika Hrvatska zakljuila sporazum o apsolutnom prekidu vatre, meunarodna zajednica mirno promatra krenje primirja od strane JA, posljedica ega je pad Vukovara i Slunja, i dosada najvea mogua stradanja civilnog puanstva. Upozoravajui na navedenu injenicu, Vlada Republike Hrvatske donijela je ove zakljuke: 1. Potpredsjednik Vlade dr. Mate Grani, lan Vlade Draen Budia i lan Glavnog stoera Hrvatske vojske pukovnik Imra Agoti osobno e, neposredno po zavretku sjednice Vlade: izvijestiti Promatraku misiju EZ-a o situaciji u Vukovaru i zatraiti hitno upuivanje promatrakih ekipa u grad Vukovar radi spreavanja stradanja civilnog puanstva; zatraiti od generala Andrije Raete da se snage JA odmah postave izmeu snaga TO Srbije i etnika, te civilnog puanstva Vukovara, kako bi se sprijeio genocid. 2. Ministar vanjskih poslova dr. Zvonimir eparovi odmah e o situaciji u Vukovaru i prijetnji stradanja civilnog puanstva izvijestiti Ujedinjene narode, EZ, ministarstva i Vlade stranih zemalja te predsjedatelja Mirovne konferencije o Jugoslaviji lorda Carringtona. 3. lan Vlade ivko Juzbai pokuat e se dogovoriti da povjerenik Vlade Republike Hrvatske za Vukovar Marin Vidi Bili pregovara u Vukovaru o spaavanju civilnog puanstva. 4. Predsjednik Vlade Republike Hrvatske dr. Franjo Greguri izvijestit e Savezni sekretarijat za narodnu obranu o moguim posljedicama eskalacije rata u Republici Hrvatskoj i stradanja civilnog puanstva u Vukovaru. Posebno e predstavnike taba Vrhovne komande oruanih snaga SFRJ generala Veljka Kadijevia i admirala Staneta Broveta, upozoriti da e biti osobno odgovorni ako doe do genocida. 5. O stanju u Vukovaru i mjerama koje e poduzeti Vlada Republike Hrvatske izvijestit e se predsjednika Republike Hrvatske. 6. Poto Glavni stoer Hrvatske vojske procijeni trenutanu situaciju u Vukovaru te nakon pribavljanja tonih podataka o snazi i broju neprijateljskih snaga koje napadaju Vukovar, Ministarstvo informiranja izdat e priopenje za javnost o situaciji u Vukovaru i mjerama koje poduzima Vlada Republike Hrvatske.
9

Radi hitne provedbe ovih zakljuaka, Vlada je prekinula sjednicu u 11,20 sati, a nastavila ju je u 20,00 sati. 6. Prijetee pismo Kadijeviu i Brovetu Dramatinu sjednicu Vlade koju smo prekinuli u 11,20 sati, nastavili smo istoga dana u 20,00 sati . U meuvremenu smo imali sjednicu Ueg kabineta Vlade, na kojoj smo se dogovorili da napiemo prijetee pismo Veljku Kadijeviu i admiralu Stanetu Brovetu. Bio sam zaduen da napiem tekst toga prijeteeg pisma. U svoje ime, i u ime Vlade, pisao sam brojna otvorena pisma Boutrosu Boutrosu Ghaliju, Barbari Bush, Gianniu De Michelisu, Kiri Gligorovu, Franji Tumanu, Milanu Kuanu, Franji Greguriu, Socijalistikoj internacionali i drugima. Meutim, mislim da je najvanije i najtee pismo koje sam kao prijedlog formulirao najprije za sjednicu Ueg kabineta, a kasnije i za sjednicu Vlade bilo prijetee pismo koje je Vlada usvojila i uputila Vrhovnoj komandi oruanih snaga u Beogradu, odnosno generalu Veljku Kadijeviu i admiralu Stanetu Brovetu. Na dopodnevnoj sjednici Vlade suoili smo se s istinom da se Vukovar ne moe obraniti i da prijeti velika opasnost civilnom stanovnitvu Vukovara. S obzirom na goleme rtve agresora u tromjesenoj opsadi Vukovara s pravom smo se bojali da e se dogoditi masovna ubojstva ne samo vojnika i ranjenika nego i civilnog puanstva. S obzirom na dosadanje ponaanje JNA takoer smo pretpostavljali da e oni stajati po strani i kasnije tvrditi kako nisu nita mogli uiniti i da nisu odgovorni za ono to se dogodilo. Kako smo bili nemoni da izravno pokuamo spasiti civilno puanstvo, traili smo nain kako utjecati na Kadijevia i Broveta i vojni vrh da ipak barem neto uine pri spaavanju i evakuaciji civilnog puanstva. Na sastanku Ueg kabineta predloio sam da u napisati pismo Kadijeviu i Brovetu, koje im treba javno uputiti, odnosno da je potrebno u tom pismu zaprijetiti im kako Vlada u sluaju masakra civilnog puanstva u Vukovaru, nee moi sprijeiti slian masakr nad obiteljima asnika JNA, koje su ivjele u Hrvatskoj. Znali smo s kim imamo posla kao i to da jedino na takav nain moemo pokrenuti vojni vrh da ne gleda skrtenih ruku masakr etnika nad nedunim Vukovarcima. Nae prijetnje nisu bile izmiljene, jer smo tih dana dobivali obavijesti anonimnih skupina da e minirati kue i stanove u kojima ive obitelji oficira JNA i dignuti ih u zrak ako vojska dopusti masakr nad civilnim puanstvom Vukovara. Takve smo obavijesti namjerno pustili da dou do naih neprijatelja, kako bi ozbiljnije shvatili nae prijetee pismo. Iako smo znali, i kad smo pisali pismo, i kad smo ga poslali, da neemo dopustiti masakr i osvetu nad obiteljima oficira JNA, bez obzira na to to e se dogaati u Vukovaru, smatrali smo svojom dunou da zloincima zaprijetimo, jer smo bili sigurni da e eventualno reagirati samo na prijetnju oni su potovali samo silu. Znali smo da nemaju savjesti i da ih nikakvi humanitarni apeli ne mogu pokrenuti za akciju. Vjerovali smo da ih moe pokrenuti samo strah za njihove obitelji, kao i strah od eventualnog budueg suenja za ratne zloine. Zato smo pokuali zaigrati i na tu kartu.

10

esto sam kasnije govorio da kao humanist i profesor u normalnim uvjetima nikad ne bih pristao napisati takvo pismo. Meutim, i tada i danas smatram da je upravo zbog moralnih razloga trebao napisati takvo pismo, jer kada se trae naini da se spase nevini ljudski ivoti tisua ljudi, s obzirom na to da je ljudski ivot najvea vrijednost, sve ostale moralne norme moraju se podrediti toj vrijednosti. Dakle, moralno je prijetiti ako se prijetnjom mogu eventualno spasiti ljudski ivoti. Vlada Republike Hrvatske, odnosno svi ministri i lanovi Vlade mislili su isto, pa smo odmah na poetku sjednice Vlade donijeli odluku da generalu Veljku Kadijeviu i admiralu Stanetu Brovetu uputimo pismo iji sadraj glasi: "Vlada Republike Hrvatske na svojoj 53. sjednici dana 17. studenog 1991. razmatrajui aktualnu politiku i vojnu situaciju nakon sporazuma o apsolutnom prekidu vatre konstatirala je da se i nakon sporazuma o apsolutnom prekidu vatre nastavljaju vojne operacije s ciljem osvajanja Vukovara i drugih podruja u Hrvatskoj Vlada je upoznata s velikom opasnou za ivote vie od 10 000 stanovnika, od ega je 2 000 mlae od 16 godina u opkoljenom i razruenom Vukovaru u kojem se i dalje ubijaju ne samo civili nego i djeca. S tim u svezi Vlada Republike Hrvatske usvojila je sljedee zakljuke: 1. Zahtijevamo da odmah u skladu s dogovorom o apsolutnom prekidu vatre obustavite sve napade, a osobito teke napade na civilno puanstvo u Vukovaru. Ako se ne zaustave napadi na civilno puanstvo u Vukovaru i ako nita ne poduzmete da se spase njihovi ivoti, Vlada Republike Hrvatske nee vie pristajati na bilo kakve pregovore niti moe dalje preuzimati odgovornosti za garantiranje sigurnosti asnicima i vojnicima i njihovim obiteljima na teritoriju Republike Hrvatske. Odgovornost za ivote ne samo nedunih graana u Vukovaru nego i za sigurnost i ivote svih graana u Hrvatskoj i Jugoslaviji izvan Vukovara u vaim je rukama. Pred javnou cijeloga svijeta i povijeu snosit ete odgovornost za moguu smrt desetaka tisua ljudi, jer masakr civila u Vukovaru koji prijeti znaio bi poetak graanskog rata, a koji vie nitko ne bi mogao zaustaviti na teritoriju bive Jugoslavije. Zato Vlada Republike Hrvatske zahtijeva da svojim vojnim snagama naredite apsolutni prekid vatre i napravite tampon zonu u Vukovaru kako bi se spasilo civilno stanovnitvo od osvete i omoguilo poduzimanje humanitarnih i drugih akcija. 2. Sudbinu ranjenika i civilnog stanovnitva u Vukovaru ne moete prepustiti etnikim hordama skidajui sa sebe odgovornosti za njihovo djelovanje jer je poznato cijelom svijetu da djeluju kao dio vaih snaga, da ste ih naoruali i s njima jedinstveno djelovali nevienom vojnom silom u slamanju herojskog otpora branitelja Vukovara. Zato ste odgovorni za sudbinu civilnog stanovnitva, ali i za sudbinu svih graana koje eka pakao ukoliko dozvolite masakr civilnog stanovnitva.
11

3. Zahtijevamo da omoguite dolazak europskih promatraa u Vukovar i da titite njihovu sigurnost te da se odmah omogui evakuacija ranjenika, ena i djece. Vlada Republike Hrvatske obratit e se meunarodnoj javnosti i svim meunarodnim institucijama kako bi ih upoznala s injenicom da ste nakon zadnjeg prekida vatre na koje nas prisiljava Europska zajednica ponovno ofenzivnim vojnim akcijama zauzeli Slunj i da bez obzira na rtve i cijenu i dalje pokuavate ne samo zauzeti Vukovar nego ga i potpuno unititi sa njegovim stanovnicima. Takvi vai postupci suprotni preuzetim obvezama prema cijeloj meunarodnoj zajednici vode u katastrofu i totalni graanski rat koji vie nitko nee moi zaustaviti. PREDSJEDNIK dr. Franjo Greguri

Kako sam istu veer morao krenuti na put u Milano, a zatim u London na sastanak s lordom Carringtonom i na dogovorene sastanke u Foreign Officeu i Domu lordova britanskog Parlamenta, na putu sam u automobilu u deset sati naveer sluao kroniku dana Radio-Zagreba, kako najavljivaki par dramatinim glasom ita nae pismo. Pismo je imalo uspjeha. Istoga dana stigao je odgovor od opunomoenika JNA generala Raete u kojem on u ime Vrhovne komande oruanih snaga JNA predlae da se "pod zatitom jedinica JNA i uz prisustvo predstavnika posmatrake misije Europske zajednice i Meunarodnog komiteta Crvenog krsta, evakuiu graani iz Vukovara." JNA je predloila evakuaciju sljedeim pravcima: Vukovar-Osijek, Vukovar-Vinkovci, Vukovar-id, Vukovar-Petrovci-Mirkovci i rijekom Dunav. Da je naa prijetnja bila efikasna pokazuje vrlo miroljubiv ton pisma koje zavrava molbom na sljedei nain: "Molimo vas da se spree eventualni postupci koji bi ugrozili pripadnike JNA i lanove njihovih porodica." Vlada Republike Hrvatske odmah je odgovorila generalu Raeti. Prihvatili smo da se evakuacija izvede u suradnji i uz prisutnost Promatrake misije Europske zajednice i Meunarodnog komiteta Crvenog kria koji su se s tim suglasili te smo predloili da se evakuacija izvede pravcem Vukovar-Bogdanovci-Marinci-Zidine-NutarVinkovci. Meutim, iako smo na taj nain spasili dio stanovnitva, u Vukovaru su se dogodili strani zloini posebno masovno ubojstvo ranjenika iz vukovarske bolnice. Jedan dio civila naalost nije evakuiran u Hrvatsku nego su zavrili u koncentracionim logorima u Srbiji. Sve je to znala meunarodna zajednica, ali su dugo vremena tajili postojanje takvih logora. Tek kada su ih otkrili novinari u ratu u Bosni i Hercegovini, meunarodna
12

javnost je poela, dodue sporo, ali ipak priznavati da logori postoje te su krenule akcije oslobaanja ljudi iz tih logora. Danas, 19 godina kasnije, jo se uvijek ne zna sudbina znatnog broja Vukovaraca koji se vode kao nestali. Otkrivene su masovne grobnice to pokazuje da tzv. Jugoslavenska narodna armija nisu efikasno sprijeili zloine i da ona i njen vrh snose izravnu krivnju za ratne zloine i genocid, jer nisu sprijeili divljanje etnika, jer su naoruali etnike, i jer su ih u biti ukljuili u svoje redove. U poetku je postojala razlika izmeu etnikih jedinica i JNA. U Vukovaru i kasnije sve se to stopilo. u jednu jedinstvenu zloinaku vojsku. Pored Srbije i Crne Gore i JNA ogromna je krivnja meunarodne zajednice koja nije nita uinila da sprijei zloine nego ih je dugo vremena skrivala pa ak i pomagala agresoru i tretirala ga kao partnera kojeg je uvaavala i s kojim je pregovarala.

7. Sramotna britanska politika U vrijeme pada Vukovara krenuo sam na put u London u oajnikom pokuaju angairanja lorda Carringtona i drugih engleskih politiara s obzirom na njihov utjecaj na Srbiju i Miloevia da ih pokuam uvjeriti, a u krajnjoj liniji i moliti, da neto poduzmu kako bi spasili stanovnitvo Vukovara od pokolja koji im je prijetio i koji se na kraju i dogodio. Na osnovi onoga to su mi rekli u Londonu, i kako su postupali, bilo mi je jasno da ne ele pomoi, da znaju to se dogaa ali da ne ele priznati da to znaju, nego da ak pomau prljavim i sramotnim potezima da se sakrije istina o stvarnim zloinima koji su se u to vrijeme ve dogaali u Vukovaru dok sam ja razgovarao u Foreign Officeu, s lordom Carringtonom i u Britanskom parlamentu. Mislim da je potrebno radi argumentiranja istine o sramnoj politici Velike Britanije detaljno opisati to to se dogaalo u Londonu dok su se istovremeno masovno ubijali ranjenici u Vukovaru. Dolo je vrijeme da se u Hrvatskoj argumentirano i javno progovori o sramnoj politici Velike Britaniije, Francuske i Rusije jer bez toga nije mogue razumijeti ni dananju politiku Velike Britanije i dijela meunarodne zajednice koja preko Haakog nastavlja s politikom, u najmanju ruku odmaganja Hrvatima, koju je vodila i prilikom pada Vukovara. Srpska politika dosta je uspjeno igrala na tradicionalnu suprotnost interesa Njemake i Velike Britanije. Na sve mogue naine optuivala se ujedinjena Njemaka za razbijanje Jugoslavije zbog navodne elje da preko Hrvatske izbije na Jadran i proiri svoju utjecajnu sferu. Time je Srbija pridobivala one snage u Velikoj Britaniji koje su se bojale ujedinjene Njemake. Zato se Velikoj Britaniji neprestano nudio patronat nad Srbijom, na osnovi povijesnih iskustava i prijateljstava traila se specijalna zatita Srbije od navodno nove faistike opasnosti ne samo iz Hrvatske nego i Njemake. Neprestano se isticalo kako su se Srbi uvijek borili na strani Engleza i kako se ponovno obnavljaju stare podjele prije Drugoga svjetskog rata. Dakle, Srbija se pokuavala svim moguim sredstvima koristiti Velikom Britanijom
13

kao initeljem koji e sprijeiti Njemaku, i neke druge zemlje i Europsku zajednicu u cjelini pri poduzimanju energinih mjera protiv agresora. Sve su to bili razlozi zbog kojih sam se elio, i osobno, susresti sa slubenim i neslubenim predstavnicima Velike Britanije, a osobito s lordom Carringtonom. Zato sam u razgovoru u Foreign Officeu nastojao nizom argumenata dokazati da smo antifaisti, saveznici Velike Britanije iz Drugoga svjetskog rata i da su mnogobrojni sudionici antifaistike borbe u Drugome svjetskom ratu ogoreni britanskom politikom i njihovom podrkom Slobodanu Miloeviu, koji je pravi faist. U razgovorima u Foreign Officeu najvie su bili impresionirani mojim odgovorom na njihova pitanja: "Jeste li i Vi ustaa?", "Koliko ima ustaa u hrvatskoj vlasti?" Odgovorio sam im da smo za Slobodana Miloevia i vojsku svi mi ustae, da oni ustaom proglaavaju i mene, koji sam potpredsjednik socijaldemokratske stranke, bive Komunistike partije. Za njih su ustae i general Tus, i general pegelj, i brojni drugi Titovi generali, Hrvati koji su preli na nau stranu. Za njih je ustaa i dr. Bilandi, prijeratni komunist i uesnik antifaistike borbe od njezina poetka, kao i dr. Prodan, ef Saniteta, takoer sudionik antifaistike borbe, koji je, kao i dr. Bilandi, nekoliko puta ranjavan u ratu. Za njih je ustaa i predsjednik Tuman, koji je bio sudionik antifaistike borbe. Rekao sam im da u Vladi demokratskog jedinstva imamo samo tri lana koji nikada nisu bili lanovi Saveza komunista, te da nas strano vrijea i samo pitanje koje mi je postavljeno. Nakon rasprave u Foreign Officeu, odmah smo pourili na dogovoreni razgovor s lordom Carringtonom. Pripremajui se za razgovor s lordom Carringtonom, jednim od kljunih ljudi u rjeavanju jugotragedije, saznao sam da je on lord etvrte generacije, da je bogat, da je politiar profesionalac kojem vjeruju ne samo Europska zajednica nego i Sjedinjene Amerike Drave i SSSR. Isto sam tako saznao na koje sve naine srbijanska politika i njena propaganda pokuavaju slomiti lorda Carringtona i utjecati na njegove odluke. Primio nas je vrlo srdano, ak nas je doekao na ulazu u zgradu. Razgovor je bio vrlo srdaan i otvoren, ali je Lord vrlo vjeto, kada se trebao izjasniti o nekim naim otrim primjedbama, prelazio na nove teme. Iz onoga to nas je pitao, a ne samo na osnovi onoga to je rekao, stekao sam dojam kako lord Carrington smatra, usprkos svim kritinim primjedbama koje se odnose na Miloevia, da je on pametan i sposoban ovjek. Isto sam tako, na temelju njegova reagiranja, odmah shvatio da misli kako Kadijevi i vojska, u nekim pitanjima, vode samostalnu politiku kao i da nisu samo puki instrument u Miloevievim rukama. Objanjavao nam je da je napad na Dubrovnik najvea greka vojske i srbijanske politike i da je to dokaz kako vojska poduzima neke samostalne akcije, odnosno da Miloevi kao pametan ovjek, kada bi potpuno kontrolirao vojsku, ne bi napravio tako krupnu greku. ini se da smo vrlo jakim argumentima uspjeli uvjeriti lorda Caringtona da je ipak posrijedi samo vjeta Miloevieva strategija kako bi se on, spremnou na kompromis, prikazao kao realist i mirotvorac, ime spreava otru reakciju svijeta prema Srbiji, a svu krivnju pokuava prebaciti na vojsku kao samostalnog initelja u jugotragediji. Pokazali smo, zapravo, da je rije o podjeli uloga. Miloevi pregovara i sklapa primirja, ali u isto
14

vrijeme nareuje vojsci da planski i sustavno osvaja teritorije koje je on utvrdio u svom osvajakom planu kao budui teritorij velike Srbije. Lord Carrington je odgovorio vrlo kruto. Gospodo, ja nisam zaduen za oruje. Oruje traite od Van den Brooka i ostalih koji vam mogu pomoi. Zaduen sam za mir i uinit u sve to mogu da do mira doe. Ali morate shvatiti da su za mir potrebne dvije strane i da moram nai naina kako da i druga strana pristane na mir, odnosno kako da se prisili na mir. Iz razgovora s lordom Carringtonom i razgovora u Foreign Officeu kao i iz drugih razgovora s brojnim linostima u Londonu, mogli smo rekonstruirati strategiju Srbije, odnosno glavne toke srbijanske strategije za sljedee razdoblje. Srbijanski zahtjevi, ukratko rekonstruirani, jesu: 1. Inzistiranje na odravanju Jugoslavije kao moderne federacije, koju e initi Srbija, Crna Gora i BiH, a eventualno i Makedonija. Srbija i vojska ni u kom sluaju ne misle zavriti rat prije nego to prisile BiH da ostane u Jugoslaviji ili ne uspiju li, ratom e nastojati vei dio BiH pripojiti Srbiji; 2. Srbija sve vie shvaa da osim Slovenije ni Hrvatsku ne moe zadrati u Jugoslaviji kao federaciji. Meutim, i dalje ele pripojiti Jugoslaviji, odnosno Velikoj Srbiji, bez Slovenije i Hrvatske, to vei dio Hrvatske. Optimalni plan bio je zamiljena crta od Karlobaga do Virovitice. Meutim, bili su razraeni i rezervni planovi. Ako se ne uspije vojnom silom uzeti Hrvatskoj njene teritorije na potezu Karlobag-Virovitica, zadovoljili bi se i okupiranim podrujem Hrvatske na kojoj su formirali Republiku Srpsku Krajinu u Hrvatskoj. Meutim, u to vrijeme ve shvaaju da ni to nee biti mogue jer je Hrvatska vojno ojaala te prelaze na novu taktiku. Trae da JNA titi okupirane krajeve Hrvatske a poslije da to rade i meunarodne snage te da se pristupi dugotrajnim pregovorima. U meuvremenu bi Srbi odrali referendum o tome hoe li ili nee ostati u Hrvatskoj i pod kojim e uvjetima ostati. Ve na razgovorima u Londonu bilo je jasno da e Velika Britanija braniti uspostavljeno stanje i da e vriti pritisak na Hrvatsku da legalizira tzv. Republiku Srpsku Krajinu i da prihvati nakon eventualnog raspada SFRJ i stvaranja samostalne Hrvatske da ona bude federalna drava u kojoj bi Srbi imali svoju federalnu jedinicu. Uz to se trai i pravo Srba da bez obzira na to to e Hrvatska biti suverena i samostalna drava mogu sudjelovati u Svesrpskom Saboru u Beogradu koji bi se brinuo o ukupnim srpskim interesima i razvoju srpske nacije; 3. Srbija nastoji da krnjoj Jugoslaviji, koju eli stvoriti, i koja je zapravo Velika Srbija, osigura kontinuitet s bivom Jugoslavijom kako bi zadrala sva prava, a Sloveniju i Hrvatsku ostavila bez naslijea. U svim razgovorima u Londonu, ne samo s lordom Carringtonom, nasuprot takvim stavovima Srbije, koji su tada i kasnije imali podrku Velike Britanije, mi smo inzistirali na ovim stavovima: 1. Potrebno je izvui sve konsekvence u politici iz injenice kako je utvreno na svim meunarodnim institucijama da su Srbija i JNA agresori, a Hrvatska rtva; 2. Potrebno je ukinuti meunarodnopravni subjektivitet Jugoslavije priznati sve republike kao nove drave koje se onda mogu povezivati i udruivati jer su suverene. Dakle, Srbija i Crna Gora mogu stvarati federaciju, ali ne
15

mogu biti meunarodnopravni nasljednici raspadajue Jugoslavije; 3. Odmah meunarodnopravno priznati one republike koje su se referendumom graana izjasnile da ele biti samostalne i suverene, kako bi se time ukinula svaka mogunost da vojska moe silom nametnuti bilo kakvu Jugoslaviju, ali i stvorile meunarodnopravne pretpostavke da svjetska zajednica i sve drave mogu djelotvorno i diferencirano djelovati kanjavajui agresora i pomaui napadnute. Najvea razlika u razgovorima bila je u odnosu prema nunosti priznavanja Hrvatske i Slovenije i svih republika koje to ele, u to kraem roku, jer su lord Carrington i Velika Britanija smatrali da bi to dovelo do jo veeg rata, a ne mira, pa su zato inzistirali na rjeenjima za cijelu bivu Jugoslaviju, kako predvia Haaki sporazum. Mirovne snage moraju to prije stii kao garancija prekida rata. Dakle, lord Carrington i predstavnici britanske slubene politike nisu eljeli rjeavati problem Hrvatske sve dok ne nau rjeenja za Srbiju i ostale republike u paketu i na taj nain ne rijee problem na podruju bive Jugoslavije u cjelini. U to vrijeme pada Vukovara nadali su se jo uvijek da JNA i Miloevi mogu vojno rijeiti problem i prisiliti Hrvatsku na ostanak u Jugoslaviji, bez obzira na ve donesenu odluku Hrvatskog sabora o proglaenju samostalnosti Hrvatske. Na tim munim razgovorima u Londonu shvatio sam jo vie koliko je bila vana strateka odluka dr. Franje Tumana i HDZ-a da ne prihvati zahtjev Ivice Raana i SKH SDP-a da se u saborskoj odluci o razdruivanju Hrvatske od SFRJ ugradi i mogunost ponovnog udruivanja u nekakvi oblik Jugoslavije bilo federalni bilo konfederalni. Jer da je Franjo Tuman prihvatio taj zahtjev SKH SDP-a, koji je obrazlagan kao navodno lukav potez kako bi se ublaio pritisak na Hrvatsku, sigurno da bi pritisak Velike Britanije i drugih na Hrvatsku bio jo vei, i da bi Hrvatska teko mogla odbiti nastavak pregovora o konstituiranju nove konfederalne Jugoslavije.

8. Monstruozna la i optuba: Hrvatska vojska masakrirala 41 srpsko dijete u Vukovaru Vjerujete li dragi itatelji, da britanske obavjetajne slube koje su najbolje na svijetu nisu stvarno znale to se dogaa u Vukovaru, odnosno vjerujete li da nisu o tome to su stvarno znale i to se stvarno dogaalo na vrijeme izvijestili vodee britanske politiare? Ako se dvoumite u odgovoru na postavljena pitanja, vjerujem da e Vam pomoi u otklanjanju Vaih dvojbi istina o tome zato je i kako i s kojim ciljevima u Londonu plasirana monstruozna optuba i la da su u Vukovaru hrvatski vojnici ubili i masakrirali 41 srpsko dijete. Ta la je lansirana upravo u vrijeme kada se u Vukovaru etnike horde ubijale ranjenike iz vukovarske bolnice, kada su tisue ljudi Hrvata, Rusina i drugih odvedeni u koncentracione logore. Dakle monstruozna optuba i la bili su unaprijed smiljeni kako bi se rtve agresije optuili za zloine i kako bi se sakrili stvarni zloini i zloinci.
16

Evo kratkog opisa dogaaja koji zasluuje da ue u zbirku najveih i najpodlijih podvala i sprege tajnih slubi, prljave politike i prljavih medija. Uspio sam nekako dobiti pet minuta uivo u poznatoj emisiji SKY-NEWS-a u pet sati popodne, vrlo gledanoj emisiji irom svijeta vjerujui da u dobiti priliku upoznati englesku i svjetsku javnost s onim to se stvarno dogaa u Vukovaru i da e moj apel i vapaj, kako bi se pomoglo ranjenicima i civilnom stanovnitvu, imati nekakvog odjeka. U Londonu je u to vrijeme bila strahovita prometna guva tako da sam nakon razgovora u Foreigen Officeu zatim kod lorda Carringtona i u britanskom Parlamentu u zadnji trenutak stigao na drugi kraj Londona na emisiju u ivo. Dok sam ulazio u studio, obzirom da je bilo tono 17 sati, spiker me vidio kroz staklo da dolazim, poeo je s emisijom te me je najavio i predstavio prije nego to sam sjeo na stolicu. Pred njim sam vidio hrpu novina. Iznenada je uzeo novine pokazujui naslovnu stranicu pitao me je: "Je li istina da je Hrvatska vojska ubila i masakrirala etrdeset jedno dijete u Vukovaru?" Teko sam doao do zraka, bio sam u oku, nisam mogao vjerovati jer sam upravo prije nekoliko desetaka minuta dobio iz Hrvatske izvjee da etnici, uz mirno gledanje jedinice JNA, vre pravi pokolj. Pitao sam se kako je mogue da se u jednoj demokratskoj zemlji, koja ima najbolju obavjetajnu slubu i iji politiari znaju to se stvarno dogaa u Vukovaru mediji plasiraju takvu monstruoznu la koja rtvu pretvara u zloinca, koja u stvari ne samo skriva od javnosti monstruozne zloine koji se dogaaju u Vukovaru nego optuuje za straan zloin Hrvate za koje znaju i oni koji su ga plasirali da je monstruozna la. Radilo se o smiljenoj dobro plasiranoj i plaenoj prevari. Slobodan Miloevi je angairao za velike novce poznate engleske reklamne agencije, koje su la smislile i plasirale, a engleska politika, obavjetajne slube i mediji nisu na to reagirali jer im je odgovaralo da se upravo u vrijeme, dok su se zloini okupatora u Vukovaru dogaali, ti zloini sakriju izmiljanjem nepostojeih. Ta monstruozna la bila je nakon dva dana demantirana ali je ona odigrala svoju ulogu. Nitko nije odgovarao za la, nitko se nije ispriao, niti je pokrenut bilo kakav postupak utvrivanja odgovornosti onih koji su takvu la plasirali. Dok sam ja uspio demantirati tu la i odgovoriti na voditeljeva pitanja i potpitanja vezano uz nju, proteklo je mojih pet minuta planiranih za iznoenje istine o tome to se stvarno dogaa u Vukovaru. I ovaj dogaaj pokazuje kako je opasno imati iluzije o demokraciji, slobodi i druga velika naela koja Velika Britanija zajedno s meunarodnom zajednicom lano predstavlja kao bit svoje politike. Borba za demokraciju, slobodu i ljudska prava samo je lijepa ambalaa kako bi se ostvarili dravni interesi velikih sila. U tome se ne biraju sredstva. I zato svaki politiar koji je naivan ima ansu uspjeti jednako kao to ima anse janje koje bleji u vujoj jami.
17

Naalost, hrvatski politiari i dalje su naivni, mekani, nesamostalni i dalje pokorno sluaju strane gospodare i dalje prihvaaju povijesne krivotvorine ime opasno ugroavaju ne samo istinu o naoj prolosti nego i hrvatsku budunost o emu sam pisao u poetku ovoga lanka. Ne samo Hrvatska drava nego i cijeli hrvatski narod ponovno se nalazi na raskriju kao i 90- tih godina. Jo jednom je potrebno braniti i obraniti ono veliko to je hrvatski narod ostvario. Potrebno je obraniti samostalnost i dostojanstvo. Odluka je kao i 90- tih godina ponovno na hrvatskom narodu i on ne moe prebaciti odgovornost na bilo koga drugoga. Svaki Hrvat ima izbor sagnuti glavu i pokoriti se monim silama meunarodne nepravde ili se suprotstaviti. Svaki Hrvat slobodno bira slobodu ili ropstvo, istinu ili la, kulturu ivota ili kulturu smrti. Samo nas istina moe spasiti.

18