Autogeno zavarivanje acetilen-kiseonik.

Kod ovog postupka toplota potrebna za topljenje dodatnog materijala zajedno sa osnovnim na mjestu spoja, dobija se sagorijevanjemsmjese gorivog gasa sa kisikom. Dodatni materijal se topi zajedno sa osnovnim, rastop se mijesa i tako nastaje sav. Prednost ovog zavarivanja je regulacija plamena prema zelji. MAG. MAG postupak je elektrolucni postupak zavarivanja kod kojeg se el.luk uspostavlja izmedju dodatnog materijala (zice) i osnovnog materijal. Zica se veze na pozitivan pol , a osnovni materijal na negativan pol izvora istosmjerne struje. Luk se uspostavlja u zastitnoj atmosferi aktivnog gasa. TIG. Elektricni luk se uspostavlja izmedju netopive volframske elektrode i osnovnog materijala u zastiti inertnog gasa. Volframska elektroda se proizvodi u precnicima od 0,8;1;1,6 i 2,4mm i duzine 175mm. Odabir precnika zice ovisi od materijala koji se zavaruje,a mijenja se i jacina elektricne struje. Elektrode se postavljaju u specijalni drzac u gorioniku,a kroz specijalnu mlaznicu se dovodi i zastitini gas.

Plazma postupak zavarivanja. Zavarivanje plazmom je postupak zavarivanja topljenjem. Izvor toplote potreban za topljenje osnovnog materijala je plazmeni luk,tj elektricni luk u gasnoj plazmi. Pod pojmom plazma podrazumijeva se visoko predgrijana smjesa gasova, kod koje su molekule dislocirane i jonizirane. Iz gorionika izbija mlaz plazme,udara u osn ovni materijal i topi ga. Elektrootporno bradavicasto zavarivanje. Kod ovog zavarivanja radni komad se pritisce elektrodama koje imaju veliku povrsinu. Uklj struje razvija se velika temp na mjestu dodira radnih komada, te se mjesto kontakta topi. Vrijeme zavarivanje se bira prema debljini radnih komada i prema kolicini dovedene toplote. Elektrootporno zavarivanje iskrenjem. Ovdje se predmeti koji se zavaruju pritezu u celjusti uredjaja. Usljed el.otpora zagrijavaju se krajevi radnih komada, a narocito dodirne povrsine. Nakon dodira celjusti se automatski odmicu, a time i radni predmet,tzv faza predgrijavanja. Nakon toga na dodirnim povrsinama nastaje eksplozivno topljenje i isparavanje i dolazi do rasprskavanja kapljica metala iz zazora.

Elektronskim mlazom. Ovaj postupak zavarivanja topljenjem se zasniva na pretvaranju kineticke energije mlaza elektrona u toplotnu energiju potrebnu za zavarivanje. Mlaz elektrona nastaje pomocu elektronskog topra (generatora elektrona). Aluminotermijsko zavarivanje. Ono se zasniva na izrazitom afinitetu aliminijuma prema kisiku. Toplota potrebna za zavarivanje oslobadja se poslije egzotermnog proces redukcije zeljeznog oksida aluminijom. Explozivno zavarivanje. Na podlogu postavimo plocu koju zavarujemo , dok se druga ploca nalazi na rastoju h. Po cijeloj povrsini ploce postavljen je exploziv konstantne debljine. Kolicina exploziva zavisi od debljine,granice razvlacenja materijala i stanja povrsine. Plazma rezanje. Plazma rezanje sa direktnim lukom se primjenjuje za rezanje el.provodljivih materijala pri cemu se predmet koji se reze ukljucuje u strujni krug kao anoda. Sa indirektnim lukom, elektricni luk se uspostavlja izmedju volframske elektrode kao katode i stijenke gorionika , kao anode.

Zavarivanje nelegiranih i niskolegiranih celika. Porastom sadrzaja ugljika u materijalu smanjuje se zavarljivost. Sposobnost zavarivanja uglavnom ovisi od : sadrzaja ugljika,pratecih elemenata i legirajucih elemenata. Zavarivanje feritnih celika. Potrebno je zavarivati sa sto vecom brzinom i sa sto manjim unosom toplote. Oni se gotovo iskljucivo uvijek zavaruju rucnim elektrolucnim postupkom s oblozenom elektrodom. Zavarivanje martenzitnih celika. Osnovni problem ovog zavarivanje je mala kriticna brzina hladjenja. Zavarivanje ovih celika se izbjegava,ali ako se bas moraju zavarivati,najbolje je to vrsiti uz predgrijavanje.Zavaruje se REL postupkom. Kao dodatni materijal najcesce se koristi materijal austenitnog sastava. Austenit specava pojavu pukotina i zaostalih napona. 6 gresaka zavarenih spojeva: pukotine, gasni ukljucci,cvrsti ukljucci,greske zavarivanja i nedovoljan provar,greska oblika, ostale greske.

dodatnog materijala (lema) u nerazdvojnu cjelinu. Meko lemljenje je spajanje metalnih materijala pomodu rastaljenog dodatnog materijala ili lema, ije je talite nie od talita osnovnog materijala koji se spaja, a iznosi ispod 450 C. S druge strane, tvrdo lemljenje se spaja s temperaturom lema viom od 450 C. Meki lemovi su legure lakotopljivih metala,najede kalaja Sn (320C) i olova Pb (327C) sa malim dodatkom antimona Sb (631C). Legure za meko lemljenje su male zatezne vrstode ( do oko 100MPa ) i imaju temperature topljenja od 180-300C, a isporuuju se u obliku ica,ipki,traka,..

Seminarski: Lemljenje je postupak kojim se metalni ili nemetalni dijelovi spajaju pomodu rastopljenog