MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM ZAGRABIENSIS

UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Werner Platzer / PRIRUČNI ANATOMSKI ATLAS
 MEDICINSKA NAKLADA – ZAGREB
BIBLIOTEKA SVEUČILIŠNI UDŽBENICI
Werner Platzer / PRIRUČNI ANATOMSKI ATLAS

Urednik hrvatskoga izdanja:

prof. dr. sc. IVAN VINTER

Prevodioci:
prof. dr. sc. IVAN VINTER (od 1. do 280. str.)
prof. dr. sc. IVANA MARIĆ (od 281. do 332. str.)
dr. ANA HLADNIK (od 333. do 444. str.)

Recenzenti:
prof. dr. sc. Predrag Keros, professor emeritus
prof. dr. sc. Dragica Bobinac
doc. dr. sc. Lovorka Grgurević

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu

Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu
pod brojem
ISBN

Odlukom Senata Sveučilišta u Zagrebu br. 02-3192/3-2002. na sjednici

održanoj 15. travnja 2003. godine odobreno je korištenje naziva sveučilišni
udžbenik (Manualia universitatis studiorum Zagrabiensis)

© Medicinska naklada, Zagreb, 2011. Nijedan dio ove knjige ne smije se

umnožavati niti reproducirati u bilo kojem obliku ili na bilo koji način,
elektronički ili mehanički, uključujući fotokopiranje, osim za kratke citate, bez
nakladnikova pismenoga dopuštenja.
PRIRUČNI ANATOMSKI
ATLAS
u tri sveska

Prvi svezak
SUSTAV ORGANA ZA POKRETANJE

Werner Platzer

10. cjelokupno prerađeno i nadopunjeno izdanje

215 koloriranih slika i 822 crteža Gerharda Spitzera

MEDICINSKA NAKLADA
ZAGREB, 2011.
IV

Emeritus o. Univ.- 1. izdanje 1975.

Prof. dr med univ. dr. 2. izdanje 1978.
h.c. 3. izdanje 1979.
Werner Platzer 4. izdanje 1984.
Umirovljeni predstojnik Anatomskoga 5. izdanje 1986.
instituta Insbruškoga Sveučilišta 6. izdanje 1991.
7. izdanje 1999.
8. izdanje 2003.
9. izdanje 2005.
1. brazilsko izdanje 2008.
1. bugarsko izdanje 2005.

1. englesko izdanje 1978.

Crteži:
prof. Gerhard Spitzer, Frankfurt/Main
sa suradnicima Stefanie Gay, Lothar
© 1975, 1999 Georg Thieme Verlag,
Rüdigerstraße 14, D-70469 Stuttgart
Unsere Homepage: http://www.thieme.de
Izdano u Njemačkoj
Umschlaggestaltung:
Martina Berge, Erbach/Ernsbach
Slog: Druckhaus Götz GmbH, Ludwigsburg
Tisak: Universitätsdruckerei H. Stürtz AG,
ISBN 3 13 492007 7
(Georg Thieme Verlag) 23456
2. englesko izdanje 1984.
3. englesko izdanje 1986.
4. englesko izdanje 2002.
5. englesko izdanje 2003.
6. englesko izdanje 2008.
1. francusko izdanje 1978.
2. francusko izdanje 1983.
3. francusko izdanje 2001.
4. francusko izdanje 2007.
1. grčko izdanje 1985.
1. indonezijsko izdanje 1983.
2. indonezijsko izdanje 1997.
1. talijansko izdanje 1979.
2. talijansko izdanje 1987.
3. talijansko izdanje 2000.
4. talijansko izdanje 2007.
1. japansko izdanje 1979.
2. japansko izdanje 1981.
3. japansko izdanje 1983.
4. japansko izdanje 1990.
5. japansko izdanje 2002.
1. kinesko izdanje 2000.
1. nizozemsko izdanje 1978.
2. nizozemsko izdanje 1981.
3. nizozemsko izdanje 1990.
4. nizozemsko izdanje 2000.
5. nizozemsko izdanje 2006.
1. poljsko izdanje 1996.
1. portugalsko izdanje 1988.
1. srpskohrvatsko izdanje 1991.
2. hrvatsko izdanje 2003.
1. španjolsko izdanje 1977.
2. španjolsko izdanje 1988.
3. španjolsko izdanje 2000.
4. španjolsko izdanje 2008.
1. tursko izdanje 1987.
1. mađarsko izdanje 1996.
1. tursko izdanje 1987.
1. mađarsko izdanje 1996.
Zaštićene oznake nisu posebno navedene, premda nije
riječ o slobodnim nazivima.
Sva prava su pridržana, posebno prava umnažanja,
prodaje i prevođenja. Ni jedan dio knjige ne smije se
u bilo kojem obliku (fotokopiranjem, mikrofilmskim
načinom) reproducirati, ili, primjenom elektroničkih
uređaja, preraditi, umnožiti i prodavati bez pismenoga
dopuštenja izdavača.
 V

Predgovor desetom izdanju

S velikim zadovoljstvom želim zahvaliti svi-

ma koji su posljednjih tri desetljeća prido-
nijeli poboljšanju ove knjige. To je bila osno-
va da se isprave krive formulacije i pogrješke
u prijašnjim izdanjima. Zahvaljujem svima
svojima marljivim suradnicima koji su mi
svesrdno pomagali.
S vremenom je ponovo poraslo značenje
morfologije i postalo je jasno da bez znanja
morfologije nije moguće znati struku, i da
su objašnjenja mnogih kliničkih slučajeva
vezana uz znanje morfologije. Ispravili smo
pogrješke koje su uočene tijekom vremena
izdanja ovoga atlasa.
VI
Predgovor prvome izdanju prvoga sveska
Prvi svezak nastoji studentima sažeto prika-
zati pregled o sustavu organa za kretanje i o
topografiji perifernih krvnih žila i živaca, ko-
liko se odnose na sustav organa za kretanje.
Pri tomu, ova knjiga ipak ne može zamijeniti
kvalitetan udžbenik anatomije.
Anatomija se zasniva na zornom prikazu,
pa sam nastojao pružiti što je moguće više
ilustracija, koje su izrađene prema vlastitim
preparatima, pa su i varijacije prikazane na
izvornim uzorcima. Pojedine su slike na-
domještene crtežima radi bolje preglednosti,
a neke su sheme preuzete iz drugih knjiga.
Crtači izdavačke kuće zavrjeđuju posebnu
zahvalu jer smo samo zahvaljujući njihovu
umijeću mogli ostvariti zamisli. G. Spitzer je
s velikim uživljavanjem i najsloženije prepa-
rate prikazao uzornim crtežima. L. Schnell-
bächer je izradio velik broj slika u dijelu o
sustavima, i to s osobitom spretnošću. D.
Klittich je zaslužan za opise i izradbu nekih
crteža.
Pri izradbi crteža svi su crtači bili ovisni o
dobrim uzorcima, i tu posebno ističem svog
asistenta H. Maurera koji je vrlo umješno i
revno, sam ili s demonstratorima, osigu-
rao prvorazredne preparate i prikazao ih
vrijednim crtačima. Za stručne korekture i
mnogosatne rasprave, neka je mojim uvijek
ornim asistentima doc. dr. S. Poiselu i dr. R.
Putzu najsrdačnija hvala. Prof. dr. A. Ravel-
li, rukovodiocu odjela rentgenske anatomije
u Institutu, obvezan sam prijateljsku zahva-
lu za izradbu mnogih rentgenskih snimaka,
koje su bile temelj za izradbu raznih prikaza.
I ostali suradnici, koji nisu poimenično spo-
menuti, pridonijeli su uspjehu ove knjige, pa
svi zaslužuju moju zahvalnost.
Dr. h. c. G. Hauffu i njegovim suradnicima,
među kojima napose spominjem A. Mengea,
zahvaljujem na velikom razumijevanju. Oso-
bito ističem da je izdavač nastojao ispuniti
sve moje želje i time je omogućio oblikova-
nje ove knjige.
Ova knjiga ponajprije treba služiti studenti-
ma medicine, ali može i neupućenim ljudi-
ma omogućiti uvid u građu čovječjega tijela.
Ako u knjizi ima manjkavosti, bit ću zahva-
lan kolegama za svaki poticaj i kritiku.
Knjigu posvećujem svojoj supruzi, kojoj za-
hvaljujem za čitanje korektura i mojim kćeri-
ma Beatrix i Ulrike.
Innsbruck, u rujnu 1975. godine.
Werner Platzer

Postavke i raščlamba ovoga džepnog atlasa u
3 sveska proizlaze iz zajedničkog predgovora
prvom izdanju:
Predgovor prvom izdanju
Džepni atlas omogućuje studentima medici-
ne jasan pregled najvažnijih znanja iz anato-
mije čovjeka, a istodobno može i zainteresi-
ranim laicima omogućiti uvid u to područje.
Za studenta medicine treba primarno biti
priprema pred ispit, uglavnom u svrhu po-
navljanja anatomije. Prikazani tekst i slike
služe zornom predočivanju anatomskoga
znanja.
Džepni atlas u 3 sveska je raščlanjen po su-
stavima. 1. svezak obuhvaća sustav za kre-
tanje, 2. svezak unutarnje organe, 3. živčani
sustav i osjetila. Topografski odnosi perifer-
nih živaca i krvnih žila uzeti su u obzir u 1.
svesku dok god su blizu sustavu za kretanje;
u 2. svesku se obrađuje sistematično raščla-
njivanje krvnih žila. Dno zdjelice je u tijesnoj
funkcionalnoj vezi s organima male zdjeli-
ce, te je zbog njihove zajedničke topografije
uključeno u 2. svezak. Kratki prikaz razvoja
zuba naveden je u 2. svesku, jer se time ola-
kšava razumijevanje nicanja zuba, rasprav-
ljene su zajedničke embrionalne osnove
muškoga i ženskoga spola jer su tako njihovo
izgrađivanje i njihove ne tako rijetke varija-
VII
cije i malformacije razumljivije, u poglavlju
o ženskim spolnim organima raspravlja se o
pitanjima u vezi s trudnoćom i porođajem, no
potrebno znanje studentu medicine o razvoju
ovdje nije ni u kojem slučaju prikazano.
Podatci iz područja fiziologije i biokemije
nepotpuni su i služe samo za bolje razumije-
vanje histoloških osobitosti, pa o tome valja
proučiti udžbenike iz fiziologije i biokemije.
Konačno, ističemo da ova knjiga ne nado-
mješta udžbenik i još manje učenje za vri-
jeme nastave makroskopske i mikroskopske
anatomije. Popis literature obuhvaća naslove
što upućuju na daljnje izvore, među kojima
su i klinički udžbenici.
Zainteresirani laik, koji se zanima za građu
ljudskoga tijela, pročitat će mnoge anatomske
pojedinosti o često primjenjivanim pretraga-
ma, izloženim na razumljiv način. Tako je
udovoljeno želji izdavača da se sadržaj knjige
proširi. Zbog čitatelja koji nisu liječnici, na-
zivi svih organa ili dijelova organa, što ih oni
mogu razumjeti, opisani su i narodnim nazi-
vima, te i navedeni u kazalu.
Frankfurt/M., Kiel, Innsbruck
Izdavači
VIII

Kratice

a. = arteria = arterija, krvna žila kucavica

aa. = arteriae = arterije, krvne žile kucavice
lig. = ligamentum = ligament, sveza
ligg. = ligamenta = ligamenti, sveze
m. = musculus = mišić
mm. = musculorum = mišići
n. = nervus = živac
nn. = nervi = živci
r. = ramus = ogranak
rr. = rami = ogranci
v. = vena = vena
vv. = venae = vene

Predgovor hrvatskom izdanju
Svakidašnja praksa neprijeporno potvrđuje
Tiedemanov citat u predgovoru sedmoga iz-
danja ovoga sveska: »Liječnici bez anatomije
su kao krtice, ruju u mraku, a iza njih osta-
ju grobovi«. Zacijelo su liječnici bez znanja
anatomije poput krtica, ali postoje i teži ob-
lici koji se u novijim vremenima očituju još
teže. Anatomija je struka bez koje nijedan
liječnik ne može započeti raditi.
Ova knjiga omogućuje studentima, liječnici-
ma i ostalim zainteresiranima da u vrlo krat-
kome razdoblju ponove anatomiju, da tek-
stom i slikom obnove i dopune svoje znanje.
IX
Vrijednost svake knjige potvrđuje broj izda-
nja. Po tomu je ova knjiga zasigurno oprav-
dala svoje postojanje i potvrdila svoju kvali-
tetu. Zahvaljujem prof. Anđi Raič, urednici u
Medicinskoj nakladi, koja je prepoznala po-
trebu prijevoda ovako kvalitetnih knjiga.
Hvala svim prevoditeljima, jer su prevodeći
ovo vrsno djelo pokazali da im je stalo do
edukacije i pomoći studentima i liječnicima
u obnovi i provjeri znanja iz anatomije.
Zagreb, u srpnju 2011.
Urednik hrvatskoga izdanja
prof. dr. sc. Ivan Vinter
 XI

Sadržaj

Opća anatomija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .1

Građa tijela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 Mišićno tkivo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18

Dijelovi tijela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 Opća osteologija. . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
Opće značajke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 Podjela kostiju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
Stanica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4 Pokosnica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
Citoplazma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4 Spojevi između kostiju . . . . . . . . . . . . . 20
Stanična jezgra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6 Kontinuirani spojevi
Životne pojave stanica . . . . . . . . . . . . . 6 između kostiju . . . . . . . . . . . . 22
Tkiva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 Nekontinuirani spojevi
Epitelno tkivo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 između kostiju . . . . . . . . . . . . 24
Vezivna i potporna tkiva . . . . . . . . . . . 10 Podjela zglobova . . . . . . . . . . . . 28
Vezivno tkivo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10 Opća miologija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
Hrskavično tkivo . . . . . . . . . . . . . . . . 12 Podjela mišića . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
Koštano tkivo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14 Pomoćni ustroji mišića . . . . . . . . . . . 32
Razvitak kosti . . . . . . . . . . . . . . 16 Ispitivanje funkcije mišića. . . . . . . . . 32

Sustavna anatomija organa za kretanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .35

Trup . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 Autohtono mišićje leđa. . . . . . . . . . . . . 72

Kralježnica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 Lateralni snop mišića . . . . . . . . . . . . . 72
Vratni kralješci . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36 Medijalni snop . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74
Prsni kralješci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40 Kratki mišići šije . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
Slabinski kralješci . . . . . . . . . . . . . . . . 42 Stijenke trupa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
Nakaznosti i varijacije . . . . . . . . . . . . 44 Fascia thoracolumbalis . . . . . . . . . . . 78
Križna kost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46 Priključeno ventrolateralno
Trtična kost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48 mišićje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
Nepravilnosti križne kosti . . . . . . . . . 50 Prevertebralni mišići . . . . . . . . . . . . . . . 80
Razvitak kralježaka . . . . . . . . . . . . . . 52 Skalenski mišići . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80
Discus intervertebralis Mišići prsnoga koša. . . . . . . . . . . . . . . . 82
(međukralješčana ploča . . . . 54 Međurebreni mišići . . . . . . . . . . . . . . 82
Kralježnične sveze . . . . . . . . . . . . . . . 56 Trbušna stijenka . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
Zglobovi kralježnice. . . . . . . . . . . . . . 58 Površinski trbušni mišići . . . . . . . . . . 84
Cjelovita kralježnica. . . . . . . . . . . . . . 62 Funkcija površinskih trbušnih
Prsni koš . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64 mišića. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90
Rebra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64 Fascije trbušne stijenke . . . . . . . . . . . 92
Prsna kost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66 Dubinski trbušni mišići . . . . . . . . . . . 94
Zglobovi rebara . . . . . . . . . . . . . . . . . 68 Mjesta smanjene čvrstoće
Granice prsnoga koša . . . . . . . . . . . . 70 trbušne stijenke (loca
Gibanje prsnoga koša. . . . . . . . . . . . . 70 minoris resistentiae . . . . . . . . 96
XII

Ošit . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102 Dno male zdjelice . . . . . . . . . . . . . . . . 106

Položaj i funkcija ošita . . . . . . . . . . . 104 Diaphragma pelvis . . . . . . . . . . . . . . 106
Mjesta nastajanja hernija ošita . . . . 104 Diaphragma urogenitale . . . . . . . . . 106

Gornji udovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109

Kosti, sveze, zglobovi . . . . . . . . . . . . 110 Doseljeni mišići trupa čiji je

Rameni obruč . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110 pripoj na ramenom obruču 144
Scapula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110 Mišići glave čiji je pripoj na
Sveze skapule . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110 ramenom obruču . . . . . . . . . 146
Clavicula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112 Funkcija mišića ramenoga obruča . 148
Sveze ramenoga obruča . . . . . . . . . . 112 Fascije i prostori u okolici ramenoga
Kosti slobodnoga dijela ruke . . . . . . . 114 obruča . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152
Rameni zglob . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116 Nadlaktični mišići . . . . . . . . . . . . . . 154
Kretnje u ramenom zglobu . . . . . . . 116 Podlaktični mišići . . . . . . . . . . . . . . . . 158
Kosti podlaktice . . . . . . . . . . . . . . . . 118 Podjela podlaktičnih mišića . . . . . . 158
Lakatni zglob . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120 Prednja skupina
Articulatio radio-ulnaris podlaktičnih mišića . . . . . . . 160
distalis . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122 Radijalna lateralna skupina
Kontinuirani spoj između podlaktičnih mišića . . . . . . . 164
radiusa i ulne . . . . . . . . . . . . 122 Stražnja skupina podlaktičnih
Korijen šake . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124 mišića. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 166
Pojedinačne kosti korijena šake . . . 126 Djelovanje mišića u lakatnom
Kosti zapešća i prstiju . . . . . . . . . . . 128 zglobu i podlaktici . . . . . . . . . . . . . 170
Zglobovi pešća, articulationes Djelovanje mišića u zglobovima
manus . . . . . . . . . . . . . . . . . . 130 korijena šake . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172
Gibanja u zglobovima šake . . . . . . . 132 Kratki mišići šake . . . . . . . . . . . . . . . . 174
Zglobovi šake . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134 Mišići u sredini šake . . . . . . . . . . . . 174
Zglobovi prstiju . . . . . . . . . . . . . . . . 134 Mišićje tenara . . . . . . . . . . . . . . . . . . 176
Mišići, fascije i građa . . . . . . . . . . . . . 136 Palmarna aponeuroza . . . . . . . . . . . 178
Mišići ramenoga obruča i Mišići hipotenara . . . . . . . . . . . . . . . 178
nadlaktice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136 Fascije i posebne tvorbe
Podjela mišića . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136 gornjih udova . . . . . . . . . . . . . . . . . 180
Mišići ramenoga obruča s Fascije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 180
pripojem na humerus . . . . . 138 Vaginae tendinum . . . . . . . . . . . . . . 182

Donji udovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185

Kosti, sveze, zglobovi . . . . . . . . . . . . 186 Patella . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 194

Zdjelica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 186 Kut bedrene kosti . . . . . . . . . . . . . . . 196
Os coxae. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 186 Zdjelični zglob . . . . . . . . . . . . . . . . . 198
Sveze zdjeličnih kostiju . . . . . . . . . . 188 Potkoljenične kosti . . . . . . . . . . . . . . 202
Izgled zdjelice . . . . . . . . . . . . . . . . . . 188 Koljeni zglob . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 206
Kosti slobodnoga dijela noge . . . . . . . 192 Kretnje u koljenom zglobu . . . . . . . 212
Femur . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 192 Položaj noge i koljeni zglob . . . . . . 214
 XIII

Spojevi između goljenične i Stražnja skupina natkoljeničnih

lisne kosti . . . . . . . . . . . . . . . 214 mišića. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 250
Kostur stopala . . . . . . . . . . . . . . . . . . 216 Funkcija mišića u koljenom
Zglobovi stopala . . . . . . . . . . . . . . . . 222 zglobu . . . . . . . . . . . . . . . . . . 252
Sveze zglobova stopala. . . . . . . . . . . 226 Fascije zdjelice i natkoljenice . . . . . . . 254
Morfologija i funkcija Dugi mišići potkoljenice i stopala . . 256
kostiju stopala. . . . . . . . . . . . 226 Podjela mišića . . . . . . . . . . . . . . . . . . 256
Svod i funkcija stopala . . . . . . . . . . . 228 Prednja skupina
Oblici stopala . . . . . . . . . . . . . . . . . . 230 potkoljeničnih mišića . . . . . 258
Mišići, fascije i građa . . . . . . . . . . . . . 232 Stražnja skupina
Mišići zdjelice i natkoljenice . . . . . . . 232 potkoljeničnih mišića . . . . . 262
Podjela mišića . . . . . . . . . . . . . . . . . . 232 Djelovanje mišića
Stražnji zdjelični mišići . . . . . . . . . . 234 na zglobove stopala . . . . . . . 266
Prednji zdjelični mišići . . . . . . . . . . 238 Kratki stopalni mišići . . . . . . . . . . . . . 268
Natkoljenični mišići aduktori . . . . . 240 Mišići hrpta stopala . . . . . . . . . . . . . 268
Podjela zdjeličnih mišića Mišići tabana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 270
prema funkciji . . . . . . . . . . . 244 Fascije potkoljenice i stopala . . . . . . . 276
Prednja skupina Sinovijalne ovojnice u području
natkoljeničnih mišića . . . . . 248 stopala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 278

Glava i vrat. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 281

Lubanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 282 Jezična kost, os hyoideum . . . . . . . . 304

Raščlamba lubanje . . . . . . . . . . . . . . 282 Očna šupljina . . . . . . . . . . . . . . . . . . 306
Razvoj lubanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . 282 Krilno-nepčana udubina,
Osobitosti u razvoju fossa pterygopalatina. . . . . . 306
pokrovnih kostiju . . . . . . . . 284 Nosna šupljina . . . . . . . . . . . . . . . . . 308
Suture i sinhondroze . . . . . . . . . . . . 284 Oblici lubanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . 310
Građa kostiju lubanje. . . . . . . . . . . . 286 Posebni oblici lubanja i
Lubanjski svod, calvaria . . . . . . . . . 286 lubanjskih šavova . . . . . . . . . 312
Lubanja, sa strane . . . . . . . . . . . . . . . 288 Prekobrojne kosti lubanje . . . . . . . . 314
Lubanja, sa stražnje strane . . . . . . . 290 Čeljusni zglob . . . . . . . . . . . . . . . . . . 316
Lubanja, prednja strana . . . . . . . . . . 292 Mišići i fascije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 318
Lubanja, donja strana. . . . . . . . . . . . 294 Mišići glave. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 318
Baza lubanje, unutrašnja strana . . . 296 Mimično mišićje. . . . . . . . . . . . . . . . 318
Češće varijacije morfologije Žvačno mišićje . . . . . . . . . . . . . . . . . 326
unutarnje površine Prednji vratni mišići . . . . . . . . . . . . . . 326
lubanjske baze . . . . . . . . . . . 298 Podjezični mišići
Mjesta prolaska žila i živaca . . . . . . 300 (mm. infrahyoidei) . . . . . . . 326
Mandibula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 302 Mišići s hvatištem na ramenom
Oblici donje čeljusti . . . . . . . . . . . . . 304 obruču . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 328
Vratne fascije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 330
XIV

Topografija perifernih žilno-živčanih puteva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 333

Glava i vrat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 334 Regio carpalis anterior. . . . . . . . . . . 388

Regije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 334 Palma manus. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 388
Prednje regije lica . . . . . . . . . . . . . . . 336 Dorsum manus . . . . . . . . . . . . . . . . . 392
Regio orbitalis . . . . . . . . . . . . . . . . . . 338 Trup . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 394
Postranične regije lica . . . . . . . . . . . 340 Regije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 394
Fossa infratemporalis. . . . . . . . . . . . 342 Regiones thoracicae . . . . . . . . . . . . . . 396
Orbita s gornje strane . . . . . . . . . . . 344 Prednje regije toraksa . . . . . . . . . . . 396
Regio occipitalis i regio cervicalis Stražnje regije toraksa . . . . . . . . . . . 396
posterior (regio nuchae . . . . . . . . . . 346 Regiones abdominales . . . . . . . . . . . . 398
Trigonum a. vertebralis . . . . . . . . . . 346 Regio inguinalis . . . . . . . . . . . . . . . . 400
Spatium parapharyngeum et Regio lumbalis . . . . . . . . . . . . . . . . . 404
retropharingeum . . . . . . . . . 348 Regio perinealis u žena . . . . . . . . . . 406
Trigonum submandibulare . . . . . . . 350 Regio perinealis u muškaraca . . . . 408
Fossa retromandibularis . . . . . . . . . 352 Donji udovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 412
Regio mediana cervicis . . . . . . . . . . 354 Regije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 412
Regio thyroidea . . . . . . . . . . . . . . . . 356 Regio subinguinalis . . . . . . . . . . . . . 414
Regiones cervicales ventrolaterales 358 Hiatus saphenus . . . . . . . . . . . . . . . . 416
Trigonum scalenovertebrale . . . . . . 366 Regio glutealis . . . . . . . . . . . . . . . . . . 418
Gornji udovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 368 Regio femoris anterior . . . . . . . . . . . 422
Regije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 368 Regio femoris posterior . . . . . . . . . . 426
Trigonum clavipectorale . . . . . . . . . 370 Regio genus posterior . . . . . . . . . . . 428
Regio axillaris . . . . . . . . . . . . . . . . . . 372 Fossa poplitea . . . . . . . . . . . . . . . . . . 430
Foramina axillaria . . . . . . . . . . . . . . 374 Regio cruris anterior . . . . . . . . . . . . 432
Regio brachialis anterior . . . . . . . . . 376 Regio cruris posterior . . . . . . . . . . . 434
Regio brachialis posterior . . . . . . . . 380 Regio retromalleolaris medialis . . . 436
Fossa cubitalis . . . . . . . . . . . . . . . . . . 382 Dorsum pedis . . . . . . . . . . . . . . . . . . 438
Regio antebrachialis anterior . . . . . 386 Planta pedis . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 440

Za one koji žele znati više. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 445

Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 446

Kazalo pojmova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 451

 Opća
anatomija

Građa tijela 2
Stanica 4
Tkiva 8
Opća osteologija 20
Opća miologija 30
 2 Opća anatomija
Građa tijela
Dijelovi tijela (A, B)
Opća anatomija
Tijelo se čovjeka raščlanjuje na trup, truncus,
na gornje i donje udove, membra superiora et
inferiora. Trup obuhvaća glavu, caput, vrat,
collum, i trup u užem smislu. Na trupu razli-
kujemo prsni koš, thorax, trbuh, abdomen, i
zdjelicu, pelvis.
Granica gornjega uda spram trupa leži u ra-
menom obruču, a zdjelični obruč je granično
područje donjega uda. Rameni obruč obliku-
ju obje ključne kosti (1) i lopatice (2). On je
priljubljen uz trup i pokretan prema njemu.
Zdjelični obruč tvore obje zdjelične kosti (3)
i križna kost (4). On je ugrađen u trup.
Opće značajke (A-G)
Osnovne osi
Uzdužna (vertikalna) os tijela (5) pri usprav-
nom stavu okomita je na podlogu, pa govo-
rimo i o vertikalnoj osi.
Poprječna (transverzalna) os tijela (6) okomi-
ta je na uzdužnu os i usmjerena je s lijeve na
desnu stranu, pa pri uspravnom stavu govori-
mo i o horizontalnoj ili pak o vodoravnoj osi.
Sagitalna os (7) usmjerena je poput strije-
le (sagitta = strijela) od stražnje na prednju
stranu tijela i okomita je na uzdužnu i pop-
rječnu os.
Osnovne ravnine
Središnja (medijana, mediosagitalna) ravni-
na (8) položena je kroz uzdužnu i sagitalnu
os i dijeli tijelo na dvije približno jednake
polovine, antimere, i stoga je nazvana i rav-
ninom simetrije.
Sagitalna (paramedijana) ravnina (9) je
svaka ravnina položena usporedno sa sre-
dišnjom ravninom.
Frontalna (koronarna) ravnina (10) određena
je dvjema poprječnim osima i usporedna je s
čelom i okomita na mediosagitalnu ravninu.
Transverzalne ravnine (11) su okomite na
mediosagitalnu i na neku frontalnu ravninu i
vodoravne su pri uspravnom stavu.
Usmjerenja u prostoru
kranijalno, cranialis, -e = u smjeru lubanje (12)
superior, -ius = prema gore pri uspravnom stavu tije-
la (12)
kaudalno, caudalis, -e = prema repu (stari veterinarski
termin, bolje, inferiorno (13)
inferior, -ius = prema dolje pri uspravnom stavu tije-
la (13)
medijalno, medialis, -e = prema sredini, prema me-
diosagitalnoj ravnini (14)
lateralno, lateralis, -e = od sredine prema van od me-
diosagitalne ravnine prema van (15)
medius, -a, -um = u sredini (16)
medianus = u mediosagitalnoj ravnini
dubinski, profundus, -a, -um = prema unutrašnjosti
tijela (17)
površinski, superficialis, -e = prema površini tijela
(18)
anterior, -ius = prema naprijed (19)
ventralno, ventralis, -e = prema trbuhu (19)
posterior, -ius = prema natrag (20)
dorzalno, dorsalis, -e = prema leđima (20)
proksimalno, proximalis, -e = bliže korijenu uda (21)
distalno, distatis, -e = udaljenije od korijena uda (22)
ulnarno, ulnaris, -e = prema lakatnoj kosti, ulna (23)
radijalno, radialis, -e = prema palčanoj kosti, radius
(24)
tibijalno, tibialis, -e = prema koljeničnoj kosti, tibia
(25)
fibularno, fibularis, -e = prema lisnoj kosti, fibula (26)
palmarno ili volarno, palmaris, -e, volaris, -e = u dlanu
ili prema dlanu (27)
plantarno, plantaris, -e = u tabanu ili prema tabanu
(28)
Usmjerenja kretnji
fleksija, flexio = pregibanje
ekstenzija, extensio = ispružanje
abdukcija, abductio = odmicanje od tijela
adukcija, adductio = primicanje tijelu
rotacija, rotatio = okretanje, obrtanje
cirkulacija, circumductio = kruženje
 Presjeci tijela i opće značajke 3

Opća anatomija
Glavne osi
Kostur, sa strane

Frontalne ravnine

Mediosagitalna ravnina

Kostur, sprijeda

Transverzalna
i paramedijana
Transverzalna ravnina (sagitalna) ravnina
 4 Opća anatomija
Stanica (A)
Najmanja životno sposobna jedinka jest sta-
nica, cellula. Živa bića mogu biti jednosta-
Opća anatomija
nična, protozoa, ili mnogostanična, metazoa.
Veličina je stanica u čovjeka obuhvaćena ras-
ponom od 5 do 200 mm. Trajanje je života
stanice različito; ima stanica koje žive tek
nekoliko dana (npr. granulirane bijele krvne
stanice), a neke su sposobne za život cijeli
ljudski vijek (živčane stanice).
Svaka je stanica ovijena staničnom membra-
nom, cytolemma, a oblikuju je stanični trup,
cytoplasma (1), i stanična jezgra, nucleus (2),
koja sadržava sitna jezgrina tjelešca, nucleoli
(3). Jezgra je od citoplazme odijeljena jezgri-
nom membranom, nucleolemma (4).
Citoplazma
U citoplazmi razlikujemo tri sastavna dijela,
i to: stanične organele, stanični skelet, do-
datne stanične elemente.
Elektronskomikroskopski se uočava da je
svaka stanica okružena troslojnom stani-
čnom membranom plasmolemma (5).
Površina je plazmoleme često nepravilna i
sadržava vrlo nježne nastavke, microville.
Stanična je membrana presvučena s oko 20
nm debelom ovojnicom, glycocalyx.
To je specifična ovojnica za pojedine vrste
stanica te se preko glikokaliksa prepoznaju
iste stanice.
Stanične organele
Tu u prvom redu ubrajamo endoplazmatski
retikul (6) što ga tvore cisterne i cjevčice, a
može biti gladak ili hrapav (6). Na površini
njegove dvostruke membrane leže fine kvr-
žice, ribosomi, veličine 15 do 25 nm. Riboso-
me tvore ribonukleinska kiselina i proteinske
molekule. Granulirani endoplazmatski reti-
kul nalazimo u stanicama koje tvore protei-
ne, dok glatki endoplazmatski retikul nalazi-
mo u stanicama koje imaju drugačije zadaće.
Npr., nalazimo ga u stanicama jetre koje su
značajne za izmjenu lipida.
Posebno značenje imaju mitohondriji (7).
Oni su bitni za energiju stanice. Duljine su
oko 6 nm i kreću se unutar stanice. Veličina
i broj mitohondrija govori o staničnoj fun-
kciji.
Golgijev aparat (8) sastoji se od više dikto-
soma, a svaki se diktosom dijeli u 5 do 10
zatvorenih vrećica. Golgijev je aparat bitan
za stvaranje i obnavljanje glikokaliksa te za
sintezu i modifikaciju osnovnih tvari koje
prolaze kroz endoplazmatski retikul.
Daljnje su organele lizosomi (9) i peroksiso-
mi.
Stanični skelet
Tu pripadaju mikrotubuli, centrioli (10) te ki-
netosomi kao i različiti staničnospecifični fi-
lamenti. Centrioli (obično dva) leže najčešće
u blizini stanične jezgre te čine s okolnom
plazmom, centroplasma, centrosom. Stanični
je skelet važan za kretanje stanice te za unu-
tarstanična gibanja (vidi str. 6.).
Dodatni stanični elementi
Tu ubrajamo ribosome, lipide (11), glikogen
(12), pigmente (13), trigliceride i druge ele-
mente staničnoga skeleta. Oni se nalaze u
vodenastom matriksu.
 Stanica 5

Opća anatomija

Shema stanice prema elektronsko-

mikroskopskom nalazu (iz Faller. A.:
Der Körper des Menschen, 11. izd.,
Thieme, Stuttgart 1988.)
 6 Opća anatomija: Stanica
Stanična jezgra (A, B)
Jezgra, nucleus (A), karyoplasma, ima naj-
veću životnu važnost. Veličina jezgre ovisi o
Opća anatomija
veličini stanice. Svaka stanica normalno ima
jednu ili više jezgara. U živoj je stanici jez-
gra obično vidljiva, zahvaljujući jakom lomu
svjetlosti. Odijeljena je od citoplazme tankom
jezgrenom membranom koja dvostruko lo-
mi svjetlost (1), što je odvaja od citoplazme.
Tek se u fiksiranoj jezgri vidi osnovica jezgre,
čije se nukleinske kiseline s proteinskim omo-
tačem u interfaznoj jezgri nazivaju kromatin
(2). Kromatin je nositelj naslijeđa i pri diobi
jezgre iz njega se grade novi kromosomi.
Jezgrica ili nucleolus (3) sastoji se od protei-
na i obilne količine ribonukleinske kiseline
(RNK). Broj i veličina nukleola različiti su u
pojedinim stanicama. U diobenoj jezgri sta-
nica žene nalazi se specifični kariosom, spol-
ni kromatin Barrovo tjelešce (4), koji leži uz
jezgrenu membranu ili uz nukleol. S pomoću
spolnog kromatina određuje se spolna pri-
padnost stanice. Ta se tvorba osobito dobro
vidi u bijelim krvnim stanicama (granulociti-
ma), gdje nalikuje na privjesak na jednom od
segmenata jezgre oblika bubnjarskog batića
(engl. drumstick). Kako bi se utvrdilo da se
radi o ženskom spolu, potrebno je naći šest
takvih batića u najmanje 500 granulocita.
Životne pojave stanice (C–H)
Svaka stanica ima vlastiti metabolizam i pri
tomu se razlikuju mijena gradbenih tvari i
mijena pogonske tvari. Mijena gradbenih
tvari podrazumijeva sposobnost stanice da
pregradi preuzete materijale u gradbene ele-
mente stanice. Mijena pogonskih tvari omo-
gućuje stanici obavljanje njezine djelatnosti.
Uzimanje tvari naziva se phagocytosis, od-
nosno pinocytosis. Žljezdane stanice mogu
lučiti različite tvari. Tada govorimo o sekre-
ciji. Zbroj oksidacijskih zbivanja u stanici
nazvan je stanično disanje.
Nadalje, stanice pokazuju i pokretljivost.
Razlikujemo gibanje plazme, odnosno stru-
janje unutar stanice pri čemu mitohondriji
i paraplazmatske čestice mijenjaju položaj
u stanici, i ameboidno gibanje, koje se zbiva
s pomoću lažnih nožica, pseudopodija, pri
čemu struji citoplazma. Takve stanice putu-
ju po tijelu pa ih i opisujemo kao »lutajuće«
stanice (npr. stanice retikuloendotelnog su-
stava, op. prev.). Treće, postoji i gibanje s
pomoću tankih izdanaka na površini stani-
ce, tzv. trepetljika, cilija. One se sastoje od fi-
brila i pokreću se (kinocilije). Kad su brojne
takve stanice s trepetljikama poredane jedna
uz drugu (epitel s trepetljikama), dolazi do
koordiniranog pokretanja trepetljika, ko-
je nalikuje na valovito strujanje. Trepetljike
potječu od kinetosoma koji priliježe uz unu-
trašnju površinu stanične membrane. Ako
stanica ima samo jednu snažnu trepetljiku,
govorimo o bičastoj stanici (npr. bičaši kod
praživotinja ili spermij u čovjeka).
Stanice imaju sposobnost umnažanja dio-
bom (C–H) i pri tomu razlikujemo mito-
zu, mejozu i amitozu. Svakoj diobi stanice
prethodi dioba jezgre, pri čemu ona prelazi
iz interfaze u aktivno, diobeno stanje, a kro-
mosomi postaju vidljivi i gibaju se na tipičan
način (karyokinesis).
Mitoza ima različite stadije, i to profazu (C),
prometafazu (D), metafazu (E), anafazu (F,
G), telofazu (H) i stadij rekonstrukcije u ko-
jem se jezgre dviju stanica-kćeri prestruktu-
riraju u interfazni oblik.
Mejoza podrazumijeva redukcijsku diobu,
odnosno smanjenje broja kromosoma na
polovinu (haploidna garnitura). Ona se zbi-
va u spolnim stanicama muškarca i žene ti-
jekom prvoga i drugoga stadija sazrijevanja
za oplodnju.
Pri amitozi dolazi do razdvajanja jezgre na
dva dijela, a kromosomi ne postaju vidljivi.
Način je dijeljenja kromosoma nerazjašnjen,
a na diobu jezgre može se nastaviti dioba sta-
nice.
Za više pojedinosti vidi u: Leonhardt H. Histologie,
Zytologie und Mikroanatomie des Menschen. 8. izd.
Thieme, Stuttgart: 1990. i Kühnel W. mikroskopis-
che Anatomie, Taschenatlas der Zytologie, Histolo-
gie und Thieme, Stuttgart 1995.
 Stanična jezgra, životne pojave stanica 7
Stanična jezgra, 12.000 × povećanje.
Elektronskomikroskopski prikaz
Shema mitoze
(prema Leonhardt, H. Histologie, Zytologie
und Mikroanatomie des Menschen,
8. izdanje. Thieme, Stuttgart 1990.)
Opća anatomija
Bijele krvne stanice sa spolnim
kromatinom koji visi na segmen-
tiranoj jezgri. Povećanje oko
1.000. (Slike A i B su prema
Leonhardt. H. Histologie und
Zytologie des Menschen 8.
izdanje. Thieme, Stuttgart 1990.)
 8 Opća anatomija
Tkiva
Tkiva su nakupine jednako diferenciranih sta-
nica i njihovih potomaka. Različita se tkiva
Opća anatomija
povezuju u organ. Prema načinu međusob-
ne povezanosti stanica, razlikuju se pojedine
vrste tkiva. Nešto češći način podjele tkiva
neovisan je o povezanosti stanica i temelji se
na histološkoj građi i fiziološkoj funkciji. U
ovom će se svesku govoriti o epitelnom, pot-
pornom i mišićnom tkivu. Živčano će tkivo
biti opisano u trećem svesku.
Epitelno tkivo (A–G)
Epitelno tkivo čine vrlo usko međusobno
smještene stanice te služi različitim zadatci-
ma. Možemo ga podijeliti prema funkciji.
Na osnovi funkcije razlikujemo pokrovni
epitel, žljezdani epitel i osjetni epitel. Po-
krovni epitel je, kao prvo, zaštitni epitel, koji
oblaže izvanjske i unuarnje slobodne po-
vršine tijela i tako priječi prodor bakterija u
tijelo i zaštićuje ga od isušivanja. Osim toga,
epiteli, primjerice, sekrecijski i resorpcijski
epiteli, omogućuju izmjenu tvari, što znači
da mogu prenositi tvari izvana u tijelo (re-
sorpcija), odnosno mogu izbaciti razne tvari
(sekrecija). Epitelno tkivo ima i sposobnost
primanja podražaja. To primanje podražaja
uspijeva zahvaljujući pokrovnom epitelu
(zaštitnom epitelu), pri čemu su potaknute
različite, posebne epitelne stanice.
Žljezdani epitel obuhvaća sve epitelne stanice koje
stvaraju sekret i provode ga na izvanjsku ili unu-
tarnju površinu putem izvodnog kanala (egzokrine
žlijezde), ili ga kao inkret predaju izravno u kr-
vnožilni sustav (endokrine žlijezde).
Unutar egzokrinih žlijezda razlikuju se položajem pre-
ma pokrovnom epitelu endoepitelne, odnosno egzo-
epitelne žlijezde. Isto tako, žlijezde se dijele u ekrine,
apokrine i holokrine žlijezde s obzirom na količinu
sekreta i sposobnost izlučivanja. Ekrine su žlijezde
trajno sposobne za sekreciju, a nalaze se u dišnom,
probavnom i spolnom sustavu (vidi 2. svezak). Apo-
krine su žlijezde, primjerice, mliječne i mirisne žlije-
zde, a holokrine su lojne žlijezde.
Svi epiteli imaju bazalnu membranu, membrana
basalis, koja označuje granicu spram vezivnoga tki-
va koje se nalazi ispod.
Osjetni epitel je specijalizirana vrsta epitela, pa je u
cijelosti opisan zajedno s osjetnim organima.
Epitel možemo podijeliti i prema obliku i
rasporedu epitelnih stanica. Prema raspore-
du stanica, razlikujemo jednoslojne (A–C),
odnosno višeslojne (D) epitele. Osim toga
možemo govoriti i o višerednom epitelu (F).
Prema obliku epitelnih stanica može se go-
voriti o pločastom epitelu (A), kubičnom
epitelu (B), odnosno o cilindričnom epi-
telu (C).
Pločasti epitel, koji je ponajprije zaštitni epi-
tel, može biti neorožen ili orožen. Pokrovni
epitel kože je oroženi pločasti epitel, dok su
dijelovi unutrašnje površine tijela na koje se
postavljaju posebno veliki mehanički zahtje-
vi, npr. usna šupljina, obloženi pločastim,
ali neoroženim epitelom (E). Jednoslojni se
neoroženi pločasti epitel sastoji od tankih
heksagonalnih stanica i nalazi se među osta-
lim, kao epitel seroznih ovojnica (mezotel),
ili kao pokrov krvnih i limfnih žila (endo-
tel). Stanice cilindričnoga epitela mogu imati
izdanke, cilije, pa govorimo o epitelu s tre-
petljikama (F), kakav se nalazi u dišnome
sustavu.
Kubični i cilindrični epitel imaju sposobnost
sekrecije i resorpcije. Nalaze se, primjerice, u
bubrežnim kanalićima (kubični) i u crijevu
(cilindrični). Poseban oblik čini tzv. prije-
lazni epitel (G), čije se stanice mogu prila-
goditi različitim stupnjevima rastegnutosti.
Prijelazni epitel oblaže izvodne puteve mo-
kraćnoga sustava.
 Epitelno tkivo 9

Opća anatomija
Jednoslojni pločasti epitel Jednoslojni kubični epitel

Jednoslojni cilindrični epitel Višeslojni cilindrični epitel

Višeslojni pločasti neoroženi epitel Višeredni epitel s trepetljikama

Prijelazni epitel
 10 Opća anatomija: Tkiva
Vezivna i potporna tkiva
Temeljna je značajka strukture vezivnoga i potpor-
noga tkiva da ga oblikuju fiksne i slobodne stani-
Opća anatomija
ce, i međustanična tvar. Fiksne stanice se označuju
prema tkivu kojem pripadaju, pa govorimo o sta-
nicama vezivnoga tkiva, hrskavičnim stanicama,
koštanim stanicama itd. Međustanična tvar zreloga
potpornoga tkiva sastoji se od osnovne tvari i dife-
renciranih vlakana.
Razlikujemo:
Vezivno tkivo: embrionalno, retikularno, intersticij-
sko, gusto vezivno tkivo i masno tkivo.
Hrskavično tkivo: hijalina, elastična i vezivna hr-
skavica.
Koštano tkivo.
Vezivno tkivo (A, B)
Uz fiksne i slobodne stanice, u međustaničnoj tvari
nalaze se retikularna, kolagena i elastična vlakna, te
osnovna tvar (proteoglikani i glikoproteini).
Fiksne stanice: fibrociti (stanice s brojnim izdan-
cima. Njihovi prethodnici, fibroblasti, mogu proiz-
voditi vlakna i međustaničnu tvar), mezenhimne
stanice, retikulociti, pigmentne stanice i masne
stanice.
Slobodne stanice: histiociti (polimorfne stanice,
mastociti (sposobnost ameboidnog kretanja), te
manje brojni limfociti, plazma-stanice, monociti
i granulociti.
Međustanična tvar sadržava vlakna, pri čemu su re-
tikularna vlakna (mrežasta vlakna) izgrađena slično
kolagenim vlaknima (vidi dalje u tekstu). Nalazimo
ih kao mreže vlakana oko kapilara, u bazalnim mem-
branama, oko bubrežnih kanalića itd. Drugu skupi-
nu vlakana čine kolagena vlakna, koja su sastavljena
od vlakanaca. Vlakanca su međusobno pričvršćena
amorfnom vezivnom tvari. Vlakna kolagena nalazi-
mo u svim vrstama potpornih tkiva. Ona su valovita,
gotovo se uopće ne rastežu i u tkivima uvijek formi-
raju snopove. Razlikujemo različite kolagene tipove
(I+III) u vezivnome tkivu, i građeni su od molekula
kolagena. U velikoj ih količini sadržavaju tetive, bub-
njić itd. Konačno, postoje i žućkasta elastična vlak-
na, koja tvore mreže vlakana. Nalaze se u arterijama
bliže srcu, u određenim svezama (ligg. flava, vidi str.
56) itd. Uz njih, međustanična tvar sadržava i osnov-
nu tvar, koju dijelom stvaraju stanice tkiva, a služi
izmjeni tvari između stanica i krvi.
Embrionalno vezivno tkivo pojavljuje se u svom
najvažnijem obliku kao mezenhim.
Retikularno vezivno tkivo (A) sadržava retikulo-
cite, koji imaju sposobnost fagocitoze i nakupljanja
stranih čestica u citoplazmi. Te stanice pokazuju
osobito intenzivnu izmjenu tvari. Razlikujemo lim-
foretikularno (limfni čvorovi i sl.) i mijeloretikularno
(koštana moždina) vezivno tkivo.
Intersticijsko vezivno tkivo je rahlo tkivo bez po-
sebnog oblika. Glavna mu je zadaća da popunjava
prostore između pojedinih tvorbi (mišića i sl.), te pri
tomu tvori pomični sloj između njih. Osim tih fun-
kcija popunjavanja i pomičnosti, intersticijsko ve-
zivno tkivo služi i općoj izmjeni tvari i regeneraciji.
Uz stanice, ono sadržava pretežno kolagena vlakna,
mreže elastičnih vlakana i rešetke retikularnih vla-
kana, te osnovnu tvar.
Gusto vezivno tkivo (B) odlikuje se velikim udje-
lom kolagenih vlakana. Broj stanica i sadržaj osnov-
ne tvari smanjeni su u usporedbi s intersticijskim
vezivnim tkivom. Nalazimo ga u aponeurozama
dlana i tabana, u tetivama itd. (paralelna vlakna)
te ukošena vlakna koja čine kožu, skleru i tvrdu
moždanu ovojnicu.
Masno tkivo sadržava velike stanice čije su jezgre
stanjene, potisnute na periferiju stanice. Razlikuje-
mo dvije vrste masnoga tkiva, i to bijelo, monovakuo-
larno i smeđe, plurivakuolarno. Smeđe masno tkivo
nalazi se češće u dojenčadi, a u odraslih se nalazi sa-
mo na pojedinim mjestima (masna čahura bubrega i
sl.). Uz masne stanice, masno tkivo sadržava i inter-
sticijsko vezivno tkivo (podjela u režnjiće i resice).
Razlikujemo rezervno masno tkivo (ovisno o preh-
rambenom statusu) i gradbeno masno tkivo (neo-
visno o prehrambenom statusu). Potonje se nalazi u
zglobovima, koštanoj srži, masnim jastučićima ob-
raza itd. Rezervno masno tkivo, uglavnom odloženo
u potkožne masne nakupine, razgrađuje se prema
potrebi, a stanice poprimaju oblik retikulocita. Pri
osobito snažno izraženoj omršavjelosti (kaheksija)
u citoplazmi stanica vide se nakupine tekućine, pa
govorimo o seroznim masnim stanicama.
 Vezivno tkivo 11

Opća anatomija
Retikularno vezivno tkivo.
Povećanje oko 300 ×

Gusto vezivno tkivo kože. Povećanje oko

300 ×. Slike A i B preuzete su iz
Leonhardt, H. Histologie, Zytologie
und Mikroanatomie des Menschen,
8. izdanje. Thieme, Stuttgart 1990.
 12 Opća anatomija: Tkiva

Hrskavično tkivo (A–C) lazi do manjeg sadržaja vode te hondroitin-

sulfata, a posljedica toga je gubitak otpor-
Hrskavično je tkivo elastično na pritisak, nosti na pritisak.
kao i na savijanje. Može se rezati, a sačinja-
Opća anatomija

vaju ga stanice i međustanična tvar. Struk-
tura međustanične tvari određuje strukturu
hrskavičnog tkiva, pa tako razlikujemo hija-
linu, elastičnu i vlaknastu hrskavicu.
Hrskavične stanice, hondrociti, odlikuju se
obilatim sadržajem vode, glikogena i masti.
Izgledaju blijedo, okrugla su oblika i imaju
isto tako okruglu jezgru. Međustanična tvar
sadržava obilje vode (i do 70%) i temelj je
potporne funkcije hrskavice. Ona je gotovo
potpuno lišena vaskularizacije i inervacije i
sadržava vlakna i amorfnu osnovnu tvar s
proteoglikanima, glikoproteinima, lipidima
i elektrolitima.
Hijalina hrskavica (A)
Hijalina hrskavica je plavičasta i mliječna, a
unutar međustanične tvari sadržava obilne
količine vlakanaca kolagena (koja su uvijek
usmjerena u pravcu najvećeg opterećenja) i
pojedinačne mreže elastičnih vlakana. Sta-
nice, uložene u hrskavične šupljine, lakune,
ovijene su čahurom, koja je od preostale
međutvari odijeljena tzv. »dvorom«. Stanice
mogu biti više ili manje izrazito poredane u
redove ili stupove (str. 16.), a zajedno sa svo-
jim »dvorom« tvore hondron ili teritorij.
Pri tomu se uvijek radi o stanicama-kćerima
iste matične stanice. Izvana hijalinu hrska-
vicu obavija hrskavična opna, perihondrij,
koja više ili manje kontinuirano prelazi u
hrskavicu.
Hijalina hrskavica, otporna na pritisak
(zglobne plohe na donjim udovima) sadržava
više glikozaminoglikane (hondroitinsulfate)
nego neopterećena hijalina hrskavica (zglob-
ne plohe na gornjim udovima).
Manjak krvnih žila, odnosno avaskularizaci-
ja, pridonosi razvitku degeneracijskih pro-
cesa u unutrašnjosti hrskavice. To se očituje
manjkom kolagenih vlakana. Starenjem do-
Osim toga, upravo se u hijalinoj hrskavici
već vrlo rano nalaze žarišta ovapnjenja.
Hijalinu hrskavicu nalazimo u zglobnoj hr-
skavici, rebrenoj hrskavici, hrskavicama
dišnoga sustava, u epifiznim pukotinama, te
u hrskavično preoblikovanom skeletu. U hr-
skavici epifiznih pukotina postoji vrlo pra-
vilan poredak stanica u stupove ili redove.
Takva građa omogućuje rast hrskavice (str.
16.), a i rast kosti temeljen na hrskavici.
Elastična hrskavica (B)
Za razliku od plavkaste hijaline hrskavice,
elastična hrskavica je žućkaste boje. Međus-
tanična tvar sadržava obilje elastičnih vla-
kana, a manje vlakanaca kolagena. Upravo
brojnost elastičnih mreža omogućuje savit-
ljivost i elastičnost ove hrskavice. Ona nema
žarišta ovapnjenja. Elastičnu hrskavicu nala-
zimo u uški, epiglotisu itd.
Vlaknasta hrskavica (C)
Vlaknasta hrskavica, nazvana je i vezivnom
hrskavicom, a sadržava, za razliku od obje
prethodne hrskavice, manje stanica, ali obi-
lje snopova kolagenih vlakana. Nalazimo je
osobito u dijelovima intervertebralnih ploča
(str. 54.) i, dijelom, u preponskoj simfizi (str.
22.).
 Hrskavično tkivo 13

Hijalina hrskavica (rebrena hrskavica).

Opća anatomija
Povećanje oko 180 ×

Elastična hrskavica (hrskavica uške)

Povećanje oko 180 ×

Vlaknasta hrskavica (interverte-

bralna ploča). Povećanje oko 180 ×
Slike A–C preuzete iz Leonhardt, H.
Histologie, Zytologie und
Mikroanatomie des Menschen,
8. izdanje. Thieme, Stuttgart 1990.)
 14 Opća anatomija: Tkiva

Koštano tkivo (A, B) se raspored zbiva oko vaskularnih kanala, ca-

nales centrales (3).
Koštano tkivo oblikuju koštane stanice, os-
teociti, osnovna tvar, vlakanca kolagena, Vaskularni se kanal sa svojim lamelama nazi-
Opća anatomija

vezivna tvar i različite soli. Osnovna tvar i va osteon ili Haversov sustav (A).
vlakanca kolagena tvore međustaničnu tvar,
Kolagena su vlakna debljine 2–3 μm i spiral-
osteoid. Vlakanca pripadaju organskom, a
no raspoređena, pri čemu se zamjenjuju za-
soli anorganskom dijelu kosti. Najvažnije so-
voj u desno (4) i zavoj u lijevo (5) te oblikuju
li su kalcijev fosfat, kalcijev karbonat i ma-
lamele debljine 5–10 μm. Tako se postiže još
gnezijev fosfat. Uz njih nalazimo i spojeve
jača čvrstoća kosti.
kalcija, kalija i natrija s klorom i fluorom.
Između osteona su prijelazne lamele (6), koje
Kliničko značenje. Soli uvjetuju tvrdoću i čvr- tvore ostatci bivših osteona. Vaskularni kanali
stoću kosti. Kost bez soli, odnosno dekalcinirana u osteonima međusobno su povezani manjim,
kost, postaje savitljiva. Smanjena mineralizacija poprječnim kanalima, tzv. Volkmannovim ka-
kosti može proisteći iz manjka vitamina, odnos-
nalima, canales perforantes (7). Građa i pore-
no iz hormonalnih poremećaja. Manjak vitamina
može potjecati, primjerice, od izostanka djelo-
dak osteona ovise o opterećivanju kosti. Pri
vanja ultraljubičastoga zračenja na tijelo, i time izmjeni zahtjeva, osteoni bivaju pregrađeni.
nedostatne izmjene provitamina u vitamin. Pres- Pregradnja osteona vidi se makroskopskim
labo okoštavanje dovodi do omekšanja kosti, kao promatranjem. Pri tomu treba posebno is-
što se vidi, npr., pri rahitisu. taknuti ponašanje trajektorija, linija opte-
rećenja, unutar natkoljenice, koji, prema
Nisu samo soli odgovorne za čvrstoću ko- potrebi, bivaju razgrađeni.
sti, već su to i organski sastavni dijelovi. Pri
Kosti se prehranjuju preko pokosnice (str.
nedovoljno održanim organskim dijelovi-
20.). Koštana se srž prehranjuje kroz hranid-
ma, gubi se elastičnost kosti. Takva kost ne
bene otvore na kosti (aa. nutritiae).
može biti opterećena, a da ne pukne. Odnosi
između anorganskih soli i organskih fibri-
la podliježu promjenama u tijeku života. U
novorođenčeta je oko 50% anorganskih soli,
dok u starosti taj dio doseže oko 70%. Time
kost gubi svoju elastičnost i čvrstoću. Unište-
nje organskih sastavnih dijelova kosti može
se izvesti na umjetni način žarenjem kosti.
Na osnovi poretka vlakanaca, možemo raz-
likovati dvije vrste kosti, i to grubo vlakna-
stu i lamelarnu kost. Grubo vlaknasta kost
građom odgovara okoštalom vezivnom tki-
vu i u čovjeka se nalazi uglavnom samo tije-
kom razvoja. U odraslih je osoba nalazimo u
čahuri labirinta i uz šavove kostiju lubanje.
Znatno češća i važnija lamelarna kost (A,
B) pokazuje vidljivu slojevitost, uvjetovanu
smještajem međustanične tvari, koju nazi-
vamo lamelama (1). Te se lamele izmjenjuju
s položajem koštanih stanica (2). Lamelarni
 Koštano tkivo 15

Opća anatomija
Haversov sustav. Povećanje oko
400 ×. U sredini: Haversova krvna
žila s perivaskularnim vezivnim
tkivom (iz Leonhardt, H. Histologie,
Zytologie und Mikroanatomie
des Menschen, 8. izdanje. Thieme,
Stuttgart 1990.)

Shema kompaktne kosti u

dijafizi cjevaste kosti
 16 Opća anatomija: Tkiva

Razvitak kosti (A–C)
Kost stvaraju osteoblasti (1), koji nastaju spe-
cijalizacijom mezenhimnih stanica. Osteob-
Opća anatomija
(zona mirne hrskavice, op. prev.), područje hijali-
noga hrskavičnoga tkiva, koje se ne mijenja tijekom
stvaranja kosti u području epifizne pukotine. Na tu
mirujuću hrskavicu nastavlja se zona hrskavičnih

lasti odlažu međustaničnu tvar, osteoid, koju stupova (7) (zona proliferacije hrskavice, op. prev.).
isprva čine mekana osnovna tvar i vlakanca Ovdje se zbiva dioba stanica, te se njihov broj po-
većava. Sljedeći sloj, bliži dijafizi, jest zona hipertro-
kolagena. Iz osteoblasta se razviju osteociti, fične hrskavice (8), u kojoj već započinje minerali-
koštane stanice. Osteoklasti (2), stanice koje zacija. Na nju se nastavlja zona razgradnje hrskavice
razgrađuju kost, sudjeluju pri svakoj preg- (zona kalcifikacije hrskavice, op. prev.). U tom pod-
radnji kosti. ručju, hrskavicu razgrađuju hondroklasti, a njezin
prostor zauzimaju osteoblasti, koji, potom, stvaraju
Razlikujemo izravno, odnosno, dezmalno kost. Pri tomu zaostaju djelići hrskavice, čime se raz-
okoštavanje (A), i posredno, odnosno, hondralno likuje ta, u dijafizi odložena, enhondralna kost (9),
okoštavanje (stvaranje zamjenske kosti B, C). od perihondralne kosti. Ona biva sekundarno za-
mijenjena perihondralnom kosti. Enhondralnu kost
Dezmalno okoštavanje, osteogenesis membra-
razgrađuju lutajući osteoklasti.
nacea (A), stvaranje je kosti iz vezivnoga tki-
va. Ono sadržava obilje mezenhimnih stani- Rast u širinu, u području dijafize, zbiva se na pov-
ca, koje se diferenciraju preko osteoblasta (1) ršini odlaganjem koštanoga materijala ispod sta-
u osteocite. Istodobno, razvijaju se i stanice ničnoga sloja pokosnice. Medularni kanal, cavum
medullare (10), pri tomu se širi razgradnjom kosti.
koje razgrađuju kost, osteoklasti (2), a pojav-
Svi predstadiji rasta određeni su hormonalnim ut-
ljuju se i vlakanca kolagena. Prvotna je kost jecajima.
vlaknasta, a potom biva pregrađena u lame-
larnu kost. Dezmalno okoštavaju kosti svoda U epifizama, odlaganje kosti započinje tek nakon
lubanje, kosti viscerokranija i ključna kost. rođenja, izuzevši distalnu epifizu bedrene kosti i
proksimalnu epifizu goljenične kosti. U obje ove epi-
Pri hondralnoj osifikaciji, osteogenesis car- fize (i u kockastoj kosti), stvaranje kosti započinje
tilaginea (B, C), potrebni su hrskavično iz- neposredno prije rođenja u 10. fetalnom mjesecu
(znak zrelosti!).
građeni djelići skeleta. Njih potom zamjenju-
je kost. Rast je moguć samo tako dugo dok
je održana hrskavica. Preduvjet stvaranja Kliničko značenje: Nakon zatvaranja epifizne
zamjenske kosti su hondroklasti, diferenci- pukotine, na rentgenskim snimkama ostaje vid-
ljiva tanka linija, nazvana epifizni ožiljak.
rane stanice vezivnoga tkiva, koje razgrađuju
hrskavicu i tako omogućuju osteoblastima
da stvaraju kost. Poznata su dva načina stva-
ranja zamjenske kosti, i to enhondralno (C) i
perihondralno okoštavanje.
Enhondralno okoštavanje (3) započinje u unut-
rašnjosti hrskavice, i to najprije u području epifiza.
Epifize su krajevi dugih kostiju (str. 20), a tijelo duge
kosti je dijafiza. Perihondralno okoštavanje (4) pot-
ječe iz perihondrija (5) i ograničeno je na dijafizu.
Na granici između dijafize i epifize nalazi se hrska-
vica epifizne pukotine (6), koja je nužna za rast kosti
u duljinu. Dio dijafize koji priliježe uz epifiznu pu-
kotinu, nazvan je metafiza i razvija se ponajprije na
enhondralnoj osnovi (vidi dalje u tekstu).

Unutar hrskavice epifizne pukotine, razni se predsta-

diji stvaranja kosti odigravaju u raznim područjima.
Prvo, u epifizi se nalazi zona razvijene hrskavice
 Razvitak kosti 17

Opća anatomija
Dezmalno okoštavanje.

Hondralno okoštavanje cjevaste kosti

(shematizirano). Enhondralno okošta-
vanje u dijafizi. Okoštavanje u području epifizne
pukotine.
 18 Opća anatomija: Tkiva

Mišićno tkivo (A–D) Prema funkciji razlikujemo fazna mišićna

vlakna i tonična mišićna vlakna. Fazna, crve-
Mišićno se tkivo odlikuje značajkom da su na mišićna vlakna bogatija su mioglobinom
duguljaste stanice zapravo miofibrile, miši-
Opća anatomija

i mitohondrijima (vlakna duljega rada), dok

ćna vlakna, sastavljena od manjih vlakanaca,
miofilamenata. Mišićna vlakna, miofibri-
le, uvjetuju sposobnost kontrakcije mišićne
stanice. Prema posebnoj građi i fiziološkom
ponašanju, razlikujemo tri vrste mišićnoga
tkiva: glatko mišićno tkivo (A), poprječno-
prugasto mišićno tkivo (B) i srčano mišićno
tkivo (C).
su druga, bijela vlakna bogata miofibrilima,
vlakna kraćega rada.
Boja mišića proizlazi od krvi, te od mioglobina otop-
ljenoga u sarkoplazmi. Osim toga, boja je određena i
obilnošću vode, a i sadržajem vlakana. Tako se može
objasniti različita boja mišića. Tanja vlakna s manjim
sadržajem vode i vlakanaca, svjetlije su boje, dok
deblja vlakna izgledaju tamnije.

Sarkolema obavija pojedinačno mišićno vlakno po-

Glatko mišićno tkivo (A) put vezivne ovojnice. Između vlakana se nalazi rahlo
vezivno tkivo, endomysium. Više je mišićnih vlakana
Glatko mišićno tkivo tvore izdužene, vrete-
ovijeno ovojnicom, perimysium internum, i zajedno
naste stanice, duge 40–200 μm i široke 4–20 tvore primarni snopić.
μm, sa središnje položenom jezgrom. Mio-
fibrile je teško prikazati, a ne pokazuju niti Perimysium externum je sloj vezivnog tkiva koji obu-
poprječnu ispruganost. Poprječno položena hvaća više primarnih snopića u zajednički snop.
retikularna vlakna povezuju dvije susjed- Poprječnoprugasto skeletno mišićno tkivo podložno
ne mišićne stanice u funkcionalnu jedinicu. je utjecaju volje, a inervacija se zbiva preko moto-
Glatko mišićno tkivo djeluje izvan utjecaja ričke ploče (vidi 3. svezak).
volje, a sinaptički se spoj ostvaruje između
neurita i mišićne stanice (vidi 3. svezak). Poprječnoprugasta muskulatura srca (C)
Glatko se mišićno tkivo, pod utjecajem hormona, Mišićna vlakna obiluju sarkoplazmom i
može izdužiti, a i uvećati. Pri tomu se ne zbiva samo tvore mreže. Poprječna ispruganost je od-
povećanje, nego i novo stvaranje glatkih mišićnih
ržana, premda su sarkomere kraće. I-pruge
stanica. Tako se, primjerice, mišićna vlakna u mater-
nici mogu rastegnuti do duljine od 800 μm.
su tanje nego u skeletnim mišićima. Jezgre su
smještene u središnjemu dijelu stanice. Sar-
kosomi su znatno brojniji nego u skeletnoj
Poprječnoprugasto mišićno tkivo (B, D) muskulaturi.
Oblikuju ga mišićne stanice (mišićna vlak-
Osim toga, srčanomišićno tkivo pokazuje
na), široke 10–100 μm, a duljine i do 15
sjajne pruge, disci intercalares, smještene u
cm. Jezgre su položene dužom osi u smjeru
području Z-pruga. Potanje o građi vidi u 2.
mišićnoga vlakna i leže izravno ispod povr-
svesku.
šine stanice. Miofibrile su dobro vidljive i
pokazuju uzdužnu ispruganost. Poprječna
ispruganost nastaje zbog periodičnih iz-
mjenjivanja tanjih, svjetlijih »I«-pruga, koje
jednostruko lome svjetlo (izotropne), i širih,
tamnijih »A«(Q)-pruga, koje lome svjetlo
dvostruko (anizotropne). U A-prugama na-
lazimo središnju M-prugu, a u I-prugama
tanku anizotropnu međuprugu (Z). Od-
sječak mišićnog vlakna između dviju Z-pru-
ga nazivamo sarkomera (D).
 Mišićno tkivo 19

Opća anatomija
Uzdužni i poprječni presjeci kroz glatko mišičje (A), poprječnoprugasto mišićje (B) i
srčano mišićje (C). Povećanje oko 400 × (iz Leonhardt, H. Histologie, Zytologie
und Mikroanatomie des Menschen, 8. izdanje. Thieme, Stuttgart 1990.)

Shema miofibrila pri opuštenom i kontrahiranom mišiću.

 20 Opća anatomija

Opća osteologija Nepravilne kosti, ossa irregularia

Tu se podrazumijevaju sve kosti koje se ne
Podjela kostiju (A–F)
mogu svrstati u već spomenute vrste, prim-
Opća anatomija

Kosti, ossa, oblikuju skelet, a zajedno sa jerice, rebra.

zglobovima čine pasivni dio sustava orga-
na za kretanje, koji se pokreće djelovanjem
Šupljikave kosti, ossa pneumatica (F)
aktivnoga dijela sustava organa za kretanje,
mišićima. Kost može imati različite oblike, Šupljikave kosti sadržavaju prostore ispunje-
ovisno o njezinoj funkciji i položaju u tijelu. ne zrakom i obložene sluznicom (9). Takve
Makroskopski se mogu razlikovati dva os- kosti nalazimo u lubanji (rešetnica, gornja
novna dijela kosti. Na površini se nalazi zbita čeljust (F) itd.).
kost, substantia compacta ili corticalis (1). U
unutrašnjosti kratkih i plosnatih kostiju, te u Sezamske kosti, ossa sesamoidea
epifizama i metafizama cjevastih kostiju, ko-
Sezamske se kosti nalaze gotovo redovito u
štana je masa izgrađena od koštanih gredica,
kosturu šake i stopala, no mogu biti ugrađe-
koje su nalik na spužvu, substantia spongiosa
ne i u tetive, npr. patella, iver, koja je najveća
(2). Između koštanih gredica nalaze se uski
sezamska kost.
prostori ispunjeni koštanom srži. U plos-
natih kostiju lubanje, kompaktna kost tvori
dvije ploče, lamina externa (3) i lamina inter- Pokosnica
na (4) između kojih se nalazi diploe (5), koja
odgovara spongioznoj supstanciji. Pokosnica, periost, oblaže cijelu površinu
kosti, osim dijelova koji su uključeni u zglo-
Duge kosti, ossa longa (A–C) bove. Pokosnica ima dva sloja, i to stratum
fibrosum i stratum osteogeneticum (kambijski
Duga kost, primjerice, nadlaktična kost (A),
sloj), a sadržava i brojne krvne i limfne žile,
sastoji se od trupa, corpus (6), i krajeva,
i živce. Živci ostvaruju osjet boli, koji nasta-
extremitates (7). U dijafizi duge kosti (B, C)
je udarcem u kost. Što su veće krvne žile u
nalazi se moždinska šupljina, cavum medul-
izvanjskome sloju, to je unutarnji, stanični
lare (8), koja sadržava crvenu, odnosno žutu
sloj obilatiji kapilarama. Iz unutarnjega slo-
moždinu. Stoga o dugim kostima govorimo
ja potječu osteoblasti, stanice koje stvaraju
kao o cjevastim kostima. Uglavnom im je iz-
kost. Pri lomu kosti, frakturi, stvaranje nove
ražena jedna dimenzija.
kosti započinje od pokosnice.

Plosnate kosti, ossa plana (D)
Plosnate ili ravne kosti sastoje se od dviju
kompaktnih lamela, između kojih je uložena
spužvasta kost. Tu ubrajamo, među ostalim,
lopaticu i razne kosti lubanje, primjerice, tje-
menu kost, os parietale (D). Njihov se rast
zbiva, uglavnom, u smjeru dviju glavnih osi.
Krvne žile i živci dopiru u kost kroz hranidbene
otvore, foramina nutricia. U nekim kostima mogu
postojati koštani kanali koji, među ostalim, služe i
prolasku krvnih žila, i to uglavnom vena. Ti su ka-
nali nazvani emisariji i možemo ih naći u kostima
krova lubanje.

Kratke kosti, ossa brevia (E)

Kratke kosti, u koje ubrajamo i kosti korijena
šake (npr. os capitatum) (E), izvana su okru-
žene kompaktnom kosti, a u unutrašnjosti se
redovito nalazi spužvasta kost.
 Podjela kostiju 21

Opća anatomija
Poprječni presjek duge kosti

Os planum

Os longum Uzdužni presjek

duge kosti

Os breve

Os pneumaticum
 22 Opća anatomija: Opći nauk o spojevima kostiju

Spojevi između kostiju hijaline hrskavice. Takav spoj redovito nala-

zimo u epifiznim pukotinama adolescenata.
Kosti kostura spajaju se preko kontinuiranih Hijalino hrskavično tkivo nalazi se i između
ili pak diskontinuiranih spojeva. U kontinui-
Opća anatomija

prvoga rebra i prsne kosti. Hrskavični spoje-

rane spojeve ubrajamo veliku skupinu spoje- vi nestaju na mjestima gdje su samo obavljali
va, tzv. synarthrosis, spojeve između kostiju svoju funkciju u sklopu rasta. Epifizne puko-
koje spajaju različita tkiva. tine koje su ispunjene hrskavičnim tkivom,
kasnije u potpunosti zatvori koštani materi-
jal.
Kontinuirani spojevi
između kostiju (A–H)
Symphysis (G)
Syndesmosis (A–E), junctura fibrosa,
Simfize su spojevi koji povezuju dvije kosti s
vezivni spoj
pomoću vlaknaste hrskavice i vezivnoga tki-
U sindesmozama se spoj između dviju kosti va. Simfizu nalazimo, primjerice, između ob-
ostvaruje s pomoću kolagenoga ili elastično- iju preponskih kosti, symphysis pubica (G).
ga vezivnoga tkiva. Takav spoj može biti i vr-
lo tanak. Veoma čvrsta sindesmoza, građena
od kolagenoga vezivnoga tkiva, jest membra- Synostosis (H), junctura
na interossea (A1) u području podlaktice, ossea, koštani spoj
dok su elastične sindesmoze, primjerice, ligg. Takvi su spojevi između kostiju najčvršći
flava, u području lukova kralježaka. mogući spojevi i povezuju dijelove kosti, npr.
u zdjeličnoj kosti, ili epifize s dijafizama po
Poseban su oblik sindesmoza lubanjski šavo- završetku rasta.
vi. Između kostiju lubanje postoje šavovi, su-
turae (B, C, D, E). Suture sadržavaju vezivno
Kliničko značenje: Katkad i zglobovi mogu
tkivo zaostalo nakon formiranja kostiju iz koštano srasti; tada, međutim, ne govorimo o si-
vezivne osnove. Tek kada to vezivno tkivo u nostozi već o ukočenju zgloba, ankilozi. Prema
potpunosti nestane, završava rast kostiju lu- tomu, ankilozi prethodi normalni zglob. Obično
banje, a šavovi se spoje. Prema obliku šavova ona proistječe iz bolesti. Fiziološkom bi ankilo-
lubanje, razlikujemo: sutura serrata (B), na- zom mogli držati stapanje zglobnih nastavaka
zubljeni šav kakav je, primjerice, sutura sa- križnih kralježaka.
gittalis, sutura squamosa (C, D), ljuskavi šav,
koji vidimo npr. između tjemene i sljepoočne
kosti, i, konačno, sutura plana (E), ravni šav,
kakav se nalazi između obiju nosnih kosti.
Sljedećim osobitim oblikom sindesmoza
možemo smatrati učvršćenje zubi u čeljusti,
nazvano gomphosis, klinasti spoj. Tkivo zu-
bi spojeno je s kosti s pomoću vezivnoga tki-
va, ali na elastičan način.

Synchondrosis (F), junctura

cartilaginea, hrskavični spoj
Drugu veliku skupinu kontinuiranih spojeva
između kostiju čine sinhondroze (F 2), koje
ostvaruju spoj između dviju kosti s pomoću
 Kontiunirani koštani spojevi 23

Opća anatomija
Sutura squamosa

Sutura sagittalis Sutura squamosa (presjek)

Os coxae, medijalna strana,

Membrana interossea Sutura internasalis hrskavični spojevi su održani

Symphysis Os coxae, lateralna strana,

hrskavični spojevi su okoštali
 24 Opća anatomija: Opći nauk o spojevima kostiju
Nekontinuirani spojevi
između kostiju (A–C)
Zglobovi, diarthrosis, juncturae synovia-
Opća anatomija
les, posjeduju: uzglobljene površine, zglobna
tijela (1), zglobnu čahuru, capsula articularis
(2), pukotinu između zglobnih tijela, cavi-
tas articularis (3), i prema potrebi, posebne
tvorevine (sveze, intraartikularne pločice,
zglobne usne i sluzne vreće).
U zglobu s dva zglobna tijela uvijek postoje
gibljivo zglobno tijelo i zglobno tijelo u relativ-
nom mirovanju.
Da bi se utvrdio opseg gibanja nekoga zglo-
ba, potrebno je odrediti kut ekskurzije (4),
odnosno kut između početnog i završnog
položaja zgloba. Kut ekskurzije zgloba mo-
gu ograničavati razni čimbenici. To su, osim
zategnutosti zglobne čahure, još i sveze koje
ograničuju pojedino gibanje (vidi str. 26), za-
tim koštani izdanci i priliježuća meka tkiva.
Srednji položaj zgloba (5) jest položaj između
početnog i završnog položaja, u kojemu su
svi dijelovi zglobne čahure podjednako za-
tegnuti, odnosno opušteni.
Kliničko značenje: Opseg gibanja nekoga zgloba
u novije se vrijeme određuje s obzirom na neu-
tralni 0-položaj, postupkom SFTR prema Rus-
seu i Gerhardtu (C). Neutralnim 0-položajem
svih zglobova drži se uspravljen trup, s rukama
ispruženim uz tijelo i dlanovima okrenutim pre-
ma naprijed. U tom smislu postoji razlika prema
uvriježenim anatomskim i antropološkim me-
todama mjerenja, pa na to treba obratiti pozor-
nost. Kretanje se mjeri u sagitalnoj, frontalnoj i
transverzalnoj ravnini, i pri rotaciji (SFTR). Pri
iskazivanju brojčanih podataka treba usmjeriti
pozornost na to da prvi broj uvijek označuje kre-
tanje ekstenzije, retroverzije, abdukcije, rotacije
prema van, supinacije ili kretanje ulijevo, odgo-
varajuće funkcije zgloba, dok drugi broj označuje
neutralni 0-položaj zgloba, a treći se odnosi na
završni položaj u odnosu na kretnju označenu
prvim brojem.
Zglobna tijela
Zglob se mora sastojati od barem dvaju
zglobnih tijela. Ta su zglobna tijela najčešće
obložena hijalinom hrskavicom (6), a rjeđe
vlaknastom hrskavicom ili vezivom s hrska-
vičnim otočićima.
Hrskavica je čvrsto sraštena uz kost, a povr-
šina joj je glatka i sjajna. Debljina je hrska-
vičnoga sloja različita, ali u prosjeku iznosi
2–5 mm. Iznimno zadebljana mjesta mogu
se naći na iveru (6 mm). Prehrana hrska-
vičnoga sloja zbiva se dijelom s pomoću si-
novijalne tekućine, a dijelom difuzijom iz ka-
pilara sinovijalne opne.
Zglobna čahura
Zglobna čahura može biti zategnuta ili mlo-
hava, a na zglobno se tijelo veže u blizini
zglobne hrskavice. Sastoji se od dvaju slojeva,
i to unutarnje sinovijalne opne, membrana
synovialis (7), i vanjske fibrozne opne, mem-
brana fibrosa (8). Sinovijalna opna sadržava
elastična vlakna, žile i živce. Obilje žila u ne-
posrednoj je ovisnosti o aktivnosti, pa tako
djelatniji zglobovi imaju znatno više žila od
onih koji su manje aktivni. Sinovijalna op-
na posjeduje izdanke, koji sadržavaju mas-
no tkivo i usmjereni su prema unutrašnjosti
zgloba, sinovijalne nabore, plicae articula-
res (9), te sinovijalne resice, villi articula-
res. Različito debela fibrozna opna sadržava
manje elastičnih, ali više kolagenih vlakana.
Nepravilna slojevitost fibrozne opne može
dovesti do izbočenja sinovijalne opne kroz
slabija mjesta. Takav slučaj kirurzi katkad,
ovisno o etiologiji i lokaciji (op. prev.), nazi-
vaju ganglion.
 Nekontinuirani koštani pripoji 25

Opća anatomija
sagitalna ravnina

Koljenski zglob (presjek).

frontalna ravnina

transverzalna ravnina i rotacija

Srednji položaj zgloba i kut između početnoga SFTR-postupak bilježenja opsega

i završnoga položaja zgloba (kut ekskurzije). kretnji zgloba.
 26
Opća anatomija: Opći nauk o spojevima kostiju
Nekontinuirani spojevi
između kostiju (nastavak)
Zglobna pukotina (A–D)
Opća anatomija
Zglobna šupljina, cavitas articularis (1), ka-
pilarni je prostor oblika pukotine i sadržava
zglobno mazivo, synovia. To je bistra, ljeplji-
va tekućina u kojoj ima mucina, a nalikuje
na bjelanjak jajeta. Uz zadaću podmazivanja
zgloba, sinovija služi i prehrani hrskavice.
Viskoznost zglobne tekućine, uvjetovana
sadržajem hijaluronske kiseline, ovisi o to-
plini; što je niža temperatura, to je viskozni-
ja sinovija. Kako zglobnu tekućinu možemo
promatrati i kao dijalizat krvne plazme, nje-
zin sastav, odnosno kemijska i fizikalna svoj-
stva, pomoćno su sredstvo pri dijagnostici
različitih bolesti.
Posebne tvorevine (A–D)
Sveze, ligamenta (2). S obzirom na funkciju,
sveze dijelimo na one koje ojačavaju zglob-
nu čahuru, na sveze-vodiče (pri kretnjama)
i na sveze koje ograničavaju kretnje. Prema
položaju, možemo govoriti o ligg. extracap-
sularia, ligg. capsularia i ligg. intracapsularia.
Disci et menisci articulares (3). Intraar-
tikularne se pločice sastoje od kolagenoga
vezivnoga tkiva i vlaknaste hrskavice. Diskus
u potpunosti dijeli zglobnu pukotinu, a me-
niskus samo djelomično. Imaju ulogu vodi-
lica, poboljšavaju zglobne dodire, a mogu,
među ostalim, stvarati i dva potpuno odi-
jeljena zglobna prostora, kao što je to, npr.,
u sternoklavikularnom ili u temporoman-
dibularnom zglobu. Pri pojavi bolesti ili pri
uklanjanju takvih pločica, moguća je njihova
regeneracija.
Labra articularia (4). Zglobne se usne sa-
stoje od kolagenoga vezivnoga tkiva s raz-
bacanim hrskavičnim stanicama, a služe po-
većanju površine zglobnih tijela.
Bursae synoviales. Sluzne vreće mogu ko-
municirati sa zglobnom pukotinom (5). To
su manje ili veće vrećice tankih stijenki, ob-
loženih sinovijalnom opnom, membrana
synovialis (6).
One su oslabljeno mjesto zgloba, iako po-
većavaju zglobni prostor.
Međusobni dodir zglobnih ploha
Čimbenici, koji djeluju na zglobna tijela u
smislu održavanja njihova međusobnoga do-
dira, mogu biti različita podrijetla. Ponajprije
su to mišići razapeti povrh zgloba, koji osi-
guravaju određeno očuvanje dodira. Osim
toga, sveze što učvršćuju čahuru pridonose i
dodiru zglobnih tijela. Nadalje, postoji i od-
ređeno adhezijsko djelovanje, a i tlak zraka.
Tlak zraka (podtlak! op. prev.) privlači zglob-
na tijela silom koja je jednaka umnošku pov-
ršine manjega zglobnog tijela i tlaka zraka.
Kliničko značenje: Zglobovi podliježu dobnim
promjenama i pri tomu se smanjuje elastičnost
avaskularne hrskavice (7).
Površine obložene hrskavicom u starosti pokazu-
ju oštećenja (8) i degenerativne promjene. Može
doći i do umnažanja hrskavice na rubovima
zglobnih površina. Na takvim mjestima zaluta-
le osteogene stanice mogu pregraditi hrskavicu
u kost, koja tada djeluje ograničavajuće na pok-
retljivost zgloba. Takvi se procesi, među ostalim,
zbivaju u malim zglobovima kralježaka. Promje-
ne u zglobovima mogu nastupiti i u mladih osoba
prenaprezanjem zgloba.
 Diskontinuirani koštani pripoji 27

Opća anatomija
Zglobni menisci.

Koljenski zglob (presjek).

Rameni zglob (presjek). Koljenski zglob, sprijeda.

 28 Opća anatomija: Opći nauk o kostima
Podjela zglobova (A–F)
Zglobovi se mogu razvrstati na temelju raz-
ličitih mjerila. Jedna se od podioba temelji
Opća anatomija
na osima, pa tako razlikujemo zglobove s
jednom osi, dvije ili više osiju. Jedna se dru-
ga podioba zasniva na stupnjevima slobo-
de. Oni iskazuju međusobnu pokretljivost
dvaju zglobnih tijela. U tom smislu dijelimo
zglobove na one s jednim, s dva ili s tri stup-
nja slobode. Postoji i podjela prema broju
zglobnih tijela, gdje razlikujemo jednosta-
vne i složene zglobove. Jednostavni zglob,
articulatio simplex, sastoji se od dvaju tijela
smještenih unutar iste čahure. Ako se u istoj
zglobnoj čahuri nalazi više od dvaju zglob-
nih tijela, govorimo o articulatio composita
(npr. lakatni zglob, B).
Različiti zglobovi mogu biti međusobno kombinira-
ni. Prinudno kombinirani zglobovi su oni koji se na-
laze na različitim mjestima dviju istih kostiju (npr.
proksimalni i distalni radioulnarni zglob). Kombini-
rani zglobovi su i oni koji se pokreću istodobno zbog
djelovanja jednoga ili više mišića koji premošćuju
više zglobova (npr. zglobovi šake i prstiju s pomoću
pregibača prstiju, str. 173.).
Nadalje, zglobove možemo razvrstati prema
obliku zglobnih tijela:
Articulatio plana, zglob s dvije ravne zglob-
ne plohe, ima dva stupnja slobode; moguće
su kretnje klizanja (npr. razni zglobovi kra-
lježaka).
Kutni zglob, ginglymus (A), sastoji se od
konkavnoga i konveksnoga zglobnog tijela.
U konkavnome zglobnom tijelu često postoji
izbočenje, vodilica, koja se ulaže u odgova-
rajuću brazdu konveksnoga zglobnoga tijela.
Snažne postranične sveze, ligg. collateralia
(1), osiguravaju još jače učvršćenje. Kutni
zglobovi imaju jedan stupanj slobode (npr.
articulatio humeroulnaris, B). Gynglimus i
articulatio trochoidea zajednički se nazivaju
articulatio cyllindrica.
Obrtni zglob, articulatio trochoidea. Tu pri-
padaju dva tipa zglobova, ovisno o relativnoj
gibljivosti zglobnih tijela. Oba tipa imaju
jednu os i jedan stupanj slobode. U oba na-
lazimo konveksno cilindrično tijelo i odgo-
varajuće oblikovano konkavno zglobno tije-
lo. Os zgloba prolazi kroz cilindrično tijelo.
U prvom je slučaju posrijedi gibanje konve-
ksnoga zglobnoga tijela unutar konkavnoga,
povećanoga svezom (lig. anulare, 2) (npr.
proksimalni radioulnarni zglob, B). Obratno
je u drugom slučaju kad se konkavno zglob-
no tijelo giba oko konveksnoga tijela (npr.
distalni radioulnarni zglob).
Jajoliki zglob, articulatio ellipsoidea, ima
konveksnu i konkavnu zglobnu plohu, obje
oblika elipse. On ima dva stupnja slobode i
više osi. Postoje dvije glavne osi. Omogućuje
i obavljanje složenoga gibanja, kruženja (npr.
radiokarpalni zglob).
Sedlasti zglob, articulatio sellaris (C), sastoji
se od dvaju zglobnih tijela, obaju sedlasta ob-
lika, pa tako svako zglobno tijelo ima i kon-
veksni i konkavni dio. Zglob ima dva stup-
nja slobode i dvije glavne osi, ali je također
i višeosni zglob. Moguće je kruženje (npr.
articulatio carpometacarpea pollicis, D).
Kuglasti zglob, articulatio sphaeroidea (E),
zglob je s više osi, a tijela su mu kugla i dio
šuplje kugle. U kuglastom su zglobu moguća
gibanja u tri stupnja slobode, i postoje tri
glavne osi (npr. articulatio humeri, F). Po-
sebni oblik kuglastoga zgloba jest zdjeličasti
zglob, enarthrosis, articulatio cotylica, u ko-
jem konkavno tijelo obuhvaća zglobnu glavu
preko njezina ekvatora. Zdjeličasti zglob je
zglob kuka, kojemu povećanje konkavnoga
tijela donosi hrskavični rub, labrum articu-
lare.
Poseban oblik zgloba jest stegnuti zglob, amphiar-
throsis. On ima izrazito malu pokretljivost, zbog
postojanja zategnutih sveza i čahure, kao i često ne-
ravnih zglobnih ploha (npr. articulatio sacroiliaca).
 Podjela zglobova 29

Opća anatomija
articulatio cubiti s
Kutni zglob articulatio humeroulnaris,
(shema). articulatio radioulnaris
proximalis i
articulatio humeroradialis

Sedlasti zglob articulatio carpometacarpea

(shema). pollicis

Kuglasti zglob
(shema) articulatio humeri
 30 Opća anatomija: Opći nauk o mišićima

Opća miologija trokutasta oblika, m. triangularis, koji ima plosnatu

tetivu, aponeurozu (4), od četverokutnoga plosnato-
Podjela mišića (A–F) ga mišića, m. quadratus.
Opća anatomija

U skeletnih mišića razlikujemo polazište,
origo, i hvatište, insertio. Polazište je redo-
vito na manje pokretljivoj kosti, a hvatište
na pokretljivijoj. Na udovima je polazište
uvijek proksimalno, a hvatište distalno. Pola-
zište često oblikuje mišićna glava, caput, koja
prelazi u mišićni trbuh, venter (1) i završava
tetivom, tendo (2). Snaga mišića ovisi o fizio-
loškom poprječnom presjeku, koji je zbroj
poprječnih presjeka svih mišićnih vlakana,
pa tako možemo izračunati apsolutnu miši-
ćnu snagu.
Mišići mogu premošćivati jedan ili više zglobova, pa
govorimo o jednozglobnim, dvozglobnim ili višezglob-
nim mišićima. U pojedinim zglobovima takvi mišići
mogu, ovisno o okolnostima, obavljati različita, čak i
suprotna gibanja. Primjer takvih mišića su mm. inte-
rossei u šaci, koji u proksimalnom zglobu pregibaju
prst, a u srednjem i distalnom zglobu ga ispružaju.
Mišići koji pri nekoj kretnji djeluju zajedno nazivaju
se sinergisti, a oni koji djeluju suprotno, antagoni-
sti. Kombinacije sinergista i antagonista izmjenjuju
se za različita gibanja. Pri pregibanju šake u korijenu
mnogi mišići djeluju sinergistički, dok pri radijalnoj
abdukciji ti isti mišići djeluju antagonistički.

Dispozicija mišićnoga trbuha ovisi o raspoloživom Za djelovanje mišića vrlo je značajno da on i u mi-
prostoru. Za djelovanje je ionako važniji djelotvorni- rovanju ima određeni stupanj kontrakcije, mišićni
ji kraj. Mišićna tetiva može biti zavijena, primjerice, tonus. U mišiću se može razviti aktivna ili pasivna
oko djelića skeleta, trochlea muscularis, koji služi kao insuficijencija. Pri aktivnoj se insuficijenciji mišić
obrtna točka, hypomochlion. Katkad može biti prik- iscrpljuje kada dostigne maksimalno skraćenje. Pri
ladna dugačka tetiva, kad na samom organu postoji pasivnoj insuficijenciji, s druge strane, završni je po-
manjak slobodnoga prostora. Najbolji primjer za to ložaj već dostignut (npr. nemogućnost stiskanja pesti
su dugi mišići prstiju, kojima trbusi leže u podlaktici, pri pregnutom položaju šake). Pri djelovanju mišića
a djelovanje se očituje tek na prstima. mogu se razlikovati dvije funkcije, i to aktivna pok-
retna funkcija i pasivna funkcija održavanja položaja.
U skladu s odnosom mišićnih vlakana prema teti- Isti mišić može djelovati i pasivno i aktivno.
vi, razlikujemo nekoliko oblika mišića. Vretenasti
mišić, m. fusiformis (A), oblikuju dugačka vlakna,
koja omogućuju opsežne, ali ne i snažne kretnje.
Tetiva tog mišića je razmjerno kratka. Drugi je ob-
lik jednostruki perasti mišić, m. unipennatus (B),
u kojega duga tetiva seže cijelom duljinom trbuha
i na nju pristupaju kratka mišićna vlakna. Time se
postiže veći fiziološki presjek i veća mišićna snaga.
Dvostruko perasti mišić, m. bipennatus (C), građen
je kao i jednostruki perasti mišić, ali se mišićna vlak-
na hvataju s obiju strana tetive. Višestruko perasti
mišić je nazvan, prema obliku, m. multipennatus.

Nadalje, može se opisati i više polazišta jednoga

mišića, pa se tako razlikuju dvoglavi, troglavi i čet-
veroglavi mišići. Pojedine se glave udružuju u je-
dinstveni trbuh i završavaju zajedničkom tetivom.
Mišići toga tipa su, primjerice, m. biceps (D) ili m.
triceps brachii.

Kad mišić ima samo jednu glavu, ali jednu (ili više)
međutetiva, intersectio tendinea (3), tada govorimo
o dvotrbušnom ili višetrbušnom mišiću (E). Dvotr-
bušni mišić, m. biventer, posjeduje dva gotovo pod-
jednako velika mišićna odsječka. S obzirom na oblik,
možemo razlikovati plosnati mišić, m. planus (F),
 Podjela mišića 31

Opća anatomija
Vretenasti mišić, Dvostruki perasti mišić,
m. fusiformis m. bipennatus

Jednostavni perasti mišić,

m. unipennatus

Dvoglavi mišić
m. biceps

Višetrbušasti mišić
Plosnati mišić,
m. planus
 32 Opća anatomija: Opći nauk o mišićima

Pomoćni ustroji mišića (A–D) egzaktni podatci o funkciji. U tom je smislu

to posredna metoda koja dopušta samo zak-
Za djelovanje mišića prijeko su potrebni i ne- ljučivanje, ali ne uzima u obzir zajedničko
ki pomoćni ustroji, i to:
Opća anatomija

djelovanje pojedinih mišića.

a) Vezivne ovojnice, fasciae, omataju poje-
dine mišiće ili mišićne skupine, pa tako omo-
gućuju međusobno klizanje raznih mišića.
b) Ovojnice koje poboljšavaju klizavost teti-
va, vaginae tendinum (A, B).
Unutarnji sloj, stratum synoviale, ima visce-
ralni list (1), koji leži neposredno na tetivi
(2), a s vanjskim, parijetalnim listom (3) po-
vezuje ga mesotendineum (4). Između ta dva
lista nalazi se sinovija, koja pospješuje kliza-
nje. Prema van se na stratum synoviale nas-
tavlja stratum fibrosum (5).
c) Sluzne vreće, bursae synoviales (C, 6),
imaju zadaću da štite mišić koji ide nepo-
sredno uz kost.
d) Sezamske kosti i sezamske hrskavice, ossa
sesamoidea (D), nalaze se na mjestima gdje
su tetive izložene pritisku. Najveća je sezam-
ska kost iver, patella (7), koji je pridodan ko-
ljenskom zglobu, a s druge strane, putem lig.
patellae (8), učvršćuje tetivu četveroglavoga
mišića natkoljenice (9) na goljeničnu kost.
e) Masne nakupine, corpora adiposa, leže
između pojedinih mišića i poboljšavaju kli-
zavost. Takvi masni jastučići (npr. pazušni
masni jastučići) nalaze se u različitom broju
u cijelom tijelu, na točno određenim mjesti-
ma.
Nadalje, pruža se i mogućnost ispitivanja s
pomoću električnoga podraživanja. To se
provodi tako da podražaj nastaje na mjestu
gdje živac ulazi u mišić. Toj je metodi nedo-
statak ponajprije to što može biti primije-
njena samo na površinske mišiće, a drugo,
što izaziva maksimalnu kontrakciju mišića
bez uzimanja u obzir mogućnosti da drugi
mišići mogu tu kontrakciju spriječiti ili uma-
njiti.
Najsuvremeniji je postupak elektromiografi-
ja, pri kojoj se akcijski potencijali odvode
elektrodom usađenom izravno u mišić. S
pomoću elektromiografije može se utvrdi-
ti da se povećavanjem opterećenja aktivira
sve više motoričkih jedinica (mišićna vlakna
s motoričkom pločom i živcima, vidi 3. sve-
zak). Elektromiografija je pokazala da nikad
sva vlakna nisu istodobno djelotvorna. Dok
se dio odmara, kontrahiraju se druga vlakna,
pa se tako postiže ravnomjerno smanjenje ili
povećanje kontrakcije.
I ova metoda ima ograničenja, primjerice,
vrlo je teško odrediti udio pojedinoga mišića
u određenoj kretnji.

Ispitivanja funkcije mišića

Djelovanje mišića može biti određeno raz-
ličitim metodama. Najjednostavnije metode
su palpacija i inspekcija. Pri određenim kret-
njama, može se vidjeti oblik mišića.
Anatomsko istraživanje omogućuje prika-
zivanje mišića preparacijom. Pri tomu se
mogu utvrditi polazište, tok i hvatište miši-
ća. Na lešini se, međutim, ne mogu utvrditi
 Pomoćni ustroji mišića 33

Opća anatomija
Vagina synovialis tendinis
s potpunim fibroznim slojem

Vagina synovialis tendinis

s prstenastim fibroznim slojem

Bursa synovialis Sezamska kost (patella)

 Sustavna
anatomija
organa za
kretanje Trup

Kralježnica 36
Prsni koš 64
Autohtono mišićje leđa 72
Stijenke trupa 78
Prevertebralni mišići 80
Skalenski mišići
Mišići prsnoga koša 82
Trbušna stijenka 84
Ošit (dijafragma) 102
Dno male zdjelice 106
 36 Trup
Kralježnica
Kralježnica, columna vertebralis tvori os-
novicu tijela; oblikuju je 33 do 34 kralješka,
vertebrae i međukralješčane ploče, disci in-
tervertebrales. Kralješci se dijele na:
– sedam vratnih kralježaka, vertebrae cervi-
Trup
cales,
– dvanaest prsnih, vertebrae thoracicae,
– pet slabinskih, vertebrae lumbales,
– pet križnih, vertebrae sacrales
– četiri do pet repnih (trtičnih) kralježa-
ka, vertebrae coccygeae.
Križni kralješci sraštavaju u os sacrum, križnu
kost, a trtični u os coccygis. Stoga križne i tr-
tične kralješke ubrajamo u neprave kralješke,
a ostale nazivamo pravim kralješcima.
Vratni kralješci (A–G)
Među vratnim kralješcima posebno razliku-
jemo prvi, atlas, drugi, axis i sedmi, vertebra
prominens, jer između trećega do šestoga
kralješka postoje neznatne razlike. Tijelo
kralješka, corpus vertebrae (1) nastavlja se
prema natrag u luk kralješka, arcus vertebrae
(2) koji dijelimo na prednji dio pediculus ar-
cus vertebrae (3) i stražnji dio lamina arcus
vertebrae (4). U području prjelaska korijena
u ploču uzdiže se prema gore processus ar-
ticularis superior (5), a prema dolje spušta
processus articularis inferior (6). Između ti-
jela kralješka i gornjega zglobnoga nastavka
nalazi se urez, incisura vertebralis superior
(7). Veći je urez, incisura vertebralis inferior
(8) između tijela i donjega zglobnoga nas-
tavka. Zglobni nastavci nose zglobne plo-
he, facies articulares (9) i pri tomu su gornji
zglobni nastavci okrenuti natrag, a donji su
usmjereni naprijed. Lukovi kralježaka stra-
ga završavaju šiljastim nastavkom, processus
spinosus (10), čiji je vrh od trećega do šestoga
vratnoga kralješka podijeljen. Između tijela
i lukova vratnih kralježaka nalazimo raz-
mjerno velik otvor, foramen vertebrale (11).
Postranično su usmjereni poprječni nastav-
ci, processus transversus (12), koji se razvijaju
iz osnovica kralježaka i rebara (str. 52.). Pri
tomu osnovica rebra nepotpuno sraste s os-
novicom kralješka pa nastaje otvor, foramen
processus transversii (13); na poprječnom
nastavku razlikujemo tuberculum anterius
(14) i tuberculum posterius (15), a između
njih je žlijeb, sulcus n. spinalis (16).
Kod trećega vratnoga kralješka nalaze se
zglobne plohe na processus articulares supe-
riores pod kutem od 142 stupnja otvorenim
spram natrag (otvoreni kut, Putz), dok od
četvrtoga pa do sedmoga vratnoga kralješka
taj je kut oko 180 stupnjeva.
Tuberculum anterius šestoga vratnoga kra-
lješka posebno je izražen, pa je nazvan i tu-
berculum caroticum (17). Na gornjim ploha-
ma tijela trećega do sedmoga vratnoga kra-
lješka postranično nalazimo dva izbočenja,
processus uncinati, unci corporis (18), (str.
58.).
Sedmi vratni kralježak ima velik stražnji
nastavak, processus spinosus, i to je prvi nas-
tavak koji možemo napipati na kralježnici,
pa je i nazvan vertebra prominens.
Varijacije: Ako je processus transversus sedmoga
vratnoga kralješka (G) manjkavo razvijen i osnova
rebara nije dovoljno spojena (19), tad se iz te osno-
ve razvija zasebni dio, odvojen od kralješka. Ako je
pak rebrena osnovica prekomjerno razvijena, nasta-
je tzv. vratno rebro (20). Vratno se rebro najčešće
pojavljuje obostrano, a ako je jednostrano, nalazi-
mo ga češće lijevo nego desno. Foramen processus
transversii može često biti podijeljen na dva dijela.
Sedmom vratnom kralješku često nedostaje tuber-
culum anterius.
Kliničko značenje: Vratno rebro može prouz-
ročiti tzv. vratni trijas koji čine a) poremećaji op-
tjecaja krvi, b) teškoće u brahijalnom živčanom
spletu (poremećaji osjeta), posebno n. ulnaris i c)
vratno rebro možemo napipati u području fossa
supraclavicularis major.
 Vratni kralješci 37

Vertebra cervicalis III., odozgora

Trup
(odsječak)

Vertebra cervicalis IV. i V., odozgora

Vertebra cervicalis VI., sprijeda

(odsječak)

Vertebra prominens, odozgora Vertebra prominens, sprijeda

(odsječak)

Vertebra cervicalis, sa strane

Costa cervicalis
(varijacija)
 38 Trup: Vratna kralježnjca

Vratni kralješci, nastavak nim se uzorcima doimaju približno ravno, ali

1. Prvi vratni kralježak (A–C)
Atlas ili prvi vratni kralježak razlikujemo od
ostalih jer mu manjka tijelo. Stoga na prvom
vratnom kralješku opisujemo samo manji
arcus anterior (1) i veći arcus posterior (2).
Trup
su drugačijega oblika ako ih promatramo s
hrskavicom. Hrskavični je oblog važan zbog
uzglobljenja atlasa i aksisa (str. 60.). Proces-
sus spinosus (19) je masivan i često je rasci-
jepljen. Drugi vratni kralježak ima još i arcus
vertebrae (20), koji zajedno s corpus vertebrae

Na oba luka u medijalnoj ravnini postoje (21), omeđuje foramen vertebrale (22).
malene izbočine, tuberculum anterius (3) i
tuberculum posterius (4) koji je katkad tek
Kliničko značenje: Izolirani prijelomi luka atla-
naznačen. Postranično od vrlo širokog otvo- sa najčešće nastaju pri prometnim ozljedama pa
ra, foramen vertebrale (5), nalaze se massae ih treba razlikovati od varijacija atlasa (str. 44.).
laterales (6), na kojima su zglobne plohe, fa- Pri prijelomu atlasa potrebno je uočiti slobod-
cies articularis superior (7) i facies articularis ne ulomke kralježaka koji su vrlo rijetko unutar
inferior (8). Gornje su zglobne plohe udub- prednje atlanto-okcipitalne membrane (str, 52).
ljene i njihov je medijalni rub često oskudno Prijelom zuba aksisa tipičan je prijelom drugoga
vratnoga kralješka.
izražen, a katkad su podijeljene na dva dijela.
Položaj zuba aksisa prema tijelu 2. kralješka ovisi
Donje su zglobne plohe ravne ili tek nezna- o zavoju vratne kralježnice. Zbog izravne lordoze
tno udubljene te četverouglastog oblika. kralježnice (str. 62.) zub može biti pomaknut nat-
rag, pa svojom uzdužnom osi zatvara kut s oko-
Na unutarnjoj plohi arcus anterior nalazi se micom povučenom kroz tijelo drugoga vratnoga
fovea dentis (9) sa zglobnom plohom. Iz pod- kralješka.
ručja processus transversus (10), odnosno fo-
ramen processus transversi (11) polazi prema
stražnjemu luku žlijeb kojim prolazi a. ver-
tebralis, sulcus arteriae vertebralis (12).
Varijacije: Umjesto sulcus arteriae vertebralis
može postojati i canalis a. vertebralis (13). Iznim-
no atlas može biti raspolovljen i njegove su polovice
međusobno povezane hrskavicom. Također postoji i
jednostrana ili pak obostrana asimilacija atlasa od-
nosno njegovo stapanje sa zatiljnom kosti.

2. Drugi vratni kralježak (D–F)

Axis, ili drugi vratni kralježak ima posebnu
značajku, dens axis (14). Tijelo aksisa nosi na
gornjoj plohi nastavak poput zuba, dens axis,
koji završava okruglastim vrhom, apex dentis
(15). Na prednjoj plohi zuba nalazi se zglob-
na ploha, facies articularis anterior (16), a na
stražnjoj plohi je manja zglobna ploha, facies
articularis posterior (17).
Postranične zglobne plohe aksisa spuštaju
se lateralno. Oskudno izražen poprječni na-
stavak, processus transversus (18), sadržava
foramen processus transversi. Oblik je postra-
ničnih zglobnih ploha složen i na macerira-
 Vratni kralješci 39

Trup
Atlas (odozgor)

Atlas, canalis
a. vertebralis
(varijacija)

Atlas (ispod)

Axis (sprijeda)

Axis (odozgor)

Axis (postranično)
 40 Trup: Kralježnica

Prsni kralješci (A–D) usmjeren processus articularis superior (14),

Svih dvanaest prsnih kralježaka, vertebrae
thoracicae, imaju sljedeće tvorbe: corpus
vertebrae (1) s nepotpuno okoštanom gor-
njom i donjom plohom. Na stražnjoj plohi
tijela nalazimo otvor kroz koji izlazi vena ba-
sivertebralis. Postranično na tijelu kralješka
Trup
a prema dolje je usmjeren processus articu-
laris inferior (15). Postranično i malo natrag
odvaja se processus transversus (16), na ko-
jem od prvoga do desetoga prsnoga kralješka
nalazimo fovea costalis processus transversi
(17) što se uzglobljuje sa zglobnom plohom

najčešće nalazimo po dvije zglobne plohe, na tuberculum costae. Zglobna ploha za reb-
foveae costales (2), koje čine polovinu zglob- ro od drugoga do petoga kralješka je obli-
ne plohe (D) za uzglobljivanje s rebrima. Iz- ka jamice. Na prvom, šestom do devetoga i
nimke su: prvi, deseti, jedanaesti i dvanaesti desetom kralješku zglobna ploha je ravna.
prsni kralježak. Oblik ovih zglobnih ploha uvjetuje različite
mogućnosti opsega kretnji pojedinih rebara
Na prvome prsnom kralješku nalazimo (D) (str. 68.).
na gornjem rubu tijela cijelu (3), a na donjem
rubu polovinu zglobne plohe (4). Deseti pr- Osobitosti: Slično kao u vratnih kralježaka,
sni kralježak (D) ima kranijalno samo po- na prvome prsnom kralješku dosta često s
lovičnu zglobnu plohu (5). Na jedanaestom obiju strana na corpus vertebrae nalazimo
prsnom kralješku (D) nalazimo na gornjem uncus corporis (Putz). Na jedanaestome i
rubu čitavu zglobnu plohu (6), a dvanaesti dvanaestom kralješku mogu poprječni na-
prsni kralježak (D) ima čitavu zglobnu plo- stavci posve zakržljati pa kao i na lumbalnim
hu na sredini tijela (7). kralješcima (str. 42.) s obiju strana nalazimo
processus accessorius i processus mamillaris.
Na stražnjoj plohi tijela kralješka na ob-
je strane započinje arcus vertebrae s pedi- Kliničko značenje: Processus transversus je ti-
culus arcus vertebrae (8), koji se nastavljaju pičan za sve prsne kralješke. Incisurae vertebra-
u lamina arcus vertebrae (9). Obje se ploče les, i to gornja i donja zajedno, tvore foramen in-
udružuju i nastaje processus spinosus (10). tervertebrale (18) kroz koji prolazi spinalni živac.
Spinalni nastavci prvoga, pa sve do deveto- Koštane promjene u tom području mogu suziti
ga prsnoga kralješka preklapaju se poput cri- otvor i prouzročiti oštećenje moždinskoga živca.
jepova na krovu pa njihovi vrhovi sežu niže
od tijela odgovarajućega kralješka. Stražnji
su šiljasti nastavci na poprječnom presjeku
trokutasti.
Šiljasti nastavci posljednjih triju prsnih kra-
lježaka na poprječnom presjeku doimaju se
poput okomito postavljenih ploča i te se plo-
če ne spuštaju prema dolje nego su usmjere-
ne ravno prema natrag. Na gornjemu rubu
pediculus arcus vertebrae nalazimo oskud-
no izražen urez, incisura vertebralis superior
(11), a na donjemu je dijelu taj urez izrazitiji
i nazvan je incisura vertebralis inferior (12).
Između lukova i stražnje plohe trupa kra-
lješka nalazi se foramen vertebrale (13).
Na prjelasku pediculus arcus vertebrae u la-
mina arcus vertebrae nalazi se prema gore
 Vratni kralješci 41

Trup
Vertebra thoracica (odozgor)

Vertebra thoracica
(postranično)

Shema zglobnih ploha

kralježnično-rebrenih
zglobova

Dva prsna kralješka

(postranično)
 42 Trup: Kralježnica

Slabinski kralješci (A–D) Posebno valja razlikovati peti lumbalni kra-

Tijela, corpora (1), pet slabinskih kralježaka,
vertebrae lumbales, znatno su veća negoli u
ostalih kralježaka. Processus spinosus (2) je
pločast i položen u sagitalnom smjeru. Lami-
na arcus vertebrae (3) je kratka i masivna, a
Trup
lježak, čije se tijelo od sprijeda prema natrag
smanjuje.
Varijacije: U prvoga i drugoga slabinskoga kra-
lješka često ne srastu processus costalis, pa govorimo
o slabinskom rebru (18). Posljednji pak lumbalni
kralježak može srasti s križnom kosti, pa govorimo o

pediculus arcus vertebrae (4) sukladno veličini sakralizaciji petoga kralješka.

slabinskoga kralješka, također je veći nego u
ostalih kralježaka. Postranični rebreni nastav- Kliničko značenje: Slabinska rebra mogu zbog
ci, processus costales (5) ostatci su sraštenih re- blizine i pritiska na bubreg prouzročiti bolove. U
bara s tijelima slabinskih kralježaka. blizini interartikularnog područja može doći do
spodilolize (str. 44.). Važna je u dijagnostičke i
Iza processus costalis nalazi se različito iz- terapijske svrhe lumbalna punkcija. Obavlja se u
ražen processus accessorius (6) i processus ma- medijanoj liniji i to najčešće između šiljastog na-
millaris (8) smješteni na processus articularis stavka trećega i četvrtoga slabinskoga kralješka.
superior (7), a ta dva nastavka čine ostatak Na tome se mjestu ulazi u subarahnoidalni pros-
poprječnoga nastavka. Prema dolje je usmje- tor i punktira se likvor.
ren processus articularis inferior (9). Zglobne
plohe na processus articulares superiores ok-
renute su medijalno (10), a facies articulares
na processus articularis inferior okrenute su
lateralno (11).
Između processus articularis superior i pro-
cessus articularis inferior nalazi se područje
koje nema spongiozu i kliničari ga nazivaju
intraartikularnim dijelom (12).
U slabinskih se kralježaka kao i u ostalih kra-
lježaka između corpus vertebrae i processus
articulares superiores nalaze mali urezi, in-
cisura vertebralis superior (13). Znatno veći
urezi, incisura vertebralis inferior (14), sežu
od stražnje plohe tijela kralješka pa sve do
korijena processus articularis inferior. U
slabinskih kralježaka su foramina interverte-
bralia razmjerno velika. Foramen vertebrale
(15) razmjerno je malen i na stražnjoj plohi
tijela unutar foramen vertebrale nailazimo
na veliki otvor kroz koji iz kralježaka izlaze
vene. Na gornjoj i donjoj plohi tijela slabin-
skih kralježaka nalazimo kao i u ostalih kra-
lježaka izraženu okruglu, rubno smještenu
kompaktnu koštanu ploču, epiphysis anula-
ris (16), a unutar tijela kralješka u sredini se
nalazi spužvasto tkivo (17). Prsten kompak-
tne kosti odgovara okoštanom dijelu epifize
kralješka (str. 52.).
 Slabinski kralješci 43

Vertebra lumbalis (odozgor)

Trup
Vertebra lumbalis
(postranično)

Interartikularno
područje

Slabinska rebra
 44 Trup: Kralježnica

Nakaznosti i varijacije (A–E) Postranični rascjepi (C) obično nastaju ne-

Nakaznosti kralježaka mogu biti praćene ve-
ćim ili manjim promjenama u kralježničnoj
moždini. Različite rascjepe ili druge promje-
ne najčešće nalazimo pri rentgenskim, ultra-
zvučnim, CT ili elektromagnetnom rezonan-
Trup
posredno iza gornjega zglobnoga nastavka
(1) pa su donji zglobni nastavci (2), zajedno
s lukom i šiljastim nastavkom odijeljeni od
preostaloga dijela kralješka. Takav rascjep
kosti nazvan je spondylolysis i može prouz-
ročiti poskliznuće kralješka (spondylolisthe-

cijom učinjenim snimanjima, naravno, ako sis).

već prije nisu prouzročile bolove. Ne ćemo
razmatrati razvojne čimbenike koji uvjetuju Daljnja je nakaznost sraštenje kralježaka
različite promjene i nakaznosti, nego ćemo (D). Moguće je sraštenje dvaju ili više kra-
samo prikazati nepravilnosti slobodnih kra- lježaka, slično fiziološkom sraštenju u na-
lježaka (varijacije križne kosti opisane su na stanku križne kosti. Najčešća su sraštenja u
str. 50., te varijacije vratnih i slabinskih kra- vratnome, u gornjemu prsnom i u slabinsko-
lježaka na str. 36. i str. 42.). me predjelu kralježnice. Na slici je prikaza-
no sraštenje drugoga i trećega vratnoga kra-
U vratnoj su kralježnici učestale nepravil-
lješka (D). Srašćivanje kralježaka tumači se
nosti kanala vertebralne arterije (str. 38.), i
poremećajem u mezenhimalnoj fazi razvoja
jednostrana ili obostrana asimilacija (srašte-
kralježaka.
nje s bazom lubanje) prvoga vratnoga kra-
lješka. Najčešće su nakaznosti ipak rascjepi
Kliničko značenje: Sraštenja nalazimo kao po-
lukova kralježaka. Rascjepe nalazimo straga
sljedicu različitih bolesti i razlikujemo ih po
postranično ili pak u korijenu luka kralješka egzofitima.
(prema Tönduryju). Ovdje, također, ubraja-
mo i rijedak rascjep prednjega luka prvoga
vratnog kralješka. Prednje i stražnje rascjepe
lukova kralježaka nalazimo najčešće u medi-
jalnoj ravnini. Medijalni stražnji rascjep vrlo
je često udružen s oštećenjima kralježnične
moždine koja prema Tönduryju nastaju u
mezenhimalnom razdoblju razvitka kra-
lježnice.
Vrlo rijetko nalazimo prednji rascjep atlasa
(B), dok često postoji stražnji rascjep atlasa
(A), rjeđe donjih vratnih kralježaka (E) i vrlo
rijetko gornjih prsnih kralježaka. Međutim,
takve rascjepe često nalazimo na donjim pr-
snim i gornjim slabinskim kralješcima, a naj-
učestaliji su rascjepi križne kosti, tzv. spina
bifida (str. 50.).
Postranični rascjep luka kralješka (C) nala-
zimo iza gornjega zglobnoga nastavka (1),
tako da su donji zglobni nastavci zajedno sa
spinalnim nastavkom odvojeni od kralješka.
Prednji medijani rascjep atlasa je rijetkost
i na slici je ovdje prikazan i stražnji medijani
rascjep (B).
 Nakaznosti i varijacije 45

Trup
Medijani stražnji rascjep
luka atlasa

Sraštenje kralježaka

Prednji i stražnji medijani

rascjep atlasa

Medijani rascjep luka sedmoga

vratnoga kralješka

Postranični rascjep luka

slabinskoga kralješka
 46 Trup: Kralježnica

Križna kost (A, B) ticulares superiores (10), što se uzglobljuju sa

Križnu kost, os sacrum, tvori pet križnih
kralježaka s intervertebralnim pločama.
Prednju stranu križne kosti oblikuje plo-
ha, facies pelvina (A), i prema natrag je
izbočena ploha, facies dorsalis (B). Ploha
Trup
zadnjim slabinskim kralješkom. Na stražnjoj
plohi nailazimo na osam otvora, foramina
sacralia anteriora, koji poput prednjih otvora
nisu sukladni intervertebralnim otvorima iz-
među pravih kralježaka. To su također otvori
što ih omeđuju kralješci, rebra, odnosno os-

usmjerena prema posljednjemu slabinskom nova rebara i ligamenta costotransversaria i

kralješku je osnovica, basis ossis sacri (1). kroz njih prolaze stražnje grane moždinskih
Prema dolje je usmjeren vrh, apex ossis sacri živaca.
(2), koji se spaja s trtičnom kosti.
Crista sacralis mediana završava iznad hia-
Na facies pelvina (A) zavoj kosti nije jedno- tus sacralis (11), a on je donji otvor kralježni-
lik i najizrazitiji je u razini trećega križnog čnog kanala. Hiatus sacralis se nalazi u razini
kralješka. Ispod toga kralješka križna kost četvrtoga križnoga kralješka i postranično ga
oblikuje blaži zavoj ili je posve izravnana. Na omeđuju cornua sacralia (12).
facies pelvina nailazimo na četiri parna otvo-
ra, foramina sacralia anteriora (3), kroz koje
Kliničko značenje: U području trećega sakralno-
izlaze prednje grane moždinskih živaca (v.
ga kralješka se ulazi u hiatus sacralis da bi se dala
3. svezak). Ti otvori nisu sukladni otvorima spinalna anestezija. Tako se anesteziraju organi
između pravih kralježaka, foramina inter- male zdjelice i donje okrajine.
vertebralia (koji se nalaze u canalis sacralis),
nego ih oblikuju osnove rebara, te odgova-
raju otvorima što su okruženi dijelovima
kralježaka, rebara i ligg. costotransversaria
superiora.
Između lijevih i desnih otvora nalaze se sra-
šteni trupovi kralježaka i međukralješčane
ploče, lineae transversae (4). Postranično od
foramina anteriora nastavlja se postranični
dio, pars lateralis (5) (str. 48.).
Na facies dorsalis (B) križna kost je jedno-
liko svijena. Pet uzdužnih koštanih grebena
nisu uvijek potpuno izraženi i nastali su sra-
stanjem nastavaka križnih kralježaka. U sre-
dini se nalazi crista sacralis mediana (6), koju
oblikuju srašteni šiljasti nastavci. Postrance,
te medijalno od foramina sacralia posterio-
ra (7) nailazimo na crista sacralis intermedia
(8) koja je redovito manje izražena i nastaje
srastanjem zglobnih nastavaka. Lateralno od
foramina sacralia posteriora nalazi se crista
sacralis lateralis (9) koja je ostatak sraštenih
postraničnih nastavaka.
U produžetku crista sacralis intermedia pre-
ma gore strše zglobni nastavci, processus ar-
 Križna kost 47

Trup
Os sacrum (sprijeda)

Os sacrum (straga)
 48 Trup: Kralježnica

Križna kost (nastavak A–D) Trtična kost (E, F)

Pri promatranju križne kosti odozgo (A) vi-
dimo u sredini položenu basis ossis sacri (1)
koja čini dodirnu plohu s međukralješčanom
pločom zadnjeg slabinskog kralješka. To je
međukralješčana ploča, najizbočeniji dio
Trup
Trtičnu kost, os coccygis, najčešće oblikuju
tri do četiri rudimentarna kralješka. Na stra-
ni usmjerenoj prema križnoj kosti nalaze se
cornua coccygea (6) koje tvore zglobni na-
stavci prvoga trtičnoga kralješka.

čitave kralježnice, a strši najdublje u zdjelicu

(str. 62.), pa je nazvana promontorium. No, Trtična se kost smanjuje odozgora prema do-
danas se kao promontorium označuje na- lje i samo na prvome kralješku još možemo
jizbočenija točka basis ossis sacri. Postrance vidjeti elemente koji odgovaraju značajkama
od osnovice križne kosti na obje se strane kralježaka. Na prvom kralješku nalazimo
nastavljaju alae ossis sacri (2), odnosno gor- dva postranična nastavka koja odgovaraju
nje plohe partes laterales što ih izgrađuju po- poprječnim nastavcima kralježaka.
prečni nastavci i osnove rebara. Iza basis os-
sis sacri je ulaz u križni kanal, a postranično
se nalaze processus articulares superiores (3)
sa zglobnim plohama za uzglobljenje sa zad-
njim slabinskim kralješkom.
Na stranama križne kosti (B) nalazimo faci-
es auriculares (4), odnosno zglobne plohe za
spoj sa zdjeličnom kosti. Iza facies auricula-
res je tuberositas ossis sacri (5), hrapavo polje
za hvatište sveza.
Unutar križne kosti leži kanal, canalis sa-
cralis, koji je oblikom, zavojem i širinom
sukladan promjenama same kosti. U razini
trećega križnoga kralješka u križnom je ka-
nalu suženje. Križni kanal postranično ima
otvore koji odgovaraju intervertebralnim
otvorima i oblikuju ih sraštene incisurae
vertebrales superiores et inferiores. Od tih
kratkih kanala na prednju i stražnju plohu
vode spomenuta foramina sacralia (str. 46.).
Spolne razlike: U muškaraca (D) križna je
kost duža i ima izrazitiji zavoj. U žena (C)
križna kost je kraća, malo šira i manje zavi-
jena.

Kliničko značenje: U zdravih je osoba promon-

torij kut 120–135 stupnjeva. Mjeri se od donjeg
ruba četvrtoga slabinskoga kralješka pa do gor-
njeg ruba sakruma.
 Križna i trtična kost 49

Trup
Os sacrum (odozgor)

Os sacrum Os sacrum Os sacrum

(postranično) u žena u muškaraca
(postranično) (postranično)

Os coccygis (sprijeda) Os coccygis (straga)

 50 Trup: Kralježnica

Nepravilnosti križne kosti (A–D) nim nastavcima ostalih kralježaka, pa prvi

Kralježnicu redovito oblikuju 24 presakral-
na kralješka i preostali se kralješci dijele na
pet sraštenih križnih i tri do četiri trtična
kralješka. Gotovo trećina ljudi ima više kri-
žnih kralježaka i u njih križna kost ima šest
Trup
sakralni kralježak oblikuje luk, arcus verteb-
rae, a crista sacralis mediana počinje tek od
drugoga kralješka.
Konačno, moguć je i izostanak sraštenja u
čitavu području luka kralješka, pa manjka

kralježaka. Pri tomu je katkad u križnu kost cijela stražnja stijenka križnoga kanala; ta-
uključen slabinski kralježak (A), ili pak s da govorimo o nepravilnosti koju nazivamo
križnom kosti može srasti prvi trtični kra- spina bifida (D).
lježak (B).
Kliničko značenje: O spina bifida »occulta«
Ako je zadnji slabinski kralježak koštano
govorimo kad je kralježnična moždina intaktna
spojen s križnom kosti, govorimo o sakra- te nema promjene kože u tom području. Takav
lizaciji slabinskoga kralješka. Sraštenje tr- nalaz nalazimo u oko 2% muškaraca i 0,3% žena.
tičnoga kralješka s križnom kosti nazvano Takav slučaj nema posebno kliničko značenje.
je sakralizacijom trtične kosti, odnosno kra-
lješka. Pri sraštenju slabinskoga ili trtičnoga
kralješka s trtičnom kosti na svakoj strani
nalazimo po pet foramina sacralia, a križna
je kost veća.
Sraštenje posljednjega slabinskoga kralješka
može nastati samo jednostrano, pa govori-
mo o prijelaznom lumbosakralnom kra-
lješku koji može uvjetovati skoliozu kra-
lježnice (str. 62.). Prijelazni lumbosakralni
kralježak postoji i pri lumbalizaciji prvoga
križnoga kralješka. Pri tomu se na stražnjoj
strani nepotpuno spaja prvi križni kralježak
s ostalima i koštani je spoj u području partes
laterales, a u područjima koja čine rudimenti
rebara spajanje izostaje.
Pri lumbalizaciji križnoga kralješka, križna
kost unatoč lumbalizaciji ima pet kralježaka,
jer je prvi trtični kralježak srašten s križnom
kosti. Povećanje broja kralježaka u oblikova-
nju križne kosti češće je u muškaraca negoli
u žena.
Daljnja je učestala nepravilnost križne kosti
(prema Hintzeu u 44% petnaestogodišnjaka i
u 10% pedesetogodišnjaka) nepotpuno raz-
vijena crista sacralis mediana, pa je stražnja
stijenka križnoga kanala nepotpuno zatvo-
rena (C). Posebno je izražena nepotpuna
sraštenost prvoga križnoga kralješka u pod-
ručju njegova šiljastoga nastavka sa spinal-
 Varijacije u području križne kosti 51

Trup
Sakralizacija petoga slabinskoga kralješka Sakralizacija prvoga trtičnoga kralješka

Nepotpuna crista sacralis mediana Spina bifida

 52 Trup: Kralježnica

Razvitak kralježaka (A–I) I slabinski kralješci (F, G, K) razvijaju se iz triju

Kralješci redovito imaju tri koštane osnove,
i to dvije perihondralne i jednu enhondralnu
osnovu. Perihondralne osnove (1) leže u ko-
rijenu luka kralješka, a koštana se jezgra (2)
nalazi u trupu kralješka. Osim ovih osnova
Trup
koštanih osnova i pri tome se jezgra okoštavanja tije-
la kralješka (2) najprije razvija u gornjim slabinskim
kralješcima (približno istodobno kao i u donjim pr-
snim kralješcima), a jezgre okoštavanja lukova (1)
nastaju kasnije. Processus costales (7) razvijaju se iz
osnovica rebara.

okoštavanja kralježaka postoje i sekundarne Tu ubrajamo i sekundarne epifize, i to koštanu osno-

epifizne koštane jezgre koje nalazimo u plohi vu u processus spinosus i prstenasto okoštale epifize
trupa kralješka, te u processus transversi ili u (8) tijela kralješka koje nalazimo na gornjoj i donjoj
pokrovnoj ploči.
processus spinosi kralježaka.
Atlas (A) se razvija iz dvaju mjesta okoštavanja (1) i Segmenti križne kosti (H, I) razvijaju se kao i osta-
u arcus anterior se razvija u prvoj godini života za- li kralješci s tri osnove okoštavanja, i na lijevoj i na
sebna jezgra okoštavanja (hipohondralni spoj) koji desnoj strani nalazimo rebrenu osnovu (9) u partes
se između pete i devete godine života spoji s obje laterales, tako da svaki segment os sacrum ima pet
postranične zone okoštavanja. Processus transversi jezgara okoštavanja. U okolici lineae transversae
sadržavaju u atlasu i aksisu rudimentarne osnove okoštavaju rubovi i intervertebralne ploče. Rudi-
rebara (3). mentarne osnove jezgara za rebra nalazimo u petom
do sedmom mjesecu fetalnog života i one s osta-
Osim triju koštanih osnova i sekundarnih epifiza na- lom kosti srastu između druge i pete godine života.
lazimo na aksisu (B, C) još neke jezgre okoštavanja. Križna kost srašćuje odozdo prema gore sve do 25.
Tako se zub (4) doima kao tijelo atlasa i nosi nje- godine života.
govu koštanu osnovu, a prema mišljenjima drugih
(Ludwig) tvori ga tzv. dentalni nastavak. Razmjerno Trtični kralješci nastaju iz jezgara okoštavanja koje
kasno nastaje u apex dentis (5), koštana jezgra (ossi- se razvijaju u prvoj godini života i srastu u trećem
culum terminale), koja potječe iz tijela atlasa i sraste desetljeću života.
sa zubom aksisa.
U ostalih vratnih kralježaka (D) pri kraju drugoga
embrionalnoga mjeseca nalazimo tri tipične jezgre
okoštavanja. U processus transversi nalazimo košta-
ne osnove (6) koje potječu iz osnova rebara (parije-
talni spoj) i iz njih se razviju tubercula anteriora i
dio tubercula posteriora. Spajanje lukova kralježaka
nastaje u prvoj godini života, a spoj između luka i
tijela kralješka nastaje između treće i šeste godine
života. Sekundarne epifizne osnove dosežu krajeve
processus transversi i processus spinosi između 12.
i 14. godine života, te sraštavaju s njima oko dvade-
sete godine života. Epifize tijela kralježaka, gornja i
donja hrskavična ploča okoštavaju prstenasto oko
osme godine života, a s tijelom kralješka srastu oko
18. godine života.
U prsnome dijelu kralježnice vidljive su (E) jez-
gre okoštavanja u korjenovima lukova (1) najprije u
gornjim prsnim kralješcima. Enhondralna jezgra u
tijelu kralješka (2) razvija se u desetom tjednu em-
brionalnoga života, i to najprije u donjim prsnim
kralješcima. Spajanje okoštalih lukova nastaje u pr-
voj godini, a spajanje lukova i tijela između treće i
šeste godine života. Epifize tijela kralježaka okošta-
vaju prstenasto.
 Razvoj kralježaka 53

Atlas

Trup
Axis (odozgor) Axis (sprijeda)

Vertebra cervicalis

Vertebra lumbalis
s prstenastom epifizom

Vertebra thoracica

Vertebra lumbalis
(sprijeda)

Vertebra lumbalis
(odozgor)

Os sacrum (odozgor) Os sacrum

(sprijeda)
 54 Trup: Kralježnica

Discus intervertebralis (A–D) kod čega treba razlikovati pojavu koncentričnih

(međukralješčana ploča)
Discus inter vertebralis, međukralješčana
ploča ima dva dijela, i to vanjski čvrsti anu-
lus fibrosus (1) i mekanu, želatinoznu jezgru,
nucleus pulposus (2), koja je ostatak chorda
Trup
pukotina koje nalazimo u mlađih ljudi, ali je ta
pojava vezana uz degenerativne promjene. U
radijarne pukotine prodire nucleus pulposus pa
govorimo o Schmorlovoj herniji koju je mo-
guće vidjeti na rentgenskim slikama kralježnice.
Moguće je i pomicanje dijelova ploče, odnosno
prodiranje u tijela susjednih kralježaka. Hernije

dorsalis. Anulus fibrosus oblikuju vezivna

hrskavica i kolagenska vlakna koncentrično nucleus pulposus (diskus hernije) nastaju na-
kon oštećenja anulus fibrosus kad želatinasta jez-
poredana i napeta djelovanjem nucleus pul- gra prodre lateralno ili straga u kralježnični kanal
posus. Međukralješčana ploča uvijek je sti- i pri tomu pritišće na kralježničnu moždinu ili na
ješnjena između tijela susjednih kralježaka korijen spinalnog živca ili na čitav živac.
i njezin sagitalni presjek je stožastog oblika. Hernije diska najčešće nastaju između trećega i
U području vratne i slabinske kralježnice in- četvrtoga, te između četvrtoga i petoga slabinsko-
tervertebralna je ploča sprijeda viša i straga ga kralješka. Hernije diska također nastaju u do-
niža, a u prsnoj je kralježnici međukralje- njem dijelu vratne kralježnice, i to između petoga
i šestoga i između šestoga i sedmoga vratnoga
ščana ploča sprijeda niža i straga viša. Deb- kralješka.
ljina se intervertebralnih ploča povećava odo- Prolaps diskusa nastaje iz hernije diska pri
zgor prema dolje. potpunom razdoru anulus fibrosus. Na kraju
kao posljedica napetosti u anulus fibrosus može
Funkcionalno su za disci intervertebrales intervertebralna ploča postati neelastična pa
bitne hijaline hrskavice, laminae cartila- osteoblasti mogu započeti proces okoštavanja
gineae (3) (ostatak epifize kralježaka), preko međukralješčane ploče.
kojih su disci sinhondrotički povezani s kra-
lješkom. Međukralješčane ploče učvršćuju i
ligg. longitudinalia (4) koji još dodatno osi-
guravaju njihov položaj. Pri tomu je lig. lon-
gitudinale posterius srastao s pločama (str.
56.), a lig. longitudinale anterius je samo la-
bavo vezan s međukralješčanom pločom.
Disci intervertebrales te dva susjedna kra-
lješka čine funkcionalnu cjelinu te zajedno
tvore symphysis inter vertebralis. Taj je pri-
poj još ojačan s ligg. longitudinalia.
Funkcija: Međukralješčana je ploča elasti-
čan jastuk u kojemu tlak razdjeljuje nucleus
pulposus. Pri opterećenju će se sve među-
kralješčane ploče stisnuti, a pri dugotrajnom
rasterećenju opet poprime početni oblik. Pri
kretnjama kralježnice disci intervertebrales
su uklopljeni (C, D) kao elastični elementi
između kralježaka.

Kliničko značenje: U starih ljudi se pulpozna jez-

gra smanji i time anulus fibrosus izgubi svoju na-
petost te se može lako razderati. U početku nas-
taje razdor u okolici nucleus pulposus (Schlüter)
 Međukralješčana ploča 55

Discus intervertebralis (odozgor)

Trup

Središnji sagitalni presjek

Odsječak kralježnice
(shema pri
uspravnome
naginjanju)

Odsječak kralježnice
(shema pri
postraničnome
naginjanju)
 56 Trup: Kralježnica

Kralježnične sveze (A–D) šiljastih nastavaka vratnih kralježaka. Sveza

Ligamentum longitudinale anterius et pos-
terius, uzdužne su sveze razapete ispred ili
iza tijela kralježaka.
Prednja uzdužna sveza (1) počinje od os
occipitale, odnosno od tuberculum anterius
Trup
je sagitalno postavljena i nastavlja se u ligg.
interspinalia, odnosno ligg. supraspinalia, a
polazište je mišića.
Ligg. intertransversaria (7) kratke su sveze
između poprječnih nastavaka.

atlantis i prolazi prednjim plohama tijela Ligg. interspinalia (8) također su kratke sve-
kralježaka prema dolje sve do trtične kosti. ze razapete između spinalnih nastavaka (9).
Donji dijelovi sveze su širi i čvrsto su pove-
Lig. supraspinale (10) počinje na spinalnom
zani s tijelima kralježaka, a s disci interver-
nastavku sedmoga vratnoga kralješka i pre-
tebrales nema tako čvrstoga spoja.
ma dolje seže do križne kosti te ostvaruje
Stražnja uzdužna sveza (2) ima površinski i spoj između kralježaka i križne kosti.
dubinski sloj. Površinski se sloj nastavlja od
Postrance od lig. longitudinale anterius nala-
membrane tektorije (str. 60.) na tijelu aksisa i
ze se u slabinskom i prsnom dijelu kralježni-
usmjeren je prema dolje po stražnjim ploha-
ce duge i kratke perivertebralne sveze (11).
ma tijela kralježaka te završava u razini L3/
Usporedno s prednjim uzdužnim svezama
L4 (Prestar i Putz). Dubinski sloj se nastav-
spajaju susjedne međukralješčane ploče, a
lja na lig. cruciforme atlantis i seže do kanala
duža vlakna mogu prelaziti i preko pojedinih
križne kosti. U vratnom je dijelu sveza širo-
međukralješčanih ploča.
ka, dok se u području prsnoga i slabinskoga
dijela širi u obliku romba (3) na međukra-
lješčanoj ploči (4) i na gornjim dijelovima 12 lig. costotransversarium superius (str. 68.),
kralježaka. Sveza je u vrlo čvrstom spoju s 13 lig. costotransversarium laterale (str. 68.),
međukralješčanom pločom te predstavlja 14 lig. capitis costae radiatum (str. 68.).
dodatno osiguranje međukralješčane plo-
če. Između trupa kralježaka i dubinskog di-
jela sveze nalazi se pukotina za prolazak vena
koje izlaze iz trupova kralježaka.
Uzdužne sveze pojačavaju čvrstoću kra-
lježnice, posebno pri nagibanju tijela prema
naprijed i prema natrag. Sveze imaju, dvije
temeljne zadaće, i to: ograničuju opseg kret-
nji i štite međukralješčane ploče.
Žute sveze, ligg. flava (5), nalaze se između
lukova kralježaka (6) i omeđuju medijalne
i stražnje strane međukralješčanih otvora.
Žuta je boja tih sveza uvjetovana velikim
brojem elastičnih vlakana koja najvećim di-
jelom tvore ove sveze. Žute su sveze napete
pri uspravnom stavu i pri sagibanju posta-
ju još napetije, te pomažu pri uspravljanju
kralježnice.
Lig. nuchae (nije na slikama) polazi od
protuberantia occipitalis externa i seže do
 Kralježnične sveze 57

Trup
Lig. supraspinale. ligg.
Lig. longitudinale anterius interspinalia et intertransversaria

Ligg. flava
Lig. longitudinale posterius
 58 Trup: Kralježnica
Zglobovi kralježnice (A–E)
Articulationes zygapophysiales (A, B)
To su spojevi između malih zglobova kra-
lježnice koji se nalaze na processus articula-
res (A). Zglobne čahure, capsulae articulares,
napetije su odozgor prema dolje i u području
Trup
vrata su obilne i upotpunjene tvorbama sli-
čnim meniscima, plicae synoviales (B), koje
zapremaju prazne prostore između zglob-
nih tijela. Pokreti između dvaju susjednih
kralježaka razmjerno su mali. Najprije tre-
ba prikazati sve moguće kretnje kralježaka
i međukralješčane ploče. U području vrat-
ne kralježnice moguće su postranične kret-
nje, kretnje pomicanja naprijed i natrag, te
neznatne kretnje zaokretanja. U području
prsne kralježnice pretežno su moguće
kretnje zaokretanja, te u vrlo malom opsegu
pregibanje prema natrag i naprijed. Također
je moguće ograničeno zaokretanje trupa. U
području slabinskoga dijela kralježnice
moguće su kretnje pregibanja prema naprijed
i natrag, a u maloj su mjeri moguće i kretnje
zaokretanja.
Kretanje u pojedinim dijelovima kralježnice
ovisi o položaju zglobnih ploha. U vratnih su
kralježaka zglobne plohe postavljene frontal-
no. Treći vratni kralježak ima drugačiji po-
ložaj zglobnih ploha (str. 37.) i zglobne plo-
he međusobno zatvaraju kut od 142 stupnja
(Putz). U prsnih kralježaka zglobne plohe
imaju oblik valjkastoga odsječka, a u slabin-
skoj su kralježnici zglobne plohe najvećim
dijelom postavljene u sagitalnoj ravnini.
Općenito, zglobne plohe slabinskih kra-
lježaka mogu imati najveće varijacije (Putz).
Unkovertebralni zglobovi (C–E)
Unkovertebralne zglobove nalazimo u vrat-
nom dijelu kralježnice. Processus uncinati
(unci corporis) postaju uočljivi već u dje-
tinjstvu. Između pete i desete godine živo-
ta nastaju pukotine u hrskavici koje potom
dobivaju značajke zgloba (C, D). Stoga un-
kovertebralni zglobovi ne nastaju primarno,
već su to sekundarne tvorbe. U devetoj ili
desetoj godini života pojavljuju se ti prosto-
ri u obliku ureza između međukralješčane
ploče i potom se na tom mjestu može stvo-
riti procijep u čitavoj međukralješčanoj ploči
(E). Ako je međukralješčana ploča potpu-
no rascijepljena, vrlo lako može nastati tzv.
pulpozna kila (str. 54.). Premda su unko-
vertebralni zglobovi u početnom razdoblju
fiziološke tvorbe, s vremenom se pretvaraju
u patološke tvorbe koje počinju s raskidom
intervertebralne ploče.
Kliničko značenje: Unkovertebralni zglobovi
stvaraju znatne poteškoće u diferencijalnoj dija-
gnozi. Oštećenje intervertebralne ploče najčešće
nalazimo na petome vratnom kralješku, pa na
postraničnoj rentgenskoj slici prepoznajemo tzv.
lordozni prijelom.
Articulatio lumbosacralis
Zglob čine peti slabinski kralježak i križna
kost. Vrlo je varijabilan položaj zglobnih
ploha na processus articulares superiores.
U 60% ljudi postoji asimetrija. Lig. iliolum-
bale (str. 188.) spaja rebrene nastavke 4. i 5.
slabinskoga kralješka s crista iliaca te ogra-
ničuje kretnje pregibanja i rotacije u lumbo-
sakralnome zglobu (Niethard).
Articulatio sacrococcygea
Spoj između križne i trtične kosti najčešće
čini pravi zglob koji je pojačan svezama (ligg.
sacrococcygeum dorsale superficiale et pro-
fundum, lig. sacrococcygeum ventrale, lig.
sacrococcygeum laterale).
 Zglobovi kralježnice 59

Trup
Juncturae zygapophyseales (sagitalni presjek) Meniskoidne tvorbe u
malom zglobu kralješka
(uvećano)

Unkovertebralni
zglob između C5 i
C7 (frontalni presjek)

Frontalni presjek u vratnoj kralježnici

Unkovertebralni zglob – rascijepljen diskus intervertebralis
(uvećano)
 60 Trup: Kralježnica

Zglobovi kralježnice (nastavak)
Articulatio atlantooccipitalis (A, D, E)
Desni i lijevi atlantookcipitalni zglob (A,
D) tvore spoj između atlasa i zatiljne kosti te
skupa oblikuju jedinstveni elipsoidni zglob.
Zglobne su plohe facies articulares superiores
Trup
Ligg. alaria (10) parne su sveze koje polaze
od zuba aksisa i odlaze na postranične rubo-
ve velikoga otvora. Membrana tectoria (11)
je plosnata sveza što počinje na klivusu, us-
mjerena je prema dolje i nastavlja se u lig.
longitudinale posterius.

(atlantis) i condyli ossis occipitalis (1). Zglob- Membranae atlantooccipitalis anterior (12)
ne su čahure atlantookcipitalnoga zgloba et posterior (13) oblikuju plosnato vezivno
napete. U tom su zglobu moguće kretnje po- tkivo razapeto između prednjega i stražnjega
micanja na lijevo i na desno te naprijed i nat- luka atlasa i zatiljne kosti.
rag. Gornji zglob glave jednako je osiguran 14 ligg. flava,
svezama kao i donji zglob glave.
15 lig. nuchae
16 articulatio zygapophysialis
Articulationes atlantoaxiales (B–E) 17 dura mater (odrezana)
Atlantoaksijalni zglob je poznatiji kao »donji 18 canalis n. hypoglossi
zglob glave« i čine ga articulationes atlan-
toaxiales laterales i articulatio atlantoaxia- I–III 1. do 3. vratni kralježak
lis mediana. U atlantoaksijalnom zglobu
moguće su kretnje obrtanja na lijevu i na
Kliničko značenje: Oštećenja vratne kralježnice
desnu stranu, i to za 26°. U lateralnim zglo-
u 55% slučajeva rezultiraju neurološkim ispadi-
bovima zglobne su plohe facies articulares ma. Pri tomu treba razlikovati oštećenja aksisa i
inferiores atlantis (2) i processus articulares atlasa od trećega do sedmoga kralješka.
superiores axis (3). Nesukladnost zglobnih
ploha ublažena je meniskoidnim sinovijal-
nim umetcima (4) koji na sagitalnom presje-
ku (C) imaju trokutasti oblik. U articulatio
atlantoaxialis mediana razlikujemo sljedeće
plohe: facies articularis anterior dentis (5) i
fovea dentis na stražnjoj plohi luka atlasa (6).
Pri tomu lig. transversum atlantis (7) prolazi
iza zuba aksisa i čini stražnju zglobnu plohu
za uzglobljenje sa zubom. Donji zglob glave
ima iste sveze kao i gornji zglob glave.
Sveze »gornjega i donjega zgloba glave« su
lig. apicis dentis (8) koji polazi od apex den-
tis i seže do prednjega ruba foramen (occi-
pitale) magnum, te lig. transversum atlantis
(7), koji spaja obje massae laterales (atlantis),
prolazi iza zuba koji učvršćuje. Poprječnu
svezu pojačavaju fasciculi longitudinales (9)
koji prolaze od prednjega ruba velikoga ot-
vora, silaze stražnjom plohom tijela drugoga
kralješka gdje se i vežu. Fasciculi longitudi-
nales i lig. transversum atlantis zajedno čine
tzv. ukriženu svezu, lig. cruciforme atlantis.
 Zglobovi kralježnice 61

Trup
Articulatio atlantooccipitalis (sprijeda)

Articulationes atlantoaxiales
(frontalni presjek)

Articulatio atlantoaxialis lateralis

(sagitalni presjek)

Sveze zglobova glave

Mediosagitalni presjek
u području zglobova glave
 62 Trup: Kralježnica
Cjelovita kralježnica (A–H)
Kralježnični zavoji
Kralježnica odrasle osobe oblikuje u sagitalnoj rav-
nini dva konveksna zavoja prema naprijed (lordoza)
i dva konveksna zavoja prema natrag (kifoza).
U vratnomu i u slabinskomu dijelu kralježnice na-
Trup
lazimo lordozu (1), a u prsnomu i križnomu dijelu
kifozu (2). Discus intervertebralis između petoga
slabinskoga kralješka i križne kosti nazvan je pro-
montorium (str. 48.).
Kliničko značenje: Zavoj u vratnomu dijelu kra-
lježnice vrlo je raznolik i u dvadeset do tridese-
togodišnjaka možemo razlikovati tri osnovna
oblika. Obična »prava lordoza« (A) je poprilična
rijetkost. Dvostruku lordozu nazivamo i lordoz-
ni prijevoj (B), nalazimo je najčešće, i to posebno
u tridesetogodišnjaka (str. 58). Konačno postoji i
oblik gotovo potpuno izravnane lordoze, pa go-
vorimo o ravnoj formi (C). Istraživanja koja su
obuhvatila muškarce i žene pokazuju da je pra-
va lordoza u žena najrjeđa, dvostruka lordoza je
jednako učestala kao i u muškaraca, ali je u žena
češće zastupljena ravna forma negoli u muškara-
ca (Drexler).
Zavoje u stranu nazivamo skolioze. Neznatne
skolioze vrlo često otkrivamo na rentgenskim sli-
kama. Pri tomu je učestaliji zavoj na desnu stranu
od medijalne ravnine. Najčešći je patološki nalaz
povećana kifoza, koja može biti adolescentna ili
staračka.
Zavoji kralježnice nastaju opterećivanjem pri
stajanju i sjedenju. Mogućnost opterećenja ovisi
o okoštalosti kralježaka, pa konačan oblik kra-
lježnica dobije tek nakon puberteta (D). Okomi-
ca na kralježnicu djelomice ide ispred, a djelomi-
ce iza kralježnice. U desetomjesečnoga djeteta
(E) već postoje zavoji kralježnice i okomica (3)
leži iza kralježnice. U tromjesečnoga su djeteta
zavoji tek naznačeni (F).
U odraslih je kralježnica elastičan štap kojega je
gibljivost ograničena svezama. Starenjem se zbi-
vaju opsežne promjene na kralježnici, pa u sta-
raca postoje promjene debljine međukralješčanih
ploča što uvjetuje stvaranje općeg kifotičnoga
zavoja kralježnice i znatnoga oštećenja pokret-
ljivosti.
Pokreti cijele kralježnice
Pokreti prema naprijed i prema natrag najizrazitiji su
u vratnomu i u slabinskomu dijelu kralježnice. Eks-
tenzijske su kretnje osobito izrazite u vratnom pod-
ručju, i to između donjih vratnih kralježaka, između
jedanaestoga prsnoga pa do drugoga slabinskoga
kralješka, pa među donjim slabinskim kralješcima.
Posebno značenje za gibljivost kralježnice ima-
ju oštećenja i ozljede baš već spomenutih dijelova
kralježnice. Pri pokretima prema naprijed (modro)
i natrag (žuto) vratne kralježnice (G), a također i sla-
binske kralježnice (H), za opsežnost kretnji značajne
su promjene na intervertebralnim pločama. Pri pok-
retima, u pločama nastaju specifična opterećenja.
Pokreti u stranu mogući su u vratnoj i slabinskoj kra-
lježnici, ali je najveći opseg kretnje u prsnom dijelu
kralježnice.
Rotacija kralježnice moguća je u vratnom i u prsnom
dijelu, te je osobito opsežna u donjem zglobu glave.
Okretanje je glave uvijek udruženo s kretnjama u
donjem zglobu glave i s kretnjama u vratnom, a i ne-
znatno u prsnom dijelu kralježnice. Prema novijim
istraživanjima (Putz) rotacija je moguća i u slabin-
skom dijelu kralježnice i iznosi oko 3 do 7 stupnjeva
između dvaju kralježaka.
Kretnje se u kralježnici odvijaju u segmentima (Jung-
hanns). Pod segmentima razumijevamo prostor
između dvaju kralježaka. Tu ubrajamo međukralje-
ščanu hrskavicu s gornjom i donjom hrskavičnom
plohom, zglobove kralježaka te ligamente uključivo
i prostore.
Funkcionalno regije pokreta dijelimo:
zglobovi glave – 3. vratni kralježak
3. vratni kralježak – 1. (2.) prsni kralježak
1. (2.) prsni kralježak – (11.) 12. prsni kralježak
(11.) 12. prsni kralježak – križna kost.
Kliničko značenje: Zakočenja kretnji (blokade)
najčešće se zbivaju u trećemu vratnome kralješku
(položaj zglobnih ploha!) i u donjim djelovima
vratnih i u slabinskom dijelu kralježnice. Jaki bo-
lovi uzrokovani iritacijom spinalnih živaca šire se
u donje i gornje okrajine.
 Zavoji i kretnje kralježnice 63

Trup
Tipična vratna lordoza Lordozni prijevoj Blago naznačena lordoza
(prema rentgenskoj slici) (prema rentgenskoj slici) vratne kralježnice
(prema rentgenskoj slici)

Pokreti vratne kralježnice

prema naprijed i prema
natrag (prema rentgenskoj
slici)

Shema zavoja kralježnice u osam-

naestogodišnjaka (D), desetomje- Pokreti naprijed i
sečnoga djeteta (E), i u tromjesečnoga natrag u slabinskom
djeteta (F) (prema rentgenskoj slici) dijelu kralježnice
(prema rentgenskoj slici)
 64 Trup

Prsni koš na koju se veže m. scalenus anterior. Iza te

kvržice nalazimo sulcus a. subclaviae (10), a
Rebra (A–F) ispred njega sulcus v. subclaviae (11), koji ni-
je uvijek dobro izražen.
Svako rebro, costa, ima koštani dio, os cos-
tale, i sprijeda rebrenu hrskavicu, cartilago Drugo rebro (B) ima na gornjoj plohi hrapa-
costalis. vost, tuberositas m. serrati anterioris (C) na
Trup

koju se vežu zupci m. serratus anterior.

Postoji dvanaest pari rebara i od toga je
gornjih sedam redovito izravno spojeno s
prsnom kosti pa su nazvana i costae verae.
Donja tri rebra, costae spuriae, vežu se
posredno (8. do 10.). Najdonja dva rebra se
uopće ne vežu na prsnu kost te su nasuprot
ostalima slobodna rebra i nazvana su costae
fluctuantes.
Os costale (C) ima caput (1), collum (2) i
corpus costae (3). Granicu između vrata i ti-
jela rebra čini tuberculum costae (4). Glava i
tuberculum costae imaju zglobnu plohu, fa-
cies articularis tuberculi costae (5). Facies ar-
ticularis capitis costae (6) od 2. do 10. rebra
dijeli crista capitis costae (7) na dva dijela. U
većine rebara u vratu nalazimo na gornjem
rubu crista colli costae (8). Lateralno i sprije-
da od tuberculum costae rebra oblikuju reb-
reni luk, angulus costae. Svako rebro s iznim-
kom 1., 11. i 12. rebra ima na donjem dijelu
unutarnje plohe sulcus costae.
Zavoji: Razlikujemo zavoj po rubu, po plohi i po
uzvojitosti. Zavoj po rubu najveći je na prvom reb-
ru. Zavoj po plohi je možda malo teže razumljiv i
počinje ispod trećega rebra. Ako promatramo pred-
nji dio gornje plohe pojedinoga rebra, vidljivo je
kako ta ploha postupno zaokreće prema natrag. Uz
zavoj po plohi nalazimo još i uzdužno iskrivljenje
rebra koje je najizrazitije u srednjih rebara i zavoj je
nazvan torzija. Torzije nema u 1., 2. i 12. rebru.
Na jedanaestomu i dvanaestomu rebru (D)
manjkaju tuberculum costae i sulcus costae,
a angulus costae je tek naznačen.
U dvije trećine ljudi deseto je rebro slobod-
no i ne veže se na deveto rebro, preko njega
na sternum. Inače na prsnu kost se izravno
veže prvih sedam rebara, ali je moguće da se
veže i prvih osam ili katkad samo prvih šest
rebara.
Varijacije: Broj rebara je raznolik i redovito ih
ima dvanaest pari, ali je moguće da ih je jedanaest
ili pak trinaest. Ako postoji trinaest pari rebara go-
vorimo o vratnim (str. 36.) ili pak slabinskim (str.
42.) rebrima.
Poremećaji u razvitku uzrokuju nastanak tzv. pro-
zorskih, odnosno viličastih rebara (E), i ta je pojava
najučestalija na četvrtom rebru.
Razvoj rebara (F)
Hrskavične osnove rebara počinju okoštava-
ti krajem drugoga mjeseca embrionalnoga
života, i to od straga prema naprijed. Kra-
jem četvrtoga mjeseca embrionalnoga života
okoštavanje zastaje i prednji dio ostane neo-
koštan kao rebrena hrskavica.

Hijalina hrskavica rebra počinje okoštavati

u starosti, i to više u muškaraca nego u žena
i time se smanjuje pokretljivost prsnoga koša
(str. 70.).

Posebnosti pojedinih rebara

Pr vo rebro (A) je malo i plosnato. Na unu-
tarnjem rubu gornje plohe nalazimo hra-
pavost, tuberculum m. scaleni anterioris (9)
 Rebra 65

Os costale dextrum VII

Trup
(odozgor i medijalno)

Os costale dextrum II
(odozgor)

Os costale
dextrum XII
(odozgor)

Os costale dextrum I
(odozgor)

2. mjesec
embrionalnog Razvoj rebra
života

Viličasto rebro
 66 Trup: Prsni koš

Prsna kost (A–F) na parna suprasternalna tijela koja se potom

Prsna kost, sternum, ima držak, manubrium
sterni (1), tijelo, corpus sterni (2) i vrh, pro-
cessus xiphoideus (3). Manubrium i corpus
sterni zatvaraju kut, angulus sterni (4) otvo-
ren prema natrag. Processus xiphoideus ima
Trup
najčešće opet razgrade.
U hrskavičnom sternumu okoštavanje za-
počinje u mnogobrojnim jezgrama oko-
štavanja. Prva jezgra okoštavanja nastaje u
manubriju između trećeg i šestog fetalnog

hrskavičan rub koji tijekom života može po- mjeseca. Preostale parne ili neparne jezgre
sve okoštati ili njegov dio ipak ostane hrska- (5 do 7 jezgara) okoštavaju corpus sterni; i
vičan. Gornji rub manubrium sterni oblikuje to u najdonjem dijelu u prvoj godini života.
urez, incisura jugularis (5), a postranično se Međusobno srastanje jezgara nastaje između
nalaze na lijevoj i desnoj strani incisurae cla- šeste i dvadesete (dvadeset i pete) godine
viculares (6). Incisura clavicularis je zglobno života. Sekundarne epifizne osnove mogu u
tijelo za spoj s ključnom kosti. Na dršku, ne- klavikularnoj incizuri srasti tek u trećemu
posredno ispod klavikularnog ureza nalazi- desetljeću života i tako se priključiti na držak
mo i parne ureze za hrskavični spoj prsne prsne kosti. Na ksifoidnom nastavku nalazi-
kosti i prvoga rebra, incisurae costales primae mo između pete i desete godine života dvije
(7). U razini angulus sterni je incisura costa- jezgre okoštavanja.
lis secunda (8). U području tijela prsne kos-
ti na obje strane nalaze se incisurae costales Kliničko značenje: Sternalna punkcija izvodi
gdje se spajaju 3. do 7. rebro. Incisura costalis se u medijanoj crti između pripojišta drugoga i
za sedmo rebro je na prjelasku tijela u ksi- trećega rebra. Ne smije se punktirati na pripo-
foidni nastavak. Manubrium sterni i corpus jištima rebara, jer onda može doći do sinhon-
sterni spaja synchondrosis manubriosterna- drotičnoga pripoja. Isto tako nikad se ne smije
punktirati ispod donje dvije trećine tijela prsne
lis (str. 68.), spoj između tijela i ksifoidnoga kosti jer može postojati fissura sterni congenita
nastavka, synchondrosis xiphosternalis nala- (vidi gore).
zimo mnogo rjeđe.
Processus xiphoideus ima različite oblike pa
može biti poput vilice ili ima otvor, a može
biti pomaknut prema naprijed ili prema na-
trag.
Spolne razlike: U muškaraca je corpus ster-
ni duži nego u žena i pri istoj duljini sternum
je u muškaraca uži nego u žena.
Varijacije: Ossa suprasternalia (C 9) nazvana
episternum vrlo su rijedak nalaz i razvijaju se na
gornjem rubu drška u području jugularne incizure
sternuma. Daljnja je nepravilnost fissura sterni con-
genita (D 10), otvor u prsnoj kosti nastao za vrijeme
embrionalnoga razvitka.

Razvoj prsne kosti (F)

Sternum se razvija iz parnih osnova koje nas-
taju uzdužnim spajanjem osnove rebara. Po-
tom oba dijela sternuma međusobno srastu.
U blizini incisurae jugularis sterni nailazimo
 Prsna kost 67

Trup
3.–6. fetalni mjesec

Razvoj prsne kosti

(intrauterino)

3.–6. fetalni mjesec

Sternum (sprijeda) Sternum (postranično)

5. –10. godina života

Razvoj prsne kosti

između pete i desete
Ossa suprasternalia Fissura sterni congenita godine života
 68 Trup: Prsni koš

Zglobovi rebara (A–C) do 5. rebra. Sinhondrotični spojevi (7) spajaju

Pokretljivost rebara bitan je preduvjet disa-
nja. Postoje spojevi rebara s kralježnicom
(zglobovi) i spojevi s prsnom kosti (diarthro-
sis et synchondrosis).
Trup
1., 6. i 7. rebro s prsnom kosti. Articulationes
sternocostalis zglobovi su pojačani svezama
koje se nastavljaju u membrana sterni (8).
Među svezama nalazimo i lig. sternocostale
intraarticulare (9) koji je redovito pri spoju
drugoga rebra i prsne kosti. Sternokostalne

Articulationes costovertebrales (A, B) spojeve pojačavaju i ligg. sternocostalia ra-

Articulatio capitis costae (1). Zglobne su diata (10).
plohe na glavici rebra dvodijelne i vežu se U proučavanju zglobova rebara i prsne ko-
na susjedne kralješke. Iznimka su prvo, jeda- sti valja misliti na to da rebra (str. 64.) ima-
naesto i dvanaesto rebro. Rebra se istodobno ju koštani i hrskavični dio. Zglobovi između
uzglobljuju s donjim i s gornjim rubovima prsne kosti i rebara spojevi su s hrskavičnim
susjednih kralježaka, te s discus interverte- dijelom rebra. Taj hrskavični dio s vreme-
bralis s kojim je povezana svezom lig. capitis nom okošta i postaje krut.
costae intraarticulare koji se veže na crista
capitis costae. Zglobnu čahuru pojačava lig. Poseban oblik zgloba čine articulationes in-
capitis costae radiatum (2). terchondrales koje se nalaze na spojevima
hrskavica 6. do 9. rebra.
Articulatio costotransversaria (3). Sva reb-
ra s iznimkom jedanaestoga i dvanaestoga 11 symphysis manubriosternalis,
rebra, uzglobljena su s processus transversi
12 clavicula,
odgovarajućih kralježaka te dobivamo dva
međuovisna zgloba (articulatio capitis cos- 13 processus xiphoideus.
tae i articulatio costotransversaria). Zglobne
plohe kostotransverzalnih zglobova su fa-
cies articularis tuberculi costae i fovea costa-
lis processus transversi. Zglobne su čahure u
tom zglobu napete i pojačane svezama i to
lig. costotransversarium (4), koji se sastoji od
lig. costotransversarium laterale (5) i lig. cos-
totransversarium superius (6).
Na dvanaestom rebru nailazimo još na lig.
lumbocostale koji polazi od processus costa-
lis prvoga slabinskoga kralješka i veže se na
dvanaesto rebro.
Kretnje: Uzglobljenje prvoga i 6. do 9. reb-
ra omogućuje kretnje podizanja, od 2. do 5.
rebra moguće su i obrtne kretnje oko collum
costae.

Articulationes sternocostales (C)

U spojevima rebara sa sternumom samo dje-
lomice nalazimo zglobove i pri tomu redovi-
to nalazimo zglobove između prsne kosti i 2.
 Zglobovi rebara 69

Trup
Zglobovi između
kralježaka i rebara

Sveze između kralježaka

i rebara

Spoj rebara i prsne kosti

 70 Trup: Prsni koš

Granice prsnoga koša (A–D) tu isključivo odgovorna pokretljivost prsno-

Prsni koš, thorax, oblikuju dvanaest prsnih
kralježaka s međukralješčanim pločama,
dvanaest pari rebara i prsna kost. Prsni koš
omeđuje prsnu šupljinu, cavum thoracis,
koja ima gornji i donji otvor, apertura tho-
Trup
ga koša, odnosno razlika između najvećega
izdisaja i udisaja. Oštećenja, i to ne samo hr-
skavica već i u zglobovima, otežavaju cjelo-
kupnu funkciju disanja.
Mišići pokretači prsnoga koša su ponajprije

racis superior (1) i apertura thoracis inferior
(2). Gornji otvor je razmjerno uzak, a donji
je otvor vrlo širok. Donji otvor prsnoga koša
omeđuju arcus costalis (3) i processus xiphoi-
deus (4) prsne kosti, a gornji otvor prsnoga
koša omeđuju oba prva rebra. Kut između
desnoga i lijevoga rebrenoga luka nazvan je
angulus infrasternalis (5).
Zbog veće zavijenosti rebara u stražnjem
dijelu i u području poprječnih nastavaka i
rebrenoga kuta prsni se koš izbočuje prema
natrag. Taj stražnji i postranični otvor na
kralježnici naziva se sulcus pulmonalis.
međurebreni mišići (str. 82.) i potom mm.
scaleni (str. 80.). Međurebreni mišići, mm.
intercostales, ispunjavaju međurebrene pro-
store i ubrajamo ih u primitivne metamerne
mišiće, odnosno pripadaju autohtonom pr-
snom mišićju (tu ubrajamo m. transversus
thoracis i mm. subcostales). Mišićje inervi-
raju prednje grane moždinskih živaca, nn.
intercostales.

Gibanje prsnoga koša (A–D)

Prsni se koš zbog elastičnosti vraća u prvotni
položaj. Pokreti prsnoga koša predstavljaju
zbroj pojedinačnih pokreta: Granice su kret-
nji položaj pri najvećem izdisaju (položaj
ekspirija A, B), te položaj najvećeg udisaja
(maksimalni inspirij C, D).
Pri udisaju, prsni se koš proširuje u antero-
posteriornom i bilateralnom smjeru. Takvo
je proširenje moguće zbog 1) pokreta u zglo-
bovima rebara i kralježaka; 2) elastičnosti
rebrenih hrskavica koje se pri tomu torkvira-
ju i 3) iz neznatnoga povećanja kifoze prsne
kralježnice.
Pri izdisaju se rebra spuštaju i time se prsni
koš suzi u anteroposteriornom i laterolate-
ralnom smjeru. Također se smanjuje i kifoza
prsne kralježnice. Angulus infrasternalis je
povećan pri udisaju, pa nastaje veći kut, a pri
izdisaju se kut opet smanji. Pokreti su prsno-
ga koša otežani okoštavanjem rebrenih hr-
skavica. Oblik prsnoga koša nema posebno
značenje s obzirom na kapacitet pluća, već je
 Granice kretnje prsnoga koša 71

Trup
Položaj prsnoga koša u ekspiriju Položaj prsnoga koša u ekspiriju
(sprijeda) (postranično)

Položaj prsnoga koša u inspiriju Položaj prsnoga koša u inspiriju

(sprijeda) (postranično)
 72 Trup
Autohtono mišićje leđa (A, B)
U autohtono mišićje leđa, musculi dorsi
proprii, ubrajamo sve mišiće koje inerviraju
stražnje grane spinalnih živaca rr. dorsales i
zajednički su nazvani erektori spine. U čov-
jeka te mišiće nalazimo sa strane šiljastih
Trup
nastavaka kao dva uzdužna snopa koji su naj-
izrazitiji u slabinskom dijelu. Mišići leže u
osteofibroznom kanalu koji oblikuju nastav-
ci lukova kralježaka, rebreni i šiljasti nastav-
ci (str. 78.). Straga i lateralno kanal omeđuje
fascia thoracolumbalis.
Prema sadašnjim istraživanjima i zbog činjenice
da je mišiće teško prikazati i da su vrlo varijabilni,
nova je podjela osnovana na razvoju. Stoga više ne
govorimo o lateralnom i medijalnom traktu već raz-
likujemo:
M. erector spinae
– m. iliocostalis,
– m. longissimus,
– m. spinalis (str. 74.)
Polazište svih triju mišića je aponeurosis m. ere-
ctor spinae, prije krivo imenovana kao m. sacrospi-
nalis.
Mm. spinotransversales
– mm. splenii
Mm. interspinales (str. 74.)
Mm. intertransversarii (str. 74.)
Mm. transversospinales (str. 74.)
– mm. rotatores,
– mm. multifidi,
– m. semispinalis.
M. erector spinae
M. iliocostalis (1,2,3) se sastoji od m. ilio-
costalis lumborum, m. iliocostalis thoracis i
m. iliocostalis cervicis. M. iliocostalis lum-
borum (1) seže od os sacrum, labium exter-
num cristae iliacae i od fascia thoracolum-
balis do processus costales gornjih lumbalnih
kralježaka te do donjih rebara (od 6. do 9.).
M. iliocostalis thoracis (2) seže od prvoga
do šestoga rebra, a m. iliocostalis cer vicis (3)
seže od šestoga do trećega rebra i veže se na
poprječni nastavak četvrtoga do šestoga vrat-
noga kralješka.
Inervacija: rr. dorsales (C4–L3).
M. longissimus (4,5,6) dijelimo na m. lon-
gissimus thoracis (4), m. longissimus cervi-
cis (5) i m. longissimus capitis (6).
M. longissimus thoracis polazi od os sac-
rum, šiljastih nastavaka slabinskih kralježaka
i sa šiljastih nastavaka donjih prsnih kra-
lježaka te seže do prvoga i drugoga rebra.
Veže se medijalnim i lateralnim snopom.
Medijalni se snop veže na processus acces-
sorii (7) slabinskih kralježaka i na processus
transversii prsnih kralježaka, a lateralni se
snop veže na rebra i na processus costales (9)
slabinskih kralježaka kao i na duboki sloj fas-
cia thoracolumbalis. M. longissimus cer vicis
ima polazišta na poprečnim nastavcima šest
gornjih prsnih kralježaka i dolazi do tubercu-
la posteriora poprečnih nastavaka drugoga do
petoga vratnoga kralješka. M. longissimus ca-
pitis polazi od processus transversii trećega do
petoga prsnoga kralješka i tri donja vratna kra-
lješka te se veže na processus mastoideus (10).
Inervacija: rr. dorsales (C2-L5)
Spinotranzverzalni mišići
M. splenius cer vicis (11) polazi od spinalnih
nastavaka (3.) 4.–(5.)6. prsnoga kralješka i
veže se na poprječni nastavak prvoga i drugo-
ga vratnoga kralješka.
M. splenius capitis (11) polazi sa spinalnih
nastavaka gornja tri prsna kralješka i s četiri
donja vratna kralješka. Hvatište je u području
processus mastoideus (10).
Inervacija: rr. dorsales (C1-C8).
Značenje svih ovih mišića je vezano uz uspravni
stav tijela, a mm. splenii pri kontrakciji naginju gla-
vu na svoju stranu. U prsnom i slabinskom dijelu i
autohtono je mišićje fiksirano torakolumbalnom
fascijom.
Varijacije: Vrlo je čest višak ili pak manjak ovih
mišića.
I–XII = 1.-–12. rebro
13 aponeurosis m. erectoris spinae
O mm. levatores costarum vidi str. 78
 Autohtono mišićje leđa: lateralni snop 73

A M. erector spinae, lateralni snop

(lijevo su mm. splenii presječeni
u polazištu i pripoju)

Trup

B Shema polazišta, tijeka i

pripoja mišića
 74 Trup: Autohtono mišićje leđa
Autohtono mišićje leđa (A–C)
Mm. interspinales
Mm. interspinales su segmentalno poredani
u vratnom i u slabinskom dijelu, a u prsnome
dijelu manjkaju osim u razini 1. i 2. ili 2. i 3.
prsnoga kralješka. Mišići povezuju susjedne
Trup
nastavke i sa svake strane ima šest mm. in-
terspinales cer vicis (1), četiri mm. interspi-
nales thoracis (2) i pet mm. interspinales
lumborum (3).
Inervacija: rr. dorsales (C1–Th3 i Th11–L5)
Mm. intertransversarii
Lateralno od interspinalnih mišića nalaze se
mm. intertransversarii. Mm. intertransver-
sarii posteriores cervicis (4) povezuju susjed-
na tubercula posteriora poprečnih nastavaka
drugoga do sedmoga vratnoga kralješka.
Inervacija: rr. dorsales (C1–C6)
Mm. intertransversarii mediales lumbo-
rum (5) povezuju processus mamillares, od-
nosno processus accessorii susjednih slabin-
skih kralješaka.
Inervacija: rr. dorsales (L1–L4)
M. erector spinae (nastavak)
M. spinalis dijeli se na m. spinalis thoracis,
cervicis i capitis. M. spinalis capitis je samo
iznimno razvijen. Vlakna m. spinalis tho-
racis (6) polaze od processus spinosi trećega
slabinskoga pa do desetoga prsnoga kralješka
i vežu se na processus spinosi osmoga do dru-
goga prsnoga kralješka pri čemu su unutar-
nja vlakna (od 10. do 8. prsnoga kralješka)
kraća. M. spinalis cer vicis (7) polazi svojim
vlaknima do šiljastih nastavaka drugoga pr-
snoga do šestoga vratnoga kralješka i veže se
na processus spinosi četvrtoga do drugoga
vratnoga kralješka.
Inervacija rr. dorsales (C2–Th10)
Mm. transversospinales
Mm. rotatores breves (8) et longi (cer vicis,
thoracis (9) et lumborum) pretežno se nala-
ze u području prsne kralježnice.
Mišići polaze od poprječnih nastavaka i sežu
do susjednih šiljastih nastavaka i vežu se na
njihovu osnovicu. Pri tomu mišićni snopo-
vi mogu polaziti iznad susjednoga šiljastoga
nastavka i vezati se za sljedeći nastavak.
Inervacija: rr. dorsales (Th1–Th11)
Mm. multifidi (10) dijele se na m. multifi-
dus lumborum, thoracis i cer vicis.
Mišićni snopovi sežu od os sacrum do drugo-
ga vratnog kralješka i razvijeniji su u slabin-
skome području. Zasebni mišićni snopovi po-
laze od završne tetivne ploče m. longissimus, s
os sacrum, s processus mamillares slabinskih
kralježaka, processus transversii prsnih kra-
lježaka i s processus articulares sedmoga do
četvrtoga vratnoga kralješka.
Inervacija: rr. dorsales (C3–S4)
M. semispinalis je smješten lateralno od m.
multifidus i dijeli se na dio za prsa, za vrat i za
glavu. Mišićna vlakna prelaze preko pet i više
kralježaka. Vlakna m. semispinalis thoracis
et cer vicis (11) polaze od poprječnih nasta-
vaka svih prsnih kralježaka i vežu se na spi-
nalni nastavak gornjih šest prsnih kralježaka
i donja četiri vratna kralješka. M. semispina-
lis capitis (12) jedan je od jačih mišića šije i
polazi od poprječnih nastavaka četvrtoga do
sedmoga prsnoga kralješka i sa zglobnih na-
stavaka donjih pet vratnih kralježaka, a veže
se između linea nuchae superior i inferior.
Inervacija: rr. dorsales (Th4–Th6, C3–C6 i
C1–C5)
Ravni mišići pri obostranom podražaju djeluju kao
ekstenzori, a jednostranim podraživanjem sagibaju
tijelo u stranu.
Kosi mišići ako se jednostrano kontrahiraju zaok-
reću tijelo, a obostrana kontrakcija uzrokuje eksten-
zije tijela.
 Autohtono mišićje leđa: Medijalni snop 75

Shema polazišta,
tijeka i pripoja
mišića kosoga sustava

Trup

M. erector spinae, medijalni snop (lijevo je Shema polazišta, tijeka i

prikazan kosi sustav i ukonjen je dio m. multifidus pripoja mišića ravnoga
kako bi se prikazali mm. rotatores) sustava
 76 Trup: Autohtono mišićje leđa

Musculi suboccipitales Kliničko značenje: M. rectus capitis posterior

Kratki mišići šije (A, B)
Kratki mišići šije, m. rectus capitis posterior
minor, m. rectus capitis posterior major, m.
obliquus capitis superior i m. obliquus capi-
tis inferior parni su i ubrajamo ih u autohto-
Trup
major, m. obliquus capitis superior i m. obliquus
capitis inferior zajedno omeđuju trigonum a.
vertebralis u kojemu na arcus posterior atlasa
možemo naći a. vertebralis (str. 346.). Između ar-
terije i stražnjega luka atlasa leži prvi vratni živac
čiji rr. dorsales, n. suboccipitalis (str. 346.) inervi-
raju već nabrojene mišiće.

ne mišiće leđa, pripadaju ravnom sustavu s

iznimkom m. obliquus capitis inferior. Oba
Varijacije: M. rectus capitis posterior minor može
mm. recti sukladni su mm. interspinales, a biti na jednoj strani vrlo malen, a može i nedostajati.
m. obliquus capitis superior sukladan je m. M. rectus capitis posterior major može nedostajati, a
intertransversarius. može biti i udvostručen.
Dva prednja kratka mišića šije, m. rectus ca-
pitis lateralis i m. rectus capitis anterior ne
ubrajaju se u autohtono mišićje leđa. M. rec-
tus capitis lateralis pripada ventrolateralnoj
skupini (str. 78.) a m. rectus capitis anterior
je prevertebralni mišić (str. 80.).
M. rectus capitis posterior minor (1) po-
lazi s tuberculum posterius atlantis i veže se
na medijalnom dijelu linea nuchae inferior.
Lateralni dio njegova polazišta prekriva m.
rectus capitis posterior major.
M. rectus capitis posterior major (2) polazi
od processus spinosus drugoga vratnoga kra-
lješka i veže se na linea nuchae inferior late-
ralno od m. rectus capitis posterior minor.
M. obliquus capitis superior (3) polazi od
processus transversus atlasa i veže se na za-
tiljnu kost malo iznad i lateralno od m. rectus
capitis posterior major.
M. obliquus capitis inferior (4) polazi od
processus spinosus drugoga vratnoga kralješka
i veže se na processus transversus atlasa.
Funkcija: Svi kratki mišići šije djeluju na
kretnje glave i pri obostranoj kontrakciji rav-
ni i kosi mišići naginju glavu prema natrag.
Pri jednostranoj kontrakciji m. obliquus ca-
pitis superior pregiba glavu u stranu. Okre-
tanje i naginjanje glave u stranu pomažu m.
rectus capitis anterior major i m. obliquus
capitis inferior.
Inervacija: n. suboccipitalis (C1)
 Kratki mišići šije 77

Trup
Kratko mišićje šije

Shema polazišta, tijeka i pripoja mišića

 78 Trup
Stijenke trupa
Fascia thoracolumbalis (A, B)
Torakolumbalna fascija (1) je fibrozna do-
puna što polazi od kralježaka i veže se na
stražnju plohu rebara te tako oblikuje košta-
nofibrozni kanal. Fascija obuhvaća sveukup-
Trup
no autohtono mišićje leđa (2) i ima tri lista.
Površinski list, lamina superficialis = poste-
rior (3) je u području križa čvrsto vezan s m.
erector spinae i prema gore se malo stanji, te
je polazištem m. latissimus dorsi (4) i m. ser-
ratus inferior (5). U području vrata površin-
ski list je vrlo tanak i odjeljuje m. splenius
capitis i m. splenius cervicis od m. trapezius
(6) i mm. rhomboidei, te potom ulazi u fas-
cia nuchae (7).
Dubinski list, lamina profunda = anterior
(8) u slabinskom području polazi od reb-
renih nastavaka (9), slabinskih kralježaka i
odjeljuje autohtono mišićje (2) od ventrola-
teralne skupine mišića trupa. Od dubinskog
lista fascije koji polazi od crista iliaca, pola-
zi m. obliquus abdominis internus (10) i m.
transversus abdominis (11).
Lamina media leži unutar autohtonog mi-
šićja leđa.
Fascia nuchae (7) nastavlja se lateralno i
naprijed u fascia cervicalis superficialis (str.
331.) i u njezinoj sredini nailazimo na lig.
nuchae.
Priključeno ventrolateralno
mišićje (A)
Priključeni ventrolateralni mišići su tijekom
razvitka premješteni u stražnji dio tijela, a
inerviraju ih prednje grane moždinskih živa-
ca.
M. rectus capitis lateralis polazi od poprje-
čnih nastavaka atlasa i veže se na processus
jugularis zatiljne kosti i razvojno je sukladan
m. intertransversarius anterior. Mišić pregi-
ba glavu u stranu.
Inervacija: C1
Mm. intertransversarii anteriores cer vicis
jesu šest malih snopova razapetih između
prednjih kvržica poprječnih nastavaka vrat-
nih kralježaka.
Inervacija: C2–C6
Mm. intertransversarii laterales lumborum
su pet do šest mišića razapetih između rebre-
nih nastavaka slabinskih kralježaka.
Inervacija: L1–L4
Mm. levatores costarum polaze katkad s
poprječnoga nastavka sedmoga vratnoga
kralješka, te od prvoga do jedanaestoga pr-
snoga kralješka. Pri tomu razlikujemo mm.
levatores costarum breves koji se vežu na
rebreni ugao sljedećeg rebra, te mm. levato-
res costarum longi koji se vežu na drugo
sljedeće rebro. Mišići pomažu pri zakretanju
kralježnice.
Prema Streublu te mišiće inerviraju rr. dorsa-
les moždinskih živaca pa ih možemo ubrojiti
u lateralni snop autohtonog mišićja leđa.
Inervacija: Nn. intercostales (Th1–Th4)
M. serratus posterior superior (12) polazi
sa šiljastih nastavaka zadnjih dvaju vratnih
kralježaka, te dva prva prsna kralješka i veže
se na 2. do 5. rebro. Mišić podiže rebra.
Inervacija: nn. intercostales (Th1–Th4).
M. serratus posterior inferior (5) polazi od
torakolumbalne fascije u području dvanaes-
toga prsnoga i prvoga do trećega slabinsko-
ga kralješka. S četiri zuba mišić se veže od
dvanaestoga do devetoga rebra. Mišić spušta
rebra.
Inervacija: nn. intercostales (Th9–Th12)
 Torakolumbalna fascija i priključeno ventrolateralno mišićje 79

Fascia thoracolumbalis
u presjeku

Trup

Fascia thoracolumbalis,
mm. serrati posteriores,
superiores et inferiores
 80 Trup
Prevertebralni mišići (A, B)
U prevertebralne mišiće ubrajamo m. rectus
capitis anterior, m. longus capitis i m. longus
colli.
M. rectus capitis anterior (1) polazi od mas-
sa lateralis atlasa (2) i veže se na pars basila-
Trup
ris zatiljne kosti (3). Mišić sudjeluje u pregi-
banju glave prema naprijed.
Inervacija: plexus cervicalis (C1)
M. longus capitis (4) polazi s prednjih kvr-
žica poprječnih nastavaka trećega do šestoga
vratnoga kralješka (5) i usmjeren je prema
gore te se veže na pars basilaris zatiljne ko-
sti (6). Oba mm. longi capitis pregibaju glavu
prema naprijed. Pri jednostranoj kontrakciji
mišić naginje glavu na svoju stranu.
Inervacija: plexus cervicalis (C1–C4)
M. longus colli (7) ima tri mišićna snopa i
trokutasta je oblika. Lateralna gornja vlak-
na mišića (8) polaze od prednjih kvržica po-
prječnih nastavaka petoga do drugoga vrat-
noga kralješka (9) i vežu se na tuberculum
anterius atlantis (10). Lateralna donja mi-
šićna vlakna (11) polaze od tijela prvoga do
trećega prsnoga kralješka (12) i vežu se na
prednje kvržice poprječnoga nastavka šestoga
vratnoga kralješka (13). Medijalna skupina
mišićnih vlakana (14) polazi od tijela gor-
njih prsnih i donjih vratnih kralježaka (15)
te se vežu na tijela gornjih vratnih kralježaka
(16). Pri jednostranoj kontrakciji mišić pre-
giba i zakreće vratnu kralježnicu, a elektro-
miografska istraživanja pokazuju da pomaže
istostranim mišićima u pregibanju vratne
kralježnice u stranu i pri okretanju. Oba mm.
longi colli pregibaju vratnu kralježnicu pre-
ma naprijed.
Inervacija: plexus cervicalis et brachialis
(C2–C8)
Skalenski mišići (A, B)
Mm. scaleni su kranijalni nastavak međureb-
renih mišića i vežu se na rudimentarna reb-
ra vratnih kralježaka. To su najvažniji mišići
za normalno disanje, jer podižu prvi i drugi
par rebara i time i gornji dio prsnoga koša.
Djelovanje je skalenskih mišića izraženo pri
zabacivanju glave prema naprijed. Jednostra-
na kontrakcija tih mišića sagiba glavu na istu
stranu. Vrlo je često razvijen varijabilan m.
scalenus minimus koji polazi sa sedmoga
vratnoga kralješka i priključuje se srednjem
skalenskom mišiću, te se veže na vrh kupole
pleure.
M. scalenus anterior (17) polazi s prednjih
kvržica poprječnih nastavaka četvrtoga do
šestoga vratnoga kralješka (18) i veže se na
tuberculum m. scaleni anterioris (19) na pr-
vom rebru.
Inervacija: plexus brachialis (C5–C7)
M. scalenus medius (20) polazi od stražnjih
kvržica poprječnih nastavaka drugoga do sed-
moga vratnoga kralješka (21) i veže se na pr-
vo rebro iza sulcus a. subclaviae, te na vanjsku
interkostalnu membranu prvoga međurebre-
noga prostora (22).
Inervacija: plexus cervicalis i brachialis
(C7–C8)
M. scalenus posterior (23) polazi od stra-
žnjih kvržica poprječnih nastavaka petoga do
sedmoga vratnoga kralješka (24) i veže se na
drugo i gdjekad i na treće rebro (25).
Inervacija: plexus brachialis (C7–C8)
M. scalenus minimus nalazimo samo u trećine lju-
di. Mišić polazi od prednjih kvržica poprječnih nasta-
vaka sedmoga vratnoga kralješka i veže se na fibrozni
dio kupole pleure i na prvo rebro. Ako taj mišić manj-
ka, na njegovu mjestu nalazimo lig. transversocupu-
lare (Hayek).
Inervacija: plexus brachialis (C8)
Kliničko značenje: Između m. scalenus anterior
i m. scalenus medius nalazi se stražnji skalenski
otvor (26) i kroz taj prostor prolaze plexus bra-
chialis (str. 360. i 3. svezak) i a. subclavia. Pri ret-
roverziji ramena arterija može biti između rebara
i ključne kosti.
M. longus colli i m. scalenus anterior s medi-
jalne strane omeđuju trigonum scalenover-
tebrale (27) (str. 366.).
Prevertebralni i skalenski mišići 81

Trup
Prevertebralno mišićje
i mm. scaleni

Shema (polazište, tijek

i pripoj mišića)
 82 Trup
Mišići prsnoga koša
Međurebreni mišići (A–D)
U gibanju prsnoga koša nužni su osim mm.
scaleni i međurebreni mišići, i to su:
– mm. intercostales externi,
Trup
– mm. intercostales interni,
– mm. subcostales i
– m. transversus thoracis.
Vanjski međurebreni mišići, mm. intercos-
tales externi (1), sežu od područja rebrenih
kvržica sve do početka rebrenih hrskavica.
Na vanjske međurebrene mišiće nastavlja se
membrana intercostalis externa u području
prjelaska koštanog dijela rebra u rebrenu hr-
skavicu. Polazište mišića je na donjem rubu
rebra, a veže se na gornjem rubu susjednoga
nižega rebra. Vanjski međurebreni mišići
usmjereni su ukoso odozgor i straga prema
naprijed i dolje. Prema funkciji ubrajamo
ih u mišiće udisače (Fick). Elektromiograf-
ska istraživanja između 1950. i 1990. godine
pokazuju da osim međurebrenih mišića pri
udisaju veliko značenje imaju i skalenski mi-
šići (str. 80.).
Inervacija: nn. intercostales 1–11.
Unutarnji međurebreni mišići, mm. inter-
costales interni (2), sežu od područja an-
gulus costae sve do prsne kosti i ispunjavaju
sve međurebrene prostore. Polazište mišića
je na gornjem rubu unutrašnje plohe rebra, a
vežu se u području sulcus costae susjednoga
gornjega rebra. Od angulus costae prema me-
dijalno i natrag sve do kralježaka nalazimo
tetivna vlakna koja nadomještaju unutarnje
međurebrene mišiće i nazvana su membra-
na intercostalis interna.
U području rebrenih hrskavica nailazimo na
mm. intercartilaginei (3).
Jedan dio mišićnih vlakana od mm. intercos-
tales interni odvaja se kao mm. intercosta-
les intimi. Između mm. intercostales intimi
i mm. intercostales interni leže interkostalne
krvne žile i živci.
Smjer unutarnjih međurebrenih mišića je suprotan
smjeru vanjskih međurebrenih mišića, a unutarnji
međurebreni mišići polaze odozdo i straga prema
gore i naprijed.
Prema Ficku mm. intercostales interni aktivno
sudjeluju pri spuštanju rebara pa ih ubrajamo u iz-
disajne mišiće. Mm. intercartilaginei, osim mišića
smještenih u četvrtom do šestom međurebrenom
prostoru, s obzirom na blizak odnos sa sternumom
također mogu biti inspiracijski mišići.
Inervacija: nn. intercostales 1–11.
Mm. subcostales (4) nalaze se u okolici an-
guli costarum i vežu se na unutrašnju plohu
rebara i preko nekoliko rebara silaze pre-
ma dolje. Funkcija je mišića istovjetna onoj
unutarnjih interkostalnih mišića.
Inervacija: nn. intercostales 4–11.
M. transversus thoracis (5) polazi s unu-
trašnje strane processus xiphoideus i s corpus
sterni, usmjeren je prema gore i lateralno i
veže se na donji rub druge do šeste rebrene hr-
skavice. Mišić sudjeluje pri izdisaju.
Inervacija: nn. intercostales 2–6
Mišićni snopići šire se u obliku raširenih prstiju. Ta-
ko najgornji snopić ide uzlazno gore, a najdonji ide
usporedno s vlaknima m. transversus abdominis.
Moguće je dobro razlučiti granicu između ova dva
mišića jedino ako se dobro ispreparira polazište pars
costalis ošita (str. 102.) s njegova polazišta na sed-
mom rebru. M. transversus thoracis je izdisač.
Inervacija: nn. intercostales 2–6.
Varijacije: Postoje različite varijacije mišića. Često
su lijevi i desni mišić asimetrično građeni. Mogu i
nedostajati. Također može varirati i broj zubaca.
Kliničko značenje: A. i v. thoracica interna pro-
laze ventralno od m. transversus thoracis. Pri
premoštenju koronarnih arterija, ako je dob-
ro razvijen m. transversus thoracis vrlo je teško
ispreparirati te krvne žile kako bi se od njih do-
bila premosnica.
 Međurebreno mišićje 83

Trup
Interkostalni mišići
(sprijeda)

M. transversus thoracis
(prikaz s unutrašnje strane
prednje stijenke prsne šupljine)

Unutrašnja strana stražnje Polazište, tijek i pripoj mišića

stijenke prsne šupljine
 84 Trup

Trbušna stijenka Vlakna vanjskoga kosoga trbušnoga mišića

Trbušnu stijenku prema gore omeđuje angu-
lus infrasternalis, prema dolje crista iliaca,
sulcus inguinalis i sulcus pubis. Ispod kože
trbuha nalazimo manje ili više izraženo ma-
sno tkivo što ga fascia abdominis superfi-
Trup
usmjerena su od lateralno i gore prema me-
dijalno, dolje i naprijed. Tri snopa što polaze
od najdonjih rebara usmjeruju se okomito
prema crista iliaca i vežu se na labium exter-
num (5), a preostala su vlakna usmjerena
ukoso od gore i lateralno prema dolje i me-

cialis odjeljuje od mišićja. Osnovu trbušne
stijenke čini trbušno mišićje. Površinski su
trbušni mišići povezani u zajednički sus-
tav koji omogućuje mišićima vrlo velik broj
funkcija. Pojedini trbušni mišići potječu iz
nekoliko miotoma pa ih inerviraju različiti
segmentalni živci što omogućuje djelomične
kontrakcije segmenata pojedinoga mišića.
Površinski trbušni mišići:
Lateralna skupina:
– m. obliquus externus abdominis,
– m. obliquus internus abdominis,
– m. transversus abdominis.
Medijalna skupina:
– m. rectus abdominis,
– m. pyramidalis.
Dubinski trbušni mišići:
– m. quadratus lumborum,
– m. psoas major.
dijalno, te prelaze u pločastu aponeurozu (6).
Donji dio aponeuroze veže se na lig. inguina-
le (Vesalova sveza).
Neposredno iznad ingvinalne sveze nalazi
se u medijalnom području anulus inguina-
lis superficialis kojega omeđuju crus media-
le (7) i crus laterale (8) međusobno spojeni
vezivnim snopićima fibrae intercrurales (9)
(str. 96.). U medijalnoj se ravnini sučeljuju
aponeuroze lijevoga i desnoga vanjskoga ko-
soga trbušnoga mišića i s ostalim lateralnim
trbušnim mišićima oblikuju fibrozni snop,
linea alba (10).
Inervacija: nn. intercostales (Th5–Th12)
Varijacije: Mišić može imati više ili manje zubaca,
a u tom mišiću katkad postoje i međutetive, inter-
sectiones tendineae. Također su opisani spojevi sa
susjednim mišićima i to s m. latissimus dorsi i m.
serratus anterior.

Mišići lateralne skupine obuhvaćaju aponeu-

rotičkim tetivama obje površine m. rectus
abdominis i oblikuju vaginu rektusa (str.
88.).

Površinski trbušni mišići

Lateralna skupina (A–C)
M. obliquus externus abdominis (1) po-
lazi s osam zubaca od vanjskih ploha petoga
do dvanaestoga rebra (2) i ti zupci ukrižuju
između petoga do (8.) devetoga rebra zupce
m. serratus anterior (3), te između desetoga
i dvanaestoga rebra zupce m. latissimus dor-
si (4).
 Površinski trbušni mišići: lateralna skupina 85

Trup
Trbušna stijenka postranično, m. obliquus externus abdominis

Trbušna stijenka sprijeda,

mm. obliqui externi
abdominis

Shema, polazište, tijek i

pripoj mišića
 86 Trup: Trbušna stijenka

Površinski trbušni mišići ma pars costalis ošita. Mišić također polazi

Lateralna skupina, nastavak (A, B)
Polazišta m. obliquus internus abdominis
(1) (čija vlakna imaju tok kao mišićna vlakna
mm. intercostales interni tj. polaze odozdo
i straga prema gore i naprijed) nalaze se na
Trup
s dubinskog lista torakolumbalne fascije, s la-
bium internum crista iliaca (10), sa spina ili-
aca anterior superior (11) i s inguinalne sveze
(12). Mišićna su vlakna poprječno usmjere-
na prema medijalno-konkavnoj prugi, linea
semilunaris, gdje započinje aponeuroza koja

linea intermedia crista iliaca (2), na dubin- iznad linea ili area arcuata zajedno s lamina
skom listu torakolumbalne fascije i na spina posterior oblikuje vaginu rektusa.
iliaca anterior superior (3). Neka mišićna Ispod area arcuata aponeuroza tvori samo
vlakna polaze i s lig. inguinale (4). prednji list vagine rektusa. M. transversus
abdominis se putem aponeuroze veže na bi-
Mišić polazi snopovima usmjerenim prema
jelu prugu. Od aponeuroze se prema lateral-
gore i prema završetku; razlikujemo tri nje-
no odjeljuje konkavni snop, falx inguinalis
gova dijela.
(str. 92.) koji se veže za lateralni rub hvatišta
Gornji dio mišića veže se na donjim rubovi- m. rectus abdominis.
ma triju zadnjih rebara (5). Inervacija: nn. intercostales (Th7–Th12) i L1
Srednji dio mišića (6) nastavlja se medijalno Varijacije: Donji dio m. transversus abdominis
u aponeurozu koja se dijeli na dva lista, i to može srasti s m. obliquus abdominis internus i taj
je dio nazvan m. complexus. Broj polazišta snopova
lamina anterior i lamina posterior. Ti listo-
može biti smanjen ili pak povećan, a opisan je i pot-
vi čine osnovu ovojnice pravoga trbušnoga puni manjak mišića.
mišića vagina m. recti abdominis (str. 88.) i
ujedinjuju se u bijelu prugu. Lamina anterior
potpuno prekriva m. rectus abdominis, a la-
mina posterior seže samo 5 cm ispod pupka
i njezin završetak prema gore oblikuje kon-
veksnu lučnu prugu, linea arcuata. Taj je rub
redovito malo izražen, pa je prema Lanzu
bolje govoriti o area arcuata.
Donji se dio mišića u muškaraca nastavlja u
m. cremaster (7) i priključuje sjemenskoj vr-
pci, funiculus spermaticus. U žena nailazimo
na nježni mišićni snopić, koji se veže na lig.
teres uteri, nazivamo ga pars lig. teretis m.
obliqui interni.
Inervacija: m. obliquus internus: nn. inter-
costales (Th10–Th12) i L1, m. cremaster: r.
genitalis n. genitofemoralis (L1–L2)
Varijacije: Opisan je veći ili manji broj zubaca na
rebrima, a u mišiću su opisane i intersectiones ten-
dineae.

M. transversus abdominis (8) polazi sa šest

zubaca, i to s unutrašnje plohe rebrenih hrska-
vica sedmoga do dvanaestoga rebra (9) i pri
tomu su mišićna vlakna izmiješana s vlakni-
 Površinski trbušni mišići: lateralna skupina 87

Trup
Trbušna stijenka sprijeda m. obliquus
abdominis i m. transversus abdominis

Shema (polazišta, tokovi i

pripoj mišića)
 88 Trup: Trbušna stijenka

Površinski trbušni mišići, nastavak
Medijalna skupina (A–C)
M. rectus abdominis (1) polazi s tri zupca,
i to vanjskih ploha pete do sedme rebrene hr-
skavice (2), s processus xiphoideus (3) i sa
sveza što povezuju ksifoidni nastavak i rebra.
Trup
prednjoj plohi mišića mogu naći samo između
dviju intersekcija, a na stražnjoj plohi može se
ognojenje razviti duž cijeloga m. rektusa.
Trokutasti mali m. pyramidalis (13) polazi s
os pubis i seže u bijelu prugu. Mišić leži unu-
tar aponeuroza lateralnih trbušnih mišića, te

Mišić je usmjeren prema dolje i veže se na može manjkati u 16 do 25% ljudi.

crista pubica (str. 186.). U mišiću u području
pupka nalazimo tri intersectiones tendineae,
a katkad i ispod pupka postoje zasebne in-
tersekcije.
Inervacija: nn. intercostales (Th5–Th12)
Varijacije: Mišić može polaziti i s više rebara, a
iznimno može i posve manjkati.
M. pyramidalis ima različite oblike, ali re-
dovito postoji. U našim smo istraživanjima
utvrdili da je m. pyramidalis razvijen u 90%
ljudi, dakle manjka samo u 10% ljudi. M.
pyramidalis nateže bijelu prugu.
Inervacija: Th12 i L1.

M. rectus abdominis je omotan vaginom rek-

tusa, vagina m. recti abdominis, koju obli-
kuju aponeuroze triju lateralnih mišića. Pri
tomu iznad linea arcuata (4) prednji list, la-
mina anterior (6) i stražnji list, lamina poste-
rior (7) aponeuroze m. obliquus internus ab-
dominis (5) oblikuju vaginu koju sprijeda još
pojačava aponeuroza m. obliquus externus
abdominis (8), a straga je pojačava aponeu-
roza m. transversus abdominis (9). U okolici
bijele pruge, linea alba (10), djelomično se
ukrižuju aponeurotička vlakna (B).
Između aponeurotičkih vlakana uloženo
je masno tkivo. Linea alba seže do simfize i
pojačana je na gornjem rubu zdjelice (11).
Vagina rektusa je ispod linea arcuata nepot-
puna, jer tu sve aponeuroze trbušnih mišića
preko mm. recti abdominis, a s unutrašnje
strane obaju pravih trbušnih mišića oblažu
fascia transversalis (12) (str. 92.) i potrbušni-
ca (C). U području polazišta m. rectus ab-
dominis nalazimo tanku vaginu koju čine
dijelovi fascije pektoralne.

Kliničko značenje: Kliničko značenje ima

međusobno razdvajanje obaju mm. recti praćeno
neprirodnim proširenjem bijele pruge (dijastaza
rektusa) (str. 96.).
M. rectus abdominis srastao je s prednjom stijen-
kom vagine samo u području intersectiones ten-
dineae. Stoga se apscesi i gnojne nakupine na
 Površinski trbušni mišići: medijalna skupina 89

M. rectus abdominis
(desno presječen i dio
je mišića uklonjen) i
m. pyramidalis

Trup

Iznad linea arcuata

Ispod linea arcuata

Poprječni presjeci kroz prednju Polazište, tijekovi i

trbušnu stijenku pripoji mišića
 90 Trup: Trbušna stijanka

Funkcija površinskih Okretanje u stranu (D) kretnja je koju

mišića trbuha (A–D)
Površinski mišići trbuha zajedno s aponeuro-
zama tvore osnovu prednjega i postraničnoga
dijela trbušne stijenke i zajedno s dubinskim
mišićima, m. psoas major i m. quadratus
Trup
ostvaruju m. obliquus internus abdominis
(modro) na strani prema kojoj se tijelo ok-
reće i m. obliquus externus abdominis sup-
rotne strane tijela.
Ističemo da m. obliquus externus abdominis
(crveno) i m. obliquus internus abdominis

lumborum nužni su za kretnje tijela. Prednji

i lateralni trbušni mišići značajni su i zbog (modro) iste strane pri pregibanju tijela u
djelovanja na unutrašnjost trbušne šupljine, stranu djeluju kao sinergisti (C), dok su mi-
jer se pri njihovoj kontrakciji povećava in- šići suprotnih strana antagonisti (D).
traabdominalni tlak, a tome pridonose akci- M. transversus abdominis (ljubičasto) ima
ja ošita i dna zdjelice. To je npr. značajno pri glavno djelovanje pri radu trbušnog tijeska,
pražnjenju crijeva. Trbušni mišići, također kad oba mm. transversi suzuju trbušnu šup-
sudjeluju pri disanju, a posebno je značajan ljinu. Oni su istodobno značajni ekspiracijski
m. rectus abdominis pri silovitom izdisaju. mišići jer potiskuju ošit prema gore.
Svi površinski trbušni mišići redovito zajed-
nički djeluju pri različitim kretnjama, što je Kliničko značenje: Kontrakcija svih trbušnih
uvelike uvjetovano združivanjem aponeuro- mišića nastaje pri osovljivanju tijela iz ležećega
za u sklopu bijele pruge. Smjerovi se mišić- položaja i pri tomu m. iliopsoas, također ima
nih vlakana (A) nadopunjuju. znatan udio (str. 94.). U toj su kretnji u mršavih
ljudi vrlo dobro vidljive intersectiones tendineae
M. rectus abdominis (zeleno) polazi u smjeru (str. 88.) mm. recti i polazni zupci mm. obliqui
odozgor prema dolje i pri tomu je razdijeljen externi. Svako oštećenje mm. recti rezultira dijas-
na nekoliko segmenata. M. obliquus exter- tazom rektusa (str. 98.). Također je vrlo značajna
nus abdominis (crveno) usmjeren je koso od refleksna kontrakcija (spazam) trbušnih mišića
lateralno prema gore i prema medijalno i do- pri intraperitonealnim upalama.
lje, a veći dio vlakana m. obliquus internus
abdominis (modro) usmjeren je od lateralno
i dolje prema medijalno i gore. M. transver-
sus abdominis (ljubičasto) poprječno je us-
mjeren od lateralno prema medijalno.
Pri različitim kretnjama sudjeluju kontrakci-
je različitih mišića.
Pregibanje trupa prema naprijed (B) nas-
taje kontrakcijom mm. recti (zeleno). Pomo-
ćni su mišići pri toj kretnji mm. obliqui (nisu
označeni).
Pri pregibanju tijela u stranu (C) izvršni su
mišići m. obliquus externus abdominis (cr-
veno) i m. obliquus internus abdominis na
istoj strani te i m. quadratus lumbarum (nije
označen) i također, autohtono mišićje leđa
(nije označeno) iste strane tijela.
 Funkcija površinskih trbušnih mišića 91

Trup
Smjer mišićnih vlakana Pregibanje tijela prema naprijed

Pregibanje tijela u stranu Okretanje tijela

 92 Trup: Trbušna stijenka
Fascije trbušne stijenke (A, B)
Trbušnu stijenku tvore
– koža,
– panniculus adiposus abdominis (pot-
kožno masno tkivo)
– stratum membranosum abdominis
Trup
(potkožno tkivo s vezivnim tračcima)
– fascia abdominis (superficialis)
– mišići
– fascia transversalis
– peritoneum (potrbušnica).
U donjem dijelu trbušne stijenke i ingvinal-
nom području potkožno tkivo je prožeto
vezivnim tračcima, stratum membrano-
sum abdominis ili tzv. Scarpeova fascija
(1). Potkožno tkivo u tom području zove se
panniculus adiposus abdominis. Oba sloja
tvore strukturu koja se zove tela subcuta-
nea abdominis (A). Za kirurge je posebno
značajno da se između ove površinske fas-
cije, koja se nastavlja sve do natkoljenice, i
prave fasciae abdominis superficialis nalaze
velike potkožne krvne žile.
Dio potkožnih vezivnih tračaka koji sežu
prema penisu, odnosno klitorisu i nazvani su
lig. fundiforme penis (2) sive clitoridis.
Fascia abdominis (3) tanka je ploča, po-
jačana u području bijele pruge (str. 96.) i
oblaže sve prednje trbušne mišiće i njihove
aponeuroze. Medijalno smješten dio fascije
se nastavlja u elastična vlakna, lig. fundifor-
me penis (4) sive clitoridis.
Ta sveza ima dva dijela što obuhvaćaju cor-
pora cavernosa penis ili clitoridis.
U području angulus inguinalis superficialis
spaja se fascija s nastavkom aponeuroze m.
obliquus externus abdominis, te nastaje fas-
cia spermatica externa (5) koja obavija fu-
niculus spermaticus i čini njegovu vanjsku
ovojnicu. Fascija je također u području lig.
inguinale čvrsto spojena s m. obliquus exter-
nus abdominis i tu prelazi u fasciju natkolje-
nice (6).
Unutarnja slabija fascija trbušne stijenke,
fascia transversalis (7) oblaže unutrašnju
stranu trbušnih mišića, a u području je pup-
ka nategnuta i tu je nazvana fascia umbilica-
lis (8). Fasciju ojačavaju vezivni tračci, a pro-
žeta je i mašću. Taj dio seže od mokraćnog
mjehura spram gore, a u sebi sadržava ura-
hus kao i obliterirane aa. umbilicalium. Na-
ziva se i septum fibrosum vesico-umbilicale.
Septum ojačava tranzverzalnu fasciju.
Prema dolje fascia transversalis sraste s in-
gvinalnom svezom i tvori tractus iliopubi-
cus (10) koji oblikuje stražnju stijenku cana-
lis inguinalis (str. 96.). Od preponske sveze
nastavlja se transverzalna fascija na m. ilia-
cus (10) i pokriva ga kao fascia iliaca. Fascija
gore oblaže ošit, te straga m. quadratus lum-
borum i m. psoas major (fascia iliopsoas).
U okolici ingvinalnog kanala fasciju trans-
verzalis pojačavaju aponeurotička vlakna m.
transversus abdominis, te nastaje lig. inter-
foveolare (11) (str. 98.). Medijalno, prema
m. rectus abdominis (12) fascija tvori vrpcu
koja pokriva aponeurozu m. transversus ab-
dominis i čvrsto sraste s aponeurozom. Fib-
rozna vrpca, konkavna prema lateralno, do-
spije ispod lig. reflexum (str. 96.) i čini svezu
lig. lacunare (str. 100.) koja je tijesno pove-
zana s lig. inguinale i taj je dio nazvan falx
inguinalis (13) ili tendo conjuctivus.
Lateralno od lig. interfoveolare transverzalna
fascija ulazi u anulus inguinalis profundus
(14) kao fascia spermatica interna. Ispod
preponske sveze nalazi se canalis femoralis
(15).
16 chorda umbilicalis,
17 chorda urachi.
 Fascije trbušne stijenke 93

Trup
Površinski vezivni tračci desno, fascia
abdominis superficialis (externa) lijevo

Trbušna stijenka s unutrašnje strane,

desno je prikazana fascia transversalis
 94 Trup: Trbušna stijenka

Dubinski trbušni mišići (A, B) M. quadratus lumborum spušta dvanaesto

rebro, a sudjeluje i u lateralnom pregibanju
M. psoas major (1) ima površinski i dubin- trupa.
ski dio. Površinski dio mišića polazi s postra- Inervacija: Th12, L1–L3
ničnih ploha dvanaestoga prsnoga i prvoga do
četvrtoga slabinskoga kralješka (2), te i s disci 10 lig. arcuatum medianum
intervertebrales tog područja. Dubinski dio 11 lig. arcuatum mediale
Trup

mišića polazi od rebrenih nastavaka prvoga 12 lig. arcuatum laterale

do petoga slabinskoga kralješka (3). 13 diaphragma (pars costalis)
M. psoas major se udružuje s m. iliacus i 14 m. obliquus externus abdominis
okružen s fascia iliaca oblikuje m. iliopsoas 15 m. pectineus
(4) koji prolazi kroz lacuna musculorum do
malog obrtača, trochanter minor (5). Između
dvaju slojeva m. psoas major nalazi se plexus
lumbalis (str. 234.).
Inervacija: Izravne grane plexus lumbalis i n.
femoralis (L1–L3).
M. psoas major vrlo je snažan višezglob-
ni mišić. M. iliacus (str. 234.) s kojim se m.
psoas major udružuje snažan je pregibač i
nadopunjuje djelovanje m. psoas major. Oba
psoasa podižu tijelo pri ležećem položaju
donje ili gornje polovice tijela. Jednostrana
kontrakcija m. psoas major pregiba kra-
lježnicu na istu stranu.
Varijacije: Od m. psoas major katkad se odjelju-
je m. psoas minor koji zaobilazi ilijakalnu fasciju i
veže se na eminentia iliopubica, te sudjeluje pri nate-
zanju fascije (str. 234.).
Inervacija: Izravne grane iz lumbalnoga spleta
(L1–L3).

Kliničko značenje: Fascija potpuno omata m.

psoas major od lig. arcuatum mediale = arcus
lumbocostalis medialis (str. 102.) do natkolje-
nice, pa se unutar fascije različiti upalni procesi
iz područja slabinskih kralježaka mogu proširiti
kao sekundarni apscesi.

M. quadratus lumborum (6) polazi s dva-

naestoga rebra (7) i s rebrenih nastavaka pr-
voga do trećega ili četvrtoga slabinskoga kra-
lješka (8) i veže se na labium internum crista
iliaca (9). Pri tomu mišić ima dva odijeljena
sloja. Ventralni sloj polazi s dvanaestoga reb-
ra, a dorzalni sloj polazi s processus costales.
 Dubinski trbušni mišići 95

Trup

Trbušna stijenka, dubinski trbušni mišići,

m. psoas major i m. quadratus lumborum

Polazišta, tokovi i pripoji mišića

 96 Trup: Trbušna stijenka

Mjesta smanjene čvrstoće stijenku ingvinalnog kanala čini aponeuro-

trbušne stijenke (A–C) (Loca
minoris resistentiae)
Slaba mjesta mišićno-aponeurotičke trbušne
stijenke područja su gdje lako nastaju kile
(hernija, bruh). Hernija je izlazak trbušnoga
Trup
za (7) m. obliquus externus abdominis, a dno
tvori lig. inguinale. Stražnju stijenku kana-
la oblikuju fascia transversalis, a krov tvori
donji rub m. transversus abdominis. Anulus
inguinalis profundus (str. 98.) je unutarnji
otvor kanala, a anulus inguinalis superfi-

sadržaja iz prvotnog prostora i redovito je cialis (8) je pukotinasti otvor u aponeurozi

smještena u sekundarnom ispupčenju peri- m. obliquus externus abdominis. Nakon što
toneja koji je prošao kroz trbušnu stijenku i se fascia spermatica externa (9) odijeli, pri-
nazvano je hernijska vreća. kaže se vanjski ingvinalni otvor, smješten u
Slaba mjesta trbušne stijenke su: linea alba, aponeurozi vanjskoga kosog trbušnoga miši-
umbilicus, ingvinalno područje, canalis femo- ća. Otvor je omeđen ojačanjima aponeuroze,
ralis, trigonum lumbale i ožiljci nastali nakon i to su crus mediale (10), crus laterale (11) i
operacije. fibrae intercrurales (12). Prema natrag vanj-
ski ingvinalni otvor pojačava lig. reflexum
Linea alba (1) je fibrozna vrpca što nastaje (13) koji je dio ingvinalne sveze.
spajanjem aponeuroza lateralnih trbušnih
mišića i smještena je između vagina mm. U muškaraca kroz ingvinalni kanal prolazi
recti. Bijela pruga završava na gornjem rubu funiculus spermaticus ovijen s fascia cremas-
simfize. Na dorzalnoj je plohi proširena u bli- terica i s kremasternim mišićem (14). U žena
zini hvatišta i završava trokutastom pločom, kroz kanal prolaze lig. teres uteri i limfne žile
adminiculum lineae albae. Iznad pupka je (2. svezak), koje potječu od fundus uteri i
bijela pruga široka oko centimetar do dva, dolaze u nodi lymphatici inguinales superfi-
a ispod pupka (2) su oba rektusa (3) blizu, ciales superiores (str. 414.).
pa je linea alba sužena. U bolesnim stanjima, 15 hernia femoralis
u debelih trbuha ili pak u trudnoći mogu se 16 hernia inguinalis indirecta (str. 100)
razdvojiti oba mm. recti pa govorimo o di-
jastazi rektusa (A).
U bijeloj prugi također može postojati raz-
mjerno malena hernia epigastrica (4) koja
nastaje proširenjem otvora u bijeloj prugi.
Hernia epigastrica može se proširiti u veliku
trbušnu herniju.
Pupak, umbilicus (2) nastaje sraštenjem
tvorbi koje su kroz njega prolazile u em-
brionalnom razdoblju i pojačan je vezivnim
tkivom. Ako se proširi pupčani prsten, npr.
u trudnoći, tada može nastati hernia umbi-
licalis (5).
Ožiljci mogu također biti područja nastanka
hernije (6).

Canalis inguinalis
Oblikuju ga lateralni trbušni mišići i ukoso
je usmjeren kroz trbušnu stijenku. Prednju
 Loca minoris resistentiae 97

Trup
Dijastaza mišića rektusa Hernije u području prednje
trbušne stijenke

Canalis inguinalis
i fascia spermatica externa
1. sloj

Canalis inguinalis, anulus

inguinalis superficialis
2. sloj
 98 Trup: Trbušna stijenka

Loca minoris resistentiae, nastavak m. interfoveolaris. U tom području također

Canalis inguinalis, nastavak (A, B)
Nakon odvajanja aponeuroze (1) m. obliquus
externus abdominis vidljiv je m. obliquus in-
ternus abdominis (2) i dio se njegovih vlaka-
na nastavlja kao m. cremaster (3) za funiculus
Trup
nalazimo a. i v. epigastrica inferior (14), ko-
je tvore peritonealni nabor, plica epigastrica
(15). Pogrješan naziv za tu strukturu je plica
umbilicalis lateralis, jer nabor ne doseže do
pupka.

spermaticus. Drugi dio vlakana (4) koja tvo-
re m. cremaster polaze od ingvinalne sveze.
Ta su mišićna vlakna različito razvijena, pa
čitavu srednju ovojnicu funikulusa zajedno
s m. cremaster nazivamo fascia cremasterica
(5). U žena su ta mala mišićna vlakna pozna-
ta kao pars lig. teretis m. obliqui interni.
Tek kad prerežemo m. obliquus internus ab-
dominis (2) i fascija cremasterica (5) prikaže
se m. transversus (6) koji čini krov ingvinal-
nog kanala. Anulus inguinalis profundus
(7) nastaje izbočenjem transverzalne fascije
(8) koja se kao fascia spermatica interna (9)
nastavlja u unutarnju ovojnicu funiculus
spermaticus.
Medijalno od medijalne ingvinalne udubine
nalazi se fossa supravesicalis (16) koju od
fossa inguinalis medialis odjeljuje chorda a.
umbilicalis (17). Iz svih triju opisanih udubi-
na mogu nastati hernije (str. 100.).
Kliničko značenje: Područje medijalno od la-
teralnog ruba m. rectus abdominis, niže od lig.
pectineale (str. 100.) i lateralno od a. i v. iliaca
externa – a. i v. epigastrica inferior naziva se tri-
gonum inguinale ili Hesselbachov trokut. U tom se
području nalaze tri slaba mjesta trbušne stijenke
i to: fossa inguinalis medialis (11), fossa suprave-
sicalis (16) i canalis femoralis (18, vidi str. 100.).
To područje ima posebno značenje za minimalno
invazivne kirurške zahvate.

Unutrašnja strana trbušne stijenke (C) 19 lig. reflexum (inguinale),

Unutarnji i vanjski otvor ingvinalnog ka- 20 fascia spermatica externa,
nala slaba su mjesta trbušne stijenke. Pri 21 odsječak peritoneja.
proučavanju unutrašnje strane trbušne sti-
jenke (C) nalazimo najprije sloj peritoneja
koji je na tri mjesta zategnut i oblikuje fossa
inguinalis lateralis (10) (u njoj leži unutarnji
ingvinalni otvor) i fossa inguinalis medialis
(11) (u njoj leži vanjski ingvinalni otvor).
Kad se ukloni peritonej vidi se fascia trans-
versalis (8) te se na njoj uočavaju različita
ojačanja. Tu nalazimo uzduž lig. inguinale
tractus iliopubicus (12), a između medijalne i
lateralne ingvinalne udubine lig. interfoveola-
re (13). Ta sveza poznata i kao Hesselbachova
sveza može biti različite građe. Prema dolje
sveza može biti spojena s tractus iliopubicus,
dok prema gore odlazi i s medijalne strane
sudjeluje u omeđenju anulus inguinalis pro-
fundus (7) kao plica semilunaris.
Ponekad može lig. interfoveolare sadržava-
ti i mišićna vlakna, pa ga onda nazivamo
 Loca minoris resistentiae 99

Trup
Treći sloj
canalis inguinalis
3. sloj
Četvrti sloj
canalis inguinalis
4. sloj

Unutrašnja strana trbušne

stijenke, lijevo je fascia
transversalis, a desno peritonej
100 Trup: Trbušna stijenka
Loca minoris resistentiae, nastavak
Hernije u ingvinalnom području (A)
Fossae inguinales laterales, inguinales media-
les i supravesicales slaba su mjesta trbušne
stijenke, loca minoris resistentiae i te udu-
bine u različitim uvjetima mogu biti rasteg-
Trup
nute pa nastaju preponske kile. Razlikujemo
direktne i indirektne ingvinalne hernije, ko-
je izlaze kroz anulus inguinalis superficialis.
Medijalna ingvinalna hernija, hernia ingui-
nalis directa (1), nastaje iz fossa inguinalis
medialis, a lateralna ingvinalna hernija, her-
nia inguinalis indirecta (2), nastaje u fossa
inguinalis lateralis i ulazi u anulus inguina-
lis profundus, i prolazi kroz čitav ingvinalni
kanal pa kliničari govore o kanalnoj herniji.
Postoje još i supravezikalne hernije (3) koje
nastaju izbočenjem supravezikalne udubine
i polazno im je mjesto medijalno od oblite-
rirane a. umbilicalis (4), a izlazno mjesto je
također anulus inguinalis superficialis. Di-
ferencijalnodijagnostički je teško razlikovati
herniju ingvinalis od supravezikalne hernije,
jer su obje stečene kile, herniae acquisitae, a
hernia inguinalis indirecta može biti stečena
ili prirođena kila, hernia congenita. Prigo-
dom spuštanja testisa dio seroze, processus
vaginalis, dospije zajedno s testisom u mo-
šnju i potom obliterira, te nema komunika-
cije s peritonealnom šupljinom i preostaje
samo cavum serosum scroti. U mnogih ljudi,
pak, ta komunikacija s peritonealnom šup-
ljinom zaostane i tada se može pojaviti pri-
rođena ingvinalna hernija.
Canalis femoralis (B)
Canalis femoralis daljnje je mjesto za nasta-
nak kile. Canalis femoralis (5) je prostor iza
lig. inguinale (6) i unutar lacuna vasorum (7),
koju od lacuna musculorum (8) odjeljuje ar-
cus iliopectineus (9). U medijalnom odsječku
lacuna vasorum, medijalno od velikih femo-
ralnih krvnih žila leži canalis femoralis (5)
čije je medijalno omeđenje, lig. lacunare
(10), koji je jakim lučnim nastavkom, pro-
cessus falciformis lacunaris, srastao s dor-
zalnim omeđenjem, lig. pectineale. Femo-
ralni je kanal ispunjen rahlim vezivom koje
čini septum femorale (11).
Kroz femoralni kanal prolaze limfne žile i tu
nalazimo još i nodus lymphaticus femoralis
profundus (12) poznat i pod nazivom Rosen-
müllerov ili Cloquetov limfni čvor. Povećani
intraabdominalni tlak uz slab vezivni sep-
tum može prouzročiti nastanak femoralne
hernije, hernia femoralis.
Kliničko značenje: Diferencijalnodijagnostički
razlikujemo femoralnu od ingvinalne hernije
prema položaju prema lig. inguinale i s obzirom
na scrotum ili labija major. Samo se ingvinalna
hernija spušta prema skrotumu, ili velikim usna-
ma, a femoralna hernija spušta se prema natko-
ljenici i tamo se vidi. Femoralna je hernija tro-
struko učestalija u žena, nego u muškaraca.
Trigonum lumbale
Između crista iliaca i dorzalnog ruba m. ob-
liquus externus abdominis i lateralnog ruba
m. latissimus dorsi (str. 140.) često se nalazi
trokutasti prostor, trigonum lumbale. U tom
se prostoru nalazi masno tkivo i m. obliquus
internus abdominis. Tu može nastati her-
nia lumbalis i to češće u muškaraca nego u
žena.
13 v. femoralis,
14 a. femoralis,
15 n. femoralis,
16 m. iliopsoas,
17 bursa iliopectinea,
18 n. cutaneus femoralis lateralis,
19 m. pectineus.
 Loca minoris resistentiae 101

Trup
Hernije ingvinalnog područja (površinski
slojevi trbušne stijenke su prerezani)

Lacuna musculorum i lacuna vasorum,

te canalis femoralis
102 Trup

Ošit (A, B) U sredini dviju kupola ošita malo je udublje-

Ošit, diaphragma, dijeli prsnu od trbušne
šupljine i oblikuju je središnja tetivna ploča,
centrum tendineum (1), i mišićni dio koji
ima nekoliko dijelova – pars sternalis (2),
pars costalis (3) i pars lumbalis (4).
Trup
nje što ga čini osrčje i nalazimo otvore kroz
koje prolaze mnoge tvorbe. Između crura
medialia nalazi se tetivno omeđen hiatus
aorticus (16), kroz koji prolazi aorta i iza nje
ductus thoracicus. Crus mediale dextrum
(6) oblikuju tri mišićna snopa, a najveći po-

Prema današnjoj nomenklaturi dosta je nesretno lazi sa slabinskih kralježaka te odlazi izravno
podijeljen pars lumbalis na crus dextrum i crus si- u centrum tendineum (1). Drugi dio polazi
nistrum koji s obje strane imaju po tri polazišta i to s lig. arcuatum medianum (18), od tetivnog
između tijela slabinskih kralježaka te ligg. arcuatum ruba hiatus aorticus (16) i zdesna omeđuje
mediale i laterale. hiatus oesophageus (19). Treći dio (20) ta-
Pars sternalis (2) polazi s unutrašnje plohe kođer polazi s lig. arcuatum medianum, ali
processus xiphoideus (5) a mišićna su vlakna dorzalno od drugoga tračka i čini lijevo ome-
svjetlija nego u ostalih dijelova i usmjerena đenje hiatus oesophageus (hijatusna petlja),
su u centrum tendineum. pa na obje sudjeluje u omeđenju ezofageal-
noga otvora.
Pars costalis (3) polazi s unutrašnje plohe Kroz mišićnim vlaknima omeđen hiatus
hrskavica sedmoga do dvanaestoga rebra sa prolaze oesophagus i truncus vagalis ante-
zupcima koji se ukrižuju s polaznim zupci- rior i posterior.
ma m. transversus abdominis. Centrum tendineum ima otvor foramen ve-
nae cavae (21) kroz koji prolaze vena cava
Pars lumbalis (4) dijelimo na crus laterale i
inferior i grane desnoga freničnoga živca. U
crus mediale, u kojem često postoji rascjep,
prostorima između crus mediale, odnosno
pa govorimo o crus intermedium. Crus me-
crus mediale i eventualno crus intermedium
diale dextrum (6) polazi od tijela prvoga do
prolaze n. splanchnicus major et minor, te
četvrtoga, a crus mediale sinistrum (7) od ti-
na desnoj strani v. azygos i na lijevoj v. he-
jela prvoga do trećega slabinskoga kralješka.
miazygos. Između crus intermedium i crus
Crus laterale (8) polazi s dvaju lukova, i to s
laterale prolazi truncus sympathicus. Kroz
arcus lumbocostalis medialis (9) (luk psoasa
trigonum sternocostale prolazi a. epigastrica
ili lig. arcuatum mediale) i s arcus lumbocos-
superior.
talis lateralis (10) (luk kvadratusa ili lig. ar-
Inervacija: nn. phrenici ([C3] C4 [C5])
cuatum laterale). Luk psoasa seže od postra-
nične plohe prvoga slabinskog kralješka pa do
rebrenoga nastavka (11) prvoga slabinskoga
kralješka. Luk kvadratusa polazi od istoga
rebrenoga nastavka i veže se na vrh dvanaes-
toga rebra.
Ispod tih tetivnih lukova nalazimo m. psoas
major (12) i m. quadratus lumborum (13).
Između pars lumbalis, pars costalis i pars
sternalis nalaze se prostori koji su također
slaba mjesta, loca minoris resistentiae. To
su trigonum lumbocostale (14) između pa-
rs lumbalis i pars costalis i trigonum ster-
nocostale (15) između pars sternalis i pars
costalis.
 Ošit 103

Trup

Donja ploha ošita

Hiatus oesophageus,
hijatusna petlja
104 Trup: Ošit
Položaj i funkcija ošita (A)
U živa su čovjeka položaj i oblik ošita ovisni
o disanju, položaju tijela i ispunjenosti trbu-
ha.
Ošit je najvažniji dišni mišić i mijenja se u
različitim fazama disanja. U uspravnom
Trup
stavu, pri srednjem položaju između najop-
sežnijih izdisaja i udisaja desna se kupola
ošita projicira u četvrtom međurebrenom
prostoru, a lijeva kupola projicira se u petom
interkostalnom prostoru. Pri najvećoj ekspi-
raciji (modro) projicira se desna kupola u ra-
zini gornjega ruba četvrtoga rebra, a lijeva u
razini četvrtoga interkostalnoga prostora. Pri
najvećoj inspiraciji (crveno) ošit se spušta za
1 do 2 međurebrena prostora i pri tomu pars
sternalis sa svojim polazištem služi kao pun-
ctum fixum. Pri izdisaju pomiču se vlakna
prema gore, a pri najvećem udisaju povlače
centrum tendineum prema dolje.
Recessus costodiaphragmaticus između gor-
nje plohe ošita i rebara splošti se pri najvećoj
inspiraciji.
U ležećem položaju trbušni organi potisnu
ošit prema gore i natrag.
Kliničko značenje: Bolesnik s otežanim disa-
njem radije sjeda i time rasterećuje prsni koš.
Mjesta nastanka hernija ošita (B)
Hernije ošita nastaju kad su dijelovi trbušnih
organa potisnuti u prsnu šupljinu i mogu
biti stečene ili prirođene. Kile ošita nastaju
zbog defekata ošita (modro) ili zbog prošire-
nja slabih mjesta ošita (crveno), i to: hiatus
oesophageus (1), trigonum lumbocostale (2)
i trigonum sternocostale (3). Prave defekte
ošita najčešće nalazimo u području centrum
tendineum (4) i pars costalis (5). U većine
kila ošita postoji samo prolaps bez hernijske
vreće i takve hernije ošita nazvane su her-
niae diaphragmaticae spuriae. Prave her-
nije ošita herniae diaphragmaticae verae
imaju hernijsku vreću i nastaju samo u pod-
ručju ispred jednjaka.
Prirođene hernije najčešće prolaze kroz
prošireni trigonum lumbocostale (2), ali ih
ima i među tzv. paraezofagealnim herni-
jama, a te su najčešće stečene. Te kile ošita
nastaju proširenjem hiatus oesophageus (1)
i nemaju hernijsku vreću.
 Položaj i hernije ošita 105

Trup
Položaj ošita pri najvećem
udisaju i izdisaju

Mjesta prolaza hernija ošita

106 Trup
Dno male zdjelice (A, B)
Dno male zdjelice završetak je trupa pre-
ma dolje i natrag, a ima dva dijela, i to: dia-
phragma pelvis i diaphragma urogenitale.
Diaphragma pelvis
Trup
Dijafragmu zdjelice oblikuju m. levator ani
i m. coccygeus.
M. levator ani (1) polazi s os pubis (2), s ar-
cus tendineus m. levatoris ani (3) i sa spina
ischiadica (4) i njegova se vlakna dijele na m.
puborectalis (5) fibrae praerectales (6), m.
pubococcygeus (7) i m. iliococcygeus (8).
Medijalna mišićna vlakna mm. puborectales
čine krak levatora koji postranično omeđuje
otvor mišića levatora, te završavaju pararek-
talno u m. sphincter ani externus (9), a ne-
ka mišićna vlakna lučno zaobilaze rektum i
dospiju iza njega. Fibrae praerectales odlaze
na perinej i dijele urogenitalni od analnoga
dijela. Otvor levatora je postranično omeđen
krakom levatora, a straga ga omeđuju fib-
rae praerectales. Kroz otvor levatora prolazi
uretra, odnosno spolni organi, a iza prerek-
talnih vlakana prolazi rektum. Vlakna m.
pubococcygeus usmjerena su postranično i
sežu do lig. anococcygeum (10) ili se vežu iz-
ravno na os coccygis (11).
Otvor je levatora u muškaraca uži, a u žena
je širi. Širinu otvora određuje drugi sustav
(diaphragma urogenitale).
M. coccygeus (12) polazi tetivno od spina
ischiadica i veže se na trtičnu kost, a katkad
može manjkati.
Funkcija: M. levator ani sudjeluje u trbušnom tije-
sku i nosi težinu trbušnih organa, te ima potpornu
funkciju. Mišić istodobno dinamički zatvara rektum.
Diaphragma urogenitale
Najveći dio urogenitalne dijafragme tvori
m. transversus perinei profundus (13), ko-
ji polazi s ramus ossis ischii i ramus inferior
ossis pubis te seže do hiatus urogenitalis. Stra-
žnji dio urogenitalne dijafragme pojačava m.
transversus perinei superficialis (14) koji
polazi s tuber ischiadicum (15) i zrakasto ula-
zi u perinealnu regiju. Prednji dio urogenital-
ne dijafragme dopunjava lig. transversum
perinei (16).
Diaphragma urogenitale je kao i diaphragma
pelvis obložena s gornje i donje strane fas-
cijama i to: fascia diaphragmatis urogenitalis
superior et inferior (membrana perinei) i fas-
cia diaphragmatis pelvis superior et inferior.
Između urogenitalne i zdjelične dijafragme
nalazimo prema natrag otvorenu udubinu,
fossa ischiorectalis (ischio-analis).
Inervacija: Zdjeličnu dijafragmu redovito
inerviraju duge grane plexus sacralis, a uro-
genitalnu dijafragmu inerviraju ogranci n.
pudendus.
Iz teško razumljivoga razloga danas se pod diaphra-
gma urogenitale ubraja samo područje membranae
perinei, lig. transversum perinei i m. transversus pe-
rinei profundus.
Kliničko značenje: Preopterećenje zdjelične di-
jafragme uzrokuje u žena spuštanje spolnih or-
gana. Takva preopterećenja najčešće nastaju pri
porođaju, pa uvijek treba misliti na to da pri po-
rođaju može nastati ruptura m. levator ani i time
oštećenje zdjelične dijafragme. Herniae perinea-
les su izrazito rijetke (češće u žena) i nastaju na
mišićno slabijim mjestima dijafragme.
O pojedinostima dna zdjelice vidi 2. svezak.
17 lig. sacrospinale,
18 lig. sacrotuberale.
 Diaphragma pelvis i diaphragma urogenitale 107

Trup
Dno male zdjelice, diaphragma pelvis i diaphragma urogenitale

Dno male zdjelice u žene, shema mišića

 Sustavna
anatomija
organa za
kretanje Gornji udovi

Kosti, sveze i zglobovi

Rameni obruč 110
Gornji udovi 114
Mišićje, fascije i posebne tvorbe
Mišići ramenoga obruča i
nadlaktice 136
Mišići podlaktice 158
Funkcija mišića u lakatnome
zglobu i podlaktici 170
Funkcija mišića korijena šake 172
Kratki mišići šake 174
Fascije i posebne tvorbe
gornjega uda 180
 110 Gornji udovi

Kosti, sveze, zglobovi kralježaka. Skapularna ravnina je svaka ravnina u

kojoj se nalazi ploča lopatice. Ona zatvara s ravni-
Na gornjem ekstremitetu razlikujemo rame- nom simetrije kut od 60 stupnjeva. Cavitas glenoi-
ni obruč i udove. Rameni obruč čine lopati- dalis je smještena lateralno i naprijed.
ca i ključna kost. Varijacije: Incisura scapulae može biti presvođena
u foramen scapulae (19). Margo medialis je katkad
konkavan, pa govorimo o scapula scaphoidea.
Rameni obruč
Razvoj: Lopatica se razvija (E) iz nekoliko jezga-
Gornji udovi

Scapula (A–E) ra okoštavanja. U trećem mjesecu embrionalnoga

života postoje velike koštane jezgre u području fos-
Lopatica, scapula plosnata je trokutasta plo-
sa supraspinata et infraspinata, i u području spina
ča čiji su rubovi margo medialis (1), margo scapulae. U processus coracoideus nalazimo jezgru
lateralis (2) i margo superior (3) odijeljeni okoštavanja u prvoj godini života, a manje jezgre
uglovima angulus superior (4), angulus infe- nalazimo između jedanaeste i osamnaeste godine
rior (5) i angulus lateralis (6). Prednja ploha, života. Sve jezgre okoštavanja srastu između šesnaes-
facies costalis blago je udubljena (fossa sub- te i dvadesetdruge godine života. Između petnaeste
scapularis) i na njoj su dobro izražene lineae i osamnaeste godine nalazimo jezgre okoštavanja u
akromionu, a katkad akromion ostane odijeljen od
musculares. Facies dorsalis scapulae dijeli spi-
lopatice (os acromiale).
na scapulae (7) na manju fossa supraspinata
(8) i veću fossa infraspinata (9). Spina sca-
pulae počinje medijalno trokutastim poljem Sveze lopatice
(trigonum spinae) i usmjerena je lateralno i Lig. coracoacromiale presvođuje zglob
gore, te završava plosnatim završetkom, ac- ramena i razapet je između korakoidno-
romion (10). Blizu lateralnoga ruba nalazi se ga nastavka i akromiona, te oblikuje fornix
ovalna ploha za spoj s ključnom kosti, facies humeri. Lig. transversum scapulae supe-
articularis acromialis (11). rius premošćuje urez, incisura scapulae. Lig.
transversum scapulae inferius koji spaja rub
Angulus acromialis (12) je izraženi dio lopa-
spinae scapulae i cavitas glenoidalis nalazi-
tice gdje acromion prelazi u spina scapulae.
mo samo u pojedinih ljudi.
Angulus lateralis ima zglobnu plohu, cavitas
glenoidalis (13) i na njezinom gornjem rubu
se nalazi tuberculum supraglenoidale (14), a
ispod je tuberculum infraglenoidale (15). Na
cavitas glenoidalis se nastavlja vrat lopatice,
collum scapulae (16).
Iznad cavitas glenoidalis nalazi se kljunasti
izdanak, processus coracoideus (17), koji pod
pravim kutom zaokreće lateroventralno i za-
vršava pločasto. Kljunasti nastavak zajedno
s akromionom zaštićuje rameni zglob. Na
margo superior scapulae, medijalno od os-
novice kljunastoga nastavka nalazi se urez,
incisura scapulae (18).
Lopatica naliježe na prsni koš. Kao orijentir služi
spina scapulae koja se nalazi na visini trećega pr-
snoga kralješka. Angulus inferior scapulae nalazi se
između sedmoga i osmoga rebra. Margo medialis je
pri spuštenoj ruci usporedan sa šiljastim nastavcima
 Lopatica 111

Gornji udovi
Desna lopatica
(straga)

Desna lopatica
(postranično)

Desna lopatica (odozgor) 11.–18.

godine 1. godina
života života

11.–18.
godine života
3. fetalni
mjesec

Foramen scapulae (varijacija) Razvoj lopatice

 112 Gornji udovi: Kosti, sveze, zglobovi
Clavicula (A, B, F)
Ključna kost, clavicula, kost je svijena po-
put slova »S« i ima medijalno i sprijeda kon-
veksitet koji zaprema 2/3 duljine, a lateralno
je ključna kost prema naprijed konkavna.
Prema prsnoj kosti je usmjeren masivan
extremitas sternalis (1), a prema lopati-
ci je usmjeren extremitas acromialis (2),
Gornji udovi
a dio između njih je corpus claviculae. Na
sternalnom kraju je trokutasta zglobna plo-
ha, facies articularis sternalis (3). Facies ar-
ticularis acromialis (4) je ovalna. Na donjoj
plohi ključne kosti blizu extremitas sternalis
nalazi se impresio lig. costoclavicularis (5),
a na tijelu ključne kosti nalazimo sulcus m.
subclavii. Blizu akromijalnoga kraja izbočuje
se na donjoj plohi kvržica, tuberculum conoi-
deum (6), a lateralno od nje je hrapava pru-
ga, linea trapezoidea (7).
Razvoj: Ključna se kost razvija iz vezivne osnove i
njezino okoštavanje započinje u šestom tjednu em-
brionalnoga života. Krajeve kosti tvori hrskavica, pa
se na sternalnome kraju razvija koštana jezgra tek
između šesnaeste i dvadesete godine života. Taj se
dio sinostotično spoji s preostalim dijelom ključne
kosti tek između dvadesetprve i dvadesetčetvrte go-
dine života.
Kliničko značenje: Nakaznost dysostosis clei-
docranialis djelomični je ili potpun manjak
vezivnoga dijela ključne kosti, i ta je pojava ud-
ružena s defektom okoštavanja i razvoja vezivno-
ga dijela kostiju lubanje.
Spojevi ramenoga obruča (C – E)
Spojevi ramenoga obruča s trupom mogu se podi-
jeliti na kontinuirane (lig. costoclaviculare (8) i dis-
kontinuirane (articulatio sternoclavicularis).
Spojeve između kostiju ramenoga obruča može se
također podijeliti na kontinuirane (lig. coracoclavi-
culare) i diskontinuirane (articulatio acromioclavi-
cularis).
Articulatio sternoclavicularis (C)
Sternoklavikularni zglob ima i discus articu-
laris (9) i dijeli zglobnu šupljinu na dva dijela.
Konkavno zglobno tijelo čini blago izražena
udubina na prsnoj kosti, a konveksno zglob-
no tijelo je extremitas sternalis ključne kosti.
Zglobna hrskavica smanjuje inkongruenciju
i oblaže oba zglobna tijela, te discus koji je
gore vezan na ključnu, a dolje na prsnu kost.
Zglobna čahura je mlohava i debela, a po-
jačavaju je lig. sternoclaviculare anterius (10)
et posterius. Obje su klavikule povezane s lig.
interclaviculare (11). Zglob ima tri osi giba-
nja, pa ima značajke kuglastoga zgloba.
Lig. costoclaviculare (8) razapet je između
prvoga rebra i ključne kosti.
Articulatio acromioclavicularis (D, E)
Akromioklavikularni zglob ima dvije gotovo
ravne plohe obložene zglobnom hrskavicom
(12). Zglobna čahura ima na gornjoj plohi
pojačanje, lig. acromioclaviculare (13). Iz-
među processus coracoideus i ključne kosti
razapet je lig. coracoclaviculare, koji se di-
jeli na lateralni prednji i medijalni stražnji
dio. Lateralni dio, lig. trapezoideum (14),
polazi s gornjega medijalnoga ruba kljuna-
stoga nastavka i seže do linea trapezoidea.
Medijalni dio, lig. conoideum (15), polazi
s osnovice korakoidnoga nastavka i završava
na tuberculum conoideum.
Kliničko značenje: Opsežno povlačenje pre-
ma natrag i spuštanje ključne kosti pritišće pot-
ključnu arteriju pa slabi bilo na a. radialis.
16 lig. transversum scapulae superius,
17 lig. coracoacromiale,
18 m. subclavius.
 Ključna kost i zglobovi ključne kosti 113

6.–7. tjedan 16.–20.

embrionalnoga godine
života života
Desna ključna kost (odozgor)

Gornji udovi
Razvoj ključne kosti

Desna ključna kost (odozdo)

Articulatio sternoclavicularis

Articulatio acromioclavicularis
(presjek) Articulatio acromioclavicularis
 114 Gornji udovi: Kosti, sveze, zglobovi

Kosti slobodnoga dijela ruke renuta prema natrag prema tijelu humerusa
(torzijski kut). Uzdužna os i glava humerusa
Kosti slobodnoga dijela ruke su: u prosjeku zatvaraju kut od oko 130 stupnje-
– humerus, va, a na distalnom je kraju između poprječne
– radius i ulna, zglobne osi i uzdužne osi humerusa kut od
– ossa carpi, 76 do 89 stupnjeva.
– ossa metacarpi,
– ossa digitorum manus. Proksimalna epifizna pruga (23) prola-
zi poprječno kroz tuberculum minus i is-
Gornji udovi

pod tuberculum majus, te ukrižuje mali dio

Kosti nadlaktice
zglobne čahure, pa se mali dio tijela humeru-
Humerus (A–H) sa nalazi unutar čahure. Na distalnom kraju
Nadlaktična kost, humerus, uzglobljena je postoje dvije epifize i dvije epifizne pruge
lopaticom, ulnom i radiusom. Kost ima ti- (24). Epifize su epicondylus medialis i zglob-
jelo, corpus, i proksimalni i distalni kraj, no tijelo s epicondylus lateralis.
extremitas proximalis et extremitas distalis. Razvoj: Koštane jezgre i srašćivanje epifiznih pru-
Proksimalni kraj čini caput humeri (1) ko- ga nalazimo prije u žena nego u muškaraca. Peri-
ji se nastavlja u collum anatomicum (2). Na hondralna osifikacija počinje u dijafizi u drugom i
prednjoj plohi na proksimalnom kraju late- trećem fetalnom mjesecu. Enhondralne koštane jez-
ralno leži tuberculum majus (3), a medijalno gre pojavljuju se u epifizama između drugoga tjedna
do dvanaeste godine života. Proksimalno, odmah po
tuberculum minus (4). Između oba tuberku-
rođenju nalazimo tri koštane jezgre, a četiri distalne
la započinje sulcus intertubercularis (5) koji koštane jezgre nastaju kasnije. Distalne se epifizne
distalno omeđuju crista tuberculi minoris (6) pukotine zatvaraju u vrijeme puberteta, a proksimal-
i crista tuberculi majoris (7). Proksimalno na ne na kraju toga razdoblja.
dijafizi nalazimo collum chirurgicum (8). U
Varijacije: Neposredno iznad epicondylus media-
sredini tijela nalazi se lateralno tuberositas
lis rijetko nalazimo processus supracondylaris (25), a
deltoidea (9). Dijafiza humerusa dijeli se na iznad trohleje često postoji foramen supratrochleare
facies anterior medialis (10), margo medialis (26).
(11), facies anterior lateralis (12), i margo la-
teralis (13), što se distalno nastavlja u crista
Kliničko značenje: Prijelomi humerusa u polo-
supracondylaris lateralis. Na facies posterior vine ozlijeđenih nastaju u području tijela kosti i
humeri nalazi se sulcus n. radialis (14). Na pri tomu treba misliti na opasnost od oštećenja
distalnom kraju nalazimo medijalno epicon- n. radialisa!
dylus medialis (15) i lateralno manji epicon-
dylus lateralis (16).
Trochlea humeri (17) i capitulum humeri (18)
čine condylus humeri i služe za zglobni spoj
s kostima podlaktice. Proksimalno od capi-
tulum humeri nalazi se fossa radialis (19), te
proksimalno od trohleje nalazimo veću udu-
binu, fossa coronoidea (20).
Medijalno se od trohleje humeri (D) nalazi
plitak žlijeb, sulcus ulnaris (21). Na stražnjoj
plohi iznad trohleje nalazimo duboku jamu,
fossa olecrani (22). Proksimalni dio humeru-
sa je izvijen i glava je za oko 20 stupnjeva ok-
 Nadlaktične kosti 115

12.–15.
mjeseci
2.–3. života

Gornji udovi
godine
života
2.–4. Distalni kraj humerusa
godine prikaz s medijalne strane
života

2.–3.
fetalni
mjeseci

5.
8.–13. godina Foramen
godine 1. života supratrochleare
života godina
života 12.
godina
života
Razvoj
humerusa

Desni humerus, Desni humerus,

prikaz s prednje strane prikaz sa stražnje strane
Processus
supracondylaris

Epifizne pruge, Epifizne pruge,

prikaz s prednje strane prikaz sa stražnje strane
 116 Gornji udovi: Kosti, sveze, zglobovi

Rameni zglob (A–G) Kretnje u ramenom zglobu (D–F)

Koštano konkavno zglobno tijelo, cavitas
glenoidalis, kuglastoga zgloba, articula-
tio humeri je manje nego glava humerusa.
Hijalina zglobna hrskavica cavitas glenoida-
lis (1) deblja je na rubu nego u sredini, pa
je konkavno zglobno tijelo povećano veziv-
no-hrskavičnom usnom, labrum glenoidale
Gornji udovi
Kretnje u ramenom zglobu moguće su u tri
ravnine. Iz položaja mirovanja (D) u kojem
je caput humeri u skapularnoj ravnini (str.
110.), moguće su kretnje abdukcije i aduk-
cije. Pri čistoj abdukciji (E) nastaje istodob-
no retroverzija i blaga rotacija, a abdukcija
koja počinje iz skapularne linije vodi ruku

(2). prema naprijed (frontalna abdukcija).

Konkavno je zglobno tijelo okomito spram Anteversio je podizanje ruke prema naprijed. Ud-
skapularne ravnine, te položaj zglobnih ti- ruživanjem svih izloženih kretnji nastaje zajednička
jela uvjetuje položaj zgloba. Površina cavitas kretnja kruženja circumductio, tako ruka praktički
opisuje čunj. Pri abdukciji (E) uvijek se giba lopa-
glenoidalis je oko 6 cm2, tlak na zglob je oko
tica, a posebno opsežna kretnja lopatice nastaje pri
6 kp, a težina gornjega ekstremiteta je oko 4 abdukciji većoj od 90° (F) (elevatio). Tad je kretnja
kg. U ramenom zglobu nema snažnih sveza ograničena djelovanjem lig. coracoacromiale (10)
pa ga osiguravaju mišići oko zgloba. (str. 110.).
Caput humeri je kuglast (3). Hijalina zglob-
na hrskavica počinje na collum anatomicum Kliničko značenje: U ramenom zglobu iščašenja
i seže malo distalnije u intertuberkularni žli- (luxatio) nastaju češće nego u ostalim zglobovi-
ma. Ako je pri iščašenju ozlijeđena zglobna čahu-
jeb. Zbog zglobne hrskavice poprima caput
ra, rascjep je najčešći ispod i ispred zgloba.
humeri ovalan oblik. Sinovijalna zglobna Prema svodu ramena moguće je odrediti po-
čahura pričvršćena je na labrum glenoi- ložaj glave humerusa. Pri iščašenju nestane ra-
dale i vrećasto obavija intrakapsularni dio meni svod i glava humerusa je iščašena iz cavitas
tetive duge glave bicepsa (4) koju omata s glenoidalis, te prigodom pretrage prst upada is-
vagina synovialis intertubercularis (5). Fib- pod akromiona intrakapsularno u praznu udu-
rozna zglobna čahura čini na nadlaktici binu (G).
Pri prijelomu kad pukotina nastane uz collum
vezivni omotač oko sulcus intertubercularis
anatomicum, dakle unutar zglobne čahure, vrlo
i pretvara ga u osteofibrozni kanal. Capsu- je mala mogućnost uspješnoga izlječenja takvoga
la articularis je mlohava i pri opuštenoj ruci prijeloma.
oblikuje na medijalnoj strani vreću, recessus
axillaris (6). Čahuru zgloba dijelom ojačava-
ju lig. coracohumerale (7) i tri manje sveze
ligg. glenohumeralia čiji su gornji dijelovi
odebljani. Lig. coracohumerale polazi s os-
novice procesusa korakoideusa (8) i ulazi u
čahuru, te se hvata na veliki i mali tuberkul-
um. Pri opuštenoj ruci gornja polovica glave
humerusa leži na zglobnoj čahuri, a donja na
cavitas glenoidalis.
Rameni zglob redovito komunicira s bursa
subcoracoidea, bursa subtendinea m. subsca-
pularis (ispod tetive m. subscapularis (9),
vagina synovialis intertubercularis i bursa m.
coracobrachialis.
 Rameni zglob 117

Gornji udovi
Pripoj zglobne čahure na humerus

Articulatio humeri, presjek

Articulatio humeri,
prikaz prednje strane

Iščašenje prema naprijed

Stav mirno Abductio Elevatio

 118 Gornji udovi: Kosti, sveze, zglobovi
Kosti podlaktice
U podlaktici, antebrachium, lateralno leži
kraća palčana kost, radius, te medijalno,
duža lakatna kost, ulna.
Radius (A–E)
Radius ima tijelo, corpus radii (1), te prok-
Gornji udovi
simalni i distalni kraj extremitas proxima-
lis et extremitas distalis. Na proksimalnom
kraju nalazi se caput radii (2) sa zglobnom
plohom, fovea articularis (3) koja se nastavlja
u circumferentia articularis (4). Na prjelasku
collum radii (5) u corpus radii na medijalnoj
strani nalazimo tuberositas radii (6). Poprje-
čni presjek tijela radijusa ima približno tro-
kutast oblik. Na tijelu je prema medijalno
usmjeren margo medialis (7) (interosseus).
Nadalje tu nalazimo facies anterior (8), mar-
go anterior (9), facies lateralis (10) i margo
posterior (11) koji čini granicu između facies
lateralis i facies posterior (12). Na facies late-
ralis oko sredine dijafize nalazimo različito
izraženu hrapavost, tuberositas pronatoria
(13). Na distalnom kraju nalazimo izbočinu,
crista suprastyolidea sa stiloidnim nastav-
kom, processus styloideus (14), a medijalno je
urez, incisura ulnaris (15). Na distalnoj stra-
ni nalazimo facies articularis carpalis (16).
Dorzalno se nalaze različito izraženi žljebovi
u kojima leže tetive dugih mišića ispružača.
Prvi žlijeb (17) leži na stiloidnom nastavku i
sadržava tetive m. abductor pollicis longus i
m. extensor pollicis brevis: U drugom žlije-
bu (18) su tetive m. extensor carpi radialis
longus et brevis. Treći žlijeb (19) je ukošen i
vodi tetivu m. extensor pollicis longus. Čet-
vrti žlijeb (20) sadržava tetive m. extensor
digitorum et m. extensor indicis. Lateralno
od trećega žlijeba nalazimo opipljiv koštani
izdanak nazvan tuberculum dorsale (21).
Kliničko značenje: Processus styloideus radii
seže centimetar distalnije nego ulna, i na to treba
misliti pri repoziciji prijeloma.
Razvoj: U sedmom embrionalnom tjednu počinje
perihondralna osifikacija tijela radijusa. Epifize se
razvijaju enhondralnom osifikacijom, i to distalna
epifiza u prvoj ili drugoj, processus styloideus iz-
među desete i dvanaeste, a proksimalna epifiza od
četvrte do sedme godine života. Zatvaranje epifizne
pukotine završava proksimalno između četrnaeste i
sedamnaeste godine života i distalno između dvade-
sete i dvadesetpete godine života.
Ulna (F–L)
Ulna ima tijelo, corpus (22), te proksimal-
ni i distalni kraj, extremitas proximalis et
extremitas distalis. Na proksimalnom kraju
nalazimo nastavak, olecranon (23). Sprijeda
je incisura trochlearis (24) koja seže do pro-
cessus coronoideus (25).
Lateralno se nalazi incisura radialis (26) u
koju se uzglobljava circumferentia articularis
radii. Na prjelasku u tijelo nalazi se tuberosi-
tas ulnae (27). U produžetku incisurae ra-
dialis prema lateralno leži crista supinatoria
(28). Presjek tijela ulne je trokutast i prema
lateralno nalazimo margo interosseus (29), te
prema naprijed facies anterior (30) koju mar-
go anterior (31) odjeljuje od facies medialis
(32). Facies medialis od facies posterior (33)
odjeljuje margo posterior (34). Na facies an-
terior u sredini ulne nalazimo foramen nutri-
tium (35). Caput ulnae (36) ima circumferen-
tia articularis (37), a distalno se pruža mali
nastavak processus styloideus ulnae (38).
Razvoj: U sedmome embrionalnom tjednu počinje
perihondralna osifikacija tijela kosti. Koštane jezgre
u epifizama nastaju između četvrte i jedanaeste go-
dine života, distalno između četvrte i sedme godine
života (processus styloideus između sedme i osme),
te proksimalno između devete i jedanaeste godine
života. Srašćivanje epifiznih pukotina na proksimal-
nom kraju završava prije nego na distalnom.
 Podlaktične kosti 119

4.–7
godina
života

Epifizne pruge Epifizne pruge

radijusa, radijusa,
sprijeda straga

Gornji udovi
7. tjedan
embrio-
nalnoga
života

10.–12. 1.–2.
godina godina
života života
Radius,
razvoj

Ulna, sa strane

9.–11.
godina
života

Radius, Radius, 7. tjedan

prikaz sprijeda prikaz straga embrio-
nalnoga
života

4.–7.
godina
Epifizne pruge Epifizne pruge života
ulne, ulne, 7.–8.
sprijeda straga Ulna, godina
razvoj života

Ulna, sprijeda Ulna, straga

 120 Gornji udovi: Kosti, sveze, zglobovi

Lakatni zglob (A–D) Ligamentum collaterale radiale (14) raza-

Articulatio cubiti je složeni zglob s tri
zglobna tijela unutar zglobne čahure. Lakat-
ni zglob čine tri zgloba, i to:
– articulatio humeroradialis,
– articulatio humeroulnaris i
– articulatio radioulnaris proximalis.
Gornji udovi
pet je između epicondylus lateralis hume-
ri i lig. anulare radii i preko te sveze seže
na ulnu. Lig. collaterale radiale je srastao s
površinskim mišićima ekstenzorima. Lig.
quadratum povezuje collum radii s incisura
radialis ulnae.
Konačno još nalazimo ligamentum anula-

re radii (8) koji polazi i veže se na ulni, te

Articulatio cubiti je osiguran kostima i sve- obuhvaća caput radii. Na unutrašnjoj plohi
zama. Zglob koštano učvršćuje trochlea hu- sveze često nalazimo hrskavično tkivo koje
meri i sukladna incisura trochlearis. Zglob služi kao potporanj za pronaciju i supinaciju
osiguravaju i sveze lig. anulare radii, te ligg. radijusa (str. 122.).
colateralia.
Zajedničke kretnje svih triju zglobova u
Tanka i mlohava zglobna čahura (1) obuh- svakoj fazi fleksije i ekstenzije omogućuju i
vaća sva zglobna tijela. Ako čahura pri kret- obrtne kretnje radijusa i ulne, te su moguće
njama dospije između zglobnih tijela, na- kretnje: fleksija i ekstenzija, supinacija i
tegnu je mišićna vlakna m. brachialis, te m. pronacija (str. 122.).
triceps brachi koje nazivamo mm. articula-
res. Oba epikondila humerusa (2) nisu obuh-
vaćena zglobnom čahurom (D). Sinovijalna
opna čahure obuhvaća fosu olekrani, te obje
udubine na prednjoj strani nadlaktične kos-
ti (D).
Između sinovijalne (3) i fibrozne opne (4)
nalazi se u području jama obilno masno tki-
vo (5) koje može ograničavati opseg kretnji.
Insercija zglobne čahure (D) u području ul-
ne slijedi rub incisura trochlearis i pri tomu
vrhovi olekranona (6) i koronoidnog nastav-
ka (7) ostaju unutar čahure. Na radijusu se
čahura veže ispod lig. anulare radii (8), te
tvori recessus sacciformis superior (9) koji
omogućuje obrtne kretnje radijusa.
U zglobnu čahuru su utkane vrlo čvrste po-
stranične sveze, ligamenta collateralia. Li-
gamentum collaterale ulnare (10) polazi
s epicondylus medialis humeri i najčešće se
dijeli na dvije čvrste sveze, prednju (11) ko-
ja odlazi na processus coronoideus i stražnju
(12) koja odlazi na lateralni rub olekrano-
na. Stražnji snop pokriva n. ulnaris. Između
obaju snopova nalazi se rahlo vezivo koje je
ograđeno poprječnim vlaknima što se protežu
na ulni (13).
 Lakatni zglob 121

Gornji udovi
Articulatio cubiti,
presjek

Articulatio cubiti,
prikaz s prednje strane
Insercijska crta
zglobne čahure

Articulatio cubiti,
prikaz s medijalne
strane
 122 Gornji udovi: Kosti, sveze, zglobovi

Lakatni zglob, nastavak (A–C) Kontinuirani spoj između

Articulatio humeroradialis (1) oblikuju ca-
pitulum humeri i fovea articularis capitis
radii i oblikom je sličan kuglastom zglobu.
Articulatio humeroulnaris je kutni zglob
(2) čija su zglobna tijela trochlea hume-
ri i incisura trochlearis ulnae. Na trohleji
se nalazi brazda vodilja (3) u koju ulazi iz-
Gornji udovi
radijusa i ulne (D)
Između radijusa i ulne razapeta je membra-
na interossea antebrachii (8) i njezina su
vlakna usmjerena od proksimalno i lateralno
prema distalno i medijalno na ulnu. Chorda
obliqua (9) pojačava proksimalni dio inte-
rosealne membrane i počinje od tuberositas

bočenje koje se nalazi u incisura trochlearis.
U articulatio humeroradialis i articulatio
humeroulnaris moguće su kretnje fleksije i
ekstenzije podlaktice prema nadlaktici. Os
gibanja skladna je osi trochlea humeri i nas-
tavlja se kroz capitulum humeri.
Articulatio radioulnaris proximalis (4)
čine circumferentia articularis radii i inci-
sura radialis ulnae, te lig. anulare (5). To
je obrtni zglob, pa su zajedno s kretnjama
u articulatio radioulnaris distalis moguće
kretnje radijusa oko ulne. Obrtna kretnja ra-
dijusa oko ulne naziva se pronatio (B) (kosti
su ukrižene), a usporedan položaj kostiju je
supinatio (C). Os gibanja prolazi sredinom
fovea articularis capitis radii i seže do pro-
cessus styloideus ulnae.
ulnae, te seže do margo interosseus radii dis-
talno od tuberositas radii.
Kliničko značenje: Membrana interossea ne re-
meti usporedan položaj radijusa i ulne, te preno-
si sile vlaka i tlaka s kosti na kost. Međukoštana
opna je vrlo čvrsta, pa pri opterećenju podlaktice
prije nastaje prijelom kosti nego što prsnu njezi-
ni snopovi. Najčešći je prijelom Collesova frac-
tura radii loco classico (opisana 1814. godine)
što nastaje pri padu na dlan šake s ispruženom
rukom. Pri tomu se težina tijela prenosi s hume-
rusa na ulnu i preko međukoštane opne na ra-
dius. Distalni kraj radijusa preuzima cijelo opte-
rećenje, koje je maksimalno, te nastaje prijelom.
Distalni je prelomljeni ulomak okrenut radijalno
i povučen dorzalno (položaj bajunete na puški)
jer vlakna interosealne membrane vežu tijelo ra-
dijusa i ulnu.

Kut gibanja nadlaktice prema podlaktici pri naj-

većoj ekstenziji u žena je veći nego u muškaraca
(muškarci 175°, žene 180°). U djece je moguća i tzv.
hiperekstenzija. Prema radijusu otvoren kut (pri
ispruženoj ruci) između nadlaktice i podlaktice (ab-
dukcijski kut) varira između 158° i 180° i prosječno
je oko 168,5°.

Articulatio radioulnaris distalis (D)

Articulatio radioulnaris distalis (6) je ob-
rtni zglob koji tvore caput ulnae i incisura
ulnaris (radii). Između radijusa i stiloidno-
ga nastavka nailazimo na discus articularis
koji odjeljuje articulatio radioulnaris distalis
od articulatio radiocarpea. Mlohava zglob-
na čahura se nastavlja u recessus sacciformis
inferior (7), koji seže sve do dijafize ulne.
Proksimalni i distalni radioulnarni zglo-
bovi združeni su zglobovi gdje su moguće
kretnje pronacije i supinacije.
 Lakatni zglob i sveza između radiusa i ulne 123

Membrana interossea

Gornji udovi

Articulatio cubiti (prikaz s

prednje strane uz otvorenu
zglobnu čahuru)

Pronation Supination
 124 Gornji udovi: Kosti, sveze, zglobovi

Korijen šake (A–C)
Korijen šake, carpus, tvori osam kostiju pe-
šća, ossa carpi, raspoređenih u dva reda po
četiri kosti. Od lateralne strane prema medi-
jalno nalazimo u proksimalnom redu kostiju
pešća:
– čunastu kost, os scaphoideum (1),
Gornji udovi
Klinički se canalis carpi opisuje kao karpalni tu-
nel. Sindrom karpalnog kanala je bolno stanje s
različitim drugim simptomima.
Varijacije: Između karpalnih kostiju često nala-
zimo male akcesorne kosti i do sada ih je opisano
više od dvadeset. Najvažnija akcesorna kost je os
centrale (9) čija hrskavična osnova postoji u muška-

– polumjesečastu kost, os lunatum (2), raca, ali je redovito spojena sa skafoidnom kosti
(1). Također možemo naići na os styloideum (10),
– trokutastu kost, os triquetrum (3), os trapezoideum secundarium (11) i os pisiforme
– graškastu kost, os pisiforme (4). secundarium (12).

U distalnom redu od lateralne strane prema
medijalno nalazimo:
– veliku trapeznu kost, os trapezium (5),
– manju trapezoidnu kost, os trapezoi-
deum (6),
– glavičastu kost, os capitatum (7), i
– kukastu kost, os hamatum (8).
Međusobna sraštenja karpalnih kostiju pešća
također su opisana i najčešće je sraštenje os
lunatum i os triquetrum.
Os scaphoideum, os triquetrum i os pisi-
forme mogu također biti podijeljene na dva
dijela i pukotina među tim dijelovima može
nas zavesti da pomislimo na prijelom.

Svaka od tih karpalnih kosti ima različite fa-

sete za uzglobljavanje sa susjednim kostima.
Oba reda kostiju korijena šake zajedno čine
proksimalno, konveksno i prema distalno,
konkavno zglobno tijelo. Na strani dlana
karpus je također konkavan i presvođen je
svezom, retinaculum mm. flexorum, pa nas-
taje osteofibrozni kanal, canalis carpi.
Retinaculum mm. flexorum seže od os scap-
hoideum i os trapezium do os hamatum, os
triquetrum i os pisiforme i izbočine tih kos-
tiju moguće je opipati kroz kožu. Pri opušte-
noj je ruci graškasta kost malo pomična i
opipljiva je kao i tetiva m. flexor carpi ulnaris
što se veže na os pisiforme. Os scaphoideum
i os trapezium čine udubinu foveola radialis
(str. 392.).

Kliničko značenje: Klinički posebno značenje

ima os scaphoideum (1) koja se od kostiju pešća
najčešće lomi. Zbog loše opskrbe krvlju može na-
stati pseudoartroza ili pak nekroza prelomljenog
dijela čunaste kosti. Pri tomu 70% prijeloma nas-
taje u srednjoj trećini skafoidne kosti.
 Korijen šake 125

Gornji udovi
Kosti korijena desne šake,
prikaz straga

Akcesorne kosti korijena šake

Kosti korijena desne šake,

prikaz sprijeda
 126 Gornji udovi: Kosti, sveze, zglobovi
Pojedinačne kosti korijena šake (A, B)
Proksimalni red
Čunasta kost, os scaphoideum (1) najveća
je kost proksimalnoga reda. Kost ima iz-
bočinu, tuberculum ossis scaphoidei (2) koja
je na strani dlana opipljiva i kroz kožu. Os
scaphoideum je proksimalno uzglobljena
s radijusom, te distalno s os trapezium i os
Gornji udovi
trapezoideum. Medijalno se kost uzglobljava
s os lunatum i os capitatum. Krvne žile ula-
ze u kost uzduž hrapave strane, ali u trećine
ljudi krvne žile ulaze samo s distalne strane
u kost, te pri prijelomu os scaphoideum (str.
124.) nastaje nekroza proksimalnoga pre-
lomljenoga dijela.
Polumjesečasta kost, os lunatum (3), je uz-
globljena proksimalno s radijusom i s discus
articularis, medijalno s os triquetrum, late-
ralno s os scaphoideum i distalno s os capita-
tum, a katkad i s os hamatum.
Trokutasta kost, os triquetrum (4), pribli-
žno je nalik na piramidu čiji je vrh usmjeren
medijalno. Lateralno nailazimo na bazu ko-
sti koja se uzglobljuje s os lunatum. Proksi-
malno je kost u zglobu s discus articularis, a
distalno s os hamatum. Na strani dlana tro-
kutasta kost ima malu zglobnu plohu (5) za
uzglobljenje s os pisiforme.
Os pisiforme (6) najmanja je kost pešća i
kroz kožu je možemo dobro napipati.
Distalni red
Os trapezium (7) ima izbočinu, tubercu-
lum ossis trapezii (8), koja je opipljiva pri
dorzalnoj fleksiji šake. Medijalno nalazimo
usjek (9) za tetivu m. flexor carpi radialis,
a distalno je sedlasta zglobna ploha (10) za
prvu metakarpalnu kost. Medijalno se nalazi
zglobna ploha za uzglobljenje s os trapezoi-
deum i između distalne i medijalne zglobne
plohe nalazimo malu zglobnu plohu za dru-
gu metakarpalnu kost. Proksimalno se os
trapezium uzglobljuje s os scaphoideum.
Os trapezoideum (11) je šira na strani hr-
pta šake nego na strani dlana. Proksimalno
se trapezoidna kost uzglobljuje s os navicu-
lare, distalno s drugom metakarpalnom ko-
sti, lateralno s os trapezium i medijalno s os
capitatum.
Os capitatum (12) je najveća karpalna kost.
Zglobne plohe ima na proksimalnoj strani za
uzglobljenje s os scaphoideum i os lunatum,
lateralno za os trapezoideum, medijalno za
os hamatum i distalno najvećim dijelom za
treću, te dijelom za drugu i četvrtu metakar-
palnu kost.
Os hamatum (13) dobro je opipljiva i na
strani dlana ima hamulus (4) koji je zaokre-
nut lateralno, a na njega se veže m. flexor di-
giti minimi brevis i s lig. pisohamatum. Dis-
talno je kost uzglobljena s četvrtom i petom
metakarpalnom kosti, lateralno s os capita-
tum, proksimalno i medijalno s os trique-
trum, proksimalno i lateralno s os lunatum.
Razvoj: Koštane jezgre nastaju uglavnom nakon
rođenja i u prvoj godini života (najčešće u trećem
mjesecu) pojavljuju se u os capitatum i os hama-
tum i u drugoj ili trećoj godini u os triquetrum. U
djevojčica koštana jezgra nastaje u os triquetrum
početkom druge godine života, a u dječaka se najra-
nije pojavljuje sredinom treće godine. Između treće
i šeste godine života razvijaju se jezgre okoštavanja
za os lunatum, između četvrte i šeste za os scaphoi-
deum, a okoštavanje os trapezium počinje između
treće i šeste godine života. Os pisiforme okoštava se
između osme i dvanaeste godine života.
 Kosti korijena šake 127

Gornji udovi
Kosti korijena desne šake (sa strane dlana)

1. 1. 3.–6.
godina godina godina
života života života

3.–6.
godina
života
8.–12.
godina
života

2.–3. 3.–6. 4.–6.

godina godina godina
života života života

Razvoj kostiju korijena šake

 128 Gornji udovi: Kosti, sveze, zglobovi
Kosti zapešća i prstiju (A–C)
Kostiju zapešća, ossa metacarpalia, ima pet
i oblikuju ih glava, caput (1), tijelo, corpus
(2), i osnovica, basis (3). Na oba kraja kosti-
ju su zglobne plohe za spoj s kostima pešća,
a distalno s kostima prstiju. Na strani dla-
na metakarpalne su kosti blago konkavne i
dorzalno su blago konveksne. Dorzalne po-
Gornji udovi
vršine prema glavi metakarpalne kosti imaju
karakteristične trokutaste plohe.
Proksimalna zglobna ploha pr ve kosti za-
pešća je sedlasta, a druga metakarpalna
kost ima proksimalno zglobnu plohu za uz-
globljenje s kostima pešća i na medijalnoj
strani zglobnu plohu za treću metakarpalnu
kost. Treća metakarpalna kost ima proksi-
malno na dorzalnoj i radijalnoj strani pro-
cessus styloideus (4), a radijalno zglobnu plo-
hu za uzglobljenje s drugom kosti zapešća.
Proksimalno na ulnarnoj strani nalazimo
dvije zglobne plohe za spoj s četvrtom me-
takarpalnom kosti. Četvrta metakarpalna
kost ima na radijalnoj strani dvije zglobne
plohe i ulnarno jednu za spoj s petom meta-
karpalnom kosti.
Kosti prstiju, ossa digitorum manus. Svaki
prst i to: index, digitus medius, digitus anu-
laris i digitus minimus osim palca imaju tri
članka, phalanges i to phalanx proximalis
(5), phalanx media (6) i phalanx distalis
(7). Palac, pollex, ima samo dva članka.
Phalanx proximalis je na strani dlana plo-
snat, a dorzalno je u transverzalnom smjeru
konveksan i ima oštre rubove gdje se vežu
fibrozne ovojnice tetive mišića fleksora.
Proksimalni članak ima corpus phalangis (8),
distalno caput (trochlea) phalangis (9) i pro-
ksimalno basis phalangis (10). Na osnovici se
članka nalazi ovalno konkavna ploha, facies
articularis za uzglobljenje s kostima zapešća.
Phalanx media ima na osnovici greben koji
je sukladan glavici, caput phalangis proksi-
malne falange.
Phalanx distalis ima također na osnovici
greben. Na palmarnoj strani distalnoga kra-
ja kosti nalazi se hrapavost na koju se veže
tetiva m. flexor digitorum profundus. Tu ta-
kođer nalazimo ploču tuberositas phalangis
distalis (11) koja oblikuje glavu distalnoga
članka.
Sezamske kosti, ossa sesamoidea redovito se
nalaze na zglobnoj plohi spoja metakarpalne
kosti i proksimalnoga članka palca, i to jed-
na kost medijalno, a druga lateralno. Različit
broj različitih sezamskih kostiju možemo
naći i u drugim prstima.
Razvoj: Članci prstiju poput kostiju zapešća razvi-
jaju se perihondralnom osifikacijom (dijafize) (treći
mjesec fetalnoga života) i imaju samo jednu epifiznu
koštanu jezgru. U metakarpalnim se kostima razvi-
jaju distalno epifizne koštane jezgre u drugoj godi-
ni života, osim prve kosti zapešća u proksimalnom
kraju čija se jezgra okoštavanja pojavljuje u drugoj ili
trećoj godini života. U svim člancima nalazimo sa-
mo proksimalno epifizne koštane jezgre.
Kliničko značenje: U kostima zapešća mogu se
razviti pseudoepifize koje na rentgenskoj sli-
ci razlikujemo od pravih epifiza po tome što su
putem koštanoga djelića spojene s dijafizom. U
prvoj metakarpalnoj kosti pseudoepifiza se nala-
zi na distalnom kraju, a u svim ostalim kostima
zapešća pseudoepifize nalazimo na njihovu prok-
simalnom kraju. Pseudoepifizu valja razlučiti
od prijeloma kosti. Pseudoepifize također mogu
nastati i u sklopu različitih bolesti.
 Opća anatomija 129

3. mjesec
fetalnoga
života
3. mjesec
fetalnoga
života

Gornji udovi
2. godina
života
3. mjesec
fetalnoga
2.–3.
života
godina
života Razvoj
metakarpalnih
kosti i falanga

Kosti pešća i kosti prstiju

desne šake, prikaz sa
stražnje strane

Proksimalne zglobne plohe kostiju zapešća

 130 Gornji udovi: Kosti, sveze, zglobovi
Zglobovi pešća, articulationes
manus (A–E)
Proksimalni zglob šake, articulatio radio-
carpalis, elipsoidan je zglob koji tvore pro-
ksimalno radius (1) i discus articularis (2),
a distalno proksimalne kosti pešća. Sve kos-
ti proksimalnog reda pešća nisu u stalnom
doticaju s konkavnom zglobnom plohom. Os
Gornji udovi
triquetrum (3) je pri ulnarnoj abdukciji u do-
ticaju s discus articularis, a doticaja nema pri
radijalnoj abdukciji. Zglobna čahura je mlo-
hava; dorzalno je razmjerno tanka i pojačana
različitim svezama. Zglobna je šupljina je-
dinstvena i često sadržava plicae synoviales.
Proksimalni je zglob šake često u doticaju s
distalnim zglobom, i to komunikacijama iz-
među karpalnih kostiju.
Distalni zglob šake, articulatio mediocar-
pea oblikuju proksimalni i distalni red
kostiju pešća, a šupljina zgloba je nalik na
slovo »S«. Ako pojednostavnjeno promatra-
mo svaki red kostiju kao cjelovito zglobno
tijelo, oba zglobna tijela djeluju nazubljeno.
Kosti su distalnog reda međusobno (4) i s
kostima zapešća povezane čvrstim svezama.
Distalni red kostiju karpusa i metakarpalne
kosti čine funkcionalnu cjelinu. Pri tomu su
među kostima proksimalnoga reda moguća
međusobna gibanja, a među kostima distal-
noga reda takvi su pokreti nemogući.
Zglobna čahura je na strani zgloba napeta,
a na strani hrpta šake je mlohava. Zglobni
prostor je razdijeljen i putem sveza je pove-
zan s proksimalnim zglobom šake. Istodob-
no su u okolici os trapezium (5) i os trape-
zoideum (6) razvijene sveze za odgovarajući
karpometakarpalni zglob.
Plicae synovialis (7) su različito razvijene
unutar zgloba. Prostor između os lunatum i
os triquetrum, te između os capitatum i os
hamatum ispunjen je sinovijalnim naborom,
što je vidljivo i na rentgenskoj slici.
Sveze u području korijena šake (A–E)
Razlikujemo četiri skupine sveza:
Sveze koje spajaju kosti podlaktice s kosti-
ma pešća (ljubičasto). Tu ubrajamo lig. col-
laterale carpi ulnare (8), lig. collaterale carpi
radiale (9), lig. radiocarpeum palmare (10),
lig. radiocarpeum dorsale (11) i lig. ulnocar-
peum palmare (12).
Sveze koje međusobno spajaju kosti, liga-
menta intercarpea (cr veno), i to su: lig. car-
pi radiatum (13), lig. pisohamatum (14), te
ligg. intercarpea palmaria (15), dorsalia (16)
et interossea (4).
Sveze između kostiju pešća i zapešća, liga-
menta carpometacarpea (modro). To su:
lig. pisometacarpeum (17) i ligg. carpometa-
carpea palmaria (18) et dorsalia (19).
Sveze između kostiju zapešća, ligamenta
metacarpea (žuto) dijelimo na: ligg. meta-
carpea dorsalia (20), interossea (21) et pal-
maria (22).
Gotovo sve te sveze pojačavaju zglobnu
čahuru i djelomice su sveze vodilje za pokre-
te u zglobovima šake.
Zglobove između kostiju korijena šake jednoga reda
označujemo kao articulationes intercarpales. Sa-
mo zglob između os triquetrum i os pisiforme ima
zaseban naziv articulatio ossis pisiformis.
Kliničko značenje: U kirurgiji šake sveze su još
točnije opisane, s obzirom na to da je to vrlo
značajno pri kirurškim zahvatima.
 Zglobovi korijena šake 131

Gornji udovi
Sveze desne šake, Sveze desne šake,
prikaz s dorzalne strane prikaz s palmarne strane

Shema sveza desne šake,

prikaz s dorzalne strane

Presjek kroz desnu šaku, Shema sveza desne šake,

prikaz s dorzalne strane prikaz s palmarne strane
 132 Gornji udovi: Kosti, sveze, zglobovi

Gibanja u zglobovima šake (A–C)
Iz srednjega položaja (A) moguće su sljedeće
kretnje:
– rubne kretnje, radijalna (B) i ulnarna
abdukcija (C),
– plošne kretnje fleksije (palmarna fle-
ksija) i ekstenzije (dorzalna fleksija),
– međukretnje, odnosno združene kre-
Gornji udovi
koja prolazi kroz caput ossis capitati, a nagi-
njanje kostiju pešća nastaje u radio-ulnarnoj
osi.
Raspon kretnji abdukcije
Iz srednjega položaja moguća je jednaka abdukcija
na obje strane. Pri tomu je srednji položaj ulnarna
abdukcija oko 12° i ne smije se zamijeniti normal-

nim položajem, tj. položajem u kojem uzdužna os

tnje. trećega prsta prolazi preko os capitatum i nastavlja
se u uzdužnu os podlaktice.
Rubne kretnje
Iz normalnoga položaja je mogućnost radijalne ab-
Čista radijalna abdukcija ostvaruje se dje- dukcije smanjena na oko 15°, a ulnarna abdukcija je
lovanjem m. abductor pollicis longus i m. moguća do 40°. Te su vrijednosti primjenljive za po-
extensor carpi radialis longus, te drugih mi- ložaj supinacije podlaktice i malo su veće u položaju
šića (str. 170). pronacije. Kut se u položaju pronacije podlaktice još
više povećava ako se učini rotacija u ramenom zglo-
Pri tomu se skafoidna kost naginje (crveno) bu, jer je tada bolji kut djelovanja mišića koji obav-
na stranu dlana i možemo je opipati kroz ljaju radijalnu i ulnarnu abdukciju.
kožu, a njezin povratak u prvobitan položaj Rentgenske snimke koje su bile osnovom za slike
moguć je tek kad se os trapezium (modro) A–C načinjene su u položaju pronacije podlaktice.
i os trapezoideum (zeleno) približe radiju-
Os hamatum (narančasto),
su. Trapezoidna i druga metakarpalna kost
os lunatum (crno),
međusobno su spojene, pa pri radijalnoj ab- os triquetrum (žuto).
dukciji m. flexor carpi radialis i m. extensor
carpi radialis longus koji se veže na drugu
metakarpalnu kost djeluju zajednički na tra-
pezoidnu i drugu metakarpalnu kost. Os tra-
pezoideum klizi uzduž skafoidne kosti koja
se naginje jer nije dovoljno učvršćena.
Taj pokret naginjanja nastaje u radio-ulnar-
noj transverzalnoj osi. Osim naginjanja os
scaphoideum također nastaje palmarno po-
micanje preostalih kostiju proksimalnog reda
karpusa. Radijalna abdukcija se ostvaruje
oko dorzopalmarne osi koja prolazi kroz
caput ossis capitati (svijetlomodro). Pri toj
kretnji os pisiforme (crtkano) prolazi najveći
put koji se može promatrati na rentgenskim
snimkama.
Čista ulnarna abdukcija uvjetuje naginjanje
odnosno pomicanje proksimalnih kostiju pe-
šća na stranu hrpta šake. Osim dugih mišića
prstiju u toj kretnji sudjeluju m. flexor i m.
extensor carpi ulnaris. Kretnje se na ulnar-
nu stranu ostvaruju u dorzopalmarnoj osi
 Kretnje u zglobovima korijena šake 133

Gornji udovi
Desna šaka u normalnom položaju,
(prema rentgenskoj snimci)

Desna šaka u radijalnoj abdukciji Desna šaka u ulnarnoj abdukciji

(prema rentgenskoj snimci) (prema rentgenskoj snimci)
 134 Gornji udovi: Kosti, sveze, zglobovi
Kretnje u zglobovima
pešća, nastavak (A–C)
Plošne kretnje
Palmarna i dorzalna fleksija uvjetuje po-
make proksimalnih kostiju pešća koje se pri
dorzalnoj fleksiji pomiču palmarno, a pri pal-
marnoj fleksiji dorzalno. Ti su pomaci dobro
vidljivi na os scaphoideum (crveno) što se
Gornji udovi
pri dorzalnoj fleksiji izbočuje prema dlanu i
možemo je opipati kroz kožu. Os kretnje pro-
lazi transverzalno, i to za proksimalni red kroz
os lunatum (crno), a za distalni red kroz os
capitatum (svijetlomodro). Plošne se kretnje
ostvaruju kroz obje osi istodobno, a opseg
kretnji najveće dorzalne i palmarne fleksije
je oko 170°. Palmarna fleksija se ostvaruje
većim dijelom u radiokarpalnom zglobu, a
dorzalna fleksija se obavlja u mediokarpal-
nom zglobu.
Međukretnje
Međukretnje su rezultat djelovanja različitih
mišića, i tu su uključeni i različiti zglobovi, i
ramena i lakta, pa su stoga moguće kretnje
kao u kuglastom zglobu. Os svih kretnji je u
os capitatum. Građa kostiju pešća uvjetuje
određena ograničenja pri kretnjama, pa npr.
nije moguća abdukcijska kretnja pri maksi-
malnoj palmarnoj fleksiji, jer se proksimalne
kosti karpusa ne mogu naginjati u tom po-
ložaju.
Zglobovi šake
Articulatio carpometacarpalis pollicis
Karpometakarpalni zglob palca ubrajamo u
sedlaste zglobove gdje su moguće kretnje
abdukcije, adukcije, opozicije i repozicije, te i
cirkumdukcija.
Articulationes carpometacarpales
Sve zglobove između kostiju pešća i zapešća,
osim zgloba palca, ubrajamo u amfiartroze.
Oni su dobro učvršćeni svezama, ligg. carpo-
metacarpea palmaria et dorsalia.
Articulationes intermetacarpales
Tu nailazimo na pukotinaste zglobove oja-
čane s ligg. metacarpea palmaria, dorsalia et
interossea.
Zglobovi prstiju (D–E)
Articulationes metacarpophalangeae imaju
oblik kuglastoga zgloba s mlohavom zglob-
nom čahurom. Zglobna je čahura na strani
dlana pojačana s ligg. palmaria i s vezivnom
hrskavicom. Zglobove tvore glavice metakar-
palne kosti (1) i baze (2) proksimalnih čla-
naka prstiju i u njima se kretnje ograničuju
preko ligg. collateralia (3) čija su polazišta (4)
dorzalno od osi zgloba u glavicama metakar-
palnih kostiju. Pri fleksiji prsta te su sveze
izrazito nategnute pa nije moguće načiniti
kretnje abdukcije. Pasivno se u zglobu može
načiniti i rotacija, i to do 50°.
Articulationes interphalangeae manus,
zglobovi među člancima prstiju šake kut-
ni su zglobovi u kojima su moguće kretnje
fleksije i ekstenzije. U tim se zglobovima na-
laze ligg. collateralia (5) i ligg. palmaria.
Os trapezoideum (zeleno),
os triquetrum (žuto),
os trapezium (tamnomodro),
os hamatum (narančasto),
os pisiforme (crno, iscrtkano).
 Kretnje u zglobovima korijena šake, šake i prstiju 135

Gornji udovi
Desna šaka u Desna šaka u
palmarnoj fleksiji Desna šaka u srednjem dorzalnoj fleksiji
(prema rentgentskoj položaju, prikaz postranično (prema rentgentskoj
snimci) (prema rentgentskoj snimci) snimci)

Zglobovi prsta (prikaz sa strane)

Zglobovi prsta, bez zglobne čahure (prikaz s palmarne strane)

 136 Gornji udovi

Mišići, fascije i ostale tvorbe Prednja skupina mišića (vidi str. 146.)
– m. subclavius,
Mišići ramenoga obruča i nadlaktice – m. omohyoideus.

Podjela mišića (A–C) Mišići glave čiji je pripoj na ramenom obruču (vidi
str. 146.):
Mišići udova razvojno pripadaju ventralnoj mus- – m. trapezius,
kulaturi trupa i njihova je podjela na ventralne i – m. sternocleidomastoideus.
dorzalne mišićne skupine uvjetovana topografskim
odnosima i inervacijom. Živci izlaze iz ventralnih i
Mišići nadlaktice
Gornji udovi

dorzalnih spletova (v. 3. svezak). Premještanjem u

osnove udova različitih mišića koji genetički nasta- Mišiće ruke prema smještaju dijelimo na mišiće
ju u drugim područjima nisu sasvim jasni principi nadlaktice i mišiće podlaktice (str. 158.). Mišići nad-
podjele u ramenom obruču. Za pojašnjenje treba laktice tvore ventralnu i dorzalnu skupinu mišića ko-
pogledati udžbenik embriologije. je odjeljuju septa intermuscularia.

Daljnja je mogućnost podjele na osnovi funkcional-

ne jedinstvenosti i tu su mišići podijeljeni prema dje- Prednja skupina mišića (str. 154.):
lovanju na pojedine zglobove. – m. brachialis (10),
– m. biceps brachii (11) s caput longum (12) i caput
breve (13).
Mišići ramenoga obruča
Mišiće ramenoga obruča možemo podijeliti Stražnja skupina mišića (str. 156.):
na one koji su iz tijela dospjeli u gornje udo- M. triceps brachii s caput longum (14), caput media-
ve, potom na mišiće koji iz ruke prelaze na le (15) i caput laterale (16), m. anconaeus.
tijelo i konačno kraniotorakalne mišiće koji
sežu od glave do ramenoga obruča. 17 a. et v. axillaris,
18 a. brachialis,
19 vv. brachiales,
Mišići ramenoga obruča s 20 v. basilica,
pripojem na humerus: 21 v. cephalica,
Stražnja skupina mišića (vidi str. 138.): 22 n. radialis,
– m. supraspinatus (1), 23 n. medianus,
– m. infraspinatus (2), 24 n. ulnaris,
– m. teres minor (3), 25 n. cutaneus antebrachii medialis,
– m, deltoideus (4), 26 n. musculotaneus,
– m. subscapularis (5), 27 n. axillaris.
– m. teres major (6),
– m. latissimus dorsi (7).

Prednja skupina mišića (vidi str. 142.):

– m. coracobrachialis (8),
– m. pectoralis minor (iznimka: pripoj na lopatici),
– m. pectoralis major (9).

Doseljeni mišići trupa čiji je

pripoj na ramenom obruču:
Stražnja skupina mišića (vidi str. 144.):
– m. rhomboideus major,
– m. rhomboideus minor,
– m. levator scapulae,
– m. serratus anterior.
 Mišići ramenoga obruča i nadlaktice 137

Presjek kroz
područje
ramenoga zgloba

Gornji udovi

Ravnina reza

Presjek kroz sredinu nadlaktice

 138 Gornji udovi: Mišići, fascije i ostale tvorbe
Mišići ramenoga obruča s
pripojem na humerus
Stražnja skupina mišića (A–C)
Dorzalna skupina mišića veže se na tuber-
culum majus i na crista tuberculi majoris,
odnosno na njezin produžetak (m. supra-
spinatus, m. infraspinatus, m. teres minor
Gornji udovi
i m. deltoideus).
M. supraspinatus (1) polazi s fascia supras-
pinata i iz fossa supraspinata (2), te prelazi
preko zglobne čahure s kojom je srastao i
veže se na gornju fasetu tuberculum majus
(3). Mišić održava humerus u konkavnom
zglobnom tijelu, nateže zglobnu čahuru i ab-
ducira ruku. Katkad se u blizini cavitas gle-
noidalis nalazi bursa synovialis.
Inervacija: n. suprascapularis (C4–C6)
Kliničko značenje: Tendopatija m. supraspi-
natus je bolest koja nastaje preopterećenjem ili
pak nakon ozljede i pri tomu se talože kalcijeve
soli u blizini tuberculum majus što uzrokuje jake
bolove pri abdukciji ruke. Oko četrdesete godine
života može nastati i ruptura tetive mišića.
M. infraspinatus (4) polazi iz fossa infraspi-
nata (5), sa spina scapulae (6) i s fascia in-
fraspinata, te se veže na srednju fasetu tuber-
culum majus (7). M. infraspinatus pojačava
čahuru ramenoga zgloba i njegova je glavna
funkcija vanjska rotacija ruke. U blizini cavi-
tas glenoidalis često se nalazi bursa subten-
dinea m. infraspinati.
Inervacija: n. suprascapularis (C4–C6)
Varijacija: M. infraspinatus često sraste s m. te-
res minor.
M. teres minor (8) polazi s lateralnoga ruba
lopatice (9), iznad polazišta m. teres major i
veže se na donjoj faseti na tuberculum majus
(10). Mišić je slab vanjski rotator ruke.
Inervacija: n. axillaris (C5–C6)
Varijacija: sraštenje s m. infraspinatus.
M. deltoideus (11) ima tri dijela i to pars
clavicularis (12), pars acromialis (13) i pa-
rs spinalis (14). Pars clavicularis polazi s
lateralne trećine ključne kosti (15), pars ac-
romialis s akromiona (16) i pars spinalis s
donjega ruba spinae scapulae (17). Sva se tri
dijela vežu na tuberositas deltoidea (18). U
području tuberculum majus nalazi se bursa
subdeltoidea.
Sva tri dijela deltoidnoga mišića djelomično
su sinergisti, i djelomično antagonisti. Mišić
je glavni abduktor u ramenom zglobu, te
najvećim dijelom obavlja abdukciju do 90°
pri čemu je najznačajniji pars acromialis.
Nakon 2/3 abdukcijske kretnje u abdukciji
sudjeluju i pars clavicularis i pars spinalis.
Pars clavicularis i pars spinalis mogu ta-
kođer i aducirati ruku, i to nakon što je već
završena trećina spuštanja ruke. Pars cla-
vicularis uz pomoć pars acromialis obavlja
anteverziju, a pars spinalis potpomognut
preostalim dijelom pars acromialis obavlja
retroverziju ruke. Pars clavicularis i pars
spinalis imaju i rotatorne komponente. Pars
clavicularis može aducirati i rotirati ruku
prema unutra, a pars spinalis može rotirati
ruku prema van.
Inervacija: n. axillaris (C4–C6), pars clavicu-
laris zajedno s dopunskim vlaknima, rr. pec-
torales (C4–C5).
Varijacije: Sraštenja s okolnim mišićima, manjak
pars acromialis i postojanje prekobrojnih mišićnih
dijelova.
19 m. teres major,
20 caput longum m. tricipitis,
21 caput laterale m. tricipitis,
22 m. trapezius,
23 m. levator scapulae.
 Mišići ramenoga obruča s pripojem na humerus 139

Gornji udovi
Dorzalni mišići ramenoga obruča s pripojem
na tuberculum majus i na crista tuberculi majoris.
(prikaz sa stražnje strane)

M. deltoides (prikaz sa strane)

Polazišta, tokovi i
pripoji mišića
 140 Gornji udovi: Mišići, fascije i ostale tvorbe

Mišići ramenoga obruča s je (14) i sa stražnje trećine crista iliaca (15).

pripojem na humerus
Stražnja skupina mišića (nastavak A–D)
Dorzalna skupina mišića veže se na tuber-
culum minus i crista tuberculi minoris (m.
subscapularis, m. teres major, m. latissi-
mus dorsi).
Gornji udovi
Pars costalis polazi s desetoga do dvanaesto-
ga rebra (16), a vrlo često s angulus inferior
scapulae polazi pars scapularis (17). Pri
tomu četiri dijela m. latissimus dorsi ima-
ju funkcionalno različite zadaće. Razvojno
se mišić razvija zajedno s m. teres major i s
njim se veže na crista tuberculi minoris (18).
Neposredno nakon udruživanja ta dva miši-

M. subscapularis (1) polazi iz fossa subsca-

ća, nalazi se bursa subtendinea m. latissimus
pularis (2) i veže se na tuberculum minus (3),
dorsi. M. latissimus dorsi čini mišićnu pod-
te na proksimalni dio crista tuberculi minoris.
logu stražnjeg aksilarnoga nabora, te spušta
U blizini njegova pripoja i zglobne čahure
i aducira podignutu ruku. Aduciranu ruku
nailazimo na bursa subtendinea m. subsca-
povlači natrag medijalno i pri tomu je rotira
pularis (4), a između mišića i processus co-
prema unutra sve dok hrbat šake ne nalegne
racoideus nalazi se bursa subcoracoidea (5).
na glutealno područje. Pri zajedničkoj kon-
Mišić rotira ruku prema unutra.
trakciji oba mm. latissimi dorsi povlače rame
Inervacija: n. subscapularis (C5–C8)
prema natrag i dolje i pomažu pri forsiranom
Varijacija: Postojanje akcesornih snopova. izdisanju i kašljanju.
Inervacija: n. thoracodorsalis (C6–C8).
Kliničko značenje: Kljenut subskapularnoga Varijacija: Aberantna mišićna vlakna dolaze na
mišića uvjetuje vanjsku rotaciju ruke, što znači da m. pectoralis i oblikuju tzv. aksilarni luk.
je mišić vrlo snažan rotator ruke prema unutra.

19 caput longum m. tricipitis

M. subscapularis, m. supraspinatus (6), m.
infraspinatus (7) i m. teres minor (8) često se 20 caput longum m. bicipitis
zajednički nazivaju »rotatorno orukavlje« 21 lig. coracoacromiale
premda bi pravilniji naziv bio »mišićno-te- 22 cavitas glenoidalis
tivno orukavlje«, ili pak »tetivna kapa«. 23 labrum glenoidale
M. teres major (9) polazi s angulus inferior 24 capsula articularis
i s margo lateralis lopatice (10), te se veže na 25 bursa m. supraspinati
crista tuberculi minoris (11) blizu bursa sub- 26 m. obliquus externus abdominis,
tendinea m. teretis majoris. Glavna je funkci- 27 m. trapezius (djelomice uklonjen).
ja mišića retroverzija ruke prema medijalno,
i tu kretnju m. teres major posebno dobro
obavlja ako je ruka u anteverziji i u blagoj
abdukciji. M. teres major također obavlja i
abdukciju.
Inervacija: n. thoracodorsalis (C6–C7)
Varijacija: Sraštenje s m. latissimus dorsi i manjak
mišića.

M. latissimus dorsi (12) je širok plosnat mi-

šić koji najčešće ima četiri dijela. Pars ver-
tebralis (13) polazi sa spinalnih nastavaka
sedmoga do dvanaestoga prsnoga kralješka,
a pars iliaca polazi s torakolumbalne fasci-
 Mišići ramenoga obruča s pripojem na humerus 141

Gornji udovi
Shema polazišta, toka i
pripoja mišića

Dorzalni mišići ramenoga obruča s

pripojem na tuberculum minus i na
crista tuberculi minoris
(prikaz s prednje strane)

M. latissimus dorsi Mišićno-tetivno orukavlje

(prikaz sa stražnje strane)
 142 Gornji udovi: Mišići, fascije i ostale tvorbe

Mišići ramenoga obruča s ma unutra. Pars sternocostalis i pars abdo-

pripojem na humerus, nastavak
Prednja skupina mišića (A, B)
M. coracobrachialis (1) polazi s processus
coracoideus (2) zajedno s caput breve m. bi-
cipitis i veže se na medijalnu stranu humeru-
sa u produžetku crista tuberculi minoris (3).
Funkcija mišića je učvršćenje glave nadlak-
Gornji udovi
minalis povlače rame prema naprijed i dolje.
Konačno, ako je ruka čvrsto oslonjena i
učvršćena, mišić djeluje kao pomoćni mi-
šić pri inspirator, pa u iscrpljenih športaša
uočavamo da nakon utrke podupiru ruke na
tijelo i time od m. pectoralis major stvaraju
pomoćni mišić za pokrete prsnoga koša.

tične kosti u zglobu i anteverzija ruke. Inervacija: nn. pectorales (C5–Th1).

Inervacija: m. musculocutaneous (C6–C7) Varijacije: Manjak pojedinih dijelova, te razdva-
janje pars sternocostalis na pars sternalis i pars cos-
M. pectoralis minor (4) jedini je mišić ra- talis. Katkad se pars clavicularis spaja izravno s m.
menoga obruča koji se ne veže na slobodne deltoideus, pa nestaje trigonum clavipectorale (str.
kosti ekstremiteta. Mišić polazi s trećega do 370.). U oko 7% ljudi u tvorbi aksilarnoga mišićnoga
petoga rebra (5) i veže se na processus cora- luka koji je različita oblika sudjeluje i m. latissimus
coideus scapulae (6). Mišić spušta i zakreće dorsi.
lopaticu.
Inervacija: nn. pectorales (C6–C8) 13 caput breve m. bicipitis,
Varijacija: Veći ili manji broj polazišnih zubaca.
14 caput longum m. bicipitis,
15 m. deltoideus (djelomice odrezan).
M. pectoralis major (7) ima tri dijela, i to:
pars clavicularis, pars sternocostalis i pars
abdominalis.
Pars clavicularis polazi s medijalne polovine
prednje plohe klavikule (8), pars sternocos-
talis polazi sa sternalne membrane i s rebrene
hrskavice drugoga do šestoga rebra (9), te od
treće do pete rebrene hrskavice polaze du-
binska pridodana vlakna (10) na pars ster-
nocostalis. Osrednje razvijen pars abdomi-
nalis polazi s prednjega lista vagine rektusa
i iz okolnog područja (11), veže se na crista
tuberculi majoris (12) i pri tomu se njegova
vlakna ukrižuju, pa se pars abdominalis veže
proksimalno i oblikuje prema proksimalno
otvoren zaton.
Veliki pektoralni mišić je vrlo snažan i če-
tverokutan je pri spuštenoj ruci, a ako je
ruka podignuta, trokutasta je oblika. Mišić
čini mišićnu podlogu prednjega aksilarnoga
nabora. Pars clavicularis i pars sternocosta-
lis pri abduciranoj ruci obavljaju anteverziju
ruke, pokret sličan plivanju slobodnim sti-
lom. Svi dijelovi mišića spuštaju podignutu
ruku i također aduciraju i rotiraju ruku pre-
 Mišići ramenoga obruča s pripojem na humerus 143

Gornji udovi
Ventralni mišići ramenoga obruča (prikaz s prednje strane)

Polazišta, tokovi i pripoji mišića

 144 Gornji udovi: Mišići, fascije i ostale tvorbe

Doseljeni mišići trupa čiji je
pripoj na ramenom obruču
Stražnja skupina mišića (A–D)
M. rhomboideus minor (1) polazi od šilja-
stih nastavaka šestoga i sedmoga vratnoga
kralješka (2) i veže se na medijalni rub lopa-
tice (3).
Gornji udovi
prsni koš, i u toj su funkciji oba mišića sin-
gergisti. Pars inferior zakreće lopaticu pre-
ma van i povlači njezin donji kut prema van
i naprijed, i ta kretnja omogućuje elevaciju
ruke. Ako je lopatica učvršćena, sva tri dijela
postaju podizači rebara, pa ih stoga ubraja-
mo u pomoćne dišne mišiće.
Inervacija: n. thoracicus longus (C5–C7).

M. rhomboideus major (4) leži ispod m. Varijacije: Veći ili manji broj mišićnih zubaca.
rhomboideus minor i polazi sa šiljastih na-
stavaka prvoga do četvrtoga prsnoga kralješka Kliničko značenje: Kljenut m. serratus anterior
(5) i veže se također na margo medialis sca- uzrokuje na kljenutoj strani tzv. scapula alata i
pulae (3), niže od hvatišta m. rhomboideus također postaje nemoguća kretnja elevacije ra-
minor. mena, tj. podizanje ruke iznad 90°. Ta je činje-
nica diferencijalnodijagnostički važna u odnosu
Oba mišića imaju isto djelovanje, pritišću lo- prema kljenuti mm. rhomboidei koja također
paticu uz prsni koš i povlače je prema kra- prouzrokuje sliku scapula alata, ali je održana
lježnici. Oba romboidna mišića katkad sra- mogućnost elevacije ruke.
stu u jedinstven m. rhomboideus.
Inervacija: n. dorsalis scapulae (C4–C5) 14 m. subscapularis,
M. levator scapulae (6) polazi sa stražnjih 15 m. teres major,
kvržica poprječnih nastavaka prvoga do čet- 16 m. teres minor,
vrtoga vratnoga kralješka (7) i veže se na gor- 17 m. infraspinatus,
nji ugao lopatice (8). Mišić podiže lopaticu i 18 m. supraspinatus,
istodobno zakreće njezin donji ugao medi- 19 clavicula,
jalno.
20 m. subclavius,
Inervacija: n. dorsalis scapulae (C4–C5)
21 m. obliquus externus abdominis,
M. serratus anterior (9) polazi najčešće s de- 22 presjek kroz lopaticu.
vet zubaca od prvih osam ili devet rebara (10),
te katkad broj mišićnih zubaca premašuje
broj rebara jer najčešće polaze dva zupca s
drugoga rebra. Hvatište mišića seže od gor-
njega do donjega ugla i zahvaća cijeli medijal-
ni rub, margo medialis lopatice (3). Na osnovi
insercijskih ploha mišić dijelimo na tri dijela,
i to pars superior (11), koji se veže u blizini
gornjeg ugla lopatice, pars intermedia (12),
koji se veže uzduž medijalnoga ruba lopatice
i pars inferior (13), koji se veže u blizini ili
na samom rubu donjega kuta lopatice.
Sva tri dijela mišića povlače lopaticu prema
naprijed i čine kretnju lopatice koja prethodi
anteverziji ruke. M. serratus anterior je an-
tagonist m. rhomboideusu, ali pars superior
i pars inferior također pritišću lopaticu na
 Doseljeno mišićje trupa s pripojem na ramenom obruču 145

Gornji udovi
Mm. rhomboidei i m. levator scapulae M. serratus anterior

Polazišta, tokovi i pripoji Polazišta, tokovi i pripoji

mm. rhomboidei i m. levatoris scapulae m. serratus anterior
 146 Gornji udovi: Mišići, fascije i ostale tvorbe

Doseljeni mišići trupa čiji je pripoj
na ramenom obruču (nastavak)
Prednja skupina mišića (A–C)
M. subclavius (1) polazi s granice između
kosti i hrskavice prvoga rebra i veže se u sulcus
musculi subclavii na donjoj plohi ključne ko-
sti. Mišić povlači ključnu prema prsnoj kosti
i time osigurava sternoklavikularni zglob.
Gornji udovi
ključnu kost unatrag prema kralježnici. Pars
descendens i pars ascendens zakreću lopati-
cu, te pars descendens pri abdukciji neznatno
podiže lopaticu i time potpomaže djelovanje
m. serratus anterior. Nakon kljenuti m. ser-
ratus anterior, pars descendens trapeznoga
mišića može neznatno podizati ruku iznad
vodoravne ravnine.
Inervacija: n. accessorius, r. trapezius i plexus

Inervacija: n. subclavius (C5–C6) cervicalis (C2–C4).

Varijacija: mišić može manjkati.
M. omohyoideus je dvotrbušni mišić koji
polazi donjim trbuhom, venter inferior (2), s
gornjeg ruba lopatice (3), i gornjim trbuhom,
venter superior (4) veže se na unutrašnju
plohu jezične kosti, os hyoideum (5). Mišić
nateže fasciju i proširuje unutrašnju jugular-
nu venu koja leži neposredno ispod njega.
Inervacija: ansa cervicalis »profunda« (C1–
C3).
Varijacija: Pripoj se mišića na ključnoj kosti
može proširiti i doprijeti sve do polazišta m. sterno-
cleidomastoideus i tada nalazimo tetivni luk ispod
kojega prolaze nn. supraclaviculares (str. 358).
M. sternocleidomastoideus (11) polazi ster-
nalnom glavom (12) s prsne kosti i klavikular-
nom glavom s ključne kosti (13), te se veže na
processus mastoideus (14) i na linea nuchae
superior (15), gdje nastaje tetivna veza s po-
lazištem m. trapezius.

Varijacija: Mišić može polaziti s ključne kosti Djelovanje sternokleidomastoidnoga mišića

umjesto s lopatice i tada ga nazivamo m. cleido- na rameni zglob ima vrlo maleno značenje
hyoideus. jer mišić ne doseže u to područje. M. ster-
nocleidomastoideus je potanje opisan s miši-
ćima glave (str. 328.).
Mišići glave čiji je pripoj na Inervacija: n. accessorius i plexus cervicalis
ramenom obruču (A–C) (C1–C2).
M. trapezius (6) ima pars descendens, pars
transversa i pars ascendes.
Pars descendens polazi s linea nuchae supe-
rior, s protuberantia occipitalis externa, te s lig.
nuchae, i veže se na lateralnu trećinu ključne
kosti (7). Pars transversa polazi sa spinalnih
nastavaka sedmoga vratnoga kralješka do tre-
ćega prsnoga kralješka i s ligg. supraspinalia,
veže se na akromijalni dio ključne kosti i na
acromion (8), te na spina scapulae (9). Pars
ascendens polazi sa spinalnih nastavaka od
drugoga ili trećega do dvanaestoga prsnoga
kralješka i s ligg. supraspinalia, te se veže na
trokutasti dio trigonum spinae scapulae (10).
M. trapezius ima u pravom smislu riječi sta-
tičku funkciju, tj. drži lopaticu i time učvr-
šćuje rameni obruč. Mišić povlači lopaticu i
 Doseljeno mišićje leđa i glave s pripojem na rameni obruč 147

Gornji udovi
Premješteni mišići trupa
koji se vežu na rameni obruč.
Prednji mišići prikazani sa strane.

Pripoji mišića na skapulu

Polazišta, tokovi i pripoji mišića

 148 Gornji udovi: Mišići, fascije i ostale tvorbe
Funkcija mišića ramenoga
obruča (A–C)
Primicanje ruke, adukcija, i postranično od-
micanje ruke, abdukcija, do 90° pokreti su
oko sagitalne osi što prolazi kroz glavu hu-
merusa. Abdukcija se nastavlja elevacijom,
kretnjom izvan ramenog zgloba koja nastaje
rotacijom skapule, te se donji ugao lopatice
Gornji udovi
pomiče prema naprijed i lateralno.
Pomicanje ruke prema naprijed, anteverzija,
i pomicanje ruke prema natrag, retroverzi-
ja, kretnje su oko frontalne osi koja prolazi
kroz glavu nadlaktične kosti.
Rotacija je obrtanje opuštene ruke oko osi
koja prolazi kroz glavu humerusa i proces-
sus styloideus ulnae. U toj se osi ostvaruju
i kretnje pronacije i supinacije podlaktice
pa rotacija nadlaktice pridonosi kretnji su-
pinacije i pronacije. Pri tomu razlikujemo
rotaciju ruke prema van i rotaciju ruke
prema unutra. Konačno, objedinjavanjem
svih spomenutih kretnji (abdukcija, adukci-
ja, anteverzija i retroverzija) nastaje cirkum-
dukcija koja može biti kruženje prema van
ili kruženje prema unutra. U tome sudjeluju
isti mišići kao i u rotaciji i nadlaktična kost
opisuje plašt stošca.
Skupina mišića aduktora ruke (A) obuhvaća:
– m. pectoralis major (crveno),
– dugu glavu m. triceps brachii (modro, str.
156),
– m. teres major (žuto),
– m. latissimus dorsi (narančasto),
– kratku glavu m. biceps brachii (zeleno) i
– djelomice m. deltoideus s klavikularnim
dijelom (smeđe iscrtkano) i pars spinalis
(smeđe iscrtkano).
Skupina mišića abduktora ruke (B) obu-
hvaća:
– m. deltoideus (crveno),
– m. supraspinatus (modro) i
– dugu glavu m. biceps brachii (žuto).
M. serratus anterior i m. trapezius također
pridonose abdukciji ruke neznatnim podiza-
njem lopatice.
Elevaciju ruke (C) obavlja samo m. serratus
anterior (crveno) i za potpun pokret eleva-
cije potrebna je abdukcija ruke, i to zajed-
ničkim djelovanjem m. deltoideus, duge gla-
ve m. biceps brachii i m. supraspinatus. Na
prjelasku abdukcije u elevaciju m. serratus
anterior potpomaže djelovanje m. trapezius
(modro) koji utječe i na zglobove klavikule
(articulatio acromioclavicularis i articulatio
sternoclavicularis).
Kliničko značenje: Nakon kljenuti seratusa mo-
guća je samo neznatna elevacija do oko 15° koju
ostvaruje m. trapezius.
Pri prijelomu nadlaktične kosti značajna je ra-
zina prijeloma s obzirom na pomak ulomaka.
Ako je prijelom proksimalno od hvatišta m. del-
toideus, djelovanje mišića aduktora proksimalni
će dio nadlaktične kosti povući medijalno: Ako
je prijelom kosti distalno od pripoja deltoideusa,
prevaga će djelovanja deltoidnoga mišića pomak-
nuti proksimalni ulomak lateralno i naprijed (v.
i str. 380).
Boje strjelica iskazuju značenje mišića u pojedinim
pokretima:
crvena,
modra,
žuta,
narančasta,
zelena,
smeđa.
 Funkcija mišića ramenoga obruča 149

A–C
Funkcija mišića
ramenoga obruča

Gornji udovi
Elevacija Adukcija

Abdukcija
 150 Gornji udovi: Mišići, fascije i ostale tvorbe

Funkcija mišića ramenoga Rotaciju ruke prema unutra (D) obavljaju:

obruča, nastavak (A–D)
– m. subscapularis (crveno),
Podjela mišića prema funkciji – m. pectoralis major (modro),
(nastavak, A–D) – duga glava m. biceps brachii (žuto),
U anteverziji ruke (A) sudjeluju: – klavikularni dio m. deltoideus (naranča-
sto),
– pars clavicularis i dio pars acromialis del-
toidnog mišića (crveno), – m. teres major (zeleno) i
Gornji udovi

– m. biceps brachii (modro, str. 154), – m. latissimus dorsi (smeđe).

– m. pectoralis major, klavikularni i ster- Najsnažniji mišić je m. subscapularis. Najsla-
nokostalni dio (žuto), bije djeluje pri toj kretnji m. latissimus dor-
– m. coracobrachialis (narančasto) i si. Pri ispruženoj ruci rotaciju prema unutra
– m. serratus anterior (zeleno). potpomaže i caput breve m. bicipitis (nije
označen).
Kliničko značenje: Pri kljenuti seratusa i dalje je
moguća anteverzija, ali je lopatica maknuta od Opisani se pokreti ostvaruju u ramenom
stijenke prsnoga koša (scapula alata). zglobu, ali su kretnje u ramenom zglobu re-
dovito udružene i s kretnjom na trupu.
U retroverziji ruke (B) sudjeluju: Boje strjelica sukladne su značenju mišića u pojedi-
nim pokretima:
– m. teres major (crveno),
– m. latissimus dorsi (modro), crvena,
– caput longum m. tricipitis (žuto) te modra,
žuta,
– m. deltoideus, akromijalni i spinalni dio narančasta,
(narančasto). zelena,
Kretnja retroverzije se ostvaruje i u akro- smeđa
mioklavikularnom zglobu.

Rotaciju ruke prema van (C) obavljaju:

– m. infraspinatus (crveno),
– m. teres major (modro), te
– m. deltoideus, pars spinalis (žuto).

Najjači je rotator prema van m. infraspina-

tus te je po snazi jači od svih drugih vanjskih
rotatora. Pri rotaciji ruke prema van istodob-
no se djelovanjem m. trapezius i mm. rhom-
boidei pomiču lopatica i ključna kost prema
natrag, i te se kretnje zbivaju u sternoklavi-
kularnom i akromioklavikularnom zglobu.

Kliničko značenje: Pri vrlo snažnoj, neočekiva-

noj rotaciji prema van, kao najsnažniji unutrašnji
rotator, m. subscapularis može pri svojem anta-
gonističkom djelovanju prouzročiti odvajanje tu-
berculum minus humerusa.
 Funkcija mišića ramenoga obruča 151

A–D
Funkcija mišića
ramenoga obruča
(nastavak)

Gornji udovi
Anteverzija

Rotacija prema van

Retroverzija

Rotacija prema unutra

 152 Gornji udovi: Mišići, fascije i ostale tvorbe

Fascije i prostori u području teres minor, m. teres major i duga glava m.

ramenoga obruča
Fascije (A, B)
Mišiće ramenoga obruča obavijaju fascije i
štite ih pri pokretima. Posebno pojačane fas-
cije su: fascija deltoidea (1), fascia pectora-
lis (2), i fascia clavipectoralis (3).
Gornji udovi
triceps brachii. Lateralni aksilarni otvor je
četverokutan i omeđuju ga duga glava m. tri-
ceps brachii, m. teres minor, m. teres major i
nadlaktična kost.
Pazušna jama, fossa axillaris, ima oblik pi-
ramide koju sprijeda omeđuje prednji pa-
zušni nabor (6). Mišićna osnova prednjega

Fascia deltoidea pokriva m. deltoideus i šalje pazušnog nabora je m. pectoralis major, a

pregrade između pojedinih mišićnih snopo- u oblikovanju prednje stijenke još sudjeluju
va, a sprijeda se nastavlja u fascia pectoralis. m. pectoralis minor i klavipektoralna fascija.
Straga je fascia deltoidea posebno pojačana Stražnja stijenka pazušne jame čini stražnji
na prjelasku u fasciju m. infraspinatus, a dis- pazušni nabor (7) kojemu je osnova m. latis-
talno se nastavlja u fascia brachii (str. 180.). simus dorsi. U oblikovanju stražnje stijenke
Fascija se veže na spinu skapule i akromion sudjeluju još m. subscapularis, m. teres ma-
lopatice, te na ključnu kost. jor i lopatica. Medijalnu stijenku pazušne ja-
me tvori prsni koš obložen fascijom m. ser-
Fascia pectoralis oblaže površinu m. pecto-
ratus anterior, a lateralnu stijenku oblikuje
ralis major i prelazi preko deltoideopektoral-
nadlaktica. (O sadržaju aksilarne jame vidi
nog žlijeba (4), nastavlja se u m. deltoideus,
str. 372.)
a spojena je i s djelomično tankom, a djelo-
mično čvrstom fascia axillaris (5).
Fascia clavipectoralis omata m. subclavius i
m. pectoralis minor, te dijelom seže i na m.
coracobrachialis. Klavipektoralna fascija od-
jeljuje m. pectoralis major od m. pectoralis
minor, i na lateralnom rubu m. pectoralis
minor prelazi u fascia axillaris.
Vrijedno je spomenuti još i fascije u pod-
ručju m. infraspinatus i m. teres minor, koje
imaju aponeurotičku građu, i od njih polaze
mišićna vlakna.
Fascia axillaris je nastavak pektoralne fasci-
je, seže do fascije koja pokriva m. latissimus
dorsi i tu nalazimo tanki odsječak koji mo-
žemo lagano odvojiti. Nakon što uklonimo
tanki dio aksilarne fascije, nalazimo ovalno
omeđeno polje čiji je proksimalni rub Langer
nazvao pazušni (aksilarni) luk.

Posebni prostori u okolici ramenoga

obruča (pazušni otvori i pazušna jama)
Pazušni otvori, foramina axillaria, (str.
374.) su medijalni i lateralni. Medijalni
pazušni otvor je trokutast i omeđuju ga m.
 Fascije i prostori ramenoga obruča 153

Gornji udovi
Fascija u području trigonum clavipectorale

Fascia axillaris
 154 Gornji udovi: Mišići, fascije i ostale tvorbe

Nadlaktični mišići Supinacijska je kretnja povezana s fleksijom

Mišiće ruke prema smještaju dijelimo na mi-
šiće nadlaktice i mišiće podlaktice. Pri tomu
je prednja skupina nadlaktičnih mišića sa
septa intermuscularia odijeljena od stražnje.
Prednja skupina nadlaktičnih mišića (A–C)
Gornji udovi
u lakatnom zglobu. Napominjemo da su mi-
šići supinatori snažniji nego mišići pronato-
ri, i to zato jer su supinatorne kretnje (npr.
uvrtanje) najvažnije među rotatornim pok-
retima podlaktice. Konačno, dvoglavi nad-
laktični mišić putem aponeurotičke tetive
nateže fasciju podlaktice.
Inervacija: n. musculocutaneus (C5–C6)

M. brachialis (1) polazi s distalne polovice

prednje plohe humerusa (2) i sa septa inter- Varijacije: U oko 10% ljudi s nadlaktične kosti
muscularia, te se veže na tuberositas ulnae (3) može polaziti i caput tertius koji se veže na trbuh
i na zglobnu čahuru (kao m. articularis). To mišića.
je jednozglobni mišić i glavni je fleksor u la-
katnom zglobu, neovisno o položaju supina- Kliničko značenje: Pri prsnuću mišića ili tetive,
cije ili pronacije podlaktice. Potpuna je fun- najčešće prsne caput longum te dolazi do po-
višenja glave nadlaktične kosti.
kcija mišića izražena pri podizanju teškoga
tereta i pri tomu je ruka u ramenom zglobu
u blagoj retroverziji.
Inervacija: n. musculocutaneus (C5–C6), a 12 caput longum m. tricipitis brachii,
mali dio mišića inervira n. medianus (C5– 13 caput laterale m. tricipitis brachii,
C6). 14 caput mediale m. tricipitis brachii,
Varijacija: Mišić se može vezati i na radius ili pak
15 septum intermusculare laterale,
na chorda obliqua. 16 septum intermusculare mediale,
17 m. latissimus dorsi,
M. biceps brachii (4) ima caput longum (5)
koji polazi s tuberculum supraglenoidale (6) 18 m. subscapularis,
i caput breve (7) koji polazi s korakoidnoga 19 m. pectoralis minor,
nastavka (8). Obje se glave ujedinjuju najče- 20 m. coracobrachialis.
šće u razini tuberositas deltoideus. M. bice-
ps brachii ima dvije završne tetive i deblja se
veže na tuberositas radii (9). Tanja, plosnata
tetiva, aponeurosis m. bicipitis brachii (lacer-
tus fibrosus) (10), čija vlakna čine nastavci
dijela kratke glave bicepsa, usmjerena je na
ulnarnu stranu fascije podlaktice. Duga glava
prolazi kroz rameni zglob omotana sinovijal-
nom intertuberkularnom vaginom, i uložena
je u sulcus intertubercularis (11), te pri dje-
lovanju iskorištava glavu humerusa kao hi-
pomohlion.
M. biceps brachii je dvozglobni mišić. Duga
glava mišića abducira nadlakticu i rotira je
prema unutra, a kratka glava aducira nad-
lakticu. Kontrakcija obiju glava ostvaruje u
ramenom zglobu anteverziju. U lakatnom
zglobu mišić je fleksor i snažan supinator.
 Prednja skupina nadlaktičnih mišića 155

Gornji udovi
Ravnina reza

Polazišta, tokovi i pripoji mišića

Nadlaktica prikazana
s prednje strane
Presjek kroz sredinu nadlaktice
 156 Gornji udovi: Mišići, fascije i ostale tvorbe

Nadlaktični mišići, nastavak M. anconaeus (15) polazi sa stražnje plohe

Stražnja skupina mišića (A–C)
M. triceps brachii (1) ima tri glave, i to: ca-
put longum (2), caput mediale (3) i caput
laterale (4).
Duga glava, caput longum (2), polazi od tu-
berculum infraglenoidale lopatice (5) i usmje-
Gornji udovi
epicondylus lateralis (16) i s lig. collatera-
le radiale i veže se na proksimalnu četvrtinu
stražnje plohe ulnae (17). Mišić potpomaže
ekstenziju u lakatnom zglobu i nateže zglob-
nu čahuru.
Inervacija: n. radialis (C7–C8).

rena je ispred m. teres minor (6) a distalno 18 m. trapezius,

i ispred m. teres major (7). Medijalna glava, 19 m. deltoideus,
caput mediale (3) polazi sa stražnje plohe hu- 20 m. infraspinatus,
merusa (9) distalno od sulcus n. radialis (8) i 21 m. biceps brachii,
sa septum intermusculare mediale (10), te još 22 m. brachialis,
distalnije sa septum intermusculare laterale
23 m. coracobrachialis,
(11). Najveći je dio medijalne glave pokriven
dugom i lateralnom glavom m. tricipitis, te je 24 humerus.
vidljiv samo njezin distalni dio, koji široko i
plosnato naliježe na humerus. Lateralna gla-
va, caput laterale (4) polazi s dorzalne plohe
humerusa (12) proksimalno od sulcus n. ra-
dialis i lateralno od njega. Proksimalno po-
lazište počinje neposredno ispod tuberculum
majus (13) i distalno završava u području
septum intermusculare laterale (11).
Sve tri glave tvore tetivnu ploču koja prelazi
u završnu tetivu i veže se na olecranon ulnae
(14) i na stražnju stijenku zglobne čahure.
M. triceps brachii je zahvaljujući dugoj glavi
dvozglobni mišić, a s ostalim je glavama jed-
nozglobni mišić. U lakatnom zglobu mišić
ekstendira podlakticu, a u ramenom zglobu
duga glava ostvaruje retroverziju i adukciju
ruke.
Dio tetive m. triceps brachii prelazi na fasciju
podlaktice i može prekriti m. anconaeus. U
blizini hvatišta tetive na olecranon redovito
nalazimo dvije burze, i to bursa subcutanea
olecrani i bursa subtendinea m. tricipitis
brachii.
Inervacija: n. radialis (C6–C8)
Varijacije: Često nalazimo tetivni luk između po-
lazišta caput longum m. tricipitis i tetive m. latissi-
mus dorsi. Kojiput caput longum može polaziti od
margo lateralis scapulae te od zglobne čahure rame-
noga zgloba.
 Stražnja skupina nadlaktičnih mišića 157

Gornji udovi
Ravnina reza

Polazišta, tokovi i pripoji mišića

Mišići nadlaktice prikazani

sa stražnje strane
Presjek kroz sredinu nadlaktice
 158 Gornji udovi: Mišići, fascije i ostale tvorbe
Podlaktični mišići
Podjela podlaktičnih mišića (A–D)
Podlaktične mišiće s obzirom na pripoje,
položaj prema zglobovima i na funkciju,
možemo dijeliti na tri skupine mišića. U toj
funkcionalnoj podjeli pr vu skupinu mišića
čine mišići koji se vežu na radius i ostvaru-
ju kretnje kostiju podlaktice. Druga skupina
Gornji udovi
podlaktičnih mišića seže do metakarpusa i
omogućuje kretnje u zglobovima pešća. Tre-
ću skupinu mišića čine svi mišići koji sežu
do članaka prstiju i pokreću prste.
Druga se podjela temelji na razmještaju
mišića. Pri tomu ulna i radius zajedno s in-
terosealnom membranom odjeljuju fleksore,
mišiće koji su smješteni sprijeda, od mišića
ekstenzora smještenih na stražnjoj strani.
Između prednje i stražnje skupine mišića
nalazi se na podlaktici vezivnim pregrada-
ma omeđena radijalna ili lateralna skupina
mišića. U skupini mišića fleksora i u skupini
mišića ekstenzora razlikujemo površinske i
dubinske mišiće.
Na kraju, mišiće podlaktice možemo podije-
liti i prema inervaciji na mišiće koje inervi-
raju živčana vlakna iz prednjih ili stražnjih
snopova brahijalnog živčanog spleta i tada ih
dijelimo na dvije skupine.
Prikazat ćemo praktičnu podjelu mišića
podlaktice prema njihovu smještaju, a ta je
podjela sukladna funkcionalnoj podjeli.
Prednja (ventralna) skupina
podlaktičnih mišića
Površinski sloj (str. 160.)
m. pronator teres (1)
m. flexor digitorum superficialis (2),
m. flexor carpi radialis (3),
m. palmaris longus (4),
m. flexor carpi ulnaris (5).
Dubinski sloj (str. 162.)
m. pronator quadratus (6),
m. flexor digitorum profundus (7),
m. flexor pollicis longus (8).
Radijalna (lateralna) skupina
podlaktičnih mišića (str. 164.)
m. extensor carpi radialis brevis (9),
m. extensor carpi radialis longus (10),
m. brachioradialis (11).
Stražnja (dorzalna) skupina
podlaktičnih mišića
Površinski sloj (str. 166.)
m. extensor digitorum (12),
m. extensor digiti minimi (13),
m. extensor carpi ulnaris (14).
Dubinski sloj (str. 168.)
m. supinator (15),
m. abductor pollicis longus (16),
m. extensor pollicis brevis (17),
m. extensor pollicis longus (18),
m. extensor indicis (19).
20 n. medianus,
21 n. ulnaris,
22 n. radialis, r. superficialis,
23 n. radialis, r. profundus,
24 n. medianus, r. muscularis,
25 a. brachialis,
26 a. radialis,
27 a. ulnaris,
28 v. basilica,
29 v. cephalica,
30 radius,
31 ulna,
32 membrana interossea,
33 a. i v. interossea communis,
34 a. interossea anterior,
35 a. interossea posterior.
 Podlaktični mišići 159

Gornji udovi
Presjek kroz proksimalnu
trećinu podlaktice

Presjek kroz srednju

trećinu podlaktice

Presjek kroz distalnu

trećinu podlaktice Ravnine reza
 160 Gornji udovi: Mišići, fascije i ostale tvorbe
Prednja skupina podlaktičnih mišića
Površinski sloj mišića (A–D)
M. pronator teres (1) ima dvije glave: caput
humerale polazi s medijalnoga epikondi-
la humerusa (2) i sa septum intermusculare
mediale, caput ulnare pak polazi s processus
coronoideus ulnae (3). Mišić se veže na hra-
pavost u sredini lateralne plohe radijusa (4).
Gornji udovi
Mišić pronira podlakticu zajedno s m. pro-
nator quadratus i sudjeluje u fleksiji lakatno-
ga zgloba.
Inervacija: n. medianus (C6–C7).
Varijacije: Ulnarna glava mišića može i manjkati.
Humeralna glava polazi i s processus supracondyla-
ris (str. 114.), ako ona postoji.
M. flexor digitorum superficialis (5) ima
tri glave i caput humerale polazi s medijal-
nog epikondila humerusa (6). Caput ulnare
polazi s processus coronoideus ulnae (7), a
caput radiale polazi s palčane kosti (8). Iz-
među mišićnih glava razapet je tetivni luk
ispod kojega prolaze n. medianus, te a. i v.
ulnaris. Mišićne su tetive omotane zajed-
ničkom ovojnicom (str. 182.) i prolaze kroz
canalis carpi. Sve se četiri tetive podijele (m.
perforatus) (10) i kroz njih prolaze tetive m.
flexor digitorum profundus (11), a potom se
vežu na postraničnim bridovima (9) srednjih
članaka drugoga do petoga prsta. U lakatnom
zglobu m. flexor digitorum superficialis sa-
mo djelomično pomaže fleksiju, ali je zato u
zglobovima šake i u proksimalnim zglobovi-
ma prstiju vrlo snažan fleksor, premda nije
dostatan za potpuno zatvaranje šake i u tome
mu pomaže m. flexor digitorum profundus.
Inervacija: n. medianus (C7–Th1).
M. flexor carpi radialis (12) polazi s medi-
jalnog epikondila nadlaktične kosti (6) i s
površinske fascije podlaktice, te se veže na
dlansku plohu osnovice druge kosti zapešća
(13), a katkad daje i tetivni nastavak za treću
metakarpalnu kost. U karpalnom je kanalu
tetiva mišića zatvorena u osteofibroznom
kanalu u žlijebu trapezne kosti. Mišić samo
djelomično sudjeluje u pronaciji u lakatnom
zglobu, te u zglobovima šake obavlja pal-
marnu fleksiju i zajedno s m. extensor carpi
radialis longus (str. 164.) ostvaruje radijalnu
abdukciju.
Inervacija: n. medianus (C6–C7).
M. palmaris longus (14) polazi s medijalnog
epikondila nadlaktične kosti i zrakasto ulazi u
palmarnu aponeurozu (15) u dlanu šake (str.
178.). Mišić palmarno flektira šaku i nateže
palmarnu aponeurozu.
Inervacija: n. medianus (C7–Th1).
Varijacija: Mišić može manjkati, ali i tada pal-
marna aponeuroza postoji.
M. flexor carpi ulnaris (16) smješten je na
medijalnoj strani podlaktice i ima dvije gla-
ve: caput humerale polazi s medijalnog epi-
kondila humerusa (6), a caput ulnare polazi
s olekranona i s gornje dvije trećine margo
posterior ulnae (17). Tetive se ujedinjuju i
vežu se na os pisiforme (18), preko lig. piso-
hamatum i na os hamatum (19), a preko lig.
pisometacarpeum na petu metakarpalnu kost
(20). Mišić prolazi povrh karpalnoga kanala.
Funkcije mišića su palmarna fleksija (sna-
žniji je nego m. flexor carpi radialis) i ulnar-
na abdukcija šake.
Inervacija: n. ulnaris (C7–C8).
21 m. brachioradialis,
22 m. flexor pollicis longus,
23 m. pronator quadratus,
24 m. biceps brachii,
25 retinaculum flexorum,
26 mm. lumbricales,
27 m. abductor pollicis brevis,
28 m. flexor pollicis brevis,
29 m. palmaris brevis,
30 ulna,
31 radius,
32 vinculum tendineum longum,
33 vinculum tendineum breve.
 Prednja skupina podlaktičnih mišića 161

Gornji udovi
Presjek kroz sredinu
podlaktice

Polazišta, tokovi i pripoji mišića

(nije prikazan m. palmaris longus)

Površinski fleksori prednje Površinski fleksori na šaci,

strane podlaktice uklonjena je palmarna aponeuroza
 162 Gornji udovi: Mišići, fascije i ostale tvorbe

Prednja skupina podlaktičnih
mišića, nastavak
Dubinski sloj mišića (A–C)
M. pronator quadratus (1) polazi s distalne
četvrtine palmarne plohe ulne (2) i veže se na
distalnu palmarnu plohu radijusa (3). Mišić
zajedno s m. pronator teres pronira podlak-
Gornji udovi
Varijacije: U 40% ljudi mišić ima caput humerale
koji polazi s medijalnog epikondila nadlaktične kosti
i tada postoji tetivni spoj s humeralnom glavom m.
flexor digitorum superficialis.
11 m. brachioradialis,
12 retinaculum flexorum,
13 m. abductor pollicis brevis,

14 m. flexor pollicis brevis,

ticu.
15 m. flexor carpi radialis,
Inervacija: n. interosseus palmaris (n. media-
nus, C8–Th1). 16 m. palmaris longus,
17 m. flexor digitorum superficialis,
Varijacije: Mišić može sezati i više proksimalno, a
rjeđe može dospjeti do tenara i kostiju pešća. Može 18 m. flexor carpi ulnaris,
i nedostajati. 19 m. pronator teres,
20 radius,
M. flexor digitorum profundus (4) polazi s
proksimalne dvije trećine palmarne plohe ul- 21 ulna.
ne (5) i s interosealne membrane, i njegove su
tetive zajedno s tetivama m. flexor digitorum
superficialis (str. 160.) omotane zajedničkom
sinovijalnom ovojnicom (str. 182.). Mišićne
se tetive vežu na bazama završnih članaka
drugoga do petoga prsta (6) i prije toga pro-
bijaju tetive m. flexor digitorum superficia-
lis, pa su nazvane i m. perforans. S radijalnih
strana mišićnih tetiva polaze mm. lumbrica-
les (7). Mišić flektira šaku i prste.
Inervacija: n. interosseus palmaris (n. media-
nus et n. ulnaris, C7–Th1).
Varijacija: Tetiva mišića za kažiprst često ima
vlastiti mišićni trbuh (slika A).

M. flexor pollicis longus (8) polazi od pred-

nje plohe radijusa distalno od tuberositas ra-
dii i s interosealne membrane (9), te njegova
tetiva omotana vlastitom sinovijalnom ovoj-
nicom (str. 182.) prolazi kroz canalis carpi i
leži između glave m. flexor pollicis brevis i
završava na završnom članku palca (10). Mi-
šić flektira distalni članak palca i radijalno
abducira palac i šaku.
Inervacija: r. interosseus palmaris (n. media-
nus, C7–C8).
 Prednja skupina podlaktičnih mišića 163

Gornji udovi
Presjek kroz
Ravnina reza sredinu podlaktice

Duboki fleksori
prednje skupine Polazišta, tokovi i
mišića podlaktice pripoji mišića
 164 Gornji udovi: Mišići, fascije i ostale tvorbe

Radijalna skupina podlaktičnih kretnjama i u položaju supinacije podlaktice,

mišića (A–D)
Radijalnu skupinu mišića čine tri mišića koji
flektiraju lakatni zglob.
M. extensor carpi radialis brevis (1) ima
caput commune koji polazi s epicondylus la-
teralis humeri (2), s lig. collaterale radiale i s
lig. anulare radii kroz drugi karpalni kanal
Gornji udovi
njegov je učinak fleksora neznatan.
Inervacija: n. radialis (C5–C6).
Kliničko značenje: Između tetive mišića proksi-
malno od njezina hvatišta i tetive m. flexor carpi
radialis (str. 160.) mjesto je na kojem se pipa bilo
a. radialis (v. također str. 386)..

(str. 180) prolazi na dorzalnu stranu pešća

i veže se na osnovicu treće kosti zapešća (3). 10 m. extensor digitorum,
M. extensor carpi radialis brevis samo dje- 11 m. extensor digiti minimi,
lomično sudjeluje u ekstenziji u lakatnome 12 m. extensor carpi ulnaris,
zglobu, ali dovodi šaku iz ulnarne abdukcije 13 m. extensor pollicis longus,
u srednji položaj i dorzalno je flektira.
14 m. extensor pollicis brevis,
Inervacija: n. radialis, r. profundus (C7).
15 m. abductor pollicis longus,
M. extensor carpi radialis longus (4) polazi 16 ulna,
s crista supracondylaris lateralis humeri (5),
17 radius.
sa septum intermusculare laterale sve do la-
teralnoga epikondila gdje se veže, te zajedno
s m. extensor carpi radialis brevis ide kroz
drugi kanal. Veže se na bazu druge metakar-
palne kosti (6). Po funkciji je slabi fleksor la-
katnoga zgloba i slabi pronator u fleksiji, a
supinator u ekstenziji. U zglobu šake izvodi
zajedno s m. extensor carpi ulnaris dorzalnu
fleksiju dok s m. flexor carpi radialis obavlja
radijalnu abdukciju.
Inervacija: r. profundus, n. radialis (C6–C7).
Ovi mišići pomažu i pri zatvaranju šake u
pest; jer zbog lagane dorzalne fleksije šake
prije nego što se formira pesnica omogućuje
maksimalno djelovanje fleksora.

Kliničko značenje: Pri zatvaranju šake mogu se

pojaviti snažni bolovi na polazištu mišića, epi-
condylitis humeri. Razlog leži u periostalnom
podražaju na mjestu polazišta ovih dvaju mišića,
što je posljedica preopterećenja (teniski lakat).

M. brachioradialis (7) jednozgloban je mi-

šić i polazi s crista supracondylaris lateralis
humeri (8) i sa septum intermusculare late-
rale te se veže na radijalnu plohu processus
styloideus radii (9). Mišić dovodi podlakticu
u srednji položaj između pronacije i supina-
cije, i u tom je položaju fleksor, a pri sporim
 Prednja skupina podlaktičnih mišića 165

Gornji udovi
Ravnina reza

Radijalna skupina
mišića podlaktice
prikazana postranično

Polazišta, tokovi
i pripoji mišića

Radijalna skupina mišića

podlaktice prikazana sa Presjek kroz
stražnje strane sredinu podlaktice
 166 Gornji udovi: Mišići, fascije i ostale tvorbe

Stražnja skupina podlaktičnih mišića
Površinski (ulnarni) sloj mišića (A–C)
M. extensor digitorum (1) polazi s lateral-
nog epikondila humerusa (2), s lig. collaterale
radiale i lig. anulare radii, s fascia antebra-
chii. Mišić prolazi kroz četvrti karpalni kanal
(str. 182.) i njegove tetive oblikuju dorzalnu
Gornji udovi
osi zgloba (str. 134.). Stoga kontrakcija mi-
šića uvjetuje dorzalnu fleksiju u radiokarpal-
nom i palmarnu fleksiju u mediokarpalnom
zglobu, pa se obje funkcije poništavaju. Zato
je taj mišić najčešće samo ulnarni abduktor
šake, a njegov antagonist je m. abductor pol-
licis longus.
Inervacija: r. profundus, n. radialis (C7–C8).

aponeurozu (3) od drugoga do petoga prsta,
a također daje vezivne tračke što se vežu na
osnovice proksimalnih članaka prstiju (4).
Između pojedinih tetiva redovito nalazimo
spojne tračke, conexus intertendinei (5)
koji spajaju tetive trećega, četvrtoga i petoga
prsta. Mišić ekstendira prste i u zglobovima
pešća je glavni mišić koji ostvaruje dorzalnu
fleksiju, a sudjeluje i pri ulnarnoj abdukciji.
Inervacija: r. profundus, n. radialis (C6–C8).
Varijacije: Mišićni trbuh za tetivu kažiprsta može
biti i zaseban, a tetiva za mali prst može i nedostaja-
ti. S druge pak strane tetive koje pristupaju na prste
mogu biti i udvostručene.
Varijacija: Moguće je naći na palčanoj strani teti-
vu koja pristupa na proksimalni članak prsta.
10 m. extensor carpi radialis longus,
11 m. extensor carpi radialis brevis,
12 m. abductor pollicis longus,
13 m. extensor pollicis brevis,
14 m. extensor pollicis longus,
15 m. extensor indicis,
16 radius,
17 ulna,
18 m. anconaeus.

M. extensor digiti minimi (6) ima zajed-

ničko polazište s ostalim mišićima, caput
commune ekstenzora (2), te prolazi kroz peti
karpalni kanal, i to najčešće s dvije tetive ko-
je se priključuju dorzalno aponeurozi petoga
prsta. Mišić ekstendira peti prst, te sudjelu-
je i pri dorzalnoj fleksiji i ulnarnoj abdukciji
šake. Mišić katkad može manjkati i njegovu
funkciju preuzima druga tetiva m. extensor
digitorum.
Inervacija: r. profundus, n. radialis (C6–C8).
M. extensor carpi ulnaris (7) također poči-
nje s caput commune (2) zajedno s m. exten-
sor digitorum, te polazi s ulne (8) i prelazi
na njezinu medijalnu stranu, pa prolazi kroz
šesti karpalni kanal i veže se na osnovicu pete
metakarpalne kosti (9).
Naziv mišića nije sukladan funkciji, jer on
snažno sudjeluje u abdukciji. Funkcija je
mišića jasnija ako promatramo tok njegove
tetive, koja prolazi dorzalno od radiokar-
palnog zgloba, i potom prelazi palmarno od
mediokarpalnoga zgloba u odnosu prema
 Stražnja strana podlaktičnih mišića: površinski sloj 167

Gornji udovi
Presjek kroz
sredinu podlaktice
Ravnina reza

Površinski sloj stražnje skupine podlaktičnih Polazišta, tokovi

mišića ( na slici ravnina reza) i pripoji mišića
 168 Gornji udovi: Mišići, fascije i ostale tvorbe

Stražnja skupina podlaktičnih lateralno i ekstendira palac. U zglobovima

mišića, nastavak
Dubinski sloj mišića (A–C)
M. supinator (3) polazi s crista supinatoria
ulnae (1), s epicondylus lateralis humeri (2),
te s lig. collaterale radiale i lig. anulare radii
i pripoja m. pronator teres. Mišić pri tomu
okružuje radius te se na radius (4) i veže. Su-
Gornji udovi
korijena šake mišić dorzalno flektira šaku i
abducira je na radijalnu stranu.
Inervacija: r. profundus, n. radialis (C7–C8).
M. extensor indicis (21) polazi s distalne tre-
ćine facies dorsalis ulnae (19) i s membrana
interosea (20), prolazi zajedno s m. exten-
sor digitorum kroz četvrti karpalni kanal i

pinira podlakticu u svakom položaju fleksije tetivom seže do kažiprsta. Mišić ekstendi-
i ekstenzije. ra kažiprst i također sudjeluje i u dorzalnoj
Inervacija: r. profundus, n. radialis (C5–C6). fleksiji korijena šake.
Inervacija: r. profundus, n. radialis (C6–C8).
M. abductor pollicis longus (5) polazi s
dorzalne plohe ulne (6) i s međuplošne opne, 22 m. extensor digitorum,
membrana interossea (7) distalno blizu cris-
23 m. extensor digiti minimi,
ta supinatoria ulnae, te s facies dorsalis radii
(8). Mišić prolazi kroz prvi karpalni kanal 24 m. extensor carpi ulnaris,
(str. 182.) i veže se na bazu prve kosti zapešća 25 ulna,
(9), a dio tetive veže se na os trapezium, te 26 radius.
drugi dio često sraste s tetivom m. extensor
pollicis brevis i s tetivom m. abductor polli-
cis brevis.
Mišić flektira šaku i abducira je radijalno, a
abdukcija palca je glavno djelovanje mišića.
Inervacija: r. profundus, n. radialis (C7–C8).
M. extensor pollicis brevis (10) polazi s ul-
ne (11) i s interosealne membrane (12) malo
distalnije od polazišta m. abductor pollicis
longus, te s facies dorsalis radii (13). Potom je
mišić u odnosu s m. abductor pollicis longus
i zajedno prolaze kroz prvi karpalni kanal,
i vežu se na osnovicu proksimalnoga članka
palca (14). Mišić ekstendira i abducira pa-
lac.
Inervacija: r. profundus n. radialis (C7–
Th1).
Varijacija: Često može imati dvostruku tetivu, ali
može i nedostajati.

M. extensor pollicis longus (15) polazi s fa-

cies dorsalis ulnae (16) i s interosealne mem-
brane (17), prolazi kroz treći karpalni kanal
na dorzalnoj strani korijena šake i veže se na
bazi distalnoga članka palca (18). Mišić tre-
ćega karpalnoga kanala, kao hipomohlionom
se koristi koštanim grebenom na radijusu
 169
Stražnja strana podlaktičnih mišića: dubinski sloj

Gornji udovi
Presjek kroz
Ravnina reza sredinu podlaktice

Dubinski sloj stražnje skupine podlaktičnih Polazišta, tokovi

mišića (na slici ravnina reza) i pripoji mišića
 170 Gornji udovi: Mišići, fascije i ostale tvorbe

Djelovanje mišića u lakatnom jednakog su opsega (malo su opsežnije kret-

zglobu i podlaktici (A–D)
U lakatnom su zglobu prije svega mogući
pokreti fleksije i ekstenzije i os tih pokreta
prolazi kroz epikondile nadlaktične kosti.
Svi mišići koji prolaze iza te osi, ekstenzori
su lakatnoga zgloba. Mišići su višezglobni,
Gornji udovi
nje pri flektiranom lakatnom zglobu). Pre-
ma Lanzu i Wachsmuthu povećanje opsega
pronacije nastaje rotacijom prema unutra u
ramenom zglobu.
Pri supinaciji (C) sudjeluju:
– m. supinator (crveno),

a njihovo je djelovanje u lakatnom zglobu – m. biceps brachii (modro),

uvjetovano položajem susjednih zglobova,
stoga djelovanje tih mišića u lakatnom zglo-
bu nije uvijek opisano.
U fleksiji (A) sudjeluju:
– m. biceps brachii (crveno),
– m. brachialis (modro),
– m. brachioradialis (žuto),
– m. extensor carpi radialis longus (na-
rančasto), i
– m. pronator teres (zeleno).
Manje značajni fleksori nisu označeni na
shemi, a to su m. flexor carpi radialis, m.
extensor carpi radialis brevis i m. palmaris
longus.
– m. abductor pollicis longus (žuto),
– m. extensor pollicis longus (narančasto) i
– m. brachioradialis (nije označen).
Također m. extensor carpi radialis longus pri
ispruženoj ruci djeluje kao supinator.
Pri pronaciji (D) sudjeluju:
– m. pronator quadratus (crveno),
– m. pronator teres (modro),
– m. flexor carpi radialis (žuto),
– m. extensor carpi radialis longus pri fle-
ktiranoj ruci (narančasto),
– m. brachioradialis (nije označen),
– m. palmaris longus (nije označen).

Fleksija je najizrazitija u položaju pronacije,

Boje strjelica iskazuju značenje mišića u pojedinim
jer je uvjetovana kontrakcijom svih pregiba- pokretima:
ča. M. brachialis za razliku ima jednaku sna-
gu pregibanja u lakatnom zglobu neovisno o crveno,
položaju podlaktice, dok m. biceps brachii modro,
žuto,
ima snažno djelovanje pri fleksiji samo ako
narančasto,
je podlaktica u položaju supinacije. zeleno.
Za ekstenziju (B) je važan m. triceps brachii
(crveno), i pri tomu su osobito važne njegova
lateralna i medijalna glava, a duga glava ima
manje značenje pri ekstenziji u lakatnom
zglobu. M. anconaeus je također ekstenzor u
lakatnom zglobu.
Pokreti u području podlaktice su rotacije ko-
je se zbivaju u distalnom i u proksimalnom
radioulnarnom zglobu, uz kretnje i u articu-
latio humeroradialis. Te su rotacijske kretnje
nazvane pronacija i supinacija (str. 122), a
ostvaruju se oko osi koja seže od fovea ca-
pitis radii do processus styloideus ulnae i
 Funkcija mišića u lakatnom zglobu i podlaktici 171

Gornji udovi
Fleksija

Ekstenzija

A–D
Funkcija mišića
u području
lakatnoga zgloba

Supinacija Pronacija
 172 Gornji udovi: Mišići, fascije i ostale tvorbe

Djelovanje mišića u zglobovima Oba su mišića pregibača prstiju najsnažniji

korijena šake (A–D) mišići pregibači u zglobovima korijena šake.

U zglobovima pešća razlikujemo kretnje: Radijalnu abdukciju ostvaruju:

podizanje hrpta šake, dorzalna fleksija (A),
– m. extensor carpi radialis longus (crveno),
spuštanje hrpta šake, palmarna fleksija (B).
Ti se pokreti zbivaju u proksimalnom i u – m. abductor pollicis longus (modro),
distalnom zglobu pešća do zamišljene po- – m. extensor pollicis longus (žuto),
prječne osi koja prolazi kroz os capitatum. – m. flexor carpi radialis (narančasto) i
Gornji udovi

U zglobovima pešća, također se obavljaju – m. flexor pollicis longus (zeleno).

kretnje radijalne abdukcije (C) i ulnarne
abdukcije (D) oko dorzopalmarno po- Ulnarnu abdukciju obavljaju:
ložene osi koja prolazi kroz os capitatum. – m. extensor carpi ulnaris (crveno),
Pri normalnom položaju šake uzdužna os – m. flexor carpi ulnaris (modro),
prolazi kroz treću metakarpalnu kost i os ca- – m. extensor digitorum (žuto) i
pitatum te je paralelna s osi podlaktice koja – m. extensor digiti minimi (nije označen).
prolazi sredinom glavice radijusa te seže do
stiloidnog nastavka ulne. Oko te se osi od-
vijaju kretnje pronacije i supinacije. Među Boje strjelica iskazuju značenje mišića u pojedinim
pokretima:
svim tim pokretima najvažnija i najsnažnija
je palmarna fleksija. crveno,
modro,
žuto,
Kliničko značenje: Pri dugotrajnoj imobilizaci-
narančasto,
ji može kao posljedica nastupiti položaj ruke u
zeleno,
palmarnoj fleksiji. Kako bismo to spriječili, pri
smeđe.
imobilizaciji se šaka stavlja u laganu dorzalnu
fleksiju.

U dorzalnoj fleksiji sudjeluju:

– m. extensor digitorum (crveno),
– m. extensor carpi radialis longus (modro),
– m. extensor carpi radialis brevis (žuto),
– m. extensor indicis (narančasto),
– m. extensor pollicis longus (zeleno) i
– m. extensor digiti minimi (nije označen).

Palmarna fleksija je omogućena djelova-

njem:
– m. flexor digitorum superficialis (crveno),
– m. flexor digitorum profundus (modro),
– m. flexor carpi ulnaris (žuto),
– m. flexor pollici longus (narančasto),
– m. flexor carpi radialis (zeleno) i
– m. abductor pollicis longus (smeđe).
 Djelovanje mišića u zglobovima korijena šake 173

A–D
Funkcija mišića u
zglobovima pešća

Gornji udovi
Dorzalna fleksija

Palmarna fleksija

Radijalna Ularna
abdukcija abdukcija
 174 Gornji udovi: Mišići, fascije i ostale tvorbe

Kratki mišići šake što prolazi srednjim prstom, mm. interossei

Kratke mišiće šake na strani dlana dijelimo
na tri skupine, i to mišiće u sredini šake,
mišiće palca, thenar i mišiće malog prsta,
hypothenar. Na strani hrpta šake nalazimo
aponeuroze ekstenzora prstiju.
Gornji udovi
dorsales su abduktori (razmiču prste).
Inervacija: r. profundus, n. ulnaris (C8–
Th1).
Lumbrikalni mišići, mm. lumbricales (8),
polaze s radijalnih strana tetiva m. flexor digi-
torum profundus (9) i ima ih četiri. Lumbri-
kalni mišići pokriveni su palmarnom apo-

Mišići u sredini šake (A–D)

neurozom i prolaze s palmarne strane ligg.
U sredini šake ima sedam kratkih mišića, metacarpea transversa profunda (5) prema
mm. interossei i dijelimo ih na tri jednogla- aponeurozi (4) pa sve do zglobnih čahura me-
va, palmarna mišića i četiri dvoglava, dor- takarpofalangealnih zglobova. Tetive mišića
zalna mišića. su pomične, pa je razina njihova pripoja raz-
Mm. interossei palmares (1) polaze s druge, ličita. Lumbrikalni su mišići fleksori u me-
četvrte i pete metakarpalne kosti (2) i dosežu takarpofalangealnom zglobu i ekstenzori u
do baza proksimalnih članaka (3) gdje se vežu interfalangealnim zglobovima prstiju.
kratkim tetivama, a dio tetiva se priključuje Inervacija: dva radijalna mišića inervira n.
dorzalnoj aponeurozi (4). medianus, a dva ulnarna r. profundus n. ul-
naris (C8–Th1).
Mišići polaze s dorzalne strane ligg. metacar-
pea transversa profunda (5) i dolaze palmar- 10 retinaculum mm. flexorum,
no ispred osi metakarpofalangealnog zgloba. 11 m. abductor pollicis brevis,
Stoga u metakarpofalangealnim zglobovima
12 m. flexor pollicis brevis,
obavljaju fleksiju, a tetivni nastavci koji se
priključuju dorzalnoj aponeurozi u interfa- 13 m. adductor pollicis, caput transversum,
langealnim zglobovima ekstendiraju prste. 14 m. abductor digiti minimi,
Smještaj mišića prema kostima zapešća i 15 m. flexor carpi ulnaris,
člancima uvjetuje da su oni i aduktori prema 16 m. flexor carpi radialis.
osi što prolazi srednjim prstom, kojemu pri-
miču drugi, četvrti i peti prst.
M. interossei dorsales (6) imaju dvije glave i
polaze sa susjednih strana pet metakarpalnih
kostiju (2, 7) i sežu do proksimalnih članaka
kao i mm. interossei palmares, te isto tako šalju
i tetivne izdanke u dorzalnu aponeurozu (4).
M. interosseus dorsalis I veže se na radijalnu
stranu proksimalne falange kažiprsta. Mm.
interossei II i III dopiru do proksimalnoga
članka srednjega prsta, i to drugi s radijalne,
a treći s ulnarne strane. M. interosseus dorsa-
lis IV veže se na ulnarnu stranu proksimalnog
članka prstenjaka. Mm. interossei dorsales
poput palmarnih mišića fleksori su metakar-
pofalangealnog zgloba i ekstenzori u interfa-
langealnim zglobovima. S obzirom, pak, na os
 Kratki mišići šake 175

Gornji udovi
Mm. interossei palmares Mm. interossei
dorsales

Polazišta, tokovi i pripoji mišića

Mm. lumbricales
 176 Gornji udovi: Mišići, fascije i ostale tvorbe

Kratki mišići šake, nastavak Mišiće tenara prema funkciji

možemo podijeliti na tri skupine:
Mišićje tenara (A–D)
Adukciju palca ostvaruju m. adductor polli-
Skupinu mišića tenara čine: cis brevis i mali dio m. flexor pollicis brevis,
– m. abductor pollicis brevis, te m. opponens pollicis.
– m. flexor pollicis brevis,
– m. adductor pollicis i Abdukciju palca ostvaruju m. abductor pol-
licis brevis i djelomično m. flexor pollicis
– m. opponens pollicis.
brevis.
Gornji udovi

M. abductor pollicis brevis (1) polazi s tu- Opoziciju palca ostvaruju u prvom redu m.
berculum ossis scaphoidei (2) i s retinaculum opponens pollicis, a potpomažu mu m. flexor
flexorum (3), te se veže na radijalnu sezamsku pollicis brevis i m. adductor pollicis.
kost (4) i na proksimalni članak palca (5). M.
abductor pollicis brevis abducira palac. U položaj opozicije palac dovodi prije svega
m. opponens pollicis, a kretnju potpomažu m.
Inervacija: n. medianus (C8–Th1). flexor pollicis brevis i m. adductor pollicis.
M. flexor pollicis brevis ima dvije glave, i to: Repoziciju palca ostvaruju dugi mišići dor-
caput superficiale (6) koja polazi s retinacu- zalne strane podlaktice, i to m. extensor pol-
lum flexorum (3) i caput profundum (7) ko- licis brevis, m. extensor pollicis longus i m.
ja polazi s os trapezium (8), os trapezoideum abductor pollicis longus.
(9) i os capitatum (10). Mišić se veže na radi-
jalnu sezamsku kost (4) koja se nalazi na me-
Kliničko značenje: Od pripoja m. abductor polli-
takarpofalangealnom zglobu palca, te djeluje cis brevis i m. adductor pollicis polaze retinakul-
kao fleksor, aduktor, abduktor i također do- ne sveze (Landsmeer) i vežu se na tetive eksten-
vodi palac u položaj opozicije. zora te se zajedno s tim tetivama vežu na krajnji
Inervacija: caput superficiale inervira n. me- članak prsta. Te sveze imaju važno značenje u
dianus, a caput profundum n. ulnaris (C8– kirurgiji šake.
Th1).
M. adductor pollicis ima dvije glave, i to
caput transversum (11) koja polazi čitavom
duljinom treće metakarpalne kosti (12) i ca-
put obliquum (13) koja polazi sa susjednih
kostiju zapešća. Mišić se veže na ulnarnu
sezamsku kost (14) na metakarpofalangeal-
ni zglob palca, te aducira palac i sudjeluje u
opoziciji i fleksiji palca.
Inervacija: r. profundus n. ulnaris (C8–Th1).
M. opponens pollicis (15) polazi s tubercu-
lum ossis trapezii (16) i retinaculum flexorum
(3), te se veže na radijalni rub prve metakar-
palne kosti (17). Mišić dovodi palac u opozi-
ciju i sudjeluje u adukciji palca.
Inervacija: n. medianus (C6–C7).
 Kratki mišići šake 177

Gornji udovi
Prvi sloj mišića tenara Drugi sloj mišića tenara

Polazišta, tokovi
Treći sloj mišića tenara i pripoji mišića
 178 Gornji udovi: Mišići, fascije i ostale tvorbe

Kratki mišići šake, nastavak
Palmarna aponeuroza (A)
Palmarnu aponeurozu (str. 388.) oblikuju
fasciculi longitudinales (1) i fasciculi transver-
si (2). Uzdužni snopovi vlakana sežu do teti-
va fleksora (3) i ligg. metacarpea transversa
profunda (4) te se vežu na sveze metakarpo-
falangealnih zglobova, a dio vlakana odlazi i
Gornji udovi
M. abductor digiti minimi (9) polazi s os pi-
siforme (12), s lig. pisohamatum (13) i s reti-
naculum flexorum (8), te se veže na ulnarni
rub osnovice proksimalnoga članka petoga
prsta (14) i djelomice na aponeurozu eksten-
zora maloga prsta. Mišić obavlja abdukciju
maloga prsta.
Inervacija: r. profundus n. ulnaris (C8–Th1).

u korijum dlana šake (5). Palmarna aponeu- M. flexor digiti minimi brevis (10) polazi
roza je povezana s dubinskom fascijom ru- s retinaculum flexorum (8) i s hamulus ossis
ke (str. 180.) preko devet pregrada (6), koje hamati (15), a spojen je s tetivom m. abduc-
polaze od fasciculi longitudinales i fasciculi tor digiti minimi i veže se na palmarnu plohu
transversi. Pri tomu osam pregrada omeđuje osnovice proksimalnoga članka malog prsta
tetive mm. flexores digitorum superficiales (16). Mišić flektira metakarpofalangealni
et profundus, a deveta je smještena uz radi- zglob.
jalnu stranu prvoga lumbrikalnoga mišića Inervacija: r. profundus n. ulnaris (C8–Th1).
(str. 174.). Palmarne su aponeuroze učvršće- Varijacija: Mišić može manjkati.
ne za koštanu osnovu preko spoja dubinske
fascije šake i metakarpalnih kostiju. Fasciculi M. opponens digiti minimi (11) polazi s ha-
longitudinales sežu od drugoga do petog pr- mulus ossis hamati (15) i s retinaculum flexo-
sta i najvećim dijelom odlaze u kožu i vaginu rum (8), te se veže na ulnarnom rubu pete
fibrozu (str. 182.), a manji dio veza veže se metakarpalne kosti (17). Mišić dovodi mali
na lig. transversum superficiale. Proksimalni prst u položaj opozicije.
fasciculi transversi smješteni su dublje nego Inervacija: r. profundus n. ulnaris (C8–Th1).
fasciculi longitudinales, a distalni fasciculi
transversi (2) postaju vidljivi i u istom su slo-
ju kao i fasciculi longitudinales.
Palmarna aponeuroza sa septima, svezama i
fascijama tvori funkcionalnu cjelinu, koja pri
zatvaranju i pri jakom stisku šake povezuje
kožu dlana s metakarpalnim kostima.
U području hipotenara nalazi se m. palma-
ris brevis (7) koji povezuje palmarnu apo-
neurozu i retinaculum flexorum (8) s kožom
ulnarnog ruba šake.
Inervacija: r. superficialis n. ulnaris (C8–
Th1).

Mišići hipotenara (B–D)

Mišiće hipotenara čine:
– m. abductor digiti minimi (9),
– m. flexor digiti minimi brevis (10) i
– m. opponens digiti minimi (11).
 Kratki mišići šake 179

Gornji udovi
Prvi sloj mišića hipotenara

Palmarna aponeuroza i m. palmaris brevis

Polazišta, tokovi
Drugi sloj mišića hipotenara i pripoji mišića
 180 Gornji udovi: Mišići, fascije i ostale tvorbe

Fascije i posebne tvorbe devet pregrada spojena s dubinskom fasci-

gornjih udova
Fascije (A–D)
Nadlakticu obavija fascia brachii (1) flekso-
ra i ekstenzora. Skupine mišića fleksora i eks-
tenzora na medijalnoj i na lateralnoj strani
humerusa odjeljuju septum intermusculare
brachii mediale (2) et laterale (3). Fascija
Gornji udovi
jom šake (12) koja prekriva mm. interossei
palmares. Posebna nježna fascia adductoria
(13) oblaže m. adductor pollicis (14).
Na području korijena prstiju nalazi se lig.
metacarpeum transversum superficiale, tan-
ka poprječno položena sveza u kojoj djelo-
mice završavaju fasciculi longitudinales pal-

nadlaktice se nastavlja na aksilarnu fasci- marne aponeuroze, a također je povezana i s

ju (4) i prelazi u fasciju podlaktice (5). Na potkožnim tkivom šake.
prednjoj strani nadlaktice iznad lakta postoji
otvor hiatus basilicus (6) (str. 376.). 15 mm. interossei palmares,
16 mm. interossei dorsales.
Fascia antebrachii (5) čvrsto je spojena s
dorzalnom plohom ulne i priključuje joj se
aponeuroza m. bicepitis brachii (lacertus fi-
brosus) (7). Fascija podlaktice šalje u dubinu
pojačane pregrade između pojedinih skupina
mišića (str. 158.). U distalnom dijelu podlak-
tice fascija je pojačana poprječnim vlaknima
(8), koja na dorzalnoj plohi tvore retinacu-
lum extensorum, vodilju za pojedine mišiće,
te ispod retinakula nalazimo šest prostora za
prolazak tetiva mišića ekstenzora. Na pal-
marnoj strani odlaze prema lateralno i dis-
talno tetivna vlakna m. flexor carpi ulnaris
te u blizini korijena šake ulaze u podlaktičnu
fasciju. Između tog vezivnoga snopa i fascije
koja prekriva dubinske mišiće nalazi se pros-
tor (Guyonova loža, str. 388.)
Fascia dorsalis manus (9) je nastavak reti-
naculum extensorium (str. 182.) i pojačana
je čvrstim poprječnim vlaknima. Fascija
hrpta šake prelazi distalno u dorzalnu apo-
neurozu prstiju i više ili manje je povezana
s conexus intertendinei (str. 166.). Fascija
hrpta šake veže se na metakarpalne kosti
na ulnarnom i radijalnom rubu šake, te daje
nježan duboki list (10) između tetiva dugih
ekstenzora prstiju i dorzalnih interosealnih
mišića (str. 174.).
Na palmarnoj se strani dlana retinaculum
flexorum (str. 182.) nastavlja u palmarnu
aponeurozu (11) (str. 178.) koja čini površin-
sko i postranično omeđenje metakarpalnih
pregrada. Palmarna aponeuroza je preko
 Fascije gornjih udova 181

Gornji udovi
Ravnina reza

Fascija nadlaktice, presjek

Ravnina reza

Fascija podlaktice, presjek

Ravnina reza

Fascija šake, presjek

Fascija ruke
 182 Gornji udovi: Mišići, fascije i ostale tvorbe

Vaginae tendinum (A–E) digitorum profundus zajedno su u vagina

U području šake razlikujemo dorzalne kar-
palne vagine, palmarne karpalne vagine i
palmarne digitalne vagine.
synovialis communis musculorum flexorum
(12).
Sluzne ovojnice prstiju (B)

Sluzne ovojnice na hrptu šake (A) Vaginae synoviales digitorum manus ima
pet i uložene su u vaginae fibrosae digito-
Sluzne su ovojnice na hrptu šake smještene rum manus koje oblikuju pars anularis va-
Gornji udovi

u šest koštano-vezivnih kanala koje omeđuju
retinaculum extensorum (1) i pregrade (2) što
prolaze s dubinske površine retinakula i vežu
se na koštane pruge radijusa i ulne. Sluzne
su ovojnice raspoređene u osteofibroznim
kanalima, i to od radijalne strane prema ul-
narnoj.
U prvom se prostoru nalazi vagina tendinum
musculorum abductoris longi et extenso-
ris pollicis brevis (3). U drugom su prostoru
sluzne ovojnice za tetive m. extensor carpi
radialis longus et brevis, vagina tendinum
musculorum extensorum carpi radialium (4).
U trećemu, malo ukošenom kanalu nalazi
se vagina tendinis musculi extensoris pollicis
longi (5) i obavija tetivu m. extensor polli-
cis longus. Četvrti je kanal zadnji na radiju-
su i sadržava vagina tendinum musculorum
extensoris digitorum et extensoris indicis (6).
Kroz peti kanal prolaze tetive ekstenzora ma-
loga prsta u vagina tendinis musculi extenso-
ris digiti minimi (7), a u šestom se kanalu na-
lazi vagina tendinis musculi extensoris carpi
ulnaris (8).
ginae fibrosae (13) i pars cruciformis vaginae
fibrosae (14). Parijetalni i visceralni list svake
sluzne ovojnice (str. 32.) spaja mesotendi-
neum kojim prolaze krvne žile i živci. Meso-
tendineum u području sluznih vreća prstiju
nazvan je i vinculum tendinum longum (str.
160.) odnosno vinculum tendinum breve (str.
160.).
Varijacije (C–E): Sluzna vreća maloga prsta (15)
u oko 72% ljudi izravno je spojena s karpalnom slu-
znom vrećom (12), a ostale sluzne vreće sežu od
metakarpofalangealnih zglobova do baza distalnih
članaka prstiju. U 18% ljudi sluzna je ovojnica malo-
ga prsta odijeljena od ostalih sluznih ovojnica (15).
Sluznom vrećom mogu biti spojene sluzna ovojnica
maloga prsta i sluzna ovojnica kažiprsta (16) u oko
2,5% ljudi, a u 3% ljudi je spojena sa sluznom ovoj-
nicom prstenjaka (17).
Kliničko značenje: Upale sluznih ovojnica tetiva
m. abductor pollicis longus i m. extensor pollicis
brevis su dosta učestale i uzrokuju boli u pod-
ručju processus styloideus radii.
18 conexus intertendinei.

Palmarne karpalne sluzne ovojnice (B)

Retinaculum mm. flexorum (9) zatvara cana-
lis carpi (str. 124.) kroz koje prolaze n. me-
dianus i tetive mišića fleksora razmještene
u tri sluzne ovojnice. U posebnom žlijebu
na radijalnoj strani trapezne kosti uložena je
tetiva m. flexor carpi radialis omotana s va-
gina synovialis tendinis musculi flexoris carpi
radialis (10), a više ulnarno leži vagina syno-
vialis tendinis musculi flexoris pollicis longi
(11) koja se nastavlja u sluznu vreću palca.
M. flexor digitorum superficialis i m. flexor
 Sluzne ovojnice šake i prstiju 183

Gornji udovi
Sluzne ovojnice na hrptu šake

C–E
Varijacije sluznih ovojnica
Sluzne ovojnice u dlanu i prstima u dlanu i prstima
 Sustavna
anatomija
organa za
kretanje Donji udovi

Kosti, sveze i zglobovi

Zdjelica 186
Donji udovi 192
Mišići, fascije i ostale tvorbe
Mišići kuka i natkoljenice 232
Fascije kuka i natkoljenice 254
Dugi mišići potkoljenice i stopala 268
Fascije potkoljenice i stopala 276
Sluzne ovojnice u području stopala 278
 186 Donji udovi
Kosti, sveze, zglobovi
Zdjelica
Kostur zdjelice, pelvis, čine:
– dvije zdjelične kosti, ossa coxae,
– križna kost, os sacrum i
– trtična kost, os coccygis (str. 48).
Os coxae (A–C)
Zdjelična kost, os coxae, ima tri dijela, i to
su preponska kost, os pubis, crijevna kost,
Donji udovi
os ilium, i sjedna kost, os ischii. Sva tri su
dijela sinostotički spojena u limbus acetabuli
(1) koji omeđuje acetabulum i fossa aceta-
buli (2). Fossa acetabuli je okružena s facies
lunata (3). Incisura acetabuli (4) je otvor na
donjoj strani acetabula i graniči s foramen
obturatum (5).
Preponska kost, os pubis dijeli se na corpus
ossis pubis (6), ramus superior (7) i ramus in-
ferior (8). Obje grane preponske kosti ome-
đuju foramen obturatum sprijeda i dolje.
Na gornjem dijelu kosti nalaze se medijalno
usmjerena ploha, facies symphysialis (9) i tu-
berculum pubicum (10), od kojega se prema
medijalno nastavlja crista pubica (11), a la-
teralno je usmjeren pecten ossis pubis (12) i
seže sve do linea arcuata ossis ilii (13). Ispod
donjega dijela tuberculum pubicum nalazi
se sulcus obturatorius (15) koji je omeđen s
tuberculum obturatorium anterius (16), te
tuberculum obturatorium posterius (17) koji
nije uvijek izražen. Na prjelasku ramus supe-
rior ossis pubis u os ilium uzdiže se eminen-
tia iliopubica (14).
Crijevna kost, os ilium, dijeli se na corpus
ossis ilii (18) i ala ossis ilii. Corpus ossis ilii
sudjeluje u izgradnji acetabula i izvana ga
omeđuje sulcus supraacetabularis (19), a s
unutrašnje ga strane omeđuje linea arcuata
(13). Na vanjskoj strani ala ossis ilii nalazi se
facies glutaea (20), a na unutrašnjoj je stra-
ni fossa iliaca (21). Iza ilijakalne jame nala-
ze se facies sacropelvina i tuberositas iliaca
(22) te facies auricularis (23). Crista iliaca
(24) počinje sprijeda sa spina iliaca anterior
superior (25) i nastavlja se u dvije usne, la-
bium externum (26) i labium internum (27)
koje odjeljuje linea intermedia (28). Labium
externum se izbočuje prema lateralno i tvo-
ri tuberculum iliacum (29). Crista iliaca za-
vršava sa spina iliaca posterior superior (30)
ispod koje se nalazi spina iliaca posterior in-
ferior (31), a sprijeda ispod spina iliaca ante-
rior superior leži spina iliaca anterior inferior
(32). Na facies glutaea nalaze se tri koštane
pruge, i to linea glutaea inferior (33), linea
glutaea anterior (34) i linea glutaea posterior
(35), te različiti otvori za krvne žile, tzv. emi-
sarni otvori.
Sjedna kost, os ischii, dijeli se na corpus os-
sis ischii (36) i ramus ossis ischii (37) koji s
ramus inferior ossis pubis omeđuje s donje
strane opturatorni otvor. Na sjednoj kosti se
nalazi spina ischiadica (38) koja odjeljuje dva
ureza, incisura ischiadica major (39) i inci-
sura ischiadica minor (40). Veliki ishiadični
urez oblikuju dijelom os ischii i dijelom os
ilii, te seže do donjega dijela facies auricula-
ris. Sjedna kvrga, tuber ischiadicum (41) nas-
tavlja se u ramus ossis ischii.
Razvoj: Tri dijela zdjelične kosti spajaju se u raz-
ličitim razdobljima. U trećem mjesecu embrional-
noga života razvija se os ilium, u četvrtom ili petom
mjesecu razvija se os ischii, te u petom ili šestom
mjesecu os pubis. Sraštenje svih triju dijelova nas-
taje u acetabulu poput slova Y. U acetabulu nastaje
između desete i dvanaeste godine života još jedna
ili više koštanih jezgara (os acetabuli). Sinostotički
spoj svih triju kosti u acetabulu, nastaje između pe-
te i sedme godine života, a preostali dijelovi srastu
u petnaestoj ili šesnaestoj godini života. Epifizne
koštane nastavke nalazimo na spini u šesnaestoj go-
dini života, te u tuber ischiadicum i u crista iliaca
između trinaeste i petnaeste godine života.
 Zdjelične kosti 187

3. mjesec
fetalnoga života

10.–12.
godina
života

Donji udovi
4.–5.
mjesec
fetalnoga
života
5.–6.
mjesec
fetalnoga
Razvoj zdjelične kosti života

Os coxae prikazana
s lateralne strane

Os coxae prikazana
s medijalne strane
 188 Donji udovi: Kosti, sveze, zglobovi
Sveze zdjeličnih kostiju (A, B)
Simfiza
Obje zdjelične kosti spojene su u symphysis
pubica (1), vezivnom hrskavicom s hijalinim
prijelazom, discus interpubicus. U discus in-
terpubicus postoji cavum symphyseos. Gor-
nji i donji dio spoja pojačavaju lig. pubicum
superius (2) i lig. arcuatum pubis (3).
Articulatio sacroiliaca (4)
Donji udovi
Zglobne su plohe facies auriculares crijev-
nih kosti i facies auriculares križne kosti i sve
su obložene hrskavicom. Vrlo čvrsta zglob-
na čahura uzrokuje nepomičnost zgloba, pa
govorimo o amfiartrozi. Zglobnu čahuru
pojačavaju ligg. sacroiliaca ventralia (5), inte-
rossea (6) i dorsalia (7), a dodatno pojačanje
čine još lig. iliolumbale (8), koji povezuje os
ilium (9) sa slabinskom kralježnicom (10), te
lig. sacrotuberale (11) i lig. sacrospinale (12).
Zdjelične sveze
Membrana obturatoria (13) zatvara fo-
ramen obturatum i pri tomu ostaje mali ot-
vor, canalis obturatorius (14) za prolazak
istoimenih krvnih žila i živaca.
Ligg. sacrospinale (12) sacrotuberale (11)
polaze s postraničnih rubova križne i trtične
kosti (15) i (16), te sežu do spina ischiadica
(17), odnosno tuber ischiadicum (18). Lig.
sacrotuberale je deblji i duži nego lig. sacro-
spinale.
Obje sveze premošćuju veliki ishijadični urez
i oblikuju foramen ischiadicum majus (19), te
mali ishijadični urez pretvaraju u foramen is-
chiadicum minus (20). U omeđenju foramen
ischiadicum majus sudjeluje djelomice i lig.
sacrotuberale.
Kliničko značenje: Kroz opturatorni kanal može,
premda rijetko, (češće u žena nego muškaraca)
prolaziti hernia obturatoria koja je pokrivena
s m. pectineus. Isto su tako moguće, ali rijetko,
herniae ischiadicae koje prolaze kroz foramina
ischiadica i prolaze dolje ispod donjega ruba m.
gluteus maximus.
Lig. iliolumbale (8) polazi od processus cos-
tales četvrtoga i petoga slabinskoga kralješka
(21), te seže do crista iliaca (22) i do tubero-
sitas iliaca (23). Lig. transversum acetabuli
zatvara urez acetabula i dopunjuje zglobnu
plohu za glavu bedrene kosti.
Ligamentum inguinale (24) donji je kraj
aponeuroze m. obliquus externus abdominis
i razapet je između spina iliaca anterior su-
perior (25) i tuberculum pubicum (26), i tu
se nalazi lig. lacunare (27). Između prepon-
ske sveze i prednjega ruba zdjelične kosti na-
laze se lacuna musculorum (28) i lacuna va-
sorum (29) koje međusobno odjeljuje arcus
iliopectineus (30).
Izgled zdjelice
Zdjelica ima dva dijela, i to veliku zdjelicu
pelvis major i malu zdjelicu, pelvis minor
koja obuhvaća prostor ispod lineae termina-
lis. Ulaz u malu zdjelicu, apertura pelvis su-
perior omeđuju promontorium, linea arcua-
ta, eminentia iliopubica, pecten ossis pubis
i gornji rub simfize (linea terminalis). Izlaz
iz male zdjelice, apertura pelvis inferior je u
području angulus, odnosno arcus pubis, tu-
bera ischiadica i os coccygis.
 Zdjelične sveze 189

Donji udovi
Zdjelične sveze prikazane
s medijalne strane

Zdjelične sveze
prikazane sa stražnje strane
 190 Donji udovi: Kosti, sveze, zglobovi

Izgled zdjelice, nastavak koji seže od donjega ruba simfize do donje-

Položaj zdjelice i spolne različitosti (A–F)
Zdjelica je zakošena pod kutom od 60° što ga
zatvaraju ulaz u zdjelicu i vodoravna ravni-
na, i taj je položaj nazvan inclinatio pelvis.
Istodobno pri uspravnom stavu spinae ilia-
cae anteriores superiores i tubercula pubis u
istoj su frontalnoj ravnini.
Oblici zdjelice
Donji udovi
ga kraja križne kosti (11,5 cm). Diameter
transversa također je na izlasku iz zdjelice
i čini ga spojnica između obiju sjednih kvrga
(10 do 11 cm).
U određivanju veličina zdjelice mogu se ta-
kođer iskoristiti i dvije vanjske izmjere. Dis-
tantia interspinosa (9) spojnica je između
obje spinae iliacae anteriores superiores (u
žena je 26 cm), a distantia intercristalis,
(10) je spojnica između najdaljih točaka obje

U žena razlikujemo različite oblike zdjelice, i pri
tomu je najučestaliji tzv. ginekoidni oblik (50%).
Ostali su oblici androidni, antropoidni i platipeloid-
ni. Podjela na ova četiri oblika temelji se na izmje-
rama zdjelice. Promjeri zdjelice, dijametar odnosno
conjugatae određuju se na ulazu u zdjelicu i na izla-
zu iz zdjelice i kao kosi promjeri.
cristae iliacae (u žena je 29 cm). Conjugata
externa je razdaljina između šiljastoga nas-
tavka petoga slabinskoga kralješka i gornjega
ruba simfize (20 cm). Distantia intertroc-
hanterica (31 cm) je udaljenost između oba-
ju velikih trohantera bedrene kosti.

Promjeri i ostale izmjere zdjelice (A–C) Zdjelica žene (D) (crveno) ima šire postav-
ljena krila crijevne kosti, te ukoso postavlje-
Diametar transversa (1) (13,5 do 14 cm) na foramina obturatoria i arcus pubis, a ma-
spaja najudaljenije postranične točke ulaza la je zdjelica veća nego u muškaraca.
u zdjelicu. Diametar obliqua I (2) (12 do
12,5 cm) spojnica je između articulatio sac- Zdjelica muškarca (D) (sivo) ima okomiti-
roiliaca dextra i eminentia iliopubica sinis- je postavljena krila crijevne kosti i uzdužno
tra. Diametar obliqua II (3) (11,5 do 12 cm) postavljene opturatorne otvore, te sadržava
spojnica je između articulatio sacroiliaca si- angulus subpubicus.
nistra i eminentia iliopubica dextra.
E Arcus pubis je nalik luku između palca i
Conjugata anatomica (4) (oko 12 cm) spoj- kažiprsta,
nica je između simfize i promontorija. F Angulus subpubicus ima oblik kuta iz-
među razmaknutih kažiprsta i srednjaka.
Conjugata vera (5) spaja stražnju plohu sim-
fize (eminentia retropubica) i promontorij, i
to je najmanji promjer ulaza u zdjelicu (11,5
cm) te ima posebno značenje pri porođaju,
pa je nazvana i conjugata obstetricia. U žena
se conjugata vera ne može izmjeriti, ali se po-
sebno određuje putem conjugata diagonalis,
(13 cm). Conjugata diagonalis (6) seže od lig.
arcuatum pubis do promontorija i možemo
je izmjeriti pretragom kroz rodnicu.
Conjugata recta (7) nalazi se na izlazu iz
zdjelice i spojnica je donjega ruba simfi-
ze i vrha trtične kosti (9,5 do 10 cm). Ve-
ličina ravne konjugate je promjenjiva zbog
pomičnosti trtične kosti, pa se zato mjeri
conjugata mediana (8), tj. najuži promjer
 Morfologija zdjelice 191

Promjeri zdjelice Vanjski promjeri zdjelice

Donji udovi
Razlika oblika zdjelice u
Nagib zdjelice muškarca i žene

Arcus pubis Angulus subpubicus

 192 Donji udovi: Kosti, sveze, zglobovi

Kosti slobodnoga dijela noge
Femur (A–C)
Bedrena kost, femur (os femoris), najveća
je cjevasta kost u tijelu i dijeli se na corpus
femoris (1), collum femoris (2) i extremi-
tas proximalis et distalis. Collum femoris i
corpus femoris zatvaraju kolodijafizarni kut
(str. 196.).
Tijelo bedrene kosti ima tri plohe i to facies
anterior (3), facies lateralis (4) i facies media-
Donji udovi
prugom, linea intercondylaris (24). Linea in-
tercondylaris istodobno je i osnovica trokuta
(facies poplitea) (25) čije ostale bridove tvore
usne hrapave pruge.
Iznad condylus medialis i medijalno od nje-
ga nalazi se epicondylus medialis (26) s kvr-
žicom, tuberculum adductorium (27). Na la-
teralnoj se strani nalazi epicondylus lateralis
(28) koji odjeljuje sulcus popliteus (29) od
lateralnog kondila.

lis (5). Facies medialis i facies lateralis su odi-

jeljene hrapavom prugom, linea aspera (6)
koju tvori podebljanje kompaktne kosti. U
blizini hrapave pruge nalazi se foramen nut-
ricium. Labium mediale (7) i labium laterale
(8) lineae asperae divergiraju proksimalno
i distalno i pri tomu lateralna usna proksi-
malno prelazi u tuberositas glutaea (9), koja
je katkad toliko razvijena da govorimo o tro-
chanter tertius (10). Medijalna usna seže do
donje plohe collum femoris.
Postranično od medijalne usne nalazi se
koštana pruga, linea pectinea (11) koja seže
do malog trohantera. Dijafiza bedrene kosti
proksimalno i distalno postaje približno čet-
verokutasta.
Glava bedrene kosti, caput femoris (12) ima
uleknuće, fovea capitis (13) i nejednako je
odijeljena od vrata. Prjelazak collum femoris
u corpus femoris na prednjoj plohi označuje
linea intertrochanterica (14), a na stražnjoj
plohi ga čini crista intertrochanterica (15).
Na granici između srednje i proksimalne tre-
ćine intertrohanterične kriste nalazi se veće
izbočenje tuberculum quadratum (16). Me-
dijalno i ispod trochanter major (17) nalazi
se udubina, fossa trochanterica (18). Troc-
hanter minor (19) postavljen je prema natrag
i medijalno.
Distalni kraj bedrene kosti čine condylus
medialis (20) i condylus lateralis (21), koje
sprijeda spaja facies patellaris (22), a straga
ih razdvaja fossa intercondylaris (23), odi-
jeljena od stražnje plohe femura koštanom
 Bedrena kost 193

Donji udovi
Trochanter tertius

Desni femur prikazan s Desni femur prikazan sa

prednje strane stražnje strane
 194 Donji udovi: Kosti, sveze, zglobovi

Femur (nastavak, A–C) patellae na koju se veže tetiva m. quadriceps femoris

Condylus medialis (1) i condylus lateralis (2)
divergiraju prema distalno i natrag, te ima-
ju različit oblik i veličinu. Lateralni je kon-
dil širi sprijeda nego straga, a medijalni je
kondil jednoliko širok. Pri uspravnom stavu
zbog ukošenoga smjera osi dijafize femura,
oba su kondila u vodoravnoj ravnini premda
nisu jednake veličine.
Oba su kondila u transverzalnoj ravnini
približno jednako zaobljena (3) oko sagitalne
Donji udovi
podijeljena je na tri trećine.
Na gornjoj trećini nailazimo na izrazito hrapavu
plohu (često s egzostozama) na koju se najvećim di-
jelom veže m. quadriceps. Srednja trećina sadržava
različite kanale za krvne žile i živce, dok s donje
trećine polazi lig. patellae.
Tri četvrtine unutrašnje plohe predstavlja zglobnu
plohu, dok je distalna četvrtina ispunjena kana-
lićima za žile i živce te ispunjena masnim tkivom,
corpus adiposum infrapatellare.
Facies articularis podijeljena je prugom na lateralnu

osi. U sagitalnoj pak ravnini postoji zavoj (4) (7) i medijalnu (8) fasetu. Razlikujemo četiri tipa
koji je izrazitiji prema natrag i radijus je zak- patela, s obzirom na fasete i to: najčešći tip I, veća
rivljenosti prema natrag manji. Središnje su lateralna i manja medijalna faseta, tip II, podjednako
velike obje fasete te tip III, gdje je vrlo mala, hipop-
točke zakrivljenosti u spiralnoj crti nazvanoj
lastična medijalna faseta. U tipu IV nedostaje pruga
evoluta, odnosno na krivulji koja nastaje od koja odjeljuje fasete.
središnjih točaka zakrivljenosti jedne dru-
ge krivulje. Stoga postoji nebrojeno mnogo Površina zglobne plohe patele iznosi oko 12 kvad-
poprječnih osi u kojima se zbivaju pokreti ratnih centimetara. Hrskavica na zglobnim plohama
je debljine oko 6 mm. Najveću debljinu hrskavica
koljenskoga zgloba (str. 212.). U koljenu su
postiže oko tridesete godine života, dok kasnije pos-
moguće kutne i rotacijske kretnje, čiji opseg taje tanja.
ograničuju kolateralne sveze a posebno op-
seg rotacijskih kretnji. Medijalni kondil ima Razvoj (F): Koštane jezgre nastaju u trećoj ili četvr-
još i zavoj oko okomite osi, tzv. »rotacijski za- toj godini života.
voj« (5). Varijacije: Iver vrlo često na lateralnom rubu
proksimalno ima udubinu, pa govorimo o patella
Razvoj: U sedmom tjednu embrionalnoga života
emarginata (G).
stvara se perihondralna koštana osovina na tijelu
Patella bipartita (H) nastaje pri okoštavanju hr-
kosti, a u desetom mjesecu pojavljuje se (enhon-
skavičnog umetka u istom dijelu ivera gdje nastaje i
dralna) jezgra okoštavanja u distalnoj epifizi (znak
emarginacija (H), te katkad postoje patella triparti-
zrelosti čeda). Ostale koštane jezgre nastaju u prvoj
ta, pa i patella multipartita. Patella partita je učes-
godini života u glavi bedrene kosti, u trećoj godini
talija u muškaraca i valja je prema smještaju i obliku
života u velikom trohanteru, te u malom trohanteru
razlikovati od prijeloma.
u jedanaestoj ili dvanaestoj godini života. Sraštenje
proksimalne epifizne pukotine nastaje između se-
damnaeste i devetnaeste godine života, a distalna
epifizna pukotina sraste kasnije, tj. u devetnaestoj ili
dvadesetoj godini života.

Patella (D–H)
Iver, patella, najveća je sezamska kost u čovjeka. Iver
je trokutasta oblika, baza je smještena proksimalno,
a vrh, apex patellae (6) je distalno usmjeren. Prednja
je ploha ivera hrapava, a stražnja ploha, facies arti-
cularis podijeljena je grebenom na veću lateralnu (7)
i manju medijalnu zglobnu plohu (8). Medijalni je
rub patele tanji, dok je lateralni deblji. Facies anterior
 Bedrena kost i iver 195

ravnina reza slike B

Donji udovi
Condyli femoris prikazani Presjek kroz condylus lateralis
s distalne strane

1. godina
3. godina života
života
11.–12.
godina
života

Desna patella Desna patella

7. embrionalni prikazana sa prikazana s
tjedan stražnje strane prednje strane

3.–4. godina
života

Patella, razvoj

10. fetalni tjedan

Razvoj femura

Patella emarginata Patella bipartita

 196 Donji udovi: Kosti, sveze, zglobovi

Kut bedrene kosti (A–G)
Kut između collum i corpus femoris nazvan
je kolo-dijafizarni kut ili pravilnije kut col-
lum-corpus, i u novorođenčeta je oko 150°,
u trogodišnjega djeteta (A) je 145°. U odra-
slih (B) je između 126° i 128°, a u staraca (C)
120°.
Kliničko značenje: Poremećaji rasta kosti na-
stali zbog različitih bolesti (npr. rahitis) mogu kut
collum-corpus smanjiti na samo 90°. Kut collu-
m-corpus ima posebno značenje za stabilnost i
Donji udovi
kut veći, noge su okrenute prema unutra, a
ako je manji, noge su okrenute prema van, a
istodobno je i ograničen opseg pokreta. Mo-
guća je promjena kuta torzije samo na jed-
nom udu.
Kliničko značenje: Pri mjerenju pregibanja zglo-
ba kuka vršak velikog trohantera nalazi se na tzv.
Roser-Nélatonovoj crti (G) što spaja spina iliaca
anterior superior i tuber ischiadicum. Pri prijelo-
mu vrata bedrene kosti ili iščašenju zgloba kuka
te se tri točke više ne projiciraju u istoj crti, pa je

to pomoćni pokazatelj pri dijagnosticiranju prije-

manji kut povećava opasnost od prijeloma vrata loma. No, praktično je značenje Roser-Nélatono-
bedrene kosti. No, u staraca nastaju često prije- ve crte i nadalje dvojbeno.
lomi vrata bedrene kosti i zbog smanjenja elas-
tičnosti koštanoga tkiva.

Kut collum-corpus utječe na položaj dijafize

bedrene kosti ovisno o smjeru opterećenja.
Smjer opterećenja zdrave noge prolazi od
sredine glave bedrene kosti do sredine petne
kosti. Ravnina koja prolazi donjom plohom
kondila bedrene kosti ukošena je u odnosu
prema pravcu opterećenja i kut što ga zatvara
ima veliko značenje za pravilan položaj nogu
(str. 214.).

Kliničko značenje: Patološke promjene kuta

collum-corpus uzrokuju nepravilnosti položaja
nogu, pa prekomjerno malen kut collum-corpus
uzrokuje coxa vara (D), a neprirodno velik kut
uzrokuje coxa valga (E). Coxa valga su redovito
udružena s genu varum (str. 214.), pa se prom-
jene oblika bedrene kosti odražavaju i na zglob
koljena. Coxa vara je obično udružena s genu val-
gum (str. 214.).

Kut torzije femura (F) zatvaraju dva pravca

od kojih prvi prolazi kroz collum femoris, a
drugi prolazi poprijeko kroz kondile bedrene
kosti. Oba pravca međusobno zatvaraju kut
koji je u Europljana 12°, a kreće se u rasponu
4° do 20°. Taj kut torzije femura omogućuje
prijenos pokreta fleksije (uz rotaciju zdjelice)
u kretnju torzije u zdjeličnom zglobu.
Neprirodne vrijednosti kuta torzije femura
uzrokuju nepravilne položaje nogu. Ako je
 Bedrena kost 197

Donji udovi
Collum-corpus kut u Collum-corpus kut Collum-corpus kut
trogodišnjega djeteta u odraslih u staraca

Coxa vara (kombinirano s genu valgum) Coxa valga

Kut torzije femura

Roser-Nélatonova crta
 198 Donji udovi: Kosti, sveze, zglobovi
Zdjelični zglob (A–D)
U zdjeličnom zglobu, articulatio coxae su
zglobne plohe facies lunata acetabuli (1) i
caput femoris (2). Facies lunata je konkavno
zglobno tijelo nalik na odsječak plašta kugle
i prošireno je još s labrum acetabuli (3), što
ga tvori čvrsto vezivno-hrskavično tkivo.
Facies lunata i labrum acetabulare obuhva-
ćaju dvije trećine zglobne plohe glave bed-
rene kosti. Konkavno zglobno tijelo osim
koštanog dijela je i lig. transversum aceta-
Donji udovi
buli (4). Krov acetabula je središnji dio ace-
tabula koji je odebljan i ojačan što je i vidlji-
vo na rentgenskim slikama. Iz fossa acetabuli
koja je ispunjena masnim tkivom (5) polazi
lig. capitis femoris (6) omotan sinovijalnom
opnom i veže se na caput femoris. Kroz tu
svezu prolazi a. capitis femoris, r. acetabu-
laris a. obturatoriae, te zajedno s ograncima
a. circumflexae femoris medialis et lateralis
opskrbljuje krvlju glavu bedrene kosti.
Zglobna čahura veže se oko labrum ace-
tabulare tako da on ostaje unutar zglobnog
prostora. Na glavi bedrene kosti zglobna se
čahura (8) kružno veže na gotovo jednakoj
udaljenosti od hrskavičnoga ruba, a ekstraar-
tikularni dio vrata bedrene kosti manji je na
prednjoj nego na stražnjoj strani. Sprijeda je
pripoj zglobne čahure u području linea inter-
trochanterica (7), a na stražnjoj strani pripoj
je za prst širine udaljen od crista intertro-
chanterica (9).
Sveze u zglobu kuka. U zglobu kuka nalazi
se najčvršća sveza čovjekova tijela, lig. iliofe-
morale (10), Bertinijeva sveza koja se opire i
sili vlaka do 350 kp.
U zglobu ima pet sveza i to četiri sveze eks-
trakapsularno, i jedna sveza intrakapsularno.
Mjesta zglobne čahure koja nisu pojačana
zglobnim svezama nazvana su slabim mjesti-
ma zglobne čahure.
Ekstrakapsularne sveze su zona orbicula-
ris (11), te lig. iliofemorale (10), lig. ischio-
femorale (12) i lig. pubofemorale (13), koje
pojačavaju zglobnu čahuru i istodobno og-
raničuju opseg kretnji u zglobu kuka. Zona
orbicularis poput ovratnika okružuje mjes-
to vrata bedrene kosti i njezina je prstenas-
ta struktura potpuno vidljiva na unutarnjoj
plohi zglobne čahure, a s vanjske je strane
zona orbicularis prekrivena drugim sveza-
ma. Glava bedrene kosti prolazi zona orbicu-
laris poput puceta u prorezu za puce. Zona
orbicularis uz labrum acetabulare i negati-
van tlak zraka osigurava stalan doticaj glave
bedrene kosti i konkavnoga zglobnog tijela.
Intrakapsularno je smješten lig. capitis fe-
moris.
Između zglobne čahure i m. iliopsoas nalazi
se bursa iliopectinea koja u 10 do 15% slučaje-
va komunicira sa zglobnom šupljinom.
Kliničko značenje: Pri upali slaba se mjesta
zglobne čahure izbočuju prema van i vrlo su bol-
na na pritisak. Iščašenje redovito razdere zglobnu
čahuru, a moguće je i raskinuće lig. capitis femo-
ris i a. capitis femoris, pa može nastati poremećaj
opskrbe krvlju u glavi bedrene kosti. Pri prijelo-
mu vrata bedrene kosti razlikujemo medijalni i
lateralni prijelom. Pri medijalnom prijelomu je
frakturna linija unutar zgloba, a pri lateralnom je
prijelomu izvan zgloba.
 Zdjelični zglob 199

Donji udovi
Art. coxae, prikazan sa
stražnje strane

Presjek kroz art. coxae Pripoj zglobne čahure

bedrene kosti

Art. coxae, prikazan

s prednje strane
 200 Donji udovi: Kosti, sveze, zglobovi

Zdjelični zglob, nastavak Sveza ne održava doticaj među zglobnim ti-

Sveze u zdjeličnom zglobu (A, B)
Lig. iliofemorale (1) polazi sa spina iliaca
anterior inferior (2) s ruba acetabula i veže
se na linea intertrochanterica (3). Sveza ima
čvršći dio, pars transversa (4) koji seže više
prema gore usporedno s osi vrata bedrene
kosti, te slabiji dio, pars descendens (5), koji
seže više prema dolje i usporedan je s osi ti-
jela femura.
Oba dijela oblikuju slovo Y jer je lateralni
Donji udovi
jelima i tek pri iščašenju svojom napetošću
sprječava daljnje razdvajanje zglobnih tijela.
Kretnje u zdjeličnom zglobu
Tonus mišića ograničuje kretnje u zglobu i
najveće kočenje zgloba nastaje pri podiza-
nju ispružene noge naprijed. U zdjeličnom
zglobu moguće su anteverzija i retroverzija,
abdukcija i adukcija, cirkumdukcija i rota-
cija. Anteverzija (često se govori i o fleksiji) i

retroverzija se ostvaruju oko poprječne osi

dio više zavrnut, a njihova se funkcija razli- koja prolazi kroz glavu bedrene kosti. An-
kuje. Iliofemoralna sveza omogućuje pri us- teverzija je opsežnija nego retroverzija koja
pravnom stavu uz zdjelicu nategnutu prema je moguća samo malo više od vertikalne osi,
natrag tzv. amuskularno držanje i sprječava a pri flektiranom koljenu moguće je natko-
pad tijela prema natrag. Iliofemoralna sve- ljenicu približiti trbuhu.
za istodobno omogućuje stalan doticaj gla-
ve bedrene kosti i acetabula. Pri flektiranoj Abdukcija i adukcija zbivaju se oko antero-
natkoljenici sveza se opusti pa je moguće još posteriorne osi koja također prolazi kroz
dodatno pomicanje zdjelice prema dorzalno, glavu bedrene kosti.
odnosno moguća je kretnja sjedenja. Deb-
Rotacija natkoljenice zbiva se oko okomite
lji lateralni dio sveze ograničuje abdukciju i
osi koja prolazi kroz caput femoris i con-
rotaciju natkoljenice prema van, a medijalni
dylus medialis femoris. Pri ispruženoj nozi
dio sveze ograničuje rotaciju prema unutra.
moguća je rotacija opsega 60°.
Pri uzdignutoj natkoljenici omlohavi cijela
sveza, pa su tada moguće najopsežnije rota- Cirkumdukcija je složena kretnja u kojoj
cijske kretnje. noga opisuje nepravilni plašt stošca čiji je vrh
u glavi bedrene kosti.
Lig. ischiofemorale (6) polazi s os ischii is-
pod acetabula i usmjeren je vodoravno preko
collum femoris iznad pripoja lateralnog di- 10 labrum acetabulare,
jela iliofemoralne sveze i njegova se vlakna 11 tuber ischiadicum,
također uključuju u zona orbicularis (7). Is- 12 trochanter major.
hiofemoralna sveza ograničuje rotaciju nat-
koljenice prema unutra.
Lig. pubofemorale (8) najslabija je od tih
triju sveza i polazi s crista obturatoria i s di-
jela opturatorne opne (9), te ulazi u zglobnu
čahuru i u zona orbicularis (7) i nastavlja se
prema femuru. Pubofemoralna sveza ogra-
ničuje abdukciju.
Lig. capitis femoris, intraartikularna je sve-
za i polazi iz incisura acetabuli i seže u fovea
capitis femoris.
 Zdjelični zglob 201

Sveze zdjeličnoga zgloba prikazane

sa stražnje strane

Donji udovi

Sveze zdjeličnoga zgloba prikazane

s prednje strane
 202 Donji udovi: Kosti, sveze, zglobovi

Potkoljenične kosti Proksimalni kraj tibije je u odraslih osoba

Koštanu osnovicu potkoljenice čine dvije
kosti, i to goljenična kost, tibia, i lisna kost,
fibula. Goljenična kost je snažnija kost i jedi-
na je u zglobu s bedrenom kosti i kosturom
stopala.
Tibia (A–D)
Goljenična kost, tibia, ima trokutasto tijelo,
corpus tibiae (1), te proksimalni i distal-
ni kraj. Na proksimalnom kraju se nalaze
Donji udovi
nagnut prema natrag, pa govorimo o retro-
verziji ili, točnije, o reklinaciji tibije. Kut što
ga zatvaraju facies articularis superior kon-
dila tibije i horizontalna ravnina prosječno je
4–6°. U zadnjem je mjesecu embrionalnoga
života taj kut izrazito povećan i doseže oko
30°, a u prvom mjesecu života i sve do počet-
ka hodanja djeteta krajem prve godine živo-
ta, kut se smanjuje.
Postavi li se uzdužna os kroz corpus tibiae,

facies articularis superior leži iza probojne

condylus medialis (2) i condylus lateralis (3).
točke te osi. To znači da je proksimalni kraj
Proksimalno usmjerena zglobna ploha, fa-
cies articularis superior presvođena je s uz- tibije još uvijek smješten dorzalno. Taj se po-
višenom eminentia intercondylaris (4) koja ložaj označuje kao retropozicija.
se dijeli na tuberculum intercondylare me- Osim reklinacije, na tibiji vrlo često u od-
diale (5) i tuberculum intercondylare laterale raslih osoba postoji i torzija između proksi-
(6). Ispred eminentiae intercondylaris nalaze
malnoga i distalnoga dijela goljenične kosti,
se area intercondylaris anterior (7), a iza nje
area intercondylaris posterior (8). Na strmi- a koja se dovodi u vezu s pojačanim rastom
ni lateralnog kondila nalazi se mala zglob- medijalnoga kondila.
na ploha usmjerena lateralno i prema dolje, Razvoj: U sedmom tjednu embrionalnog života
facies articularis fibularis (9) s kojom se uz- počinje perihondralno okoštavanje tijela tibije, a u
globljuje caput fibulae. proksimalnom dijelu nastaje enhondralno okošta-
vanje u desetom fetalnom mjesecu, dok se na dis-
Trokutasto tijelo tibije ima na prednjoj stra- talnoj epifizi pojavljuju enhondralne koštane jezgre.
ni oštar rub, margo anterior (10), koji se Zatvaranje epifiznih pukotina distalno nastaje ranije
proksimalno nastavlja u tuberositas tibiae (između 17. i 19. godine života). Proksimalno pri-
(11), a distalno je splošten. Taj rub odjeljuje poj epifiza slijedi nešto kasnije (između devetnaeste
facies medialis (12) i facies lateralis (13). Fa- i dvadesete godine života).
cies lateralis seže do margo interosseus (14) i
prelazi u facies posterior (15) koja je s margo
medialis (16) odijeljena od facies medialis.
Na stražnjoj plohi tijela tibije, na proksimal-
nom dijelu, nalazimo koštanu prugu, linea
m. solei (17) usmjerenu od distalno i medi-
jalno prema proksimalno i lateralno. Lateral-
no od te pruge nalazi se veći ili manji fora-
men nutricium (18).
Distalni dio tibije je medijalno produžen
i tvori malleolus medialis (19) na kojem se
nalazi facies articularis malleoli medialis.
Na stražnjoj se plohi nalazi sulcus malleola-
ris (20). Na donjoj plohi je facies articularis
inferior tibiae koja se uzglobljuje s talusom.
Na lateralnoj strani nailazimo na usjek, in-
cisura fibularis (21), na koji se sindesmotički
veže fibula.
 Potkoljenične kosti 203

Donji udovi
Desna tibija prikazana
s gornje strane

10. mjesec
fetalnoga života–
1. godina života

7. tjedan
embrionalnoga
života

2. godina
života
Razvoj goljenične kosti

Desna tibija prikazana Desna tibija prikazana

s prednje strane sa stražnje strane
 204 Donji udovi: Kosti, sveze, zglobovi

Potkoljenične kosti (nastavak) Klinički je značajno da se epifizne pukotine i

Fibula (A–D) posebno distalna epifizna pukotina ne zamijene
s prijelomnom pukotinom.
Lisna kost, fibula, tanja je i elastičnija nego
tibija; ima dva kraja i dijafizu, ili tijelo fibu-
le.
Proksimalni kraj fibule čine caput fibulae
(1) i facies articularis capitis (2), te mali izda-
nak, apex capitis (3).
Tijelo fibule, corpus fibulae (4), u sredini je
trokutasto, ima tri ruba i tri plohe, a u distal-
Donji udovi

noj trećini nalazimo i četvrti rub. Najoštriji

je rub usmjeren prema naprijed, margo an-
terior (5) i odjeljuje facies lateralis (6) i facies
medialis (7). Crista medialis (8) odjeljuje me-
dijalnu plohu i facies posterior (9) koju pak
od facies lateralis (6) odjeljuje margo poste-
rior (10). Na medijalnoj plohi nalazi se niska
i vrlo oštra koštana pruga, margo interosseus
(11) na koju je pričvršćena membrana inte-
rossea (12). U sredini facies posterior ili na
margo posterior nalazi se foramen nutri-
cium.
Na proširenoj vanjskoj plohi distalnoga kra-
ja lisne kosti nastavlja se prema dolje veli-
ki izdanak malleolus lateralis (13) koji na
svojoj unutrašnjoj plohi ima zglobnu plohu
za uzglobljenje s talusom, facies articularis
malleoli lateralis (14). Ispod zglobne plohe je
duboka udubina, fossa malleoli lateralis (15)
na koju se veže lig. talofibulare posterius. Na
vanjskoj plohi nalazi se iza maleola različito
dobro izražena brazda sulcus malleolaris (16)
kroz koju prolaze tetive mm. fibulares (pero-
nei) (str. 260.)
Razvoj: U području tijela fibule u drugom mjese-
cu embrionalnoga života razvija se perihondral-
ni koštani plašt. U maleolu se razvija enhondralna
jezgra okoštavanja u drugoj godini života, a u ca-
pitulum fibulae u četvrtoj godini života. Sraštenje
epifiznih pukotina nastaje distalno između šesnaeste
i devetnaeste godine života, potom proksimalno iz-
među sedamnaeste i dvadesete godine života. Epi-
fiznu prugu nalazimo proksimalno ispod glave lisne
kosti, a distalno iznad maleola.
 Potkoljenične kosti 205

4. godina
života

Donji udovi
7. mjesec
embrionalnoga
života

2. godina
života

Razvoj lisne kosti

Desna fibula Desna fibula

prikazana prikazana s lateralne
s medijalne strane
strane

Presjek kroz fibulu i tibiju,

te interosealnu membranu
 206 Donji udovi: Kosti, sveze, zglobovi
Koljenski zglob (A–C)
Zglob koljena, articulatio genus, najveći je
zglob našega tijela, pokretač je tijela i po me-
hanici je trochoginglymus. Pri fleksiji zgloba
koljena nastaju rotacija i klizna kretanja, a u
flektiranom koljenu moguća je i rotacija.
Zglobna tijela su condyli femoris i condyli
tibiae i nesklad zglobnih površina usklađuju
razmjerno debela hrskavična tijela, menisci.
U zglobu koljena osim bedrene i goljenične
kosti sudjeluje i patella, pa u kliničkom ra-
Donji udovi
du govorimo o femoropatelarnom zglobu, tj.
zglobu između femura i patele.
Kondili bedrene kosti divergiraju distalno i
prema natrag i pri tomu je lateralni kondil
sprijeda širi nego straga, a medijalni kondil
je jednolike širine. U transverzalnoj su rav-
nini kondili zavijeni oko sagitalne osi. U sa-
gitalnoj je ravnini zavoj prema natrag veći,
odnosno radijus zakrivljenosti je manji (str.
194.). Medijalni je kondil još zavijen i oko
vertikalne osi (rotacijski zavoj). Facies arti-
culares superiores tibiae nose kondili, a raz-
dvajaju ih eminentia intercondylaris i areae
intercondylares.
Zglobna čahura (1) mlohava je i široka,
sprijeda i postranično je tanka, a pojačavaju
je sveze. U prednju stijenku zglobne čahure
uložena je patela. U zglobu koljena su sveze,
menisci i pripadajuće burze raspoređene na
poseban način.
Sveze: Lig. patellae (2) nastavak je tetive mi-
šića kvadricepsa (3) i seže od patele do tube-
rositas tibiae (4), a vlakna m. vastus lateralis i
m. rectus femoris oblikuju retinaculum pa-
tellae laterale (5) koja se priključuju u tra-
ctus iliotibialis. Tractus iliotibialis se veže na
tibiju lateralno od tuberositas tibiae. Vlakna
m. vastus medialis oblikuju retinaculum
patellae mediale (6) koji je usmjeren me-
dijalno i distalno do lig. patellae, te se veže
na tibiju ispred lig. collaterale mediale. U re-
tinaculum patellae mediale priključuju se i
vlakna što polaze od medijalnoga epikondila
(7) i poprječno ulaze u retinakul (8). Dvije
postranične sveze imaju funkciju vodilje pri
kretnjama fleksije i ekstenzije.
Lig. collaterale tibiale (9) trokutasta je sveza
ugrađena u membranozni dio zglobne čahu-
re i čvrsto je srasla s medijalnim meniskom
(str. 208.). U toj svezi razlikujemo tri vrste
vlakna. Prednja duga vlakna (10) polaze od
epicondylus medialis (7) i sežu do margo
medialis tibiae (11). Stražnja površinska krat-
ka vlakna (12) odlaze u medijalni menisk, a
stražnja donja vlakna (13) polaze od medi-
jalnoga meniskusa i vežu se na goljeničnu
kost. Sveza dijelom prekriva pes anserinus
(superficialis) i ukrižuje je dio tetive semi-
membranoznoga mišića (14) koji se veže na
tibiju.
Okrugla sveza lig. collaterale fibulare (15)
nije sraštena s čahurom i s lateralnim meni-
skom, a polazi od lateralnoga epikondila (16)
i veže se na caput fibulae (17).
Na stražnjoj strani nalazimo lig. popliteum
obliquum (18) koji je lateralni izdanak tetive
semimembranoznoga mišića (14) i usmjeren
je lateralno i proksimalno. Lig. popliteum
arcuatum (19) polazi s apex capitis fibulae
(20), te ukrižuje tetivu m. popliteus (21) i
priključuje se u zglobnu čahuru.
22 bursa suprapatellaris,
23 bursa subtendinea m. gastrocnemii me-
dialis,
24 caput mediale m. gastrocnemii,
25 caput laterale m. gastrocnemii.
 Koljeni zglob 207

Donji udovi
Desni koljenski zglob prikazan
s medijalne strane

Desni koljenski zglob prikazan

s prednje strane

Desni koljenski zglob prikazan

sa stražnje strane
 208 Donji udovi: Kosti, sveze, zglobovi
Koljenski zglob, nastavak (A–C)
Ukrižene sveze, ligg. cruciata, daljnja su
skupina sveza koljenskog zgloba. Ukrižene
sveze leže intrakapsularno, ali ekstraartiku-
larno (str. 210.), te održavaju stalan doticaj
zglobnih ploha pri rotaciji.
Prednja ukrižena sveza, lig. cruciatum ante-
rius (1), polazi od area intercondylaris ante-
rior tibiae i seže do unutrašnje plohe lateral-
noga kondila femura. Lateralna vlakna ove
sveze usmjerena su više prema natrag nego
Donji udovi
medijalna vlakna.
Lig. cruciatum posterius (2) snažniji je ne-
go prednja ukrižena sveza i polazi od lateral-
ne plohe medijalnoga kondila femura, te seže
do area intercondylaris posterior.
Meniske oblikuje vezivno tkivo s kolagenim
vlaknima u koja su uložene hrskavične stani-
ce. Kolagena su vlakna usmjerena u dva glav-
na pravca. Čvršća vlakna slijede oblik meni-
ska i razapeta su između njegovih pričvrsnih
mjesta. Slabija vlakna usmjerena su zrakasto
od zamišljene središnje točke i isprepleću se
s uzdužnim vlaknima, pa zbog toga nastaju
češće lučne uzdužne pukotine nego poprje-
čni rascjep meniskusa. Hrskavične se stanice
nalaze bliže površini meniska.
U poprječnom su presjeku menisci splošteni
prema unutra, a vanjska je ploha srasla sa si-
novijalnom opnom zglobne čahure. Menisci
su pomični prema podlozi koju čini tibija, a
krvlju ih opskrbljuju aa. genus inferiores ko-
je zajedno čine perimenisknu arkadu.
Meniscus medialis (3) je polumjesečast i
vezan s lig. collaterale tibiale (4). Straga je
medijalni menisk širi nego sprijeda, pa je i
crus anterius (5) tanji nego crus posterius (6).
Medijalni menisk je srastao s lig. collatera-
le tibiale, a pričvrsna mjesta su mu prilično
razdaljena, pa je mnogo manje gibljiv nego
lateralni menisk. Pri rotaciji potkoljenice
prema van medijalni se menisk najviše po-
miče i napreže, a rasterećen je pri rotaciji
prema unutra.
Meniscus lateralis (7) je više okruglast i
podjednako je širok, a pričvrsna mjesta su
mu vrlo blizu. Lateralni menisk istodobno
nije srastao s lig. collaterale fibulare (8), pa
je pomičniji nego medijalni menisk i zbog
veće pokretljivosti manje je opterećen pri
različitim kretnjama. Od stražnjega roga
lateralnoga meniska polaze jedna ili dvije
sveze, i to lig. meniscofemorale anterius
(9) ispred i lig. meniscofemorale posterius
(10) iza lig. cruciatum posterius, te se vežu
na medijalni kondil femura. Lig. meniscofe-
morale posterius nalazimo češće negoli lig.
meniscofemorale anterius (30%), a iznimno
(slika C) mogu postojati obje sveze. Sprijeda
oba meniska povezuje lig. transversum ge-
nus (11), koji je u oko 10% ljudi podijeljen u
mnogo uskih vrpci.
Kliničko značenje: Klinički liječnici razlikuju
prednji i stražnji rog meniska. Ozljede meniska
nastaju pri preopsežnim kretnjama zgloba ili pak
pri neusklađenim pokretima (npr. fleksija i vanj-
ska rotacija pri učvršćenom stopalu). Oštećenje
medijalnoga meniska dvadeset je puta učestali-
je, što je posljedica manje gibljivosti medijalnoga
meniska i stanjenoga njegova prednjega roga. Pri
tomu nastaje uzdužni rascjep, ili se odvoje prednji
ili stražnji rog. Nakon kirurškoga uklanjanja me-
niska u očuvanoj kapsularnoj zoni stvara se me-
niskoidno tkivo koje preuzima zadaću meniska.
Pri kirurškim zahvatima u području stražnjega
roga meniska mogu ligg. meniscofemoralia činiti
poteškoće.
 Zdjelične kosti 209

Desni koljenski zglob, ukrižene Donji udovi

sveze prikazane sa stražnje strane

Desni koljenski zglob, ukrižene

sveze prikazane s prednje strane

Prikaz gornjih ploha

meniska
 210 Donji udovi: Kosti, sveze, zglobovi

Koljenski zglob, nastavak (A–D) i spojena je sa zglobnim prostorom te po-

Membrana synovialis (1) i membrana fibrosa
(2) zglobne čahure odijeljene su na pred-
njoj i na stražnjoj strani zgloba umetcima
masnoga tkiva. Mjesto je pregiba sinovijal-
ne membrane na bedrenoj kosti (3) sprijeda
malo iznad ruba hrskavice na kojoj membra-
na i započinje (4) i tomu je uzrok suprapate-
larna burza (5) koja je spojena sa zglobnim
prostorom. Membrana synovialis je na mje-
stu pregiba (6) odvojena i odignuta od kosti
Donji udovi
većava zglobnu šupljinu. Straga su manja
bursa m. semimembranosi i recessus subpo-
pliteus. Na polazištu obiju glava mišića gas-
troknemijusa nalaze se bursa subtendinea m.
gastrocnemii lateralis i bursa subtendinea m.
gastrocnemii medialis.
Među sinovijalnim burzama koje nisu spo-
jene sa zglobnim prostorom tu se još nalaze
bursa subcutanea praepatellaris koja leži ne-
posredno iznad patele te dubinska infrapate-

periostalnim vezivnim tkivom (7). Sprijeda larna burza, bursa infrapatellaris profunda
je na tibiji (8) pripoj i preklapanje sinovijal- (19) uložena između lig. patellae (20) i fib-
ne membrane neposredno uz granicu hr- rozne opne zglobne čahure. Bursa infrapa-
skavice, a straga je pripoj sinovijalne opne tellaris profunda može katkad biti spojena
na bedrenoj kosti uz hrskavičnu granicu (9) sa zglobnom šupljinom. Daljnje burze koje
na bedrenim kondilima i pri tomu je zglobni ne komuniciraju sa zglobnim prostorom su
prostor podijeljen na dva prema natrag us- bursa subfascialis praepatellaris, bursa sub-
mjerena zatona (10). U sredini zgloba mem- tendinea praepatellaris i bursa subcutanea
brana synovialis prolazi ispred lig. cruciatum infrapatellaris.
anterius (11) i lig. cruciatum posterius (12),
pa su ukrižene sveze smještene intrakapsu-
larno, ali i ekstraartikularno između mem-
branae synovialis (1) i membranae fibrosae
(2). Straga je pripojište membrane na hrska-
vičnoj granici (13). Menisci (14) su ugrađeni
u sinovijalnu membranu.
Zglobni prostor je složeno građen. U ot-
vorenom zglobu nalazimo sprijeda između
sinovijalne i fibrozne membrane široki mas-
ni izdanak, corpus adiposum infrapattellare
(15), što seže od donjega ruba patele (koja je
uložena u prednju stijenku zglobne čahure)
(16) pa sve do plica synovialis infrapatellaris
(17) koja dijeli zglob na dva dijela.
Slobodni gornji rub, plica synovialis infrapa-
tellaris, prolazi kroz zglobni prostor i nastav-
lja se na ligg. cruciata koji sprijeda obuhvaća.
Postranično od corpus adiposum infrapatel-
lare i plica synovialis infrapatellaris nalaze se
plicae alares (18).
U zglobu koljena nalaze se i različite burze
među kojima su neke spojene sa zglobnim
prostorom, a najveća je bursa suprapatella-
ris (5) koja se nalazi sprijeda i proksimalno
 Koljeni zglob 211

Donji udovi
Sagitalni presjek kroz koljenski zglob

Otvoren desni koljenski zglob,

patela je povučena distalno

Poprječni presjek kroz koljenski zglob, Pripoj zglobne čahure

prikaz distalnog dijela s gornje strane
 212 Donji udovi: Kosti, sveze, zglobovi

Kretnje u koljenskom zglobu (A–E) Zbog ukošenoga smjera ukriženih sveza, u

Oko poprječne osi u koljenskom zglobu ostva-
ruju se pokreti fleksije i ekstenzije, a u po-
ložaju fleksije obavljaju se i pokreti rotacije
oko osi potkoljenice.
Pri ispruženom koljenu (A) napete su ob-
je kolateralne sveze (1, 2) i prednji dio lig.
cruciatum anterius (3). Pri ekstenziji kližu
kondili femura u krajnji položaj i pri tomu
se širi lig. collaterale tibiale (1), te u zadnjih
10° ekstenzije, prije krajnjega položaja slijedi
Donji udovi
svakom je položaju napeta jedna sveza ili dio
sveze i napeta sveza preuzima vođenje zgloba
ako su oslabile kolateralne sveze.
U rotacijskom se pokretu po tibiji kreću fe-
mur i menisci (6), a pri fleksiji i ekstenziji
kreće se femur klizeći po meniscima.
Kliničko značenje: Razmjerno velike i nesklad-
ne zglobne plohe koje su izložene velikim opte-
rećenjima u starih su ljudi često oštećene i pri-
tomu je oštećena zglobna hrskavica ili su nastale

završna rotacija od oko 5°. Takva je kretnja i promjene na kosti. Prsnuće prednje ukrižene
uvjetovana napetošću lig. cruciatum anterius sveze (D) uzrokuje tzv. prednji fenomen ladice
i također oblikom medijalnoga kondila bedre- (E), tj. u čovjeka s flektiranim koljenom zbog sla-
bosti kolateralnih sveza u tom položaju može se
ne kosti (str. 194.) te djelovanjem iliotibijalnog
pomaknuti potkoljenica 2 do 3 cm prema napri-
traktusa (str. 254.). U tom su pokretu potpu- jed (strjelica). Pri prsnuću stražnje ukrižene sveze
no napete obje postranične sveze i istodobno i lig. collaterale fibulare nastaje stražnji fenomen
nastaje blago razdvajanje ukriženih sveza (3, ladice, tj. moguće je potkoljenicu pri flektiranom
4). Završna rotacija može biti nadopunjena koljenu pomaknuti prema natrag. Neprirodne
i vanjskom rotacijom tibije, a na uporišnoj postranične pokrete omogućuje prsnuće postra-
nozi nastaje blaga rotacija natkoljenice pre- ničnih sveza (klimavo koljeno).
ma unutra. Pri krajnjoj ekstenziji napete su
također i kolateralne (1, 2) te ukrižene sveze
(A).
Opseg normalne ekstenzije je oko 180°, a u
djece i mladih osoba je moguće načiniti i oko
5° veću ekstenziju. U novorođenčadi je pot-
puna ekstenzija nemoguća zbog retroverzije
tibije (str. 202.).
Pri flektiranom koljenu (B) gotovo su sve
sveze koljena mlohave i u položaju fleksije
mogući su pokreti rotacije koje usklađuju
ukrižene sveze. Opseg je rotacije prema
unutra (C) veći nego opseg rotacije pre-
ma van. Ukrižene sveze ograničuju rotaciju
prema unutra i pri tomu se pokretu zatežu i
stražnja vlakna lig. collaterale tibiale (1) i to
posebno pri kraju rotacijske kretnje. Rotaciju
prema van ograničuju ponajprije lig. colla-
terale tibiale, a pomaže mu i lig. collaterale
fibulare (2). Maksimalni je opseg rotacijske
kretnje između 45° i 60°. Na nozi oslonjenoj
na podlogu rotacijski se pokret može odredi-
ti kretanjem glave fibule (5).
 Kretnje u koljenom zglobu 213

Donji udovi
Fleksija koljena

Ekstenzija koljena

Rotacija koljena
prema unutra

Fenomen ladice, tibija je pomična

Prsnuće prednje ukrižene sveze pri prekinutim ukriženim svezama
 214 Donji udovi: Kosti, sveze, zglobovi

Položaj noge i koljeni zglob (A–C) maksimalnoj dorzalnoj fleksiji u gornjemu

Položaj, odnosno oblik nogu ovisi o kutu
collum-corpus bedrene kosti (str. 196.), te o
pravilnoj građi koljenoga zgloba. Nepovoljan
položaj noge stvara neprirodna opterećenja i
potom oštećenja koljenoga zgloba.
U normalno građena koljenskoga zgloba po-
stoji prava noga, genu rectum (A) i tada
smjer opterećenja (1) prolazi sredinom glave
bedrene kosti (2), pa sredinom koljenskoga
zgloba i nastavlja se do sredine kalkaneusa
Donji udovi
nožnom zglobu nategnu maleolarne rašlje,
i to se kompenzira gibanjem u tibiofibular-
nom zglobu.
Obje kosti potkoljenice osim zglobnih spoje-
va povezuje sindesmotički spoj, membrana
interossea cruris (15). Vlakna u vrlo čvrstoj
interosealnoj membrani usmjerena su sila-
zno od tibije prema fibuli.
Na distalnom kraju obiju kosti nalazi se
syndesmosis tibiofibularis (16). Spoj osi-

(3). guravaju lig. tibiofibulare anterius koji je

razmjerno tanka sveza koja prelazi preko
Pomak smjera opterećenja (1) prema lateral-
prednjih ploha distalnih krajeva obiju kosti
no, odnosno kroz lateralni kondil bedrene ko-
i na stražnjoj plohi lig. tibiofibulare posterius.
sti (4) i potom kroz glavu fibule (5) uzrokuje
Stražnja se ploha proteže sasvim horizontal-
nastanak X-nogu, genu valgum (B). U tom
no. Obje su sveze neznatno rastegljive i pri
položaju prekomjerno je nategnut lig. colla-
dorzalnoj fleksiji se povećava razmak između
terale tibiale (6) i preopterećeni su lateralni
obiju kosti potkoljenice.
menisk (7), te zglobne hrskavice lateralnoga
kondila femura (4) i lateralnog kondila tibije
(8). Zglobna je pukotina šira na medijalnoj 17 m. semitendinosus, m. gracilis, m. sarto-
negoli na lateralnoj strani i noge se u pod- rius su osobito opterećeni
ručju koljena dotiču, a gležnjevi su razmak- 18 više su opterećeni m. biceps femoris i tra-
nuti. U X-nogu je izrazitija završna rotacija. ctus iliotibialis.
Ako smjer opterećenja (1) prolazi kroz medi-
jalni kondil femura (9) ili još medijalnije, go-
vorimo o O-nogama, genu varum (C). Tada
je prekomjerno napregnut lig. collaterale fi-
bulare (10) i veće je opterećenje uz oštećenja
na medijalnom menisku (11) i na zglobnoj
hrskavici. Noge se ne dotiču u području ko-
ljena. U O-nogu nije moguće načiniti maksi-
malnu ekstenziju, pa stoga ni završnu rota-
cijsku kretnju.

Spojevi između goljenične

i lisne kosti (D)
Goljenično-lisni zglob, articulatio tibiofibu-
laris (12), nepomičan je zglob (amfiartroza)
između caput fibulae (13) i facies articularis
fibularis na lateralnom kondilu tibije (14).
Zglob ima čvrstu zglobnu čahuru koju po-
jačavaju ligg. capitis fibulae anterius et poste-
rius. To je kompenzacijski zglob, jer se pri
 Položaj nogu i koljeni zglob, spojevi između goljenične i lisne kosti 215

Donji udovi

Genu valgum Genu rectum Genu varum

A–C Položaj noge i koljenskoga zgloba Spojevi između

(prema Lanzu i Wachsmuthu) tibije i fibule
 216 Donji udovi: Kosti, sveze, zglobovi

Kostur stopala (A–G) Razvoj: U gležanjskoj kosti nastaje koštana jezgra u

sedmom ili osmom mjesecu fetalnog života.
Kostur stopala dijelimo na:
– korijen stopala, tarsus, Varijacije: Tuberculum laterale processus poste-
rior tali može katkad biti odvojen od gležanjske kosti
– središnji dio, metatarsus, i
pa govorimo o os trigonum.
– prste, digiti.
Calcaneus (D–G) petna kost, najveća je
Tarsus ima sedam kostiju, i to: gležanjsku
kost korijena stopala. Straga se nalazi masi-
kost, talus, petnu kost, calcaneus, kockastu
van tuber calcanei (15), koji na prjelasku u
kost, os cuboideum, čunjastu kost, os navi-
donju plohu ima dva prema naprijed usmje-
culare, i tri klinaste kosti, ossa cuneiformia.
rena nastavka, processus lateralis i processus
U metatarzusu je pet metatarzalnih kosti, a medialis tuberis. Na hrapavost tubera petne
Donji udovi

prste tvore članci prstiju, phalanges. kosti veže se Ahilova tetiva. Sprijeda se na-
lazi facies articularis cuboidea (16). Na gor-
Ossa tarsi njoj strani petne kosti najčešće nalazimo tri
zglobne plohe; facies articularis talaris ante-
Talus (A–C), gležanjska kost prenosi težinu
rior (17), media (18) i posterior (19). Prednja
čitavoga tijela na stopalo. Caput tali (1) od
i srednja zglobna ploha mogu biti međusob-
tijela, corpus tali (2) odjeljuje collum ta-
no spojene, a između facies articularis talaris
li (3). Na caput tali nailazimo na facies ar-
media et posterior leži sulcus calcanei (20)
ticularis navicularis koja se uzglobljuje s os
koji zajedno sa sulcus tali tvori sinus tarsi.
naviculare, a na collum tali nalazimo otvore
Na medijalnoj plohi kalkaneusa izbočen je
za krvne žile, te hrapavo područje. Na tije-
sustentaculum tali (21) koji nosi facies ar-
lu gležanjske kosti nailazi se na trochlea tali
ticularis talaris media. Ispod se nalazi sul-
(4), te iza nje i ispod processus posterior tali
cus tendinis m. flexoris hallucis longi (22). Na
koji ima kvržice, tuberculum laterale (5) i tu-
lateralnoj se plohi nalazi oskudno izraženo
berculum mediale (6). Neposredno uz tuber-
koštano ojačanje, trochlea peronealis (23), a
culum mediale nalazi se sulcus tendinis m.
ispod njega je sulcus tendinis m. peronei lon-
flexoris hallucis longi (7). Trochlea tali i facies
gi (24).
superior su šire sprijeda više nego straga.
Razvoj: U kalkaneusu se razvija koštana jezgra iz-
Na lateralnoj se strani facies superior nastav- među četvrtoga i sedmoga mjeseca fetalnoga života.
lja u facies malleolaris lateralis (8) koja seže
sve do processus lateralis tali (9), a na medi- Kliničko značenje: Na kalkaneusu često nalazi-
jalnoj strani je manja ploha, facies malleolaris mo koštani izdanak, processus medialis tuberis
medialis (10). Tri zglobne plohe uzglobljuju koji je usmjeren prema naprijed i na njega se vežu
se s maleolarnim rašljama. Na donjoj plohi različiti mišići tabana. Taj koštani izdanak može
talusa, u nastavku facies articularis navicu- vrlo često prouzročiti bolove.
laris nalazi se facies articularis calcanea ante-
rior (11) i na nju se nastavlja facies articularis
calcanea media (12). Iza tih zglobnih plo-
ha nalaze se sulcus tali (13) i potom velika
zglobna ploha, facies articularis calcanea pos-
terior (14).
Na talusu nalazimo još na polja prekrivena hrskavi-
com preko kojih je talus u vezi sa svezama (str. 224.).
Tako nalazimo facies articularis lig. calcaneonavicu-
laris plantaris i jedno manje polje, facies articularis
partis calcaneonavicularis lig. bifurcati.
 Kosti korijena stopala 217

7.–8. fetalni mjesec

Razvoj talusa

Donji udovi
Desna gležanjska kost prikazana Desna gležanjska
s gornje strane kost prikazana
s donje strane

Desna petna kost prikazana

s medijalne strane

Desna petna kost prikazana

s gornje strane

4.–7.
fetalni
mjesec

Desna petna kost prikazana

s lateralne strane
Razvoj petne kosti
 218 Donji udovi: Kosti, sveze, zglobovi

Kostur stopala nom kosti i malim dijelom s drugom meta-

Ossa tarsi, nastavak (A–P)
Čunjasta kost, os naviculare (A–C), uzglob-
ljuje se s talusom i s tri klinaste kosti. Na
plohi usmjerenoj talusu nalazimo udubljenu
zglobnu plohu za glavu talusa. Medijalno i
plantarno nalazi se tuberositas ossis navicula-
ris (1), a distalno se nalaze tri zglobne plohe
međusobno odijeljene malim koštanim gre-
benima preko kojih se navikularna kost uz-
globljuje s klinastim kostima.
Donji udovi
tarzalnom kosti (6). Os cuneiforme laterale
ima zglobne plohe za uzglobljenje s trećom
metatarzalnom kosti i manju plohu za dru-
gu metatarzalnu kost (7), a katkad i malu
zglobnu plohu za četvrtu metatarzalnu ko-
st. Os cuneiforme intermedium se uzglob-
ljuje samo s drugom metatarzalnom kosti.
Međusobno su sve tri klinaste kosti u zglobu,
a os cuneiforme laterale ima i zglobnu plohu
za uzglobljenje s kuboidnom kosti (8).

Razvoj: U os cuneiforme mediale (N) koštana jezgra

Razvoj: Koštana jezgra čunjaste kosti razvija se u nastaje u drugoj ili trećoj godini života, u os cunei-
trećoj ili četvrtoj godini života. forme intermedium (O) u trećoj, te u os cuneiforme
laterale (P) u prvoj ili drugoj godini života.
Kockasta kost, os cuboideum (D–F) lateral-
no je kraća nego s medijalne strane. Distalno
se na kosti nalaze zglobne plohe za četvrtu
i petu metatarzalnu kost koje su međusob-
no odijeljene grebenom. Medijalno se nalazi
zglobna ploha za uzglobljenje s os cuneifor-
me laterale, te katkad ispod nje nalazimo
maleno područje za uzglobljenje s os navicu-
lare. Prema natrag je usmjeren processus cal-
caneus (2) sa zglobnom plohom za petnu ko-
st. Na donjoj se plohi nastavlja sulcus tendinis
m. fibularis (peronaei) longi (3) s petne kosti
i iza te brazde vodilje nalazi se poprječno po-
loženo koštano odebljanje, tuberositas ossis
cuboidei (4).
Razvoj: Koštana se jezgra pojavljuje u desetom lu-
narnom mjesecu fetalnoga života (znak zrelosti
čeda).

Tri su klinaste kosti, ossa cuneiformia

(G–P), i međusobno se razlikuju veličinom
i položajem u kosturu stopala. Os cunei-
forme mediale (G, H) je najveća kost, a os
cuneiforme intermedium (J, K) je najma-
nja među klinastim kostima. Os cuneiforme
mediale je širom plohom usmjerena prema
tabanu, a ossa cuneiformia intermedium i
laterale (L, M) usmjerene su prema tabanu
svojim oštrim rubovima. Sve tri kosti imaju
proksimalno zglobne plohe za uzglobljenje
s os naviculare (5), a distalno su uzgloblje-
ne s metatarzalnim kostima. Os cuneiforme
mediale se uzglobljuje s prvom metatarzal-
 Kosti korijena stopala 219

3.–4. godina života

Os naviculare, Os naviculare, Razvoj os naviculare

proksimalna strana distalna strana

Donji udovi
10. mjesec
fetalnoga
razvoja

Os cuboideum Os cuboideum, Razvoj os cuboideum

dorzalna strana plantarna strana

Os cuneiforme mediale, Os cuneiforme Os cuneiforme laterale,

medijalna strana intermedium, medijalna strana
medijalna strana

Os cuneiforme mediale, Os cuneiforme Os cuneiforme laterale,

lateralna strana intermedium, lateralna strana
lateralna strana

2.–3. 3. 1.–2.
godina godina godina
života života života

Razvoj os cuneiforme Razvoj os cuneiforme Razvoj os cuneiforme

mediale intermedium laterale
 220 Donji udovi: Kosti, sveze, zglobovi

Kostur stopala, nastavak Ossa sesamoidea

Ossa metatarsi (A, B) U blizini articulationes metatarsophalangeae

Kosti zastopalja, ossa metatarsalia, (pet ko-
sti) cjevaste su kosti sa svodom usmjerenim
prema hrptu stopala. Sve kosti imaju basis
(1), corpus (2) i caput (3) ossis metatarsalis.
Os metatarsale I je najmanja i najdeblja me-
tatarzalna kost. Na plantarnoj strani osnovi-
ce prve kosti zastopalja nalazi se izbočina,
tuberositas ossis metatarsalis I. U okolini te
izbočine na lateralnoj strani os metatarsale I
Donji udovi
nalazimo različite sezamske kosti, a redovito
postoji sezamska kost u području glave prve
metatarzalne kosti.
Razvoj: Hrskavične osnove tijela metatarzalnih
kostiju dobivaju koštani plašt u drugom ili trećem
mjesecu fetalnoga života. U prvoj metatarzalnoj kos-
ti, kao i u metakarpalnih, nalazi se epifizna koštana
jezgra u osnovici, a u ostalih kosti zastopalja koštana
je jezgra u glavici. Te epifizne enhondralne koštane
jezgre nastaju između druge i četvrte godine života,

je uzglobljena s drugom metatarzalnom ko-
sti, a na stražnjoj je strani zglobna ploha za
uzglobljenje s os cuneiforme mediale (4). Na
prednjem, distalnom kraju, glava prve meta-
tarzalne kosti ima izbočinu i s obiju strana te
izbočine po dva žlijeba, u kojima se redovito
nalaze dvije sezamske kosti (5).
Ossa metatarsalia II, IlI i IV su sploštene i
njihove su baze dorzalno šire nego plantar-
no, te obje strane imaju zglobne plohe za
međusoban spoj. Straga i proksimalno se
nalaze zglobne plohe za uzglobljenje s ossa
cuneiformia i os cuboideum. Glave tih triju
kosti zastopalja su kuglaste.
a vrlo često prva i peta kost zastopalja mogu imati i
drugu epifiznu koštanu jezgru.
Na člancima prstiju nalazimo u bazama epifizne jez-
gre između prve i pete godine života, perihondralne
koštane osnove na tijelu nastaju od drugoga do os-
moga mjeseca fetalnoga života. I u člancima epifize
srastu za vrijeme puberteta. Napominjemo da je ug-
radnja kostiju u člancima prstiju nepravilna, pa su
izloženi podatci uglavnom srednje vrijednosti, a ne
pravila.
11 os cuneiforme intermedium,
12 os cuneiforme laterale,
13 os cuboideum,
14 os naviculare.

Os metatarsale V ima istovjetan oblik, osim

što na lateralnoj strani ima tuberositas ossis
metatarsalis V (6).

Ossa digitorum pedis (A, B)

Članci prstiju, phalanges; drugi do peti prst
imaju phalanx proximalis, phalanx media i
phalanx distalis, a palac ima samo dva član-
ka. Na člancima razlikujemo basis phalangis
(7), corpus phalangis (8) i caput phalangis
(9). Na distalnom članku (10) nalazi se tu-
berositas phalangis distalis, a na glavicama
proksimalne i srednje falange nalazimo male
žljebove.
Varijacija: U petom prstu katkad su srednji i dis-
talni članak srašteni, i to sraštenje nastupa već u hr-
skavičnoj fazi prije rođenja.
 Kosti stopala i prstiju 221

2.–8. fetalni
mjesec
1.–5. godina
života

2.–3. fetalni
mjesec

Donji udovi
2.–4. godina
života
Razvoj

Metatarzus i falange desnoga stopala prikazani s dorzalne strane

 222 Donji udovi: Kosti, sveze, zglobovi
Zglobovi stopala (A–C)
U zglobove stopala, articulationes pedis
ubrajamo gornji zglob stopala, articulatio
talocruralis, donji zglob stopala, articula-
tio subtalaris i talocalcaneonavicularis, te
articulatio calcaneocuboidea, cuneocuboi-
dea i intercuneiformes i articulatio cuneo-
navicularis.
Articulationes tarsometatarseae su zglobo-
vi između korijena stopala i metatarzalnih
kostiju. Zglobni spojevi između baza kostiju
Donji udovi
zastopalja čine articulationes intermetatar-
seae, zglobovi između kostiju zastopalja i
proksimalnih članaka prstiju nazvani su ar-
ticulationes metatarsophalangeae.
Articulationes interphalangeae pedis su
zglobovi između članaka prstiju.
Gornji zglob stopala
Zglobne plohe articulatio talocruralis obli-
kuju gležanjske (maleolarne) rašlje (1), troch-
lea tali s facies superior, i facies malleolaris
medialis et lateralis. Tibia i fibula oblikuju
konkavno zglobno tijelo za valjak talusa (str.
216.) i pri tomu se lisna kost sa zglobnom
plohom nalazi malo niže nego goljenična
kost.
Zglobna čahura (2) veže se na rub zglobnih
hrskavica, a na prednjoj i stražnjoj strani zglo-
bnoga prostora nalaze se sinovijalni nabori.
Sveze gornjega zgloba stopala. Najčvršća
sveza na medijalnoj strani je lig. collaterale
mediale, poznat i kao lig. deltoideum (3) koji
ima pars tibionavicularis (4), pars tibiocalca-
nea (5), pars tibiotalaris anterior i pars tibio-
talaris posterior (6).
Pars tibionavicularis (4) polazi s tibije (7)
i seže na os naviculare (8), te prekriva pars
tibiotalaris anterior koji se veže na collum
tali. Pars tibiocalcanea (5) usmjeren je pre-
ma sustentaculum tali (9) i djelomično pre-
kriva pars tibionavicularis (4). Daljnje sveze
gornjega zgloba stopala su i lig. talofibulare
anterius (10), lig. talofibulare posterius i lig.
calcaneofibulare (11). Lig. talofibulare ante-
rius spaja lateralni maleol i vrat gležanjske
kosti. Lig. talofibulare posterius napet je
gotovo vodoravno od fossae malleoli late-
ralis do processus posterior tali. Distalno i
proksimalno od stražnje tibiofibularne sveze
izbočuje se zglobna čahura. Gležanjske rašlje
učvršćuju lig. tibiofibulare anterius (12) i lig.
tibiofibulare posterius.
Kretnje. U gornjem nožnom zglobu moguće
su plantarna i dorzalna fleksija. Pri tomu je
iz položaja plantarne fleksije moguće činiti
abdukciju i adukciju stopala, i to zbog to-
ga jer je stražnji dio valjka talusa uži, pa iz-
među gležanjskih rašlji i valjka talusa nastaje
širi prostor. Gornji zglob stopala ubrajamo
u kutne zglobove s poprječno položenom
osi koja je usmjerena neposredno ispod vrha
medijalnoga maleola i prolazi kroz najdeblji
dio lateralnoga maleola. Opseg kretnji naj-
veće dorzalne do najveće plantarne fleksije
je oko 70°.
Kliničko značenje: Dvije su zglobne pruge za
amputaciju metatarzalnih kostiju i prstiju, te za
amputaciju svih kostiju osim talusa i kalkaneu-
sa. Chopartova zglobna pruga (C crveno) pog-
rješno je nazvana i articulatio tarsi transversa, a
prolazi između talusa (13) i kalkaneusa (14) te os
naviculare (8) i os cuboideum (15). Lig. bifurca-
tum (16) (str. 226.) ima ključno značenje i nje-
govo je presijecanje preduvjet otvaranju Chopar-
tove zglobne pruge. Lisfrancova zglobna pruga
(C modro) nalazi se između kostiju tarzusa i me-
tatarzusa, ali treba zapamtiti da os metatarsale II
(17) seže više proksimalno, pa zglobna pruga nije
pravocrtna.
18 lig. calcaneocuboideum plantare,
19 lig. plantare longum,
20 os cuneiforme mediale,
21 os cuneiforme intermedium,
22 os cuneiforme laterale,
23 tuberculum mediale processus posterio-
ris tali,
24 lig. calcaneonaviculare plantare.
 Gornji nožni zglob 223

Donji udovi
Presjek kroz tarzalne kosti

Zglob stopala prikazan s dorzalne strane

Zglob stopala prikazan s

medijalne strane
 224 Donji udovi: Kosti, sveze, zglobovi

Zglobovi stopala, nastavak Chopartove zglobne pruge (str. 222.). Arti-

Donji zglob stopala (A–B)
Donji zglob stopala čine dva odijeljena zglo-
ba, i to stražnji dio, articulatio subtalaris (1)
i prednji dio, articulatio talocalcaneonavi-
cularis (2). Oba zgloba imaju vlastitu meha-
niku. Zglobne plohe, articulatio subtalaris,
tvore talus (3) i calcaneus (4). Zglobna čahu-
ra je mlohava i tanka i pojačavaju je ligg. ta-
localcanea mediale et laterale (5). Articulatio
talocalcaneonavicularis ima tri zglobna ti-
Donji udovi
culatio cuneonavicularis, articulationes
tarsometatarseae i articulatio cuneocuboi-
dea također su amfiartroze, a sveze koje po-
jačavaju zglobnu čahuru opisane su na str.
226. U amfiartroze ubrajamo i articulatio-
nes intertarsales i articulationes interme-
tatarsales između susjednih ploha baza II–V
metatarzalne kosti.
Zglobovi prstiju

jela. Osim zglobnih ploha na talusu (3), kal-
kaneusu (4) i na os naviculare (6) nalazimo i
hrskavicom obloženo zglobno tijelo koje čini
lig. calcaneonaviculare plantare (7). Ta sveza
polazi s kalkaneusa u blizini facies articularis
media i veže se na os naviculare, te zajedno s
čunjastom kosti oblikuje konkavno zglobno
tijelo za uzglobljenje glave talusa.
Articulationes metatarsophalangeae i arti-
culationes interphalangeae pedis dijelimo
na proksimalne, srednje i distalne zglobo-
ve. Proksimalni zglobovi su prema obli-
ku kuglasti zglobovi, ali su njihove kretnje
ograničene kolateralnim svezama. Srednji i
distalni zglobovi među člancima prstiju su
kutni zglobovi.

Prednji dio zglobne čahure u donjem zglobu

12 lig. calcaneocuboideum dorsale,
stopala veže se usporedno na hrskavičnu os-
13 lig. cuboideonaviculare dorsale,
novu koju čini lig. calcaneonaviculare plan-
tare, a pojačava je lig. bifurcatum (8) koji (str. 14 lig. talonaviculare,
226.) međusobno povezuje calcaneus (4), os 15 ligg. tarsometatarsea dorsalia,
naviculare (6) i os cuboideum (9). Lig. talo- 16 lig. metatarsea dorsalia,
calcaneum interosseum (10) nalazi se u sinus 17 lig. plantare longum,
tarsi i dijeli prednji od stražnjega dijela do- 18 ligg. metatarsea plantaria,
njega zgloba stopala.
19 tendo m. fibularis (peronaeus) longus,
U gornjem zglobu stopala moguće su kutne 20 tendo m. tibialis anterior,
kretnje, a u donjem su zglobu stopala mo- 21 tendo m. tibialis posterior,
guće rotacijske kretnje. Stoga je gornji zglob 22 tendo m. fibularis (peronaeus) brevis,
stopala ginglymus, a donji zglob stopala tro-
23 lig. calcaneocuboideum plantare,
hoidni zglob i kad se kretnje u oba zgloba
udruže, govorimo o trohoginglimusu. Ob- 24 lig. cuboideonaviculare plantare.
rtne kretnje su poput kretnji ruke nazvane
supinacija i pronacija i pri tomu supinacija
označuje podizanje medijalnoga ruba sto-
pala, a pronacija podizanje lateralnoga ruba
stopala i okretanje prema van. Opseg prona-
cije i supinacije zajedno je oko 60°.

Preostali zglobovi između kostiju

stopala i zastopalja (A, B)
Articulatio calcaneocuboidea (11) je
amfiartroza i njegova je zglobna ploha dio
 Donji nožni zglob, zglobovi stopala i prstiju 225

Donji udovi

Zglobovi stopala, prikaz s dorzalne strane

Zglobovi stopala, prikaz s plantarne strane

 226 Donji udovi: Kosti, sveze, zglobovi

Sveze zglobova stopala (A–B) dorsalia et plantaria i nalaze se u okolici baza

Sveze korijena stopala možemo podijeliti na
nekoliko skupina:
Skupina sveza koje povezuju kosti potko-
ljenice s kostima korijena stopala (crveno)
obuhvaća lig. collaterale mediale (1), dok se
lig. collaterale laterale sastoji od lig. talofi-
bulare anterius (2), lig. talofibulare posterius
(3), lig. calcaneofibulare anterius (4), lig. ti-
biofibulare anterius (5) i lig. tibiofibulare pos-
terius (6).
Donji udovi
metatarzalnih kostiju.
Morfologija i funkcija
kostiju stopala (C, D)
U stražnjem odsječku kostura stopala kosti
su postavljene jedna iznad druge, a u sred-
njem i prednjem odsječku položene su uspo-
redno i tako nastaje svod stopala koji obliku-
ju uzdužni (sagitalni) i poprječni (transver-
zalni) luk.

Skupinu sveza koje spajaju gležanjsku kost Pri tomu od gležanjske kosti počinje medijal-
s ostalim kostima korijena stopala (zeleno) ni niz kostiju (svijetlosivo), a od petne kosti
čine lig. talonaviculare (7), lig. talocalcaneum počinje lateralni niz kostiju (tamnosivo).
interosseum (8), lig. talocalcaneum laterale
(9) i mediale (10) te lig. talocalcaneum pos- Unutrašnji niz kostiju oblikuju talus (21),
terius (11). os naviculare (22), ossa cuneiformia (23) i tri
medijalne metatarzalne kosti, te članci pripa-
Ostale sveze hrpta stopala, ligamenta tarsi dajućih prstiju. Vanjski niz kostiju tvore cal-
dorsalia (žuto) obuhvaćaju dva dijela lig. bi- caneus (24), os cuboideum (25) i dvije lateral-
furcatum (12) (lig. calcaneonaviculare i cal- ne metatarzalne kosti s falangama pripadnih
caneocuboideum), te ligg. intercuneiformia prstiju.
dorsalia (13), lig. cuneocuboideum dorsale
(14), lig. cuboideonaviculare dorsale (15), ligg. Stoga je stopalo sprijeda široko i prema na-
cuneonavicularia dorsalia (16) i ligg. calca- trag se suzuje, a istodobno je stopalo straga
neocuboidea dorsalia (17). uzvišenije nego sprijeda. Uzdužni luk svoda
stopala je izrazitiji na unutarnjem rubu sto-
Ligamenta tarsi plantaria (modro) spajaju
pala, a poprječni je luk dobro izražen u sred-
pojedine kosti stopala na plantarnoj strani.
njem i prednjem dijelu stopala.
Lig. plantare longum (18) polazi od tuber cal-
canei do os cuboideum i potom do metatar-
zalnih kostiju. Za statiku je vrlo važna sve- Kliničko značenje: Prema kliničkoj podjeli talus
za lig. calcaneonaviculare plantare (19) (str. i kalkaneus tvore stražnji dio stopala, ostale ko-
sti korijena stopala oblikuju srednji dio stopala,
228.), a njegov medijalni dio čini lig. calca-
a kosti zastopalja i članci prstiju čine prednji dio
neocuboideum plantare (20). Tu još nalazimo stopala.
i ligg. cuneonavicularia plantaria, lig. cuboi-
deonaviculare plantare, ligg. intercuneiformia
plantaria, lig. cuneocuboideum plantare, te
interosealne sveze: lig. cuneocuboideum inte-
rosseum i ligg. intercuneiformia interossea.
Sveze između korijena stopala i zastopalja
(ljubičasto) dijele se na ligg. tarsometatarsea
dorsalia et plantaria i na ligg. cuneometatar-
sea interosea.
Sveze između kostiju zastopalja (ružiča-
sto). Tu spadaju ligg. metatarsea interossea
 Sveze zglobova stopala i morfologija skeleta stopala 227

Donji udovi
Sveze stopala prikazane
s medijalne strane

Oba niza kostiju

stopala prikazana
s gornje strane

Sveze stopala prikazane

s lateralne strane

Oba niza kostiju stopala

prikazana s medijalne strane
 228 Donji udovi: Kosti, sveze, zglobovi

Svod i funkcija stopala (A–C)
Svod stopala u pripadnom položaju nosi te-
žinu tijela i pri tomu su nosive točke svoda
stopala tuber calcanei (1), caput ossis meta-
tarsalis I (2) i caput ossis metatarsalis V (3),
pa tako nastaje trokutasto uporište (A, crve-
no iscrtkano). Otisak stopala (B) obuhvaća
veliku površinu na koju se osim ovih triju
točaka prenosi težina tijela. Sile opterećenja
prenose se od goljenične kosti (4) na kalka-
neus (5) i potom prema zastopalju i prstima
Donji udovi
Plantarni mišići djeluju kao natezači i time
održavaju svod stopala, te se zajedno sa sve-
zama suprotstavljaju djelovanju težine tijela.
Mišići su slabiji nego sveze, a i brzo se zama-
raju. Pri različitim opterećenjima moguća je
regulacija snage kontrakcije mišića, a prema
najnovijim istraživanjima mišići pomažu
održavanju svoda stopala tek pri prekom-
jernim opterećenjima i pri tomu veću snagu
imaju medijalni abduktori od lateralnih.
Plantarno mišićje obuhvaća kratke mišiće

(6). Sile tlaka stalno teže izravnavanju stopa- stopala (11) koji su smješteni između tar-
la i tomu se opiru sveze i mišići tabana. zalnih i metatarzalnih kostiju, a sežu do čla-
naka prstiju, i tetive dugih mišića noge koji
Sveze stopala pri tomu imaju veću snagu i na stopalo dolaze s potkoljenice i vežu se na
značenje nego mišići, premda se prekomjer- pojedine kosti korijena stopala i zastopalja,
no rastegnuta sveza ne može vratiti u prvo- te na članke prstiju. Kratki mišići stopala
tan oblik. omogućuju gibanje prstiju prema tarzalnim
Sveze su aponeurosis plantaris (7), lig. plan- i metatarzalnim kostima, i pri stajanju su te-
tare longum (8, 9), lig. calcaneonaviculare tive i metatarzalne kosti pritisnute na podlo-
plantare (10) i kratke plantarne sveze. gu. Kratki mišići stopala natežu svod stopala
i podižu kosti zastopalja, pa time rasterećuju
Pri tomu je najbliža površini plantarna apo- tetive dugih mišića.
neuroza (7) što povezuje vrh petne kosti s
plantarnom plohom prstiju, a ima posebno
značenje pri uspravnom stavu. U srednjem
odsječku stopala aponeuroza osim uzdužnih
vlakana ima i poprječna vlakna, te održava
uzdužni i poprječni luk svoda stopala.
Lig. plantare longum (8, 9) polazi s plantar-
ne plohe petne kosti i spaja lateralne strane
kostiju korijena stopala i usmjerena je dis-
talno, gdje se proširuje u uzdužni površinski
vezivni sloj preko tetiva m. fibularis (pero-
naeus) longus, seže sve do baza kostiju za-
stopalja i zajedno se s kratkim vlaknima lig.
calcaneocuboideum plantare (9) veže na tu-
berositas ossis cuboidei.
Lig. calcaneonaviculare plantare (10) za-
jedno s kratkim plantarnim svezama čini
najdublji sloj sveza, i sudjeluje u oblikovanju
konkavnoga zglobnoga tijela za zglobljenje
s glavom gležanjske kosti. Sveza je debela 5
mm i njezina je unutrašnja ploha obložena
vezivnom hrskavicom koja može katkad i
okoštati.
 Svod i funkcija stopala 229

Donji udovi
Uporišne točke kostura stopala Otisak stopala desne noge s
prikazane na nacrtanom kosturu ucrtanim kosturom stopala
stopala s gornje strane prikazanim s donje strane

Svod stopala prikazan s

medijalne strane
 230 Donji udovi: Kosti, sveze, zglobovi

Oblici stopala (A–J)
Pravilan se položaj stopala može istražiti
otiskom stopala. Pes rectus (A), zdrava no-
ga u otisku stopala ima otiske svih pet prstiju
i prednji je dio povezan sa stražnjim dijelom
stopala. Pri tomu je glavno opterećenje us-
mjereno medijalno (E) na petnu kost (1) i na
glavicu prve kosti zastopalja (2).
Kliničko značenje: Ako je svod stopala (B) široko
otisnut govorimo o ravnom stopalu ili pes planus,
Donji udovi
Kljenut mišića supinatora (m. triceps surae, m. ti-
bialis posterior, m. flexor hallucis longus, m. flex-
or digitorum longus, m. tibialis anterior) također
može biti uzrokom ovoga položaja stopala.
Zgrčeno stopalo, pes varus (J), stvara posve su-
protnu sliku, jer uzdužna os što prolazi kroz talus
i kalkaneus tvori s transverzalnom osi kut otvo-
ren prema medijalno. Takva slika nastaje također
pri kljenuti mišića pronatora (mm. peronaei, m.
extensor digitorum longus i m. extensor hallucis
longus) što uzrokuje supinacijski položaj stopala.
Lateralni maleol pri pes rectus (G), nalazi se niže

koje nastaje zbog zatajenja funkcije kratkih plan-
tarnih mišića i posljedične prenapregnutosti sve-
za, te se konačno svod stopala izravna. Pri tomu,
također, nastaje i pronacija talusa koji se postavlja
medijalno prema kalkaneusu (F) a posljedica to-
ga je pregradnja svih kostiju korijena stopala (cal-
caneus, talus, os naviculare, os cuboideum).
Nastanak ravnoga stopala zbog prenapregnutosti
dugih mišića, čije tetive prolaze plantom pedis,
uzrokuje jake bolove u stopalu i u potkoljenici.
Razdijeljeni otisak stopala (C) znak je tzv. visokog
stopala, pes cavus, što nastaje pri supinaciji petne
kosti uz pronaciju ostalih kostiju tarzusa.
nego medijalni, a u osoba s pes valgus (H) late-
ralni gležanj je postavljen još niže nego pri pes
rectus. Pes varus (J) ima oba maleola približno
u istoj razini.
Daljnje su promjene položaja stopala pes equi-
nus i pes calcaneus. Pes equinus nastaje pri klje-
nuti mišića fleksora potkoljenice.
Istodobno postojanje pes varus i pes equinus naz-
vano je pes equinovarus i nastaje zbog kljenuti
peronealnih mišića i m. tibialis anterior.
Otisak stopala može biti promijenjen i zbog
promjena na kralježnici.

Izvrnuto stopalo, pes planovalgus (D), ima me-

dijalno izbočen otisak i nastaje izvrtanjem rav-
noga stopala prema medijalno, pes valgus (H), a
kalkaneus se nalazi u položaju pronacije.

Pri pes rectus (G) opterećenje je (str. 214.)

usmjereno sredinom petne kosti sve do njezine
donje plohe.

Kliničko značenje: Pri izvrnutom stopalu, pes

valgus (H), smjer opterećenja prolazi kroz talus i
kalkaneus s obzirom na uzdužnu os potkoljenice i
tvori kut otvoren prema van, a stopalo se nalazi u
položaju pronacije.
 Oblici stopala 231

Donji udovi
Pravilno stopalo Ravno stopalo Visoko stopalo Izvrnuto stopalo

Svod pravilnoga stopala

prikazan s
medijalne strane

Spušteni svod
stopala prikazan s
medijalne strane

Per rectus Per valgus Per varus

 232 Donji udovi

Mišići, fascije i ostale tvorbe – m. gluteus medius (4),

– m. tensor fasciae latae (5) i
Mišići zdjelice i natkoljenice – m. gluteus maximus (6).

Podjela mišića (A–C) Prednji mišići zdjelice i aduktori natkoljenice (str.

238.) su:
Mišićje zdjelice moguće je raspodijeliti na
različite načine i slično kao mišiće ramenoga – m. obturatorius internus (7),
obruča možemo ih podijeliti prema smješta- – mm. gemelli (8),
– m. quadratus femoris (9),
ju ili, pak, s obzirom na inervaciju iz ven-
– m. obturatorius externus (10),
tralnoga ili dorzalnoga dijela spleta živaca – m. pectineus (11),
(3. svezak), a stražnju skupinu mišića zdje- – m. gracilis (12),
lice možemo također podijeliti razvojno na – m. adductor brevis (13),
Donji udovi

prednju i stražnju skupinu. Daljnja je podjela – m. adductor longus (14),

moguća, konačno, i prema djelovanju poje- – m. adductor magnus (15),
dinih mišića. – m. adductor minimus (16).

Mišiće natkoljenice možemo također podije- Prednja skupina mišića natkoljenice (str. 248.)
liti sukladno njihovu smještaju, djelovanju i M. quadriceps femoris ima četiri dijela:
inervaciji, pa s obzirom na smještaj razliku- – m. rectus femoris (17),
jemo prednju, stražnju i medijalnu skupinu – m. vastus intermedius (18),
mišića natkoljenice. Mišići aduktori natko- – m. vastus medialis (19) i
ljenice (osim m. gracilis) djeluju samo u zdje- – m. vastus lateralis (20).
Zaseban je mišić m. sartorius (21).
ličnom zglobu i njihov je pripoj na bedrenoj
kosti. Mišići natkoljenice ponajprije djeluju Stražnja skupina mišića natkoljenice (str. 250.):
na zglob koljena i stoga se vežu na potko-
– m. biceps femoris (22),
ljenicu. Mišiće natkoljenice prema funkciji – m. semitendinosus (23),
dijelimo na fleksore i ekstenzore i ekstenzori – m. semimembranosus (24) i
koljena se nalaze na prednjoj strani natkolje- – m. popliteus (str. 264.).
nice, a fleksori se nalaze na stražnjoj strani.
M. sartorius je genetički ekstenzor koji je tek
sekundarno promijenio položaj, te flektira 25 fascia lata,
zglob koljena. 26 septum intermusculare vastoadductorium,
Rasprava o mišićima zdjelice može se teme- 27 septum intermusculare femoris laterale,
ljiti s obzirom na njihovu inserciju i s obzi- 28 collum femoris,
rom na njihovu funkciju, a u mišića natko- 29 a. femoralis,
ljenice najprije govorimo o njihovu položaju 30 v. femoralis,
i tek potom o funkciji. 31 n. saphenus,
Stražnje mišiće zdjelice (str. 234.) dijelimo na pred- 32 v. saphena magna,
nju i stražnju skupinu.
33 n. ischiadicus,
Prednja se skupina veže u području trochanter minor, 34 a. profunda femoris,
i to su:
35 n. femoralis.
– m. psoas major i m. iliacus koji oblikuju
– m. iliopsoas (1), te m. psoas minor.
Stražnja se skupina veže u području trochanter ma-
jor, i u njegovu nastavku, i to su:
– m. piriformis (2),
– m. gluteus minimus (3),
 Mišići zdjelice i natkoljenice 233

Presjek kroz natkoljenicu u

ravnini vrata bedrene kosti

Donji udovi

Presjek kroz sredinu natkoljenice Ravnine reza

 234 Donji udovi: Mišići, fascije i druge tvorbe

Stražnji zdjelični mišići M. psoas major može također polaziti i s glavice dva-
naestoga rebra, a m. iliacus sa zglobne čahure zgloba
kuka i s križne kosti.
Prednja skupina stražnjih zdjeličnih
mišića koji se vežu u području
Kliničko značenje: O sekundarnim apscesima
maloga trohantera (A, B)
vidi na str. 94.
M. psoas major (1) ima površinski i du-
binski dio. Površinski dio mišića polazi s
8 m. pectineus,
postranične plohe dvanaestoga prsnoga kra-
lješka, te od prvoga do četvrtoga slabinsko- 9 m. adductor minimus,
ga kralješka (2), i s disci intervertebrales tih 10 m. adductor longus,
kralježaka, a dubinski dio mišića polazi od 11 arcus iliopectineus,
Donji udovi

processus costales prvoga do petoga lumbal- 12 lig. inguinale.

nog kralješka (3).
M. psoas major se udružuje s m. iliacus (4), te
obavijeni s fascia iliaca tvore m. iliopsoas (5)
koji prolazi iznad eminentia iliopubica i kroz
lakunu muskulorum, te se veže na trochanter
minor (6). U području eminentia iliopubica
između kosti i mišića nalazi se bursa iliopec-
tinea koja seže do prednje plošne zglobne
čahure zgloba kuka, a katkad je spojena sa
zglobom. Bursa subtendinea iliaca nalazi se
između maloga trohantera i pripoja m. ilio-
psoas. Između obaju slojeva m. iliopsoas
prolazi lumbalni splet živaca (str. 404.).
M. iliacus (4) polazi iz fossa iliaca (7) i iz
okoline spina iliaca anterior inferior, te se
udružuje s m. psoas major (1) u m. iliop-
soas (5). Vlakna m. iliacus se nalaze redovito
ispod vlakana m. psoas major i na trochan-
ter minor se vežu više distalno. M. iliopsoas
je glavni pregibač natkoljenice i omogućuje
hod, a također pregiba tijelo prema naprijed
i podiže ga iz ležećega položaja. M. iliopsoas
je također vanjski rotator u zglobu kuka.
M. psoas major je za razliku od m. iliacus
višezglobni mišić koji prelazi preko spojeva
među kralješcima i iznad articulatio sacroi-
liaca, te pregiba kralježnicu na svoju stranu.
Inervacija: plexus lumbalis i n. femoralis. M.
psoas major (L1–L3), m. iliacus (L2–L4).
Varijacije: M. psoas minor je razvijen u oko 50%
ljudi, te polazi s dvanaestoga prsnoga i prvoga slabin-
skoga kralješka, potom se priključuje ilijačnoj fasciji i
preko nje se veže na eminentia iliopubica, odnosno
ulazi u arcus iliopectineus.
 Stražnji mišići zdjelice: prednja skupina 235

Donji udovi

Stražnji zdjelični mišići

što se vežu na trochanter minor

Polazište, tok i
pripoji mišića
 236 Donji udovi: Mišići, fascije i druge tvorbe

Stražnja skupina zdjeličnih iliaca, a veže se na trochanter major (16). Iz-

mišića, nastavak
Stražnja skupina mišića čiji je pripoj u
području velikoga trohantera (A–D)
M. tensor fasciae latae (1) polazi iz područja
spina iliaca anterior superior (2) i prolazi is-
pod trochanter major u tractus iliotibialis (3)
koji se veže na condylus lateralis tibiae. Pri-
tišće glavu bedrene kosti u acetabul i isto-
dobno je fleksor natkoljenice prema unutra
i abduktor, a nastavlja se u prednji snop mm.
glutei medius et minimus.
Donji udovi
među završne tetive i trochanter major nalazi
se bursa trochanterica m. glutei medii. Pred-
nji dio m. gluteus medius obavlja unutarnju
rotaciju i fleksiju natkoljenice, a stražnji dio
ostvaruje vanjsku rotaciju i ekstenziju, a cijeli
je mišić abduktor natkoljenice.
Inervacija: n. gluteus superior (L4–L5).
M. gluteus minimus (17) polazi s glutealne
fascije ala ossis ilii (18) između linea glutea
anterior i linea glutea anterior i veže se na
trochanter major (19).

Inervacija: n. gluteus superior (L4–L5) Na njegovom pripoju nalazi se bursa m. glu-

M. gluteus maximus (4) je najsnažniji mišić tei minimi. Funkcijom pomaže djelovanju
i s obzirom na polazište dijeli se na površin- srednjem glutealnom mišiću, a osim toga je
ski i dubinski dio. Površinski dio mišića i slab abduktor.
polazi s crista iliaca (5), sa spina iliaca pos- Inervacija: n. gluteus superior (L4–S1).
terior superior (6), od fascia thoracolumbalis, M. piriformis (20) ima nekoliko zubaca koji
te s os sacrum (7) i os coccygis (8). Dubinski polaze s facies pelvina križne kosti lateralno
dio mišića polazi s ala ossis ilii (9), iza linea od foramina sacralia anteriora (21) i također
glutea posterior, te s lig. sacrotuberale (10) i polazi s ruba incisura ischiadica major.
od fascije m. gluteus medius. Proksimalni
dio mišića priključuje se u tractus iliotibialis Mišić prolazi kroz foramen ischiadicum ma-
(3), a distalni se dio veže na tuberositas glu- jus i veže se na unutrašnju stranu vrha tro-
chanter major (22). Pri stajanju mišić obavlja
tea (11). Između mišića i trochanter major
vanjsku rotaciju i abdukciju natkoljenice i
nalazi se velika bursa trochanterica musculu
sudjeluje u retroverziji noge.
glutei maximi (12), čiji položaj spram tuber
Inervacija: plexus sacralis (L5–S2)
ischiadicum ovisi o položaju tijela, te pri sta-
janju pokriva tuber ischiadicum; u sjedećem Varijacije: N. ischiadicus ili njegove grane mogu
položaju je sjedna kvrga ogoljena. piriformni mišić podijeliti na nekoliko dijelova, a
katkad može dio mišića i manjkati.
Mišić je ekstenzor i rotator natkoljenice pre-
ma van u zdjeličnom zglobu i mišićni osi- 23 m. obturatorius internus,
gurač koji sprječava sagibanje zdjelice. Ima
veliko značenje pri uspinjanju stubama i pri 24 m. quadratus femoris.
spuštanju tijela u sjedeći položaj. Različiti di-
jelovi mišića mogu sudjelovati u abdukciji i
adukciji natkoljenice. Pri tomu dio mišića
koji se veže na fascia lata abducira natkolje-
nicu; a dio koji se veže na tuberositas glutea
aducira nogu. Oba velika glutealna miši-
ća zajedno mogu pripomagati funkciji m.
sphincter ani externus.
Inervacija: n. gluteus inferior (L5–S2).
M. gluteus medius (13) polazi s facies glutea
ala ossis ilii (14), između linea glutea anterior
et posterior, te s crista ossis ilii (15) i s fascia
 Stražnji mišići zdjelice: stražnja skupina 237

Donji udovi
Stražnja skupina zdjeličnih mišića, Stražnja skupina zdjeličnih mišića,
m. tensor fasciae latae i m. m. piriformis i m. gluteus medius
gluteus maximus

Stražnja skupina zdjeličnih mišića, Polazišta, tokovi i pripoji mišića

m. piriformis i m. gluteus minimus
 238 Donji udovi: Mišići, fascije i druge tvorbe

Prednji zdjelični mišići (A–D) M. obturatorius externus (9) polazi s vanj-

Prednji su mišići zdjelice po funkciji vanjski
rotatori i inervira ih ventralni dio spleta živa-
ca. Mišići svojim tonusom prevladavaju to-
nus unutarnjih rotatora, te usklađuju položaj
i ravnotežu tijela, pa je položaj nogu takav da
je vrh stopala usmjeren prema van, i to os-
tvaruje sigurnije uporište tijela.
M. obturatorius internus (1) polazi s unu-
trašnje plohe zdjelične kosti oko foramen ob-
turatum i s membrana obturatoria, te prolazi
Donji udovi
ske plohe medijalnoga koštanoga ruba optu-
ratornoga otvora i s membrana obturatoria,
te seže do trohanteričke udubine (2) i veže se
na nju i na zglobnu čahuru.
Mišić je duboko smješten i moguće ga je pri-
kazati samo ako se uklone okolni mišići. Po-
lazište mišića pokrivaju mišići s aduktorima,
a na natkoljenici mišić pokriva m. quadratus
femoris. Mišić je vanjski rotator te malo po-
maže i adukciju natkoljenice.
Inervacija: n. obturatorius (L1–L4).

i potpuno ispunjava foramen ischiadicum

minus i veže se u trohanteričku udubinu, fos- 10 m. piriformis,
sa trochanterica (2). U području incisura is- 11 os sacrum.
chiadica minor nalazi se bursa ischiadica m.
obturatorii interni. Mišić je zajedno s m. glu-
teus maximus i m. quadratus femoris među
najjačim vanjskim rotatorima u zglobu ku-
ka, a kost služi kao hipomohlion za funkciju
mišića. Pri sjedenju i kad je noga podignuta
prema naprijed mišić djeluje i kao abduktor.
Mm. gemelli prekrivaju rubne dijelove unu-
tarnjega opturatornoga mišića, pa ih zajedno
s m. obturator internus Lanz naziva i m. tri-
ceps coxae. M. gemellus superior (3) polazi
sa spina ischiadica (4), a m. gemellus infe-
rior (5) polazi s tuber ischiadicum (6) i oba
se mišića vežu u trohanteričku udubinu (2).
Funkcija obaju mišića nadopunjuje funkciju
m. obturator internus.
Inervacija: n. gluteus inferior, plexus sacralis
(L5–S2).
Varijacije: Često manjka jedan m. gemellus, a kat-
kad mogu nedostajati i oba mišića. Katkad postoje
prekobrojna mišićna vlakna, m. obturatorius inter-
nus, koja polaze s okolnih sveza.

M. quadratus femoris (7) četverokutna je

mišićna ploča i polazi s tuber ischiadicum (6),
te se veže na crista intertrochanterica (8). Mi-
šić je vanjski rotator i aduktor natkoljenice.
Inervacija: n. gluteus inferior, plexus sacralis
(L5–S2)
Varijacije: Mišić može manjkati, a katkada sraste
s m. adductor magnus.
 Prednji zdjelični mišići 239

Donji udovi
Prednji zdjelični mišići, prikaz straga, Prednji zdjelični mišići, prikaz straga,
flektirana natkoljenica ispružena natkoljenica

M. obturatorius externus, Shema (polazišta, tokovi i

prikaz odozdo pripoji mišića)
 240 Donji udovi: Mišići, fascije i druge tvorbe

Natkoljenični mišići aduktori (A–D) bliskom spoju s m. adductor longus, te se

Aduktori natkoljenice s obzirom na funkci-
ju su:
– m. obturatorius externus (str. 238.),
– m. gracilis,
– m. pectineus,
– m. adductor brevis,
– m. adductor longus (str. 242.),
– m. adductor magnus (str. 242.) i
– m. adductor minimus (str. 242.).
Sve mišiće aduktore natkoljenice inervira n.
Donji udovi
veže na gornju trećinu labium mediale lineae
asperae (9). Mišić je aduktor natkoljenice i
sudjeluje također i u vanjskoj rotaciji, a dje-
lomično i u fleksiji u zglobu kuka.
Inervacija: r. anterior n. obturatorii (L2–L4).
12 m. adductor longus,
13 m. adductor magnus,
14 m. adductor minimus,
15 m. obturatorius externus,
16 m. quadratus femoris,

obturatorius, a dodatna inervacija potječe od

17 m. semitendinosus,
femoralnoga živca (m. pectineus) i od tibijal-
noga živca (m. adductor magnus). 18 m. sartorius,
19 m. iliopsoas.
M. gracilis (1) jedini je dvozglobni mišić
u skupini aduktora i polazi s ramus inferior
ossis pubis (2) u blizini simfize te dolazi na
medijalnu stranu tibije (3) gdje zajedno s teti-
vama m. semitendinosus i m. sartorius tvori
pes anserinus superficialis (4), i pri tomu je
m. gracilis medijalni, a nalazi se pod kožom
pa se pri abdukciji natkoljenice pod kožom
nazire njegovo polazište.
Mišić aducira natkoljenicu pri ispruženom
koljenu i flektira je u zdjeličnom zglobu. Iz-
među tetiva triju mišića i tibije u području
pes anserinus nalazi se redovito sluzna vreća,
bursa anserina.
Inervacija: r. anterior n. obturatorii (L2–L4).
M. pectineus (5) polazi s eminentia iliopubi-
ca i s pecten ossis pubis (6) sve do tuberculum
pubicum (7) i usmjeren je ukoso prema do-
lje, te njegova proksimalna vlakna prolaze
iza malog trohantera. Mišić se veže na linea
pectinea (8) i na proksimalni dio linea aspe-
ra (9). M. pectineus zajedno s iliopsoas (str.
234.) oblikuje dno fossae iliopectineae. Mišić
u zglobu kuka flektira (anteverzija), aducira
natkoljenicu, a prema elektromiografskim
istraživanjima, također djelomično pomaže
i unutarnju rotaciju.
Inervacija: n. femoralis (L2–L3) i r. anterior
n. obturatorii (L2–L4)
M. adductor brevis (10) polazi s ramus in-
ferior ossis pubis (11) u blizini simfize i u
 Natkoljenični aduktori 241

Ravnina
reza

Donji udovi
M. adductor brevis,
odvojeno prikazan

Polazišta, tokovi
i pripoji mišića

Aduktori natkoljenice, Presjek kroz

m. gracilis, m. pectineus proksimalni dio
i m. adductor brevis natkoljenice u ravnini
vrata bedrene kosti
 242 Donji udovi: Mišići, fascije i druge tvorbe

Natkoljenični mišići aduktori tibialis inervira dijelove koji se vežu na tu-

(nastavak A–D)
M. adductor longus (1) polazi s ramus su-
perior ossis pubis (2), i nalazi se ispred m.
adductor magnus (4), a proksimalno na
bedrenoj kosti u istoj ravnini se nalazi i m.
adductor brevis (5). Mišić se veže na medijal-
nu trećinu medijalne usne linea aspera (3),
a distalno njegova mišićna vlakna sežu sve
do canalis adductorius (vidi dolje). Mišić je
ponajprije aduktor i vanjski rotator natkolje-
nice, a neznatno sudjeluje u njezinoj fleksiji
Donji udovi
berculum adductorium (L3–L5).
Od mišićnog dijela (9) m. adductor magnus
(4) odjeljuju se aponeurotička tetivna vlakna
koja prelaze u tetivnu ploču koja ide na m.
vastus medialis (15) (str. 248.) i nazvana je
septum intermusculare vastoadductorium
= membrana vastoadductoria (16), u sas-
tav koje se mogu uključiti i tetivna vlakna
m. adductor longus (1). Između septum in-
termusculare vastoadductorium, m. adductor

magnus, m. adductor longus i m. vastus me-

(anteverzija).
dialis nalazi se tunel, canalis adductorius
Inervacija: r. anterior n. obturatorii (L2–L4).
koji se otvara u hiatus adductorius (vidi
M. adductor magnus (4) polazi s prednje ispred) u poplitealnoj jami.
plohe ramus inferior ossis pubis (6) i s ramus
ossis ischii (7) sve do tuber ischiadicum (8) i 17 m. gracilis,
debeli je trbuh mišića usmjeren medijalnom 18 m. sartorius,
stranom bedra. Ima dva dijela: dio mišića
19 femur.
(9) se veže na medijalnu usnu linea aspera
(10), a drugi se dio (11) tetivno veže na tu-
berculum adductorium (12) na medijalnom
epikondilu bedrene kosti. Tetivni dio mišića
tvori septum intermusculare, što na medijal-
noj strani odjeljuje mišiće fleksore i eksten-
zore; može se opipati kroz kožu iza m. vastus
medialis, a između obaju dijelova velikoga
aduktornoga mišića nastaje pukotina, hiatus
tendineus adductorius (13).
Mišić je snažan aduktor; dio koji se veže na
linea aspera vanjski je rotator, a dio što se
veže na epicondylus medialis obavlja rotaci-
ju prema unutra ako je noga flektirana i ok-
renuta prema van. Mišić također sudjeluje u
ekstenziji u zglobu kuka.
M. adductor minimus (14) je neoštro odije-
ljen od velikog aduktornog mišića i njegova
vlakna polaze zajedno prednjim dijelom m.
adductor magnus s ramus inferior ossis pubis
(6). Potom mišić dospije iznad ukriženja vla-
kana m. adductor magnus i veže se na labium
mediale lineae asperae (10). Mišić aducira i
rotira natkoljenicu prema van.
Inervacija: Dijelove obaju mišića koji se vežu
na linea aspera inervira n. obturatorius, a n.
 Natkoljenični aduktori 243

Aduktori natkoljenice, m. adductor

minimus, m. adductor magnus,
m. adductor longus

Donji udovi
Polazišta, tokovi i
pripoji mišića

M. adductor minimus,
m. adductor magnus,
Ravnina reza
prikazani odvojeno

Presjek kroz
sredinu
natkoljenice
 244 Donji udovi: Mišići, fascije i druge tvorbe

Podjela zdjeličnih mišića – svi aduktorni mišići (osim m. pectineus

prema funkciji (A, B)
Svaki zdjelični mišić ima veliku površinu po-
lazišta i pripoja, pa pojedini dijelovi istoga
mišića mogu obavljati različite pokrete. Is-
todobno neki zdjelični mišići funkcionalno
ne pripadaju samo zdjeličnom zglobu nego
djeluju i na:
zglobove kralježnice
– m. psoas major
Donji udovi
i m. gracilis) (ljubičasto),
– m. piriformis (sivo) i
– m. sartorius koji nije označen (str. 248.).
Rotaciju prema unutra (B) obavljaju:
– prednja vlakna m. gluteus medius i m.
gluteus minimus (crveno),
– m. tensor fasciae latae (modro) i
– dio m. adductor magnus što se veže na
tuberculum adductorium (žuto).
Također pri abduciranoj nozi unutarnju ro-

zglob koljena taciju obavlja i m. pectineus (nije označen).

– m. gracilis,
– m. tensor fasciae latae, Boje strjelica u prikazanim primjerima iskazuju
– m. sartorius, značenje mišića pri pojedinim pokretima:
– m. rectus femoris,
crveno,
– m. semimembranosus, modro,
– m. semitendinosus i žuto,
– caput longum m. bicipitis femoris. zeleno,
smeđe,
Zdjelični mišići, konačno, ne obavljaju jedini narančasto,
kretnje u zdjeličnom zglobu, već u kretnjama ljubičasto,
sudjeluju i mišići natkoljenice. sivo.

S obzirom na uzdužnu os noge, razlikuje-

mo rotaciju prema van i prema unutra.
Pri ispruženoj nozi rotacija prema unutra je
opsežnija, a rotacija prema van je manjega
opsega. Pri fleksiji zdjeličnoga zgloba sveze
su olabavljene i rotacija prema van još je op-
sežnija nego rotacija prema unutra.
Pokreti oko poprječne osi su ekstenzija
(dorzalna fleksija, retroverzija) i fleksija (an-
tefleksija, anteverzija).
Oko sagitalne osi ostvaruju se pokreti
abdukcije i adukcije.
U rotaciji prema van (A) sudjeluju:
– m. gluteus maximus (crveno),
– m. quadratus femoris (modro),
– m. obturatorius internus (žuto),
– stražnja vlakna m. gluteus medius i m.
gluteus minimus (narančasto),
– m. iliopsoas (zeleno),
– m. obturatorius externus (smeđe),
 Djelovanje zdjeličnih mišića i natkoljeničnih aduktora 245

A–B
Funkcija mišića
zdjeličnoga područja

Donji udovi

Rotacija natkoljenice
prema unutra

Rotacija natkoljenice
prema van
 246 Donji udovi: Mišići, fascije i druge tvorbe

Podjela zdjeličnih mišića prema
funkciji (nastavak, A–D)
Mišići ekstenzori (A) u zdjeličnom zglobu su:
– m. gluteus maximus (crveno),
– stražnja vlakna m. gluteus medius i m.
gluteus minimus (modro),
– m. adductor magnus (zeleno) i
– m. piriformis (smeđe).
U ekstenziji zdjeličnoga zgloba sudjeluju i ne-
ki mišići natkoljenice:
Donji udovi
Kliničko značenje: Pri kljenuti abduktora nije
moguće fiksirati zdjelicu pri stajanju na boles-
nu nogu. Zdjelica je spuštena na zdravu stranu
(Trendelenburgov znak).
Mišići aduktori (D) u zdjeličnom zglobu su:
– m. adductor magnus i m. adductor mi-
nimus (crveno),
– m. adductor longus (modro),
– m. adductor brevis (modro),
– m. gluteus maximus s pripojem na tu-

– m. semimembranosus (žuto, str. 250.), berositas glutealis (žuto),

– m. semitendinosus (narančasto, str. 250.) – m. gracilis (narančasto),
i – m. pectineus (smeđe),
– caput longum m. bicipitis femoris (lju- – m. quadratus femoris (ljubičasto) i
bičasto, str. 250.). – m. obturatorius externus (nije označen
za slici).
Kliničko značenje: Ako nastupi kljenut najjačeg
ekstenzora m. gluteus maximus, nije moguće us- Kretnju adukcije pomaže i mišić natkoljenice:
tajanje iz sjedećega položaja te ravni hod.
– m. semitendinosus (zeleno).
U fleksiji zdjeličnoga zgloba (B) sudjeluju:
Boje strjelica u prikazanim primjerima iskazuju
– m. iliopsoas (crveno), značenje mišića u pojedinim pokretima:
– m. tensor fasciae latae (narančasto),
crveno,
– m. pectineus (zeleno),
modro,
– m. adductor longus (smeđe), žuto,
– m. adductor brevis (smeđe), zeleno,
– m. gracilis (smeđe). narančasto,
Od mišića natkoljenice, fleksori u zdjeličnom smeđe,
zglobu su: ljubičasto.

– m. rectus femoris (modro, str. 248.) i

– m. sartorius (žuto, str. 248).

Kliničko značenje: Pri kljenuti m. iliopsoas u sje-

dećem položaju nije moguće flektirati natkoljeni-
cu iznad horizontalne ravnine.

U abdukciji natkoljenice (C) sudjeluju:

– m. gluteus medius (crveno),
– m. tensor fasciae latae (modro),
– m. gluteus maximus s pripojištem na
fascia lata (žuto),
– m. gluteus minimus (narančasto),
– m. piriformis (zeleno) i
– m. obturatorius internus (smeđe).
 Djelovanje zdjeličnih mišića i natkoljeničnih aduktora 247

A–D
Funkcija zdjeličnih mišića (nastavak)

Donji udovi
Ekstenzija

Abdukcija Adukcija

Fleksija
 248 Donji udovi: Mišići, fascije i druge tvorbe

Prednja skupina natkoljeničnih superficialis (14) gdje se veže medijalno od

mišića (A–D)
M. quadriceps femoris ima četiri dijela
među kojima je m. rectus femoris, dvozglob-
ni mišić i postavljen je ispred ostala tri dijela
mišića.
M. rectus femoris (1) polazi s caput rectum
od spina iliaca anterior inferior (2), a njegova
tetiva caput reflexum iz sulcus supraacetabu-
laris na gornjem rubu acetabula.
Donji udovi
tuberositas tibiae i nastavlja se u fasciju pot-
koljenice (15). Mišić je dvozglobni i obavlja
fleksiju koljena u zglobu, te pri flektiranom
koljenu s ostalim mišićima koji tvore pes
anserinus sudjeluje u rotaciji potkoljenice
prema unutra. Mišić još sudjeluje i u fleksiji
i anteverziji u zdjeličnom zglobu, te rotaciji
natkoljenice prema van.
Inervacija: n. femoralis (L1–L3).
16 m. gracilis,

M. vastus intermedius (3) polazi s prednje 17 m. adductor longus,

i lateralne plohe femura (4) i izrazito je odi- 18 m. adductor brevis,
jeljen od m. vastus lateralis, te malo manje 19 m. pectineus,
izrazito od m. vastus medialis. Mišić pokriva 20 m. iliopsoas,
m. articularis genus koji polazi distalnije od
21 m. tensor fasciae latae,
m. vastus intermedius.
22 presjek kroz fascija lata,
M. vastus medialis (5) polazi s medijalne us- 23 septum intermusculare
ne lineae asperae (6). vastoadductorium.
M. vastus lateralis (7) polazi s lateralne plohe
velikoga trohantera (8), s intertrohanterične
linije, s tuberositas glutea, i s labium laterale
lineae asperae.
Sva četiri mišićna dijela udružuju se u zajed-
ničku tetivu koja se veže na patelu (9) i potom
se distalno od patele nastavlja kao lig. patel-
lae (10) i veže se na tuberositas tibiae (11). Pri
tomu površinska vlakna tetive prelaze preko
ivera, a dubinska se tetivna vlakna vežu na
gornji rub i na postranične rubove patele.
Dio vlakna m. vastus medialis i m. vastus la-
teralis oblikuju retinaculum patellae mediale
i retinaculum patellae laterale. M. quadriceps
femoris je ekstenzor u zglobu koljena i fle-
ksor je u zglobu kuka, a m. articularis genus
nateže zglobnu čahuru i sprječava njezino
uklještenje pri ekstenziji.
Inervacija: n. femoralis (L2–L4).
Varijacije: Polazište m. rectus femoris na gornjem
rubu acetabula može manjkati, a također može ne-
dostajati i m. articularis genus.

M. sartorius (12) polazi od spina iliaca ante-

rior superior (13) i omotan fascijom prolazi
ukoso preko natkoljenice do pes anserinus
 Prednja skupina natkoljeničnih mišića 249

Donji udovi
Ravnina
reza

Polazišta, tokovi i
pripoji mišića

Prednja skupina
Prednja skupina
natkoljeničnih mišića,
natkoljeničnih mišića
uklonjeni su površinski
Presjek kroz sredinu mišići i prikazan je
natkoljenice m. vastus intermedius
 250 Donji udovi: Mišići, fascije i druge tvorbe

Stražnja skupina natkoljeničnih M. semimembranosus (11) polazi s tuber

mišića (A–D)
M. biceps femoris (1) ima dvozglobnu gla-
vu, caput longum, i jednozglobnu glavu, ca-
put breve.
Caput longum (2) polazi zajedno s m. semi-
tendinosus (4) s tuber ischiadicum (3) zajed-
ničkom glavom, caput commune.
Caput breve (5) polazi sa srednje trećine la-
bium laterale lineae asperae (6) i sa septum
Donji udovi
ischiadicum (3) i tijesno je povezan s m. se-
mitendinosus, a njegova se tetiva ispred lig.
collaterale tibiale dijeli na tri dijela. Pr vi dio
je usmjeren naprijed prema medijalnom kon-
dilu tibije, drugi dio prelazi u fasciju popli-
tealnog mišića i treći dio završava u stražnjoj
stijenci zglobne čahure kao lig. popliteum
obliquum, pa su ta tri pripoja nazvana i pes
anserinus profundus. Mišić je dvozgloban i
ima funkciju sličnu onoj m. semitendinosus,
te u zdjeličnom zglobu obavlja retroverziju, a
u koljenskom zglobu flektira i rotira potko-

intermusculare laterale. Obje se mišićne gla- ljenicu prema unutra. Između njegove tetive
ve združuju i mišić biceps (1) se veže na ca- (prije no što se razdijeli) i medijalne glave m.
put fibulae (7). Između mišića i lig. collate- gastrocnemius leži bursa m. semimembra-
rale fibulare nalazi se bursa subtendinea m. nosi. Burza je često spojena s bursa subten-
bicipitis femoris inferior. dinea m. gastrocnemii medialis (str. 210.).
Caput longum u zdjeličnom zglobu sudje- Inervacija: n. tibialis (L5–S2).
luje u retroverziji natkoljenice, a cijeli mišić Varijacije: Mišić može katkad i manjkati ili je pot-
u koljenskom zglobu flektira potkoljenicu i puno srašten s m. semitendinosus. U nekih ljudi, ta-
pri flektiranoj potkoljenici rotira potkoljeni- kođer može manjkati i lig. popliteum obliquum.
cu prema van. Pri tomu je m. biceps femoris
jedini rotator potkoljenice prema van i u rav- 12 m. adductor magnus,
noteži je s mišićima rotatorima potkoljenice
prema unutra. 13 m. adductor longus,
14 m. vastus medialis,
Inervacija: caput longum: n. tibialis (L5–S2), 15 septum intermusculare vastoadducto-
te caput breve: n. fibularis (peronaeus) com- rium = membrana vastoadductoria.
munis (S1–S2).
Varijacije: Caput breve može manjkati, ali
također mogu postojati i dodatna mišićna
vlakna.
M. semitendinosus (4) polazi zajedničkom
glavom (vidi gore) s tuber ischiadicum (3) i
seže do medijalne plohe tibije gdje tvori pes
anserinus superficialis (8) zajedno s m. gra-
cilis (9) i m. sartorius (10). Između plohe
tibije i pes anserinusa nalazi se produžetak
velike bursa anserina. Mišić je dvozgloban i
u zdjeličnom zglobu obavlja retroverziju, a u
koljenskom zglobu sudjeluje u fleksiji i rota-
ciji potkoljenice prema unutra.
Inervacija: n. tibialis (L5–S2).
Varijacija: U trbuhu mišića može postojati ukoso
usmjerena tetivna insercija.
 Stražnja skupina natkoljeničnih mišića 251

Donji udovi
Presjek kroz sredinu natkoljenice

Ravnina reza

Polazišta, tokovi i
Stražnja skupina Pes anserinus pripoji mišića
natkoljeničnih mišića superficialis
 252 Donji udovi: Mišići, fascije i druge tvorbe

Funkcija mišića u koljenskom Rotaciju (C) prema unutra obavljaju:

zglobu (A–D)
Samo mali broj mišića djeluje isključivo u
koljenskom zglobu, a većina ih djeluje i u
zglobovima stopala.
Ekstenzija i fleksija se obavljaju oko poprje-
čne osi, koja koso prolazi kondilima bedrene
kosti (str. 194.), a oko uzdužne osi potko-
ljenice ostvaruju se pokreti rotacije prema
van i prema unutra. Rotacija je moguća sa-
mo ako su olabavljene postranične sveze (str.
Donji udovi
– m. semimembranosus (crveno),
– m. semitendinosus (modro),
– m. gracilis (žuto),
– m. sartorius (narančasto) i
– m. popliteus (zeleno).
Rotaciju (D) prema van ostvaruje:
– m. biceps femoris (crveno).
Mišić je u ravnoteži s mišićima potkoljenice,
rotatorima prema unutra, te mu vrlo malo

212.). Stoga pri ispruženoj nozi nije moguća pri kraju kretnje pomaže i m. tensor fasciae
aktivna rotacija potkoljenice i moguć je sa- latae (nije prikazan) (završna rotacija).
mo ograničeni pokret rotacije prema van Boje strjelica u primjerima iskazuju značenje mišića
oko 5°, pa govorimo o završnoj rotaciji (str. pri pojedinim pokretima:
212). Takvu rotaciju omogućuju lig. crucia-
crveno,
tum anterius, te oblik medijalnoga kondila
modro,
bedrene kosti i tractus iliotibialis (str. 254.). žuto,
narančasto,
Ekstenziju (A) obavlja najvećim dijelom:
zeleno,
– m. quadriceps femoris, smeđe,
a samo mu malo pomaže i m. tensor fasciae ljubičasto.
latae. Učinak četveroglavoga mišića nat-
koljenice je veći pri ekstendiranom zglobu
kuka i tada je posebno izraženo djelovanje
m. rectus femoris (crveno) i mišića vastusa
(modro).

Kliničko značenje: M. quadriceps femoris je

glavni i najjači ekstenzor. Pri kljenuti toga mišića
nije moguće aktivno ustajanje iz sjedećega po-
ložaja. Ustajanje je moguće jedino ako se težina
tijela prebaci naprijed.

Fleksiju (B) zajedno ostvaruju:

– m. semimembranosus (crveno),
– m. semitendinosus (modro),
– m. biceps femoris (žuto),
– m. gracilis (narančasto),
– m. sartorius (zeleno),
– m. popliteus (smeđe) i
– m. gastrocnemius (ljubičasto).

Kliničko značenje: Budući da m. gastrocnemius

također sudjeluje pri fleksiji potkoljenice, pri sup-
rakondilarnom prijelomu bedrene kosti povlači
distalni dio odlomljene kosti distalno i natrag.
 Djelovanje mišića u koljenom zglobu 253

A–D
Funkcija mišića u
koljenskom zglobu

Donji udovi
Fleksija

Ekstenzija

Rotacija prema unutra Rotacija prema van

pri flektiranom koljenu pri flektiranom koljenu
 254 Donji udovi: Mišići, fascije i druge tvorbe

Fascije zdjelice i natkoljenice (A–C) nježne ovojnice koje omogućuju međusob-

Mišići su zdjelice omotani brojnim fascija-
ma. M. iliopsoas omotan je s fascia iliaca =
fascia iliopsoas, čiji nastavak odlazi na ar-
cus lumbocostalis medialis (= lig. arcuatum
mediale) koji počinje kao zadebljani omo-
tač m. psoas major. Fascia iliaca seže sve do
preponske sveze (lig. inguinale) i tamo tvori
arcus iliopectineus koji odjeljuje lacuna vaso-
rum i lacuna musculorum (str. 100).
Prednju stranu m. pectineus ispod prepon-
Donji udovi
no pomicanje mišića. Prema lateralno, kao i
prema medijalno od fascia lata odlaze septa
intermuscularia usmjerena prema hrapavim
linijama. Septum intermusculare laterale (7)
razmjerno je široka pregrada koja je pola-
zište različitih mišića, te odjeljuje m. vastus
lateralis (8) od caput breve m. bicipitis femo-
ris (9). Septum intermusculare mediale (10)
odjeljuje m. vastus medialis (11) od aduktor-
noga kanala (12).

Na prednjoj plohi natkoljenice, ispod pre-

ske sveze oblaže fascia pectinea koja zajedno ponske sveze i u području iliopektinalne
s fascia iliaca tvori vezivno omeđenje udubi- udubine površinskije od fascia lata nalazi se
ne, fossa iliopectinea koju proksimalno ome- mjesto koje prekriva fascia cribrosa, kroz
đuje preponska sveza. koju prolaze krvne žile i živci. Nakon što se
U glutealnom prostoru nalazimo nježnu ukloni fascia cribrosa, prikaže se hiatus sap-
glutealnu fasciju, fascia glutea (1) koja ob- henus (13) čiji lateralni rub omeđuje margo
laže m. gluteus maximus i među pojedinim falciformis (14) cornu superius (15) i cornu
mišićnim snopovima ponire u dubinu. Iz- inferius (16).
među m. gluteus maximus i m. gluteus me- O ingvinalnom kanalu i preponskim kilama
dius nalazi se duboka, čvrsta fascija, aponeu- vidi str. 100.
rosis glutea (str. 236) od koje polaze dijelovi
m. gluteus maximus. U području sulcus glu-
teus površinska glutealna fascija prelazi fas-
ciju natkoljenice nazvanu fascia lata (2).
Fascija lata je na medijalnoj strani stanjena,
a na lateralnoj strani natkoljenice prelazi u
čvrsti, uzdužni vezivni dio nazvan tractus
iliotibialis (3) (str. 236. i 422.) u koji su ulo-
žena mišićna vlakna m. tensor fasciae latae
i m. gluteus maximus. Tractus iliotibialis
je širok nekoliko centimetara i usmjeren je
lateralnom stranom natkoljenice te se dis-
talno veže na lateralni kondil tibije, a u tom
se području nalazi i retinaculum patellae la-
terale s kojim stoji u pripoju.
Na prednjoj je plohi natkoljenice m. sarto-
rius (4) omotan vlastitom fascijom te prek-
riva vastoaduktornu ploču, septum inter-
musculare vastoadductorium = membrana
vastoadductoria (5). M. gracilis (6) također
ima zasebnu fascijalnu ovojnicu koja ga od-
jeljuje od ostalih fascija. Razumljivo je da
svi mišići natkoljenice imaju vlastite, rahle i
 Fascije zdjelice i natkoljenice 255

Donji udovi
Presjek kroz fasciju natkoljenice

Ravnina reza

Fascija natkoljenice
prikazana s bočne strane

Fascija u području
regio subinguinalis
 256 Donji udovi: Mišići, fascije i druge tvorbe

Dugi mišići potkoljenice i stopala Stražnja skupina mišića potkoljenice

Podjela mišića (A–D)

Svi mišići čije je polazište na potkoljenici
vežu se na kosti stopala, a iznimka je m. po-
pliteus koji je dodan mišićima potkoljenice.
Mišiće potkoljenice dijelimo prema smješta-
ju na prednju i stražnju skupinu koje su odi-
jeljene fibulom i interosealnom opnom i te
se dvije skupine dalje dijele na podskupine i
slojeve. Prednja skupina mišića potkoljenice
dijeli se na prednju podskupinu ekstenzora i
Donji udovi
Površinski sloj (str. 262.):
– m. triceps surae (6) i njegovu Ahilovu
tetivu oblikuju:
– m. soleus (7),
– m. gastrocnemicus (8) i
– m. plantaris (9).
Dubinski sloj (str. 264.):
– m. tibialis posterior (10),
– m. flexor hallucis longus (11),
– m. flexor digitorum longus (12).

lateralnu podskupinu peronealnih mišića, a 13 m. popliteus,

na stražnjoj strani potkoljenice nalaze se po-
14 m. semimembranosus,
vršinska i dubinska skupina mišića fleksora.
15 m. sartorius,
Konačno, mišiće dijelimo prema inervaciji 16 m. gracilis,
na dvije skupine, i to mišiće koje inerviraju 17 m. semitendinosus,
živci iz stražnjega sloja spleta i mišiće što ih
18 a. i v. poplitea,
inerviraju živci prednjega sloja pleksusa.
19 n. tibialis
No, praktična je podjela mišića kao i na pod- 20 n. fibularis (peronaeus) communis,
laktici, tj. prema smještaju. 21 v. saphena magna,
22 v. saphena parva,
Prednja skupina mišića potkoljenice 23 n. saphenus,
Ekstenzijska skupina (str. 258.): 24 n. fibularis (peronaeus) superficialis,
– m. tibialis anterior (1), 25 n. fibularis (peronaeus) profundus,
– m. extensor digitorum longus (2), 26 n. cutaneus surae lateralis,
– m. extensor hallucis longus (3). 27 n. suralis,
Fibularna skupina = peronealna skupina (str. 28 a. fibularis (peronaea),
260.): 29 a. i v. tibialis anterior,
30 a. i v. tibialis posterior,
– m. fibularis (peronaeus) longus (4),
31 tibia,
– m. fibularis (peronaeus) brevis (5).
32 fibula.
 Dugi mišići potkoljenice i stopala 257

Presjek kroz proksimalnu

trećinu potkoljenice

Donji udovi
Ravnine reza

Presjek kroz srednju

trećinu potkoljenice

Presjek kroz distalnu

trećinu potkoljenice
 258 Donji udovi: Mišići, fascije i druge tvorbe
Prednja skupina
potkoljeničnih mišića
Mišići ekstenzori (A–C)
M. tibialis anterior (1) polazi velikom po-
vršinom (2) s facies lateralis tibiae, s intero-
sealne membrane i s fascia cruris. Trostrani
trbuh mišića prelazi u zajedničku tetivu koja,
obavijena sinovijalnom ovojnicom, prolazi
ispod retinacula mm. extensorum superius
(3) et inferius (4) i veže se na plantarnu plohu
os cuneiforme mediale (5) i os metatarsale I
Donji udovi
(6). Između tetive i kosti nalazi se bursa sub-
tendinea m. tibialis anterioris.
Mišić u neopterećenoj nozi dorzalno flektira
stopalo i pri tomu diže medijalni rub stopala
(supinacija), a u opterećenoj nozi približuje
potkoljenicu hrptu stopala, npr. pri brzom
hodu ili pak skijanju.
Kliničko značenje: Pri velikom opterećenju na-
staje umor m. tibialis anterior, te bolovi uzduž
mišića.
Inervacija: n. fibularis (peronaeus) profun-
dus (L4–L5).
M. extensor digitorum longus (7) polazi od
velikoga područja (8) lateralnoga kondila tibi-
je, te s glave i margo anterior fibulae, s fascia
cruris i s interosealne membrane. Mišićna se
tetiva u području stopala dijeli na četiri teti-
ve što se vežu od drugoga do petoga prsta.
Tetive su omotane sinovijalnim ovojnicama
i prolaze ispod retinacula mm. extensorum
superius (3) et inferius (4) lateralno od m. ti-
bialis anterior, i potom preko hrpta stopala
dospiju do dorzalnih aponeuroza drugoga do
petoga prsta.
Mišić u neopterećenoj nozi dorzalno flektira
prste i stopala, a u opterećenoj nozi djeluje
poput m. tibialis anterior.
Inervacija: n. fibularis (peronaeus) profun-
dus (L5–S1).
Osobitosti: M. extensor digitorum longus može
imati i dodatnu tetivu koja se veže na bazu pete me-
tatarzalne kosti, te katkad i na bazu četvrte metatar-
zalne kosti. Ta varijabilna tetiva može polaziti i kao
zasebni dio m. extensor digitorum longus s distalne
trećine prednjega ruba fibule i nazvana je m. pero-
naeus tertius (9) a obavlja pronaciju i abdukciju u
donjem zglobu stopala.
M. extensor hallucis longus (10) polazi s fa-
cies medialis fibulae i s interosealne membra-
ne (11), te se nastavlja u tetivu koja omotana
sinovijalnom ovojnicom, prolazi između si-
novijalnih ovojnica za tetive m. tibialis ante-
rior i m. extensor digitorum longus i potom,
ispod retinacula mm. extensorum superius
(3) et inferius (4). Tetiva, konačno, prelazi
preko os metatarsale I, dospije do dorzalne
aponeuroze palca, te se veže na proksimalni
članak palca (12).
M. extensor hallucis longus dorzalno fle-
ktira palac i na neopterećenoj nozi pomaže
dorzalnu fleksiju stopala, a na opterećenoj
nozi djeluje poput m. tibialis anterior, tj. pri-
bližuje potkoljenicu dorzumu stopala. Mišić
konačno neznatno sudjeluje u pronaciji i su-
pinaciji stopala.
Inervacija: n. fibularis (peronaeus) profun-
dus (L3–S1).
Osobitosti: Katkad je razvijen zaseban mišićni sno-
pić, m. extensor hallucis accessorius, (13) koji se
veže na os metatarsale I.
14 tibia,
15 fibula.
 Prednja skupina potkoljeničnih mišića: ekstenzori 259

Donji udovi
Presjek kroz sredinu
potkoljenice

Ravnina reza

Prednja skupina
potkoljeničnih
mišića ekstenzora

Polazišta, tokovi i
pripoji mišića
 260 Donji udovi: Mišići, fascije i druge tvorbe

Prednja skupina potkoljeničnih se veže na tuberositas os metatarsale V (10).

mišića, nastavak
Fibularna skupina = peronealna
skupina mišića (A–D)
Tetive mm. fibulares nalazile su se ispred
lateralnog maleola i taj se položaj održao u
grabežljivaca. Razvitkom prsta, tetive pero-
nealne skupine mišića dospjele su iza lateral-
noga gležnja, te sekundarno obavljaju plan-
tarnu fleksiju stopala.
M. fibularis (peronaeus) longus (1) polazi
Donji udovi
Funkcija je mišića ista kao i m. fibularis (pe-
ronaeus) longus.
Inervacija: n. fibularis (peronaeus) superfi-
cialis (L5–S1).
Osobitosti: Iznimno je razvijen m. fibularis (pero-
naeus) quartus koji polazi s fibule i veže se na la-
teralnu plohu petne kosti ili na os cuboideum, te je
prisno povezan s tetivom dugoga ekstenzora prstiju i
može se posebnom tetivom vezati i za peti prst.
11 tibia,

(2) sa zglobne čahure, articulatio tibiofibula- 12 fibula,

ris, te s glavice proksimalnoga dijela fibule i 13 m. soleus,
njegova duga tetiva zajedno s tetivom krat- 14 m. gastrocnemius,
koga fibularnoga (peronealnog) mišića (3)
15 membrana interossea.
omotana zajedničkom sinovijalnom ovojni-
com potom prolazi iza maleola fibule ispod
retinaculum mm. fibularium (peronaeorum)
superius (4) i distalno dopire do trochlea fi-
bularis calcanei, omotana i pričvršćena s re-
tinaculum mm. fibularium (peronaeorum)
inferius (5), zatim seže sve do tuberositas
ossis metatarsalis (6), te do os cuneiforme me-
diale (7). Konačno tetiva prolazi na os cuboi-
deum (8) kroz fibrozni žlijeb koji je usmjeren
ukoso i lateralno iza tuberositas ossis meta-
tarsalis V pa dospije u medijalni rub stopala.
Unutar žlijeba je tetiva također uklopljena u
vlastitu sinovijalnu ovojnicu. Mišić održava
svedenost stopala (Kummer), te zateže i odr-
žava njegov poprječni svod. Istodobno mišić
spušta medijalni rub stopala i zajedno s m.
fibularis (peronaeus) brevis najsnažniji je
pronator, te obavlja i plantarnu fleksiju.
Inervacija: n. fibularis (peronaeus) superfi-
cialis (L5–S1)
M. fibularis (peronaeus) brevis (3) polazi
od lateralne plohe fibule (9). Mišićne tetive
odlaze zajedno s tetivom m. fibularis (pe-
ronaeus) longus u zajedničkoj sinovijalnoj
vagini, koja prolazi kroz sulcus tendinis m.
fibularis (peronaei) longi ispod retinaculum
mm. fibularium (peronaeorum) superius
(4). Na lateralnoj plohi kalkaneusa prolazi
tetiva proksimalno iznad trochlea fibularis
kalkaneusa i prolazi kroz retinaculum mm.
fibularium (peronaerum) inferius (5). Tetiva
 Prednja skupina potkoljeničnih mišića: fibularna skupina 261

Donji udovi
Polazišta, tokovi i
pripoji mišića
Ravnina reza

Lateralna skupina mišića Presjek kroz sredinu

potkoljenice potkoljenice
 262 Donji udovi: Mišići, fascije i druge tvorbe

Stražnja skupina hodanju, jer ne djeluje samo podizanjem pe-

potkoljeničnih mišića
Površinski sloj (A–D)
Površinski sloj mišićja tvori m. triceps surae
koji oblikuju m. soleus (1) i m. gastrocne-
mius (2), te u površinski sloj ubrajamo i m.
plantaris (3).
M. soleus polazi s glave i gornje stražnje tre-
ćine fibule (4), s linea m. solei tibiae (5) i s
tetivnog luka između glave fibule i tibije, arcus
Donji udovi
te nego i pregiba koljena.
Mišić je konačno i glavni supinator u donjem
zglobu stopala.
Kliničko značenje: Razdori Ahilove tetive
nastaju pri kratkotrajnom, prekomjernom opte-
rećenju, i to najčešće u ljudi koji bez prethodnog
uvježbavanja naglo opterete Ahilovu tetivu. U
oko 10% ljudi (češće u žena) na caput laterale m.
gastrocnemii pojavljuje se sezamska kost nazvana
fabella. Ta je kost uzglobljena s condylus lateralis

tendineus m. solei koji se nalazi distalno od femoris. Ako je bolna na pritisak ili se pojavljuje
m. popliteus (6). Debela mišićna tetiva spaja spontana bol, treba je ukloniti. To je tzv. fabella
se s tetivom gastroknemijalnog mišića i tvo- dolorosa.
ri Ahilovu tetivu, tendo calcaneus (7) koja se
veže na tuber calcanei (8), a između tetive i
proksimalne plohe tuber calcanei nalazi se 13 m. flexor digitorum longus,
burza, bursa tendinis calcanei.
14 m. flexor hallucis longus,
M. gastrocnemius (2) ima caput media- 15 m. tibialis posterior,
le (9) koji polazi proksimalno od condylus 16 membrana interossea,
medialis (10) i caput laterale (11) koji po-
17 tibia,
lazi proksimalno od condylus lateralis femo-
ris (12), a dio mišićnih vlakana polazi i sa 18 fibula.
zglobne čahure. Mišić je usmjeren distalno i
omeđuje donju stranu poplitealne jame, te se
udružuje s tetivom m. soleus i potom se veže
na tuber calcanei (8).
Inervacija: n. tibialis (S1–S2)
M. plantaris (3) vrlo je tanak i nježan mišić
s vrlo dugom tetivom, koji polazi u području
lateralne glave gastroknemijusa, proksimal-
no od lateralnog kondila bedrene kosti, te sa
zglobne čahure. Mišićna je tetiva usmjerena
distalno između gastroknemijusa i soleusa i
veže se na medijalni rub Ahilove tetive.
Inervacija: n. tibialis (S1–S2).
Varijacija: M. plantaris može u 5 do 10% ljudi
manjkati.

M. triceps surae je plantarni fleksor i podiže

težinu tijela pri stajanju i hodanju, a posebno
je snažna kontrakcija pri stajanju na prstima,
odnosno maksimalnoj plantarnoj fleksiji sto-
pala, što je moguće samo pri ispruženom ko-
ljenu. M. gastrocnemius djeluje i pri gibanju
koljena pa zato ima vrlo veliko značenje pri
 Stražnja skupina potkoljeničnih mišića: površinski sloj 263

Donji udovi
Ravnina
reza

Polazišta, tokovi
i pripoji mišića
m. triceps surae

Presjek kroz sredinu

potkoljenice
Površinski sloj stražnje
skupine mišića potkoljenice M. soleus (m. gastrocnemius
(m. triceps surae) je uklonjen)
 264 Donji udovi: Mišići, fascije i druge tvorbe

Stražnja skupina potkoljeničnih li na četiri završne tetive koje se distalno od

mišića, nastavak
Dubinski sloj (A–C)
M. tibialis posterior (1) polazi s interosealne
membrane (2) te sa susjednih ploha tibije (3)
i fibule (4) i njegova je tetiva (5) usmjerena
iza medijalnog maleola (6) u sulcus malleo-
li, a omotana je sinovijalnom ovojnicom.
Potom tetiva prolazi između sustentaculum
tali i tuberositas ossis navicularis, te dospije
na taban i dijeli se na dva snopa. Medijalni,
deblji snop (7) veže se na tuberositas ossis na-
Donji udovi
račvišta vežu na tetive m. quadratus plantae
(str. 274.), u području srednjih falangi prstiju
prolaze kroz tetive m. flexor digitorum bre-
vis i konačno se vežu na distalne članke prsti-
ju (18). Mišić u neopterećenoj nozi plantar-
no flektira prste, te djeluje kao supinator, a u
opterećenoj nozi održava svod stopala.
Inervacija: n. tibialis (S1–S3).
M. popliteus (19) (str. 232.) polazi s epicon-
dylus lateralis femoris (20) i veže se na facies
posterior tibiae (21). Između mišića i kolje-

vicularis, a lateralni, malo slabiji snop (8) noga zgloba nalazi se recessus subpopliteus
veže se na tri klinaste kosti. Mišić u neopte- koji je uvijek spojen sa zglobom. Mišić fle-
rećenoj nozi obavlja ekstenziju i istodobno ktira koljeno i okreće potkoljenicu prema
supinaciju stopala, a u opterećenoj nozi pri- unutra.
bližuje potkoljenicu peti. Inervacija: n. tibialis (L4–S1).
Inervacija: n. tibialis (L4–L5).
22 m. gastrocnemius,
Varijacije: Pripoj mišića često seže i na baze dru-
ge, treće i četvrte kosti zastopalja, te na os cuboi-
23 m. soleus,
deum. Iznimno može mišić i posve manjkati. 24 m. plantaris.
M. flexor hallucis longus (9) polazi s dis-
talne dvije trećine stražnje plohe fibule (10), Slika A: Strjelica umetnuta u kanal koji tvori
s interosealne membrane (11) i sa septum in- arcus tendineus m. solei. Kroz taj kanal pro-
termusculare posterius cruris (12). Razmjer- laze n. tibialis i vasa tibialia posterior.
no snažan trbuh mišića usmjeren je prema Na slici B su uklonjeni m. flexor digitorum i
dolje i njegova tetiva, omotana sinovijalnom dio polazišta m. soleus.
ovojnicom, ulazi u sulcus tendinis m. flexo-
ris hallucis longi tali et calcanei i distalno od
sustentaculum tali tetiva ukrižuje tetivu m.
flexor digitorum longus. Potom tetiva prolazi
ispod retinaculum mm. flexorum (13) dos-
pije na taban gdje se veže na bazu distalnoga
članka palca (14). Mišić održava svod stopa-
la i obavlja plantarnu fleksiju palca, te time
posredno i ostalih prstiju, a također sudjeluje
u supinaciji stopala.
Inervacija: n. tibialis (S1–S3).
Varijacije: Mišić se katkad, također veže
na drugi i treći prst.
M. flexor digitorum longus (15) polazi sa
stražnje plohe tibije (16) i njegova tetiva (17),
omotana sinovijalnom ovojnicom, na potko-
ljenici ukrižuje m. tibialis posterior, te prolazi
ispod retinaculum mm. flexorum (13) sve do
tabana gdje ukrižuje tetivu m. flexor hallucis
longus. Na planta pedis tetiva mišića se dije-
 265
Stražnja skupina potkoljeničnih mišića: dubinski sloj

D, E Shema (polazišta,
tokovi i pripoji mišića)

Donji udovi
Ravnina
reza

Presjek kroz
Dubinski sloj sredinu potkoljenice
stražnje skupine (na slici A prikazana
mišića potkoljenice je ravnina reza)
 266 Donji udovi: Mišići, fascije i druge tvorbe

Djelovanje mišića na U supinaciji (D) djeluju:

stopalne zglobove (A–D)
Svi mišići stopala djeluju na nekoliko zglo-
bova i prikazat ćemo samo djelovanje mišića
na gornji i donji zglob stopala.
Oko poprječne osi, articulatio talocruralis,
(str. 222.) koja prolazi vrhom medijalnog
maleola, te lateralnim maleolom, obavljaju
se dorzalna fleksija i ekstenzija (plantarna
fleksija).
Donji udovi
– m. triceps surae (crveno),
– m. tibialis posterior (modro),
– m. flexor hallucis longus (žuto),
– m. flexor digitorum longus (narančasto), i
– m. tibialis anterior (zeleno).
Boje strjelica u pojedinim primjerima iskazuju zna-
čenje pojedinih mišića pri pokretu:
crveno,
modro,

Oko kose osi, u articulatio subtalaris ostva- žuto,

ruju se podizanja lateralnoga ruba stopala narančasto,
(pronacija) i podizanje medijalnoga ruba zeleno,
stopala (supinacija). smeđe.

Pri dorzalnoj fleksiji stopala (A) sudjeluju:

– m. tibialis anterior (crveno),
– m. extensor digitorum longus (modro), i
– m. extensor hallucis longus (žuto).
Plantarnu fleksiju stopala (B) obavljaju:
– m. triceps surae (crveno),
– m. fibularis (peronaeus) longus (modro),
– m. fibularis (peronaeus) brevis (žuto),
– m. flexor digitorum longus (zeleno), i
– m. tibialis posterior (smeđe).
Pronaciju (C) ostvaruju:
– m. fibularis (peronaeus) longus (crveno),
– m. fibularis (peronaeus) brevis (modro),
– m. extensor digitorum longus (žuto) i
– m. fibularis (peronaeus) tertius (naran-
často).
 Djelovanje mišića na zglobovima stopala 267

A–D
Funkcija mišića u
gornjemu i donjemu
stopalnom zglobu

Podizanje medijalnoga
ruba stopala

Donji udovi

Spuštanje lateralnoga
ruba stopala

Dorzalna fleksija

Plantarna fleksija
 268 Donji udovi: Mišići, fascije i druge tvorbe

Kratki stopalni mišići M. extensor hallucis brevis (9) ima zaje-

U stopalo, slično šaci, dopiru tetive dugih
mišića stopala, čiji se trbusi nalaze u potko-
ljenici. Zajedno s tetivama dugih mišića sto-
pala na hrptu i na tabanu stopala nalazimo
kratke mišiće stopala. Osim ove topograf-
ske podjele mogu se kratki mišići podijeliti
sukladno inervaciji, te mišiće hrpta stopala
inervira stražnji dio živčanoga spleta, a miši-
će tabana inervira prednji dio spleta. Mišiće
stopala, slično mišićima šake, dijelimo na tri
skupine: lateralna skupina oblikuje:
Donji udovi
dničko polazište s kratkim ekstenzorom prstiju
na petnoj kosti te dopire do dorzalne aponeu-
roze palca. Mišić poput m. extensor digito-
rum brevis obavlja dorzalnu fleksiju palca i
stopala.
Inervacija: n. fibularis (peronaeus) profun-
dus (S1–S2).
10 m. tibialis anterior,
11 m. fibularis (peronaeus) tertius.

– eminentia plantaris medialis, (mišići

palca),
– eminentia plantaris lateralis, (mišići ma-
loga prsta) i
– eminentia plantaris media (mišići sredi-
ne stopala).

Mišići hrpta stopala (A–C)

Tetive dugih mišića ispružača prstiju, m.
extensor digitorum longus (1) (str. 258.) i
m. extensor hallucis longus (2) (str. 258.)
nalaze se bliže površini nego kratki mišići
dorzuma stopala. Tetive dugih mišića učvr-
šćuju retinaculum mm. extensorum superius
(3) (str. 276.) i retinaculum mm. extensorum
inferius (4) (str. 276.), pa imaju stalan po-
ložaj. Tetive dugih mišića ekstenzora prstiju
tvore dorzalnu aponeurozu na koju se vežu
kratki mišići ekstenzori i mm. interossei plan-
tares et dorsales (5) (str. 274.).
Inervacija: n. fibularis (peronaeus) profun-
dus (L5–S1).
M. extensor digitorum brevis (6) polazi s
petne kosti (7) blizu ulaska u sinus tarsi i s
odsječka retinaculum mm. extensorum infe-
rius (4) te ima tri tetive koje sežu u dorzalnu
aponeurozu (8) drugoga do četvrtoga prsta.
Mišić obavlja dorzalnu fleksiju drugoga do
četvrtoga prsta.
Inervacija: n. fibularis (peronaeus) profun-
dus (S1–S2).
Varijacije: Mogu nedostajati pojedine tetive
mišića. Tetiva za peti prst može postojati samo iz-
nimno.
 Kratki stopalni mišići 269

Mišići hrpta
stopala

Donji udovi

Kratki mišići
hrpta stopala

Polazišta, tokovi i
pripoji kratkih
mišića stopala
 270 Donji udovi: Mišići, fascije i druge tvorbe

Mišići tabana (A–C) Mišići palca

Na planta pedis razlikujemo tri skupine mi- M. abductor hallucis (5) polazi s processus
šića, i to: medialis tuberis calcanei (6) s retinaculum
mm. flexorum i s plantarne aponeuroze (7), te
– mišiće palca
svojim polazištima tvori tetivni luk ispod ko-
– mišiće malog prsta,
jega prolazi tetiva dugoga pregibača palca i
– središnju skupinu mišića. ulazi u canalis tarsi. Mišić se veže za medijal-
Mišići u području palca su m. abductor hal- nu sezamsku kost (8) i na bazu proksimalno-
lucis i m. flexor hallucis brevis, a tu ubraja- ga članka palca (9) a između njegova pripoja
mo i m. adductor hallucis koji ima zasebna i zgloba često se nalazi sinovijalna burza. Mi-
šić abducira i blago flektira palac, te također
polazišta.
pomaže i pri očuvanju svoda stopala.
Donji udovi

U području malog prsta nalaze se m. abduc- Inervacija: n. plantaris medialis (L5–S1).

tor digiti minimi, m. flexor digiti minimi M. flexor hallucis brevis (10) polazi s os cu-
brevis i m. opponens digiti minimi. neiforme mediale (11), s lig. plantare longum
Središnju skupinu mišića čine mm. lumbri- i s tetive m. tibialis posterior; ima dvije glave.
cales, m. quadratus plantae, mm. interossei i Medijalna glava (12) je sraštena s m. abduc-
tor hallucis i veže se na medijalnu sezamsku
m. flexor digitorum brevis.
kost (13) i na proksimalni članak palca (14).
Sve mišiće tabana pokriva debela i čvrsta Lateralna glava (15) je sraštena s m. adduc-
aponeurosis plantaris (1) koja nastaje od tor hallucis, te dospijeva na lateralnu sezam-
površinske fascije i tvore je uzdužna vlak- sku kost (16) i potom na proksimalni članak
na (2) što polaze s tuber calcanei i sežu do palca (17). Mišić obavlja plantarnu fleksiju
prstiju, a poprječna vlakna (3) povezuju palca i osobito je značajan pri stajanju na pr-
stima.
međusobno uzdužna vlakna. Na medijal-
Inervacija: n. plantaris medialis (L5–S1).
nom i lateralnom rubu stopala plantarna
aponeuroza prelazi u tanku fasciju, fascia
dorsalis pedis. Dvije debele pregrade sežu
od aponeuroze tabana u dubinu i nazvane
su septum plantare mediale i septum plantare
laterale (4). Medijalna pregrada tabana veže
se na os metatarsale I, na os cuneiforme me-
diale i na os naviculare, a lateralna se pregra-
da tabana veže na os metatarsale V i na lig.
plantare longum.
Tako nastaju tri prostora ispunjena mišićima
i masnim tkivom i na njih se prenosi čitava
težina tijela, što se potom prenosi i na pod-
logu. Plantarna aponeuroza, pregrade, mišići,
masno tkivo i kostur noge funkcionalno su je-
dinstven sustav i pri tomu aponeuroza tabana
ima posebno značenje u očuvanju uzdužne
zasvođenosti stopala (str. 226.).
 Zdjelične kosti 271

Plantarna aponeuroza Donji udovi

Mišići u području palca:

m. abductor hallucis i
Polazišta, tokovi i m. flexor hallucis brevis
pripoji mišića
 272 Donji udovi: Mišići, fascije i druge tvorbe

Mišići tabana M. abductor digiti minimi (18) je najveći i

Kratki mišići palca, nastavak (A–C)
M. adductor hallucis (1) ima dvije glave i
vidljiv je tek kad uklonimo m. flexor digito-
rum longus i m. flexor digitorum brevis (2)
(A). Veća ukošena glava mišića, caput ob-
liquum (3) polazi s os cuboideum (4), s os
cuneiforme laterale (5) i s baza ossa metatar-
salia II i III (6), ali može polaziti i s os meta-
tarsale IV, s lig. calcaneocuboideum plantare,
s lig. plantare longum (7) i od tetiva m. fibu-
laris (peronaeus) longus (8).
Donji udovi
najduži mišić maloga prsta i on oblikuje late-
ralni rub stopala. Mišić polazi s processus la-
teralis tuberis calcanei (19) i s donje plohe kal-
kaneusa (20) s tuberositas ossis metatarsalis
V, (21) i s plantarne aponeuroze, te dopire na
proksimalni članak (22) petoga prsta. Mišić
sudjeluje u održavanju svoda stopala i plan-
tarno flektira, te može abducirati mali prst.
Inervacija: n. plantaris lateralis (S1–S2).
23 m. quadratus plantae.

Poprječna glava je caput transversum (9),

polazi sa sveza metatarzofalangealnoga zglo-
ba trećega do petoga prsta (10) i s lig. meta-
tarseum profundum, te se obje glave združe
i vežu na lateralnu sezamsku kost palca (11).
Mišić održava svod stopala, te plantarno
flektira proksimalni članak palca i aducira
palac.
Inervacija: n. plantaris lateralis, r. profundus
(S1–S2).

Kratki mišići maloga prsta (A–C)

M. opponens digiti minimi (12) polazi s lig.
plantare longum (7) i s tetive m. fibularis (pe-
ronaeus) longus (13) te se veže na os metatar-
sale V (14). Mišić obavlja plantarnu fleksiju
pete zastopalne kosti i sudjeluje u održavanju
svoda stopala. Mišić često može manjkati.
Inervacija: n. plantaris lateralis (S1–S2).
M. flexor digiti minimi (15) polazi s ba-
ze pete zastopalne kosti (16), s lig. plantare
longum (7) i s tetive m. fibularis (peronaeus)
longus, te seže do baze proksimalne falange
maloga prsta (17) gdje je najčešće srašten s
m. abductor digiti minimi. Mišić plantarno
flektira mali prst.
Inervacija: n. plantaris lateralis (S1–S2).
 Kratki stopalni mišići 273

Donji udovi
Površinski sloj
mišićja tabana

M. adductor hallucis i mišići Polazišta, tokovi

maloga prsta nakon uklanjanja i pripoji mišića
mišića fleksora
 274 Donji udovi: Mišići, fascije i druge tvorbe

Mišići tabana, nastavak Dorzalni interosealni mišići djeluju kao raz-

Kratki mišići središnjega
dijela tabana (A–C)
Četiri lumbrikalna mišića mm. lumbricales
(1) polaze s medijalnih ploha tetiva (2) dugo-
ga fleksora prstiju i sežu do medijalnoga vr-
ha proksimalnih članaka drugoga do petoga
prsta, te se priključuju dorzalnoj aponeurozi.
Mišići sudjeluju u plantarnoj fleksiji i po-
jačavaju svod stopala, te četiri lateralna prsta
primiču palcu.
Inervacija: n. plantaris medialis za prva tri
Donji udovi
micači prstiju.
Za razliku od interosealnih mišića šake, ne
vežu se na dorzalnu aponeurozu, a aduktor-
ne i abduktorne funkcije plantarno flektiraju
prste u metatarzofalangealnim zglobovima.
Inervacija: n. plantaris lateralis, r. profundus
(S1–S2).
M. flexor digitorum brevis (11) polazi s do-
nje plohe tuberis calcanei i s proksimalnoga
dijela odsječka plantarne aponeuroze. Tetive

se vežu za središnje falange drugoga do če-

lumbrikalna mišića i n. plantaris lateralis za
četvrti lumbrikalni mišić (L5–S2).
Osobitosti: Lumbrikalni mišići stopala su vrlo vari-
jabilni, pa mogu manjkati, ali mogu biti i prekobroj-
ni i tada se vežu na zglobnu čahuru metatarzofalan-
gealnoga zgloba ili pak na proksimalne falange.
M. quadratus plantae (3) zapravo je plan-
tarna glava m. flexor digitorum longus (m.
flexor accessorius), te polazi s medijalnoga
i lateralnoga ruba donje plohe kalkaneusa i
priključuje se u lateralni rub tetiva (4) m. fle-
ksora digitorum longus.
Inervacija: n. plantaris lateralis (S1–S2).
Osobitosti: Mišić može završavati na zajedničkoj
tetivi dugoga fleksora prstiju ili na četiri odijeljene
tetive toga mišića i pri tomu ulazi samo u dvije la-
teralne tetive.
tvrtoga prsta, te su rascijepljene (12). Između
ovih rascijepljenih tetiva prolaze tetive du-
goga pregibača prstiju (2). Stoga m. flexor
digitorum brevis nazivamo i m. perforatus.
Tetive su zajedno s tetivama dugoga fleksora
prstiju obavijene zajedničkom sinovijalnom
ovojnicom. Mišić plantarno flektira središnje
falange.
Inervacija: n. plantaris medialis (L5–S1).
Osobitosti: Tetiva za peti prst vrlo često nedostaje, a
u nekim slučajevima manjka i čitav mišić.

Mm. interossei dijele se na mm. interossei

plantares (5) (modro) i mm. interossei dor-
sales (6) (crveno) i svi počinju u području
drugoga do petoga prsta.
Tri međukoštana plantarna mišića polaze
s medijalne plohe treće do pete metatarzal-
ne kosti (7), i s lig. plantare longum, te sežu
do medijalnih ploha baza proksimalnih čla-
naka trećega do petoga prsta (8). Četiri
međukoštana dorzalna mišića imaju po
dvije glave koje polaze sa susjednih ploha
svih metatarzalnih kostiju (9) i s lig. plantare
longum, te se vežu na baze proksimalnih čla-
naka drugoga do četvrtoga prsta (10).
Plantarni interosealni mišići privlače treći,
četvrti, i peti prst prema drugom prstu.
 Kratki stopalni mišići 275

Donji udovi
M. flexor
digitorum brevis

Kratki mišići stopala u središnjemu Shema mm. inteossei

dijelu tabana
 276 Donji udovi: Mišići, fascije i druge tvorbe

Fascija potkoljenice i stopala koljenice i prelazi u dorzalnu aponeurozu, a

postranično se veže na rubove stopala.
(A–D)
Proksimalno se spaja na retinaculum mm.
Površinska fascija potkoljenice, fascia cruris
extensorum inferius koji se može umjetno
(1) nastavlja se na fascia lata iz koje također
omeđiti i kojemu često manjka lateralni pro-
nastaje fascia poplitea, te obje fascije omataju
ksimalni tračak, pa zadebljanje prosijava
površinske dijelove mišića potkoljenice. Fas-
kroz fasciju nalik slovu Y.
ciju potkoljenice u distalnom dijelu potkolje-
nice pojačavaju poprječno položena vlakna Ispod tetiva dugoga ekstenzora prstiju nala-
koja oblikuju retinaculum mm. extensorum zi se čvrsta i debela dubinska vezivna fascija,
superius (2), a na korijenu stopala retinacu- fascia dorsalis pedis profunda, koja se ta-
lum mm. extensorum inferius (3) i oba reti- kođer veže na rubove stopala.
Donji udovi

nakula možemo umjetno odijeliti od fascije.

Na lateralnoj strani ispred fibularnih (pero-
nealnih) mišića nalazimo septum intermus-
culare cruris anterius (4) i septum intermus-
culare cruris posterius (5) koji sežu u dubinu
sve do fibule. Na distalnom kraju potkoljeni-
ce, u blizini lateralnoga maleola, u fasciju su
ugrađena snažna vlakna koja tvore retinacu-
la mm. fibularium (peronaeorum) superius et
inferius (6), što se također mogu omeđiti.
Na prednjoj skupini mišića potkoljenice fas-
cija je tanka i tek je distalni dio zadebljan,
te između medijalnog maleola i petne kosti
postoji čvrsti tračak, retinaculum mm. flexo-
rum (7) (lig. laciniatum) čiji površinski sloj
služi kao omeđenje tetivama dubinskih miši-
ća stražnje skupine potkoljenice.
Mišiće stražnje skupine potkoljenice dijeli-
mo na površinski i dubinski sloj između ko-
jih se nalaze fascia cruris profunda (8), što
proksimalno počinje od arcus tendineus m.
solei, a od fascije polazi i dio mišićnih vla-
kana m. soleus. Dubinska fascija potkoljeni-
ce je zadebljana i povezuje retinaculum mm.
flexorum na medijalnom rubu, s retinaculum
mm. fibularium (peronearum) superius na la-
teralnom rubu. Fascije i interosealna mem-
brana omeđuju prostore u kojima se nalaze
skupine mišića potkoljenice.
Na površini hrpta stopala, distalno od retina-
culum mm. extensorum inferius (3), nalazi se
vrlo nježna i tanka fascia dorsalis pedis (9)
(superficialis) koja je nastavak fascije pot-
 Fascije potkoljenice i stopala 277

Donji udovi
Presjek fascije potkoljenice

Fascije hrpta stopala

Fascije u regio
retromalleolaris medialis

Fascije potkoljenice
 278 Donji udovi: Mišići, fascije i druge tvorbe

Sinovijalne ovojnice u području Svaka fibrozna ovojnica ima u području

stopala (A–C)
U stopalu, kao i u šaci, postoje različite vagi-
nae tendineum.
Na dorzumu stopala nalaze se sinovijalne
ovojnice za tetive:
– m. tibialis anterior (1),
– m. extensor hallucis longus (2),
– m. extensor digitorum longus (3) i
– m. fibularis (peronaeus) tertius.
Donji udovi
zglobova prstenasti dio, pars anularis vagi-
nae fibrosae (17), a između zglobova se na-
lazi pars cruciformis vaginae fibrosae (18)
koje oblikuju ukrižena vezivna vlakna. U
središnjem dijelu tabana, za razliku od šake,
nema sinovijalnih ovojnica nego postoje sa-
mo sinovijalne ovojnice za m. flexor hallucis
longus (14) i m. flexor digitorum longus (13)
koje sežu do središnjega dijela tabana.

Stalan položaj tetiva i tetivnih ovojnica na

dorsum pedis održavaju retinaculum mm.
extensorum superius (4) i retinaculum mm.
extensorum inferius (5). U lateralnom di-
jelu korijena stopala u području fibularne
(peronealne) trohleje kalkaneusa nalazi se
vagina synovialis za tetive fibularnih (pe-
ronealnih) mišića (6) koja oko tetive m. fibu-
laris (peronaeus) longus (7) dopire u planta
pedis kao vagina plantaris tendinis m. fibu-
laris (peronei) longi. Sinovijalne ovojnice fi-
bularne (peronealne) tetive s lateralne strane
pričvršćuju retinaculum mm. fibularium (pe-
ronaeorum) superius (8) i retinaculum mm.
fibularium (peronaeorum) inferius (9).
Tetive mišića fleksora na medijalnoj strani
nalaze se neposredno iza medijalnog maleo-
la i njihove sinovijalne ovojnice prolaze is-
pod dubinskoga lista retinaculum mm. flexo-
rum (= lig. laciniatum) koji ima dva lista, i
to stratum superficiale (10) koji je ojačanje
fascije potkoljenice i stratum profundum
(11). Pri tomu su tetive m. tibialis posterior
(12) i m. flexor digitorum longus (13) svaka
zasebno omotane sinovijalnom ovojnicom.
Sinovijalna ovojnica koja okružuje tetivu m.
flexor hallucis longus (14), (vagina tendinis
m. flexoris hallucis longi) također prolazi is-
pod stratum profundum retinaculum mm.
flexorum (str. 436.).
U planta pedis nalazi se pet sinovijalnih
ovojnica, vaginae synovialis digitorum pe-
dis (15) koje su pojačane s vaginae fibrosae
digitorum pedis (16) i redovito međusobno
ne komuniciraju.
 Sinovijalne ovojnice u području stopala 279

Sinovijalne ovojnice
u planta pedis

Donji udovi

Sinovijalne ovojnice dorsum

pedis i u regio retromalleolaris lateralis

Sinovijalne ovojnice u regio

retromalleolaris medialis
 Sustavna
anatomija
organa za
kretanje Glava i vrat

Lubanja 282
Mišići i fascije 318
 282 Glava
Lubanja (A, B)
Koštana osnova glave, lubanja, cranium,
tvori gornji kraj tijela. S jedne strane luba-
nja čini oklop za mozak i osjetne organe, dok
s druge strane tvori osnovu lica, te sadržava
početne dijelove probavnoga i dišnoga sus-
tava. Temeljem raznolikosti zadaća, građa je
lubanje odgovarajuće ustrojena.
Rasčlamba lubanje
Lubanja se sastoji od dvaju dijelova:
– dijela lubanje unutar kojega se nalazi
mozak, neurocranium, i
Glava i vrat
– kostura lica, splanchnocranium ili vis-
cerocranium.
Granica dvaju prije navedenih dijelova lu-
banje proteže se od područja korijena nosa,
gornjim rubom orbite, te doseže do vanjsko-
ga slušnoga hodnika.
Oblik lubanje ovisi dijelom o mišićima,
koji mogu svojim djelovanjem uvjetova-
ti određene promjene, te drugim dijelom o
sadržaju struktura unutar lubanje. Tako po-
stoji međuodnos između kostiju neurokrani-
ja i mozga unutar njega. Ovdje međusobni
utjecaj može biti promjenjiv, tako što s jedne
strane prekomjerni rast mozga dovodi do
povećanja neurokranija (hidrocefalus str.
310). S druge strane prerani prestanak rasta
neurokranija može dovesti do pogrješaka u
razvoju mozga. Ali ne postoji samo među-
djelovanje unutar kostiju neurokranija, već
postoji i veoma uski odnos s kostima lica. Ta-
ko su međusobno ovisni razvoj mišića oglav-
ka i tvrde moždane ovojnice unutar lubanje.
Razvoj lubanje
U osnovi se na lubanji razlikuju dva razvoj-
na predstadija. Osnova različitosti tih stadija
leži u načinu stvaranja kostiju. Jedan dio je
hrskavica, chondrocranium, a drugi veziv-
na osnova, desmocranium. U hondrokrani-
ju se zbiva enhondralno okoštavanje, dok se
u dezmokraniju pojedine kosti razvijaju iz-
ravno iz vezivne podloge intramembranskim
okoštavanjem. Oba se razvojna predstadija
pojavljuju i u kosturu lubanje i u kosturu li-
ca. Pri tomu se dijelovi koji nastaju ili jednim
ili drugim načinom okoštavanja, mogu uje-
diniti i tvoriti jedinstvenu kost, kao što je to
slučaj sa sljepoočnom kosti.
Neurocranium (A, narančasto) tvore zatiljna kost,
os occipitale (1), klinasta kost, os sphenoidale (2),
ljuske sljepoočnih kostiju, partes squamosae ossium
temporalium (3), piramide sljepoočnih kostiju, par-
tes petrosae ossium temporalium (4), tjemene kosti,
ossa parietalis (5) i čeona kost, os frontale (6).
Sphlanchnocranium ili viscerokranium (A, lju-
bičasto) tvore: rešetnica, os ethmoidale (7), donje
nosne školjke, conchae nasales inferiores, suzne
kosti, ossa lacrimalia (8), nosne kosti, ossa nasalia
(9), raonik, vomer, gornje čeljusti, maxillae (10) s
os incisivum, nepčane kosti, ossa palatina, sponične
kosti, ossa zygomatica (11), timpanični dijelovi
sljepoočnih kostiju, partes tympanicae ossa tempo-
ralia (12), processus styloidei ossa temporalia (13),
donja čeljust, mandibula (14) i jezična kost, os hyoi-
deum (nije prikazan).
Na hrskavičnoj osnovi (B, modro) nastaju os occi-
pitale (1), izuzevši gornji dio ljuske (15), os sphenoi-
dale (2), izuzevši medijalnu ploču krilnoga nastavka,
os temporale i pars petrosa (4) i slušne košćice, os eth-
moidale (7) concha nasalis inferior i os hyoideum.
Kao pokrovne kosti, na vezivnoj osnovi (B, zele-
no) razvijaju se: gornji dio ljuske zatiljne kosti (15),
concha sphenoidalis, lamina medialis processus
pterygoidei ossis sphenoidalis, pars tympanica (12) i
pars squamosa (3) ossis temporalis, os parietale (5),
os frontale (6), os lacrimale (8), os nasale (9), vomer,
maxilla (10), os palatinum, os zygomaticum (11) i
mandibula (14).
 Podjela lubanje 283

Glava i vrat
Neurokranij (narančasto)
i viscerokranij (ljubičasto)

Dezmokranij (zeleno)
i hondrokranij (modro)
 284 Glava: Kosti

Osobitosti u razvoju Tek u vrijeme potpunog sraštenja i okoštava-

pokrovnih kostiju (A–D)
Svod lubanje nastaje na vezivnoj osnovi i ima
središta okoštavanja od kojih se okoštavanje
širi zrakasto na sve strane. Tako nastaju par-
na izbočenja, i to dvije čeone kvrge, tubera
frontalia (1) i dvije tjemene kvrge, tubera pa-
rietalia (2). Iz tih se izbočina razvijaju kosti.
Pri tomu, još pri rođenju, između pojedinih
kostiju zaostaju veća područja vezivnoga tki-
va, fonticuli, fontanele.
U fontanele ubrajamo neparni, vezivnom
pločom zatvoreni fonticulus anterior (3), koji
je približno rombičnoga oblika, a pri rođenju
Glava i vrat
nja unutar izmeđukoštanih spojeva prestaje
rast lubanje.
Između nekih kostiju hondrokranija nalaze
se hrskavični spojevi, synchondroses cranii.
Praktično značenje ima synchondrosis sphe-
nooccipitalis koja negdje u 18. godini živo-
ta okošta (os tribasilare). U području trupa
klinaste kosti nalazi se synchondrosis inter-
sphenoidalis, koja rano okošta, dok synchon-
drosis sphenoethmoidalis između klinaste
kosti i rešetnice, okošta tek u zreloj životnoj
dobi. Osim navedenoga, tijekom cijeloga
života ostaje hrskavica između pars petro-
sa sljepoočne kosti i njoj susjednih kostiju,

ima duži promjer oko 2,5–3 cm, i manji, ta- synchondrosis sphenopetrosa i synchondrosis
kođer neparni, vezivnom pločom zatvoreni petrooccipitalis.
fonticulus posterior (4), koji je trokutastoga
oblika. Fonticulus anterior se nalazi između Rast lubanje, kao što je prethodno navedeno,
obiju čeonih i obiju tjemenih osnova. Fon- ovisi kako o funkciji, tako i o strukturama
ticulus posterior se nalazi između obiju tje- unutar lubanje. Kako se rast kostiju neuro-
menih osnova i gornje osnove ljuske zatiljne kranija i viscerokranija ne odvija istodobno i
kosti. Parne su fontanele smještene postra- istom brzinom, kosti lica počinju intenzivni-
nično, a razlikuju se veći, vezivno zatvoreni je rasti tek u prvoj godini života, dok do tada
fonticulus sphenoidalis (5), i manji, hrska- zaostaju u rastu za kostima neurokranija.
vično zatvoreni (odgovarajuće sinhondrozi)
fonticulus mastoideus (6). Fonticulus sphe-
noidalis leži između čeone, tjemene i klinaste
kosti, dok fonticulus mastoideus nalazimo
između tjemene, sljepoočne i zatiljne kosti.
Fontanele se zatvaraju tek nakon rođenja, a
kao prvi nestaje fonticulus posterior, već u
3. mjesecu života. Fonticulus sphenoidalis se
zatvara u 6., fonticulus mastoideus u 18., a
fonticulus anterior u 36. mjesecu života.

Kliničko značenje: Fonticulus anterior je važan

za vađenje krvi iz opskrbnog sustava tvrde
moždane ovojnice u novorođenčadi i dojenčadi.
Kroz veliku se fontanelu mogu raditi punkcije.

Suture i sinhondroze
Izmeđukoštani ostatci vezivnoga tkiva tvore
šavove između kostiju lubanje, suturae, od-
nosno kranijalne sindezmoze (str. 22), koji
još uvijek omogućuju daljnji rast lubanje.
 Razvoj kosti gleve 285

Lubanja novorođenčeta
sa strane

Lubanja dvogodišnjeg djeteta

odozgor

Lubanja novorođenčeta Glava i vrat

odozgor

Lubanja dvogodišnjeg
djeteta, sa strane
 286 Glava: Kosti

Građa kostiju lubanje a neposredno ispred zatiljnoga šava, nalaze

Plosnate se kosti lubanje sastoje od:
– vanjskoga, kompaktnoga sloja, lamina
externa,
– unutarnjega kompaktnoga sloja, lami-
na interna, i
– između dvaju navedenih slojeva je di-
ploe (spužvasti sloj), unutar kojega se
u canales diploici nalaze mnogobrojne
vene.
Pojedine kosti lubanje imaju zrakom is-
punjene prostore koji su u svezi s nosnom
šupljinom, dok se u sljepoočnoj kosti nalaze
smješteni organ sluha i ravnoteže.
Glava i vrat
se tjemeni otvori, foramina parietalia (10) (v.
str. 290).
S unutrašnje strane svoda lubanje odrasle oso-
be, vide se već spomenuti šavovi, a na presje-
ku se uočavaju lamina externa (11), diploe
(12) i lamina interna (13). Sasvim sprijeda,
na ljusci čeone kosti, nalazi se greben crista
frontalis (14) koji je usmjeren ka tjemenu.
U području tjemenoga šava, vidi se plitka
brazda, sulcus sinus sagittalis superioris (15).
Odozdo prema sredini i natrag uspinju se
sulci arteriosi (16), u kojima leže a. meningea
media i njezine prateće vene. Postranično od
sulcus sinus sagittalis superioris i od crista

Lubanja je izvana prekrivena pokosnicom, frontalis, nalaze se jamice, foveolae granu-

pericranium, dok unutrašnju stranu, en- lares (17), varijabilne brojem i veličinom, u
docranium prekriva tvrda moždana ovojni- koje se izboče izdanci paučinaste ovojnice,
ca, dura mater. granulationes arachnoideales.

Razložno je prvotno sagledati lubanju s I na vanjskoj i na unutrašnjoj strani svoda, na

različitih strana, kako bi se bolje razumje- tjemenoj se kosti vide dva kuta, angulus fron-
la funkcionalna međuovisnost, te osobitosti talis (18) i angulus occipitalis (19) dok se os-
pojedinih kostiju lubanje. Zaključno, treba tala dva kuta, angulus sphenoidalis i angulus
osobito prikazati lubanjske prostore. mastoideus, mogu vidjeti na bazi lubanje.

Lubanjski svod, calvaria (A–C)

Svod lubanje čine os frontale (žuto), ossa
parietalia (svijetlosmeđe), dijelovi ossa tem-
poralia (crveno) i najgornji dio os occipitale
(narančasto). Promatranjem izvana, uočava-
ju se šavovi, sutura coronalis (1), čeoni šav,
dijeli ljusku čeone kosti, squama frontalis (2)
od obiju tjemenih kostiju. Na ljusci se nalaze
dvije čeone kvrge, tubera frontalia (3), a na
tjemenoj kosti po jedna tjemena kvrga, tuber
parietale (4). Između obiju tjemenih kosti-
ju je tjemeni šav, sutura sagittalis (5), koji se
proteže od koronalnoga do zatiljnoga šava,
sutura lambdoidea (6), smještenog između
tjemenih kostiju i ljuske zatiljne kosti, squa-
ma occipitalis (7). Postranično od tjemena,
vide se sljepoočne pruge, lineae temporales, i
to linea temporalis inferior (8) i linea tempo-
ralis superior (9). U blizini tjemenoga šava,
 Lubanjski svod 287

Glava i vrat
Lubanjski svod, izvana

Lubanjski svod, iznutra

Lubanjski svod, izvana,

kosti su u različitim bojama
 288 Glava: Kosti
Lubanja, sa strane (A–C)
Na lubanji, položenoj u njemačkoj vodorav-
noj ravnini (ravnina se pruža donjim rubom
orbite i gornjim rubom vanjskoga slušnoga
hodnika) vidi se u području neurokranija
fossa temporalis (1) koji čine susjedni dijelovi
os temporale (svijetlocrveno), os parietale
(svijetlosmeđe), dio os frontale (žuto), te os
sphenoidale (crveno).
Prema gore fossa temporalis dopire do jače
izražene linea temporalis inferior (2), te nešto
slabije izražene linea temporalis superior (3).
S prednjega se kraja pars squamosa ossis tem-
poralis (4) pruža processus zygomaticus (5),
Glava i vrat
koji spajajući se s processus temporalis (6)
ossis zygomatici (modro), tvori arcus zygo-
maticus (7). Netom ispod korijena zigoma-
tičnoga nastavka nalazi se meatus acusticus
externus (8), koji je većim dijelom ograničen
s pars tympanica (9, C, svijetlomodro), a
manjim dijelom s pars squamosa (4, C, svi-
jetlocrveno), što sve pripada os temporale
(B, svijetlocrveno). Neposredno iznad nalazi
se često mala spina suprameatica (10) i mala
jamica, foveola suprameatica. Iza vanjskoga
slušnoga hodnika je mišićni nastavak, pro-
cessus mastoideus* (11) koji nastaje kao mi-
šićna apofiza. Između navedenoga mišićno-
ga nastavka i timpanalnoga dijela sljepoočne
kosti, nalazi se različito razvijen koštani pro-
cijep, fissura tympanomastoidea (12). Uz ba-
zu mastoidnog nastavka smješten je foramen
mastoideum (13). Ispod pars tympanica (9)
nalazi se različito velik processus styloideus
(C, svijetlozeleno).
Na lubanji se poviše orbita uočava izdignuće
arcus superciliaris (14), ispod kojega se nalazi
margo supraorbitalis (15). Margo supraorbi-
talis se prema lateralno nastavlja u margo
lateralis, te oba dva zajedno s margo infraor-
bitalis (16) čine prednje ograničenje orbite.
Margo infraorbitalis čine os zygomaticum i
processus frontalis maxillae (17). Medijalno
se vidi udubina fossa sacci lacrimalis (18) (o
orbiti vidi str. 306.)
Na zigomatičnoj se kosti vide jedan (ili dva)
mala otvora, foramen zygomatico faciale (19).
Ispod margo infraorbitalis je foramen in-
fraorbitale (20). Na donjem se kraju otvora
nosne šupljine uočava spina nasalis anterior
(21). Maxilla (svijetlozeleno) ima prema do-
lje usmjeren koštani izdanak koji nosi zube
processus alveolaris (22). Iza njega gornja
čeljust tvori zadebljanje tuber maxillae (23)
(o mandibuli vidi str. 302.)
Šavovi
Sutura coronalis (24) odvaja čeonu od tjemenih kos-
tiju. Ona pristupa na sutura sphenofrontalis (25),
koja leži između velikoga krila klinaste kosti (26) i
čeone kosti. Čeona kost je šavom, sutura frontozygo-
matica (27), spojena sa sponičnom kosti. Između
sponične kosti i gornje čeljusti, nalazi se sutura zygo-
maticomaxillaris (28) između sponične i sljepoočne
kosti sutura temporozygomatica (29), a između čeo-
ne kosti i gornje čeljusti sutura frontomaxillaris (30).
Između gornje čeljusti i nosne kosti (tamnozeleno)
leži sutura nasomaxillaris (31). Sutura sphenosqua-
mosa (32) čini granicu između velikog krila klinaste
kosti i ljuske sljepoočne kosti. Sljepoočna je kost (svi-
jetlocrveno) povezana s tjemenom kosti s pomoću
šava, sutura squamosa (33). Ona se može nastaviti
prema mastoidnom nastavku kao sutura petrosqua-
mosa (34), između pars squamosa (C, svijetlocrve-
no) i pars petrosa (C, smeđe) sljepoočne kosti.
Između tjemene i zatiljne kosti (narančasto), nalazi
se sutura lambdoidea (35).
Manjim se dijelom veliko krilo klinaste kosti proteže
do tjemene kosti, tako da se tu može spomenuti su-
tura sphenoparietalis (36). Između mastoidnoga na-
stavka i tjemene kosti s jedne, i zatiljne kosti s druge
strane, nalaze se sutura parietomastoidea (37) i sutu-
ra occipitomastoidea (38).
 Lubanja, postranično 289

Glava i vrat
A Lubanja, sa strane

C Sljepoočna kost,
dijelovi kosti su u
različitim bojama
B Lubanja, sa strane,
kosti su u različitim bojama
 290 Glava: Kosti

Lubanja sa stražnje strane (A–B) Varijacije: Protuberantia occipitalis externa kat-

kad može biti osobito jako izražena. Gornji dio ljud-
Sa stražnje strane lubanje vide se obje tje- ske zatiljne kosti može se održati kao zasebna kost,
mene kosti, ossa parietalia (smeđe, 1), koje os incae (str. 314.).
spaja tjemeni šav, sutura sagittalis (2). Sutu-
Foramina parietalia mogu iznimno biti veli-
ra lambdoidea (3) razgraničuje obje tjemene
ka, foramina parietalia permagna pa mogu
kosti od zatiljne kosti, os occipitale (na-
prouzročiti pogrješnu interpretaciju rent-
rančasto, 4).
genske snimke (npr. zamjena za trepanacij-
U sredini zatiljne kosti, izbočena je protube- ske otvore).
rantia occipitalis externa (5), koja se može
opipati pod kožom. Od nje, prema lateral-
no i naviše, proteže se linea nuchae suprema
(6). Ispod te linije, kao poprječni greben po-
stranično od protuberancije, nalazi se linea
nuchae superior (7), a još niže, otprilike na
Glava i vrat

polovici udaljenosti između protuberancije

i velikoga zatiljnoga otvora, odlazi u stranu
linea nuchae inferior (8). Početak najdonje li-
nije može ležati na jače ili slabije izraženom
grebenu, crista occipitalis externa (9).
Postranično od zatiljne kosti, odvojen šavom
sutura occipitomastoidea (10), nalazi se mas-
toidni nastavak, processus mastoideus (11),
koji pripada sljepoočnoj kosti. Na mastoid-
nom nastavku može postojati šav, sutura
petrosquamosa (12), održan u potpunosti ili
samo djelomično. Taj šav pokazuje da mas-
toidni nastavak izgrađuju i pars petrosa i
pars squamosa sljepoočne kosti. U području
sutura occipitomastoidea (10) nalazi se otvor,
foramen mastoideum (13) za prolazak vene. S
medijalne strane mastoidnoga nastavka, vidi
se brazda, incisura mastoidea (14), a medijal-
no od nje arterijalni žlijeb, sulcus a. occipita-
lis (15). U području tjemenih kostiju vide se
maleni otvori, foramina parietalia (16).
 Lubanja straga 291

A Lubanja, straga Glava i vrat

B Lubanja straga, kosti

su u različitim bojama
 292 Glava: Kosti

Lubanja, sprijeda (A–B) Na processus frontalis, a u produžetku mar-

Pogledom sprijeda vide se sve sastavnice*
koštane osnove lica. Čelo tvori os frontale
(žuto). Squama frontalis (1) je s pomoću su-
tura coronalis (2) odijeljena od ossa parieta-
lia (svijetlosmeđe).
U predjelu čela, a između dviju očnih šuplji-
na nalazi se arcus superciliares (3), te koštana
zvijezda čela, glabella (4). Čeona kost ogra-
ničuje ulaz u orbitu putem margo supraorbi-
talis (5), na kojemu se nalazi različito izra-
žena incisura supraorbitalis. U pojedinim je
slučajevima navedena incizura preoblikova-
na u foramen supraorbitale (6). Medijalno od
Glava i vrat
go infraorbitalis, izbočuje se crista lacrima-
lis anterior (20). Središnji dio gornje čeljusti
čini trup, corpus maxillae, koji urezom, in-
cisura nasalis (21), omeđuje ulaz u nosnu
šupljinu, apertura piriformis. S donje strane
ulaza, u području šava sutura intermaxilla-
ris (22), prema naprijed se nadnosi koštani
trn, spina nasalis anterior (23). U području
sponične kosti, vide se jedan ili dva otvora,
foramina zygomaticofacialia (24).
Donja čeljust, mandibula (svijetloljubiča-
sto), ima trup, corpus mandibulae (25), zubni
nastavak, processus alveolaris (26) i koštane
grane, ramus mandibulae (27). Na trupu, u

navedenoga nalazi se ponekad manja incisu- razini drugog pretkutnjaka, otvara se fora-
ra frontalis (7), tj. foramen frontale. men mentale (28). U sredini se trupa ističe
Između orbita nalazi se granica čeone kosti protuberantia mentalis (29) (vidi str. 302).
prema ossa nasalia (tamnozeleno) suturae
frontonasales (8), te prema maxilla (svijet-
lozeleno) suturae frontomaxillares (9). Obje
nosne kosti povezuje međusobno sutura in-
ternasalis (10). Postranično od ulaza u orbitu
nalazi se sutura frontozygomatica (11), koja
je granica između čeone i jagodične kosti.
Os zygomaticum (modro) i maxilla tvore
široku granicu ulaza u orbitu (o orbiti vidi
str. 306.)
Na gornjoj se čeljusti, maxilla neposredno is-
pod margo infraorbitalis (12) i u blizini sutu-
ra zygomaticomaxillaris (13) nalazi foramen
infraorbitale (14). Otvor služi prolazu grane
n. maxillaris (n. infraorbitalis), te jedne arte-
rije i vene. Gornja je čeljust u području cor-
pus maxillae, a ispod orbite uvučena, tvoreći
fossa canina (15).
Od trupa gornje čeljusti pruža se prema la-
teralno processus zygomaticus (16). Spoj ma-
ksile s frontalnom kosti ostvaruje se putem
koštanog izdanka processus frontalis (17),
dok se u šavu sutura nasomaxillaris (18),
gornja čeljust spaja s os nasale. Medijalno
usmjereni processus palatinus (vidi str. 294.)
tvori osnovu tvrdoga nepca. Konačno, u gor-
njoj čeljusti bez zuba nalazi se prema dolje
usmjereni processus alveolaris (19).
 Podjela lubanje 293

A Lubanja, sprijeda
Glava i vrat

B Lubanja, sprijeda,
kosti u različitim bojama
 294 Glava: Kosti
Lubanja, donja strana (A–B)
Na donjoj površini lubanjske baze razlikuju
se prednji, visceralni dio i stražnji, neuralni
dio.
Prednji dio čine, sa svake strane, processus
palatinus maxillae (1, svijetlozeleno), lamina
horizontalis ossis palatini (2, zeleno), proces-
sus alveolaris maxillae, tuber maxillae (3) i os
zygomaticum (4, svijetlomodro). Raonik,
vomer (tamnomodro) omeđuje choanae (5)
s medijalne strane. Oba su nepčana nastav-
ka povezana šavom, sutura palatina mediana
(6), na čijem prednjem kraju je otvor, fossa
incisiva (7). Od toga otvora do drugoga sje-
Glava i vrat
kutića može se protezati šav, sutura incisiva
(8). Horizontalna ploča nepčane kosti ima
otvore, foramen palatinum majus (9) i fora-
mina palatina minora (10). Od većega otvora
prema naprijed pružaju se žljebovi, sulci pa-
latini, ograničeni koštanim trnovima, spinae
palatinae. Između gornje čeljusti, maxilla
(svijetlozeleno) i nepčane kosti, os palati-
num (zeleno) proteže se šav, sutura palatina
transversa (11).
U stražnjem dijelu baze lubanje vide se
os sphenoidale (crveno), ossa temporalia
(svijetlocrveno) i os occipitale (narančasto).
Krilni nastavci, processus pterygoidei, ome-
đuju choanae s lateralne strane. Na njima se
razlikuju dvije ploče, lamina medialis (12),
sa zavijenim krajem, hamulus, i lamina late-
ralis (13). Između njih je fossa pterygoidea.
Korijen medijalne ploče ima udubinu, fossa
scaphoidea (14), pokraj koje je otvor, fora-
men lacerum (15).
U sredini leži trup klinaste kosti, corpus os-
sis sphenoidalis (16), a postranično od njega
su velika krila, alae majores (17) s koštanim
grebenom, crista infratemporalis (18). Veliko
krilo nosi koštani trn, spina ossis sphenoida-
lis (19) s otvorom foramen spinosum (20). Iz-
među foramen spinosum i foramen lacerum,
otvara se foramen ovale (21). Između klina-
ste kosti i piramide sljepoočne kosti, proteže
se procijep, fissura sphenopetrosa (22). Pre-
ma lateralno i dolje od tog procijepa, pru-
ža se žlijeb, sulcus tubae auditivae (23). Uz
otvor karotičnoga kanala, apertura externa
canalis carotici (24), vidi se i malen otvor,
apertura externa canaliculi cochleae, u čijem
je susjedstvu veća udubina, fossa jugularis
(25). Između jugularne udubine i vanjskoga
otvora karotičnoga kanala, nalazi se fossula
petrosa. Uz nju se nastavljaju pars tympani-
ca (26) i šiljasti nastavak, processus styloideus
(27) s ovojnicom, vagina processus styloidei.
Neposredno iza šiljastoga nastavka otvara se
foramen stylomastoideum (28). Na processus
mastoideus (29) vidi se urez, incisura mastoi-
dea (30), a medijalno od njega sutura occi-
pitomastoidea (31) s arterijalnim žlijebom,
sulcus a. occipitalis (32). Ispred mastoidnoga
nastavka je otvor vanjskoga slušnoga hodni-
ka, porus acusticus externus (34), omeđen s
pars tympanica (26) i pars squamosa (33).
Pars tympanica, pars squamosa i dio pirami-
de, crista tegmentalis, koju zatvaraju fissura
petrotympanica i fissura petrosquamosa, čine
udubinu, fossa mandibularis (35). Prema
naprijed je ta udubina omeđena kvržicom,
tuberculum articulare (36). Prema lateralno
i naprijed, pruža se izdanak, processus zygo-
maticus ossis temporalis (37).
Dio zatiljne kosti, pars basilaris (38), na ko-
jem je tuberculum pharyngeum (39), srasta s
trupom klinaste kosti, corpus ossis sphenoi-
dalis (16). Između piramide i zatiljne kosti
pruža se procijep, fissura petrooccipitalis.
Fossa jugularis (25) proširuje se prema za-
tiljnoj kosti u otvor, foramen jugulare. Veliki
zatiljni otvor, foramen magnum (40), postra-
nično omeđuju koštane mase, condyli occipi-
tales (41). Iza njih je udubina, fossa condyla-
ris u kojoj se nalazi otvor kanala, canalis
condylaris (42). Od zatiljnoga otvora prema
van, pruža se greben, crista occipitalis exter-
na (43) i dopire do izbočenja, protuberantia
occipitalis externa (44).
 Lubanja, odozdol 295

Glava i vrat
A Baza lubanja, odozdo

B Baza lubanje odozdo,

kosti u različitim bojama
 296 Glava: Kosti

Baza lubanje, unutrašnja strana (A, B)
Lubanjska baza ima tri jame:
– fossa cranialis anterior,
– fossa cranialis media i
– fossa cranialis posterior.
Unutrašnju površinu baze čine sljedeće kosti:
os ethmoidale (modroljubičasto), os fron-
tale (žuto), os sphenoidale (crveno), ossa
temporalia (svijetlocrveno), os occipitale
(narančasto) i ossa parietalia (svijetlosmeđe).
Prednju lubanjsku jamu od srednje dijele
alae minores ossis sphenoidalis (1) i greben
jugum sphenoidale (2). Srednju i stražnju ja-
mu dijele margines superiores (3) sljepoočnih
Glava i vrat
arcuata (26), koju izbočuje prednji polukružni ka-
nal. Ljuska sljepoočne kosti povezana je s klinastom
kosti šavom, sutura sphenosquamosa (27).
U sredini fossa cranialis posterior nalazi se foramen
magnum (28). Od njega prema naprijed i gore pro-
teže se clivus (29), koji završava u dorsum sellae (4)
izdancima, processus clinoidei posteriores (30).
Između zatiljne kosti i pars petrosa udubljen je žli-
jeb, sulcus sinus petrosi inferioris (31), koji leži na
sinhondrozi između dviju kosti, odnosno fissura pet-
rooccipitalis (32) macerirane kosti. Žlijeb završava
u otvoru, foramen jugulare (33). Na stražnjoj plohi
piramide nalazi se otvor unutarnjega slušnoga hod-
nika, porus acusticus internus (34), a lateralno od
njega, skrivena ispod maloga koštanoga grebena,
apertura externa aquaeductus vestibuli.
Jugularni otvor (33) omeđuju istoimeni urezi na za-

tiljnoj i sljepoočnoj kosti.

kostiju i dorsum sellae (4).
Na urezu zatiljne kosti, nalazi se koštana kvržica,
Fossa cranialis anterior. Rupičasta ploča rešetnice, tuberculum jugulare, dok od strane temporalnoga
lamina cribrosa (5) ima brojne sitne otvore, a u sre- ureza izbija processus intrajugularis ossis temporalis
dini joj se nalazi vertikalni greben, crista galli (6) s (35), koji nepotpuno dijeli jugularni otvor. S lateral-
alae cristae galli. Ispred grebena je slijepi otvor, fo- ne strane, do jugularnoga otvora dopire sulcus sinus
ramen caecum (7), a postranično su partes orbitales sigmoidei (36), koji se prema natrag nastavlja u sul-
(8) čeone kosti s impressiones digitatae. Na kribroznu cus sinus transversi (37). On se proteže do izbočenja,
laminu se nastavlja klinasta kost šavom, sutura sphe- protuberantia occipitalis interna (38), odakle ide gre-
noethmoidalis (9). Između optičkih kanala, canales ben, crista occipitalis interna (39), do foramen mag-
optici (10), položen je žlijeb, sulcus praechiasmatis num (28). Na prednjem rubu zatiljnoga otvora, sa
(11). Optičke kanale ograničuju izdanci, processus svake strane leži canalis hypoglossalis (40).
clinoidei anteriores (12). Clivus čine corpus ossis sphenoidalis i pars basilaris
ossis occipitalis. One sraštaju tijekom puberteta (os
Fossa cranialis media ima u sredini tursko sed- tribasilare), a do tada su spojene sfenookcipitalnom
lo, sella turcica, s fossa hypophysialis (13), na čijim sinhondrozom.
stranama se nalazi žlijeb, sulcus caroticus (14), koji
nastavlja tok karotičnog kanala. Karotični kanal, koji
je položen na prednju stijenku piramide sljepoočne
kosti, na svom medijalnom kraju, u blizini foramen
lacerum (15), ima dehiscentnu stijenku presvođenu
koštanim izdankom, lingula sphenoidalis (16). Po-
stranično od karotičnog žlijeba leži foramen ovale
(17), ispred njega foramen rotundum (18), te late-
ralno od njega foramen spinosum (19). Od foramen
spinosum prema lateralno ide sulcus a. meningeae
mediae (20).

Na piramidi sljepoočne kosti, uz vrh, apex partis

petrosae, vidi se impressio trigemini (21). Lateral-
nije je hiatus canalis n. petrosi majoris (22), koji se
nastavlja u sulcus n. petrosi majoris (23) i dopire do
fissura sphenopetrosa. Hiatus canalis n. petrosi mi-
noris (24) leži neposredno ispred prethodnog otvo-
ra. Margo superior partis petrosae (3) ima jedan jače
ili slabije izražen žlijeb, sulcus sinus petrosi superioris
(25). Na rubu se vidi lagano uzdignuće, eminentia
 Baza lubanje, unutarnja strana 297

Glava i vrat
A Lubanjska baza,
iznutra

B Lubanjska baza iznutra,

kosti su u različitim bojama
 298 Glava: Kosti

Češće varijacije morfologije Katkad je crista occipitalis interna razdijelje-

unutarnje površine
lubanjske baze (A–E)
U području srednje lubanjske jame, oko tur-
skoga sedla, mogu se naći različite varijacije,
koje su vidljive na rentgenskim snimkama.
Lingula sphenoidalis (1), koja se proteže od
os sphenoidale u smjeru os temporale, može
srasti s os temporale. Time je apertura inter-
na canalis carotici jasno ograničena.
Između processus clinoideus anterior i pro-
cessus clinoideus posterior, može postojati i
processus clinoideus medius (2). On može pri-
rasti uz processus clinoideus anterior, te tako
Glava i vrat
na, tako da se u njoj vidi sulcus sinus occipi-
talis. On se nastavlja u sulcus marginalis (8),
koji ide postranično uz foramen magnum
(9), i dopire do foramen jugulare (10). Ca-
nalis condylaris (11) može osobito velikim
otvorom utjecati u sinus sigmoideus.
Foramina jugularia mogu biti nejednake ve-
ličine, pri čemu je češće lijevi foramen jugu-
lare manji od desnoga. Rijetko je sulcus sinus
petrosi inferioris (12) izrazito dubok. Canalis
nervi hypoglossi može biti podvostručen (13).
Vrh piramide sljepoočne kosti može koštano
srasti s trupom klinaste kosti. Ta se koštana

veza naziva i most abducensa (14), jer ispod

nastaje otvor foramen caroticoclinoideum (3), nje prolazi n. abducens.
a incisura carotica, koja je položena medijal-
no od prednjega nastavka, postaje koštani
otvor.
Nadalje, kao varijacija se može pojavi-
ti održana taenia interclinoidea (4) između
prednjih i stražnjih nastavaka. Tako nastaje
koštani most sa strane turskoga sedla, tzv.
most sele (4). On može biti jednostran, ali
i obostran, a u slučaju postojanja srednjega
nastavka, može srasti s njim (5).
Kao veoma rijetka varijacija pojavljuje se
canalis craniopharyngeus (6) u fossa hypo-
physialis.
Između foramen ovale i trupa sfenoidne ko-
sti, može se nalaziti otvor za prolazak vene.
Taj otvor, foramen venosum (7), naziva se još
i emissarium sphenoidale ili foramen Vesa-
lii. Postojanje toga otvora nije rijetkost. Kroz
njega se sinus cavernosus povezuje s ekstra-
kranijalnim venama. Foramen venosum
može biti jednostran ili obostran.
A. carotis interna, čiji sifon leži bočno uz
trup sfenoidne kosti, može tako jako erodi-
rati trup kosti da potpuno nestane koštana
veza s klivusom. Na maceriranoj lubanji, u
tom slučaju, nedostaje dorsum sellae (D).
 Varijacije lubanje 299

A Sella turcica, lingula sphenoidalis A Sella turcica, taenia interclinoidea,

dextra okoštala s os temporale foramen caroticoclinoideum dextrum

Glava i vrat
B Sella turcica, processus clinoideus D Sella turcica, nedostaje dorsum sellae
medius sinister, foramen foramen venosum, canalis craniopharyngeus
caroticoclinoideum dextrum

E Sulcus sinus occipitalis dexter, podijeljeni canalis hypoglassi

 300 Glava: Kosti

Mjesta prolaska žila i živaca (A, B)
Otvori na bazi lubanje služe za prolazak žila
i živaca.
U području prednje lubanjske jame, nn.
olfactorii (1) i a. ethmoidalis anterior (2) pro-
laze kroz rešetastu ploču, lamina cribrosa,
prema nosnoj šupljini.
Kroz canalis n. hypoglossi prolazi n. hypo-
glossus (27), zajedno s venskim spletom,
plexus venosus canalis n. hypoglossi (28). N.
glossopharyngeus (29), n. vagus (30) i r. exter-
nus n. accessorii (31), zajedno sa sinus petro-
sus inferior (32), v. jugularis interna (33) i a.
meningea posterior (34), prolaze kroz fora-
men jugulare.

Kroz canalis opticus prolaze n. opticus (3) i
a. ophtalmica (4).
Osim vidnoga kanala, komunikaciju između
lubanjske i očne šupljine čini i fissura orbi-
talis superior. U lateralnom dijelu, kroz nju
prolaze v. ophtalmica superior (5), n. lacrima-
Glava i vrat
Porus acusticus internus služi za prolazak a.
i v. labyrinthi (35), kao i živaca, n. vestibulo-
cochlearis (36) i n. facialis (37).
Na vanjskoj strani lubanjske baze, n. facialis
(37) postaje vidljiv na foramen stylomastoi-
deum, kroz koji u lubanju ulazi a. stylomas-

lis (6) i n. frontalis (7), te n. trochlearis (8). toidea (38).

Medijalno prolaze n. abducens (9), n. oculo- Kroz pukotinu, fissura petrotympanica,
motorius i n. nasociliaris (11). prolaze a. tympanica anterior (39) i chorda
N. maxillaris (12) prolazi kroz foramen ro- tympani (40).
tundum, dok n. mandibularis (13), zajedno s Na tvrdom nepcu, a. palatina major (41) i n.
plexus venosus foraminis ovalis, koji povezuje palatinus major (42) prolaze kroz foramen
sinus cavernosus s plexus pterygoideus izlazi palatinum majus, dok aa. i nn. palatini mi-
kroz foramen ovale. Povratna grana mandi- nores (43) idu kroz foramina palatina mi-
bularnoga živca, r. meningeus (14), a s njim nora. Kroz canalis incisivus, na nepce dopi-
zajedno i a. meningea media (15), ulaze u lu- ru n. nasopalatinus i arterija (44).
banjsku šupljinu kroz foramen spinosum.
Kroz canalis condylaris prolazi v. emissaria
Kao najveća tvorba unutar srednje lubanj- condylaris (45).
ske jame, a. carotis interna (16) dopire u
unutrašnjost lubanje kroz canalis caroticus.
A. carotis interna je okružena spletovima,
plexus sympathicus caroticus (17) i plexus ve-
nosus caroticus internus. Na hiatus canalis
n. petrosi majoris postaje vidljiv n. petrosus
major (18), dok n. petrosus minor (19) i a.
tympanica superior (20) prolaze kroz hiatus
canalis n. petrosi minoris.
U stražnjoj lubanjskoj jami, kroz foramen
magnum pruža se medulla oblongata (21), i,
postranično od nje, sa svake strane, radix spi-
nalis n. accessorii (22). Dvije velike aa. ver-
tebrales (23), kao i manja a. spinalis anterior
(24) i parne malene aa. spinales posteriores
(25), te v. spinalis (26), prolaze također kroz
foramen magnum.
 Mjesta prolaska krvnih žila i živaca na bazi lubanje 301

Glava i vrat

Lijeva polovina slike; Desna polovina slike,

lubanjska baza iznutra lubanjska baza odozdo

A, B Mjesta prolaska žila i živaca na lubanjskoj bazi

 302 Glava: Kosti

Mandibula (A–C) sitas pterygoidea (19), gdje se pripaja m.

Donja čeljust, mandibula, povezana je s osta-
lim kostima lubanje s pomoću zgloba. Nasta-
la iz vezivne osnove, ona je podijeljena na u
trup, corpus mandibulae (1), i grane, koje
se uzdižu sa svake strane, ramus mandibu-
lae (2).
Corpus mandibulae u odrasle osobe, nosi
pars alveolaris (3), koji je prema van označen
valovitim izbočinama, juga alveolaria (4). U
staračkoj mandibuli (nakon gubitka zubi-
ju), pars alveolaris se razgrađuje (str. 304.).
Na trupu se mandibule sprijeda ističe protu-
berantia mentalis (5), koja sa svake strane,
Glava i vrat
pterygoideus medialis.
Trup mandibule je sa svoje unutarnje strane
podijeljen koso položenim grebenom, linea
mylohyoidea (20). Ispod te linije, s koje pola-
zi m. mylohyoideus, nalazi se fovea subman-
dibularis (21), dok je iznad linije, nešto više
prema naprijed, razvijena fovea sublingualis
(22).
Između alveola, položena su septa interalveo-
laria (23), koja međusobno odjeljuju zubne
prostore, alveoli dentales. Unutar alveola mo-
larnih zubi, nalaze se septa interradicularia.
Iza posljednjega molarnoga zuba nalazi se

nosi jednu kvržicu, tuberculum mentale. Na različito velik trigonum retromolare.

izvanjskoj strani, u vertikali položenoj kroz
Na unutarnjoj strani trupa, sprijeda leži spi-
drugi pretkutnjak, nalazi se otvor, foramen
na mentalis (24), koja služi kao polazište
mentale (6). Od trupa prema grani pruža
mišićima, a postranično od nje, sa svake se
se linea obliqua (7). Trup mandibule prema
strane nalaze fossae digastricae (25), gdje se
natrag prelazi pod kutom, angulus mandibu-
hvataju mm. digastrici.
lae (8), u ramus mandibulae.
Varijacije: Ponekad su prisutne dvije spine men-
Ramus mandibulae ima dva izdanka, i to talis, smještene jedna iznad druge.
prednji, processus coronoideus (9), koji služi
kao pripoj jednom mišiću, te stražnji, proces-
sus condylaris (10), koji nosi zglobnu plohu.
Između obaju izdanaka nalazi se incisura
mandibulae (11). Processus condylaris ima
vrat, collum mandibulae (12), i glavu, caput
mandibulae, s facies articularis (13).* Glava
mandibule se zbog svoga cilindričnog obli-
ka naziva i condylus mandibulae. Na unutar-
njoj strani glave, ispod zglobne plohe, vidi se
udubljenje nalik na jamicu, fovea pterygoidea
(14), za koju se hvata dio lateralnoga pteri-
goidnoga mišića. U blizini angulusa, katkad
se može zamijetiti neravnina, tuberositas
masseterica (15), koja služi kao pripoj za m.
masseter. Na unutarnjoj strani mandibule, u
području ramusa, vidi se foramen mandibulae
(16), vanjski otvor kanala, canalis mandibu-
lae. Taj je otvor djelomično prekriven tankim
koštanim listićem, lingula mandibulae (17).
Točno na foramen mandibulae započinje sul-
cus mylohyoideus (18) i proteže se prema dolje.
Ispod njega, a na angulusu, nalazi se tubero-
 Donja čeljust 303

Mandibula sa strane

Glava i vrat
Mandibula medijalno

Mandibula straga
 304 Glava: Kosti

Oblici donje čeljusti (A–E)
Kut donje čeljusti, angulus mandibulae, iz-
gleda različito u raznim životnim dobima.
U novorođenčeta (A), on je relativno velik
i iznosi 150°, dok u djeteta (B) postaje ma-
nji. U odraslih osoba (C), kut se smanjuje na
120–130°. U staraca (D), on se ponovno po-
većava na približno 140°.
Promjena kuta mandibule ovisi o očuvanosti
alveolarnog dijela čeljusti s alveolarnim lu-
kom, odnosno zubima. Nicanje zubi uvjetu-
je promjenu kuta dječje čeljusti. Ponovno se
kut mijenja u starosti, kad se gube zubi.
Bez obzira na promjenu kuta čeljusti u raz-
Glava i vrat
njom, već je s njom spojena samo mišićima
i svezama. Sastoji se od trupa, corpus ossis
hyoidei (1) koji je sprijeda, i od dva, po-
stranično smještena velika roga (2). Vide se
prema naprijed usmjereni mali rogovi, cor-
nu minus (3), i veći rogovi, usmjereni prema
natrag, cornu majus (2).
Razvoj: U trupu, kao i u velikim rogovima, košta-
ne jezgre, nastale iz hrskavične osnove, pojavljuju se
neposredno prije rođenja, dok se u malim rogovima
pojavljuje jedna jezgra, i to znatno kasnije (oko 20.
godine života). Doduše, mali rog ne mora okoštati,
nego može ostati hrskavičan. Jednako kao i mandi-
bula, i jezična se kost razvija iz skeleta visceralno-
ga luka.

nim životnim dobima, uočljiv je i različit Kliničko značenje: Suvremena stomatologija

izgled trupa čeljusti. Trup mandibule nosi može umanjiti promjene oblika donje čeljus-
ti uvjetovane životnom dobi ugradnjom den-
zubni nastavak, koji se u starosti, odnosno talnih implantata. Metalni nosači se kirurški
po gubitku zubi, razgrađuje. Time se trup ugrađuju u donju ili gornju čeljust i služe kao
smanjuje i postaje, među ostalim, i plosna- potporanj za krunice. Na ovaj način je uklonje-
tiji, a brada se može pomaknuti više prema na potreba za umjetnim zubalom koje je uvijek
naprijed. strano tijelo. Međutim, implantacija zubi zahtije-
va i vrsno osposobljenog kirurga.
Alveolarni dio može biti različito usađen. U Prema medijalno i lateralno se spajaju u margo
nekim slučajevima, kao u životinjskih pri- medialis odnosno margo lateralis.
mata, nalazimo alveolarni dio isturen prema
naprijed, te time i drugačiji postav zubi nego
u današnjega čovjeka.
Razvoj: Mandibula se razvija, kao što smo već spo-
menuli na str. 282., iz vezivne osnove. Pojavljuje se u
prvome visceralnom luku kao pokrovna kost, koja
se stvara na Meckelovoj hrskavici. U području sim-
fize, tj. sprijeda, mogu dijelovi Meckelove hrskavice
biti osnovom razvoja ossicula mentalia, koje srastu s
donjom čeljusti.

Prve se koštane stanice pojavljuju u 6. em-

brionalnom tjednu. Zajedno s ključnom
kosti, one pripadaju u najranije nastale ko-
sti ljudskoga tijela. U 2. mjesecu života za-
počinje koštano srastanje obaju dijelova
donje čeljusti.

Jezična kost, os hyoideum (F)

Os hyoideum, koju ubrajamo u skelet glave,
ne stoji u neposrednoj koštanoj vezi s luba-
 Oblici donje čeljusti i jezična kost 305

6. embrionalni tjedan

Donja čeljust novorođenčeta Polovica donje čeljusti s

medijalne strane, u razvoju

Glava i vrat
Donja čeljust djeteta s mliječnim zubima

Os hyoideum

Donja čeljust odrasle osobe s trajnim zubima

Donja čeljust starca

 306 Glava: Kosti

Očna šupljina (A, B) lubanjsku šupljinu, a foramen ethmoidale

Orbita oblikom odgovara četverostranoj pi-
ramidi. Vrh joj leži u dubini, a bazu joj čini
ulaz u očnu šupljinu. Ograničena je s više
kostiju.
Krov: Krov orbite tvore pars orbitalis ossis
frontalis (1) sprijeda, a straga ala minor ossis
sphenoidalis (2).
Lateralna stijenka: Na lateralnoj stijenki na-
laze se os zygomaticum (3) i ala major ossis
sphenoidalis (4).
Dno: Sprijeda ga čini uglavnom facies orbi-
talis corporis maxillae (5), a straga processus
Glava i vrat
posterius u etmoidni labirint. Uz ulaz u orbi-
tu leži fossa sacci lacrimalis (18), ograničena
grebenima, crista lacrimalis anterior (19) i
crista lacrimalis posterior (20). Ona vodi u
canalis nasolacrimalis, koji se otvara u nos-
noj šupljini (str. 308.).
U neposrednom susjedstvu orbite, nalaze
se paranazalni sinusi. Kroz krov se proteže
recessus orbitalis sinus frontalis (21), koji je
varijabilne veličine. Medijalno leže etmoidne
celule, a dorzalno je sinus sphenoidalis. Pre-
ma dolje, koštana ploča dijeli orbitu i sinus
maxillaris (22).

orbitalis ossis palatini (6). Sprijeda, na margo

infraorbitalis, dno upotpunjuje i os zygoma- Krilno-nepčana udubina, fossa
ticum (3). pterygopalatina (B, C)
Medijalna stijenka: Tanku medijalnu stijen- Fossa pterygopalatina se prema lateralno
ku izgrađuju lamina orbitalis ossis ethmoida- otvara u fissura pterygomaxillaris (23). Ogra-
lis (7), os lacrimale (8) i os sphenoidale (9). ničena je sprijeda s tuber maxillae (24), straga
Uz njih, tu su još i os frontale (1), te maxilla. se nalazi processus pterygoideus (25), a medi-
jalno je lamina perpendicularis ossis palatini
Otvori orbite: Ulaz, aditus orbitae, omeđu-
(26). Ona daje vrlo važan prostor za prolazak
ju margines supraorbitalis et infraorbitalis,
žila i živaca i povezana je s lubanjskom šup-
koje smo prethodno opisali (str. 292.)*. Me-
ljinom otvorom, foramen rotundum (27), a s
dijalno, odnosno lateralno one su s margo
donjom je stranom baze lubanje spaja cana-
medialis, odnosno margo lateralis povezane
lis pterygoideus (28). Canalis palatinus ma-
zajedno. Straga su dvije pukotine, koje pro-
jor (29) i canales palatines minores vode na
laze jedna u drugu, fissura orbitalis superior
nepce, foramen sphenopalatinum (30) u nos-
(10), koja povezuje orbitu s lubanjskom šup-
nu šupljinu, te fissura orbitalis inferior (11) u
ljinom, i fissura orbitalis inferior (11), koja
očnu šupljinu.
ju povezuje s krilno-nepčanom udubinom.
Obje se pukotine sjedinjuju na medijalnoj
strani. Neposredno iznad nalazi se canalis
opticus (12). Fissura orbitalis inferior je po-
lazište žlijeba, sulcus infraorbitalis (13), koji
ide prema naprijed, prelazi u canalis infraor-
bitalis, te se otvara ispod margo infraorbitalis
otvorom foramen infraorbitale (14). Na late-
ralnoj stijenki, foramen zygomatico-orbitale
(15) služi za prolazak zigomatičnoga živca.
Na medijalnoj stijenki, na granici čeone kos-
ti i rešetnice, nalaze se foramen ethmoidale
anterius (16) i foramen ethmoidale posterius
(17). Kroz njih prolaze istoimeni živci i ar-
terije. Foramen ethmoidale anterius vodi u
 Očna šupljina i krilno-nepčana udubina 307

Očna šupljina,
sprijeda

Glava i vrat

Sagitalni presjek kroz orbitu i

pterigopalatinsku jamu

Shema povezanosti
pterigopalatinske udubine
 308 Glava: Kosti

Nosna šupljina (A–C) U meatus nasi medius, processus uncinatus

Razlikujemo desnu i lijevu nosnu šupljinu,
cavitas nasi, koje su odijeljene središnjom
pregradnom pločom, septum nasi. Nosna
pregrada često pokazuje zakrivljenost od
središnje linije, deviatio septi. Obje se nosne
šupljine otvaraju prema naprijed otvorom,
apertura piriformis (str. 292), dok prema
natrag svaka nosna šupljina vodi u ždrijelo
kroz otvor, choana (vidi 2. svezak).
Septum nasi (A) sastoji se od hrskavičnih i
koštanih dijelova. Cartilago septi nasi (1)
s izdankom, processus posterior cartilaginis
septi (2) upotpunjuje koštanu pregradu. Na
Glava i vrat
(18) djelomično pokriva hiatus maxillaris
(19), otvor koji povezuje maksilarni sinus s
nosnom šupljinom. Iznad tog izdanka, na-
lazi se bulla ethmoidalis (20), jedna osobito
velika prednja etmoidna celula. Iznad i ispod
bule otvaraju se srednje i prednje etmoidne
celule u nosnu šupljinu.
Između etmoidne bule i processus uncina-
tus, nalazi se infundibulum ethmoidale (21),
preko kojega su s nosnom šupljinom poveza-
ni sinus frontalis (22), sinus maxillaris (23) i
prednje etmoidne celule. Processus uncina-
tus također djelomice prekriva i os lacrimale
(24), koja izgrađuje lateralnu stijenku, zajed-

septalnu hrskavicu naliježe sa svake strane no s maksilom (7) i rešetnicom.

crus mediale cartilaginis alaris majoris
(3), koji predstavljaju medijalno ograničenje U meatus nasi inferior nalazi se otvor ostium
prednjega nosnoga otvora. Koštanu pregra- canalis nasolacrimalis (25) nazolakrimalnog
du izgrađuju lamina perpendicularis ossis et- duktusa.
hmoidalis (4), crista sphenoidalis (5) i vomer
(6).
Dno tvore maxilla (7) i os palatinum (8).
Krov sprijeda i gore čini os nasale (9), a stra-
ga i prema gore lamina cribrosa ossis ethmoi-
dalis (10).
Lateralna stijenka (B, C) svake nosne školj-
ke bogato je raščlanjena zahvaljujući trima
nosnim školjkama, conchae nasales, i et-
moidalnim celulama, koje leže ispod njih.
Concha nasalis superior (11) i concha nasalis
media (12) pripadaju rešetnici, dok je concha
nasalis inferior (13) zasebna kost.
Iza gornjih školjki leži recessus sphenoethmoi-
dalis (14), u koji se otvara sinus sphenoidalis.
Na lateralnoj stijenki, u području tog zatona,
nalazi se foramen sphenopalatinum (15), za
komunikaciju s krilno-nepčanom udubinom
(str. 306). Nakon uklanjanja triju školjki,
postaju vidljivi hodnici, meatus nasi superior,
meatus nasi medius i meatus nasi inferior. Is-
to tako, u potpunosti se može vidjeti i lamina
perpendicularis ossis palatini (16). U meatus
nasi superior vide se otvori (17) stražnjih et-
moidnih celula.
 Nosna šupljina 309

Glava i vrat
Nosna pregrada

Lateralna stijenka nosne šupljine

Lateralna stijenka nosne šupljine

nakon uklanjanja
nosnih školjki
 310 Glava: Kosti
Oblici lubanje (A–C)
Anatomija i antropologija poznaju cijeli niz
mjernih točki, linija i kutova na lubanji, koji,
s jedne strane, omogućuju usporedbe raz-
nih normalnih oblika lubanje (A), a, s druge
strane, daju mogućnost prepoznavanja pato-
loških oblika (B, C).
Neke važnije mjerne točke su: glabella (1) = čeona
zvijezda, opisthokranion = unutar mediosagitalne
ravnine najviše prema natrag isturena točka zatiljne
kosti, basion = prednji rub zatiljnog otvora, bregma
(2) = dodirna točka sagitalnoga i koronarnoga šava,
nasion (3) = sjecišna točka nosno-čeonog šava i me-
diosagitalne ravnine, gnathion (4) = točka na donjem
rubu donje čeljusti, koja u mediosagitalnoj ravnini
Glava i vrat
leži najniže, zygion (5) = točka jagodičnoga luka, ko-
ja leži najlateralnije. Daljnje značenje imaju gonion
(6) = najdalja donja, stražnja, vanjska točka kuta
donje čeljusti, vertex = najviša točka lubanje u me-
diosagitalnoj ravnini, smještena u ravnini oko–uho,
inion = vrh protuberantia occipitalis externa.
O drugim mjernim točkama, kao i o mjernim lini-
jama i kutovima, može se više naći u udžbenicima
antropologije.
Na osnovi usporedbe razmaka između pojedinih
mjernih točaka, ustanovljeni su pokazatelji, od ko-
jih, opet, navodimo samo najvažnije.
Indeks duljina-širina neurokranija
najširi promjer lubanje × 100
najduži promjer lubanje
(glabella-opisthokranion)
Duga lubanja (dolichocephalus) I < 75
Srednja lubanja (mesocephalus) I = 75–80
Kratka lubanja (brachycephalus) I > 80
Indeks duljina-visina neurokranija
visina lubanje
(basion bregme) × 100
najduži promjer lubanje
(glabella-opisthokranion)
Niska lubanja (platycephalus) I < 70
Srednje visoka lubanja (orthocephalus) I = 70–75
Visoka lubanja (hypsicephalus) I > 75
Indeks lica
visina lica
(nasion-gnathion) × 100
razmak između jagodica
Široko lice (euryprosopus) I < 85
Srednje široko lice (mesoprosopus) I = 85–90
Usko lice (leptoprosopus) I > 90
U načelu postoji naizmjenično međudjelo-
vanje tijekom rasta mozga i lubanje. Bole-
sno povećanje sadržaja lubanjske šupljine,
dovodi do istodobnoga snažnoga povećanja
koštane lubanje. Bolesno povećanje mozga
nastaje zbog povećanja moždanih prosto-
ra ispunjenih likvorom, odnosno zbog po-
većanoga stvaranja cerebrospinalnoga likvo-
ra (vidi 3. svezak).
Kliničko značenje: Poremećaji u razvoju. Rela-
tivno povećani neurokranij u odnosu na kostur
lica normalne veličine, označuje se kao hydro-
cephalus (B). Kosti neurokranija su, pri hidro-
cefalusu, tanke. Dolazi do kasnoga zatvaranja
povećanih fontanela, a i kvrge (čeone, tjemene)
mogu biti osobito snažno izražene. Orbite su
plosnate i malene.
Prijevremeno okoštavanje šavova dovodi do mi-
krocefalusa (C). Takvo prerano zatvaranje šavova
može nastupiti, primjerice, kao posljedica sma-
njenoga rasta mozga. U mikrocefalusa su uočljive
duboke orbite i snažni jagodični lukovi.
Razvojna je anomalija i čunjasta lubanja, scapho-
cephalus, u kojoj dolazi do preranog okoštavanja
(synostosis) sagitalnoga šava, kao i lubanja nalik
na toranj, oxycephalus. U potonjem slučaju radi
se o preranom okoštavanju koronarnoga šava.
Razvojne anomalije treba razlikovati od lubanja
deformiranih umjetnim načinima.
 Oblici lubanje i poremećaji u razvoju 311

Glava i vrat
Microcephalus, sprijeda

Lubanja, sprijeda

Hydrocephalus, sprijeda
 312 Glava: Kosti

Posebni oblici lubanja i Otprilike nakon 30. godine života, pojedini

lubanjskih šavova (A–D)
Veličinu i oblik neurokranija u znatnoj mjeri
određuje rast mozga, dok na veličinu kostu-
ra lica na sličan način utječe žvačni aparat.
Treba obratiti pozornost i na utjecaj drugih
elemenata (npr. zatezni sustav tvrde možda-
ne ovojnice). Pri tomu su zanimljivi i različiti
oblici lubanjskih šavova.
Na lubanji, u području kostiju nastalih iz ve-
zivne osnove, razlikujemo tri vrste šavova.
To su:
– sutura plana,
– sutura serrata i
Glava i vrat
šavovi počinju okoštavati (synostosis), pri
čemu je rast kosti već završen. Najčešće se
prvo stapa sagitalni šav, a rjeđe okoštavanje
započinje na koronarnom šavu.
Kliničko značenje: Nastupi li preuranjeno opće
zatvaranje šavova, dolazi do mikrocefalusa (str.
310.). Okoštavanje na samo jednom šavu uzro-
kuje nastanak različitih atipičnih oblika lubanje,
primjerice čunjaste lubanje ili lubanje nalik na to-
ranj. Ako se stopi samo dio jednoga šava, kao što
se može zamijetiti na koronarnom šavu, nastaje
plagiocephalus, »nesimetrična lubanja« (C, D).
Nesimetričnu lubanju treba razlikovati od umjet-
no deformiranih lubanja.

– sutura squamosa (str. 22).

U razvoju, svi su šavovi na početku prilično
ravnocrtni, pa bismo sve šavove mogli oz- 8 Obris nesimetrične lubanje,
načiti skladnima. Tek u daljnjem tijeku stva- 9 Obris normalno razvijene lubanje.
ranja lubanje, dolazi do raznolikosti obliko-
vanja šavova.* Osim toga, pri razvoju kostiju
lubanje, u neonatusa je održano više šavova
negoli u odrasle osobe. Tako, zbog parnih
osnova čeone kosti, postoji sutura fronta-
lis** (1), koja se obično zatvara između prve
i druge godine života. Ostane li otvorena (A)
govorimo o »križnoj lubanji«, jer se koro-
narni šav (2) križa s frontalnim i sagitalnim
(3) šavom. Ostatci frontalnoga šava mogu se
često zamijetiti u području nosnoga korije-
na (4). Pri održanom frontalnom šavu, čelo
može postati osobito snažno izraženo, zbog
pojačanoga rasta obaju dijelova čeone kosti.

■ Kliničko značenje: Zbog atipičnih koštanih os-

nova, mogu postojati i dodatni šavovi. Tako nam
je poznata sutura occipitalis transversa, kada po-
stoji os incae (str. 314). Osobitost predstavlja su-
tura parietalis horizontalis (5), koja nastaje zbog
dviju osnova tjemene kosti, os parietale superius
(6) i os parietale inferius (7). Ti netipični šavovi
mogu dovesti do pogrješnoga razumijevanja na-
laza na rentgenskoj snimci (prijelom).

* Ponekad su vidljivi neki podoblici šavova kao što je sutura limbosa, posebni oblik suturae squamosae.
** = sutura metopica
 Varijacije oblika lubanje i spojeva 313

Glava i vrat
Sutura frontalis

Sutura parietalis
horizontalis

Jednostrano okoštavanje
koronarnoga šava

Jednostrano okoštavanje
koronarnoga šava, pogled odozgo
(simetričan oblik lubanje sivo zasjenjen)
 314 Glava: Kosti

Prekobrojne kosti lubanje (A–E)
Vrlo često možemo, između ili unutar kosti-
ju lubanje, naći prekobrojne, zasebne kosti.
Označujemo ih bilo kao umetnute kosti, ili,
ako leže u šavu između dviju drugih kostiju
lubanje, kao šavne kosti, ossa suturarum.
Kod tih prekobrojnih kostiju, nastalih uglav-
nom iz vezivne osnove, razlikujemo dvije
skupine.
Jednu skupinu čine kosti koje zauzimaju ti-
pična mjesta, i među ostalim, pojavljuju se
simetrično. Pri tomu se može raditi o kosti-
ma koje u razvoju imaju odijeljene koštane
osnove i ne stapaju se s ostalim kostima. Takve
Glava i vrat
Jedna druga tipična umetnuta kost je i os epipteri-
cum (7), pri čemu se mogu razlikovati os epipteri-
cum anterius, odnosno os epiptericum posterius. Os
epiptericum se pojavljuje u sfenoidalnoj fontaneli i
graniči s os frontale (8), os parietale (2), pars squa-
mosa ossis temporalis (9) i s os sphenoidale (10). Os
epiptericum anterius ne dopire uvijek do tjemene
kosti, a os epiptericum posterius ne mora dopira-
ti do čeone kosti. Nalazimo ili jedinstvenu kost, os
epiptericum, ili oba spomenuta dijela, ili samo jedan
od njih. I konačno, još možemo naći zasebnu košta-
nu osnovu (11) u području stražnje postranične
fontanele.
Druga skupina obuhvaća posebice šavne kosti, koje
se mogu naći osobito često. Šavne kosti se pojavljuju
u području lambdoidnoga, sagitalnoga i koronarno-
ga (12) šava. Osim tih, šavne kosti možemo zamijeti-

kosti imaju veliko praktično značenje, jer se ti u sutura occipitalis transversi (vidi gore).
šavovi između takvih koštanih dijelova na
Vrlo rijetko nalazimo, unutar jedne kosti drugu za-
rentgenskoj snimci mogu zamijeniti za pu-
sebnu koštanu osnovu (13). Takve se umetnute kosti
kotinu, fisuru. Drugu skupinu prekobrojnih pojavljuju pojedinačno u tjemenoj kosti (2), a vrlo
kostiju čine kosti koje ne pokazuju nikakvu rijetko i u čeonoj kosti.
pravilnost s obzirom na broj, položaj i oblik,
a vrlo često podliježu individualnim promje-
Kliničko značenje: Umetnute i šavne kosti mogu
nama. zauzimati cijelu debljinu pokrova lubanje, ali, isto
U prvoj skupini treba posebice spomenuti os incae tako, mogu biti vidljive samo na površini, ili sa-
(1). Naziv os incae potječe od toga što je nađena u mo u unutrašnjosti pokrova lubanje.
osobito visokom postotku (20%) na starim peruan-
skim lubanjama. Ona odgovara gornjem dijelu os
interparietale, koja se razvija iz vezivne osnove i iz-
građuje gornji dio ljuske zatiljne kosti.

Donji dio os interparietale (lamina triangularis),

nastao iz vezivne osnove, stapa se s jednim dijelom,
nastalim iz hrskavične osnove (os supraoccipitale), i
izgrađuje donji dio ljuske. Os incae je ograničena s
obje tjemene kosti, ossa parietalia (2), i s donjim di-
jelom ljuske (3) zatiljne kosti. Šav između os incae
i donjeg dijela ljuske zatiljne kosti odgovara sutura
mendosa fetusa i označuje se kao sutura occipitalis
transversa (4). Os incae može biti i podijeljena u dva
ili tri dijela.

Druge kosti, koje se pojavljuju na tipičnim mjesti-

ma, jesu one u području fontanela. Neposredno
priključena uz os incae, u području stražnje fon-
tanele, može se naći os apicis (5), koja se može i
održati kao zasebna kost. U području velike fonta-
nele, može se pojaviti os bregmaticum (6), nazva-
na i os frontoparietale. Posrijedi je umetnuta kost,
okruglasta ili rombičnoga oblika, koja se pojavljuje
vrlo rijetko.
 Prekobrojne kosti lubanje 315

Os incae, lubanja straga Os apicis, lubanja straga

Glava i vrat
Zasebna kost unutar
tjemene kosti, odozgor

Različite šavne i umetnute kosti,

lubanja sa strane

Os bregmaticum,
lubanja odozgor
 316 Glava: Kosti
Čeljusni zglob (A–C)
Articulatio temporomandibularis podije-
ljen je u dva dijela s pomoću pločice, discus
articularis (1). Zglobna tijela, čine, s jedne
strane, caput mandibulae (2), a, s druge
strane, fossa mandibularis (3) s tubercu-
lum articulare (4).
Približno valjkasti caput mandibulae postav-
ljen je tako da se njegova uzdužna os sastaje
s uzdužnom osi zglobnoga tijela suprotne
strane u središnjoj ravnini, neposredno is-
pred zatiljnoga otvora, i to pod kutom od
oko 160°. Glava je obložena vlaknastom hr-
skavicom, a isto tako i fossa mandibularis
Glava i vrat
ima oblogu od vlaknaste hrskavice.
Discus articularis (1) predstavlja za glavu
mandibule prenosivu pločicu. On se u pred-
njem dijelu sastoji od fibrozne građe s raz-
bacanim hrskavičnim stanicama. Stražnji je
odsječak zglobne pločice dvoslojan. Gornji
dio (5), koji je pričvršćen na stražnju stijen-
ku fossa mandibularis, sastoji se od rahloga
fibroelastičnoga tkiva, dok je donji dio (6),
koji naliježe na glavu mandibule, građen od
vrlo čvrstoga fibroznoga tkiva. Između oba
navedena dijela nalazi se retroartikular-
no venski splet, poput plastičnoga jastučića
(Zenker).
Sprijeda je discus articularis čvrsto povezan
sa zglobnom čahurom i infratemporalnom
glavom lateralnoga pterigoidnog mišića (7).
Capsula articularis (8) je relativno labava
i tanka, a pojačana je, osobito na lateralnoj
strani, s lig. laterale (9). Ova sveza se pruža
od arcus zygomaticus do processus condyla-
ris, neposredno ispod caput mandibulae. Na
tom se mjestu često nalazi koštana izbočina
ili rjeđe udubina. U starijoj se literaturi glede
toga govori o tuberculum condylare, tj. crista
condylaris ili fovea condylaris.
Osim toga, i lig. stylomandibulare (10) i
lig. sphenomandibulare (11) djeluju kao
sveze-vodiči. Oni nisu u neposrednoj vezi s
čahurom. Lig. sphenomandibulare je razapet
između spina ossis sphenoidalis (12) i lingula
mandibulae (13), dok se lig. stylomandibu-
lare proteže od šiljastoga nastavka, processus
styloideus (14), do kuta mandibule, angu-
lus mandibulae (15), povezan zajedno s lig.
stylohyoideum (16). Od kuta donje čeljusti se
također pruža prema podjezičnoj kosti lig.
hyomandibulare (17).
Funkcionalno, čeljusni je zglob kombinacija
dvaju zglobova. Pri tomu je jedan zglob iz-
među zglobne pločice i glave mandibule, a
drugi je između zglobne pločice i fossa man-
dibularis. Pri aktivnom otvaranju usta, uvijek
se obavlja obrtno gibanje u donjem dijelu, a
klizno gibanje prema naprijed u gornjemu
dijelu zgloba. Pokrete klizanja osobito uvje-
tuje lateralni pterigoidni mišić. Osim pokre-
ta otvaranja, dolazi i do lateralnih gibanja,
odnosno do pokreta mljevenja.
Čeljusni zglob, odnosno oblik njegovih
zglobnih tijela, ovisi o razvoju zubala, pa ta-
ko i o životnoj dobi. Ako nedostaju zubi (do-
jenče, starac), fossa mandibularis je plosnata,
a tuberculum articulare je neprimjetan.
Neposredno iza čeljusnoga zgloba, nalazi se
vanjski slušni hodnik (18), a odmah iznad
njega je srednja lubanjska jama. Bliski odnos
prema čeljusnom zglobu ima i glandula pa-
rotis (vidi 2. svezak), a i različite žile i živci.
19 Os hyoideum
 Čeljusni zglob 317

Presjek čeljusnoga
zgloba (uklonjena je
zglobna hrskavica)

Glava i vrat

Čeljusni zglob, medijalno

Čeljusni zglob, medijalno

 318 Glava: Mišići i fascije

Mišići i fascije s drugim mimičnim mišićem, m. orbicularis

Mišići glave
Mimično mišićje
Mimični mišići zrakasto se šire kroz kožu
lica, odnosno glave. Pri tomu kontrakcija
mišića pomiče kožu. Pomicanje kože, koje se
zbiva u obliku nabora i brazdi, čini osnovu
mimike, izražajnoga govora lica.
Mimika ovisi o rasnim oznakama, dušev-
nom stanju i starosti osobe. U mladenačkoj,
elastičnoj koži, promjene nastale kontrakci-
jom mišića mogu se vratiti u prvobitno sta-
nje, dok u starije osobe, kojoj je elastičnost
Glava i vrat
oculi (4).
M. temporoparietalis (5) započinje u pod-
ručju galeje i dopire do hrskavice uške, car-
tilago auriculae. Stražnji se dio toga mišića
naziva i m. auricularis superior.
M. epicranius, a osobito njegovi prednji tr-
busi, nabiru kožu čela. Osim toga, pri kon-
trakciji obaju prednjih trbuha, podižu se
obrve i gornje vjeđe. Tako nastaje izraz lica
koji odgovara osjećaju čuđenja.
Inervacija: n. facialis.

kože smanjena, nabori mogu ostati. U tekstu

što slijedi, naznačit ćemo funkciju pojedinih
mišića u smislu mimike.

Kliničko značenje: Mimika je ovisna i o stanju

zdravlja. Različite bolesti srca, štitnjače, želudca
i jetre mogu djelovati na izražaj lica. Posebice je
uočljiv učinak kljenuti facijalnoga živca.

Mimični mišići su razvrstani u nekoliko sku-

pina, i to:
– mišići pokrova lubanje,
– mišići područja očne pukotine,
– mišići područja nosa i
– mišići područja otvora usta.
Mimično mišićje pokrova lubanje (A, B)
Mišići pokrova lubanje tvore m. epicranius.
On je labavo povezan s periostom, ali je čvr-
sto u vezi s kožom. Između parnih prednjih i
stražnjih trbuha, razapeta je čvrsta tetiva, ga-
lea aponeurotica (1). U galeu ne ulaze samo
vlakna prednjih i stražnjih trbuha, nego ona
služi i kao polazište vlakana za mm. tempo-
roparietales.
M. occipitofrontalis ima sa svake strane po
dva trbuha, i to venter occipitalis (2) i venter
frontalis (3). Prvom je polazište linea nuchae
suprema, i to njezine lateralne dvije trećine,
dok drugi nema koštano polazište, nego po-
tječe iz kože i potkožja područja obrva i čeo-
ne zvijezde. Venter frontalis je u bliskoj vezi
 Mimični mišići: lubanjski pokrov 319

Glava i vrat
A Mimično mišićje pokrova lubanje
sa strane

B Mimično mišićje čela, sprijeda

 320 Glava i vrat: Mišićje i fascije
Mišići glave, nastavak
Mimično mišićje područja
očne pukotine (A–F)
M. orbicularis oculi sastoji se od triju dije-
lova, i to: pars orbitalis (1), pars palpebra-
lis (2) i pars lacrimalis*(3). Zadebljani pars
orbitalis (1) leži uokolo orbite. Pričvršćen je
na lig. palpebrale mediale (4), na processus
frontalis maxillae, te na crista lacrimalis an-
terior. U gornjoj se vjeđi medijalna vlakna
orbitalnoga dijela mišića šire lepezasto, pa se
tako protežu i u smjeru obrve. Ta vlakna mo-
žemo označiti i kao m. depressor supercilii.
Tanji pars palpebralis (2) leži neposredno uz
vjeđu i također dopire do lig. palpebrale me-
Glava i vrat
diale. Djelomično on priliježe uz tarsus (5),
a djelomično uz septum orbitale. Pars lacri-
malis (3), (Hornerov mišić*) leži medijalno
od unutarnjega kraka palpebralnoga ligamen-
ta, a polazi, uglavnom, s koštanoga grebena,
crista lacrimalis posterior (6).
Pars orbitalis osigurava čvrsto zatvaranje vjeđa, dok
pars palpebralis služi prije svega refleksu vjeđe (mio-
tatički refleks m. orbicul. oculi = duboki mišićni
refleks na istezanje; op. prev.). Djelovanje lakrimal-
noga dijela mišića nije u potpunosti razjašnjeno, pa
bi on trebao s jedne strane širiti suznu vrećicu, a s
druge strane istiskivati njezin sadržaj.
Bliska veza mišića i kože dovodi do pojave zrakastih
nabora u području vanjskoga očnoga kuta. Ti su na-
bori nazvani i »vranine nožice«, pri čemu se mislilo
na djelovanje mišića u izražaju lica u smislu zabrinu-
tosti (D) ili zamišljenosti.
M. corrugator supercilii (7) je isprepleten s
m. orbicularis oculi i s venter frontalis (8).
On polazi s glabele i sa supraorbitalnoga ruba
i širi se u kožu obrva.
On povlači kožu obrva prema dolje i me-
dijalno i stvara jednu uzdužnu brazdu. Ima
zaštitnu ulogu pri jakom Sunčevu svjetlu.
Opisuje se i kao mišić patetične boli. Njegova
* koji se može smatrati dubokim dijelom pars orbitalis.
* duboki dio pars orbitalis)
se kontrakcija tumači i kao »izražaj misao-
nosti« (E).
Mimično mišićje područja nosa (A–F)
M. procerus (9) polazi s hrpta nosa i širi se u
kožu čela. Kao relativno tanka mišićna ploča,
on, pri kontrakciji, stvara poprječnu brazdu
preko nosnoga korijena.
U smislu mimike lica, on stvara izražaj prijetnje. U
starosti, ta brazda često ostaje održana.
M. nasalis čine dva dijela; i to pars transver-
sa (10) i pars alaris (11). On polazi s juga
alveolaria kutnjaka i lateralnoga sjekutića
i dopire do kože nosnica. Pars transversa je
zapravo tanka široka ploča koja je s istoime-
nim dijelom mišića suprotne strane poveza-
na tetivnom pločom, dok se pars alaris širi u
kožu nosnica.
Kontrakcija ovoga mišića povlači nosnice prema do-
lje i natrag, te smanjuje otvor nosa. U mimici, kon-
trakcija mišića stvara vedro-začuđeni izraz lica i bu-
di dojam čežnje, žudnje i pohotljivosti (F).
M. levator labii superioris alaeque nasi
(12) polazi s margo infraorbitalis i širi se u
kožu gornje usne i nosnice. Povlači prema go-
re ne samo kožu nosnice, nego i gornju usnu.
Pri istodobnoj kontrakciji mišića obje strane
podiže se vršak nosa.
Taj mišić podiže nosnicu i proširuje otvor nosa. Pri
snažnijoj kontrakciji, on stvara boru na koži. Izražaj
lica, koji pri tome nastaje, ističe neraspoloženje i ne-
zadovoljstvo (G).
U slici C je m. orbicularis oculi u medijalnom dijelu
prekriven vjeđom. Pogled straga.
 Mimični mišići: područje vjeđa i nosa 321

Glava i vrat
Mimično mišićje područja
vjeđa i nosa

M. corrugator supercilii Pars lacrimalis m. orbicularis oculi,

gledano iznutra

Djelovanje mišića na mimiku (prema Rouilléu)

 322 Glava i vrat: Mišićje i fascije
Mišići glave, nastavak
Mimično mišićje područja ustiju (A–L)
M. orbicularis oris (1) je samo prividno
kružni mišić, a zapravo se sastoji od četiriju
dijelova (A). Osim njih, razlikujemo i unu-
tarnji pars labialis i vanjski pars margina-
lis. Mišić svojim tonusom, a zajedno s oblikom
podloženih kostiju i zubi, određuje oblik usta.
Pri slaboj kontrakciji, usnice se prislone jedna uz
drugu, dok se, pri snažnoj kontrakciji, one povlače
prema naprijed i pri tomu se nabiru u oblik nalik na
rilo. Glavno se djelovanje ovoga mišića očituje pri je-
denju i pijenju. U mimici, pri njegovoj se kontrakciji
stvara dojam nepristupačnosti (D).
Glava i vrat
Četverokutni m. buccinator (2) polazi s
mandibule u području prvoga i drugoga kut-
njaka i s raphe pterygomandibularis (3). Pro-
teže se do kuta usana i izgrađuje lateralnu
stijenku predvorja usta.
Taj mišić omogućuje ispuhivanje zraka, povlači kut
usana prema van i osigurava širenje sluznice obraza
bez nabiranja. Djeluje pri smijanju i plakanju, a iz-
ražaj lica iskazuje zadovoljstvo (E).
M. zygomaticus major (4) polazi s os zygo-
maticum i proteže se do kuta usana, pri čemu
djelomično križa vlakna m. depressor angu-
li oris.
On podiže kut usana prema gore i lateralno. U mi-
mici, njegova kontrakcija ističe smijeh ili zadovolj-
stvo (F).
M. zygomaticus minor (5) proteže se od
vanjske strane jagodične kosti do sulcus na-
solabialis.
M. risorius (6) tvore površinski mišićni sno-
pići, koji dolaze s maseterične fascije i protežu
se do kuta usana.
Taj mišić, zajedno s m. zygomaticus major, stvara
nazolabijalne brazde. U tom se smislu označuje kao
mišić smijeha. U mimici, njegova kontrakcija stvara
izražaj nagovaranja (G).
M. levator labii superioris (7) je povezan
s m. levator labii superioris alaequae nasi.
Polazi s margo infraorbitalis i širi se u kožu
gornje usne.
M. levator anguli oris (m. caninus) (8) po-
lazi ispod infraorbitalnoga otvora i dopire do
kože kuta usana.
Taj mišić podiže kut usana, a pri njegovoj kontrakciji
izražava se samosvijest (H).
Trokutasti m. depressor anguli oris (m. tri-
angularis, 9) polazi s donjega ruba mandibule
i proteže se do kuta usana.
On povlači kut usana prema dolje i opisuje se kao
mišić žalosti (I).
M. transversus menti, koji postoji samo kad je
snažno izražen m. depressor anguli oris, proteže se
poprječno u području brade. On bi trebao biti pove-
zan s nastankom dvostrukoga podbratka.
M. depressor labii inferioris (m. quadratus
labii inferioris) (10) polazi ispod mentalnoga
otvora mandibule i širi se u kožu donje usne.
Taj mišić spušta donju usnu i ističe nepokolebljivo-
st (K).
M. mentalis (11) polazi s mandibule u pod-
ručju jugum alveolare lateralnoga sjekutića i
širi se u kožu brade.
On stvara mentolabijalnu brazdu i ističe sumnju i
neodlučnost (L).
Platysma (12) se širi iz vrata u područje lica i pove-
zana je s nekolicinom mišića, a to su m. risorius, m.
depressor anguli oris i m. depressor labii inferioris.
Sve mimične mišiće iner vira n. facialis.
 Mimični mišići: područje usta 323

Mimično mišićje u

Glava i vrat
području usta, sprijeda

Mimično mišićje u
području usta, postranično

Učinak mišića na mimiku

Detalj obraznoga mišića, pogled sa strane (prema Rouilléu)
 324 Glava i vrat: Mišićje i fascije

Mišići glave, nastavak a manjim dijelom s njezine vanjske strane,

Žvačno mišićje (A–E)
Žvačne mišiće inerviraju ogranci mandibu-
larnoga živca. Razvojno, oni potječu od pr-
voga visceralnoga luka.
U žvačne mišiće u užem smislu pripadaju:
– m. masseter (1),
– m. temporalis (2),
– m. pterygoideus lateralis (3) i
– m. pterygoideus medialis (4).
M. masseter (1) polazi sa zigomatičnoga lu-
ka, arcus zygomaticus (5) i hvata se na tube-
rositas masseterica (6) angulusa mandibule.
Mišić se dijeli u površinski, snažniji dio (7),
Glava i vrat
dok nekoliko vlakana polazi i s tubera ma-
ksile. Proteže se do angulusa mandibule i in-
serira na tuberositas pterygoidea, tako da je
angulus uložen u mišićnu petlju koju čine
s jedne strane m. masseter, a s druge strane
m. pterygoideus medialis. Ovaj mišić podiže
mandibulu, a sudjeluje i pri povlačenju man-
dibule prema naprijed. Osim toga, on može
sudjelovati i pri lateralnom pomicanju man-
dibule, a i pri obrtnim kretnjama.
Inervacija: n. pterygoideus medialis.

čija vlakna idu koso, i dublji dio (8), čija

okomita vlakna polaze s unutarnje plohe zi-
gomatičnoga nastavka sljepoočne kosti, a i s
temporalne fascije. M. masseter je, jednako
kao i m. temporalis, snažni zatvarač usta, pa
prema tome on podiže mandibulu.
Inervacija: n. massetericus.
M. temporalis (2) je najsnažniji podizač do-
nje čeljusti. On polazi s planum temporale (9)
sve do donje sljepoočne linije, i s temporalne
fascije (10). Njegova snažna tetiva dopire do
processus coronoideus mandibulae i hvata se
za njega (11). Pri tomu se njegovo pripojište
proteže prema dolje s unutrašnje i s prednje
strane ramusa mandibule.
Inervacija: nn. temporales profundi.
M. pterygoideus lateralis (3) je mišić ko-
ji sudjeluje pri svim pokretima mandibule.
Držimo ga mišićem koji vodi čeljusni zglob.
Sastoji se od dvaju dijelova. Jednim dijelom
caput inferius (12) polazi s vanjske plo-
he lateralne lamine pterigoidnoga nastavka.
Drugim dijelom caput superius (13) polazi
s facies infratemporalis (14) i crista infratem-
poralis velikoga krila klinaste kosti. Taj dio
dopire do zglobne pločice, dok se prvi dio pri-
paja u udubinu, fovea pterygoidea (15).
Inervacija: n. pterygoideus lateralis.
M. pterygoideus medialis (4) proteže se
gotovo okomito na prethodni mišić. On po-
lazi iz udubine, fossa pterygoidea, i to većim
dijelom s unutrašnje strane lamina lateralis,
 Žvačno mišićje 325

Glava i vrat
M. masseter M. temporalis

Shema polazišta, toka i

pripoja mišića

M. pterygoideus lateralis i
m. pterygoideus medialis

M. pterygoideus medialis
 326 Glava i vrat: Mišićje i fascije

Prednji vratni mišići M. thyreohyoideus (10) se nastavlja na m.

Podjezični mišići
(mm. infrahyoidei) (A, B)
Infrahioidni mišići djeluju podjednako na
jezičnu kost, pa prema tome i na mandibulu,
kao i na vratni dio kralježnice.
U infrahioidnu skupinu mišića pripadaju:
– m. sternohyoideus,
– m. omohyoideus,
– m. sternothyroideus i
– m. thyreohyoideus.
Razvojno ih ubrajamo u veliku skupinu ven-
tralnih uzdužnih mišića. M. omohyoideus
Glava i vrat
sternothyreoideus, polazi s kose linije štitne
hrskavice (9), a hvata se na unutrašnju stranu
lateralne trećine tijela jezične kosti (11), te na
donji rub i medijalnu stranu velikoga roga je-
zične kosti (Fischer).
Svi infrahioidni mišići djeluju zajedno, i to,
s jedne strane, tako da primiču štitnu hrska-
vicu jezičnoj kosti, odnosno da pri otvaranju
usta učvrste hrskavicu grkljana i jezičnu kost
ili ih povuku prema dolje. M. omohyoideus,
zahvaljujući svom odnosu prema žilno-
živčanom snopu vrata i vratnoj fasciji, ima i
dodatnu funkciju rasterećivanja velike vene
koja prolazi ispod njega. On drži unutarnju

se pribraja i u mišiće ramenoga obruča (str. jugularnu venu otvorenom i tako olakšava
146.). povratak krvi iz područja glave do gornje
M. sternohyoideus (1) polazi sa stražnje plo- šuplje vene.
he drška prsne kosti, manubrium sterni (2), i Infrahioidni mišići mogu, zajedno sa supra-
sa sternoklavikularnoga zgloba, a katkad i sa hioidnim mišićima (vidi 2. svezak), pregibati
sternalnoga kraja ključne kosti. Hvata se na glavu prema naprijed kad su zatvorena usta.
lateralni dio unutrašnje strane trupa jezične M. omohyoideus djeluje pri otvaranju usta,
kosti (3). te pregibanju glave prema naprijed i u stra-
nu, kao i pri njezinoj rotaciji (Fischer i Rans-
M. omohyoideus (4) ima dva trbuha, i to mayr).
venter superior i venter inferior, koji su Inervacija: ansa cervicalis (profunda) i r.
međusobno povezani tetivom. Venter in- thyreohyoideus (C1, C2 i C3).
ferior polazi s gornjega ruba lopatice, nepo-
sredno uz incisura scapulae (5), i pruža se
koso prema gore. Pri tomu je u regio colli
lateralis u uskom odnosu s fascia cervicalis
media. U navedenoj regiji prelazi donji tr-
buh u međutetivu koja križa žilno-živčani
snop vrata. Na gornjem kraju međutetive
započinje venter superior, koji se koso us-
pinje, te doseže do jezične kosti. Ovdje se
hvata na lateralnu trećinu donjega ruba tru-
pa jezične kosti, dok dijelom svojih mišićnih
vlakana doseže do unutrašnje strane tijela
jezične kosti (6).
M. sterneothyroideus (7) je širi nego, u od-
nosu na njega površinski smješten sterno-
hioidni mišić. On polazi sa stražnje strane
drška, manubrium sterni (8) i dopire do kose
linije na cartilago thyroidea (9). Leži nepos-
redno na štitastoj žlijezdi.
 Podjezični mišići 327

Glava i vrat
Podjezični mišići

Shema polazišta, toka i

pripoja mišića
 328 Glava i vrat: Mišićje i fascije

Mišići s pripojem na Pri jednostranoj inervaciji, m. sternocleido-

ramenom obruču (A–C)
Dva mišića glave, koji se oba hvataju na ra-
meni obruč, su m. trapezius i m. sternoclei-
domastoideus.
M. trapezius (1; vidi i str. 146.) dijeli se u
pars descendens (2), pars transversa (3) i
pars ascendens (4).
Pars descendens polazi s linea nuchae supe-
rior, protuberantia occipitalis externa (5) i s
lig. nuchae (6; vidi str. 56.), a hvata se na late-
ralnu trećinu ključne kosti (7).
Pars transversa polazi s kralježaka, od 7.
Glava i vrat
mastoideus okreće glavu na suprotnu stranu
i pri tomu ju pregiba na svoju stranu. Kon-
trakcijom obaju mišića, podiže se glava.
Često se pogrješno govori o pregibaču glave.
Konačno, m. sternocleidomastoideus može
djelovati i kao pomoćni mišić pri disanju.
Pri tomu je pretpostavljeno da je glava u po-
ložaju mirovanja, odnosno da postoji kljenut
međurebrenih mišića. Ako je održano djelo-
vanje međurebrenih mišića, m. sternocleido-
mastoideus ne djeluje pri disanju.
Inervacija: n. accessorius i vlakna segmenta
C1–C2 vratnoga spleta.
Varijacije: Kako se m. sternocleidomastoideus i
m. trapezius razvijaju iz iste osnove, katkad može

vratnoga do 3. prsnoga, (8; sa šiljastih nasta- zaostati čvršća povezanost među obama mišićima.
vaka i s ligg. supraspinalia), i dopire do ak- Tako može biti, s jedne strane, pripoj m. trapezius
romijalnog kraja ključne kosti (9), akromiona na ključnoj kosti pomaknut znatno medijalnije, a,
(10) i do dijela spinae scapulae (11). s druge strane; polazište m. sternocleidomastoi-
deus može biti lateralnije. Na taj se način smanjuje
Pars ascendens ima polazište s 3. do 12. pr- jama, fossa supraclavicularis major, koju omeđuju
snoga kralješka (12; sa šiljastih nastavaka i oba mišića.
s ligg. supraspinalia) i hvata se na trigonum
spinae, odnosno na susjedni dio spinae scapu- Kliničko značenje: Erbova točka 2 (17) je
lae (13). smještena 23 cm iznad ključne kosti i 12 cm iza
stražnjega ruba mišića, m. sternocleidomastoi-
M. trapezius ima, prije svega, statičku za- deus. Stimulacija ove točke uzrokuje kontrakci-
daću, što znači da drži lopaticu i tako učvr- ju mišića ruke zbog stimulacije gornjega dijela
šćuje rameni obruč. Aktivno on privlači lo- ručnog spleta, plexus brachialis.
paticu i ključnu kost prema natrag, uz kra-
lježnicu. Pars descendens i pars ascendens
obrću lopaticu. Pars descendens omogućuje,
uz adukciju, i vrlo malo podizanje ramena.
Na taj način on podupire m. serratus ante-
rior. Ako djelovanje potonjega izostane, zbog
uzetosti, pars descendens trapeznoga mišića
može omogućiti podizanje ruke iznad hori-
zontale u malom stupnju.
Inervacija: n. accessorius i r. trapezius (C2–
C4)
M. sternocleidomastoideus (14; vidi i str.
146.) polazi s jednom glavom s prsne kosti,
sternum (15), a s drugom s ključne kosti, cla-
vicula (16). Hvata se na processus mastoideus
i na gornju nuhalnu liniju, gdje je tetivno po-
vezan s polazištem trapeznoga mišića.
 Mišići glave s pripojem na ramenom obruču 329

M. sternocleidomastoideus i

Glava i vrat
m. trapezius

Shema polazišta, toka i

pripoja mišića

M. trapezius
 330 Glava i vrat: Mišićje i fascije

Vratne fascije (A, B) Između srednje i dubinske fascije leže orga-

ni vrata kao što su grkljan, ždrijelo, jednjak
U vratu, između jezične kosti i ramenoga ob- (12), dušnik (13) i štitnjača (14) s doštitnja-
ruča, možemo razlikovati tri fascije. čnim žlijezdama.
Lamina superficialis fasciae cer vicalis ili
fascia cervicalis superficialis (1) obavija
sve površinske strukture vrata, s izuzetkom
platizme (2), a prema natrag se nastavlja u
nuhalnu fasciju. Ona obuhvaća m. sterno-
cleidomastoideus (3) i m. trapezius (4). Pro-
teže se od mandibule do drška prsne kosti i
do ključnih kostiju. Između os hyoideum i
mandibule govorimo samo o fascia cervica-
lis (vidi ispod).
Potom slijedi lamina praetrachealis fasciae
Glava i vrat

cer vicalis ili fascia cervicalis media (5), ko-

ja obuhvaća infrahioidne mišiće (str. 326.).
U području infrahioidnih mišića (6), ona je
čvrsta, međutim, ne završava na lateralnim
rubovima omohioidnih mišića, nego se na-
stavlja prema lateralno u obliku tankoga lis-
ta. Dopire do dubinske fascije, fascia cervica-
lis profunda ili lamina praevertebralis fasciae
cervicalis (7) i stapa se s njom. Osim toga,
spaja se i s vezivnom ovojnicom, vagina ca-
rotica (8), koja obavija žilno-živčani snop
(a. carotis communis, v. jugularis interna, n.
vagus).
Lamina praetrachealis dopire, u kraniokau-
dalnom smjeru, od jezične kosti do drška pr-
sne kosti i do ključnih kostiju. Kranijalno od
jezične kosti, fascia cervicalis media stapa se
s površinskom fascijom.
Između fascije cervicalis superficialis (1) i
pretrahealne fascije (5), u regio mediana col-
li, nalazi se spatium interfasciale suprasterna-
le (9; vidi i str. 354.).
Lamina praevertebralis fasciae cervicalis ili
fascia cervicalis profunda (7) prekriva kra-
lježnicu i s njom povezane dubinske mišiće
vrata, računajući i m. longus capitis, m. lon-
gus colli (10) i mm. scaleni (11). Fascia cer-
vicalis profunda započinje na bazi lubanje i
dopire u prsni koš, gdje prelazi u prsnu fasci-
ju, fascia endothoracica.
 Vratne fascije 331

Glava i vrat
Vratne fascije

Prikaz svih vratnih fascija

 Topografija
perifernih
žilno-živčanih
puteva

Glava i vrat 334

Gornji udovi 368
Trup 394
Donji udovi 412
 334 Periferni žilno-živčani putevi
Glava i vrat
Regije (A, B)
Glavu od vrata odjeljuje crta koja se proteže
od brade i usmjerena je trupom donje čelju-
sti prema processus mastoideus, te duž linea
nuchae superior i doseže do protuberantia
occipitalis externa.
Vrat je prema trupu ograničen s incisura
jugularis sterni odnosno ključnom kosti na
prednjoj strani. Straga ne možemo odrediti
jasnu granicu.
Žilno-živčani putevi
Regije glave
Regio frontalis (1) zaprema područje čela
do sutura coronalis. Uz nju se nalaze na ob-
je strane u području os parietale regio pa-
rietalis (2), te regio temporalis (3) iznad
ljuske sljepoočne kosti. Arcus zygomaticus
prekriva regio infratemporalis (4). Dorzal-
no u području os occipitale nalazi se regio
occipitalis (5).
Prostori lica su regio nasalis (6) područje
nosa, regio oralis (7) područje ustiju, i regio
mentalis (8) područje brade. Regio orbita-
lis (9) zaprema područje oko oka, regio in-
fraorbitalis (10) prostor postranično od no-
sa i regio buccalis (11) prostor postranično
od regio oralis. Regio zygomatica (12) je u
području os zygomaticum, te regio paroti-
deomasseterica (13) obuhvaća m. masseter
i glandula parotidea.
Regije vrata
Na vratu razlikujemo regio cer vicalis poste-
rior ili regio nuchae (14) i regiones ventro-
laterales. Regio sternocleidomastoidea (15)
dijeli ventrolateralni prostor na neparni regio
cer vicalis anterior i parne regiones colli la-
terales. Regio colli anterior zaprema prostor
između donje čeljusti i prednjih rubova mm.
sternocleidomastoidei i podijeljena je na ne-
koliko područja. U sredini je regio mediana
cer vicalis (16), koju omeđuju: os hyoideum,
mm. omohyoidei, mm. sternocleidomastoi-
dei i prema dolje incisura jugularis sterni.
Udubina iznad incisure u regio mediana colli
ističe se kao fossa suprasternalis (17).
Između jezične kosti i područja brade nalazi
se trigonum submentale ili regio submen-
talis (18), koju lateralno, venter anterior m.
digastrici omeđuje od trigonum submandi-
bulare (19). Gornje omeđenje toga trokuta
tvori donja čeljust. Tractus angularis fasciae
cervicalis odjeljuje submandibularni trokut
od fossa retromandibularis (20), a presi-
jecanjem istoga može se lakše pristupiti u
submandibularni trigonum. U njoj se nalaze
vratni dio parotidne glandule i stablo ličnoga
živca, n. facialis. Praktički osobito značajan
prostor je trigonum caroticum (21) u kojem
se razgranjuje a. carotis communis. Omeđu-
ju ga prema gore venter posterior m. digas-
trici, sprijeda venter superior m. omohyoidei
i prema natrag m. sternocleidomastoideus.
Regio cer vicalis lateralis ili trigonum cer-
vicale posterius (22) omeđuje sprijeda m.
sternocleidomastoideus, prema natrag m.
trapezius i prema dolje ključna kost. U tom
se prostoru posebno ističe trigonum omocla-
viculare što oblikuje udubinu fossa supracla-
vicularis major (23), a omeđuju ga venter
inferior m. omohyoidei, m. sternocleido-
mastoideus i ključna kost. U mršavih je ljudi
uočljiva i fossa supraclavicularis minor (24)
omeđena polazištima sternokleidomastoid-
noga mišića.
 Regije glave i vrata 335

Žilno-živčani putevi
Regije glave i vrata, sa strane

Regije glave i vrata,

sa stražnje strane
 336 Periferno žilno-živčani putevi: Glava i vrat

Prednje regije lica (A) N. mandibularis: inervira kožu donje usne,

Prostore lica opskrbljuju krvlju ogranci a.
carotis externae i manjim dijelom ogran-
ci a. carotis internae. Na prednjem rubu m.
masseter (1) ulazi prema gore a. facialis (2),
koja preko a. angularis (3) anastomozira s a.
dorsalis nasi (4) granom a. ophthalmicae. A.
facialis na licu daje grane za područja usta
(str. 340.). Lateralne prostore lica opskrbljuje
a. facialis ili a. transversa faciei (5) grana a.
temporalis superficialis (6).
Dubinski slojevi prednjih prostora lica dobi-
vaju krv iz a. infraorbitalis (7) završne grane
Žilno-živčani putevi
brade, područje corpus mandibulae (osim
angulus mandibulae) s pomoću n. mentalis
(23), dok n. auriculotemporalis inervira kožu
područja ramusa mandibule, usnu školjku,
najveći dio vanjskoga slušnog hodnika i bub-
njića te stražnji dio sljepoočne regije (24).
N. mentalis izlazi kroz foramen mentale; n.
auriculotemporalis uzlazi usporedno s a. i v.
temporalis superficialis ispred uške.
Kliničko značenje: Značajna je anastomoza iz-
među v. facialis (10) i v. dorsalis nasi (str. 338) jer

su izravno povezane sa sinus cavernosus (vidi 2.

a. maxillaris. A. temporalis superficialis (6) svezak) te uzročnici upale npr. iz furunkula usne
opskrbljuje krvlju sljepoočno tjemeno pod- mogu prodrijeti u unutrašnjost lubanje.
ručje. Područje čela dobiva krv iz a. suprat-
rochlearis (8) i a. supraorbitalis (9), završnih
Točke pritiska na grane trigeminusa (B)
grana a. ophthalmicae. U području lica od
velikih se vena nalaze samo v. facialis (10), Osjetljivost triju glavnih grana trigemi-
koja preko v. angularis (11) anastomozira s v. nusa istražuje se na završetcima njihovih
dorsalis nasi, i v. temporalis superficialis (12). ogranaka pritiskom na točke: incisura
Mimične mišiće inerviraju grane n. facialis, i supraorbitalis (25) za n. supraorbita-
to su: rr. temporales, (13), rr. zygomatici (14) lis (18), foramen infraorbitale (26) za n.
rr. buccales (15) i r. marginalis mandibulae infraorbitalis (22) i foramen mentale (27)
(16). za n. mentalis (23). Sve se tri točke nalaze
u sagitalnoj crti (28), koja prolazi oko dva
Osjetno kožu lica inerviraju grane n. trige- do tri centimetra lateralno od medijane
minus: n. ophthalmicus, n. maxillaris i n. ravnine.
mandibularis.
N. ophthalmicus: inervira kožu čela s po- Isprekidana modra crta na slici B pokazuje
moću n. frontalis, i to granama n. supratro- granice inervacijskih područja triju grana
chlearis (17) i n. supraorbitalis (18). N. lacri- trodijelnoga živca.
malis (19) probija s nekoliko grana m. orbi-
cularis oculi (20) i inervira kožu u području
lateralnoga očnoga ugla. R. nasalis externus
(21) grana n. nasociliaris inervira hrbat i vrh
nosa.
N. maxillaris: inervira donju vjeđu, obraz,
lateralnu stranu nosa i gornju usnu s po-
moću grana n. infraorbitalis (22), a pred-
nji dio sljepoočnoga prostora inerviraju i r.
zygomaticofacialis i r. zygomaticoorbitalis,
grane zigomatičnog živca.
 Prednje regije lica 337

Žilno-živčani putevi

Regije lica, pogled s prednje strane

Mjesta pritiska na
grane trodijelnoga živca
 338 Periferno žilno-živčani putevi: Glava i vrat

Regio orbitalis (A–B) Cloquetova žlijezda. Ispod očne jabučice s

Regio orbitalis je prostor koji je na prednjoj
strani lica približno sukladan obrisima m.
orbicularis oculi. U tom se prostoru spaja-
ju krvne žile lica i unutrašnjosti glave i te su
anastomoze značajne kao kolateralni optok
krvi, ali su i mjesta gdje se venama prenosi
infekcija s površine lica u lubanjsku šuplji-
nu.
U regio orbitalis (A), septum orbitale (1) od-
jeljuje površinske tvorbe i sadržaj očne šuplji-
ne. Površinski se nalaze nastavci a. i v. facialis
(2) a. i v. angularis (3), a ispred lig. palpebrale
Žilno-živčani putevi
donjeg ruba orbite polazi m. obliquus bulbi
inferior (22).
Saccus lacrimalis (23) u kojem završavaju ca-
naliculi lacrimales (24) postaju vidljivi nakon
što u medijalnom očnom uglu prerežemo
vanjski krak lig. palpebrale mediale.
25 rezna ploha lateralnog dijela tetive m. le-
vator palpebrae superioris,
26 prerezan i zavrnut vanjski krak lig. pal-
pebrale mediale.

mediale (4) a. i v. dorsalis nasi (5). A. dorsalis

nasi može polaziti od a. supratrochlearis (6)
izvan orbite ili unutar nje, tu probija septum
orbitale i n. infratrochlearis (7), koji često
anastomozira s n. supratrochlearis (8), što je
odijeljen samo trohlejom (9).
N. supratrochlearis inervira kožu čela i kori-
jena nosa, a prate ga a. supratrochlearis i vv.
supratrochleares (10). Lateralno od n. supra-
trochlearis orbitalni septum probija r. media-
lis (11), a lateralno od njega r. lateralis (12)
grane n. supraorbitalis, praćene a. supraor-
bitalis (13). Supraorbitalna arterija i živac
stvaraju na kosti urez, incisura supraorbita-
lis, koji je katkad premošten u foramen su-
praorbitale (str. 292.).
U lateralnom očnom uglu probija n. lacri-
malis (14) svojim granama septum orbitale.
Gornju vjeđu, dakle, inerviraju n. frontalis i
n. lacrimalis, a donju vjeđu grane n. infraor-
bitalis (15), koji s a. infraorbitalis (16) izlazi
kroz foramen infraorbitale.
Unutar očne šupljine (B) nakon uklanjanja
septum orbitale vidi se m. obliquus bulbi su-
perior (17), koji zaokreće oko trochleae (9).
Također se prikazuju tetiva m. levator palpeb-
rae superior (18) i m. tarsalis superior (19), a
lateralni kraj tetive m. levator palpebrae su-
perioris dijeli suznu žlijezdu na pars orbitalis
(20) ili Galenovu žlijezdu i pars palpebralis
(21) prijašnjeg naziva Rosenmüllerova ili
 Regio orbitalis 339

Žilno-živčani putevi
Regio orbitalis, septum orbitae

Regio orbitalis, suzni uređaj, žile i živci orbite

 340 Periferno žilno-živčani putevi: Glava i vrat
Postranične regije lica (A, B)
Regio parotideomasseterica (A)
Najznačajnije lateralno područje lica je re-
gio parotideomasseterica u kojoj se nalazi
glandula parotidea (vidi 2. svezak) na kojoj
razlikujemo površinski i dubinski sloj. Spri-
jeda leži glandula parotidea (1) na m. masse-
ter (2), a straga ispunjava retromandibularnu
fosu. S prednje strane podušne žlijezde pola-
zi ductus parotideus Stenoni (3), koji ponire
u dubinu ispred corpus adiposum buccae (4)
i prati ga dobro izražena varijabilna a. tran-
sversa faciei (5), koja opskrbljuje krvlju dije-
Žilno-živčani putevi
love lica i grana je a. temporalis superficialis
(6).
Između površinskih i dubinskih dijelova po-
dušne žlijezde uklopljen je plexus parotideus
n. facialis, čije grane rr. temporales (7) rr.
zygomatici (8), rr. buccales (9) i r. margina-
lis mandibulae (10) postaju vidljive na pred-
njem rubu žlijezde i završavaju u mimičnom
mišićju. Na donjem rubu podušne žlijezde
vidljiv je r. colli n. facialis (11), koji katkada
dio puta prolazi s r. marginalis mandibulae, a
s n. transversus colli oblikuje ansa cervicalis
superficialis (str. 358.).
Na donjem rubu parotidne žlijezde zajedno
s ramus colli n. facialis, odnosno r. margina-
lis mandibulae nalazi se s v. retromandibula-
ris (12), s kojom se spaja v. facialis (13) na
prednjemu rubu m. masseter (2). A. facialis
(14) najčešće ide ispred vene oko ruba donje
čeljusti (točka pritiska na kost), daje a. labia-
lis inferior (15) i a. labialis superior (16) i za-
vršava kao a. angularis (str. 336.).
Na gornjem rubu podušne žlijezde, nepo-
sredno ispred uške, nalazi se a. temporalis
superficialis (6) i nakon što se odijeli grana
a. temporalis media ona se razgranjuje na r.
frontalis (17) i r. parietalis (18). A. tempo-
ralis superficialis uz gornji rub podušne žli-
jezde slinovnice daje osim ogranaka za usnu
školjku, rr. auriculares anteriores, i a. zygo-
maticoorbitalis. A. temporalis superficialis
često je vrlo zavojita i prati je v. temporalis
superficialis (19). Uz r. parietalis (18) nalazi
se n. auriculotemporalis (20) grana n. man-
dibularis, koji inervira kožu stražnjega dijela
sljepoočnog prostora. Nodi lymphatici paro-
tidei superficiales (21) najčešće se nalaze ne-
posredno ispred uške i različit ih je broj.
Plexus intraparotideus (B)
Nakon uklanjanja površinskoga dijela po-
dušne žlijezde slinovnice nalazi se uobičaje-
no jedna gornja (22) i jedna donja (23) grana
facijalnoga živca. Gornja grana odašilje rr.
temporales (7) i rr. zygomatici (8), dok donja
grana daje rr. bucales (9), r. marginalis man-
dibularis (10), te r. colli (11). Pošto su ogran-
ci međusobno povezani anastomozama, tako
tvore plexus intraparotideus.
Usporedno s donjom granom teče v. retro-
mandibularis (12). Ponekad postojeća glan-
dula parotidea accessoria (24), veoma je mala
i biva prekrivena površinskim dijelom po-
dušne žlijezde slinovnice. Ako je akcesorna
žlijezda veća, obično se nalazi ispred paro-
tidne žlijezde, te uz ductus parotideus.
Kliničko značenje: Zloćudna oteklina parotidne
žlijezde dovodi do oštećenja facijalnoga živca i
njegovih grana.
Puls a. temporalis superficialis može se opipati
na gornjem rubu parotidne žlijezde, ispred vanj-
skog slušnog hodnika. Puls a. facialis se može
opipati na prednjem rubu m. masseter, na bazi
donje čeljusti.
25 n. auricularis magnus,
26 platysma.
 Postranične regije lica 341

Žilno-živčani putevi
Regio parotideomasseterica

Plexus intraparotideus
 342 Periferno žilno-živčani putevi: Glava i vrat

Fossa infratemporalis (A–G) N. alveolaris inferior (10) prije ulaska u ca-

Prvi sloj (A)
Fossa infratemporalis otvara se uklanjanjem
arcus zygomaticus i processus coronoideus
mandibulae, te se prikazuju m. pterygoideus
lateralis (1) i m. pterygoideus medialis (2).
Prednju granicu fossae infratemporalis tvore
tuber maxillae (3) i raphe pterygomandibula-
ris (4).
A. maxillaris (5) može prolaziti između obiju
glava m. pterygoideus lateralis i u infratem-
poralnom prostoru daje ogranke za žvačno
mišićje, te a. buccalis (6) i a. alveolaris supe-
Žilno-živčani putevi
nalis mandibulae daje n. mylohyoideus (22),
a prati ga r. mylohioideus (23), grana a. alveo-
laris inferior (24). Na stražnju stranu n. lin-
gualis (9) priključuje se chorda tympani (25)
i donosi mu parasimpatička i okusna vlak-
na. Iz prednjega dijela n. mandibularis (13)
izlazi n. buccalis (8) za inervaciju sluznice
obraza i on također sadržava parasimpatička
vlakna ganglion oticum za žlijezde sluznice
obraza. Iz prednjega dijela mandibularnoga
živca polaze i motoričke grane: n. massete-
ricus (11), nn. pterygoidei i nn. temporales
profundi (26).

rior posterior (7), prije nego što uđe u pteri-

gopalatinalnu fosu. A. maxillaris je okružena Osobitosti (C–G)
venskim spletom, plexus pterygoideus, koji se
A. maxillaris (5) zbog razvojnih uzroka ima
nastavlja na maksilarne vene.
vrlo često raznolik tok i vrlo često je nala-
Između dviju glava m. pterygoideus lateralis zimo lateralno od m. pterygoideus lateralis
prolazi i n. buccalis (8), a ispod m. pterygoi- (C), te malo rjeđe medijalno od tog mišića
deus lateralis nalaze se n. lingualis (9) i n. al- (A, D). Arterija se pri medijalnom smješta-
veolaris inferior (10), te iznad mišića n. mas- ju obično nalazi lateralno (E) od n. alveolaris
setericus (11). inferior (10) i n. lingualis (9), ali medijalno
od n. buccalis (8) te je usmjerena prema fos-
Drugi sloj (B) sa pterygopalatina. Maksilarna arterija može
Nakon uklanjanja lateralnoga pterigoidnoga prolaziti i između grana (F) n. mandibularis
mišića i zglobnoga nastavka donje čeljusti (G) ili rijetko medijalno od njegova stabla.
postaju vidljive sve krvne žile i živci infra-
temporalne udubine. A. maxillaris (5) nalazi Kliničko značenje: Fossa infratemporalis omo-
se lateralno od lig. sphenomandibulare (12) i gućuje klinički pristup na trigeminalni ganglij.
velikih grana n. mandibularis (13) te se može Trigeminalna neuralgija se može liječiti injekci-
ispratiti cijelim njegovim tokom. U mandi- jama i ostalim zahvatima na trigeminalnom gan-
gliju, na koji se pristupa kroz foramen ovale.
bularnom dijelu daje a. tympanica anterior
(14) i a. auricularis profunda (15) kao i a.
meningea media (16) koja kroz foramen spi-
nosum ulazi u lubanju.
N. auriculotemporalis (17) ima dva korijena
koji obuhvaćaju a. meningea media, a može
primati još nekoliko vlakana (18) od n. al-
veolaris inferior (10). N. auriculotemporalis
(17) anastomozira s rr. communicantes (19),
granama n. facialis (20) i preko tih anasto-
moza koje mogu obavijati a. temporalis su-
perficialis (21) dolaze u parotidnu žlijezdu
parasimpatička vlakna iz ganglion oticum
(vidi 3. svezak).
 Fossa infratemporalis 343

Žilno-živčani putevi
Fossa infratemporalis, prvi sloj

Varijacije maksilarne arterije Fossa infratemporalis, drugi sloj

 344 Periferno žilno-živčani putevi: Glava i vrat

Orbita, s gornje strane (A–B) superior inervira m. levator palpebrae supe-

U očnoj se šupljini sprijeda vidi samo manji
dio krvnih žila i živaca i tek uklanjanje krova
orbite omogućuje valjan pregled tih tvorbi.
Prvi sloj (A)
Nakon uklanjanja krova orbite i periorbite
nalazimo živce, koji prolaze kroz najlateral-
niji dio fissurae orbitalis superior. Najbliže
sredini je n. trochlearis (1), koji inervira m.
obliquus bulbi superior (2), a pokraj njega
n. frontalis (3), koji se nalazi na m. levator
Žilno-živčani putevi
rioris (4) i m. rectus bulbi superior (12), a r.
inferior (24) inervira m. rectus bulbi medialis
(25), m. rectus bulbi inferior i m. obliquus
bulbi inferior, te daje i radix oculomotoria
(26) za ganglion ciliare (27), koji priliježe uz
n. opticus (18). Cilijarni ganglij je preko ra-
dix nasociliaris (28) povezan s n. nasocilia-
ris (29), te daje nn. ciliares breves (30). Oni
ulaze u bulbus oculi (31) i donose postgan-
glijska parasimpatička vlakna za inervaciju
m. ciliaris i m. sphincter pupillae; te osjetna
i simpatička vlakna za m. dilatator pupillae.
Simpatička vlakna dolaze cilijarnom gangliju

palpebrae superior (4). A. supraorbitalis (5)

prati lateralnu granu frontalnog živca n. su- iz simpatičkoga spleta oko a. ophthalmicae
praorbitalis (6), a njegova medijalna grana n. (nije prikazano). Osjetna vlakna nadolaze
supratrochlearis (7) teče zajedno s a. supra- očnoj jabučici i preko nn. ciliares longi (32).
trochlearis (8). Najlateralnije nalazi se n. lac- N. nasociliaris daje nn. ethmoidales i potom
rimalis (9), koji dobiva vlakna od n. zygoma- se nastavlja u n. infratrochlearis (33).
ticus za inervaciju suzne žlijezde (10), te sen-
Kliničko značenje: V. ophthalmica superior ana-
zibilnim vlaknima inervira kožu lateralnoga
stomozira s površinskim venama lica (str. 338) i
očnoga ugla. ulijeva se u kavernozni sinus u kojega može pre-
nijeti infekciju s lica.
Kroz lateralni dio gornje orbitalne pukotine
prolazi i v. ophthalmica superior (11), koja
Varijacija: Katkad je razvijena a. meningoorbitalis
ukrižuje donju stranu m. rectus bulbi supe- (34), koja spaja a. lacrimalis i a. meningea media.
rior (12), te u području trohleje (13) anasto-
mozira s površinskim venama lica (str. 336.).
Druga grana v. ophthalmicae superior teče s
a. lacrimalis (14), od koje odlaze male mišićne
grane i aa. ciliares posteriores breves (B, 15).
Medijalno nalazimo a. i n. ethmoidalis an-
terior (16) pokrivene trbuhom m. obliquus
bulbi superior (2), a više površinski od tog
mišića i malo iza njega prolaze a. i n. ethmoi-
dalis posterior (17).

Drugi sloj (B)

Nakon što se prereže m. levator palpebrae
superioris (4) i m. rectus bulbi superior (12)
prikazuje se n. opticus (18), a. ophthalmica
(19) i živci koji prolaze kroz medijalni dio
fissurae orbitalis superior. Među njima je
najlateralniji n. abducens (20), koji inervira
m. rectus bulbi lateralis (21). Potom slijedi
n. oculomotorius (22), koji se dijeli na ramus
superior (23) i ramus inferior (24). Ramus
 Orbita odozgora 345

Orbita, odozgor, prvi sloj

Žilno-živčani putevi

Orbita, odozgor,
drugi sloj
 346 Periferno žilno-živčani putevi: Glava i vrat

Regio occipitalis i regio cervicalis Kliničko značenje: Subokcipitalna punkcija se

posterior (regio nuchae) (A)
U zatiljku subkutano nalazimo živce i žile,
koji opskrbljuju kožu. A. occipitalis (1) pro-
bija fascia nuchae iznad tetivnoga luka (2)
koji spaja polazišta m. sternocleidomastoi-
deus (3) i m. trapezius (4), a prati je nestalna
v. occipitalis (5), koja katkad manjka, pa je
nadomješta v. azygos nuchae (6).
U neposrednoj blizini a. i v. occipitalis pod
kožu dolazi n. occipitalis major (7), koji je r.
dorsalis drugog moždinskog živca i zajedno s
Žilno-živčani putevi
izvodi u ovim regijama, koristeći se iglom za do-
bivanje cerebrospinalne tekućine iz cerebelome-
dularne cisterne (vidi svezak 3). Igla se uvodi u
središnju liniju između protuberantia occipitalis
externa i processus spinosus drugog vratnog kra-
lješka. Vrh igle usmjeren je prema korijenu nosa
između m. rectus capitis posterior minor, pro-
bijajući membranu atlantooccipitalis posterior i
dura mater, koja pruža otpor. Kod odraslih, iglom
se ne smije ići dublje od 4–5 cm!
U slučaju kontraindikacija, prednost se daje lum-
balnoj punkciji (vidi str. 42.).

n. occipitalis minor (8), granom plexus cervi- 22 glandula parotidea,

calis, opskrbljuje kožu tog područja. Gotovo
23 nodus lymphoideus mastoideus.
uvijek postoje anastomoze među ograncima
n. occipitalis major i n. occipitalis minor.
Među stražnjim je segmentalnim granama
izrazitiji još i n. occipitalis tertius (10). Kožu
neposredno iza uške inervira r. posterior n.
auricularis magnus (9). Nodi lymphatici occi-
pitales (11) nalaze se na mjestima gdje nuha-
lnu fasciju probijaju krvne žile i živci.

Trigonum a. vertebralis (B)

Trigonum a. vertebralis prikazujemo tek
nakon uklanjanja svih površinskih mišića
(A), i to: m. sternocleidomastoideus (3), m.
trapezius (4), m. splenius capitis (12) i m. se-
mispinalis capitis (13). U tom prostoru leži
a. vertebralis (14), koja prolazi kroz otvore
poprječnih nastavaka gornjih šest vratnih
kralježaka i potom prolazi kroz sulcus a. ver-
tebralis na arcus atlantis posterior (15), pro-
bija membranu atlanto-occipitalis posterior,
te dospijeva u lubanju.
Trokut vertebralne arterije omeđuju m. rec-
tus capitis major (16), m. obliquus capitis su-
perior (17) i m. obliquus capitis inferior (18).
U tom prostoru a. vertebralis daje granu (19)
za opskrbu okolnih mišića. Između arterije i
stražnjega luka atlasa prolazi n. suboccipitalis
(20), stražnja grana prvoga spinalnoga živca
što inervira spomenute mišiće i m. rectus ca-
pitis posterior minor (21).
 Regio occipitalis i regio cervicalis posterior, trigonum a. vertebralis 347

Žilno-živčani putevi
Regio occipitalis i regio cervicalis posterior
lijevo: potkožni sloj
desno: sloj ispod vezivne ovojnice

Trokut vertebralne arterije

 348 Periferno žilno-živčani putevi: Glava i vrat

Spatium lateropharyngeum nje prima grane (23) prvoga i drugoga vrat-

et retropharingeum (A)
Sa strane ždrijela i iza njega prolaze vratne
žile i živci između glave i tijela.
Najdalje dorzalno nalazi se truncus sympa-
thicus (1) čiji ganglion cervicale superius (2)
daje n. jugularis (3) i n. caroticus internus (4).
N. caroticus internus prati a. carotis interna
(5), a n. jugularis pristupa u ganglion inferius
(6) n. vagi (7). Postoji i veza simpatičkoga
lanca s n. hypoglossus (8) i glomus caroticum
(9), koji prima i r. sinus carotici (10). Gan-
Žilno-živčani putevi
noga živca i potom većina tih vlakana obli-
kuje radix superior (anterior) ansae cervicalis
profundae (24), (str. 362.).
A. pharyngea ascendens (25), stražnja grana
a. carotis externa, uzlazi uz ždrijelo i upuću-
je u lubanju kroz foramen jugulare granu a.
meningea posterior.
26 fascia pharyngobasilaris,
27 raphe pharyngis,
28 m. consctrictor pharyngis superior,
29 m. constrictor pharyngis medius,

glion cervicale superius daje nježne grane,

nn. carotici externi (nije ucrtano) u sastav 30 m. constrictor pharyngis inferior,
plexus caroticus externus i r. laryngopha- 31 m. stylopharyngeus,
ryngei te n. cardiacus cervicalis superior. 32 n. facialis,
N. vagus (7) prolazi kroz foramen jugulare 33 glandula thyroidea,
i oblikuje ganglion superius i ganglion infe- 34 glandula parathyroidea superior dextra.
rius (6) te se spušta između a. carotis interna
(5) i v. jugularis interna (11) i osim manjih
grana i anastomoza vagus daje n. laryngeus
superior (12) koji je usmjeren medijalno od
a. carotis interna i dijeli se u r. externus (13) i
r. internus (14). Daljnje grane lutajućeg živca
su rr. auriculares i rr. pharyngei (15), koji s rr.
pharyngei (16) n. glossopharyngei (17) iner-
viraju mišiće i sluznicu ždrijela.
N. glossopharyngeus (17) odijeljen je mo-
stićem dure mater (18) od n. vagus (7) i r.
externus n. accessorii (19), i prolazi kroz
foramen jugulare. Nakon što je n. glosso-
pharyngeus dao rr. pharyngei i r. sinus ca-
rotici (10), prolazi između a. carotis externa
(20) i a. carotis interna (5) usmjeren prema
dolje i naprijed.
R. externus n. accessorii (19) najčešće izlazi
iza bulbus superior (21) v. jugularis internae
(11) i potom je usmjeren lateralno te prolazi
kroz m. sternocleidomastoideus (22) ili me-
dijalno od njega u regio colli lateralis (str.
360.).
N. hypoglossus (8) prolazi lateralno od obi-
ju velikih arterija glave i usmjeren je prema
naprijed, i neposredno ispod osnovice luba-
 Spatium latero- et retropharyngeum 349

Žilno-živčani putevi

Spatium retro- i lateropharyngeum

 350 Periferno žilno-živčani putevi: Glava i vrat

Trigonum submandibulare (A, B) Trigonum submandibulare,

dubinski sloj (B)
Trigonum submandibulare, podčeljusni tro-
Nakon presijecanja venter anterior m. digas-
kut, (A) omeđuju corpus mandibule (1),
trici (2) i m. mylohyoideus (5) prikažu se m.
venter anterior (2) m. digastrici i tractus an-
geniohyoideus (14) i m. hyoglossus (15). M.
gularis fasciae cervicalis (3) sa septum inter-
styloglossus se zrakasto širi prema jeziku.
glandulare. Septum interglandulare polazi
Ispod n. hypoglossus (13) možemo rastaviti
od tractus angularis i u dubini odjeljuje sub-
vlakna m. hyoglossus da prikažemo u dubini
mandibularni od parotidnoga prostora, te
a. lingualis (16) i katkad prateću malu lin-
ako ga uklonimo ujedinjuju se trigonum sub-
gvalnu venu. Taj prostor u kojemu tražimo
mandibulare i fossa retromandibularis (B).
arteriju nazvan je trigonum a. lingualis i
omeđuju ga n. hypoglossus, prednji trbuh
Trigonum submandibulare, digastričnoga mišića i stražnji rub m. mylo-
površinski sloj (A) hyoideus (sl. A).
Žilno-živčani putevi

Glandula submandibularis (4) je smještena

Medijalno od m. hyoglossus silazi n. glosso-
površinski, a ductus submandibularis (6) po-
pharyngeus (17), iz fossae retromandibula-
nire iza ruba m. mylohyoidei (5) i praćen je s
ris, a gornju stranu živca ukrižuje a. palatina
više ili manje izraženim nastavkom processus
ascendens (18) grana a. facialis. Usporedno
uncinatus.
s n. glossopharyngeus je i lig. stylohyoideum
M. mylohyoideus odjeljuje dakle površinski (19).
od dubinskoga dijela trigonum submandibu-
lare. A. i v. facialis (7) prolaze kroz podčelju- 20 a. carotis externa,
snu žlijezdu. A. facialis u području žlijezde 21 n. facialis,
daje a. submentalis (8) koja s istoimenom 22 m. masseter,
venom prolazi površinskije od m. mylohyoi-
23 m. sternocleidomastoideus
deus (5) do brade. U istom se sloju nalazi i n.
mylohyoideus (9), koji je ogranak n. alveola- 24 v. jugularis externa.
ris inferior, i inervira m. mylohyoideus i ven-
ter anterior (2) m. digastrici.
Na vanjskoj strani m. mylohyoideus nalaze
se jedan ili više nodi lymphatici submentales
(10), koji sakupljaju limfu iz područja bra-
de i donje usne. U dubini, medijalno od m.
mylohyoideus, n. lingualis (11) oblikuje luk i
potom je usmjeren prema jeziku, a putem rr.
ganglionares spojen je s ganglion submandi-
bulare (12). Od submandibularnoga ganglija
polaze rr. glandulares za submandibularnu
žlijezdu, a u neposrednoj blizini gangli-
ja prolaze ductus submandibularis (6) i n.
hypoglossus (13) s v. comitans n. hypoglossi.
 Trigonum submandibulare 351

Žilno-živčani putevi
Trigonum submandibulare

Trigonum submandibulare (dubinski sloj) i

fossa retromandibularis
 352 Periferno žilno-živčani putevi: Glava i vrat

Fossa retromandibularis (A) 25 n. auricularis magnus,

26 ansa cervicalis superficialis,
Fossa retromandibularis omeđena je s ramus
mandibulae (1), venter posterior m. digastri- 27 ductus parotideus (prerezan),
ci i s tractus angularis fasciae cervicalis (2). 28 n. buccalis,
U jami se nalazi dubinski dio, pars profunda 29 a. facialis,
glandulae parotis. 30 m. masseter,
Nakon uklanjanja podušne žlijezde prika- 31 m. buccinator.
zuje se n. facialis (3) koji izlazi iz foramen
stylomastoideum i dijeli se na nekoliko gra-
na. Prva grana ličnoga živca je n. auricularis
posterior (4) čiji r. occipitalis inervira venter
occipitalis m. occipitofrontalis, a r. auricula-
ris stražnje mišiće uške. Uz n. auricularis pos-
Žilno-živčani putevi

terior (4) polaze od n. facialis (3) r. digastri-

cus (5) i r. stylohyoideus (6), i potom facijalni
živac oblikuje plexus intraparotideus (7), koji
se razgranjuje između površinskoga i dubin-
skoga sloja parotidne žlijezde. Parotidni splet
tvori petlje oko susjednih žila i za mimično
mišićje daje rr. temporales (8), rr. zygomatici
(9), rr. buccales (10), r. marginalis mandibu-
lae (11) i r. colli (12). Posljednji inervira pla-
tizmu i anastomozira s n. transversus colli, te
tvori ansa cervicalis superficialis.
U dubini fossae retromandibularis nalazi
se a. carotis externa (13), koja se grana na
a. maxillaris (14) i a. temporalis superficia-
lis (15). A. temporalis superficialis daje če-
sto kao prvu granu a. transversa faciei (16),
ali ova može odlaziti i od a. carotis externa
(vidi sliku). V. retromandibularis (17) nasta-
je spajanjem v. temporalis superficialis (18) i
vv. maxillares (19), te prati vanjsku karotid-
nu arteriju.
V. retromandibularis katkad prolazi površin-
ski te anastomozira s v. facialis (20) i nastav-
lja se u v. jugularis externa (21) i u tih ljudi
postoje dubinske vene (22), koje prate a. ca-
rotis externa. Iza v. retromandibularis uzlazi
prema gore a. auricularis posterior (23). Na
gornjem rubu retromandibularne udubine
ukrižuju a. i v. temporalis superficialis n. au-
riculotemporalis (24), koji dolazi iz infratem-
poralne udubine i inervira kožu stražnjega
dijela sljepoočnoga prostora.
 Fossa retromandibularis 353

Fossa retromandibularis Žilno-živčani putevi

 354 Periferno žilno-živčani putevi: Glava i vrat

Regio mediana cervicalis (A–B)
U regio mediana cervicis vratne fascije vrlo
jasno odjeljuju slojeve.
Spatium interfasciale (A)
Platysma (1), manje ili više izražena, nala-
zi se pod kožom i nakon njezina uklanjanja
prikaže se fascia cervicalis superficialis (2),
(lamina superficialis fasciae cervicalis), a ka-
da nju razrežemo, pokazuje se fascia cervica-
lis media (3), koja omata infrahioidne mišiće.
Regiju prema dolje omeđuju mm. sternoclei-
Žilno-živčani putevi
Krv štitnjače (str. 356.) otječe preko raznih
vena od kojih se u ovom prostoru prikazuju
v. thyreoidea superior (22) i plexus thyreoi-
deus impar (23), koji prolazi ispred traheje
kao »v. thyreoidea inferior« i ulijeva se u v.
brachiocephalica sinistra.
Ispred traheje prolazi koso prema gore trun-
cus brachiocephalicus (24), a lateralno od
dušnika, te ispred jednjaka prolazi prema go-
re n. laryngeus recurrens (25).
Varijacije: Arcus venosus juguli može se nalaziti
u raznim razinama između os hyoideum i incisura
jugularis; ako je neposredno pod jezičnom kosti, go-

domastoidei (4). Neposredno iznad incisura
jugularis sterni, u spatium suprasternale, na-
lazi se arcus venosus juguli (5), što spaja obje
v. jugularis anterior (6), koje mogu primati
pritoke iz dubine kroz srednji ili pretrahealni
list vratne fascije (3).
vorimo o arcus venosus subhyoideus. Rijetkost je
vena koja uzlazi od štitnjače i probija srednju vratnu
fasciju te se izlijeva u v. jugularis anterior. Katkada,
konačno, postoji a. thyreoidea ima, kao grana trun-
cus brachiocephalicus ili aorte.

Dubinski sloj (B)

Nakon uklanjanja srednje vratne fascije
(lamina praetrachealis fasciae cervicalis)
prikažu se infrahioidni mišići i glandula
thyreoidea (7). Zbog boljega prikaza ovoga
prostora i štitnjače neki se mišići mogu pre-
rezati. Najbliže sredini i površinski nalazi se
m. sternohyoideus (8) i lateralno od njega je
m. omohyoideus (9). U dubini su m. thyreo-
hyoideus (10) i m. sternothyreoideus (11). Sve
infrahioidne mišiće inervira ansa cervicalis
profunda (12), i vlakna što potječu iz radix
superior (r. thyreohyoideus).
Štitnjača (7) se nalazi ispred cartilago cri-
coidea i dušnika (13) i njezini režnjevi (str.
356.) sežu do cartilago thyreoidea (14). Iz-
među štitnjače i prstenaste hrskavice razapet
je lig. cricothyreoideum medianum (15 = lig.
conicum), koji postranično pokrivaju mm.
cricothyroidei (16) inervirani od r. externus
(17) n. laryngei superioris (18). R. internus
(19) n. laryngei superioris probija tireohioid-
nu membranu (21) zajedno s a. laryngea su-
perior, granom a. thyreoidea superior (20).
 Regio mediana cervicalis 355

Žilno-živčani putevi
Regio mediana cervicalis,
spatium interfasciale

Regio mediana cervicalis,

dubinski sloj
 356 Periferno žilno-živčani putevi: Glava i vrat

Regio thyreoidea (A–G) canja pretrahealnoga lista fascije vrata na plexus

Glandula thyreoidea ima isthmus (1), lobus
dexter (2) i lobus sinister (3), a oba režnja
posjeduju polus superior (4) i polus inferior
(5). Polovi obaju režnjeva dosežu cartilago
thyreoidea (6) a isthmus priliježe uz cartila-
go cricoidea i traheju. Lig. cricothyreoideum,
(7), koji spaja štitnjaču s prstenastom hrska-
vicom, ostaje slobodan ako manjka lobus
pyramidalis. Obrnuto, taj se režanj, ostatak
ductus thyreoglossus, katkad uspinje od
istmusa.
Štitnjača dobiva krv iz a. thyreoidea superior (8) i a.
Žilno-živčani putevi
thyroideus impar (18). Jednako tako valja u od-
raslih misliti na mogućnost visoko postavljenoga
truncus brachiocephalicus (20), koji uspinjući
se križa dušnik od lijeva na desno. Kod operacija
štitnjače valja biti oprezan i glede ductus thoraci-
cus (21) koji prolazi uz donji pol lijevoga režnja
žlijezde, prije svoga utoka u angulus venosus si-
nister (22).
Varijacije položaja n. laryngeus recurrens
(B–D): N. laryngeus recurrens (13) inervira sluzni-
cu subglotičnoga područja i sve mišiće grkljana osim
m. cricothyreoideus. Rekurentni živac prema Lanzu
prolazi ispred u 27% (B) slučajeva, iza u 36% (C), te

thyreoidea inferior (9). A. thyreoidea superior polazi
iz a. carotis externa (10) i pristupa u gornji pol šti-
tnjače gdje se dijeli na anterior, posterior i lateralis r.
glandulares. Ramus glandularis anterior daje razli-
čito razvijen ramus cricothyreoideus koji doseže do
lig. cricothyreoideum. A. thyreoidea inferior (9) je
grana truncus thyreocervicalis (11), grane a. subcla-
viae (12) i pristupa na stražnju stranu štitnjače, pa je
važno znati njezine odnose s n. laryngeus recurrens
(13), (B–D).
Krv štitnjače otječe kroz vv. thyreoideae superiores
(14) i potom se putem vv. faciales communes (15)
ulijeva u vv. jugulares internae (16). S lateralnog ru-
ba štitnjače polazi v. thyreoidea media (17) i izlijeva
se izravno u v. jugularis interna. Na donjem rubu šti-
tnjače, vene oblikuju plexus thyreoideus impar (18),
koji vodi krv kao »v. thyroidea inferior« u v. bra-
chiocephalica sinistra (19). Katkad od gornjeg ruba
istmusa polazi vena i vodi krv u v. jugularis anterior
(v. sl. 355 B).
između u 32% (D) grana a. thyreoideae inferior (9).
Pri operacijskom vađenju štitnjače treba znati da i
samim natezanjem rekurentnoga živca može nastati
kljenut mišićja grkljana.
Varijacije a. thyreoidea inferior (E–G): Pola-
zište i tok a. thyreoideae inferior su vrlo raznoliki.
A. thyreoidea inferior (9) može biti usmjerena iza
a. vertebralis (23) prema medijalno (E), a katkad
(F) se arterija dijeli odmah na početku iza truncus
thyreocervicalis, na granu usmjerenu iza i ispred a.
carotis communis (24) i v. jugularis interna (16). A.
thyreoidea inferior (9) može (G) biti i prva izravna
grana potključne arterije (u 8% slučajeva). U rijet-
kim slučajevima a. thyreoidea inferior može polaziti
od a. vertebralis ili od a. thoracicae internae. U ne-
kim slučajevima može i nedostajati (3%) a onda nje-
zinu prokrvljenost preuzima ili a. thyroidea superior
ili pak a. thyreoidea ima, koja polazi neposredno od
aortalnog luka ili iz truncus brachiocephalicus.

Kliničko značenje: Kod opstrukcije gornjih di-

jelova dišnoga puta, provodi se kao hitna mjera
koniotomija. Pri tomu se rastegljivi lig. crico-
thyreoideum medianum (7), tj. slobodni dio
conus elasticus, poprječno presiječe. Kao hitna
operacija zbog istih se razloga radi traheotomija,
pri čemu se dušnik uzdužno presiječe. Razlikuju
se tracheotomia superior iznad istmusa štitnjače,
tracheotomia media, kroz istmus, te tracheotomia
inferior ispod istmusa štitnjače. Posljednje nave-
dena se provodi u djece zbog relativno većega
razmaka između istmusa štitnjače i prsne kosti.
U odraslih se odabiru preostala dva pristupa. Pri
izvođenju traheotomije mora se obratiti pozor-
nost na arcus venosus juguli, te nakon presije-
 Regio thyreoidea 357

Žilno-živčani putevi
Regio thyreoidea

Različitosti položaja povratnoga laringealnoga živca

prema a. thyreoidea inferior (Lanz i Wachsmuth)

Različitosti ogranaka potključne arterije (vlastiti nalaz)

 358 Periferno žilno-živčani putevi: Glava i vrat
Regiones cervicales
ventrolaterales (A–B)
Ventrolateralni prostori vrata dijele se na po-
vršinskopotkožno područje s punctum ner-
vosum, te regio colli lateralis, trigonum caro-
ticum i regio sternocleidomastoidea.
Regio cervicalis ventrolateralis
subcutanea (A)
Površinski ventrolateralni prostor vrata
omeđen je prema gore mandibulom, prema
naprijed mediosagitalnom ravninom, prema
Žilno-živčani putevi
natrag rubom m. trapezius, koji možemo pi-
pati i prema dolje ključnom kosti (1). U tom
potkožnom sloju nalazi se potkožni mišić
platizma, velike vene i grane vratnoga sple-
ta za kožu. Točka gdje grane živaca za kožu
probijaju na površinsku cervicalnu fasciju
(lamina fasciae superficialis cervicalis) naz-
vana je punctum ner vosum i nalazi se na
mjestu gdje stražnji rub platizme ukrižuje
m. sternocleidomastoideus. Nakon skidanja
platizme postaju vidljive sve površinske krv-
ne žile i živci.
Sasvim gore, na stražnjem rubu m. sterno-
cleidomastoideus, nailazimo na potkožni
živac n. occipitalis minor (2), koji vodi osjet-
na vlakna iz kože zatiljka i katkad se odmah
nakon prolaska kroz fasciju dijeli u dvije gra-
ne. Najdeblji živac je n. auricularis magnus
(3), koji daje r. anterior (4) i r. posterior (5) te
ukrižuje m. sternocleidomastoideus i potom
se koso uspinje i završava u uški. Na istom
mjestu probija površinsku vratnu fasciju i n.
transversus colli (6), prolazi iza vanjske jugu-
larne vene (7) i s r. colli n. facialis (8) oblikuje
ansa cervicalis superficialis (9). Površinska
ansa inervira platizmu i kožu koja je oblaže.
Nn. supraclaviculares mediales (10), interme-
dii (11) i laterales (12) probijaju fasciju cervi-
calis superficijalis prema kaudalno u raznim
razinama i inerviraju kožu ramena.
Kliničko značenje: Na desnom se ramenu pojav-
ljuje Eiselbergov znak, odnosno tzv. pogrješna
projekcija, gdje se pri bolestima jetre i žučnog
mjehura mogu pojaviti bolovi u desnom ramenu.
Bolna se osjetljivost širi u dermatomima C3–C5
(3. svezak). Pri bolestima gušterače bolovi mogu
nastati u lijevom ramenu.
Regio cervicalis lateralis, površinski sloj (B)
Nakon podizanja površinske vratne fasci-
je prikazuje se stražnji rub sternokleidoma-
stoidnoga mišića (13) i prednji rub mišića
trapezijusa (14). Fascia cervicalis media
(15), (lamina praetrachealis fasciae cervica-
lis), koja se u lateralnom vratnom prostoru
spaja s fascia cervicalis profunda (lamina
praevertebralis fasciae cervicalis) odjeljuje
površinski od dubljih slojeva. U tom se slo-
ju nalazi i ramus externus n. accessorii (16),
r. trapezius (17) cervikalnoga spleta živaca i
oba živca inerviraju m. trapezius. Potom nai-
lazimo na v. cervicalis superficialis (18), koja
se spaja s v. jugularis externa, te a. cervicalis
superficialis (19). Katkad a. cervicalis super-
ficialis i a. suprascapularis dorsalis izlaze za-
jedno iz truncus thyreocervicalis i tvore za-
jedničko stablo a. transversa colli. Nekoliko
nodi lymphatici cervicales superficiales (20)
raspoređeno je uzduž vena.
Plexus cervicalis
– Korijeni: rami ventrales C1–C4
– Grane: n. occipitalis minor
n. auricularis magnus
n. transversus colli
nn. supraclavicularis
n. phrenicus
 Regiones cervicales ventrolaterales 359

Žilno-živčani putevi
Regio cervicalis ventrolateralis subcutanea s
punctum nervosum, platizma je uklonjena

Regio cervicalis lateralis, površinski sloj

 360 Periferno žilno-živčani putevi: Glava i vrat
Regiones cervicales
ventrolaterales, nastavak (A, B)
Regio cervicalis lateralis, središnji sloj (A)
Nakon uklanjanja cervikalne medijalne fascije
(1) prikazuje se m. omohyoideus (2) koji fas-
cija obavija. Fascia cervicalis media je iznad
omohiodnog mišića i iza njega sraštena s fas-
cia cervicalis profunda (3). Fascija je čvršća
u trigonum omoclaviculare, koji omeđuju
venter inferior (2) m. omohyoidei, m. sterno-
cleidomastoideus (4) i clavicula (5).
U tom se trokutu v. jugularis externa (6) i
Žilno-živčani putevi
v. cervicalis superficialis (7) spajaju s v. sub-
clavia (8) i v. jugularis interna (9) u desnom
venskom kutu (angulus venosus) te tvore v.
brachiocephalica (dextra). V. suprascapularis
(10) ulazi također u navedeni kut. Redoslijed
ulaska svih nabrojenih vena vrlo je raznolik.
A. suprascapularis (11) prolazi s istoime-
nom venom neposredno iznad ključne kosti.
Iznad venter inferior omohyoidnoga mišića
vidi se a. cervicalis superficialis (12).
Regio cervicalis lateralis, dubinski sloj (B)
Nakon što uklonimo dubinsku cervikalnu
fasciju (3), (lamina praeverterbralis fasciae
cervicalis) vide se dubinski mišići vrata, i to
m. scalenus anterior (13), m. scalenus medius
(14), m. scalenus posterior (15), m. levator
scapulae (16) i m. splenius cervicis (17). Ska-
lenski otvor (stražnji) oblikuju m. scalenus
anterior, m. scalenus medius i prvo rebro, i
tu prolaze plexus brachialis (18) i a. subclavia
(19) od koje u skalenskom otvoru polazi a.
scapularis dorsalis (20) usmjerena iza m. sca-
lenus medius. Stražnja arterija lopatice može
polaziti i iz a. transversae colli (str. 364.). Od
živaca nalazimo u dubinskom sloju granu
plexus cervicalis iz segmenta C4, n. phreni-
cus (21). On koso ukrižuje m. scalenus ante-
rior (13). Plexus brachialis (18) daje supra-
klavikularne grane među kojima su vidljive
n. suprascapularis (22), n. thoracicus longus
(23) i n. dorsalis scapulae (24).
Vratni limfni čvorovi (25) tvore zajednički
limfni put, truncus jugularis, koji se ulijeva
u angulus venosus. Angulus venosus dexter
prima i limfne žile desne polovice glave, vra-
ta, desne ruke (truncus subclavius dexter) i
desne polovice prsnoga koša (truncus bron-
chomediastinalis dexter). Limfne žile iz os-
talih područja tijela ulijevaju se u angulus
venosus sinister (2. svezak).
Plexus brachialis
Korijeni: rami ventrales C5–Th1
– truncus superior (C5, C6)
– truncus medius (C7)
– truncus inferior (C8, Th1)
Grane pars supraclavicularis
– n. dorsalis scapulae
– n. thoracicus longus
– n. subclavius
– n. suprascapularis
– n. thoracodorsalis
– nn. pectorales medialis i lateralis
– rr. musculares
(Pars infraclavicularis: vidi str. 372.)
Kliničko značenje: Postoje razni uzroci uzetosti
pleksusa ruke (porođajna ozljeda, vratno rebro,
vanjski pritisak). Dijele se na gornju i donju klje-
nut pleksusa ruke (vidi str. 370).
Gornja kljenut pleksusa ruke (Erb-Duchenne),
uzrokovana oštećenjem C5 i C6, dovodi do sla-
bosti abduktora i vanjskih rotatora ramenoga
zgloba, fleksora lakatnoga zgloba, i supinatora.
Također uzrokuje i blagi poremećaj senzibiliteta
u području ramena i radijalne strane podlaktice.
 Regiones cervicales ventrolaterales 361

Žilno-živčani putevi
Regio cervicalis lateralis, središnji sloj

Regio cervicalis lateralis, dubinski sloj

 362 Periferno žilno-živčani putevi: Glava i vrat
Regiones cervicales
ventrolaterales, nastavak (A–F)
Trigonum caroticum (A)
Trigonum caroticum omeđuju m. sternoclei-
domastoideus (1), m. omohyoideus (2) i ven-
ter posterior (3) m. digastrici, koji m. stylo-
hyoideus (4) učvršćuje na os hyoideum (5).
Na površini se nalazi v. facialis communis (6),
koja prima v. comitans n. hypoglossi (7) i v.
thyreoidea superior (8), te se ulijeva u v. ju-
gularis interna (9). Ispred te vene prolazi a.
carotis communis (10) sa sinus caroticus (11,
Žilno-živčani putevi
2. svezak).
A carotis communis u razini četvrtoga vratnoga kra-
lješka u oko 67% ljudi dijeli se na a. carotis interna
(12) koja leži straga i a. carotis externa (13) koja se
nalazi ispred nje. U 20% ljudi djelište se nalazi za
kralježak iznad, a u 11% ljudi za kralježak ispod, te
u 2% ljudi nalazimo krajnje visoko ili nisko djelište
izvan područja karotičnoga trokuta.
A. carotis interna (12) redovito nema ogran-
ke, a a. carotis externa (13) daje prvu prednju
granu a. thyreoidea superior (14), za štitnjaču
(15) i a. laryngea superior (16) za grkljan. A.
thyreoidea superior katkad daje a. sternoc-
leidomastoidea (17), koja ipak češće polazi
izravno iz a. carotis externa i zakreće oko n.
hypoglossus (18). Sljedeća prednja grana je-
st a. lingualis (19), koja polazi medijalno od
m. hyoglossus (20) i dospije u jezik. Zadnja
grana unutar karotičnoga trokuta je a. facia-
lis (21), koja medijalno od stražnjega trbuha
(3) digastričnoga mišića uzlazi prema licu.
U račvištu karotidnih arterija nalazi se para-
ganglion, glomus caroticum (22), koji vlakna
dobiva od simpatikusa i parasimpatikusa (2.
svezak). Parasimpatička vlakna teku u sas-
tavu r. sinus carotici (23), grane n. glossop-
haryngicus, te pokraj glomusa pristupaju na
sinus caroticus (11).
N. hypoglossus (18) se nalazi lateralno od
obiju arterija glave i u početku svoga luka da-
je granu radix superior ansae cervicalis pro-
fundae (24). Vlakna gornjeg korijena potječu
iz prva dva vratna segmenta, kao i vlakna r.
thyreohyoideus (25), koji inervira m. thyreo-
hyoideus. Gornji korijen anse spušta se po a.
carotis communis i spaja se lateralno ili me-
dijalno od v. jugularis interna s radix inferior
ansae cervicalis profundae (26) koji potječe
iz C2 i C3 te zajedno oblikuju ansa cervica-
lis profunda (27), koja inervira ostale infra-
hioidne mišiće.
Medijalno od a. carotis externa nalazi se n.
laryngeus superior čiji je r. internus (28) za-
jedno s a. laryngea superior usmjeren u gr-
kljan. N. laryngeus superior je grana n. vagus
(29), koji leži između a. carotis interna i v.
jugularis interna i samo ga fascia cervicalis
profunda odjeljuje od truncus sympathicus
(30) i njegova ganglion cervicale superius
(31). U gornjemu stražnjem uglu trokuta na-
lazi se r. externus n. accessorii (32).
Varijacije (B–F): Ovdje ističemo samo varijacije
položaja vanjske i unutrašnje arterije glave, i odvaja-
nja prve tri prednje grane.
Prema Falleru, a. carotis interna u 49% ljudi pola-
zi dorzolateralno (B), a u 9% ljudi ventromedijalno
iz a. carotis communis (C) u odnosu na a. carotis
externa, a mogući su i svi međupoložaji. Stvaranjem
zajedničkih polazišta kao truncus thyreolingualis
(D) pojavljuje se u 4% slučajeva, truncus linguofa-
cialis (E) u 23%, a truncus thyreolinguofacialis (F)
u 0,6% slučajeva.
Kliničko značenje: Pritiskom na a. carotis com-
munis u području tuberculum anterior C6 (Chas-
saignac tuberculum) može se palpirati karotidni
puls ili uvesti iglu u krvnu žilu.
 Regiones cervicales ventrolaterales 363

Žilno-živčani putevi
Trigonum caroticum

Različitosti položaja vanjske

i unutarnje karotidne
arterije (prema Falleru)

Različitosti prednjih ogranaka

i vanjske karotidne arterije
(prema Poiselu i Golthu)
 364 Periferno žilno-živčani putevi: Glava i vrat

Regiones cervicales Na a. carotis communis (3) leži ansa cervica-

ventrolaterales, nastavak
Regio sternocleidomastoidea (A)
Regio sternocleidomastoidea spaja trigonum
caroticum i regio colli lateralis, te postaje
vidljiva tek nakon odizanja m. sternocleido-
mastoideus (1) i m. omohyoideus (2). U njoj
se prikazuju velike krvne žile i živci vrata.
Najveća je arterija a. carotis communis (3),
koja je usmjerena koso prema gore i dijeli se
na a. carotis externa (4) i a. carotis interna (5)
(o djelištu i odnosima v. str. 362.).
Žilno-živčani putevi
lis profunda (26), koja inervira infrahioidne
mišiće, a tvori je radix superior ansae (27),
koji u početku teče zajedno s n. hypoglossus
(28) i radix inferior ansae (29). Dorzalno od
unutrašnje jugularne vene nalazi se n. phre-
nicus (30), koji potječe iz četvrtoga vratnoga
segmenta, a m. scalenus anterior je njegov
vodeći mišić. U krvnožilno-živčanom snopu
je i n. vagus (31), koji daje r. cardiacus supe-
rior (32) i r. cardiacus inferior (33).
Iza lutajućeg živca, odijeljen dubinskom
vratnom fascijom nalazi se truncus sympathi-

cus (34) s ganglion cervicale superius (35),

Zajednička karotidna arterija pokriva donju
katkad odsutan ganglion cervicale medium
tireoidnu arteriju (6), koja oblikuje luk do šti-
(36) i ganglion cervicale inferius. Ganglion
taste žlijezde (7). Gornja tireoidna arterija iz-
cervicale inferius je najčešće udružen s gan-
lazi iz truncus thyreocervicalis (8), koja polazi
glion thoracicum primum u ganglion stella-
iz a. subclavia (9) ispred skalenskog otvora.
tum (cervicothoracicum) (37), koji se na-
Iz truncus thyreocervicalis polazi i a. supras-
lazi na glavici prvoga rebra medijalno od a.
capularis (11), koja s prednje strane ukrižuje
vertebralis (13). Truncus sympathicus (34)
m. scalenus anterior (10), te a. cervicalis su-
oblikuje oko a. thyreoidea inferior (6) ansa
perficialis (12) i a. cervicalis ascendens.
thyreoidea (38) i daje nn. cardiaci cervicales
A. vertebralis (13) je prva uzlazna grana a. (39). U dubini uz dušnik prolazi n. laryngeus
subclaviae. Nakon što a. subclavia prođe recurrens (40).
kroz skalenski otvor daje u 60% slučajeva a.
dorsalis scapulae (14) koja prolazi iza m. sca-
lenus medius (15) i ispred m. scalenus poste-
rior (16) i dijeli se na uzlaznu i silaznu granu.
U 40% slučajeva polazi a. scapularis dorsalis
zajedno s a. cervicalis superficialis (12) iz
truncus thyreocervicalis i taj zajednički po-
četak je nazvan a. transversa cervicis.
Iza zajedničke karotidne arterije nalazi se v.
jugularis interna (17) i u nju se ulijeva v. fa-
cialis (18) i v. thyreoidea media (19). V. jugu-
laris interna (17) spaja se s v. subclavia (20)
u v. brachiocephalica dextra (21), te nastaje
angulus venosus dexter u koji se ulijeva i v.
jugularis externa (22), koja se spaja s v. trans-
versa cervicis (23) i v. suprascapularis (24).
U desni se venski kut također ulijevaju limfne žile
(25) iz desne polovice glave i vrata, desne ruke i de-
sne polovice prsnoga koša.
 Regiones cervicales ventrolaterales 365

Žilno-živčani putevi

Regio sternocleidomastoidea
a. carotis communis povučena
je medijalno i naprijed
 366 Periferno žilno-živčani putevi: Glava i vrat
Trigonum scalenovertebrale (A)
Trigonum scalenovertebrale omeđuju m.
longus colli (1), m. scalenus anterior (2) i
vrh pleure. Fascia cervicalis profunda pokri-
va trigonum scalenovertebrale. Tek kad nju
uklonimo, tvorbe u tom trokutu postaju
vidljive.
A. subclavia (3) leži na kupoli pleure od ko-
je ka prvom rebru polaze vezivna vlakna lig.
costopleurale. Potključna arterija daje prvu
uzlaznu granu a. vertebralis (4), koja s pred-
nje strane ukrižuje korijene plexus brachialis
Th1 (5) i C8 (6) i ulazi u foramen processus
Žilno-živčani putevi
transversi šestoga vratnoga kralješka. Iza a.
vertebralis (4) silazi v. vertebralis (7), koja
napušta kralježnicu ispod foramen proces-
sus transversi sedmoga vratnog kralješka.
Odmah uz a. vertebralis uzlazi truncus
thyreocervicalis (str. 364.), a iza njega trun-
cus costocervicalis (8). Iz kostocervikalnoga
stabla polaze a. cervicalis profunda (9), a. in-
tercostalis suprema, te iznimno a. scapularis
dorsalis (10). Iz potključne arterije prema
dolje polazi a. thoracica interna (11), koja je
zajedno s v. thoracica interna (12) usmjerena
parasteralno, te kao a. epigastrica superior (v.
stranu 398.) doseže u vaginu rektusa.
Lijevu potključnu arteriju i njezine grane
ukrižuje sprijeda ductus thoracicus (13), koji
oblikuje luk konveksan prema gore i ulijeva
se u angulus venosus sinister (14), što nastaje
slijevanjem v. jugularis interna (15) i v. sub-
clavia (16).
U dubini nalazimo korjenove C5–Th1 bra-
hijalnoga spleta i malo površinskije je trun-
cus sympathicus (17). Truncus sympathicus
sadržava u razini šestoga vratnoga kralješka
ganglion cervicale medium (18), smješten na
m. scalenus anterior (2).
Kaudalno od ganglija, truncus sympathicus
oblikuje s n. cardiacus cervicalis superior (19)
petlju ansa thyreoidea (20), kroz koju prolazi
a. thyreoidea inferior. Simpatički lanac da-
je i petlju ansa subclavia (21), koja obavija
a. subclavia (3) i seže do ganglion cervicale
inferius, koji spojen s ganglion thoracicum
primum tvori nad glavicom prvog rebra gan-
glion stellatum (22) (cervicothoracicum). Od
zvjezdolika ganglija polazi n. cardiacus cervi-
calis inferior (23). U žlijebu između dušnika
(25) i jednjaka (26) prolazi n. laryngeus re-
currens (24) prema grkljanu.
Kliničko značenje: Kod postojećeg vratnog reb-
ra može doći do sindroma vratnoga rebra. Pri
tomu zbog pritiska mogu nastupiti poteškoće kr-
vnožilne opskrbe ruke, kao i neurološke smetnje
zbog nadražaja snopova nadlaktičnoga živčanoga
spleta, te osobito inervacijskoga područja ulnar-
noga živca. Osim toga pojačan je i osjet dodira u
fossa supraclavicularis major.
Katkad mogu žilno-živčani poremećaji nastupiti i
bez postojanja vratnoga rebra, pa se tada govori o
scalenus-anticus-sindromu. Pri tomu m. scale-
nus anterior svojom hipertrofijom ili pojačanim
tonusom uzrokuje bolove.
Nodi lymphatici supraclaviculares sinistri, čija
limfa otječe neposredno u angulus venosus sinis-
ter, mogu biti sijelo metastaza karcinoma želudca
(Virchow-Troisierove limfne žlijezde).
Sentinel-nodus je prvi čvor koji prima limfu iz
tumora. Koristan je u potvrđivanju ili isključiva-
nju limfogenih metastaza u pojedinim tipovima
karcinoma.
27 n. phrenicus,
28 v. brachiocephalica sinistra,
29 m. scalenus medius,
30 m. scalenus posterior,
31 m. levator scapulae,
32 m. trapezius,
33 pars clavicularis m. pectoralis majoris,
34 a. carotis communis sinistra,
35 n. vagus sinister.
 Trigonum scalenovertebrale 367

Žilno-živčani putevi

Trigonum scalenovertebrale, a. carotis communis, v. subclavia i

n. vagus povučeni su u stranu
 368 Periferno žilno-živčani putevi

Gornji udovi Prostori podlaktice

Regije (A–C)
Između korijena ruke i prsnoga koša po-
vršinski nema jasne granice, ali lako može-
mo ruku i njezin korijen odvojiti od trupa
disekcijom. Zbog lakšega razumijevanja
tokova perifernih krvnih žila i živaca, po-
trebno je korijen i slobodne dijelove ruke
promatrati cjelovito. Podjela na segmente
nastala je zbog praktičnih potreba i nema
razvojne podloge.
Žilno-živčani putevi
Distalno od fossa cubitalis nalazi se regio
antebrachialis anterior (12), koja sadržava
velike krvne žile i živce među pregibačima
šake. Straga se nalazi regio antebrachialis
posterior (13).
Prostori šake
U području korijena šake nalazi se prjelazak
u dlan palma manus, regio palmaris (14),
koji se proteže od distalnoga zgloba korije-
na šake do zglobova korijena prstiju. Hrbat
šake, dorsum manus, regio dorsalis manus

Prostori ramenoga područja (15), ima isto omeđenje. Između hrpta i dla-
Sprijeda se nalazi fossa infraclavicularis (1) na šake smještena je lateralno fovea radialis
s trigonum clavipectorale (2) (deltoideope- (16), u kojoj se nalazi a. radialis.
ctorale) i kroz njih prolaze živci i krvne žile
prema regio axillaris (3) i fossa axillaris (4). Prostori korijena šake
Lateralno od ramenog zgloba je regio deltoi-
Na palmarnoj se strani između regio ante-
dea (5) na koju se prema natrag priključuje
brachialis anterior i palma manus nala-
regio scapularis (6).
zi regio carpalis anterior (17), dok je to
područje na stražnjoj strani regio carpalis
Prostori nadlaktice posterior (18).
Nadlakticu dijelimo na regio brachialis an-
terior (7), koje su podloga fleksorni mišići i
regio brachialis posterior (8), koje su pod-
loga mišići ekstenzori. Unutar regio brachia-
lis anterior je sulcus bicipitalis medialis (9),
koji se nalazi ispred septum intermusculare
mediale i glavni je put krvnim žilama i živ-
cima iz pazušne prema lakatnoj jami. Ispred
septum intermusculare laterale je sulcus bi-
cipitalis lateralis u kojemu potkožno teče v.
cephalica.

Prostori lakta
Regio brachialis anterior se na fleksornoj
strani nastavlja u regio cubitalis anterior
(10) čije je središte fossa cubitalis s razgra-
njenim krvnožilno-živčanim snopom. Re-
gio cubitalis posterior (11) nalazi se na
stražnjoj strani i osim mišića u njoj se nalaze
samo male krvnožilne mreže.
 Regije gornjih udova 369

Regije područja pazuha

Žilno-živčani putevi

Regije ruke, sa stražnje strane Regije ruke, s prednje strane

 370 Periferno žilno-živčani putevi: Gornji udovi

Trigonum clavipectorale (A, B) ralnom odsječku prostora nalaze se a., v. i n.

Trigonum clavipectorale omeđuju: proksi-
malno clavicula (1), lateralno m. deltoideus
(2) i medijalno m. pectoralis major (3), koji
se distalno nastavlja u sulcus deltoideopecto-
ralis. Osnovica trokuta je vrlo različite širi-
ne, pa je potrebno od ključne kosti odrezati
i zavrnuti pars clavicularis (4) m. pectoralis
major.
Površinski sloj (A)
Površinski je fascia pectoralis (superficialis),
Žilno-živčani putevi
suprascapularis (21).
Katkad u površinskom sloju nalazimo i lim-
fne čvorove (nisu označeni), koji limfnim
žilama duž v. cephalica primaju limfu. Ti
su limfni čvorovi povezani s dubinskim in-
fraklavikularnim limfnim čvorovima (nisu
nacrtani).
Varijacije: Često postoji vena (22), koja površin-
ski obilazi ključnu kost i povezuje v. axillaris s pot-
ključnom venom tvoreći venski prsten. Katkad je v.
cephalica slabo razvijena.

koja je u području trokuta malo uleknuta.

Između ključne kosti (1) processus coracoi-
deus lopatice (B, 5) i m. pectoralis minor (B,
6) razapeta je fascia clavipectoralis (7), koja
seže od unutrašnje strane m. deltoideus na
unutrašnju stranu m. pectoralis major i di-
jeli trigonum clavipectorale na površinski i
dubinski sloj.
U površinskom se sloju nalazi v. cephalica
(8), koja kroz sulcus deltoideopectoralis do-
spije u trokut, probija fascia clavipectoralis i
ulijeva se u v. axillaris (B, 9). U v. cephalica
se ulijevaju okolne vene, a lateralno od nje
fasciju (7) probija ogranak a. axillaris, a. tho-
racoacromialis (B, 10), koja se dijeli na r. cla-
vicularis (11), r. acromialis (12), r. deltoideus
(13) i rr. pectorales (B, 14). Uz rr. pectorales
teku nn. pectorales (15) koji kao zajedničko
stablo probijaju fascia clavipectoralis.

Dubinski sloj (B)

U dubinskom se sloju nalazi krvnožilno-
živčani snop za ruku. Distalno od m. sub-
clavius (16), od medijalno prema lateralno,
nalazi se v. axillaris (9), a. axillaris (17) i tri
infraklavikularne grane plexus brachialis,
koji se ovdje raščlanjuje u površinski postav-
ljen fasciculus lateralis (18), koji katkad već
tu daje ogranke, te fasciculus posterior (19)
i fasciculus medialis (20). Na gornjem rubu
m. pectoralis minor (6) krvnožilno-živčani
snop ponire u dubinu. U dubinskom late-
 Trigonum clavipectorale 371

Žilno-živčani putevi
Trigonum clavipectorale, površinski sloj

Trigonum clavipectorale, dubinski sloj

 372 Periferno žilno-živčani putevi: Gornji udovi
Regio axillaris (A)
Kroz pazušnu jamu prolazi krvnožilno-
živčani snop ruke. Axilla je sprijeda ome-
đena s m. pectoralis major (1) i m. pectoralis
minor (2), te straga s m. latissimus dorsi (3).
Medijalno se nalaze prsni koš i m. serratus
anterior (4), te lateralno nadlaktična kost s
caput breve m. bicipitis (5) i m. coracobra-
chialis (6).
Najviše prema sredini se nalazi v. axillaris
(7), koja nastaje iz vv. brachiales i prima ma-
le vene, a u trigonum clavipectorale ulijeva
se u nju v. cephalica (8) (str. 370.). Lateralno
Žilno-živčani putevi
od vene je a. axillaris (9), koja daje a. thora-
coacromialis (10) s ograncima rr. pectorales
(11) r. acromialis (12) i r. deltoideus. A. tho-
racica lateralis (13) u 10% ljudi izlazi iz a.
thoracoacromialis (v. sliku) ili izravno iz a.
axillaris. Sljedeća grana pazušne arterije je a.
subscapularis (14), koja daje a. thoracodorsa-
lis (15) i a. circumflexa scapulae (16). Zadnje
grane a. axillaris su a. circumflexa humeri an-
terior (17) i a. circumflexa humeri posterior
(18).
A. axillaris (9) se na tetivi m. latissimus dorsi
(3) nastavlja u a. brachialis (19), čija je prva
grana a. profunda brachii (20).
Tri fascikula brahijalnoga živčanoga spleta
u pazušnoj se jami nalaze iza, medijalno i
lateralno od a. axillaris, te se dijele na svoje
ogranke. Fasciculus posterior daje n. axillaris
(21) i n. radialis (22). N. axillaris (21) prate
a. i v. circumflexa humeri posterior (18) kroz
lateralni pazušni otvor (str. 374.) prema m.
deltoideus (23) i m. teres minor. N. radialis
(22) leži praćen s a. profunda brachii (20) u
sulcus bicipitalis medialis, te zajedno ulaze u
sulcus n. radialis.
Fasciculus medialis (24) i fasciculus lateralis
(25) tvore (često dvostruku) račvu medija-
nusa (medijalni i lateralni korijen). N. media-
nus (26) koji nastaje iz nje leži površinskije
od a. axillaris i potom zajedno s a. brachialis
ulazi u sulcus bicipitalis medialis kamo ula-
ze i ostale grane medijalnog fascikula, i to n.
ulnaris (27), n. cutaneus antebrachii medialis
(28) i n. cutaneus brachii medialis (29) kojem
se pridružuju grane nn. intercostales II–III i
tvore nn. intercostobrachiales (30).
Fasciculus lateralis daje lateralni korijen n.
medianus i n. musculocutaneus (31), koji
probija m. coracobrachialis.
Uz stijenku prsnoga koša priljubljen je n.
thoracicus longus (32), koji polazi iz supra-
klavikularnoga odsječka brahijalnoga spleta
živaca i usmjeren je lateralnom stranom m.
serratus anterior koji inervira. Na m. subsca-
pularis (33) leži n. subscapularis (34), koji
može davati i n. thoracodorsalis (35) za iner-
vaciju m. latissimus dorsi (3).
Kliničko značenje: Donja kljenut pleksusa ruke
(Déjerine-Klumpke), uzrokovana oštećenjem C8 i
Th1, dovodi do kljenuti malih mišića šake i dugih
pregibača prstiju, praćena gubitkom senzibiliteta
ulnarnog područja šake i podlaktice.
Plexus brachialis
(Korijeni i pars supraclavicularis: vidi str. 360.)
– Pars infraclavicularis
– Fasciculus lateralis
– n. musculocutaneus
– radix lateralis n. mediani
– Fasciculus medialis
– radix medialis n. mediani
– n. ulnaris
– n. cutaneus brachii medialis
– n. cutaneus antebrachii medialis
– Fasciculus posterior
– n. axillaris
– n. radialis
 Regio axillaris 373

Žilno-živčani putevi

Regio axillaris, n. medianus je povučen u

lateralnu, a v. axillaris u medijalnu stranu
 374 Periferno žilno-živčani putevi: Gornji udovi

Foramina axillaria (A–D) Varijacije (B–D): A. circumflexa humeri poste-

M. teres minor (1), m. teres major (2) i hume-
rus (3) oblikuju procijepni otvor što ga ca-
put longum m. tricipitis (4) dijeli na foramen
axillare laterale (quadrangulare) i foramen
axillare mediale (triangulare).
Kroz četverokutasti, foramen axillare late-
rale prolazi n. axillaris (5) na stražnju stra-
nu, te daje granu (6) za m. teres minor i ulazi
u m. deltoideus (7). N. axillaris daje i n. cuta-
neus brachii lateralis superior (8) za inervaci-
ju gornjega lateralnoga dijela kože i obično
ga prate a. circumflexa humeri posterior (9)
Žilno-živčani putevi
rior (9) obično prolazi (B) kroz lateralnu pazušnu
jamu i među posljednjim je granama pazušne arteri-
je. Često ima zajedničko polazište s a. subscapularis.
Distalno od tetive m. teres major prolazi a. profunda
brachii (13) prva grana a. brachialis (14), a prema
Lanzu i Wachsmuthu u 7% ljudi može polaziti od
a. circumflexa humeri posterior (9, C). U tih ljudi
a. profunda brachii prolazi iza tetive m. teres major
prema dolje. A. circumflexa humeri posterior u 16%
ljudi polazi iz tipične a. profundae brachii (13, D) i
tada ne prolazi kroz lateralni pazušni otvor.
15 n. radialis

i dvije vv. circumflexae humeri posteriores. A.

circumflexa humeri posterior (9) opskrbljuje
krvlju m. deltoideus, caput longum m. trici-
pitis (4) i caput laterale m. tricipitis (10).
Kroz trokutasti foramen axillare mediale
izlaze a. circumflexa scapulae (11) i v. circum-
flexa scapulae na stražnju stranu lopatice gdje
arterija anastomozira s a. suprascapularis. U
dubini se nalazi grana (12) subskapularnoga
živca, koja inervira m. teres major (2), ali ne
prolazi kroz trokutasti otvor.
 Foramina axillaria 375

Žilno-živčani putevi
Foramina axillaria, straga

Različitosti arterija (prema Lanzu i Wachsmuthu)

 376 Periferno žilno-živčani putevi: Gornji udovi

Regio brachialis anterior koji inerviraju mali dio kože na medijalnoj

strani ruke.
Potkožni sloj (A)
Varijacije: Položaj hiatus basilicus je vrlo raznolik
Čvrsta fascia brachii (1) omata mišiće nad-
i može se nalaziti na prjelasku nadlaktice u regio cu-
laktice, a na medijalnoj i lateralnoj strani biti. V. cephalica katkad može manjkati.
humerusa nalazi se između njega i brahijal-
ne fascije po jedna pregrada, septum inter-
musculare, pa tako nastaju dva prostora (str.
180.). Površinski od fascije brachii nalaze se
subkutane vene, živci i limfne žile, koje pri
upali možemo vidjeti kroz kožu kao fine cr-
vene tračke.
V. cephalica (2) prolazi uz lateralni rub m. bi-
Žilno-živčani putevi

ceps brachii prema gore i vodi krv lateralne

strane šake i podlaktice, te kroz sulcus del-
toideopectoralis dospije u trigonum clavi-
pectorale (str. 370.). Vene prate vasa lympha-
tica superficialis lateralia (nisu označene),
koje provode limfu dvaju radijalnih prstiju i
radijalnoga dijela šake i podlaktice (vidi str.
370.).
Fascia brachii na medijalnoj strani m. biceps
brachii oblikuje sulcus bicipitalis medialis
u čijoj se distalnoj polovini potkožno nala-
zi često dobro izražena v. basilica (3), koja
probija fasciju prolazeći kroz hiatus basili-
cus (4), te se u dubini ulijeva u neku od ve-
na pratilja a. brachialis. U potkožnom sloju
v. basilica prati grane n. cutaneus antebrachii
medialis. Lateralno i uz samu venu teče r. an-
terior (5), dok je medijalno od vene i nešto
udaljeniji r. posterior (6).
U približno trećine ljudi u blizini hiatus ba-
silicus nalaze se nodi lymphatici cubitales (7)
(neki od njih nazvani su supratrochleares),
koji su prva filtracijska brana tri ulnarna pr-
sta. Vasa lymphatica superficialia medialia
duž sulcus bicipitalis medialis prate bazi-
ličnu venu, ali mogu doseći i u pazušnu jamu
i redovito su te limfne žile brojnije i deblje
nego one uz cefaličnu venu.
Među živcima kože tu nalazimo i grane n.
cutaneus brachii medialis (8), koje polaze iz
pazušne jame prema dolje i pridružuju im
se nn. intercostobrachiales (9) iz Th2 i Th3,
 Regio brachialis anterior 377

Regio brachialis anterior,

potkožni sloj

Žilno-živčani putevi
 378 Periferno žilno-živčani putevi: Gornji udovi

Regio brachialis anterior Varijacije (C–E): Položaj n. medianus (7) prema

(A–E), nastavak a. brachialis (8) i njezinim granama može biti vrlo
različit. Prema Lanzu u 74% ljudi n. medianus ima
Sulcus bicipitalis medialis (A, B) tipičan tok, ali površinski od njega može se nalazi-
ti a. brachialis superficialis (13). A. brachialis može
Sulcus bicipitalis medialis omeđuju: m. bi- manjkati, i to prema Lanzu u 12% ljudi, ili je podi-
ceps brachii (1), septum intermusculare me- jeljena na dvije arterije koje se razdvajaju u različitoj
diale (nije označen), te m. triceps brachii (2). visini (14%). A. profunda brachii može polaziti za-
U brazdi se nalazi krvnožilno-živčani snop jedno s a. circumflexa humeri posterior (str. 374.).
ruke, u kojem je najpovršinskije n. cutaneus
antebrachii medialis (3) i njegov r. anterior
leži na v. basilica (4) te zajedno izlaze iz sul-
cus bicipitalis medialis kroz hiatus basilicus,
čija je visina različita. V. basilica se može uli-
jevati u vv. brachiales (5) ili tek u pazušnoj
Žilno-živčani putevi

jami u v. axillaris (vidi sl. A).

Najviše prema sredini u brazdi se nalazi n.
ulnaris (6) koji leži na septum intermuscu-
lare mediale. Na granici distalne i srednje
trećine nadlaktice živac napušta sulcus bici-
ptalis medialis, probija septum intermuscu-
lare brachii mediale, te se nastavlja dorzalno
od septuma, na stražnjoj strani medijalnoga
epikondila humerusa.
Lateralno od v. basilica nalazi se n. medianus
(7), koji ukrižuje a. brachialis (8) od lateral-
no prema medijalno. A. brachialis je smješte-
na najdublje i daje brojne ogranke.
U proksimalnom dijelu sulcus bicipitalis me-
dialis osim mišićnih grana (9) odlazi od nad-
laktične arterije i a. profunda brachii (10).
Ona zajedno s n. radialis (11) napušta sulcus
bicipitalis medialis na granici proksimalne i
srednje trećine nadlaktice. Zatim zajedno s
n. radialis zavija u sulcus n. radialis na stra-
žnjoj strani humerusa i završava kao a. colla-
teralis radialis, nakon što se od nje odijeli a.
collateralis media. Ostale grane a. brachialis
su a. collateralis ulnaris superior (12), koja
teče dorzalno od n. ulnaris (6) te a. collatera-
lis ulnaris inferior (nije prikazana).
 Regio brachialis anterior 379

Žilno-živčani putevi
Detaljna slika, v. basilica
je povučena medijalno

Sulcus bicipitalis medialis Arterije i živci u sulcus bicipitalis

medialis (prema Lanzu i Wachsmuthu)
 380 Periferno žilno-živčani putevi: Gornji udovi

Regio brachialis posterior (A, B)
Potkožni sloj (A)
Fascia deltoidea (1) i fascia brachii (2) oba-
vijaju mišiće. U sloju potkožja nalazi se više
kožnih živaca, te male arterijske grane i
mnogobrojne vene. Uz donji rub deltoidnoga
mišića ogranak aksilarnoga živca n. cutaneus
brachii lateralis superior (3) probija vezivnu
ovojnicu. Navedeni ogranak osjetno inervira
kožu koja prekriva deltoidni mišić. Granica
inervacijskoga područja kože deltoidne regi-
je prema postranično je promjenjiva, a nave-
deno područje lateralno inervira n. cutaneus
Žilno-živčani putevi
lis radialis (14) doseže rete articulare cubiti.
Jedan se ogranak a. collateralis radialis nala-
zi s radijalnim živcem između brahijalnoga
i brahioradijalnoga mišića, te ovdje sprijeda
anastomozira s a. reccurens radialis (vidi str.
384.).
Kliničko značenje: Pri prijelomu dijafize nadlak-
tične kosti može doći do ozljede radijalnog živca,
a na isto treba paziti i pri reponiranju koštanih
ulomaka (vidi str. 148.)
15 r. anterior i r. posterior n. cutanei ante-

brachii lateralis inferior (4). brachii medialis,

N. cutaneus brachii lateralis inferior (4), og- 16 v. basilica,
ranak je radijalnoga živca (B 5) i često je pro- 17 caput mediale m. tricipitis.
bijajući vezivnu ovojnicu nadlaktice praćen
malom arterijom i venom. Ogranak inervira
kožu lateralne strane nadlaktice sve do lak-
ta. Ogranci (6) n. cutaneus brachii posterior
(B 7), koji se proksimalnije odvaja od radi-
jalnoga živca (B 5), osjetno inerviraju kožu
stražnje strane nadlaktice.

Sloj ispod vezivne ovojnice (B)

Nakon uklanjanja vezivne ovojnice nadlakti-
ce mogu se razlučiti caput longum (8), i caput
laterale (9) m. triceps brachii (10). Pri tomu
se može prikazati žlijeb radijalnog živca i on
sam. N. radialis (5) se pruža od proksimalno
medijalno prema lateralno i distalno.
Kao prvu granu odašilje n. cutaneus brachii
posterior (7). U području žlijeba radijalnoga
živca daje rr. musculares (11), te distalnije n.
cutaneus brachii lateralis inferior (4).
S radijalnim živcem teče a. profunda brachii
(12), a nju obično prate dvije vene. Ova arte-
rija u blizini svoga polazišta od a. brachialis
(v. str. 378.) često daje mali ogranak za del-
toidni mišić, kao i aa. nutriciae humeri. Unu-
tar žlijeba radijalnoga živca arterija odašilje
a. collateralis media (13) koju prati r. mus-
cularis n. radialis (11). Ova arterija, kao i za-
vršna grana a. profunda brachii, a. collatera-
 Regio brachialis anterior 381

Žilno-živčani putevi

Potkožni sloj, gledan

straga i postranično

Potkožni sloj, gledan

straga i medijalno
 382 Periferno žilno-živčani putevi: Gornji udovi

Fossa cubitalis (A–G) Varijacije (B–G): Varijacije potkožnih vena vrlo

Potkožni sloj (A)
Lakatna jama, regio cubitalis anterior, na-
stavlja se bez jasne granice na regio brachia-
lis anterior i također se bez jasne granice na-
stavlja prema dolje u regio antebrachialis an-
terior. Lakatna je jama najčešće prostor koji
seže dva do tri prsta proksimalno i dva do tri
prsta distalno od zglobne pukotine i nazvana
je fossa cubitalis.
Pod kožom se nalazi različito razvijen snop
masnoga tkiva s venama, živcima, te limfnim
Žilno-živčani putevi
su brojne. V. cephalica (5) i v. basilica (1) mogu biti
nastavak v. mediana antebrachii, a velike su i razli-
ke u širini obiju velikih vena kože. Katkad manjka v.
mediana cubiti (E).
Kliničko značenje: Intravenske su injekcije
manje bolne ako se daju u cefaličnu venu, jer
ona nema stalan kontakt s velikim kožnim živ-
cima. Bazilična je vena u kontaktu s ograncima
n. cutaneus antebrachii medialis. U ljudi s malo
potkožnog masnog tkiva vene se pomiču pa go-
vorimo o pomičnim venama koje pri davanju
injekcije treba fiksirati. Kanile se postavljaju u
vene dorzuma šake zbog olakšavanja pokreta u

žilama i limfnim čvorovima. Vene u potkožju lakatnom zglobu.

imaju veliko značenje jer se tu iz njih vadi
krv ili se u njih daju intravenske injekcije.
Sukladno razvoju, u fossa cubitalis postoje 9 nodi lymphoidei cubitales
velike različitosti u toku i debljini pojedinih
vena.
Na medijalnoj se strani obično nalazi dobro
razvijena i kroz kožu dobro vidljiva v. basi-
lica (1), koja je najčešće nastavak antebra-
hijalne bazilične vene (2) ili antebrahijalne
medijane vene. Moguće su još mnogobrojne
varijacije (B–G).
U području hiatus basilicus (3) dospijeva v.
basilica pod fasciju, a prate je grane n. cuta-
neus antebrachii medialis (4), a u približno
33% ljudi u blizini hiatus basilicus nalaze se
limfni čvorovi (str. 376.). Lateralnim rubom
fossa cubitalis prolazi katkad skrivena, ali
opipljiva v. cephalica (5), koja je često ma-
nje izražena nego v. basilica i prati je n. cu-
taneus antebrachii lateralis (6) završna grana
n. musculocutaneus.
V. mediana cubiti (7) često spaja cefaličnu i
baziličnu venu, a gotovo redovito postoji ve-
za površinskih i dubinskih vena preko v. me-
diana cubiti profunda (8).
 Regije glave i vrata 383

Žilno-živčani putevi

Fossa cubitalis,
potkožni sloj

Fossa cubitalis, različitosti

potkožnih vena (pribilježeno
prema Lanzu i Wachsmuthu)
 384 Periferno žilno-živčani putevi: Gornji udovi
Fossa cubitalis (A–E), nastavak
Dubinski sloj 1 (A)
Nakon uklanjanja fascije prikažu se mišići
koji omeđuju lakatnu jamu. S gornje se strane
spušta tetiva m. biceps brachii (1) usmjerena
k tuberositas radii, te aponeurosis m. bicipitis
brachii (2) koja se priključuje u fascia ante-
brachii. M. biceps brachii djelomično pokri-
va m. brachialis (3), koji je usmjeren prema
tuberositas ulnae. Na medijalnoj strani od
medijalnoga epikondila polaze m. prona-
tor teres (4) i površinski mišići fleksori šake
usmjereni distalno, a na lateralnoj strani la-
Žilno-živčani putevi
katnu jamu omeđuje m. brachioradialis (5).
Krvnožilno-živčani snop (str. 378.) spušta se
iz sulcus bicipitalis medialis i u fossa cubi-
talis se razdvaja. A. brachialis (6) prekrivena
s aponeurosis m. bicipitis brachii (lacertus
fibrosus) (2) daje a. radialis (7) koja prolazi
površinski od fleksora prema dolje.
N. medianus (8) napušta a. brachialis i usmje-
ren je distalno između površinske i dubinske
glave m. pronator teres koji i inervira. N. ul-
naris (9) već prije lakatne jame izlazi iz sulcus
bicipitalis medialis i prolazi iza medijalnoga
epikondila. N. radialis (10) postaje uočljiv iz-
među m. brachialis (3) i m. brachioradialis
(5) i tu se dijeli na manju senzibilnu granu
r. superficialis (11) i veći pretežno motorički
ramus profundus (12). R. superficialis daje
kožne grane za lateralnu polovinu hrpta šake,
palac i dorzalnu plohu proksimalnih članaka
drugoga i trećega prsta. R. profundus probija
m. supinator (13), zavija lateralno oko vrata
palčane kosti, inervira radijalnu i dorzalnu
skupinu mišića podlaktice, te završava kao
n. interosseus posterior. Ovaj živac osjetno
inervira zglobove korijena šake, podlaktičnu
izmeđukoštanu vezivnu opnu, te dijelove po-
kosnice palčane i lakatne kosti.
Dubinski sloj 2 (B)
Nakon presijecanja aponeuroze m. bicipitis
(2), vidljivo je djelište a. brachialis (6). Prva
grana koja se odvaja je a. radialis (7). Od na-
vedene arterije ili neposredno od a. brachia-
lis polazi a. recurrens radialis (14), pružajući
se proksimalno uz n. radialis (10), te ana-
stomozira s prednjom granom a. collateralis
radialis. U visini proksimalnoga ruba supi-
natornoga mišića (13) odašilje brahijalna
arterija a. recurrens ulnaris (15). Zaključno
se a. brachialis podijeli na a. interossea com-
munis (16) i a. ulnaris (17). Posljednje na-
vedena križa s donje strane n. medianus (8)
i m. pronator teres (4). Arterije su praćene
parnim venama.
Varijacije (C–E): N. medianus u oko 95% ljudi
prolazi između obiju glava m. pronator teres (C) i
rijetko probija humeralnu glavu (18) m. pronator
teres (2%, D). U 3% ljudi n. medianus se nalazi uz
kost između obiju glava m. pronator teres (E) i tada
ulomci proksimalnih krajeva radijusa i ulne mogu
ozlijediti živac pri lomu kosti.
Varijacije a. brachialis i njezinih grana u lakatnoj ja-
mi su rijetkost, npr. ako a. brachialis polazi iza even-
tualno postojećega processus supracondylaris.
Nomenklatura, koja se danas najviše rabi, spominje
račvanje a. brachialis na a. radialis i a. ulnaris, koja
daje a. interossea communis. Taj način grananja nije
sukladan razvoju arterija ruke, pa ga treba izbjegava-
ti, zbog različitih varijacija npr. visokoga odvajanja
a. radialis. Mi smo stoga opisali diobu arterija koja je
sukladna njihovu razvoju (str. 390.).
Kliničko značenje: R. profundus n. radialis može
biti ozlijeđen pri iščašenju, prijelomu ili razdoru
sveza u području vrata palčane kosti.
 Fossa cubitalis 385

Žilno-živčani putevi
Fossa cubitalis, dubinski sloj

Fossa cubitalis, dubinski sloj

Različitosti položaja n. medianus

prema m. pronator teres
(prema Lanzu i Wachsmuthu)
 386 Periferno žilno-živčani putevi: Gornji udovi
Regio antebrachii anterior (A–B)
Potkožni sloj (A)
U potkožnom sloju nalazimo dobro izražene,
ali tokom varijabilne vene, i male i bezna-
čajne potkožne arterije. Živci su za kožu
raspoređeni neovisno o venama i pokazuju
veliku pravilnost položaja i debljine.
Na radijalnoj strani nalazi se v. cephalica an-
tebrachii (1), čiji je distalni dio putem ana-
stomoza (2) povezan s ostalim venama ruke,
te proksimalno šalje v. mediana cubiti (3),
koja djelomično može polaziti i iz v. mediana
Žilno-živčani putevi
antebrachii. N. cutaneus antebrachii lateralis
(4), završna grana muskulokutanoga živca,
ukrižuje već u lakatnoj jami s donje strane
cefaličnu venu. U potkožju distalnoga dijela
podlaktice nalazi se r. superficialis n. radialis
(5) u neposrednoj blizini cefalične vene.
Na medijalnoj strani regio antebrachialis an-
terior nalazi se v. basilica antebrachii (6) koju
na medijalnoj i na lateralnoj strani prate gra-
ne (7) n. cutaneus antebrachii medialis.
U distalnoj trećini podlaktice r. palmaris
(8) ulnarnoga živca postaje potkožnim. Ra-
dijalno odavde, neposredno proksimalnije
od regio carpalis anterior, vezivnu ovojnicu
podlaktice probija r. palmaris (9) medijalno-
ga živca.
Subfascijalni sloj (B)
Nakon prerezivanja čvrste antebrahijalne
fascije, koja je proksimalno i medijalno po-
jačana aponeurozom m. biciptis brachii, mo-
gu se vidjeti duboko postavljeni živci i krvne
žile što su raspoređeni u tri snopa: radijalni,
srednji i ulnarni.
Radijalni kr vožilno-živčani snop obuhvaća
a. radialis (10) i vv. radiales (11), te prola-
zi distalno između m. brachioradialis (12) i
m. flexor carpi radialis (13). Radijalnom se
snopu krvnih žila u proksimalnom dijelu
priključuje r. superficialis n. radialis (14). R.
profundus n. radialis (15) već u lakatnoj jami
ulazi u m. supinator (16) i na podlaktici daje
n. interosseus posterior.
U srednjem kr vožilno-živčanom snopu,
koji se nalazi između površinskih i dubinskih
mišića fleksora, nalazi se n. medianus (17)
praćen s a. mediana (varijacija, str. 390.). N.
medianus najčešće prolazi između obiju gla-
va m. pronator teres (18) i u području korije-
na šake nalazi se radijalno od tetiva m. flexor
digitorum superficialis (19). U dubinskom
sloju srednjega snopa između dubinskih mi-
šića pregibača i interosealne membrane, na-
laze se a. interossea anterior i n. interosseus
anterior grana n. medijanusa.
Ulnarni kr vožilno-živčani snop prolazi
srednjim i donjim odsječkom podlaktice iz-
među m. flexor digitorum superficialis (19) i
m. flexor carpi ulnaris (20), a tvore ga n. ul-
naris (21), a. ulnaris (22) i vv. ulnares (23,
na slici prerezane). U proksimalnom dijelu
tog snopa a. ulnaris nakon što se odijeli od a.
brachialis ukrižuje sa stražnje strane n. me-
dianus (17), m. pronator teres (18) i caput
commune površinskih mišića fleksora. M.
flexor carpi ulnaris (20) je vodeći mišić za n.
ulnaris (21).
Kliničko značenje: Na tipičnom mjestu distal-
nog dijela podlaktice pipa se puls a. radialis (vidi
str. 164.). A. radialis se pruža po palmarnoj stra-
ni, medijalno od tetive m. brachioradialis, prola-
zeći ispred processus styloideus radii.
Pri sumnji na okluzivnu vaskularnu bolest, palpi-
ra se puls a. dorsalis pedis (vidi str. 438.), a. tem-
poralis superficialis, a. facialis (vidi str. 340.), a.
carotis communis (vidi str. 364.).
 Regio antebrachii anterior 387

Žilno-živčani putevi

Regio antebrachii anterior,

potkožni sloj

Regio antebrachii anterior,

subfascijalni sloj
 388 Periferno žilno-živčani putevi: Gornji udovi
Regio carpalis anterior (A)
Distalnu granicu tvori retinaculum mm.
flexorum, a proksimalna je granica uočljiva
samo na koži kao sulcus carpeus proximalis.
U fascia antebrachii (1), proksimalno od re-
tinaculum mm. flexorum, nalazimo pojačane
tračke vlakana koja tvore i dubinski sloj (2)
što je povezan s kostima podlaktice. Površin-
ski teku vene i živci, opisani na str. 386., te
tetiva m. palmaris longus (3). U dubini se
nalazi m. pronator quadratus (4) i na njego-
voj lateralnoj strani a. radialis (5) s pratećim
venama.
Žilno-živčani putevi
Ulnarno je tetiva m. flexor carpi radialis (6)
u vlastitoj tetivnoj ovojnici i pokraj nje je
ovojnica tetive m. flexor pollicis longus (7).
Između te tetivne ovojnice i zajedničke ovoj-
nice za m. flexor digitorum superficialis i m.
flexor digitorum profundus (8) prolazi n. me-
dianus (9). Navedene strukture prolaze kroz
canalis carpi (vidi str. 124.), te dolaze na
dlan šake.
Kliničko značenje: Sindrom karpalnoga kanala
često (23%) nastaje zbog transligamentnog te-
narnog ogranka n. medijanusa koji prolazi kroz
karpalni kanal. U svim slučajevima postoji ne-
razmjer između karpalnoga kanala i njegova sa-
držaja, uzrokujući oštru bol u regiji tenara kao i
hipoestezije i parestezije.
A. ulnaris (10) s pratećim venama i n. ulnaris
(11) prolaze radijalno od m. flexor carpi ul-
naris (12) i površinski od retinaculum mus-
culorum flexorum dospiju u palma manus.
Pri tomu leže između dubinskoga (2) i po-
vršinskoga sloja vezivne ovojnice podlakti-
ce. Površinski je sloj često pojačan tetivnim
tračkom m. flexor carpi ulnaris (vidi str.
160.), tako da a. ulnaris i n. ulnaris u zase-
bnoj fascijalnoj loži (Guyonova loža) canalis
ulnaris dospijevaju na dlan šake.
Palma manus
Površinski sloj (B)
Dlan šake, palma manus, dijeli se na tri od-
sječka, i to uzvisinu palca (thenar), srednji
dio i uzvisinu malog prsta (hypothenar).
Fascija pokriva dva postranična prostora, a
srednji je odsječak pokriven debelom, čvr-
stom aponeurosis palmaris (13) koja je na-
stavak m. palmaris longus (A 3) i u njezin
se ulnarni rub utkaju vlakna m. palmaris
brevis (14).
Palmarnu aponeurozu oblikuju fasciculi lon-
gitudinales (15) i fasciculi transversi (16, str.
178.). Na radijalnom, ulnarnom i distalnom
rubu aa. digitales palmares communes (17) i
istoimeni živci dolaze u potkožni sloj. Arteri-
je se dijele na aa. digitales palmares propriae
(18), koje s nn. digitales palmares proprii (18)
sežu do vrhova članaka prstiju. Vv. digitales
palmares propriae ulijevaju se u arcus veno-
sus palmaris superficialis, koji leži površinski
nad korijenima prstiju.
U podlaktici (str. 386.) n. ulnaris daje r. pal-
maris koji inervira kožu hipotenara.
Kliničko značenje: Živce koji prolaze postra-
nično u prstima možemo anestezirati Ober-
stovom odnosno Halstedovom provodnom
anestezijom. Pri tomu napominjemo da kožu
dorzalne strane distalnoga članka palca, te sred-
njih i distalnih članaka drugoga i trećega prsta
inerviraju nn. digitales palmares proprii, ogranci
n. medijanusa.
 Regio carpalis anterior i palma manus 389

Regio carpalis anterior,

distalni dio

Žilno-živčani putevi

Palma manus,
površinski sloj
 390 Periferno žilno-živčani putevi: Gornji udovi

Palma manus (A–H), nastavak Varijacije (C–H)

Dubinski sloj, arcus palmaris Arcus palmaris superficialis vrlo je razno-

superficialis (A)
Nakon uklanjanja fascije i palmarne aponeu-
roze prikažu se arcus palmaris superficialis
(1), te mišići palca i maloga prsta. Arcus pal-
maris superficialis (1) dobiva krv gotovo sa-
mo iz a. ulnaris (2), koja se nalazi površinski
od retinaculum musculorum flexorum (3), a
on je povezan i s r. palmaris superficialis a.
radialis (4). Površinski palmarni arterijski
luk daju aa. digitales palmares communes (5),
koje se najprije nalaze površinski od tetiva
Žilno-živčani putevi
lik. Tipičan luk (C) nalazimo prema Lanzu
i Wachsmuthu samo u 27% ljudi. U istom ga
postotku tvori (D) samo a. ulnaris.
Katkad je očuvana a. comitans n. mediani, i
kao a. mediana može anastomozirajući s a.
ulnaris ili bez stvaranja luka (E) zajedno s
a. ulnaris davati arterije za prste. A. media-
na preuzima opskrbu krvlju za vrijeme raz-
voja od prvotno a. interosseae communis i
taj razvojni stadij ostaje u nižih sisavaca, a
u primata a. radialis i a. ulnaris zamjenjuju

dugoga mišića pregibača prstiju (6), a na ko- a. medijanu, te razvojno a. medijanu držimo
rijenima prstiju između njih. atavizmom.
A. ulnaris, koja daje r. palmaris profundus Katkad (6%) arterije prstiju ne polaze iz po-
(7), prati n. ulnaris (8) koji s r. superficialis vršinskoga arterijskoga luka koji tvori samo
(9) medijalno od arterije dolazi na palma a. ulnaris (F). Ako površinski arterijski luk
manus. R. superficialis n. ulnaris inervira manjka, arterije prstiju polaze iz a. ulnaris i
kožu ulnarna dva i pol prsta i katkad je pre- a. radijalis (4,5%, G), ili (12%) iz dubinskog
ko r. anastomoticus (10) spojen s granama arterijskog luka i a. ulnaris (H).
n. medianus (11). U području retinaculum
musculorum flexorum (3) n. ulnaris daje r.
profundus (12) koji ponire u dubinu između
m. abductor digiti minimi (13) i m. flexor di-
giti minimi brevis (14).
N. medianus se u karpalnom kanalu (vidi str.
124.) dijeli na nn. digitales palmares commu-
nes (15) i daje grane za mišiće tenara (osim
za dubinsku glavu m. flexor pollicis brevis i
m. adductor pollicis).

Arcus palmaris profundus (B)

Podizanjem tetive mišića pregibača prsti-
ju (6) otkrivamo mm. interossei (16) i caput
transversum (17) m. adductor pollicis, te iz-
nad toga arcus palmaris profundus (18), što
ga tvore r. palmaris profundus a. ulnaris (7) i
a. radialis. Dubinski arterijski luk dlana daje
aa. metacarpeae palmares (19), a prati ga r.
profundus n. ulnaris (12).
 Palma manus 391

Palma manus, arcus

palmaris superficialis

Žilno-živčani putevi
Palma manus,
arcus palmaris
profundus

Različitosti arcus palmaris

superficialis (C, D, G, H prema
Lanzu i Wachsmuthu; E, F
vlastita zapažanja)
 392 Periferno žilno-živčani putevi: Gornji udovi

Dorsum manus (A, B) Fovea radialis, tabatière anatomique (C)

Potkožni sloj (A) Trokutasti prostor, fovea radialis, omeđuju

Hrbat šake, dorsum manus, prema gore
omeđuje retinaculum musculorum exten-
sorum (1) koji je mnoštvom transverzalnih
vlakana pojačan dio fascije.
Vene prstiju nastavljaju se pod kožom (obi-
čno po dvije, međusobno povezane anasto-
mozama) u vv. metacarpeae dorsales (2),
među kojima su tri najčešće dobro izražene.
Najveće su vv. metacarpeae dorsales u kori-
jenu četvrtoga prsta, što se nakon spajanja
Žilno-živčani putevi
dorzalno tetiva m. extensor pollicis longus
(14), te palmarno tetiva m. extensor pollicis
brevis (15) i tetiva m. abductor pollicis longus
(16), a proksimalna granica je retinaculum
mm. extensorum (1). Dno radijalne jamice
tvore os scafoideum i os trapezium, i u nje-
mu se nalaze tetive m. extensor carpi radialis
longus (17) i m. extensor carpi radialis brevis
(18), te a. radialis (9). A. radialis daje u radi-
jalnoj jamici r. carpeus dorsalis (10). Grane r.
superficialis (8) n. radialis površinski prelaze

nastavljaju prema podlaktici kao v. cephali- preko radijalne udubine.

ca accesoria (v. salvatella, 3). V. metacarpea
dorsalis petoga prsta (4) početak je bazilične Kliničko značenje: Naziv tabatière anatomique
vene, a v. metacarpea dorsalis I je početak je netočan naziv.
cefalične vene i počinje kao v. cephalica polli-
cis (5). Sve su vene povezane mnogobrojnim
anastomozama i tvore rete venosum dorsale
manus (6). Na ulnarnoj strani je r. dorsalis n.
ulnaris (7), pokriven venama, a radijalno se
razgranjuje r. superficialis n. radialis (8).

Subfascijalni sloj (B)

Nakon rasijecanja fascije, prikažu se tetive
mišića ekstenzora i grananje a. radialis (9)
koja u području fovea radialis daje r. carpeus
dorsalis (10), te između glava m. interosseus
dorsalis I (11) stiže u palma manus. R. car-
peus dorsalis daje aa. metacarpeae dorsales
(12) koje se dijele na aa. digitales dorsales
(13).
 Dorsum manum i fovea radialis 393

Dorsum manus,
potkožni sloj

Žilno-živčani putevi

Dorsum manus,
subfascijalni sloj

Fovea radialis
 394 Periferno žilno-živčani putevi

Trup Lateralno od umbilikalne regije sa svake se

Regije (A, B)
Površinski je teško uočiti i odijeliti na počet-
cima gornjih i donjih udova razgraničenje
udova i trupa. Podjela u regije je od poseb-
noga kliničkoga značenja i nema razvojne
podloge. Nedostatak razgraničenja rezultira
preklapanjem prijelaznih regija trupa i udo-
va. Regije trupa možemo podijeliti u regije
toraksa te regije abdomena.
Regije toraksa
Žilno-živčani putevi
strane nalazi regio abdominalis lateralis
(17). Ispod obiju tih regija sve do sulcus in-
guinalis nalaze se parne regiones inguinales
(18), a u sredini, sve do gornjega ruba simfi-
ze nalazi se regio pubica (19).
Dorzalno se u medijanoj crti na regio ver-
tebralis prema dolje nastavlja regio sacralis
(20), koja obuhvaća područje križne kosti.
Lateralno od regio sacralis s obje strane na-
lazimo na regiones lumbales (21), koje na
razini cristae iliacae prelaze u regiones glu-
teales (str. 418.).

Regio deltoidea (1), fossa infraclavicularis (2), Na pubičnu se regiju nastavlja regio urogeni-
trigonum clavipectorale (3) te regio axillaris talis (nije označena), a na nju pak regio ana-
(4) su prijelazne regije prema gornjem udu i lis (nije označena). Obje se regije zajednički
opisane su na 368. stranici. nazivaju regio perinealis i u spoju su s regi-
Regio mammaria (5) obuhvaća područje jama donjih okrajina.
mliječne žlijezde. Na regio mammaria se
prema dolje nastavlja regio inframammaria
(6), prema lateralno regio pectoralis latera-
lis (7). Te se tri regije zajedno nazivaju re-
gio pectoralis. Regio pectoralis lateralis je u
pripoju s regio axillaris. Regio praesternalis
(8) povezuje lijeve i desne mamarne i infra-
mamarne regije.
Dorzalno nalazimo u medijanoj crti regio
vertebralis (9), a sa strana regiones supra-
scapularis (10), interscapularis (11), scapu-
laris (12) i infrascapularis (13).

Regije abdomena
Prijelazna regija između toraksa i abdomena
je regio hypochondriaca (14). Između obiju
hipohondrijačnih regija, a u području angu-
lus infrasternalis nalazi se regio epigastrica
(15). Te su regije prema dolje ograničene
transpiloričnom linijom koja je smještena u
sredini između jugularne incizure sternuma
i gornjega ruba pubične simfize. Regio um-
bilicalis (16) je smještena između obje me-
dioklavikularne linije, transpilorične linije
te linije koja prolazi kroz obje spinae iliacae
superiores anteriores (interspinalna linija,
distantia interspinosa) (vidi str. 190.)
 Regije trupa 395

Regije toraksa i abdomena

(prikaz sprijeda)

Žilno-živčani putevi

Regije toraksa i abdomena

(prikaz straga)
 396 Periferno žilno-živčani putevi: Trup
Regiones thoracicae (A, B)
Prednje regije toraksa (A)
U žena je u potkožnom sloju od posebnoga
značenja regio mammaria. Dojka je smješte-
na na pektoralnoj fasciji, fascia pectoralis (1)
i dijeli se na žljezdani dio, glandula mamma-
ria, vezivno tkivo te masno tkivo. Zajednički
naziv za sve tri strukture je corpus mammae
(2). Različito izražen nastavak processus axil-
laris (3) može sezati sve do regio axillaris.
Vezivni podržači, ligg. suspensoria mamma-
ria spajaju pektoralnu fasciju i kožu te leže
između lobusa glandulae mammariae.
Žilno-živčani putevi
Oko bradavice, areola mammae (4) nalazi
se nježni venski splet plexus venosus areo-
laris (5). Od njega odlazi venska krv preko
rr. cutanei anteriores (6) u vv. intercostales
anteriores, a prema lateralno u v. thoracoepi-
gastrica (7) i v. thoracica lateralis (8). Arterij-
ska opskrba dojke krvlju dolazi s medijalne
i lateralne strane. S lateralne strane dolaze
grane od a. thoracicae lateralis, rr. mamma-
rii laterales (9) koji probijaju aksilarnu fasciju
(10) te ulaze u corpus mammae. A. thoracica
interna daje rr. perforantes koji prolaze od 1.
do 6. interkostalnoga prostora, neposredno
uz rub prsne kosti te prokrvljuju subkutani
sloj dojke. Medijalnu stranu dojke opskrblju-
ju krvlju jače grane, rr. perforantes kao rr.
mammarii mediales (11).
Postranično od dojke nailazimo na nodi
lymphoidei paramammarii i prema aksili
nodi lymphoidei axillares (12).
Ovo područje senzibilno inerviraju s gornje
strane nn. supraclaviculares mediales (13)
i intermedii (14) koji dolaze iz cervikalnog
spleta tj. iz klavipektoralnoga trigonuma od-
nosno infraklavikularne udubine i prelaze
preko ključne kosti. Regio mammaria inervi-
rana je senzibilno i preko rr. mammarii me-
diales (15) koji su grane rr. cutanei anteriores
(16) 2. do 4. interkostalnoga živca, te preko
rr. mammarii laterales (17) koji su grane rr.
cutanei laterales (18) 2. do 4. interkostalno-
ga živca. Jedan ili dva nn. intercostobrachiales
(19) koji polaze od drugoga ili trećega inter-
kostalnoga živca inerviraju nadlakticu.
U subfascijalnom sloju nailazimo na tri dije-
la m. pectoralis major. Lateralno odlazi u tri-
gonum clavipectorale v. cephalica (str. 370.).
Stražnje regije toraksa (B)
U potkožnom sloju nalazimo na torakalnoj
fasciji kožne ogranke arterija, vena i živaca.
Značajno je da je linea scapularis granica iz-
među opskrbe rr. dorsales i rr. ventrales spi-
nalnih živaca.
U subfascijalnom sloju nailazimo na m.
trapezius (20), m. latissimus dorsi (21) i m.
rhomboideus major (22). Na lopatici leži m.
infraspinatus (23). Od margo lateralis scapu-
lae polazi m. teres minor (24) a kaudalno od
njega polazi m. teres major (25). Između ova
dva mišića i caput longum m. tricipitis brachii
(26) nalazi se foramen axillare mediale (str.
374.) s a. i v. circumflexa scapulae (27). Od
spine skapule (28) prema nadlaktici polazi
pars spinalis m. deltoidei (29).
Kliničko značenje: Put je limfe od posebnog
značenja zbog karcinoma dojke. Limfa odlazi
na više (najčešće četiri) načina prema angulus
venosus.
Jedan put odlazi ili preko nodi lymphoidei para-
mammarii ili izravno u aksilarne limfne čvoro-
ve. Preko infraklavikularnih i supraklavikularnih
limfnih čvorova odlazi limfa u angulus venosus.
Drugi put polazi od nodi lymphoidei paramam-
marii neposredno u nodi lymphoidei infraclavi-
culari i preko supraklavikularnih limfonoda od-
lazi u angulus venosus.
Treći put ide preko nodi lymphoidei interpecto-
rales i preko supraklavikularnih i infraklavikular-
nih limfnih čvorova.
Četvrti put polazi iz medijalnih dijelova dojke
preko nodi lymphoidei parasternales uz a. i v.
thoracica interna i ulazi u angulus venosus.
Prvi limfni čvor zahvaćen metastazom naziva se
sentinel-nodus (vidi str. 366).
 Regiones thoracicae 397

Potkožni sloj ventralnih

regija toraksa

Žilno-živčani putevi

Subfascijalni sloj dorzalnih

regija toraksa
 398 Periferno žilno-živčani putevi: Trup

Regiones abdominales (A) Kliničko značenje: Vv. paraumbilicales prolaze

Nakon uklanjanja telae subcutaneae abdo-
minis (str. 92.) nailazimo na krvne žile i živce
koji prolaze kroz abdominalnu fasciju, fascia
abdominis (superficialis). Posebno su značaj-
ne vv. paraumbilicales koje s jedne strane
anastomoziraju s vv. epigastricae superficiales
(1) i s vv. thoracoepigastricae.
V. epigastrica superficialis, praćena istoime-
nom arterijom prelazi preko ingvinalne sve-
ze i ulazi u hiatus saphenus (str. 416.) te ut-
ječe u femoralnu venu. V. thoracoepigastrica
polazi u razini pupka, ide prema lateralno i
Žilno-živčani putevi
uz lig. teres hepatis (vidi 2. svezak) i ulijevaju se
u lijevu pritoku v. portae, a anastomoziraju s vv.
epigastricae superficiales i s vv. thoracoepigastri-
cae. Tako nastaje subkutana portokavalna anas-
tomoza. Pri bolesti jetre nastaje povrat krvi koji
uzrokuje proširenje tih vena. Vene postaju vrlo
uočljive ispod kože te se klinički govori o slici
»caput medusae«.
Daljnje važne portokavalne anastomoze nalazimo
u plexus submucosus oesophagus u donjoj trećini
jednjaka te u plexus submucosus u rektumu.
Retroperitonealne anastomoze su također pri-
sutne. Potkožna anastomoza opisana ovdje je je-
dina anastomoza koja komunicira neposredno s

lijevom granom portalne vene; sve ostale ulaze u

gore i ulijeva se u aksilarnu venu. U lateral- stablo portalne vene. Postojanje caput medusae
nom dijelu trbušne stijenke nalaze se a. et v. općenito upućuje na kongestiju lijevoga jetre-
circumflexa ilium superficialis (2). nog režnja.

Paramedijano izlaze rr. cutanei anteriores

(3), grane VIII. do XII. interkostalnoga živca
12 linea alba,
(4) koje prolaze kroz vaginu m. rectus abdo-
13 m. pyramidalis,
minis te kroz fasciju. Lateralno od rr. cutanei
anteriores nailazimo na rr. cutanei laterales 14 m. obliquus externus abdominis,
(5), grane IX. do XII. interkostalnoga živca. 15 fascia transversalis,
16 linea arcuata,
Kranijalno od anulus inguinalis superfi-
17 lamina anterior vaginae m. recti.
cialis nailazimo subkutano na r. anterior n.
iliohypogastrici (str. 400.) R. lateralis n. ilio-
hypogastrici (6) probija fasciju neposredno
uz spina iliaca anterior superior.
Nakon što uklonimo fascije te otvorimo va-
ginu ravnoga trbušnoga mišića (str. 88.), vi-
dimo m. rectus abdominis (7). Dorzalno od
ravnoga trbušnoga mišića, ali unutar vagine
rektusa prolaze a. et v. epigastrica inferior (8)
koje iznad razine pupka anasomoziraju s a.
et v. epigastrica superior (9).
U vagini rektusa m. rectus abdominis ima
intersectiones tendinae (10) koje su srasle s
prednjom stijenkom vagine rektusa. Osim
što unutar vagine rektusa prolaze aa. et vv.
epigastricae inferior et superior, kroz laminu
posterior vagine rektusa (11) prolaze nn. in-
tercostales VIII. do XII.
 Regiones abdominales 399

Žilno-živčani putevi

Prednja trbušna stijenka,

otvorena vagina rektusa
 400 Periferno žilno-živčani putevi: Trup

Regio inguinalis čine crus laterale (11), crus mediale (12) i fi-
brae intercrurales (13) te lig. reflexum (14).
Canalis inguinalis (A–C)
Prvi sloj (A) Nakon što se odreže aponeuroza m. obliquus
externus abdominis (15), moguće je prikazati
Površinski su regio inguinalis i regio pubica
m. obliquus internus abdominis (16). Donja
prekrivene s tela subcutanea abdominis (str.
vlakna unutarnjega kosoga trbušnoga miši-
92.). Tek nakon što se ukloni stratum mem-
ća odlaze na sjemenovod kao m. cremaster
branosum moguće je prikazati krvne žile i
(17) te čine srednju ovojnicu sjemenovoda,
živce. Na abdominalnoj fasciji, fascia abdo-
fascia cremasterica cum m. cremastere (18).
minis (superficialis) (1) preko ingvinalnog
S tim vlaknima prolazi i r. genitalis (19) n.
kanala prelaze a. et v. epigastrica superficialis
genitofemoralis koji motorički inervira m.
(2), a nešto lateralnije a. et v. circumflexa ili-
cremaster, a senzibilno dopunjava inervaci-
um superficialis (3).
ju područja n. ilioinguinalis. Vrlo sitne a. et
Žilno-živčani putevi

Oba krvnožilna snopa ulaze u regio subin-
guinalis te ulaze u hiatus saphenus (str. 416.).
U hiatus saphenus ulaze također i a. et v. pu-
denda externa (4) koje su često udvostručene.
One opskrbljuju krvlju funiculus spermaticus
(5) i odlaze prema pudendalnoj regiji.
Kranijalno od anulus inguinalis superficialis
(6) vidljiv je r. cutaneus anterior n. iliohypo-
gastrici (7), dok n. ilioinguinalis (8) ima tok
zajedno sa sjemenovodom (odnosno s lig. te-
res uteri) te preko svojih ogranaka senzibilno
inervira proksimalnu unutrašnju stranu be-
dra, mons pubis, u muškarca dio skrotuma
te u žena labium majus.
Kliničko značenje: Značajni su nodi lymphoidei
inguinales superficiales (9) u koje dolazi limfa iz
područja fundusa i korpusa uterusa. Ti limfni
čvorovi imaju veliku ulogu u limfogenoj disemi-
naciji karcinoma endometrija (vidi sentinel-no-
dus, str. 366). Ostala limfa odlazi u interilijačne i
izravno u aortalne limfne čvorove. Limfa iz cer-
viksa nikad (!) ne odlazi u ingvinalne, već u ili-
jačne, interilijačne, glutealne, sakralne i rektalne
čvorove i izravno u aortalne limfne čvorove.
v. cremasterica umetnute su u mišićno tki-
vo kremasternoga mišića te ih je vrlo teško
prikazati.
Smješten na m. obliquus internus abdominis
n. iliohypogastricus (20) ide prema medijal-
no iznad aponeuroze m. externus abdominis
i fascije te se često podijeli na dva ogranka i
s r. cutaneus anterior (7) senzibilno inervira
kožu u području ingvinalne regije.
U žena se nakon preparacije anulus inguina-
lis superficialis vidi lig. teres uteri. Ligament
ulazi u vezivne strukture labium majus. Uz
svezu nailazimo na nježne a. et v. ligamenti
teretis uteri i r. genitalis n. genitofemoralis.
Lig. teretis uteri također prati i n. ilioingui-
nalis.
Pri otvaranju ingvinalnoga kanala vidljivo je
nešto vlakana m. obliquus internus abdomi-
nis, koja kao pars lig. teretis m. obliqui inter-
ni sežu slično kao što je to u muškaraca do
m. cremaster.

Drugi sloj (B, C)

Nakon omeđenja anulus inguinalis super-
ficialis (6) u muškarca možemo prikazati
vanjsku ovojnicu spermatičnoga funikula
(5), fascia spermatica externa (10). Tada je
također moguće prikazati vanjski prsten koji
 Canalis inguinalis 401

Canalis inguinalis u muškarca,

Žilno-živčani putevi
prvi sloj

Canalis inguinalis u
muškarca, drugi sloj
anulus inguinalis superficialis

Canalis inguinalis u muškarca,

drugi sloj, odrezana aponeuroza
m. obliguus externus
 402 Periferno žilno-živčani putevi: Trup

Regio inguinalis anulus inguinalis profundus. Između a. et v.

epigastrica inferior te chordae a. umbilicalis
Canalis inguinalis, nastavak (A–C)
nalazi se fossa inguinalis medialis (14).
Treći sloj (A, B)
Medijalno od horde umbilikalne arterije na-
Nakon što se razreže fascia cremasterica cum
lazi se fossa supravesicalis (15). Posljednje
m. cremastere (1), nailazimo na zadnju tanku
dvije udubine odgovaraju projekciji površin-
ovojnicu sjemenskoga snopa, fascia sperma-
skoga ingvinalnoga prstena.
tica interna (2). Daljnjim odvajanjem m. ob-
liquus internus abdominis (3), vidljiv je krov
ingvinalnoga kanala koji čini m. transversus Kliničko značenje: Sva tri mjesta predstavljaju
abdominis (4). Istodobno je vidljiva stražnja slaba mjesta trbušne stijenke i to su predilekcijska
stijenka koju čini fascia transversalis (5). Fas- mjesta za nastanak ingvinalnih hernija (str. 100.).
Razlikuju se tri tipa ingvinalnih hernija ovisno o
cia spermatica interna (2) nastavak je fasciae položaju unutarnjeg otvora:
transversalis i oblikuje anulus inguinalis pro-
Žilno-živčani putevi

a) Hernia inguinalis indirecta (lateralis): pulsa-

fundus (6). Medijalno od unutrašnjega ingvi- cije a. epigastrica inferior medijalno od herni-
nalnog otvora nailazimo na različito izražen je
lig. interfoveolare (7) (str. 98.). b) Hernia inguinalis directa (medialis): pulsa-
cije lateralno od hernije
c) Hernia supravesicalis: nema pulsacije jer je
Četvrti sloj (C) hernijacijski otvor medijalno od lig. umbilica-
Kad se otvori fascia spermatica interna (2), le laterale.
Hernijacijski otvor se brzo može utvrditi endo-
vidljiv je sadržaj sjemenoga snopa te je isto-
skopskim pregledom, što pomaže u klasifika-
dobno otvoren i anulus inguinalis profun- ciji hernije.
dus. Funiculus spermaticus sadržava bijeli i
okrugli ductus deferens (8), a. testicularis (9),
i plexus pampiniformis (10). 16 aponeuroza m. obliquus externus abdo-
Ductus deferens (8) nastavak je ductus epidi- minis,
dymis te kroz ingvinalni kanal ulazi u malu 17 lig. inguinale,
zdjelicu. U maloj zdjelici se njegov ampular- 18 n. iliohypogastricus,
ni kraj ujedinjuje s ductus excretorius glan- 19 lig. reflexum,
dulae vesiculosae (vesicula seminalis) te čini 20 n. ilioinguinalis.
ductus ejaculatorius. A. testicularis (9) polazi
izravno od aortae abdominalis. Plexus pam-
piniformis (10) nastavlja se u v. testicularis.
Na lijevoj strani, vena se ulijeva u v. renalis
sinistra, dok se desna testikularna vena uli-
jeva neposredno u donju šulju venu, v. cava
inferior.
Ako pri otvaranju unutarnje spermatične fas-
cije uklonimo i dio transverzalne fascije, tada
vidimo preperitonealno smještene strukture
i to: a. et v. epigastrica inferior (11) i chorda
a. umbilicalis (12). S obje strane tih struktu-
ra nalaze se slaba mjesta trbušne stijenke i to
lateralno od a. et v. epigastrica inferior fos-
sa inguinalis lateralis (13) te se tu projicira i
 Canalis inguinalis 403

Canalis inguinalis u
muškarca, treći sloj,
odvojen m. cremaster

Žilno-živčani putevi
Canalis inguinalis u muškarca,
treći sloj, fascia transversalis,
anulus inguinalis profundus

Canalis inguinalis u muškarca,

treći sloj, sadržaj funiculus
spermaticus
 404 Periferno žilno-živčani putevi: Trup

Regio lumbalis (A, B) Drugi sloj (B)

Prvi sloj (A)
Nakon uklonjena trbušnih organa ukloni se
i fascia abdominis parietalis. Tako je moguće
prikazati u prvom redu grane lumbalnoga
spleta.
Na donjem rubu dvanaestoga rebra (1) na-
lazi se n. subcostalis (2), kao zadnja grana rr.
anteriores nn. thoracici. Pri tomu je živac
više ili manje prekriven s lig. arcuatum la-
terale (3), početnim dijelom pars lumbalis
diaphragmatis (4). Ispod lig. arcuatum late-
rale vidimo m. quadratus lumborum (5), te
Žilno-živčani putevi
Kad uklonimo površinski dio m. psoas ma-
jor, u cijelosti se prikažu rr. ventrales (18)
prva četiri slabinska (lumbalna) živca. Živci
leže na pars profunda (19) m. psoas major i
tvore plexus lumbalis. Grana četvrtoga lum-
balnoga živca dijeli se na kranijalnu i kau-
dalnu granu (20). Kaudalna se grana pripoji
petom lumbalnom živcu i čine truncus lum-
bosacralis koji sudjeluje u stvaranju plexus
sacralis.
Medijalno od izlazišta ventralnih grana lum-
balnih živaca nalazi se truncus sympathicus

neposredno ispod i medijalno od lig. arcua- (21), a s desne strane i v. cava inferior (22).
tum mediale (6) vidimo m. psoas major (7), Segmentalne aa. et vv. lumbales (23) leže na
odnosno njegov dio koji polazi od dvanaes- kralježnici te ukrižuju rr. ventrales i dubinski
toga prsnoga kralješka. sloj m. psoas major.

N. iliohypogastricus (8), prva grana lumbal- 24 a. iliaca externa,

noga spleta izlazi na lateralnom rubu psoasa
25 a. epigastrica inferior,
i prelazi preko m. quadratus lumborum te
iznad crista iliaca ulazi u mišiće trbušne sti- 26 a. et v. circumflexa ilium profunda.
jenke. Usporedno i niže slijedi ga druga gra-
na, n. ilioinguinalis (9), koji na svom polasku
najčešće prolazi kroz m. psoas major i odlazi Plexus lumbosacralis sastavljen je od plexus lumba-
prema anulus inguinalis profundus te iner- lis i plexus sacralis.
vira to područje. Sljedeći živac lumbalnoga
spleta je n. genitofemoralis (10) koji također Plexus lumbalis
probija m. psoas major, a na različitim se ra- Korijen: rami ventrales L1–L4
zinama dijeli na r. genitalis (11) i r. femora- Grane:
lis (12). R. genitalis prolazi ingvinalni kanal, – n. iliohypogastricus
– n. ilioinguinalis
dok r. femoralis prolazi kroz lacunu vasorum – n. genitofemoralis
i odlazi u regio subinguinalis. – n. cutaneus femoris lateralis
– n. obturatorius
Sljedeća grana lumbalnoga spleta koja izla-
– n. femoralis
zi na lateralnom rubu m. psoas major je n.
cutaneus femoris lateralis (13). Živac odlazi Plexus sacralis
skroz lateralno, u blizini spinae iliacae ante- Korijen: rami ventrales L4–S3
rior superior u područje lacunae musculo- Grane:
rum. Najveća grana n. femoralis (14) prolazi – n. gluteus superior
u žlijebu između m. iliacus (15) i m. psoas – n. gluteus inferior
major (7) i kroz lacunu musculorum odla- – rr. musculares
zi na natkoljenicu. Zadnja grana n. obtura- – n. cutaneus femoris posterior
– nn. clunium inferiores
torius (16) jedina odlazi medijalno od m.
– n. pudendus
psoas major, križa a. et v. iliaca externa (17) i – n. coccygeus
ulazi u canalis obturatorius. – n. ischiadicus
 Regio lumbalis 405

Žilno-živčani putevi

Prvi sloj, prikaz grana

lumbalnoga spleta

Drugi sloj,
prikaz lumbalnoga spleta
 406 Periferno žilno-živčani putevi: Trup
Regio perinealis u žena (A, B)
Regio perinealis dijelimo na sprijeda
smješteni regio urogenitalis te stražnji dio,
regio analis. Fascije i mišići odjeljuju regiju
u više slojeva.
Površinski i srednji sloj (A)
Regio urogenitalis: Fascia perinei superfi-
cialis (1) se dijeli u lateralnom dijelu uzduž
ramus inferior ossis pubis i ramus ossis ischii
u dva lista i to: lamina externa i lamina inter-
na (desna strana crteža). U blizini vestibulum
vaginae (2) oba se lista ujedinjuju. Nakon što
Žilno-živčani putevi
se ukloni fascia perinei superficialis, otvoren
je spatium superficiale perinei (lijeva strana
crteža).
Rr. labiales posteriores (3), grane a. perinea-
lis (4), praćene istoimenim venama najčešće
probijaju internu laminu površinske peri-
nealne fascije, te prokrvljuju vestibulum va-
ginae i centrum (tendineum) perinei (5). Nn.
perineales (6) križaju stražnji dio urogenital-
ne dijafragme (str. 106.) te prolaze zajedno s
krvnožilnim ograncima i inerviraju vestibu-
lum vaginae i centrum perinei.
U spatium superficiale perinei medijalno leži
m. bulbospongiosus (7), lateralno m. ischioca-
vernosus (8), a dorzalno m. transversus peri-
nei superficialis (9).
Regio analis: Lateralno omeđenje fossae is-
chioanalis (ischiorectalis) čini fascia obtura-
toria (10). Ishioanalna udubina seže prema
naprijed i nalazi se između urogenitalne i
zdjelične dijafragme, a prekriva je fascia
diaphragmatis pelvis inferior (11). Udubina je
ispunjena masnim tkivom, corpus adiposum
fossae ischioanalis. U duplikaturi opturatorne
fascije (10) nalazi se canalis pudendalis (12).
A. rectalis inferior (13) i n. rectalis inferior
(14) vaskulariziraju te inerviraju m. sphincter
ani externus (15) i kožu analne regije. Rr. pe-
rineales (nisu naznačeni) i n. cutaneus per-
forans, oba grane n. cutaneus femoris poste-
rior također inerviraju kožu velikih usana te
kožu analne regije. Brojne vv. rectales inferio-
res (16) anastomoziraju s vv. rectales mediae
i ulijevaju se u v. pudenda interna.
Kad se ukloni fascia diaphragmatis pelvis
inferior (11) mogu se prikazati m. sphincter
ani externus (15) i m. levator ani (17) (lije-
va strana crteža). U medijanom dijelu regije
nalazi se anus (18) i lig. anococcygeum (19)
koji ulazi u m. levator ani. U pudendalnom
kanalu (canalis pudendalis – Alcockov kanal)
nalaze se a. et v. pudenda interna (20) i n. pu-
dendus (21). Te strukture ulaze u Alcockov
kanal kroz foramen ischiadicum minus.
Dubinski sloj (B)
Regio urogenitalis: Nakon uklanjanja mm.
bulbospongiosi i ischiocavernosi (8) te kad
se ukloni fascia diaphragmatis urogenitalis
inferior (membrana perinei), ulazi se u spa-
tium profundum perinei. U tom prostoru
pokraj mišića nailazimo na crura clitoridis
(22) koja se ujedinjuju u corpus clitoridis (23)
i završavaju s glans clitoridis (24).
Sa strane vestibulum vaginae (2) nalazi se
erektilno tkivo, bulbus vestibuli (25) koje se
spaja između crura clitoridis i čini comissu-
ra bulborum (26). Sa svake se strane ispod
bulbusa vestibuli u urogenitalnoj dijafragmi
nalazi glandula vestibularis major (27) čiji se
izvodni kanal otvara između labium minus
i ostium vaginae te ulazi u vestibulum vagi-
nae (28).
Kliničko značenje: Lamina interna fasciae peri-
nei superficialis često je nazivana i fascia perinei
profunda.
Naziv diaphragma urogenitalis je izostavljen iz
moderne anatomske (ali ne i kliničke!) nomen-
klature, iako je tehnički ispravan.
 Regio perinealis u žena 407

Žilno-živčani putevi
Regio perinealis,
površinski i srednji sloj

Regio perinealis,
dubinski sloj
 408 Periferno žilno-živčani putevi: Trup

Regio perinealis u muškarca (A) A. et v. pudenda interna (21) prolazi kroz

Površinski sloj (desna strana crteža)
Regio urogenitalis: Fascia perinei superfi-
cialis (1) s lamina externa i lamina interna
(fascia perinei profunda Colles) nastavlja se
na natkoljenici kao fascia lata (2) te na penis
(3) kao fascia superficialis penis (4). Zajedno
s površinskom fascijom trbušne stijenke čini
tunica dartos.
urogenitalnu dijafragmu i daje već nabro-
jene ogranke. N. pudendus (22) dolazi do
stražnjega ruba urogenitalne dijafragme u
spatium perinei superficialis, tzv. Collesov
prostor.
Regio analis: Kad se ukloni fascia diaphra-
gmatis pelvis inferior (16) prikažu se m. le-
vator ani (23) i m. coccygeus (24).

Ogranak unutarnje pudendalne arterije (a.
pudenda interna), a. perinealis (5) probi-
ja urogenitalnu dijafragmu blizu njezina
Žilno-živčani putevi
Unutar Alcockova kanala, canalis pudendalis
(25) a. pudenda interna daje a. rectalis infe-
rior (26) koja se najčešće dijeli na dvije gra-
ne, a prate ih vv. rectales inferiores (27) koje

stražnjega ruba te daje rr. scrotales posteriores

(6) koje prate istoimene vene, vv. scrotales se ulijevaju u pudendalnu venu. Nn. rectales
posteriores (7). Rr. scrotales et musculares (8) inferiores (28) inerviraju m. sphincter ani
grane pudendalnog živca inerviraju skrotum externus (29) i kožu analne regije.
te kožu i mišiće urogenitalne regije. Područje
skrotuma inerviraju i rr. perineales (9), grane Kliničko značenje: Na pars pelvina urethrae se
kirurški pristupa kroz perineum, posebice pri
n. cutaneus femoris posterior. Nn. clunium
obradi striktura. Perinealni pristup se također
inferiores (10) inerviraju donje područje glu- primjenjuje pri radikalnoj prostatektomiji. U
tealne regije. svim slučajevima, centrum (tendineum) perinei
mora biti podijeljen.
Regio analis: Prema lateralno regiju ome-
đuje fascia obturatoria (11), prema dorzalno
je omeđuje m. gluteus maximus (12) i fascia
glutea. S medijalne strane regiju omeđuju
centrum (tendineum) perinei (13), anus (14) i
lig. anococcygeum (15). U dubinu seže mas-
no tkivo, cor pus adiposum fossae ischioa-
nalis te u cijelosti ispunjava udubinu. Krov
udubine čini fascia diaphragmatis pelvis in-
ferior (16).

Središnji sloj (lijeva strana crteža)

Regio urogenitalis: Uklanjanjem gornje
perinealne fascije ulazi se u spatium peri-
nei superficialis. Medijalno se nalazi corpus
spongiosum penis (urethrae) i corpus ca-
vernosum penis te m. bulbospongiosus (17).
Lateralno se nalazi m. ischiocavernosus (18)
koji polazi od ramus ossis ischii. Dorzalno
prostor ograničuje m. transversus perinei su-
perficialis (19), a krov čini membrana perinei
(fascia diaphragmatica urogenitalis inferior)
(20).
 Regio perinealis u muškarca 409

Žilno-živčani putevi

Regio perinealis, površinski i središnji sloj

 410 Periferno žilno-živčani putevi: Trup
Regio perinealis u muškarca,
nastavak (A, B)
Dubinski sloj (A, B)
Regio urogenitalis: Kad se ukloni membra-
na perinei = fascia diaphragmatis urogenita-
lis inferior (desna strana crteža) prikaže se
spatium profundum perinei. M. transversus
perinei profundus (1) prekriva hiatus uro-
genitalis, a njegova stražnja mišićna vlakna
dopiru do centrum perinei (2). M. ischioca-
vernosus (3) polazi od ramus ossis ischii te se
veže na tunica albuginea crus penis (4).
Žilno-živčani putevi
Nakon što prođe kroz stražnji rub urogeni-
talne dijafragme a. pudenda interna (5) daje
a. perinealis (6). Nakon toga arterija ide pre-
ma naprijed i pokrivena je s crus penis. Na
mjestu spajanja oba crura penis od a. puden-
dae internae se odvaja a. urethralis. Arteriju
prati v. pudenda interna (7), u koju se ulije-
vaju vv. scrotales posteriores (8).
Kad se ukloni m. bulbospongiosus (9), vid-
ljiv je corpus spongiosum penis (10) (lijeva
strana crteža). Dorzalno od stražnjega dijela
corpus spongiosum, bulbus penis (11) nala-
zimo tvorbe veličine zrna graška, glandulae
bulbourethrales (12).
Regio analis: Nakon uklanjanja opturatorne
fascije (13) (fascia obturatoria), prikaže se
canalis pudendalis te strukture koje se nala-
ze u njemu i to: n. pudendus (14) i a. et v.
pudenda interna. Na m. obturator internus
(15) nalazi se arcus tendineus m. levatoris ani
(16) koji seže sve do tuber ischiadicum (17).
Od tuber ischiadicum polazi lig. sacrospinale
(18) koji seže sve do križne kosti i čini s inci-
sura ischiadica minor, foramen ischiadicum
minus.
M. levator ani (19) zajedno s m. puborectalis
(20), m. pubococcygeus (21) i m. iliococcygeus
(22) dopiru do m. sphincter ani externus i
lig. anococcygeum (23). Prednja vlakna m.
puborectalis, fibrae praerectales = m. pubo-
perinealis (24) s obje strane omeđuju vrata
levatora (25) te odlaze u centrum perinei (2).
U vratima levatora nalazi se prostata (26). M.
sphincter ani externus (27) okružuje s tri di-
jela anus (28). Dijafragmu pelvis tvori zajed-
no s m. levator ani m. coccygeus (29).
 Regio perinealis u muškarca 411

Žilno-živčani putevi

Regio perinealis,
dubinski sloj

Regio perinealis,
»vrata levatora«
 412 Periferno žilno-živčani putevi

Donji udovi Prostori potkoljenice

Regije (A, B)
Na nozi, slično ruci, omeđenja su pojedinih
područja nejasna i određena su zbog prak-
tičnih razloga.
Regije u području kuka
Na prednjoj strani ti prostori pripadaju nat-
koljenici i pri tomu razlikujemo regio subin-
guinalis (1), koja je dio velikoga femoralnog
trokuta (2) i omeđuju je preponska sveza, m.
Žilno-živčani putevi
Regio cruralis anterior (8) seže od tubero-
sitas tibiae do maleolarnih rašlji, te se medi-
jalno na palpabilnom dijelu tibije nastavlja u
regio cruralis posterior (9), čije se proksi-
malno i distalno omeđenje nalaze u istoj rav-
nini kao i u prednjem kruralnom području.
Iza medijalnoga maleola nalazimo regio re-
tromalleolaris medialis, a iza lateralnog ma-
leola – regio retromalleolaris lateralis (10).
Prostori stopala

sartorius i m. pectineus, te trigonum femo- Iza retromaleolarnih regija nalazi se regio

rale (2), koji seže dalje prema distalno i ome-
đuju ga ingvinalna sveza, m. sartorius i m.
adductor longus. Straga nalazimo regio glu-
tealis (3), koja obuhvaća područje m. glu-
taeus maximus i seže do sulcus glutaealis.
calcanea (11), a prema naprijed i gore nala-
zi se hrbat stopala, dorsum (Regio dorsalis)
pedis (12), te dolje taban, planta (Regio
plantaris) pedis (13).

Regije natkoljenice
Trigonum femorale je dio regio femoralis
anterior (4), koja seže do koljena, te lateral-
no do m. tensor fasciae latae. Dorzalno, re-
gio femoralis posterior (5) se nalazi uz re-
gio glutea i završava iznad poplitealne jame.

Regije koljena
Regio genus anterior (6) seže od regio fe-
moralis anterior do tuberositas tibiae, a stra-
ga je regio genus posterior (7), čije je sre-
dište fossa poplitea.
 Regije donjih udova 413

Žilno-živčani putevi

Regije noge, Regije noge,

prednja strana stražnja strana
 414 Periferno žilno-živčani putevi: Donji udovi

Regio subinguinalis Živci kože u tom području potječu od r.

femoralis n. genitofemoralis (15). Iznad pre-
Potkožni sloj (A, B)
ponske sveze u regio inguinalis nalaze se u
Obilan potkožni sloj masnoga tkiva podije- muškarca funiculus spermaticus (16) i n.
ljen je na dva sloja vezivnim tračcima, stra- ilioinguinalis (17) koji odlaze u mošnju. La-
tum membranosum (1). Ti vezivni tračci, teralno od fascia cribrosa inerviraju kožu rr.
nazvane fascia superficialis femoris, fascia cutanei anteriores n. femoralis.
Scarpae, djelomično pokrivaju potkožne kr-
vne žile i živce i dopiru do ispod hiatus sa-
phenus. Tek nakon uklanjanja cjelokupnoga
masnoga tkiva i vezivnih tračaka prikazuje
se fascia lata (2), koja svugdje ima čvrstinu
aponeuroze osim u području hiatus saphe-
nus, gdje se nalazi mrežasta tvorba nazvana
Žilno-živčani putevi

fascia cribrosa (3, str. 254.).

Kroz kribroznu fasciju ulaze zvjezdolike pot-
kožne vene. Pri tomu iz natkoljenice dolazi
redovito najveća vena, v. saphena magna (4) i
uz nju se često nalazi v. saphena accesoria la-
teralis (5). Iz područja spolnih organa dolaze
do fascia cribrosa vv. pudendae externae (6),
iz područja pupka v. epigastrica superficialis
(7), te usporedno s preponskom svezom v.
circumflexa ilium superficialis (8). Spajanje je
svih tih vena vrlo raznoliko, a opisano je na
str. 416. Male su arterije a. pudenda externa
(9), a. epigastrica superficialis (10) i a. cir-
cumflexa ilium superficialis (11) i teku s is-
toimenim venama.
Na kribroznoj fasciji nalaze se površinski in-
gvinalni limfni čvorovi, koji se mogu podije-
liti na dvije skupine. Prva skupina oblikuje
tractus horizontalis postavljen usporedno s
preponskom svezom, a druga skupina tvori
tractus verticalis postavljen uzduž v. saphena
magna. Tractus horizontalis dijeli se u nodi
lymphoidei inguinales superficiales supero-
mediales (12) i superolaterales (13). Limfni
čvorovi tractus verticalis nazivaju se nodi
lymphoidei inguinales superficiales inferiores
(14).
 Regio subinguinalis 415

Žilno-živčani putevi
Regio subinguinalis,
potkožni sloj s
vezivnim tračcima

Regio subinguinalis, potkožni sloj

s fascia cribrosa i fascia lata
 416 Periferno žilno-živčani putevi: Donji udovi
Hiatus saphenus (A–R)
Kad se ukloni fascia cribrosa, prikaže se hia-
tus saphenus. Omeđuju ga margo falciformis
(1) s cornu superius (2) i cornu inferius (3). U
hiatus saphenus se nalaze dubinski ingvinal-
ni limfni čvorovi (4), v. femoralis (5) i najviše
prema lateralno a. femoralis (6). U hiatus
saphenus ili pokraj njega dolazi r. femoralis
(7) n. genitofemoralis u potkožni sloj, a još
lateralnije probijaju fasciju latu rr. cutanei
anteriores n. femoralis (8).
U području hiatus saphenus u v. femoralis se
prema Lanzu i Wachsmuthu najčešće, u 37%
Žilno-živčani putevi
ljudi ulijevaju sljedeće vene (A): v. saphena
magna (9), v. saphena accessoria lateralis
(10), v. circumflexa ilium superficialis (11), v.
epigastrica superficialis (12) i jedna ili više vv.
pudendae externae (13). Ta tzv. venska zvi-
jezda vrlo je raznolika, što je prikazano na
slikama.
Varijacije (B–R): V. saphena accessoria la-
teralis (B–E). V. saphena accessoria latera-
lis može (1%) ulaziti proksimalno od hiatus
saphenus u v. femoralis (B). U 9% ljudi ulazi
sa zajedničkim stablom koje čine v. circum-
flexa ilium superficialis i v. epigastrica super-
ficialis (C), a isto tako često ulazi v. saphena
accesoria lateralis zajedno s v. circumflexa
ilium superficialis (D). Rijetko nalazimo za-
jednički ulazak v. saphena accessoria lateralis
i v. epigastrica superficialis (E).
V. saphena magna (F–G) može primati v.
saphena accessoria medialis (14) i probijati
fasciju distalno od hiatus saphenus (1%,) (F)
ili unutar hijatusa ulaziti u v. femoralis (G).
Vv. pudendae externae (H–I) spajaju se u
1% ljudi s v. saphena accessoria medialis (H),
a u 2% ljudi s v. epigastrica superficialis (I).
Vrlo su raznoliki tok i položaj v. epigastri-
ca superficialis (J–N). Ona može ulaziti u v.
saphena magna zajedno s v. pudenda exter-
na (J), a katkad (1%) ulazi u v. femoralis (K)
proksimalno od hiatus saphenus. Površinska
epigastrična vena može biti (9%) spojena s
v. circumflexa ilium superficialis u zajed-
ničko stablo, koje ulazi u v. saphena acces-
soria lateralis (L), što se unutar hiatus saphe-
nus ulijeva u v. saphena magna. Katkad se v.
epigastrica superficialis, v. circumflexa ilium
superficialis, v. pudenda externa i v. saphe-
na accessoria lateralis zajedničkim stablom
ulijevaju u v. saphena magna unutar hiatus
saphenus (M). U 6% ljudi se v. epigastrica
superficialis i v. circumflexa ilium superficia-
lis zajedničkim stablom ulijevaju izravno u v.
femoralis (N).
V. circumflexa ilium superficialis (O–R)
može se kao što je opisano u 9% ljudi, za-
jedno s v. epigastrica superficialis i v. saphe-
na accessoria lateralis ulijevati u v. saphena
magna (O). U sljedećih 9% ljudi završava v.
saphena accessoria lateralis u v. circumflexa
ilium superficialis (P). Katkad se v. circum-
flexa ilium superficialis i v. epigastrica super-
ficialis ulijevaju u v. saphena magna (R).
Izložene varijacije su navodi Lanza i Wachsmutha te
vlastitih opažanja autora.
Kliničko značenje: Intraarterijske injekcije u a.
femoralis daju se približno 1 cm ispod lig. ingui-
nale. Odredi se središnja točka na liniji između
spina iliaca anterior superior i tuberculum pubi-
cum, te se igla uvede vertikalno oko 0,5 cm late-
ralno od te točke. Kada vrh igle dođe u kontakt s
pulsirajućom arterijom, primijetit će se vertikalni
pokreti igle, a kad igla probije arterijsku stijenku,
pulsacijski će krvni val ući u štrcaljku.
 Regije glave i vrata 417

Žilno-živčani putevi

Hiatus saphenus

Varijacije utoka potkožnih

vena u v. femoralis
 418 Periferno žilno-živčani putevi: Donji udovi
Regio glutealis (A, B)
Potkožni sloj (A)
Nakon uklanjanja kože i obilatoga pot-
kožnoga masnoga tkiva prikaže se fascia
glutea (1). Na gornjim rubovima m. gluteus
maximus fascija prelazi u vrlo čvrstu apo-
neurosis glutea (2).
Kožu inerviraju nn. clunium i grana n. ilio-
hypogastricus r. cutaneus lateralis (3). Gornji
dio glutealnoga područja inerviraju nn. clu-
nium superiores (4), koji su rr. dorsales triju
prvih lumbalnih segmenata. Središnji dio
Žilno-živčani putevi
glutealne regije inerviraju nn. clunium me-
dii (5), koji su dorzalni ogranci prvih triju
sakralnih segmenata. Oko donjega ruba m.
gluteus maximus zavijaju nn. clunium infe-
riores (6), koji izravno ili posredno dolaze iz
plexus sacralis. Posredno utoliko što je riječ
o granama n. cutaneus femoris posterior.
Opskrba kože krvlju dolazi preko ogranaka
a. glutea superior i a. glutea inferior. Medi-
jalno područje opskrbljuju ogranci aa. lum-
bales, dok lateralno područje oko trochanter
major krvlju opskrbljuju ogranci a. perforans
prima (od a. profunda femoris).
Subfascijalni sloj (B)
Nakon uklanjanja glutealne fascije prikaže
se m. gluteus maximus (7) i na njegovu do-
njem rubu ishiokruralna mišićna skupina,
koja obuhvaća mišiće što polaze s tuber is-
hiadicum, i to: m. adductor magnus (8), m.
semimembranosus (9), m. semitendinosus
(10) i caput longum m. bicipitis (11). Te mi-
šiće površinski i s lateralne strane ukrižuje n.
cutaneus femoris posterior (12).
U dubini se nalazi n. ischiadicus (13), koji
možemo razmjerno lako naći tako da po-
vučemo crtu od tuber ischiadicum do troc-
hanter major te u produženju granice između
medijalne i srednje trećine na donjem rubu
m. gluteus maximus nalazimo n. ischiadicus.
Lateralno od n. ischiadicus uzlazi a. perfora-
ns prima (14) s pratećim venama, koso križa-
jući m. adductor minimus (15).
 Regio glutealis 419

Žilno-živčani putevi
Regio glutealis,
potkožni sloj

Regio glutealis,
subfascijalni sloj
 420 Periferno žilno-živčani putevi: Donji udovi

Regio glutealis, nastavak (A–C)
Dubinski sloj (A)
Nakon prerezivanja m. gluteus maximus (1)
vidimo krvne žile i živce, koji izlaze kroz
foramen suprapiriforme i infrapiriforme, na
koje m. piriformis (2) dijeli foramen ischia-
dicum majus (str. 188).
Kroz foramen suprapiriforme prolaze a. i v.
glutea superior (3) i n. gluteus superior (4), te
su usmjereni lateralno. Pri tomu a. glutea su-
perior daje granu (5) praćenu venom za m.
gluteus maximus (1), te zajedno s venom i
Žilno-živčani putevi
Varijacije: U 85% ljudi n. ischiadicus prolazi ne-
podijeljen kroz foramen infrapiriforme (A). U 15%
ljudi dijeli se unutar zdjelice n. ischiadicus na dvije
grane, n. tibialis i n. peronaeus communis. U oko
12% ljudi n. fibularis (peronaeus) communis prola-
zi kroz m. piriformis, a u oko 3% ljudi prolazi kroz
suprapiriformni otvor.
Kliničko značenje (B, C): Regio glutealis (B) ti-
pičan je prostor za intramuskularne injekcije,
koje se često daju u gornjem vanjskom kvadrantu
(B) (modro označeno) u m. gluteus maximus (1)
ili m. gluteus medius (6). Pri tomu postoji opas-
nost da iglu zabodemo plitko, odnosno potkožno
ili preduboko između m. gluteus maximus i m.

živcem prolazi između m. gluteus medius (6) gluteus medius u intramuskularno masno tkivo
i m. gluteus minimus (7). N. gluteus superior te ozlijedimo n. gluteus superior (4). Ozljeda tog
(4) inervira m. gluteus medius, m. gluteus živca uzrokuje paralizu m. gluteus medius, m.
minimus i m. tensor fasciae latae. gluteus minimus i m. tensor fasciae latae.
Prema postupku A. v. Hochstettera, injekcija se
Kroz foramen infrapiriforme prolaze a. i v. daje postranično (C) u trokutasto polje (iscrta-
glutea inferior (8), te n. gluteus inferior (9) i no crveno) iza spinae iliacae anterior superior
dolaze u m. gluteus maximus (1). A. i v. pu- u m. glutes medius i m. gluteus minimus. Mišići
trebaju biti opušteni (lagana anteverzija u kuku i
denda interna (10) i n. pudendus (11) obilaze
lagana fleksija u koljenu) da bi se omogućila bez-
oko spina ischiadica i kroz foramen ischia- bolna injekcija.
dicum minus ulaze u fossa ischiorectalis. Pri
tomu se arterija i vena nalaze iza m. gemellus
superior (12) pa priliježu uz m. obturator in-
ternus (13). Kroz foramen infrapiriforme iz- 22 lig. sacrotuberale,
laze iz zdjelice i n. cutaneus femoris posterior 23 bursa trochanterica m. glutei maximi.
(14) te n. ischiadicus (15) i usmjereni su iza
m. gemellus superior (12), m. obturator inter-
nus (13), m. gemellus inferior (16) i m. qua-
dratus femoris (17) prema natkoljenici.
N. cutaneus femoris posterior (14) odmah
po izlasku kroz foramen infrapiriforme daje
rr. clunium inferiores (18) i r. perinealis (19)
i potom prolazi površinski od caput longum
m. bicipitis (20), dok n. ischiadicus (15) pro-
lazi između toga mišića i m. adductor ma-
gnus (21).
 Regio glutealis 421

Žilno-živčani putevi
Regio glutealis
dubinski sloj

Shema žila i živaca koji su u opasnosti Intraglutealna injekcija prema

pri intraglutealnim injekcijama A. von Hochstetteru
 422 Periferno žilno-živčani putevi: Donji udovi

Regio femoris anterior 11 nodi lymphoidei inguinales superficiales

superolaterales i inferiores,
Potkožni sloj (A)
12 nodi lymphoidei inguinales profundi,
Potkožni sloj prednje strane bedra ima raz- 13 v. femoralis,
ličitu strukturu u pojedinim odsječcima. U
14 a. femoralis,
području regio subinguinalis nalaze se čvrsti
vezivni tračci = stratum membranosum (str. 15 a., v. epigastrica superficialis,
414.), koji dijele potkožno masno tkivo u dva 16 a., v. circumflexa ilium superficialis,
sloja osim u području hiatus saphenus (1) 17 a., v. pudenda externa.
koji je presvođen mrežastim vezivnim slo-
jem, fascia cribrosa.
Nakon uklanjanja kribrozne fascije, prika-
zuje se oštri rub hiatus saphenus, margo fal-
Žilno-živčani putevi

ciformis. Margo falciformis prelazi prema

medijalno u cornu superius i cornu inferius
(str. 254.) u fasciju latu. Fascia lata (2) raz-
ličito je razvijena na pojedinim mjestima.
U lateralnom je području bedra fascija lata
napeta i nategnuta u nju uraslim m. tensor
fasciae latae. Taj dio fascije nazvan je i tractus
iliotibialis (3). U medijalnom je dijelu bedra
fascija tanja.
Potkožno se nalazi v. saphena magna (4), ko-
ja se često spaja s v. saphena accessoria latera-
lis (5), a rjeđe s v. saphena accessoria medialis
(6). Ostale vene koje ulaze u hiatus saphenus
opisane su već na str. 416.
Lateralno, približno na granici proksimalne
i srednje trećine postaje n. cutaneus femoris
lateralis (7) epifascijalan. Rr. cutanei anterio-
res n. femoralis (8) probijaju fasciju u veoma
raznolikim visinama. R. femoralis n. genitofe-
moralis (9) izlazi ili kroz hiatus saphenus ili
lateralno od njega probija fasciju. N. ilioin-
guinalis (10) opskrbljuje mali odsječak kože
na gornjem dijelu medijalne strane bedra.
 Regio femoris anterior 423

Žilno-živčani putevi

Regio femoralis anterior,

potkožni sloj, prikazan je
hiatus saphenus
 424 Periferno žilno-živčani putevi: Donji udovi

Regio femoris anterior, Varijacije (B–H)

nastavak (A–H)
Dubinski sloj (A)
Nakon odmicanja fasciae latae postaju vidlji-
ve velike krvne žile i živci. Trigonum femo-
rale omeđuju ingvinalna sveza, m. sartorius
(1) i m. adductor longus (2) i u njega ulaze
kroz lacuna vasorum limfne žile, v. femoralis
(3) i a. femoralis (4), dok kroz lacuna muscu-
lorum na natkoljenicu dolaze n. femoralis (5)
i m. iliopsoas (6).
Nakon što su od a. femoralis (4) odvojene
Žilno-živčani putevi
N. saphenus (15) ima vrlo različito polazište
od femoralnog živca i tok u potkoljenici (Si-
rang). Često polazi od n. femoralis (5 B) iz-
nad a. circumflexa femoris lateralis (9) ili pak
može s dva korijena obuhvatiti a. circumflexa
femoris lateralis (C). Rjeđe se n. saphenus
odjeljuje od n. femoralis tek ispod a. circum-
flexa femoris lateralis (D, E). N. saphenus
ulazi u canalis adductorius i probija vezivnu
stijenku, membrana vastoadductoria (18), te
može medijalno (B, C) ili lateralno (D) ili
kroz m. sartorius (E) dati r. infrapatellaris.

površinske grane (str. 414.), odlaze od nje Iznimno r. infrapatellaris prima r. cutaneus
mišićne grane, a najjača od njih je a. profun- iz r. anterior n. obturatorius (21).
da femoris (7), koja je usmjerena u dubinu. A Mjesta polazaka ogranaka iz a. femoralis (4)
profunda femoris daje u 58% ljudi a. circum- također su vrlo varijabilna. Najčešće (58%
flexa femoris medialis (8) za mišiće aduk- prema Lippertu) polaze zajedno iz a. pro-
tore i glavu bedrene kosti, te a. circumflexa funda femoris (F, 7), a. circumflexa femoris
femoris lateralis (9), koja s r. ascendens (10) medialis (8) i a. circumflexa femoris lateralis
doseže do glave femura i s r. descendens (11) (9). Polazište a. circumflexa femoris lateralis
do m. quadriceps femoris (12). A. profunda (9) iz a. profunda femoris (7) nalazimo, pre-
femoris završava najčešće s tri aa. perforantes ma Lippertu u 18% ljudi (G), a početak a. cir-
(13), koje sežu do mišića aduktora i stražnje cumflexa femoris medialis (8) iz a. profunda
skupine mišića natkoljenice. Medijalno od femoris (7) u 15% osoba (H). Preostalih 8%
a. femoralis ulazi v. femoralis (3) u lacuna obuhvaća vrlo rijetke varijacije.
vasorum, te osim potkožnih vena (str. 416.)
skuplja i vene koje prate arterije.
Kroz lacuna musculorum dolazi na natko-
ljenicu n. femoralis (5) i nakon što daje rr.
cutanei femoralis anteriores, inervira m.
sartorius (1), m. quadriceps femoris (12) i
m. pectineus (14). Najduža osjetna grana fe-
moralnog živca je n. saphenus (15), koji late-
ralno od a. (4) i v. femoralis ulazi u canalis
adductorius. Sve navedene tvorbe leže na m.
adductor longus (2) koji sudjeluje u tvorbi
membrana vastoadductoria i stražnje stije-
nke aduktornog kanala. M. adductor longus,
m. vastus medialis (16), m. adductor magnus
(17) i membrana vastoadductoria (18) obli-
kuju aduktorni kanal. N. saphenus probija
najčešće (62%) zajedno s a. genu descendens
(19) vastoaduktornu opnu i dolazi na potko-
ljenicu, te inervira njezinu medijalnu plohu,
i tu daje r. infrapatellaris (20).
 Regio femoris anterior 425

Žilno-živčani putevi

Varijacije n. saphenus

Regio femoris anterior, Varijacije grana a. femoralis u

subfascijalni sloj, a. femoralis regio subinguinalis
je pomaknuta prema medijalno (prema Lanzu i Wachsmuthu)
 426 Periferno žilno-živčani putevi: Donji udovi

Regio femoris posterior (A, B) genus superior medialis i a. genus superior

lateralis. Poplitealnu arteriju prate najčešće
Nakon uklanjanja fascije, pri čemu ostaje dvije vv. popliteae (19).
očuvan tractus iliotibialis (1), i na donjem
rubu m. gluteus maximus (2), vidimo subfas- Varijacije: Često nailazimo na a. ischiadica koja je
cijalni dio n. cutaneus femoris posterior (3), ostatak primarne opskrbe noge. Taj se ostatak naziva
a. comitans n. ischiadici.
koji se nalazi površinskije od caput longum
m. bicipitis (4).
Između caput longum (4) i caput breve m.
biceps femoris (5), prolazi prema dolje n. is-
chiadicus (6) i potom se u različitoj razini di-
jeli na n. tibialis (7) i n. fibularis communis =
n. peronaeus communis (8). Prije račvišta n.
ischiadicus daje granu (9) za m. biceps femo-
Žilno-živčani putevi

ris. N. tibialis je usmjeren između glava m.

gastrocnemius (10) i daje različite grane (str.
430.). N. fibularis communis prati stražnji
rub m. biceps femoris (11).
A. perforans prima (12) grana je a. profundae
femoris i usmjerena je između m. pectineus
i m. adductor brevis, te probija m. adductor
minimus i magnus, pa dospije na stražnju
stranu natkoljenice. A. perforans prima i pra-
teće vene ukrižuju sprijeda n. ischiadicus (ali
kad se on nalazi iza m. adductor minimus
i magnus), te daje grane za caput longum
m. bicipitis (4) i za m. semitendinosus (13).
Na stražnjoj strani m. adductor magnus, a.
perforans prima anastomozira s granama a.
perforans secunda (14), koja se pak spaja s
granama a. perforans tertia. A. perforans ter-
tia je završni ogranak a. profundae femoris
i probija m. adductor magnus blizu hiatus
adductorius te opskrbljuje m. semimembra-
nosus i caput breve m. biciptis.
Kad pomaknemo m. semimembranosus (15),
vidi se u dubini hiatus tendineus adductorius
(16) (B), koji omeđuju oba hvatišta m. ad-
ductor magnus (17) od kojih se lateralni za-
vršetak veže na medijalnu usnu lineae aspe-
rae, a medijalni na tuberculum adductorium
medijalnoga epikondila. Kroz aduktorni ka-
nal prolazi a. femoralis i kroz hiatus adduc-
torius ulazi kao a. poplitea (18) na dorzalnu
stranu natkoljenice, te dospijeva u popliteal-
nu udubinu. Osim mišićnih grana, daje a.
 Regio femoris anterior 427

Regio femoris posterior

Žilno-živčani putevi

Hiatus adductorius
 428 Periferno žilno-živčani putevi: Donji udovi

Regio genus posterior (A–K) Varijacije utoka v. saphenae parvae (F–K)

Potkožni sloj (A) Prema Mercieru i suradnicima postoji veli-

Na medijalnom rubu regio genus posterior
nalazi se u potkožnom sloju v. saphena ma-
gna (1), koju u potkoljenici prati n. saphenus
(2), što dolazi pod kožu na donjem rubu fos-
sae popliteae. Na donjem rubu fossae popli-
teae probija katkad (v. dolje) fasciju i v. sa-
phena parva (3). Nju prati n. cutaneus surae
medialis (4) koji se nastavlja u n. suralis (str.
434.). U poplitealnoj fosi završava i n. cuta-
neus femoris posterior s ograncima (5).
Žilno-živčani putevi
ka raznolikost utjecanja male safenske vene
(3) u veće vene. V. saphena parva (3) osim
tipičnoga završetka (F) u poplitealnoj veni
(6) može davati dodatnu granu (G) za v. sap-
hena magna (1). Ako ta grana postoji, može
se mala safenska vena ulijevati i izravno u v.
femoralis (7 H).
Ostale su varijacije različita utjecišta male sa-
fenske vene u v. saphena magna (I) ili u v. fe-
moralis (J), što može biti i u obliku delte (K).

Varijacije toka v. saphenae parvae (B–E)

V. saphena parva ima veliko značenje u fle-
bologiji, a pokazuje vrlo raznolike odnose
u odnosu prema fasciji potkoljenice. Prema
Moosmannu i Hartwellu v. saphena parva
(3) u donjoj trećini potkoljenice (B) može
probiti fasciju (7%) te ispod fascije seže do
poplitealne jame, gdje se ulijeva u popliteal-
nu venu (6). V. saphena parva (3) najčešće
(51,5%) probija fasciju u srednjoj trećini
potkoljenice (C).
Često (32,5%) probija fasciju u gornjoj treći-
ni potkoljenice (D) i samo u 9% ljudi probija
fasciju u fossa poplitea (E).
 Regio genus posterior 429

Žilno-živčani putevi
Regio genus posterior, Mjesto gdje v. saphena parva
potkožni sloj probija fasciju (prema
Mossmanu i Hartwellu)

Mogućnosti utoka v. saphenae parvae (prema Mercieru i suradnicima)

 430 Periferno žilno-živčani putevi: Donji udovi

Fossa poplitea (A–G)
Dubinski sloj (A)
Nakon uklanjanja fascije prikaže se mišićima
omeđena rombična fossa poplitea. Popliteal-
nu jamu omeđuju medijalno i proksimalno
m. semimembranosus (1), lateralno i proksi-
malno m. biceps femoris (2) te distalno m.
gastrocnemius svojom lateralnom (3) i medi-
jalnom glavom (4). Proksimalno između m.
semimembranosus i m. biceps femoris pro-
laze n. ischiadicus i njegove grane.
N. fibularis (peroneus) communis (5) usmje-
Žilno-živčani putevi
U 3% ljudi a. poplitea (10) daje a. tibialis anterior već
iznad m. popliteus (E, vidi i sl. A). 1% ljudi ima ta-
kođer visoko polazište a. tibialis anterior (11) i pri
tomu katkad postoji truncus peroneotibialis anterior
(F, 15) ili pak a. tibialis anterior (11) prolazi ispred
m. popliteus (12, G).
Kliničko značenje: Atipično polazište vlakana
m. gastrocnemius s poplitealne fascije, medijalne
usne linea aspera i vezivnog tkiva oko popliteal-
nih žila može uzrokovati sindrom kompresije
a. popliteae. Sindrom može nastati i u rijetkim
slučajevima kad a. tibialis anterior prolazi ven-
tralno od poplitealnog mišića (G).

ren je prema dolje površinski duž stražnjeg

ruba m. biceps femoris. N. tibialis (6) prolazi
prema dolje između obiju glava m. gastro-
cnemius, daje rr. musculares (7) i n. cutaneus
surae medialis (8), koji se s r. communicans
fibularis spaja u n. suralis (str. 434.).
U dubini fossae popliteae nalaze se a. popli-
tea (10) i prateće vv. popliteae (9). A. poplitea
daje u različitim razinama (v. dolje) a. tibialis
anterior (11). V. saphena parva često se uli-
jeva u v. poplitea, a može kao u prikazanom
uzorku završiti u nekoj od velikih vena iznad
poplitealne jame.
Varijacije razgranjenja arterija (B–G):
A. poplitea (10) redovito (B) u 90% ljudi daje iza m.
popliteus (12) prvu granu a. tibialis anterior (11) i tek
se potom distalno dijeli na a. tibialis posterior (13) i
a. fibularis (peronea) (14). U 4% ljudi postoji zajed-
ničko polazište (C) tih arterija. Rijetko (1%) postoji
zajedničko polazište a. tibialis anterior i a. fibularis
(peronea) (truncus peroneotibialis anterior, 15) na
donjem rubu m. popliteus (D).
 Fossa poplitea 431

Žilno-živčani putevi
Fossa poplitea, dubinski sloj

Grananje poplitealne arterije (prema Lanzu i Wachsmuthu)

 432 Periferno žilno-živčani putevi: Donji udovi

Regio cruris anterior (A, B) Kliničko značenje: Nakon dugotrajnoga i na-

pornoga hodanja može nastati tibialis anterior
Potkožne krvne žile i živci teku najvećim di-
sindrom zbog ozljeda a. tibialis anterior i m. ti-
jelom medijalnom stranom potkoljenice. bialis anterior, što prouzroči jaku bol lateralno od
goljenične kosti. Često pri tomu postoji i ozljeda
V. saphena magna (1) skuplja krv medijalno-
n. fibularis (peroneus) profundus, i to često na-
ga ruba i hrpta stopala, te uzlazi uz m. triceps vodi na pogrješnu dijagnozu kljenuti fibularnoga
surae. Uz nju teče n. saphenus (2), koji iner- (peronealnoga) živca.
vira medijalno područje kože potkoljenice
do medijalnoga ruba stopala i preko r. infra-
patellaris (3) inervira kožu infrapatelarnoga
15 m. fibularis (peroneus) tertius.
područja, te u daljnjem toku daje rr. cutanei
cruris mediales (4).
U lateralnome području nalazimo nakon
Žilno-živčani putevi

uklanjanja fasciae cruris m. tibialis anterior

(5), koji priliježe uz gornji kraj goljenične
kosti (6). Lateralno od njega leži m. extensor
digitorum longus (7), te između obaju mišića
u dubini m. extensor hallucis longus (8). Late-
ralno možemo još vidjeti i m. fibularis longus
= m. peroneus longus (9) i m. fibularis brevis
= m. peroneus brevis (10).
Između m. extensor digitorum longus (7) i
mm. fibulares prolazi n. fibularis (peroneus)
superficialis (11) prema dolje te se razgranju-
je po hrptu stopala. On probija fasciju u do-
njoj polovini potkoljenice. U dubini između
tetiva m. tibialis anterior (5) i m. extensor
hallucis longus (8) prolaze a. tibialis anterior
(12) i njezine prateće vene vv. tibiales anterio-
res (13). Tu se nalazi i n. fibularis (peroneus)
profundus (14), koji, uz motorička sadržava i
osjetna vlakna iz kože područja između pr-
voga i drugoga prsta.
 Regio cruris anterior 433

Regio cruris anterior

Žilno-živčani putevi

Uvećani odsječak
 434 Periferno žilno-živčani putevi: Donji udovi

Regio cruris posterior (A–D) Varijacije (C–E): U regio cruris posterior su

Pod kožom se od većih tvorbi vide samo živ-
ci i vene. Krv dolazi iz dubine od ogranaka
a. tibialis posterior. Nakon uklanjanja fascije,
slika se ne mijenja bitno i prikažu se m. tri-
ceps surae (1), s obje glave m. gastrocnemius
(2) i m. soleus (3). M. triceps surae veže se
s Ahilovom tetivom, tendo calcaneus (4) na
petnu kost.
Medijalno se vide n. saphenus (5) i v. saphena
magna (6), te od većih tvorbi na lateralnom
rubu stopala počinje v. saphena parva (7) us-
mjerena prema gore u poplitealnu jamu. O
Žilno-živčani putevi
arterije kao i drugdje varijabilne, a to ima veliko
značenje u kliničkoj medicini (arteriografija, podve-
zivanje). A. tibialis posterior (23) redovito (C) pro-
lazi prema dolje stražnjom stranom tibije i dospije u
regio retromalleolaris medialis (str. 436.), te se dijeli
na aa. plantares. A. fibularis = a. peronea (24) prola-
zi u blizini lisne kosti prema dolje i daje r. perforans
(26), koji probija interosealnu membranu i završava
u području lateralnoga gležnja. Filogenetički starija
a. fibularis (24) katkad može (D) nadomjestiti manj-
kavo izraženu a. tibialis posterior (23), koja iznimno
može (E) posve manjkati, pa a. fibularis (24) potpu-
no preuzima njezino opskrbno područje.

Kliničko značenje: Postoji praktična razlika iz-

njezinu odnosu prema fasciji pisano je na str. među vv. comunicantes i vv. perforantes donjih
428. Velika i mala safenska vena povezane su udova. Vv. comunicantes uspostavljaju izravnu
mnogobrojnim anastomozama i osim toga vezu između površinskih (epifascijalnih) i dubin-
postoje mnogobrojne vv. perforantes (8), koje skih (subfascijalnih) vena, dok vv. perforantes
spajaju potkožne vene s dubinskim venama uspostavljaju posrednu vezu s mišićnim venama.
Sve vene imaju zalistke koji usmjeruju krv iz po-
(vv. tibiales anteriores, vv. tibiales posterio-
vršinskih u dubinske vene. Kad su zalistci insufi-
res, i vv. fibulares). Venozni zalistci usmjeru- cijentni, tijek krvi je obrnut i razvijaju se variko-
ju krv iz površinskih u dubinske vene. ziteti. Tromboza nastaje isključivo u dubinskim
venama (!), i može prouzročiti varikse, edeme i
Uz v. saphena parva nalazi se n. cutaneus ulcera cruris.
surae medialis (9), koji obično u sredini pot-
koljenice probija fasciju i spaja se s r. com-
municans fibularis (10) u n. suralis (11). Taj
živac inervira kožu regio cruris posterior, te
nastavkom n. cutaneus dorsalis lateralis (12)
inervira i lateralni rub hrpta stopala, a s rr.
calcanei laterales (13) lateralno područje pe-
te. Rr. calcanei mediales (14) polaze izravno
iz n. tibialis i inerviraju kožu medijalnoga di-
jela pete. Neposredno iza glavice lisne kosti
usmjeren je n. fibularis (peroneus) communis
(15) prema dolje i tu se nalazi sasvim po-
vršinski, pa je izrazito izložen ozljedama.
Ako odrežemo caput mediale m. gastrocnemii
(16), vidi se pokriven fascijom m. popliteus
(17). Tu možemo prikazati a. poplitea (18),
vv. popliteae (19) i n. tibialis (20) sve do ulas-
ka ispod arcus tendineus m. solei (21). Ulaz
može prekrivati m. plantaris (22). U dubini
regio cruris posterior prekrivene s m. soleus
(3) nalaze se a. tibialis posterior (23) i a. fi-
bularis (24) koje polaze od a. poplitea (18)
nakon što se odijelila a. tibialis anterior (25).
 Regio cruris posterior 435

Žilno-živčani putevi
Uvećani prikaz

Varijacije a. tibialis posterior i a. peronea

(prema Lanzu i Wachsmuthu)
Regio cruris posterior
 436 Periferno žilno-živčani putevi: Donji udovi

Regio retromalleolaris medialis (A, B)
Regio retromalleolaris medialis seže od me-
dijalnoga gležnja do Ahilove tetive (tendo
calcaneus) i distalnu joj granicu čini retina-
culum mm. flexorum (lig. laciniatum), koji
ima stratum superficiale i stratum profundum
(v. dolje).
Stratum superficiale (1) je podebljanje fasciae
cruris (2), što seže od medijalnoga gležnja do
stražnje plohe Ahilove tetive i tuber calcanei.
Proksimalno i distalno ograničenje nisu ja-
sno izraženi.
Žilno-živčani putevi
(8) nalaze se a. tibialis posterior (10) i pra-
teće vene, vv. tibiales posteriores (11). Iza
stražnjih tibijalnih vena leži n. tibialis (12),
koji se između stratum superficiale i stratum
profundum dijeli na završne grane n. planta-
ris medialis i n. plantaris lateralis.
Katkad se živac račva iznad retinaculum mm.
flexorum i tada n. plantaris medialis leži ne-
posredno iza m. flexor digitorum longus.
Kliničko značenje: Rahla, dobro pomična koža
u medijalnom retromaleolarnom području omo-
gućuje skupljanje tkivne tekućine, pa nastane

edem. Pritisak prstom ostavlja udubine, koje

Potkožni sloj (A) upućuju na retenciju vode u tijelu, što ima raz-
ličite uzroke. U ovom području možemo pipati
U potkožnome sloju nalaze se vene, živci i bilo a. tibialis posterior.
male arterije kože (nisu naznačene). U pod-
ručju medijalnoga gležnja teče kroz (ovdje
tanku) kožu dobro vidljiva v. saphena mag-
na (3), u koju se ulijevaju površinska venska
mreža i pritoci iz dubine (4). Ovo područje
osjetno inervira n. saphenus sa svojim ogran-
cima (5).

Subfascijalni sloj (B)

Nakon uklanjanja fascije potkoljenice, pri-
kažu se iznad retinaculum mm. flexorum kr-
vnožilno-živčani snop i dugi mišići plantae
pedis. Također postaje vidljiv i stratum pro-
fundum (6) retinaculum mm. flexorum, koji
seže od medijalnoga gležnja prema petnoj
kosti i koštane brazde u kojima leže mišići
stopala, pretvara u osteofibrozne kanale.
Neposredno iza medijalnoga maleola prola-
ze tetiva m. tibialis posterior (7) i do nje teti-
va m. flexor digitorum longus (8). Tetiva m.
flexor hallucis longus (9) smještena je dublje
i prema natrag na tuberculum mediale pro-
cessus posterioris tali. Sva tri mišića imaju
vlastite tetivne ovojnice, koje na slici nisu
naznačene (str. 279.).
Između stratum superficiale (1) i stratum
profundum (6) prolazi žilno-živčani snop na
taban. Uz tetivu m. flexor digitorum longus
 Regio retromalleolaris medialis 437

Regio retromalleolaris medialis,

potkožni sloj

Žilno-živčani putevi

Regio retromalleolaris medialis,

subfacijalni sloj
 438 Periferno žilno-živčani putevi: Donji udovi

Dorsum pedis (A–G) Kliničko značenje: Puls a. dorsalis pedis pipamo

Potkožni sloj (A)
Obilna venska mreža, rete venosum dorsale
pedis (1), u području metatarzalnih kostiju
tvori arcus venosus dorsalis pedis (2). U te
se površinske vene ulijevaju vv. metatarsales
dorsales pedis (3), vv. perforantes (4) i vv. in-
tercapitulares (5). Najveći dio krvi otječe pu-
tem v. saphena magna (6) i samo manji dio
krvi putem rete maleolare laterale (7) dospije
u v. saphena parva.
Samo male grančice dubinskih arterija sežu
Žilno-živčani putevi
lateralno od tetive m. extensor hallucis longus.
Poremećaji optoka krvi mogu ispuniti tekućinom
rahlo potkožno tkivo hrpta stopala pa se razviju
edemi.
Varijacije arterija (C–G): Aa. metatarsales dor-
sales i a. arcuata vrlo su varijabilne i samo u 20%
ljudi (C) dorzalne metatarzalne arterije odlaze iz a.
dorsalis pedis. U 6% ljudi (D) dobiva četvrta meta-
tarzalna arterija krv s plantarne strane stopala preko
r. perforans. U 40% osoba (E) od a. dorsalis pedis
potječe samo prva metatarzalna arterija, a sve ostale
metatarzalne arterije potječu od plantarnih arterija.

u potkožje, i tu se vidi a. metatarsalis dorsalis U 10% ljudi (F) dolaze sve aa. metatarsales dorsales s
I (8) varijabilnog polazišta (v. dolje). plantae pedis, a u 5% (G) dolazi samo a. metatarsalis
dorsalis prima iz plantarne arterije.
N. cutaneus dorsalis medialis (9) inervira
kožu medijalnoga dijela hrpta stopala i često
mu u tome potpomaže n. saphenus (10), koji
inervira medijalni rub stopala, ali katkad n.
saphenus (10) završava u području medijal-
noga maleolusa. Kožu doticajnih površina
palca i drugoga prsta inervira n. fibularis
(peroneus) profundus (11), koji može ana-
stomozirati s n. cutaneus dorsalis medialis
(12). Lateralnu polovinu kože hrpta stopala
inervira n. cutaneus dorsalis intermedius (13)
potpomognut na lateralnom rubu završnom
granom n. suralis, n. cutaneus dorsalis late-
ralis (14).

Subfascijalni sloj (B)

Nakon uklanjanja fascije, uz očuvan retina-
culum mm. extensorum inferius, prikaže se
a. dorsalis pedis (15) između tetiva m. tibia-
lis anterior (16) i m. extensor hallucis longus
(17), tj. između m. extensor hallucis longus
i m. extensor digitorum longus (18) i prati je
n. fibularis (peroneus) profundus (11). A.
dorsalis pedis u području retinakula daje a.
tarsea lateralis i tvori lučnu a. arcuata (19)
od koje polaze aa. metatarsales dorsales (20),
što daju aa. digitales dorsales (21) i rr. perfo-
rantes za taban stopala. Tu je r. plantaris pro-
fundus (22) koji ulazi u spatium interosseum
primum. A. dorsalis pedis prate vene koje su
povezane s površinskim venama.
 Dorsum pedis 439

Žilno-živčani putevi

Dorsum pedis, potkožni sloj Dorsum pedis, subfascijalni sloj

Varijacije arterija hrpta stopala (prema Lippertu)

 440 Periferno žilno-živčani putevi: Donji udovi

Planta pedis (A–G) Varijacije arcus plantaris profundus (B–G)

Površinski sloj (A)
Aponeurosis plantaris (1) pokriva dubinske
tvorbe plantae pedis i time periferne žile i
živce, osim na rubovima stopala. Koža sto-
pala je vrlo dobro prokrvljena te nalazimo
mnogobrojne aa. cutaneae plantares (2) i vv.
cutaneae plantares (3). Arterije u području
petne kosti tvore rete calcaneum, koje dobi-
vaju krv iz ogranaka a. tibialis posterior i a.
fibularis (peronea). Ostale su arterije na ta-
banu grane a. plantaris medialis i a. plantaris
lateralis. A. plantaris medialis daje r. superfi-
Žilno-živčani putevi
U 27% ljudi (B) četiri plantarne arterije daje
r. plantaris profundus (13) koji polazi od a.
dorsalis pedis. U 26% ljudi (C) arcus planta-
ris profundus (14) u cijelosti gradi r. plantaris
profundus. U 19% ljudi (D) a. metatarsalis
plantaris IV. polazi od r. profundus (15) a.
plantaris lateralis. U 13% ljudi (E) i a. meta-
tarsalis plantaris III. polazi od r. profundus
a. plantaris lateralis, dok ostale polaze od r.
plantaris profundus (13). U svega 7% ljudi
(F) polaze sve aa. metatarsales plantares od
arcus plantaris profundus, koji čini samo r.

profundus (15) a. plantaris lateralis. U 6%

cialis (4), koji postaje vidljiv na medijalnom ljudi (G) polaze aa. metatarsales plantares
rubu plantarne aponeuroze i prati ga n. di- II.–IV. iz arcus plantaris profundus (14), dok
gitalis plantaris proprius I. (5). Lateralno od a. metatarsalis plantaris I. polazi iz r. planta-
aponeuroze često potkožno leži grana (6) a. ris profundus (13).
plantaris lateralis koju prati n. digitalis plan-
taris proprius (7).
Između uzdužnih snopova plantarne apo-
neuroze (1) u potkožni sloj dolaze aa. digi-
tales plantares communes (8) i nn. digitales
plantares communes (9). Aa. digitales planta-
res communes su obično nastavak aa. meta-
tarsales plantares (str. 442.) i dijele se na aa.
digitales plantares propriae (10). Aa. digitales
plantares communes mogu, ali vrlo rijetko,
potjecati iz arcus plantaris superficialis.
Međutim, često može i r. superficialis (4) a.
plantaris medialis preuzeti opskrbu krvlju
medijalne strane palca kao a. digitalis plan-
taris propria prima (11). Nn. digitales plan-
tares communes (9) dijele se pod kožom na
nn. digitales plantares proprii (12).
 Planta pedis 441

Žilno-živčani putevi

Planta pedis, površinski sloj Varijacije arterija tabana

(prema Lippertu)
 442 Periferno žilno-živčani putevi: Donji udovi

Planta pedis, nastavak (A, B)
Dubinski sloj (A)
Kad se uklone aponeurosis plantaris i m.
flexor digitorum brevis (1) prikažu se medi-
jalni i lateralni krvnožilno-živčani snop ta-
bana. Medijalno uz m. abductor hallucis (2)
stižu a. plantaris medialis (3), njezine prateće
vene i n. plantaris medialis (4) na taban. A.
plantaris medialis (3) prolazi češće lateralno
i rjeđe medijalno od medijalnoga plantarno-
ga živca i dijeli se na r. superficialis (5) i r.
profundus.
Žilno-živčani putevi
(23). Kožu maloga prsta i lateralnu plohu če-
tvrtoga prsta inerviraju nn. digitales plantares
communes (24), koji se dijele na nn. digitales
plantares proprii (25). R. profundus (21) pra-
ti arcus plantaris profundus i inervira osim
mm. interossei još i m. adductor hallucis i m.
opponens digiti minimi.
Arcus plantaris profundus (B)
Ako uklonimo m. quadratus plantae (26) i
tetive m. flexor digitorum longus (27) te caput
obliquum m. adductor hallucis (28) možemo
vidjeti arcus plantaris profundus (19).

R. superficialis (5) teče površinski od m.

flexor hallucis brevis (6) i može se iznimno Arcus plantaris profundus se nalazi na mm.
nastaviti u a. digitalis plantaris propria I. (7), interossei i anastomozira s r. plantaris pro-
koju prati n. digitalis plantaris proprius I. (8), fundus (29), granom a. dorsalis pedis. Od
što se već prije odijelio od n. plantaris me- plantarnoga luka prolaze tri do četiri aa. me-
dialis (4). Potom se n. plantaris medialis (4) tatarsales plantares (30), koje najčešće daju
dijeli na nn. digitales plantares communes I., aa. digitales plantares communes (31).Ove se
II. i III. (9), koji daju ogranke za mm. lumbri- dijele na aa. digitales plantares propriae (32).
cales (10). Nn. digitales plantares communes
O varijacijama arcus plantaris profundus vi-
I.–III. nastavljaju se u nn. digitales plantares
di str. 440.
proprii (11). Katkad može n. digitalis planta-
ris proprius (12) za kožu lateralne strane če-
tvrtoga prsta potjecati od n. plantaris media- 33 mm. interossei plantares,
lis. Obično ovo područje opskrbljuju ogranci 34 caput transversum m. adductor hallucis.
n. plantaris lateralis (13).
Lateralni žilno-živčani snop prolazi medijal-
no od m. abductor digiti minimi (14) prema
prstima i čine ga (od medijalno prema late-
ralno n. plantaris lateralis (13) i a. plantaris
lateralis (15) s pratećim venama (16). A. plan-
taris lateralis dijeli se u r. superficialis (17) i r.
profundus (18). R. superficialis opskrbljuje
lateralni rub tabana i maloga prsta, a r. pro-
fundus sudjeluje u tvorbi arcus plantaris pro-
fundus (19).
N. plantaris lateralis (13) daje grane za mi-
šiće koji polaze s petne kosti, a također daje
i ogranke za inervaciju kože lateralnoga ru-
ba stopala. Dijeli se na r. superficialis (20) i
ramus profundus (21). R. superficialis osim
kože inervira mišićnim ograncima m. flexor
digiti minimi brevis (22) i m. lumbricalis IV.
 Planta pedis (nastavak) 443

Žilno-živčani putevi

Planta pedis, dubinski sloj

Arcus plantaris

Za sve koji žele znati više
U medicini postoji stoljetna tradicija ime-
novanja tvorbi, bolesti, dijagnoza, dijagno-
stičkih postupaka ili stanja po osobi koja ih
je prva opisala. Nažalost, nepoznavanje po-
vijesti dovelo je do pojave uporabe drugog,
trećeg ili čak četvrtog »opisivača« namjesto
izvornog autora. Primjerice, petnaestak au-
tora je, tijekom stoljeća, opisalo preponsku
svezu, a njihovi su učenici – njima u čast –
davali različite nazive toj svezi. To je dovelo
do nazivlja poput Popart-ove ili Cooper-ove
sveze, iako su tu svezu, lig. Inguinale, Vesa-
lius te njegov učenik Fallopio otkrili i opisali
još u 16. stoljeću.
445
Nedosljedno pridržavanje pravilu imeno-
vanja prvih opisivača dovelo je do kaotične
situacije u kojoj se pojedini nazivi povezuju
s potpuno krivim imenima. Do sredine 20.
stoljeća to je nagnalo anatome u Europi da
odustanu od eponima (davanja naziva po
imenu autora), te da uvedu samo latinsko
nazivlje za opise i stanja. Nažalost, ovoj se
praksi nije dosljedno pridržavalo, posebice u
SAD, tako da je postalo nužno, kako je pri-
kazano u privitku, navesti najvažnija osobna
imena, u ovome slučaju ona povezana s loko-
motornim sustavom.
446 Literatura
Literatura
Iz brojnih udžbenika, priručnika, monografija i objavljenih časopisa navodi se samo mali izbor
tema za pojedina poglavlja u kojima se nalaze podatci o ostaloj literaturi.
Udžbenici i priručnici
Bardeleben, K.: Handbuch der Anatomie des Men-
schen, Bd. II. Fischer, Jena, 1908-1912.
Benninghoff: Makroskopische Anatomie, Embryolo-
gie und Histologie des Menschen, 15. Aufl., Bd. I,
hrsg. von D. Drenckhahn u. W. Zenker, Urban &
Schwarzenberg, München-Wien-Balti.
Braus, H.: Anatomie des Menschen, 3. Aufl., Bd. I, hr-
sg. von C. Elze. Springer, Berlin 1954.
Bucher, O., H. Wartenberg: Cytologie, Histologie
und mikroskopische Anatomie des Menschen, 11.
Aufl. Huber, Bern 1989.
Feneis, H.: Anatomisches Bildwörterbuch, 6. Aufl.
Thieme, Stuttgart 1988.
Figge, F. H. J., W. J. Hild: Atlas of Human Anatomy.
Urban & Schwarzenberg, München 1974.
Frick, H., H. Leonhardt, D. Starck: Taschenlehrbuch
der gesamten Anatomie, Bd. 1 u. 2, 3. Aufl., Thie-
me, Stuttgart 1987.
Gardner, E., J. D. Gray, R. O’Rahilly: Anatomy, 4. Aufl.
Saunders, Philadelphia 1975.
Grosser, O.: Grundriß der Entwicklungsgeschichte
des Menschen, 7. Aufl., hrsg. von R. Ortmann,
Springer, Berlin 1970.
Hafferl, A.: Lehrbuch der topographischen Anatomie,
3. Aufl., hrsg. von W. Thiel. Springer.
Hollinshead, W. H.: Functional Anatomy of the Limbs
and Back, 4. Aufl. Saunders, Philadelphia.
Kremer, K., W. Lierse, W. Platzer, H. W. Schreiber, S.
Weller (Hrsg.): Chirurgische Operationslehre. Ha-
ls und Gefäße. Thieme, Stuttgart 1989.
Lang, J., W. Wachsmuth: Praktische Anatomie, Bein
und Statik, Bd. 1/4,2. Aufl. Springer, Berlin.
Langmann, J.: Medizinische Embryologie, 8. Aufl.
Thieme, Stuttgart 1989.
von Lanz, T., W. Wachsmuth: Praktische Anatomie,
Bd. 1/2: Hals. Springer, Berlin 1955.
von Lanz, T., W. Wachsmuth: Praktische Anatomie,
Bd. 1/3; Arm, 2. Aufl. Springer, Berlin 1959.
Leonhardt, H.: Histologie, Zytologie und Mikroana-
tomie des Menschen, 8. Aufl. Thieme, Stuttgart.
Mc Gregor, A. L., J. du Plessis: A Synopsis of Surgical
Anatomy, 3. Aufl. Wright, Bristol 1969.
Montgomery, R. L., M. C. Singleton: Human Anato-
my Review. Pitman Medical, London 1975.
Nishi, S.: Topographical Atlas of Human Anatomy,
Bd. I-IV. Kanehara Shuppan, Tokyo 1974-1975.
Pernkopf: Anatomie, Bd. 1 u. 2, hrsg. von W. Plat-
zer, 3. Aufl., Urban u. Schwarzenberg, München-
Wien-Baltimore, 1987-1989.
Rauber/Kopsch: Lehrbuch und Atlas der Anatomie
des Menschen, Bd. I: Bewegungsapparat, hrsg. von
B. Tillmann, G. Töndury. Thieme, Stuttgart.
Reiffenstuhl, G., W. Platzer, P.-G. Knapstein: Die vagi-
nalen Operationen, 2. Aufl., Urban & Schwarzen-
berg, München-Wien-Baltimore 1994.
Saegesser, M.: Spezielle chirurgische Therapie, 10.
Aufl. Huber, Bern 1976.
Sobotta: Atlas der Anatomie, Bd. 1 u. 2, 20. Aufl. hrsg.
von R. Putz, u. R. Pabst, Urban und Schwarzenbe-
rg, München-Wien-Baltimore 1994.
Starck, D.: Embryologie, 3. Aufl. Thieme, Stuttgart.
Tischendorf, F.: Makroskopisch-anatomischer Kurs,
3. Aufl. Fischer, Stuttgart 1979.
Tittel, K.: Beschreibende und funktionelle Anato-Fis-
cher, Stuttgart.
Töndury, G.: Angewandte und topographische Ana-
tomie, 5. Aufl. Thieme, Stuttgart 1981.
Williams, P. L, R. Warwick, M. Dyson, L H. Bannister:
Gray’s Anatomy, 37. Aufl. Churchill, Livingstone,
Edinburgh 1989.
Opća anatomija
Barnett, C. H.: The structure and functions of syno-
vial joints. In: Clinical Surgery, hrsg. von Rob, C.,
R. Smith: Butterworth, London 1966 (S.328).
Barnett, C H., D. V. Davies, M. A. Mac Conaill: Syno-
vial Joints, Their Structure and Mechanics. Long-
man, London 1961.
Basmajian, J. V.: Muscles Alive, 3. Aufl. Williams
&Wilkins, Baltimore 1974.
Bernstein, N.: The Coordination and Regulation of
Movements. Pergamon Press, Oxford 1967.
Bourne, G. H.: Biochemistry and Physiology of Bone,
2. Aufl., Bd. I: Structure. Academic Press, NewYo-
rk 1972.
Bourne, G. H.: The Structure and Function of Mus-
cle, 2. Aufl., Bd. I: Structure. Academic Press, New
York 1972.

Brookes, M.: The Blood Supply of Bone. Butterworth,
London 1971.
Dowson, D., V. Wright, M. D. Longfield: Human joint
lubrication. Bio-med. Engng 4 (1969) 8-14, 160-
165, 517-522.
Freeman, M. A. R.: Adult Articular Cartilage. Pitman,
London 1973.
Haines, R. W., A. Mohiudin: The sites of early epi-
physeal union in the limb girdles and major long
bonesof man. J. Anat. (Lond.) 101 (1967) 823-831.
Hancox, N. M.: Biology of Bone. Cambridge Univer-
sity Press, London 1972.
Jonsson, B., S. Reichmann: Reproducibility in kine-
siologic EMG-investigation with intramuscular
electrodes. Acta morphol. neerl. scand. 7 (1968)
73-90.
Joseph, J.: Man’s Posture: Electromyographic Studies.
Thomas, Springfield/III 1960.
Kapandji, J. A.: The Physiology of Joints, 2. Aufl., Bd.
I-III. Longman, London 1970/71/74.
MacConaill, M. A., J. V. Basmajian: Muscles and Mo-
vements. Williams & Wilkins, Baltimore 1969.
Mysorecar, V. R.: Diaphyseal nutrient foramina in
human long bones. J. Anat. (Lond.) 101 (1967)
813-822.
Rasch, P. J., R. K. Burke: Kinesiology and Applied
Anatomy, 5. Aufl. Lea & Febiger, Philadelphia
1974.
Russe, O. A., J. J. Gerhardt, O. J. Russe: Taschenbuch
der Gelenkmessung mit Darstellung der Neutral-
Null-Methode und SFTR-Notierung. 2. Aufl. Hu-
ber, Bern 1982.
Serratrice, G., J. Eisinger: Innervation et circulation
osseuses diaphysaires. Rev. Rhum. 34 (1967) 505-
519.
Smith, D. S.: Muscle. Academic Press, New York
1972.
Trup
Beck, A., J. Killus: Mathematisch statistische Metho-
den zur Untersuchung der Wirbelsäulenhaltung
mittels Computer. Biomed. Techn. 19 (1974) 72-
74.
Bowden, R., H. El-Ramli: The anatomy of the oeso-
phageal hiatus. Brit. J. Surg. 54 (1967) 983-989.
Cavallotti, C: Morfologia del trigoni lombocostali
del diaframma umano. Acta med. Rom 6 (1968)
21-29.
Condor, R. E.: Surgical anatomy of the transversus
abdominis and transversalis fascia. Ann. Surg. 173
(1971) 1-5.
Danburg, R.: Functional anatomy and kinesiology
of the cervical spine. Manu. Med. 9 (1971) 97-101.
Literatura 447
Diaconescu, N., C Veleanu: Die Wirbelsäule als form-
bildender Faktor. Acta anat. (Basel) 73 (1969)
210-241.
Donisch, E. W., W. Trapp: The cartilage endplates of
the human vertebral column (some considerations
of postnatal development). Anat. Rec. 169 (1971)
705-716.
Doyle, J. F.: The superficial inguinal arch. A reasses-
sment of what has been called the inguinal ligame-
nt. J. Anat. (Lond.) 108 (1971) 297-304.
Drexler, L: Röntgenanatomische Untersuchungen
über Form und Krümmung der Halswirbelsäule
in den verschiedenen Lebensaltern. Hippokrates,
Stuttgart 1962.
Epstein, B. S.: The Vertebral Column. Year Book Me-
dical Publishers, Chicago 1974.
François, R. J.: Ligament insertions into the human
lumbar body. Acta anat. (Basel) 91 (1975) 467-
480.
Groeneveld, H. B.: Metrische Erfassung und Defini-
tion von Rückenform und Haltung des Menschen.
Hippokrates, Stuttgart 1976.
Helmy, I. D.: Congenital diaphragmatic hernia (A
study of the weakest points of the diaphragm by
dissection and a report of a case of hernia through
the right foramen of Morgagni. Alexandria med. J.
13 (1967) 121-132.
Hesselbach, A. K.: Die Erkenntnis und Behandlung
der Eingeweidebrüche, Bauer u. Raspe, Nürnberg
1840.
Johnson, R. M., E. S. Crelin, A: A. White et al.: Some
new observations on the functional anatomy of
the lower cervical spine. Clin. Orthop. 111 (1975)
192-200.
Kapandji, I. A.: L’Anatomie fonctionelle du rachis lom-
bo sacre. Acta orthop. belg. 35 (1969) 543-566.
Krämer, J.: Biomechanische Veränderungen im lum-
balen Bewegungssegment. Hippokrates, Stuttgart
1973.
Krmpotic-Nemanic, J., P. Keros: Funktionale Bedeu-
tung der Adaption des Dens axis beim Menschen.
Verh. anat. Ges. (Jena) 67 (1973) 393-397.
Langenberg, W: Morphologie, physiologischer Quer-
schnitt und Kraft des M. erector spinae im Lum-
balbereich des Menschen. Z. Anat. Entwickl. Ges-
ch. 132 (1970) 158-190.
Liard, A. R., M. Latarjet, F. Crestanello: Precisions
anatomiques concernant la partie superieure du
muscle grand droit de l’abdomen et de sa gaine. C.
R. Ass. Anat. 148 (1970) 532-542.
Ludwig, K. S.: Die Frühentwicklung des Dens epis-
trophei und seiner Bänder beim Menschen. Mor-
phol. Jb. 93 (1953) 98-112.
448 Literatura
Ludwig, K. S.: Die Frühentwicklung des Atlas und der
Occipitalwirbel beim Menschen. Acta anat. (Ba-
sel) 30 (1957) 444-461.
Lytle, W. J.: The inguinal and lacunar ligaments. J.
Anat. (Lond.) 118 (1974) 241-251.
MacVay, C B.: The normal and pathologic anatomy
of the transversus abdominis muscle in inguinal
and femoral hernia. Surg. Clin. N. Amer. 51 (1971)
1251-1261.
Mambrini, A., M. Argeme, J. P. Houze, H. Isman: A
propos de l’orifice aortique du diaphragme. C. R.
Ass. Anat. 148 (1970) 433-441.
Nathan, H., B. Arensburgh: An unusual Variation in
the fifth lumbar and sacral vertebrae: a possible
cause of vertebral canal narrowing. Anat. Anz. 132
(1972) 137-148.
Niethard, F. U.: Die Form-Funktionsproblematik des
lumbosakralen Überganges. Hippokrates, Stutt-
gart 1981.
Okada, M., K., Kogi, M. Ishii: Endurance capacity of
the erectores spinae muscles in static work. J. An-
throp. Soc. Nippen 78 (1970) 99-110.
Pierpont, R. Z., A. W. Grigoleit, M. K. Finegan: The
transversalis fascia. A practical analysis of an eni-
gma. Amer. Surg. 35 (1969) 737-740.
Platzer, W.: Funktionelle Anatomie der Wirbelsäule.
In: Erkrankungen der Wirbelsäule, hrsg. von R.
Bauer. Thieme, Stuttgart 1975 (S.1-6).
Platzer, W.: Die zervikokraniale Obergangsregion in
Kopfschmerzen, hrsg. von H. Tilscher et al. Sprin-
ger, Berlin 1988.
Prestar, F. L, R. Putz: Das Lig. longitudinale posterius
– Morphologie und Funktion. Morphol. Med. 2
(1982) 181-189.
Putz, R.: Zur Manifestation der hypochordalen Span-
gen im cranio-vertebralen Grenzgebiet beim Men-
schen. Anat. Anz. 137 (1975) 65-74.
Putz, R.: Charakteristische Fortsätze – Processus un-
cinati – als besondere Merkmale des 1. Brustwir-
bels. Anat. Anz. 139 (1976) 442-454.
Putz, R.: Zur Morphologie und Rotationsmechanik
der kleinen Gelenke der Lendenwirbel. Z. Orthop.
114 (1976) 902-912.
Putz, R.: Funktionelle Anatomie der Wirbelgelenke.
Thieme, Stuttgart 1981.
Putz, R., A. Pomaroli: Form und Funktion der Articu-
latio atlanto-axialis lateralis. Acta anat. (Basel) 83
(1972) 333-345.
Radojevic, S., E. Stolic, S. Unkovic: Le muscle crema-
ster de l’homme (Variations morphologiques et
importance pratique). C. R. Ass. Anat. 143 (1969)
1383-1386.
Reichmann, S., E. Berglund, K. Lundgren: Das Bewe-
gungszentrum in der Lendenwirbelsäule bei
Flexion und Extension. Z. Anat. Entwickl.-Gesch.
138 (1972) 283-287.
Schlüter, K.: Form und Struktur des normalen und
des pathologisch veränderten Wirbels. Hippokra-
tes, Stuttgart 1965.
Shimaguchi, S.: Tenth rib is floating in Japanese. Anat.
Anz. 135 (1974)72-82.
de Sousa, O. M., J. Furlani: Electromyographic study
of the m. rectus abdominis. Acta anat. (Basel) 88
(1974) 281-298.
Steubl, R.: Innervation und Morphologie der Mm. le-
vatores costarum. Z. Anat. Entwickl.-Gesch. 128
(1969) 211-221.
Takebe, K., M. Vitti, J. v. Basmajian: The functions
of semispinalis capitis and splenius capitis mus-
cles. An electromyographic study. Anat. Rec. 179
(1974) 477-480.
Taylor, A.: The contribution of the intercostal muscles
to the effort of respiration in man. J. Physiol. (Lo-
nd.) 151 (1960) 390-402.
Taylor, J. R.: Growth of human intervertebral discs
and vertebral bodies. J. Anat. (Lond.) 120 (1975)
49-68.
Töndury, G.: Entwicklungsgeschichte und Fehlbil-
dungen der Wirbelsäule. Hippokrates, Stuttgart
1958.
v. Torklus, D., W. Gehle: Die obere Halswirbelsäule, 3.
Aufl. Thieme, Stuttgart 1987.
Veleanu, C, U. Grun, M. Diaconescu, E. Coco-
ta: Structural peculiarities of the thoracic spine.
Their functional significance. Acta anat. (Basel)
82(1972) 97-107.
Witschel, H., R. Mangelsdorf: Geschlechtsunterschie-
de am menschlichen Brustbein. Z. Rechtsmed. 69
(1971) 161-167.
Zaki, W: Aspect morphologique et fonctionnel de l’a-
nulus fibrosus du disque intervertebral de la colon-
ne cervicale. Buli. Ass. Anat. 57 (1973) 649-654.
Zukschwerdt, L., F. Emminger, E. Biedermann, H.
Zettel: Wirbelgelenk und Bandscheibe. Hippokrates,
Stuttgart 1960.
Gornji udovi
Basmajian, J. V., W. R. Griffin jr.: Function of anco-
neus muscle. An electromyographic study. J. Bone
Jt. Surg. 54-A (1972) 1712-1714.
Basmajian, J. V., A. Travill: Electromyography of the
pronator muscles in the forearm. Anat. Rec. 139
(1961) 45-49.
Bearn, J. G.: An electromyographical study of the
trapezius, deltoid, pectoralis major, biceps and tri-
ceps, during static loading of the upper limb. Anat.
Rec. 140 (1961) 103-108.

Bojsen-Møller, F., L. Schmidt: The palmar aponeuro-
sis and the central spaces of the hand. J. Anat. (Lo-
nd.) 117 (1974) 55-68.
Christensen, J. B., J. P. Adams, K. O. Cho, L. Miller:
A study of the interosseous distance between the
radius and ulnar during rotation of the forearm.
Anat. Rec. 160 (1968) 261-271.
Čihák, R.: Ontogenesis of the Skeleton and the Intrin-
sic Muscles of the Hand and Foot. Springer, Berlin
1972.
Clarke, G. R., L. A. Willis, W. W. Fish, P. J. R. Nicho-
ls: Assessment of movement at the glenohumeral
joint. Orthopaedics (Oxford) 7 (1974) 55-71.
Dempster, W. T.: Mechanisms of shoulder movement.
Arch. phys. Med. 46 (1965) 49-70.
Doody, S. G., L Freedman, J. C. Waterland: Shoulder
movements during abduction in the scapular pla-
ne. Arch. phys. Med. 51 (1970) 595-604.
Dylevsky, I.: Ontogenesis of the M. palmaris longus in
man. Folia morphol. (Prague) 17 (1969) 23-28.
Franzi, A. T., E. Spinelli, G. Ficcarelli: Variazione del
muscolo palmare lungo: Contributo alla casistica.
Quad. Anat. prat. 25 (1969) 71-76.
Garn, S. M., C. G. Rohman: Variability in the order
of ossification of the bony centers of the hand and
wrist. Amer. J. phys. Anthropoi. (N.S.) 18 (1960)
219-230.
Glasgow, E. F.: Bilateral extensor digitorum brevis ma-
nus. Med. J. Aust. 54 (1967) 25.
Hohmann, G.: Hand und Arm, ihre Erkrankungen
und deren Behandlung. Bergmann, München
1949.
Jonsson, B., B. M. Olofsson, L C. Steffner: Function of
the teres major, latissimus dorsi and pectoralis ma-
jor muscles. A preliminary study. Acta morphol.
neerl.-scand. 9 (1972) 275-280.
Kaneff, A.: Über die wechselseitigen Beziehungen
der progressiven Merkmale des M. extensor pol-
licis brevis beim Menschen. Anat. Anz. 122 (1968)
31-36.
Kapandji, A.: La rotation du pouce sur son axe longi-
tudinal lors de l’opposition. Rev. chir. Orthop. 58
(1972) 273-289.
Kauer, J. M. G.: The interdependence of carpal arti-
culation chains. Acta anat. (Basel) 88 (1974) 481-
501.
Kauer, J. M. G.: The articular disc of the hand. Acta
anat. (Basel) 93 (1975) 590-605.
Kiyosumi, M.: New ligaments at articulationes ma-
nus. Kumamoto Med. J. 18 (1965) 214-227.
Krmpotic-Nemanic, J.: Über einen bisher unbeac-
hteten Mechanismus der Fingergrundgelenke.
Gegenseitige Längsverschiebung der Finger bei
Literatura 449
der Flexion. Z. Anat. Entwickl.-Gesch. 126 (1967)
127-131.
Kuczynski, K.: Carpometacarpal joint of the human
thumb. J. Anat. (Lond.) 118 (1974) 119-126.
Landsmeer, J. M. F.: Atlas of the Hand. Churchill, Li-
vingstone, Edinburgh 1976.
Lewis, O. J., R. J. Hamshere, T. M. Bucknill: The ana-
tomy of the wrist joint. J. Anat. (Lond.) 106 (1970)
539-552.
Long, C: Intrinsic-extrinsic muscle control of the fin-
gers. Electromyographic studies. J. Bone Jt. Surg.
50-A (1968) 973-984.
McClure, J. G., R. Beverly: Anomalies of the scapula.
Clin. Orthop. 110 (1975) 22-31.
Metha, H. J., W. U. Gardner: A study of lumbrical
muscles in the human hand. Amer. J. Anat. 109
(1961) 227-238.
Mrvaljevic, D.: Sur les insertions et la perforation du
muscle coracobrachial. C. R. Ass. Anat. 139 (1968)
923-933.
Murata, K., K. Abe, G. Kawahara et al.: The M. ser-
ratus anterior of the Japanese. The area of its ori-
gin and its interdigitation with the M. obliquus
externus abdominis. Acta anat. Nippon. 43 (1968)
395-401.
Neiss, A.: Sekundäre Ossifikationszentren. Anat. Anz.
137 (1975) 342-344.
Pauly, J. E., J. L. Rushing, L. E. Scheving: An electro-
myographic study of some muscles crossing the
elbow joint. Anat. Rec. 159 (1967) 47-54.
Poisel, S.: Die Anatomie der Palmaraponeurose. The-
rapiewoche 23 (1973) 33-37.
Ravelli, A.: Die sogenannte Rotatorenmanschette,
Öst. Ärzteztg. 13/14 (1974).
Renard, M., B. Blichet, A. Fonder, P. Poisson: Rôle res-
pectif des muscles sousépineux et petit rond dans
l’ cinématique de l’humerus. C. R. Ass. Anat. 139
(1968) 1266-1272.
Renard, M., A. Fonder, C. Mentre, B. Bliebet, J. Cayot-
te: Contribution á l’ étude de la fonction du muscle
sousépineux. Communication accompagnée d’un
film. C. R. Ass. Anat. 136 (1967) 878-883.
Roche, A. F.: The sites of elongation of the human me-
tacarpals and metatarsals. Acat. anat. (Basel) 61
(1965) 193-202.
Schmidt, H.-M.: Die Guyon’sche Loge. Ein Beitrag zur
klinischen Anatomie der menschlichen Hand. Ac-
ta anat. 131 (1988) 113-121.
Schmidt, H.-M., U. Lanz: Chirurgische Anatomie der
Hand. Hippokrates Verlag, Stuttgart 1992.
Shrewsbury, M. M., R. K. Johnson: The fascia of the
distal phalanx. J. Bone Jt. Surg. 57A (1975) 784-
788.
450 Literatura
Shrewsbury, M. M., M. K. Kuczynski: Flexor digi-
torum superficialis tendon in the fingers of the
human hand. Hand 6 (1974) 121-133.
Shrewsbury, M. M., R. K. Johnson, D. K. Ousterhout:
The palmaris brevis. A reconstruction of its ana-
tomy and possible function. J. Bone Jt. Surg. 54-A
(1972) 344-348.
Soutoul, J. H., J. Castaing, J. Thureau, E. De Giovan-
ni, P. Glories, M. Jan, J. Barbat: Les rapports tête
humérale-glène scapulaire dans d’abduction du
membre superieur. C. R. Ass. Anat. 136 (1967)
961-971.
Stack, H. G.: The Palmar Fascia. Churchill, Livingsto-
ne, London 1973.
Strasser, H.: Lehrbuch der Muskel und Gelenkmecha-
nik, Bd. IV: Die obere Extremität. Springer, Berlin
1917.
Weston, W. J.: The digital sheaths of the hand. Aust.
Radiol. 13 (1969) 360-364.
Donji udovi
Ahmad, I.: Articular muscle of the knee: articularis
genus. Bull. Hospit. Dis. (N. Y.) 36 (1975) 58-60.
Altieri, E.: Aplasia bilaterale congenita della rotula.
Boll. Soc. Tosco-Umbra Chir. 28 (1967) 279-286.
Asang, E.: Experimentelle und praktische Biomecha-
nik des menschlichen Beins. Med. Sport (Berl.) 13
(1973) 245-255.