ALEKSANDRIJA

Aleksandrija je sa 3,5 milijuna stanovnika danas drugi grad po veliini u Egiptu, najvea egipatska luka te vano industrijsko sredite Egipta zbog prirodnog plina i nafte iz Sueza. U drevna vremena Aleksandrija je bila poznata po aleksandrijskom svjetioniku, jednom od sedam svjetskih uda te aleksandrijskoj knjinici, najveoj knjinici drevnog svijeta. Aleksandrija je prozvana po svom osnivau, Aleksandru Velikom koji je grad utemeljio oko 334. godine prije Krista. Aleksandrija je osnovana s namjerom da ojaa Naucratis kao centar grke moi u Egiptu i kao poveznica izmeu Grke i bogate doline Nila. Samo nekoliko mjeseci nakon osnivanja, Alekandar je napustio Egipat i krenuo na istok nikada se ne vrativi u svoj grad. Zapravo, Aleksandrov general Ptolomej, kasnije Ptolomej I. Egipatski, uspio je u namjeri da Aleksandrovo mrtvo tijelo prenese u grad gdje je postalo jedno od najpopularnijih turistikih destinacija za drevne putnike, ukljuujui i Julija Cezara. Kao sjedie Ptolomejski h vladara Egipta ubrzo je postala najveim gradom helenistikog svijeta, sredite novih trgovakih putova izmeu Europe, arapskih zemalja i Indije. Aleksandrija u to doba nije bila samo sredite helenizma nego i najvei idovski grad na svijetu. Ptolomejci su utemeljili muzeje i poznatu aleksandrijsku knjinicu a vrlo su oprezno populaciju djelili u tri narodnosti, grku, idovsku i egipatsku to je kasnije dovelo do mnogih turbulencija. No, Aleksandrija je ubrzo prereasla Kartagu i u manje od stoljea postala najvei grad na svijetu. Tek kada su srednjovijekovni islamski vladari Egipta osnovali Kairo zavrio je period Aleksandrijinog prijestolovanja Egiptom a kasnije su je Turci tijekom ottomanskog razdoblja pretvorili gotovo u maleno ribarsko selo. Grad je slubeno pod rimsku jurisdikciju potpao 80. godine prije Krista prema volji Ptolomeja Aleksandera ali zapravo se pod rimskim utjecajem razvijao ve vie od stoljea. Iako je povijesno vana za razvoj poganskog uenja, Aleksandrija pod rimskim vodstvom sljedeih nekoliko stoljea postaje centar kranske teologijije i crkvene vlasti. Kako su se u dolini Nila obnavljali drevni utjecaji tako je kranski utjecaj u Aleksandriji slabio pa su krajem 4. stoljea Krani unitili sve hramove i kipove, zabranili po ganske rituale pod prijetnjom smru i zatvorili knjinice. 391. godine, car Theodosisu naradio je unitenje svih poganskih hramova a pretpostavlja se da je tada unitena i velianstvena aleksandrijska knjinica. 616. godine grad je potpao pod perzijku vlast. Pa iako je bizantski car Hearclius obnovio grad nekoliko godina kasnije 640 godine Arapi su napali Aleksandriju. Gradu u pomo nije pritekao Konstantinopol, Heraclius je bio mrtav a novom vladaru Konstantinu III bilo je tek 12 godina. Danas je preostalo jako malo od drene Aleksandrije. Najvei dio kraljevske i gradskih etvrti potonuo je tijekom potresa. "Pompejev stup" najpoznatiji je aleksandrijski drevni spomenik. Smjeten je na drevnom aleksandrijskom akropolisu i sastoji se od pijedestala visokog 30 metara. Ispod akropolisa nalaze se ostaci Serapeuma i pretpostavlja se spremite drevne knjinice. Aleksandrijske katakombe znane kao "Kom al Sukkfa" nalaze se nadaleko od stupa i obuhvaaju labirint na nekoliko razina te dvorane sa stupovima, statuama i drugim rimsko-egipatskim vjerskim simbolima, sarkofage i veliku sobu za bankete izgraenu u rimskom stilu gdje su obroke u ast preminulih jeli roaci umrlih.

Aleksandrijska knjinica
Kraljevska knjinica Aleksandrije bila je jedna od najveih knjinica na svijetu. Pretpostavlja se da je osnovana poetkom 3. stoljea prije Krista tijekom vladavine Ptolomeja II. Egipatskog nakon to je njegov otac podigao privi dio kompleksa, hram Muza, koji e initi knjinicu. Pretpostavlja se da je ova knjinica imala izmeu 40 000 i 700 000 knjiga. Do danas nisu sa sigurnou utvreni kontroverzni detalji njezina unitenja no zna se da je unitena u poaru. Prema jednoj prii knjinica je utemeljena sa Aristotelovim privatnom kolekcijom posredstvom Demetriusa Phalereusa, jednog od njegovih uenika. Druga pria kae da je kae da je kolekcija dosegla ovoliki broj knjiga zahvaljujui dekretu Ptolomejevia III. Egipatskog prema kojem su svi gradski posjetitelji i gosti morali gradu predati sve knjige u svom posjedu nakon ega su one bile slubeno iskopirane, originali su pohranjeni u knjinici dok su kopije vraene njihovim posjednicima. 391. godine nae ere car Theodosius I. naredio je unitenje svih poganskih hramova. Patrijarh Theophilus Aleksandrijski izvrio je njegovu naredbu. Ne zna se tono koliko je knjiga bilo u knjinici u doba unitenja a ne moe se sa sigurnou rei ni tko je uistinu spalio aleksandrijsku knjinicu. Plutarch krivi Julija Cezara, Edward Gibbon Theophilusa. Prema Knjizi mudrosti (Ibn al-Kifti's) koju je citirao biskup Gregory Bar Hebraeus, unitio ju je general Amrouh slijedei naredbe Calipha Umara. No pretpostavlja se da su neke knjige ipak sauvane, na primjer postoji vjerovanje da je Mark Anthony dao Kleopatri vie od 200 000 svitaka za knjinicu mnogo kasnije nego je Julije Cezar optuen za njezino spaljivanje.

Aleksandrijski svjetionik
Ponekad zvan "Pharos of Alexandria" ovaj aleksandrijski svjetionik izgraen je u 3. stoljeu prije Krista i smatra se jednim od sedam svjetskih uda. Svjetionik je uniten u dva potresa tijekom 14. stoljea a njegovi su ostaci pronaeni 1994. godine. Toranj je, pretpostavlja se, bio dugaak 134 metra i vrlo vjerojatno je jedan od najviih struktura tog

vremena nainjenih ljudskom rukom. Bio je izgraen od bijelog kamena i na svojoj najvioj toki imao je pozicionirano ogledalo koje je danjiu reflekiralo suneve zrake a nou vatru. Legende kau da je svjetlo iz svjetionika bilo koriteno za spaljivanje neprijateljskih brodova prije nego dosegnu obalu a svjetlo iz svjetionika sezalo je do 35 milja (56 km) od obale. Uz iznimku velikih piramida u Gizi, svjetionik je najdugovjenije od sedam svjetskih uda. Uniten je u potresima 1303 i 1323 godine. 1480. godine egipatski sultan Qaitbay izgradio je srednjovjekovnu utvrdu na istom mjestu gdje je stajao svjetionik koristei isto kamenje i mramor.