SVEUILITE U ZAGREBU HRVATSKI STUDIJI ODJEL POVIJESTI

PRIKAZI

Donald M. MacRaild, Avram Taylor, Social theory and social history. Marshall D. Sahlins, Islands of history;Captain James Cook or The Dying God. William H. McNeill, The Pursuit of Power: Technology, Armed Force, and Society Since A. D. 1000; The Military Impact of the French Political and the British Industrial Revolution. James C. Scott, Seeing Like a State: How Certain Schemes to Improve the Human Condition Have Failed; State Projects of Legibility and Simplification.

Predmet: Drutvena povijest Mentor: prof. dr. sc. Mladen Ani Student: Mijo Beljo

Zagreb, svibanj 2013

Donald M. MacRaild, Avram Taylor, Social theory and social history.

Knjiga Social Theory and Social History dvojice autora Donald M. MacRailda i Avrama Taylora napisana u duhu modernistikih teorija povijesti, u svojoj nutrini govori o nerazdvojivoj i danas gotovo neraskidivoj vezi povijesti i sociologije. U svome prvom dijelu autori navedene knjige, dotiu se prvih znanstvenika i istraivaa koju su bili poznati po svojim kritikim odnosima spram povjesti, pritom navodei primjer Herberta Spencera i Augusta Comta. No osim njih autori govore i o velikom broju poznatih sociologa koju se povijest smatrali kao neto to moe objasniti mnoge drutvene situacije, radi ega su se veoma i prouavali odreene povijesne probleme. Autori navode da se emiprijska sociologija koja je odbacila prolost, a samim time i povijest, u objanjenju pojedinih dogaaja, razvila negdje oko dvadesetih godina 19 stoljea, upravo u vremenu velikoga razvoja sociologije ali i njezinih srodnih grana to je najvie bilo vidljivo na podruju Sjedinjenih Amerikih Drava. Autori navode da su prva socioloka drutva osnovana upravo u SAD-u i to ve krajem 19 stoljea, a zatim i Europi, posebice na prostoru Velike Britanije. Isto tako, jasno se istie da se velika veina sociologa, ipak i dalje u svojim istraivanjima i dalje koristila povijesnim iskustvima i rjeenjima. Prvenstveno su se kontinentalno sociolozi, posebice oni njemaki poput Norberta Eliasa. Osim njemakih sociologa, krianjem povijesti i sociologije u svojim istraivanjima bavili su se i engleski sociolozi poput Dennisa Smitha, Reinharda Bendixa, Charles Booth i ostalih. Veliki dio naveden knjige okrenut je upravo ovim dvijema suprostavljenim strujama koji sa jedne strane poduiru stapanje sociologije i povijesti, a drugi isto to svojerazlono odbacuju. Osim to ve odavno postoji i sukob ovih dviju strana oko stapanja ovih viju znanstvenih disciplina, s druge strane postavlja se pitanje kako bi se takva kombinacija znanosti mogla zvati; da li socijalna povijest, ili pak povijesna sociologija. Neki su definirali sociologiju kao znanost koja se bavi prouavanjem ljudskoga drutva, a povijest kao znanost i ljudskim drutvima i promjenama koje su se dogodile kroz povijesni razvoj, to je bilo karakteristino za Petera Burka koji podravao kombinaciju obje znanosti. On je isticao da su povijest i socilogija toliko povezani da jedno bez drugoga nisu kompetentni.

Pojednostavljeno, povjesniari su okarakterizirani kao oni koji priaju prie iz prolosti, a sociolozi kao oni koji grade modele, odnosno povjest objanjava prole dogaaje dok socilogija pravi konstrukcije teorije. Osim toga povijest je uglavnom okrenuta prema dogaajima, dok sociologija te dogaaje uglavnom generalizira. To objanjava Phillip Adams te navodi da je glavna briga povijesnih sociologa objaanjavanje veze izmeu drutvenih akcija i drutvenih struktura. Upravo je on, Phillip Adams, prepoznao tri glavna obiljeja povijesne socilogije. Prvo obiljeje bilo je u upotrebi od strane samih utemeljitelja sociologije Webra, Durkheima..-, drugo obiljeje navodi da se drutvo stalno kree i da su bio kakave radnje pojedinca u odnosu na drutvo, od veoma male vanosti, tree obiljeje je mikropovijest- koju svi mi posjedujemo. No izmeu suprostavljenih strana, postoje i onaj dio sociologa i povjesniara koji su se okrenuli prouavanju i povijesti i sociologije. Posebice se to moe vidjeti u dvijema znanstvenim studijama od Taylora i Pearsona u kojima su koritene i povijesne ali i socioloke metode u analizama radnikih klasa. No autori ove knjige slau se da se veina djela povijesnih sociologa ne mogu oznaiti kao velika, u to nas razliita literatura pokuava uvjeriti. Navodi se da je velik broj drutvenih faktora koji veoma lako mogu onemoguiti svakom pojednicu ispunjenje njihovih elja, a jedan od najeih je drutveni poloaj pojedinca. Zbog toga ljudi mogu biti diskriminirani na temelju spola, rase, nacionalnosti ali i zbog niza drugih razliitosti koje pojedinca odvode u veoma teak poloaj. Isto tako velike strukture kao i ustanove pokazuju sloenost svih drutvenih procesa. Tako su drutvene strukture veoma znaajne u stvaranju ali i u obuzdavanju razliitih mogunosti, a i same ustanove ui veini sluaejva ograniene su raznim strukturama. Kako bi se izbjegle sitacije koje su svojoj sutini imaju elju za sukobljavanjem, povijesna analizha mora kod svojih objanjenja ukljuivati karakteristina obiljeja povijesnih razdoblja, dok povjesniari moraju biti svjesni toga da se drutva nalaze u stanju stalne oscilacije, a isto tako socilozi moraju biti svjesni da bez povijesti, nije mogue staviti odreeno drutvo u odreeni vremenski prostor, radi ega ni prouavanje drutva odreenoga vremena nee biti objektivno istraeno.

Marshall D. Sahlins, Islands of history; Captain James Cook or The Dying God.

etvrti dio knjige Marshalla. D. Sahlinsa govori o o engleskom pomorskom kapetanu Jamesu Cooku, koji se zajedno sa svojim brodovljem 1779 godine zaustavio na havajskom otoju. Prilikom svoga prvoga susreta sa domorodcima sa Havaja, Cook i njegova pratnja doekani su sa jednom velikom i toplom dobrodolicom, emu se zasigrno nisu bili nadali kada su se nali pred Havajima. Poslije toga toploga doeka, Cook je napustio Havaje krenuvi u daljnja istraivanja okolnoga podruja. No poslije nekoliko tjedana Cook se ponovno vratio na Havaje, no ovoga puta naiao je na potpuno divlje ponaanje domorodaca. Havajani su nakon drugoga dolaska Cooka, pokuali opljakati njegove brodove, prilikom ega su i uspijeli ukrasti amac sa jendnog od njegovih brodova. Cook je da bi vratio ukradeni amac morao otii do domorodaca. Prilikom svoga dolaska meu njih, oni su ga ubili, odsjekavi mu glavu, nakon ega je dolo i do izbijanja sukoba sa engleskim mornarima. Neprijateljstva su potrajala nekoliko godina, odnosno sve do trenutka dok novi havajski pogalavica Kamehameha nije odluio ponovno se sprijateljiti sa Englezima, na nain da je uspostavio trgovake odnose sa njima. Vraajui se ponovno na Cooka, Salins tvrdi da je topol prijem koji je Cook doivio prvi puta kada je posjetio Havaje, proizlazi iz toga to su domorodci mislili da je sam Cook ljudsko utjelovljenje njihova boga Lona. Zbog toga je sama Cookova smrt protumaena kao opravdano ubojstvo, odnoso to je bio ritualni in usmrivanja boga koji je morao umrijeti kako bi se rodio i idue godine. S druge strane Salins istie da se upravo u ovom dogaaju mogu vidjeti interakcije izmeu pojedinanih doagaaja te djelovanja sistema. On dogaaje i scene koje su se dogaale na Havajima i u kojima je stradao kapetan Cook, vidi kao neto to je stoljeima bilo uroeno i nasljeeno u kulturi domorodaca na Havajima, i po njemu domoroci nisu poinili nikakav zloin, ve su samo slijedili kulturne obrasce svoga ponaanja. U svom zadnjem dijelu autor navodi da su poglavice uspostavivi trgovake odnose sa Englezima, uskoro poeli i svoja imena mijenjati u engleska, i to prvenstveno zbog toga kako bi

se istaknule nad svojim podanicima. Stoga Salins istie da svaki pokuaj promjene dovodi do povlaenja i drugih promjena. Na kraju zakljuuje da je kultura, openito zajedno sa kulturnim kategorijama, uvijek u nekoj vrsti opasnosti, i to pogotovo u trenutku kada se koristi kako bi protumaila odreene pojave.

William H. McNeill, The Pursuit of Power: Technology, Armed Force, and Society Since A. D. 1000; The Military Impact of the French Political and the British Industrial Revolution. U estom dijelu svoje knjige, McNeill navodi da su glavni poremeaji koji su zatresli strukturu staroga reima i u Francuskoj i u Engleskoj u zadnjim godinama 18 stoljea, odnosili na veliko poveanje stanovnitva na tim podruijima. Uz to navedni autor istie da su se glavna neslaganja izmeu Velike Britanije i Francuske u sutini bila najvie vezana oko geograske raspodjele. Istie da su ideje i razne aspiracije, interesi, ali i glad te strah, igrali veoma veliku ulogu u obje revolucije ( francuskoj drutveno politikoj, i engleskoj industrijskoj ). Rast stanovnitva bio je velik kako u ruralnim sredinama tako i u samim gradovima, to je bio sluaj i u Francuskoj i u Velikoj Britaniji. Takav velik broj stanovnika u gradovima doveo je i do velikih problema: zapoljavanje u gradovima kao i poveana potreba za prehranom stalno se poveavala i predstavaljala je svakodnevni izazov. Upravo je taj velilki broj omoguio francusku revoluciju, koja e se pretvoriti u revoluciju protiv aristokracije i stalih neprijatelja naroda. Autor navodi da se Francuska revolucionarna ideja velike vojske i jake i razvijene industrije nije se mogla jasno vidjeti sve do vremena Napoleona, kada se sve iz korijena promijenilo. Tako je ona vojska koja je uspostavljenja 1792, i koja je popunjena dragovoljcima i sposobnim asnicima postala puno jaa i sposobnija negoli ona stara kraljevska. U toj vojsci osim graana velik broj dragovljaca inili su i sami seljaci, a vojska se popunjavala po departmanima. Takav ustoroj bio je temelj na kojemu e Napoleon kasnije stvoriti ubojitu vojnu silu. Istie se da se stvaranjem velike vojske, odnosno mobilizacijom mnotvo nezaposlenih mladia koji su mogli pokrenuti novu revoluciju, Francuska rijeila velikih problema. Upotrebom takve vojske van granica Francuske, drava se poela gospodarski oporavljati, jer je ta velika vojska sad ekonomski crpila zemlje u kojima se nalazila. U velikoj mjeri u gospodarskom oporavku sudjeluje i vojna industrija Francuske iji se kapaciteti za vrijeme revolucinarnih, a pogotova Napoleonovih rataova, upetostruuju. U ovom dijeli knjige autor spominje i neuspjeli Napoleonov pokuaj da kontinetalnom blokadom Europe, gospodarski izolira i uniti Veliki Britaniju. No dogodilo se upravo suprotno, VB je gospodarski sve vie jaala i svojim je industrijski razvijenim proizvodima, ali kotrolom orijetalne i prekoocenaske robe na kraju gotovo i unitila francusko gospodarstvo.

Napominje se da je jedan od najveih problema s kojim se Napoelon susretao bilo upravo pitanje opskrbe. Za razliku od Britanaca koji su imali veoma razvijen sistem brze morske opskrbe, Napoleon se zbog svoje slabosti na moru, morao iskljuivo okrenuti sporoj kopnenoj opskrbi, koja je u uslijed neprijateljskih napada esto bila i nedostupna. Nakon to je obradio kljune stvari koje su dovele Napoeleona do njegova neslavnoga kraja, autor pie o veoma razvijenim putnim komunikacijama, posebice o kanalskim komunikacijama u Engleskoj, to je rezultiralo jeftinim i brzim trasnsportom koji je omoguio masovno irenje industrijskoga razvoja irom Engleske. U tekstu se navodi da se problem VB oko rastuega stanovnitva uglavnom osjetio i rjeavao u samoj Engleskoj, radi ega su bili doneeni i socijalni zakoni koji su omoguavali stanovnitvu da i u sluaju gladnih godina, kada bi etva i propala, svaki stanovnik imao pravo na svoju pomo i hrani, koje mu je pruala drava. Na taj nain ureena drava izbjegla je socijalne nemire, kakavi su se dogodili u Francuskoj, to je u biti i dovelo do revolucije. U svrhu zatite stanovnitva, VB je donijela i odreene zakone kojima su regulirana prava ljudi koji su naglo osiromaili , tzv. spennhamland system, koji je pridonio daljnjoj stabilizaciji britanskoga drutva. Autor se dotie i pitanja vojne industrije, te istie da je upravo ratno stanje dovelo do ubrzanoga razvoja tehnologije, kao i do tehnolokog i industrijskoga razvoja. Iako ni Francuzi nisu puno zaostajali za Engleskom u tom pogledu, ve nakon Napoleonova poraza u Rusiji, francuska industrija pokazat e sve svoje slabosti. Naime nakon poraza u Rusiji i krvavoga povlaenja, gospodarska mo Francuske opast e u samo nekoliko mjeseci, to e iskoristiti VB koja e postati glavna logistika baza Napoleonovih protivnika, a njeno gospodarstvo e jo jedanput doivjeti veliki uzlet. Na kraju ovoga dijela teksta, autor se osvre na stanje u vojskama poslije rataova sa Napoleonom, istiui modernizaciju i dostignua jednio Pruske vojske, ija e strategija i vojna organizacija u sljedeih nekoliko desetljea biti temelj na kojemu su se razvijale gotovo sve europske sile.

James C. Scott, Seeing Like a State: How Certain Schemes to Improve the Human Condition Have Failed; State Projects of Legibility and Simplification.

James.C. Scott u prvom poglavlju svoje knjige koje nosi naziv Priroda i prostor, daje opis koji e posluiti kao metafora cijeloj knjizi. U ovom dijelu autor nas upoznaje sa znanstvenim razvojem umarstva u Njemakoj od kojega je dolo krajem 18 stoljea. Naime Pruska drava toga vremena imala je veoma velik interes za proizvodni potencijal uma. Upravo radi toga sama drava preuzela je obvezu zatite i obnove uma. Kako su neke vrste uma bile veoma skupocjene, te kako bi se stvorili takve velike bogate ume, velika podruja bila su oiena od makije i drugih manje vrijednih umskih stabala. Nakon takve akcije posaene su nove ume, i to u velikim ravnim linijama, kako bi se u budunosti olakalo njezino brojanje i odravanje, a i njezini uvari mogli su je veoma jednostavno nadgledati. Sve to omoguilo centraizirano dravno upravljanje umama. Scott istie da iako je izgledalo da se takve ume mogu dugtrajno zadrati, to se u kasnijem razdoblju pokazalo neodrivim, prvenstveno zbog toga jer je ljudsko djelovanje na prirodu kao i njegov pokuaj modifikacije neprirodan i samim time osuen je na propast, to se jasno moglo vidjeti u nestajanju mnogih biljnih i ivotinjskih vrsti, radi ega se uskoro smanjio i profit koji su ume trebale donijeti. Autor istie da unato tome to se planiranje poumljavanja pokazalo kao neuspjeno, planiranje i irenje postalo je veoma poeljna aktivnost u razvoju nacionalnih drava. Glavni poticaj za planiranje i standardiziranje mjerenja bila je briga o naplati poreza. Do tada se prikupljanje poreza uglavnom mjerilo i temeljilo na lokalnoj tradiciji, pa se takav standardni porez razlikovao od grada do grada. ak i kada bi se prikupljanje poreza standardiziralo, lokalno stanovnitvo bi u veini sluajeva znalo nai naina da taj standard okrene u svoju korist. Scoot istie primjer Francuske koja takvu sitaciju uspijela staviti pod svoju kontrolu uvevi metriki sustav. Kako je poveanje trinoga gospodarstva zahtjevalo uvoenje redovitih mjera, drava je imala veliku elju za reguliranjem oporezivanja. Autor navodi da je propisivanje oporezivanja u nastajanju trine ekonomije bio mali problem u odnosu na veliinu i podjelu zemljita. Ranomoderne drave bile su suoene sa

mnotvom lokalnih obiaja, koji su regulirali podjelu zemlje s onima koji su imali pravo na zemlju i sa onima koji su odrasli na toj zemlji. Ovakva podjela zemlje stvorila je sistem lokalnih politiara koji su u svoj djelokrug djelovanja uzeli osobne obiteljske potrebe, nasljedstvo, prinos zemlje te niz drugih faktora. Autor istie da sam pojam moderne drave pretpostavlja znatno pojednostavljeni i jedinstveni sustav zemljita i nekretnina kojima se moe upravljati iz jednoga centra. No s obzirom na razliite ciljeve lokalnih obiaja i elje moderne drave za to lakim oporezivanjem i upravljanjem zemljitem, netko je morao popustiti. Naravno da je pobijedila drava, i to podijelom redovitih parcela stanovnitu. Iako je glavni cilj toga bio da se omogui to lake upravljanje zemljom te to lake prikupljanje poreza, rezultat je bio taj da se poremetio itav sustav kolektivnoga zakupa zemlje, koji je zamijenjen sa velikim pojedinanim gospodarstvima u kojima se nagrauje invidualni napor, koji omoguuje pomak prema velikom trinom gospodarstva, koje ignorira veliko tijelo znanja o ljudima i zemlji. Scoot navodi da je drava velik uspjeh u upravljanju zemljom postigla uvoenjem katastarskih karti. Vodea zemlja u izradi katastarski karti bila je Nizozemska, i to uglavom zbog toga to je kao nekadanja vodea trgovaka sila svijeta,rano postigla veoma razvijen stupanj komercijalizacije. No ovakav sistem sadri samo mjerenja zemlje, no ne i njezinu kakvou i plodnost. Autor kae da su katastarske mjere bile veoma vaen u razvoju moderne drave. Isto tako autor iste da je onaj tko je po katastru dobio slabiju zemlju, u veini sluajeva veoma brzo bio osiromaen, dok su s druge strane oni sretnici koji su dobili manju ali bolju dravnu zemlju, mogli veoma lako platiti odreene poreze, a usto i dobro zaraditi. Ovaj prvi korak podravljavanja temelji se na osnovnim mjerenjima i ujednanostima upravo radi poreza.

Svoje drugo poglavlje autor zapoinje sa raspravom o pretvaranju srednjovjekovnih gradova u moderne. Rani gradovi bili su vrlo neorganizirani, to im je omoguio odreeni stupanj samostalnosti. Njihov vrlo nepravilni raspored, bio je nona mora za sve one koji nisu ivjeli u gradovima i kojima su u snalaenju mogli pomoi jedino stanovnici toga grada. Tek je razdoblje renesanse i prosvjetiteljstva dovelo do estetskih zahtjevi koje su talijanski urbanisti shvatili veoma ozbiljno. Urbanisti ovoga razdoblja imali su elju olakati kretanje vojnika kroz

gradove, kako bi to prije bili u stanju doi do pobunjenikih etvrti. Upravo postrevolucionarni Pariz moe veoma dobro posluiti kao primjer ovakvoga naina planiranja. Sam grad je gotovo iznova rekonstruiran i obnovljen, proirene su ulice koje su sada postale geometrijski pravilne. Dok su zbog tih zahvata desetine tisua ljudi raseljenje, Vlada je u svojim rukama objedinila poreznu upravu i vojnu kontrolu, pruajui gradu zdravije ivotne uvijete i bolje ekonomske arterije. Tada je i radnika klasa izgubila velik dio svoje samostalnosti. Scoot istie da je drugi korak u konsolidaciji i dranju dravnih funkcija bila dodjela prezimena. Iako se ova praksa mijenjala tijekom vremena i ako je varirala od zemlje do zemlje to je gotovo u potpunosti bio dravni projekt osmieljen kako bi se stanovnitvo zemlje moglo lake identificirati, no prvenstveno zbog toga kako bi se graani moglo to temeljitije oporezivati. Neki dravni projekti nisu uspijeli zbog pobune stanovnitva, no drugi su uspjeno uvedeni, prvenstveno zbog toga jer je za njihovo nepotivanje bila odreena teka kazna. Jedan tipian primjer toga dogodio se na Filipinima. 1849 godine Filipincima su dodijeljena prezimena, jer ih je panjolska vlada samo na taj nain mogla oporezivati. U tu svrhu sastavljenja je knjiga zajednikih imena i prezimena, a ljudi su podijeljeni po abecednom redu prezimena. Autor navodi da su drave osim toga trebale i kontrolu nad jezikom koji je u veini sluajeva najvei i jedini uvar lokalne kulture i obiaja. Iako Scott ne ide u dubinu dravnih napora za kontrolom jezika, on spominje Francusku kao primjer kako drava kodificira nacionalni jezik, stavljajui one koji ga ne govore van drutvenih dogaaja. Isti sistem drutvene centralizacije, Fracuzi u kopirali i na promet. Mnoge ceste graene su prema Parizu i iz Pariza, to je pridonosilo i boljem nadzoru sporednih cesta. Svi planovi oko izgradnje cesta ili su tako da je velika veina prometa morala ii kroz glavni grad. Tako graenje cese omoguile su postavljenje vojnih jedinica na osjeljiva podruja,ime se u potunosti eljelo suzbiti mogue nemire.