JEZINA POLITIKA I JEZINO PLANIRANJE: OD NACIONALIZMA DO GLOBALIZACIJE

ristup jeziku kao iznimno vanom initelju u politikom, drutvenom i kulturnom okruenju daje politolokim istraivanjima posve novu dimenziju.* Jezina politika i jezino planiranje interdisciplinarna je knjiga u kojoj je prikazana intenzivna interakcija lingvistike i politologije. U uvodnom dijelu prvog poglavlja autorica iznosi i objedinjuje uenja lingvistikih determinista i konstruktivista kako bi definirala pojam jezik na to univerzalniji nain. O brojnosti i raznolikosti jezika u svijetu pisali su mnogi znanstvenici, meu kojima Wright istie Petera Mhlhuslera i D. C. Laycock i njihove radove. Iz Mhlhuslerove je studije vidljivo da razliiti jezici uzrokuju razliite percepcije svijeta te da je proces ljudske prilagodbe sloenim uvjetima okolia dugotrajan. Laycock nudi neto jednostavniji odgovor koji se zasniva na promiljanju kako je svaki jezik izdvojen s namjerom stvaranja posebnosti. Ralanjuje poratna istraivanja jezine politike i planiranja u tri faze. Prva faza otpoinje nastajanjem dekolo-

niziranih drava koje su zanimljive zbog transformacija grupnih identiteta. Preoptimistina vjera u napredak, u duhu vremena, obiljeava drugu fazu, dok je u posljednjoj fazi znaajna dvostrana globalizacija nastala zbog Hladnoga rata. Drugo poglavlje Wright posveuje ustrojstvu jezika u razliitim razdobljima, dravama-nacijama i nacionalnim dravama. Analizu poinje od srednjovjekovne Europe, opisujui jezini krajolik toga vremena. Smatra nepobitnom injenicu da je tadanji drutveni ustroj uvelike oslikao taj krajolik. S jedne strane drutvene ljestvice nalazilo se jednojezino poljoprivredno stanovnitvo, dok je na suprotnoj strani vladajui feudalni sloj bio europski. Kako bi itateljima pribliila svoje vienje srednjovjekovnih kraljevskih porodica i iroki jezini repertoar, posluila se primjerom ekog dvora u 14. st. Osim feudalne aristokracije naglaava ulogu sveenstva u odravanju sustava identiteta i saveza koji su pokazivali tendenciju irenja djelovanja u smjeru globalizacije. Spominje Rietbergenovo vienje, prema kojem su

333

Sue Wright, Jezina politika i jezino planiranje: Od nacionalizma do globalizacije, Fakultet politikih znanosti, Biblioteka Politika misao, Zagreb, 2010, 275 str.

Recenzije

kranske crkve u mnogoemu bile nasljednice Rimskoga Carstva. Pojam lingua franca, prema Wright, oznaava jezik koji datira iz vremena kriarskih vojni. Prva pojava jezika lingue francae zabiljeena je na Sredozemlju i opstao je kao jezik trgovine i komunikacije. Atributi drutva koji su nastali nakon europskog srednjovjekovlja bitno su razliiti u jezinom kontekstu. Rije je o nacionalnim dravama, njihovoj evoluciji koja je u svojoj osnovi predodredila jezinu raznolikost dananje Europe. Wright zorno prikazuje genezu moderne drave navodei sve bitne elemente razvoja i povezujui ih sa svojim predmetom istraivanja. Westfalski mir 1648. godine okonao je Tridesetogodinji rat izmeu panjolske i Francuske i stvorio temelje za zasnivanje samouprava svih drava. Ne prekidajui kronoloki slijed, dolazi do doba izraenog apsolutizma, centralizacije i jezika dravnih birokracija. Gradski srednji sloj postupno se iri i preuzima kormilo u ovladavanju jezikom. Veina pisaca toga vremena, meu kojima se istiu Montesquieu i Voltaire, razumijevala je narod kao neizostavan element u procesima donoenja politikih odluka. Kako je jezik postao problematini korektor nacionalnih granica, Wright objanjava na primjerima Njemake i Italije. Ukazuje na to da je njemaki dijalekatski kontinuum znatno razvedeniji nego jezine grupe naroda koji su se ukljuili u njemako ujedinjavanje. Nakon Westfalskog mira sljedea je prekretnica u smjeru nacionalnog samoodreenja bilo okonanje Prvog svjetskog rata. ehoslovaka je za Wright primjer zemlje stvorene iz materijalistikih razloga, s narodima koji nisu dijelili istu povijest i s jezikom kao jedinom poveznicom meu njima. Ona u svom

izlaganju ne izostavlja ni ekonomski initelj koji je poveao ve postojee barijere meu europskim dravama. Ekonomska je solidarnost, smatra Wright, usko povezana s mobilnou radne snage koju je nepropusnost granica usmjerila ponajvie prema industrijski razvijenim dijelovima vlastite drave. Slijedi razmiljanje da su migracije takve vrste pretvorile gradove u jezine talionice. Sue Wright u svoju knjigu vrlo uspjeno integrira naizgled nespojiva i nesrodna uenja. Primjerice teko je ne zastati na spomen imena najpoznatijeg teoretiara rata Clausewitza, koji se s isticanjem vanosti nacionalizma u uvjetima rata odlino uklopio u ovu lingvistiko-politoloku studiju. Autorica se u uvodnom dijelu treeg poglavlja nadovezuje na utjecajne lingviste Haugena i Coopera koji sintezom istraenoga dolaze do kategorija jezine politike i planiranja. Njihova kategorizacija, koju je Sue Wright spretno utkala u veinu poglavlja svoje knjige, glasi: planiranje statusa, planiranje korpusa i planiranje usvajanja jezika. Wright smatra da je termin planiranje statusa u dravama-nacijama promaen jer se vrlo esto nije radilo o planskom postavljanju nekog varijeteta na mjesto dominantnog jezika, ve je on to postao dugotrajnim politikim procesom. U sluaju nacionalnih drava planiranje statusa je izglednije, to autorica pokazuje na primjerima vicarske i Irske. vicarska je od davnina poznata kao politiki stabilna i neutralna zemlja koja je kroz svoju povijest uspjeno izbjegavala centralizam, a time i potrebu za jezinom konvergencijom. Narav jezika dvojaka je, to je vidljivo u jezinoj realnosti Irske, i takva narav pojaava utilitarnu svrhu koja esto nadilazi tradicionalno simbolinu ulogu. U planiranju korpusa poticala se

334

Anali Hrvatskog politolokog drutva 2011

konvergencija unutar nacionalne komunikacijske zajednice. Termine Ausbau i Abstand skovao je Kloss, a njima se pokuala objasniti lingvistika dimenzija razlika meu jezicima. Prema Klossu, prva grupacija jezika nema bliskih srodnika u lingvistikim kategorijama, dok je druga grupacija ivot zapoela u formi dijalekta unutar nekog jezinog kontinuuma. Wright istie kako se najnoviji primjer planiranja korpusa radi isticanja razlika moe vidjeti na podruju bive Jugoslavije. U vezi s tim primjerom spominje i pismo kao nedvojbeni nain jezinog razlikovanja. Postojanje vie razliitih pisama unutar istog jezinog kontinuuma ini autoriinu premisu opravdanom. Gledano s te pozicije, izgledna je mogunost naputanja pisama kao izraz elje prekida s tradicijom, to se jasno vidi na primjeru Turske. Kodifikacija, standardizacija i preskripcija dravni su projekti, prema miljenju Sue Wright, koje najee provode jezine akademije u svrhu nacionalnog planiranja korpusa. U ovom se poglavlju vrlo esto spominje Accademia della Crusca, koju Wright smatra kljunom institucijom za provoenje kodifikacije i promicanje arhaikog toskanskog vernakulara kao podloge za planiranu standardizaciju jezika. Kasnije su se, po uzoru na talijansku, akademije osnivale diljem Europe, meu kojima se istiu panjolska, francuska i pruska. Sljedei pasus nudi odgovor na pitanje je li planiranje korpusa mogue i ondje gdje nije bilo slubenih akademija. Autorica dokazuje da je planiranje korpusa mogue ak i u takvim uvjetima, i to uz pomo rjenika i gramatika koje izrauju elite. Kao primjer navodi rjenike Johnsona, Lowtha i Murraya, koji su u 18. st. odigrali ve-

liku ulogu uvara pojedinih jezika. Iako su njihovi rjenici pomalo idealizirali sliku jezika, oni su neizostavan dio leksikografske tradicije pojedinih drava. S ideolokog aspekta purizam se ini loginom sastavnicom planiranja korpusa. Stoga je posve shvatljiv pokuaj Sue Wright da prije sljedeeg velikog procesa koji se tie izgradnje nacije posveti nekoliko redaka preostalim metodama te vrste planiranja. Wright istie Thomasovu tezu o purizmu, prema kojoj on nije iskljuivo fenomen nacionalistike ere, nego je znaajka svih jezika sve dok njihovi govornici odbijaju upotrijebiti elemente koji dovode u pitanje njihovu samopercepciju. Uz navedenu tezu Wright naglaava i vrlo jasan Thomasov stav da se periodizacija purizma moe uskladiti s periodizacijom nacionalizma. Jedna od posljedica djelovanja purizma jest pojava diglosije, tvrdi Wright. Rije je o promicanju jezika starijeg razdoblja s obzirom na to da je purizam opustoio rjenike zemalja u kojima se intenzivno provodio. Cooper je podrao studiju svog suvremenika Haugena i odluio je upotpuniti kategorijom planiranja usvajanja korpusa bez koje bi, istie Wright, graani teko mogli ovladati jezikom koji se oznaava kao nacionalni, slubeni, ili medij obrazovanja. Velik doprinos toj metodi, navodi Wright, daje Fichte u svojem djelu Govori njemakoj naciji (Reden an die deutsche Nation, 1807-1808) u kojemu odbija utjecaj prosvjetiteljstva i zagovara okomitu integraciju drutva sa sloenim sustavom napredovanja putem zasluga. Wright zakljuuje kako je u svim nacionalnim obrazovnim sustavima usvajanje nacionalnog jezika tijesno povezano s drugim aspektima socijalizacije. Tadanji se trend izgradnje nacije paralelno s procesom industrijalizacije odrazio na svjeto-

335

Recenzije

nazore i nain ivota ponajvie onih koji su bili njezini aktivni sudionici. irenje pismenosti evidentno je kasnilo u onom dijelu stanovnitva koji se iz razliitih razloga odupirao industrijalizaciji. U izgradnji nacije vana je uloga manjina. Autorica daje primjer borbe Maara za dravnost. Naime, pojanjava Wright, Ugarska je imala izuzetno raznoliku populaciju: Maare, Nijemce, Hrvate, Rumunje, Slovake, Grke i Armence. Ono po emu se Maari izdvajaju njihova je otpornost na tadanji monarhijski centralizam. Francuska je revolucija pokrenula popularizaciju ideje samoodreenja ne samo u Ugarskoj ve i diljem Europe. Modernija povijest Maarske zapoinje Trianonskim mirom 1920. godine koji je odredio nove granice maarske drave, to je za posljedicu imalo veu homogenost stanovnitva. Problematika izgradnje nacije kao posljedice kolonijalizma i vienje starih pojmova u novim kontekstima teme su etvrtog poglavlja. Autorica kronolokim redoslijedom opisuje proces nastajanja Republike Tanzanije, izuzetnu heterogenost njezina stanovnitva i prepreke uvoenju svahilija. Jezik svahili, naznaava Wright, imao je dvojaku ulogu: bio je lingua franca i materinski jezik. Naglaava kako su se europski lingvisti L. Krapf, Steere i Doke bavili kodifikacijom i standardizacijom svahilija za obrazovne svrhe. Najvei problemi pri uvoenju svahilija povezani su s postojanjem dvaju pisama i pritiskom MMF-a i Svjetske banke da se to vie odgodi svahilizacija. Druga drava koju je Sue Wright uklopila u svoju studiju o jezinoj politici i planiranju jo je heterogenija od Tanzanije. Rije je o Indoneziji od doba carstava pa sve do proglaenja zemlje unitarnom dravom 1949. godine, kada je slubenim jezikom proglaen indonezijski jezik.

Anali Hrvatskog politolokog drutva 2011

Za mandata prvog indonezijskog predsjednika Sukarna stvorena su naela na kojima se temeljila politika zajednica oblikovana u sklopu filozofije panaile. Malajski jezik nekadanjeg sultanata Jahor-Riau, tvrdi Wright, nije se zasnivao na klasinom knjievnom jeziku, nego na bazarskom malajskom. Budui da je potonji razvijen za upotrebu u meugrupnoj komunikaciji, nastupila je oekivana pojava diglosija u socijetalnom rascjepu. Zanimljivo je vidjeti diglosiju u drutvenoj stratifikaciji, odnosno uoiti razliku izmeu visokog i niskog varijeteta malajskog jezika. Neki su problemi koji se tiu standardizacije jezika, zakljuuje autorica, s vremenom nestali. Wright nastavlja svoje izlaganje iznoenjem novih problema koji se prvenstveno tiu porasta privatnog kolovanja na engleskom jeziku i jaanja pokreta za odcjepljenje i neovisnost. Prvi dio knjige autorica zavrava rijeima indonezijskog znanstvenika Antona Moeliona: ... Moe se rei da ljudi openito imaju vii stupanj emocionalne vezanosti za svoj materinski jezik, nego za indonezijski. Sue Wright takoer naglaava i znaajne teorijske okvire koji su u osnovi opreni jezinom planiranju; s jedne strane postmodernizam protiv univerzalizacije argumenata, s druge strane postnacionalizam s globalizacijom u sreditu. Peto poglavlje uvodi nas u svijet analitikog pristupa pitanjima kontakata meu pripadnicima razliitih govornih zajednica i metoda ostvarivanja komunikacije preko jezinih granica. Dva su naina rjeavanja problema u komunikaciji: razvijanje meujezika koji rabe obje strane ili da jedna grupa ili njezin dio naui jezik druge grupe. Jezik je uvjerljiv pokazatelj realnog stanja odnosa moi u ekonomskim, politikim, kulturnim i tehnolokim kategorijama. Ovo

336

poglavlje daje detaljniji uvid u trgovake argone i pidine. Tehniku definiciju pidina ponudio je Sebbe 1997. godine: ... Pidini se esto nazivaju pomonim jezicima jer su govornicima potrebni kao dodatak uz njihov izvorni jezik kako bi premostili komunikacijski jaz spram govornika nekoga drugoga jezika. Odreene skupine ljudi, primjerice trgovci, pomorci i kriari, sluili su se pidinom zasnovanim na romanskim varijetetima u razdoblju od 1000. godine pa sve do poetka 19. st. Prema Wright, jedan je od najranije stvorenih pidina madridski arapski koji 1068. godine spominje geograf Abu Ubayd al-Bakri. Pidini imaju svoj vijek trajanja, a izumiru kada prestane kontakt zbog kojeg su i nastali. Wright vrednuje Thomasovu studiju koja se temelji na nizu zanimljivih primjera u kojima su se pidini razvijali kako bi se sprijeilo da nepodobni naue jezik neke grupe. U nastavku objanjava razlike meu varijacijama jezika, u ovom sluaju kreolskog jezika te semantikog i sintaktikog jezika. Prvi nastaje u trenutku kada pidin postane prvi jezik grupe, dok drugi pojam sadri prvi i oznaava zajednicu koja kreolski jezik preuzima kao svoj jedini ili glavni jezik. Dotaknuvi se jezika carstava, autorica obrazlae intrigantan odnos faza imperijalizma s razliitim stupnjevima irenja jezika, o emu svjedoi nekadanje Rimsko Carstvo. Posebno je upeatljiva injenica da je vladajui sloj ljubomorno uvao imperijalni jezik jer ga je smatrao povlasticom rijetkih. Prelamajui se kroz autoriinu iskustvenu prizmu, zamjetan je njezin osvrt na slavno djelo Minute on Education teoretiara Macaulaya, napisano 1835. u obliku obraanja britanskoj vladi sa savjetom da okupi sloj ljudi koje e obrazovati kao Engleze

u svrhu stvaranja birokracije kao dijela izvrne vlasti u Indiji. Vojska je izdvojena skupina koja se, lingvistiki gledano, odlikuje velikim potencijalom pomou kojeg se na brz nain pretvara u jezinu talionicu. Slijedi osvrt na tri naina adaptacije jezika u vojsci pojedine zemlje ili carstva. Prvi je nain ostvaren razvijanjem pidina u Mogulskom Carstvu. Drugi nain prikazuje asniki sloj u prihvaanju dominantnog jezika imperijalistike sile u Njemakoj. U treem su nainu svi vojnici nauili jezik drave za koju su se borili kao dokaz politike odanosti u Francuskoj. Sljedei primjer pokazuje kako uenje jezika moe biti identitetski in ili iskaz oboavanja. Znanje svetog jezika omoguuje itanje svetih knjiga. Wright smatra da su svi jezici koji su se proirili svijetom ostvarili djelomini status lingue francae. Latinski jezik stoljeima je sluio kao medij komunikacije u katolikoj Europi, grki i starocrkvenoslavenski koristili su se u pravoslavnim crkvama, arapski je dominirao u islamskom svijetu, a sanskrt u hinduizmu, u vedskim spisima. Profanim je svijetom odjekivao slian proces povezan s ideologijama i njihovim promicanjem, o emu su u 20. stoljeu svjedoili sukobljeni komunistiki i kapitalistiki pravci. esto nam poglavlje doarava snagu nekad najmonijeg europskog jezika koji je bio lingua franca 17. i 18. st. francuskog jezika. Francuska je, saima Wright, postupno poveavala svoj utjecaj u Europi, dok je procvat doivjela za vladavine Luja XIV. Francuski se jezik radikalno irio putem vojnog, ekonomskog, kulturnog, znanstvenog i religijskog djelovanja. Mnogi su monarsi bili frankofoni i

337

Recenzije

338

frankofili, poput vedske kraljice Katarine, kralja Gustava III. te poljskog kralja Stanislava II. Sedamnaest svezaka Enciklopedije predstavlja znaajan pothvat u integriranju novih ideja 18. st., dri autorica. Stoga se francuski jezik neprestano razvijao i modificirao kako bi to preciznije izrazio nove ideje i discipline. Lavoisierovo djelo Mthode de nomenclature chimique postalo je temelj odreivanja naina na koji e se kemijski elementi i procesi opisivati naredna tri stoljea. Intenzivne spone mogle su se osjetiti u odnosima Pariza i Vatikana, osobito za vrijeme vladavine Napoleona III, a francuski je jezik bio slubeni jezik papinske drave. Rane tridesete godine prolog stoljea bile su u znaku suoavanja s velikom krizom dotadanje francuske premoi. Visoki su dunosnici, prema Wright, bili primorani osnivati institucije za zatitu francuskog jezika od daljnjeg slabljenja. Charles de Gaulle je umjesto dotadanjeg Ureda osnovao Visoko povjerenstvo za obranu i irenje francuskog jezika. Okupacijom Francuske u Drugom svjetskom ratu francuski je jezik prestao biti lingua franca, o emu svjedoe brojni anglizmi u rjeniku nekada najmonijeg europskog jezika. Intenzivan rad na vraanju izgubljenog ugleda francuskog jezika nastavili su i De Gaulleovi nasljednici putem zakonodavstva, biljei Wright. Primjerice, Pompidou se zaloio za izglasavanje Bas-Lavridova zakona iz 1975. godine koji odreuje obaveznu upotrebu francuskog jezika u trgovini i industriji na francuskom teritoriju. Godine 1992. revidiran je i francuski ustav. Dodan mu je amandman kojim se francuski jezik proglaava slubenim jezikom Republike. Dvije godine kasnije izglasan je Toubonov zakon koji je dobio iroku potporu elita. U prolom je desetljeu ministar obrazo-

vanja Claude Allgre skrenuo pozornost javnosti izjavom da je Engleski postao roba slina raunalu ili internetu.... Europska Unija njegovala je tradiciju podupiranja heterogene ponude jezika, posebice onih koji se u Uniji manje ue, nastavlja Wright, to se sustavno provodilo programima kao to su Lingua i Erasmus. Vanost francuskog jezika na meunarodnoj razini opadala je proporcionalno opadanju njezine ekonomske moi. Engleski je jezik svoju uspjenu ekspanziju dugovao naporima vojnika, pustolova i kolonizatora, podcrtava Wright u uvodnom dijelu sedmog poglavlja. Razlozi prevage odreenog jezika u nekom trenutku gotovo su uvijek utilitaristiki, a tiu se trgovine, znanosti, tehnologije, ideologije i religije. Nakon stjecanja neovisnosti, diljem Amerike vodile su se otre polemike o jeziku zbog potrebe isticanja svoje posebnosti. Wright navodi kako se prvi rjenik amerikog engleskog pojavio ve 1800. godine pod naslovom The Columbian Dictionary of the English Language autora Caleba Alexandera. Iduih su godina objavljeni novi rjenici u svrhu stvaranja zasebnog identiteta. Prevlast engleskog jezika poela se uoavati pri kraju Prvog svjetskog rata, kada je ameriki predsjednik Woodrow Wilson zahtijevao prevoenje ugovora iz Versaillesa, Sevresa i Trianona s francuskog na engleski. Amerikanci su provodili politiku izolacionizma sve do poetka Drugog svjetskog rata, kada su bili primorani odgovoriti na japanski napad na Pearl Harbour. Drugi svjetski rat, zapaa autorica, donio je znaajne promjene na lingvistikoj karti svijeta, naime lingua franca dobila je konkurenciju u ruskom jeziku. Iako SAD danas nema znaajniji utjecaj na meunarodnu ekonomiju, ipak dominira organizacijama

Anali Hrvatskog politolokog drutva 2011

poput Svjetske trgovinske organizacije (WTO), Meunarodnog monetarnog fonda (MMF), Svjetske banke i grupe G7. Zbog diskursa reda i zakona SAD je nerijetko opravdavao svoje vojne akcije (Afganistan, Zaljevski rat, 1991), prikazujui ih kao legitimnu borbu protiv diktatora i potencijalne opasnosti njihova oruja za masovno unitenje. Amerika dominacija u razvoju novih tehnologija evidentna je, ali nije apsolutna u svakoj sferi. Bitno je napomenuti kako se unutar znanstvene zajednice hegemonija engleskog jezika ne osporava. Wright sedmo poglavlje zavrava izvrsnim komentarom kako je kulturna globalizacija pojava koja svijet dijeli na one koji imaju i one koji nemaju. Idue poglavlje u ozraju je rasprave o globalizaciji i ulozi engleskog jezika kao medija globalizacije. Stavovi teoretiara globalizacije vrlo su opreni i ini se nemoguim izvesti univerzalnu definiciju globalizacije. Najpoznatije je stajalite o globalizaciji, prenosi autorica, ono politologa Davida Helda: Globalizacija se najbolje moe razumjeti kao proces ili skup procesa a ne kao pojedinano stanje... Schoeltova analiza upuuje na gubitak osobene naravi nacionalne drave. Sue Wright je, iznosei neke injenice u prethodnom poglavlju, dokazala da one potvruju tezu kako na SAD globalizacija nema tako velik uinak kao na mnoge druge zemlje. Uzroci se mogu saeti u pet toaka koje autorica izlae. Prvo, industrijski tokovi kreu iz SAD-a, a ne u njih. Drugo, SAD biljei veliku prodaju na domaem tritu i protekcionistiku politiku vlade. Tree, SAD je najmoniji igra u meunarodnim grupacijama i organizacijama. etvrto, povlaenje Amerikanaca iz meunarodnog i globalnog prostora, posebno nakon napada

2001. godine. Peto, Amerikanci su poprilino rezervirani u pristupu nadnacionalnom regionalnom upravljanju. Kritike nam teorije ukazuju na injenicu da se hegemonija moe pronai i u okvirima globalizacije. Wright se osvre na studiju talijanskog komunista Gramscija koji je hegemoniju odredio kao proces u kojem vladajua klasa uspijeva uvjeriti druge klase u drutvu da prihvate njezine moralne, politike i kulturne vrednote. Autorica se nakratko vraa na glavne teme svoje knjige i vanost pridaje vjerovanju kritikih lingvista kako jezina politika i planiranje jezika mogu pomoi u raspodjeli moi unutar drutva. Deveto je poglavlje ujedno i uvodno poglavlje treeg dijela knjige u kojemu je Wright usmjerila pozornost na novi diskurs, pravne instrumente i politiki kontekst za manjine i njihove jezike. Autorica objanjava da su nadnacionalne integracije i globalizacija izravno povezane s aktualnim irenjem prava manjina jezinih prava. Liberalizam kao pravac zapadne politike i filozofske tradicije smatra slobodu pojedinca primarnom, a njegov je idejni zaetnik John Stuart Mill sa svevremenim ogledom O slobodi. Tekou za liberale predstavlja nemogunost brze transformacije jezika u individualno pravo. Pojedinac svojim htijenjem automatski utjee na prava svojih sugovornika. Drugim rijeima, pojanjava autorica, heterogenost se smatra prijetnjom dravi i hendikepom za pojedinca. Dva presudna dokumenta, Virdinijska povelja o pravima iz 1776. godine i Deklaracija o pravima ovjeka iz 1789. godine, zauzimaju se za ljudska prava neovisno o rasi, spolu, jeziku ili vjeri. John Rawls nudi utopijsko filozofsko vienje o diskursu jednakosti, kako tumai Wright, u ijoj je sri tenja za jednakou koja nee biti uvjetovana

339

Recenzije

povijeu. Ovdje autorica ne preskae ni francuskog revolucionara Lacordairea i njegovu znamenitu reenicu: U jednakosti jakih i slabih, bogatih i siromanih, gospodara i slugu, sloboda je ta koja ugnjetava, a zakon onaj koji oslobaa. Zakonske odredbe o pravima manjina razvijene su sredinom 20. st. kao odgovor na zbivanja u Drugom svjetskom ratu. Bitne promjene koje se tiu prava manjina zabiljeene su u deklaracijama i konvencijama UNESCO-a i ILO-a te Vijea Europe, navodi Wright. Najprihvaenija obvezujua odredba u vezi s pravima manjina sadrana je u l. 27. Meunarodnog pakta UN-a o graanskim i politikim pravima iz 1966. godine. Znaajna inicijativa UN-a poela je tek 1992. Deklaracijom o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etnikim, vjerskim i jezinim manjinama. Ispunjavajui odredbe Deklaracije, drava mora kreirati javne politike za zatitu i unapreenje jezika. Iz autoriina se pregleda jasno moe vidjeti da se Vijee Europe pokazalo kao organizacija koja najenerginije djeluje u izradi legislative za zatitu manjina. Vijee je autor vrlo utjecajnih dokumenata kao to su Okvirna konvencija za zatitu nacionalnih manjina i Europska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima iz 1998. godine. Inicijativu u korist manjinskih jezika pokrenula je Europska Unija otvaranjem Europskog ureda za manje koritene jezike (EBLUL) koji je uvelike pridonio komunikaciji, kontaktima i razmjeni meu manjinskim zajednicama. Tree je utjecajno tijelo na podruju zatite manjinskih prava u Europi OESS koji putem Kopenhakih preporuka iz 1990. godine podupire mnoga prava nacionalnih manjina, koja postupno modificira u izdanja Hake preporuke, Preporuke iz Osla i Preporuke iz Lunda.

Slabljenje sustava nacionalne drave i proces prijenosa ovlasti sa sredinjih na periferne dijelove politike zajednice autorica razmatra u desetom poglavlju. Wright analizira panjolsku s obzirom na procese decentralizacije i restitucije manjinskih jezika. Na Kataloniju se oduvijek gledalo kao na uvara kranskog svijeta, napominje Wright, jer se nalazila u pograninom podruju, a teritorijem u sklopu Aragonskoga kraljevstva. Od politiki slabe sastavnice panjolske, poetkom 20. st. postaje njezin najsnaniji dio. Katalonci su neposredno prije Prvog svjetskog rata, biljei Wright, uspjeli uspostaviti samoupravu s odreenim stupnjem politike neovisnosti. Sredinje vlasti u Madridu sredinom 30-ih godina 20. st. upotrebljavaju razne oblike prisile i progona u sklopu politike centralizacije i istananog unitarizma. Iako je katalonski jezik bio zabranjen, Katalonci se nisu dali pokolebati, te su se aktivno sluili svojim jezikom u manjim zajednicama, tvrdi Wright. Tek je Ustav iz 1978, koji je stupio na snagu nakon dolaska postfrankistikih reformatora na vlast, uinio Kataloniju autonomnom zajednicom. Katalonci su se izborili i za svoj jezik, koji je nakon 1983. godine Zakonom o jeziku postao glavni jezik obrazovanja. Ulazei dublje u raspravu o jezinoj pravdi, autorica istie problem onih koji nisu govornici katalonskog, a dijele isti teritorij s Kataloncima. Katalonci su se branili tezom kako bi ustupci govornicima kastiljskog ograniili upotrebu vlastitoga jezika u vlastitom javnom prostoru. Katalonija je, smatra Wright, pravi primjer novog fenomena u post-EU razdoblju izgradnje nacije na regionalnoj razini. Zbog boljeg razumijevanja autorica navodi podruja u panjolskoj u kojima se govori katalonski: Katalonija, Balearski otoci, sjever i istok Valencije, zapadni okruzi Aragona. Katalonski jezik pre-

340

Anali Hrvatskog politolokog drutva 2011

lazi granice kao slubeni jezik u Andori, a njime se govori i u junoj Francuskoj te na Sardiniji. Deklaracija o kulturnom jedinstvu potpisana je 2000. godine, a iz nje su proizali mnogi zajedniki programi, posebice digitalizacija Katalonsko-valencijsko-balearskog rjenika. Wright izuzetno dobro primjeuje nastojanja svake manjine da u sebe ukljui nekoliko drugih, to slikovito usporeuje s logikom babuki, prikazujui beskonanu fragmentaciju. Katalonski je jezik u najnepovoljnijem poloaju u Roussillonu u Francuskoj, gdje mu prijeti izumiranje. Autorica izdvaja podatak da je katalonski jezik sedmi najvei jezik u Europskoj Uniji, to Katalonce ohrabruje u njihovu zahtjevu da katalonski dobije status jednoga od slubenih jezika Unije. Drugi jezik, baskijski, po sredinjim se vrijednostima znatno razlikuje od katalonskog jezika, istiui vrijednosti poput religije i etnike zajednice. Glavni su problemi u vezi s afirmacijom baskijskog jezika, primjeuje Wright, nemogunost njegove standardizacije i ogranienost njegove upotrebe na seosko stanovnitvo. injenica da je baskijski nacionalizam agresivan smanjila je interes Baskijaca u Francuskoj i drugim podrujima za svoj baskijski identitet. Mogue rjeenje problema Wright vidi u funkcionalnoj diferenciji i diglosiji teoretiara Fishmana. Tradicija manjinskih jezika u Europi specifina je po tome to se oni povezuju sa siromanijim ruralnim govornicima. Galicijskim jezikom kao jezikom seljatva koji se ne odlikuje jakom literarnom tradicijom Wright zavrava deseto poglavlje. Primjeuje slinost tog jezika s baskijskim jer se oba suoavaju s problemom standardizacije i kodifikacije i naglaava njegovu L-funkciju u kompleksnoj diglosijskoj situaciji.

341

Posljednjim, jedanaestim poglavljem Sue Wright zaokruuje svoju temeljitu i sveobuhvatnu studiju o jezinoj politici i jezinom planiranju. To poglavlje autorica je posvetila ostalim jezicima svijeta, onima koji nisu ni slubeni jezici neke drave ili pokrajine ni vani jezici trgovine ili meugrupna lingua franca. Za bolji pregled potrebno je navesti Ethologueov statistiki podatak kako se u svijetu 2002. godine govorilo 6809 jezika. Nestanak jezika ne bi se smio dopustiti iz nekoliko razloga, zakljuuje Wright. Prvi smatra kako je raznolikost sama po sebi dobra na isti nain kao i bioloka raznolikost. Drugi je razlog odranja jezika odravanje doticaja pripadnika grupe s vlastitom povijeu i kulturnom batinom. Prema treem, jezik se poistovjeuje s oznaiteljem pripadnosti grupi. etvrti govori u prilog nezamjenjivosti resursa ovjeanstva. U cilju odranja i revitalizacije jezika jezinoj se grupi nudi nekoliko moguih rjeenja poloaja u kojemu se moe zatei. Prva opcija podrazumijeva prihvaanje statusa quo. Druga daje dovoljno prostora znanosti, odnosno lingvistima za djelovanje. Pokuaj spaavanja ili programa odranja jezika odlika je tree opcije. Za provedbu tih strategija, smatra Wright, bit e potrebno dobiti odobrenje drave i izvriti modifikaciju dijela zakonodavstva. Opet nailazimo na pojavu fragmentacije koja se dogodila u sredinama u koje su prodrli govornici drugog jezika, pa bi kreiranje strategija proizvelo nove nejednakosti. Susreemo se s pozitivnim primjerom Oroquena, manjine koja ivi Kini. Kineska je vlada uvela niz mjera kako bi poboljala ivotni standard manjina, ukljuivi zdravstvene usluge i obrazovanje, prenosi Wright. Kada su Oroqueni postali svjesni injenice da njihovu jeziku prijeti izumiranje, pokre-

Recenzije

nuli su inicijativu da se u sustav obrazovanja uvede uenje osnova oroquenskog jezika. Meutim ta je inicijativa doivjela neuspjeh. Autorica naglaava da su se Galicijci i Baskijci susreli s istim problemom. Priu o ugroenom arbrekom jeziku autorica je preuzela iz istraivanja Ede Derhemi u Europi. Pjanski arbreki varijetet je albanskog kojim se oko pet stotina godina slue albanske zajednice koje ive na Siciliji. Wright pokuava dokuiti razloge opstojanja te zasebne i kohezivne grupe te povui paralelu s utjecajem njihove pravoslavne vjere unutar katolike Italije. S vremenom su talijanske predrasude prema Albancima narasle do nesluenih granica, tako da je perspektiva odranja ugroenog arbrekog zaista upitna. Epilog ove hvalevrijedne lingvistike studije Sue Wright sadri prikaz etiriju

ideologija pristupa ureenju multikulturalne viejezine drave. Dvojezinost i opstanak manjinskog jezika mogu ostati utopije, smatra Wright, ak i u najidealnijem pluralistikom ureenju drave. Ostale ideologije koje su se razvile kao potpora odranju manjinskog jezika jesu radikalni etniki nacionalizam te graanska i asimilacijska ideologija, koje prije svega promiu jezik dominantne grupe. Potpuno ouvanje jezika neke manjine nerijetko je posljedica marginalizacije u dravi, primjerice izdvajanjem u rezervate. ini se da je cijena spaavanja ugroenih jezika esto previsoka. Nakon navedenih konkluzija pojava poput diglosije zvui jo pozitivnije i poprima formu sve izglednijeg kompromisa. Iako i sama autorica iskazuje sumnju u uspjeh odranja pojedinih manjinskih jezika, i dalje vrsto vjeruje u jezinu politiku i jezino planiranje. Jasmina Hudi

342

Anali Hrvatskog politolokog drutva 2011