Andre Martinet Osnove ope lingvistike

.... ---.. ---....- .

.... --. .. ----

PrQevod i predgovor
------

August Kovacec 8 BibliotekaTeka

Funkcionalizam Andrea Martineta

u okviru strukturalne lingvistike

Teaj ope Izngvislike (1916) Ferdinanda de Saussurea (1857-1913) otvorio je novu epohu u prouavanju ljudskog jezika upravo po tome to je iza us trojstva konkretnih jezika sustavno nastojao otkriti princip ljudskog jezika openito, dakle naelo na kojemu se zasniva i svaki ljudski jezik posebno, po tome to je jezini znak nastojao razgraniiti prema drugim vrstama znakova, a lingvistiku promatrati kao granu ire znanosti o znakovima semiologije. Nasuprot pozitivistikom zgrtanju injenica i atomistikom prouavanju pojedinanih jezinih jedinica i pojavu svake za sebe kakvo je do tada prevladavalo, Saussure radikalno mijenja perspektivu jezinih is traivanja uvodei, izrijekom, pojam jezika kao sustava (jezik nije konglo merat nego organizirani skup) kao jedan od bitnih elemenata svoje teorije, pa u skladu s tim zahtijeva da se jezine injenice promatraju i prouavaju upravo i prije svega kao solidarni, meduovisni dijelovi sistema. Za razliku od normativnih preokupacija koje su do tada prevladavale, Saussure postu lira objektivan, znanstven pristup jezinoj gradi, njezino opisivanje i nje zino objanjavanje. Unato poetnom neshvaanju, ili krivom shvaanju, Saussureove misli, usprkos poetnim otporima, njegove slavne dihotomije (sinkronija/dijakronija, jezik/govor, oznaen% znaitelj, odnosi in praesentiaj odnosi in absentia) ili njegov pojam vrijednosti (pa odatle i negativna de finicija jezinih jedinica), arbitrarnosti znaka itd. danas su, u ovom ili onom obliku, u lingvistici ope prihvaeni, a njegova se jezina teorija (po shva anju da u jeziku postoje samo razlike<c) moe smatrati ishoditem mo dernoga lingvistikog strukturalizma (ukljuujui, indirektno, i ameriki strukturalizam) .
Moemo rei da je ve pojava mladogramatiara potkraj 70-ih godina XIX. st. i prvih reakcija na njihovo uenje o jeziku (u toku 80-ih godina XIX. st. i osobito nakon ozbiljnih rezultata geografske lingvistike na prijelomu sto ljea) oznaila kraj linearnom razvoju lingvistike i otada se jezina proua vanja odvijaju u nekoliko paralelnih matica. Posmrtno objavljivanje Saus sureove knjige nije znailo samo jo jednu novu orijentaciju, nego je bilo, moe se rei, pravi vatromet ideja pod ijim je bljeskom izrasla enevsku stilistika na elu sa Charlesom Bally jem (1865-1947) i nova orijentacija u sintaksi s Albertom Sechehayeom (1870- J 946), formirala se francuska (pa rika) socioloka orijentacija u lingvistici s Antoineom Meilletom (18661936) i Josephom Vendryesom (1875-1960). No Saussureovo uenje naj vjernije i u intelektualnom smislu najpotpunije nastavlja evropski struktu ralizanl (premda sam F. de Saussure ne upotrebljava termin struktura), a indirektno i djelomino takoer i ameriki strukturalizam. Unato privid nom jedinstvu, iza etikete strukturalizam (koja je, kako u prolosti tako jo i danas, esto izazivala niz sporova i nesporazuma, u lingvistici a osobito u drugim disciplinama, npr. sociologiji, filozofiji i dr.) krije se vrlo raznorodna realnost. Ako ostavimo po strani ono to se sa strukturalizmom dogaalo

izvan lingvistike i ako zanemarimo znaajne strukturalne lingviste koji polaze od Saussureova uenja ali ih je teko bilo kamo bez rezervi svrstati (npr. L. Tesniere, J. Kurylowicz i dr., a na kraju krajeva i E. Benveniste), razvoj strukturalizma tekao je u nekoliko osnovnih matica, koje i same, una to jedinstvenoj etiketi, znaju biti dosta raznorodne. Ako ne raWlamo Edwarda Sapira ( 1 884- 1 939) koji je po mnogo emu i blizak Saussureu i pretea razliitih strukturalistikih rjeenja (Language, 1 92 1 ), osniva i glavni predstavnik amerikog strukturalizma (amerikog deskriptivizma, distribucionalizma, biheviorizma, antimentalizma) bio je Leonard Bloomfield ( 1 887- 1 949) ija je knjiga Language ( 1 933) dugo bila biblija amerike lingvistike. On je predstavnik krajnjeg pozitivizma, a ana lizira samo jezina ponaanja koja se mogu promatrati (distribucija jedinica; stimuli i replike). BloomfieIdov tehnicizam i mehanicizam neki su njegovi sljedbenici dotjerali do krajnjih granica. S druge strane, to zbog specifi nih amerikih potreba, to opet zbog utjecaja iz Evrope, naroito nakon rata postoji vie amerikih strukturalistikih usmjerenja. Glosematika (ili danska ili kopenhaka) kola, odnosno danski struktura lizam, formirao se oko Kopenhakoga lingvistikog kruga (Cercle linguis tique de Copenhague) a glavni mu je teoretiar i najznaajniji predstavnik Louis Hjelmslev (itaj: Jelmslev) ( 1 899- 1 965), koji je naela glosematike izloio u knjizi Omkring sprogteoriens grundleegelse ( 1 943 ; engleski prijevod Prolegomena 10 a Theory o f Language, 1 953 ; hrv. Prolegomena teoriji jezika, 1 980). Priznajui od prethodnika u istraivanju jezika samo F. de Saussurea, Hjelmslev Saussureove postavke razvija do krajnjih granica i nastoji formu lirati lingvistiku teoriju koja bi sebi jezik odredila kao cilj sam po sebi, a ne kao sredstvo, a istodobno nastoji formulirati opu teoriju koja bi se mogla primijeniti na sve humanistike znanosti. Za potrebe svoje komplicirane i rafinirane teorije Hjelmslev je stvorio vrlo sloen sustav pojmova i naziva (samo su neki od njih, npr. komutacija, danas u lingvistici ope prihvaeni), elei oito i na taj nain oznaiti jaz izmeu glosematike i tradicionalne lingvistike. No, iako je ova teorija u lingvistici moda najdoraenija, naj koherentnija - kao teorija - pokazala se kao teko primjenljiva u praksi. Praka fonoloka (ili strukturalna) kola formirala se oko Prakoga lingvis tikog kruga (Prasky Linguisticky Krouek, fr. Cercle linguistique de Prague, od g. 1926), a glavni su joj pokretai tri ruska lingvista: N. S. Tru beckoj ( 1 890- 1938), R. Jakobson (r. 1 896) i S. Karcevski ( 1 885- 19 55), s time da je Trubeckoj bio glavni teoretiar ajakobson glavni animator i organizator. U glasilu Kruga (Travaux du Cercle linguistique de Prague T. C. L. P. - 1 929- 1 939. 8 tomova) osim suradnika iz ehoslovake suraivali su stalno ili povremeno i lingvisti iz drugih zemalja (meu osta lima i A. Martinet). Godine 1 939, kao VII. tom T. C. L. P., posmrtno je objavljeno djelo Trubeckoja Grundzuge der Phonologie, osnovno teoretsko djelo u prvoj fazi ove kole. Praani fonem definiraju kao skup distinktivnih (razlikovnih, relevantnih) obiljeja, i po tome se razlikuju i od Amerikanaca i od Kopenhaana (za koje takva definicija znai bavljenje .supstancijomt). Oni isto tako smatraju da distribucija nije dostatna za izdvajanje jezinih jedinica (za razliku od Amerikanaca), a da se jezine jedinice, pa tako i fo nemi, mogu utvrditi s pomou metode komutacije (to im je zajedniko s glosematikom). No, i meu sljedbenicima Prake kole, kao i meu Ameri kancima, ima dosta razlika. Do jaih razlika dolazi 1 939. kada Jakobson na javljuje svoj binaristiki pristup analizi fonema (iako sam termin binarizam
=

VI

nije njegov), a do podvajanja dovodi faistika okupacija ehoslovake i II. svjetski rat. Jakobson se pred nacistima, kao 2idov, sklonio najprije u Svedsku a onda u SAD, gdje e sa svojim suradnicima i uenicima razra diti naela binaristike analize i dosta se udaljiti od poetnih prakih k.oncep cija. Cehoslovaki lingvisti, unato vrlo plodnom radu, u poratnim su se godinama, zbog specifinih prilika, malo bavili teoretskim pitanjima. J e dan od najznaajnijih inozemnih suradnika, A. Martinet, razvija svoju funk cionalistiku i realistiku lingvistiku razraujui dalje Saussureove i prake postavke, ali korigirajui ih i oploujui ih spoznajama do kojih je dola amerika lingvistika i glosematika. Kada se sluimo nazivima Jglosematiki, "praki, Jdistribucionalistiki, Jfunkcionalistiki itd., moramo uvijek imati na umu da se radi o etiketama koje naznauju samo osnovnu orijentaciju, a da je realnost iza njih mnogo sloenija i da granice meu pojedinim kolama i pravcima nisu ni statike ni uvijek jasne. J o izmeu dvaju ratova postoji vrlo iva osmoza i razmjena miljenja izmeu razliitih kola sosirovske filijacije. Tako od g. 1 939, po dogovoru izmeu Praana i glosematiara, u Kopenhagenu izlaze Acta Linguistica (urednik je bio L. Hjelmslev) kao meunarodno glasilo struk turalizma. Te su se veze meu pojedinim strukturalistikim orijentacijama proirile i produbite naroito nakon rata kada vie znaajnih evropskih lin gvista djeluje u Americi (R. Jakobson, A. Martinet i dr.), a kada i amerika dostignua bre i redovitije dolaze u Evropu. S druge strane, sve su struktu ralistike orijentacije ovako ili onako umjele iskoristiti dostignua do kojih je dola obavijesna teorija (teorija informacije) i dr. Iako se termin strukturalizam primjenjuje, dakle, na vrlo razliite pristupe jeziku (a ovdje ponovno moramo istaknuti da izvorni lingvistiki struktu ralizam ima, esto, dosta malo veze sa sekundarnim, izvedenim struktura lizmom u sociologiji, antropologiji, filozofiji, znanosti o knjievnosti itd. koji mnogo slabije odolijeva kritikama), sve strukturalistike kole u lingvis tici pokazuju nekoliko osnovnih zajednikih obiljeja. Svima je njima za jedniko da jezik promatraju kao strukturu (odnosno kao sistem koji ima strukturu) i da sve one svoja prouavanja temelje na promatranju onoga to se oituje, to je manifestno (otuda kod svih razmjerno malo panje koja se posveuje analizi znaenja). I distribucionalizam, i funkcionalizam, i glosematika u praksi prouavaju jezik na temelju skupa ostvarenih iskaza (na temelju korpusa), i na temelju toga nastoje odrediti strukturu. Bez ob zira na znatne terminoloke razlike i samo djelominu podudarnost meu pojmovima, svi strukturalizmi razlikuju jezini kod (jezik kao sistem langue) i njegovu realizaciju (govor - parole), unato bitno razliitoj defi niciji, komutacija kod glosematiara i Praana u praksi funkcionira gotovo identino kao supstitucija kod distribucionalista. Zahvaljujui sustavu razlika koji je uveo, strukturalizam je znatno usavrio jezini opis, zamijenio subjektivni i impresionistiki opis sustavnim proua vanjem jezinih injenica koje se na svakoj etapi mogu provjeravati, i tako od lingvistike stvorio znanstvenu disciplinu u pravom smislu rijei. Isto tako, upravo je strukturalizam uspio pokazati kako je svaki jezik posebna, autonomna struktura, pa ga u skladu s tim valja i opisivati, ne pokuavati mu nametati deskriptivne kalupe koji su izraeni za druge jezike.

VII

Iako najprije suradnik Prakog lingvistikog kruga a onda osniva i glavni predstavnik funkcionalistike orijentacije, Andre Martinet je jedna od klju nih pojava cjelokupnog lingvistikog strukturalizma i lingvistike naega stoljea. Andre Martinet (r. 1908) po formaciji je germanist (veinu germanskih jezika i govori) i lingvist, ali koji se oduvijek zanimao kako za ope probleme ljudskog jezika tako i za konkretne probleme vrlo razliitih jezika. Unato skromnu graanskom podrijetlu, predratni francuski kolski sistem omo guio mu je da u parikim licejima stekne briljantno humanistiko i klasiko obrazovanje; tom obrazovanju jamano u velikoj mjeri duguje sklonost za kritiko miljenje i jasnou u formulacijama, kao i potrebu da uvijek vodi rauna o injenicama (realizam<'). Djetinjstvo u perifernim pokrajinama Francuske (Savoja, gdje se govori frankoprovansalski) omoguilo mu je da zarana stekne senzibilnost za probleme bilingvizma i socijalne aspekte jezika. Na Sorbonni i na Ecole pratique des Hautes Etudes slua velike lin gviste Mossea, Vendryesa, Meilleta. Boravi na studiju u Berlinu i u Kopen hagenu. Poto je g. 1937. doktorirao (obje su mu disertacije s podruja ger manske lingvistike), g. 1938. Martinet postaje voditelj studija fonologije na Ecole pratique des Hautes Etudes. VrIo rano, jo kao doktorand, dopisuje se s duhovnim voom Prakoga kruga Trubeckojem (od 1932. do 1938), a svojom suradnjom u glasilu Kruga pri donio je razradi prake fonologije (naroito u vezi s problemima neutraliza cije i segmentacije fonema). Njegova dopunska doktorska disertacija (La phonologie du mOl en danois, 1937) prvi je podroban fonoloki opis jednog jezika, njegova katedra, od 1938, prva katedra fonologije u svijetu, a raz voju fonologije pridonio je svojim kritikim lancima i sintezama s tog pod ruja. J o od doba kada se stvarala glosematika prijateljevao je s Hjelmsle vom, tako da je mogao pratiti nastajanje cijelog ovog impozantnog teoret skog konstrukta. Njegova recenzija Hjelmslevove knjige (Au sujet des Fon dements de la theorie linguistique de Louis Hjelmslev, u Bulletin de la So ciete de Linguistique de Paris<c, N-42, 1946, str. 19-42) ostaje do danas jedan od najboljih i najpOUzdanijih prikaza glosematike, koji je dugi niz godina mnogim lingvistima bio i glavni izvor za poznavanje ove teorije. Za vrijeme rata, kao zarobljenik u njemakom logoru, proveo je meu za robljenim Francuzima impozantnu fonetsku i fonoloku anketu o suvre menom francuskom izgovoru, a rezultate i interpretaciju objavio je 1945 . (La prononciatioll du franfais contemporain)
.

Prije dolaska na Sorbonnu (1955), gdje e do umirovljenja (1978) biti pro fesor ope lingvistike, deset je godina (1946-1955) bio profesor lingvistike na Columbia University (New York). U SAD se izravno i sustavno upoz naje s tekstovima amerikog strukturalizma kojemu, kao i glosematici, mnogo duguje. No u Americi je takoer i jedan od pokretaa i glavnih animatora Njujorkoga lingvistikog kruga koji je - po rijeima R. A. Halla - bio neka vrsta podrunice Prake kole u Americi, i tako pridonio zbliavanju pojedinih strukturalistikih kola. Od 1946. do 1960. ureivao je i glasilo Njujorkog kruga 17ord kojemu je dao vrlo jasnu fizionomiju. Mnogi njegovi radovi oznaili su, kad su se pojavili, granicu meu epohama u lingvistici ili u pojedinim njezinim disciplinama (npr. La double articu lation linguJ"stique, u Travaux du Cercle Linguistique de Copenhague<c,
VIII

N 5, 1949, str. 30-37; Econonu"e des changemenls phonetiques, 1955. i dr.), drugi su godinama sluili kao prvorazredni praktini uzori (npr. La descrip tion phonologique. .. 1945, kao knjiga 1956). U nizu radova (Phonology as functional Phonetics, 1949, A functional View of Language, 1962, 21969, La linguistique synchronique, 1965, i dr.) razrauje svoj funkcionalistiki i realistiki pristup opisu jezika, a sintezu svog funkcionalistikog vienja jezika dao je u Elhnents de linguistique generale (1960). Od 1965. izdaje a sopis La Linguistique, s funkcionalistikom orijentacijom, koji e postati i slubeno glasilo Meunarodnog drutva za funkcionalnu lingvistiku (So eien! internationale de linguistique fonctionnelle). Pisao je o problemima mnogih jezika, bavio se pitanjima meunarodnih pomonih jezika, pokrenuo je, organizirao i koordinirao izdavanje nekoliko fundamentalnih kolektivnih radova o jeziku (Le lallgage, 1968, La linguistique, guide alphabitique, 1969. i dr.). Za razliku od mnogih teoretiara jezika, Martinet nikada nije prezirao i bavljenje praktinim jezinim pitanjima i problemima uenja jezika (autor je udbenika Initiation pratique a l'anglais, 1947, Initiation pratique a l'allemand, 1966) . Bavei se problemima uenja .materinskog jezika u koli i pitanjem kako djeci olakati uenje tako kom pliciranog pravopisa kao to je francuski, Martinet je - zajedno s gom Jeanne Martinet - razradio posebnu metodu uenja ALFONIC. Svoju teoriju primjenjivao je i provjeravao vrlo esto na francuskom; tako je 1979. objavio (u suradnji s nekoliko lingvista) prvi potpun funkcionalistiki opis gramatike jednog jezika (Grammaire fonctionnelle du franfais) " Izravno i temeljito poznavanje svih glavnih strukturalistikih tokova, te meljito poznavanje evropske lingvistike i filoloke tradicije, praktino zna nje veeg broja jezika i blistavo ope obrazovanje, receptivnost za sve one elemente drugih kola (od termina do pojmova) koji su se mogli uklopiti u njegovo shvaanje jezika, sve je to pridonijelo formiranu njegova funkcio nalizma i realizma. To je Martinetu omoguilo da stvori most izmeu tra dicionalne i moderne lingvistike, izmedu evropske i amerike lingvistike, izmeu razliitih pravaca kojima je ishodite F. de Saussure. Za razliku od drugih strukturalista, Martinet stvara novu terminologiju samo onda kada je to bilo iz znanstvenih, bilo iz pedagokih razloga nuno, a zauzvrat svaki termin kojim se slui nastoji strogo definirati i detaljno opisati. Ovu tenju za zbliavanjem i .pomirenjem ne nalazimo jedino II Martinetovu odnosu prema transformacijsko-generativnoj gramatici, a djelomino i prema Ja kobsonovu binarizmu i, kako sam navodi, .apriorizmu i formalizmu. T-G gramatiku Noama Chomskoga i njegovih sljedbenika Martinet, od samoga poetka, odbacuje kao pristup jeziku koji ne samo to nije lingvistiki (na topljen je logicizmom i apriorizmom), nego nije ni znanstven. Pod Martinetovim vodstvom formirao se niz znaajnih modernih lingvista ne samo u Francuskoj i SAn nego i mnogim drugim zemljama (panjolska i Latinska Amerika, Italija, Japan itd.), a svoje pedagoko djelovanje smatra oduvijek bitnim. Radovi su mu - za razliku od mnogih tehnicistikih i rogobatno pisanih strukturalistikih studija - pisani uvijek pristupano i jasno, a istodobno su uvijek temeljito dokumentirani. On uvijek upozorava na opasnosti od pabirenja sa svih strana, od lijepljenja gotovih etiketa na jezine injenice; po njemu, lingvistiku treba uiti prvenstveno od velikih imena (Saussurea, Jespersena, Trubeckoja, Hjelmsleva, Sapira, Bloomfielda,. Jakobsona, Gleasona, Pikea, Harrisa, Joosa, Hocketta itd.), a od njih se moe nauiti kako o jeziku valja razmiljati. IX

Kada Martineta nazivamo funkcionalistom a njegovu lingvistiku funkcio nalnom, onda .valja te termine poblie odrediti. Zbog razliitih vrijednosti koje se pripisuju terminu funkdja, i funkciomi1izam, funkcionalna lingvis tika mogu oznaivati bitno razliite realnosti. Hjelmslev se, na primjer, smatrao funkcionalistom jer su njega zanimali odnosi meu jedinicama (ne jedinice same po sebi), te pak je odnose zvao funkcijama, a jedinice funk tivima. enevijanin Henri Frei govori o funkcionalnoj lingvistici stavljajui je u opreku prema historijskoj lingvistici i prema normativnoj gramatici, a belgijski lingvist i semiolog Eric Buyssens smatra pojam funkcije u lingvis tici temeljnim (on prouava diskurs kao funkcionalni dio govora); sve bismo njih mogli smatrati funkcionalistima, kako se to esto i ini. S druge strane, ne samo kao pripadnika Prake kole, nego i zbog toga to se posebno bavio funkcijom pojedinih jezinih elemenata i funkcijama jezine djelat nosti (uz tri BOhlerove funkcije, emotivnu ili ekspresivnu, konotativnu ili ..prizivnU, denotativnu ili referencijalnu, jo je izdvojio fatiku., meta lingvistiku i pjesniku) i R. Jakobsona vrlo esto razvrstavaju radije kao funkcionalista nego kako drugaije. Martinetov funkcionalizam nastavlja i razvija Saussureovu i praku funkcionalistiku koncepciju (bez prakih teleolokih prizvuka) shvaajui funkciju u njezinu najoiglednijem i naj jednostavnijem znaenju; za Martineta i funkcionaliste njegove kole funk cija znai nain kako funkcionira prenoenje ljudskog iskustva, kako funk cionira komunikacija (koja je i osnovna funkcija i osnovni razlog ljudskog jezika). Martinet insistira na komunikacijskoj funkciji jezika, pa prema tome eli odgovoriti na pitanje koji elementi igraju ulogu sa stajalita komunika cije, kakva je komunikacijska uloga stanovitog elementa i emu ona slui; tako u pojedinim elementima iskaza otkriva tragove izbora. (pojam izbora kljuni je pojam Martinetova funkcionalizma: ili - ili, odnos iskljuivanja, a u tom smislu i fonologiju shvaa kao funkcionalnu fonetiku.). Pri analizi jezika Martineta dakle ne zanima fizika realnost niti miljena realnost koja se oituje u jezinoj razmjeni, nego ga zanimaju elementi koji su relevantni za funkcioniranje; fiziki ga elementi zanimaju upravo onoliko - i samo onoliko - koliko pridonose prenoenju informacije; pri opisu se na te melju funkcije koju vre uspostavlja hijerarhijski odnos meu jedinicama (razlikovna i zalihosna obiljeja, fonemi i varijante, monerni i varijante itd.). Martinetov funkcionalizam ne smijemo dakle shvaati kao prouavanje sekundarnih, izvedenih funkcija, tj. kao prouavanje dodira jezika s vanjskim svijetom, ni kao prouavanje gramatikih funkcija (premda ga ne iskljuuje) nego kao lingvistiku koja se bavi funkcioniranjem ljudskog jezika kao sred stva za komunikaciju. S tim u vezi Martinet stalno insistira na pokoravanju injenicama., a to znai da pri opisu lingvist od jezika ne smije traiti ono ega u njemu nema, odnosno jeziku koji opisuje pripisivati pojave i kategorije nekog drugog je zika; lingvist je duan prouavati jezik iskljuivo u njegovu vlastitu funk cioniranju. Taj stav razboritosti i opreza, koji je u otroj opreci prema za vodljivim, smjelim teorijskim pretpostavkama nekih drugih strukturalista (apriorista, .formalistac), esto se oznaava kao funkcionalistiki, odnosno Martinetov .realizam....Realizam. izmeu ostaloga znai i to da nikada ne smijemo ispustiti iz vida da je osnovna .funkcija jezika funkcija komunika cije, 1 drugo da neka jedinica moe i mora funkcionirati samo u nekom kon kretnom jeziku. Naime, za razliku od lingvista koji su se dali u potragu za
x

jezinim univerzalijama, Martinet vrsto stoji na stajalitu da svakom je ziku odgovara posebna organizacija stvarnosti, posebna organizacija poda taka iz iskustva (s tim je u vezi i arbitrarnost jezinog znaka), da jezici nisu nomenklature i prema njemu .nita nije u pravom smislu rijei lingvistiko to se ne moe od jezika do jezika razlikovati.

U ovom smislu Martinet funkciju, u hijerarhiji odnosa, stavlja ispred struk

ture; za njega je, naime, strukturalno shvaanje jezika samo logika dopuna njegova funkcionalnog shvaanja, odnosno struktura se u jeziku oituje samo kao oblik njegova funkcioniranja. Zbog toga je esto izricao negativan sud o tzv. structural sketches, to su ih stanovito vrijeme njegovali naroito Amerikanci, jer ako lingvist promatra samo strukturu, to e ga nuno od vratiti od pomnog promatranja injenica i lako e zanemariti sve ono to bi moglo smetati njegovoj teoretskoj konstrukciji.

Iako gotovo nema razdjela lingvistike kojim se u svojim mnogobrojnim radovima Martinet nije bavio, obino se istie nekoliko podruja na kojima je dao najznaajnije priloge suvremenoj lingvistikoj misli. Ta su podruja opa lingvistika u uem smislu, opa i deskriptivna fonologija, dijakronijska fonologija i tipologija jezika. Pravu sliku o tome to je to Martinetov funk cionalizam moe pruiti samo itanje njegovih radova. Zato nam nije na mjera ni da dadnemo iscrpan prikaz cjelokupnog njegova doprinosa suvre menoj lingvistici, ni podroban opis doprinosa u ovim podrujima. Upo zorit emo samo na neke vanije Martinetove priloge, postavke i stavove. Podruje tipologije suvie je specifino i zahtijevalo bi suvie tehniki pris tup da bismo ga ovdje mogli detaljno prikazati. Zadovoljit emo se time da kaemo da je Martinet - polazei od ozbiljnog Trubeckojeva doprinosa na podruju fonologije i Sapirova na podruju morfologije - razradio do danas vjerojatno najupotrebljiviji model ope jezine tipologije (usavrio je Sapirovu tipoloku mreu), i tako uinio odluan korak da se u tipologiji prevlada humboltovsko-legelovsko etiketiranje. Najvei dio Martinetovih prinosa na planu ope i deskriptivne fonologije postao je ve davno svojinom moderne fonologije. Valja ipak napomenuti da u skladu sa svojim funkcionalistikim i realistikim koncepcijama, poi majui fonologiju kao .funkcionalnu fonetiku, Martinet smatra da fono logija mora interpretirati fonetike . injenice, jer su upravo one osnovna realnost kojom se mora baviti lingvist, a nikako to nisu razliite mogue realizacije .apstraktnog sustava; dok drugi strukturalisti dre fonem is tom psihikom jedinicom, Martinet smatra da je nuno pribjei glasovnoj (fizikoj) supstanciji. No fonologija mora fonetikim injenicama pristupati s posebnog stajalita - sa stajalita jezine funkcije glasovnih razlika, kao i sa stajalita na koji se nain te razlike upotrebljavaju u danom jeziku, i kakav je njihov funkcionalni uinak. Dalje, na praktinom planu, imajui na umu simplificiranu i statiku sliku odnosa kakvu su pruali structural sketches, Martinet istie da fonoloki opis mora biti potpun, da on mora uoiti sve ono to je lingvistiki relevantno i da se on nikako ne smije shva ati - kako su to neki inili - kao shematiziran i .pojednostavnjen fone-

XI

tiki opis. Obavijesna i komunikacijska funkcija objektivan je kriterij za utvrivanje fonerna, a fonem se zato i moe promatrati kao ..funkcionalni glas(c. Strukturalizam i funkcionalizam ponukao je lingviste da se posebno bave opelingvistikim pitanjima, a upozorio je i na potrebu i na korist od raz vijanja teoretskih pogleda kao vodilje u istraivanju. S druge strane, prvenst veno sinkronijsko stajalite omoguilo je da se jezine pojave sagledaju u svjetlu promjenljivih ovjekovih potreba, koje onda zahtijevaju i stalno prilagodavanje jezika. ini nam se da je kljuni Martinetov prilog na planu ope lingvistike, i jedan od kamena temeljaca njegova funkcionalizma, nje govo rjeenje artikuliranosti ljudskog jezika. Martinetov pojam dvostruke artikulacije ljudskog jezika neke je vrste .Kolumbovo jaje moderne lingvis tike, neto to je bilo tako rei opepoznato, ali to je istom Martinet umio uvjerljivo obrazloiti i dovesti na razinu pune svijesti kao naelo opeg ustroj stva ljudskih jezika (tako rei jedina univerzalna pojava koju Martinet do puta). Pri tom je periferno pitanje hoemo li zadrati samo dvije artikula cije, kao to ini Martinet, ili emo, kao to su neki drugi pokuavali, dodati jo i treu (artikulacija na razlikovna obiljeja), odnosno treu i etvrtu (ta koer i artikulacija na minimalne jedinice znaenja) artikulaciju. Mnogo je bitnije da iz ovakve artikuliranosti proistjee izuzetna ekonominost orga nizacije ljudskog jezika (ljudskih jezika); naime, s pomou ogranienog broja jedinica na svakoj artikulacijskoj razini, zahvaljujui mogunosti njihova kombiniranja, moemo priopiti bezbroj iskustava. Upravo u dvostrukoj artikulaciji (artikuliranosti) krije se jedna od tajni i sloenosti i bogatstva ljudskog jezika (ljudskih jezika) kao i njegove neograniene iskoristivosti neovisno o situacijama. Po tome ljudski jezik nedostino nadmauje sve ostale komunikacijske sustave. Polazei upravo od funkcije monerna u iskazu, lVlartinet je razradio i kohe rentan sustav ope sintaktike analize, a panju je usredotoio na analizu strukture i funkcije predikata u reenici. Odbacujui logike i psiholoke kriterije, on reenicu analizira iskljuivo na temelju kriterija jezine funkcije (otkrivajui, s pomou komutacije, jezine .izbore<c). I moneme, minimalne jedinice prve artikulacije ili minimalne jezine znakove klasificira na temelju njihove funkcije (leksiki i gramatiki; gramatiki: funkcionalni monemi i modalnosti), a s obzirom na funkciju to je obavljaju u reenici moe se utvr diti i hijerarhijski odnos meu njima (predikatni monemi, autonomni mo nemi, neautonomni/zavisni monemi, funkcionalni monemi).

Jednako je originalna i zanimljiva (iako vrlo daleko od toga da bude ope prihvaena) i Martinetova analiza .rijei. Naime, Martinet doputa da se rije moe smatrati realnou u okviru pojedinih konkretnih jezika, ali da ju je sa stajalita ope lingvistike nemogue na zadovoljavajui nain defini rati. Naprotiv, monerni kao minimalne znaenjske jedinice mogu se za sve jezike jednoznano definirati.
Na planu analize znaenjskih jedinica Martinetu se esto prigovaralo da je zanemarivao, pa i zaobilazio problem znaenja. Bilo bi svakako zanimljivo vidjeti sustavnu analizu znaenja u Martinetovoj izvedbi. Iako on analizu znaenja ne smatra ni zabranjenom zonom ni podrujem koje bi imalo neku prednost pred drugima, valja u vezi s tim imati na umu nekoliko injenica. Prvo, Martinet smatra da se sve ono to je na planu znaenja lingvistiki relevantno mora oitovati negdje na planu izraza. Drugo - a i ovdje je Mar tinet opet .realist - nijedno podruje toliko ne izmie objektivnoj analizi

XII

kao podruje znaenja, nigdje se toliko kao pri opisivanju znaenja lingvist ne izlae opasnostima od introspekcije. Osim toga, prema Martinetu, zna enje je dobrim dijelom nejezina (izvanjezina) realnost, ono se esto svodi na prouavanje odnosa izmeu jezika i vanjskog svijeta. Dodajmo takoer da je Martinet isto lingvistikim razmiljanjem (bez pomoi matematike) doao do gotovo identinih zakljuaka u vezi s frekven cijom rijei u jeziku do kojih su doli G. K. Zipf i njegovi nastavljai (ako se rijei poredaju po silaznom redoslijedu frekvencije, onda je frekvencija jedne rijei upravo proporcionalna s njezininl rangom na popisu frekvencija). Polazei od dostignua Prake kole (Trubeckoja, i posebno Jakobsona) na podruju dijakronijske fonologije, kao i od svoje funkcionalistike kon cepcije jezika (dvostruka artikulacija, ekonomija, funkcionalni uinak itd.) Martinet je najsmjelije od svih strukturalista istraivao probleme jezinog razvoja, a sinteza njegovih pogleda sadrana je u njegovu klasinom djelu Economie des changements phonitiques (1955). Iako u tom djelu nastoji po vezati i pomiriti tradicionalnu komparativnu i historijsku lingvistiku s fonologijom, on formulira vrlo originalnu, dobro argumentiranu i dokumen tiranu teoriju o jezinom razvoju, posebno fonolokom. Za razliku od tra dicionalne komparativno-historijske lingvistike, Martinet nastoji objasniti jezini razvoj prije svega odnosima u samom jeziku. Osnovni pokreta je zinog razvoja je antinomija koja postoji izmeu komunikacijskih potreba (tj. potrebe za maksimalnim brojem jedinica koje bi meu sobom bile to razliitije) i uroene ljudske tenje za manjim naporom (tj. tenja za to manjim brojem jedinica koje se meu sobom to je mogue manje razlikuju; to je ovjekova tenja da svoju psihiku i fiziku aktivnost svede na mini mum). Na svakom stupnju jezinog razvoja uspostavlja se ravnotea izmeu ove dvije tenje kako bi se postigao to bolji funkcionalni uinak, a to je ekonomija jezika. Savreni se sklad izmeu ove dvije suprotne tenje nikada ne moe postii zbog inercije (inertnosti) i zbog asimetrije (asimetrinosti) govornih organa (npr. izmeu prednjeg i stranjeg dijela usne upljine po stoji tenja za paralelizmom u tvorl?i glasova, i je manevarski prostor za realizaciju glasova u prednjem dijelu usne upljine, pri iStom kutu otvo renosti, mnogo vei, a svaki fonem mora za svoju realizaciju imati dovoljno velik sigurnosni prostor koji e mu omoguiti da se ne pomijea s drugim, susjednim fonemima). Upravo zbog toga, mnoge artikulacijske kombina cije koje su naelno sasvim prihvatljive, postaju fonetski teke ili ak neiz vedive. Razlikujui sintagmatsku i paradigmatsku ekonomiju, dovodei u vezu s jezinim razvojem razliite promjenljive sinkronijske faktore (npr. frekvencija, korelacijski odnosi, pojam praznog polja i s!.), dovodei u vezu s razvojem naelo maksimalne diferencijacije i ekvidistancije meu fonemima, Martinet je uvjerljivije i koherentnije nego bilo tko prije njega uspio objas niti mnoge mehanizme jezinog razvoja. Nijedno ozbiljno prouavanje je zinog razvoja ne qloe zaobii njegovu nenadmaenu knjigu (Economie ... ) i mnogobrojne druge radove posveene ovim problemima. Sva pitanja koja smo ovdje pokuali u osnovama naznaiti sustavno su, po vezano, kao dio cjelovite teorije, izloena u Martinetovim OsnO'Vama ope lingvistike.

XIII

Rije unaprijed

Kada pomislimo koliko je za ovjeka prirodno i koliko korisno poistovjei vati svoj jezik sa stvamo!u, pogaamo koliko mu je umovanja trebalo da bi ih razdvojio i uinio od njih posebne predmete prouavanja. Poznata je anegdota o Tirolcu koji, vrativi se iz Italije, svojim zemljacima hvali ari te zemlje, ali dodaje da su njezini stanovnici jamano veliki ludonje kada uporno zovu cavallo ono za to svaki ovjek obdaren zdravim razumom zna da se zove Pjerd. Moda je ovakvo poistovjeivanje rijei sa stvarima pred uvjet za nesvjesnu i nesmetanu upotrebu jezika, ali ga mi svakako moramo premaiti elimo li od uporabe jezika prijei njegovu promatranju. Prvi takvi napori doveli su do poistovjeivanja jezika s razumom: logika, u svom poelu, oznauje umijee govorenja. To je, naravno, znailo izloiti se opasnosti da se razumno i logino trai u najgorim nedosljednostima vlas titoga jezika, ili pak da se propisuje ondje gdje se inilo da upotreba nije u skladu s razumom. Usporeivanje jezika, izvoeno najee s historicisti kim primislima, dalo je nazreti raznolikost jezinih struktura. Ako je, prema tome, ljudski razum i dalje ostajao jedinstven, oblici jezika nisu se s njim mogli brkati. Na jezik je dakle trebalo gledati kao na odraz misli, misli za koju se moglo nazreti da je vie odreuju dru!tvene strukture nego to se ona podvrgava zakonima logike. Lingvistika je na taj nain postala psiho lo!kom i sociolo!kom, a ostala je takvom sve dotle dok je svojom zadaom smatrala prouavanje razvojnih injenica, a ne otkrivanje obiljeja od ko jih se ljudski jezik sastoji. Jedino je strogo sinkronijsko stajalite moglo do pustiti da se jezine injenice proiste izdvajanjem iz promjenljivih ovje kovih potreba koje u svakom asu zahtijevaju prilagoivanje jezinoga sredstva. Nakon objavljivanja knjige Cours de linguistique ginirale (Teaj ope lingvis tike) Ferdinanda de Saussurea, u kojoj je sinkronijska analiza prikazana kao polazni i temeljni postupak ove discipline, opravdanost potpuno auto nomne ope lingvistike postaje nedvojbena. Uza sve to Saussureovo je ue nje dalo ploda jedino kad je bilo nakalemljeno na druge podloge. Razliiti strukturalistiki pravci morali su, otprve ili nakon traenja, ukloniti iz njega sve to je tu jo ostajalo oronuloga: manje ili vie eksplicitan psihologizam koji onemoguava da se fonematskoj artikulaciji dadne potpuno lingvistiki status, i koji ne doputa da se razabere kako je sve ono to u jeziku ima neku vanost predstavljeno, u ovom ili onom obliku, na svakoj toki govornoga kruga. Dananji se ..strukturalisti slau u tome to kao princip postavljaju prim ar nost sinkronijske analize i to odbacuju svaku introspekciju. Izvan toga, stajalita se i metode od jedne kole do druge ili od jednog pravca do drugog vrlo mnogo razlikuju, a terminolokim su podudarnostima esto zastrte bitne razlike. Treba stoga odustati od namjere da se u jednom i istom djelu prikae skup doktrina koje kolaju meu suvremenim lingvistima. Ne treba ni rei da bi pokuaj sinkretizma bio osuen na neuspjeh. Naela i metode xv

to smo ih izloili u onome to slijedi, obiljeeni su, u odnosu na svoje tak mace, s vie realizma i manje formalizma ili apriorizma. Ako je autoru do'puteno da ovo sa svom skromnou napie, to je zato to dananji teore tiari ne preporuuju uvijek pokoravanje injenicama. Teite emo staviti kako na funkciju jezinih jedinica tako i na strukture to ih one tvore. Na kon sinkronije, itatelj e ovdje ponovno naii i na bavljenje dijakronijom, a da se pri tom, naravno, ova dva stajalita nikada ne brkaju. Razliiti dije lovi ove knjige nedvojbeno svi odraavaju autorove sklonosti i njegovu osob nost, no u razliitim stupnjevima. Naela fonoloke analize odavna su po stala ope poznatima. Naprotiv, ono to je u glavi 4. reeno o sintaksi, novo je, odvie novo za prirunik kao to je ovaj. Potreba da izloimo metodu opisa koja bi koherentno obuhvatila sveukupnost jezinih injenica, pri nudila nas je da poemo ispred rezultata koji su, premda slabo usklaeni, teili tome da za znaenjske jedinice stvore ono to fonologija predstavlja za razlikovne jedinice. Ono to smo u glavi 5. i 6. rekli o raznolikosti upo treba i o dinamici jezika, jamano je manje originalno; sve je to ve ranije u ovom ili u onom obliku bilo reeno; no jo smo daleko od toga da ono to se ondje nalazi bude ope prihvaeno. Predgovori se malo itaju. Ako se ipak koji poetnik upusti u to da preleti ovaj predgovor, neka zna da ga nismo napisali mislei na nj. Nadamo se da e mu se izravnije dostupnim uiniti tekst samoga djela i da e se, ako zaeli, vratiti na ove prve stranice kad ga proita, da e bolje uoiti koje mjesto pripada autorovu uenju u okviru suvremenog lingvistikog istraivanja.

XVI

Predgovor izdanju iz godine 1980.

Kao to smo naznaili u rijei unaprijed, etvrto poglavlje ovih Osnova ilo je ispred dostignua kolektivnog napora kako bi, na tono odreenim osno vicama, moglo smjestiti prouavanje znaenjskih jedinica u funkcionalni okvir u pravom smislu rijei. Oduevljenje za stanovite lingvistike teorije i prakse koje se temelje na pretpostavkama jako razliitima od naih, nije ni zaustavilo pa ak ni usporilo razvoj - ni po opsegu ni po dubini - onoga teoretskog i metodolokog aparata koji je u prvim izdanjima ovog djela po stojao samo u zametku. Ovakav su razvoj poduprli kako vie opisa jezika koji su bili predmetom objavljenih ili neobjavljenih doktorskih disertacija, tako i kolektivni rad to se odvijao na mojim seminarima na Skoli visokih studija (Ecole des Hautes Etudes). Neke rezultate ovih istraivanja uvrtavali smo u uzastopna izdanja ovoga djela, no prilino diskretno, radije u obliku dodataka prvobitnome tekstu negoli izmjenjivanjem samoga teksta. Prilikom prijevoda Osnova na turski, vijetnamski i islandski uinilo se nunim da se neki razdjeli napiu ponovno kako bi se jae istaknula vrijednost stanovitih pojmova koji su se pokazali temeljnima; istodobno se uinilo nunim da se iz njih uklone neki drugi pojmovi, kao oni za koje sam najprije mislio da e biti dobro ako ih preuz mem za svoj raun, no koje funkcionalistika praksa nije zadrala, ili pak oni koji su neke istraivae mogli odvesti na krivi trag. Ovakvo dotjerivanje nije dovelo do toga da se izmijeni ekonominost djela. Samo jedan razdio (4-39) nije zadrao nita od svojega prvobitnog sadr aja. No sve one novine to ih, zbog potovanja izvornog plana ovoga djela, nismo mogli uvrstiti u jedno od est poglavlja, nalaze se od sada okupljene u dodacima na kraju knjige. Pojmovi prikazani u ovim dodacima dolaze u terminolokom indeksu. S druge smo strane dotjerali i, posebice, rasteretili bibliografiju. Danas nije teko obavijestiti se o tokovima suvremene lingvistike, pa se ovdje mo emo zadovoljiti time to emo uputiti na publikacije i radove posveene funkcionalnoj lingvistici. Za itaoce koji su se sluili prethodnim izdanjima ovoga djela, bit e korisno da osim Dodataka na kraju knjige (s oznakama od D l do 0 1 3) konsultiraju i ove razdjele : 1-8 do I - l l , 2-1 2, 2-28, 3-35, 3-:-40 i cjelokupno poglavlje IV, a posebice od 4-1 3 do 4-22, 4-26 te od 4-32 do 4-47.

XVII

Predgovor hrvatskom izdanju

Cesto mi je bivalo ao to ovo djelo nije izravno dostupno obrazovanom itateljstvu u Jugoslaviji, zemlji gdje imam toliko prijatelja meu lingvis tima i meu nelingvistima, i gdje jezini problemi igraju bitnu ulogu u jav nom ivotu. Koliko je god objavljivanje knjige Jezik i funkcija u Sarajevu 1 973. bilo dobrodolo, a to je prijevod moje knjige Functional View of Language od Nikole Kovaa, nije mi se inilo da je ono ispunilo prazninu . Zato sam vrlo zahvalan svome prijatelju Augustu Kovaecu to je - inte ligentno, kompetentno i sa znanstvenom estitou kakva mi je kod njega poznata - pripremio i dao objaviti hrvatski prijevod Osnova ope lin gvistike. Ovaj je prijevod napravljen prema izdanju od g. 1 980. u kojem sam preradio, kadto vrlo korjenito, stanovit broj razdjela i dopisao nekoliko dodatnih stranica. On dakle prua, nuno u zgusnutu obliku, vjernu sliku onoga kako ja danas, dvadeset i dvije godine nakon objavljivanja prvobit nog teksta, shvaam probleme to ih postavljaju ljudski jezik (langage) i posebni jezici (langues) u svom funkcioniranju i svom razvoju. Valja moda spomenuti da sam danas sklon tome da izrijekom navedem sta novite konstatacije koje se ovdje pojavljuju samo meu recima : ne samo o se, kako se to konstatira u razdjelu 6- 1 , u svakom asu svaki jezik mijenja, nego izmedu funkcioniranja i razvoja nema nikakva proturjeja; jezik se mijenja zato to funkcionira. Ovakva formulacija, koja e se nesumnjivo nekima moi initi paradoksalnom, proizlazi izravno iz onoga to je u raz djelu 6-5 reeno o uvijek nestainoj ravnotei izmeu potreba komunikacije i inercije pojedinca i drutva. U istom ovom smislu, ja u danas insistirati na tome kako razvoj potreba i struktura drutva izravno utjee na prirodu, raznolikost i stupanj eksplicitnog iskazivanja sintaktikih odnosa. Pri svemu tome ja nikada neu smetnuti s uma stalni otpor mijenjanju to ga stvara onakva struktura jezika kakva je bila usvojena u toku njegova uenja. Sve je to sadrano u ovome djelu, ali bismo bili sretni kada bi ovih nekoliko redaka moglo potaknuti paljiva itatelja da sve ovo jasno uoi, da iz toga izvue sve zakljuke i da od toga poe dalje. Ovdje neemo nai potpunu shemu prikaza sintakse. Meutim, u toku pos ljednjih dvadeset godina ostvareno je vie opisa koji su se izravno nadahnji vali Osnovama. Dokazano je da upueni lingvist moe, na ovakvim teme ljima, dati funkcionalistiki opis jezika koji ve izabere. Taj pak e opis obogaivati to vie ako se ne povodi ropski za kakvim unaprijed utvrenim uzorom. Andre Martinel

XIX

Poglavlje 1. Lingvistika, ljudski jezik i jezici

l - l . Lillgvistika Ilije presk1'ipn'v 1Za dt"scipHna Lingvistika je znanstveno prouavanje ljudskog jezika. Za neko prouavanje kaemo da je znanstveno onda kada se temelji na pro matranju injenica a suzdrava se od toga da predlae izbor izmeu ovih injenica u ime stanovitih estetskih ili moralnih naela . ..Znanstveno stoji dakle u opreci prema "preskriptivnomu(. Posebno je vano insistirati na znanstvenom a ne preskriptivnom prouavanju kada je rije o lingvistici. Kako je predmet te znanosti ljudska djelatnost, u velikoj smo napasti da napustimo podruje nepristrana promatranja pa da preporuujemo stano vito ponaanje, da vie ne biljeimo ono to se stvarno govori, nego propi sujerno kako treba rei. Tekoa da se znanstvena lingvistika odijeli od nor mativne gramatike podsjea na onu to se javlja pri pokuaju da se prava znanost o moralu odvoji od morala sama. Povijest nam pokazuje da su oni koji su se bavili ljudskim jezikom ili jezicima doskora to inili s izriitim ili s oiglednim preskriptivnim nakanama. Jo i danas ak i obrazovano francusko opinstvo gotovo i ne zna da postoji znanost o jeziku razliita od kolske gramatike i od normativne djelatnosti pisaca i javnih radnika. No pred primjerima La lettre que i'at" Icrt"t (po normi : La Lettre que i'at" lerite pismo koje sam napisao(), occast"on II profiler (po normi : occanon dont on peut Iii fautl profiter ..prilika koja se moe Ikoju trebal iskoristiti.), la femme que je Lui ai parll (po normi : la femme dont je lut" ai parll ..ena o kojoj sam mu /joj! govorio) suvremeni e lingvist podjednako odbaciti i kreposno zgraanje purista i radost ikonoklasta. U ovim primjerima on vidi samo injenice koje treba zabiljeiti i objasniti u okviru upotreba u kojima one dolaze. On nee iznevjeriti svoju ulogu izazove li prosvjede ili poruge jednog dijela slua teljstva i ravnodunost drugog; no on se sam nee prikloniti nijednoj strani,

1 -2. Glasovnost (ili glasovni kafa.kler) ljudskog jezika

Lingvist prouava' lj udski jezik. Mogli smo ovo i ne precizirati j er su druge upotrebe. rijei "jezik( (langage) gotovo uvijek metaforike : ..jezik ivotinja( izmislili su basnopisci, .. jezik mrava vie je pretpostavka no podatak do kojeg smo doli promatranjem ; ..jezik cvijea je konvencija poput tolikih drugih. U obinu govoru jezik (langage) oznaava upravo sposobnost to je ljudi imaju da se sporazumijevaju s pomou glasovnih znakova. Ova glasovnost, ili glasovni karakter (fr. caractere vocal), ljudskog jezika zavreuje da se njome pozabavimo. Ve tisuama godina u civiliziranim se zemljama dosta esto upotrebljavaju slikovni ili pismeni znakovi koji odgo varaju glasovnim znakovima j ezika. To 'zovemo pismom. Do izuma fono1

grafa svaki je izgooreni glasovni znak bio smjesta uhvaen ili zauvijek iz gubljen. Pisani je znak, naprotiv, trajao koliko i njegova podloga, kamen, pergament ili papir, i crte to ih je na njoj ostavilo dlijeto, ilo ili pero. Upravo je to saeto u izreci verba volant, scripta manem (rijei lete, zapisano ostaje). Zbog ove dovrenosti pisane su stvari stekle znatan presti. U pisanom se obliku do danas prenose literarna djela (nazvana uostalom tako upravo zbog tog pisanog oblika) koja su jo uvijek osnovicom nae kulture. Za svaki znak alfabetska pisma imaju slijed slova koja su dobro odvojena u tiskanim teks tovima, a kola nas naui da ih raspoznajemo. Svaki obrazovani Francuz zna, na primjer, od ega se sastoji pisani znak temps (vrijeme), ali bi mu teko bilo razluiti sastavne dijelove odgovarajueg glasovnog znaka [ta]. Sve ovo pridonosi u stvari tome da obrazovani ljudi glasovni znak poisto vjeuju s njegovim grafikim ekvivalentom, te da se ovaj drugi nametne kao jedini valjani predstavnik itava skupa. Ipak zbog svega ovoga ne treba zaboraviti da su znakovi ljudskog jezika prvenstveno glasovni, da su tokom stotina tisua godina ti znakovi bili is kljuivo glasovni, i da jo i danas veina ljudskih bia zna govoriti a da ne zna pisati. Govoriti nauimo prije nego pisati : itanjem se dublira govor, nikada obratno. Prouavanje pisma predstavlja disciplinu koja je razliita od lingvistike premda joj se u praksi pripaja. Lingvist se dakle iz principa ne obazire na grafiju. On je razmatra samo onoliko - a to je openito uzevi malo - koliko grafija utjee na oblik glasovnih znakova.

1 -3. Jezik kao ljudska institucija

o jeziku se esto govori kao o ljudskoj sposobnosti. Mi smo i sami ve upo trijebili ovaj termin, ali mu nismo pripisali neko strogo odreeno znaenje. Odnosi izmeu ovjeka i njegova jezika j!1mano su i suvie osebujni a da bismo jezik bez oklijevanja mogli svrstati u neki iri tip odreenih funkcija. Nikako ne bismo mogli tvrditi da je jezik rezultat obavljanja prirodne funk cije kojega organa, onako kao to su disanje ili hod razlogom, da tako ka emo, za postojanje plua ili nogu. Govori se dodue o govornim organima, ali se obino dodaje da je primarna funkcija svakoga od njih neto sasvim drugo : usta slue za uzimanje hrane, nosna upljina za disanje i tako dalje. Modana vijuga u kojoj su neki htjeli vidjeti centar govora jer je esto s njezinim ozljedama bila povezana afazija, jamano stoji u stanovitoj svezi s obavljanjem jezinih funkcija. No nita ne dokazuje da je upravo to njezina prva i bitna funkcija.
Takve nas okolnosti navode na to da jezik (langage) svrstamo meu ljudske institucije (fr. institutions humaines), a takav nain gledanja prua neosporne koristi : ljudske su institucije rezultat ivota u drutvu; to upravo vrijedi i za jezik koji se po svojoj biti moe shvatiti kao sredstvo komunikacije. Ljud ske institucije pretpostavljaju upotrebu najrazliitijih sposobnosti; one mogu biti vrlo rairene, i tovie univerzalne poput jezika, a da pri tom ne budu identine od jedne zajednice do druge. Obitelj, na primjer, karakterizira jamano sve ljudske skupine, ali se ona u raznim sredinama javlja u razli itim oblicima. Isto se tako jezik, premda identian u svojim funkcijama, razlikuje od jedne zajednice do druge tako da moe funkcionirati samo meu pripadnicima stanovite skupine. Kako pak institucije nikako nisu unaprijed zadane, nego su rezultat ivota u drutvu, one nisu nepromjenljive; one se

mogu mijenjati zbog razliitih potreba i pod utjecajem drugih zajednica. Vidjet emo da nije drugaije ni s razliitim oblicima ljudskoga jezika (fr. langage) to ih predstavljaju konkretni jezici ( fr. langues).

1-4. Funkcije jezika

Ipak, ako kaemo da je jezik institucija, samo emo djelomino objasniti prirodu te pojave. Oznaimo li jezik, premda metaforiki, kao sredstvo ili instrument, to e u vrlo korisnom smislu skrenuti panju na ono po emu se jezik razlikuje od drugih institucija. Bitna funkcija takva sredstva (fr. instru ment) kakvo je (stanovit konkretan) jezik, jest funkcija komunikacije (fr. com munication) : francuski je, na primjer, prije svega sredstvo koje ljudima ..fran cuskog jezika omoguuje da stupe u svezu jedni s drugima. Premda se svaki jezik u toku vremena mijenja, vidjet emo da je to u biti zato da bi se na naj ekonominiji nain prilagodio tome da zadovolji potrebe za komunikacijom u zajednici koja njime govori. Pazit emo ipak da ne zaboravimo da jezik vri i druge funkcije osim one koja treba osigurati uzajamno razumijevanje. Jezik u prvom redu slui, da tako kaemo, kao oslonac mislima, i to u tolikoj mjeri da bismo se mogli zapitati bi li mentalna aktivnost kojoj nedostaje okvir nekog jezika, zaslu ila u pravom smislu rijei da se zove misao. No na psiholozima je, a ne na lingvistima, da kau o tome svoj sud. Covjek s druge strane upotrebljava jezik da bi se izrazio, tj. da bi analizirao ono to osjea, ne marei pri tom suvie za reakcije eventualnih sluatelja. On u tome nalazi priliku da se po tvrdi u svojim vlastitim oima i u oima drugih, a da pri tom ne postoji prava elja da se neto priopi. Jednako bi se tako moglo govoriti o estetskoj funk ciji (ljudskog) jezika koju bi bilo teko analizirati, toliko se prisno ona mijea s funkcijom komunikacije i funkcijom izraavanja. Kako god bilo, upravo komunikaciju, tj. uzajamno razumijevanje, treba zapamtiti kao sredinju funkciju sredstva kakvo je jezik. U tom je pogledu znaajno to drutvo iz vrgava ruglu solilokvij, tj. takvu upotrebu jezika kojoj je jedina svrha izra avanje. Tko se eli samo izraavati bez bojazni od pokude, mora sebi nai opinstvo pred kojim e igrati komediju jezine razmjene. Sve uostalom navodi na to da bi se jezik svakog pojedinca brzo iskvario kad ne bi bilo potrebe da ga drugi razumiju. Upravo ova stalna potreba odrava ovo sred stvo u dobru stanju koje omoguava funkcioniranje.

l -S.

JeStI li jezid nomenklature?

Po vrlo naivnom ali vrlo rairenom shvaanju jezik bi bio repertoar rijei, tj. glasovnih (ili grafikih) proizvoda, od kojih svaka odgovara jednoj stvari. U posebnom repertoaru koji je poznat pod imenom francuskoga, stanovitoj ivotinji, konju, odgovarao bi odredeni glasovni proizvod [val] to ga pravopis prikazuje oblikom cheval. Razlike meu jezicima svodile bi se prema tome na razlike u oznaavanju (fr. designation) : za konja bi se en gleski reklo horse a njemaki Pjerd; uenje drugog jezika sastojalo bi se jed nostavno u tome da se zapamti nova nomenklatura koja je na svim tokama paralelna sa starom. Nekoliko sluajeva u kojima svakako valja utvrditi od stupanje od ovakva paralelizma inilo bi ..idiomatske izraze. I sami bi se

joj boli specifino. Svaka se od njih moe nai u sasvim drugim konteks tima da bi izrazila drugaije injenice iz iskustva : mal, na primjer, u il fait le mal (..pravi se zaOt), tete u il s'est mis tl leur tIte (..stao im je na elo, postao im je voom.). Primjeujemo koliku ekonominost predstavlja oya prva artikulacija : mogli bismo pretpostaviti takav sistem komunikacije gdje bi odreenoj situaciji, odreenom podatku iz iskustva odgovarao poseban krik. No dovoljno je sjetiti se beskrajne raznolikosti takvih situacija i takvih injenica iz iskustva, pa da shvatimo da bi takav sustav, ako bi trebalo da poslui istoj svrsi kao i nai jezici, morao sadravati toliko zamaan broj razliitih znakova da ih ljudsko pamenje ne bi moglo uskladititi. Neko liko tisua jedinica kao to su tete, mal, ai, la koje se na razne naine mogu kombinirati, omoguuju nam da priopimo vie stvari no to bismo to mogli milijunima razliitih neartikuliranih krikova. Prva je artikulacija nain prema kojemu je ureeno iskustvo koje je zajed niko svim lanovima odreene jezine zajednice. Lingvistiki se komuni cira samo u okvirima toga iskustva, a ono se pak nuno ograniava na ono to je zajedniko znaajnom broju pojedinaca. Originalnost misli moi e se oitovati samo u neoekivanom povezivanju jedinica. Osobno iskustvo koje se ne moe priopiti u svojoj jedinstvenosti, ralanjuje se na slijed jedinica od kojih je svaka slabo specifina a poznata je svim lanovima za jednice. Vea e se specifinost postii dodavanjem novih jedinica, na pri mjer pridodavanjem pridjeva kakvoj imenici, priloga pridjevu ili, govorei openito, dodavanjem odredbenica (determinanata) odreenici (determi natu). Kreativnost onoga koji govori moe se odvijati u ovom okviru. Svaka jedinica prve artikulacije, kao to smo ve vidjeli, ima znaenje i gla sovni (ili [oniki) oblik. Ona se ne bi mogla ralaniti (analizirati) na manje uzastopne jedinice koje bi imale znaenje : cjelina tete znai "glava, a di jelovima te- i -te ne mogu se pripisati razliita znaenja kojih bi zbroj od govarao znaenju ..glavat. No glasovni se oblik, naprotiv, moe ralaniti na slijed jedinica od kojih svaka pridonosi tome da se tete (ftetl ..glava) na primjer razlikuje od drugih jedinica kao to su bete (/betl ..ivotinja), tante (Itati ..tetat) ili terre (fteri ..zemlja). To je ono to se oznaava kao druga artikulacija ljudskog jezika. Rije tete sadrava tri takve jedinice, a mi ih moemo prikazati s pomou slova tet koja dogovorno stavljamo meu kose zagrade, dakle Itet/. Primjeujemo koliku ekonominost predstavlja ova druga artikulacija : kada bismo za svaku minimalnu znaenjsku j edinicu morali imati specifian glasovni proizvod koji se ne moe analizirati, trebalo bi ih razlikovati na tisue, a to bi bilo nespojivo s artikulacijskim (izgovor nim) mogunostima i auditivnom (slunom) osjetljivou ljudskoga bia. Zahvaljujui drugoj artikulaciji jezici se mogu zadovoljiti s nekoliko dese taka razliitih glasovnih proizvoda koji se meusobno kombiniraju da bi se dobio glasovni oblik j edinica prve artikulacije : tete, na primjer, u dva navrata upotrebljava glasovnu jedinicu koju mi predstavljamo s pomou znaka Itl, a izmeu ta dva Itl umee drugu jedinicu to je biljeimo zna kom leI.

1-9. Temeljne jezine jedinice

Iskaz kao to je j'ai mal a la tite (,boli me glava) ili dio takva iskaza koji ima znaenje, kao j'ai mal (..boli me) ili mal (,bol, zlo), zove se jezinim zna kom (fr. signe linguistique). Svaki se jezini znak sastoji od oznaenog (fr. signifie), a to je njegovo znaenje ili njegova vrijednost to emo ih bi ljeiti meu navodnicima (,boli me glava, 'boli me., ,bolo), i ozaitelja (fr. signifiant) zahvaljujui kojemu se znak oituje (manifestira), a njega emo prikazati meu kosim zagradama (f e mal a la teti, l e mall, Imali ili pak u hrvatskom Iboli me glaval, Iboli mei, Ibol/). Naziv znak (fr. signe) u svakodnevnom se jeziku daje oznaitelju. Jedinice s vlastitim oznaenim i oznaiteljem koje se dobivaju prvom artikulacijom znakovi su, i to mini malni znakovi jer se nijedan od njih ne moe analizirati na slijed znakova. Nema ope prihvaenog termina da se oznae ove jedinice. Mi emo ovdje upotrebljavati termin monem (fr. moneme). Kao i svaki znak, monem je jedinica sa dvije strane, oznaenom stranom, a to je njegovo znaenje ili njegova vrijednost, i oznaiteljskom stranom s pomou koje se oituje u glasovnom obliku, i koja se sastoji od jedinica druge artikulacije. Ove se posljednje jedinice zovu fonemima (fr. phonemes).

U iskazu kojim smo se ovdje posluili ima est monerna koji se poklapaju s onim to u obinu jeziku zovemo rijeima : j' (za je), ai, mal, a, la i tite. No iz toga ne bi valjalo zakljuiti da je 'monem samo ueni ekvivalent za ri je.. U rijei kao travaillons ('radimo) dva su monerna : travaill- Itravajl, koji oznaava stanovit tip djelatnosti, i -ons 101, koji oznaava osobu koja govori i jo jednu ili dvije druge osobe.
Neemo se previe uriti da napravimo razliku izmeu monerna tipa trava,'ll i monema tipa -ons tako to bismo stavili u opreku 'semanteme (fr. seman temes), koji bi imali znaenje, i ,morfeme (fr. morphemes), koji bi - a to bi bilo netono - imali samo oblik; ili pak tako to bismo prve oznaili kao ,lekseme. (fr. lexemes), tj. kao moneme koji pripadaju leksiku. Vidjet emo dalje (4- 19) da temeljna razlika nije razlika izmeu monerna leksika i mo nema gramatike, nego razlika izmeu monerna koji su oznaitelj i odnosa (fr. indicateurs de relations) i drugih. Kod mnogih autorp. naziv ,morfem oznaava minimalni znak, dakle na monem, ali samo onda kada odgovara posebnim uvjetima koji od jednog do drugog autora variraju; zato je dvosmisleni termin ,morfem bolje iz bjegavati.

1 - 1 0. Linearni oblik i glasovni karakter

Svaki se jezik oituje dakle u linearnom obliku svojih iskaza (ili izriaja), koji predstavljaju ono to esto zovemo govornim lancem (fr. chaine parlee). Taj linearni oblik (fr. forme lineaire) ljudskog jezika proizlazi u krajnjoj analizi iz njegove glasovnosti ili njegova glasovnog znaaja, karaktera (fr. caractere vocal) : glasovni se iskazi nuno odvijaju u vremenu i uho ih nuno prima kao slijed. Sasvim je drugaije s komunikacijom slikovnog tipa koja se prima posredstvom vida : slikar, oito, sukcesivno slika elemente svoje slike, ali gledatelj prima poruku kao cjelinu ili pak sukcesivno, ovim ili onim redom, obraa panju na elemente poruke a da to nimalo ne utjee

na vrijednost poruke. Vizualni sistem komunikacije, poput onoga to ga predstavljaju ploe s prometnim znakovima, nije linearan nego dvodimen zionalan. Linearnou jezinih iskaza objanjava se uzastopnost (sukcesiv nost) monerna i fonerna. U ovim sljedovima poredak fonerna ima razlikovnu (distinktivnu) vrijednost podjednako kao i izbor ovoga ili onoga fonerna : znak maZ ImalI (..bol, zlo) sastoji se od istih fonerna kao i znak Zame Ilaml Cotrica) a ipak se s njim ne brka. Neto je drugaije s monemima. Dakako da iskaz Ze ehasseur tue Ze Zion (lovac ubija lava) znai neto drugo nego Ze Zion tue Ze chasseur (lav ubija lovca), ali nerijetko jedan znak moe u is kazu mijenjati mjesto bez znatnije izmjene znaenja : iZ sera Za, mard,' (.bit e ondje u utorak<c) i mardi, iZ sera Za (.u utorak e biti ondje<c). S druge se strane dogaa dosta esto da skupine morfema imaju iste ovakve slobode jer je njihov odnos prema ostalom dijelu iskaza oznaen (marque) bilo nji hovim znaenjem (iZ y a eu tm drame, Za nuit derniere .dogodila se drama prole noi<c ili Za nuit derniere z'Z y a eu un drame prole se noi dogodila drama), bilo jednim od monerna o kojem se radi, a kojemu je upravo to i funkcija (par la route, e'est plus court cestom je krae<c ili e'est plus court par la route krae je cestom).

l - l l . Dvostmka artikulaci ja
t'

ekonominost ljudskog jezika

Tip organizacije to smo ga upravo ocrtali postoji u svim jezicima koji su do danas opisani. ini se da se ljudskim zajednicama on namee kao tip koji je najbolje prilagoen ovjekovim potrebama i ovjekovim mogunos tima. Jedino ekonominost koja proizlazi iz dviju artikulacija omoguava da se dobije komunikacijsko sredstvo za opu upotrebu i koje je sposobno toliko informacije prenijeti tako jeftino. Kada prve artikulacije, artikulacije iskustva na uzastopne moneme ne bi bilo, svaka bi glasovna emisija odgovarala jednom odreenom tipu iskustva tako da se novo, neoekivano iskustvo ne bi moglo komunicirati. Artikula cija na moneme omoguava da se stvori neuobiajena kombinacija kako bi se pokualo komunicirati, priopiti iskustvo za koje zajednica nije posje dovala raspoloivi znak. Upravo za time neprestano posee pjesnik, i jamano je u tome polazite posebne sudbine ljudske vrste. Osim dodatne ekonominosti koju prua, druga artikulacija ima i tu pred nost to oblik oznaitelja ini neovisnim o prirodi odgovarajueg ozna enog i to na taj nain osigurava jezinom obliku veu stabilnost. Jasno je u stvari da u jeziku u kojem bi svakoj rijei odgovaralo posebno i nerala njivo groktanje, nita ne bi moglo sprijeiti ljude da to groktanje mijenjaju ve prema tome kako bi se svakome od njih inilo da ono bolje opisuje ozna eni predmet. No kako bi u tome bilo nemogue ostvariti jednodunost, do lazilo bi do kronine nestabilnosti, a to ne bi pogodovalo odravanju razu mijevanja. Postojanje druge artikulacije osigurava to odravanje budui da ona sudbinu svakoga pojedinog od sastavnih dijelova oznaitelja, svakog fonikog odsjeka, na primjer IrnI, lal, 111, u maZ, ne povezuje s prirodom odgovarajueg oznaenog, ovdje ..bol, zlo, (fr. ma1), nego sa sastavnim dijelovima drugih oznaitelja dotinoga jezika, IrnI u masse (masa), lal u chat (..makao), III u saZe (..prljav<c) itd. To ne znai da se IrnI ili III u mal nee u toku stoljea moi izmijeniti, nego znai da se ono nee moi mije8

njati, ako se ve mijenja, a da se istodobno i u istom smislu ne mijenjaju Iml u masse ili III u sale.

1 - 1 2. S'Vaki jezik ima $'lJoju 'Vlastitu artikulaciju

Ako se jezici slau u tome to svi primjenjuju dvostruku artikulaciju, svi se medu sobom razlikuju po nainu na koji oni to se svakime od njih slue analiziraju podatke iz iskustva; i po nainu kako iskoritavaju mogunosti koje im pruaju govorni organi. Drugim rijeima, svaki jezik artikulira na svoj nain kako iskaze tako i oznaitelje. U okolnostima u kojima e Francuz rei pai mal cl la tete (boli me glava(c), panjolac e artikulirati me duele la caheza. U jednom e sluaju subjekt iskaza biti onaj tko govori, u drugome glava koja trpi; izraavanje boli bit e nominalno (imensko) u francuskom, verbalno (glagolsko) u panjolskom, a ova e se bol pripisi vati glavi u prvom sluaju a bolesnoj osobi u drugom. Malo je yano to Francuz moe takoder rei i la tete me jail mal. Odluujue je to to e u danoj situaciji Francuz i panjolac prirodno posegnuti za dvjema potpuno razliitim analizama. Usporedimo s tim u vezi ove ekvivalente : lat. pamas dahant i fr. ils etaiem punis (bili su kanjeni), eng. smoking prohibited, rus. kurit' 'Vospredetsja i fr. deje1'lSe de jumer (puenje zabranjeno), njem. er ist zu'Verliissig i fr. on peut compter sur lui (on je pouzdan(c, na nj se moe 1'a unati<c). Ve znamo da rijei jednoga jezika nemaju tonih ekvivalenata u drugom. To naravno ide pod ruku s raznolikou analiza podataka iz iskustva. Raz like u analizi mogu biti uzrokom razliitom gledanju na kakvu pojavu, raz liito pak poimanje neke pojave moe izazvati razliitu analizu situacije. Nije u stvari mogue strogo odijeliti jedan sluaj od drugoga. to se tie artikulacije oznaitelja, dobro emo se uvati da injenice prosu dujemo na osnovi grafije, ak i onda kada se radi o transkripcijama a ne samo o oblicima napisanima po pravopisnim pravilima. Poemo li od l e mal a la teti i Ime duele la kabe0al (boli me glava), ne treba razmiljati da prvi lal u rijei Ikabe0al pokriva istu jezinu stvarnost kao i onaj u Imali. U fran cuskom gdje postoji razlika izmedu lal u mal (bol; zlo) i lal u male (mu jak), prvi e moi imati samo vrlo slabo izraenu stranju artikulaciju, dok e lal u cabeza, jedini otvoreni vokal u panjolskom, imati mnogo vie slo bode u realizaciji. Fonemi dvaju razliitih jezika samo se radi ekonomi nosti transkribiraju s pomou istih znakova.

1- 13.

Broj monema i jontlna

Broj moguih iskaza u svakom jeziku teoretski je beskonaan, jer nema gra nice broju uzastopnih monema to ih jedan iskaz moe sadrati. Popis mo nema jednog jezika u stvari je otvorni popis (fr. liste ouverte) : nije mo",: gue tono odrediti koliko jedan jezik ima razliitih monema jer se u svakoj zajednici javljaju, svakog asa, nove potrebe, a zbog tih potreba nastaju nove oznake (fr. designations). Rijei to ih civiliziran ovjek dananjice : moe upotrebljavati ili razumjeti broje se desecima tisua. No mnoge su takve
9

rijei sastavljene ili od monema koji mogu dolaziti i kao neovisne rijei (npr.

timbre-poste .potanska marka sastoji se od timbre .marka i poste ,pota ; autoroute .autocesta sastoji se od auto auto i route .cesta), ili pak od mo nema koji dolaze samo u sloenicama (npr. thermostat ttermostatc, teligraphe
telegraf). Iz toga proizlazi da su monemi, ak i uz dodavanje nastavaka kao -ons (npr. u travaill-om .rad-imo) i sufiksa kao -atre (u blanch-tre bjel-kasu), u mnogo manjem broju nego rijei. Popis pak fonema jednog jezika zatvoren je popis (fr. liste fermee). Kastilj ski na primjer razlikuje ni vie ni manje nego 24 fonerna. To to civilizirani jezici koji se govore na prostranim podrujima ne pokazuju savreno jedin stvo i pomalo variraju od jednog kraja do drugog, od jedne drutvene klase do druge i od narataja do narataja, ini esto osjetljivim odgovor na pi tanje : .Koliko taj i taj jezik ima fonerna? Ove varijacije openito uzevi ne spreavaju razumijevanje ali mogu uzrokovati razlike u inventaru jedinica, kako razlikovnih ili distinktivnih (fonerna) tako i znaenjskih (monema ili veih znakova). Tako panjolski to se govori u Americi ima esto 22 umjesto 24 fonema. Vrsta francuskog kojom se slui autor ove knjige ima 34 fonema. No meu Parianima koji su roeni nakon godine 1 940. nije rijedak sustav od 3 1 fonerna. U transkripciji svojih francuskih primjera mi upotrebljavamo ovaj drugi sistem koji je jednostavniji.

1 - 1 4. Sto je jezik?
Sada moemo pokuati formulirati to shvaamo pod tjezikom (fr. langue).

Jezik je sredstvo za komunikaciju prema kojemu se, razliito u sva koj zajednici, ljudsko iskustvo analizira na moneme, jedinice koje imaju semantiki sadriaj i glasovni izraz ; ovaj se glasovni izraz dalje rallanjuje na razlikovne i uzastopne jedinice, na foneme, kojih je u svakom jeziku odreen broj i kojima se priroda i uzajamni odnosi takoer od jezika do jezika razlikuju. To ukljuuje l . da mi
termin jezik (langue) upotrebljavamo da bismo oznaili sredstvo za komu nikaciju koje je dvostruko artikulirano i koje se oituje (manifestira) s po mou glasova, 2. da izvan ove zajednike osnovice - kako to u gornjoj for mulaciji naznauju i izrazi razliito i razlikuju se. - nita to se ne moe razlikovati od jezika do jezika, nije u pravom smislu rijei lingvistiko ; upravo u ovom smislu treba shvatiti tvrdnju da su jezine injenice .arbitrarne ili konvencionalne.

1 - 1 5. Na rulnt dvostruke artikulacije

Svi jezici pokazuju tip organizacije kakav smo upravo opisali. No to ne znai da jezici ne poseu i za postupcima koji ne ulaze u okvir dvostruke artiku lacije. U francuskom je na primjer esta pojava da se upitnost iskaza ozna ava samo melodijskim povienjem glasa na zadnjoj rijei. Tako se vrlo dobro moe razlikovati tvrdnja il pleue (pada kia) od pitanja il pleut? ('pada kia?). Ovo posljednje je ekvivalent za est-ce qu'il pleut? ('pada li kia? , da li pada kia ? ), a to drugim rijeima znai da uzlaznost glasa u il pleut? igra istu ulogu kao i znak /esk/ (.Ii, da li.) koji se po pravopisu pie est-ce que. Moe se dakle rei da je melodijska krivulja, jednako kao i est-ce que,

10

znak koji se sastoji od oznaenog upitnost i od primjet1jivog oznaitelja, uzlaznosti glasa. No dok se oznaitelj od est-ce que sa svojim slijedom od tri fonema leskl podvrgava drugoj artikulaciji, a po tome to nalazi svoje mjesto u slijedu monema i prvoj, nita od toga u oznaitelju kao to je me lodijska krivulja. Taj oznaitelj ne zauzima u stvari posebno mjesto u go vornom lancu nego se, da tako kaemo, nadslojava nad jedinice dviju arti kulacija, i ne bi se mogao ralaniti na slijed fonema. Jezine injenice koje ne podlijeu artikulaciji na foneme esto se zovu suprasegmentalnima i tvore zasebno poglavlje pod naslovom prozodija (fr. prosodie), razliito od fonematike (fr. phonematique) u kojoj se obrauju jedinice druge arti kulacije.

1 - 1 6. Nediskretnost* 2'monacije Postoji opreka izmeu melodijske razlike po kojoj se tvrdnja il pleut razli kuje od pitanja il pleut ? i razlike izmeu dvaju fonema : fiziologija govornih organa na poetku iskaza obino uzrokuje uspon glasa koji odgovara progre sivnoj napetosti, a prema kraju iskaza pad glasa koji odgovara progresivnom oputanju. Ako do takva pada ne doe, sluatelj e stei dojam da iskaz nije zavren, da on na primjer zahtijeva dopunu u obliku odgovora na pitanje. Upravo se na to igra kada se od 2'1 pleut? stvara ekvivalent za est-ce qu'il pleut? No to ne znai da uspon glasa na kraju ima jako odreenu vrijednost koja bi bila u opreci (opoziciji) s jako odreenom vrijednou pada glasa : toan smisao iskaza varirat e prema stupnju visine ili dubine koju smo postigli. Vrlo niska nota ukljuivat e brutalnu tvrdnju ; tvrdnja e biti to manje kategorina to e melodijski pad biti sporiji. Povisujui krivulju neosjetno e se prelaziti na tvrdnje s prizvukom sumnje, a to sumnja vie raste, na sve dvojbenija i dvojbenija pitanja. Nikako se tu ne radi o stepenastom povisivanju pri kojemu bi izbor odreenog nivoa doveo do iskaza koji je stubokom razliit, nego se naprotiv radi o situaciji gdje svaka, kakva god ona bila, promjena melodijske krivulje povlai za sobom paralelnu i propor cionalnu promjenu znaenja iskaza.

1 - 1 7. Diskretne jedinice

Kada se vie ne radi o dva razliita smjera intonacijske krivulje nego o dva fonema, situacija je posve druga. Rijei pierre Ipierl (kamen) i biere Ibierl (pivo(l) razlikuju se samo po tome to jedna upotrebljava fonem Ipl ondje gdje druga rije ima Ib/. Od artikulacije koja je karakteristina za Ibl, pro gresivnom redukcijom titraja glasnica moe se neosjetno prijei na artiku laciju Ip/. U fiziolokom pogledu ovdje dakle imamo isti nesmetani konti nuitet kao to je onaj koji smo ustanovili za uspon glasa, No dok je svaka

Nazive diskrettui, diskretnost ne smijemo brkati s terminima razlikOfJan, C:;sinktif)tul itd. iako se u nekim kontekstima njihova znaenja mogu poklapati. Diskretall (v. 1-1 7) ili raz luan znai tOnaj koji se analizom moe izdvojiti, i koji se, na svojoj hijerarhijskoj razini, ne moe dalje razloiti Diskretne jedinice vrijede samo po svojoj prisutnosti ili svojoj od sutnosti, po tome Ito su neizbjeno ili sline ili razliite (tj. one nelto jesu ili neto nisu).

11

promjena visine glasa izazivala moda malu ali stvarnu promjenu u poruci, nita se slino ne dogaa s treperenjem koje je karakteristino za Ib/ u . od nosu na Ip/. Dokle god ono ostaje zamjetljivo, izgovorena e se rije shvatiti kao biere<c (pivo), ali im se dosegne neka granica, koja uostalom moe varirati prema situaciji i kontekstu, sluatelj e shvatiti pierre (kamem), tj. nee poeti glas interpretirati kao Ibl nego kao Ip/. Znaenje e se poruke dakle potpuno promijeniti. Ako govornik loe artikulira, ili ako ima buke a situacija meni kao sluatelju ne olakava zadau, ja bih se u interpretaciji onoga to ujem mogao kolebati izmeu c'est une bonne pierre (to je dobar kamen<c) i c'est une bonne biere (to je dobro pivo). Ali u nuno morati iza brati jednu ili drugu interpretaciju. Pojam neke poruke koja bi stajala iz meu ovih dviju, ne bi imao nikakva smisla. Kao to se ne moe zamisliti nita to bi bilo malo manje pivo (biere) i malo vie kamen (pierre), ne moe se zamisliti ni takva jezina stvarnost koja ne bi bila ba sasvim Ibl ili pak bi bila gotovo Ip/; svaki segment iskaza za koji moemo priznati da je francuski, mora se nuno moi identificirati ili kao Ibl ili kao Ipl ili kao jedan od 32 preostala fonerna francuskog jezika. Sve to rezimiramo kaqa kaemo da su fonerni diskretne jedinice (fr. unites discretes). Ta je dikiet nost (fr. caractere discret) fonerna bila naravno ukljuena u naznaku to smo je ranije naveli i prema kojoj u svakom jeziku postoji ustaljeri; fiksan broj fonerna. Naa alfabetska grafija, koja je po svom podrijetlu pretisak fonematske artikulacije, dobro je sauvala njihov diskretni karakter: u ru kopisnom se tekstu moemo kolebati da neto protumaimo kao u ili ko n, no znamo da se nuno radi ili o tl ili o n. 'itanje pretpostavlja identifikaciju .svakog slova kao jedne od odredenog broja jedinica za svaku od kojih slovo slagar ima poseban pretinac, a nikako subjektivnu interpretaciju detalja u obliku svakog pojedinog slova. Dobro je tiskan onaj tekst u kojemu su raz like izmeu pojedinih uzastopnih a toliko neznatne da nas one ni ' u ' emu ne ometaju da sva ova a identificiramo kao istu grafiku jedinicu. Jednako je tako s iskazima i fonemirna: iskaz e biti to jasniji to e se uzatopne realizacije istoga fonerna neposrednije moi identificirati kao ista g.!asovna (fonika) jedinica. Tinle se potkrepljuje ono to je ranije reeno o ' s,oidar nosti koja povezuje IrnI u masse i IrnI u mal. Kao to pokazuje i isto'yjetna transkripcija, radi se u stvari o istoj jedinici, o jedinici za koju je go\i-orni cima korisno da je realiziraju na isti nain ako ele olakati razumijevanje -onoga to govore. Diskretne su jedinice, dakle, one kojima varijacije u detalju to ih uVjetuju kontekst ili razliite okolnosti, nimalo ne utjeu na njihovu lingvistiku vrijednost. One su nune za funkcioniranje svakog jezika. Fonemi ' st r'dis kretne jedinice. Prozodijska obiljeja kao to su intonacijske pojave koje smo ranije prikazali, to nisu. No druge prozodijske pojave, koje se mogu . ozha iti kao takve zato to se ne uklapaju u fonematsku segmentaciju, diskretne su kao i fonerni: rije je o tonovima (fr. tons) kojih u svakom jeziku ' ima odreen broj : njih nema u francuskom ni u veini evropskih jezika; dva su tona u vedskom, etiri u sjevernom kineskom, est u vijetnamskom*

1 - 1 8. Jezik i govor, kad i poruka

Kada kaemo da neki jezik ima, ili sadrava, 34 fonerna, elimo naznaiti da govornik na svakoj toki svojega iskaza mora birati izmedu najvie' 34
12

jedinice druge artikulacije da bi stvorio oznaitelj koji e odgovarati poruci to je on eli prenijeti : Ibl a ne Ipl ili Itl ili bilo koji drugi francuski fonem na poetku rijei biere ako elim rei : c'est une bonne biere. Ali kada se kae da jedan iskaz sadrava 34 fonema, eli se rei da on predstavlja 34 sukcesivna odsjeka od kojih se svaki moe poistovjetiti s jednim odredenim fonemom a da to ne implicira da svaka od 34 uzastopne jedinice bude razliita. Iskaz c'est une bonne biere ls et un bon bierl (to je dobro piva.) sadrava 1 2 fo nema po tome to predstavlja dvanaest uzastopnih odsjeaka od kojih se svaki moe identificirati kao jedan odreeni fonem ; no u njemu dvaput do lazi fonem In/, dvaput fonem Ibl, dvaput fonem leI pa prema tome upotreb ljava samo devet razliitih fonema. Ono to se ovdje kae o fonemima pod jednako vrijedi i za sloenije jezine jedinice, s razlikom to se ne bi moglo rei koliko jedan jezik sadrava monema ili koliko sadrava rijei : u iskazu le garfon a pris le verre (.konobar je uzeo au) ima est uzastopnih monema, ali samo pet razliitih. Nuno je pomno razlikovati na jednoj strani jezine injenice svih redova onako kako one dolaze u iskazima, na drugoj pak strani jezine injenice shvaene kao da pripadaju repertoaru kojime raspolae osoba koja eli ko municirati. Nije na lingvistu kao takvu da tono odredi gdje se kod govor nika nalaze na raspolaganju ove jezine injenice, niti kojim postupkom taj govornik dolazi upravo do onakva izbora kakav odgovara njegovim komuni kacijskim potrebama. Ali on nuno mora pretpostaviti da postoji psiho -fizioloka organizacija koja je - dok je dijete jo uilo jezik, ili kasnije ako se radi o drugom nauenom jeziku - bila izvedena (conditionnee) tako da omogui analizu iskustva koje treba priopiti prema normama dotinog jezika, i da na svakoj toki iskaza prui potrebne mogunosti izbora. Upravo ovu uvjetovanost zovemo jezikom (langue). Razumljivo je da se postojanje toga jezika oituje samo u diskursu** (fr. discours) ili, ako emo radije, u aktima govora (fr. actes de parole). No diskurs, akti govora, nisu jezik. Ve tradicionalna opreka izmeu jezika (langue) i govora (parole) moe se ta koder izraziti nazivima kod (fr. code) i poruka (fr. message), gdje je kod orga-

Tzv. etiri akcenta u hrvatskom, u stvari su dva tona (jedan silazni i jedan uzlazni) od kojih se - pod naglaskom - svaki moe kombinirati bilo s kratkim vokalom (para -sapa., svak -svatkoc, para . 1 / 1 00 dinara.), bilo s dugim (pra, npr. branog, gen. sg., svk .sestrin mu., svdka, gen. sg. itd.). Parovi rijei kao to su prit .ljudsko meso. - put .cesta., rane -ozljede - rne .ne kasne., prelistati .zavriti s listanjem - prelistati .prelistavati itd., razlikuju se samo po tome to prva rije svakoga para ima kratak vokal a druga dug, dok je ton u obje rijei prvih dvaju parova silazan, a u obje rijei treega para uzlazan. Neki su kajkavski govori - poto su reinterpretirali prednaglasnu duljinu (kvantiteta vokala, ak i onda kad akustiki postoji, nije razlikovna) - stvorili sustav od etiri tonska na glaska : ravni, koji se obino realizira kao kratak, no kraina nije razllkovna (pila, .pia., gen. sg.), silazni, koji se redovito realizira kao dug (pila .pia., nom. pl.), akut, vrsta neravnomjernog dugog uzlaznog (prJa .pila., parL perf.) i dvosloini tnaglasu., koji na prvome slogu ostavlja dojam dugog silaznog (nekadanja prednaglasna duljina) a na drugome kratkog, silaznog ili uzlaznog, obino na neto viem registru (pila .pila za pi ljenje).
**

Diskurs ima ovdje znaenje jezika stavljena u akciju, onako kako to ini neki govornik (dakle sinonim termina gOfJor) ili pak dijela teksta koji ima svoj poetak i svoj zavretak, a naj
manje je jedan iskaz. No valja napomenuti da Martinet ovdje ne upotrebljava ovu rije u strogo terminolokom znaenju.

13

nizacija koja omoguava redigiranje poruke i ono s ime se svaki element poruke usporeuje da bi se dobio njezin smisao. Ova vrlo korisna distinkcija izmeu jezika i govora moe nas navesti na to da povjerujemo kako govor posjeduje organizaciju koja nije ovisna o orga nizaciji jezika: tako da bismo mogli na primjer pomisliti da postoji lingvis tika govora nasuprot lingvistici jezika. Treba se stoga uvjeriti da govor samo konkretizira organizaciju jezika. Jedino preko prouavanja govora i pona anja to ga on odreuje kod sluatelja moemo upoznati jezik. Da bismo to postigli, trebat e apstrahirati sve ono to u govoru - poput boje glasa koja je svojstvena pojedincu - nije lingvistiko (jezino), a to znai sve to nije sastavni dio kolektivnih navika koje su steene u toku uenja jezika.

1 - 1 9 . Svaka jedz"nica pretpostavlja izbor

Meu jezinim injenicama ima takvih koje se otkrivaju jednostavnim is pitivanjem iskaza, i drugih koje moemo identificirati samo usporedbom razliitih iskaza. I jedne i druge pripadaju jeziku (langue). Uzmimo na pri mjer iskaz c'est une bonne biere ls et un bon bierl (to je dobro pivo.) ; ako pret postavimo da smo izvrili analizu na moneme i na foneme kako to prikazuje transkripcija, ovaj nas iskaz upuuje na stanovite nezanemarive strukture jezika (langue) : Ibonl moe dolaziti iza lunI i ispred Ibier/ ; fonem IrI moe dolaziti na kraju iskaza, a fonem InI na kraju monema itd. Sve ove mogu nosti sastavni su dio skupa pravila prema kojima se ljudsko iskustvo analizira u francuskom, i one pripadaju jeziku. Za lingvista one imaju tu prednost pred drugim obiljejima to se otkrivaju jednostavnim ispitivanjem dotinog rasporeda jedinica u iskazu. Ipak, ako smo kadri togod rei o kombinator nim slobodama (fr. latitudes) monema Ibonl, to je zato to smo ovaj segment iskaza priznali kao segment koji predstavlja zasebnu jedinicu, razliitu od llinl i od Ibier/. Da bismo doli do ovog rezultata, trebalo je utvrditi da u tom kontekstu Ibonl odgovara specifinom izboru (fr. choix) izmeu sta novitog broja moguih atributa ; usporedba s drugim francuskim iskazima pokazala je da u kontekstima gdje dolazi Ibonl nalazimo takoer lekselatl (excellence izvrsna.), Imovezl (mauvaise loa.) itd. To pokazuje da je go vornik manje ili vie svjesno odbacio sve konkurente koji bi mogli bili doi izmeu ltinl i Ibierl, ali za koje se pokazalo da u ovoj prilici nisu odgovarali. Ako za sluatelja kaemo da razumije francuski, to pretpostavlja da on iz iskustva identificira uzastopne izbore to ih je morao izvriti govornik, da on prepoznaje Ibonl kao izbor koji je razliit od lunI i od Ibierl, i da nije iskljueno da e izbor elementa Ibonl mjesto Imovezl utjecati na njegovo ponaanje. Ovo se podjednako tie i fonema : ako moemo togod rei o kombinator nim mogunostima (fr. latitudes) fonema InI u Ibonl, onda je to zato to smo InI priznali kao zasebnu razlikovnu jedinicu, razliitu osobito od 101 koje dolazi ispred njega u Ibon/. I ovdje smo takoer konstatirali da InI od govara specifinom izboru, budui da je govornik morao, oito nesvjesno, odbaciti Itl koji bi bio dao Ibotl, to jest drugu rije bocce (izma ; struak, rukovet41), Isl koji bi dao IbOsI bosse (grba.), III koji bi dao IhOll bol (zdjelica, plitica.) ili Ifl koji bi dao izgovorljivo ali nepostojee IhOf/.
14

J asno je da svi oni izbori to ih govornik vri na svakoj toki svoga govora (fr . discours) nisu bezrazloni. Priroda iskustva to ga treba priopiti oigledno navodi govornika da bira Ibonl radije nego Imovez/, Ibierl radije nego /li monadl ; upravo zato tQ znaenje zahtijeva Ibonl, on na kraju rijei mora izabrati InI mjesto Itl, Isl ili /1/. A ima li izbora koji nisu odreeni? Ne treba misliti da je izbor monerna "slobodniji nego izbor fonerna.

1 -20. Kontrasti i opozicije Primjeujemo da jezine jedinice, bile one znakovi ili fonemi, stoje meu sobom u dva razliita tipa odnosa. Na jednoj strani imamo odnose u iskazu koji se zovu sintagmatski ma (fr. rapports syntagmatiques) i mogu se iz ravno promatrati : to su na primjer odnosi elementa Ibonl s njegovim su sjedima lfull i Ibierl i odnosi elementa InI sa 101 koji mu prethodi u Ibon/ i ltil koji dolazi iza njega u ltinl. Korisno je za oznaivanje ovih odnosa poslu iti se terminom kontrasti (fr. contrastes). Na drugoj strani imamo odnose to ih moemo zamisliti meu onim jedinicama koje mogu dolaziti u istom kontekstu i koje se, barem u tom kontekstu, uzajamno iskljuuju : ti se od nosi zovu paradigmatskima (fr. rapports paradigmatiques) a oznaujemo ih kao opozicije ili opreke (fr. oppositions) : bonne, excellente, mauvaise to mogu dolaziti u istim kontekstima, stoje u odnosu opozicije. To isto vrijedi i za pridjeve koji oznaavaju boje i koji mogu dolaziti izmeu le livre . . . (..knjiga) i ... a disparu (..je nestala) ( u hrv . ispred . . knjiga je nestala). Opo zicija postoji izmeu InI, Itl, /s/, III koji mogu dolaziti na kraju rijei iza IbO-/.
.

15

Poglavlje 2. Opisivanje jeziki

2- 1 . Kako funkcionira dam' jezik

Ljudski jezik (fr. langage), predmet lingvistike, postoji samo u obliku raz liitih konkretnih jezika (fr. langues). Lingvistu e dakle prva briga biti da prouava te jezike. Oni su nam se pokazali prije svega kao sredstva za komunikaciju. Trebat e ih stoga prouavati i opisivati najprije u njihovu funkcioniranju. Za svaki e od njih valjati odrediti na koji nain on anali zira ljudsko iskustvo na znaenjske jedinice i kako se slui mogunostima to ih pruaju govorni organi.

2-2. Sinkronija i dijakronija

Svakome tko se danas bez predrasuda pozabavi lingvistikom, moe se ui niti prirodnim to se prouavanju sredstva (fr. instrument) u njegovu funk cioniranju pristupa prije nego to se istrai kako se i zato to sredstvo mije nja u toku vremena. Cinjenica je ipak da se znanstveno, nepreskriptivno prouavanje jezika gotovo jedno stoljee ograniavalo u praksi na probleme razvoja. Mi emo dalje ponovno naii na ove probleme. Za sada emo samo podsjetiti da se jezici neprestano mijenjaju a da zato ipak nikada ne pre staju funkcionirati, i da postoji vjerojatnost da e se promjene odvijati u svakom jeziku koji prouavamo da bismo opisali njegovo funkcioniranje. Dovoljno je uostalom samo na tren razmisliti pa da se uvjerimo kako se to u svakom asu dogaa sa svim jezicima. Kad je ve tome tako, zapitat emo se je li mogue odvojiti prouavanje funkcioniranja od prouavanja razvoja. No postojanje promjena koje su u toku moe se ispitivanjem otkriti jedino na temelju usporeivanja reakcija pripadnika razliitih generacija koje ive zajedno : od 66 nasumce izabranih Pariana koji su roeni prije g. 1 920, svi u rijeima patle apa i pate tijesto( imaju razliite vokale; od nekoliko stotina Parianki koje su roene nakon g. 1 940, njih vie od 60% ima u ovim dvjema rijeima isti vokal lal. Kad bismo se ograniili na promatranje upo trebe kod jedne odreene generacije, mogli bismo, dakle, o razvoju uope i ne voditi rauna. No mene nita ne spreava da u nekom opisu vodim ra una o jezinom ponaanju dvaju narataja koji ive zajedno : budui da sam vie puta to utvrdio, ja znam da razlike o kojima je ovdje rije nipoto na ope zadovoljstvo - ne spreavaju funkcioniranje francuskog jezika iz meu odraslih koji su preli etrdesetu i mladei ispod dvadeset godina. Cak i kad bih se drao samo upotrebe kod najmlaih, morao bih povesti rauna i o onoj manjini meu njima koja uva tradicionalnu razliku i pri kazati injenice tako da ni upotreba kod odraslih ne bude iskljuena. Opis treba, u stvari, da bude strogo sinkronijski (fr. synchronique), a to znai da se mora temeljiti iskljuivo na opaanjima u takvu vremenskom razmaku
17

koji je dovoljno kratak da se u praksi moe smatrati samo tokom na vre menskoj osi. Dljakronijsito (fr. diachronique) se zove svako prouavanje koje sadrava usporedbu izmeu razliitih upotreba jednog te istog jezika, s ciljem da se iz njega izvuku zakljuci o kretanju razvoja : ono to smo ra nije naveli u vezi s vokalima u patre apa. i u pate tijesto. moe se formu lirati bilo sinkronijski (opozicija IaI - IaI nije u suvremenoj upotrebi ope rairena), bilo dijakronijski (opozicija IaI - IaI postepeno nestaje iz parike jezine upotrebe).

2-3. Raznolikost jezinih upotreba J ezici, znamo, nisu nuno istovjetni sa samima sobom na itavu teritoriju gdje se govore. Razlike mogu otii tako daleko da pokuaji sporazumijevanja postanu problematinima. U takvim e se sluajevima rei da jezik ima vie dijalekata, a u svakom e opisu trebati naznaiti o kojem je dijalektu rije. No mogu postojati i manje duboka odstupanja koja ne utjeu na uzajamno razumijevanje, kao na primjer razlike koje se mogu utvrditi izmeu fran cuskog jezika kakva Tuluanina i francuskog jezika Parianina : Francuzi s Juga veinom ne razlikuju pique (particip proli od glagola piquer ubosti) od piquait (3. lice singulara imperfekta indikativa istog glagola). OVdje e lingvist koji opisuje suvremeni francuski jezik i opet morati birati : on e moi bilo iskljuiti juni francuski iz svoga opisa, bilo utvrditi da razliko vanje izmeu leI i le/ nije ope. Nijedna imalo rairenija jezina zajednica nije homogena. No kada je opisiva ve jednom po svom nahoenju omeio svoje polje rada, on e razlike to ih ondje utvrdi morati prikazati kao varijante iste jezine upotrebe, a ne kao rezultat dviju razliitih upotreba.

2-4. Korpus

Sinkronijski se opis ne ograniava na suvremene jezike koji se mogu sluati i snimati. Lingvista nita ne spreava da se okua u opisu Ciceronova la tinskog ili opisu staroengleskog jezika kralja Alfreda. Njegova e zadaa u ovom sluaju biti sloenija jer e on sustav fonema morati otkriti iza grafije koja ga odraava samo vrlo nesavreno. Posao e mu zauzvrat moi biti olak an time to sauvana Ciceronova ili Alfredova djela tvore dobro omeenu cjelinu koja se lako moe podvrgnuti statistikoj obradbi ; to pak omoguava da se izvuku precizni zakljuci. Knjievna djela jednog odreenog razdoblja, o tome nema sumnje, nuno daju nepotpunu sliku tako zasvjedoenog je zika. No ako nikakav drugi pristup tom jeziku nije mogu, takve dokumente moemo, mirne savjesti, smatrati potpunoma reprezentativnima. Takvi uvjeti rada pruaju toliko prednosti da dolazimo u kunju da ih stvorimo i onda kada se bavimo kojim suvremenim jezinim stanjem, i to tako da sebi sastavimo korpus., tj. zbirku iskaza zabiljeenih na magnetofonskoj vrpci ili zapisanih po kazivanju u pero. Kada je takva zbirka jednom sastavljena, njoj se, budui da se smatra nepovredivom, vie nita ne dodaje, a jezik se opisuje ovisno o onome to se u tom korpusu nalazi. S teoretskog se staja lita ovoj metodi korpusa moe prigovoriti da dva istraivaa koja obrauju isti jezik, ali na temelju razliitih korpusa, mogu doi do razliitih opisa istoga jezika. Praktiki se prigovor sastoji u tome to opisiva u svakom
18

trenutk ru moe osjetiti potrebu da dopuni ili da provjeri svoju informaciju, pa ako toj potrebi ne udovolji kad je osjeti, on dragovoljno odbacuje sta novite aspekte stvarnosti, ne zato to oni ne bi bili relevantni nego zato to su mu u poetku promakli.

2-5. Relevantnost
Svaki opis pretpostavlja selekciju. Svaki predmet, koliko se god na prvi pogled inio jednostavnim, moe se pokazati beskrajno sloenim. Opis pak je nuno ogranien, a to znai da e se moi istaknuti samo neka obiljeja predmeta koji valja opisati. Dvije razliite osobe nee, po svemu sudei, izdvojiti ista obiljeja. Ako vie ljudi promatra isto stablo, jedan e zapa ziti velianstvenost njegova rasta i impozantnost kronje, drugome e pa nju privui pukotine u kori i prelijevanje boja na liu, trei e pokuati odrediti njegove dimenzije, etvrti e naznaiti karakteristian oblik sva kog njegova dijela. Svaki e opis biti prihvatljiv pod uvjetom da je kohe rentan, a to znai da je nainjen s odreenog glediita. Kad se takvo gledite jedanput prihvati, stanovita obiljeja koja se zovu relevantna (ili pertinentna ; fr. traits pertinents) valja zadrati, a druga, nerelevantna, treba odluno odbaciti. J asno je da s gledita pilaa dasaka boja ili oblik listova nisu relevantni, jednako onako kao .to sa staialita slikara nije relevantna kalorinost drveta. Svaka znanost pretpostavlja izbor posebnog gledita : u aritmetici su relevantni jedino brojevi, u geometriji oblici, u kalorimetriji temperature. Nije nimalo drugaije ni kada je rije o jezinom opisu. Uz mimo koji mu drago ulomak govornog lanca : on se moe promatrati kao fizika pojava, kao slijed titraja to e ih akustiar zabiljeiti s pomou svojih aparata i opisati prema frekvenciji i amplitudama. Fiziolog e moi istra iti kako taj ulomak nastaje : on e zabiljeiti koji organi pri tome sudjeluju i kako sudjeluju. Takvim e radom akustiar i fiziolog jamano pridonijeti da se olaka zadaa opisivau, no oni ni za trenutak nee naeti lingvistov posao.

2-6.

Izbor i funkcija

Lingvistov posao poinje istom onda kada se meu svim fizikim i fizio lokim injenicama one koje izravno pridonose uspostavljanju komunika cije izdvoje od drugih koje to ne ine. Zadrat emo one elemente koji u kontekstu gdje ih nalazimo i ne bi morali stajati, dakle one to ih je govornik upotrijebio hotimice, namjerno i na koje sluatelj reagira jer u njima pre poznaje komunikativnu namjeru svoga partnera. Drugim rijeima, u lin gvistici su relevantni jedino oni elementi koji donose informaciju (obavijest) : ako lingvist u iskazu prends le livre ! (..uzmi knjigu !) razlikuje tri jedinice prve artikulacije, to je zato to je u njemu utvrdio tri izbora (fr. choix) : prends uzmi umjesto donne daj, jetre ..baci, pose stavi itd., le, odreeni lan, umjesto un, neodreenog lana, livre knjiga umjesto cahier biljenica, canif noi. ili 'lJerTe .taa. Ako u rijei mille Imill ..tisuu razlikujemo tri fo nema, to je zato to u njoj biljeimo tri uzastopna izbora : IrnI umjesto Ibl (to bi dalo bile ..u), umjesto Ipl (to bi dalo pile .. hrpa; baterija), umjesto IvI (to bi dalo ville ..grad) itd., IiI umjesto /al (mal ..zlo), /0/ (molle mekana),

19

lul (moule kalup) itd., 111 umjesto Izl (mise stavljanje), Iri (mire meta, cilj), ll (miche glava, hljeb kruha) ili pak umjesto nita (rnie sredina kruha, meka). Spanjolska rije muclro mnogo koja se s fizikog stajalita moe ispravno ralaniti kao [mudo], ili kao [otum] ako se snimka pusti naopako, r8la nit e se na etiri a ne na pet uzastopnih fonema, jer u panjolskom ispred glasa [] nuno dolazi [t], tako da [t] ne predstavlja dva uzastopna izbora nego jedan. S lingvistikog su gledita dakle relevantni jedino oni elementi govornoga lanca nazonost kojih nije uzrokovana automatski onim kontekstom u ko jem oni dolaze, a to im daje obavijesnu (informacijsku) funkciju. Neki se element iskaza smatra lingvistikim zbog svoje funkcije, a prema prirodi te funkcije, kao to emo vidjeti, razvrstat emo ga meu druge elemente koje smo uzeli u obzir. Bilo bi pogreno misliti da se lingvist ne zanima za fizika svojstva glasova. On ne vodi rauna o onome to obino izmie go vornikovoj kontroli, kao to je na primjer posebna boja njegova glasa, ili pak o preslojavanjima koja nastaju zbog inercije govornih organa koji se ne prilagoavaju dovoljno brzo uzastopnim razlikovnim potrebama : u rijei longuement Ilogmal dugo ; podrobno relevantne nazalne rezonancije vokala 101 spajaju se s nazalnim rezonancijama, jednako tako relevantnima, kon sonanta Irni i usput nazaliziraju i segment Igl koji se izgovara [1)], a da zato ne prestaje biti fonem Ig/.

2-7. Moe li se izostaviti znaenje

Neki su lingvisti postavili sebi kao ideal izradbu takve metode opisa koja ne bi uzimala u obzir znaenje znaenjskih jedinica. To bi lingvistici, na vodno, dalo vie rigoroznosti, jer bi se eliminiralo podruje u kojemu nije lako, kao to pokazuje iskustvo, razvrstati injenice. Uz malo vjetine u svemu tome moe se jamano otii dosta daleko ovim putem. Pretposta vimo da je francuski jezik poznat samo iz opsenog korpusa koji je snimljen na magnetofonske vrpce, i da je za taj korpus izvrena analiza na foneme. Opisiva e ubrzo otkriti stanovite segmente koji dolaze u razliitim konteks tima, na primjer Ikajel (chahier biljenica) u kontekstima I !kajeverl (un cahiet' vert zelena biljenica) i Ilekaje6nl (les cahie1's jaunes ute biljenice). Kad bi jednom ve na tim osnovama tekst bio analiziran na uzastopne mo neme, zajedno bi se svrstali oni monemi koji dolaze u istim kontekstima : imali bismo na primjer razred monerna iza kojih esto dolaze lei, Irel, Iral, Irol itd. (tj. -ais, -ait, -aiene, -rai, -ras, -ra, -rons, -ront itd.) a meu takvim bi monemima bili Idonl (donn-, donne-), Ikurl (cour-), Irevejl (reveille-) itd. Tako bismo izdvojili ono to smatramo glagolskim korijenima francuskog jezika, a statistika bi nam razmatranja jamano omoguila da im pripiemo predikativnu funkciju za koju znamo da je oni imaju. Tako bi se uspjela napraviti cjelovita analiza jezika koja bi omoguila da se sastavi njegova gramatika, pa ak i rjenik kojemu bi nedostajale samo definicije iz naih rjenika. ini se u stvari da se nijedan lingvist nije upustio u to da analizira i opie jezik od kojega uope nita ne razumije. Da bi se uspjeno priveo kraju, takav bi pothvat, po svemu sudei, zahtijevao tolik utroak vremena i energije da su pred njim ustuknuli ak i oni koji u ovoj metodi gledaju je dinu metodu koja je teoretski prihvatljiva. Kada znamo da Ikajel u le grand cahier velika biljenica(c oznauje stanovit predmet, a da Ikajel u le lait cailli
20

lIkiselo, tj. zgruano, m1ijeko oznauje posebno stanje stanovitih tekuina, neemo gubiti vrijeme na to da istraujemo nije li Ilel lait mlijeko(c ovdje jedinica koja pripada istom razredu kao i Igral (grand velik.), tj. pridjev, to bi omoguilo da se Ikajel u oba konteksta poistovjeti. Ne bi se dakle mogla preporuiti metoda koja potpuno iskljuuje znaenje znaenjskih jedinica, ali se zato jednako tako moramo uvati opasnosti kojima se izlaemo kada bez potrebnog opreza nainjemo semantiko podruje.

2-8. Oblik, jamstvo lingvistikoca .

To su one opasnosti to ih u sebi krije, kada obraujemo svoj lIviastiti jezik(c, upotreba introspekcije: budui da ja govorim francuski, a rije maison ..kua(( je francuska rije, ne treba mi drugo nego da u sebi samom potraim to rije maison predstavlja, i tako u odrediti znaenje ove rijei. Na alost, kada pokuavam vidjeti to ona u meni pobuuje, javlja se manje ili vie sloena slika za koju sam po stanovitim njezinim obiljejima siguran da nije ona slika to e je ta rije pobuditi kod svake druge osobe. Jasno je dakle da se ova slika, koja uostalom i kod mene od jednog trenutka do drugog varira, ne bi mogla smatrati znaenjem(( (fr. sens) te rijei koje bi bilo zajedniko svima onima koji govore francuski. Sve to ja o znaenju rijei maison znam svodi se na to da je kod mene stanovit tip iskustva povezan s oznaiteljem Imezo/, ili njegovom grafikom zamjenom maison, i da ta ista asocijacija postoji kod ostalih osoba francuskog jezika. Dokaz mi za to prua njihovo ponaanje, ukljuujui u to i jezino ponaanje prema kojemu maison dolazi tono u onim kontekstima u koje bih i ja sam ovu rije mogao staviti. Treba napomenuti da pogled na kakvu kuu (fr. maison) ne izaziva automatski jezini proces koji se dovodi s njom u vezu, i da usporedo s tim, upotreba rijei maison ne podsjea nuno na kakvo proivljeno iskustvo. Cak je vje rojatno da nieg slinog u veini sluajeva i nema te da iskaz obino nije popraen nizom evokacija ili svjesnih lIuoavanja(( (fr. prises de conscience) koji bi odgovarali svakoj od uzastopnih znaenjskih jedinica. To nikako ne bi bilo spojivo s brzinom govora (fr. discours). No nije na lingvistu da o tome iznosi svoj sud. Sto se njega tie, on e se zadovoljiti time da kae kako se nita to nije zajedniko za vie govornika ne moe priznati za sastavni dio jezika. Ovo podjednako vrijedi za znaenje kao i za sve drugo i isklju uje introspekciju kao metodu promatranja jer ona nikad ne moe obuhva titi vie od jedne jedine osobe koja se, uostalom - budui da je istodobno i promatra i promatranik - nalazi u najnepovoljnijim uvjetima za provo enje nepristrana istraivanja. Ono to je u isti mah zajedniko za vie go vornika i to se moe izravno promatrati jesu njihove jezine i nejezine reakcije na glasovne poruke s pomou kojih se uspostavlja komunikacija. U lingvistici nee dakle postojati nikakvo nnaenje(c koje ne bi bilo obuhva eno oblikom glasovne poruke; svakoj razlici u znaenj u nuno odgo vara razlika u obliku negdje u poruci. Netko bi nam kao prigovor mogao spomenuti homonimiju. No segment kao to je fr. eousin Ikuzel nema upravo nikakva znaenja izvan konteksta koji se razlikuju po svome obliku (mon eousin Charles m'a ecrit ..pisao mi je moj brati Charles<c, les eousins ne re siscem pas au fly-cox komarci nisu otporni na fiy-tox) i koji uspostavljaju njegovu vrijednost sad kao vrste rodbine, sad kao insekta. To ima vanih posljedica koje nikad ne smijemo pustiti iz vida. S jedne strane jezini element ima znaenje, u stvari, samo u danom kontekstu ili
21

u danoj situaciji ; monem ili sloeniji znak sadrava sam po sebi samo se mantike virtualnosti (fr. virtualites) od kojih se samo neke doista ostva ruju u odreenom inu govora. Uzmemo li ponovno primjer maison kua. u inovima govora Madame n'esc pas a la maison ..Gospoa nije kod kue, il represence une maison ck commerce .on predstavlja jednu trgovaku kuu, il lucca cont1'e la Maison d'Autriche on se borio protiv Austrijske kue., kontekst u svakom pojedinom sluaju omoguuje stanovitim virtualnostima da dodu do izraaja, a druge zasjenjuje. S druge pak strane, nijedna se gra matika ili leksika jedinica nee moi pripisati j eziku ako ona u njemu ne odgovara stanovitim glasovnim (fonikim) razlikama koje ju karakteriziraju i stavljaju u opreku (opoziciju) prema kategorijama istoga tipa : u jeziku koji ne raspolae oblicima konjunktiva koji bi se razlikovali od oblika indikativa kao u francuskom .ie sache (da) ja znam, konjunktiv, prema je sais znam(, indikativ - ne bi se, na primjer, moglo govoriti o konjunktivu.

2-9. Opasnosti od prevoenja

Kada radimo s jezikom koji samo nesavreno poznajemo, znaenje znaenj skih jedinica saznajemo jedino ako ih prevedemo na .svoj vlastiti jezik. U takvim se sluajevima opasnost sastoji u tome to moemo doi u iskuenje da jezik koji opisujemo interpretiramo ovisno o jeziku na koji prevodimo. Ako za isti oblik nekog drugoga jezika u francuskom imam je sais u jed nom a je sache u drugom sluaju, moda u se dati zavesti pa u prvom slu aju govoriti o indikativu a u drugom o konjunktivu, tj . stranom jeziku pri pisati obiljeja onoga jezika kojim se sluim da bih ga opisao. No ako u tom jeziku francuskom indikativu i konjunktivu odgovaraju uvijek identini oblici, pripisati tome jeziku konjunktiv bilo bi jednako deplasirano kao kad bi Nijemac htio u francuskom po svaku cijenu praviti razliku izmedu no minativa rhomme ovjek( i akuzativa rhomme (ovjeka) pod izgovorom da on u jednom sluaju kae der Mann a u drugom den Mann. Nemamo pravo govoriti o singularu i pluralu kada obraujemo- jezik gdje ne nalazimo plu rale koji bi se po obliku razlikovali od odgovarajuih singulara. Treba stoga da budemo svjesni opasnosti kojima se izlaemo iz nude da svaki iskaz drugoga jezika, da bismo ga razumjeli, prevedemo na svoj jezik, a to znai da strano iskustvo preartikuliramo prema obrascu koji nam je blizak i dobro poznat. Ve nam od samog poetka valja postaviti kao naelo da nikada nismo sigurni hoemo li u jeziku koji poinjemo ispitivati nai ijednu od razlika, ijednu od fonolokih jedinica ili gramatikih kategorija na koje nas je naviklo nae prethodno jezino iskustvo. Zauzvrat moramo oekivati da emo ondje nai takve distinkcije izraene oblikom kakve prije ne bismo mogli ni zamisliti. Ne treba nas uditi ni to to ne postoji gramatiko izra avanje vremena, ni ravnodunost prema aktivnom ili pasivnom liku gla gola, ni nepostojanje rodova, niti nunost da govornici izraavaju razliku izmeu line zamjenice mi koja ukljuuje sugovornika i zamjenice .mi koja ga iskljuuje, ili pak izmeu glagolskih oblika koji oznauju ono to se vidi i onih koji se upotrebljavaju za ono to se ne nalazi u naem vidokrugu. Nee se smjeti postavljati kao naelo da e svaki jezik raspolagati subjektom reenice, poznavati pridjeve i razlikovati glagol od imenice. Ukratko, budui da smo se dogovorili da emo .jezikom (fr. langue) zvati sve to odgovara stanovitoj definiciji (isp. 1 - 1 4), dugujemo sebi da u j eziku koji istraujemo ne traimo nita to u naoj definiciji, izrijekom ili preutno, ne dolazi.

22

2-1 0. Poet emo od druge artikulacije Kada se jezik (fr. langue) u svom funkcioniranju promatra kao sredstvo komunikacije, onda je normalno da se kao prva artikulacija oznai ona prema kojoj se artikulira iskustvo to ga treba komunicirati, a kao druga - arti kulacija oznaitelja na uzastopne foneme. No ne treba zaboraviti da u je zinoj komunikaciji neto to nije zamjetljivo ..znai, dobiva znaenje s pomou neega to je zamjetljivo (ili manifestno ; fr. manifeste). Normalno je dakle da opisiva koji pristupa ispitivanju injenica koje se mogu proma trati poe od onoga to je zamjetljivo, od oznaitelja (fr. signifi ants), da bi dopro do onoga to nije zamjetljivo. Oznaitelje emo prema tome opisati nuno prema njihovim glasovnim komponentama, fonemima i drugim even tualnim razlikovnim obiljejima. Upravo je zato normalno da opis jednog jezika pone s izlaganjem njegove fonologije, tj . da se na prvom mjestu po javi ono to smo nazvali drugom artikulacijom. Mi emo dakle najprije ispi tati uvjete i metode za fonoloku analizu.

2- 1 1 . Artikulacijska fonetika U onome to slijedi identificirat emo relevantna glasovna obiljeja i opisati varijante fonolokih j edinica upuujui ujedno na to kako se one realiziraju s pomou ..govornih organa (fr. organes de la parole). S istim bi se ciljem mogli iskoristiti i zvuni valovi koji nastaju djelovanjem govornih organa. Ali je artikulacijska fonetika veini lingvista jo uvijek bolje poznata, a ona obino omoguuje da se bolje uoi i uzrokovanost fonetskih promjena. Ovdje emo ukratko prikazati djelovanje onih organa koji pridonose stvaranju glasova govora.

2- 12. Biljeenja glasova (transkripci je) Glasovi ljudskog jezika simboliziraju se s pomou slova i razliitih znakova kojima se po konvenciji pripisuje stanovita vrijednost. Postoje mnogobrojni sustavi fonetskog biljeenja glasova (transkripcije) koji su obino namije njeni razliitoj publici. U ovoj se knjizi najee sluimo simbolima to ih preporuuje Association phonetique internationale (Meunarodno fonetiko udruenje). Fonetsko biljeenje glasova (esto se krivo kae transkripcija) oznaava sve razlike to ih opaa promatra, ili pak one razlike na koje, iz kojeg mu drago razloga, eli svratiti panju. Fonetsko biljeenje dolazi meu uglatim zagradama : [muto], [otum] . Fonoloko biljeenje oznaava samo ona obiljeja za koja je analiza dotinog jezika pokazala da su razli kovna ili pak, openitije, da imaju kakvu lingvistiku funkciju. Ono do lazi meu kosim zagradama /muo/.

2- 1 3. Zrak u pokretu Glasovi govora openito su rezultat djelovanja stanovitih organa, koji se zovu ..govornim organima, na struju zraka koja dolazi iz plua. Ipak se
23

kadto dogaa da na te organe ne djeluje zrak koji dolazi izravno iz plua, nego zrak to se nakupio a zatim komprimirao izmeu dviju toaka dine cijevi (dinog puta). Moe se takoer dogoditi da tlak zraka bude manji u unutranjosti usta nego s njihove vanjske strane ; u tom e se sluaju zrak moi kretati ne vie iznutra van nego izvana unutra. U praksi je ipak korisno da se normalnima smatraju oni glasovi koji nastaju izdisanjem zraka to dolazi iz plua. Takvi glasovi postoje u svim j ezicima, a mnogi jezici drugih glasova i ne poznaju. Kada u onome to slijedi ne preciziramo izvor iz ko jega zrak izlazi, trebat e shvatiti da se radi o zraku iz plua.

2- 1 4. Glotida Prvi organ koji moe preprijeiti prolaz zraku to dolazi iz plua jest glo tida (fr. glone), koja se nalazi u visini Adamove jabuice. Glotidu tvore dva miiDa nabora na stijenkama dunika. Ti se nabori oznaavaju kao glasnice ili glasiljke (fr. cordes vocales). Kad se primaknu, glasnice mogu potpuno zaprijeiti prolaz zraku. To je ono to se dogaa na primjer prije kaljanja. Dok diemo, glasnice su iroko razmaknute i zrak kroz glotidu slobodno prolazi u oba smjera. Za vrijeme govora esto se dogaa da se glasnice dodiruju i da pod naletom zraka to se izdie ponu treperiti, tit rati. Zvuk koji nastaje od treperenja glotide zove se glas (fr. voix).

2- 1 5. Glas Glasom su gotovo nuno popraene stanovite usne ili bukal ne artikulacije (fr. articulations buccales) koje su same po sebi premalo umne (fr. bru yantes) da bi se u normalnim uvjetima mogle uti. To se upravo dogaa sa samoglasnicima ili vokalima (fr. voyelles) koji predstavljaju glas to su mu razliitu boju dale promjene volumena i oblika usne upljine, a pri tome moe sudjelovati ili ne sudjelovati i nosna upljina. No glasom moe biti popraen jednako tako i kakav um koji je dovoljno karakteristian da bi se i bez toga mogao uti : glas na poetku rijei saute ( [so :t] nagla promjena smjera vjetra) sastoji se od trljanja koje se dobro moe uti i bez pripomoi glasa ; na poetku rijei zone ( [zo :n] zona imamo isto takvo trljanje, ali po praeno glasom. Kae se da je [s] u saute bezvuno (fr. sourd), dok je [z] u zone zvuno (fr. sonore, voise). Duboka boja glasa ili visoka boja glasa ovise prije svega o duini glasnica : ene, kod kojih je glotida kraa nego kod mukaraca, imaju po prirodi vii glas. Boja glasa ovisi s druge strane o stup nju napetosti glasnica, napetosti koju govornik moe mijenjati po svojoj volji. Upravo boja glasa sainjava melodiju govora. Lingvistike emo upo trebe ove melodije kasnije ( 3-24 do 3 2) potanko ispitati.

2- 1 6. Farinks Dio dine cijevi koji se nalazi u visini Adamove j abuice zove se grkljan ili larinks. Malo vie dunik se otvara u upljinu, drijelo ili farinks, koju moemo oznaiti kao stranji dio usta. Kad u zrcalu gledamo stranji dio
24

svojih usta, sasvim u dnu moemo primijetiti stranju stijenku drijela ili fadnksa ; nepce, koje nadsvouje usta, zavrava se prema drijelu sluzastim naborom koji se zove meko nepce (fr. voHe du palais), a ono s pomou je zica kakav je resica (fr. luette, latinski U'Vula ; odatle pridjev uvularan da se oznae glasovne tvorevine koje nastaju djelovanjem resice) stvara posred prostora usne uljine dva odvojena luka. drijelo je spojeno s nosnom up ljinom sve dok se meko nepce ne priljubi uz njegovu stranju stijenku. Donji i stranji dio drijela otvoren je prema jednjaku. Bit e korisno da drijelo (fadnks) prikaemo kao brklju na prijelazu ceste preko pruge : dina cijev u pravom smislu rijei, koja poinje s nosnom upljinom i nastavlja se preko drijela (farinksa) dunikom prema pluima, predstavlja cestu kojom voze automobili sve dok se brklja ne spusti : eljeznikoj bi pruzi odgovarao pro laz za jelo koji poinje od usta, i preko drijela se jednjakom nastavlja prema elucu ; zalogaj hrane to ga jezik gura prema stranjem dijelu i dolje, od govara vlaku koji prolazi istom onda kada se spuste brklje koje zaustavljaju promet na cesti, tj . u ovom sluaju prolaz zraku. Brklje su ovdje na jednoj strani meko nepce koje se die kao to smo neto ranije opisali, na drugoj pak strani grkljanski poklopac ili epiglotida (fr. epiglone) koja zatvara otvor dunika i spreava da dijelovi hrane zalutaju u grkljan (ili larinks). ini se da epiglotida i jednjak uope ne sudjeluju U' funkcioniranju govora. Kad se govori, meko je nepce ili podignuto ili sputeno. Ako je sputeno, dio iz dahnutog zraka prolazi kroz nosnu upljinu (fr. fosses nasales) i izlazi van a da pri tom ne nailazi na prepreke. Taj e zrak za usta, koja su mjesto gdje veina glasova dobiva svoj karakteristian aspekt, biti izgubljen. Glasovi e se prema tome bolje diferencirati ako itava zrana struja doe u usta, tj. ako je meko nepce podignuto. Upravo je zato pri govorenju ovaj poloaj mekog nepca izrazito mnogo ei nego poloaj koji omoguuje zraku ' da iz drijela prijee u nosnu upljinu.

2-1 7. Samoglasnici ili vokali

U normalnu govoru vokali predstavljaju glas koji odzvanja u upljinama
to ih ine gornji dijelovi dine cijevi. Karakteristinu boju pojedinom vo kalu daju u biti volumen i oblik usne upljine. Taj volumen i taj oblik ovise o stupnju otvorenosti usta. Jezik se najee skupi bilo u prednjem, bilo u stranjem dijelu usne upljine (fr. cavite buccale). Kad se skupi u pred njem dijelu (fr. il l'avant), on izmeu sebe i usana ostavlja dosta skuen volumen zraka. Ako se istodobno usne zategnu to je mogue vie, upljina (fr. cavite) izmeu jezika i usana svodi se na minimum. Kad se pak jezik, naprotiv, skupi u stranjem dijelu (fr. vers l'arriere) usta, on izmeu sebe i usana ostavlja dosta prostranu upljinu. Ako se usne istodobno ispupe to je mogue vie, upljina izmeu jezika i usana dosee svoj maksimum punine. Razlika izmeu minimalne i maksimalne upljine vie uope nije relevantna ako nastojimo usta irom rastvoriti, kao kad pokazujemo grlo lijeniku : jezik je u tom sluaju maksimalno odmaknut od nepca, usne su razmaknute jedna od druge koliko je god to mogue, pa se vie ne moe rei da omeuju usnu upljinu. Vokal to ga izgovaramo irom rastvorenih usta (kao u fr. pas korak) biljei se s pomou [a] . Kada su usta zatvorena do maksimuma, ali koji je jo spojiv s izgovorom vokala (kad jo nema trenja, trljanja), za minimalnu se upljinu (usne razvuene i zategnute a jezik skupljen u prednjem dijelu) dobiva vokal [i] (u fr. rijei ici ovdje) , a za

25

maksimalnu upljinu (usne ispupene i zaobljene, jezik skupljen u stra njem dijelu usta) vokal koji se biljei [u] (ou, u fr. coucou ..kukavica). Moe se dakle rei da je [i] zatvoren, prednji i .zategnut* vokal (fr. voyelle fermee, anterieure et retractee), a [u] (fr. Olt) zatvoren, stranji i zaob ljen vokal (fr. voyelle fermee, posterieure et arrondie). Za vokal [a] kae se da je otvoren (fr. voyelle ouverte).

2- J 8.

Stupnjevi otvorenosti vokala

Najzatvoreniji su vokali, svaki svoga tipa, [i] i [u]. Kada je otvorenost usta vea od otvorenosti za [i] i [u] a manja od one za [a], moe se jo razlikovati prednji i razvuen, ..zategnuu vokal koji se biljei [e] (e u p. peso teina) te stranji i zaobljen vokal koji se biljei [o] (o u p. moza ..djevojka). Jed nako se tako mogu zamisliti etiri razliita stupnja voka1ske otvorenosti za koje se pretpostavlja da su ekvidistantni: prvi, maksimalan, za [a], drugi s prednjim ..zategnutim vokalom koji se biljei [t] (e u fr. pres blizu) i stra njim zaobljenim koji se biljei [a] (o u fr. boue izma), trei s vokalom [e] (ili tonije []; e u fr. rijei ete ljeto) i [o] (ili tonije [Q]; o u fr. rijei metro podzemna eljeznica) i etvrti s vokalima [i] i [u]. Izmedu [a] na jednoj te [i], [u] na drugoj strani moe se, naravno, zamisliti bezbroj razliitih stupnjeva otvorenosti. Da bismo opisali engleski, korisno je razlikovati jo i [re] (u eng. cat .maka.) koji je otvoreniji nego [t], te [D] (u not ne) koji ima vei stupanj otvorenosti nego [a], a jedan i drugi zatvoreniji su nego [a]. U francuskom se po tradiciji pravi razlika izmeu prednjeg [a] (u fr. patte apa(l) koji se biljei [a], i stranjeg [a] (u fr. pate tijesto) koji se biljei [a].

2-19.

Vokalski medutipovi

Pomicanje mase jezika prema prednjem dijelu usne upljine moe se kombi nirati s ispupenou i zaobljenou usana. Tako se dobiva sredinja up ljina (fr. cavite moyenne) u prednjem dijelu usta. Za najmanji stupanj otvo renosti rezultat je glas koji se biljei [y] ili [ii] (u u fr. rijei pur ist); vo kalima [e] i [o] odgovara vokal koji se biljei [e] ili [o] (u fr. rijei peu ..malo), a sa stupnjem otvorenosti koji je jednak kao za [E] i [a], imamo vokal [re] (u fr. rijei peur strah.). Pomicanje mase jezika prema stranjem dijelu usta moe se kombinirati s s razwenou i zategnutou usana. U tom se sluaju dobiva sredinja upljina koja je smjetena prema stranjem dijelu. za najmanji stupanj otvora rezultat je glas koji se u fonetskoj transkripciji biljei [w]: to je glas koji se u rumunjskoj rijei mInd ruka biljei slovom I ; vokal koji se u istoj ovoj rijei biljei s pomou slova ti istoga je tipa a odgovara stupnju otvorenosti koji je na prijelazu izmeu stupnja otvorenosti za rw] i stupnja otvorenosti za [a].

26

2-20. Srednji, neutralni i centralizirani 'Vokali

Osim vokala to ih karakteriziraju krajnje artikulacije (maksimalna razvu enost i .. zategnutost, maksimalno prednji poloaj jezika itd. ...), susreu se srednje artikulacije razliite naravi koje moemo karakterizirati u odnosu na one to smo ih ve ranije opisali; vokal u ruskoj rijei byl ..bio, na primjer, ima isti stupanj zatvorenosti (fr. ferrneture) kao i vokali [i] i [u], usne su razvuene i zategnute kao i za [i], ali se najvia toka mase jezika nije smjes tila ni jako naprijed kao za [i] ni jako natrag kao za rw]. Za neki se vokal kae da je neutralan, srednji (fr. neutre) kada nije ni jako zatvoren ni jako otvoren, niti izrazito prednji ili stranji, ni razvuen i zategnut ni zaobljen. Neutralni (srednji) vokal biljei se [;,]. To je vokal to ga ujemo kad je Francuz u nedoumici to e rei (fr. heu . . . lreu), ili pak na kraju engleske rijei villa (..vila) i njemake rijei Gabe (.tdart). Za vokal kojemu artikula cija tei prema artikulaciji neutralnog vokala kae se da je centraliziran (fr. voyeUe centralisee).

2-21. Napeti 'Vokali i labavi 'Vokali

Ve prema tome da li se vokal artikulira s velikom napetou organa, a po sebice jezika, ili pak s relativnom mlohavou, labavou, za nj se kae da je napet (fr. tendue) ili pak labav (fr. Ische). U tome se skriva bitna razlika izmedu francuskih rijei sic (..upravo tako.), souee (..spremite), koje imaju napete vokale [i] i [u], i engleskih rijei sick (..bolestan), soot (..aa<t) s la bavim vokalima [I] i [U]. Labavi vokal sugerira u stvari otvoreniju boju glasa, pa slabo upuena osoba moe uzeti [I] za [e], [U] za [o]. Ova razlika vrijedi samo za najzatvorenije vokale.

2-22. Nazalni ili nosni 'Vokali

za sve vokale to smo ih do sada opisali pretpostavili smo da je meko nepce bilo podignuto pa je tako sav zrak to dolazi i? plua usredotoilo u usnu upljinu. Sputanje mekog nepca koje omoguuje da jedan dio zraka izae kroz nos, ipak ne spreava artikulaciju vokala. Ono vokalima samo prido daje posebne nosne ili nazalne rezonancije; no kako se time usnoj upljini oduzima jedan dio raspoloivog zraka, smanjuje se i jasnoa u razlikovanju pojedinih vokalskih artikulacija. Francuski jezik poznaje naza1ne vokale u rijeima 'Vin (..vino.), un (..jedan.), 'Vent (..vjetar), fond (..dno<t). Neki jezik ne mora nuno imati istu boju glasa (iste ..timbrovet) za svoje nazal ne vokale i svoje nenazalne vokale koji se zovu jo i oralni (usni): vokal u ri jei vin nazalna je verzija vokala [re] kojega u francuskom jeziku nema kao oralnog vokala. Nazalni se vokali oznaavaju s pomou tilde ([-]) koja se

Pod nazivom tzategnutt (fr. retracte) razumijeva se onaj glas koji se izgovara razvuenih i .zategnutih. usana. 27

stavlja iznad znaka za odgovarajui oralni vokal. Rijei s nazalnim vokalima to smo ih gore naveli transkribiraju se [v], [re], [va], tO].

2-23. Trajanje vokala

Kad vokal osjetno traje, kae se da je dug. Trajanje vokaIske artikulacije esto ovisi o kontekstu; ali se nerijetko takoer dogaa da se dva vokalska segmenta razlikuju samo po svome trajanju: kod mnogih Francuza vokal u rijei matEre (gospodar; uitelj) traje mnogo dulje nego vokal u rijei meltre (staviti); vokal prve rijei biljeit emo kao [E], [E:] ili [f], a vokal druge rijei [E] ili, ako elimo privui panju na njegovu kratkou, [E]. Kad neki jezik razlikuje duge i kratke vokale, nije rijetko da dugi vokali budu nape tiji a kratki labaviji. To se dogaa u sjevernom njemakom gdje se ihm (mjernu, mu) izgovara s dugim i napetim [i], a im (u) s kratkim i labavim [I]. Dugi su vokali takoer podloni i diftongiranju, a to znai da u toku njihove emisije (izgovora) organi postepeno mijenjaju svoj poloaj; tako se engleski glasovi koje kadto nalazimo zabiljeene kao [i ] i [e], najee artikuliraju kao [Ii] i [ei] (na primjer u rijeima feed hrana(l i fake .prijevara), tj. usta se u stvari postepeno, od poetka emisije prema njezinu kraju, zatvaraju.

2-24. Suglasnici ili konsonanti

Glasovi koji se slabo uju ako se ne oslanjaju na vokal isred ili iza sebe, zovu se suglasnici ili konsonanti (fr. consonnes).

Okluziv ili zatvorni suglasnik (fr. occ1usive) je konsonant koji pretpo stavlja zatvor u dinoj cijevi. Naglo poputanje ovoga zatvora moe se opa ziti pred vokalom koji se nalazi iza konsonanta: u segmentu [pa] zatvor to ga tvore usne rastvara se u obliku eksplozije ispred vokala [a] koji slijedi iza njega. Ali se um to ga ovaj zatvor stvara moe isto tako opaziti kad se zatvorom prekida vokal koji dolazi ispred njega: ono to ujemo u [ap] u svo joj je biti naglo prekidanje vokala [a] okluzijom (ili zatvorom) usana. Kako nema eksplozije bez prethodne okluzije, budui da se okluzija uje u [p] a ne uje se u [pa], onaj tko govori i ne pomilja na to da pravi razliku iz meu eksplozivnog [p] u [pa] i implozivnog [p] u [ap].
Konsonant koji sadrava suavanje dine cijevi (zranog prolaza) ali koje ne dovodi do potpunog zatvora, zove se frikativ ili tjesnani suglasnik (fr. fricative) ako se trljanje zraka na mjestu suenja moe jasno uti. U tom se sluaju govori takoer o konstriktivu (fr. constrictive). Kad se donja usna priblii gornjim zubima a zrak to izlazi iz usta trlja se o obje strane tako stvorena tjesnaca, dobiva se frikativ koji se uje na poetku rijei fou (lud). Kad se pri suenju zranog prolaza vie uju rezonancije negoli trljanje, korisno je govoriti o spirantima (fr. spirantes) ili strujnim suglasnicima: slovu z u panjolskoj rijei caza (lov) . u izgovoru odgovara frikativ, a slovu d u cada svaki spirant.
U sluaju kada izdahnuti zrak zaobilazi sredinju prepreku, govori se o

lateralima ili .bonim(l suglasnicima (fr. laterales);

prepreka je najee vrh jezika koji na jednoj toki dodiruje svod usta, a zrak izlazi s jedne

28

i s druge strane te prepreke; to je glas to se uje na poetku rijei lac (.je zero). Vibranti ili tdrhtavi suglasnici (fr. vibrantes) nastaju vibra cijom (titranjem) kojega organa pod naletom izdahnutog zraka: vibrant se uje na poetku tal. raro 'rijedak(l, p. raza .rasa i, kod onih koji .ru1i raju r, na poetku francuske rijei rang (.red, rang). Frikativi, spiranti, latera1i i vibranti esto se svrstavaju pod zajedniki naziv trajni (ili .produni) suglasnici (fr. continues); da bi se naznaila opreka, okluzivi se tada zovu trenutni suglasnici (fr. momentanees): nita u stvari ne spreava da se izgovor frikativa na poetku rijei/ou produi, dok to za [p] u [pa] nije mogue. U naelu se svaki od konsomintskih tipova to smo ih gore opisali moe realizirati na razliitim tokama govornih organa. To naroito vrijedi za okluzive, frikative i spirante. U daljnjem izlaganju mi emo u pregledu prikazati razliite konsonantske tvorevine pojedinih govornih organa. po et emo od organa kojima se pokreti najlake mogu promatrati.

2-25. Labijali ili usneni stlglasnici

Labijalima (fr. labia1es) zovu se glasovne tvorevine pri tvorbi kojih sudje luju usne, ili barem donja usna. Razlikovat emo biJabijale ili dvousnene suglasnike (fr. bilabiales), pri izgovoru kojih sudjeluju obje usne, i labio dentale ili usnenozubne suglasnike (fr. labio-dentales) u izgovoru kojih sudjeluju donja usna i gornji zubi. Bilabijalni se okluziv biljei [p] ako je bezvuan, tj. ako ga ne prati titranje glasnica; on se biljei [b] ako je zvuan, tj. ako je popraen glasom. Kada se izgovara sa sputenom resicom mekog nepca tako da zrak moe izlaziti kroz nosnu upljinu, za bilabijaini okluziv (obino zvuan), koji se biljei zna kom [m], kae se da je naza1an; to vie nije trenutan nego trajan suglasnik jer se prije eksplozije glas moe produivati.
gornji dio nepca

postpalatalni
prednje nepce

paiataini

a:

apikodentalna artikulacija alveolarna artikulacija farinks

b:

c: retrofleksna artikulacija d: paiataina artikulaCija e: postpalatalna i velarna artikulacija f: uvularna artikulacija

.3-larinks

g: faringaina artikulacija

h:

podignuta resica (oralne artikulacije)

29

Kad zrak izlazi izmeu primaknutih usana, trljanje se slabo uje i glasovna tvorevina koja tako nastaje bolje se moe okarakterizirati kao spirant nego kao frikativ. Velika napetost usana jamano bi zahtijevala mnogo vie ener gije od one kojom za artikulaciju glasova govora normalno raspolaemo. Bezvuni bilabijalni frikativ, koji se biljei [<p], rijedak je i nepostojan, jer da bi se nametnuo sluhu sluatelja, on ne posjeduje ni pravu frikciju ni glas nike vibracije koje bi ga podrale. Ako labijalna artikulacija malo popusti, ono to e se uti vie nee biti uzrokovano zrakom koji izlazi na visini usana, nego zrakom koji prolazi kroz giotidu, pa e [<p] postati ono to se zove aspi racijom (ili hakom) i to se biljei znakom [h]. Zvuni bilabijaini frikativ koji se biljei [], a nalazimo ga izmedu dva vokala u panjolskoj rijei sabe,. znati<c, bolje se uje zbog glasa koji ga prati. Od labijalnih su frikativa najpostojaniji labiodentali, bezvuno rf] i zvuno [v], za koje smo ranije ( 2-24) opisali kako nastaju. Zbog razmaka medu zubima, labiodentalna se okluzija teko moe ostvariti. Moemo dakle utvr diti da onaj poloaj govornih organa koji je najpogodniji za frikativnu arti kulaciju, ne vrijedi nita za okluziju i, obratno, da poloaj koji je pogodan za okluzivnu artikulaciju, ne omoguuje takve frikativne tvorevine koje bi mogle zadovoljiti. Slinu emo situaciju nai i drugdje.

2-26. Apikali

(okluz1:vi, jrikau'vl: i spiranti)

Apikalni glasovi su oni koji nastaju djelovanjem vrha (lat. apex) jezika. Prema toki na svodu usta kojoj se vrh jezika primie, razlikovat emo apikoden taIne suglasnike (fr. apico-dentales) od apikoalveolarnih (fl'. apico-al veolaires) i retrofteksnih (fr. retroflexes). Apikodentalni okluzivi biljee se: bezvuni [t], zvuni [d]. Oni se uju na poetku francuskih rijei temps (vrijeme) i dent (zub). Odgovarajui na zal biljei se [n]. Za sve ove glasove vijenac jezika (fr. tranche de la langue) prislanja se uz unutranje stijenke gornjih zuba tako da razmaci meu zu bima budu potpuno zatvoreni. Da bi se od okluziva [t], [d] prelo na fri kative to se biljee [0] [8] ili [p] [a], vijenac jezika se sputa pa se struja zraka trlja izmedu njega i gornjih zuba. Kako u ovakvim okolnostima pred nji dio jezika viri izmedu zuba, ovi se frikativi esto oznaavaju kao medu zubni ili interdentalni, a to moe stvoriti krivu predodbu da u njihovu izgovoru SUdjeluju i donji zubi. Apikoalveolarni okluzivi razlikuju se od prethodnih san10 po tome to vije nac jezika malo iznad zuba prianja uza sluznicu koja pokriva alveole gornjih zuba. To su glasovi koji se uju na poetku engleskih rijei two (,dva), do (initi), no (me). Oni se obino biljee s pomou znakova koji slue ta koder i za apikodentale. U jeziku kao to je engleski gdje su [t], [d] i [n] apikoalveolarni, frikativi [p] [a] artikuliraju se izmedu vijenca jezika i stra nje stijenke gornjih zuba, ali se u akustikom pogledu ovi frikativi vrlo malo razlikuju od onih koji se artikuliraju neto nie. Grafika razlika izmeu [8] [8] na jednoj i [p] [a] na drugoj strani nee se iskoristiti za to da se iz razi razlika izmedu ,interdentala i 'postdentala<c, nego zato da se oznai, na primjer, razlika izmedu spiranta [8] u panjolskoj rijei cada (,svaki<c) i frikativa [o] u engleskoj rijei that (onajcc).
30

U sluaju retrofieksnih suglasnika vrh (ili vijenac) jezika podignut je toliko visoko prema nepcu da do kontakta vie ne dolazi tono izmedu vrha i nepca nego izmedu lea jezika i nepca. Retrofieksni se okluzivi mogu biljeiti [t], [c;t] i [I;l]. Retrofieksni frikativi, koji su vrlo razliiti od frikativa to se bi ljee [p] i [a], pripadaju tipu to emo ga ispitati nie pod nazivom sibi lanti. Glas to se u nekim vrstama engleskoga uje na poetku rijei nm trati moe se definirati kao zvuni retrofieksni spirant.

2-27.

Api kali (laterali i vi branti)

Laterali su najee apikalni glasovi, i to apikodentali kao na poetku fr. lac jezero, tal. lago jezero, ili pak apikoalveolari kao na poetku portugalske rijei lago jezeroll ili na kraju engleske rijei fill ispuniti. Kako su dva po bona otvora preiroka da bi nastalo trljanje, ovdje je vaan oblik usnih upljina: ako je vrh jezika ispruen naprijed, prostor e izmeu jezika i nepca biti du itava prolaza zamjetljivo jednolian: ako se, naprotiv, vrh podigne prema alveolama, tijelo e se jezika neposredno iza samog vrha udubiti da bi se prema dnu usta opet podiglo. Ovo podizanje stranjega dijela jezika, analogno onome !to se moe utvrditi za vokal [u], daje glasu [l] njegovu karakteristinu apikoalveolarnu boju. Laterali su obino popraeni titranjem glasnica, a to je razumljivo kada se radi o artikulacijama koje po svojoj prirodi imaju toliko malo uma. U je zicima gdje se od zvunog l razlikuje bezvuan l, bezvuni pokazuje tenden ciju da postane frikativan tako da se, za uho, umom koji dolazi od trenja, kompenzira nepostojanje glasa: u tom sluaju zrak prolazi samo s jedne strane, a ovaj jedini poboni otvor toliko je . smanjen da se u njemu moe uti trljanje zraka. Apikalni vibrant koji se biljei [r], nastaje od udaranja vrka jezika o bilo koji dio prednjeg dijela usta. Broj uzastopnih udaraca moe jako varirati a da zato ne mijenja identitet samoga glasa. Ipak se esto jedan udarac (koji se kadto biljei [f]) stavlja u opoziciju prema veem broju udaraca. Po tome se razlikuju dvije panjolske rijei pero kruka (sa [r]) i perro pas (sa [r] koji ima vie udaraca). U amerikom se engleskom dd u ladder ljestve i tt u 'latter zadnji obino izgovaraju kao [rl.

z'

2-28. Si bilanti ili pis kavi utavi suglasni ci

Prednji dio jezika to smo ga mi oznaili kao vijenac ili vrh, i njemu susjedni dijelovi, najmiiaviji su i najgipkiji od svih takozvanih govornih organa. Ovisno o tome hoe li taj dio jezika biti mekan ili napet, ravan ili udubij en du sredinje brazde, glasovi koji nastaju moi e biti vrlo razliiti. Produni ili trajni apikalni suglasnici koji se biljee [0] ili [p], [8] ili [], artikuliraju se svi s ravnim jezikom, a trljanje karakteristino za frikative nastaje na i rokom dijelu izmeu vijenca jezika i gornjih zuba. Za druge trajne suglas nike koji se oznaavaju kao sibilanti ili piskavi sugJasnici (fr. sifflantes), karakteristino je snano trljanje do kojega dolazi pri prolazu zraka kroz tijesan otvor to ga, u visini alveola, tvori udubljenje du sredinje brazde
31

jezika, a jezik sa svake strane ove brazde snano prianja uz alveole tako da zrak moe izlaziti samo prema sredini. Bezvuni sibilant biljei se [s], a zvuni [z]. Razlikovat emo na jednoj strani apikoalveolarne sibilante (fr. sifftantes apico-alveolaires) kada se u visini zone trljanja nalazi vrh jezika (u kastilj skom izgovoru panjolskoga jezika [s] je apikoalveolaran)*, a na drugoj strani predorsoalveolarne sibilante (fr. sifftantes predorso-alveolaires) kada al veole dodiruje jedan prednji dio lea (lat. dorsum) jezika; vrh jezika, koji u tom sluaju ostaje potpuno neaktivan, moe se spustiti sasvim iza donjih zuba. Predorsoalveolarni sibilanti su oni to ih obino nalazimo u francu skom i openito u jezicima koji pored obinih sibilanata imaju i srodan frika tivni tip, utave konsonante (fr. chuintantes). utavi se konsonanti, kao i prethodni tipovi sibilanata, artikuliraju u visini alveola, ali se oni od njih razlikuju po razliitom volumenu usnih upljina, a on je esto povezan s ispupenjem usana zbog kojega izmeu zone trljanja i otvora usta nastaje irok prostor. utavi se konsonanti biljee: bezvuni [n i zvuni [:;], ili pak jo [] i []. Sve artikulacije koje sadravaju udubljenje du sredinje brazde jezika, mogu se oznaiti kao sulkalne (fr. sulcales; lat. sulcus brazda<c). Zbog svoje energine artikulacije koja uzrokuje nastanak uskog otvora za izlaz zraku, kao i zbog dosta znatnog volumena upljine koja nastaje izmeu zone trljanja i usana, retrofleksni su frikativi dosta slini utavim suglas nicima i esto se s njima brkaju.

2-29. Nepani ili paiataini (predl'Ijonepani ili prepalatalni) dorsali

Dorsali nastaju radom lea jezika koja se podiu prema svodu usne upljine; svod prema prednjem dijelu predstavlja tvrdo a prema stranjem dijelu meko nepce. Kao palatali oznaavaju se samo oni dorsali koji se artikuli raju sprijeda, uz tvrdo nepce. U istom se ovom podruju artikulira i vokal [i], a oni koji u svom govoru ne znaju za palatale obino ih percipiraju kao da su popraeni kratkim neslogotvornim [i]. Za palatale se esto kae da su meki<c (fr. mouillees, doslovno mokri): tako se bezvuni okluziv koji se biljei [e], ili analitiki [t], esto shvaa i oznauje kao meki [t] ili [k], dok bi odgovarajui zvuni, koji se biljei [J] ili [g], bio meki [d] ili [g]. Palataini se nazal biljei [P], [Q] ili [ii]. Zvuni palataini frikativ vrlo je rairen: kadto mu se daje naziv jod (fr. yod) a biljei se s pomou m. Kad se zbog prevelikog otvora vie ne uje trenje zraka izmeu lea jezika i nepca, dobiva se spirant koji je u stvari samo neslogotvorno [i] koje se biljei [i]. No nerijetko se biljeenjem m pokriva kako spirant tako i frikativ. Odgovarajui bezvuni frikativ biljei se [cr]; to je upravo ono to se u njemakom zove ich-Laut. Palataini laterali, koji nisu rijetki, biljee se s pomou [A] ili l!]. Talijansko gli u paglt'a slama i panjolsko II u tradicionalnom izgovoru rijei calle ulica palatalni su laterali.

32

2-30. Stranjonepani ili postpalatalni, velarni i uvularni dorsali

Dorsali koji se artikuliraju uz najviu toku usne upljine, vie se ne eUJu kao meki. Oni mogu biti vie prednji ili vie stranji, ve ovisno o vokalu koji dolazi uz njih (vie prednji u fr. qui [ki] tkoce, vie stranji u fr. cou [ku] vrau). No ove razlike moemo ostaviti po strani i bezvuni ok1uziv bilje iti [k], zvuni ok1uziv [g] a odgovarajui nazal [1)]. Kada primicanje lea jezika svodu usta ne dovodi do potpunog zatvora, dobiva se trajni suglasnik koji emo biljeiti [X] ako je bezvuan, [y l ako je zvuan. Ovi mediodorsalni trajni suglasnici dosta su nepostojane glasovne tvorevine: ini se da ljudi zaziru od toga da tako visoko podiu masu je zika, osim ako se ona ne upire o svod kao to se to dogaa pri okluzivnim artikulacijama. S glasom [X] esto se dogaa ono to smo gore ( 2-25) na veli za [cpl: im artikulacija malo olabavi, ono to se uje nije vie izazvano zrakom koji izlazi na razini lea jezika, nego zrakom koji prolazi kroz glo tidu, pa se [xl pretvara u ono to smo nazvali aspiracijom (llakom), a to se biljei kao [h]. Do ove pojave esto dolazi u onim panjolskim upotrebama gdje se jota U rijei paja slama(c artikulira na istom mjestu kao [gl u paga plaanje, tj. ovi se glasovi izgovaraju kao [X] i [yl. Zbog glasa kojim je popraen, i ovdje se, kao i kod labija1a, zvuni [y] uje bolje nego odgovara jui bezvuni, pa je zato i postojaniji. Nije rijetkost da se bezvuni [X] pomakne naprijed ili natrag, tj. on se po inje artikulirati s pomou onih dijelova lea jezika koji su u prirodnijem dodiru sa svodom. Ako se pomakne naprijed, rezultat je [l kao to se to dogodilo s njemakim ch u ich. Ako se pomakne natrag, dobiva se ener gian frikativ koji se artikulira uz dno mekog nepca u blizini podruja nep ane resice a biljei se kao [x]. To se dogodilo s glasom ch u njem. Buch, ach. Sve ovo jednako tako vrijedi i za glas jota u stanovitim kastiljskim upotrebama gdje se paja slama izgovara [paxa] a ne [paxa]; u takvim upo trebama bezvuni suglasnik u svom povlaenju prema stranjem dijelu moe za sobom povui i zvuni, tako da paga postane [paa] sa zvunim frikativom koji se biljei [] i koji je analogan onome to obino odgovara glasu r u fr. Paris; u opoziciji prema apikalnom izgovoru tog vibranta koji se zove roule, takav se r esto zove grasseye**. Zvuni i bezvuni dor souvularni frikativ este su realizacije onoga to se u portugalskom Lisabona i Rio de Janeira zove jako r. Nije nemogue ostvariti dorsalnu ok1uziju takoer i uz dno mekog nepca prema nepanoj resici. Takav bezvuni okluziv, koji je jedini dosta est, biljei se [q]. Zvuni i nazalni, koji su rjei, biljee se [G] i [N]. Vibrant koji se ostvaruje s pomou resice, biljei se [R]. Nije nita izuzetno da pri artikulaciji glasova [x] i [] bude nekoliko vibracija nepane resice.

Apikoa1veolarni sibilanti uobiajeni su u hrvatskim 8kavskim govorima, u nekim varijantama venetskog dijalekta tal. jezika, u grkom, finskom itd.
**

Termine .roule. i .grasseye. mogli bismo prevesti kao tkotrljajui. i tralavi+ ili _ralani

33

2-31. Faringali
Primicanjem prednje i stranje stijenke farinksa (drijela), tj. najdubljeg dijela lea jezika i dna usta, moe nastati ili okluzija ili trljanje. Lingvisti imaju malo prilike baviti se faringaInim okluzivima. No jedan dobro poznati jezik, arapski, ima .bezvune i zvune faringalne, ili drijelne(, okluzive koji se biljee [b] i [C\].

2-32. Glotali
Iz onoga to smo do sada izloili mogli smo uoiti vanost glasnikih vibra cija koje pod nazivom glas (fr. voix) prate veinu glasova (fr. sons) jezika. Vidjeli smo isto tako ( 2-25 i 2-30) da se trenje zraka koji prolazi izmeu stijenki glotide moe uti, a da se ta glasovna tvorevina, koja se obino ozna uje kao aspiracija (hak.), biljei [h]. Zabiljeit emo osim toga da je zatvor koji u glotidi nastaje prije kaljanja, okluzija kao i svaka druga. To je konso nant koji se biljei znakom ['l.

2'

2-33. Aspirirani glotaHzirani stlglasni ci

Kada izgovaramo [ga], ispred vokala se nalazi zvuni konsonant, a to znai da glasnice trepere od poetka do kraja. Ako izgovorimo [ka], ispred vokala se nalazi bezvuni konsonant i treperenje glasnica poinje istom s vokalom; ako su, u asu kad [k] eksplodira, glasnice dovoljno primaknute da bi smjesta mogle zatreperiti, vokal e se uti im okluzija konsonanta [k] popusti; u tom sluaju [k] nee biti aspiriran. No ako glasnice za vrijeme itave emisije glasa [k] ostanu razmaknute, trebat e im stanovito vrijeme da se dotaknu, a to je nuno da bi mogle zatreperiti. Za to e se vrijeme zrak koji izlazi iz plua trljati o glasnice; nastat e ono to se naziva aspiracijom a biljei se [h]; ut e se dakle [kha]. No kako [h] predstavlja prijelaz od onog poloaja glotide koji je ovdje karakteristian za glas [k] na poloaj to ga zahtijeva vokal, aspiracija se nee smatrati posebnim glasom, nego karakteristikom glasa [k] za koji se kae da je aspiriran (fr. aspire) a biljei se [k'] ili [kb]. Bezvuni okluzivi francuskog jezika nisu aspirirani; engleski bezvuni oklu zivi lagano su aspirirani. Okluzivi se mogu artikulirati s potpuno zatvorenom glotidom. U tom e se sluaju neto zraka nai zatvoreno izmeu posebne okluzije svojstvene do tinom konsonantu (npr. dorsalne okluzije za [k]) i okluzije do koje dolazi na razini glotide. Ako se tada itava glotida podigne, tlak e se stijenjenoga zraka poveati i omoguiti da se okluzija svojstvena dotinom konsonantu prekine; glota1na eksplozija, uvjetovana tlakom zraka koji nailazi iz plua, uslijedit e neposredno prije nego ponu titraji potrebni za izgovor idueg vokala. ut e se dakle [k?a]. Ali kako ['l predstavlja prijelaz od onog po loaja glotide kojim je ovdje okarakteriziran glas [k], prema poloaju to ga za htijeva vokal, Pl se ne smatra posebnim glasom, nego karakteristikom glasa [kl za koji se kae da je glotaliziran (fr. giottalise) ili ejektivan (fr. ejectif) i koji e se, kad se radi o dorsalu, biljeiti [k']. Ako otvaranje glotalne oklu-

34

zije prethodi eksploziji u usnoj upljini mjesto da uslijedi nakon nje, konso nant se uje kao preglotaliziran (fr. pre-glottalisee), npr. [g]. Podizanje giotide dat e stijenjenom zraku dovoljno tlaka to lake to je, u poetku, manji volumen upljine koja nastaje izmeu obiju okluzija. Zato i jest lake realizirati [k] nego [t?], pa zato mnogi jezici koji imaju glotalizirane konso nante nemaju [p]. Glotalizirani i preglotalizirani konsonanti nisu rijetki u jezicima izvan Evrope; ono to se u transkripciji arapskoga biljei q esto je duboki glotalizirani dorsal. Pri izgovoru kojeg okluziva sa zatvorenom glotidom, glotida se moe spus titi mjesto da se podigne. Tada se tlak stijenjenog zraka smanjuje, a dok u usnoj upljini poputa okluzija svojstvena dotinom konsonantu, zrak koji dolazi izvana izaziva eksploziju i prodire u usta. Istodobno zrak koji na ilazi iz plua prodire kroz glotidu koja treperi, i ukupan se proizvod uje kao zvuan. Tako nastali glasovi zovu se implozivni (fr. implosifs) ili injek tivni (fr. injectifs). Biljee se na razne naine a posebno s pomou malih majuskula ( [B], [D] itd.). U onim jezicima Crne Afrike koji takve glasove poznaju, implozivni labijali i apikali ei su nego dorsali.

2-34 . Klikovi.. (ili .coktavi. stIglasnici) U mnogim krajevima zemaljske k"Ugle, navlastito u Evropi, upotrebljavaju se dva -klika.: poljubac, koji je labija1ni -klik., i apikoalveolarni .kliko koji oznauje uzrujanost, i koji, kada se ponovi vie puta, odgovara onome to se u francuskom pisanju biljei taratata (u engleskom tut tut). U nekim jezicima, navlastito u jezicima June Afrike, -klikovi.* su obini konsonanti koji se mogu kombinirati s vokalima. Oni nastaju tako to se negdje u di noj cijevi, razmicanjem organa izmeu dviju toaka na kojima je nastao zatvor, stvara vakuum. U sluaju francuskoga taratata ili engleskoga tut tut ove dvije toke na kojima nastaje okluzija, nalaze se u apikoalveolarnom, od nosno u dorsovelarnom podruju, a jezik stvara prazninu tako to se izmeu ovih dviju toaka ulekne. um klika nastaje tako to prednja okluzija naglo popusti pa zrak izvana prodire u prazninu koja je nastala izmeu dviju oklu zija.

2-3 5. Sloene usne ( bukalne) artikulacije

Znamo da se usne (bukalne) artikulacije nuno kombiniraju s karakteris tinim poloajima giotide. No primjer -klikova upuuje na to da jedna glasovna tvorevina moe nastati i kombiniranjem dviju bukalnih artikula cija. Nije rijetkost da se koja konsonantska artikulacija, na primjer labija1na,

Drugi su opisni (i priblini) nazivi za ovakve suglasnike pucketavi, mljeskavi ili mljasicavi, coktavi, udisajni, avulzivni, inspiratorni. Termin .klik- u hrvatski je, kao i u druge jezike, preuzet iz engleskoga (click tikljocanje, cvokotanje, coktanje.), i nije u vezi s naim gla golom kliktati i imenicom klik: zato ga i stavljamo meu navodnike.

35

kombinira s onim poloajem govornih organa to ga zahtijeva koji karakte ristian vokal kao [i] ili [u]. Za konsonantske artikulacije koje se kombini raju s pomicanjem mase jezika prema prednjem dijelu nepca, onako kao za [i], kae se da su palatalizirane (fr. palatalisees). Ne smijemo brkati pa latalne glasove, koji su rezultat jedne jedine artikulacije u podruju tvrdog nepca, s palataliziranim glasovima koji kombiniraju palatainu artikulaciju s kakvom drugom specifinom konsonantskom artikulacijom: [p] ne bi mogao biti palatalan, jer je labijalan, ali on moe biti palataliziran: u tom sluaju on se biljei [p']. Ruski jezik poznaje itav niz palata1iziranih gla sova, a poimence [t'] i [d'] koji su rezultat kombinacije dviju istodobnih t ] i [d], artikulacija, apikalne i dorsopalatalne, a ne kao [ - jedne jedine dorsopalataine artikulacije. Za konsonantske artikulacije koje se kombiniraju s ispupenjem usana i povlaenjem mase jezika prema mekom nepcu, a to je karakteristino za vokal [u], kae se da su labiovelarizirane (fr. labio-velarisees): konsonant [t], na primjer, koji je po svojoj prirodi apikalan, moe biti labiovelariziran i biljei se [tW]. Konsonant [p], premda je po svojoj prirodi labijalan, moe isto tako biti labiovelariziran, budui da su za [pW] usne ispupenije nego za [p]. Glasove koji kombiniraju labijalnu artikulaciju s velarnom, a da se pri tom ne moe tono rei koja je od njih specifinija, zvat emo labiovelarima (fr. labio-velaires). Neki labiovelari kombiniraju dorsalnu okluziju s labi jalnom i lingvalnom (usnenom i jezinom) artikulacijom vokala [u]: takvi labiovelari, koji se biljee *kw, *gW itd., pretpostavljaju se za indoevropski. No pravi labiovelari kombiniraju jednu labijalnu artikulaciju s jednom ve larnom artikulacijom istoga tipa: dvije okluzije, dva trenja ili dvije artiku lacije spirantskoga tipa. Trajni labiovelari, koji su obino spiranti, biljee se s pomou [w], ili s pomou [!!] ako je stupanj otvorenosti isti kao za [u]; u stanovitim engleskim upotrebama nai emo bezvuni labiovelar koji u pisanju odgovara skupini wh a biljei se [':V]. Trenutni labiovelari imaju dvije istodobne okluzije koje se rastvaraju jedna za drugom, najprije velarna a zatim labijalna: biljee se s pomou digrafa [kp], [gb]. Takvi dvostruki okluzivi nisu rijetki u Africi. Razliite konsonantske artikulacije mogu se kombinirati s povlaenjem mase jezika prema stranjem dijelu usne upljine, a da to povlaenje ne biva po praeno ispupivanjem i zaobljivanjem usana kao to se to dogaa kod la biovelariziranih konsonanata. Ti se konsonanti zovu velarizirani (fr. ve larisees) ili faringalizirani (fr. pharyngalisees). Velarizacija (ili faringali zacija) nuno izaziva modifikaciju specifine artikulacije nekih konsonanata: budui da se masa jezika povlai prema stranjem dijelu, vrh e se jezika nai prije iza alveola negoli iza zuba, pa e velarizirani t, koji se biljei [t], biti prije apikoalveolaran nego apikodentalan. Razumljivo je to boja onih vokala koji su u dodiru s palataliziranim, labio velariziranim ili velariziranim suglasnicima biva pod utjecajem artikulacije tih konsonanata: izmeu dva palatalizirana konsonanta, za koje jezik treba zauzeti isti poloaj kao onaj to ga zahtijeva vokal [i], vokal [u] nastojat e poprimiti prednju artikulaciju uvajui i nadalje zaobljenost usana, tako da e se na primjer [t'ut'] izgovarati u stvari [t' ut'].

36

2-36. Afrikace (ili zacvornocjesnani suglasni..';) Pri artikulaciji kojeg mu drago glasa, a posebice okluziva, obino imamo vrijeme kada organi zauzimaju odreen poloaj, trenutak kada se taj poloaj iskoritava za tvorbu dotinog karakteristinog glasa i, konano, oputanje organa prema neutralnom poloaju. Obino se uje samo druga faza koja se zove .dranje( (fr . tenue), jer je jedino ona karakteristina. Ali se moe dogoditi da trea etapa, etapa oputanja organa, bude dovoljno polagana pa da ne izmakne sluatelju, osobito kada on nije naviknut da i sam taj glas realizira pa zbog toga ne osjea dovoljno njegovo artikulacijsko jedinstvo. To se dogaa s palata1ima: kao to smo ve vidjeli (2-29), ljudi koji ih ne maju u svom govoru, nastoje ih protumaiti kao [t] ili [k], [d] ili [g] plus [I]. Terminom afrikate (fr. affriquees) (ili poluokluzivi, fr. mi-occlusives) ozna avaju se okluzivne artikulacije kojima se trea etapa moe poistovjetiti s treom etapom frikativa. Vrlo se esto susree afrikata koja nastaje tako to se stvara okluzija prianjanjem prednjeg dijela lea jezika uz predio alveola gornjih zuba: nakon toga nastupa .dranje (fr. tenue) koje nalikuje na [t] i oputanje koje se moe protumaiti kao []. Time se moe objasniti zato se ova afrikata esto biljei s pomou digrafa [t]. Ali je bolje zadrati takvo biljeenje za slijed [t+], npr. u francuskom cOllCe chose [tutoz] 'sve, svaka stvar, a za afrikatu upotrijebiti neki znak poput []. Na taj e se nain en glesko (r)ighc ship [ ... aitIp] (.pravi brod) moi razlikovati od I chip [aiIp] (.ja rezuckam(). Ova se utava afrikata uje u p. chaco .tupast nos(, tal. citta, 'grad, rus. aj .aj; odgovarajua zvuna afrikata koja se nalazi na poetku eng. jet .mlaz, tal. giallo .utu, biljeit e se [g] ili, manje dobro, [d]; piskava (sibilantna) bezvuna afrikata koja dolazi na poetku njem. zehn ,deset, tal. ZiD 'stric(l moe se biljeiti [e] (mjesto [ts] i usprkos koli ziji s upotrebom ovoga znaka za oznaavanje palatalnog okluziva : ispo vie, 2-29). Za biljeenje zvune piskave afrikate koja dolazi na poetku tal. zero .nula(C, najee se zadovoljavamo digrafom [dz]. Nalazimo takoer i afri kate s labijalnom, ili tonije labiodentalnom frikcijom (trenjem), npr. [pf] (njem. Pferd), s dorsouvularnom frikcijom [kx], s interdentalnom frikcijom [te], s lateralnom frikcijom [tl] itd.

2-37. Dugi i geminirani konsonanti

Konsonant se moe uti kao dug samo onda kad njegovo trajanje zamjet ljivo nadilazi trajanje koje se uje u kontekstu gdje on dolazi. Kao to smo gore ve rekli za vokale (isp. vie 2-23), i duina konsonanata moi e se biljeiti s pomou jedne toke desno gore ili s dvije toke iza simbola kon sonanta, dakle dugo [l] biljeit e se [l] ili [1:]. Kad se konsonant duga trajanja nalazi izmeu dva vokala, esto se dogaa da se njegov poetak percipira kao zavretak prethodnog sloga a njegov kraj kao poetak idueg sloga. To ostavlja dojam da se radi o dvjema uzastopnim artikulacijama pa se o ovom dojmu pri biljeenju vodi rauna, zbog ega onda [alla] a ne [ala]. Dugi konsonanti koji pripadaju dvama uzastopnim slogovima ozna avaju se kao geminate (fr. geminees).

37

2-38. Slog
U najjednostavnijim sluajevima ima onoliko slogova koliko je vokala koji su odvojeni konsonantima. Budui da su vokali perceptibilniji od konso nanata, ini se da to pokazuje da svaki slog odgovara jednom vrhu krivulje perceptibilnosti. Time bi se moglo objasniti s jedne strane to to konsonant poput [l] - kada se nalazi izmeu dva konsonanta, na primjer izmeu [vl i [k], koji su manje perceptibilni od njega - moe vriti ulogu jezgre sloga, kao u ekom vlk vuk., i s druge strane to to vokal, kao [i], kada stoji u dodiru sa zatvorenijim vokalom, na primjer s vokalom [a] u kontekstima kao ria] ili [ai], moe i ne tvoriti posebnu jezgru sloga. No dva vokala raz liite perceptibilnosti mogu jako dobro tvoriti dva uzastopna sloga kao u fr. e bahi [ebai] (zapanjeo); [] i [l], koji su obino perceptibilniji nego [t] ili [k], ne tvore slog u francuskom quatre [kat] (etiri.), bou cle [bukI] {uvojak); [I], koje je manje otvoreno nego [], ipak je jezgra jedinog sloga u eng. beer [bb] (pivo.). Dioba na slogove ovisi dakle o mnogostrukim faktorima koji nisu ni izdaleka potpuno utvreni.

2-39. A rti kulacijska energija

Ve smo ranije (2-28) istaknuli da su sibilanti rezultat energinijeg trenja nego trajni apika1ni suglasnici koji se biljee [0] i [8]. U ovome sluaju energija trenja dolazi otuda to, za glas [s], isti volumen zraka mora proi kroz ui otvor nego za glas [0]. Energija to je ovdje razmatramo, artikula cijska je energija openito, energija koja se teko moe lokalizirati, a to je npr. ona po kojoj se, kako se ini, acheter (kupitio), sa [], razlikuje od a jete r (za bacanje.), pri emu se [] ispred bezvunoga [t] jedino po svojoj manjoj artikulacijskoj energiji razlikuje od []. Kad se ta uopena energija jedanput pokrene, ona se ne zaustavlja lako. Zbog toga se razmjerno malo upotrebljava za razlikovanje jednog glasa od drugog i zadrava se za isticanje jednoga sloga u rijei. Ovakvo se isticanje, koje se oznaava kao akcent, moe osim artikulacijskom energijom (eng. stress), kao to emo vidjeti nie (3-31), pojaati takoer i trajanjem vokala i onim to iza toga trajanja u slogu dolazi, kao i stanovitim kretanjima me lodijske krivulje govora (eng. pitch).

38

Poglavlje 3.

Fonoloka analiza

I. Funkcije glasovnih elemenata

3-1. Tri osnovne funkcije

Fonoloka analiza ima za cilj da identificira glasovne (fonike) elemente nekog jezika i da ih razvrsta prema njihovim funkcijama u tom jeziku. Kada oni omoguavaju da se kakav znak, na kojoj toki govornoga lanca, identi ficira u opreci (opoziciji) prema svim drugim znakovima koji bi mogli bili doi na istoj toki da je poruka bila drugaija, njihova je funkcija razlikovna (distinktivna) ili opozitivna (fr. fonction distinctive ou oppositive). U iskazu c'est une bonne biere (,to je dobro pivOt), na primjer, znak bitre Ibierl 'pivo moe se identificirati kao takav po svoja etiri uzastopna fonema, a svaki od njih obavlja svoju ulogu zahvaljujui tome to je razliit od svih ostalih fonema koji bi mogli doi u ovome kontekstu. Ali pored ove bitne fonoloke funkcije glasovni elementi jednog j ezika mogu vriti i kontras tivne funkcije (fr. fonctions contrastives) kada pomau sluatelju da lake analizira iskaz na uzastopne jedinice. Takvu ulogu ima obino akcent, a posebice u jeziku kakav je eki gdje se on nalazi redovito na prvom slogu rijei. Takvu ulogu ima i fonem Ihl u engleskom koji uza svoju razlikovnu funkciju (hill ,breuljak razliito od ill ,zao ; bolestan, pili 'pilula, bill cedulja. itd.) vezuje i funkciju demarkacije (fr. fonction de demarcation), jer u tradicionalnom vokabularu ovoga jezika Ihl moe doi samo na poetkU monema. Druga je fonoloka funkcija ekspresivna funkcija (fr. fonction expressive), a to je ona koja sluatelja obavjetava o govornikovu raspolo enju a da govornik radi toga ne posee za shemom dvostruke artikulacije. Tako se u francuskom produena i pojaana realizacija fonema lp/ u impos nole ,nemogu(e) iz iskaza cet enfant est impossible 'ovo je dijete nemogue(, moe protumaiti kao oznaka stvarne ili hinjene razdraenosti.

3-2. Karakteristina nefunkci onaina obiljeja

o funkciji glasovnih elemenata govori se samo onoliko koliko su oni rezul tat govornikova izbora. No valja upozoriti na to da postoje takvi glasovni elementi koji, htio to onaj koji govori ili ne, obavjetavaju sugovornika o njegovoj linosti, o njegovu poloaju u drutvu ili o kraju iz kojega potjee ; takvi elementi s praV9m dolaze u fonolokom opisu ukoliko ovakve vrijed nosti posjeduju samo u kakvoj posebnoj jezinoj zajednici. U francuskom bi, na primjer, bilo dobro istaknuti da za fonem IrI postoje dvije glavne va rijante, jedna koja se zove ,ralana (,grasseyee) a svojstvena je urbanim 39

sredinama, i druga koja se zove kotr1jajua (..roulee)* a jo je, premda uz mie, jako rairena na selima. Nije, razumije se, rije o tome da se u fonolo kom opisu naznauje kako mukarci govore dubljom bojom glasa (timbre) nego ene, jer to odgovara univerzalnim somatskim razlikama i nije, ako uzmemo pravo, karakteristino za neku posebnu zajednicu. Ali kada utvr dimo da se u stanovitim jezicima sjeveroistone Azije isti fonem, koji bilje imo Icl, ostvaruje kao [d] kod mukaraca a kao [ts] kod ena, onda se ta injenica ne bi smjela preutjeti jer se u kakvu drugom jeziku, talijanskom na primjer, mukarci i ene slau u tome da izgovaraju [t] na poetku ri jei cinque ..pet a [ts] na poetkU zu c chero ..eer.

3-3. Fizi a k realnost i jezina fun c k ija Isto glasovno obiljeje moe u jednom jeziku obavljati jednu stanovitu funk ciju, u drugom pak jeziku imati posve razliitu vrijednost. Grkljanski zatvor (fr. fermeture giottale) koji je na primjer u egipatskom arapskom fonem, nema u njemakom nikakve razlikovne vrijednosti nego samo kontrastivnu vrijednost po tome to oznaava vokalski poetak korijena: u vera chten ..pre zirati., koji se sastoji od ver- i a chten, glotalnim se zatvorom -r- odvaja od idueg -a-o U hotentotskom i bumanskom kao poseban fonem postoji ..klik (..coktavi. glas) koji u francuskom, ako se ponavlja, slui zato da bi oznaio laganu razdraenost, a biljei se, ve prema autorima, taratata ili tststs; dru gim rijeima jezici june Afrike daju razlikovnu vrijednost neemu to u francuskom ima ekspresivnu vrijednost. U arapskom ..kotrljano r i ..ralano r (ovo se posljednje pri transkribiranju u francuskom biljei s pomou gh, npr. u rijei Maghre b) predstavljaju dva razliita fonema, dok u francuskom upotreba jednoga ili drugog glasa ne zadire u znaenje onoga to se kae, nego obavjetava o govornikovoj linosti. Uzajamnu neovisnost fizike real nosti i jezine funkcije nita nee ilustrirati bolje nego upotreba, u razlii tim jezicima, onoga to se zove melodijskom visinom. Kao to emo vidjeti u onome to slijedi, razliiti stupnjevi visine i razliiti smjerovi melodijske krivulje mogu obavljati razlikovnu funkciju kada jedan prema drugome stoje u opoziciji, kao tonovi, kontrastivnu funkciju kada sudjeluju u akcenatskom isticanju, a ekspresivnu funkciju ondje gdje ih treba smatrati pojavama into nacije.

3-4. Dva kritenj'a koja se su o k bljavaju: fun k cija i segmenta ij c a Lingvist e se za glasovne elemente zanimati samo onoliko koliko oni obav ljaju kakvu funkciju. Tako se od fonoloke analize oekuje da svrsta zajedno one injenice koje jame obavljanje iste funkcije pa bile one i fiziki razli ite, i da istodobno odvoji one jedinice koje imaju razliite funkcije pa bile one i materijalno analogne. Ovo naelo dolazi u stvari u sukob s naelom prema kojemu se glasovne injenice razvrstavaju prema dimenzijama onoga segmenta u lancu u kojemu obavljaju svoju funkciju. l\1elodijski uspon koji omoguuje da se il pleut? ..pada (li) kia? razlikuje od il pleut ..pada kia., doista ima opozitivnu funkciju, jednako onako kao i stupanj otvorenosti

40

usta koji omoguuje da se re (nota) re razlikuje od riz ria; no on se od nosi na cijeli iskaz a ne na fonematski segment; mi znamo da takav uspon izmie dvostrukoj artikulaciji, da on nije razlikovan u jednakom smislu kao to je to opozicija izmeu dvaju monerna; s druge strane, intonacija se javlja u takvim oblicima da je teko razluiti je li funkcija koju obavlja upravo opozicijska (opozicije izmeu dvaju razliitih znaenja) ili ekspresivna (na znaka o govornikovu raspoloenju). Zbog toga se esto kao osnovni princip za klasifikaciju radije uzima segmentacija nego funkcija. . Razumij ivo je da za svaki tip segmentacije procjenjujemo i razvrstavamo injenice na temelju njihove funkcije. To u stvari znai da valja posebno obraivati jedinice druge artikulacije, foneme, a posebno prozodijske pojave koje po definiciji ovoj drugoj artikulaciji izmiu.

n.

Fonematika

3-5. Virtualne pauze Fonematika se bavi analizom iskaza na foneme, klasifikacijom tih fonerna i ispitivanjem njihovih kombinacija koje slue za stvaranje oznaitelja danog jezika. Oznaitelj i jezika koji prouavamo predstavljaju podatke od kojih e lingvist poi. Ti oznaitelj i, koji predstavljaju zamjetljivo lice jezinoga znaka, mogu po opsegu i po sloenosti biti vrlo promjenljivi : postoji ozna itelj l e mal a la tetI koji odgovara znaku j ai mal a la tete (boli me glava() i oznaitelj ImalI koji odgovara znaku mal (bol; zlo). Da bismo izvrili fonoloku analizu, mogli bismo pokuati poi od oznaitelj a potpunih is kaza, dakle takvih koji pruaju realne podatke bez ikakve interpretacije ili pak prethodne analize na fraze (fr. phrases), na reenice (fr. propositions), na rijei ili na moneme. No to bi predstavljalo znatne kako praktike tako i teoretske potekoe. Dogaa se u stvari da se jedan fonem moe izgovarati na dosta razliit nain ve prema kontekstu u kojem se nalazi. U britanskom se engleskom 111 izgovara vrlo razliito ovisno o tome da li dolazi ispred vokala, kao u lake jezero, ili pak iza njega kao u whale kiu; Pariani artikuliraju posve drugaije 101 u joli zgodan( od onoga u cor rog; ulj(c. Odsutnost idueg fonerna jedan je element konteksta: u francuskom se lal u grand Igral velik vrlo esto uje kao krai nego lal u grande Igradl ve lika. No ova razlika izmeu vokala u grand i u grande koja je oigledna kada se ova dva oblika izgovaraju izolirano ili pak u finalnom poloaju, moe biti zadrana i onda kada oni dolaze u sredini iskaza, na primjer u I ... re gra dade... 1 .un grand dadais (velik zvekal14l) i 1 .. .1a grad adeL l la grande Adele (velika Adela). To znai da se izgovor koji je normalan ispred pauze, moe zadrati i ondje gdje je pauza, da tako kaemo, virtualna ali ne i ostvarena. Kada ne bismo vodili rauna o virtualnim pauzama, tj . o segmentaciji na rijei, va' .

.Kotrljajue. je [rJ, kao i hrvatsko, vibrant koji nastaje u prednjem dijelu usne upljine (apika1ni vibrant), a tralanOt ili tralavOt [) je zvuni frikativ koji nastaje II stranjem dijelu usne upljine (isp. 2-27 i 2-30).

41

ljalo bi nam u francuskom razlikovati izmeu ..kratkog. fonerna lal i ..dugog fonema la/, jer bi jedino takva razlika izmeu ..kratkog. i dugog. odvajala [ ...gradade ... ] s kratkim [a] u un grand dadais od [ ... gradade... ] s dugim [a ] u grande Adele. Uputno je dakle provoditi analizu polazei od takvih segmenata iskaza koji se ne mogu prekinuti pauzom, tj. u praksi od onoga to se naziva rijeju. Virtualnosti pauze u fonolokom e biljeenju biti na ravno oznaene razmakom.

3-6.

UnutraJnje junkture

U nekim se jezicima dogaa da se posebno fonoloko ponaanje to ga obino susreemo ispred virtualne pauze, nae jednako tako, slabije ili jae izra eno, u unutranjosti onoga to nazivamo rijeju, na granici izmeu dvaju monema. U engleskom se sloenica night rate Inait-reitl nona tarifa. ne mijea s nitrate Inaitreitl nitrat41 iako su fonematski slijed i prozodijski elementi u oba sluaja isti; isto tako zavretak [-ains] u minus (manje) nije identian s onim u slyness (..lukavstvo.) gdje se radi o pridjevu sly + sufiks -ness. Valja naravno upozoriti na to da postoji ovaj posebni tip virtu alne pauze kojemu se uinci ne mijeaju nuno s onima to smo ih ispitali u prethodnom tipu ; u transkripciji emo ga oznaiti na primjer s pomou crtice. Ovaj poseban postupak moe se protegnuti i na neoekivane kontekste,. , kada se na primjer s njemakim Theater kazalite postupa kao da je sa sta\ljeno od Tee i nepostojeeg Ater, s glotalnom okluzijom ispred -a-o Ove virtualnosti pauze oznauju se kadto imenom junktura (fr. joncture) ili spoj (fr. jointure).

3- 7.

Koje oznaitelje podvrgnuti anali zi?

Za analizu na foneme posluit emo se dakle takvim segmentima iskaza za koje smo sigurni da u sebi ne sadravaju virtualnu pauzu. Ako i postoji oigledan odnos izmeu virtualnih pauza i toaka u kojima se vee jedinice segmentiraju na rijei i na moneme, ne smije se zaboraviti da meu njima nema nuno apsolumog poklapanja. Prema tome se pri fonolokom bilje enju bijelim prostorom (razmakom) ili crticom oznauju, strogo uzevi, one toke govornoga lanca na kojima mogu nastati posebne uzgredne po jave za koje smo odluili da pri fonematskoj analizi neemo o njima voditi rauna. Valjat e, s druge strane, usporeivati samo one segmente za koje smo sigurni da sadravaju ista prozodijska obiljeja: akcent (naglasak) na istome mjestu ako se radi o jeziku s akcentom, iste tonove na istim slo govima ako se radi o jeziku s tonovima. Kada je rije o jeziku kao to je fran cuski, ova je posljednja preporuka bespredmetna pa se kao segment moe upotrijebiti bilo koja rije. Valjat e napokon u zabiljeenoj rijei zanemariti svaki element s ekspresivnom funkcijom, dakle ne stavljati u opoziciju na primjer impossi ble s produenim i jakim Ipl i impossi ble s normalnim Ipl kao da se radi o dvjema razliitim jedinicama.

42

3-8. Fonemats ka segmentacija

Rijei chaise stolac<c i lampe svjetiljka u francuskom se vrlo jasno razli kuju : sluateljevo ponaanje nee biti isto ako kaem apportez la chat'se (do nesite stolac) ili apportez la lampe (donesite svjetiljku), to me pak uvr uje u onome osjeaju da chaise i lampe ne odgovaraju istim injenicama iz iskustva te da se u izgovoru chat'se dovoljno jasno razlikuje od lampe a da bi ikakvo brkanje meu njima bilo vjerojatno. Pri podrobnijem mi se ispi tivanju ne ini da ijedan segment izgovorenog oblika jedne od dviju rijei podsjea na neki segment druge rijei. Stvari stoje drugaije ako su rijei to ih usporeujerno lampe i rampe rampa ; ovdje e i opet sluateljeva reakcija biti razliita na prenez la lampe uzmite svjetiljku<c i prenez la rampe uzmite, uhvatite rampu., ali kada usporedim oba izgovorena oblika, stei u dojam da su oni u velikoj mjeri identini, a da se ono to spreava brkanje meu njima, pa tim samim dokida i sluateljevu neizvjesnost u pogledu ponaanja koje treba prihvatiti, nalazi na samom poetku ovih oblika. Bit e isto ako usporedim buche cjepanica. i cruche krag. .M.eutim, ako usporedim crtl c h e i TUcite konica., primijetit u da se ono po emu se cruche razlikuje od buche moe ralaniti na dva uzastopna elementa, onaj koji se nalazi u ruche i drugi koj i dolazi ispred njega. S obzirom na pravopis ovakvu smo analizu, naravno, oekivali. No u oima fonologa potvrda koja dolazi od pravopisa nema vrijednosti, i jedino analiza s pomou uzastopnih uspo redbi omoguuje da se izdvoje jezine jedinice. Ako se vratim na lampe i rampe, uzalud u traiti neku francusku rije koja bi se rimovala s ovim dvjema rijeima i koja bi mi omoguila da dalje analiziram ono po emu se lampe razlikuje od rampe, kao to sam zahvaljujui rijei ruche, mogao na dva uza stopna elementa razloiti ono po emu se cruche razlikuje od b( lChe. Ja dakle mogu utvrditi da su inicijalni elementi u lampe i u rampe minimalni segmenti, tj . fonerni. Moglo bi se prigovoriti kako je posve oigledno da je poetni element u cruche sloeniji nego onaj u buche jer se sastoji od dva razliita uzastopna glasa<c naspram jednome glasu. u bUche. Ali emo na to odgovo riti da nas razlika u pogledu homogenosti izmeu poetka rijei cruche i poetka rijei buche iznenauje samo zato to smo se zahvaljujui upotrebi oblika kao cruche, ruche navikli na to da poetak prve rijei razlaemo na dvije uzastopne jedinice. Dodat emo da je ovdje rije vie o razlici u stup nju nego o razlici u naravi i da ona nema nikakve veze s fonolokom analizom j er postoje jezici - kao hotentotski i neki vicarski govori - koji imaju poetne elemente analogne onome u cruche, no oni se ne mogu razloiti budui da nema rijei na m-, tru- itd., pa prema tome ovakve elemente treba smatrati minimalnim segmentom, tj . jednim fonemom. Sve ovo podsjea na situaciju, na koju smo upozorili vie (2-6), elementa [t] u panjolskom mucho koji je j edinstven fonem zato to [] u ovom jeziku ne postoji bez [t] koji mu prethodi pa, prema tome, [t] predstavlja jedinstven izbor sa stajalita govornika.

3-9.

Isti glas za dva fonema i obratno

Operacije poput onih koje prethode omoguuju nam da utvrdimo fone matsku segmentaciju iskaza, tj . da tono odredimo od koliko se fonerna sa stoji ovaj ili onaj oznaitelj , npr. od tri ruche i rampe, od etiri cruche, od

43

pet cru chon vri. Dolazimo u iskuenje da povjerujemo kako nam ovakve operacije omoguavaju isto tako da utvrdimo koji su fonemi jezika, jer kad smo jednom proveli analizu svih oznaitelja, moi emo usporediti seg mente to smo ih izdvojili u razliitim oznaiteljima, i onda one koji su je dan drugome slini onoliko kao to -ampe iz rampe nalikuje na -ampe u lampe, smatrati primjercima istog fonema. Na taj bismo nain utvrdili isti fonem IrI na poetku rijei ro che i na poetku rouge crven. Meutim, kada smo usporeivali lampe i rampe, konstatirali smo da postoji fiziki identitet iz meu onoga to pravopis u oba sluaja biljei kao -ampe, a to nam je omo guilo da razliku izmeu dvaju oznaitelja smjestimo na njihov poetak. No mi iz toga nismo zakljuili da su lampe i rampe, s izuzetkom poetnog dijela, sastavljeni od istih fonema jer znamo da nam fiziki identitet ne do puta da izvlaimo zakljuke o lingvistikom (jezinom) identitetu ; j edan se te isti fonem, naime, ostvaruje razliito ovisno o okolini, a isti glas moe, ovisno o okolini, biti ostvarajem razliitih fonema. U danskom se na primjer fonem lrel realizira kao [E] u net zgodan, lijep<c, ali kao [a] u ret ispravan ; pravilan < ; glas [a] koji je ostvaraj fonema lrel u ret, realizacija je fonema lal u nat no<c. Ako fiziki identitet ne povlai za sobom poistovjeivanje na planu jezika, to je zato to dansko Iri djeluje tako da otvara prednje vokaiske artikulacije koje su s njim u dodiru. Danski dakle pravi za ove vokale fo noloku razliku izmeu etiriju stupnjeva otvora, i to podjednako u doti caju s Iri kao i drugdje. Fonem prvoga stupnja otvorenosti ne moe se oka rakterizirati po svojoj boji koja ovisno o kontekstu varira izmeu [i] i [e], nego onime to ga u svim poloajima razlikuje od ostalih prednjih vokala, a to je minimalna otvorenost. Ono pak, jednako tako, to ini jedinstvo fo nema koji se biljei lei jest injenica to u prednjem dijelu usta postoje dva fonema koji su zatvoreniji od njega i jedan otvoreniji, a to znai da je o n treega stupnja otvorenosti. Upravo g a t o stavlja u opoziciju prema ostalim fonemima, a njegova realizacija, ovisno o kontekstima, varira od [E] do [a] . U svojim odgovarajuim kontekstima ovaj [ E ] i ovaj [a] stoje u odnosu koji je identian odnosu s ostalim fonemima.

3- 10. Segmente valja definirati pn"je nego ih usporedujemo

Ne bismo dakle mogli rei da ru che i rouge poinju istim fonemom prije no to smo utvrdili da su ove dvije rijei u identinom odnosu s jedinicama -u che i -ouge koje mogu dolaziti u njihovim odgovarajuim kontekstima. Ovaj je sluaj paralelan sa [E] u danskom net i [a] u danskom ret koji se priznaju kao samo jedan i isti fonem jer se i jedan i drugi definiraju kao fonerni tre eg stupnja otvorenosti u odnosu na druge jedinice koje se mogu pojaviti u istim kontekstima kao i oni. Prije, dakle, no to pristupimo utvrivanju inventara fonerna, trebat e svaki segment definirati tako to emo tono odrediti to ga u njegovu glasovnom okruenju razlikuje od svih drugih segmenata koji bi tu mogli bili doi. Kada smo jednom to zavrili, utvrdit emo kao realizacije samo jednoga i istog fonerna segmente koji potjeu iz razliitih konteksta a koji imaju istu definiciju.

44

3- 1 1 . Valja operirati ogranienim kontekstima

Kada bismo se doslovce drali onoga to smo gore rekli o uvjetima koji omo guuju da se razliiti minimalni segmenti identificiraju kao realizacije istog fonema, brzo bismo se sukobili s nepremostivim potekoama koje se za hvaljuju tome to se u svim jezicima samo manji dio moguih fonematskih kombinacija stvarno iskoritava za stvaranje rijei ili monema. U ukupnom i tono odreenom kontekstu u kakvu dolazi IrI iz rijei ruche, u francuskom se od drugih fonerna upotrebljavaju samo jo Ibl u buche i ll u juche .on/ona epi (na grani). No ako se ne ustruavamo da se posluimo i malo razlii tim glasovnim okruenjima, ali takvima za koja se ne ini da utjeu na uvjete pojavljivanja glasova ispred -uche, ovome emo popisu dodati i mnoge druge foneme : na primjer 111 i InI koje nalazimo u peluche .pli i grenuche. Ubrzo emo primijetiti da sve ono to u francuskom moe dolaziti ispred -u, moe dolaziti i ispred -uche; pripomenut emo tovie da u ovom jeziku priroda vokala ne povlai za sobom nikakvu iskljuivost u pogledu izbora fonema koji dolazi ispred njega, a to, razumljivo, mnogo pojednostavnjuje zadau. No u mnogim jezicima to nije tako, a to u vezi s identifikacijom fonerna po stavlja probleme koje emo razmotriti nie.

3- 1 2. U potrazi za relevantnim obiljejima

Utvrivanje minimalnih segmenata, koje prethodi svakoj identifikaciji fo nema, pretpostavlja da usporeujerno fonematsku prirodu izabranog seg menta s prirodom drugih segmenata koji mogu dolaziti u istom kontekstu ili pak, drugim rijeima, koji su s njim u opoziciji. Uzmimo na primjer prvi segment rijei douche tu. ; on stoji u opoziciji prema prvome segmentu rijei souche. U jednom sluaju uoavamo eksploziju kojoj prethodi zatvor dine cijevi to ga na razini gornjih zuba stvara vrh jezika a popraen je tre perenjem glasnica. U drugom sluaju primjeujemo trenje zraka do kojega dolazi izmeu gornjih alveola i prednjega dijela lea jezika, no bez trepe renja glasnica. Na ovoj toki analize mi jo ne znamo da li ove razliite ka rakteristike idu ili ne idu uvijek zajedno. Ako bi se kasnije ispostavilo da je apikodenta1na eksplozija u francuskom uvijek popraena glasom a predorso alveolarna frikcija uvijek bezvuna, tj . da su i jedna i druga uvijek rezultat j ednog jedinog govornikova izbora, morali bismo svaki od ovih artik ua cijskih sklopova smatrati jedinstvenim relevantnim ili distinktivnim (raz likovnim) obiljejem. No im uvedemo rije touche .tipka., uoit emo da se prvi segment ove rijei ne oponira poetku rijei douche po artikulaciji s pomou vrka j ezika, koja je ista, nego po odsutnosti popratnih treperenja glasnica. Za realizaciju douche treba dakle, na poetku rijei, izabrati 1 . oklu zivnu apikalnu artikulaciju koja je zajednika za douche i touche, 2. karak teristinu glota1nu artikulaciju po kojoj se douche razlikuje od touche. Ako sada usporeujemo rije mouche muha, uoit emo da se douche od ove rijei raZlikuje po tome to je okluzija na njegovu poetku apika1na a ne la bija1na, i po tome to je ona popraena podizanjem mekog nepca koje spre ava da zrak prodre u nosnu upljinu, dok prvi segment u mouche sadrava, prije labija1ne eksplozije, i izlaenje zraka kroz nos. Nita nam dovdje ne govori da u francuskom zvuna labija1na okluzija ne bi uvijek bila popraena izlaenjem zraka kroz nos. No uvoenje rijei bouche 'usta pokazuje da su

45

labijalna okluzija i nazalnost razdvojive i da predstavljaju prema tome dva razlikovna obiljeja, dok -nouche iz imena Minouche pokazuje da se nazal nost moe kombinirati i s apikalnom okluzijom. To neizravno implicira da izgovor prvog segmenta u douche pretpostavlja i trei izbor, podizanje me kog nepca, po emu se on razlikuje od prvog segmenta u -nouche. Kad bismo pozvali u pomo couche sloj., to ne bi donijelo nikakav novi element ; oklu zija je u ovom sluaju dorsaina a ne apikalna i nije popraena treperenjem glasnica, no sve to ne istie nikakvo posebno artikulacijsko obiljeje prvog segmenta u douche. Takoder i poetak rijei louche razrokt ima jednako tako apikalnu artik uaciju, ali s time to zrak izlazi s obiju strana jezika (la teralna artikulacija). Taj segment valja dakle oznaiti kao lateralan. Budui da u francuskom ni ispred -ouche ni bilo gdje drugdje neemo, to god inili, nai lateral koji ne bi bio apikalan, treba smatrati da u ovom sluaju postoji samo jedan jedini izbor pa prema tome i samo jedno pertinentno obiljeje : prvi segment u louche oponira se kao lateral svim ostalim segmentima koji mogu doi ispred -ouche zajedno ; budui da ovdje apikalnost neemo sma trati relevantnom, ni za prvi segment u douche ne treba izdvajati relevantno obiljeje koje bi bilo nelateralnost. Za ovaj emo dakle segment zadrati tri relevantna obiljeja : 1. apikalnu okluziju, 2. zvunost, 3. nenazalnost ili oralnost.

3- 1 3. Proporcionalnosl odnosa
Ako na isti nain izdvojimo relevantna obiljeja svih minimalnih segmenata koji dolaze ili bi mogli dolaziti ispred -ouche, i ako svrstamo zajedno sve one segmente koje karakterizira stanovito pertinentno obiljeje, dobivamo ove razrede : bezvuni4l : p f t S k; zvuni. : b v d z g; nenazalni : b d j ; nazalnk m n !! ; lateralni. : l ; uvularni4l : r ; bilabijalni : p b m ; labiodentalni4l : f v ; apikalni4l : t d n ; sibilantni ili piskavi : s z ; u tavi4l : ; palatalni4l : j n; dorsovelarni(l : k g. Nazivi koje smo izabrali da bismo oznaili svako pojedino obiljeje ne idu za tim da dadnu iscrpan opis glas'ovnog proizvoda o kojem je rije : ovdje pridjev zvuan odgovara terminima popraen treperenjima glasnica. to smo ih upotrijebili u ana lizi koja prethodi ; ali ni jedna ni druga od ovih oznaka ne ide za tim da bude opisna : odavna se zna da treperenja glasnica koja prate izgovor stanovitih bukalnih artikulacija, idu ruku pod ruku s drugim fonetskim manifestaci jama. Ovdje zvuan. ukljuuje proporcionalnost odnosa izmeu Ipl i Ibl, Ifl i IvI, Itl i IdI itd. Kakve god bile fonetske realnosti po kojima se Ipl raz likuje od Ibl, ostajemo pri tome da su to iste one po kojima se Ifl razlikuj e od IvI, jedino s onim razlikama to ih za sobom povlai okluzivna i bilabi jalna artikulacija u jednom sluaju, frikativna i labiodentalna u drugome. To to nazive kao zvuan41 stavljamo pod navodnike oznaava njihov u velikoj mjeri konvencionalni karakter. Primijetit emo da se razred poput lt d nl oznaava jednostavno kao apikalan, dok je analiza za ova tri segmenta vrlo precizno utvrdila apikalnu okluziju. No kad bismo ovdje naveli api kaIna okluzija. mjesto apikalant, izvrgnuli bismo se opasnosti da sugeri ramo kako postoje dva razliita relevantna obiljeja, premda u francuskom, budui da su apikalni uvijek okluzivni, nikad ne postoje dva razliita izbora : kako apikalni nisu jedini koji su okluzivi, treba naravno zadrati naziv api kalan koji je jedini specifian. Valja takoer spomenuti da su segmenti lm n fll ispred -ouche ne samo nazalni nego takoder i zvuni ; no zvunost se ovdje

46

ne da odvojiti od nazalnosti, jer u ovom poloaju nema nazala koji ne bi bili zvuni ; zbog toga, naravno, lm n ,y ne dolaze u razredu zvunih koji bivaju takvima jedino po opoziciji prema ..nezvunima.

3- 1 4. Grafi o k prikazi vanje proporcija

Proporcionalnost odnosa koji su oznaeni terminima ..bezvuan, "zvuan, ..nazalam, ..bilabijalam, ..labiodentalam, "apikalam, "piskav, ..utav4l, ..pa latalan i dorsovelaram, moe se ilustrirati tako da jedinice to ih karak terizira svako pojedino od ovih obiljeja smjestimo na iste horizontalne ili vertikalne linije. Izrijekom emo navesti da sva obiljeja to smo ih izluiti, nisu prikazana, ..nenazalnoc i .. lateralno na primjer. To su obiljeja koja karakteriziraju foneme koji ne ulaze u proporcije, kao npr. III i IrI, ili pak ona koja bi zahti jevala da stanoviti fonerni (lb df) na tablici dou dvaput .

.. ..
e as

:s
p b m

";

"; ...

e as

e as
.. ";
e as > as

e v "o

..

:E ...
bezvuan zvuan ..nazalan

.2 .o ...
f v

.0. as ...
t d n

. o. ...
S

>(lJ :s

fl

>

"; ... "; oo ...

as

e as

> o (lJ o "o

tj

as

...

k g

!!

3-15. Od inventara segmenata. do fonema

Inventar to smo ga upravo naveli u naelu je inventar razlikovnih jedinica koje dolaze iti bi mogle doi ispred -ouche, a analiza u drugaijim konteks tima moe doi do bogatijih iti do manje obilnih inventara. Jedinice ovih novih inventara identificirat emo s onima koje smo gore izluili tako to emo usporeivati ono to je okarakterizirano istim relevanmim obiljejima, a nikako ne ono to se na sluh ini slinim. Jedinice iz razliitih inventara svaka od kojih stoji u istim odnosima s drugim jedinicama svojega odgovara jueg inventara, predstavljaju jedan te isti fonem : poemi element u bu c h e i onaj u bouge bit e identificirani kao realizacije istoga fonerna Ibl jer se i jedna i druga od ovih dviju jedinica definiraju kao l . bilabijaina, 2. zvuna, 3. nenazalna. Onako kao to smo gore uinili za razlikovne segmente ispred -ouche, moi emo, 'naravno, razvrstati i druge ovako utvrene foneme, a proporcije sis tema pokuati sustavno prikazati na taj nain to emo foneme koje karakterizira isto relevantno obiljeje smjestiti na linije koje se presijecaj. Razred kOnSonantskih fonema koje karakterizira isto obiljeje, kao u francuskom lp f t S kl, i koji su rasporeeni u nizu du dinog kanala, zove se serija ili ni z (fr. serie) ; konsonanti kao lt d nl iti I l koji se artikuliraju na istoj

47

toki u dinom kanalu i s pomou j ednakog rada istog organa, tvore ono to se zove red (fr. ordre). U francuskom se razlikuje bezvuna serija, zvuna serija i nazalna serija te bilabij alni, labiodentalni, apikalni, piskavi, utavi, palataini i dorsovelarni red. Dvije serije kao lp f t S kl i lb v d z gl tvore ono to se naziva korelacijom (fr. correlation). Ovaj naziv pretpostavlja da svaka od dviju serija postoji kao takva samo zahvaljujui postojanju one druge. Relevantno obiljeje po kojemu se razlikuju dvije serije zove se oznaka ( fr. marque). Ovdje je oznaka zvunost<c.

3- 1 6.

Kom binatorne varijance

U okviru operacije koju smo upravo izveli, poistovjeivanje Ibl u bUche i Ibl u bouge ne bi smjelo predstavljati potekou. No daleko smo od toga da stvari budu uvijek tako jednostavne. Pri usporeivanju dvaju inventara nai emo u najpovoljnijem sluaju isti broj jedinica na j ednoj i na drugoj strani. Ali se samo iznimno dogaa da opis svake pojedine od njih u jednom inventaru imadne tono odgovarajui opis u drugom inventaru. Ako sasta vimo inventar razlikovnih jedinica panjolskog j ezika u kontekstu na. . . a, u rijei nada koja znai nita., izluujemo jedinicu koju karakteriziramo kao apikointerdentalni spirant [8], spirant koji pomalo podsjea na frikativ to se u engleskom father otac(C biljei th. Ako zatim utvrdimo inventar za kontekst fon.. . a, u rijei fonda koja znai gostionica, nalazimo jedinicu koju emo opisati kao apikodentalni okluziv [d] ; ali se ovdje spirant [8] ne pojavljuje nita vie nego to okluziv [d] dolazi izmeu dvaju a. Kako su pak odnosi izmeu apikodenta1nog spiranta i drugih jedinica njegova inven tara isti kao i odnosi izmeu apikodentalnog okluziva i jedinica njegova inven tara, mi emo ih identificirati kao dvije varijante istog fonema koji se biljei IdI. Usporedba izmeu dviju tablica koje slijede pokazuje da [8] i [d] u svojim odgovarajuim inventarlma ulaze u isti sistem proporcija. Djelomini inventar meu vokalima p t 8 k Djelomini inventar izmeu nazala i vokala

P
b f

t d

k g

Y x

O kombinatornim ili kontekstualnim varijantama (fr. variantes combina toires ou contextuelles) govorimo onda kada uoavamo razlike u realiza cijama istog fonema u razliitim kontekstima, tj . kada je takva razlika do voljno upadljiva da bi, kao u panjolskom za [8] i [d], dovela do opisa koji nisu identini. Valja ipak biti svjestan da stanovite razlike to ih neki go vorni subjekt primjeuje mogu izmaknuti nekom drugom ije jezino is kustvo nije isto. panjolac koji bi opisivao neki jezik, drugaiji od svoga, u kojem bi [8] i [d] bile varijante istoga fonerna, ne bi u ovom sluaju ni po miljao na to da razlikuje dvije varijante : on nikada ne mora birati izmeu jedne i druge pa ih zato poistovjeuje. Jednako tako prosjeni Parianin , ne bi ni pomiljao na to da istie kakvu razliku izmeu 101 u joli .zgodan ; lijep i 101 u cor .rog; ulj . Za Amerikanca koji u prvoj rijei uje IAI iz sun .sunce a u drugoj I'JI iz lord gospod ovo su dvije varijante ili pak, kako se to jo kae, dva dobro ocrtana .alofona. Rei za neki fonem da ne poznaje varijante, ili da ima dvije, tri ili vie varijanata, znai uiniti pogreku u

48

tome to se reakcije svojstvene opisivau prenose u sustav jezika koji treba opisati. Kombinatorna varijacija ne moe, razumije se, biti sluajna. Ona se barem djelomino mora moi objasniti glasovnim kontekstom : ako se panjolski fonem IdI iza InI realizira kao okluziv, to je zato to bukalna (usna) kompo nenta artikulacije nazala InI zahtijeva zatvor, i to je jednostavnije i ekono minije zadrati taj zatvor za IdI koji dolazi iza njega ; ako se on (fd/) izmeu dvaju vokala realizira kao spirant, to je zato to je u okviru panjolskog sis tema ekonominije, izmeu dviju vokalskih (samoglasnikih) artikulacija koje se i same realiziraju sa iroko otvorenim ustima, usta ne zatvarati pot puno. Kae se da se kombinatorne varijante jednoga fonema nalaze u kom plementarnoj distribuciji (fr. distribution complementaire).

3- 1 7. Druge varijante

Osim kombinatomih postoje i druge varijante fonema. Isti francuski fonem IrI jedni ..ralaju, drugi ..kotrljaju.. Tada govorimo o individualnim vari jantama (fr. variantes individueUes). Kada je rije o glumcu koji IrI izgovara ..kotrljajue(C na pozornici ali ga raIa u gradu, govorit emo radije o fakul tativnim varijantama (fr. variantes facuitatives). Uvjetovanost se varijacija moe uostalom prepletati : ima Francuza koji IrI izgovaraju ..kotrljajue u tres ..vrlo a "ralaju(C u fer "eljezo(C, tj . kod kojih individualne varijante do laze prema kombinatornoj uvjetovanosti.

3- 1 8. Neutralizacija i arh,jonemi

Vrlo se esto dogaa da inventari koje izdvojimo za dva razliita 'konteksta ne. sadravaju isti broj razlikovnih jedinica. U tom se sluaju moe dogoditi da neka jedinica jednog inventara za koju ne nalazimo ekvivalenta u drugom inventaru ne ulazi ni u koju od proporcija sistema. To se dogaa u francus kim kreolskim govorima gdje je jedina jedinica koja se moe definirati kao uvularna, potvrena na poetk ru takve rijei kao to je riche .. bogat, ali ne dolazi na kraju rijei ili sloga (pour ..za ili perdu ..izgubio ; izgubljen ..iz govoreni bez rel). U takvu emo sluaju jednostavno rei da fonem o kojem je rije ima praznine ili rupe (fr. lacunes) u svojoj distribuciji. Stvari stoje sasvim drugaije kada se jedinice o kojima je rije nalaze u proporcionalnim odnosima. Uzmimo na primjer suglasnike u ruskom. U poloaju ispred samo glasnika inventar obuhvaa (obino u dva razliita oblika, palataliziranom i nepalataliziranom) jednu jedinicu koja se definira kao l . bilabijaina, 2. ne nazalna, 3. bezvuna, drugu koja se definira kao 1 . bilabijaina, 2. nenazalna, 3. zvuna, treu koja se definira kao I . apikodentalna, 2. nenazalna, 3. zvuna itd., dakle proporcionalan sustav p b (m t d n) itd.

Za poloaj na kraju rijei odgovarajui se inventar svodi na jednu jedinicu 1 . bilabija1no i 2. nenaza1no i jednu jedmicu 1 . apikodentalno i 2. nenazalno, tj . na sustav u kojem se ne razlikuju Ipl i Ibl, Itl i IdI. Na apsolutnom kraju

49

rijei ruski u isto fizikom pogledu poznaje samo glasove [P] i [t] koji su bezvuni ; no ova njihova bezvunost nije relevantna jer nju automatski odreuje kontekst, i ona nije predmetom govornikova izbora. Istodobno dakle dok ispred vokala moramo za veinu okluzivnih i frikativnih artikula cijskih tipova razlikovati bezvuni fonem i zvuni fonem, nieg slinog nema na kraju rijei ni u poloaju ispred okluziva ili frikativa gdje je prisutnost ili odsutnost glasnikih treperenja odreena kontekstom. U takvu sluaju imamo samo jednu razlikovnu jedinicu koja, da tako kaemo, pokriva dvije odgovarajue jedinice u poloaju ispred vokala, a nazivamo je arhifonemom (fr. archiphoneme). Ako se fonem definira kao skup relevantnih obiljeja, arhifonem je, sa svoje strane, skup relevantnih obiljeja koja su zajednika za dva ili za vie od dva fonema i koja ih jedina sve predstavljaju. Kae se da ondje gdje se realizira arhifonem dolazi do neutralizacije (fr. neutrali sation). U ruskom se na kraju rijei, odnosno ispred okluziva ili frikativa, neutraliziraju opozicije Ipl - Ibl, Itl - IdI itd., ili pak, da pojavu formuli ramo openitije, opozicija izmeu zvunosti i njezine odsutnosti. Jednako je tako u njemakom, gdje se Rad kota. i Rat savjeu izgovaraju identino, i u nizu drugih jezika ; no toga nema u francuskom i u engleskom gdje rate IratI slezena. i rade Iradl zatvori ; sidrite (fr.), cat maka i cad hulja (eng.) ostaju jasno razliiti. Neutralizacija moe zahvatiti vie od dva fonema : u panjolskom tri na zalna fonema to ih nalazimo na poetku sloga, npr. u cama kreveu, cana sijeda vlas., cana trstika., neutra1iziraju svoje opozicije na kraju sloga gdje je izbor glasova [m], [n], [] i [1)] diktiran kontekstom i ne moe biti predmetom govornikova izbora. Uzmimo na primjer rije raz6n razum ; razlog. ; ispred pauze e se finalni segment realizirati kao [n] ili kadto kao [1)], a da govornici pri tome nisu svjesni razlike ; na kraju oblika gran velik(a). imat emo [m] u gran poeta velik pjesnik, [n] u gran torero velik toreador., [n] "' u Gran Cha co, [1) ] u gran capitan velik kapetan. Kao to se vidi iz ovih primjera, do ovakvih asimilacija dolazi i s jedne i s druge strane virtualne pauze.

3- 1 9. Neutraliza i c ja i djelomina komplementarnost

neutralizaciji i arhifonemu moe se govoriti u nekim sluajevima gdje jedinice o kojima je rije ne ulaze u proporcionalni sustav, nego gdje se na znake o meusobnoj povezanosti to ih je sugerirala glasovna analiza, po tvruju djelominom komplementarnou (isp. 3- 1 6). Da bismo izrazili opoziciju izmeu p. cerro brijeg. i cero nitica., moemo govoriti o jakom vibrantu u prvom sluaju i o slabom vibrantu u drugom. No jednako bismo tako mogli u ovome gledati dvije vrieno razliite realnosti, vibraciju u prvom sluaju i udarac u drugom. Zabiljeit emo meutim da se na poetku rijei susree samo jaka a na kraju sloga samo slaba varijanta ; ako proma tramo samo ova dva poloaja, dolazimo do toga da i u jakoj i u slaboj gle damo samo varijante jedne te iste jedinice, jaku varijantu u ri co bogau, slabu varijantu u amor ljubav. Ova jedinica koja se meu vokalima raspada na dvije jest arhifonem za koji su karakteristine apikalne vibracije, fanemi pak koje on pokriva jesu jaki vibrant Ir :1 ( cerro) i slabi vibrant IrI (cero) .
50

Za francuski vokalski sustav, djelomina komplementarnost stanovitih raz likovnih jedinica omoguava i opet da tonije odredimo prirodu opozicija u sistemu : u parikom francuskom za prednje vokale razlikujemo na kraju rijei etiri stupnja otvorenosti, kao to pokazuju rijei ri z ria, re nota re(l, raie raa ; pruga i rat takor. U poloaju koji zovemo zatvorenim (fr. position couverte), tj . kada iza vokala dolazi najmanje jedan konsonant, raz likuju se samo tri stupnja otvorenosti, oni koje nalazimo u rijeima bile u, belle lijepa., bal ples. Ne samo to ne postoji rije koja bi poinjala sa Ibl a zavravala sa III i izmeu ovih konsonanata imala boju vokala e iz rijei re, nego nju prosjeni Parianin ne moe ni izgovoriti. Ono to nam omoguava da kaemo da se ovdje neutralizira opozicija re-raie a ne opozicija nz-re jest injenica to su vokali u re i raie djelomino komplementarni : boja vo kala iz rijei raie jedina je normalna u zatvorenom slogu, a boja vokala iz rijei re tei tome da bude jedina normalna u nezatvorenim slogovima u svim drugim poloajima osim na kraju rijei, pa tako - unato tradicijama lijepog izgovora i uputama za koje se moe initi da ih daje grafija - i u rijeima maison kua, pecheUT ribar., descendre silaziti.. U ovom emo sluaju govoriti o arhifonemu (koji se biljei lEI ili jednostavno le/) koji se samo na kraju rijei jasno raspada na dva fonema, premda neki govorni subjekti pokuavaju kadto u govoru razlikovati pecher ribariti od pec/ze grijeh. Kada obraujemo nenazalne vokale francuskog jezika, korisno je poi od arhifonema to ih esto biljeimo s pomou velikih slova II E A O U "o 0/, i koji u ovom dijelu sustava predstavljaju jedine distinkcije zajednike svim govornicima francuskog jezika.

3-20. Neutralizacija na koju upuuju alternacije

Kada se ne uputamo u podrobnu analizu na relevantna obiljeja, pojave neutralizacije obino uoavamo promatranjem izmjena do kojih u rijeima dolazi pri fleksiji. Uzmimo na primjer rije repber Odrediti poloaj ; vo kal [e] koji se nalazi izmeu I-p-I i I-r-/ ima u infinitivu boju vokala iz re; u obliku il repere vokal [E] izmeu I-p-I i /-r-/ ima boju vokala iz gres pje ani kamen ; na to upuuju uostalom akuti i gravisi kojima u ovom posebnom sluaju moemo vjerovati. OVdje dakle, ako hoemo, imamo alternaciju, ali alternaciju koja je uvjetovana glasovnim okruenjem i koja ne ovisi o govornikovu izboru : prosjeni bi se Parianin naao na muci da izgovori e iz re u il repere, a ovaj je e jedini izgovor koji prirodno dolazi u drugom slogu rijei repber. Ova alternacija koja ovisi o stvarnom glasovnom okru enju i koja odraava karakteristino fonoloko ponaanje suvremenog fran cuskog, ne bi se mogla staviti u isti red s alternacijom izmeu eu ( [o]) i ou ( [u]) u ils peuvent (oni mogu), nous pouvons (mi moemo) koja odraava razlikovanje za koje je glasovna uvjetovanost prestala postojati prije vie od tisuu godina : nita se u fonologiji suvremenog francuskog ne bi opiralo oblicima kao to su *ils poU'lJent ili *nous peuvons koji se rimuju s elles couvene (one sjede na jajima) i nous abreuvons mi napajamo.

51

3-2 1 . Vokali i konsonanti

Nije rijetkost da u jeziku kao to je francuski konsonante i vokale nalazimo u istim kontekstima, na primjer u chaos Ikaol ..kaos i cap Ikapl ..rt, u abbaye labeil .apatija i abeille labejl ..pela. Rei da kontekst nije isti jer je razliita podjela na slogove znailo bi zaboraviti da su ovdje vokalnost i slogovnost samo jedno te isto obiljeje. Uza sve to, najee je korisno razlikovati kon sonantski i vokalski sustav. Od konsonanata i vokala ne oekujemo da se pojavljuju u istim kontekstima, tj . da jedni s drugima stoje u opoziciji, nego da u toku odvijanja govora (fr. discours) dolaze jedni iza drugih, tj . da budu u kontrastu. To ne znai da stanoviti glasovi ne mogu, ve prema kontekstu, igrati ulogu jezgre sloga (fr. sommet de syllabe), a to je uloga normalna za vokale, ili pak ulogu pratioca ove jezgre, a to je uloga koju oekujemo od konsonanta. U mnogim jezicima [i] je jezgra sloga ispred konsonanta, a pratilac takve jezgre ispred vokala : francusko 'Vite ..brzo i viens .. doi; [1] je jezgra sloga, ili ako hoemo vokal, u engleskom battle ..bitka ili u ekom vlk ..vuk, ali je konsonant u engleskom lake ..jezero ili ekom Uto ..godina. Nema ni kakva razloga da pri ovakvim okolnostima razlikujemo dva fonerna, jedan vokalski a drugi konsonantski. To podjednako vrijedi ako alternira [i] is pred konsonanta sa [j ] ispred vokala jer se ova dva glasa razlikuju u stvari samo po malo veoj zatvorenosti za [j ] nego za [i], a ovaj dodatni stupanj zatvorenosti normalan je za oznaivanje kontrasta izmedu [j] i susjednog vokala ili susjednih vokala. Ako u francuskom treba razlikovati fonem / i l od fonema IiI, onda je to zato to se paye ..isplata i abeille ..pela ne mijeaju ye ..opatija. Ali emo zabiljeiti da se ova opozicija s pays "zemlja, kraj i abba svagdje drugdje osim na kraju sloga neutralizira : u francuskom se od rijei viens ..doi ne bi mogla razlikovati neka rije *'Vi-ens koja bi se sastojala od dva sloga. Cak je i u jezicima gdje se IiI mora razlikovati od Ijl a lul od Iwl normalno da se po svojim relevantnim obiljejima fonemi Ijl i Iw/ vezuju vie uz vokalski nego uz konsonantski sustav.

3-22. Elementi bez razlikovne 'Onjednosti

Skup postupaka to smo ih do sada prikazali omoguuje u naelu da se iz lue fonerni i arhifonemi kakva jezika i da se istodobno svaki od njih raz vrsta prema odnosima to ih ima s drugim fonemima i arhifonemima doti noga sustava. Sve se dakle temelji na operaciji koja se zove komutacija (fr. commutation), a to je ona operacija koja nam je omoguila da poetni ele ment rijei lampe dovedemo u opoziciju s poetnim elementom rijei rampe i da poetak rijei cruche, zahvaljujui usporedbi s rijeju ruche, razloimo na dvije uzastopne jedinice. Teoretski mi znamo kako odrediti broj uza stopnih fonema to ih sadrava dani oznaitelj. U praksi pak se javljaju si tuacije gdje bismo se mogli nai u nedoumici. Uzmimo na primjer rije devant .. ispred; moglo bi se uiniti da us poredba s rijeima revend (on) preprodaje i divan ..divan upuuje na to da se ono to u devant stoji ispred -vant sastoji od dva fonema, od IdI iza kojega dolazi I'/ . No dok smo zakljuili da je IkI na poetku rijei cruche autonomni fonematski segment, jer bi njegov nestanak doveo do druge rijei, roche, ovaj kriterij ne bismo mogli primijeniti na vokal prvoga

52

sloga rijei devant : kada u la-devant [ladva] (ondje) naprijed ili sens de vant derriere [sadvadt:rjEr] naopako vokal iezne, mi i dalje imamo posla s istom rijeju. Sve to pokazuje, kako se ini, da barem u ovom poloaju ovaj vokal nema razlikovne vrijednosti : u francuskom ne moe biti rijei [d;,va] koja bi bila razliita od rijei [dva] . Kada pak, s druge strane, napo minjemo da u francuskom ispred [ ;,] nUDo dolazi konsonant, to nas navodi na zakljuak da [d;,] nije nita drugo nego varijanta f onema idI kada on u iskazu .dolazi izmedu dva konsonanta : l(l-devant Iladval sa IdI = [d], ali paT devant /pardval sa IdI = [d] (obratite panju na [d;,] u imenu kao to je Hbold-Paquis gdje pravopis nema e). Ova je interpretacija dakako is pravna. No ima nekoliko konteksta u kojima je nazonost elementa l;)] raz likovna : l'etre lletrl bie - le Mtre ll;, etrl bukva, dOTS Idorl spava dehors /d;)or/ vani. Rei emo dakle da se opozicija izmedu [;,] i nule, koja postoji u vrlo osebujnim kontekstima, svagdje drugdje neutralizira ; recevoir ,primiti fonoloki emo transkribirati Irsvuarl jer je umetanje glasa [;,] izmedu dva poetna konsonanta automatsko, i jer njegov poloaj (ispred ili iza I-s-/) ne mijenja identitet rijei.

3-23. Dva uzastopna glasa kao jedinstven fonem

Uzmimo sada englesku rije chip trijeska, fonetski [tIp] ; ovdje je s gla som [t] mnogo drugaije nego u panjolskom mucho : u engleskom postoji [] i bez [t] koji bi dolazio ispred njega; pored chip [tIp] imamo ship [Ip] brod i tip [tIp] 'vrh. To bi nas dakle moglo. navesti da ovu rije razlo imo na /tIp/. Ali se u engleskom sustavu poetni element u rijei chip oponira poetnom elementu u rijei gin [dUn] stupica kao bezvuan od govarajuem zvunom, pa oba ova glasa nuno moramo tretirati na isti na in. Glas pak se [d] u gin ne moe razlagati jednako onako kao ni [d] u panjolskom mucho, i to zbog analognog razloga : u engleskom [] nikad ne dolazi na poetku rijei a da ispred njega ne stoji [d] ; gin se dakle sastoji od tri fonerna koja biljeimo / gInI, pa e se analogno na tri fonema isto tako analizirati i lIp/. Zbog slinih razloga u najrazliitijim jezicima nehomogene glasovne proizvode, afrikate ili diftonge, valja esto interpretirati kao je dinstvene foneme.

III.

Prozodija

3-24. Fizilka I-iroda prozodijskih po java

U prozodiju se svrstavaju sve one pojave iz govora koje ne ulaze u okvir fonematike, tj . one koje na ovaj ili na onaj nain izmiu drugoj artikulacij i. U fizikom se pogledu obino radi o glasovnim pojavama koje su nuno prisutne u svakom govorenom iskazu. Bila energija kojom izgovaramo znatna ili ograniena, ona je uvijek u nekom stanovitom stupnju prisutna. im se

53

zauje glas, treperenje glasnica mora svakako dosei stanovitu frekvenciju, to pak govoru u svakom trenutku, sve dok se glas primjeuje, daje odredenu melodijsku visinu (fr. hauteur melodique). Jedno drugo obiljeje pogodno za to da se iskoristi u prozodiji jest trajanje (fr. duree) koje je, razumije se, neizbjean fiziki lik govora jer se iskazi odvijaju u vremenu. Iz ovoga se da shvatiti da u lingvistikom smislu ove pojave ne vrijede po svojoj ,pri sutnosti ili svojoj odsutnosti na nekoj toki, nego vie po svojim oblicima koji se mijenjaju od jednog do drugog dijela iskaza. Za karakteriziranje dis kretnih jedinica ova su obiljeja prema tome manje pogodna od drugih kao to su na primjer nazalnost ili labijalna okluzija koje u nekom iskazu mogu ili dolaziti ili ne dolaziti. U iskazu allez chereher les livres poite potraiti knjige nema ni nazalnosti ni labijalne okluzije, ali se ovaj nalog u normal nim uvjetima ne moe izgovoriti, a da pri tome ne sudjeluju, bili mi toga svjesni ili ne, s jedne strane trajanje, s druge pak melodijska visina i arti kulacijska energija koje variraju od poetka do kraja iskaza. Ipak za tonove, prozodijske pojave zato to izmiu fonematskoj segmentaciji, znamo da su diskretne jedinice jednako kao i fonemi.

3-25. Intonacija

Glas nastaje od treperenja glasnica, a to treperenje pretpostavlja napetost ovih organa. Kada je kakva struna jako napeta, ona treperi na visokoj noti. Kada je slabo napeta, treperi na niskoj noti. Jednako je tako i s glasnicama. Pri pjevanju se povienja i snienja melodije ostvaruju stepenasto, po no tama. U govoru su povienje i snienje kontinuirani i prije podsjeaju na zvuk sirene nego na ariju odsviranu na glasoviru. Kako glasnice u svakom trenutku trepere na odreenoj visini, za svaki se iskaz moe izvui krivulja melodijskih visina (s nekoliko kratkih prekida koji odgovaraju bezvunim suglasnicima). Ova melodija govorenja (fr. melodie du discours) u stanovi tom je smislu dakle automatska, tj . govornik ne bira izmeu njezine prisut nosti i njezine odsutnosti. Iako joj se tako ograniavaju mogunosti da se iskoristi u lingvistike svrhe, ona u jezicima uza sve to ipak igra ulogu kojoj priroda i vanost znatno variraju od jednog jezika do drugog. Samo je neki od njih upotrebljavaju u obliku diskretnih jedinica, tonova ; nije rijetka nje zina upotreba u kontrastivne svrhe radi akcenatskog isticanja. Korisno je da ono to ostaje od melodijske krivulje kada smo jednom iskljuili tonove i akcenatske pojave, oznaimo terminom intonacija. Kretanje intonacijske krivulje, kao to smo ve vidjeli ( 1 - 1 6), u velikoj je mjeri uvjetovano potrebom da se glasnice na poetku emisije napnu, i ekonomijskom tenjom da se opuste im se nazre kraj toj emisiji. Govornici meutim mogu ovo kretanje iskoritavati za stanovite raz1ikovne svrhe prema naelima za koja se ini da su zajednika za cjelokupno ovjeanstvo, ali u oblicima koji mogu varirati od jedne zajednice do druge. Intonaciji se dakle ne bi mogla osporiti svaka lingvistika vrijednost. No njezino funkcioniranje ne ulazi u okvir dvostruke artikulacije jer znak to ga na kraju reenice 'moe predstavljati melodijski uspon, ne ulazi u slijed monema i ne posjeduje takav oznaitelj koji bi se mogao razloiti na niz fonema. Varijacije into nacijske krivulje obavljaju u stvari takve funkcije koje se meu sobom slabo razlikuju, izravno znaenjsku funkciju kao u il pleut? pada (li) kia ?t;' ali naje funkciju onog tipa kakvu smo nazvali ekspresivnom. U vezi s me lodijom govorenja (fr. melodie du discours) treba posebno spomenuti da II
54

jeziku kao to je francuski varijacije njezine krivulje nisu kadre promijeniti identitet nekog monema ili neke rijei : pleue u il pleue ? s uzlaznom melo dijom nije druga rije nego pleut iz tvrdnje il pleue sa silaznom melodijom. Cak i ako se razlika izmeu obiju krivulja oituje samo na jednoj rijei, time nije zahvaena vrijednost samo te rijei nego vrijednost irega segmenta iskala koji moe biti i itava reenica (fr. phrase).

3-26.

Tonovi

U francuskom ove pojave intonacije iscrpljuju lingvistiku upotrebu me lodijske visine. Ali u drugim jezicima, poimenice meu onima koji se go vore u Africi juno od Sahare te u istonoj i jugoistonoj Aziji, ista se ova fizika realnost upotrebljava u distinktivne svrhe u obliku diskretnih je dinica, poput fonema. No ove se jedinice ne svrstavaju meu fonematika obiljeja jer zahvaaju segmente iskaza koji se nuno ne mijeaju s jedini cama druge artikulacije. Rije je o onome to se zove tonovima (tons). U nekom jeziku s tonovima. (fr. langue it tons) rije ili monem identificiraju se potpuno samo ako smo izdvojili podjednako njegove tonove kao i nje gove foneme. Bilo bi priblino jednako netono rei da se u kineskom kruka i kesten kau jednako li, kao i tvrditi da su u francuskom le pre livada i le pret posudba. potpuni homonimi : u stvari se kineska rije koja oznaava kruku izgovara s uzlaznim tonom, ona pak koja oznaava kesten sa silaz nim tonom, a razlika izmeu ovih dvaju tonova isto je onoliko efikasna kao i razlika u boji vokala koja ooguava ' da se razlikuju pre i pret.

3-27.

Punktualni tonovi

Ton uvijek sadrava melodijsko gibanje razliita trajanja. No nije nuno relevantna ukupnost ovoga gibanja, tj . ono to omoguava da se dotini ton prepozna kao razliit od drugih tonova koje upotrebljava dotini jezik. Ima jezika s tonovima gdje su tonovi punktualni (fr. ponctuels), tj. u njima je za identifikaciju vana samo jedna toka (punkt) melodijske krivulj'e, npr. ona koja je najvia (najotrija) ili najnia (najtamnija) ; penjanje krivulje sve do najvie toke i sputanje do kojega dolazi iza ove toke, sputanje i ponovni uspon koji prate najniu toku, jesu automatski pa prema tome i bez lingvistike vrijednosti. U nekom jeziku koji razlikuje dva punktualna tona, jedan je od ovih tonova nuno visok, drugi nizak. Stanoviti jezici raz likuju tri punktualna tona, visoki ton, srednji ton, niski ton. Kae se da takav jezik poznaje tri relevantne (pertinentne) razine ili tri registra (fr. regis tres). U veini jezika s punktualnim tonovima, tonom se oznaava slog, a svaki slog ima (jedan) ton. Uzmimo na primjer jezik lonkundo, jezik sa dvama registrima koji se govori na podruju Konga. Niskim tonom na svakome od tri sloga lokolo u tom se jeziku oznaava plod jedne palme. S niskim tonom na prvom slogu i visokim tonom na svakome od dvaju iduih slogova lokolo znai istjerivanje duhova, egzorcizam. Ako visoki ton zabiljeimo s pomou akuta (') a niski ton s pomou gravisa ( '), napisat emo lokoM u jednom a lok616 u drugom sluaju ; u istom e se jeziku sa atdoma prevesti ti nisi danas ubio. a sa atdomd ..ti nisi juer ubi()(C. Valja zabiljeiti da visoki ton i niski ton imaju isti funkcionalni status i da, na primjer, neka rije nema

55

obvezatno slog s visokim tonom. Budui da mukarci, ene i djeca koji go vore ovakve jezike imaju, kao i posvuda drugdje, glasove koji su prirodno manje ili vie duboki ili otri (niski ili visoki), jasno je da se visoki ton ras poznaje kao takav samo po kontrastu s tonom susjednih slogova.

3-28. Melodijski lonovi Nasuprot jezicima s punktualnim tonovima nalazimo jezike s melodijskim tonovima (fr. tons melodiques) gdje se tonovi vie ne definiraju u odnosu na samo jednu toku krivulje, nego gdje ulogu dobivaju smjer ili uzastopni smjerovi ove krivulje. * U najjednostavnijem sluaju valja razlikovati uz lazni ton (fr. ton montant) i silazni ton (fr. ton descendant) ; pored ovih dvaju tonova moe se nai i ravni (ravnomjerni) ton (fr. ton uni), bez pri mjetnog uspona ili sputanja krivulje. Jednome ili vie jednostavnih tonova koje karakterizira jedan jedini smjer moemo oponirati sloeni ton (fr. ton complexe) koji karakterizira promjena smjera. Tako u vedskom rije komma zarez. sadrava ton koji karakterizira ravnomjeran smjer, uzlazni ili silazni ve prema dijalektima, i tako dolazi u opoziciju prema rijei komma ..doi koja se izgovara s tonom koji je najpri;'e silazan a zatim uzlazan. Melodijski tonovi dosta esto karakteriziraju segmente koji odgovaraju slogovima, tako da svaki slog ima svoj vlastiti ton. No, kao to se vidi na primjer u ved skom, ima jezika gdje melodijski ton karakterizira segmente znatnije od sloga : naime razlika izmeu ovih dvaju tonova koju smo naznaili u ovome jeziku, zahtijeva najmanje dva sloga da bi se realizirala : vedska jednoslona rije ne bi mogla biti popraena sloenim melodijskim gibanjem. Melodijski tonovi jednog jezika mogu pripadati istom registru. To ne znai da e poetak uzlaznog tona biti nuno iste visine kao zavretak silaznog tona nego jednostavno to da se dva tona nikada ne razlikuju jedino po svojoj vi sini. Ima meutim jezika koji kombiniraju melodijske tonove i registre, onih gdje se razlikuje na primjer visoki uzlazni ton od niskog uzlaznog tona, gdje je svaka toka melodije prvoga via nego odgovarajua toka drugoga. Naglo napinjanje glasnica koje odgovara brzom penjanju glasa moe dovesti do momentanog zatvora gIotide ; zbog toga ima tonova koje manje karakte rizira poseban oblik melodijskog gibanja negoli kratak prekid (fr. . inter ruption), ili pak jednostavno neka vrsta priguivanja (fr. etranglement) glasa. Po takvu se priguenju u biti razlikuje u danskom anden ..patka od anden drugi. U nekim vijetnamskim upotrebama, est tonova koji se rasporeduj u na dva registra, mogu se definirati kao : l) visoki uzlazni, 2) niski uzlazni, 3) visoki punktualni, 4) niski punktualni, 5) visoki prigueni. (fr. .etranglet) i 6) niski prigueni. Kao to se vidi, pUnktua1ni tonovi mogu koegzistirati s melodijskim tonovima. Jezicima s punktualnim tonovima zovu se samo oni gdje se sve tonske pojave (fr. faits tonals) daju analizirati s pomou punk tualnih tonova.

3-29. More Da bi se pojednostavio opis, kadto je korisno jednostavni melodijski ton promatrati kao slijed dvaju punktualnih tonova : pri tom se uzlazni ton ana-

56

!izira na niski ton iza kojega slijedi visoki ton, silazni pak ton na visoki ton iza kojega dolazi niski ton. U tom se sluaju svaki od segmenata to ih ka rakterizira jedan od uzastopnih pUnktualnih tonova zove mora (f r. more) . Pribjegavanje ovakvoj analizi posebice je preporuljivo kada je rije o je zicima s normalno punktualnim tonovima koji povremeno pokazuju melo dijska gibanja u okviru samo jednoga sloga, npr. slijed -tata- s visokim to nom na prvom slogu i uzlaznim tonom na drugom. Bit e posve preporu ljivo razloiti ovaj posljednji na dva uzastopna punktualna tona (nizak, vi sok), naroito ako se utvrdi, kao to se esto dogaa, da uzlazni ton ima istu gramatiku ili derivacijsku funkciju kao i slijed jednog niskog tona i jednog visokog tona na dvama uzastopnim slogovima.

3-30. Tonovi i intonacije

Postojanje tonova u jednom jeziku nema za posljedicu ukidanje intonacije : u takvu jeziku ostaje i dalje normalno da glasnice budu manje napete na poetku emisije i da se prema kraju -iskaza anticipira oputanje organa. Shvat ljivo je ak to se u takvu jeziku ne odustaje od toga da se igra na to da iskaz ija se melodijska krivulja ne sputa, ostavlja dojam kao da zahtijeva dopunu, na primjer u obliku kakva odgovora. Evo dakle situacije gdje se ista fizika realnost - frekvencija treperenja glasa - u istom jeziku, tovie u istome iskazu, iskoritava u dvije razliite lingvistike svrhe. Treba naravno pred vidjeti interferencije, jer e potrebe intonacije moi zahtijevati penjanje me lodijske linije ondje gdje e ton zahtijevati sputanje, i obratno. Moe se u stvari utvrditi da visoki ton na kraju iskaza moe, kod istoga govornika, biti mnogo dublji nego niski ton u sredini istoga iskaza. Ako je melodijski pad posebno brz, nije rijetkost da lingvistiki visok ton bude fiziki nii od lin gvistiki niskog tona koji dolazi ispred njega. Sve ovo znai da se sluatelji, da bi prosudili j e li j edan ton visok ili nizak, ne opiru o poloaj glasa u od nosu na ono to bi se moglo opisati kao normalna boja govornikova glasa, nego kao visoko oni uju to je otrije a kao nisko to je dublje od onoga to bi na svakoj odreenoj toki dala predvidjeti intonacijska krivulja.

3-3 1 . Akcenatsko isticanje

Akcent ili naglasak (fr. accent) je isticanje jednoga i samo jednog sloga unutar onoga to u odreenom jeziku predstavlja akcenatsku jedinicu. Takva je akcenatska jedinica u veini jezika ono to se obino zove rijeju. U je zicima kao to su ruski, poljski, talijanski ili panjolski svaka rije ima jedan i samo jedan slog koji je istaknut, esto na raun drugih slogova rijei : to je prvi slog u ruskom gOrod "grad, polj . ryba ..riba, tal. donna dena, p. mesa ..stol, drugi u ruskom sobdka "pas, polj. wysoki ..visok., tal. mattina ..jutro, p. cabeza ..glava. U engleskom i njemakom to vrijedi za jedno stavne (nesloene) rijei kao father, Vater ..otac, nag1alene na prvom slogu,

O melodijskim tonovima (tonskim, melodijskim takcentimat) u hrvatskom ispo biljeku u l-IS, 1 6.

57

career

.karijera., Kartoffel .krumpir., naglaene na drugom slogu. Kada je rije izolirana, isticanje jednog sloga s pomou akcenta uvijek se ostvaruje. U kakvu kontekstu ovakvo isticanje moe biti jasnije ili manje jasno, a to nije bez posljedice za vrijednost poruke : izmeu razliitih akcenata jednog iskaza uspostavlja se hijerarhija, koja je djelomino odreena steenim na vikama ali koju govornik ipak moe mijenjati da bi varirao sadraj iskaza : u engleskom poruka nije ista ako je u iskazu we did .jesmo (uinili) jae. istaknuto we nego did ili obratno. Glasovna obiljeja koja se najee upotrebljavaju za akcenatsko isticanje jesu artikulacijska energija, melodijska visina i stvarno ili pak samo pri mijeeno trajanje naglaenog sloga. U mnogim jezicima naglaeni slog tei tome da se artikulira energinije, s viom bojom i produljenije (dulje) nego susjedni nenaglaeni slogovi koji su s njim u kontrastu : a upravo stupanj energije, visine i trajanja omoguava da se uspostavi hijerarhija meu akcen tima u iskazu. No fizika priroda akcenta varira od jednog jezika do drugog : u jeziku kakav je portugalski trajanje odluno pridonosi isticanju naglaenog sloga, dok u kastiljskom vokal toga sloga nije dulji nego onaj u nekom idu em nenaglaenom slogu. Akcent veine jezika dananje Evrope dugo se smatrao dinamikim, tj . takvim koji karakterizira vrh krivulje artikulacijskog intenziteta. Cini se da suvremeno promatranje upuuje na to da je u jeziku kakav je na primjer engleski stalna karakteristika svakog akcenta brzo iz mjenjivanje melodijske krivulje. Ovo je obiljeje, ini se, najee popraeno i pojaavano poveanjem intenziteta i trajanja.

3-32.

Akcenti i tonovi

Akcent se dakle na veliko koristi melodijskim elementima, nedvojbeno vie nego se dugo mislilo. Njemu i tonovima zajedniko je jedno fiziko obiljeje pa je opravdano zapitati se moe li isti jezik, ako stvari stoje tako, imati i akcent i tonove kao razliite lingvistike realnosti. Cini se u stvari da se u jezicima gdje svi slogovi mogu imati ton ne bi moglo govoriti o akcentu. Ondje gdje u istom jeziku supostoje akcent i tonovi, tonovi se oponiraju kao razliite jedinice samo u naglaenom slogu. Drugim rijeima, isticanje jednog sloga u svakoj akcenatskoj jedinici ostvaruje se na tetu mogunosti za tonske distinkcije u drugim slogovima. Ima dakle tonskih jezika bez ak centa gdje svaki slog ima razlikovni ton, i akcenatskih jezika s tonovima gdje svaka rije ili akcenatska jedinica moe imati samo jedan razlikovni ton ko jemu je mjesto vezano uz mjesto akcenta. Ovaj nas posljednji sluaj navodi na to da u svakom tonu gledamo jedan tip akcenta pa da za jezik koji razli kuje dva tona vezana uz akcent, kaemo da ima dva tipa akcenta. Tako se vedski, gdje se anden .duh razlikuje od anden .patka po razliitom melo dijskom uzorku, moe prikazati kao jezik sa dva tipa akcenta, jednostavnim akcentom u anden 'patka. i sloenim akcentom u anden .duh.. Obino se kae da je atiki grki imao dva razliita akcenta, .otri. akcent (akut) i ..cir kumfleks (tgravis ne oznaava posebnu lingvistiku jedinicu), koji su dola zili u opoziciju samo na zadnjem slogu rijei kada je u slogu bio dugi vokal ili diftong; meutim, radi boljeg razlikovanja funkcija, valjalo bi radije rei da je pod akcentom, kada je ovaj padao na zadnji slog i ako je dotini slog sadravao dugi vokal ili diftong, starogrki poznavao opoziciju izmeu dva tona.

58

3-33.

Funkcije akcenta

Funkcija tonova u svojoj je biti distinktivna : neki ton postoji samo u opozi ciji s barem jo jednim drugim tonom ; tako neki jezik ima tonove, nikada samo jedan ton. Funkcija akcenta po svojoj je biti kontrastivna, tj . akcent pridonosi tome da se rije ili jedinica koju on karakterizira individualizira u odnosu na druge jedinice istoga tipa nazone u istom iskazu ; neki jezik ima (samo jedan) akcent a ne akcente. Kada se u nekom jeziku akcent na lazi uvijek na prvom ili na zadnjem slogu rijei, ovakva je individualizacija savrena jer se tako rije dobro razlikuje od onoga to joj prethodi ili onoga to dolazi iza nje. Ondje gdje mjesto akcenta nije predvidivo, gdje se za svaku rije ono mora nauiti i gdje i ne oznaava kraj ili poetak akcenatske je dinice, akcent ima funkciju koja se zove kulminativnom : on slui za to da se oznai da je u iskazu prisutan stanovit broj vanih artikulacija, pa tako olakava analizu poruke. Bilo njegovo mjesto predvidivo ili ne, ako se va rira odgovarajua vanost svakog pojedinog uzastopnog isticanja, akcent omoguava da se poruka tonije odredi. Kada mjesto akcenta nije stalno, tj. kada slijed fonerna koji karakterizira jedinicu ne doputa da se odredi slog na koji akcent mora doi, kao to je to u panjolskom gdje nam slijed fonerna Iterminol ne omoguava da saznamo da li se radi o tbmino termim, termino Iterminol ,zavravam ili termino 'zavrio je, onda nas to navodi da akcentu pripiemo razlikovnu vrijednost. No to bi se moglo prihvatiti samo kada bi se mogla zamisliti panjolska rije Iterminol kojoj bi istodobno bila naglaena sva tri sloga, druga rije gdje ni jedan od tri sloga ne bi bio naglaen, trei gdje bi bili naglaeni Iter-I i I-mi-I, dok bi I-noI bilo bez ak centa itd. Ono to moe imati razlikovnu vrijednost jest mjesto akcenta . Ova distinktivna uloga mjesta akcenta obino je sporedna, no ona moe dobiti stanovitu vanost. To se vidi na primjer u engleskom gdje se mnogo od fonematski homonimnih parova sastavljenih od imena i glagola, kao an increase 'porast, to increase 'porasti, ili kvazi homonimnih, kao a permit ,dozvola, to permit .-dopustiti, razlikuje u svojoj biti po naglasku na prvom slogu imena i naglasku na zadnjem slogu glagola. Zato ipak ne smijemo zaboraviti da je temeljna funkcija, zajednika akcentu svih jezika koji ga poznaju, kontrastivna a ne opozitivna.

3-34. Uloga akcenta pri identifikaciji n'jei U osnovi kontrastivni znaaj akcenta zatamnjuje se kadto time to u jezi cima gdje njegovo mjesto u rijei nije predvidivo sluatelji poinju identifi cirati rije u odnosu na taj vrh kakav je akcent. panjolska rije kao to je pase 'prooh, proao sam identificira se prije svega kao rije koja pripada akcenatskoj shemi 1- !-I, zatim se, u tom okviru, prihvaa kao razliita od paso 'proe, proao jeCI koji pripada istoj shemi ; ali nikada nee biti ni svjes nog ni nesvjesnog konfrontiranja sa paso 'prolazim koji pripada akcenatskoj shemi I !- - I i koji je tim samim, im je bila priznata shema I - !o l u pase, bio eliminiran. To je ono to saimljemo kada konstatiramo da loe nagla ena rije nije razumljiva, ak i da su fonemi koji je sastavljaju izgovoren i savreno. To to se akcent percipira u prvom redu ovako, objanjava se time to se naglaeni slog identificira u kontrastu sa susjednim nenaglaenim
59

slogovima ; to pretpostavlja da govornik prua sve elemente nune za iden tifikaciju, da su oni stvarno prisutni u iskazu i da ih sluatelj pasivno regis trira. Nije isto s fonematskim sastavnim dijelovima koji se mogu identifi cirati jedino zahvaljujui misaonoj usporedbi s jedinicama sustava koje na dotinoj toki lanca nisu prisutne i koje sa svakim uzastopnim segmentom iskaza stoje u odnosu opozicije.

jerarhija akcenata 3-35. Hi

ini se da tvrdnja to smo je gore iznijeli da jezik ima akcent a ne akcente, proturjei prihvaenom miljenju prema kojemu se u stanovitim jezicima mora praviti razlika izmeu glavnog i sporednog (sekundarnog) akcenta. U engleskoj rijei kao to je opposition opreka prvi su i trei slog naglaeni, ali se trei obino jasnije istie ; u njemakom A ugenblick trenutak imamo glavni naglasak na Au- i sekundarni akcent na -blick. Mjesto svakoga od ovih akcenata lingvistiki nije nipoto indiferentno, jer se upravo prema njemu razlikuje unterhalten drati ispod, s glavnim akcentom na un- i sekundar nim akcentom na -hal-, od unterhalten zabavljati. s obratnom distribuci jom. Razlikovanje izmeu jednog glavnog akcenta i jednog sekundarnog akcenta nije u stvari dovoljno da bi se pruio iscrpan opis akcenatskog su stava jezika o kojima je ovdje rije, jer u sloenoj rijei ima, teoretski, ono liko razliitih akcenatskih stupnjeva koliko ima uzastopno dodanih eleme nata : njem. Wachsfigur votana figura ima glavni akcent na Wachs- i se kundarni akcent na -gur, ali pridodavanje treeg elementa u Wachsfiguren kabinete kabinet votanih figura uvodi jo i jedan akcent na -nett koji je intermedijaran izmeu glavnoga na Wachs- i manje jasnoga na -gu-.

U jeziku kao to je njemaki situacija je jasna : svaki element sloenice uva akcent koji ga karakterizira kao neovisnu rije : drugi e se slog u Figur uvijek isticati, bilo da se Figur upotrebljava kao autonomni lan iskaza ili pak kao element sloenice. Situacija je posve drugaija u jeziku kao to je ruski, gdje svi elementi sloenice osim jednoga gube svoj vlastiti akcent : nos nos gubi svoj akcent i istu boju svojega vokala u sloenici nosorog [nsa'rok] nosorog : naprotiv, u njemakom ekvivalentu Nashorn svaki od dva ele menta uva svoj akcent jednostavno s potinjavanjem akcenta u -horn ak centu u Nas-. Rezimirat emo sve ovo ako kaemo da je akcenatska Je dinica (fr. unite accentuelle) u ruskom rije, u njemakom leksem. U engleskom se situacija komplicira time to veliku masu vokabulara ovoga jezika tvore posuenice koje su usmenim putem preuzete iz srednjovjekov nog francuskoga i, u novije vrijeme, u pisanom obliku iz klasinog latinskog i klasinog grkog. Te su rijei prilagoene akcenatskim shemama tradicional nog vokabulara : adduction navoenje, tprivoenje. i arisen ustao imaju pod jednako shemu - !.. -, orthodoxy pravovjernostt i underlying podlaganje pri padaju i jedan i drugi shemi ! - !.. -, cruci jixion raspee i understanding razumijevanje shemi !.. - ! -, itd. Ono to ipak germanske rijei razli kuje od novijih elemenata jest manje izraena semantika i glasovna indivi dualnost sastavnih dijelova posuenih rijei : nijednome govorniku engles kog jezika nee biti teko utvrditi da je under- u underlying istovjetno s pri logom i prijedlogom under; no ak ako se ortho- (pravo-) i osjea kao neo visna formalna jedinica, malo bi ljudi bilo kadro pridruiti ovome elementu neku odreenu vrijednost. To dodue jednako vrijedi i za under- u under-

60

standing ; koji bi Nijemac mogao, slino tome, semantiki identificirati unter u untersagen zabraniti.? Zato je opravdano razvrstati ortho- -doxy, cruci- i -fixion meu akcenatske jedinice engleskog jezika na isti nain kao i under-, -lying ili -standing.

Primijetit emo da se ini da pri akcenatskom isticanju slogova koji dolaze iza glavnog akcenta, nije posrijedi intenzitet j ono po emu se u stvari engleski glagol separate dijeliti (shema - ) razluje od pridjeva separate odi jeljen (shema - -) jest jasnoa u artikulaciji treega vokala. Jasno je da se njemaki i engleski, kao uostalom germanski jezici openito, razlikuju od veine ostalih jezika po tome to oni unutar sloene rijei u vaju onakvu hijerarhiju akcenata kakva je uobiajena u reenici ili u frazi. Ova bi se hijerarhija mogla ograniiti na dva stupnja jedino kada bi se i sama tvorba sloenica ograniavala na dva lana, a tome tako nije. Dodavanje jednog novog elementa sloenici moe uvijek dovesti do toga da se u dotinu sloenicu uvede dodatni akcenatski stupanj. Potpuni opis jednoga jezika prikazat e naravno analizu hijerarhije akcenata u jedinicama koje okupljaju vie osnovnih akcenatskih jedinica. U veini e jezika te jedinice biti vee od rijei ; u nekim drugima, meu koje spadaju i jezici to smo ih maloprije spomenuli, ove e jedinice ukljuivati takoer i rije.

IV. Demarkacija

3-36. Demarkacija s pomou akcenta Kontrastivna, posebno kulminativna (3-33) funkcija akcenta moe se uvrs titi u demarkativnoj funkciji ondje gdje akcent po svome mjestu u rijei ili u akcenatskoj jedinici oznaava (markira) granice dotine rijei ili dotine jedinice. Ako se akcent, kao u ekom, maarskom ili islandskom, nalazi na poetnom slogu, ova je funkcija dakako potpunoma zajamena. Akcent kakav je u klasinom latinskom, koji je stalan ali kojemu je mjesto odre eno kvantitetom sloga, tj . u krajnjoj liniji izborom uzastopnih fonerna, manje je efikasan, jer slijed od etiri kratka sloga s naglaskom na prvom i etvrtom slogu ne omoguava da se sa sigurnou odredi gdje se nalazi gra nica meu rijeima. U slijedu kao to je b6nacal{gula akcenti ne omogua vaju da se dozna treba li rastavljati bonaca ligula ili, kao to upuuje znaenje, bOna caligula dobra cipelica.

3-37. Druga sredstva za demarkaciju Druga demarkativna obiljeja predstavljaju osim akcenta bilo fonemi, bilo varijante fonema ili pak nedistinktivna obiljeja. ili pak jo i skupine fonema koje u jeziku to ga ispitujemo dolaze samo na poetku ili samo na kraju rijei ili kakve druge znaenjske jedinice. Tako j e Ihl u engleskom istodobno fonem i demarkativni znak : posuenica kao to je mahogany mahagonij. prilagodila se shemi rijei behaviorist bihevioristt, gdje iza be- dolazi gra nica meu monemima ; grkljanski zatvor (fr. coup de glotte) P1 u njema-

61

kom je obino nedistinktivni demarkativni znak ; u tamulu su fonemi, koje moemo biljeiti lp t kl, aspirirani (..haknuti) samo na poetku rijei ; u njemakom takva kombinacija fonema kao to je -/nm-/ moe nastati jedino kao posljedica susreta dvaju monema, na primjer u unmoglich ..nemogu(e). U nekim se jezicima, na priliku u finskom, stanoviti vokali la o ul ne mogu u istoj rijei nai zajedno s nekim drugima la o YI ; prijelaz od sloga sa la 01 ili lul na slog sa la 01 ili 'Yl u jednom iskazu oznauje prema tome prijelaz od jedne rijei na drugu. O negativnim se demarkativnim znakovima govori onda kada se neki fonem, varijanta fonema ili skupina fonerna pojavljuje uvijek samo unutar rijei ili monema ; tako je na primjer s fonemima IdI i IfJl u finskom. U istom ovom jeziku IrnI nikada ne dolazi na kraju rijei, a na poetku postoji samo ispred vokala. To pretpostavlja da e takva kombinacija kao lm kl moi biti samo interna. Frankoprovansalski govor mjesta Hauteville dobro ilustrira kako se akcent kojemu mjesto nije potpuno predvidljivo, i koji sam po sebi ne bi mogao oznaavati granice meu rijeima, moe kombinirati s drugim obiljejima da bi osigurao savrenu demarkaciju. Akcent moe u Hautevilleu biti na zadnjem slogu rijei kao u Ipo'tll ..upalj., Ibe'r1 ..bereta ili Ipe'ol ..kolac, ili na predzadnjem slogu kao u I'fltl/ ..dep. ili I'ber/ ..piti., i ne omoguava da se odredi gdje se zavrava rije. No 'ako akcent pada na zadnji slog, vo kal e (koji je uvijek finalan ili pak iza njega dolazi Ir/) imati dosta kratko trajanje, jednako ako fonoloki nije kratak kao u /pe'ol i ako j est fonoloki kratak kao u /pO'tll ili Ibe'r/. Ali ako akcent pada na predzadnji slog, vokal toga sloga znatno e se produiti ako fonoloki nije kratak, kao u I'ber/ koje se izgovara ['be :ld]. Ako je dotini vokal fonoloki kratak, bit e pro duen, ak udvostruen, idui suglasnik : dok se Ipo'tll izgovara [p<>'ta] s kratkim [t], I'fltll se izgovara [,fatta] s [t] koji se protee na jedan i na drugi slog. Otuda proizlazi da oni akcenti koji ne izazivaju nikakvo duljenje oznaavaju (..markiraju) zadnji slog rijei, oni pak koji su popraeni dulje njem bilo vokala, bilo idueg konsonanta, oznaavaju (markiraju) slog kao predzadnji.

V. Upotreba ronoloikih jedinica

3-38. Leksika frekvencija i frekvencija " diskursu Znamo da se fonoloke mogunosti jednog jezika nikada potpuno ne iskori tavaju, daleko od toga. Uzmimo nasumce dva francuska konsonantska fo nema : ll i IdI ; ll moe dolaziti ispred bilo kojega vokala a IdI iza bilo ko jega od njih; u zatvorenim slogovima dolazi etrnaest vokalskih fonema, pa ima dakle etrnaest moguih jednoslonih rijei tipa ll + vokal + IdI. Ako se iskljui vlastito ime Chedde poznato po eksplozivu koji se francuski zove (la) cheddite, od ovih etrnaest potvreno je samo lodl koje se pie chaude (..topla). Neki drugi izbor, na primjer izbor suglasnika Isl i IkI, bio bi dao sedam postojeih oblika na etrnaest moguih. Razliite fonoloke
62

jedinice jednoga jezika iskoritavaju se vrlo neujednaeno. Stanoviti fonerni dolaze u mnogobrojnim rijeima koje se jo k tome esto upotrebljavaju, drugi se upotrebljavaju mnogo rjee. U francuskom na primjer fonem Itl dolazi u mnogobrojnim rijeima (leksika frekvencija ili estOCa, fr. frequence lexicale) i esto se javlja u iskazima (frekvencija u govoru ili diskursu, fr. frequence dans le discours) ; meu vokalima IiI je podjednako esto u lek siku kao i u iskazima ; III koje je u leksiku vjerojatno manje esto nego Itl, ee je u diskursu jer dolazi u odreenom lanu ; fonem Ini openito je rijedak, bez obzira da li izraunavamo estou u rjeniku ili u tekstu ; isto je i s fonemom lre l, premda je njegova estoa u diskursu (govoru) pobolj ana time to se l rel upotrebljava kao neodreeni lan mukog roda.

3-39. Kombinacije fonema

Nain na koji se fonerni jednoga jezika mogu slagati u skupove da bi tvorili oznaitelje proizlazi iz usporedbe inventara razlikovnih j edinica u razlii tim poloajima. Korisno je ipak sve to izrijekom objasniti, a pri tome, ra zumije se, voditi rauna o prozodijskim obiljejima. Dosta preporuljiva metoda sastoji se u tome da se najprije izlue jedinice koje same za sebe mogu obrazovati jedan izdvojivi oznaitelj, i one koje u ovakvoj upotrebi nisu zasvjedoene a koje mogu dolaziti u istim inventarima kao i prve. Tako se u mnogim jezicima izdvaja ono to zovemo vokalima : u francuskom 101 eau voda., IiI y ondje., ItiI eli imao., eut imadet itd. tvore izdvojive oznai telje; 101 (otvoreno. o) ne moe obrazovati poseban izdvojivi oznaitelj ali dolazi u istim inventarima kao 10/, Iii i ItiI : na primjer u molle meka, mole .Ilmul ; izraslina., mille tisuu(l, mule mula.. Zatim se istrauju fonemi i kombinacije koji se susreu ispred vokala i iza vokala. To nam daje skupine (grupe) konsonanata (fr. groupes de consonnes) koji mogu dolaziti na po etku i na kraju oznaitelja. Tada ostaje da se provjeri mogu li se interne skupine koje se javljaju izmeu dvaju vokala istoga oznaitelja, uvijek raz loiti na slijed jedne finalne skupine i jedne inicijalne skupine. Upravo to vrijedi u francuskom za skupinu IkstrI koja se razlae na finainu skupinu I-ksl (isp. fixe nepomian<c, ex) i inicijalnu skupinu Itr-I (isp. tres vrlO(, tranche ploka, rez.). No tome nije uvijek tako : u finskom na primjer sku pina I-ks-I dolazi izmeu vokala, ali ako Isl moe dolaziti na poetku rijei ispred vokala, IkI ne postoji na kraju rijei. U sluaju ove vrste trebat e predvidjeti popis internih (sredinjih) skupina. Nikad neemo zaboraviti na mogunost prozodijske uvjetovanosti : kombinacije razlikovnih jedinica esto nisu iste pod akcentom, ispred akcenta i iza akcenta.

3-40. Kanonski oblik

Ispitivanje kombinacija fonema i prozodijskih jedinica u okviru minimalnog oznaitelja otkriva da izdvojivi monem u mnogim jezicima tei tome da do bije odreeni oblik : u engleskom i njemakom on se najee sastoji od jednog sloga kojemu se diftongirani, dugi ili kratki vokal nalazi bilo na po etku, bilo iza kojeg konsonantskog fonema ili skupine fonerna koji su do puteni na poetku ; ako je vokal kratak, iza njega obvezatno slijedi jedan konsonant ili vie od jednog konsonanta ; ako je on dug ili diftongiran, on
63

moe isto tako biti i finalan ; iza ovog sloga, koji moe nositi akcent, moe dolaziti nenaglaeni slog iza ijega vokala, obino s bojom [], moe dola ziti jedan konsonant ili, rjee, skupina konsonanata. Ako vokale koji mogu imati naglasak oznaimo s pomou V kada nisu kratki, s pomou V ako su kratki, nenaglaene vokale s pomou V, a konsonante ili skupine konsonanata s pomou C, dobivaju se formule (C)V(CVC) i (C)VC(CV) gdje su fakultativni elementi smjeteni meu zagrade ; eng. I ..ja., njem. Ei ..jaje pripadaju tipu ..leno, njem. roh ..sirovo tipu CV, eng. ..svui., strict ..strog, njem. 'Voli "pun(l, ..takU tipu

V,

eng.

CVC,

ill ..lo, bolestan., njem. all ..sve. tipu VC, eng. Jee fill ..puniti., trill ..urlikati., strip Tritt ..korak., sereng ..strog., Takt eng. wonder ..udo., bottle ..boca, njem. Mutter ..mati.,

Schatten ..sjena. tipu

CVCVC,

itd.

Normalni (uobiajeni) oblik monema koji se u jednom jeziku mogu izdvo jiti zove se kadto kanonskim oblikom (fr. forme canonique) . Kanonski je oblik u kineskom jednosloan, a u semitskim jezicima to su tri konsonanta s vokalima ili bez vokala meu konsonantima. To su jezici gdje ovaj po jam ima oiglednog smisla. Tee je izluiti kanonski oblik na primjer za francuski. Ipak emo naznaiti da u svakodnevnom jeziku duge rijei tee tome da se svedu na dvoslone rijei tipa metro ..podzemna eljeznicaf, 'Velo bicikl, teU ili le-Ve ..televizija.

3-41. MOT Jonologija

esto se naemo u iskuenju da u prikaz fonologije jednoga jezika uklju imo i ispitivanje vokalskih ili konsonantskih alternacija kakve su one izme u eu [o] i ou [u] u peU'Vent (oni) mogu., poU'Vons ..moemo., meurent ..umiruo, mourons ..umiremo, preU'Ve ..dokaz., prOU'VOns ..dokazujemo. itd., ili pak in fleksije u njemakom koje se okupljaju pod nazivom Umlaut (..prijeglasf) i koje slue za tvorbu plurala kao Bucher .. knjige ili glagolskih oblika kao Jallt ..pada. ili gibt ..daje (fallen i geben). Ovakvo istraivanje koje se obav lja pod imenom morfo(fo)nologije (fr. morpho-(pho)nologie), savreno j e opravdano kada inla za cilj da izlui stanovite automatizme poput onoga koji vue maloga Nijemca da po uzoru na singen ..pjevati., gesungen ..pjevao od bringen ..nositi. tvori gebrungen umjesto gebracht. Ali to nema nita zajed niko s fonologijom ; uvjetovanost ove alternacije je strogo morfoloka i ni na koji nain nije odreena glasovnim faktorima. Naziv morfo(fo)nolo gija koji daje naslutiti stanovit odnos s fonologijom, treba prema tome od baciti kada oznaava prouavanje naina na koji se distinkcije kojima raspo lau govornici upotrebljavaju u gramatike svrhe.

64

Poglavlje 4.

Znaenjske jedinice

I. Analiza iskazi

4- 1 . Marginahla uloga prozodi jskih znakO'Va

Moglo bi nam se initi prirodnim poistovjeivati znaenjske jedinice s je dinicama prve artikulacije. Ali ne treba zaboraviti da neko prozodijsko obi ljeje, takvo kao to je uspon melodijske krivulje koji il pleut? pretvara u pitanje, spaja u sebi oznaitelj, uspon melodijske krivulje, s oznaenim u kojemu prepoznajemo oznaeno francuskog monema est-ce que Uesk/ da lie). Ima dakle znakova koji se ne podvrgavaju dvostrukoj artikulacij i. U ljudskim komunikacijama ovi znakovi igraju ulogu koja nije zanemariva. No njih valja smatrati marginalnima jer j e neki iskaz u pravom smislu rijei jezini (fr. linguistique) samo onoliko koliko je dvostruko artikuliran. U onome to slijedi mi emo panju usredotoiti jedino na jedinice prve arti kulacije, a da nikad pri tome ne zaboravimo da one mogu biti zamijenjene prozodijskim znakovima.

4-2. Potekoe pri analizi: amalgam

Jednako onako kao to se prva fonoloka operacija sastoji u ralanjivanju (analizi) oznaitelj a na minimalne uzastopne jedinice, na foneme, ovdje se prva operacija sastoji u ralanjivanju iskaza ili fragmenata razliitih iskaza na njihove minimalne uzastopne znaenjske jedinice koje mi oznaujemo kao moneme. Ve na samom poetkU moramo upozoriti da postoji vjero jatnost da se ova operacija ne mogne uvijek dovesti do kraja. Razlog je tome to su monemi jedinice sa dva lica : jednim oznaenim licem (fr. face signi fiee) i jednim oznaiteljskim licem (fr. face signifiante) kao manifestacijom prvoga. Da bi se oznaeno moglo oitovati, iskaz treba da bude fonoloki razliit od onoga to bi on bio bez toga. No moe se dogoditi da dva ozna ena koja zajedno dolaze u iskazu, toliko prepletu svoje oznaitelje da se rezultat ne bi mogao ralaniti na uzastopne segmente. Uzmimo u francus kom oznaeno ae (prijedlog u, na.) i oznaeno le (odreeni lan mU!kog roda jednine) znakova a i le ; njihovi su oznaitelj i obino lal i Ill, na primjer u il est a Paris on je u Parizu, i u le chapeau 'eire; ali kada oba ova znaka u nekom predjelu govornoga lanca dodu zajedno a iza njih dolazi konsonant, oni dobivaju jedan jedini neralanjivi oznaitelj 101 koji se prema francuskom pravopisu pie au (il tla a l'hOpital on ide u bolnicue, ali il tla alt marchi on ide na trnicu.). Uzmimo u engleskom oznaeno ,rezati i oznaeno 'preteriu ; oznaitelj prvome je IkAti, a drugome najee Idi ; ali kada u iskazu ova dva znaka dou zajedno, oni se zajedno oituju u oliku IkAti,

65

na primjer u he cut on je (od)rezao (isp. odgovarajui prezent he cuts /hi kAtsf). U latinskom malorum jabuka, -orum slui kao oznaitelj za dva oznaena, genitiv i plural, a da se ne moe tono utvrditi to odgovara genitivu a to odgovara pluralu. U svim emo ovim sluajevima rei da su razliiti oznaitelj i amalgamirani ili stopljeni (fr. amalgames). Na amalgam se moe gledati kao na poseban lik openitije pojave koja se sastoji u tome da oznaeno, ve prema kontekstu, dolazi u razliitim obli cima : u francuskom se oznaeno ii (fr. allen), ovisno o kontekstima, oituje u oblicima lall, Ival, IiI (i-ra) ili lajl (aille). Postojanje ovih varijanata, koje se identificiraju kao takve jer su u komplementarnoj distribuciji, jasno pokazuje da se monem ne moe sa sigurnou identificirati ako se polazi od njegova oznaitelja. Upotreba pojma amalgam ostavlja opisivau stanovit slobodan prostor : u sluaju kao to je njem. sang, preterit od singen pje vati(C, malo je vano hoemo li izabrati analizu na jedan diskontinuirani ozna itelj IZ . . . TJI koji odgovara oznaenome pjevati i j edan oznaitelj 1 ... a . . . 1 koji odgovara oznaenome prolosu, ili pak interpretaciju IzaTJ/ kao amal gam koji odgovara dvjema razliitim jedinicama.

4-3. Ralanjivanje na moneme

O peracija koja omoguava ralanjivanje na moneme nije bez analogije s onom koja omoguava da se oznaitelj i analiziraju na foneme. U oba je slu aja, razumije se, rije o tome da se odrede segmenti koji su bili predmetom posebnog govornikova izbora : kod fonerna se radilo o segmentima koje j e trebalo izabrati tako d a bi s e dobio odreeni oznaitelj, ovdje pak se radi o segmentima koje je govornik morao izabrati u izravnoj ovisnosti o vrijednosti koju treba dati poruci. Analiza e proistei iz usporeivanja iskaza koji su sve manje i manje razliiti u svom glasovnom obliku i sve blii i blii se mantiki. Uzmimo na primjer u francuskom lilkur/ il court (on tri) i /nu kuriol nous coun'ons (mi trasmo) ; oznaiteljima je zajedniki segment Ikurl a oznaenima pojam trati ; oni se medu sobom dobro razlikuju . Mnogo s u manje razliiti Inukuriol i Inukurol (nous courons mi trimo) kojima su zajedniki Inukur . . . ol i oznaena trati i prvo lice plurala (ova su dva posljednja razdvojena zahvaljujui usporedbi izmeu Inukuriol i lvukuriel vous couriez vi traste_, Inukurol i Ivukurel vous courez vi trite-) ; oznaitelj i se ovdje razlikuju j edino po tome to se u prvi umee I ... L.I i to toga I . . . L .I u drugome nema, oznaena pak po pojmu imperfekt koji postoji u prvom a nema ga u drugom. Mi emo dakle utvrditi monem s oznaenim imperfekt i oznaiteljem IiI koji se umee u sklop ispred final noga 1-01. Ovaj znak za imperfekt ima isti oznaitelj IiI kada dolazi zajedno s pojmom drugog lica plurala., ali se u drugim kontekstima izraava s po mou oznaitelja l-el (il courait lil kurel on trae). Ovaj isti /-i-I odgovara u stanovitim kontekstima (que nous courions Iknukuriol da trimo, da bismo trali.) posve drugom oznaenom, onome koje se zove ,konjunktiv. Kada se spaja s licima. koja za ,imperfekt zahtijevaju oznaitelj I-e-/, ovo oznaeno ne posjeduje (kada se radi o glagolu coun'r) nikakva jasnog izraza : iza il veut lilva) on hoe. nalazimo konjunktiv que nous coun'ons (knukurio/, a iza il voit lilvua/ on vidi. indikativ que nous courons /knukuro/. U kombinaciji s treim licem singulara. oblik je u oba sluaja isti /kilkur/, unato razlikama u pisanju, qu'il coure i qu'il court ; u ovom se sluaju esto kae da je ozna itelj nula.

66

Na temelju vrlo ogranienog ispitivanja to smo ga upravo izveli, moemo ustvrditi da u francuskom postoji oznaeno .. imperfeku koje se ve prema kontekstima oznaava sa /-il ili sa l-e-/, i oznaeno ..konjunktiv kojemu je oznaitelj sad I-i-I sad nula. Podrobnije ispitivanje, koje bi se proteglo na primjer na oblike kao il Jaisait lilfzel (..on injae.), qu'il Jasse lkilfasl (..da on uini, kako bi on uinio), pokazalo bi nam da naa analiza, ako i obuhvaa sve injenice u vezi sa znakom ..imperfekt - I-i-/, l-el, zahtijeva da bude precizirana kada je rije o znaku ..konjunktiv - I-i-/, nula, jer konjunktiv lkilfasl nije identian s indikativom Ikilfe/. To nas nuka da preciziramo da u spoju s oznaenima ..initi (fr . ..faire), ..zavriti (fr. ..finin), .lagati (fr. mentir) i mnogim drugima, oznaeno .konjunktiv povlai za sobom upo trebu jedne posebne varijante odgovarajuih oznaitelja Ifas/, lfinis/, ImatI

4-4. Diskontinuirani oznaitelji

Ako sada usporedimo Inukurol nous eourom ..mi trimo i /kuro/ eoUTom .trimo, primjeujemo da su oznaenima zajednika obiljeja ..trati (fr. courin) i ..prvo lice plurala ali je obiljeje "enuncijacija* karakteristino za prvi sluaj u opoziciji s obiljejem "injunkcija* za drugi. To nas moe na vesti da kaemo kako je Inu/ oznaitelj koj i odgovara znaenju .-enuncija cija ; u tom bi sluaju u /vukure/ 'vous eourez trebalo za nju dopustiti vari jantu /vul koja stoji u opoziciji sa Ikurel eourez Itrite. Ali nam drugi kon teksti, kao il nous l'a dit ..on nam je to rekao ili e'est pour 'Vous ..to je za vas omoguavaju da Inu/ nous identificiramo s ..prvim licem plurala a lvul 'Vous s .. drugim licem plurala. Valja nam dakle rei da u /nukuro/ /nu/ i lo/ pred stavljaju diskontinuirani (ili prekinuti) oznaitelj (fr. signifiant discon tinu) oznaenog ..prvo lice plurala i da osim toga /nul, a ne 10/, sjedinjuje u sebi izraz ovoga oznaenog i izraz oznaenog ..enuncijacija u opoziciji prema oznaitelju nula za ..injunkciju.

4-5 . .. Slaganje
Diskontinuirani oznaitelj i kao /nu... o/ u Inukurol vrlo su esto posljedicom onoga to se zove slaganje (fr. accord) ili kongruencija : u /lezanimopesl les animaux paissent .. ivotinje pasu, pri usporedbi sa /lanimalpel l'animal pait ..ivotinja pase, znak pural dobiva tri razliita ii'raza : /leza . . . / mjesto Ila ... I, / ...mo... 1 mjesto 1 ... maL.1 i I ... pesl mjesto I . . . pe/. Ako hoemo, moemo rei da je oznaitelj za plurat I-ez-I popraen posebnom varijantom oznaitelja koji odgovaraju oznaenima ..ivotinja (fr. animal) i pasti (fr. ..paitre). Ovdje, razumije se, postoji samo jedan monem za plural, onaj kojemu je oznaitelj jednostavno /-e-/ u Ileam3/ les ehats mangent ..make jedu. Kada se radi o takvu slaganju kao to je slaganje u rodu u /lagradmotaiibHil la grande montagne blanche ..velika bijela planina, karakteristika ..enski rod

*
za

Termin tenuncijaci;a' ovdje odgovara, grosso modo, indikativu, a .injunkcija. imperativu l . lice.

67

ukljuena je u ..montagne. (..planina), jer se u fr. ..enski rod nikada ne moe odvojiti od ..montagne ()planina). Ako u francuskom postoji mo nem jako promjenljiva oznaitelja Uesl -esse na primjer) koji odgovara )en skom spolu, nema takva monema koji bi odgovarao )enskom rodu. Ono to nalazimo u francuskom jesu monemi ili kombinacije monema za koje se kae da su enskog roda i kojima je oznaitelj obino diskontinuiran u tom smislu to se uz svoj sredinji izraz (ovdje 1 . . motan. . ./) oituje i na drugim tokama iskaza : Ila ... I, 1 . . . ad. . . I, I . . . a/, umjesto 11...1, 1 ... a . . . I, I . . . al to bismo imali kada bismo montagne zamijenili sa n"deau )zastor (le grand rideau blanc Ilgraridoblal ..veliki bijeli zastor).

4-6. Promjenljiva sloenost strukture monema

Ilustracije iz francuskoga kojima smo se do sada sluili upuuju na to da je analiza iskaza na moneme sloena operacija, a to ona obino doista i jest. No ova sloenost jako varira od jednog jezika do drugog, a u istom j eziku od jednog tipa monerna do drugog. Ima jezika u kojima je nepromjenljivost i kontinuiranost oznaitelja pravilo koje ne poznaje nikakvih iznimaka : ondje gdje e za isto oznaeno francuski, ovisno o sluajevima, rei je ()ja, subjekt), me (..me ; mi, kao objekt) ili moi (..mene; meni ; mnom, uz pri jedloge), vijetnamski nikada nee imati drugo nego tdi. U francuskom e se, u stanovitim sluajevima, oznaitelj za ..prvo lice singulara protezati na susjedni glagol, pa otuda lsilil je suis )ja sam pored Ituel tu es )ti si, lilel il est ..on je, lvel je vais ..ja idem naspram Ituval tu vas ..ti ide, lilval il va ..on ide itd., dok vijetnamski ekvivalenti francuskih glagola imaju nepro mjenljiv korijen (fr. radical invariable). Cak ni u francuskom nepromjen ljivost oznaitelja monerna nije rijetka pojava : ..ut (fr . ..jaune) je uvijek l6n/, bez obzira da li se upotrebljava dm ili u izvedenicama (isp. l6n-isl jaunisse ..utica, l6n-el jaunet ukast) : korijen (fr. radical) velike veine glagola francuskog jezika, takvih kao Idon-I )daje (fr. .Jdonne), latl )pjeva (fr. IChante), ImS-1 )jede (fr . ..mange), ostaje posve jednak od poetka do kraja konjugacije. Prouavanje varijanata oznaitelja predmetom je morfologije (fr. morpho logie). Bilo da se izvodi u tradicionalnom okviru rijei ili se pojedinano ispituje svaki monem, ona se ne poklapa, kao to se to previe esto vjeruje, s nabrajanjem svih gramatikih monerna (isp. nie, 4- 1 9) : nepromjenljivi monem fr. pour (..za) nema to traiti u morfologiji, a leksem all(er) ()ii), s varijantama oznaitelja lal-I, Ival, Ii-I, lajI, dolazi u njoj s punim pravom.

4-7. Varijante oznaitel ja i vanjante oznaenih

Moemo usporediti varijante oznaitelja monema i varijante fonema pa kako u jednom tako i u drugom sluaju govoriti o kombinatornim ili kon tekstualnim varijantama. Treba, razumije se, istaknuti da je za foneme kon tekst koji odreuje varijacije glasovni kontekst, za moneme pak oznaitelj ski kontekst : I . . . L.I se upotrebljava kada )imperfekt dolazi zajedno s )prvim ili drugim licem plurala; I . . .el kada )imperfekt dolazi s ostalim )licima.

68

Ima medutim sluajeva u kojima se uvjetovanost dviju monemskih varija nata moe dovesti u vezu s glasovnim kontekstom. Engleski se plural izra ava s pomou 1 ... Izl iza piskavog ili utavog suglasnika, s pomou 1 ...zl iza svakog drugog fonema koji se ostvaruje kao zvuan i s pomou I ... sl iza svakog drugog konsonanta koji se realizira kao bezvuan. Plural od sin IsInl 'grijeh bit e dakle IsInz/ ; alternacija izmeu Isl i Izl uza sve to nije odre ena fonoloki glasovnim kontekstom, jer since IsInsl -od ; odonda postoji pored IsInzI : njezina se uvjetovanost moe formulirati kao glasovna, ali ona vrijedi samo za jednu odredenu gramatiku upotrebu. Pored kombinatornih varijanata oznaitelja postoje i fakultativne varijante kao lpel je peux, lpUiI je pUls 'ja mogu koje su u meusobnom odnosu koji je analogan onome to smo ga vie (3- 1 7) zabiljeili izmeu 'ralanog<\ r i Ikotrljajueg r u govoru glumca. Ako je ovdje za jedinice obiju artikulacija jezika opravdano upotrebljavati istu terminologiju, valja napomenuti da izmeu varijanata oznaitelja i va rijanata fonema postoji bitna razlika koja potjee otuda to se varijante fo nema ne definiraju s pomou diskretnih veliina : svaki je ostvaraj jednog fonema varijanta zato to se, zbog konteksta ili zbog govornikova raspolo enja, on fiziki razlikuje, makar malo, od svakog drugog. Varijante se ozna itelja, naprotiv, definiraju s pomou fonerna, tj . s pomou diskretnih je dinica : Ikurl cours, coure, courent, ako ga seljak izgovori s ,kotrljajuim T, nije varijanta oznaitelja Ikurl nego upravo sam oznaitelj lkurl koji kao takav ne poznaje varijante. Postoji varijanta oznaitelja kada se oznaeno ,ii. (fr. laller) izraava s pomou 1 ... a1...1 u Inuza1l nous allons Irni idemo ili s pomou I ... i...1 u Inuzirl nous irons lmi emo ii. Oznaitelj ili vari janta oznaitelja mogu se uvijek identificirati s pomou diskretnih razli kovnih jedinica ili s pomou nule. Sasvim je drugaije s oznaenim licem monema, kojemu prema kontekstima ili situacijama vrijednost varira jed nako onoliko kao i realizacija kakva fonerna. Usporedimo il court apres l'auto bus Itri (juri) za autobusom, il court apres la fortune 'on juri (tri) za bo gatstvom, il court le cer f -on goni (juri, lovi) jelena, e'est un coureur -on je trka (kada se izgovori na stadionu) ili 'on je enskar<t (tj. ,koji juri, tri za enama, kada se izgovori u salonu).

II. Hijerarhija monema

4-8. Mjesto monema ni je uvijek relevantno

Da bismo utvrdili inventar fonema, poeli smo s time to smo izdvojili je dinice koje mogu dolaziti u odreenom kontekstu. Vallalo je u stvari pro nai jedinice meu kojima, na svakoj toki svojega iskaza, govornik mora birati da bi iskaz odgovarao upravo eljenoj poruci. Ako takva poruka sa drava rije mal ImalI ,bol, zlo, na njezinu e poetku trebati, izmeu kon sonanata koji ondje mogu doi, izabrati IrnI, zatim lal izmeu onih fonema koji mogu doi u zatvorenom slogu, napokon III medu konsonantima koji mogu dolaziti na kraju rijei. Kada smo jednom izabrali foneme IrnI, lal i

69

Ill, mi ih ne moemo razvrstati bilo kojim redoslijedom, jer bismo tada do bili neizgovorljive kombinacije (IamlI) ili pak neki drugi monem (IlamI lame ..otrica.). Fonem svoju distinktivnu ulogu obavlja u stvari u odreenom poloaju. Zbog svoje znaenjske uloge monerni se ponaaju drugaije. Pored iskaza kao to je Pierre bat Paul .Petar tue Pavla koji postaje neto drugo ako Pien'e i Paul zamijene mjesta, onako kao to se dobiva neto drugo ako svoja mjesta zamijene IrnI i 111, ima takvih iskaza, kao je partil'ai demain (otputovat u sutra), kojima se znaenje ne mijenja ako zamijenim redoslijed nekih monerna pa kaem demain, je partirai (.sutra u otputovati). Ako u iskazu je partirai demain zamijenim demain .sutra sa en voiture .autom ili sa avec mes valises .s(a svojim) kovezima, to ne znai da moram birati izmeu demain, en voiture i avec mes valises tako da bi upotreba jednog elementa iskljuivala upotrebu ostalih, onako kao to izbor fonerna IrnI na poetku mal iskljuuje Ibl i kao to upotreba Pierre u Pierre bat Paul iskljuuje na tom mjestu Jean. Ja mogu upotrijebiti istodobno sva tri segmenta i rei na primjer je partirai demain en voiture avec mes valises (otputovat u sutra autom sea svojim) kovezima) ili pak jo i je partirai en voiture demain avec mes valises (otputovat u autom sutra sea svojim) kovezima). Ovdje se vidi kako se lingvistika upotreba termina .stajati u opoziciji (doslovno "protiviti se) u stvari malo razlikuje od njegove obine upotrebe : demain se ne protivi tome da u istom iskazu dodu en voiture i avec mes valises, ali se protivi tome da dou hier .juer. ili aujollrd'hlli .danas, jednako kao to se IrnI na poetku rijei mal protivi prisutnosti fonerna Ib/. Sto se tie fonerna, opozicija znai inkompatibilnost (nespojivost, ..nepodnoljivostcc) n jednoj toki. U rijei ImalI IrnI stoji u opoziciji sa Ibl na ovoj posebnoj toki lanca, ali ga ne iskljuuje u kojem susjednom poloaju, kao to se vidi iz lemabil aimable .ljubazan. Za moneme, ili za sloenije znakove, opozicija moe zna iti inkompatibilnost u nekom odreenom iskazu : nije mogue rei alljollrdhui, je partirai demain danas u otputovati sutra. Pripadnost istom susta.vu pret postavlja za moneme, jednako kao i za foneme, opoziciju, tj . ekkluzivni izbor (fr. choix exc1usif) : rei emo dakle, ako hoemo, da demain, aujourd'hui i hier pripadaju istom sistemu, dok demain i en voiture pripadaju dvama raz liitim sustavima. Ali se za moneme nee bez stanovitih ogranienja J.moi utvrditi sistemi jediI)ica koje ,mogu dolaziti na istoj toki lanca.

4-9. Sintaktika sloboda i ekonomija S jedne strane stalno mjesto fonema, s druge pak strane slobode to ih ima govornik kada u iskazu treba da rasporedi moneme, mogu se dosta lako objasniti. Kada se radi o fonemima, ekonomino je da ne budu relevantna samo opozicijska obiljeja, nego i njihovi odgovarajui poloaji. Uzmimo francuske foneme lal, Ipl i III ; kada njihovo odgovarajue mjesto u oznai telju ne bi bilo relevantno, oni bi svi zajedno mogli tvoriti samo jedan ozna itelj koji bi se izgovarao bez razlike [apl], [pal], [1ap] itd. Upravo zato to njihovo mjesto nije bez vrijednosti, oni u francuskom mogu tvoriti etiri razliite rijei, Ipall, Iplal, lalpl i llapl, tj. pal .kolac, plat 'plosnat, plitak, ravan, alpe .alpska ispaa i lape .lokanje. Nema sumnje da relevantnost odgovarajueg mjesta monerna (na primjer u Pierre bat Paul) jednako tako odgovara odreenoj ekonomiji, ali stanovita sloboda u pogledu raspo70

reda monema ili sloenijih znakova predstavlja za govornika oigledne pred nosti, jer mu ona omoguava da iskustvo to ga valja priopiti analizira prema redoslijedu koji je prilagoen posebnim uvjetima u kojima se nalazi. Kao to e pokazati analiza koja slijedi, ova se sloboda u pogledu konstrukcije moe postii na razliite naine.

4- 10. Tri

naina oznaivanja odnosa jednog monema

Iskustvo to ga valja prenijeti moe se promatrati kao cjelina iz koje se za hvaljujui jeziku mogu izluiti samo neki aspekti. Hier, il y avait jete all village (Juer je bila sveanost u selu) ; ja mogu zamisliti jezik gdje bi se ova informacija mogla priopiti s pomou triju monema smjetenih bilo kojim redoslijedom : jedan koji bi sam za sebe znaio ne samo pojam sve anosti (fr . rete), nego i efektivno postojanje sveanosti, drugi koji ne bi oznaavao samo selo, nego selo kao mjesto u kojem se odvija neki dogaaj, i trei, toni ekvivalent za juer (fr. hier), koji bi oznaavao dan prije onoga dana kada se prenosi poruka, ali ne sam po sebi, nego kao razdoblje u koje se smjeta dogaaj . Prvome od ovih monema u francuskom odgovara slijed monema il y avait jete (.bila je sveanosu) gdje je povrh svega sa dran i monem za prolost (-ait) koji manje precizno dublira hier juer ; pojmovi .sveanost (fr. fete) i efektivno postojanje (il y a) ovdje naime dolaze odvojeno. Drugome monemu iz naeg zamiljenog jezika odgovara u francuskom isto tako niz monema au village (.u selu) gdje se pojmovi selo(C (village) i .mjesto gdje se neto dogaa (a koje se amalgamiralo u au) izraavaju odvojeno, a k tome se jo naznauje da selo o kojem je rije nije bilo koje selo (le .odreeni lan amalgamiran u au). Jedino trei monem nalazi u francuskom ekvivalent u jednom jedinom monemu hier (.juer), koji sam po sebi uspostavlja odreeni odnos izmeu dana koji prethodi dananjemu i dogaaja o kojem se izvjetava : hier juer kombinira na sta novit nain znaenje .u sa znaenjem dan koji prethodi dananjemu. To ne znai da oznaeno monema hier imamo pravo razlagati na dva razliita oznaena, nego samo to da u francuskom ova dva pojma idu uvijek pod ruku i tvore samo jednu jezinu jedinicu. Da bi neki jednostavni monem mogao u danom iskazu dolaziti sad ovdje sad ondje a da pri tom ne mijenja bit poruke, on obino mora pripadati onom tipu monerna koji, poput hier, aujourd'hui, demain, ukljuuju u sebi svoj odnos prema ostatku iskaza. Ako tome ve nije tako, stanovitu mu slo bodu u pogledu poloaja moe zajamiti dodavanje posebnih monerna koji oznaavaju njegove odnose s kontekstom, a to moemo konstatirati na pri mjer u au village (.u selu). en voiture (.autom.), avec mes valises (.s(a svojim) kovezima). Monem koji u sebi ne ukljuuje svoje odnose s kontekstom i kojemu se za oznaavanje odnosa ne dodaju drugi monemi, morat e svoje odnose s ostatkom iskaza oznaavati mjestom koje zauzima. Paul e kao objekt zlostavljanja biti obiljen svojim poloajem iza bat (.tue.) u Pierre bat Paul, a kao vritelj zlostavljanja svojim poloajem ispred bat u Paul bat

Pierre.

71

4- 1 1 . Autonomni monemi
Takvi autonomni mone mi (fr. monemes autonomes) kao hier juer, koji ne samo to upuuju na kakav element iskustva nego takoer u sebi ukljuuju i odreeni odnos prema drugim elementima iskustva to ga valja priopiti, nisu, pa ni u francuskom, jedino vremenski. Istoga je tipa na pri mjer vite brzo ; ono ne oznaava jednostavno brzinu, nego upravo brzinu kojom se odvija proces o kojemu je rije. Ovakve jedinice ulaze u tradicio nalni razred priloga. One su ekonomine jedino onda kada im je frekvencija velika i kada su ee od izraavanja izoliranog elementa iskustva : vite je u francuskom ee nego rapidite .brzina. to se pak tie priloga hier, on j e toliko ei o d istog pojma koji je lien adverbijalnosti, tj . svog odnosa prema odredenoj injenici, da se za izraavanje toga pojma mora posegnuti za tako sloenim imenovanjem kao to je le jour qui precede celui-ci (dan koji pret hodi ovome, dananjemu). Priroda odnosa izmeu autonomnog monema i ostatka iskaza ne ovisi o njegovu mjestu u iskazu. To ne znai da bi njegov poloaj unutar reenice bio irelevantan za znaenje : il faut vite courir (u)brzo treba trati neto je drugo nego il faut courir vite treba brzo trati.. Da bismo istaknuli raz liku, rei emo da sjecite (fr. point d'incidence) nije u oba sluaja isto. Zabiljeit emo da ovako shvaeni autonomni monerni nisu jedini monemi koji za oznaivanje svojih odnosa ne ovise o neemu izvan sebe. Glagolski monem, kao jetee ili d01me (od glagola jeter baciti i donner dati.), ne izra ava samo znaenje nego, isto tako, svoju upotrebu u svojstvu predikata, tj . prirodu svojih odnosa s drugim elementima iskaza.

4- 1 2. Funkcionalni monemi U svim onim sluajevima gdje se neki element iskustva zamilja kao element koji sa svojim kontekstom moe biti u razliitim odnosima, ekonominije je da se osigura s jedne strane poseban izraz za taj element, a s druge strane poseban izraz za svaki pojedini tip odnosa. Pretpostavimo jezik u kojem bi postojao jedan monem sa znaenjem ovjek koji vri radnju i oznaiteljem fbak/, zatim monem sa znaenjem ovjek koji trpi radnju. i oznaiteljem Isoml, i trei monem sa znaenjem ovjek koji izvlai korist iz radnje i oznaiteljem ltinl. Mjesto jednog francuskog monema homme lomI (ovjek.) u tom bismo jeziku nalazili tri posve razliite rijei. : Ibakl koja bi se upo trebljavala u ekvivalentu za l'homme marche ovjek hoda, Isoml u ekviva lentu za j'ai vu l'/wmme vidio sam ovjeka, Itinl u iskazu koji bi odgova rao francuskom il l'a donne a l'homme on ga je dao ovjeku. Ako bi isto bilo za sve ekvivalente naih imena, bilo bi u takvu jeziku triput vie imena nego u naem, a to bi znatno preoptereivalo memoriju. Zato jezik ovoga tipa nije nikad nigdje zabiljeen. Oigledno je bolje to imamo samo jedan monem za ovjek (fr. homme), jedan za ena. (fr. femme), jedan za ivotinja. (fr. animal.) itd., a prema potrebama mu dodajemo kakav drugi monem sa znaenjem koji vri radnju., zatim sa znaenjem na kojiIkojega prelazi radnja, ili pak trei sa znaenjem koji izvlai korist iz radnje. Upra vo to susreemo u mnogim jezicima gdje postoji jedan monem koji o nekom susjednom segmentu govori kao o segmentu to oznaava vritelja radnje, zatim drugi monem koji istu ovu ulogu obavlja za objekt i trei monem koji ini isto
72

za korisnika. U francuskom monem lal a oznaava korisnika radnje. U iskazu il a donni le livre a Jean .on je dao knjigu Ivanu, a oznauje funkciju imena Jean (a Jean Ivanu). Funkcija (fr. fonction) ovdje oznauje jezinu pojavu koja odgovara odnosu izmedu kakva elementa iskustva i globalnog iskustva. Funkcionalnim monemima (fr. monemes fonctionnels) ili funkcionalima (fr. fonctionnels) zvat emo moneme koji slue za izraa vanje funkcije nekog drugog monema.
=

4-13. Autonomna sintagma Imenom sintagma (fr. syntagme) oznaava se svaka kombinacija monema kada su uzajamni odnosi meu ovim monemima tjenji od odnosa koje oni podravaju s ostalim elementima iskaza ; sintagmi se dodaje eventualno i funkcionalni monem koji ovu kombinaciju povezuje s ostatkom iskaza. Autonomna je sintagma (fr. syntagme autonome) kombinacija od dva lli vie od dva monerna kojoj funkcija ne ovisi o njezinu mjestu u iskazu. Ona moe spadati u tip l'an dernier (.prole godine) gdje zajedno cijeli skup monema o kojima je rije oznaava svoj odnos s kontekstom. No ee je ona popraena funkcionalnim monemom koji skupini osigurava autonomiju. Segmenti iskaza en voiture (.autom), avec mes valises (.s(a svojim) kove zima) autonomne su sintagme. Monem kao to je hier .juert sam po sebi izraava svoje odnose s kontekstom ; u en voiture (.automcc, dosl. 'U autu(() prvi monem, en (.u), izraava odnose drugog monema, voiture (.auto, kola<t), s kontekstom. Jednako je tako i u minimalnoj autonomnoj sintagmi avec plaisir (.vrlo rado, sa zadovoljstvom) ili pak u sloenijim sintagmama lao avec mes valises ili avec le plus grand plaisir (.s najveim zadovoljstvom<t). U finskom kirkossa 'u crkvi<t drugi monem, -ssa 'U(l, izraava funkciju prvog monema, kirko- .crkva.

4-14. Tenja prema ama/gamu u arltonomnoj sintagmi Autonomija koju ima sintagma popraena funkcionalnim monemom sa vreno se moe ilustrirati ponaanjem nominalnih oblika u latinskom. Svaki latinski nominalni oblik opskrbljen je onime to se zove padeni nastavak koji je esto dovoljan da bi naznaio njegovu funkciju, i koji govorniku do puta stanovite slobode u konstrukciji. Kao protutea ovoj autonomiji cje line javlja se tjenje povezivanje monerna od kojih je cjelina sastavljena : u veini jezika autonomna sintagma tei tome da tvori akcenatsku jedinicu unutar koje se mogu ublaiti lli nestati sve pojave to prate virtualne pauze. Ova tenja da se autonomija uzastopnih elemenata sintagme smanji nailazi na otpor dokle god monerni koji je ine ostaju odvojivi, tj. sve dotle dok se izmeu prvobitnih sastavnih dijelova sintagme moe umetnuti jedan ili vie drugih monema : avec plaisir (.sa zadovoljstvom.), avec grand plaisir (.s velikim zadovoljstvom.), avec le plus grand plaisir (.s najveim zadovolj stvom). Kada tome nije tako, fonetski razvoj moe brzo zamutiti granice meu oznaiteljima : budui da se finalni i inicijalni fonemi ovih oznaitelja od sada stalno nalaze u odreenom kontekstu, oni e biti pod pritiskom toga konteksta. Pri takvu stanju jezika gdje se IkI i Igl ispred IiI ili leI palatalizi-

73

raju, finalno IkI jednog monerna iza kojega slijedi inicijalno IiI idueg mo nema moe izbjei palatalizaciji ako pri prijelazu od jednog fonerna prema drugom postoji pauza, makar i virtUalna. No ako su, zbog nerazdvojivosti uza stopnih elemenata sintagme, granice meu monemima zamuene, l-k i-I postaje I-ki-I u kojem se IkI palatalizira, pa nakon toga skupina moe prijei u I-i-I. Kako pak se I-k-I u drugim kontekstima uva neizmijenjeno, to e imati za posljedicu da e se isti monem zavravati sad na I-kl sad na l-l. U ekom korijenska osnova (ili radikal) sa znaenjem .ruka ima oblik ruk- kada se taj monem kombinira s monemom nominativa i monemom singulara (ruka), oblik ruc- (fruts/-) u lokativu singulara ruce (hrv . ruci.), oblik ru- u prid jevu runi (ru-n-t) .runi ; razlikovanje ovih triju oblika korijenske osnove potjee od uzastopnih palatalizacija jednoga oblika s finalnim I-kl u razli itim kontekstima. Djelovanje konteksta osjea se u oba smjera i jednako zahvaa funkcionalni monem kao i druge elemente sintagme : oznaitelj funkcionalnog monerna akuzativa, staro *-m, normalno je u starom grkom predstavljen s pomou l-nl kada se prethodni oznaitelj zavrava vokalom, s pomou l-al kada se ovaj zavrava konsonantom : logo-n .rije, korak-a .gavrana.. Pojave ove vrste uzrokom su veini varijanata oznaitelja. Kraj nji je doseg ovakva razvoja preklapanje (fr. chevauchement) oznaitelja koje moe dovesti do potpunog amalgama : fr. au za a + le, eng. cut za cut + ed. Utjecaj to ga dva oznaitelja u kontaktu vre jedan na drugi esto je popra en uzajamnim utjecajem odgovarajuih oznaenih. Monerni arbre .drvo, stablo i commande ,upravljanje ; naredba imaju posve drugaija znaenja u arbre de commande .upravljaka poluga, arbre ti pain .kruno drvo i com mande d'ipicerie .narudba u trgovini mjeovitom robom(C, a anlalgamu oblika zbog kojega od ti + le postaje au odgovara semantiki amalgam u reil-de-bl1!Uf okrugli prozori. (dos!. .volujsko oko) to oznaava predmet koji nema, pravo rei, nita zajedniko ni s okom ni s volom. Ali to ba ne vrijedi za odnose izmeu funkcionalnog monerna i monerna funkciju ko jega on izraava, jer komunikacijske potrebe zahtijevaju da semantika indi vidualnost jednoga i drugoga ostanu netaknute.

4- 1 5. .Rijel Autonomna sintagma sastavljena od neodvojivih monerna obino se zove rijeju. Ovaj se naziv ipak protee kako na autonomne moneme poput hier, vite tako i na neautonomne, funkcionalne moneme poput pour .za, avec .s(a) ili na nefunkcionalne kao le (odreeni lan za jedninu mukog roda), livre .knjiga, rouge .crven ; njihova je fonoloka individualnost obino dobro obiljeena premda se njihova odvojivost ne postie uvijek. Odvojiva su tri elementa u le livre rouge .crvena knjiga(C, kao to to pokazuje le petit livre noir et rouge .mala crna i crvena knjiga; ali se pour le, avec le samo iznimno odvajaju kakvim umetnutim elementom (pour tout le), a preklapanje pak du za de + le i amalgam au za ti + le upuuju na blisku povezanost izmeu skupina koje su sastavliene od prijedloga i lanova. U opoj bi lingvistici bilo besmisleno ovaj pojam rije pokuati tonije de finirati. To se moe pokuati u okviru danog jezika. No ak i u ovom sluaju primjena strogih kriterija dovodi esto do analiza koje se ne slau previe s uobiajenom upotrebom ovoga naziva. Stanoviti izgledi da se doe do za-

74

dovoljavajuih rezultata postoje ipak s jezikom kakav je latinski gdje se rije obino poklapa s akcenatskom jedinicom i gdje su oznaitelj i monema koji je sastavljaju esto premijeani na nerazmrsiv nain. Uzmimo na primjer jedinicu dominus gospodan u obliku domini gospodari ; ostavljamo po strani komplikaciju to je donosi analiza roda koja se u naelu ne razlikuje od one kal smo vie (4-5) pokuali izvesti za francuski i pretpostavljamo tri monema kojima su oznaena gospodar., nominativ, plurat. Ne moe se rei da bi oznaitelj prvome bio domin- ; ovdje se radi upravo o korijen skoj osnovi (radikalu) u klasinom latinskom, jer se taj element ne mijenja u toku fleksije ; no domin- znai gospodar samo u kombinaciji s posebnim nizom nastavaka. Situacija je nedvosmislena kada promatramo clavus ..a vao(, clavis klju i clava mladica ; prut, tri rijei od iste korijenske osnove c/av-, ali koje zbog posebnih varijanata nastavaka, tj . oznaitelja monema koji obiljeavaju razne funkcije ostaju vrlo jasno razliite. Oznaitelj koji odgovara oznaenome gospodan bio bi dakle donu'n- u kombinaciji s ni zom posebnih nastavaka. Oznaitelj koji odgovara nominativu je -i, ali u kombinaciji s domin- ; -i je, uostalom, u istim okolnostima oznaitelj monema plural.. Pokazuje se jasno da bi ovdje analiza na razliite oznaitelje mogla samo zakomplicirati izlaganje a da ne prui nikakvih stvarnih prednosti. Tako je u latinskom mnogo bolje posegnuti za tradicionalnom metodom izlaganja injenica prema kojoj dominus predstavlja rije druge deklina cije. To to postoje enklitike kao -que (i) ne stoji na putu da se izdvojena rije i rije kao akcenatska jedinica poistovjete, jer se skupina rije + enkli tika u akcenatskom smislu ne ponaa kao sama rije (primjer : sa tri kratka sloga bondque naprama p6pulus).

4- 1 6. Potekoe pri delimitadji nJei

Mnogo je manje lako odrediti obrise jedinici istoga tipa u jezicima poput en gleskog ili njemakog. Znamo da se akcenatska jedinica ovih jezika ne poklapa s onime to bi se moglo nazvati rijeju, a to ide pod ruku s potekoom to je osjeamo kada se valja sloiti o broju rijei to ih sadravaju iskazi ili seg menti poput 1'11 go out (izai u) ili um nachzusehen (dosl. za provjeriti(, tj. da se provjeri.). Engleski prua i dodatnu potekou sa svojim geniti vima kao the King of England's kralj Engleske. U francuskom je jednako toliko teko otkriti da li u svim sluajevima imamo posla s jednom, dvije ili tri rijei : bonne d'enfant /bondaffi/ dadilja(l nema ponaanje razliito od svog njemakog ekvivalenta Kindermiidchen, pa je rado smatrano sloe nom rijeju. No ako se posluimo formalnim a ne semantikim kriterijima kao to moramo uiniti elimo li izbjei arbitrarnost - pa se za jednu ili za vie rijei izjasnimo polazei od oblika plurala, doi emo u iskuenje da kao jednu rije promatramo i sac a main runa torbica. koja u pluralu ima /sakam!/ a ne /sakzarne/, ali kao tri rijei cheval a bascule (drveni konj za njihanje) koji bi u pluralu imao chevaux a bascule. U veliku e nas zabunu dovesti cartes a jouer (igrae karte) gdje je plural, ovisno o ljudima, /kar taue/ ili /kartzaue/.

4-1 7. Umjesto .NjeO, radije termin autonomna sintagma

Opa tenja da se u iskazu ne razdvajaju monerni za koje se osjea da su blisko povezani znaenjem, odvie je prirodna da joj se tragova ne bi nalo u svim jezicima. Vrlo emo esto biti dakle ponukani da operiramo znaenj skom jedinicom koja je vea od monerna i koju emo zvati rijeju. Nema u tome nikakve nezgode ako se sjetimo da naziv rije. nuno u svakom po jedinom jeziku pokriva posebne tipove sintagmatskih odnosa, i ako meu injenicama koje nas nukaju da uvedemo ovaj tip jedinice, jasno razliku jemo na jednoj strani glavna demarkativna ili kulminativna obiljeja, na .drugoj pak strani formalna obiljeja odvojivosti i amalgama, te, napokon, obavijesti to ih moe pruiti semantika. Izmeu potpune neodvojivosti i amalgama s jedne te posvemanje neovisnosti s druge strane, nalazimo u stvari bezbroj moguih stupnjeva. U onoj mjeri u kojoj je u govornom fran ,cuskom j'ai 'vu vidio samo normalna prolost od je vois vidim, segment ai vu ne tvori dva razliita oznaitelja nego prije amalgam dvaju monerna s oznaenima vidjeti(c i prolost. Meutim, formalno su ai i vu odvojivi U'ai souvent vu esto sam vidio), iako se izmeu jednog i drugog ne moe umetnuti ni prilog hier, ni dopuna kao to je avec mes lunettes s pomou (mojih/svojih) naoala(c. Kompleks pOpl,lt je le donne ja ga dajem dosta se lako analizira na uzastopne znakove, ali on sadrava varijante monerna l . i 3. lica ll i III koje se, za odgovarajua oznaena, pojavljuju samo u kon tekstima ovoga tipa (drugdje Imual, IlUi/). Sastavni elementi nisu, nesum njivo, neodvojivi jer nalazimo je te le donne ja ti ga dajem, je le lui donne ja mu ga dajem, ali je izbor ovih umetnutih elemenata vrlo ogranien, pa su se neki lingvisti mogli nai ponukanima da u je te le donne vide samo jednu rije /-b-I-don/ kao to se samo jedna rije vidi i biljei u baskijskom da -kar-t ja ga nosim. U svemu ovome ne treba, nipoto, zaboraviti da je svojstvo autonomne sintagme to ga latinski oblik kao to je homini ovjeku dijeli sa svojim mo dernim ekvivalentima for man, pour l'ho mme, para el hombre, bitnije nego njegovo svojstvo rijei. Ovo svojstvo rijei samo je posljedica postepene paralize koja ima za rezultat da formalnu analizu ini problematinom i slabo preporuljivom, a da ipak zato analizu na razliita oznaena ne uini nemoguom, tj. da, za govornika, ne eliminira potrebu biranja izmeu vie moguih funkcija monema ovjek. Da bismo shvatili temelje jezine struk ture, panju nam prije mora privui autonomna sintagma negoli poseban tip autonomne sintagme kojemu je svojstvena neodvojivost njegovih ele menata i koji pod rubriku rije razvrstavamo zajedno s monemima koji ne ulaze u takve sintagme.

4- 18. Primarne i "eplimarne funkcije

Meu jezinim funkcijama (fr. fonctions linguistiques) treba razlikovati primarne funkcije od neprimarnih. Primarne funkcije (fr. fonctions pri maires) odgovaraju odnosima koji tvore reenicu (fr. phrase), odnosima koji se uspostavljaju izmeu pet lanova iskaza (l) hier - (2) le directeur de la

banque - (3) a diete - (4) une lettre de quatre pages - (5) au secretaire parti culier qu'il avait fait venir (juer je direktor banke diktirao pismo od etiri

76

stranice osobnom tajniku kojega je dao pozvati). Primarne su funkcije funk cije elemenata koji se vezuju izravno na iskaz kao cjelinu, a ne na kakav seg ment iskaza. U prethodnom primjeru, funkcija elemenata la banque i quatre pages koja je oznaena funkcionalom de, funkcija elementa particulier, ozna ena svojom prirodom, funkcija elementa qu'il avait fait venir to je ozna ena s pomou que, amalgama zamjenice i funkcionalnog monema, jesu ne primarne funkcije (fr. fonctions non primaires).

4- 1 9. Gramatiki i leksiki monemi; determinacija i modalnosti esto se pravi razlika izmeu gramatikih monema (fr. monemes gram maticaux) i leksikih monema (fr. monemes lexicaux). Radi toga se sastav ljaju inventari jedinica koje mogu dolaziti na nekoj odreenoj toki u okviru autonomne sintagme. Leksiki su monemi oni koji pripadaju neogranienim inventarima. Gramatiki su monemi oni koji se, u promatranim pozicijama, izmjenjuju (alterniraju) s relativno malim brojem drugih monema. Srednja frekvencija gramatikih monema kao to su fr. de od., pour za, avec s ili lat. genitiv, dativ, .. ablativ, mnogo je vea nego frekvencija leksikih monema homme ovjek, riche bogat, mange jede. Uzmemo li bilo koji tekst, izbrojimo s jedne strane sve prijedloge a s druge strane sve imenice to se u tom tekstu uzastopno pojavljuju, pa zatim brojke to smo ih dobili za jednu i za drugu skupinu podijelimo s brojem razliitih prijedloga i s brojem razliitih imenica, kvocijent e biti mnogo vii za prijedloge nego za imenice. Tradicionalno razlikovanje izmeu gramatikih i leksikih monema nezgodno je utoliko to u istom razredu spaja tako bitno razliite jedinice kao prijed loge i padee, koji povezuju razliite elemente iskaza, i takve moneme kao to su lanovi ili vremenski i modalni nastavci koji su jednostavno deter minanti drugih monema, kao to je pridjev petit malen determinant imena bateau brod u petit batea" mali brod, ili kao to je soupe juha. deter minant od mange jede. u il mange la soupe ..on jede juhu. Meu nefunkcionalnim monemima mnogo je korisnije razlikovati s jedne strane one moneme koji mogu primati determinacije (odreenja), tj. biti popraeni dodatnim monemima koji poblie odreuju njihovo znaenje, kao to je to s imenom poput bateau brod (petit bateau mali brod), prid jevom poput petit malen (trop petit previe malen), prilogom poput vite brzo (tres vite vrlo brzo), glagolom poput mange jede ( ... mange la soupe ..... jede juhu), a s druge pak strane moneme kao to je lan le (le bateau odredeni .. brod) ili monem vremena kao to je imperfekt -ait, koji deter miniraju (odreuju) druge moneme ali oni sami ne mogu biti detenninirani. Upravo ove posljednje oznaavamo kao modalnosti (fr. modalites).

4-20. Modalnosti ; funkcionalni monem; Modalnosti poput lanova i plurala u francuskom dugo su se slabo razli kovale od funkcionalnih monema. A ipak je razlika izmeu ova dva tipa fun damentalna: ako se u autonomnoj sintasmi kao to je avec le sourire sa smi77

jekom. sourire smijeak. smatra sreditem sintagme, onda je gramatiki determinant le centripetalan, a funkcionalni monem avec sa centrifugalan element, prema shemi +- avec le sourire. U jeziku kao to je francuski gdje je amalgam izmeu oba tipa izniman (au, du), moe se konstatirati ovo: ako prisutnost oznaiva8 (indikatora) funkcije kao to je avec daje spoju avec mes valises s(a svojim/mojim) kovezima sintaktiku autonomiju, upotreba modalnosti le u le chasseur tue la Mte lovac ubija ivotinju<c ne daje nikakvu autonomiju elementu chasseur lovac<c koji se s funkcijom sub jekta identificira uvijek zahvaljujui svome mjestu u kontekstu. Mogunost upotrebe ovog ili onog funkcionalnog monema odreena je, openito uzevi, elementima koji su izvan autonomne sintagme kojoj on pripada: takav i takav tip reenice moe sadravati dopunu u dativu, neki pak drugi ne moe. Govornik nesumnjivo esto zadrava slobodu da upotrijebi ili da ne upo trijebi ovu ili onu autonomnu sintagmu koja je doputena u shemi iskaza to ju je on izabrao: iza distribuer podijeliti moe se uvijek oznaiti koris nik, ali se takoder moemo i suzdrati od toga da to uinimo; rei emo il distribue des prospectus aux passants on dijeli prospekte prolaznicima(l, ali jednako tako i il discnbue des prospectus on dijeli prospekte, a to jo jasnije dolazi do izraaja kada se radi o autonomnim sintagmama koje su uvedene na primjer s pomou avec s. No nije zato manje istina da preko poetnog izbora neke posebne sheme iskaza, potrebe komunikacije uvijek djeluju, u promjenljivoj mjeri, na izbor funkcionalnog monema. Posve je drugaije s modalnostima : izbor ove ili one meu njima na nekoj toki lanca izravno ovisi o potrebama komunikacije i, tonije, o iskustvu to ga valja priopiti. U tom se pogledu modalnosti ne razlikuju od drugih nefunkcionalnih monema: da bih rekao ono to elim rei, ja biram izmeu le cer! (odreeni jelen) i un cer! (neki jelen.) onako kao to biram izmeu cer! (jelen.) i biche (kouta<c). Razlika je u tome to je, kada je rije o modaI nostima, moj izbor strogo ogranien, samo odreeno ili neodreeno<c, dok je broj ivotinja meu kojima mogu izabrati da bih upotpunio iskaz kao to je le chasseur tue. . . lovac ubija... , praktiki neogranien. Zabiljeit emo i to da zamjenjujui jednu modalnost drugom, singular pluralom, odredeni lan neodreenim, ne mijenjamo opu shemu iskaza. To naravno ide pod ruku s injenicom da u latinskoj ili u francuskoj reenici svaka ime nica moe, po govornikovu izboru, biti ili ne biti popraena pluralom. Na protiv, reenica jednog stanovitog tipa u latinskom pretpostavlja funkcio nalni monem dativa, i samo jedan, ak i onda ako je izraen dva puta uza stopce u dvije koordinirane rijei: urbi et orbi gradu i svijetu<c.

4-21. Nejasnoa kojoj pogoduju amalgam i slaganje Meutim vie pojava pridonosi tome da fundamentalna razlika izmedu funkcionalnih monema i modalnosti postane nejasnom. Najprije to to e ti monemi kada kao oblici dolaze jedan pored drugoga u autonomnoj sin tagmi, teiti u toku vremena tome da im se oznaitelji preklope i ama1ga miraju. Dogaa se osim toga da i jedni i drugi sudjeluju u pojavama sla ganja: diskontinuirani oznaitelji, koji su posljedica slaganja, postoje za funkcionalne moneme i za modalnosti. To je potvreno u jeziku kao to je latinski gdje su njihovi oznaitelji u znatnoj mjeri amalgamirani: u pruden78

tibus hominibus .. razboritim ljudima funkcional .. dativ(C i modalnost ..plural imaju jedan jedini oznaitelj koji ovdje ima diskontinuiranu varijantu . . . ibus ...ibus; u pueri ludunt .. djeca se igraju., funkcionalni monem ..nominativ(C predstavljen je samo oznaiteljem -i, ali je modalnost .. plural izraena uza stopno u -i i u -nt. U francuskom, gdje smo vidjeli (4-5) da je modalnost ..plurah izraena tri puta uzastopce u les animaux paissent .. ivotinje pasu, funkcionalni su monemi najee odvojivi, tj. njihov oznaitelj nije neraz rjeivo vezan uz neki drugi, kao to je -ibus vezan uz prudent- i homin- u prudentibus hominibus; uza sve to u francuskom a mon pere et a ma mere mome ocu i (mojoj) majci nalazimo diskontinuirane oznaitelje nasuprot engles kome to my father and mother i sintagmi avec mon pere et ma mere s mojim ocem i (mojom) majkom gdje se funkcionalni monem avec sa, glasovno robustniji nego a, ne ponavlja.

Ako je u sluaju modalnosti polje slaganja dosta iroko, prethodni bi nas primjeri mogli navesti da povjerujemo kako bi do slaganja, to se tie funk cionalnih monema, dolazilo samo unutar autonomne sintagme: bili bi obilje eni kao dativ samo oni segmenti koji se obino zovu indirektnim objektima (fr. complements d'attribution) i pridjevi koji ih poblie oznauju. Ali bi to znailo nepravilno ograniiti lepezu jezinih mogunosti: u baskijskom gizonari eman-diot .. dao sam ga ovjeku., monem funkcije dativ nije obi ljeen samo s pomou -i u indirektnom objektu gizonari, nego jednako tako i u glagolu s pomou -io- iz eman-diot koji kombinira izraz dativa i 3. lica singulara.

4-22. Pn'mjeri prepletanja

Slaganje se esto shvaa kao sredstvo, nesumnjivo ne odvie ekonomino, za oznaavanje odnosa u iskazu: slaganje glagola sa subjektom sluilo bi tome da se naznai koje to dvije rijei iskaza stoje u odnosu subjekta i predi kata. U mnogim sluajevima slaganja ovoga tipa funkcija dvaju elemenata o kojima je rije jasno je naznaena i bez slaganja: u pater pUeJ'os amat otac voli djecu, slaganje u broju glagola nije ono to omoguava da se pater otac identificira kao subjekt. Ipak se dogaa, bilo sasvim sluajno ili dosta pra vilno, da slaganje slui za oznaivanja funkcije nekih elemenata. U lat. ve natores animal occidunt .. lovci ubijaju ivotinju ni venatores lovci., ni animal .. ivotinja ne oznaavaju to je subjekt a to objekt; occidunt .. ubijaju, koje se u broju slae s venatores, upuuje na to da se tu nalazi subjekt i da je, prema tome, animal objekt; slaganje bi nesumnjivo bilo suvino da je sub jekt viri ,mukarci., a bez uinka da je objekt u pluralu (na primjer u vena tores animalia occidunt .. lovci ubijaju ivotinje' ili ..lovce ubijaju ivotinje). No, moglo bi se misliti da u promatranom kontekstu ulogu oznaivaa funk cije ..subjekt u venator- vri oznaitelj modalnosti .. plural, te da je ovdje razlika izmeu funkcionalnog monerna i modalnosti zamagljena. Treba u stvari shvatiti da se oznaitelj nominativa, kada se kombinira s korijenskom osnovom 3. deklinacije i moneIPom plurala, realizira u obliku diskontinu iranog amalgama / . .. es . . .nt/, dok akuzativ ima u istom sluaju jednostavno oblik /...es/; kada subjekt ima nedvoznani oblik kao viri, / ...nt/ je jedan dio diskontinuiranog oznaitelja samo za .. plural, a ovdje je dio funkcionalnog monerna ..nominativa.. Cesto nerazmrsivo prepletanje njihovih oznaitelja u nekim jezicima oigledno je odgodilo da se uoi fundamentalna razlika izmeu funkcionalnog monerna i modalnosti.
79

4-23. Pitanje roda Osim na modalnosti i oznaivae funkcija, pojave slaganja mogu se proteg nuti i na druge moneme jer postoji slaganje u rodu, na primjer u francuskom, i jer je ono to se tako zove jednostavno diskontinuirani oznaitelj monema koji odgovara onome to nazivamo imenicom. Budui da elementi ovog oznaitelja, kada su odvojeni od svoje sredinje jezgre (/...a...d.../ odvojeni od /motao/ u la grande montagne blanche velika bijela planina), pokazuju formalno ponaanje koje podsjea na ponaanje modalnosti, dolazimo u iskuenje da u francuskom uvedemo modalnost enski rod koja bi bila u opoziciji prema modalnosti muki rod. To to razlika izmeu grand velik i grande velika(C moe funkcionirati sama za sebe [la cour des grands (kolsko) dvorite za velike (djeake), la cour des grandes dvorite za velike (djevoj ice).], moglo bi se doimati kao da opravdava takav postupak, kada se ne bismo sjeali da izbor oblika grands ili grandes obino nije diktiran spolom osoba o kojima se radi, nego rodom rijei garfons ..djeaci i filles ..djevoj ice i ovdje su ova dva pridjeva njihovi predstavnici. Upotreba oblika grande velika(c mjesto grand velik ne pretpostavlja izbor razliit od izbora fille (koji je ovdje latentan) mjesto garfon. Treba ipak zabiljeiti da upotreba zamjenice elle ona nije kadto odredena rodom, nego spolom osobe o kojoj je rije: .. .Ie docteur... elle... [dos!. ...doktor ...ona...].

4-24. Predikatna sintagma Vratimo se poruci od koje smo ranije bili poli: Juer je bila sveanost u selu. Francuski iskaz koji joj odgovara (Hier, il y avait jete au village), sa drava autonomni monem hier i autonomnu sintagmu au village. Autono mija ovih dvaju segmenata osigurana je samim znaenjem monema u jed nom sluaju, upotrebom funkcionalnog monerna u drugom sluaju. I jedan i drugi od ovih segmenata mogu nestati a da iskaz ne prestane zato biti nor malan iskaz: il y avait jete bila je sveanostt; hier i au village samo upot punjuju ovaj iskaz, a to se konstatira i onda kada se, tradicionalno, kae da su oni dopune. Budui da segment il y avait jete moe sam za sebe initi poruku, on ne mora oznaavati svoje odnose s eventualnim pridodacima; dopune se naprotiv mogu identificirati kao dopune upravo zato to odgova raju onim elementima iskustva za koje se smatra da je potrebno oznaiti njihov odnos prema cjelini iskustva to ga treba priopiti, tj. odnos koji, na jezinom planu, odgovara funkciji. Sintagma il y avait fAte nije auto nomna, ona je neovisna. Oznaava se kao predikatna sintagma (fr. syn tagme predicatif).

4-25. Aktualizactj"a Gore smo zamislili mogunost da se s pomou samo jednog monema izrazi pojam ..sveanostcc i efektivno postojanje sveanosti. To nije mogue u fran cuskom gdje su ova dva pojma nuno predmetom razliita izraza. To to se neki monem upotrebljava u dobro definiranoj situaciji, to ga upotrebljava stanovit govornik i u posebnom okolnostima, nije u mnogim jezicima do80

. t

voljno da bi u dostatnoj mjeri konkretiziralo jednu od semantikih virtual nosti to je sadrava njegovo znaenje i da bi od njega uinilo jezino zado voljavajui iskaz. Monem fr. jete (sveanosu) nije, sam za sebe, jezina poruka; da bi on to postao, treba ga ukotviti u stvarnost oznaavajui efek tivno postojanje (il y avait fete), eventualno postojanje (il y aurait jete bila bi sveanost) ili, tovie, nepostojanje (il n'y a pas flte nema sveanosti.). Valja, kako se kae, aktualizirati (fr. actualiser) monem. Za to je potreban kontekst, tj. najmanje dva monerna od kojih je jedan specifino nosilac po ruke, a od kojih se drugi moe smatrati aktualizatorom. Francuski je jezik ovoga tipa. Situacija je dostatna da aktualizira jedan jedini monem samo kada se radi o injunkcijama, pogrdama ili pozdravima: va! (idil), cours! (tri!cc), vole! (leti!), vite! (brzo!), ici! (ovamo!), traitre! (izdajnie!CI), salut! (zdravo!). U odgovorima kao oui (da), non (ne), Jean (Ivan), demain (sutra) pitanje je prethodno pruilo kontekst potreban za aktualizaciju. Drugdje su iskazi koji se sastoje od samo jednog monerna skraeni oblici duljih iskaza identina znaenja: defendu! (zabranjeno!) za c'est defendu! (to je zabranjeno!). Radi se o okrnjenim iskazima koje govornik, ako za treba, moe uvijek upotpuniti, priblino onako kao to e Nijemac k.oji kae [na'mt] za Guten Abend dobra veer(C, pronai oblik [gu'tn 'a'bnt] ako ga zamolimo da ponovi.

4-26. Subjekt
Ondje gdje je aktualizacija strogo obvezatna, ona moe biti rezultatom na stanka kakva konteksta. Da bi se ostvarila, moi e dakle biti dovoljno do dati sredinjem monemu iskaza kakav gramatiki monem: u francuskom e se monem tue Ittil (od tuer ubiti) moi aktualizirati ako mu dodamo mo neme je l'bl ili on 10/. Ali e, razumije se, i kakav drugi monem, popraen determinantima ili bez njih, jednako tako dobro igrati ulogu aktualizacijskog konteksta: ralcool tue Ilalkol ttil alkohol ubija<c. To ima za posljedicu da obvezatnim postane minimalni iskaz od dva dijela, gdje jedan, obino onaj koji oznaava stanje stvari ili dogaaj na koji se skree panja, dobiva ime predikat (fr. predicat), a drugi, koji se zove subjekt (fr. sujet), oznaava aktivnog ili pasivnog sudionika ija se uloga na taj nain u naelu istie. Subjekt moe biti zamjenica u il marc/ze lil marl on hoda, ili sadravati ime u l'homme marche Ilom marl ovjek hoda, ili pak kombinirati-ime i zamjenicu u pukom obliku l'homme il marche Ilom imaril ili u latinskom v ir ambulat. U semantikom pogledu subjekt jednako moe oznaavati onoga koji trpi radnju (fr. patient) ili korisnika (fr. beneficiaire) radnje kao i vrioca radnje (fr. agent): he (on) oznaava onog koji trpi radnju u eng. he suffered on je trpio, he was kr'lIed on je bio ubijen, korisnika radnje u he was given a b ook dali su mu knjigucc, vrioca radnje u he kil/ed on je ubio ili he gave a book on je dao knjigu.. Ve prema jezicima, subjekt moe tvoriti i ne tvoriti autonomnu sintagmu: u latinskom je subjekt ili modalnos predikata, na primjer u occidunt ubijajucc, ili pak autonomna sintagma (popraena kakvom modalnou glagola), u viri occidtmt mukarci ubijaju gdje viri sadrava oznaiva funkcije. U francuskom SUbjekt nije autonoman, budui da je njegova funkcija oznaena njegovim poloajem u odnosu na predikat.

Subjektu je formalno, dakle, svojstven bilo funkcionalni monem, bilo poloaj. No ono to omoguava da se on identificira kao takav, i da se razlikuje od
81

dopuna, jest njegova obvezatna prisutnost u stanovitom tipu iskaza. U les chiens mangent la soupe psi jedu juhu ili ils mangent la soupe oni jedu juhu, segmenti les chiens ili ils ne mogu se izostaviti nita vie nego predikatna jezgra mangent ; la soupe moe, naprotiv, nestati a da ne okrnji iskaz niti da se izmijeni ekonomija onoga to ostaje. I s pravom se takav segment tra dicionalno oznaava kao dopuna (fr. complement). Od dvaju obvezatnih dijelova, subjekta i predikata, sUbjekt e biti onaj monem koji ima vie iz gleda da jednako tako dolazi i meu dopunama: subjekti iz prethodnih pri mjera jesu dopune u les Chinois mangent les chiens Kinezi jedu pse, les Chinois les mangent Kinezi ih jedu, gdje je les (ih) varijanta od ils (oni).

4-27. Nominalni predikati u jezicima sa subjektom

U jezicima gdje je, s formalnog stajalita, spoj subjekt-predikat obvezatan neke su pravilne konstrukcije, osim u sluajevima kada je za aktualizaciju dovoljna situacija, praktiki svedene na ulogu aktualizatora pravog predi kata. To se u francuskom dogodilo sa il y a ima, postoji., gdje se u formal nom pogledu razlikuje subjekt il od predikatnog monema a. Ovakva je ana liza sinkronijski ispravna za il y a son argent (dans eette banque) on ondje ima svoj novac (u ovoj banci), gdje je izgovor, ak i familijarni, lil i (j) al. Ali u il y a des gens sur la place ima ljudi na trgu, il y a (ima) slui samo zato da uvede stvarni predikat gens i obino se izgovara /ja/; jednako tako ni voici evOt, voiitl eno (od vois ci vidi ovdje, voU Itl vidi ondje) nisu u stvari vie nita drugo nego aktualizatori predikata koji dolazi iza njih.

4-28. Jezici bez subjekta

Koliko god tip organizacije subjekt-predikat bio est, imali bismo krivo kada bismo mislili da je on univerzalan. Ima dosta jezika u kojima savreno normalan iskaz sadrava samo jedan monem koji bi se mogao prevesti s kia za pada kia, s lisica za -evo lisice itd., i to ne samo u marginalnim slu ajevima to ih predstavljaju injunkcije i eliptini oblici komunikacije, nego takoer i u porukama koje su u pravom smislu rijei enuncijativne. Kako iskaz od samo jednog monema ima, razumljivo, istu intonacijsku (potvrdnu, upitnu itd.) krivulju kao i vei iskazi istoga tipa, to nas moe navesti da u ovom sluaju govorimo o aktualizacijskom monemu s intonacijskim ozna iteljem. Ali je, radi jasnoe izlaganja, o aktualizaciji korisno govoriti samo u sluajevima gdje je monem koji se upotrebljava jedinica prve artikulacije, tj. segmentaini monem.

4- 29. Predikatni monem i glagolski likovi (stanja)

Predikat sadrava predikatni monem koji je popraen ili nije popraen mo dalnostima. Taj predikatni monem je element oko kojega se organizira re enica (fr. phrase) i u odnosu na koji drugi sastavni elementi reenice ozna-

82

avaju svoju funkciju. Treba ipak primijetiti da u stanovitim jezicima, po imence u francuskom, govornici imaju mogunost da usmjere predikat na sudionike radnje. Uzmimo na primjer radnju otvaranja, zatim onoga koji trpi radnju a to su vrtna vrata, i vrioca radnje a to je vrtlar. Ako se upo trebljava oblik predikata koji se zove ..aktivni lik ili ..aktiV(l, rei emo le jardinier ouvre le portail du jardin ..vrtlar otvara vrata od vrta(l; ako se upo trebljava oblik koji se zove .. pasivni lik ili "pasiv, iskaz e postati le portail du jardin est ouvert par le jardinier .. vrata od vrta otvorena su po vrtlaru. U prvom je sluaju predikat (oU'lJTe -otvara) usmjeren na vrtlara; u drugom je sluaju predikat (est ou'Vert ..su otvorena(I) usmjeren na vrata. U jeziku kao to je malgaki predikat se, osim toga, moe usmjeriti i na ono to bi u francuskom bila priloka oznaka. Drugi jezici, opet, poput baskijskoga, ne znaju za ovu mogunost usmjeravanja predikata: kada su jednom zadani radnja, sudionici radnje i razliite okolnosti, struktura iskaza je u baskij skom definitivno odreena.

III.

Ekspanzija

4-30. Ekspanzi ja: sve to nije nuno

Svaki element dodan nekom iskazu koji ne mijenja uzajamne odnose i funk ciju elemenata koji su u iskazu ve prije bili, zove se ekspanzija (fr. expan sion) ili proirak, proirenje. Ako se iskaz sastoji od izoliranog predikatnog monema, onda svako dodavanje drugih monema koji ne izmjenjuju predi katno svojstvo prvotnog monema predstavlja ekspanziju poetnoga pre dikata. Ovi e monemi moi biti najrazliitijih tipova; ako poemo od fran cuskog iskaza 'Va! (..idi!), dobivamo 'Va vite ! (..idi brzo! (I) ekspanzijom s pomou autonomnog monema, 'Va le chercher ! (..idi ga potraiti!) s pomou zavisne sintagme s predikatnom osnovom, 'Va chez la 'lJ01,"sine ! (..idi k susjedi!(,) s pomou autonomne sintagme, 'Va le cher-cher chez la 'Voi sine! (..idi ga po traiti kod susjede!) s pomou triju od ovih elemenata zajedno. U stanovitom se smislu moe dakle rei da se u iskazu sve moe smatrati ekspanzijom predikatnog monema, osim elemenata koji su nuni za aktualizaciju toga monema, kao subjekt ondje gdje postoji: u les chiens mangent la soupe, la soupe je ekspanzija predikata, a les cmens to nije. No ekspanzija se ne ogra niava na elemente koji se po volji mogu dodavati predikatnom monemu. Ona ne obuhvaa samo dodatke sredinjoj jezgri iskaza, nego dodatke sva kome od onih tipova segmenata to smo ih do sada ispitali" Uoavamo ko lika je vanost njezine uloge pri stvaranju poruka.

4-31. Koordinacija
Od samog poetka valja razlikovati dva tipa ekspanzije: ekspanziju s pomou koordinacije i ekspanziju subordinacijom. Kada je funkcija dodanog ele menta istovjetna s funkcijom nekog elementa koji je u istom okviru ve prije postojao - tako da bi se, ako se element koji je ve postojao (i eventualna

83

oznaka koordinacije) izostavi, dobila struktura prvotnog iskaza - imamo ekspanziju s pomou koordinacije (fr. coordination). Uzmimo na primjer iskaz il vend des meubles .on prodaje pokustvo.; dobit e se ekspanzija ko ordinacijom ako se iza vend .prodaje doda achete .kupuje, a prije toga po seban monem (ec .i) koji oznaava stanovit tip koordinacije; to e dati il vend et achele des meubles .on prodaje i kupuje pokustvo gdje achete ima tono istu ulogu kao i vend, dakle predikatnu ulogu, i u istom okviru, tj. u istim odnosima s drugim elementima iskaza. Ako se u novom iskazu is pusti prvobitni predikat vend (i oznaka koordinacije et), dobiva se il achete des meubles on kupuje pokustvo<t, koji ima drugo znaenje, ali istu struk turu kao iskaz od kojega smo poli. Ekspanzija s pomou koordinacije moe zahvatiti bilo koju od jedinica to smo ih do sada razmotrili: autonomni monem u aujourd'hui et demain .danas i sutra, funkcionalni monem u avec et sans ses valises .sa svojim kovezima i bez njih(c, modalnost u eng. 'llJith his and her bags .s njegovim i njezinim kovezima(c, leksem u rouge et noir .crveno i crno, homme et femme .mu karac i ena, predikatnu sintagmu u il dessine et il peint avec talent .on da rovito crta i slika. Zabiljeit emo da se mogu koordinirati i elementi kao aujourd'hui danas idemain sutra (na primjer u le beau temps se maintiendra aujotll'd'hui et demain lijepo e se vrijeme zadrati danas i sutra) koji se, kao autonomni elementi, uzajamno iskljuuju u istom iskazu.

4.32. Subordinacija
Za ekspanziju s pomou subordinacije (fr. subordination) karakteristino je to to se funkcija dodanog elementa ne nalazi kod nekog elementa koji je u istom okviru ve prije postojao. Ova je funkcija oznaena bilo poloa jem novog elementa u odnosu na jedinicu uz koju on vri svoju funkciju, bilo s pomou funkcionalnog monema. Ekspanzija kao to je la soupe u les chiens mangem la soupe oznaava svoju funkciju svojim poloajem iza pre dikatne jezgre, a nju tvori predikatni monem sa svojim modainostima; eks panzija de la route u la poussiere de la route (praina na cesti) oznaena je funkcionalnim monemom de (.od; hrv . na.. .i). Vidimo da ekspanzija omo guava da se nepredikatni elementi iskaza dopune na isti nain kao to se dopunjava predikat, iako se to, kao to je sluaj ovdje, moe izvesti s pomou razliitih jezinih sredstava: u francuskom se funkcija .dopune direktnog objekta<c razlikuje od .dopune imenice po tome to je prva oznaena svojim poloajem, druga pak funkcionalom de. No nita, razumije se, ne stoji na putu da funkcija bude u oba sluaja ista, na primjer u jeziku gdje bi potpuni iskaz kojim smo se gore posluili imao neki oblik kao il y a manger de la SOlipe par les chiens (dos!. .ima jesti od juha po psi) i gdje bi, s lingvistikog gledita, la soupe prema manger bila ono to je la route prema poussiere. Subordinirani element moe poblie oznaavati (tradicionalno .ovisiti 0) gotovo svaki element prve artikulacije, jednostavni monem ili sintagmu, ukljuujui ovamo i modalnosti (plus grand .vei > bien plus grand .mnogo vei) i ak oznaivae funkcije (sans argent .bez novca > absolument sans argent .posve bez novca.). Oznaivai funkcija, meutim, najee izmiu po bliim odreenjima: nalazimo takav element kako poblie oznaava vrijednost autonomnog monerna (vite .brzo > tres vite .vrlo brzo) ili bilo kojeg drugog monerna (la robe .haljina > la robe rouge .crvena haljina, la robe de bal

84

haljina za ples, la robe qui est rouge haljina koja je crvenacc, le pinceau de l'artiste umjetnikov kist). Taj element i sam moe biti ekspanzija s pomou subordinacije kakva drugog monema (il va vite on ide brzo. > il va tres vite on ide vrlo brzo, la belle robe lijepa haljina > la tres belle robe vrlo lijepa haljina.). Subordinirani element moe poblie oznaavati predikatni monem: il dit on kae > il le lui dit on mu to kae(c, il dit un mot on kae jednu rije, il dit qu'il viendra on kae da e doi; il part on odlazi, il part denzain on odlazi sutra(C, il part quand elle arrive Alon odlazi kad ona dolazi<c. Subordinirani element moe poprimiti oblik jednog jedinstvenog auto nomnog monema (il court on tri > il court vite on tri brzo) ili neauto nomnog monema (grand velik. > tres grand vrlo velik.). To moe biti autonomna sintagma poput onih s kakvima smo se do sada susretali: il part on odlazi > il part avec ses valises on odlazi sa svojim kovezima, les eglises crkve > les eglises de Rome crkve Rima, rimske crkve. To moe takoer biti sintagma predikatnog oblika; ona obino postaje autonomnom ako joj se doda funkcionalni monem, koji je esto zavisni (subordinacijski) veznik(c, ali se ona moe takoder oznaiti kao ekspanzija jednostavno mjes tom to ga zauzima u iskazu (il part > il part quand elle am've, la robe > la robe qu'elle porte haljina koju ona nosi) i isto tako bez funkcionalnog mo nema (eng. the face was black lice je bilo crno(C > the face he saft) was black lice to ga je (on) vidio, bilo je crno). Vidimo da pojam subordinacije pokriva tOIlo iste pojave kao i Pojam de terminacije (isp. gore, 4- 19). Razlikuje se samo gledite: subordinirani ele ment je determinant. Determinirani (odreeni) monem, a to je onaj o ko jemu ovisi subordinirani (zavisni) element, esto se oznaava kao jezgra (fr. noyau), prema kojoj determinant, tj. element koji o njemu ovisi, valja smatrati satelitom (fr. satellite).

4-33. Fraza (remica) Zavisni (subordinirani) monerni predikatnog oblika (jezgra zavisnih re enica<c) ne bi se mogli izjednaiti s pravim predikatima jer im nedostaje svojstvo nemarginalnosti i neovisnosti koje smo smatrali karakteristinim obiljejem predikata. Oznaavamo ih kao predikatoide (fr. predicatoides). To nam omoguava da frazu (reenicu, fr. phrase) definiramo kao iskaz kojega se svi elementi vezuju uz jedan jedini predikat ili uz vie koordini ranih predikata, a istodobno nas oslobaa da u ovoj definiciji uzimamo u obzir intonaciju; a to predstavlja ozbiljnu prednost, s obzirom na marginalno lingvistiko svojstvo ove pojave.

85

4-36. Razlika izmedu slaganja rijei i izvodenja rijei

Razlika izmeu slaganja (kompozicije) i izvoenja (derivacije) rijei pri lino se dobro moe saeto izraziti ako kaemo da monemi koji tvore slo enicu postoje i drugdje a ne samo u takvim sloenicama, dok meu mone mima od kojih se sastoji izvedena rije jedan dolazi samo u izvedenicama, a tra dicionalno se zove afiks. Monem sa statusom elementa sloenice prijei e u monem sa statusom afiksa im se dotini monem prestane upotrebljavati drugdje nego pri slaganju j po tormulaciji se to ini proturjenim, ali dobro ilustrira blisko srodstvo izmeu dvaju postupaka. Monem -hood u engleskom boyhood djeatvo<c i monem -heit u njemakom Freiheit sloboda danas su afiksi jer se ne susreu izvan neodvojivih sklopova kao boyhood i Freiheit j oni su bili sastavni dijelovi sloenica tako dugo dok su se staroengleski had svojstvo j stupanj<c i starovisokonjemaki heit osoba j stanje; stupanj j svoj stvO mogli nalaziti u kontekstima koji su analogni onima gdje susreemo boyhood i Freiheit. Prikaz koji prethodi ne uzima u obzir sluaj kada ni jedan od dva monema koji se zdruuju ne postoji izvan sklopa ovoga tipa. Tu se radi naroito o elementima za koje se kae da su ueni, koji su u poetku sastavni dijelovi rijei posuenih iz nekog klasinog. jezika, a kao sastavne dijelove zna enjskih jedinica shvaaju ih gotovo iskljuivo oni koji ih uvode u upotrebu. l\1eutim, kada rijei ovoga tipa postanu mnogobrojne i uobiajene, zna enje njihovih sastavnih dijelova na kraju se izlui. Svi koji se slue fran cuskim jezikom znaju da je thermostat termostau sastavljen od dva elementa, thermo- i -stat, koji su dobro predstavljeni u drugim istorodnim kombina cijama; njihovo se znaenje izdvaja dosta dobro da bismo mogli, ako i nismo tehniari, doi u iskuenje da stvaramo druge rijei na thermo i druge rijei na -stat. Dosta velika semantika specifinost dvaju elemenata, poduprta kadto poznavanjem etimologije, moe nas nukati da ovakve for macije interpretiramo kao sloenice. No takav element kao to je teli-, koji su posebice favorizirala otkria zadnjih stoljea i koji se danas slobodno kombinira s monemima ili sa sintemima koji postoje i izvan kombinacija o kojima je ovdje rije (isp. television televizija i vision vizija, teliguide tele dirigiran i guide dirigiran), ponaa se u stvari kao afiks. Ovdje imamo posebnu jezinu situaciju koja nije identina ni sa slaganjem u pravom smislu rijei, ni, openito uzevi, s izvoenjem koje pretpostavlja kombinaciju elemenata razliita statusa. Ovdje se moe govoriti o kon6ksaciji (fr. con fixation), a svaki od elemenata sintema kao to je thennostat oznaava se kao kon6ks (fr. confixe).

4-37. Kriterij produktt'vnosti

U sinkronijskoj je lingvistici korisno vidjeti kompoziciju i derivaciju samo ondje gdje se radi o produktivnim procesima. Kadto je doista teko izjas niti se o produktivnosti ovog ili onog afiksa. Hoemo li govoriti o sufiksu -cete ako koje dijete, polazei od mecham zloest, michancete zloestoa., stvori cochoncete (dosI. svinjskoa) polazei od cochon svinja; prljav? Da li se jo razumiju nove rijei koje se tvore s pomou sufiksa -aison? U svakom sluaju treba izbjegavati da analizu tjeramo i preko onoga to nam 88

doputa znaenje: bilo bi smijeno u avalanche lavina vidjeti izvedenicu od avaler progutati, jer jedino etimolozi mogu nazreti semantiku at\alo giju izmeu ovih dviju rijei. Bilo bi pogreno uvesti monem -cevoir koji bismo izdvojili iz recevoir primiti, percevoir outjeti; pobrati, decevoir razoarati, jer obinog korisnika jezika nikada ne vodi osjetaj da bi meu ovim rijeima postojalo neto drugo osim analogije po obliku, i da za stva ranje monerna treba jedan oznaitelj i jedno oznaeno. Dogaa se kadto da jedan od dva elementa sloenice izgubi svoju autono miju i da se odri u jeziku jedino u ovoj sloenici. To se dogodilo na primjer sa -tin u laurier-tin udika (vrsta lovora). U ovom sluaju ne bismo mogli govoriti o afiksu, jer je afiks sredstvo derivacije, a derivacija proces kojim se proizvode novi sintemi.

4-38. Afiksi i moda/nosti

Dok se od samog poetka smatramo ponukanima da stavljamo u opoziciju gramatike moneme i leksike moneme, ini se da se namee i pitanje u koju se kategoriju svrstavaju afiksi. Afiksi tvore, poput gramatikala, razrede ograniena brojanog sastava koji se dakle u gramatikama mogu nabrojiti. Po tradiciji se afiksi nisu stavljali u rjenike. No, sve ovo nije, razumije se, odluujue. Moglo bi se uiniti da vie obeava to to afiksi nisu kadri, nita vie nego modalnosti, primati determinacije, jer ih moe primati samo sintem kao takav (OVdje izvedenica) a ne njegovi sastavni dijelovi. Ali bi u takvim okol nostima modalnostima jednako tako trebalo pribliiti osnovu na koju se dodaje afiks: u lavage, osnova lav- ne moe se determinirati nita vie nego sufiks -age. Ima u stvari sluajeva u kojima nam ispitivanje kombinatornih mogunosti doputa da se afiksi i modalnosti dovedu u jasnu opoziciju: ako promatramo tisse ltisl 'tka-(C i tissage ltis+al ,tkanje., konstatiramo da se prvi kombi nira s cijelim nizom vremenskih, nainskih itd. modalnosti, tj. onima koje moemo oznaiti kao glagolske, dok drugi ne moe biti popraen ni jednom od njih, nego jedino modainostima posve drugoga tipa, kao to su lan, po sesivnost, plural. To znai, kao to emo vidjeti (4-40), da je sufiks -age, koji ima mo da pretvori 'glagol. u ,ime, neto posve drugo nego moda1nost ija prisutnost moe samo potvrditi glagoisko ili imensko svojstvo jezgre uz koju se vezuje. Ako problem promatramo pod drugim kutom, moemo reti: ako elementi jednog sintema ne mogu biti determinirani, to je zato to su izgubili svoju semantiku autonomiju. To nikako nije sluaj s modalnostima koje savreno uvaju svoju autonomiju, ali njihova vrlo openita yrijednost ne doputa nikakvu specifikaciju.

4-39. Sintem i silem

Premda sinteme i sintagme valja pomno razlikovati, moe biti korisno us poreivati sklopove (sinteme s jedne, sintagme s druge strane) koji su takvi da nijedna determinacija ne zahvaa pojedinano njihove sastavne dijelove,

89

nego u sluaju sintema cjelinu sklopa, a u sluaju sintagme samo njegovu jezgru. I u jednom i u drugom sluaju esto nalazimo ono to tradicija ozna ava kao rijei : sintem lavage, jednako kao i sintagma mangeait. Sintagma koja se sastoji od jezgre, njezinih modalnosti i, eventualno, funk cionala koji je vezuje uz ostatak iskaza, moe se, ako se za to ukae potreba, oznaiti kao silem (fr. syUemme). Latinske rijei kao dominorum .gospodara ili amabantur .bijahu ljubljeni jesu silemi, j ednako kao i francuski sklopovi les tableaux (.slike) ili il le lui a dit (.on mu je to rekao). Sklop les petits tab leaux (.male slike), naravno, nije silem, jer element petits, koji moe poje dinano biti determiniran (l1'eS pelils .vrlo maleni), nije modaInost, nego potencijalna jezgra drugog si1ema.

v.

Klasifikacija monema

4-40. Sloenice i izvedenice promatrane kao monemi

Valja od samoga poetka tono navesti da se ono to emo nie rei o klasifi kaciji monema jednako tako odnosi na sinteme, tj . na kombinacije monema koje su s ostalim dijelom iskaza u istom odnosu kao i jednostavni monemi. Drugim rijeima, ovdje emo uzimati u obzir sloenice i izvedenice : ono to je reeno za autonomni monem vite, vrijedit e za izvedenicu vivement .ivo, ono to je reeno za monem route, vrijedit e za sloenice atttoroute, vide-poche ili chemin de fer .eljeznica. Ono to nam ne doputa da ovdje govorimo o .rijeima jest injenica to ovaj termin pokriva kombinaciju ne samo leksikih elemenata, slobodnih monema i afiksa, nego jednako tako i eventualnu kombinaciju ovih elemenata s modalnostima i funkcionalnim monemima u obliku nastavaka. Drugim rijeima, rije moe oznaavati sintagmu koja ukljuuje i ono to mi elimo prikazati kao dio konteksta bez obzira na to o kakvu se stupnju prepletanja oznaitelja radi. Prema tradi cionalnoj terminologiji, mi ovdje operiramo korijenskim osnovama (fr radicaux) ili -osnovama (themes).

4-41 . Isti monem u razliitim razredima

Hijerarhija monema to smo je ovdje gore (4-8 do 29) izveli temelji se na stupnju sintaktike autonomije znaenjskog segmenta promatranog u od reenom kontekstu. Takav i takav segment u takvu i takvu kontekstu jest monem ili autonomna sintagma ; u drugom kontekstu on j ako dobro moe biti monem ili neautonomna sintagma : le dimanche j e autonomno u les enfants s'ennuienl le dimanche .djeca se dosauju nedjeljom, ali nije vie autonomno u le dimanche s'ecoule tn'stement .nedjelja protjee tuno. Nesumnjivo smo se mogli nai ponukanima da kaemo da je fr. pour za funkcionalni monem, tj. tvrditi da u svim kontekstima gdje ga susreemo on ima upravo takvu ulogu. Ali ono to je vjerojatno istina za ovu francusku jedinicu, nije nuno istina za njegove ekvivalente drugdje ; monem koji oznaava korisnika rad-

90

nje u mnogim je jezicima upravo onaj koji e u razliitoj okolini imati pre dikatnu funkciju i odgovarati naem glagolu dati (fr. donner). U ovom je pogledu svakom jeziku svojstven nain na koji se uspostavljaju razredi mo nema koji mogu preuzeti iste upotrebe.

4-42. Preklapanja, pri jenosi, telki sluajevi

Ovi su razredi rijetko tono razgranieni : u jezicima gdje ekvivalent od (daje) podjednako funkionira kao oznaiva funkcije (dativ<c, za<c) i kao predikat, obino postoji mnotvo monerna koji se upotrebljavaju kao oznaivai funkcije a da se nikada ne iskoriste kao predikat, i obratno. U francuskom postoji razred ..pridjeva kojima su svojstvene predikatne upo trebe (imenski dijelovi predikata, u francuskoj terminologiji atributi, popraeni .. kopulom ili kakvim glagolom stanja) i upotrebe u svojstvu lek sikih determinanata (atributi, u francuskoj terminologiji .. epiteti). Ali se monerni iz ovoga razreda mogu upotrebljavati sa svim funkcijama raz reda .. imenica. Dolazi dakle do preklapanja (fr. chevauchement). Ovdje se, osim toga, mogu razlikovati upotrebe koje potjeu od kakve elipse koja se kao takva jo osjea (la cour des grands /garfons/ dvorite za velike /djeake/) i gdje se odmah moe uspostaviti element koji nedostaje, i sluajevi gdje je stVarno dolo do prebacivanja iz jedne kategorije u drugu (les grands de ce monde veliki ( monici) ovoga svijeta, un grand d' Espagne ..panjolski grand). I u jednom i u drugom sluaju govorit emo o prijenosu ili o trans feru (fr. transfert). " Nije uvijek lako jasno razlikovati izmedu dviju jezinih situacija koje emo razmotriti. S jedne strane, jedan glagol i jedna imenica imaju istu korijen skli osnovu (fr. radical) a da se ne moe zato rei da bi za semantike razlike izmedu jednoga i drugoga bili odgovorni samo konteksti u kojima se oni pojavljuju. U engleskom se fish izgovara na isti nain u a fish ..riba i to fish ribariti; znaenja riba i ..hvatati ribu oigledno su srodna, ali je jasno da bi, kada bi fish u oba sluaja predstavljalo istu jedinicu, I fish znailo .. ja sam riba, ja se ponaam kao riba prije nego .. ja ribarim. S druge strane, jedan te isti monem moe se upotrebljavati bilo u predikatnoj upotrebi, bilo kao ekspanzija predikata, a semantike razlike to ih od jednog sluaja do drugog otkrivamo proizlaze izravno i istodobno iz utjecaja razliitih kon teksta i odgovarajuih funkcija. To je tako u onim jezicima gdje se na prim jer ..noga oznaava s pomou oblika koji e se inae shvaati kao .tOn (ili ona) hoda, ili pak kada se u kalispelu, indijanskom jeziku iz drave Washing ton, neko drvo oznaava kao es-it, oblikom koji bi se u kontekstu gdje bi imao funkciju predikata mogao prevesti s pomou ..on(o) stoji uspravno. U ovom posljednjem sluaju imamo, naravno, posla s istom jezinom je dinicom jer, nasuprot onome to je pravilo u francuskom, u ovim jezicima jedan odredeni jezini element moe, ne mijenjajui identitet, funkcionirati kao predikat ili kao ekspanzija predikata.
=

donne

91

4-43. o/mena i 'Oglagoli.

to se tie leksikih monema (ili leksikala), razlikovat emo, ako zatreba, najprije izmeu onih koji su sposobni za predikatnu upotrebu i drugih. Ova se distinkcija ne poklapa nuno s tradicionalnim razlikovanjem izmeu glagola i ,imena : u lat. Paulus bonus ,Pavao je dobar i u rus. dom nov .t}...-ua je nova., bonus i I10V su predikati, a da zato nisu glagoli. Jezici gdje ova distinkcija ne postoji, tj . gdje se svi leksikali mogu upotrebljavati kao predikati, nisu nimalo iznimni. To dakako ne znai da emo u njima odus tati od toga da utvrdimo razliite razrede leksikala, koji se temelje na nji hovim mogunostima kombinacije s razliitim modalnostima : neki od njih koji se mogu kombinirati s modalnostima vremena i lica moi e se nazvati ,glagolima; drugi, koji se kombiniraju s modalnostima broja ili posvoj nosti, moi e se zvati imenima. No uporaba ovih termina predstavlja nezgodu to oni podsjeajU na jezine realnosti svojstvene jezicima onih koji su utemeljili tradicionalnu gramatiku terminologiju. Kada se opisuje kakav jezik u kojem se svi leksiki monemi mogu kombinirati s modalnos tima lica i naina, ali gdje samo neki, koje bismo poeljeli nazvati glagolima, uzimaju moda1nosti glagolskog aspekta, modalnosti koje objekt ili in pri kazuju u njegovu trajanju, kao neovisan o tom trajanju, ili kao rezultat ega drugoga, bilo bi u svakom sluaju bolje suzdrati se od toga da govorimo o imenima i o glagolima.. U kalispelu' se monemi kao tum' mati ili citxU kua. kombiniraju s moda1nostima koje odgovaraju l . naim linim zamje nicama (in-lum' ja [sam] mati), 2. naim posvojnim pridjevima (an-citxU [to je] tvoja kua), 3. naem konjunktivu (q-citxU da to bude kua). Drugi monemi kao moqU 'planina ili kup gurati kombiniraju se s istim ovim mo da1nostima, ali dodaju jo i druge, a poimence moda1nosti aspekta, na prim jer kontinuativnog aspekta, u kojem se stvar ili radnja promatraju u svojem trajanju, a koji se oznaava s pomou es()- ili es-. -i u esmoq" to je pla ninalI i es-kup-i on gura [neto]. Jasno je da leksikali ovoga jezika koji se kombiniraju s aspektima i oni koji to ne ine, nikako ne tvore dva dijame tralno oprena razreda poput naih glagola i naih imena, nego samo dvije potpodjele istoga razreda jedinica koje su sve sposobne i za predikatne i za nepredikatne upotrebe. Nema sumnje da se dosta lako moe objasniti to to se monemi koji oznaavaju radnje i oni koji oznaavaju predmete na stoje kombinirati s razliitim modainostima. Ali ilustracija koja prethodi pokazuje da se znak koji oznaava predmet planina moe mijenjati (skla njati) kao onaj koji oznaava radnju guranja, a nikako kao onaj koji oznaava drugi predmet, kuu.
..

Bit e u stvari korisno zadrati rije glagol za oznaavanje monema koji poznaju samo predikatne upotrebe i nikakve druge. Takvi su u francuskom monemi jelte, dDn1UJ, mange, koji su za druge upotrebe osim za predikatne sposobni samo u obliku panicipa ili infinitiva, tj . kada im se dodaje monem koji mijenja njihov status.

4-44. .Prid jevi

Monemi koji oznaavaju stanja ili kvalltete osobito su pogodni za predikatne upotrebe. Oni mogu biti poput ruskoga dom nov kua je nova., latinskoga caelum albet nebo se bijeli ili poput francuskoga, s prebacivanjem modal-

92

nosti na kopulu., la maison est neuve kua je nova. Ali se ovi monerni vrlo esto upotrebljavaju i kao atributi. (fr. epithetes), tj. kao ekspanzije nepre dikatnih monema. U ruskom se u tom sluaju upotrebljava (noo-yj dom... nova kua ....) oznaiva funkcije, formalno kombiniran s naznakom pa dea, broja i roda, koji je zacijelo bio ekvivalentom relativa (kua, koja je nova, ... ). Time se u mnogim jezicima objanjava postojanje posebnog raz reda pridjeva, koji se, ve prema jezicima, vie ili manje jasno razlikuje od razreda imena.

4-45. .Prilozi
Ono to se tradicionalno zove prilozima. obuhvaa jedinice koje pripadaju dosta raznolikim razredima. Meu njima, naime, nalazimo autonomne mo neme hier juer, 'Oite brzo. i izvedene sinteme istog ponaanja, kao 'Oi'Oe ment ivo., doucement polako ; blago. OVdje se radi o ekspanzijama predi kata. Kada predikat odgovara kakvoj radnji, prilog je naravno dopuna (fr. complement) te radnje : il allait tristement .. iao je tuno. Ako odgovara stanju, prilog e biti determinant toga stanja, ak ako izraz predikacije pret postavlja posezanje za kopulom : u iskazu il est tristement celebre on je tuno slavan, tristement tuno se ne odnosi na est je(st). nego na celebre slavan; odvajat emo il est tristement celebre a ne il est tnstement . . .ceUbre. To za sobom povlai transfer (prijenos) priloga u atributne konstrukcije (fr. con structions epithetiques) : l'indi'Oidu tristement celebre tuno slavna osoba(C; ali to ne pretpostavlja, razumije se, da se dva razreda determinanata, deter minanti glagola i determinanti pridjeva, nuno meu sobom brkaju : tres vrlo(C pripada jedino drugom razredu, beaucoup mnogo samo prvom.
..

4-46. Pri jedlozi i weznici

Ono to nazivamo prijedlozima ulazi izravno u razred oznaivaa funkcije, a da ga naravno ne iscrpljuje, jer u njemu s jednakim pravom dolaze na jednoj strani monerni s oznaiteljem u obliku nastavka, na drugoj pak strani zavisni veznici (fr. conjonctions de subordination) i, tovie, odnosne za mjenice. Monerni koje obino oznaavamo kao usporedne ili koordinativne veznike nemaju homogen status : car (jer) na primjer ne dolazi u svim kon tekstima gdje nalazimo et ..i. ili ou "ili. U pravom smislu rijei koordinacijski monemi kao to su ovi zadnji, tvore poseban razred i ne bi se mogli poisto vjetiti s oznaivaima funkcije.

4-47 . Zamjenice.
Zamjenice imaju s imenima zajedniko to to se upotrebljavaju u primarnoj funkciji, ali njihova pripadnost ogranienim inventarima navodi na to da se razvrstavaju meu gramatikale. Vrlo se esto dogaa da se ista zamjenica pojavljuje u razliitim oblicima u kontekstima gdje alternira s imenima i ondje gdje je ona tijesno integrirana u predikatnu sintagmu. U francuskom nalprimjer te i Jean ne dolaze u istim kontekstima (je te 'OOtS ja te vidim,
93

je 'VOU Jean 'ja vidim Ivana), ali toi i Jean mogu altemirati (ja 'Vau a'fJec toi .. ja idem s tobom, je 'Vau a'fJec Jean 'ja idem s Ivanom). U sluaju ove vrste moi emo ili te i toi gledati kao varijante oznaitelja istoga monema, ili pak toi pribliiti imenima, a te identificirati kao modalnost predikata. Jednako se tako posesivi ton ,tvoj i tien ,tvoj mogu smatrati kombinatornim vari jantama ili pak kao, s jedne strane, modalnost imena (a'fJec ton livre 's tvo jom knjigom a s druge strane kao monem (a'fJec les tiens 's tvojima) koji i sam moe imati determinante i koji je i sam popraen raznim modalnostima (Jodreen, 'plural). To to se je 'ja ili tu ,ti odnose, ve prema sluajevima, na razliite realne osobe, nema nita vie jezinih implikacija nego injenica to se atljourd'hui ,danas ne odnosi na istu stvarnost ateo ga upotrijebimo 10. prosinca 1958. ili 5. svibnja 1959.

94

Poglavlje 5.

Raznolikost idioma i jezinih upotreba

5- J . Raznorodnost sociolingvistikih struktura Do sada smo pretpostavljali da svaki ovjek pripada jednoj, i samo jednoj, jezinoj zajednici. Uzgred smo naznaili da svi lanovi takve zajednice ne govore na istovjetan nain i da se odstupanja mogu protegnuti na stanovite dijelove strukture danoga jezika. No mi smo namjerno ove razlike zanema rili kako ne bismo komplicirali izlaganje : analiza jezika za koji se pretpo stavlja da je jedinstven jo je uvijek dovoljno osjetljiva pa da bude korisno to je mogue vie pojednostavniti podatke o tom problemu. Meutim, kad smo takvu analizu jedanput dovrili, nuno je da u ispitivanje uvrstimo i one ' podatke koje smo privremeno ostavili po strani.

5-2. Jezina zajednica i politika tvorevina ' Naj prije 'valja, ako je to mogue, tonije odrediti pojam jezine zajednice : svijet je danas podijeljen na politike tvorevine od kojih svaka, barem u pravilu, slubeno upotrebljava odreeni jezik. Ljudi su zbog toga skloni misliti da svi pojedinci koji pripadaju istoj naciji (dravi) tvore homogenu i zatvorenu jezinu zajednicu : mnogi Francuzi teko poimaju da jezik gra aa Sjedinjenih Drava moe biti engleski, a neki su uvjereni da se, kad prijeemo sjevernu granicu Francuske, ondje govori ,belgijski<t. Slubeni jezici imaju pisani oblik, koji je najee u svim pojedinostima ustaljen, a to je oblik s kojim e se stranac najprije upoznati. U svojoj vlastitoj zemlji govornik je obino vrlo osjetljiv na presti pisanog oblika. Iz ustaljenosti i homogenosti ovoga oblika on rado izvlai zakljuak o ustaljenosti i homo genosti slubenog jezika. I sami su lingvisti zadugo usredotoili svoju pa nju na velike knjievne jezike koje su prouavali kao filolozi, i dosta su kasno uoili vanost to je za njihova istraivanja ima prouavanje jezika bez pis menosti koji postoje uz bok nacionalnim (dravnim) jezicima. Jo je vie vremena trebalo da bi se uoile razlike, esto znatne, koje postoje izmeu slubenih i knjievnih jezika i svakodnevne govorne upotrebe, ak i kod onih govornika ije se ponaanje openito doima kao najdostojnije opona anja . . Restriktivna upotreba rijei ,jezik. s kojom se obino susreemo temelji se na istom priprostom poistovjeivanju dravnih politikih tvorevina i jezinih zajednica : neki bi idiom zasluivao naslov jezika onoliko koliko je sredstvo organizirane drave. Cak e se i obrazovani ljudi ustruavati o katalonskom govoriti kao o jeziku unato knjievnosti kojom se katalonski moe diiti ; govoriti o baskijskom ili o bretonskom jeziku znai za mnoge
95

navui na se krivicu zbog autonomakih rovarenja. Ova se ogranienja odra vaju i u upotrebi naziva K!vojezian ili bilingvan. U obinoj je upotrebi bilingvan onaj za koga se smatra da jednako lako vlada dvama nacionalnim (dravnim) jezicima; seljak iz Baskijske Zemlje ili iz Finisterea nije dvo jezian iako govori, ve ovisno o sugovornicima, francuski i lokalni idiom.

5-3. Uzajamno razumijevanje kao krileri j Lingvist se ne bi smio zadovoljiti upotrebom termina koja se temelji na tako povrnom vienju injenica. Ako se elimo drati definicije jezika koju smo gore ( 1 -14) dali, moramo dopustiti da se o jeziku radi od onoga asa kada se uspostavi komunikacija u okviru dvostruke artikulacije glasovnog tipa, i da imamo posla samo s jednim i s istim jezikom sve dotle dok je komuni kacija zajamena. Ovo dobro pokriva uobiajene upotrebe: francuski je doista sredstvo kojim se stanovit broj ljudskih bia uspjeno koristi za meu sobnu komunikaciju. Ali etiketu jezika neemo vie moi odbijati mjesnom idiomu naeg baskijskog ili bretonskog seljaka, koji je neosporno sredstvo jezine komunikacije meu ruralnim stanovnitvom stanovite zone, i to sredstvo razliito od francuskoga, jer . ono ne omoguava da se uspostavi komunikacija s obinim govornikom francuskog jezika. Kriterij uzajamnog razumijevanja nije na alost uvijek odluujui. Uzmimo teritorij gdje ljudi iz svake doline ili iz svakog kraja bez potekoa razumiju svoje neposredne susjede; rei emo da oni govore istim jezikom, unato tome to od jednog mjesta do drugog postoje razlike koje se odnose na leksik, na gramatiku ili na fonoloki sustav. Ali ako u neposredan kontakt dove demo dva govornika koji potjeu sa suprotnih krajeva tog teritorija, lako je mogue da zbroj ovih razlika bude tolik da se oni vie ne razumiju. Ope nito uzevi, izmeu neposrednog razumijevanja i potpunog nerazumijevanja postoje svi mogui stupnjevi. S druge pak strane, kod nekih govornika ko munikacija se moe lako uspostaviti, dok je kod drugih gotovo nemogua : Francuz, openito, razumije ljude iz provincije Quebec u Kanadi; ali ako se ne moe sluiti engleskim, on se izlae opasnosti da naie na potekoe u sporazumijevanju s automehaniarom ili s konobaricom u restoranu. Cesto se dogaa da poetno nerazumijevanje ustupi mjesto gotovo normalnim je zinim odnosima im se nadvlada poetno nepovjerenje i im se prepoznaju stanovite sustavne podudarnosti: Danac i Norveanin koji su uoili da je dan kae [sk] ondje gdje drugi kae [], na primjer u ski skija, nalaze se na putu uzajamnog razumijevanja. Postojat e nuno granini sluajevi; moe se dogoditi da lingvist pribjegne izvanjskim razmatranjima pa govori o jezicima mjesto o dijalektima kada dvije varijante postanu slubenim idiomima dviju razliitih politikih tvo revina. Mogue je s druge strane da za lingvista bude korisno razliite je zine varijante okupiti i razvrstati ovisno o prirodi njihovih upotreba i ovisno o njihovoj rairenosti u prostoru i u drutvu, bez obzira na stupanj razumi jevanja meu ljudima koji takvim varijantama govore: dijalekti istog jezika shvaaju se kao da tvore cjelinu a da to nuno ne pretpostavlja mogunost opeg meusobnog razumijevanja.

96

5-4. Bilingvizam i tdiglosija$

Shvaanje da bilingvizam pretpostavlja dva jezika istovjetna statusa toliko je raireno i toliko vrsto ukorijenjeno da su lingvisti predloili termin ..di glosijat (fr. diglossie) za oznaavanje situacije u kojoj se zajednica, ve prema prilikama, slui prisnijim svakodnevnim idiomom manjega prestia ili i drugim uenijim i biranijim. Bilingvizam bi bio samo individualan, dok bi diglosija bila pojava koja zahvaa itave zajednice. Meutim, izmeu dvaju idioma ima toliko razliitih mogunosti simbioze da moemo zadrati ter min kao to je ..bilingvizam koji ih sve pokriva, radije nego da pokuavamo klasifikaciju na temelju simplicistike dihotomije. Francuski i engleski su dva nacionalna (dravna) jezika velikog prestia, ali se ne moe rei da su u Kanadi oni stvarno na ravnoj nozi; bi li pri ovakvim uvjetima trebalo go voriti o diglosiji u pokrajini Quebec?

5-5. Sloenost stvarnih jezinih situacija

Prije no to pokuamo ilustrirati raznolikost idioma i jezinih upotreba, korisno je podsjetiti na stanovit broj injenica iz iskustva : l . ni za jednu se jezinu zajednicu ne moe smatrati da je sastavljena od pojedinaca to go vore jezikom koji je slian u svim pojedinostima ; 2. postoje milijuni ljudskih bia koja pripadaju dvjema, ili vie nego dvjema, jezinim zajednicama, tj ., ovisno o sugovornicima, upotrebljavaju jedan ili drugi jezik ; 3. nije rijetkost da osoba koja govori samo jedan jezik razumije vie jezika, na sluh ili kad ita;, 4. veina je ljudi sposobna da, ve prema situacijama, upotrebljava dosta razliite oblike istog jezika ; 5. oni koji i sami aktivno ne upotrebljavaju raz liite oblike ovoga tipa, obino bez potekoa razumiju one oblike to ih imaju prilike dosta esto uti.

5-6. Razlinost koja se ne zamjeuje

Jezini bi ideal nesumnjivo bio kada bi sugovornici upotrebljavali uvijek tono iste glasovne, morfoloke i leksike razlike, drugim rij eima kada bi se svi sluili istom jezinom strukturom. Cini se da je u stvarnosti apsoltna istovjetnost sistema, u odnosima izmeu osoba iste zajednice, prije iznimka nego pravilo. Od 66 Pariana izmeu 20 i 60 godina' koji su svi bili iz redova graanstva i sluajno se g. 1 94 1 . nali na okupu, nije bilo dvojice koja bi na apsolutno identian nain odgovorila na pedesetak pitanja to su imala za cilj izdvojiti vokalski sustav svakog ispitanika. Znaajno je s tim u vezi da jezine razlike na koje upuuju ovi raznorodni odgovori, ne utjeu na razumijevanje, da se one niti ne istiu niti ne zamjeuju. Svatko misli da govori kao i svi drugi, jer svi govore ..isti jezik(l. Potrebe zajednice nalau da se zahtijeva ovru.. 'Va jezina istovjetnost, i ona se namee svijesti govor nika, ini ih gluhima za razlike, nuka ih da kakvo posebno jezino obiljeje, koje bi se sluajno nametnulo sluateljevoj panji, pripisuje osobnim karak teristikama kao to je boja glasa. Ovu nehotinu toleranciju stjeemo, razumije se, istodobno s jezinim na vikama, tj. u ranom djetinjstvu. Dijete koje ui ..svoj$ jezik ini to opona97

ajui svoju okolinu. Kako u toj okolini nema potpune jezine homogenosti, dijete e biti prisiljeno da bira, sinkretizira, ini kompromise. Ono e na kraju dobiti sustav s jasnim opozicijama koje e aktivno upotrebljavati, ali mu se nijedno jezino obiljeje kojemu je u toku uenja moglo biti izloeno nee uiniti nenormalnim, bez obzira na to je li ono sastavnim dijelom nje gova osobnog sistema ili nije. tovie, ovo ili ono obiljeje moi e mu izgledati odvratnim, vulgarnim, prostim ili, naprotiv, profinjenim, ukus nim, sjajnim, ovisno o osjeajima to ih je gajilo prema osobama iz svoje okoline koje su ih upotrebljavale. Niz jezinih ponaanja, ak ako se samo njima i ne slui, uinit e mu se u stvari toliko normalnima, toliko uobia jenima da ih nee primjeivati kao razlike. Drugim rijeima, svaki govornik ima svoju aktivnu, imperativnu jezinu normu, koja ravna njegovom upo trebom jezika, i pasivnu normu, mnogo labaviju i tolerantniju. Francuz koji razlikuje prednje lal i stranje lal izvjeban je da razumije i onaj oblik francuskoga u kojem se patte apa i pate tijesto, tache mrlja i tache za daa. izgovaraju istovjetno, pa on ak nee uti da taj i taj njegov sugra anin age doba. ili sable pijesak izgovara s prednjim a ondje gdje on upo trebljava stranje a. to se pak tie govornika koji ne pravi razliku izmeu dvaju a, on razlikovanju to ga ine njegovi suvremenici ne pridaje nikakvu panju sve dotle dok varijacije u realizaciji njihovih dvaju fonema ne preko rae granice na koje se on naviknuo. to se tie leksika, tolerancija je jo znaajnija; esto, iako ne nuno, svjesnija : ista e se realnost oznaiti kao pain kruh ili kao miche hljeb kruha; ja u za mijeati, kada je rije o salati, rei brasser, dok e drugi rei remtter; jedan govori citrouille bundeva gdje drugi vidi courge tikvu. to se tie gramatikih pojava, francuska je norma u toku nekoliko stoljea bila obilato ujednaavana svjesnim zahva tima, pa u ovom pogledu francuski meu jezicima predstavlja vie iznimku nego pravilo. Meutim, ak i u francuskom ostaje na ovom podruju neko liko sloboda: il s'assied ili il s'assoit za on sjeda, je puis i je petlX za ja mogu(, i nekoliko drugih.

5-7. Drutvene razlike

No kod ljudi koji, poput sluinadi, pripadaju okolini ali imaju poseban drutveni status, cio takav skup odstupanja moe dolaziti posebno esto i biti vrlo koherentan. Kompleks istoga tipa moe takoer biti pojava svoj stvena gotovo svim govornicima, ali se ona manifestira samo u posebnim okolnostima. U svim ovim sluajevima dijete ova divergentna jezina obi ljeja poistovjeuje ne samo s realnostima za koje se smatra da im odgova raju, nego takoer s osobnou onih kod kojih se ona manifestiraju i s okol nostima u kojima ih ono konstatira. Odrasli se esto ude kad uju kako se mala djeca slue izrazima sa sigurnim smislom za njihovu pravilnu upotrebu, tj. za okolnosti u kojima ih drutvo oekuje. No to se lako moe shvatiti ako promotrimo uvjete u kojima dijete ui svoj jezik.

5-8. Stvarna sloenost jednojezine situacije

Broj razliitih oblika jezika to dijete moe biti ponukano da ih razlii<uje, ovisi o zajednici u kojoj ono ivi i o drutvenom statusu njegove obitelji.

98

Prije tridesetak godina, dijete iz redova parikog graanstva brzo bi nauilo, od jezinog oblika kojim se i samo sluilo u svakodnevnom ivotu, razli kovati puki govor koji se naroito isticao svojom sintaksom i svojom pro zodijom (automatski akcent na predzadnjem slogu), zatim knjievni oblik za koji su karakteristine pojave vokabulara i sintakse popraene posebnom morfologijom glagola (passe simple, ili "aorisu), i napokon pjesniki oblik koji je knj ievnom obliku dodavao stanovite metrike zahtjeve i posebna fonoloka obiljeja (muklo e u brojenju slogova). Tome se mogao pridodati argotski, ak prostaki stil koji je bio u modi u gimnazijskom dvoritu, ali se u obitelji openito izbjegavao. Druga jezina iskustva, kao crkveni ili kol ski latinski pa razliiti ivi jezici, nisu ulazila u obzir jer, za dijete, nisu bila dijelom ..njegova jezika. Ovakvo otro podvajanje izmeu materinskog jezika i stranih jezika bez ikakve je sumnje savreno opravdano u sluaje vima to smo ih upravo ispitali : svim razliitim oblicima francuskoga koje smo mogli nabrojiti zajednika je bit fonolokog, gramatikog i leksikog sustava, i oni doista kao cjelina stoje u opreci prema svemu to se moe zvati .. latinski ili engleski. Ali se ovako jasna granica ne moe uvijek povui.

5-9. Mjesni govori rtpatois) U velikoj veini francuskih sela u XIX. stoljeu, a u mnogim ruralnim za

jednicama jo i danas, dijete je do desete godine izloeno takvim jezinim oblicima koji se po svojoj fonologiji, gramatici i leksiku dovoljno razlikuju da bi lingvistu promatrau sugerirali kako se prije radi o dva suparnika idioma, nego o dvije varijante istoga jezika. Jezini oblik koji je dijete prvi nauilo i koji se normalno upotrebljava u krugu obitelji zove se u ovom slu aju mjesni govor (fr. patois) ; istodobno s mjesnim govorom, dijete po znaje, a esto i upotrebljava, jezini oblik u kojem emo bez imalo kolebanja moi prepoznati francuski, iako se taj francuski u mnogo emu razlikuje od raznih oblika koji se govore u Parizu ili u pokrajinskim gradovima. im poe u kolu, dijete e se povrh toga naviknuti - j ednako kao i mali Pari anin - na knjievni oblik i na poetski oblik. Pri svemu tome relativno je malo vano je li mjesni govor romanski, tj. je li kao i francuski proizaao iz latinskoga pa mu je prema tome dosta blizak, ili mu je mnogo dalje srodan, poput govora u kakvu selu u Flandriji ili Niskoj Bretanji, ili pak, napokon, da to bude govor, kao u Baskijskoj Zemlji, iji genetski odnosi s ostalim porodicama jezika ostaju hipotetski. Razlikovna obiljeja situacije u kojoj se upotrebljava mjesni govor (fr. situation patoisante) jesu ova : s jedne strane, dva sustava koji dolaze zajedno dovoljno su razliita da bi govornik mjes nog govora svoj domai govor i lokalni oblik opeg idioma shvaao kao dva razliita registra ; s druge strane, lokalni govor smatra se nesavfenim j e zinim oblikom koji svakim posuivanjem iz nacionalnog (dravnog) jezika samo moe dobiti. Odatle proizlazi da se mjesni govor odrava samo dotle dok ima ljudi koji smatraju da je u stanovitim prilikama lake upotrebljavati njega nego nacionalni jezik; tako bi se moglo rei da su mjesni govori po definiciji osueni na to da nestanu. Oni mogu nestajati postepenim mije anjem s lokalnim oblikom opeg govora : ima krajeva gdje je lokalni fran cuski vie ili manje, ovisno o prilikama i o sugovornicima, obojen mjesnim govorom (fr. ..patoise). Oni takoer mogu nestati zato to su ih govornici j ednostavno napustili, budui da su jednog dana roditelji odluili da s dje com vie ne govore mjesnim govorom. Situacija u kojoj se upotrebljava i

99

mjesni govor moe isto tako biti eliminirana onoga dana kada lokalni govor, ili neki vrlo bliski oblik, u oima onih koji ga upotrebljavaju stekne dovoljan presti da bi okrenuo tok struje koja ide za tim da ga lii njegove autonomije u korist opeg govora. Kakav flamanski govor sa sjevera Francuske ostaje mjesni govor (patois) sve dotle dok se odrava samo zbog inercije onih koji ga govore ; on postaje varijanta nizozemskog jezika kod onih koji svjesno ele da on to bude. Ova razlika u stavu brzo e za sobom povui znatne raz like u jezinom ponaanju govornika koji e stanovite rijei i stanovite oblike izbjegavati a drugima davati prednost.

5- 1 0. Dnltveni uvjeti koji utjeu na situaciju s mjesnim govorom

Termin patois ('mjesni govor) nema tonog ekvivalenta izvan francuskoga, a to nas navodi da jezina situacija kakvu moemo utvrditi u Francuskoj nema drugdje tonih ekvivalenata. To je situacija zemlje u kojoj nacionalni (dravni) jezik odavna uiva znaajan presti a dosta se iroko nametnuo da bi ga stanovnici iste pokrajine, ali iz malo udaljenijih sela, upotrebljavali za sporazumijevanj e meu sobom radije nego lokalni govor koji se razli kuje od okruga do okruga i, ak, od opme do opine. Kako se jezik ui prak tinom primjenom, nacionalni (dravni) se jezik, u ovoj prilici francuski, sve bolje i bolje zna. S druge strane, govornici gube priliku da usporeuju svoje domae govore, pa razlike izmeu njih, na koje bi se mogli naviknuti i koje bi se na koncu bile eliminirale, postaju znaajne prepreke komunika ciji. Na kraju dolazi do toga da se upotreba mjesnog govora (patois) suava na odnose meu ljudima iz istoga sela ili iz mjesta koja su praktiki susjedna. Govornici mjesnog govora koji se opim jezikom slue gotovo jednako teno kao i domaim govorom, od toga asa stjeu uvjerenje da .patois nema nikakve praktine vrijednosti, pa ako ga i dalje po inerciji upotrebljavaju obraajui se svojim suvremenicima, oni se navikavaj u da se obraaju svojoj djeci, i uope svim mladima u selu, na francuskom.

5-1 1 . Dijalekta/ne situacije

U zemljama gdje je slubeni jezik svoj status stekao istom dosta nedavno, a naroito ondje gdje su se dugo oitovali otpori centralnoj vlasti, lokalni se govori i dalje upotrebljavaju na prilino prostranim podrujima i esto u svim ivotnim okolnostima, izuzev odnose s dravnim vlastima. Oni se govore u gradu kao i na selu, govori ih srednji sloj kao i obini puk. Cesto se ak i piu. Unutar jednoga od ovakvih podruja koja se esto poklapaju s pokrajinama, postoje osjetne jezine razlike, no govornici su na njih na vikli, oni umiju na njih se ne obazirati, pa postoje izgledi da se s vremenom ove razlike ublae u onoj mjeri u kojoj se situacija to smo je ovdje opisali ustali. U tom se sluaju govori o dijalektu ili narjeju (fr. dialecte), a razlike se meu pojedinim mjesnim govorima zanemaruju. Ovoga su tipa dijalekti koji se po tradiciji priznaju u zemljama kao to je Njemaka i Ita lija : postojao bi vapski dijalekt, bavarski dijalekt, pijemontski dijalekt, sicilijanski dijalekt itd. Jasno je meutim da se dijalektalna situacija poput one to smo je upravo opisali brzo moe izroditi u situaciju s ..patois ana-

1 00

lognu onoj kakvu smo zabiljeili u Francusko;. Za to je dovoljno da se s napretkom dravnog j edinstva osjetno uvrsti poloaj slubenog jezika. Nema naravno jasne granice izmeu dijalekta i mjesnih govora (patois) : proces rastakanja koji na kraju krajeva dovodi do nestanka mjesnih govora,. poinje u stvari im se neki vanjski jezini oblik nametne na tetu mjesnih oblika. Nije sigurno da bi situacija u Gaskonji i u Pijemontu bila onoliko razliita koliko bismo mogli oekivati prema otroj opreci to smo je ovdje gore utvrdili izmeu Francuske i Italije.

5- 1 2. tDijalekt prema &jeziku

tl

opoziciji

Treba u svakom sluaju dobro zapamtiti da u obinoj upotrebi termin di jalekt, kada se primjenjuje na Italiju, Njemaku i druge zemlje Evrope,. ukljuuje vrijednosni sud. Ovaj je sud, dakako, manje strog nego onaj to ga pretpostavlja upotreba termina patois (mjesni govor) . No kakvi god bili osjeaji to ih jedan Nijemac ili jedan Talijan pokazuje za svoj dijalekt,. on ni pomislio ne bi da ga svrsta u isti rang s nacionalnim (dravnim) jezi kom. Bavarski je doista njemaki, pijemontski je doista talijanski, ali postoji jedan oblik njemakoga, jedan oblik talijanskoga koji nije dijaleku, nego jezik. Ima Talijana i Nijemaca koji ne govore nikakav dijalekt, nego je dino nacionalni jezik. Nije meutim rijetkost da se slubeni i zajedniki jezik ne mijea ni s kojim lokalnim jezikom i da ga nijedan lan zajednice ne go gori kao prvi jezik. Njegova j e upotreba ograniena na stanovite sluajeve u kojima mjesni jezici (fr. vernaculaires) nisu doputeni. Mogue je da takav jezik bude prije svega tradicionalni knjievni ili sveti jezik koji je slabo pri lagoen najraznolikijim potrebama zajednice, kao to je to klasini arapski u muslimanskim zemljama. To stvara uvjete za nastanak drugog zajednikog jezika koji je bolje prilagoen svakodnevnim potrebama. Ondje gdje opi jezik skuene upotrebe i neki domai govori stoje u bliskom srodstvu, go vornici su obino svjesniji jedinstva cjeline negoli meusobnih razlika, pa ih to navodi da oPi i domai lokalni jezik smatraju radije za dva stila istoga jezika nego za dva razliita idioma.

5- 1 3. Dijalekti kao raznovrsnosti jezika

Za rije dijalekt postoji i jedna posve razliita, upotreba, ona koja se upo trebljava na primjer u Sjedinjenim Dravama gdje ovaj naziv oznaava svaki lokalni oblik engleskoga, a da se pri tom dijalektima ne oponira kakav pre poruljiviji oblik jezika. Svaki Amerikanac govori neki dijalekt, dijalekt Bostona, New Yorka, Chicaga, ili, ako je mnogo putovao, neki hibridni dijalekt, a da nikada nema osjeaj da govori to drugo nego ameriki engleski u obliku koji je savreno prihvatljiv u svim ivotnim prilikama. Ova situ acija podsjea na ono to se dogaa u Parizu i u gradskim centrima Francuske, osim june, gdje postoje mnogobrojne raznovrsnosti francuskoga koje se u ustima obrazovanih ljudi ine toliko prihvatljivima da ono to ih razlikuje openito prolazi neprimijeeno. Ameriki dijalekti odgovaraju onome to se zove lokalni francuski, a nikako francuskim mjesnim govorima (patois),.

1 01

ili njemakim odnosno talijanskim dijalektima koji su doista previe jedni od drugih razliiti da bi omoguavali uzajamno razumijevanje od jednog do drugog kraja nacionalnog teritorija. Ovakva upotreba ove rijei vrlo dobro odgovara znaenju koje joj se daje kada se govori o grkim dijalektima prije nego je nastala koine, tj. jezik koji se temeljio na govoru Atene i koji j e druge grke govore sveo n a rang nenjegovanih domaih govora prije nego to ih je, sve osim jednoga (lakonskoga, koji je preivio pod imenom ca konski) , eliminirao. U VI. st. prije nae ere u Ateni se nije govorio grki, nego atiki dijalekt, onako kao to su Tebanci govorili beocijski dijalekt a Lakedemonjani lakonski dijalekt, a to vjerojatno nije onemoguavalo uza jamno razumijevanje, barem ne u sredinjem dijelu grkoga svijeta.

5- 1 4 . DivergenCIja i konvergencija
.

Razmatranja koja prethode omoguavaju nam da naznaimo glavne etape jednoga procesa koji se zacijelo, otkako je svojstven ljudima i otkako ljudi govore, ponavljao u tisuama primjera. Ljudska skupina, ratoborna ili koja se brzo mnoi, toliko iri svoje podruje da kontakti meu razliitim njezi nim plemenima gube na uestalosti i na prisnosti. Time e biti izazvan proces jezine diferencijacije koja e se sve vie produbljivati ako kontakti meu razliitim plemenima jo vie oslabe i ako se uspostave novi kontakti s plemenima drugih skupina. Doi e do dijalektalizacije prvobitnog jezika, a ova e dijalektalizacija moi biti uzrokom posvemanjem nerazumijevanju od jednog kraja do drugog. Ali kakvo pleme koje je agresivnije, plodnije, inventivnije ili kultiviranije od svojih susjeda moi e im jednoga dana nametnuti svoju politiku ili kulturnu hegemoniju. Njegov e se dijalekt nametnuti kao slubeni ili knjievni jezik onoliko daleko koliko see njegova hegemonija, i on e u to ime poeti istiskivati lokalne dijalekte, bilo pro cesom konvergencije koja se provodi do potpunog stapanja ako su oni jo slabo razliiti, bilo najjednostavnijim zamjenjivanjem. Nije reeno da e se granice ove hegemonije poklapati s granicama prvotne ekspanzije skupine. U stanovitim tokama one e ih prekoraiti i novi e jezik prekriti krajeve gdje je lokalni govor posve drugaijeg podrijetla. U drugim e tokama ove granice biti u povlaenju i stanoviti dijalekti nae skupine moi e se nai integrirani u drugu naciju ili u drugu zonu kulturne ekspanzije u kojoj e na kraju nestati. Dijalektalizacija nije neminovna posljedica geografske ekspanzije. Jezin diferencijaciju ne uzrokuje udaljenost sama po sebi, nego slabljenje kon takata. Ako je poveanje udaljenosti kompenzirano poboljanjem komuni kacija, j ezina e ponaanja ostati identina. Sve dok su bili potrebni tjedni da bi se preao Atlantik, engleski u Engleskoj i engleski u Americi su se uda ljavali. Zeljezniki vokabular razlikuje se i u naelu i u pojedinostima u Velikoj Britaniji i u Sjedinjenim Dravama. Ali su uvjeti drugaiji u doba kada treba svega nekoliko sati da stignemo iz New Yorka u London i kada glas gotovo za tren prelazi Ocean ; tako danas prije primjeujemo konver genciju (pribliavanje) nego divergenciju (udaljavanje). Ako jednoga dana sovjetski graani na Mjesecu osnuju promatraku stanicu, nee biti nikakva izgleda da se ruski ondje dijalektalizira, tako dugo dok odnosi sa Zemljom ne budu prekinuti.

i It

1 02

J....

5- 1 5. Kako tono odrediti vrijednost termina .dijalekt

Za lingviste postoji nain da se ispravi dvoznanost rijei dijalekt. On se sastoji u tome da se u svakom pojedinom sluaju za dotini govor tono navede kojega je opeg jezika on divergentni proizvod. Tako emo u pa njolskoj moi razlikovati takav panjolski dijalekt kao andaluzijski, koji, u krajnjoj liniji, nije nita drugo nego provincijski oblik kastiljskoga, i takav romanski dijalekt panjolske kao to je asturski, koji, u osnovi, predstavlja lokalnu raznolikost latinskoga to je neko donesen na Poluotok. U Grkoj, cakonski je protogrki dijalekt ; veina rumejskih (fr. romaiques) lokalnih govora diferencijacije su koinea ; to se tie lokalnih oblika govora graanstva, oni bi se mogli etiketirati kao dijalekti modernog gl'kog. Postoji na alost mnogo sluajeva gdje nam je teko rekonstruirati proces diferencijacije pa se za vapski i za bavarski moe rei da su njemaki dijalekti, a da to, razu mije se, ne pretpostavlja da budu varijante suvremenog opeg njemakog j ezika.

5- 1 6. Kreolski jezici
Idiome koji se oznaavaju terminom kreolski govore potomci robova do vedenih iz Mrike u Novi svijet i na otoke Indijskog oceana. Oni su morali nastati iz posebnog procesa za koji se trudimo da mu u mislima rekonstru iramo etape. Ali njihovo dananje ponaanje u odnosu prema kulturnom jeziku, a oni se doimaju kao njegova osakaena i izobliena verzija, podsjea na ponaanje dijalekata i mjesnih govora (patois). Situacija francuskog kre olskog kakav je onaj na Dominiqueu, koji je domai idiom ljudima to kao slubeni jezik imaju engleski, nalazi svoj obrat u Francuskoj gdje su nizozem ski mjesni govori obiteljski govor ljudima koji francuski upotrebljavaju kao nacionalni (dravni) jezik.

r '

5-17. Drutveni di jalekti

Naziv .dijalekt upotrebljava se najee za jezine varijante s posebnim vlastitim geografskim smjetajem. No nita nam ne stoji na putu da ga upo trijebimo takoer za oznaavanje divergentnog jezinog ponaanja stanovi tih drutvenih klasa. Ovdje je i opet dolo do opadanja uestalosti i pris nosti dodira izmeu dvaju dijelova stanovnitva ; to je uzrokovalo proces jezine diferencijacije, a njega koi samo minimum suradnje to ga pret postavlja zajedniko prebivanje u istom gradu.

5-1 8. Govorni jezik i pisani jezik

Vjerovanje u jedinstvo i homogenost svakog nacionalnog jezika ima za po sljedicu ne samo to to se zbog njega zaboravlja na raznolikost jezinih uvjeta unutar granica svake drave, nego i to to nas, posve krivo, uvjerava da nuno postoji identitet izmeu j ezika to ga jedan narod govori i onoga koji pie.

1 03

Kada se jedna jezina zajednica, do tada nepismena, upozna s pismom, ona se s tim pismom upoznaje obino kako ono slui za kakav drugi jezik ; od vojiti u ovakvu sluaju pismo i jezik zahtijeva takvu mo analize kakva u poetku vrlo lako moe nedostajati, pa postoje izgledi da prvi govornici koji se okuaju u pismu, uine to na nekom stranom jeziku. Dogaa se da se takva situacija ustali i da obrazovani ljudi, koji i dalje govore svoj domai idiom i nijedan drugi, znaju pisati samo strani jezik. Jezik koji se namee u pisanoj uporabi u mnogim je sluajevima jezik kakve klasineCl knjievnosti ili knjievnosti liturgijskih tekstova, kao latinski u Evropi do poetka suvre mene epohe te sanskrt u Indiji i arapski jezik Korana u muslimanskim zem ljama do naih dana. To dakako ne iskljuuje napore da se pie na domaim idiomima : kada se radilo o tome da se dopre do ireg opinstva koje ne bi obuhvaalo samo klerike, u srednjem se vijeku, pored latinskoga, pisalo francuski, engleski, njemaki.

5- 1 9.

Drugi jezik ili drugi stil?

Ima razloga da razlikujemo sluaj kada je pisani jezik neki drugi j ezik, a ne domai idiom, od sluaja gdje se pisani j ezik shvaa j ednostavno kao drugi stil. No jasno rjeenje nije uvijek lako nai. Kada se pisani jezik moe prepoznati kao prethodno stanje obina govora, teko je objektivno tono odrediti stupanj diferencijacije koji omoguava da se govori o dva j ezika umjesto o dva stila. Smijemo li rei da su se klerici VIII. stoljea, koji su go vorili romanski, sluili u svojim spisima (na latinskom, ali kakvom latin skom !) arhaizirajuim stilom svojega vlastitog jezika, ili su ovisno o prilikama upotrebljavali jedan jezik, lokalni romanski, i drugi jezik, latinski ? Ili, da uzmemo suvremeni primjer, u koji okvir svrstati uzajamne odnose iz meu govornog arapskog, jezika novinstva i jezika Korana u Egiptu? Jasno da je postojanje iste etikete (romane loqui, arapski), sve u svemu, poka zatelj da se iza raznolikosti uvijek osjea jedinstvo, i mono sredstvo kako bi se odralo uvjerenje da su razilaenja prije stilistike negoli fundamentalne naravi. Moda bi se moglo rei da e se jedinstvo odrati dok se razliiti jezini oblici osjeaju kao komplementarni, da svaka ivotna prilika zahti jeva takav i takav oblik i ni jedan drugi, pa da, prema tome, govornik nikad nije doveden pred izbor. To to postoje vrlo raznoliki stilovi govornog j e zika i pisanog jezika, koji ostavljaju dojam o neprekinutoj irokoj lepezi, moe, naravno, samo pojaati dojam jedinstva. To je upravo ono to imamo u dananjoj Francuskoj, a to pridonosi tome da se zastru znatne razlike izmeu slubenog jezika i jezika neusiljena razgovora. Izmeu pisanog ob lika koji poznaje passe simple (sorist) kao vrijeme pripovijedanja, koji upit nost oznaava s pomou inverzije subjekta i koji kao nenaglaenu zamje nicu prvog lica plurala poznaje samo nous, i na drugoj strani svakodnevnog i oputenog govora gdje se pria pripovijeda u prezentu, gdje se pitanje oznaava kao takvo s pomou uzlazne intonacije ili s pomou est-ce que, gdje nous parlons (odlazimo(c) postaje on se lrOlle itd., postoje meustilovi koji odbacuju passe simple, ali koji kao varijantu poznaju upitnu inverziju (veuX-lU? hoe li ?) i za prvo lice plurala uvaju nenaglaeno nous i isklju ujui on ili pak ga uvaju zajedno s njim.

1 04

5-20. Govorni oblik pisani oblik istog jezika

Uza sve to ne treba zaboraviti da se opozicija izmeu tradicionalnog knji evnog jezika i svakodnevnog govora nikako ne mijea sa mnogo otrijom opozicijom koja postoji izmeu primarnog govornog (glasovnog) oblika i sekundarnog pisanog (grafikog) oblika. Govorni oblik est-ce que poznaje pisani oblik podjednako kao i usmeni, a passe simple (aorisu) ils divorerent oni progutae(l jednako se izgovara kao to se i pie. Dogaa se meutim da se kolebamo o nainu pisanja kakve razgovorne rijei kao IpagajI nered (pagaye, pagaie ili pagaille) ili o izgovoru knjievne rijei kao pust"llanime 'plaljiv ( [piizilanim], ili krivo [piizijanim]) ili transi proet ([trazi], ili zastarjelo [trasi]). U engleskom su esti sluajevi kada se ne zna ba tono kako izgovoriti rije kojoj se zna pisani oblik : u toku obrane jedne diserta cije o grafiji u kineskom, pokazalo se da se lanovi jedne amerike komisije za doktorat nisu sloili ni u vezi s mjestom akcenta u rijei ideogram ideo gram(C, ni u vezi s kvalitetom prvih dvaju vokala ove rijei.

5-2 1 . Govorni francuski i pisani francuski

U francuskom su razlike izmeu naina pisanja (grafije) i izgovora (fonije) takve naravi da se bez pretjerivanja moe rei da se struktura pisanog je zika ne podudara sa strukturom govornog jezika. U jednoj se plural redovito obiljeava dodavanjem -s imenici i, sekundarno, pojavama slaganja ; u dru goj se on izraava prvenstveno s pomou izmjena oblika koje zahvaaju determinante imenice (fle(z)1 mjesto Ill, Ila/ ; Ide(z)1 mjesto lre/, I tinI) Ova su razilaenja, razumije se, jo upadljivija ako se posluimo razlikama u inventaru oblika izmeu svakodnevnog jezika i knjievnog jezika (odsut nost passe simpiea i imperfekta konjunktiva u govornom jeziku). Gramatika francuskoga koja bi se zasnivala iskljuivo na govornom jeziku u njegovu glasovnom obliku, pokazivala bi strukturu koja bi se duboko razlikovala od strukture to je pruaju klasine gramatike koje vode rauna samo o tradi cionalnom jeziku u njegovu pisanom obliku. U takvoj bi se gramatici go vorilo na primjer o razliitim konjugacijama, ali bi se u njoj isticala razlika izmeu glagola sa samo jednom osnovom (npr. Idon-/ ,dati.) i glagola s promjenljivim osnovama (npr. lfini- finis-I zavriti : lfini fini-ral ali lfinis-o finis-iol ; Ise- sav- so-I Iznati : lil seI, Inu sav-oI, lil so-raf). Osjeaj jedinstva francuskog jezika i preko ovih razilaenja, moe se odrati u stvari samo po cijenu dugog drila koji djetetu omoguava da sintagmu lizeml, koju izgo vara otkako zna govoriti, dovede u .vezu s grafikim oblikom ils aiment 'oni vole., koji zacijelo dosta vjerno reproducira slijed fonerna i monerna to su se upotrebljavali prije kojih tisuu godina.

5-22. Posebna uvjetovanost knjievnih upotreba Moemo aliti stvarno stanje koje primorava mlade govornike francuskog jezika da ovome drilu posvete duge sate. koji bi se mogli upotrijebiti za stje1 05

canje stvarnije plodnijih sposobnosti. Cinjenica je da francuski nain pi sanja, koji razmjerno dosta dobro omoguava strancu da pronae izgovor neke rijei kojoj poznaje pisani oblik, izuzetno mnogo zahtijeva od onih koji su jezik nauili izgovarati prije nego su ga nauili itati i pisati. Ali treba da budemo naistu s tim da j e posve normalno da se uspostavljaju razlike izmeu govorne uporabe i pisane uporabe. Budui da pismo vrlo nesavr eno reproducira intonacije glasa, obino se istie kako nije nita udno to se zauzvrat uvode neka dodatna utonjenja. Razlikovanje homonima u pisanju, toliko esto u francuskom pravopisu, nalazi u tome stanovito oprav danje. No to je samo jedan aspekt temeljne razlike izmeu uvjeta u kojima se, openito, odvija uporaba govora i knjievna djelatnost. U obinu ivotu govor esto samo tumai situaciju ; u govoru moemo dakle sebi dopustiti eliptike obrate : par ici ! (ovuda !) u hodniku podzemne eljeznice, uz pokret rukom ; quelle tAte ! (kakva glava !), la-bas ! (ondje !) itd. Govor je omiljelo podruje zamjenica prvog i drugog lica i, openito uzevi, rijei ili sintagmi koje, poput ici ovdje, hier juer ili demain sutra, dobivaju konkretno znaenje samo u odnosu na situaciju u kojoj su izgovorene. Ne sumnjivo nije rijetkost da se u govoru smjestimo izvan situacije u kojoj s e nalaze sugovornici : ogovaranje, koje s e n e smatra nuno knjievnom dj e lamou, esto pretpostavlja jezino ponaanje koje nije ukotvljeno u posebnu situaciju u kojoj se odvija razgovor. Moglo bi se uostalom rei da upotreba jezika neovisno o svakovrsnim prilikama predstavlja ideal, jer se samo u tom sluaju komunikacija uspostavlja s pomou strogo jezinih sredstava. No dok govor vrlo rijetko moe posve izmaknuti utjecaju promjenljivih sluajnosti dane situacije, kada se pisac nae pred neispisanom stranicom, on je uvijek nuno osuen na to da pribjegne ovom idealu, j er on ne moe predvidjeti sve okolnosti u kojima e njegova poruka biti izruena. Razmjene pisama valja naravno ostaviti po strani jer one, u naelu, ne idu za uopavanjem i ne pretendiraju na trajnost, a to je nuno pieva elja. Ovdje valja podsjetiti da je usmena knjievnost realnost koja je prethodila pisanoj knjievnosti kakva je nama bliska, a da nam poveavanje broja strojeva za reproducira nje govora moe dopustiti da predvidimo preporod usmenog sastavljanja djela kao i njihovo prenoenje glasovnim putem. Ali onoliko koliko ova usmena knjievnost ostane strogo jezina, i ukoliko ne bude popraena ni bukom ni svjetlosnim projekcijama kojima je svrha da obnove situaciju, mi u njoj nalazimo lingvistiki ideal komunikacij e koja se uspostavlja s po mou arbitrarnih znakova. Unoenje nelingvistikih elemenata poput boje govornikova glasa, kao i vanost koju mogu dobiti emfatiki elementi te nediskretni elementi melodijske krivulje, udaljit e nas uza sve to od onog lingvistikog ideala to ga predstavlja grafiko biljeenje iskljuivo relevant nih obiljeja iskaza.

5-23.

Sabiri i tpidini

Do sada smo nastojali raznolikost sociolingvistikih situacija ilustrirati samo unutar takvih podruja kojima postojanje opeg j ezika daje stanovito j e dinstvo. Sada emo se pozabaviti situacijom kada pojedinac ili skupina po jedinaca nastoji uspostaviti kontakte izvan podruja vlastitog opeg jezika. Ako takav pojedinac (ili skupina pojedinaca) eli uspostaviti j ezinu komu nikaciju - kao to je i vjerojatno - s onima na koje nailazi, on e morati ili uvjeriti te ljude da naue njegov jezik ili pak sam nauiti j ezik tih ljudi.

1 06

No ipak nije iskljueno da se elja za komunikacijom oituje i na jednoj i na drugoj strani, da svaka od dviju skupina koje se nau zajedno uini napor kako bi identificirala ono to kae druga i oponaala je to je bolje mogue. Iz ovih e nastojanja nastati mijeani jezik koji e svaka od dviju skupina biti sklona poistovjeivati, manje ili vie, s jezikom druge skupine, a on e se u stvari nalaziti na pola puta izmeu njih. Za sve one koji ga upotreblja vaju ovaj e idiom biti pomoni jezik (fr. langue d'appoint), sa slabo ocrta nom strukturom, s leksikom koji je ogranien na one potrebe radi kojih je nastao i koje mu omoguavaju da preivi. Takvim pomalo turim sredstvima komunikacije esto se daje ime sabira (fr. sabirs), po imenu jezika koji je dugo cvjetao u lukama Sredozemlja a koji je poznat takoder i pod nazivom lingua franca. Sabiri se nuno ne ograniavaju samo na korisnike iz redova dviju etnikih skupina, nego mogu - kao neko i sama lingua franca - slu iti kao jezini posrednik svim narodima koji obitavaju u odreenoj geo grafskoj zoni. Puki izraz macache bono, koji je posuen iz sjevernoafrikog sabira, dobro ilustrira mijeanost ovoga idioma : macache je iskrivljeni oblik arapskoga ma kan Ii Inerna, to nije. (fr. Ice n'est pas.), a bono neka vrsta zajednikog nazivnika za romanske oblike rijei dobar (fr. bon). Medu mi jeanim jezicima ovoga tipa treba takoder spomenuti argon inuk (eng. chinook) kojim su se u XIX. stoljeu sluili ameriki Indijanci sa sjeverne obale Pacifika u svojim kontaktima kako od jednog do drugog plemena tako i s traperima koji su govorili francuski ili engleski. Prostorno i vremenski blii. russenorsk (Irusko-norveki.), koji je nastao iz kontakata izmeu rus kih i norvekih ribara na obalama Sjevernog ledenog oceana, imao je kratko trajno postojanje ali je dosta dobro opisan, a to je odlian primjer za mije ani idiom ijem su nastanku pridonijela, priblino podjednako, dva savr eno poznata jezika. Nema otre granice izmeu sabira i onoga to se obino naziva pidinima (eng. pidgins), premda ovi drugi imaju rjenik koji je, u biti, posuen samo iz jednog jezika, iz engleskoga. Pidin u pravom smislu rijei i njemu srodni idiomi na Pacifiku su u stvari igrali - i igraju jo uvijek - istu onakvu ulogu kakvu je neko imala lingua franca u sredozemnom bazenu. Svi pidi ni, uostalom, imaju barem tragove utjecaja i drugih jezika osim engles koga : posvuda nailazimo na rije savvy Iznati., koja je oigledno romanskog podrijetla (isp. sabi,'), i koju automatski upotrebljava jednojezini anglofon kada se trudi da ga razumije kakav stranac. Jezik petit negre je priblini francuski ekvivalent pidina, a upotrebljava se, kao i pidini, u svojstvu pomonog jezika pri kontaktima izmeu ljudi koji govore raznim jezicima.

z:

5-Z4. Razlika izmedu sabira !ueolskih jezika

Sa sinkronijskog stajalita kreolski su jezici neto sasvim drugo jer njih, u svim ivotnim prilikama i bez posezanja za bilo kojim drugim idiomom, govore kompaktne skupine govornika. Moe se doista pretpostaviti da su se oni, jednako kao pidin i petit negre, poeli govoriti u svojstvu pomonih jezika, i da su u krajevima kao to su Antili kamo je trgovina robljem dovodila robove razliitog podrijetla, pa prema tome i vrlo raznolikih jezika, na kraju zamijenili afrike jezike u svim njihovim upotrebama. Budui da su se oni morali nametnuti prilikom dodira meu ljudima afrikog podrijetla i budui
1 07

da su Evropljani mislili da dobro postupaju ako se pri obraanju Crncima slue sabirom, neemo se zauditi ako u strukturi razliitih kreolskih jezika bio njihov rjenik engleski, francuski, panjolski, nizozemski ili portugalski otkrijemo mnotvo zajednikih obiljeja koja vie podsjeaju na Afriku nego na Evropu. Kreolski nita u samoj njegovoj jezinoj strukturi, u naelu, ne diskvalificira da postane kulturnim jezikom. No sve dotle dok se kreolski osjea i identificira kao iskvaren oblik kakva velikog civilizacijskog jezika, njegov se status ne razlikuje od statusa mjesnih govora (fr. patois) u metro polama.

5-25. Pojedinac koji se naslanio tl inozemstvu

Pojedinac (ili mala skupina) koji odlazi u inozemstvo ili se onamo iseli ope nito e imati oiglednih koristi ako to je bre i to je bolje mogue naui jezik zemlje u koju odlazi, jer nikako ne moe oekivati da e stanovnike dotine zemlje primorati da naue njegov jezik. On e ovoj obavezi izbjei jedino ako u stranoj zemlji nae dovoljno znaajne skupine svojih zemljaka u koje bi se mogao uklopiti. U velikim gradovima Sjedinjenih Drava esto se susreu starice koje su ve godinatJ)a ondje nastanjene a ne znaju ni rijei engleski. Ovisno o dobi kada je doao u novu zemlju, ovisno o stupnju svoje kulture i inteligencije i ovisno o sredini u kojoj ivi, useljenik e se ili uspi jevati kako-tako sporazumijevati, ili pak e na kraju, na ope zadovoljstvo, govoriti taj novi jezik kao to ga govore domai ljudi. Svoj prvi jezik on moe ili potpuno zaboraviti ili pak se i dalje njime sluiti, ali na kraju s manje la koe nego svojim drugim jezikom, ili pak prvi jezik uvijek zadrava kao jedini u kojem se osjea doista lagodno. Ako isti pojedinac (ili ista mala skupina) upotrebljava, bilo kao prvi, bilo kao kasnije steeni jezik, kakav idiom velikog prestia a prihodi mu omogua vaju da svuda pomalo unajmljuje usluge ljudi koji tim idiomom govore, on nee biti prinuen, ma koliko ga daleko odvela putovanja, nauiti ni jedan domai jezik. Englez moe cio ivot provesti po hotelima na Azurnoj obali :a da ne progovori ni rijei francuski. Sluaj kada se neka skupina pojavi uz silu i u novoj se zemlji nastani po pravu osvajaa, moe u poetku stvoriti takvu sociolingvistiku situaciju koja se od situacije to smo je upravo razmotrili razlikuje gotovo samo po stupnju. No na dugu stazu, tj . nakon vie generacija, obino e se uspostaviti, kako se tini, komunikacija izmeu pokorenih i osvajaa, a kada se stvori jezino jedinstvo, faktori kulture i broja govornika prevagnut e nad poetnom vojnikom nadmoi : rimsko osvojenje Galije imalo je za posljedicu jezinu romanizaciju zemlje, dok je franako osvojenje uspjelo germanizirati samo sjeverne i istone rubove teritorija.

5-26. Uenje stranih jezika

.l\1eu jezinim kontaktima neemo zaboraviti one koji se uspostavljaj u indirektno, posredstvom knjievnosti. Kontakt se u ovom sluaju moe odvijati u toku vremena ako knjievnost koja se prouava nadivi jezinu
1 08

zajednicu u ijem se krilu rascvala. Uenje kakva stranog jezika, ivog ili koji je kao govorni jezik nestao, moe u stanovitim sluajevima biti insti tucionalizirano, i smatra se da ga svi mladi ljudi odreene drutvene klase moraju svladati. Obrazovani ljudi i specijalisti svih redova ponukani su u dananjem svijetu da naue itati, ako ve ne govoriti, vie jezika. Lako mo emo shvatiti kako strani jezik to su ga nauile i koji upotrebljavaju naj utjecajnije klase jedne nacije, moe prestati biti stranim jezikom i postati zajednikim jezikom koji e na kraju, dijalektalizacijom i drobljenjem, istis nuti raniji nacionalni jezik. To se zacijelo dogodilo u Galiji poevi od prvog stoljea nae ere.

5-27. &Materinskiq, jezik, dvojezini i jednojezini govornici

U svim sluajevima koje smo do sada promotrili pojavljuju se dvojezine (bilingvne) ili viejezine (plurilingvne) situacije. Paljivo ispitivanje ovih razliitih sluajeva omoguava nam da odbacimo naivno shvaanje prema kojem bi postojala jako dobro definirana situacija zvana .bilingvizam ili .dvojezinost ; to bi bila situacija kada se isti pojedinac jednako savreno slui sa dva jezika, a ona ne bi imala nita zajedniko sa situacijom kada pojedinac, kadto i vrlo teno, govori jedan ili vie jezika razliitih od prvog nauenog jezika koji se zove materinski. Ovdje valja istaknuti stanovit broj injenica iz iskustva i ujedno odbaciti nekoliko predrasuda koje su se u XIX. stoljeu pod utjecajem romantizma nametnule jednojezinom gra anstvu velikih evropskih nacija. Prvi naueni jezik nije nuno jezik majke, nego moe biti jezik slugu ili bilo koje druge osobe koja je u stalnom dodiru s djetetom. Taj prvi jezik nije neizbjeno onaj to e ga pojedinac govoriti s najveom lakoom kad odraste : petogodinje dijete za etiri mjeseca Illoe usvojiti drugi jezik i postati nesposobno da na prvom jeziku bilo to kae ili na njemu razumije i jednu rije. Milijuni mladia i djevojaka irom svi jeta naue sluiti se novim jezikom sigurnije i tonije nego idiomom koji su iskljuivo upotrebljavali u toku djetinjstva, bilo da je takav idiom mjesni govor, dijalekt ili nacionalni jezik. Sto ovaj prvi idiom ostaje za govornika korisniji i to u njegovim oima uiva vei presti, jasno j e da e to manje biti u opasnosti da izblijedi i da se iskvari, a ini se da se usvajanje drugog j ezika odvija to sporije i to manje savreno to se prvi bolje odrava. Dok oba jezika ostaju u nadmetanju, normalno je da se svaki od njih, radije i s vie sigurnosti nego onaj drugi, upotrebljava u danim situacijama : moe se dogoditi da lijenik ljubitelj glazbe bude praktiki nesposoban o glazbi razgovarati na jeziku koji je jedini na kojem umije obavljati svoj posao. Sto se pak tie onih na koje obino mislimo kada kaemo .dvojezian, .bilingvan, tj . na osobe koje su u toku ranog djetinjstva usporedo nauile dva jezika, potrebni su dosta iznimni stjecaji okolnosti da bi se kod njih oba idioma zadrala na razini koja se pribliava ranopravnosti, pa u tom sluaju gotovo nuno nailazimo na preferencijalne upotrebe to smo ih spomenuli gore vie. Kriterij savrenstva (.perfektnosti.) nema nikakva znaenja : u svim jezinim zajednicama ima unilingva koji upotrebljavaju oblike to se vrlo openito smatraju nepravilnima. Jednojezini govornik ne govori savreno (perfektno), nego na zadovoljstvo neposredne okoline koja zna za njegovu pripadnost skupini. Taj se kriterij ne bi ba mogao, barem ne istodobno, upotrijebiti za sve jezike to ih govori viejezini subjekt, jer je nuno po-

1 09

trebno stanovito vrijeme da bi za nj smatrali da se uklopio u kakvu drutvenu skupinu.

U stvari, s jedne strane postoje ljudi koji za sve jezine komunikacije upo trebljavaju uvijek istu fonoloku strukturu, istu morfologiju, istu sintaksu, ak isti leksik : to su unilingvi ili jednojezini subjekti. Jednojezini govor nik uiva stanovite slobode koje mu prua struktura njegova jezika : on moe upotrebljavati razliite stilove. Ve prema sugovorniku i prema prilikama, on e u francuskom rei Monsieur votre pere vient-il? (..Dolazi li vd gospo din otac?) ili Il vient, ton pere ? (..Tvoj otac dolazi ?). S druge strane ima ljudi koji su kadri - uspjenije ili manje uspjeno - od jedne do druge poruke posve mijenjati kOd, upotrebljavati drugu fonologiju i drugu sintaksu. To su bilingvi ili dvojezini subjekti, odnosno, ako raspolau s vie od dva koda, plurilingvi ili viejezini subjekti, bez obzira na stupanj savrenstva koji dostiu u vladanju svakim od idioma.

5-28.

Interferenetia

Za lingvista se ovdje postavlja pitanje u kojoj mjeri bilingvni govornik us pijeva odrati razliitima, u svim njihovim detaljima, obje jezine strukture kojima se naizmjence slui. Znakovi svakog jezika tvore u naelu strukturu sui generis, tj. oni se oponiraju jedni prema drugima na poseban nain, tako da od jednog jezika do drugog nema tone semantike podudarnosti. Me utim bi1ingv koji govori francuski i engleski, zacijelo mora biti svjestan da u velikoj veini sluajeva ondje gdje u jednom jeziku kae chien (..pas) mora u drugom rei dog. To ga moe navesti da potpuno poistovjeti chien i dog tako da sve situacije, sve injenice iz iskustva koje u jednom od registara izazivaju dog u drugome izazivaju chien ; to dovodi na primjer do toga da se chien-chaud [dosl. ..vrui pas.] upotrebljava po uzoru na eng. hot-dog da bi se oznaila hrenovka u pecivu. Odatle, na stanovit nain, proizlazi jedinica s jednim jedinim oznaenim (..pas) i dva oznaitelja (fiel i lebg/). Na planu druge artikulacije esto se dogaa da bi1ingv poistovjeti jednu pojavu iz jednog jezika i jednu pojavu drugog jezika i da ih artikulira na identian na in ; mnogi englesko-panjolski bilingvi u Sjedinjenim Dravama poisto vjeuju englesko Ihl sa panjolskim jota, kojemu izgovor varira izmeu [h] i [x], tako da njihova realizacija engleskoga have ..imati varira od [h rev] do [x rev]. Ovakve semantike i glasovne identifikacije nesumnjivo nisu au tomatske pa ih obrazovani bilingvi uspijevaju izbjegavati. No one su toliko ekonomine pa zbog toga i toliko prirodne da se samo zahvaljujui stalnom nastojanju da i jednu i drugu strukturu ouva netaknutima bilingv moe nadati da e ih iskljuiti iz svoga jezinog ponaanja. Postoji u stvari samo nekoliko virtuoa koji su kadri sluiti se sa dva ili sa vie od dva jezika a da se kod njih nikada ne dogaaju pojave to ih oznaavamo imenom je zine interferencije (fr. interference linguistique). Interferencija se oituje na svim planovima jezika u kontaktu i u svim stupnjevima. Na podruju leksika njome e osim proirivanja znaenja ili upotrebe (isp. ovdje gore proirivanje upotrebe rijei chien) biti odreeno jednostavno posuivanje znaka (primjeri : living-room, film, gag, star, western), zatim kalk, tj. kombina cija dvaju postojeih znakova po stranome uzoru (primjeri : fin de semaine p" uzoru na eng. week-end, autoroute ..autocesta, njem. A utobahn po uzoru na tal. autostrada), pa priblini kalk (primjeri : gratte-etel .. neboder za sky110

-scraper, kanadski francuski 'lJivoir dnevna soba prema engleskom li'lJing-room) i sugerirani ekvivalent [primjer : recentni francuski nazi v (salle de) se jour, koji se upotrebljava kao ekvivalent za living-room] . U svim slua jevima to smo ih upravo naveli radi se o pojavama interferencije koje su u jeziku u koji se posuuje gotovo ustaljene, tj . dolaze u upotrebi kod uni lingva, i nisu vie oitovanje pojedinanog jezinog ponaanja kao to je to upotreba solver za resoudre rijeiti. u govoru jednog francusko-engleskog bilingva. Ali upotreba il esc suppose (sortir) za il semble (qu'il sortira) ini se (da e on izai)., koja je kalkirana prema engleskom he's supposed (to go out) ali potvrena kod uni1ingva, dobro pokazuje proces koji vodi od inter ferencije kod bilingva do prihvaanja u drutvu.
Na glasovnom podruju, vidjeli smo, interferncija moe dovesti do toga da se proiri polje varijacija kojega fonerna (eng. Ihl kojemu se varijacije proteu od [b] do [x]). Ali kada se dva razliita fonerna jednog jezika stope po uzoru na drugi jezik, ona podjednako moe zahvatiti i sustav : neki en glesko-panjolski bilingvi kod kojih fonem Iyl u panjolskom varira od [j ] do [dj] i [d] (yo ja se ovisno o sluajevima izgovara [jo], [djo] ili [do]) brkaju i u engleskom foneme Iyl i 11,1 (realizirano [d]), pa se rijei kao yet jo i jec mlaz, i jedna i druga bez razlike, izgovaraju [jet], [djet], [det]. Do interferencija u sintaksi dolazi naroito esto u jezicima koji se zovu je zici sa slobodnim redom rijei, tj . gdje determinante predikata karakteri ziraju specifini funkcionalni monemi, po uzoru na jezike s tzv. ustaljenim redom rijei, tj . takve gdje funkciju sintagmi vrlo esto obiljeava njihov poloaj u iskazu. Francusko-ruskog bi1ingva nita ne spreava da svoje ruske akuzative automatski smjesti u one poloaje to ih u francuskom zahtijevaju dopune direktnog objekta, jer identifikacija funkcija nee time biti pogoena. Ali e ruski s kojim se ovako postupa postati neobino ukoen. Primijetit emo da se isti bilingv ne bi sintaktikim slobodama ruskoga mogao okoris titi u francuskom jer ovdje ne dovode do mijeanja funkcija. to se tie izraavanja funkcija, interferencije e se manje oitovati u transferu monerna iz jednog jezika u drugi, iako i toga ima (francusko a koje je preuzeto u vie evropskih jezika u sintagmama tipa livre a dix francs knjiga po deset fra naka), a vie u pojavi kalkova (upotreba ac, koji je obini ekvivalent za fr. a, za oznaivanje cijene u engleskom : books ac a dollar each knjige svaka po dolar). Rei, kako se to esto govorilo, da se pojave morfoloke strukture ne posuuju ili da se ne posuuju mnogo, jednostavno znai konstatirati da je, kad je prinuen analizirati kakav amalgam, bilingv zbunjen jednako onoliko koliko bi bio i unilingv, i da iz jednog jezika u drugi on prenosi samo moneme koji su formalno dobro razgranieni.

5-29. Interferencija pokriva sve pojave posudivanja

Svako uporno nastojanje da se puke posuenice razlikuju od uenih posu enica - tako to bismo prve poistovjetili s interferencijama izmeu suvre menih jezinih zajednica a druge s preuzimanjem leksikih jedinica iz sta rih jezika koji se, u razliite svrhe, upotrebljavaju zajedno s don:::lima dovelo bi do iskrivljavanja injenica. Povijest tako razliitih francuskih ri jei kao to su hair mrziti, ange aneo., sucre eer<c, cat/ser govoriti ; uzrokovati, fraction frakcija ; razlomak., theorie teorija, abeille pela,
111

redingote -redingott, rail -tranica pretpostavlja bilingvizam i interferen ciju, ili tonije, dvojezine situacije i razdoblja interferencije razliita od onih to ih treba pretpostaviti za samo raanje francuskog jezika, kada je stanovnitvo galskog jezika iz sredinjeg dijela sjeverne polovice esterokuta to ga tvori dananja Francuska, u toku nekoliko stoljea uz svoj domai keltski govor nauilo govoriti i latinski. Sve ovo upuuje na vanost pojava jezinog kontakta kada elimo prikazati kako se jezici mijenjaju u vremenu.

112

Poglavlje

6.\

Razvoj jeziki

I.

Drultvena promjena i jezina promjena

6- 1 . U svakom asti svaki se jezik mijenja

za Francuza je dovoljno da preleti Pjesan o Rolandu (La Chanson de Ro land) ili, da ne idemo tako daleko u proAlost, da Rabelaisa ili Montaignea ita u izvornom tekstu, pa da se uvjeri kako se jezici u toku vremena mijenjaju. Unato tome, nikome se ne ini da bi se jezik kojim on govori mijenjao u toku njegova ivota, ili da se razliiti narataji koji ive zajedno ne bi izra avali na jedinstven nain. Sve pridonosi tome da se kod j ezinih subje kata stvori uvjerenje o nepromjenlj ivosti i homogenosti idioma kojim se slue : i postojanost pisanog oblika jezika, i konzervativnost slubenog i knjievnog jezika, i nesposobnost subjekata da se sjete kako su govorili prije deset ili dvadeset godina. Osim toga, u njihovu je interesu, naravno, da ne primjeuju ono to bi moglo usporiti razumijevanje poruke, i da ne vode rauna ni o jednoj razlici koja to razumijevanje ne spreava. J a izgovaram age Idob, doba sa [a], a moj sugovornik u toj rijei izgovara [a ] ; ako me upita Quel age avez-vous? (IKoliko vam je godina ?), ja u smjesta shvatiti njegovo pitanje, i uope neu imati vremena primijetiti da on age izgovara drugaije nego ja. Uza sve to, neosporno j e da se svaki jezik u svakom asu mijenja. Dovoljno je da promatramo pojedinosti u nj egovu funkcioniranju pa da u njemu ot krijemo razne procese koji ga, gledano dugorono, mogu uiniti neprepo znadjivim. Sve se u jeziku moe mijenjati : oblik i vrijednost monema, tj . morfologija i leksik ; poredak monema, drugaije reeno sintaksa ; priroda upotrebe i uvjeti za upotrebu razlikovnih jedinica, tj . fonologija. Nastaju novi fonemi, nove rijei, nove konstrukcije, dok stare jedinice i stari obrati gube na estoi i padaju u zaborav. To se dogaa a da se govornicima ni kada ne uini da bi jezik kojim oni govore i koji se govori oko njih ikada prestao biti identian sa samim sobom. Da bismo pojednostavnili analizu, pretpostavit emo da je jezik koji se raz vija jezik strogo jednojezine i savreno homogene zajednice, u tom smislu to bi razlike koje bi se u njemu mogle utvrditi odgovarale samo uzastopnim etapama iste upotrebe a ne upotrebama koje se Il1eu sobom nadmeu. To, naravno, jedva odgovara stvarnosti koju moemo promatrati, na primjer u sluaju francuskoga kakav se govori u Parizu, gdje se prepleu svakovrsni utjecaji i gdje jedna uz drugu postoje upotrebe drutveno i geografski raz nolika podrijetla. Onako kao to smo to uinili ranije u vezi s opisom jezika,

113

morat emo dakle i ovdje zanemariti takve varijacije i pretpostaviti homoge nost koja e se oitovati samo u vrlo izuzetnim sluajevima.

6-2. Leksike i sintaktike inovacije

Za poetak moemo poi od toga da razvoj jednog jezika OVISI o razvoju komunikacijskih potreba skupine koja njime govori. Razumije se da je raz voj tih potreba u izravnom odnosu s intelektualnim, drutvenim i ekonom skim razvojem dotine skupine. To je oigledno kada je rije o razvoju leksika : pojava novih potronih dobara dovodi do nastanka novih imenovanja ; sve izrazitija i vea podjela rada ima za posljedicu stvaranje novih naziva koji odgovaraju novim funkcijama i novim tehnikama. To ide pod ruku s gublje njem naziva koji oznaavaju naputene predmete i tehnike. Davanje imena novim predmetima ili novim tehnikama samo posve iznimno dovodi izravno do nastanka novih monema, osim, naravno, ako se nazivi ne posude iz kakva drugog jezika, a tu emo mogunost za sada zanemariti. Govornici najee postupaju tako to jedan ve postojei monem, ili sku pinu monema, poblie oznae (specificiraju) s pomou jednog ili vie mo nema koji su u dotinom jeziku isto tako naslijeeni : chemin "pUlt, chemin de fer ..eljeznica. [dos!. "eljezni put], chemin de fer mitropolitain ..(parika) gradska (podzemna) eljeznica. [dos!. ..prijestolnika eljeznica.]. Ovdje se oigledno radi samo o posebnom aspektu takve temeljne jezine pojave kao to je prva artikulacija, prema kojoj se neko specifino iskustvo artiku lira na linearni slijed manje specifinih i polivalentnih elemenata. To znai da potreba za oznaivanjem novih predmeta ili novih iskustava nee dovesti samo do proirivanja leksika, nego u prvom redu do vee sloenosti iskaza. Kad su ljudi ugledali brod Denisa Papina, mogli su rei ovaj brod ide na paru. (fr. ..ce bateau marche a la vapeur.), kombinirajui ve postojee mo neme prema tradicionalnoj shemi. No im takva naprava postane sastavnim dijelom svakodnevnog ivota, nee biti dovoljno samo konstatirati moguu spregu izmeu pare i kretanja po vodi, nego emo morati moi obiljeiti odnose to se uspostavljaju izmeu nove naprave i drugih realnosti koje se mogu promatrati. Morat emo dakle moi rei : ..Brod koji ide na paru . . . (fr. ..Le bateau qui marche a la vapeur . . . II) , ili .. Brod na paru . . . (fr. ..Le bateau a vapeur. . . ), da bismo na kraju, nesumnjivo, doli do Parobrod. . . (fr. Le vapeur . . .). Naravno da su profinjeni sintaktiki postupci, kao odnosna reenica ili atributna upotreba pridjeva, stariji od parnog stroja, ali pret hodna ilustracija upuuje na to kako su oni mogli nastati pod pritiskom teh nikih potreba. Usporedba meu indoevropskim jezicima pokazuje da je odnosna reenica nastala relativno kasno, sinkronijsko pak promatranje upuuje na to da se takav tip ekspanzije kao to su zavisne reenice namet nuo, u nekim zajednicama, samo pod pritiskom novih potreba to ih sa so bom donosi zapadna kultura.

6-3.

Nastanak novih funkctja

Usporedo s tim kako se poveava sloenost ljudskih odnosa, i mi otrije uoavamo raznolikost odnosa meu razliitim elementima iskustva. To e dovesti do stvaranja novih jezinih sredstava s pomou kojih ove odnose

114

treba oznaiti, tj. pojavit e se nove funkcije. Novi oznaivai funkcija (pri jedlozi, veznici, prijedloni ili vezniki izrazi) tvore se od autonomnih ele menata. To mogu biti autonomni monemi (engleski up u he went up .on se uspeot, up he went, koji se upotrebljava kao funkcional u up the hm .uz brijeg.) ili autonomne sintagme (francuski sans egard [pour] .bez obzira (na).). U jezicima gdje su se tradicionalni funkcionalni monemi amalgami rali s modalnostima i postali nedjeljivi od elemenata iju funkciju oznaa vaju (fleksijski jezici), novi oznaivai funkcije (esto potpuno neovisni ne kadanji prilozi) dobivaju originalno formalno ponaanje. Nema sumnje da se stanovite funkcije mogu jo zadugo oznaavati kombinacijom slobod nog funkcionala i amalgamiranog funkcionala (lat. in urbem .gradec, in urbe .u gradu., njem. in die Stadt ju grad., in der Stadt .u gradu.) ; no razvoj e ii za tim da ukloni amalgamirani funkcional a dotinu razliku prenese na predikat (fr. il entre dans la ville .on ulazi u gradec, il erre dans la ville .on luta po gradu) ili pak na slobodni funkcional (eng. inco the city 'u grad, in the city .u gradu).

6-4. Jedino e unutarnja uzronost zanimati lingvista

Ono to smo upravo rekli o izraavanju funkcija, vrijedi kao ilustracija za reperkusije to ih, dugorono, na strukturu jezika imaju promjene drutvene strukture. Vano je zabiljeiti da nastanak i irenje novih funkcionalnih monerna s posebnim formalnim ponaanjem postaje izvorom neravnotee, a ona e se moi razrijeiti potpunim uklanjanjem jednog sredinjeg obi ljeja tradicionalne strukture ; no da bi ono bilo potpuno uklonjeno, bit e potrebna stoljea, ak tisuljea. To znai da se jezine posljedice neke drut vene promjene poinju osjeati istom nakon stanovitog vremena, da one do laze u sukob s inovacijama to ih sa sobom donose nove etape u razvoju drutva i da one nuno s njima moraju uspostaviti stanovit modus vivendi. A taj modus vivendi je sama bit strukture jezika u svakom asu njegova raz voja. To drugim rijeima znai da je na temelju reorganizacija drutvene strukture i izmjena komunikacijskih potreba koje iz njih proizlaze, vrlo teko tono utvrditi uzroke jezinim promjenama. Kada su jednom priznali odluujui utjecaj drutvene strukture na strukturu jezika, lingvisti e imati izgleda da dosegnu stanovitu metodoloku strogost jedino onda ako svoja istraivanja ogranie na dosta maleno razdoblje u razvoju jednog jezika i ako se zadovolje time da u samom jeziku otkrivaju tragove vanjskih utjecaja te da biljee lanane reakcije to su ih takvi utjecaji mogli izazvati, a da ne pokuavaju doprijeti do predjezinih karika u lancu uzronosti. Neka obi ljeja jezika koji prouavamo nuno emo morati smatrati datostima kojih bi se postojanje moglo objasniti samo s pomou neprovjerljivih hipoteza. Pravi e se predmet lingvistikog istraivanja ovdje dakle sastojati u prou avanju konflikata koji postoje unutar jezika u okviru stalnih potreba ljudskih bia koja se meu sobom sporazumijevaju s pomou jezika.

115

II.

Ekonomija jezika

6-5. Nalelo manjeg napora

J ezini se razvoj moe shvatiti kao razvoj kojim upI1lvlja stalna antinomija izmedu ovjekovih komunikacijskih potreba i njegove tenje da svoju men talnu i fiziku aktivnost svede na minimum. Kao i drugdje, i ovdje je ljud sko ponaanje podvrgnuto zakonu manjeg napora prema kojemu ovjek ulae samo onoliko napora koliko je potrebno da tako doe do cilja to ga je pred sebe postavio. Na to bismo mogli prigovoriti da ljudska djelamost openito i jezina djelatnost posebno mogu biti same sebi ciljem, mogu biti igra : brbljanje je esto vjeba, bez ikakve posebne svrhe, koja ne tei stvarno za komunikacijom, nego za nekom vrstom duhovnog zajednitva (fr. com munion), a to je vrlo razliito. No to ne znai da jezinim razvojem ne bi vladao zakon manjeg napora. Igra moe zadovoljiti igraa u stvari jedino onda ako on potuje njezina pravila, a za jezik su pravila ona to ih propisuju komunikacijske upotrebe jezinog sredstva. Na svakoj etapi razvoja uspostavlja se ravnotea izmedu potreba komuni kacije koje zahtijevaju sve brojnije, sve specifinije jedinice, od kojih bi svaka dolazila manje esto u iskazima, i ovjekove inercije koja tjera na upo trebu ogranienog broja jedinica s openitijom vrijednou i eom upo trebom.

6-6. Simagmalska ekonomi ja i paradigmalska ekonomi ja

Da bismo doskoili nedostatku specifinosti jednoga termina, postoji, na ravno, i drugo sredstvo nego da ga zamijenimo. Kakav dosta openit naziv moe se specificirati tako to mu dodamo drugi naziv, koji je i sam dosta openita znaenja : machine st1'oj_ i laver prati_ jesu, i jedan i drugi, nazivi sa irokom sferom upotrebe, ali je machine ci laver stroj za pranje. jako dobro definiran predmet. Da bi uspjeli udovoljiti svojim komunikacijskim po trebama, ljudi e dakle moi birati izmeu poveanja broja jedinica u sis temu (domaica e, na primjer, moi govoriti o svom stroju Bendix) ili po veanja broja jedinica koje se upotrebljavaju u govornom lancu (tada e domaica rei ..moj stroj za pranje.). U prvom emo sluaju imati sintag matsku ekonomiju. Jedan monem mjesto triju, dva sloga i est fonema u /bediks/ mjesto pet slogova i deset fonema u /m8inalave/. U drugom emo sluaju imati paradigmatsku ekonomiju, jer emo tako izbjei dodavanje nove jedinice popisu onih imenica koje govornik mora pamtiti i izmedu kojih mora birati dok govori. Konaan izbor izmedu jednog ili drugog rje enja bit e, u naelu, odreden uestalou upotrebe. Ako se predmet o kojem je rije spominje s velikom frekvencijom, bit e ekonominije uzeti kratku oznaku, ak i onda ako se time memorija jo vie optereuje. Ako se, naprotiv, dotini predmet rijetko spominje posebno, bit e ekonominije da se pamenje ne optereuje i da se zadri dugi oblik. Naravno, i drugi se faktori upleu u igru. U primjeru kojim smo se gore posluili, Bendix je, u usporedbi sa suparnikim dugim oblikom, u slabijem poloaju zato to
116

oznauje samo strojeve jedne stanovite marke, i to e neka druga domaica govoriti o svom stroju Laden ili Conord. Kratka oznaka, koja se sastoji od samo jednog monema, u mnogim je sluajevima skraeni oblik duge oznake, bez obzira na njezinu etimologiju (cine ili cinema kino za cinhnatographe kinematograf, metro metro za chemin de fer metropolitain), i to j e dovoljno da u nekoj tradicionalistikoj zajednici sprijei da ona bude openito pri hvaena. Ekonomijom jednog jezika moemo nazvati upravo ovo stalno traenje rav notee izmeu proturjenih potreba to ih treba zadovoljiti, izmeu komu nikacijskih potreba s jedne strane te inercije memorije i artikulacijske iner cije s druge strane, a ove dvije- posljednje nalaze se u stalnom sukobu. Dje lovanje svih ovih imbenika ograniavaju razni tabui koj i nastoje imobili zirati jezik pa odbacuju svaku previe oiglednu inovaciju.

6-7. Samo komunikaci ja oblikuje jezzk

Da bismo mogli shvatiti kako se i zato jezIcI mijenJaJu, mi moramo biti svjesni toga da svaki iskaz i svaki fragment iskaza zahtijevaju od govornika odreen utroak mentalne i fizike energije. Ovaj se utroak moe uiniti beznaajnim svakome onome tko ga pokuava promatrati na sebi samu, u obinim prilikama ivota, kada taj utroak uravnoteuje elja za sporazu mijevanjem ili za izraavanjem. Ali stanje velikog umora otkriva ak i naj razgovorljivijoj osobi da izbor prave rijei i odgovarajueg fonema pa, to vie, i najobinija upotreba govornih organa, vrlo osjetno poveavaju osje aj umora. Ima trenutaka kada ne nalazimo prave rijei, zatim trenutaka kada prevladava pravi fiziki umor i kada govor zbog nedovoljne diferen cijacije uzastopnih fonerna postaje nejasan. Pojedinac rado pristaje na ovaj utroak energije da bi zadovoljio svoje ko munikacijske potrebe. Kao to znamo razliite su potrebe to ih on zadovo ljava upotrebom jezika. No sve te potrebe pretpostavljaju uporabu takva jezika kojega su osobine odreene time to se on upotrebljava u komuni kacijske svrhe. Jezik je orue ija nam organizacija otkriva da se u toku vre mena on oblikovao tako da bi zadovoljio ove komunikacijske ciljeve i da se upravo njegovim iskoritavanjem u ove svrhe j ami stalno odravanje nje gova funkcioniranja. Komunikacijske upotrebe jezika morat e, dakle, pri vui nau panju ako elimo otkriti uvjetovanost jezinih promjena. Zato ono to konstatiramo i to uzmognemo formulirati nee nuno vrijediti za one jezine iskaze kojima cilj nije komunikacija. Ali emo ove posljednje dobrovoljno zanemariti jer oni oponaaju komunikacijske iskaze i ne pruaju nita to u njima ne bismo mogli nai. Drugim rijeima, obiljeja koja bismo mogli utvrditi u nekomunikacijskim iskazima jesu ista ona obiljeja koja susreemo u pravim porukama. Ali dok u ovim posljednjima njih stalno i tono odreuje i kontrolira potreba da se prenese poruka, dotle im je u vie ili manje prikrivenim oblicima solilokvija jedino jamstvo integriteta elja da se to bolje odigra komedija komunikacij e. Kada smo ovo rekli, moemo pretpostaviti da e energija koja se utroi u jezine svrhe teiti tome da bude proporcionalna s masom prenesene oba vijesti (informacije). Izrazit emo to j ednostavnije i izravnije ako kaemo da se mi, kada govormo zato da bi nas drugi razumjeli, napreemo samo

117

onoliko koliko se ini da je dovoljno da bi ono to smo rekli doseglo svoj cilj.

6-8. Redundancija
Ako ih shvatimo doslovno, ini se da ove tvrdnje podrazumijevaju da u jeziku ne bi moglo postojati nita to ne bi davalo tono odreen obol ko munikaciji i da svaki element iskaza, da bi se proizveo, zahtijeva napor koji je strogo proporcionalan s funkcijom koju dotini element obavlja. Iako je kao ope naelo opravdano, sve je ovo, u stvari, nespojivo s okolnostima u kojima se odvija komunikacijska djelatnost. Jezine se razmjene odvijaju gotovo stalno u uvjetima koji su daleko od toga da budu idealni : posve je iznimno da se ostvaruju u apsolutnoj tiini ; obino se rijei izmjenjuju na pozadini od raznih umova, nejasne buke, tektanja motora, uma mora ili vjetra, u najboljem sluaju cvrkuta ptica i umova od ivotinja. Cesto se takoer dogaa da sluateljeva panja bude podijeljena izmeu poruke koju mu nastojimo prenijeti i njegovih osobnih preokupacija. Zato normalna jezina poruka ne moe biti telegrafska ili minimalna. Rijei su rijetko onoliko kratke koliko bi mogle biti kad bi svaki fonem pouzdano i u svim sluajevima obavljao svoju razlikovnu funkciju : ak izvan svakog konteksta, rijei diccionnaire (rjenik4C) nije uope potreban dio -nnaire da bi se ona razlikovala od svih drugih rijei francuskog jezika. Cini se da bi strogo shva ena ekonomija morala zahtijevati da se ne sluimo rijeima od tri ili od vie nego tri fonema prije nego smo iskoristili sve kombinacije od dva fonema. Tako u francuskom, gdje su rijei koje se sastoje od dva fonema posebno mnogobrojne, na osamnaest teoretski moguih kombinacija konsonant + / re/ upotrebljava se samo jedna, i to (q) jeun (na)tate. Praktike potrebe ko munikacije zahtijevaju dakle da jezini oblik bude stalno i na svim razinama obilato redundantan ili zalihostan (fr. redondant). Ova redundancija, koja je nuna da bi se jezik mogao primjenjivati, jednako je tako nuna djetetu kada mu valja usvojiti upotrebu jezika njegove okoline. Nema sumnje da je dijete ponukano da stanovite glasove povezuje sa sta novitim injenicama iz iskustva, na primjer glasove [val] (u francuskom) s percepcijom ivotinje konj, i tako ono dobro naui osnove jezika. Ali . nije rijetkost da ono neke rijei usvoji tako to ih identificira u nizovima kon teksta koji na kraju, za njega, tono razgranie znaenje naziva. Iz usta ko jega od starije brae ut e ..Mama, gladan sam ; daj mi kruha s maslacem (fr. Maman, j'ai faim ; donne-moi une tartine) ; od oca : ..Gladan sam ; kada emo sjesti za stol? (fr. 'J'ai faim ; quand nous mettons-nous il table ? ) ; o kunoj maki : ..Ona j e gladna ; daj joj iznutrice (fr. ,u a faim ; donne-Iui du mou4C). Svi su ovi iskazi redundantni (zalihosni) po tome to kod subjekta dvaput oznaavaju elju za uzimanjem hrane, i upravo ova redundancija omoguava mladom svjedoku da identificira rije gladan (u fr. faim "glad(c, u izrazu koji znai doslovce ..imam glad). To isto vrijedi i za odrasla ovjeka kada naie na novu rije, bilo u svome, bilo u stranom jeziku. Rjeniki lanak, koji je u takvu sluaju zadnje utoite, nije napokon nita drugo nego sistematska redundancija : ..Rudiral... Qui croit dans les decombres (Ru deral.. . Koji raste na razvalinama.). Temeljna potreba da se ova redundancija odri jedan je od faktora koji ne smijemo previdjeti kada prouavamo uvjete jezinog razvoja. Kako god
118

ilo, odravanjem stanovite ravnotee izmedu utroene energije i prenesene obavijesti odreduju se u velikoj mjeri smjer i pojedinosti ovoga razvoja.

m.

Informacija, frekvencija i cijena

6-9. TeDnja informacije i lingvist

Inenjeri telekomunikacija pronali su kako proraunati prenesene koliine informacije (obavijesti) kada smo jednom ve odredili broj jedinica sistema i vjerojatnost svake od tih jedinica. U svojim naporima da smanje trokove prenoenja poruka, oni su izmjerili cijenu* informacije ovisno o sistemu znakova koji se upotrebljava : Morseovo pismo, obina abeceda (21) jedinica), brojke ( 1 0 jedinica), binarni sustav (2 jedinice). Konstante to su ih tako uspjeli izdvojiti predstavljaju izravan interes za lingvista. Ali se za rjea vanje problema to ih postavlja jezini razvoj rijetko mogu jednostavno pri mijeniti formule koje su izradili inenjeri. Inenjeri telekomunikacija po stiu rigoroznost u stvari tako to podatke pojednostavnjuju u skladu sa svojim potrebama. Tako se ..cijena kotanja jedne rijei proraunava ovisno o broju slova to ih sadrava njezin pisani oblik ili ovisno o broju fonema od kojih se ona sastoji. Drugim rijeima, za svaku se pojedinu minimalnu je dinicu, slovo ili fonem, smatra da joj je cijena ista kao i svakoj drugoj . To stoji, nesumnjivo, vrlo blizu stvarnim uvjetima stanovitih prenoenja oba vijesti, ali ne moe vrijediti za uobiajene uvjete u kojima se odvijaju gra fike i fonike upotrebe jezika : ako poistovjetimo, kao to se i doputa, cijenu s energijom, ne bismo mogli tvrditi da rukom pisano e i f imaju istu cijenu. Sto se pak fonerna tie, koji nas izravno zanimaju, moemo se zapitati kako emo moi izmjeriti i usporediti srednju energiju to je zahtijeva izgovor jedinice lal i izgovor If/. Moemo u najboljem sluaju pretpostaviti da iz govor rijei larl (..kola ; tenk) zahtijeva u prosjeku vie energije nego izgovor rijei Ial (..maka), tj. dodatni fonem, uz pretpostavku da je sve drugo isto, zahtijeva dodatni utroak energije. To to pri ovakvim okolnostima lingvist od onoga to nauava teorija infor macije (obavijesna teorija) mora upamtiti svodi se u velikoj mjeri na za kljuke zdrava razuma. Valja naznaiti i ilustrirati kako je i u kojem smislu variranje stanovitih faktora kadro izazvati variranje drugih elemenata. Te su varijable broj (fr . nombre) jedinica izmeu kojih na nekoj toki iskaza govornik bira, vjerojatnost (fr. probabilite) pojavljivanja jedinica koja se svodi na njihovu frekvenciju ili estou (fr. frequence), cijena (fr. cOla)

Rijeju cijena prevodimo francusku rije co ut, ne trudei se da u hrvatskom izrazimo tono znaenje tOno Ito se plaa ili Ito se mora platiti :za odredenu uslugu ili odredenu robu-, a Ito bi se u nUoj kurentnoj trgovakoj i ekonomskoj terminologiji reklo .ajena kotanjat. To inimo i zato Ito u francuskoj lingvistiko; terminologiji ne postoji terminoloka opo zicija izmedu - inae sinonima - cout i prix.

119

svake jedinice, koja osim energije to je potrebna za njezinu realizaciju sa drava ono to bi se moglo nazvati trokovima uskladitenja (fr. frais d'emma gasinage) u memoriji, i napokon informacija ili obavijest (fr. infor mation) koju donosi svaka jedinica.

6- 1 0. Obavijest ili infm'macija

Informaciju (obavijest) donosi sve ono to dovodi, iskljuujui stanovite mogunosti, do smanjenja neizvjesnosti. Ako ujem lil a p . . . I, Ipl samo po sebi nema znaenja, ali ono donosi informaciju (obavijest) u tom smislu to iskljuuje najrazliitije mogue iskaze, kao il a donni (IOn je dao.), il a bouge (IOn se pomaknuo.) . Ako krnjemu iskazu dodam IrI Uil a pr . . . /), neizvjes nost je opet smanjena jer su iskljueni iskazi il a paye ..platio je, il a pousse gurnuo je4 itd., a to pokazuje da IrI nosi informaciju. Obavijest nije dakle svojstvo znaenja, jer u njoj sudjeluju i takve neznaenjske jedinice kao Ipl i IrI

J edinica informacije definira se kao koliina informacije to je prua jedna

jedinica sistema koji se sastoji od dvije takve jedinice iste vjerojatnosti. Ako u nekom kontekstu mogu dolaziti samo da (fr. ou,) i ne (fr. non), i da u tom kontekstu da i ne budu podjednako vjerojatni, upotreba da ili upotreba ne daje koliinu informacije koja je jednaka jedinici. Mi ovdje ne pripisujemo obavijesnu vrijednost uzastopnim fonemima u da i u ne, jer smo pretpo stavili da su mogui samo da i ne, i da prema tome I . . . al u da i I . . . el u ne ne donose poruci nita to ne bi bilo sadrano u Id . . . 1 i u In . . . I. Moe se dogo diti da informacija koja se donosi bude u ovom sluaju vitalna, tj . visoke kvalitete, ali gledajui kvantitativno ona je jednaka 1 ; mi mjerimo koliinu a ne kvalitetu informacije.

da,

Ako su situacija i kontekst unaprijed uvjerili sluatelja da e odgovor biti jasno je da e obavijest to je donosi da biti jednaka nuli, jer je on znao (ili je mislio da zna) da e ono to bude uo biti da. Ako on od samog poetka smatra da da ima vie izgleda da se pojavi nego ne, informacija to je do nosi da nee vie biti jednaka nuli, ali e ona biti nia od obavijesti koju bi nosilo da da su po njegovoj procjeni izgledi izmeu da i ne bili jednaki, tj . ona e biti nia od jedinice informacije. Drugim rijeima, to vie oeku jemo stanovitu reakciju, to je dotina reakcija manje informativna. U pri povijedanju gdje ispred svake reenice automatski dolazi ..et pu is alors (i onda.), taj segment nema nikakve obavijesne vrijednosti. Ako sada pretpostavimo da umjesto dva mogua odgovora, da i ne, imadnemo etiri odgovora koji su svi podjednako vjerojatni, kada ujemo jedan od njih, to e donijeti vie informacije nego da je govornikov izbor, kao u naem prvom primjeru, bio ogranien na dva. Pretpostavimo na primjer da su mjesto da i ne dvije jedinice u ovom sluaju bile (na) desno (fr. a droite), i (na) li jevo (fr. a gauche), a da etiri odgovora to ih trenutano razmatramo budu na sjeveru (fr. au nm'd), na istoku (fr . a l'est), na jugu (fr. au sud), na zapadu (fr. a l 'ouest). Ako se traenje mora ravnati prema oekivanom od govoru, shvatljivo je da je odgovor poput na jug (au sud) informativniji (obavjesniji) nego (na) lijevo (a gauche) jer on traganja ograniava na e tvrtinu obzora, dok bi ih (na) li jevo ograniilo samo na polovicu. Odgovor koji bi nam omoguio da biramo izmeu osam jedinica kao sjever (fr. nord), sjeveroistok (fr. nord-est), istok (fr. est) itd., i opet e za polovicu smanjiti

1 20

tragaevu neizvjesnost jer e ograniiti njegov sektor od 900 na 450, pa e prema tome, u odnosu na ono to smo maloprije pretpostavili, udvostruiti informaciju. Saeto reeno, to su jedinice nekog sistema brojnije, to svaka od njih donosi veu koliinu obavijesti. Lake je, naravno, upamtiti i upo trebljavati skuen sustav kao da-ne, desno-lijevo nego iri sustav poput sje ver, sjeveroistok itd. Ve u skladu s razliitim potrebama zajednica i skupina, dat e se prednost skuenim slabo obavijesnim sustavima, ali koji su jeftini, ili pak sustavima s mnogobrojnim jedinicama, koji su jako informativni, ali skupi kako za koritenje tako i za uskladitenje. Zabiljeit emo da infor macijsko bogatstvo jednog sustava ovisi o dva obiljeja koja idu ruku pod ruku : visok broj jedinica i vrijednost svake jedinice koja raste s tim brojem.

6- 1 1 . V jerojatnost i frekvencija
U stvarnosti se dogaa posve rijetko da razliite jedinice jednog sistema budu jednako vjerojatne u danoj situaciji ili na odreenoj toki iskaza. U kakvoj posebnoj situaciji prije emo oekivati ne nego da ; u odnosu na stranu s koje dolazi vjetar, na nekom emo mjestu oekivati prije zapad nego istok, jug ili sjever. Ovo je oigledno kada se misli na kontekste koji omoguavaju iri izbor : iza segmenta il a plante un .. (posadio je ), u naim je klimatskim uvjetima pommier (jabuku) vjerojatnije nego baobab (baobab(C) ; nakon po etka reenice koji tako slabo specificira kao j'ai rencontre un. . . (susreo sam. . . ) rije ami (prijatelj) ima vie izgleda da se pojavi nego dinosaure (dinosaur). Rijei pommier jabuka i ami prijatelj, koje su ovdje mnogo vjerojatnije nego baobab i dinosaure, donose zbog toga mnogo slabiju infor maciju.
. ...

U praksi bi bilo teko i od male koristi pokuati odrediti vjerojatnost jezinih jedinica u danom kontekstu i u posebnoj situaciji. Zato se zadovoljavamo time da odredimo vjerojatnost svake jedinice u ukupnosti razliitih kon teksta gdje ona dolazi, tj . da izraunamo njezinu relativnu frekvenciju u jeziku ili u jezinoj upotrebi koju proraunavamo. Ako u skupu tekstova, koje smo izabrali kao potpuno reprezentativne, tisuu puta naemo rije ami prijatelj. a jedanput rije dinosaure, rei emo, naravno, da je ami ti suu puta ee nego dinosaure. Zakljuit emo da neka jedinica (rije, mo nem, fonem) donosi to manje informacije to se ee pojavljuje.

6- 1 2. Frekvencija i ci jena
Ako je vjerojatno nemogue apsolutno tono odrediti srednju energiju po trebnu za proizvodnju takve i takve jezine jedinice, vrijedno je vidjeti u kojem se smislu i kojim ritmom mijenja utroak energije dok se mijenja informacija. Najprije jednu jedinicu prve artikulacije, u praksi neku rije kao dinosaure, moemo zamisliti kao nerazloivu cjelinu. Ako je gledamo pod ovim kutom, primjeujemo da ovdje imamo posla s luksuznom jedini com koju pamenje mora uskladititi jednako onako kao i estu rije poput ami, a njezina je upotreba neizmjerno ogranienija. Ako pretpostavimo da je memorijski napor za obje rijei jednak a da omjer izmedu njihovih frekvencija bude l naprama l 000, svaka upotreba rijei dinosaure zahtijevat e isti napor kao tisuu uporaba rijei ami. Ne treba ni rei da se ovdje uope
1 21

ne radi o tonim omjerima, nego o jednostavnoj orijentaciji. To automatski, kao to smo vidjeli, nalazi kompenzaciju u velikoj informaciji rijei dino saure koja je u izravnom odnosu s njezinom rijetkou. Ali ne treba zaboraviti da pamenje moe odgovoriti zaboravom ako se ne plaaju trokovi uskla ditenja. Ako sada rije promatramo kao oznaitelj sastavljen od uzastopnih fonerna, moe se dopustiti da njezina cijena ovisi o broju fonema od kojih se ona sastoji : fdinozor/ sa 7 fonema skuplji je nego fami/ sa tri fonerna. Pri ovakvim se okolnostima oekuje da este rijei budu u prosjeku krae od rijei koje su rjee, a upravo se to da i statistiki potvrditi. Odnosom izmeu sedam fonema u dinosawe prema tri u ami dobro se ilustrira odnos izmeu frekvencije rijei i mase njezina oblika. Naravno, odnos 7 naprama 3 neto je sasvim drugo nego obrat odnosa 1 000 naprama 1 , koji smo mi, bez ikakve sumnje dosta nasumce, postavili kao onaj kojim se oznaava frekvencija dviju rijei koje se usporeuju. Ovi bi odnosi bili istoga reda jedino onda kada bi jezik raspolagao samo jednim fonemom koji bi stajao u opoziciji jedino prema svojoj odsutnosti. U tom bismo sluaju nalazili samo jednu rije s fonemom a, samo jednu rije sa dva fonerna aa, i tako dalje. U stvari, svaki normalan jezik raspolae s nekoliko desetaka fonerna meu kojima se bira najprije prvi fonem rijei, zatim drugi, i tako dalje. Da bismo stvari pojednostavnili, pretpOstavimo da svih 36 fonema jednog jezika mogu dolaziti u bilo kojem poloaju, tj . da svi inventari razlikovnih jedinica budu identini. U takvu bismo jeziku mogli imati 36 rijei od jed l 296 rijei od dva fonema, 36 x 36 x 36 ( = nog fonema, 36 x 36 = 363) 46 656 rijei od tri fonema, 36 x 36 x 36 X 36 ( = 3 64) = 1 679 6 1 6 rijei od etiri fonema, tj . dovoljno da bi se zadovoljili i oni s najveim Zahtjevima. Jezina je zbilja drugaija ; izbor na svakoj toki go vornog lanca ne vri se izmeu 36 fonerna jezika, nego se bira samo izmeu dijela ove brojke, na primjer izmeu vokalskih fonema uz iskljuenje konso nantskih fonema i obratno. S druge strane treba voditi rauna o nunoj redundanciji svih poruka, a to znai da e neki jezik imati rijei od etiri i vie fonema, a da nikada ne iskoristi sve mogue kombinacije od tri fonerna. Sada si ipak moemo objasniti da nerazmjeru od l prema l 000 u frekven ciji moe odgovarati nerazmjer od 7 prema 3 u broju uzastopnih fonema, jer nita u fonolokoj strukturi francuskoga ne bi jeziku moglo smetati da za rijei s frekvencijom niom od frekvencije rijei dinosaure imadne oblik s manje od est fonerna.
= = =

6- 1 3. Labavost odnosa izmedu frekvencije i cijene

Ono to od svega ovoga valja upamtiti da bismo shvatili jezinu dinamiku svodi se na ove konstatacije : postoji konstantan i obrnuto proporcionalan odnos izmeu frekvencije jedne jedinice i informacije koju ona donosi, tj ., u stanovitom smislu, njezine efikasnosti ; nastoji se uspostaviti konstantan i obrnuto proporcionalan odnos izmeu frekvencije jedne jedinice i njezine cijene, tj. energije koja se mora utroiti za svako koritenje tom jedinicom. Potkrepu ovim dvjema konstatacijama nalazimo u tome to svaka izmjena frekvencije jedne jedinice dovodi do promjene njezine efikasnosti i omogu ava da se predvidi izmjena njezina oblika. Ovo posljednje mogue je samo
1 22

dugorono jer stvarne okolnosti u kojima jezici funkcioniraju nastoje za koiti evoluciju.

6- 1 4. Frekvencija i oblik

leksiku

Frekvencija neke jezine jedinice moe se poveati pod izravnim pritiskom potreba drutva. To naroito vrijedi za jedinice koje se zovu leksikima, ali se jednako tako moe primije"niti i na gramatike moneme : radiofonijske emisije vrlo mnogo upotrebljavaju funkcional depuis (iz) (On nous com munique depuis Londres Iz Londona nam javljaju . . . ) a to je moralo pro mijeniti frekvenciju ove j edinice u opem govoru. U drugim sluajevima poveanje frekvencije neke jedinice stoji u vezi s razvojem strukture koja vrlo esto, vidjeli smo, odraava unutranju predodreenost koja se samo vrlo izdaleka vezuje uz drutvene pojave. Bit e onda dovoljno da lingvist naznai na koji nain poveanje frekvencije proistjee iz neke openitije j ezine pojave.
. . .

Kada se frekvencija jedne jedinice poveava, njezin se oblik nastoji smanjiti. To podjednako vrijedi za minimalnu kao i za opseniju jedinicu, za razli kovnu kao i za znaenjsku jedinicu, jer nije nuno da neka jedinica sudje luje u znaenju da bi donosila obavijest. Kraenje leksikih oblika kojima raste frekvencija dobro je potvreno. Kada je u Parizu trebalo prokopati podzemne putove za javni gradski prijevoz, govorilo se o izgradnji chemin de fer metropolitain (eljeznica glavnog grada.), a ta oznaka sadrava etiri monerna i osamnaest uzastopnih fonerna. Danas, kada je za vie milijuna Pariana ovo prijevozno sredstvo postalo zbilja dva puta na dan, ono se gotovo openito oznaava s pomou jednog jedinog monerna od pet fonema metro (metro). Ovaj primjer ilustrira dva postupka kraenja to ih treba razlikovati : najprije skraivanje odbaciva njem nespecifinih elemenata (ovdje chemin de fer eljeznica), ime se dobiva metropolitain [dosI. prijestolnika.] ; s druge strane rezanje u ivo, nakon ega preostaje samo odrezani komadi metro koji prije nije bio zna enjski. U historijskoj lingvistici i tradicionalnoj etimologiji dobro je po tvrena samo prva metoda. Rije kao to je armensko kogi maslac, koja po svom obliku doslovno znai od krave, kravlji, po svemu je sudei spe cifini ostatak neke sintagme poput masnoa od krave, kravlja masnoa. Drugi je postupak jedino sredstvo u dananjim kulturnim jezicima gdje se novi izumi oznaavaju s pomou dosta dugih uenih termina. U klasinim j ezicima iz kojih se preuzimaju njihovi elementi ove rijei imaju deskrip tivnu vrijednost i mogu se razlagati na sastavne dijelove; ali za prosjenog govornika, koji e ravnoteu izmeu frekvencije i cijene moi uspostaviti samo ako potkresuj e bez obzira na etimologiju koju i ne poznaje, ove su rijei monolitne i ne doputaju analizu. Kraenja s pomou takvih odsije canja (metro) ili sigliranjem (S N e F za Societe Nationale des Chemi1'ls de Fer Nacionalno eljezniko drutvo) protiv kojih se bune jezini istunci, u francuskom, moda vie nego igdje drugdje u dananjoj Evropi, potjeu otuda to se leksika ekspanzija ostvaruje najee s pomou posuenih elemenata. Ona proizlaze iz neminovne potrebe da se oblik svede na opseg koji odgovara njegovoj frekvenciji, tj., u stvari, njegovu informacijskom sadraju.

1 23

Ravnotea izmedu estoe i cijene moe se uspostaviti isto tako i zamje njivanjem neke duge rijei kraom rijei, na primjer patron ..gazda ili con tremaitre "poslovoa, majstor s pomou singe [dost. ..majmun]. Osoba koja nosi ime sa vie od dva sloga ima vie izgleda, ako sve drugo ostaje isto, da dobije nadimak. U ovom procesu, osim potrebe za informacijskom ravno teom, sudjeluju, nesumnjivo, i drugi faktori, ali ti drugi faktori nisu nuno bitni.

6- 1 5.

Frekvenci ja

i oblik

gramatici

Povijest zavretka -s za nominativ singulara u indoevropskim jezicima i ono to se moe odgonetnuti o njegovoj prethistoriji, dobro ilustriraju ana logne odnose u sluaju jednog elementa koji izmie izravnom pritisku po treba drutva. Moe se pretpostaviti da je ovaj nastavak bio svojstven svim imenima to su oznaavala bia koja su se mogla predoiti kao vrioci radnje (fr. agents), a to su ona imena to ih kasnije predstavljaju imenice mukog i imenice enskog roda. Ovaj nastavak, za koji nije bilo nikakva razloga da se upotrebljava s oznakama predmeta koji se shvaaju i prikazuju kao oni koji trpe radnju, bio je nuno nastavak ergativnog padea koji je oznaavao ' onoga po kome se radnja vri. To nije bio nominativ, tj. u biti pade izvan gramatikog konteksta poput vokativa, to nije bio pade koji se upotrebljava zato ..da se netko imenuje, da se prikae ili oznai kao ..subjekt onoga to e se rei. Ergativni je pade oznaiva (indikator) funkcije. Nominativ to ba i nije, jer se iskaz rasporeuje na neki nain u odnosu na tako okarak terizirano ime. Evolucija strukture indoevropskoga dovela je do toga da taj stari ergativ igra ulogu nominativa. Ali je taj pade gotovo nuno dolazio u svakoj reenici. Izvan reenice on se upotrebljavao zajedno s vokativom koji se u velikoj mjeri s njim poistovjetio. On je dakle imao izvanrednu frek venciju koja je ila pod ruku s njegovim pomanjkanjem funkcionalne spe cifinosti. Oblik poput latinskoga orator "govornik, gdje je nominativ isto vjetan s korijenskom osnovom (s radikalom), predstavljao je ideal koji se gotovo posvuda na ovaj ili na onaj nain nametnuo. No bila su potrebna tisuljea da bi se razni jezici koji su u nominativu eliminirali -s nali svaki za sebe u situaciji kada su govorni subjekti mogli birati izmeu dva pravilna oblika - jedan sa -s, drugi bez -s - i da radije izaberu drugi : u francuskom se moralo ekati na nestanak deklinacije kojim je potvrena pobjeda kosog padea (fr. eas oblique) bez -s u singularu.

6- 1 6. Frekvencija

i oblik

jonologi ji

Sporost kojom se mijenja jezina ravnotea u sluaju gramatikih oblika i, kao to emo to vidjeti, u sluaju fonolokih jedinica, objanjava se upravo njihovom velikom frekvencijom. Dijete koje ui svoj jezik vrlo brzo usvoji osobine to ih takav jezik ima, a tenja za uspostavljanjem ravnotee izmeu frekvencije i cijene moe u svim ovim sluajevima djelovati samo zbog po sebnih utjecaja okolnosti. Dosta je raireno glasovno obiljeje koje svoju frekvenciju moe znatno poveati. Radi se o konsonantskoj geminaciji, glasovnom obiljeju po kojemu se la-dedans !ladda! .. ondje unutra razli kuje od la dent !lada! ..zub.. U okviru stanovitog tipa jezine strukture, go1 24

vornici u nekim rijeima nastoje jednostavni suglasnik zamijenlt1 gemtm ranim suglasnikom : tal. tutto sav ima InI nasuprot jednostavnom Itl u lat. tolUS ; eng. i njem. all, s istim znaenjem, dolazi od oblika sa I-ll-I koji je paralelan obliku s jednostavnim 1-1-1 zabiljeenim u almighty svemogu. U jeziku koji ne poznaje ovu pojavu, geminate su konsonantske skupine poput drugih konsonantskih skupina : geminata I-n-I u fr. nettete Inenel jasnoa nema drugaiji status nego skupina I-kt-I u becqueter Ibektel kljucati(C, i njihova je frekvencija istoga reda. Ona je dosta niska da bi I-n-I i I-kt-I do nosile mnogo viu informaciju od jednostavnog I-t-/ : ako ujem lil at . . . I, morat u pogaati izmeu etrdesetak francuskih glagola ; ako ujem lil akt. . . 1, moja e neizvjesnost u svakodnevnom ivotu biti ograniena na dva oblika act . . . ive (il active on pospjeuje, pokree(C) i act... ualise (il actualise Alon aktualizira). Dodatna energija to je zahtijeva pripajanje I-k-I uz I-t-I zacijelo se isplati, a to isto vrijedi za dodatnu energiju koju zahtijeva I-n-I mjesto I-t-I. Ali u jeziku gdje geminate pokazuju tendenciju da budu isto onoliko este kao i odgovarajui jednostavni suglasnici, informacija koju donosi I-n-I tei tome da bude identina informaciji koju donosi I-t-I, pa e govorni subjekti biti sve vie i vie ponukani da smanje energiju potrebnu za artikulaciju I-n-I kako bi ona odgovarala svojoj obavijesnoj moi. Meu tim, budui da bi poistovjeivanje I-n-I i I-t-I dovelo do nepodnoljivih brkanja, opozicija se odrava. Ali I-t-I poputa pred I-n-I, koji se nastoji pojednostavniti, pa ovisno o konfiguraciji sistema prelazi u I-d-I (isp. lat. seutum ..tit > p. escudo) ili u 1-0-1 (staroirski brathir ..brat sa 1-0-1, na prama inicijalnom t- koji je sauvan u tri .. tri). Ondje gdje sistem ne prua nikakvih izlaza, opozicija e se stoljeima moi odrati u prvobitnom obliku : u panjolskom -rr-, ija je frekvencija istoga reda kao i frekvencija -r-, uva mnogo energiniji izgovor.

6- 1 7. Djelotvornost u danom kontekstu

Govornik se malo brine o opoj frekvenciji jedinica koje upotrebljava, ali ga sigurno zanima njihova djelotvornost (dakle i njihova frekvencija) u da nom kontekstu i u posebnoj situaciji. Tako nije rijetkost da naziv koji obino oznaava jedan od elemenata iskustva koje treba priopiti imadne, u sta novitom kontekstu i u stanovitoj situaciji, izvanrednu frekvenciju . Govor nika vodi njegovo iskustvo u svojstvu sluatelja i on zna da oni koji ga budu uli nee tada iz upotrebe toga naziva izvui nikakvu informaciju. Ako eli da dotini element ne proe nezamijeen, morat e nai neko sredstvo da se na toj toki njegova govora (fr. discours) povea informacija, tj ., drugim rijeima, morat e pobuditi panju svojih sluatelja. Toliko esto ujemo gdje se govori o ..uvaenom ekonomistu(C (fr. economiste distingue) da taj atribut, u ovom kontekstu, praktiki nema vrijednosti. Ipak ima vie naina da segmentu iskaza o kojem je rije dadne vie specifinosti, tj . vie infor macijske vrijednosti. Moe se dodati jedan determinant ili vie uzastopnih determinanata : ekonomist e tada biti vrlo uvaeni (fr. tres distingui) ili osobito uvaeni (fr. tout partieulierement distingue). Oblik slaba obavijesnog sadraja moe se zamijeniti nekim drugim oblikom analogna znaenja, ali koji je manje oekivan u ovom kontekstu : govorit e se, na primjer, o eko nomistu od klase (fr. economiste de classe). Napokon, termin slabe informacije moe se izgovoriti na takav poseban nain koji privlai sluateljevu panju, na primjer tako da odvajamo slogove : u-va-e-ni ekonomist (fr. un econo-

1 25

miste dis-tin-gue), ili pak tako da posebno istiemo ovaj naziv ili jedan od njegovih determinanata : VRLO U'lJaeni ekonomist (fr. un economisre TRES distinglle). Ovi se postupci mogu, u stvari, upotrebljavati i zajedno, a to je
ee i zato to je svaki od ovih postupaka izloen brzom troenju. Zaista je dosta esto da kakav atribut ili tako dodana emfaza postanu toliko uobi ajeni da je njihova odsutnost manje oekivana nego njihova prisutnost : u mnogim e sluajevima biti uvjerljivije ako se govori jednostavno o us pjehucc (fr. un succes$) nego o ludom uspjehu(4 (fr. un succes fou). Postu pak razliitih pojaavanja vrlo je jednostavan : sretno otkrie, nova rije, neoekivan obrat, pokazuje se efikasnim upravo zbog svoje novine. Ljudi e ga dakle oponaati, ali to se vie bude upotrebljavao, manje e uspije vati pobuivati panju sluatelja. Trebat e dakle nai neto drugo, drugu rije, drugi obrat, koji e i sam, ako gledamo dugorono, biti istisnut od neke inovacije. Cini se da takva ljudska institucija kao to je moda proizlazi iz analogne uvjetovanosti : radi se u krajnjoj liniji o tome da se s pomou odjevnih novina privue panja drugog spola, a one postiu svoj cilj samo dotle dok ostaju novine.

6- 1 8. Informacija i knjievno d jelo

Iako manje podlono promjeni jer se manje lako oponaa, a zbog toga i ma nje lako devalvira, ponaanje pisca i osobito pjesnika ipak se moe uspore diti s ponaanjem leksikog novatora. Rije je ovdje o tome da se zaokupi itateljeva panja, a to e se postii tako da se prui dovoljna koliina infor macije. Autor e se moi zadovoljiti time da najizravnijim izrazima pri kae stvarne ili imaginarne dogaaje koji su dovoljno izuzetni da bi obavi jesna zgusnutost pripovijedanja zadrala panju. Obavijesni sadraj svoga teksta on e moi poveati i tono ga odmjeriti takoer i s pomou origi nalnog izbora jezinih jedinica. To e ga osloboditi potrebe da se stalno daje u potragu za neoekivanim u peripetijama pripovijedanja. Vano je u ovom sluaju da se ne prekorai stanovita gustoa obavijesti koja e, naravno, ovisiti o inteligenciji i o kulturi publike ije odobravanje pisac trai. Rije je o tome da se prirodna i nuna redundancija ne smanjuje preko one toke na kojoj se poinje osjeati napor to ga od itatelja zahtijeva razumijevanje teksta. Sklonost saetosti, tj . poveanju obavijesne zgusnutosti, esta je kod pjesnika, manja, naravno, kod autora epskih spjevova u vie pjevanja nego kod pisaca soneta. Na jednoj je strani homerovski epitet koji je tipi an primjer redundantne upotrebe jezika, na drugoj strani neoekivano povezivanje dviju rijei kada svaka od njih donosi svu svoju poruku, jer prva nije omoguavala da se predvidi druga. Opasnost se u ovom sluaju krije u nepovezanosti. Nasuprot izrazu plavo more (fr. mer bleue), koji je redundantan, mogli bismo imati intelektualno more (fr. mer intellectuelle) gdje je pridjev toliko neoekivan da je prva reakcija sumnja u to da se radi o zbiljskoj poruci. Previe obavijesti u kakvu ogranienom iskazu dovodi do nejasnoe. U pogledu ekonominosti idealan bi bio onaj jezik gdje bi sve rijei, svi fonemi mogli ulaziti u kombinaciju sa svima ostalima i svaki put ostvarivati neku poruku. Na svakodnevni govor daleko je od toga. Jezik hermetikog4C pjesnika tei prema ovom idealu.

1 26

6- 1 9 . Afektivni jezik
Procesi obnavljanja jezinih sredstava esto su se promatrali kao neto to se nalazi na rubu normalnog funkcioniranja jezika. Neki su u tome ak htjeli vidjeti oitovanje afektivnog jezika koji bi bio razliit od gramatikog je zika. Kadto se u stvari radi o pojedinanim reakcijama govornika, ali se one ne udaljavaju od onoga to se moe oekivati u okviru strukture jezika. Jedno je od obiljeja te strukture frekvencija neke jedinice, iz koje proizlazi njezin obavijesni sadraj, tj . njezina korisnost za govornika u takvoj i takvoj prilici. Ali je upravo to toka na kojoj je njezina nestabilnost moda najoi tija, toka na kojoj temperament i razliite potrebe svakog govornika mogu u stanovitoj mjeri utjecati na razvoj jezika. Neemo ipak zaboraviti da se neka inovacija mora prilagoditi tom skupu jezinih navika koji mi oznaa vamo kao strukturu, ili se u nj uklopiti, da bi bila prihvaena.

6-20. Stapanje
Dogaa se da se frekvencija neke sintagme povea a da ne bude mogue, s pomou skraivanja ili s pomou odsijecanja, njezin oblik prilagoditi nje zinoj novoj vjerojatnosti. Cesto je tome razlog to to je specifinost sastavnih elemenata previe slaba da bi se ita od cjeline moglo ispustiti : u chemin de fer mitropolitain moe se bez potekoe ispustiti chemin de fer budui da je specifinost elementa mitropolitain dovoljna, ali se u bonhomme dobriina ; ia. ne bi moglo ispustiti -homme a da se pojmu bonhomme. ne oduzme svaki formalni oslonac koji je mogue identificirati. Ali ako pri tom pove anje frekvencije ne dovede do smanjivanja cijene kotanja<c, ono zbog toga nee manje neminovno dovesti do smanjenja specifinosti koja postaje jed naka specifinosti jednostavnih monema identine frekvencije. To e go vornike navesti da, s formalnog gledita, postupaju sa sintagmom kao sa sintemom, tj . kao da je nerastavljiva. U francuskom je bon marchi jeftin(' priblini ekvivalent jedinstvenih monema eng. cheap, njem. billig, p. ba rrato ; zato se jaVlja tenja da se sintagma stopi pa da se kae plus bon mal'chi umjesto meilleur marchi jeftiniji . Frekvencija izraza fa a I'air to izgleda(', il a I'air on izgleda., elle a l'air ona izgleda<c, tu as l'air ti izgleda. dovodi do Stapanja (fr. figement) sintagme /a l eri ; pridjev koji dolazi iza ovog iz raza vie se ne slae s air (izgled) nego sa subjektom, elle a l'ail' gemille (ona izgleda ljupko.), a od djece se ak uje fa m'alairait bon za fa m'avait I'air bon (to mi je izgledalo dobro.). Ova je pojava, na semantikom planu, paralelna s onom pojavom na gla sovnom planu koja dovodi do slabljenja i pojednostavnjivanja geminata kada one postanu jednako este kao i odgovarajui jednostavni konsonanti. Njezino emo ope naelo saeto izraziti ako kaemo da e ono to ima frek venciju pa prema tome i specifinost jednog jedinog monerna pokazivati tenju da bude tretirano kao jedan jedini monem. Stapanje igra znaajnu ulogu u jezinom razvoju. Futur zapadnoromanskih jezika potjee od stapanja sintagme sastavljene od infinitiva i konjugiranih oblika glagola imatite. Skandinavski pasiv (danski at sige .rei., at siges biti reen.) potjee od stapanja glagolske osnove i povratne zamjenice sik sebe. ( > -s). U pukom francuskom zamjenica sa slubom subjekta pokazuje
1 27

tenju da se stopi s glagolom: mon pere il a dit moj otac je rekao [dosI. moj otac on je rekao(C].

6-21. Frekvenci ja i analogi jske promjene

Kada se frekvencija jedne jedinice smanjuje, njezin se informacijski sadraj automatski poveava, ali se njezin oblik ne mijenja nuno: danas se o kolo vratima, fr. rouet /rue/, govori mnogo manje nego prije dvjesta godina, ali ova rije ima u francuskom jo uvijek tri fonerna, tj. cijenu koja je primje renija njezinoj nekadanjoj frekvenciji. Trebalo bi da nastane homonimijski konflikt, tj. morala bi se pojaviti neka druga rije /rue/, da bi to dovelo do nastanka podrobnije oznake kao rouet a filer (kolovrat za predenje). Smanjivanje frekvencije nema zato manje znaajan utjecaj na oblik i na sud binu znaenjskih jedinica. Dijete koje poinje uiti govoriti naui sluiti se segmentima iskaza, ak i itavim iskazima, prije nego postane kadro u dru gim kontekstima upotrebljavati razliite moneme od kojih se oni sastoje. Djetetu, drugim rijeima, preostaje da sve mogunosti prve artikulacije otkrije usporeujui, uglavnom nesvjesno, iskaze koji se razlikuju samo po jednom monemu. Neko e se dijete dakle sluiti formulom poput # faut qu'il fasse... (treba da on uini...) prije nego otkrije da je fasse (konjunktiv) da uini. prema fait (indikativ) ini isto ono to je soit da bude prema est je i to je il mange u z'l faut qu'il mange (treba da on jede.) prema il mange u je vois qu'il mange (ja vidim da on jede). Kada osjeti paralelizam ovih odnosa, ono e ove dvije kategorije, infinitiv i konjunktiv, dovesti u opozi ciju. Moe se rei da e ono tada' znati svoj jezik, a to pretpostavlja da e, poput odraslih, moi tvoriti konjunktiv od glagola za koji nikad nije ulo to drugo nego indikativ. Ova mogunost da se postupa po analogiji imat e za posljedicu da dijete vie nee robovati tradiciji; ono e od sada 'manje rado oponaati nepravilne<c oblike, tj. u biti varijante oznaitelja za koje glasovni kontekst ne omoguava da ih predvidimo. Cini se da dijete do ovog stadija stie obino oko etvrte ili pete godine. U drutvu gdje se o djetetu ne brine kola, jezino je uenje tada praktiki zavreno, a leksiki elementi koji se od sada pa dalje stjeu, uklapaju se u razrede koji ve postoje. Ako kakav promjenljivi oznaitelj poput il va on ide - nous allons ..mi idemo, il fait on ini - il fasse (da) on ini ima toliku frekvenciju da je dijete prije pete godine imalo vremena da se dovoljno dobro naui njime sluiti a da kasnije ne bi dolo u napast da ga ..regularizira, tradicionalni e se oblici i dalje odrati. Ali ako se frekvencija ovih oblika smanjuje, oni e biti 'izlo eni uniformiranju generalizacijom jedne od varijanata. Vanost analogijskih promjena ovoga tipa u razvoju jezika odavno je priz nata. Lingvisti jednog stanovitog razdoblja vidjeli su u tome protuteu fo netskim promjenama i jedino sredstvo kojim jezici raspolau protiv dege neriranja koje stalno na njih vreba. U jezinim zajednicama koje su uz tra diciju vezane onoliko kao francuska jezina zajednica, svoenje varijanata oznaitelja na jedinstvene oblike jedva se tolerira. Za one koji se kolebaju u pogledu oblika to ga treba dati razliitim osnovama takva tradicionalnog glagola kao to je resoudre rijeiti., jedini je izlaz stvoriti ekvivalent s jed nom jedinom osnovom kao solutionner. Ali kada to ine, oni se i opet izlau gnjevu konzervativaca. Za neki se jezik moe rei da je onoliko teak koliko je dugih godina kolovanja potrebno prije nego se domorodac njime uz128

mogne sluiti na ope zadovoljstvo. U ovom smislu francuski je moda najtei jezik na svijetu.

6-22. Posljedice nekih jonetskih razvoja

Moe se dogoditi da nerazmjer izmeu oblika i frekvencije nastane zbog fonetskih razvoja koji idu za tim da skrate duinu rijei i broj njihovih raz likovnih obiljeja. Ovakve evolucije mogu dovesti do nekoliko homonima, ali su one prije svega uzroko smanjivanja potrebne redundancije, a to ima za posljedicu da se umjesto tradicionalnih, od sada skraenih oblika, sada radije upotrebljavaju sinonimi veeg fonetskog opsega. etirrna fone mima latinske osnove auri-s uho odgovaraju etiri fonerna njezina fran cuskog ekvivalenta orez'lle lorejI, ali ovaj potjee od sinonima Cdeminutiva) aun'cula koji je fonetsko troenje podnosio bolje od jednostavnog oblika.

IV. Kvalitta jedinica

6-23. Pritisci u lancu i u sz'stemu

Ima znaajnih prednosti ako se jezine injenice svedu na kvantitativne podatke, kao to smo mi to uinili u onome to je prethodilo. Ali se ne bi smjelo zaboraviti da je kvaliteta jedinica o kojima je rije bitan element ko jime je uvjetovan tok razvoja. Jednaka frekvencija geminata i jednostavnih konsonanata samo je jedan od faktora koji mogu pokrenuti pojednostavnji vanje geminata; da bi se pojednostavnjenje doista moglo provesti, mora biti mogue da se ono ostvari tako da ne doe do brkanja fonerna, a to u biti ovisi o glasovnoj prirodi jedinica pojedinih sistema. Da bi se shvatio smjer jezinog razvoja, ne treba zaboraviti da su glasovna realizacija ili se mantiki sadraj svake jedinice iskaza - bila to razlikovna ili znaenjska jedinica, fonem ili monem - podvrgnuti dvostrukom pritisku: s jedne strane pritisku njezinih susjeda u govornom lancu; s druge strane pritisku jedinica koje s njom zajedno tvore sustav, tj. koje bi mogle bile doi na is tom mjestu, a koje je trebalo odbaciti da bi se reklo ono to se htjelo rei. Ovi su pritisci u jednom sluaju foniki, a u drugom semantiki, ali su ure eni prema slinim shemama. Uzmimo rijei j'ote (ja) skidam; svaki put kad ih neki govornik izgovori, na svakom od tri fonema o kojima je rije l 6 tl izvodi se itava igra privlaenja i diferencijacijskih pritisaka: arti-, kulacija fonema ll nastoji se prilagoditi artikulaciji 'iduga l6/; usne se, na primjer, zaobljuju vie nego da iza ll dolaze [il ili [el; arulacija fo nema 161 isto se tako nastoji prilagoditi artikulaciji svojih suSjeda, ,i tako dalje. Upravo su ova privlaenja simbolizirana horizontalnim strelicama na, shematskim grafikim prikazima koji slijede. Osim toga, ,artikulaciju fonerna ' ll kontroliraju i artikulacije drugih fonema istoga sustava od kojih ori mora ostati razliit da bi se osigurala identifikacija monema : ori mora, biti izraZito zvuan da se ne pomijea sa l/; on mora biti izrazito 'utav da se ne'bi uo kao Izl. Jednako se tako 161 mora artikulirati straga da se ne pOmijea sa loel, i tako dalje. Vertikalne ili kose dvosmjerne ,obratne strelice na sheatskim

1 29

pritiske:

mtfikim prikazima koji slijede

simboliziraju upravo ove diferencijacijske

II

Izl

t t

1_6,

1-6.-t

/0/

. t /"

16e/

16-t

luI

Ipl

t /\

IdI

iki

Uzmimo sada iskaz I'enfant 8te ses chaussures (dijete skida, izuva (svoje) cipele), gdje emo, da bismo pojednostavnili analizu, pretpostaviti da l'enfant (dijete) i ses chaussures ((svoje) cipele) predstavljaju svaki samo jednu jedinicu. Stvarno znaenje jedinice I'enfant .dijete ogranieno je znae njem konteksta koji na primjer precizira da je ono u dobi da zna izuti cipele; Ole (.skida) u ovom okruenju oznaava radnju koja je vrlo razliita od one na koju se ista rije odnosi u la quinine 8te la fievre (.kinin skida groznicu); dolazi do uzajamnog semantikog privlaenja monerna istoga iskaza, a na to upuuju horizontalne strelice shematskoga grafikog prikaza. S druge strane, znaenje segmenta enfant dijete kontrolirano je time to u francuskom po stoje rijei koje ograniavaju njegovu' sferu uporabe a njih je, svjesno ili nesvjesno, trebalo odbaciti da bi se reklo ono to se imalo rei. Jednako je tako s 8te i sa ses chaussures. U shematskim grafikim prikazima koji slijede ovu kontrolu obiljeavaju dvosmjerne obratne strelice:

le pire (otac)

It.nf.nt .-. 61. s.s ch.uuur.s (dijete) (skida (svoje) Cipele)

met (stavlja)

/e petit (mali)

I'.nf.nl 4- 61....... sn ch.us.ures (dijete) (skida) svoje) cipele)

clre (IdU) son chapeau syoj) ieilr)

1\

use (dere)

I'.nf.nl 6te....- s.s ch.ussur (dijete skIda) sYoje) cipele)

/e couverc/e (poklopac)

6-24. Ravnotea izmedu dvaju tipova pritiska Ono to srno izloili u prethodnom odjeljku mogli bismo saeto izraziti ako kaemo da se svaka jedinica istodobno nastoji izjednaiti sa svojim kontek130

stom u govornom lancu i diferencirati se od svojih susjeda u sistemu. Upravo potreba da se ouva identitet monema i fonerna u odnosu na one meu ko jima ih biramo kada govorimo, ograniava u biti polje varijacija to ih uz rokuju susjedni elementi u govoru: Itl, koji se izgovara bez treperenja glas nica, mogao bi teiti tome da se ozvui kada dolazi izmeu dva vokala koji se po svojoj prirodi realiziraju s pomou takvih treperenja; njega u tome spre ava to to je u sustavu prisutan i IdI koji se od Itl bitno razlikuje upravo po svojim glasnikim vibracijama: latal mora ostati razliito od ladal. No ako jezik ne pravi razliku izmeu zvunih i bezvunih i ne poznaje fonem IdI, fonemu Itl nita nee smetati da se pod pritiskom susjednih vokala ozvui u IdI jer e se [ada] uvijek iden.tificirati kao latal. Neemo ipak zaboraviti da potreba za ouvanjem kontrasta u lancu isto tako ograniava polje jedna enja s kontekstom: u jeziku gdje se Itl meu vokalima ozvuava u IdI, to e se dogaati samo unutar monerna ili unutar rijei, dok e se slijed I a ta... 1 prije izgovarati [ ...a ta... ] nego [... a da ... ].
...

Na svakoj se toki govornog lanca moe dakle utvrditi djelovanje razliitih napetosti (tenzija) meu kojima se uspostavlja ravnotea. Struktura bi se dakle imobilizirala kada promjenljive potrebe komunikacije ne bi stalno modificirale pritiske unutar sistema. Ravnotea se nikada nee postii jed nom zauvijek, a samo funkcioniranje jezika poticat e njegov neprestani razvoj.

V. Dinamika fonoloikih sustava

tl

6-25. Izvori nestabilnosti fonoloIkom sustavu

Budui da su elementima neravnotee uzrokom, u krajnjoj liniji, promjen ljive potrebe govornika nekog jezika, lako si moemo predoiti na koji se nain to odnosi na sustave znaenjskih jedinica: stalno se javljaju nove je dinice, a i njihova jednostavna prisutnost mijenja napetosti unutar sistema u kojima oni dolaze. Ali manje neposredno moemo primijetiti kako se u fonematske sustave uvode inovacije koje e dovesti do traenja nove ravno tee. Ovdje gore smo nesumnjivo vidjeli da potrebe informacije mogu do vesti do poveanja frekvencije geminata zahvaljujui kojoj se sustavi fonema temeljito reorganiziraju. Ali se u fonolokim sustavima potrebe komunika cije odraavaju vjerojatno najizravnije preko takvih prozodijskih pojava kao to je akcent. Napokon, nikada ne treba zaboraviti na to da jezici utjeu jedni na druge i na to da se fonemi ili prozodijska obiljeja mogu posuivati. Meutim, podrobnije prouavanje ne zasluuje toliko mrea putova kojima se izvanjski pokretai neravnotee uvlae u fonoloke sustave, koliko ono to se dogaa u samim sustavima kada je do neravnotee ve jednom dolo.

1 31

6-26. Maksimalna diferencijacija

Od razlikovnih elemenata jednog jezika moe se oekivati upravo to da se jedni s drugima ne mijeaju. Moe se dakle pretpostaviti da e se oni jedni od drugih nastojati razlikovati onoliko koliko to doputaju organi koji sudje luju pri njihovu izgovoru: ako neki jezik ima samo tri vokala, oekujemo da e se, izvan konteksta, oni realizirati kao [i], [u] i [a], to jest kao naj razliitiji vokali koje govorni organi mogu prirodno proizvesti. Jednako tako svi jezici na sintagmatskom planu daju prednost najbolje obiljeenim kon trastima, tj. sljedovima okluziv + vokal. Ako neki fonem nije sluajno onoliko razliit od svojih susjeda u sistemu koliko to doputaju govorni or gani, moemo oekivati da e se artikulacija fonema mijenjati dotle dok se ne uspostavi maksimalna diferencijacija. Fonemi koji se realiziraju u istoj artikulacijskoj zoni teit e, openito uzevi, tome da se jedni od drugih jednako razlikuju. Rei emo - da upotrijebimo prostornu metaforu da e se jedan sustav razvijati dotle dok ne bude uspostavljena ekvidistan cija meu fonemima (fr. equidistance entre les phonemes) od kojih se on sastoji. Cak ako se zanemare kolebanja to ih uvjetuje kontekst govornog lanca, stanovit fonem stalno ima sluajne varijacije koje se vrlo malo uda ljuju od onoga to se u jednom odreenom razdoblju moe smatrati nor mom. Ako se opasno pribliavaju oQome to predstavlja normu kojega dru gog fonema, ove e varijacije biti spreavane i zaustavljane. One e se to lerirati ako govornika nikada ne izlau opasnosti da ga drugi ne razumiju. Gledano dugorono, norma jednog fonerna premjetat e se onamo gdje se varijacije toleriraju a daleko od zone gdje se one suzbijaju. Ako pretposta vimo neki jezik gdje bi prednji vokali bili IiI, zatvoreno leI, dakle dosta blizu vokala IiI, i lal, svaka varijacija vokala leI usmjerena prema vokalu IiI izla gala bi nas nerazumijevanju. Naprotiv, varijacija vokala leI usmjerena prema vokalu lal, na primjer [e], ne bi dovela ni do kakvih potekoa; takve bi se varijacije mnoile i norma fonema leI ubrzo bi se premjestila na jednaku udaljenost i od IiI i od lal. To je u stvari situacija kakvu moemo konstati rati u jeziku kao to je panjolski koji izmeu IiI i la/ poznaje samo jedan fonem.

6-27. Mijeanje fonoloIkih jedinica i ekonomija

Kada se dva fonema - bilo u svim poloajima gdje ih susreemo ili samo u nekima - pomijeaju, u naelu se moe dopustiti da je energija koja je potre bna za odravanje takve distinkcije nala gdje e se drugdje korisnije upotrije biti. To, naravno, ne vrijedi ako je mijeanje rezultat oponaanja onoga to se dogaa u nekom drugom jeziku koji uiva vei presti. Uzmimo u fran cuskom foneme to ih pravopis najee biljei kao in i un. Oni su danas na putu da se pomijeaju jer se zanemaruje rad usana po kojem su se razli kovali: razvuenost za in, zaobljenost' za un. Naprotiv, fonemi koji se biljee an i on, koji se razlikuju gotovo na isti nain, ostaju razliiti. A ova posljed nja opozicija vrlo je korisna: mogu se nabrojiti na stotine parova rijei kao temps "vrijeme. - ton ..tOOf, lent ..polagan. - long ..dug., blanc ..bijel blond ..plavokos, semence ..sjeme - semonce lukor., pemer .. misliti - pon cer ..polirati. gdje se razlikovanje osigurava samo opozicijom izmeu lal

132

/6/. To je u kontrastu s onim to primjeujemo u sluaju opozicije in un, za koju vrlo teko moemo nai nazovihomonime kao brin iver, trum brun sme, empreinte otisak - emprunte posudi; posuuje(c; bilo bi uostalom dosta teko ove rijei upotrijebiti u istovjetnim kontekstima tako da bi se distinkcija osiguravala samo s pomou razlike u radu usana. Tako opozicija in - un moe nestati bez tete za razumijevanje, a time se postie dvostruka ekonomija, i u pogledu artikulacije i u pogledu pamenja.
-

Uvjeti koji dovode do mijeanja fonema mogu biti mnogo sloeniji od onoga to sugerira namjerice pojednostavnjen prikaz mijeanja fonema in i un. Francuski je po tradiciji razlikovao dva fonema od kojih su se u pi. oba biljeila s pomou a, pa je tako razlikovao tache mr1ja itache posao, zadatak<c, patte apa(! i pate tijesto(c, lace vee, stee uzicom(! i lasse umorna<c, i mnoge druge parove rijei. Cini se da se ova distinkcija, koja je u prolosti bila korisna, sada nalazi na putu da bude uklonjena. Da bismo shvatili ovu pojavu, valja istaknuti vie injenica. Junjaci, koji u svojim provansalskim ili gaskonjskim dijalektima poznaju samo fonem a, nikada nisu uspjeli na uiti razlikovati tache itache, patte i pate. Oni su zacijelo ustanovili da je konflikte lake izbjegavati tako da se tache zamijeni sa cravaz'l rad(c, nego tako da se vjerno oponaa fonoloka distinkcija. Drugi su se provincijalci, u skladu s lokalnim navikama, posluili razlikovanjem po duljini koja je dugo bila najizrazitije obiljeje opozicije cache - tache. 'Pariani su, na protiv, ovdje kao i za druge vokalske tipove, nastojali ukloniti razliku po duljini u korist razlike u boji. Kako pak Pariz, gdje se izgrauje jezik, medu svojim stanovnitvom broji vie provincijalaca nego Pariana, nuno se morao uspostaviti neki modus vivendi: oni koji su cache realizirali kao [ta] a tache kao [ta] jedva su uspijevali razlikovati ove dvije rijei kada bi se one realizirale kao [ta] i [ti]. Da bi jedni druge razumjeli, i na jednoj se i na drugoj strani trebalo pri upotrebi jezika dovijati kako bi se. izbjegli kon flikti, pa govoriti o svom travail poslu. o tache, za umoran rei jatigtd umjesto las. Tada vie nita ije stajalo na putu tome da se ova dva fonema pOIl1ijeaju. U stvari, budui da je' raz lika po boji izmeu prednjeg a i stranjeg(c razlika iz parikih predgraa, njoj nedostaje presti pa je zbog toga na putu da nestane. Sto se pak tie razlika po duljini, one se uklanjaju kao beskorisne i bez paralela u aana njem jeziku.

6-28. Prenoenje relevantnih obiljeja

Iz promatranja takvih sluajeva kao fr. in i un moe se zakljuiti da sudbina neke opozicije ovisi o njezinu funkcionalnom uinku (fr. rendement fonctionnel), tj. o razlikovnoj ulozi koja joj odgovara. Ono to smo upravo rekli o dva fonema a u francuskom, dovoljno upozorava na to da funkcio nalni uinak nije jedini faktor koji treba razmatrati. No imali bismo krivo kada bismo potcijenili njegovu vanost: ak i ondje gdje bi se na prvi pogled moglo vjerovati da je do mijeanja dolo unato znaajnom uinku, palji vije prouavanje pokazuje bilo to da je pravi uinak doista bio slab, bilo to da distinkcija nije bila ukinuta nego prenesena na susjedn segmente. U francuskom se u toku srednjega vijeka afrikata Itsl, koja se biljeila c u cent sto i jace lice, svela na [s] a da se zato nije pomijeala sa sibilantom iz sent osjea i basse niska koji je tada bio apikoalveolarno [s]. Kasnije
133

su se ova dva sibilanta stopila u jedan, u dananji francuski Is/. Dananji pravopis jo uvijek svjedoi o nekadanjoj frekvenciji ovih dvaju fonema od kojih se jedan biljei c, f ili -z, a drugi s ili -ss-, i moglo bi se misliti da je ukidanje ove opozicije moralo dovesti do mnogobrojnih konflikata. U stvari je razlika izmedu predorsala koji se biljeio c i apikala koji se biljeio s u mnogim sluajevima prenesena na prethodni vokal: apikalni izgovor [s], na primjer, uzrokovao je dublji izgovor prethodnog lal; ovo je obiljeje postalo relevantno kada se [s] promijenilo u [s], pa jo i danas mnogo go vornika stavlja u opoziciju lal iz lasse i lal iz lace.

6-29. RaIlanjivanje fonema na Jazlikovna obiljeja

U naelu se nita ne protivi tome da se svaki fonem jednog jezika od svih ostalih razlikuje po jednoj artikulaciji sui generis. No u stvari ne nalazimo idioma gdje bi fonemi pokazivali tolik stupanj specifinosti. Obino je vie od 80% fonerna rezultat kombinacije artikulacijskih obiljeja koja kao dis tinktivna dolaze u vie nego u jednom fonemu. Pri ovakvim se okolnos tima svaki fonem razlikuje od svih ostalih jer je on jedini koji ima stanovit skup ovih obiljeja: u francuskom je Ibl zvuno kao IdI, nenazalno kao Ipl i bilabijalno kao IrnI, ali je jedino ono sve odjednom - i zvuno, i nenazalno, i bilabijalno. U tom istom jeziku III je jedini fonem koji ima lateralnu artikulaciju, a IrI je jedini koji je, ve prema ljudima, vibrant ili pak postvelar. Svi ostali francuski fonerni su fonoloki sloeni. Teoretske prednosti ralanjivanja (artikulacije) fonerna na razlikovna obi ljeja oigledne su. Uzmimo neki jezik koji bi imao 1 2 konsonantskih fo nema; ako svaki od njih sadrava jednu specifinu artikulaciju, govornici e morati 12 ovih artikulacija odravati kao razliite. Ali ako se 6 artikula cija moe nesmetano kombinirati s jednom ili s drugom od dvije razliite radnje jednog te istog organa, dvanaest e fonerna od sada zahtijevati odra vanje samo 8 razliitih artikulacija, pri emu se uvijek jedna od 6 prvih kom binira s jednom od dvije druge. Upravo to ini francuski kada kombinira obiljeja bilabijalancc, labiodentalancc, apikalancc, piskav, utav i dor salan sad sa zvuan sad sa bezvuan i dobiva dvanaest fonema lp b f v t d s z k gl. Postojanje korelacije zvunosti dosee ekonomiju koja se obiljeava omjerom 8 naprama 1 2. Pretpostavimo sada jezik gdje se svaka od 4 artikulacije labijalan, apika1an, palatalan i velaram kombinira s jednim od etiri razliita djelovanja glotide, na primjer bezvunost, zvu nost, aspiracija i okluzija. Dobit emo 4 x 4 16 fonema za 4 + 4 8 razliitih artikulacija. Ekonomija e ovdje biti 8 naprama 16. U jeziku gdje bi svaki konsonant proizlazio iz kombinacije triju razlikovnih artiku lacija, gdje bi svaki od njih bio ne samo bezvuan, zvuan ili aspiriran, labijalam, .apika1an ili dorsalan, nego takoder 'palataliziram, .labiove lariziran ili .boje vokala a, teoretski bismo dobili sustav od 3 x 3 x 3 27 fonerna za 3 + 3 + 3 9 artikulacija. Ekonomija bi tada bila 9 na prama 27. U nekom jeziku gdje bi svaki vokal bio okarakteriziran kao .pred nji ili 'stranji, kao .zaobljem ili 'razvuenl, kao .nazalam ili .nenazalam, kao .dugl ili .kratak, kao l. ([i]), 2. ([e]), 3. ([E]) ili 4. ([a]) stupnja otvora imali bismo 2 + 2 + 2 + 2 + 4 1 2 artikulacijskih tipova za 2 x 2 x x 2 x 2 x 4 64 voka1ska fonerna.
= = = = = = = =

134

6-30. Fonolo/ka integracija

Onoliko koliko se takve kombinacije lako izgovaraju i lako na sluh identi ficiraju, one za sistem moraju predstavljati stvarnu prednost. Za isti Ukupan broj fonerna one e zahtijevati manji broj artikulacija koje treba odrati kao razliite. Kako su manje brojne, ove e se artikulacije bolje jedne od drugih razlikovati. Budui da je svaka od njih u govoru ea, govornici e imati vie prilike da ih percipiraju i da ih reproduciraju, pa e se one bre ustaliti u govoru djece. Fonem koji je integnran ili uklopljen (fr. integre) u jedan od ovakvih snopova opozicija kao to su korelacije, bit e u naelu postojaniji od kakva neintegriranog fonerna. Neintegrirani fonem, koji se svakom drugom fonemu oponira po jednom i jedinom specifinom obiljeju, bit e u stvari preputen svojim vlastitim mogunostima ako zbog bezna ajnosti njegove distinktivne uloge njegov opstanak doe u pitanje: u naj rairenijim parikim upotrebama fil je dugo bio jedini dugi fonem u sistemu, a kako je opozicija ItI - lEI, koja se ostvaruje na primjer u Jaite ,uinjena Jete .sveanost, imala vrlo slab stvarni uinak, ona je danas na putu da bude uklonjena. Naprotiv, dva engleska fonerna 101 i 181, potvrena na primjer na poetku rijei thin .tanak i this .ovaj., ve stoljeima odravaju svoju opoziciju iji je uinak gotovo jednak nuli, jednostavno zato to su oni sa vreno integrirani u monu korelaciju zvunosti. Kakvo .prazno polje (fr. case vide) u nekoj korelaciji, tj. kakva neiskoritena kombinatorna mogu nost, nastojat e se popuniti. To e se moi provesti posuivanjem, budui da se odgovarajui strani fonem moe bez velike potekoe reproducirati jer on predstavlja kombinaciju uobiajenih artikulacija. Moi e takoer doi do priVlaenja i do integriranja neintegriranog fonerna susjedne arti kulacije, a to je upravo ono to se dogaa kada na primjer u idovskonjema kom uvularno IrI prilagoava svoju artikulaciju da bi postalo zvuni par fonerna lxI.

6-3 1 . Asimetrija govornih organa

Moglo bi se dakle oekivati da svi postojei sistemi tee tome da se svi nji hovi fonerni sve potpunije integriraju putem smanjivanja broja distinktiv nih artikulacija a bez smanjivanja broja dotinih fonerna. Tome se opire s jedne strane potreba da se u govoru izmjenjuju jedinice vrlo razliite aper ture - a odatle ope raireno postojanje dvaju sustava, konsonantskog i vokalskog - s druge pak strane asimetrija govornih organa. Zbog ove asi metrije artikulacijske kombinacije stanovitog tipa mogu biti odline - tj. mogu se lako izgovoriti a pri percepciji lako identificirati - ako ih realizi ramo na stanovitoj toki artikulacijske cijevi ili sa stanovitim stupnjem otvora te cijevi, ali kada se izgovaraju na kojoj drugoj toki ili s drugaijom aper turom, njihova distinktivna kvaliteta moe biti osrednja. Cini se da je dosta prirodno meu zatvorenim vokalima razlikovati prednji razvueni IiI i stra nji zaobljeni lul, jer svi jezici imaju tu opoziciju; naprotiv, u kombinaciji s maksimalnim otvorom usta pojmovi razvuenosti i zaobljenosti usana ne znae vie nita, pa je u ovom sluaju razlikovanje izmeu prednjeg vokala lal i stranjeg vokala lal svojstveno samo manjem broju jezika. To to nigdje ne postoji vokalski (samoglasniki) sustav od 64 fonerna to smo ga gore skicirali, objanjava se prije svega ovom asimetrijom. Zanim135

ljivo je zabiljeiti da se u jednom jo dosta rairenom tipu francuskoga upo trebljava jedanaest od onih dvanaest obiljeja koja su predviena za ovakav sistem: ni ..ni., nu ..gol i nous ..mi. razlikuju se zahvaljujui radu usana i jezika i oni tvore tri razliita tipa (umjesto etiri predviena); vokal iz ri jei banc ..klupa. stoji u opoziciji prema vokalu iz rijei bas ..nizak<c kao nazal prema nenazalu; /aite "uinjena oponira se prema /ete ..sveanost zbog vokaI ske kvantitete; riz ,ria<c, re &(nota) re((, raie ..traka, pruga; raa., rat ..takor razlikuju se po stupnju otvorenosti drugog elementa u svakoj pojedinoj od ovih rijei. Ali ukupan broj fonema u sistemu - daleko od toga da se popne na 64 - ne prelazi 1 6, a time se doista ne ostvaruje znatna ekono mija. Ima, naravno, sustava kojih se uinkovitost ini mnogo boljom, na primjer sistem vokala u danskom koji na devet razlikovnih obiljeja broji 20 jedinica. No omjer od 1 6 naprama II nije nikako neuobiajen. Ovaj omjer nikako ne upuuje na to da bi naelo koje upravlja artikulacijom (ralanji vanjem) fonema na relevantna obiljeja trebalo traiti igdje drugdje no u ekonomiji, nego prije upozorava na to da je ekonomija fonolokih sustava neto sloeno u emu djeluju faktori razliitih redova.

6-32. Prednost jezinim injem'cama Potekoe s kojima se susreemo kada elimo identificirati sve okolnosti koje su mogle utjecati na nastanak jedne jezine promjene, ne bi istraivae smjele odvratiti od eksplikativne analize. Jednostavno valja uvijek davati prednost onom aspektu uzrokovanosti pojava koji uzima u obzir samo jezik o kojem je rije i stalni fiziki i fizioloki okvir svake jezine ekonomije: zakon manjeg napora, potrebu za komunikacijom i za izraavanjem, grau i funkcioniranje govornih organa. Istom e se na drugom mjestu uzimati u obzir pojave interferencije izmeu jedne i druge upotrebe ili jednog i drugog idioma. Iako nikada nee ostati slijep za povijesne podatke svakoga reda, dijakroniar e se njima posluiti samo na zadnje, poto je iscrpio sve mo gunosti objanjavanja to mu ih pruaju ispitivanje razvoja svojstvenog samoj strukturi i prouavanje posljedica .interferencije.

136

Dodaci

D-l. U svojstvu reakcije na neka gledita koja danas ostaju dosta rairena, ini se korisnim podsjetiti na neka naela koja su proizala iz promatranja najrazliitijih jezika a za koja nas nijedna novija konstatacija, nijedno novo razmatranje ne potiu da ih odbacimo: D-2. To to su jezici razliiti nije sluajnost vrijedna aljenja, nego inje nica koja je simptomatina za samu prirodu ljudskog jezika. Na lingvistu j e da razlike meu jezicima biljei, a da drugima prepusti brigu da odrede kako se te razlike mogu pomiriti s jedinstvom ovjekova psihikog ivota. D-3. Kada smo jednom odluili to u nekom predmetu elimo nai da bismo ga nazvali (jednim) .jezikom., mi od takvih jezika moramo oekivati sve ono to je spojivo s takvom definicijom. Mnogim se istraivaima ini prihvatljivom definicija koja jezik prikazuje kao dvostruko artikulirano i glasovno sredstvo za komunikaciju ( 1 - 1 4). D-4. Fonerni jednog jezika tvore zatvoreni sustav a on taj jezik karakte rizira jednako onako kao to ga karakteriziraju njegove znaenjske jedinice i uvjeti njihova zajednikog postojanja u iskazima. Taj sistem zasluuje da se ispita sam za sebe bez obzira na mogue upotrebe pojedinih fonema za tvorbu takvog i takvog posebnog oznaitelja. D-S. Upotreba fonema za tvorbu posebnih oznaitelja postavlja probleme samo ondje gdje oblik oznaitelja, izraen s pomou diskretnih razlikovnih jedinica (fonerna ili tonova), varira prema kontekstima. Upravo proua vanje ovih varijacija osnovnim je predmetom morfologije (4-6), bez obzira na to hoe li osnovne jedinice kojima emo se dalje sluiti biti monemi ili .rijei. D-6. U odreenom jeziku razlikovne opozicije (meu fonemima ili meu tonovima) mogu u stanovitim glasovnim kontekstima prestati funkcionirati. Kae se da su one neutralizirane (3- 1 8 do 3-20). Znaenjske razlike meu jedinicama - monemima, koji imaju oznaitelj i oznaeno - mogu se ponititi na dva naina. S jedne strane, njihovi oblici koji su u stanovitim kontekstima razliiti, to u drugima vie nisu : u latin skom se dativ i ablativ razlikuju po obliku u rosae, rosa, ali su se po obliku pomijeali u rosis, rosis; to je ono to se oznaava terminom sinkretizam (fr. syncretisme). S druge strane, razlike u znaenju koje mogu dolaziti u nekim kontekstima, u drugima to vie ne mogu: za tenebres nama., razlika izmeu plurala i njegove odsutnosti vie se ne moe izraziti; to se oznaava nazivom neutralizacija (fr. neutralisation). Postupak zvan ttransformacija (ili .pretvorba, .preinaka) imao je za cilj da otkrije sinkretizme, tj . da, u stanovitim kontekstima, upozori na razliku u znaenju koja se, iza formalne istovjetnosti, i dalje odrava. Kada se pri
137

identificiranju jedinica trae sinkretizmi svih redova, s transformacijom se moe i tedjeti.

D-7. Jasno je da gramatika, da bi bila potpuna, mora u sprezi s rjenikom dati obavijest koja je potrebna za proizvodnju svih kombinacija to se mogu susresti u onoj upotrebi koja je predmetom opisa. U tom smislu dobre gra matike nisu ekale drugu polovicu dvadesetg stoljea da bi bile .proiz vodne. (.generativne). D-8. Mogli bismo se uditi to u prvim izdanjima ovih Osnova ne nala zimo nikakva spomena o sintaksi, kao to ne nalazimo niti bilo kakvu obradbu onoga to se tie znaenja jezinih jedinica. Ova se preuivanja ne smiju protumaiti kao znak nezainteresiranosti. Radilo se, s jedne strane, o tome da se ne prenaglirno u izjanjavanju o vrijednosti jo slabo definiranog ter mina, a, s druge strane, o tome da ne zalazimo u probleme koji se tiu ozna enoga prije no to smo odredili njegovo tono mjesto u okviru jezinog prouavanja. D-9. Danas emo za sintaksu rei da je ona - u irokom znaenju tog ter mina - ispitivanje naina na koji sluatelj moe rekonstruirati jedinicu poruke na temelju slijeda znaenjskih jedinica koji mu je ponuen. Ona ne operira pojedinanim monemima, ve razredima monema. Ti se razredi utvruju tako to se zajedno razvrstavaju monerni s istovjetnim kompati bilnostima; tako na primjer razred imena (fr. classe des noms) u francus kom obuhvaa one moneme koje mogu determinirati (odreivati) lanovi, plural, pridjevi, a razred glagola okuplja one moneme koji kao determinante dobivaju moneme vremena i naina, priloge. Izdvojeni ovako na strogo formalnoj osnovi ovi se razredi, za francuski, djelomino podudaraju s tra dicionalnim .dijelovima govora. (fr . parties du discours; ili .vrstama ri jei), jer su ovi .dijelovi govora i bili utvreni upravo na temelju kompa tibilnosti, a semantike definicije koje im se kadto daju bile su izluene aposterion. D-lO. Utvrivanje razreda monerna zalazi u sintaksu onakvu kako smo je ovdje gore definirali jer se ona temelji na opaanju da stanoviti monerni determiniraju druge, a to pripomae da se tonije odrede veze koje postoje meu znaenjskim jedinicama iskaza. Ali kada je inventar razreda jednom gotov, ostaje prvenstveno na sintaksi da ona razlikuje razliite odnose koji se mogu uspostaviti izmeu monerna dvaju uzajamno kompatibilnih raz reda, kao imena i glagola. To su odnosi koji se oznaavaju kao gramatike funkcije, kao to je funkcija subjekta, funkcija objekta, razliite funkcije koje se tradicionalno zovu cirkumstancijalnima (adverbnima). Njih obi ljeavaju - u nekim jezicima obvezatno, u drugima fakultativno - odgo varajui poloaj monerna o kojima je rije ili pak oznaivai (indikatori) funk cija ili funkcionali (4- 1 2). D-ll. Razrede monerna izdvojili smo na temelju kompatibilnosti, tj. na temelju strogo formalnih odnosa, i nema mnogo koristi od toga da za sve moneme jednoga razreda traimo znaenjski zajedniki nazivnik: ime table ..stol. oznaava predmet; ime bonte odobrota oznaava kvalitetu jednako kao i pridjev bon .dobar; ime course ttrka oznaava radnju jednako kao i glagol coun, ..trati. Pitanje vrijednosti znaenja postavlja se na razini po jedinanih monema. Ova vrijednost - koja je svojstvena uvijek nekom od reenom jeziku - nalazi se, za svaki monem, u izravnoj ovisnosti o vrijed nosti ostalih monerna dotinog razreda. Monem koji izraava intelektualne
138

sposobnosti, kao intelligence .inteligencija, pamet, nee imati istu vrijed nost u jeziku gdje ne postoje razliiti monemi za .ruse. (.lukavstvo, prepre denost.) i za .astucet (.prepredenost, prijevara.). Vrijednost jedinice intel ligence u engleskom razlikuje se od vrijednosti francuskog monema s istim pisanim oblikom zato to u francuskom postoji jo i termin contre-espionnage ltkontrapijunaat, a u engleskom jo i izvedenica cleverness .pamet, domi ljatost. Znaenjske vrijednosti valja dakle izluivati unutar samoga odre enog jezika. Isto onako kao to za oblik razlikujemo fonetiku, koja se bavi glasovima ljudskog jezika neovisno o tome u kojem posebnom jeziku oni dolaze, i fonologiju koja prouava razlikovne vrijednosti u odreenom su stavu, valja razlikovati izmeu semantike koja se bavi pojavama znaenja openito i jedne znanosti o znaenjskim vrijednostima (fr. valeurs signifiees) koju oznaavamo nazivom aksiologija (fr. axiologie).
D-12. Ono o emu govorimo u petom poglavlju ovoga djela pokriva nuno u saetom obliku - podruje koje se danas oznaava kao ltsociolin gvistika( (fr. socio-linguistique). Kako se jezik izvan drutva ne moe za misliti, ini nam se beskorisnim, a vjerojatno i tetnim, .sociolingvistikuCl stavljati u opreku prema lingvistici u pravom smislu rijei. Pri prouavanju raznolikosti upotreba i razliitih uvjetovanosti takve raznolikosti ne valja stanovitim faktorima neopravdano davati prednost na tetu drugih : jezine razlike od jedne drutvene klase do druge mogu biti znatne i zasluivati posebnu panju, ali one mogu - od jedne zemlje do druge, od jednog do drugog razdoblja - imati mnogo manje vanosti nego varijacije u geograf skom prostoru. D-13. Problemi koje postavlja usvajanje jezika od strane djeteta s punim pravom ulaze u lingvistiko prouavanje i ni na koji nain ne opravdavaju uspostavljanje nove discipline pod naslovom .psiholingvistika. (fr. psycho linguistique). Interdisciplinarna istraivanja imaju smisla i vrijednosti je dino onda ako se izvode na temelju rezultata posve autonomnih istraivanja. U istoj lingvistici ima mjesta i za prouavanje dinamike usvajanja jezika.

139

Kratka bibliografija

I. Dodatna lektira i upute.

Poglavlje l: Ferdinand de SAUSSURE, Cours de linguistique generale, Pariz-Lausanne, 1 9 1 6, 5. izd. str. 23-32 i 97-1 92 (prijevod: F. de Sosir, OpIta lingvistika, Beograd, 1 969); Robert GODEL, Les sources manuscrites du Cours de linguistique generale, de F. de Saussure, 2 eneva, 1 957, str. 23-35 i 1 30-25 1 ; A. MARTINET, La linguistique synchronique, Pariz, 1 965, po glavlje l . Poglavlje 2: Problemi znaenja: Eric BUYSSENS, Les langages et le dis cours, Bruxelles, 1 943, str. 5-96. Fonetika openito: upuuje se na K. L. PIKE, Phonetics, Ann Arbor, 1 944; Martin JOOS, Acoustic Phonetics, Balti more, 1 948; Berti1 MALMBERG, La Phonitique, Pariz, 1 954, in- 1 2, 1 26 str. (prijevod: B. Malmberg: Fonetika, Sarajevo, 1 974). Poglavlje 3: A. MARTINET, La Linguistique synchronique, poglavlja 2. do 6. i La description plwnologique, Pariz-2eneva 1 95 6, str. 34-1 0 1 . O mor fo(fo)nologiji, v. asopis La linguistique ( 1 965), str. 1 5-30. Poglavlje 4: Andre MARTINET, Studies in Functional Syntax, Etudes de syntaxe jonctionnelle, Miinchen, 1 975; Andre MARTINET sa surad nicima, Grammaire jonctionnelle du jra11fais, Pariz, CREDIF, 1 978. Za ka lispe1 ispo Hans VOGT, The Kalispel Language, Oslo, 1 940. Poglavlje 5: F. de SAUSSURE, Cours de linguistique generale, str. 26 1 289; A. MARTINET, Le Fra11fais sans jard, Pariz, 1 969, poglavlje 6; isti: ..Diffusion of Language and Structural Linguistics., Romance Philology, VI, str. 5-1 3, i ..Dialecto, Romance Philology, VII, str. l-l l . Bilingvizam i interferencija: upuuje se na Uriel WEINREICH, Languages in Contact, New York, 1 953. Poglavlje 6: Jezina ekonomija: upuuje se na Henri FREI, La gram maire des jautes, Pariz-2eneva-Leipzig, 1 929, Georg K. ZIPF, Human Beha'Vior and the Principle oj Least Effort, Cambridge, Mass., 1 949, A. MAR TINET, Economie des changements phonetiques, Bern, 1 955; isti: Evolution des langues et reconstruction, Pariz, 1 975.

II. Strukturalna lingvistika

Opi pregled: G. LEPSCHY, La linguistica strutturale, Torino 1966. Za tone i podrobne upute valja konsu1tirati La linguistique, Guide alphabdtique, ur. A. MARTINET, J. MARTINET et H. WALTER, Pariz 1 969.
1 41

Za praku kolu., pokret iz kojega je potekla fonologija, valja vidjeti Travaux du Cercle linguistique de Prague ( TCLP), brojevi 1 , 2, 4, 5 (2), 6, 7 i 8; TCLP 7 N. S. TRUBETZKOY, Grundzilge der PJumologie, francuski prijevod : N. S. TROUBETZKOY, Principes de phonologie, Pariz, 1 949.
= =

Za glosematiku (ansku kolu) vidjeti Louis HJELMSLEV, Prolegomenes ti une thion'e du langage (prevedeno s danskoga), Pariz, 1 968. (hrvatski pri jevod A. Stamaa : L. HJELMSLEV, Prolegomena teonJi jezika, Zagreb, 1 980) . Amerika lingvistika u uskom znaenju ovoga termina poinje od : Leonard BLOOMFIELD, Language, New York, 1 933. Karakteristino teoretsko izlaganje : Zellig S. HARRIS, StrUctural Linguistics, Chicago, 1 960. Pristu paniji su : H. A. GLEASON, An Introduction to Descripti'lJe Linguistics, 2. izd., New York, 196 1 , i Charles HOCKETT, A Course in Modern Lin guistics, New York, 1 958. Dinamiku pokreta dobro ocrtavaju Readings in Linguistics, Washington, 1 957, zbirka lanaka raznih autora koje je komen tirao Martin Joos.

O malo razliitoj tendenciji amerike lingvistike : Kenneth L. PIKE, Language in Relation to a Uni fied Theory of the Stntcture of Human Beha'Vior, 3. sv., Glendale, 1954- 1960. O binarizmu, razvoju aprioristikih . tendencija fonologije : M. HALLE i R. JAKOBSON, Fundamentals of Language, Haag, 1 956; Roman JAKOB SON, Essais de linguistique generale, Pariz, 1 963. (sv. I), 1973. (sv. II). O transformacijskim i generativnim gramatikama, koje izlaze iz okvira struk turalne lingvistike u pravom smislu rijei, vidi - osim N. CHOMSKY, Syntactic Structures, Haag 1975 - takoer N. RUWET, .La grammaire generative, Langages 4 (1 966), str. 3-38.

III. Bibliografija funkcionalne lingvistike

U poetku funkcionalna lingvistika nalazi svoje mjesto u okviru struktu ralne lingvistike, ali je ona tonije odredila svoj poloaj u dodiru i u kon trastu s jelmslevovskom glosematikom te blumfildovskim i pajkovskim pogledima, a u kategorikoj \opreci prema omskijevskoj j uroenosti i jakobsonovskom apriorizmu. Osim ovih Osnova (koje su prevedene na ruski, njemaki, korejski, engleski, portugalski, panjolski, talijanski, japanski, rumunjski, poljski, arapski, albanski i grki; treba da izau prijevodi na turski, vijetnamski i islandski), prva opa izlaganja funkcionalne lingvistike iz pera Andrea MARTINETA jesu A Functional View of Language, Oxford, Clarendon, 1 962. (prevedeno na talijanski, francuski, panjolski, hrvatski ili srpski - Jezik i funkcija, prev. N. Kova, Sarajevo, 1 973 - japanski i djelomino na poljski) i La Linguistique synchronique, Pariz, P. U. F., 1 965. (prevedeno na njemaki, panjolski, japanski i djelomino na poljski). Tome valja dodati neka novija kraa izlaganja samog autora : Andre MARTINET, Pour une linguistique des langues, Foundations of Language, 1 0 ( 1973), str. 339-364, Some Basic Principles of Functional Linguistics, La linguistique 1 3 ( 1 977), fasc. l , str.
142

7- 1 1 , kao i formaliziraniji krai prikaz funkcionalne lingvistike kod Jan W. F. MULDER, ..Postulats de la linguistique fonctionnelle axiomatique., La linguistique ( 1 977), fasc. l , str. 1 5-46. U novije doba : Andre MARTINET, Studies in Functional Syntax I Etudes de syntaxe fonc tionnelle, Mtinchen, W. Fink, 1 975. Konsultirati valja isto tako djela G. MOUNINA : Les problemes theoriques de la traduction, Gallimard, Pariz, 1 963 ; Clefs pour la lt"11guistique, Seghers, Pariz, 1 968. Saetije je izlaganje Frederica FRAN<;OISA u : Le Language, Encyclopedie de la Pliiade, Pariz, Gallimard, 1 968 . ..La description linguistique, str. 1 7 1 28 1 . Vidjeti treba isto tako lanke i paragrafe posveene funkcionalnoj lingvistici u : La Linguistique, Guide alphabitique (ur. Andre MARTINET), Denoel, Pariz, 1 969. (prijevodi na njemaki, japanski, talijanski, panjolski i portu galski). Za vie logian i hotimino manje realistian prikaz funkcionalne lingvistike valja konsultirati : Jan MULDER, Sets and Relations t"n Phonology, Cla rendon, Oxford, 1968 ; u suradnji sa S. G. J. HERVEY : Theory of the Lin guistic Sign, Mouton, Haag-Pariz, 1 972. kao i The Strategy of Lingw"stics, Edinburgh, Scottish Academic Press, 1 980. i S. G. J. HERVEY : Axiomatic Semantics, Edinburgh, Scottish Academic Press, 1979, Za fonetiku i fonologiju valja konsultirati : A. MARTINET, La Description phonologique, Pariz- Z eneva, Droz, 1 956. i Jacqueline M. C. THOMAS, Luc BOUQUIAUX, France CLOAREC-HEISS, Initiatt'on a la phonetique, Pariz, P. U. F., 1 976. O funkcionalnoj semiologiji, vidi Jeanne MARTINET, Clefs pour la semiologt'e, Pariz, Seghers, 1 973. Na osi funkcionalistikog istraivanja nalaze se radovi koje pie Luis PRIETO u vezi sa sistemima znakova u njihovim odnosima s ljudskim ponaanjem : Pn'ncipes de neologie, Mouton, Haag-Pariz, 1 964; Messages et signaux, Pariz, P. U. F., 1 966 ; Etudes de linguistique et de semiologt'e genbales, 2eneva, Droz, 1 975; Pertinence et pratique, Pariz, Minuit, 1975, O temeljnim problemima sintakse, vidi Claude TCHEKHOFF, Aux FOll dements de la syntaxe : l'ergatif, Pariz, P. U. F., 1 978. Za primjenu na dijakroniju valja konsultirati Andre MARTINET : Eco nomie des changements phonetiques, Bern, Francke, 1 955. (prevedeno na ruski, talijanski, panjolski i japanski; saeta i revidirana njemaka verzija uskoro e izai kod Klett-Cotta, Stuttgart), Evolution des langues et reconstruction, Pariz, P. U. F., 1 975, kao i Claude HAGEGE i Andre HAUDRICOURT : La Phonologie panchronique, Pariz, P. U. F., 1978, Primjena na stilistiku analizu : Conrad BUREAU, Lingtlistique Jonctionnelle et stylistique objective, Pariz, P. U. F., 1 976. Od svih jezika naroito je francuski bio predmetom funkcionalnog opisa, Citirat emo, kronolokim redoslijedom, jedno djelo Andrea MART INETA i Henriette WALTER od kojega valja proitati uvod : Dictt'onnaire de la prononciation Jranfaise dans son mage reel, Pariz, France-Expansion, 1 5, sq. de Vergennes, 75 O 1 5 Pariz; Denise FRAN<;0 IS : Franfais parU, Pariz,
143

S . E. L. A. F. , 1974; Morteza MAHMOUDIAN i njegovi suradnici : Pour enseigner le franfais, Pariz, P. U. F., 1 976; Henriette WALTER : La Phonologie du franfais, Pariz, P. U. F., 1 977; Andre MARTINET i nje govi suradnici : Grammaire fonctionnelle du franfais, Pariz, Credif-Didier, 1 979. Vie drugih jezika, osobito afrikih, bilo je predmetom funkcionalnog opisa u disertacijama za dravni doktorat (doctorat d'E tat). Prvi je od njih J. M. C. THOMAS, Le parler ngbaka de Bokanga, Pariz, 1 963. U vezi s ovim valja konsultirati katalog S. E. L. A. F.-a, 5, rue de Marseille, 75 0 1 0 Pariz. Navest emo osim toga od Genevieve N'DIAYE, Structure du dialecte basque de Maya, Haag, Mouton, 1 972. Postoji Medunarodno drutvo funkcionalne lingvistiJu (Societe internationale de linguistique fonctionnelle, S. I. L. F., Ecole pratique des hautes etudes, 4e section, 45-47, rue des Ecoles, 75 005 Pariz) kojemu je slubeno glasilo asopis La Linguistique, P. U. F., 108, boulevard Saint-Germain, 75 006 Pariz, a izlazi od 1965. Od g. 1974. svake se godine odrava meunarodni kolokvij funkcionalne lingvistike : prve godine u Groningenu u Nizozemskoj (Actes u pripremi) ; g. 1975. u Clermont-Ferrandu, Francuska (Actes du 2e colloque de linguis tique fonctionnelle, Clermont-Ferrand, C. R. D. P., 1 5, rue d'Amboise) ; g. 1976. u St-Flouru, Francuska (Actes' u pripremi) ; g. 1 977. u Oviedu, pa njolska (Actas del IV Colloquio internacional de linguistica funcional, Oviedo, Universidad, Departamento de lengua espaiiola, 1 978) ; g. 1 978. u joannini, Grka (Actes izali g. 1 979. u S. I. L. F.) ; g. 1 979. u Rabatu, Maroko, a za g. 1 980. u Saint-Andrewsu, kotska ; g. 1 98 1 . u Toulousei, Francuska; g. J 982. u Freiburgu im Breisgau, Savezn Republika Njemaka ; g. 1 983. u Quebecu, Universite Laval, Kanada.

IV. Opa djela

Le Langage, Encyclopedie de la Pleiade, ur. A. MARTINET, Pariz, 1 968 ; Bertil MALMBERG, Les nouvelles tendances de la linguistique (prijevod sa vedskoga), Pariz, 1 966. (prijevod : B. Malmberg : Moderna lingvistika, Beograd, 1979) . Meu malo starijim prirunicima, J. VENDRYES, Le langage, Pariz, 1923, koji je redigirao prije prvog svjetskog rata, dobro ilu strira predstrukturalistike psiholoke tendencije ; Edward SAPIR, Language, New York, 1 92 1 . (fr. prijevod Le langage, Pariz 1 953) ostaje polazite za svako istraivanje o klasifikaciji jezika; Otto JESPERSEN, Language, Lon don, 1922. (fr. prijevod Nature, evolution et origine du langage, Pariz, 1 976) korisno obavjetava o povijesti lingvistike i o ueniu jezika kod djeteta.
O historijskoj lingvistici, na iju su praksu strukturalna istraivanja jo uvijek malo utjecala: Antoine MEILLET, Linguistique historique et linguistique generale, 2 sv., Pariz, 1 92 1 . i 1 938. Walther von WARTBURG, EinfUhrung in Problematik und Methodik der Sprachwt'ssenschaft, Halle, 1 943, fr. pri jevod Problemes et methodes de la linguistique, novo revidirano izd., Pariz, 1 969. Genetika klasifikacija u A. MEILLET i Marcel COHEN, Les langues du monde, 2e ed., Pariz, 1 952.
144

asopisi posveeni opoj lingvistici ili koji veliku vanost pridaju opim problemima: Transactions of the Philological Soet."ety, London, od 1 854; Bulletin de la Societe de linguistique de Paris, 60 objavljenih svezaka; Lan guage, Baltimore, od 1 925; Norsk Tidsskri ft for Sprogvideskap, Oslo, od 1 928. (opelingvistiki radovi osobito na engleskom i na francuskom); Acta Linguistica, Kopenhagen, od 1 939. (izlaze neredovito; na fr., njem., eng.) ; Cahiers Ferdinand de Saussure, Zeneva, od 1 94 1 ; Word, New York, od ) 945 ; Zeitschrift fiir Phonetik und allgemeine Sprachwissenschaft, Berlin, od ) 946; Lingua, Amsterdam, od 1 947. (izlazi neredovito; nar. eng. i fr.); Studia Linguistica, Lund, od 1 947. (nar. fr., eng., njem.); Archivum Linguisticum, Glasgow, od 1 949; Kratylos, Wiesbaden, od 1 956; Phonetica, Basel-New York, od 1 957; Linguistics, Haag, od 1 963; Foundations of Language, Dord recht, od 1 964 ; Journal of Linguistics, London, od ) 965; La Linguistique, Pariz, od 1 965; od g. 1 967. Evropsko lingvistiko drutvo objavljuje Folia linguistica. Od g. 1 939, Stalni medunarodni odbor lingvista (Comite international perma nent de Linguistes) objavljuje godinje jedan svezak Bibliographie linguis tique, Utrecht-Antwerpen (fr. i eng.).

1 45

Bibliografija radova Andrea Martineta

Knjige

1937.
[ l ] La gbnination consonantique d'origine expressifJe dans ks langues ger maniques, glavna teza za dravni. doktorat, Kopenhagen, Mu nksgird , 224 str. [2] La phonologie du mot en danois, dopunska teza za dravni. doktorat, Pariz, Klincksieck, 1 00 str. (Isp. BSL 38, str. 1 69-266).

1945.
[3] La prononciation du franfais contemporain, Pariz, Droz, 249 str.

1946.
[4] Questionnaire of the .International Auxiliary Language Association (sa J.-P. VINAYOM), New York, lALA, 98 str.

1947.
[5] Initiation pratique a l'anglais, Lyon, lAC, 3 1 1 str.

1949.
[6] Phonology as Functional Phonetics, London, University of Oxford Press, 40 str. - panjolski prijevod : La fonologla como fonetica funcional (samo prvi dio) u Cuestiones de filosofia, Buenos Aires, 1 962, I, 2-3, str. 1 36- 1 59.

1954.

[7] Linguistics today, uredili A. MARTINET York, Linguistic Circle of New York, 280 str.

li U. WEINREICH, New

ova je bibliografija preuzeta iz zbornika u ast Andm MARTINETA Li",wtu,u. /onai onmlle, DIbau et pmp.aiws, uredio M. MAHMOUDIAN, sv. 3, str. VII-XXVII, P. U. P., Pariz, 1 979. Ljubaznolu profesora Martineta dopunili smo i a!urira1i biblio
grafske podatlte do 1. lipnja 1 982.

147

1955.
[8] Economie des changements phonetiques : Traite de pJwnologie diachronique, Bern, Francke Verlag, 396 str. - Ruski prijevod : A. ZALIZNJAK, Princip ekonomii v fonetieskix iz meneni jax ( 1 . dio, samo .. Opa teorija.), Moskva, 1 960, 260 str. - Talijanski prijevod : G. CARAVAGGI, Economia dei mutamenti fonetici, Trattato di fonologia diacronica, Torino, Einaudi, 1 968, 378 str. - panjolski prijevod : A. de LA FUENTE ARRANZ, Economia de los cambios foneticos, Tratado de fonologia diacr6nica, Madrid, Gredos, 1 974, 563 str. - Engleski prijevod u pripremi - Japanski prijevod u pripremi - Njemaki prijevod u pripremi

1956.
[9] La description phonologique, avec application au parler franco-provenfal d'Hauteville (Savoie), 2eneva, Droz (isp. lanak br. 1 7), 1 08 str. [ 10] Kino, Kozo, On'in-kenka, Tsuji Oninron Yosetsu (japanski prijevod lanka br. 42 u ovom popisu), preveo Kurokawa SHIN'ICHI-YAKU, Kenkyusha, s. a.

1960. [ l l ] Elements de linguistique generale, Pariz, Armand Colin, 224 str. - Dotjerano i proireno izdanje u kolekciji ..Ul., Pariz, Armand Colin, 1 967, 2 1 8 str. - Ruski prijevod : V. V. EVORO KINA, ..Osnovy obej lingvistikit, u NOVOB v lingvistike 3, Moskva, 1 963, str. 366-566. - Korejski prijevod : Bh. KIM. on o hak won rOn, Seul, Il Cho Gak, 1 963, 233 str. - Njemaki prijevod : Anna FUCHS, GrundzUge der allgemeinen Sprach wissenschaft, Stuttgart, Kohlhammer Verlag, 1 963, 201 str. - Engleski prijevod : Elisabeth PALMER, Elements of General Linguistics, London, Faber & Faber, 1 964, 205 str. - Dotjerano i proiireno ponovno izdanje engleskog prijevoda, London, Faber & Faber, 1 969, 228 str. - Portugalski prijevod : Jorge MORAl S-BARBO SA, Elementos de Lin guistica Geral, Lisabon, Sa da Costa, 1 964, 222 str. - panjolski prijevod : Julio CALONGE, Elementos de lingii istica general, Madrid, Gredos, 1 965, 274 str. - Talijanski prijevod : G. LEPSCHY, Elementi di linguistica generale, Bari, Laterza, 1 966, 2 1 8 str. - Rumunjski prijevod : P. MICLAU, Elemente de lingvisticd generald, Bu kuret, Ed. Stiintifica, 1 970. - Poljski prijevod : L. ZAW ADOWSKI, u Podstawy lingwistyki funkcjo nalnej, Varava, 1 970. - Japanski prijevod : N. MIYAKE, Tokio, Iwanami Shoten, s. d., 339 str. - Albanski prijevod : Rexhep ISMAJLI, Elemente te gjuhisise se pirgjithshme, Pritina, Rilindja, 1 974, 282 str. - Grki prijevod : A. HARALAMBOPULOS, Stoikheia genikes glosso /ogia.'I, Solun, 1 976, 1 6 + 254 str.
148

Islandski prijevod : MagnUs PETURSSON, u tisku Arapski prijevod : S . GARMADI, u pripremi Turski prijevod : B. VARDAR, u pripremi Vijetnamski prijevod u pripremi Finski prijevod u pripremi.

1962.

[ ] 2) A Functional View of Language, Oxford, Clarendon, ] 66 str. - Talijanski prijevod : G. MADONIA, La cOllsiderazione fWlzz'onale del linguaggio, Bologna, Il Mulino, 1965, 23 1 str. - Francuski prijevod : H. i G. WALTER, Langue et fonction, une thiorie fonetionnelle du langage, Pariz, Denoel, 1 9 69, 1 99 str. - Poljski prijevod : L. ZAWADOWSKI, u Podstawy lingwistyki funkcjo nalne j (poglavlje 2. i 3), Varava, 1 970. - panjolski prijevod : M.-R. LAFUENTE DE VICUNA, El lenguaje desde el punto de 'Vista funcional, Madrid, Gredos, 197 1 , 2 1 8 str. - Japanski prijevod, Misuzu shobo, 1975, 1 86 str. - Srpsko-hrvatski prijevod : Nikola KOVAC, Jezik i funkcija, Sarajevo, 1 973, 1 90 str.
1965.

[ 1 3 1 L:l linguistique synch.ronio1ue, Pariz, PUF, 246 str. - Njemaki prijevod : W. BLOCHWITZ, Synchronische Sprachwissen seha f t, Berlin, Akademie Verlag, 1968, 2 1 2 str. - panjolski prijevod : N. MARCOS, La lingiiistica sincr6nica, Madrid, Gredos, 1 968, 228 str. - Poljski prijevod : L. ZAWADOWSKI, u Podstawy Iingwistyki funkcjo na/nej, Varava, 1 970. (poglavlja 2, 4, 6. do 1 0). - Japanski prijevod : Yoshiro WATASE, Hak suisha, s . a., 1 2 + 356 str. - Talijanski prijevod u pripremi. - P9rtugalski prijevod u pripremi. ( 1 4) Manuel pratiqzte d'allemand, Pariz, Picard, 1 76 str.
1968.

[ 1 5] Le langage, Encyclopedie de la Pleiade, uredio A. MARTINET, Pariz, NRF, 1 54 1 str. - Japanski prijevod, Tokyo, Orion, 4 sveska, 1973. - panjolski prijevod, Buenos Aires, Nueva Vision, 1973, 1 84 + 1 56 str.
1969.

( 1 6) Le franfais sans fard, Pariz, PUF, 221 str. ( 1 7) La linguistique. Guide alphabetique, uredio A. MARTINET, Pariz, Denoe], 490 str. - Japanski prijevod, ur. N. MIYAKE, Tokio, Tayshukan, 1972, 584 str. - Talijanski prijevod : G. BOGLIOLO, La linguistica, Guida aljabetica, Milano, Rizzoli, 1 972, 464 str. - : panjolski prijevod : C. MANZANO, La lingiiistica, Guida aljabetiea, Barcelona, Anagrama, 1 972, 484 str.
149

- Njemaki prijevod : I. REHBEIN i S. STaLZER, Linguistik, ein Hand buch, Stuttgart, Metzler, 1 973, 8 +274 str. - Portugalski prijevod : Wanda RAMOS, Conceitos /undamentais da. lin guistica, Lisabon, Presen, 1 976, 462 str.
1973.

[ 1 8] Dictionnaire de la prononciation /ranfaise dans son usage reel, u suradnji sa Henriette 'ALTER, Pariz, France-Expansion, 932 str.
1974.

[ 1 9] Sintaxis /uncional, Valparaiso, Univ. cat6lica, 36 str.

1.75.

[20] Evolution des langues et reconstruction, Pariz, PUF, 264 str. [2 1 ] Studies in Functional Syntax (Etudes de syntaxe /onctionnelle), Miinchen, W. Finck, 275 str. - panjolski prijevod : E. DIAMANTE, Estudios de sintaxis /uncional, Madrid, Gredos, 1 978, 342 str.
1979.
i -o

[22] Grammaire /onctionnelle du /ranfais, Pariz, Didier, 1 2+ 276 str. [23] Diclionnaire de l'orthographe, AI/onic* u suradnji sa Jeanne MAR TINET, Pariz, Selaf, 202 str.
1981.

[24] Linguistique ec shniologie ]onclionnelles, u suradnji sa Jeanne :MA R TINET, Istanbul, Ecole superieure des langues etrangeres de l'Unvefsite d'!stanbul, 80 str. (isp. CLANCI br. 241 -242).
1982.

[25] Vers l'terit afJec al /onic, u suradnji sa Jeanne MART!NET i Jeanne VILLARD, Pariz, Hachette, 200 str.
' '

Clanci 1.33.

[ I ] Remarques sur la systeme phonologique du franis, BSL 34, 's ii-: 1 9 1 202.
1934.

[2] Nature phonologique du sted danois, BSL 35, str. 52-57.

1936.

[3] Neutralisation et archiphoneme, TCLP 6, str. 46-57. [4] Cesk8 ptice o vlivu pravopisu na Francuzskou vYslovnost, Slv a slootSnOst 2, str. 54-56.
1 50

1937. [5] Remarques sur la notion d'opposition comme base de la distinction phonologique, C. R. du XI Congres de Psychologie, Pariz, str. 245. 1938. [6] La phonologie, Le franfais moderne, 6, str. 1 3 1- 1 46 ; str. 33-37: [7] Fonologie Francouztiny, SIOfJO a slOfJesnost 4, str. l l I- l B. 1.39. [8] Role de la correlation dans la phonologie diachronique, TCLP 8, str. 273-288. [9] Un ou deux phonemes?, Acta Linguistica l, str. 94- 1 03. (isp. br. [ 1 3 ] u razdjelu KNJIGE u av oj Bibliografij i). [ 1 0] Equi1ibre et instabi1ite des systemes phonologiques, Proc. of the 3rd Intern. Cor.gress of Phonetic Sciences, str. 30-34. [ l l ] La transcription phonetique dans I'enseignement de l'anglais, Les langues modernes 37, str. 236-247. [ 1 2] La parente des langues germaniques, Actes du V Congres des Linguistes, str. 1 34- 147. INO. [ 1 3] La phonologie synchronique et diachronique, Conf. Inst. Linguist. Univ. de Paris 6, str. 4 1 -58 ; Revue des Cours et Conferences 40, str. 324-340 (isp. br. [ 1 3] u razdjelu KNJIGE). 1.43. [ 1 4] Questionnaire phonologique d'Andre Martinet, Revue de folklore fran faU et de folklore colonial 1 3, str. 1 43- 1 50. [ 1 5] Le phoneme et la conscience linguistique, Le fran;ais moderne l l , str. 1 97-205. 1944. [ 1 6] La prononciation du danois, u Manuel de la langue danoise od I. STE MANN, Kopenhagen, Munksgaard, str. 34-66. INS. [ 1 7] Description phonologique du parler franco-proven d'Hauteville (Savoie), 2, RLiR 1 5, str. 1-86 (isp. br. [91 Iu razdjelu KNJIGE) 1946. [ 1 8] Au sujet des fondements de la theorie linguistique de Louis Hjelmslev, BSL, 42, str. 1 9-42. ......; Ruski prijevod : Osnovy lingvistieskoj teorii Lui Elmsleva, u NOfJoe v lingvistike l , str. 437-462, Moskva, 1 960.
*

AItoD1c je sustav fonololkog pisanja francuskog jezika, I pomou kojega u vrtiu i u prvom razredu osnovne Ikole djeca ue pisati i itati. 1 51

[ 1 9] Savoir pourquoi et pour qui l'on transcrit, Le maitre phonetique 86, str. 1 4- 1 7 (isp. br. [ 1 3] u razdjelu KNJIGE). [20] La linguistique et les langues artificielles, Word 2, str. 37-47. 1947. [21 ] Note sur la phonologie du fran98is vers 1 700, BSL 43 , str. 1 3-23 (isp. br. [ 1 6] u razdjelu KNJIGE). [22] Propagation phonetique ou evolution phonologique? (u suradnji s A. G. HAUDRICOURTOM), BSL 43, str. 82-92. [23] Oil en est la phonologie? Lingua l, str. 34-58 (isp. br. [ 1 3] u razdjelu KNJIGE). [24] La phonologie et la prononciation franaise, A tomes, 1 6, str. 2 1 9-222. [25] Le questionnaire d' lALA, Lingua l, str. 1 27- 1 29. 1949. [26] About Structural Sketches, Word 5, str. 1 3-35. [27] Occ1usives and Affricates with Reference to some Problems of Romance Phonology, Word 5, str. 1 1 6- 1 22. [28] Question D, Interlinguistique : Rapport preliminaire, Actes du VIc Congres des Linguistes, Pariz, str. 93- 1 1 2. [29] Rapport sur l'etat des travaux relatifs a la constitution d'une langue internationale auxiliaire, Actes du VIC Congres des Linguistes, Pariz, str. 586-592. [30-3 1-32] Reponses aux questions I, II et III, Actes du VIC Congres des Linguistes, Pariz, str. 1 77- 1 82 ; 247-248 ; 292-295. [33] La double articulation linguistique, TCLP 5, str. 30-37 (isp. br. [ 1 3 ] u razdjelu KNJIGE). [34] Predgovor knjizi N. S. TROUBETZKOYA (TRUBECKOJ) Prin cipes de phonologie, u franc. prijevodu J. CANTINEAUA, Pariz, Klincksieck. [35] Predgovor knjizi Essai pour une histoire structtlTale du phonitisme /ran fa;s A. G. JUILLANDA, Pariz, Klincksieck. 1950. [36] Refiexions sur l'opposition verbo-nominale, Journal de Psychologie 43 ( 1), str. 99-1 08 (isp. br. [ 1 3] u razdjelu KNJIGE). [37] Some Problems of Italic Consonantism, Word 6, str. 26-4 1 (isp. br. [8] u razdjelu KNJIGE). [38] De la sonorisation de6 occ1usives initiales en basque, Word 6, str. 224233 (isp. br. [8] u razdjelu KNJIGE). 1951. [39] The Univoicing of Old Spanish Sibilants, Romance Philology 5, str. 1 33- 1 56 (isp. br. [8] u razdjelu KNJIGE). [40] Concerning some Slavic and Aryan Reftexes of lE s, Word 7, str. 9 1 9 5 (isp. br. [8] u razdjelu KNJIGE). 1952.
/Ph 6, str. [4 1 ] Langues a syllabes ouvertes ; le eas du slave commun, Z 1 45- 1 63 (isp. br. [8] u razdjelu KNJIGE).
152

[42] Diffusion of Language and Structural Linguistics, Romance Philology 6, str. 5- 1 3 . [43] Celtic Lenition and Western Romance Consonants, Language 28, str. 1 92-2 1 7 (isp. br. [8] u razdjelu KNJIGE). [44] Function, Structure, and Sound Change, Word 8, str. 1 -32. - Japanski prijevod, ispo razdio KNJIGE br. [10] [45] Are there areas of affinite grammaticale as well as of affinit phonolo gique cutting across genetic language families ?, 7'b International Congress of Linguists. Preliminary Reports, str. 1 2 1 - 1 24. Proceedings, ibid.
1953.

[46] Structural Linguistics, Anthropology Today, Chicago, The University of Chicago Press, str. 574-586. - panjolski prijevod, Lingillstica Estructural, u Cuatro artIculos de lin gu{stica estructural, Buenos Aires, 1 962. - Njemaki prijevod, Strukturale Linguistik u Der moderne Struktllr begriff, Darmstadt, 1 973, str. 1 84-206. [47] Otto Jespersen, Word Study, 28-5, str. 1 -3. [48] Concerning the Preservation of Useful Sound Features, Word 9, str. 1 - 1 1 (isp. br. [8] u razdjelu KNJIGE). [49] A Project of Transliteration of Classical Greek, Word 9, str. 1 52- 1 6 1 . [SO] Non-Apophonic o-Vocalism in Indo-European, Word 9, str. 253-267 (isp. br. [8] u razdjelu KNJIGE). [ S l ] Remarques sur le consonantisme semitique, BSL 49, str. 67-78 (isp. br. [20] u razdjelu KNJIGE). [52] Le monde germanique et la dispersion des Germains en Europe il la lumiere des faits linguistiques, u Les invasions barbares et le peuplemem de l'Europe, Pariz, Presses Universitaires, str. 7- 1 4. [53-54-55-56] Sudjelovanja u raspravama, An Appraisal of Anthropology Today, Chicago, The University of Chicago Press, str. 1 07- 108, 1 23, 284285, 290. [57] Predgovor knjizi Languages in Contact Uriela WEINREICHA, New York, Publications of the Linguistic Circle of New York, nO 1 , str. VII-IX.
1954.

[58] Accents et tons, Miscellanea Phonetica 2, 1 954, str. 1 3-24 (isp. br. [ 1 3] u razdjelu KNJIGE u ovoj Bibliografiji). [59] Concepts of Language and the Teacher of Foreign Languages, French Review 27, str. 361-364. [60] Dialect, Romance Philology 8, str. l - l l . [60 bis] Dia1ekt, Zur Theorie des Dialekts, Wiesbaden, 1976. [61 ] The Unity of Linguistics, Word 1 0, str. 1 21 - 1 25. Objavljeno takoder i u Linguistics Today, New York, Publications of the Linguistic circle of New York, n 2, str. 1 -5. [62] Les noms de plantes en indo-europeen, u VIIIe Congres international de Botanique, Rapports et communications, sect. 1 4, 1 5, 1 6, str. 47-48.
1955.

[63] Crasis, Elision and Aphaeresis, Word l l, str. 268-270. [64] Le couple senex-senattlS et le )suffixe -k-, BSL S l , str. 42-56 (isp. br. [20] u razdjelu KNJIGE).
1 53

1956. [65] Some Cases of -k-/-w- Alternation in Indo-European, Word 1 2, str. 1 -6 (isp. br. [20] u razdjelu KNJIGE). [66] Linguistique structurale et grammaire comparee, TIL l, str. 1 - 1 5 (isp. br. [20] u razdjelu KNJIGE). [67] Le genre feminin en indo-europeen ; examen fonctionnel du pro bleme. BSL 52, str. 83-95 (isp. br. [ 1 9], [20] u razdjelu KNJIGE). [68-69-70-7 1 ] Sudjelovanje u raspravama, Proceedings of the 7'b Interna tional Congress of Linguists, London, str. 43 1 -432, 439-44 1 , 459, 467-469. 1957. [72] Phonetics and Linguistic Evolution, u Manual of Phonetics objavljen pod rukovodstvom Louise KAISER, Amsterdam, str. 252-273 ; u 2. izdanju, 1 968, str. 464-487. [73] Phonologie et laryngales, Phonetica l, str. 7-30 (isp. br. [20] u razdjelu KNJIGE). [74] La notion de neutralisation dans la morphologie et le lexique, TIL 2 , str. 7- 1 1 . [75] Substance phonique et traits distinctifs, BSL 53, str. 72-85 (isp. br. [ 1 3] u razdjelu KNJIGE). [76] Arbitraire linguistique et double 'articulation, Cahiers Ferdinand de Saussure 1 5, str. 1 05- 1 1 6 (isp. br, [ B] u razdjelu KNJIGE). 1958. [77] La construction et les structures elementaires de I'enonce, Journal de psychologie normale et pathologique 1 958, str. 377-392 (isp. br, [ 1 3] u razdjelu KNJIGE). [78] C'est jeuli le Mareuc !, Romance Philology 9, str. 345-355 (isp. br. [ 1 6] u razdjelu KNJIGE). [79] Les Laryngales indo-euro.,eennes, Referat u p,.oceedings of the VII]," International Congress o f Linguists, Oslo, str. 36-53 (isp. br. [20] u razdjelu KNJIGE). [80] De l'economie des formes du verbe en franc;ais parte, u Studia phil. et liller. in honorem L. Spitzer, Bern, str. 309-326 (isp. br. [ 1 6] u razdjelu KNJIGE u ovoj Bibliografiji). [8 1 ] Le bilinguisme, Citis Unies 5-6, str. 7-8. [82] Interventions dans les debats, Proceedings of the VIII'" International Congress o f Linguists, Oslo, str. 2 1 3, 265. 1959. [83] La palatalisation spontanee de g en arabe, BSL 54, str. 90- 1 02 (isp. br. [20] u razdjelu KNJIGE). [84] Aflinite linguistique, Bollettino dell' Atlante linguistico mediterraneo l , str. 1 45- ] 52. [85] L'evolution contemporaine du systeme phonologique franc;ais, Free University Quarterly (Amsterdam), 7-2, str. 99- 1 1 4. [86] Quelques traits generaux de la syntaxe, Free University Quarterly 7-2, str. 1 1 5- 1 29. [87] Du role de la gemination dans 1'evolution phonologique, ZfPh 1 2 (Panconcelli-Calzia-Festgabe), str. 223-227 (isp. br. [8] u razdjelu KNJIGE).
1 54

1.60. [8.8] Elements of a Functional Syntax, Word 1 6, str. 1 - 1 0. [88 bis] Prvky funkni syntaxe, Principy strukturni syntaxe, Prag, 1 974. [89] Note en conclusion de l'article de Ruth REICHSTEIN, Word 1 6, str. 96-99. 1961. [90] Refiexions sur la phrase, u Language and Society, Kopenhagen, str. 1 1 3- 1 1 8 (isp. br. [ 1 3] u razdjelu KNJIGE). [9 1 ] Reponse II une question relative au bilinguisme, Almanaclz Flinker, Pariz, str. 27. 1962. [92] De la variete des unites significatives, Lingua l l , str. 280-288 (isp. br. [ 1 3] u razdjelu KNJIGE), [9.3] Le sujet comme fonction linguistique et I'analyse syntaxique du basque, BSL 57, str. 73-82 (isp. br. [20] u razdjelu KNJIGE). [94] R, du latin au franis d'aujourd'hui, Phonetica 8, str. 1 93-202 (isp. br. [ 1 6] u razdjelu KNJIGE). [95] Le franis tel qu'on le parle, Esprit l l , str. 620-63 1 (isp. br. [ 1 6] u razdjelu KNJIGE). 1963. [96] Les grammairiens tuent la langue, Art 9 1 9, str. 3 (isp. br. [ 1 6] u raz djelu KNJIGE). [97] Predgovor knjizi Le Ngambay-Moundou od Ch. VANDAME, Mi moires' de l'Institut franfais d'Ajn'que noire, nO 69 (Dakar, 1 963), str. VII VIII. 1.64. [98] The Foundations of a Functional Syntax, Monograph Series on Lan guages and Linguistics 1 7, str. 25-36 (isp. br. [2 1 ] u razdjelu KNJIGE). [98 bis] Les fondements d'une syntaxe fonctionnelle, Marche romane, XXII, 1 972, str. 1 03- 1 1 3. [99] Pour un dictionnaire de la prononciation franise, u In honour of Daniel Jones, London, str. 349-356 (isp. br. [ 1 6] u razdjelu KNJIGE). [ 1 00] Structural Variations in Language, Proceedings of the I)(fll Interna tional Congress of Linguists, str. 52 1 -532. [ 1 0 1 ] Troubetzkoy et le binarisrne, Wiener slavistisches Jahrbuch l l , str. 37-4 1 (isp. br. [ 1 3] u razdjelu KNJIGE u ovoj Bibliografiji) [ 1 02] Predgovor knjizi L. PRIETA, Principes de noologie, Haag, Mouton. 1965. [ 1 03] La linguistique, La Linguistique, I, str. 7- 14. [ 1 04] La morphologie, La Linguistique, l, str. 1 5-30. [ 1 05] La recherche en linguistique, Avenir, CLX, CLXI, CLXII, str. 3 6 1-363.
1 55

( 1 06] Indetermination phonologique et diachronie, Phonetica, XII, str. 1 3- 1 8 (isp. br. [20] u razdjelu KNJIGE). [ 1 07] Les problemes de la phonetique evolutive, Proceedings of the vrli International Congress of Phonetic Sciences, str. 82- 1 02 (isp. hr. [20] u raz djelu KNJIGE). [ 1 08] Le mot, Diogene XLVIII, str. 39-53 (isp. br. [2 1 ] u razdjelu KNJIGE). ( 108 a] The Word, Diogenes LI, str. 38-54. [ 1 08 b] Le mot, Problemes du langage, NRF, str. 39-53. [ 1 09] Les voyelles nasales du frans, La Linguistique, I, fasc. 2, str. 1 1 71 22 (isp. br. [ 1 6] u razdjelu KNJIGE). [ 1 1 0] Structure et langue, Revue internationale de philosophie, XCV bis, str. 29 1-299. [ 1 1 0 a] Structure and Language, Yale Studies, XXXVI-XXXVII, 1 9 66, str. 1 0- 1 8 (isp. br. [2 1 ] u razdjelu KNJIGE). [ I l l ] Peut-on dire d'une langue qu'elle est belle?, Revue d'esthitique, NSI, str. 227-239 (isp. br. [ 1 6] u razdjelu KNJIGE). [ I l l bis ] Japansko izdanje biljekama popratio Yoshiro WATASE, Tokio, Daisan-Shoto, 1 974, 46 str. [ 1 1 2] Des limites de la morphologie, Omagiu lui Alexandru Rosetti, str. 534-538. 1966. ( l B] Les choix du locuteur Revue Philosophique, str. 27 1 -282. ( 1 1 4] L'autonomie syntaxique, Mithodes de la grammaire, Congres et Col loques de l' Universiti de Liege, str. 49-59 (isp. br. [2 1 ] u razdjelu KNJIGE). [ 1 1 5] Les langues dans le monde de demain, Revue tunisienne des sciences sociales, VIII, str. 1 65- 1 73. [ 1 1 5 a] Les langues dans le monde de demain, La Linguistique, II, fasc. 2, str. 1 - 1 2. [ 1 1 6] Pourquoi des dictionnaires etymologiques ? La Linguistique, II, fasc. 2, str. 1 23- 1 3 1 . [ 1 1 7] Andre Martinet repond il Roman Jakobson, Arts et loisirs, XXI, 1 4. [ l l 8] Bilinguisme et plurilinguisme, Revue tunisienne des Sciences sociales, VIII, str. 55-64, 65-77. [ 1 1 9] Qu'est-ce qu'une langue?, Revue tunisienne des Sciences sociales, VIII, str. 7- 1 6, 1 7-2 1 . [ 1 20] Hierarchie des usages linguistiques, Revue tunisienne des Sciences sociales, VIII, str. 1 03- 1 1 2, 1 1 3- 1 1 4. [ 1 2 1 ] Close contact, Word, 1 966, str. 1 -6. 1967. [ 1 22] Syntagme et syntheme, La Linguistique, III, fasc. 2, str. 1 - 1 4 (isp. br. [21 ] u razdjelu KNJIGE). [ 1 23] La linguistique, Revue de l'Enser.gnement supbieur, I, str. 5- 1 1 . [ 1 24] La phonologie synchronique et diachronique, Phonologie der Gegen wart, str. 64-78. [ 1 25] Connotations, poesie et culture, To Honor Roman Jakobson, II, str. 1 288- 1 295. [ 1 26] La vie secrete du langage, Nouvelles littbaires, XXIII, 3. [ 1 27] Que faut-il entendre par .tfonction des affixes de classe.?, Colloque d'Aix, La classi fication nominale dans les langues nigro-africaines, str. 1 5-21 .
1 56

1968. [ 1 28] Neutralisation et synchretisme, La Linguistique, IV, fasc. l, 1-20 (isp. br. [2 1 ] u razdjelu KNJIGE) . [ 1 29] La dynamique du franais contemporain, Revue tunisienne de Sciences sociales, XIII, str. 33-4 1 , 42-47. [ 1 30] Sciences du langage et sciences huma ines, Raison presente, str. 1 4-40, 4 1 -72. [ 1 3 1 ] Refiexions sur les universaux du langage, Folia Linguistica, t. I, 3/4, str. 1 25- 1 34 (isp. br. [2 1 ] u razdjelu KNJIGE). [ 1 32] Affinites linguistiques en .Mediterranee, Bollett'no dell' Atlante lin guistico mediterraneo, n 8-9, str. 7- 1 3. [ 1 33 ] Composition, derivation et monemes, Festschnft Marchand, str. 1 44- 149 (isp. br. [2 1 ] u razdjelu KNJIGE). [ 1 34] Mot et syntherne, Melanges Reichling, Lingua 2 1 , str. 294-302 (isp. br. [2 1 ] u razdjelu KNJIGE). [ 1 35] Coupe ferme et coupe lache, lvUlanges pour Jean Fourquet, str. 22 1-226. 1969. [ 1 36] La deuxieme articulation du langage, Travaux de linguistique et de littera ture, Strasbourg, str. 23-28. [ 1 37] Realisation identique de phonemes differents, La Linguistique, 1 969-2, str. 1 27- 1 29. [ 1 38] Le contr61e continu des connaissances en linguistique generale, Bul letin du Syndicat national de l'Enseignement supbieur, nova serija, n 1 , str. 23-24. [ 1 39] A Functional View of Grammar, The Risil1g Generation, Tokio, 1 1 6, str. 1 30-1 34 (isp. br. [ 21 ] u razdjelu KNJIGE). [ 1 40] Analyse linguistique et presentations des langues, Annali 1 969, Pa lermo, Facolta di magistero, str. 1 43- 1 58 . [ 1 4 1 ] Quelques traits generaux d'une grammaire fonctionnelle, La gram matica, la lessicologia, Rim, Bulzoni, str. 5- 1 5. [ 1 42] Qu'est-ce que la morphologie?, Cahiers Fe1'dinand de Saussure 26, str. 85-90 (isp. br. [2 1 ] u razdjelu KNJIGE). [ 1 43 ] Intervju za asopis L'Express, Pourquoi parle-t-on franais ?, L' Ex press, 924, str. 1 27- 1 47. 1970. [ 1 44] Analyse et presentation, Linguistique contemporaine. Hommage a Eric Buyssens, str. 1 33-140 (isp. br. [2 1 ] u razdjelu KNJIGE). [ 1 45] De I'orthographe du franais, La Linguistique, VI, 1 970- 1 , str. 1 53- 1 58. [ 1 46] Les deux a du franais. The French Language, Studies presented to L. Ch. Harmer, str. 1 1 5- 1 22. [ 1 47] Frontiere politique et faisceaux d'isoglosse, Phonetique et linguistique romanes, Melanges Straka, l, str. 230-237. [ 1 48] Konoteiiyon to bunka, Shiso, 1 70, 2, str. 95- 1 09. [ 1 49] Le pader et I'ecrit, L'Education, 63, str. 1 1 - 1 4. [ 1 50] Verbs as Function Markers, Studies in General and On'ental Linguistics, Festschrift Hattori, str. 447-450. . [ 1 5 1 ] Le probleme des sabirs, Bolletilw del A tlante linguistico mediterraneo, n 1 0/ 1 2, str. 1 -9.
1 57

[ 1 52] Remarques sur la phonologie des parlers franco-provenux, Revue des langues romanes, 79 ( 1 970), str. 1 49- 1 56 (isp. br. [20] u razdjelu KNJIGE). [ 1 53] Intervju Brigitti DEVISMES, u VH 1 0 1 , 2, La theorie, str. 67-75. [ 1 54] Intervju J.-P. GIBIATU, u L'Education, 63, L e Jranfais sans Jard, 1 5- 1 8.
1971.

[ 1 55] Soixante-dix et la suite, Interlinguistica, str. 2 1 5-2 19 (isp. br. [2 1 ] u razdjelu KNJIGE). [ 1 56] A note on Syntax, Pakha Sanjan, Patiala, n 4, str. 1 1 - 1 5. [ 1 57] De l'assimilation de sonorite en franais, Form and Substance, papers presented to Eli Fischer Jorgensen, Kopenhagen, str. 233-237. [ 1 58] La notion de fonction en linguistique, Travaux de la Faculte de philo sophie et lettres de r Universite catholique de Louvain, VIII, section de Philo logie germam'que, I, str. 1 - 1 2 (isp. br. [2 1 ] u razdjelu KNJIGE u ovoj Bibliografiji). . [ 1 59] Fonction et structure en linguistique, Scientia, nov.-dec. 197 1 , str. 1 - 1 0 (isp. br. [2 1 ] u razdjelu KNJIGE). [ 1 60] Entretien avec Andre Martinet, Intervju B. DEVISMES, Le Monde, 1 5-1-7 1 . [ 1 6 1 ] Un probleme de linguistique appliquee : une graphie phonologique pour le franais, Journal oj the IPA , London, I, str. 1 1 - 1 6.
1972.

[ 1 62] eas ou fonction ?, La Lt'nguistique, 8, fasc. I, str. 5-24 (isp. br. [2 1 ] u razdjelu KNJIGE). [ 1 63] Economie descriptive ou economie de la langue, Langues et techniques, Nature et societe (Melanges Haudricourt) , Pariz, str. 1 73- 1 74. [ 1 64] Des 1abio-ve1aires aux 1abia1es dans les dialectes indo-europeens, Indoceltica, a la memoire de Sommer jelt, Miinchen, str. 89-93 (isp. br. [20] u razdjelu KNJIGE, str. 1 69). [ 1 65] Per una tipologia linguistica dell'Europa contemporanea (lanak na francuskom), Le lingue d'Europa, Brescia, str. 63-84. [ 1 66] Refiexions sur le vocalisme indo-europeen, Homenaje a Antonio TO'fJaJ', Madrid, str. 301 -304 (isp. br. [20] u razdjelu KNJIGE). [ 1 67] Should we drop the notion of subject?, La revue canadienne de lin guistique, 1 7, str. 1 75- 1 79. [ 1 67 b] Faut-il abandonner la notion de sujet?, UER linguistique, Uni versite Rene Descartes. [ 1 68] Le parler et l'ecrit, u Jeanne MARTINET, De la theorie linguistique a ['enseignement de la langue, Pariz, PUF, str. 52-7 1 . [ 1 69] Langue pariee et code ecrit, u Jeanne MARTINET, De la theorie linguistique a l'enseignement de la langue, Pariz, PUF, str. 73-82. [ 1 70] Morphology and Syntax, Language Sciences, Bloomington, 29, dec. 1 972, str. 1 5- 1 9 (isp. br. [21 ] u razdjelu KNJIGE). [ 1 70 b] Morphologie et Syntaxe, UER linguistique, Universite Rene-Des cartes. [ 1 7 1 ] SAUSSURE (Ferdinand de), Encyclopaedia Universalt's, sv. 1 4, str. 695-696. [ 1 72] Une graphie phonologique a I'ecole, Etudes de linguistique appliquee, nova serija, 8, str. 27-36.
1 58

[ 1 73] Nature phonologique d'e caduc, Papers in Linguistics and Phoneties to the memory of Pierre Delaure, Pariz-Haag, str. 373-379. [ 1 74] Function and Structure in Linguistics, Revue de la Faculte des lettres et sciences humaines, Teheran, 1 8, fasc. 3, str. 1 -32. [ 1 75] Predgovor za La linguistique, Encyclopedie Bordas, str. 5. [J 76] Remarks about Structural Dialectology, Inaugaral Address, Interna tional Seminar in Anthropological Linguistics, publikacija Pendapskog sve uilita, Patiala, I I str. 1973. [ 1 77] Apeu historique et critique sur 1'evolution de la langue, Interedu cation, specijalni broj, oujak 1 973, str. 1 -8 (isp. br. [20] u razdjelu KNJIGE). [ 1 78] Refiexions sur le parfait en franis contemporain, Canadian Journal of Romance Linguistics, vol. I, fasc. l , str. 49-53. [ 1 79] La palatalisation en roman septentrionaJ, Melanges Paul Imbs, Travaux de linguistique et de liuerature, II, fasc. l , Strasbourg, str. 48 1 -486 (isp. br. [20] u razdjelu KNJIGE, str. 2 J 7). [ 1 80] La pertinence, Journal de psychologie normale et pathologique, n 1-2, str. 1 9-30. [ 1 8 1 ] Pour une linguistique des langues, Foundations of Language, l O, str . 339-364. [ 1 8 1 a] A linguistic Science for Language and Languages, Pakha Sanjam, PatiaJa, 6, str. I-XXXI V (isp. br. [2 1 ] u razdjelu KNJIGE, str. 9). [ 1 8 1 b] Para uma linguistica das linguas, Estudo de linguistica e lingua por tuguesa, I, Cuadernos da PVC, str. 1 37- 1 59. [ 1 82] Conventions pour une visualisation des rapports syntaxiques, La Lznguistique, 9, fasc. 1 , str. 5- 1 5. [ 1 83] La syntaxe fonctionnelle, Bulletin de la Soa"ete polonaise de Hnguistique, 3 1 , str. l J - 1 3 (isp. br. [2 1 ] u razdjelu KNJIGE). [ 1 84] Function and Segmentation in Prosody, Pakha Sanjam, Patiala, I , str. 202-208. [ 1 84 a] Funci6n y segmentaci6n en prosodia, Revista de lingiiistica teorica y aplicada, Concepci6n, Chile, l l , str. 5- 1 3. [ 1 84 b] Fonction et segmentation en prosodie, VER linguistique, Universite Rene Descartes. [ 1 85] Le locuteur face il I'evolution, Spea"al Issue of IRAL on the Occaszon of Bertil Malmberg's 60'h Birthday, ur. G. NICKEL, Heidelberg, Groos. 1974. [ 1 86] La fonction sexuelle de la mode, La lingltisuque, l O, fasc. l , str. 5- 19. [ 1 87] De quelques unites significatives, Studi Saussuriani dedicati a Robert Godel, Bologna, Il mulino, str. 223-233. [ 1 88] Observations sur I'evolution phonologique du tokharien, Studia indoeuropejskze, Krakov, 1 974, str. 1 24- 1 34. [ 1 89] Intervju Hermanu PARRETU, nzscusszng Language, Haag-Pariz, Mouton, str. 22 1 -247. [ 1 90] Homonymes et polysemes, La Linguistique, l O, fasc. 2 (Melanges Mounin), str. 37-45. [ 1 9 1 ] La notion de langue-outil, Voix et images du CREDIF 3, str. 9- 1 2.
1 59

[ 1 92] Predgovor knjizi Denise FRAN<;OIS Fratlfais parli, Pariz, SELAF, str. 1 3- 1 5. [ 1 93] Intervju objavljen u LingiUstica y significaci6n, Biblioteca Salvat, str. 75-9 1 . [ 1 94] Linguistique structurale (izvjetaj o predavanjima), Annuaire de la
I ve Section de l'EPHE.

1975.

[ 1 95] Le sort de n mouille en franais, ",/orld Papers in Phonetics, Tokio, str. 34 1 -35 1 . [ 1 96] Forma1isme et rea1isme e n phono1ogie, Phonologica, Miinchen-Salz burg, 1 972, str. 35-4 1. [ 1 97] Semantique et axiologie, Revue rorunaine de Linguistique 20, str. 539542. [ 1 98] Geminees et paires minimales<c, Revue roumaine de Linguistique 20, str. 372-377. [ 1 99] Le Ilc Colloque de Linguistique fonctionnelle a dos ses travaux, La Montagne, 1 -8-75. [ 1 99 bis] La linguistique fonctionnele, L'Education 25 1 , rujan 1 975, str. 33-34. [200] Predgovor za T. Murray HAGGIS, La phonie du Jranfais chez les trilingues twi, Paris, SELAF, str. 1 3- 14.
1976.

[20 l ] Predgovor prijevodu knjige Otta JESPERSENA, Language, t'ts Na Paris, Payot, str. 7- 1 0. [202] What do speakers and hearers have semantica1ly in common?, Folia linguistica IX- 1 -4, str. 29-35. [203] ProbU:mes de temlinologie, Actes du Ile Colloque de Linguistique Jonctionnelle, Clermont-Ferrand, CRDP, str. 9- 1 3. [204] Predgovor knjizi Henriette WALTER, La dynamique des phonemes dans le lexique Jranfais contemporain, Pariz, France-Expansion, str. 9- 1 1 . [205] Predgovor knjizi M. MAHMOUDIANA i dr. Pour enseigner le Jran fais, Pariz, PUF, str. V-VIII. [206] Economie et dynamique des langues, Structure et dynatm'que des systemes, Pariz, Maloine, 1 33- 1 44 + disc., str. 1 44- 1 48. [207] Intervention il propos des Methodes empiriques en syntaxe de Maurice Gross, Structure et dynamique ... , str. 1 63. [208] L'histoire du terme de structure en linguistique, Structure et dy namique ... (poglavlje VIII: .. Colloque de Saday), str. 1 78- 1 80. [209] L'acces il l'ecriture et il la lecture par l'Alfonic, u Alain BENTOLILA, ur., Recherches actuelles sur l 'ensetgnement de la lecture, Pariz, Retz, str. 1 341 46. [2 10] Le passage il l'orthographe, Alfonic 2, Institut national de Recherches pedagogiques, s. d., str. 5 1 -54. [21 1 ] Lettre aux parents, Alfonic 2, ibid., str. 55-60. [2 1 2] La presentation des unites significatives, Revt'sta de letras, 1 8, str. 1 43- 1 53 (Instituto de letras ... , de Assis, Brasil).
ture, Development and Ori gin,

1 60

1977.

[2 1 3] Some Basic Principles of Functional Linguistics, La Linguistique 1 3, str. 7-1 4. [2 1 4] L'axiologie, etude des valeurs signifiees, Estudios ofrea."dos a Emt'lio Alarcos Llorach, Universite d'Oviedo, str. 1 57- 1 63. [21 5] La prononciation franise des mots d'origine etrangere, Phonologie et societe, Montreal-Pariz-Bruxel1es, str. 79-88. [21 6] Les fonctions grammaticales, La Linguistique, 1 3-2, str. 3- 14. [2 1 7] La presentation des unites significatives, Annuaire J 976- 1 977, Ecole pr. des Hautes Etudes, 4C section, str. 897-907.
1978.

[21 8] La linguistique peut-elle fonder la scientificite des sciences sociales ?, Bulletin du GER S ULP, Strasbourg, fasc. 6, str. 3- 14. [2 19] La grammaire fonctionnelle du franais, Actes du IVe Co/loque imer national de Linguistique fonctionnelle, Oviedo (Odsjek za panjolski jezik Sveuilita), str. 1 27- 1 30. [220] Economy in Language, Bulletin de l'Academie des Sciences de Norvege, [22 1 ] Predgovor knjizi Fondements de la syntaxe Claudea TCHE KHOFFA, Pariz, str. 7-9. [222] Le sort de -/l- latin en gascon, Via Domitia, Toulouse-Le Mirail 20-2 1 , str. 1 0 1 - 1 06. [223] Remarques sur l'alphabetisation des enfants de premiere langue creole, Pariz, C,'tes Unies, 95, str. 37-38. [224] Les termes ..fonction et .fonctionnel dans l'usage linguistique, Functi onal Studies in Language and Literature, Gand, Story-Scientia. [225] Peri litourgikes glossologias, Ho Polites 20, lipanj-srpanj 1 978, str. 24-29 (Razgovor s Andreom Martinetom pripremio Christos CLAIRIS). [225 a] Questions a Andre Martinet, propos recueillis par Christos CLAIRIS, Dilbilim 4, 1 979, str. 1 3-22. [225 b] Andre Martinet ve tinh hinh ngon ngu' hoc hien dai, Ngon ngur l ( 1 979), str. 32-39. [226] Predgovor knjizi Neutralization and Archiphoneme Nielsa DAVID SEN-NIELSENA, Kopenhagen, Akademisk Forlag, 1978.
1979.

[227] Gap-Filling in Gothemburg Phonology, Linguistic Methods, Essays in Honor of Herbert Penzi, Haag, Mouton, 1 979, str. 345-35 1 . [228] L a linguistica, Encicloped,'a del novecento, vol. III, Rim, str, 1 02 1 - 1 034, [229] Grammatical Function, u Function and Context in Linguistic Ana lysis, Cambridge University Press, str. 1 42- 1 47. [230] Les usages linguistiques et la societe franse, Melanges d'etudes ro manes offerts a Leiv Fl ydal, Etudes Romanes, numero special 1 8, Kopen hagen, str. 59-68, [23 1 ] Bienvenue a Kenneth L. Pike, il 1'0ccasion de sa nomination comme docteur honoris causa de l'Universite Rene Descartes, sijeanj 1979, str, 1 7- 1 9.
1980.

[232] Shunting on to Ergative or Accusative, Ergativity : Towards a Theory of Grammau'cal Relations, London Academic Press, ur. Frans Plank, str. 39-43,
1 61

[232 bis] Un aiguillage : ergatif ou accusatif. U. E. R. de Linguistique ge nerale et appliquee, Universite Rene Descartes, Pariz. [233] Peut-on prevoir les modifications il venir d'un systeme phonologique?, Italic and Romance, Melanges Pulgram, Current Issues in Linguistic Theory, vol. 1 8, Amsterdam, str. 2 1 9-23 1 . [234] The Fading away of a Phoneme : the Voiced Dorsal Spirant in Danish, Melanges Paul Christophersen, Coleraine, Ulster. [235] Autour du syllemme, Revue roumaine de Lt'nguistique. [236] Actes du VIe Col1oque international de linguistique fonctionnel1e, Rabat, srpanj 1 979, (Zakljuci), [237] Dynamique et diachronie, Jmrrnee d'etudes, U, E, R. de linguistique, Universite Rene Descartes, ur, Henriette WALTER, str, 7- 1 2, [238] Une langue et le monde, DillnJim, V, Istambul, str, f - 1 2. [23 8 bis] Jezik i svijet, Oko, Zagreb (br. 240, 23. 7 - 6. 8. 1 98 1). [239] VoyeUes extremes et voyeUe centrale, u Les Mauges, ur. H. WAL TER, Universite d'Angers, str. 73-78. [240] Synthematics, u Studies presenled lO Dr, Fowkes, Word 3 1 , fasc. l , str, 1 1 - 1 4.
1981.

[24 1 ] Pour une approche empirico-deductive en linguistique, Linguistique et shniologt'e jonctionne/les, str, 1 3-30, Istanbul (isp. KNJIGE, br. [24]). [242] Fonction et pertinence communicative, Lt'nguistique el shniologie jonctionne/les, str. 45-60, Istanbul (isp, KNJIGE, br. [24]). [242 b] Engleski prijevod [243] Reponses il Variations et systemes, Syslemes et-'variations, Colloque de Glion-sur-Montreux, 1 980, Universite de Lausanne Bulletin de la Sec tion de linguistique, str, 33-35 et passim. [244] La sinthematique comme etude de I'expansion lexicale, Dilbilim VI, str, 84-98, [245] Predgovor knjizi Les reflexes lt'nguisliques Ramireza i Garcia Vivesa, Pariz, P, U. F., str. 9- 1 2, [245 b] Djelomini ;" prijevod predgovora na panjolskom, u Espz'ral 1 5, CXXIII-CXXV. [246] Le parfait en frans : Accompli ou preterit ? Logos semanu'kos. Studia linguistica in honorem Eugenio Cosen'u, Madrid, Gredos, str. 429-433. [247] Fricatives and Spirants, Chatlerji Commemoration Volume, The Uni versity of Burdwan, 1 98 1 , st. 1 45- 1 5 1 . [248] La phonologie synchronique et diachronique du basque, Euskalan'en nazioarteko jardunaldiak, iker, l , Bilbao, 1 98 l , str. 59-74, [249] Function and Communicative Relevancy, Phonologica, 1980, Innsbruck. [250] Intervju za asopis Oko, Razlog ljudskog jezika (Oko br. 240, Zagreb, 28. 5.- 1 1 . 6. 1 98 1 , str. 1 ; razgovor vodio M. BAZINA, preveo A. Kovaec), [25 1 ] Pour une description dynamique des langues, Langues et linguistique, 8-2, 1 982, Universite Laval, Quebec, str, 1 75- 1 9 1 .
v

1982.

[2 52] Bi1inguisme et diglossie, La Linguistique 1 8, fasc, 1 , str. 5- 1 6. [253] Predgovor knjizi Enquete phonologique et van'etes regionales Henriette WALTER, str. 9- 1 1 . [254] A New Generation of Phonemes, The French Intervoca1ic Voiced
1 62

Stop, Current Research in Romance Languages, Indiana Un. Ling. Club. Ova bibliografija uzima u obzir radove koji su izali do l. VI . 1 982.
U tisku
\

[255] From Optional to Compulsory Marking of Syntactic Relations, Actes du Colloque sur la glossogenetique, Unesco, kolokvij odran u Parizu u ko lovozu g. 1 98 1 . [256] Refiexions sur l a phrase, Actes du 8eme colloque de linguistique fonction nelle, Toulouse, srpanj 1 98 1 . [257] De divers types de consonnes continues, Melanges Rabanales. [258] La classe des noms propres en franais et ailleurs, Revue de linguistique d' Athenes. [259] Grammatical Phrases and Lexical Phrases, Melanges Rulon Wells. [260. Phonologies en contact dans le domaine du gallo-roman septentrional, Melanges Knobloch. [26 1 ] Se soumettre il l'epreuve des faits, La Linguistique. [262] La prononciation du franis entre 1 880 et 1 9 1 4, u Histoire de la langue franfaise F. Brunota i Ch. Bruneaua. [263] Que doit-on entendre par tconnotation? Ume colloque de semiotique poetique, Mexico, studeni 1 979. [264] Des jers slaves aux voyelles caduques du japonais, Melanges a la memoire d' A lexandre Issatschenko. [265] Allocution prononcee il Varsovie, sept. 1 979, a l'occasion du cinquan tieme anniversaire de la mort de Jan Ignacy Baudouin de Courtenay. [266] Internal and External Conditioning of Phonological Change, Actes du Congres de Phonitique de Leeds. [267] De la philologie a la linguistique, A la memoire d'Ernest Renan. [268] Retrospectives et prospectives, Actes du le Colloque international de Linguistique fonctionnelle, Groningen.

Recenzije 1933.
[ 1 ] Ree. Alexander JOHANNES SON, Die Mediageminata im lsliindischen, u Revue critique d'histoire et de littbature 66, str. 5 1 5- 5 1 7.

1935.
[2] Rec. Bohumil TRNKA, A Phonological Anal ysis of Present-Day Stan dard English, u BSL 26 ; ree. 1 08, str. 99- 1 02.

1937.
[3] Rec. ARNHOLTZ und REINHOLD, Ein fUhrung in das diinische Laut system mit Schallplatten, u BSL 3 8 ; ree. 1 07, str. 1 28- 1 30.

1938.
[4] Ree. Fernand MOSSE , Histoire tk la forme pbiphrastique Itre + par ticipe present en germanique, u BSL 39 ; ree. 1 03, str. 1 32- 1 34. [5] Ree. Henri FORCHHAMMER, Le danois parU, u BSL 39 ; reco 1 04, str. 1 34-1 35.
1 63

1939.

[6] fUr [7] 30,

Rec. A. ARNHOLTZ, Scudier i poetisk og musikalsk Rytmik, u Archiv Vergl. Plwnetik 3, str. 50-53. Rec. Henri FORCHHAMMER, Le danois parU, U Revue germanique, str. 3 1 3.

1944.

[8] Rec. Louis }'lICHEL, La plwnologie, u Le franfais moderne 1 2, 72-74.

1946.

[9] Ree. N. TRUBETZKOY, Grundz;ige der Plwnologie, u BSL 42 ; reco 2 1 , str. 23-33 (isp. br. [ 1 3] u razdjelu KNJIGE). [ 1 0] Rec. N. VAN W IJK, Phonologie, u BSL 42, reco 22, str. 33-35 (isp. br. [ 1 3] u razdjelu KNJ IGE). [ 1 1 ] Rec. BERGS\iEINSSON, Grund fragen der isliindischen Satzphonetik, u BSL 42 ; reco 23, str. 36-39. [ 1 2] Rec. B. MAL MBERG, Die Quantitat als phonetisch-phonologischer Begri jJ, u BSL, 42 ; reco 24, str. 39-4 1 (isp. br. [ 1 3] u razdjelu KNJIGE). [ 1 3] Rec. G. GUILLAUME, L'archit!!Ctonique du temps dans les langues classiques, u BSL 42 ; reco 25, str. 42-44. [ 1 4] Rec. B. MALMBERG, Le systeme consonantique du franfais moderne, u BSL 42 ; reco 59, str. 1 06- 1 1 0 (isp. br. [ 1 3] u razdjelu KNJIGE) .
1947.

[ 1 5] Rec. Roman JAKOBSON, Kindersprache, Aphasie und Lautgesetze, u BSL; reco 6, str. 4- 1 1 (isp. br. [ 1 3] u razdjelu KNJIGE). [ 1 6] Rec. M. DURAND, Voyelles longues et voyelle breves, u BSL 43 ; reco 8, str. 1 3- 1 6. [ 17] Rec. E. GILBERT, Langage de la science, u BSL 43 ; reco 5, str. 4. [ 1 8] Rec. H. HOIJER and others, Linguistic structures o f Native America, u Lingua l, str. 1 1 8. [ 19] Rec. E. STURTEVANT, An Introduction to Linguistic Science, u Word 3, str. 1 26- 1 28.
1948.

[20] Rec. E. SEIDEL, Das Wesen der Phonologie, u BSL 44; ree;. 22, str. 27-29. [21 ] Ree. K. L. PIKE, Plwnetics, u BSL 44; reco 23, str. 29-3 1 . [22] Ree. H . COUSTENOBLE, La phonitique du prDVenfal moderne en terre d'Arles, u BSL 44; ree. 47, str. 80-8 1 . [23] Rec. M. SWADESH, Chinese in Your Pocket, u Word 4, str. 234. [24] Rec. de GROOT, Structural Linguistics and Phonetic Law, u Lingua 2, str. 74-77.
1949.

rfs] Rec. N. S. TROUBETZKOY, Principes de Phonologie, u BSL 45 ; reco

1 3, str. 1 9-22 (isp. br. [ 1 3] u razdjelu KNJIGE). [26] Ree. A. ROSE'ITI, Le mot, u Word 5, str. 87-89.
1 64

[27] Ree. Glossaire des patOt's de la S" isse romande, u Word 5, str. 89-90. [28] Ree. R.-L. WAGNER, Introduction ti 11 linguistique franfaise, u Ro manic Review 40, str. 1 54- 1 56. [29] Ree. G. K. ZIPF, Human Behavior and the Prindple of Least Effort, u Word 5, str. 280-282. [30] Ree. K. L. PIKE, Phonemics, u Word 5, str. 282-286. [3 1 ] Ree. Archivum Linguisticum, u Word 5, str. 286-288. [32] Ree. F. SOMMER, Handbuch der lateinischen Laut- und Formenlehre, u Word 5, str. 290-29 1 . [33] Ree. J . FOURQUET, Les mutations consonanriques du germam'que, u Word 5, str. 29 1 -292.
1950.

[34] Ree. Eugene NIDA, Morphology, u Word 6, str. 84-87. [35] Ree. E. BENVENISTE, Noms d'agenr et tlOms d'action en indo-euro peen, u W'ord 6, str. 9 1 -93. [36] Ree. A. MEILLET, Introduction ti l'ewde comparalive des langues i.-e., u Word 6, 1 82- 1 84. [37] Ree. L . L. HAMMERICH, Laryngeal be fore Sonants, u Word 6, str. 1 84- 1 86. [38] Ree. A. TOVAR, Manual de lingiiistica indo-europea, u Word 6, str. 1 87- 1 89. [39] Ree. J. B. HOFMANN, Etymologisches Worterbuch des Griechischen, u Word 6, str. 1 89- 1 90. [40] Ree. H. KRAHE, Historische Laut- und Formenlehre des Gotischen, u Word 6, str. 249-250. [41 ] Ree. Jean SEGUY, Le franfais parli ti Toulouse, u Word 6, str. 254-257. [42] Ree. E. NIDA, Learning a FOl'eign Language, u BSL 46 ; ree. 1 8, str. 20-2 1 .
1951.

[43] Ree. C. D. BUCK, A Dictionary of selected Synonyms in the Principal Indo-European Languages, u 17ord 7, str. 67-68. [44] Ree. E. BOISACQ, Dictionnaire etymologique de la langue gl'ecque, u Word 7, 68-69. [45] Ree. M. S. BEELER, The Venetic Language, u Word 7, str. 69-72. [46] Ree. H. KRAHE, Das VelUttische, u Word 7, str. 72-73. [47] Ree. W. von WARTBURG, Die Ausgliederung der romanischen Sprach riiurne, u Word 7, str. 73-76. [48] Ree. Paul LEVY, La langue allemande en France, u Language 27, str. 392-394. [49] Ree. Daniel JONES, The Phoneme, u Word 7, str. 253-254. [50] Ree. R. M. S. HEFFNER, General Phonecics, u Word 7, str. 255-258. [5 1 ] Ree. ENROUT-MEILLET, Dictionnaire etymologique de la langue latine, u Word 7, str. 258-259. [52] Ree. Karl BOUDA, Baskisch-kaukasische Elymologien, u Word 7, str. 279-282.
1952-

[53] Rec. Interlingua-English Dictionary ; Interlingua, u Word 8, str. 1 63-1 67.

1 65

[54] Ree. R. MENENDEZ-PIDAL, Orlgenes del espafiol, u Word 8, str. 1 82- 1 86. [55] Ree. Paul AEBISCHER, Chrestomathie franco-provtmfale, u Word 8, str. 273-274. [56] Ree. Third International Congress of Toponymy and Anthroponymy, Onoma, u Word 8, str. 262-264. [57] Ree. Faria COIMBRA, Formas consonaticas de 'Vogal reduzida, u Word 8, str. 268. [58] Ree. Sever POP, La Dialectologie, u Word 8, str. 260-262. [59] Ree. Gerhard ROHLFS, Historische Grammatik der italienischen Sprache, u Word 8, str. 274-276.
1953.

[60] Ree. Knud TOGEBY, Structure immanente de la langue fra1Jfaise, u Word 9, str. 1 77- 1 78. [6 1 ] Ree. Giovanni ALES SlO, Grammatica Storica francese, u Word 9, str. 1 74-1 77. [62] Ree. Pierre FOUCRE, Phonetique historique du fra1Jfais, Introduction, u Word 9, str. 1 77- 1 78. [63] Ree. J. KURYLOWICZ, L'accentuation des langues inilo-europeennes, u Word 9, str. 282-286. [64] Ree. W. P. LEHMANN, Proto-Indo-European Phonology, u Word 9, str. 286-290. [65] Ree. F. R. ADRADOS, La dialectologla griega como fuente para el estudio de las migraciones indoeuropeas en Grecia, u Word 9, str. 290-29 1 . [66] Ree. J . MAROUZEAU, Lexique de la terminologie linguistique, u Word 9, str. 282.
1954.

[67] Ree. MEILLET et COHEN, Les langues du monde, u Word 6, str. 73-75.
1955.

[68] Ree. Alarcos LLORACH, Fonologla Espafiola, u Word l l , str. 1 1 21 1 7. [69] Ree. PORZIG, Die Gliederung des indogermanischen Sprachgebiecs, u Word l l , str. 1 26- 1 32. [70] Ree. Gerhard ROHLFS, An den Quellen der romanischen Sprachen, u Word l l , str. 1 54- 1 56. [7 1 ] Ree. Helmut STIMM, Studien zur Entwicklungsgeschichte des Fran koprovenzalischen, u Word l l , 1 56-1 58. [72] Ree. Karl KNAUER, Vulgiirjranzosisch, u Word l l , str. 1 58- 1 59. [73] Ree. Moritz REGULA, Historische Grammatik des Franzosischen, u Word 1 1 , str. 466-468.
1956.

[74] Ree. T. BURROW, The Sanskrit Language, u Word 1 2, str. 304-3 1 2. [75] Ree. Jeanne-V. PLEASANTS, Etudes sur l'e muet, u Word 1 2, str. 469-472. [76] Ree. Eugenio COSERIU, Forma y sustancia en los sonidos del lenguaje, u BSL 52; ree. 1 5, str. 1 9-23.
1 66

[77] Ree. Luigi HEILMANN, La parlata di Moena, u BSL 5 2 ; ree. 6 1 , str. 1 10- 1 1 1 . [78] Ree. Pierre FOUCRE , Traite de prononciation fran;aise, u BSL 52 ; ree. 34, str. 57-6 1 . [79] Ree. Rene CHARBONNEAU, La palatalisation de t/d en canadien -fran;ais, u BSL 52 ; ree. 55, str. 102- 1 03. [80] ee. L. J. PICCARDO, El concepto de oracion, u BSL 52, Prikaz 1 4, str. 267-268. [8 1 ] Ree. Helge HEIMER, Mondial, Lingua internacional, II BSL 52, Pri kaz 1 4, str. 267-268. [82] Ree. V. A. BOGORODICKIJ, V'Oedenije 'o izulenije SO'OTemennyx romanskix i germanskix jazykow, u BSL 52 ; Prikaz 3, str. 263. 1957. [83] Ree. Hans KRONASSER, Vergleichende Laut- und Formenlehre des Hethitischen, Word 1 3, str. 1 64- 1 65. [84] Ree. Moritz REGULA, Historische Grammatik des Franzosischen, II, Formenlehre, u Word 1 3, str. 1 72. [85] Ree. Daniel JONES, E'Oeryman's English Pronouncing Dictionary, u Word 1 3, str. 1 77- 1 78. [86] Ree. R. OLESCH, Zur Mundart von Chwalim in der fruheren Grenz mark Posen- Westpreussen, u Word 1 3, str. 1 96- 1 97.
1958.

[87] Ree. George A. MILLER, Langage et communication, u BSL 53 ; reco 1 1 ; str. 25-26. [88] Ree. Vitold BELEVITCH, Langage des machines et langage humain, II BSL 53 ; ree. 1 2, str. 27-29. [89] Ree. Robert LADO, Linguistics across Cultures, II BSL 5 3 ; ree. 1 3, str. 29-3 1 . [90] Ree. Sprdk/iga bidrag, vol. 2 , n 8, u BSL 5 3 ; Prikaz l , str. 298. 1959. [9 1 ] Ree. M. SANDMANN, Subject and Predicate, II BSL 54; ree. 1 6, str. 42-44. [92] Ree. H. STEN, Manuel de phonetique fran;aise, u BSL 54 ; reco 6 5, str. 1 23-1 25. [93] Ree. G. BJERROME, Le patois de Bagnes ( Valais), BSL 54 ; reco 73, str. 1 37- 1 39. 1961. [94] Ree. H. E. KELLER, Etudes linguistiques sur les parles 'Oaldotains, u Erasmus 1 4, str. 530-534. 1962. [95] Ree. M. MONNEROT-DUMAINE, Precis d'interlinguistique gene rale et speciale, u BSL 57 ; ree. 9, str. 30-34. [96] Ree. Evidence for Laringeals, Work Papers of a Conference in Indo -European Linguistics, u BSL 5 7; str. 36-37.
1 67

[97] Ree. RechercJzes sur les diphtongues roumaines, u BSL 57 ; ree. 63, str. 1 1 9- 1 22 . [98] Ree. Anton SIEBERER, Lautwandel und seine Triebkrafte, u Language 38, str. 283-284.
1973. A

[99] Ree. G. J. FORGUE, La langue des Americains i WINDSOR-LEWIS, Concise Pronouncing Dictionary of British and American English, u La Linguistique, 9, fase. 2, str. 1 59.
1974.

[ 1 00] Ree. E. F. K. KOERNER, Ferdinand de Saussure, SchrzJten zur Linguistik, u La Linguistique, 1 0, fase. l , str. 1 47- 1 48. [ 1 0 1 ] Uriel WEINREICH, Explorations in Semantic Theory, u La Linguis tique, 1 0, fase. l , str. 1 48. [ 1 02] Ree. V. SEPHIHA, La notion de la langue calque, Le ladino, Deute ronome, u La Linguistique, 1 0, fase. 2, str. 1 4 1 .
1982.

(izai e)
II

[ 1 03] Ree. Alias linguarwn Europae, ur. A. Weinen, and Language Planning.

Language Problems

1 68

Indeks naziva i pojmova

(hrvatski, francuski, talijanski, panjolski, portugal3ki, rumunjski, engleski, njemaki, albanski, ruski)

Ovaj indeks sadrava najvanije termine i pojmove koji su upotrijebljeni u knjizi. Sastavljen je na temelju odgovarajueg indeksa iz francuskog izdanja, a termini su - osim na hrvatskom i francuskom - navedeni jo na osam drugih jezika, prema odgovarajuim prijevodima ove Martinetove knjige. Za neke termine nali smo ekvivalente u drugim lingvistikim prirunicima na odgovarajuim jezicima. Za rumunjski se srdano zahvaljujemo prof. dr Andreiju Avramu iz Instituta za fonetika i dijalektoloka istraivanja Rumunjske Akademije u Bukuretu koji nam je stavio na raspolaganje popis odgovarajuih rumunjskih termina, a i sam predloio neke (nove ili bolje) prijevode. Zbog samo djelominog pok1apanja pojedinih termina u razliitim jezicima, kao i - posebice zbog njihova razliitog morfolokog i gramatikog treti ranja - u nekim smo sluajevima, radi tednje prostora, radije naveli osnovnu rije na kojoj se temelji neki termin, nego navodili i prevodili sam termin koji bi pri prevoenju Zahtijevao dodatna objanjenja. To se odnosi osobito na sluajeve gdje se kao termin upotrebljava supstantivirani pridjev - ali u jednim jezicima u mukom, u drugima u enskom rodu (k tome mogu doi i razlike u broju) : mi smo obino navodili svuda pridjev u singularu mukog roda.

- langage affee tifc; linguaggio affettivoc; lenguaje .afee tivoc; linguagem afeetivac; limbaj .afectiv ; oaffectivec language; .a1fektivec Spracbe; li gjerim .affektiv; .a<t><t>eI<TIfBHaJU peqeBnfl .QeflTeJD.HOCTh

Mektivni jezik, 6-1 9

akcent (naglasak.), 1 -5, 1-7 - .aecent ;

taccentoc ; acento.; sotaque; .aeeent ; I)ac cent; Akzent; tbeks. ; .aKQeHT gia; axiologia; axiologia ; axiologie ; axiolo gy ; Axiologie; aksiologji ; aKClIOJIOrHfI

*aksiologija, D-l l - axiologie ; assiolo

afiks, 4-36 do 39 - affixe; affisso; afijo; afixo; afix; affix ; Affix ; afiks; a<t><l>HJ<c a(rikata, 2-36 - affriquee ; affricata ; afri
cada; africada; africatii ; affricate; Affrikata ; afrikatc, e sbkrire ; a<W>PHKaTa

aktivna norma, v. norma aktualizacija, 4- 1 0, 4-25, 4-27 i 28

actualisation ; attualizzazione; actualizaci6 n ; actua1izao ; aetualizare ; actual ization ; Aktualisierung ; aktualizim ; aKTY8JIH33Lt1Ul

akcenatska jedinica, 3-25, 3-3 1 , 3-35,4-1 4

i 1 5 - unite aceentuelle ; unita accentuale; unidad acentual; unidade aeentual; unitate accentunlli ; accental uni t ; akzentuirbare Einbeit; n;esi tbeksore ; aI<QeHTYHPyeMafl e.QHlDlI{3, e Y.QapeHHfI , aJ<lteHnlOe e.lnlHCTBO

alO(OD, 3- 1 6

- tallophone ; aIlofono ; .al6fono; taI6fono ; .alofon.; tallopbone ; .A110pbont ; allofon ; t3JIJ1oq,OHt

a1veolar (alveolarni), 2-26 - alveolaire ;

alveolare ; alveolar ; alveolar; alveolar; alvea lar; alveolar; trysnor ; aJIBeOJIJlpHbrH

akcent (naglasak), 3- 1 , 3-3, 3-3 1 do 3-36

- accent ; accento; aeento; acento; accent; accent; Akzent; tbeks ; Y.QapeHHe

amalgam (v. i preklapanje), 4-2, 4-6, 4-1 4 i 1 5, 4-22, 4-35, 4-40, 5-28, 6-3 - amal game; amalgama ; amalgama ; amalgama ; amalgam ; amalgam; Versebmelzung; shkrir je; cpaIQeHHe

1 69

analiza (na foneme, moneme...), v. rala

njivanje

))atributcc, 4-42, 4-44 i 45 - .adjectif epi

thete; aggettivo tattributo; .adjetivo cali ficativat, .adjectivo qualificativo ou tepite to.; -atribut; -attribute; -Attribut ; _mbi emer epitete; '3mrreT, -npHJlaraTenLHoe onpeAeneHlle

analogija, 6-21 - analogie; analogia; ana

logia; analogia; analogie; analogy; Analogie; analogji ; m81l0rHR

apikalan (apika1ni), 2-26

- apical ; apica le ; apica1 ; apical; apical ; apical ; apikal; major; anHK8JlhHblH

apikoalveolar(an), 2-26

- apiro-alveolai re ; apicoalveolare ; apicoalveolar; apico-al veolar ; apiro-alveolar; apico-alveolar ; api koalveolar; major-trysnor; anHKoanLBeonR PHblH

autonomna sintagma, 4- 1 3 do 1 7, 6-3 - syntagme autonome; sintagma autonomo; sintagma aut6nomo; sintagma aut6nomo ; sintagma autonomA; autonomous syntagm; autonomes Syntagma; sintagme autonome ; aBTOHOMHaR CHHT3rMa
- moneme autonome ; monema autonomo ; monema aut6nomo; monerna aut6nomo; monem au tonom ; autonomous moneme; autonomes Monem ; moneme autonome; aBTOHOMHaR MOHeMa

autonomni monem, 4- 1 0 i I I

apice-dental ; api codentale; apicodental ; apico-dental ; apico -dental ; apiro-dental ; apikodental ; major-dhembor; anHKoAeHT3nLHbJi'1
-

apikodentalan, 2-26

arbitrarnost (-proizvoljnost) jezinih po java, 1 - 1 4 - arbitraire des faits linguis

tiques; arbitrarieta dei fatti di lingua; hechos .de lengua arbitrarios ; arbitrariedade dos fen6menos Iinguisticos; arbitrar al faptelor lingvistice; arbitrary nature of language; Willkurlichkeit (arbitraire) des Sprach lichen; arbitraritet i fakleve gjuhesore ; npoH3BonLHOCTb RBnemli'1 fl3blKa

Bezvuan, 2-1 5 - sourd ; sordo; sordo;

surdo; surd; voiceless; stirnm1os ; i shurd h ; rnyxolI

bilabijalan (bilabijal ; dvousneni), 2-25 bilabial; bilabiale; bilabial ; bilabial; bila bial ; bilabial; bilabial ; dybuzor; 6Hna6H8nLHbJil bilingvizam, v. dvojezinost bUingvan, v. dvojezian biljdenje, v. i transkripcija,
biljeenje, fonetiko biljeenje fonoloko

arhi(onem, 3- 1 8 i 19 - archiphoneme ; arcifonema; archifonema ; arquifonema; ar hifonem ; archiphoneme; Archiphonem ; kryefoneme ; apxl lct>oHe1a artikulacija, v. prva artikulacija, druga ar
tikulacija

))bonicc, v. lateralan ))brojcc, 4-5, 4-38 - mombre; tnumero.;

.numero.; tnumero. ; tnumAn ; tnumber. ; .Zahlform., .Numerusf; mumen; .\Il{cnot

artikulacija (fonema), v.
(fonema)

ralaniivanje

artikulacija (tvorba) glasova, 2-1 1 do 39 - articulation des sons; articolazione dei suoni ; articulaci6n de sonidos ; articulaAo dos sons; articulatia sunetelor; articulation of speechsounds ; Artikulation der Laute; nyjtim tingujsh ; apTJu<ynJII.tIlR 3B}'KOB asimetrija (asimetrinost) govornih orga na, 6-31 - asymetrie des organes ; asim

Centralizirani vokal, 2-20 - voyelle cen

tralisee; vocale centralizzata; vocal centra )jzada; vogal centralizada; vocalA centrali zati'i ; - ; -; zanore qendrore; -

metria degli organi; asimetria de los 6r ganos ; assimetria dos 6rgAos ; asirnetria or ganelor; asymmetry of the organs; Asym metrie der Organe; asimetri e organeve ; aCCIIMeTpllR opnmOB peQH

cijena (.cijena kotanja), 6- 1 2 i 1 3 - cout ; costo; coste; custo; cost; cost; Kosten ; shpenze ; CTOHMOCTL ))cijena koltanjacc, v. cijena coktavi sugtasnici, v. estoa, v. frekvencija ))tancc, 4- 38 i 39
.article; .articolat ; -articulo.; .artigat ; tarticoh; -article ; tArti kel, tGescWechtswort ; .nyjef; -aPTHKnL-

klikovi.

))a.pekt (glagolski vid), 4-43 - -aspect. ;

aspettat ; taspectat ; taspectOt ; laspect'; tas pecu ; .Aspekt.; taspeku; tBIIA

aspiracijac( (thak), ))aspirirancc (.hak

nut,), 2-32 i 33 - .aspiration, .aspire; aspirazione', .aspiratof ; taspiraci6n, .aspi rado.; taspiraito., laspiradof; 'aspiratief, taspirat ; taspiration', .aspirate.; -Aspira tion., _aspiriert; .frymtim, tfrymton ; mpHAbJXaHHe, -aCDJ-lpaUIIR, tnpll,nbIXaTe JlhHblA, taCIlHpHpoBaHHbdt

))Deklinacija (-sklonidba), 4- 1 5, 6-3 .declinaison' ; .declinazione ; .declinaci6n.; .declinaAo; Ideclinare; .declension; -De k1inationt, tBeugung; _lakim; tCKJJOHeHHet

demarkacija, 3-36 i 37 - demarcation;

demarcazione; demarcaci6n; demarcao ;

1 70

demarcarc; demarcation ; Abgrcnzung ; per ndarj c ; pa3rpaHHtfCHHC, ACMapKaHJl

thyer; npePbJUHoe, npepblOHCTOC JOlQCC

03HaQa

demarkativna funkcija, funkcija de markaciJe, 3- 1 , 3-36 fonction demarca

-

diskretne Jedinice, 1 - 1 7 - unites dis

cretes ; unita discrete ; unidades discretas ; unidades diseretas ; unititi discrete ; discrete units ; diskrete Einheiten ; njesite diskrete; AHCKpCTHble eAbl

tivc; funzionc dcmarcativa; funci6n dcmar cativa; funo demarcativa ; funcpe demar cativa; dcmarcativc function ; Abgrenzungs funktion ; funksion perndare s ; ACAtapKaTll OHaSl <l>YHJ(llJl, <l>YHKHJl pa3rpaHHtfeHUSI

distinktivna (unkeija, v. razlikovna funk

cija

dentalni (zubni ; dcntal), 2-26 - dcntal ;

dcntalc ; dental ; dental ; dental ; dental ; dcn tal ; dhembor; 3y6HOi\

distribucija,
cija

v. komplementarna distribu

derivadja (izvoenje), 4-34 do 39 - de ri vation ; dcri vazi one ; deri vaci6n ; deri va o; derivarc; derivation ; Ableitung; dcri vacion ; AepHOaQHJl *determinacija (*odrecnje), 4- 1 9, 4-32
- determination ; dcterminazione; dcter minaci6n ; determinao; dcterminare; de termination; Determinazion, Bestimmung; determinim ; AeTCpMlIHallSl, onpeAeneHHe detcrminants ; dcterminanti ; dctcrminantcs ; (monemas) de terminantes ; (moneme) determinante; de terminants ; Determinanten ; percaktore ; AeTep:.urnaHTbl
......, 6-26 ditferentiation maxima; differenziazione massima; diferenciaci6n mAxima; diferencia o maxima ; diferentiere maxima; maximal ditferentiation ; maximale Unterschieden heit; diferencim maksimal ; MaKCHMIUIhHaJl Ali<l>(l>epeHQJUIHJl

djelomina komplementarnost, 3- 1 9 complcmentarite partieUe ; complementaritil parzialc ; distribuci6n complementaria par cial; complementaridade parcial ; comp le mentaritate parpali ; partial complementa rity; teilweise Komplementaritit; plotesi e pjeserishme; QaCTH1.(J-I8JI KOMnneMeHT8p HOCTb

)(fopuna , 4-24, 4-26, 4-32 - .comple

ment.; tcomplementoc ; tComplementoc ; teomplementoc ; tComplement. ; .comple ment.; .Erganzung. ; .plotes.; 'AonOnHe HHec

determinanti, 4 19, 4-32

diferencijacija: maksimalna

donalni (tledni. ; dorsal), 2-29 i 30 - dor sal; dorsale ; dorsal ; dorsal ; dorsal ; dorsal ; dorsal ; shpinor; AOpca.1lbHbrH doslovni prijevod, v. kalk )(frhtavicc, v. vibrant dru,a artikulacija, 1 -8, l - I I , 2- 1 0
-

di(tong, 2-23 - diphtongue ; dittongo; dip

tongo ; ditongo; diftong; diphtong; Diph tong; diftong ; AH<I>TOHr, AByrnaCHbIA

deuxieme articulation ; seconda articolazio ne ; segunda articulaci6n ; segunda articu lao; (a) doua articulare; second articula tion; zweite Gliederung; nyjtim i dyte Ci ligjerimit); BTOpoe qneHeWle

duljina (v. i kvantiteta, trajanje) (glasa),

2-23, 2-37, 6-27 - longueur; lunghezZ3 ; cantidad ; quantidade ; lungime; lenght; LAnge; gjatsi; AonI'OT8

digloslja(c, 5-4 - .diglossie. ; tdiglossia. ;

.diglosia.; tdiglossia.; tdiglosie.; tdiglossia' ; tDiglossiec; tdiglosi.; AHI'nOCCHJl (v. i dvo jezinost, bilingvizam)

)dvojeziancc, )billngvanc(, 5-2 - tbi

lingue. ; -bilingue.; _bilingiiec; bilingue. ; tbilingvc ; tbilinguah ; zweisprachig.; tbi ling.; tABYJl3bIlIHhrHt

dijakronijski, 2-2 - diachronique ; dia

cronico ; diacr6nico; diacr6nico; diacronic ; diachronic; diachronisch ; diakronik; AHa XPOHHbIi 't

dvojezinost, bilingvizam, 5-4, 5-27 do

29 - bilinguisme; bilinguismo; bilingUis mo; bilinguismo ; bilingvism ; bilingualism ; Zweisprachigkeit ; bilinguizem ; AOYJl3blllUe

dijalekt (narjeje), 2-3, S - l l do 1 5, 5 - 1 7

- dialecte ; dialetto; dialecto; dialecto; dia lect; dialect; Dialekt; dialekt ; AHaneKT
dialectisation ; dialettalizzazione; dialectizaci6n ; dialectiza o ; ramificare dialectali ; dialecta1ization ; Aufgliederung in Dialekte ; dialektalizim; nOJlOneHHe AHaneKTOO

dijalektaUzacija, 5- 1 4

dvousneni, v. bilabijalan Egzocentrian, 4-34 - exocentrique; eso

centri co ; exocentrico ; exocentrico ; exocen trie; exocentric; exozentrisch ; ekzocentrik ; 3K30eRTpHtfeCKHiI

diskontinuirani (prekinuti) oznaitelj,

4-4 i S, 4-21 - signifiant discontinu ; si gnificante discontinuo ; significante disconti nuo ; significante descontinuo ; semnificant discontinuu ; discontinuous significans ; un unterbrochener Signifikant; shenjues i per-

ejektiv, ejektivni (suglasnik), 2-33

- ejec tive; eiettiva, glottalizzata; eyectiva ; ejecti va, giottalizada; ejectivi ; ejective, glott31ized; ejektiv, glottalisiert; e frymuar, e glo t31izuar ; TOJrttI<OBbJit, 3HeKTlIOHbIH

1 71

ekonomija. ekonominost: jezina ,...... 6-5 - economic linguistique; economia lin guistica; economia lingi.iistica; economia lin guistica; economie lingvistici; linguistic eco nomy; Okonomie der Sprache; ekonomi gjuhesore; 31iOHOMWI B R3bu<e ekspanzija (proiirak. proiirenje). 4-30 do 34 - expansion ; espansione ; expansion ; expans4o; expansiune ; expansion; Erweite rong; shtrirje; pacnpocrpaHeHHe ekspresija. v. izraavanje ekspresivna funkcija. 3 1 - fonc tion ex pressive; funzione espressiva; funci6n ex presiva; funAo expressiv3 ; functie expre sivA; expressive function; Ausdrucksfl1nk tion; funksion ekspresiv, f. shprehes. funk sion sprehjor; 3KcnpecCHBHaR cPym<I.{HR ekvidistancija (medu fonemima). 6-26 equidistance entre les phonemes ; equidis tanza fra i fonemi ; equidistancia entre los fonemas; equidistAncia entre os fonemas ; echidistana intre foneme ; equidistance be tween phonemes: gleicher Abstand zwi schen den Phonemen; njelargesi midis fonemave ; paBHo.rtliCTaHTHOCTb l'tte>KAY cPo HeMaMII endocentrico ; endocentrico ; endocntrico; endocentric ; endocentric ; endozentrisch ; endocentrik ; 3HAOl.(e8TpHQeCKHii energija, 2-39, 3-24 - energie; energia; energia; energia; energie; energy ; Energie ; energji; 3HeprHfl enklitika, 4- 1 5 - enclitique; enclitica ; en clitica; enclitica ; element enclitic; enclitic; Enklitikon ; enklitike ; 3m<JlHTHKa ergntiv, 6- 1 5 - tergatif.; .ergativo.; ter gativo. ; ergativo.; ergativ.; .ergative.; tEr gativ ; *ergativf; 3praTHB Faringalan (faringal), 2-31 - pharyngal ; faringale ; faringal ; faringeo ; faringal; ph a ryngal ; pharyngal; faringal ; cPaPHHI'aJILHbW faringaliziran, 2-35 - pharyngalise; fa ringalizzato; faringalizado; faringalizado; faringalizat; pharyngalized ; -; faringali zlIar; cPapHHramUOBaHHbni farinks (drijelo), 2- 1 6 - pharynx ; fa ringe ; faringe; faringe; faringe; pharynx; Pharynx, Rachen; faring; rnon<a , !\>apHHI<c fonem, ] -9 - phoneme; fonema; fonema; fonema; fonem; phoneme; Phonem; fone m e ; cPoHeMa fonematika, 1 - 1 5, 3-5 do 23 - phone matique; fonematica ; fonematica; fonema rica; fonematicA ; phonematics; Phonematik; fonematike ; cPoHeMaTHKa (onetiko biljeenje (fonetika .transkrip cija.), 2- 1 2 - notation phonetique; tras-

crJZ10ne fonetica; transcripcion fonerica ; transcriAo fontica; transcriere foneticA ; phonetic transcription; phonetische Trans kription ; transkriptim fonerik; <poHeTHtle C1<aR TpaHCI<punl.(Hfl fonetika, 2-5, 2- 1 1 do 39 - phonetique ; fonetica ; fonetica; fonetica; fonetica; pho netics; Phonetik; fonetike ; cPoHeTm<a fonoloika analiza. 3-8, 4-2 i 3, 4-8 analyse phonologique; analisi fonologica; anlllisis fono16gico ; analise fono16giea ; ana lizii fonologicA; phonological analysis ; pho nologische Analyse; perimtim fonologjik; cPoHOJIOrnQeCKUM. aH3JIH3 fonoloika integracija. v. integracija fo nema fonoloiko biljeienje (fonoloka .transkrip cija.), 2- 1 2 - notation phonologique ; tras crizione fonologica; transcripci6n fonol6gi ea; transcrio fonol6giea; transcriere fono logicA ; phonological transcription ; phono logische Transkription; transkriptim fono logjik; cPoHOJIOrHtleCKan Tp3HCKplmUHR fraza, v. reenica frekvencija (estoa), 4-1 9, 6-6, 6- 1 1 do 1 7, 6- 1 9 - frequence ; frequenza ; frecuen cia; frequncia; frecventa; frequency; Hiiu figkeit ; denduri ; QaCTOTHOCTb frekvencija (estoa) fonema, 3-38 frequence des phonemes ; frequenza dei fo nemi; frecuencia de los fonemas; frequncia dos fonemas; frecventa a fonemelor; fre quency of phonemes ; Hiiufigkeit der Pho neme; denduri e fonemave; QaCTOTHOCTb (pOHeM frikativan (tje.nani; frikativ), 2-24 frieatif; fricativo ; fricativo ; fricativo ; frica tiv; fricative; frikativ; ferkimor, frikativ; cPpm<aTHBHbW funkcija. 2-6, 4- 1 2 - foncrion; funzione ; funcion; funo; funcfie ; function ; Funk tion ; funksion ; cPYHJ<l.(Hfl funkcija: ekspresivna funkcija, 3- 1 foncion expressive; funzione espressiva; funci6n expresiva; funAo expressiva; func tie expresiva; expressive function ; Aus drucksfunktion; funksioni ekspresiv ; 3K cnpeCCHBHafl cPYHI<l.(HR funkcije glasovnih (fonikih) elemena ta, 3- 1 do 4 - fonetions des elements .pho niques ; funzioni degli elementi fonici ; fun ciones de los elementos f6nicos; funs dos elementos f6nicos; functiile elementelor fo nice; functions of the phonic elements ; Funktionen der lautlichen Elemente; funk sione te elementave tingullore; 4>ym<I.lHH 3BYKOBbIX 3neMeHTOB funkcije jezika. 1 -4 - fonctions du lan gage; funzioni del linguaggio ; funciones

endocentrian. 4-34 - endocentrique;

1 72

del lenguaje ; funes da lingua gem ; func Pile limbajului; functions of language; Funktionen der Sprache ; funksione te ligje rimit; ft3bIKOBble <l>YJ:lKI.tlIH

siert; glotal, i glotalizuar; rnOTT8Jll>HbW, rnOTTanH30BaHHbn1

funkcije monema, 1 - 1 0, 4- 1 0 do 1 2, 4- 1 8,
4-24, 4-47, 6-3 - fonctions des monemes; funzioni dei monemi ; funciones de los mo nemas; fun dos monemas ; funcfllle mo nemelor; functions of monemes ; Funktionen der Moneme ; funksione te monemave; <l>ym<QH}1 MOHeM

glotalna (giotidaJna) okluzija, grkljan ski zatvor, 2- 1 4, 2-32, 3-3, 3-6 - occlu
sion giottale, coup de giotte ; occlusione glottidale ; oclusi6n glotal ; oclust1o glotal ; ociuziune glotala; glottal stop, gIotta l catch ; Knacklaut; mbyllje glotale ; rnOTT8JILHaJl CMbI'IKa

*fUDkcional, 4- 1 2 - fr. fonctionnel, e.

functional

giotida, 2- 1 4 - gloue; glottide ; giotis ; glote; glotii ; glottis ; Stimmritze; ' glote; rOJlOCOBaJl eJIb govor, 1 - 1 8 - parole; parola ; habla; fala;
vorbire; speech; pe'lb Gesprochenes; te folur ;

funkcionalni monem, 4- 1 2, 4-20, 4-4 1 ,

6- 3 i 4 - moneme fonctionnel ; monema funzionale ; monerna funcional ; monerna funcional; monem functional; functional moneme, functional ; funktionales Monem ; moneme funksionale ; <PYJ:lKI.tHoHIUIbHan l\lOHeMa

govorni lana<:, 1 - 1 0 - chaine parlee ; ca

tena parlata o continuo fonico; cadena ha blada; (fr. tehaine parle) ; lanfUl vorbirii; spoken chain; Sprechkontinuum; rrjedhe folesore, rrjedhe e te folurit; peQeBaH Qem.

funkcionalni uinak, v. uinak fuzija, v. stapanje Gemina<:ija: suglasnika geminacija, 2-37, 6- 1 6, 6-23 - gemination consonan tique; gemminazione consonantica ; gemina ci6n consonantica ; geminal'lo consonAtica ; geminare consonantica ; consonantal gemi nation or dubling; Konsonantengemination ; gjeminacion bashketingelIor; YABoe}Ule co rnaCHbDC

gramatiki monem, 4-1 9 - moneme grammatical ; monema grammaticale; mone ma gramatical ; monerna gramatical ; monem gramatical ; grammatical moneme; gram matisches Monem; moneme gramatikore ; rpaMAtaTH'lecJ<aH MOHeMa, MOP<PeAta grkljan, v. larinks grkljan,ki zatvor, v. glotalna okluzija

geografske varijacije, 2-3 - variations

geographiques ; varietil geografiche ; varia ciones geograticas ; varia6es geograticas ; va rietiiti geografice ; geographical varieties ; geographische Verschiedenheiten; variacione gjeografike ; reorpa<l>HQeCKIie P83JlHlUlH

Hucc, haknut, v.
ran

aspiracija, .aspiri

homonimija, 2-8, S-22, 6-22 - homony

mie; omonimia; homonimia; homonimia ; omonimie; homonymy; Homonymie; ho monirni; OMOHHMHH, OAHOHAteHHOCTI>

glagol, 4-43

- tverbe. ; .verbol ; .verbol; .verbo. ; .verb ; .verb ; .Verbum; .folje.; .rnaron

glas, 2- 1 4, 2- 1 S - voix; voce; voz; vz; voce ; voice; Stimme, Laut; z e ; ronoc glasUjke, v. glasnice
cordes vo cales ; corde vocali; cuerdas vocales; cordas vocais ; coarde vocale ; vocal cords ; Stimm bInder ; pejza zanore (kordha zanore) ; ronocoBble CBJI3I<H

Idiomatski izraz, 1 -5 - .idiotisme.; es pressione .idiomatica; .idiotismOt; .idio tismo; .idiotism; .idiom; .Idiomatisches ; .idiotizem; .HAHOMaTU3M imecc, 4-43 - mom; mome; mombre.;
.nome ; mume; moun.; .Nomen ; -emer; t}IMH

glasni<:e (glasUjke), 2-1 4

imeni<:a, 4-23, 4-38, 4-42, 4-47 - .sub

stantif ; .sostantivo ; .suStantivo ; .substan tivo; .substantiv ; .substantive; .Substan tiv ; .emer, .substantiv ; teyeCTBlrreJIb Boe

glasovno't, glasovni karakter, 1 -2, 1 - 1 0

-

caractere vocal; carattere vocale; caricter vocal; caracter vocal ; caracter vocal ; vocal character ; lautlicher Character; karakter tingullor; 3Byt<OBOit xapaxrep

implozivan (injektivaD; imploziv), 2-33

- implosif; implosivo ; implosivo; implo sivo; imploziv; implosive; implosiv; implo ziv; HMMOCHBHblii

infinitiV, 1 -9, 4-30, 4-43 - .infinitif;

.infinitivo ; .infinitivOt ; .infinitivOt; .infini tiv; .infinitive; .Infinitive; .paskajoree; .HH<l>HHHTHB , .BeonpeAeneHHaH <l>0pAta

glotaUziran, v. glotalan glota1an, glotaliziran, 2-32 i 33 - glottal,

glottalise; glottidale, glottalizzat o; glotal, glotalizado; glotal, glotalizado ; glotal, glo talizat; giottal, glottalized ; glottal, glottali-

informacija, obavijest, 6-9 do 1 1 - in

formation; informazione; informaci6n; in-

1 73

forma; informatie; information ; Infor mation; informate ; HHq,oPMaQHfl

(durch den Sprecher) ; zgjedhje (e folesit) ; Bbl60p, oT60p (roaopsIlQero)

injektivan, v. implozivan integracija fonema (fonoloika integra ciJa), 6-30 - integration des phonemes ;
integrazione dei fonemi ; integraci6n de fo nemas; integrao fonematica ; integrare a fonemelor; integration of phonemes ; Inte gration der Phoneme ; integrim (perbash kim) i fonemave; BKJ1lO1.JeHHe <t>oHeM B Koppe.1IflQmO

d'expression ; funzione di espressione ; fun ci6n de expresi6n ; funo expressiva; func tie de exprimare ; function of expression; Ausdrucksfunktion ; funksion shprehje ; Bblpa>KeHHfl, 3KCDpeCCHBH8R <t>YHJ<lVUl

lzra!avanje, ekspresija: funkcija izra avanja, ekspresije, 1-4, 6-7 - fonction

<t>YHKQHfl

terdental ; interdental ; interdenta1; interden tal ; interdental ; nderdhembor; IJHTepeH T8.1D>BbIA

tal), 2-26 - interdental ; interdentale ; in

interdentalan (meuzubni; interden

izvan situacije: uporaba, upotreba je zika izvan situacije, (v. i situacija), S-22
-

interferencija, 5-28

interference; in terferenza ; interferencia; interferncia ; in terferenli ; interference ; Interferenz ; nder ndikim ; B38HMODpoHHKHoBeHHe

(emploi du langage) hors-situation ; fuori dalla situazione; fuera de la situaci6n ; fora da situao; (inttebuintarea limbii) in afara situatiei ; (use of language) independently of circumstances ; auserhalb der Situation ; jashte situate ; peqeBaR esnem.HOCTb He 38BHCfll..Qafl OT BHeunmx 06CTOllTeJILCTB

izvoenje, v. derivacija jednoJezlan (unllingvan), 5-27-unilin

gue; unilingue; unilingiie; unilingue ; uni lingv; monoglot ; einsprachig ; uniling ; OOfl3bl\JHbrn

intonacija, 1 - 1 5 i 16, 3-3 i 4, 3-25, 3-30,

4- 1 , 4-33 - intonation ; intonazione ; ento naci6n; entoao; intonatie ; intonation; In tonation ; intonacion ; IDlTOHaQlUl

introspekcija, 2-8, 4-35

- inttospection; introspezione ; inttospecci6n ; introso; inttospectie; inttospection ; Inttospektion; inttospeksion ; HHTpOCDeKQHll

*jezgra, 4-32 - noyau jezgra (.vrhe) sloga, 2-39, 3-21 - sommet de syUabe ; apice sillabico, culmine silla bico; apice de sUaba ; cume silabico; virf al silabei; syUabic peak ; Silbengipfel ; kulm i rrokjes; BepWHHa enora Jezina ekonomija, ekonominost, v.
ekonomija, ekonominost

inventari: ogranieni i neogranieni in ventari (v. i popis), 4-19, 4-38, 4-47

inventaires limites et i1limites; inventari li mitati e illimitati; inventarios limitados e ilimitados ; inventarios limitados e ilimitados ; inventare limitate i nelimitate; limited and unlimited inventories; begrenzte und un begrenzte Inventare ; inventare te kufizuar dhe te pakufizuar; Orp8HH1.JeHHble H Heo rp8HH'leHRble HHBeHT8pbl

jezina zajednica, v. zajednica jezine promjene, v. promjene jezini znak, 1-9 - signe linguistique; segno linguistico; signo lingiiistico ; signo linguistico ; semn lingvistic ; linguistic sign ; sprachliches Zeichen; shenje gjuhesore; R3blKOBOA 3HaK jezik (organ), 2- 1 7 do 2 1 , 2-26 do 30 langue ; lingua; lengua; lingua; limbA; ton gue; Zunge; gjuhe; fl3blK Jezik: ljudski Jezik, JEZIK, 1 - 1 do 4 langage ; linguaggio; lenguaje ; linguagem ; limbaj ; language; Sprache ; ligjerirn (nje rezor) ; R3blK qenOBeKa,[peqeBafl eflTeJIL HOCTb

iskustvo (nejezino), 1-7 i 8, 1 - 1 2, 4-10,

4-24 - experience ; esperienza ; experiencia; expericia; experien{4 ; experience ; Erfah rung; pervoj e; ODbIT

iskustvo: element iskustva, 4-1 1 i 12,

4-24, 6-3 - element d'exprience ; elemento dell'esperienza ; elemento de experiencia ; elemento de experi!ncia ; element de expe rienli ; element of experience ; Erfahrungs element; element pervoje; 3neMeRT ODbITa

iskustvo: injenica iz Iskustva, 1-8, S-28

-

fact din experientA ; fact of experience ; Er fahrungstatsache; fakt pervoje, fakt i per voj es ; aHHoe ODbITa

eho de experiencia ; feito de experincia;

fait d'experience; fatto d'esperienza; he

jezik (predmet lingvistike), 1 - 1 4, 1 - 1 8 do

19 - langue; lingua; lengua ; lingua; lim bA; language; Sprache; gjuhe,; fl3blK

izbor (govornikov), 1 - 1 8 i 1 9, 2-6, 3-2,

4-3, 4-8, 4-17, 4-34 i 35 - choix (du locu teur) ; scelta (del locutore) ; elecci6n (del hablante) ; escolha (pelo locutor) ; alegere (a vorbitorului) ; choice (by speaker) ; Wahl

junktura (spoj) (unutranja junktura, unu

tranji spoj) 3-6 - joncture; giuntura; jun tura; juntura; juncturA (kk. i junctiune) ; juncture ; Fuge; lidhje, pemgjuzj e ; (BRY TpCHHHit) OTKpblTblA nepexo

1 74

Kalk (doslovni prijevod, ropski prijevod), 5-28 calque; calco; calco ; calco; calc; tcalquet; Lehniibersetzung; kalk; Kam.Ka
-

kanonski oblik, 3-40 - forme C:lOonique; forma canonica ; forma can6nica ; forma ca n6nica ; formA canonica ; canonical form ; kanonische Form ; forme kanonike; KaHO HHqeCKIUI popMa

kODltriktiv (tjesnani suglasni), 2-24 . constrictive constrittiva ; constr!cuva; COn stritiva ; con' strictiva; constrictive ; Konstrik tiv, Engelaut; konstriktive; l.l.\eneBof( kontekst, 4-25 contexte; contesto; con texto; contexte; context; context; Kontext; kontekst ; KOHTCKCT
-

) k1i1U(, ))coktavi suglasnik, 2-34, 3-3 clic; clic; clic; clique; clic; click ; Schnalz laut; klik; KJIHKC
knJiievno djelo, 1 -2, 6- 1 8 - _oeuvre lit teraire; opera letteraria; obra literaria; obra litemna; operA literarA ; literary work; lite rarisches Werk; veper letrare; mrrepaTYP Hoe opOH3Be,lleHHe kM, 1 - 1 8 - code ; codice ; c6digo; c6digo; cod; code; Code ; kod; KO,ll ))komparativ, 4-32, 4-35 - tcomparatift; .comparativOt; tCOmparativot; tcomparati VOI; tCOmparativt ; tCOmparativet; Kompara tiv; krahasimor; CpaBHHTenbHaJl CTCoeHh komplementarna distribucija, 3- 1 6 distribution complementaire ; distribuzione complementare ; distribuci6n complementa ria; distribuo complementar; distribufie complementarA; complementary distribu tion; komplementare Verteilung; distribu cion plotesues ; ,llOOOnHHTCnhHaJl (KoMone lI\eHTapHIUI) AHCTpH6YHJI komplementarnost, v. djelomina kom plementarnost kompozicija, v. slaganje komunikacija: funkcija komunikaclje, komunikacijska funkclJa, 1 -4, 6-5, 6-7 - fonction de communication ; funzione di communicazione ; funci6n de comunica ci6n; funo de comunicao; funCfie de comunicare ; function of communication ; Kommunikationsfunktion; funksion i ko munikim ; KOMMYHHKaTHBlIaJl PYHKUHJI komutacija, 3-22 commutation ; com mutazione; conmutaci6n ; comutao ; co mutare ; commutation ; Kommutation; ko mutacion ; KOMMyT3tnfJl
-

kontrast, 1 -20, 2-6, 6-23 - contraste ; contrasto; contraste; contraste ; contrast; contrast; Kontrast; kundershti; IcompaCT kontrastivna funkcija, 3- 1 - fonction contrastive ; funzione contrastiva; funci6n contrastiva; funAo contrastiva; funcpe con trastivA ; contrastive function; Kontrast funktion ; funksion kundershti ; JCOIlTPaCTH BHaJl PYHKUlIJI konvergencija, 5- 1 4 - convergence ; con vergenza ; convergencia; convergncia ; con vergenfi ; convergence ; Konvergenz ; kon vergjence ; KORBepreHU.IJI koordinacija, 4-3 1 , 4-46 - coordination, coordinazione ; coordinaci6n; coordinao; coordonare ; co-ordination ; Beiordnung ; ba shkerendit;e ; KOOP,llHH3UHJI ))kopu1a, IpOna, 4-42, 4-44 i 45 - 3CO pule; teopulat; tC6pulat; te6pulat; .copu Hit; tCOpulat; .Kopula; .kepujet; tCBJl3KUt korelaclJa, 3- 1 5 correlation ; correlazio ne; correlaci6n; correlao; corelape ; cor relation ; Korrelation ; nderlidhni; Koppe nJlUHJI
-

korpus, 2-4 - corpus ; corpus ; corpus ; corpus ; corpus ; corpus ; Corpus; korpus ; .ICOpnyCt kraen,e, lkraivanJe, 6-6, 6- 1 4 - abre gement; accorciamento ; abreviamento ; abre viamento; prescurtare ; abbreviation ; Kiir zung; shkurtim ; peAYKUHJI kreolski, 5- 1 6, 5-24 creale; creolo; cri0110; crioulo; creol, (limbA) creolA ; creole ; Kreolisch; kreol ; KpeOnhCI(HII, IcpeonbCl<HH Jl3blK
-

*konfib, 4-35 confixe; confisso; confijo ; confixo ; confix; confix; Konfix; konfiks ; KOHpHKC
-

kulminativna funkcija, 3-33 - fonction culminative; funzione culminativa ; funci6n culminativa; funo culminativa; functie cul minativii; culminative function ; gipfelbil dende Funktion ; funksion kulminativ; KynbMHHamBIt3J1 PYHKUlm kvantiteta sloga, 3-36 - Quantite sylla bique; quantitil sillabica ; cantidad silabica ; quantidade silabica; cantitate silabica; syl labic quantity; Silbenquantitit; gjatesi e rrokjes ; KOnHqeCTBO enon Labavi vokali, 2-21 i 33 - voyelles laches ; vocali rilassate; vocales ftoj as ; vogais re laxadas; vocale relaxate, vocale .slabe.; lax vowels; laxe Vokale; zanore te laberguara ; BMble, HeHaOpJl>KeHHhle rnaCllhle

*konfibaciJa, 4-36 confixation; confis sazione; confijaci6n ; confixao; confixare ; confixation ; Konfixation ; konfiksacion ; KORpHKcaUHJI
-

kongruenclJa, v. slaganje konsonanti (Iuglalnicl), 2-24 do 37, 3-21 consonnes ; consonanti ; consonantes ; con soantes ; consoane ; consonants ; Konsonan ten; bashketingelloret; COrnaCHLJe, corna CHLJe 3BYKH
-

1 75

labijalan (usneM; JabiJal), 2-25 - labiai; labiale; labial; labiai ; labial; labiai; labiai; buzor; Jla6HaJlLHhIH, ry6Hoit labiodenta1an (zubousneni; labioden ta1), 2-25 - labio-denlal ; labiodentale ; la biodental ; labio-dental ; labio-dental ; labio -dental ; labiodental ; buzor-dhembor; Jla6HOAeHT8JlLHbm labiopalatalan, 2-35 - lahio-palatal labiovelaran, 2-35 - labio-velaire ; labio velare ; labiovelar; labio-velar; labio-velar; labio-velar ; labiovelar ; labio-velar, buzor -velar; Jla6J10BeJlS1pHblit labiovelariziran, 2-35 - labio-velarise ; labiovelarizzato ; labiovelarizado; labio-vela rizado ; labio-velarizat; labio-velarized ; la biovelnrisiert; buzor-velarizuar; Jla6HOBeJln
pU30BaHHbu I

manji napor (najmanji napor), 6-5 moindre effort; minimo sforzo ; menor esfu erzo ; menor esfo ; minim efort; least effort; geringster K.raftaufwand; sa me pak mund; HallMeHLwee YCHJlHe materinski jezik, 5-27 - langue .ma ternellet; lingua .materna; lengua .mater na; lingua .materna ; limbA .materni; .mothen tongue; Muttersprache; gjuhe .amnore.; 'porofoit n3bIK mediodorsal, 2-30 - dorsale moyenne; dorsale media; dorsal media; dorsal media; dorsala medie; median dorsal, mediodorsal ; -; spinore mesore, shpinore e mesme; cpeAHHii AOpcam.HLlit medutipovi: vokalski medutipovi, 2-1 9
- types vocaliques intermediaires ; tipi vo

larinks, grkljan, 2- 1 6 - larynx ; laringe ; laringe; laringe; laringe; larynx; Larynx, Kehlkopf; laring; ropT3HL, JlapHHKC lateralan (nbon1c<; lateral), 2-24, 2-27 - lateral ; laterale; lateral ; Interal ; lateral; lateral ; lateral ; anesor; Jla-re paJlLH bIH , 60KOSOit ledni , v. dorsalni leksem , 1 -9 - tlexeme; tlessema ; tle xema ; .lexema; .lexem; .lexeme ; -Le xem.; dekseme; 'JleKCeMa leksiki monem, 4- 1 9 - moneme lexical ; monema lessicale; monema lexical ; mone ma lexical ; monem lexical ; lexical mone me ; lexikalisches Monem; moneme leksikore; JleKC}ltJect<an MOHeMa Uk (glagolsld nlik; glagoIsko sta njec(), 4-29 - .voix ; .voce. ; .voz ; .voz; tdiateza ; voice; .Genus Verbi; .diateze;
'3aJJort

calici intermedi ; tipos vocMicos intermedios; tipos vocilicos intermediarios ; tipuri voca lice intermediare ; intermediate types of vo weIs; -; tipe zanoresh te ndermjetme; npOMe>K}'TOtJHLle THObl rJlaCHLlX

meuzubni, v. interdentalan mcki e.mokri), 2-29 - .mouille; .mou ille; .mojadOt; .molhadot; muiat; tmoiste ned; .mouilliert; .i bute; tl\UU"I<Hih melodija govora, 1 - 1 5 i 1 6, 2- 1 5, 3-25 - melodie de l a parole; melodia della pa rola; melodia de la palabra ; melodia di fala; melodie a vorbirii ; melody of speech ; Sprachenmelodie; melodi e te folurit; MeJIOAHKa petUI melodijska visina, v. visina melodijski tonovi, 3-28 i 29 - tons me lodiques ; toni melodici ; tonos mel6dicos ; tons me16dicos; tonuri melodice ; melodic tones ; Richtungst()ne ; tone melodike ; MeJlOAH'leCKHe TOHbI minimalna (usna) iupljina, 2- 1 7 - ca vite minima, cavita minima ; cavidad mi nima; cavidade minima; cavitate miIliItU; minimal cavity; minimale MundMh1 e; ha pje minimale ; MHHHMaJlLWUl (poTOsan) nOJIOCTI> modaInost, 4- 1 9 i 20, 4-38 i 39 - modaIi te ; modalita ; modalidad; modalidade; mo dalitate; modality; modifier, Modalitat; mo dalitet; MOAa.nLHaR MOHell,a mom , v meki monem, 1 -9 - moneme; monema; mo nema; monema ; monem; moneme; Mo nem; moneme ; MOHeMa mora, 3-29 - more; mora; mora ; mora; morii; mora; More; more; Mopa morfem (gramatiki monem), 1 -9 tmorpheme ; .morfema ; tmorfemae; 'mor fema; -morfeme; tmorpheme ; .Morphem; .morfeme.; .Mop!>eMa

linearnost jezika, 1 - 1 0 - linearite du langage; linearita del linguaggio; forma li neal del lenguaj e ; linearidade de linguagem; linearitate a limbajului ; linear form of lan guage; LinearitIlt der Sprache; linearitet i ligjerimit; mmeHHaH <pop Ma H3bIKa tJeJlo seHa lokalni govor (npatois ), 5-9 i 1 0 - pa tois; .patois; babIe (.patois) ; .patois; 'pa tois ; .patois; .patois ; .patua; MeCTHbIH rosop ljudski jezik, v. jezik Maksimalna diferencijacija, v. diferen cijacija maksimalna (usna) iupljina, 2- 1 7 - ca vite maxima; cavita massima; cavidad ma xima; cavidade maxima; cavitate maximii ; maximal cavity; maximale Mundhoble; ha pje maximale ; MaKCHMaJlLHaH (pOTOsan) nOJlocn.

1 76

 morCo(Co)nologijacc, 3-41 - tmorpho (pho)nologie.; morfo(fo)nologia.; .morfo (fo)nologia. ; .morfo-fonologia.; tmorfo(fo) nologie. ; tmorpho(pho)nology.; tMorpho (pho)nologie.; tmorfo(fo)nologj i . ; MOM>O (cpo)UOJIOrHR morCologija, 4-6 - morphologie; morfo logia; morfologia; morfologia; morfologie; morphology; Morphologie ; morfologji ; MOp Ij>onorHR *morColoiki, 3-41 - morphologique; mor fologico; morfol6gico; morfol6gico ; morfo logic; morphological ; morphologisch ; mor fologjik ; MopcponorHQeCKHK Nainee, 4-3, 4-43 - tmode.; .modo. ; .modo.; .modo.; .mod.; .mood.; .Modus.; .mnyr.; .uaKnOHeHHe' naglasak, v. akcent naglasakee, v. takcent najmanji napor, v. manji napor napeti vokali, 2-21 i 23 - voyelles ten dues; vocali tese; vocales tensas ; vogais tensas ; vocale incordate, forte; tense vo weIs; gespannte Vokale ; za.nore te ten do suara; HanpR>KeHHhle rnaCHbJe narjeje, v. dijalekt nastavalu(, 4- 1 4 i 1 5, 4-40, 4-46 - -de sinence.; tdesinenza.; tdesinencia.; .desi nencia'; tdesinentA.; .ending.; .Endung.; *mbarese.; tOKOHqaHHe.

Norm ; norme aktive dh pasive; 3J<TH BHaR H naCCHBHaR (R3blKOBaR) HopMa *nula (kao lan opozicije), 3-6 - zero ; zero ; cero; zero; zero ; zero ; Null; zero ; Hynb *nula (kao varijanta oznaitelja), 4-3, 4-4 zero; (significante) zero ; cero ; zero ; ze ro ; zero; Null ; zero ; HyneBoe 03HaQaJOlQee Obavijest, v. informacija obiljeje, v. relevantno obiljeje oblik, 2-8 - forme; forma ; forma ; forma; forma; form ; Form; forme ; Ij>opMa odredenJe, v. *detcrrninaci;a okluzija (zatvor), okluzivan (zatvorni ; ok1uziv), 2-24 - occlusion, occlusif; occlu sione, occlusivo; oclusi6n, oclusivo; oclu silo, oclusivo; ocluziulle, ocluziv ; occlusion, occlusive; Verschluss, Verschluss(laut) ; mbyll;e, mbylltor; 3aTBOP (peQeBOrO Ka Hana), CMbl1U(a, CMbJQHbIA opozicija (opreka), 1-20, 3- 1 , 4-8 - oppo sition; opposizione; oposici61l ; oposio; 0pozitie; opposition ; Opposition ; kunderve nie ; OIDl03HQIUI opreka, v. opozicija otvoren, 2- 1 7 i 18 - ouvert; aperto; abier to ; aberto; deschis ; open; offen ; (i) ha pur; OTJ<PbJTbIK otvoreni popis, 1 - 1 3 - liste ouverte; lista aperta; lista abierta; lista aberta; lista de schis:1 ; open list ; offene List; liste e hapur; OTliPbJTbdi CDliCOJ< oznaeno, 1-9, 4-7, 4- 1 7 - signifie; signi ficato ; significado; significado ; semnificat ; significatum; Signifikat ; (i shen;uar; 03Ha QaeMoe oznaitelj, 1-9 - signifiant; significante; significante ; significante; semnificant ; sig nificans ; Signifikant; shenjues; 03HaQaJOlQee oznaka korelacije, 3- 1 5 - marqu e de COf relation; marca di correLazione; marca de correlaci6n; marca de correlaAo ; marca de coreLape; mark of correlation ; Korrelations merkmal ; shenim i nderlindhnise; npU3H3K, npHlIleTa J(oppenslQHH

nazalan (nosni; nazal), 2-22, 25, 26, 29, 3BJJhHbm

30 - nasal ; nasale; nasal; nasal ; nazal ; nasal ; nasal ; hundor, nazal ; 1I0COBOH, Hanep8Da resica, v. resica

nep8D, v. palatalan neutralizacija, 3-1 8 do 20, D-6 - neu tralisation ; neutralizzazione; neutralizaci6n ; neutraIizao; neutralizare ; neutralization ; Neutralisierung, Aufhebung ; neutralizim ; ueih'paJIH3aQHR neutralni vokal, 2-20 - voyeUe neutre; vocale neutra; vocal neutra; vogal neutra; vocala neutra ; neutral vowel ; tneutralert Vokal, Murmelvokal ; zanore neuter; neiiTpBJIl>HblH (6e3pa3JIHQHblH) rnaCHbli l

niz, v. serija
nominativee, 4-22, 6- 1 5 - momJn3tif.; .nominativo. ; -nominativo. ; .nominativo. ; mominativ.; tnorninative. (case) ; .Nomina tiv.; .emerore. ; tHMeHHTenLHbu%t norma: aktivna i pasivna norma, 5-6 - norme active et passive; norma attiva e passiva ; norma activa y passiva; norma activa e passiva ; normA activA i pasiva; active and passive norm i aktive und passive

Palatalan (nepaw; palatal), 2-29 - pa latal; palatale ; paIatal; parata l ; palatal; pa latal; palatal ; qiel1zor; nanaTBJ1hHbJH, }leG HhlH pa1ataliziran, 2-35 - paIatalise; palataliz zato ; palatalizado; palatalizado; palataIizat; palatalized ; palatalisiert; i qiellzorizuar; nanaTBJ1lJ30 sa HHbllt paradigmatski, 1-20 - paradigmatique; paradigmatico ; paradigmAtico ; paradigmA-

177

tico ; paradigmatic; paradigmatic; paradig matisch ; paradigmatilc ; napHrMaTH'IeCKuA

precllkama Jezgra, 4-32

paradigmatski pritisak, 6-23 i 24 pression paradigmatique; pressione paradig matica; presi6n paradigmatica; pressIlo pa radigmatica; presiune paradigmatid1; para digmatic pressure; paradigmatischer Druck; shtypje paradigmatike ; naHrMaTH'IeCKoe ,i:\aB!leRHe, AaoneRHe B cucreMe

- noyau predi catif; nueleo predicativo ; nueleo predica tivo ; nueleo predicativo ; nueleu predicativ ; predicative nueleus ; prlldikativer Kem; bi!r thame kall!zuesore; DpeAHKaTHBHoe po

precllkatna sintagma, 4-24, 4-47 - syn

tagme predicatif; sintagma predicativo; sin tagma predicativo ; sintagma predicativo ; sintagma predicativii; predicative syntagm ; prlidikatives Syntagma; sintagme kalli!zue sore ; npeAm<aTHBR81l CHHTarMa L

partici pcc , 4-43 - .participe ; .partici pio; tparticipiot; .participiot; .participiut; .participle ; .Partizip. ; .pjesore, .particip; mpll'l3cme

pasivna norma, v. norma npatol.cc, v. lokalni govor pertinentno obiljeje, v. relevantno obi
ljeje

predicatif; monerna predicativo ; monema predicativo ; monema predicativo ; monem predicativ; predicative moneme; pradika tives Monem ; moneme kaJlezuesore; npe AHKaTHBHall MOHeMa

preikatni monem, 4-29 i 30

- moneme

))predikatni pridjevcc, 4-42 - 'adjectif

attribut.; .aggettivo predicativo ; adjetivo predicativo; .atributo; .nome, adjectivo predicativo ; tadjectiv predicativ ; .predi C3tive adjective ; .pradikatives Adjektiv ; .mbiemer atribut; .npeAHKaTHBHoe npll JlnraTe.1IbRoe

pertinentnost, pertinentan, v. relevant

nost, relevantan

npidiocc, 5-23 - .pidgim; tpidgin; .pi dgint; .pidgint ; .pidgin; .pidgim; .pidgine; IIpLxhin ; .rmA>f<HR pisani jezik, pismo, 1 -2, 1 - 1 7, 2-4, 5- 1 8 d o 22 - langue ecrite, ecriture; lingua scrirta, scrittura; lengua escrita, escritura; lingua escrita, a escrita; limbd scrisA, seri ere; written language, writing; Schriftspra che, Sehrift; gjuhe e shkruar, shkrim ; nHCbMeHRbtH 1l3blK, nUCI>MO, nHCI>1I1eH ROCTb piskav, v. sibilant poluokluziv, 2-36 - mi-ocelusive ; -; -;
_

precllkatoid, 4-33 - fr. predicatOide ; alb.

predikatoid

prednji, 2- 1 7 do 19 - d'avant, anterieur; anteriore ; anterior ; anterior; anterior; front ; vorder ; i perparme ; nepeARHi%
veolaire; predorsoalveolare; predorsoalveo lar; predorso-alveolar; predorso-alveolar ; predorso-alveolar; pradorsoalveolar ; para shpinor-trysnor ; npeAopc08J1LBeOJUIpHblK

predorsoalveolaran, 2-28 - predorso-aJ

; semi-ocluzivA; semi-ocelusive; HaJb versehlusslaut ; gjysmembylltore; nOJIyCMbI 'JRbIH

predonalan, 2-28 - predorsaJ ; predor

sale ; predorsal ; pre-dorsal ; predorsal; pre -dorsal ; pradorsal ; parashpinor; npeAop C8JlLllbIH

poredak Jedinica, v. red jedinica poruka, 1 - 1 8

- messae ; messaggio; men saje; mensagem ; mesa) ; message; Naeh rieht ; mesazh; coo6meRHe

postpalata1ni, v. str8njonepani posuenica (puka ili uena), 5-29

-

preglotaliziran, 2-33 - pregiottalise; pre glottidalizzato; preglota1izado; pre-glotali zado; preglotalizat ; pre-glottalized ; priiglot talisiert; paraglotalizuar; npern0TT8mf30BaRl:lliI H prekinuti oznaitelj, v. diskontinuirani oz
naitelj

emprunt populaire ou savant; prestito po polare o dotto; prestamo vulgar o culto; importao popular ou erudita ; imprumut popu lar sau savant ; popular or learned bor rowing; volkstiimliche oder gelehrte Ent lehnung; nuazim popullor ose savant; Rapo.l{Roe HJlH Y'leHRoe 38HMCTBOBaHJle

prazno poljecc, ))prazna kuicacc, 6-30

_

1 5, 4-42 - ehevauehement ; sovrapposizione; encabalagamiento; interfer!ncia; suprapu nere; overlapping; V'berlagerung; nd!rthur rje ; HaCJIoeRHe (03Ha'laloJ.J.U[X)

preklapanje (v. i amalgam), 4-1 4 i

case vide; tC8sella vuota ; .casilla va dat; .casa vazia; dsutA goala; hole in the pattern, gap in correlation ; Leer steUe; .vrime; mycrall MeTKa

prepalatalan, 2-29 - prepaJata1 ; prepala

tale; prepalatal; pre-palatal ; prepaJatalj pre -palatal ; prlipalatal ; paraqiellzor ; npenaJla T8.1IbHbtH

do 44 - predicat; predicato; predicado; predicado ; predicat ; predicate ; Pridikat ; kallezues; npeAlII(aT

predikat, 4- 1 1 , 4-26 do 29, 4-33, 4-42

))pridjev, 4-42, 4-44 - adjectif; agget

tivo; .adjetivo j adjectivo ; 'adjectiv ; .ad jective.; Adjektiv, Eigenschaftswort ; mbiemere; .npWIaraTe.1IbHOe

1 78

pridjev kao imenski dio predikata, v. tpredikatni pridjev prijelogcc, 4-46 - .preposition; .pre p osizione ; .preposici6n ; .preposiOt; .pre pozipe ; .prepositioDt; tPriiposition., tVeraItniswortt; tparafjale j tnpeAJIor " prilogcc, 4- 1 1 , 4-45, 6-3 - tadverbe ; .avverbio ; tadverbio ; tadverbio; tadverb ; tadverb; .Adverb, .Umstandswort; tndaj folje; .Hape'IHe primarne funkcije (monema), 4- 1 8, 4-47 - fonctions primaires (des monemes) ; funzioni primarie (dei mone mi) ; fugciones prima rias (de los monemas); funOes pri marias (dos monemas) ; functiile primare (ale monemelor); primary functions (of mo nemes) ; primre Funktionen (der Moneme) ; funksione te parme (te monemave) ; nep BWlHble <l>yHKQHH (MoHeM) pritisak, v. sintagmatski pritisak, paradig matski pritisak produini, v. trajni proizvoljnost, v. arbitrarnost promjene: Jezine promjene, 6- 1 do 4 changements linguistiques ; mutamenti lin guistici ; cambios lingi.iisticos ; modificas ling'.listicas ; schimbdri lingvistice ; linguis tic changes ; Sprachwande1n; nderrime gju hesore; H3btKOBbte H 3MeHeHHH proirak, proirenje, v. ekspanzija prozodija, 1 - 1 5, 3-24 do 35 - prosodie; prosodia ; prosodia ; pros6dia; prozodie ; pro sody; prosodie; prozodi ; npocoHH prozodijski znak, 4- 1 - signe prosodique ; segno prosodico ; signo pros6dico; signo pro s6dico; semn prozodic; prosodic sign; pro sodisches Zeichen; shenje prozodike; npo COAl'IQeCKHfi 3HaK prva artikulacija, 1-8, 2- 1 0, 6-2, 6-21 premiere articulation ; prima articolazione; primera articulaci6n ; primeira articolao ; prima articulare; first articulation; erste Gliederung; nyjtim i pare; nepDoe qneHe HHe punktualni tonovi, 3-27, 3-29 - tons ponctuels ; toni puntuali ; tonos puntuales ; tons punctuais ; tonuri punctuale ; punctual tons ; punktuelle Tone; tone pikesore ;
TOQete TORbI

fonemas; articulapa fonemelor; articulation of phonemes ; Gliederung der Phoneme ; nyjtim i fonemave; apTHI<ynHItHH $oHeM ralanjivanje (analiza) na moneme, 4-3 do 6 - analyse en monemes ; analisi in monerni ; an81isis en monemas ; analise en monemas ; analiza in moneme ; analysis into monemes ; Analyse in Moneme ; perim tim ne monema; eneHHe Ha MOHeMbt

- fonction distinctive; funzione distintiva ;

funci6n distintiva; funo distintiva; functie distinctiva; distinctive function ; distinktive Funktion ; funksion dal1ues ; CTHHI<TnBHan (pa3nHQHTenbHaH) <l>ynJ<QHn

raz1lkovna (distinktivna) funkcija, 3- J

razumijevanje: uzajamno razumijeva nJe, 5-3 - intercomprehension; comprensi one reciproca; intercomprensi6nj intercom preenslIo; intelegere reciproci ; mutual in telligibility; gegenseitige Verstiindlichkeit (Verstiindigung); ndermarreveshje; B38"
MOnOHHMaHlle

razvuen i zategnut , 2- 1 7 - retracte; aprocheilo; retraido ; retraido ; nerotun;it; retracted, unrounded; gespeizte ; i jabuzor; Heory6neHHblrt reenica, frazacc, 4-33 - phrase; frase ; frase; frase; fraza; sentence ; Satz; fraze (periudh!); <l>P83a red (poredak) Jedinica, 1 - 1 0, 4-8 i 9 ordre des unites ; ordine delle unita; orden de las unidades ; ordem das unidades ; or dinea unitiiplor; order of units; Reihen folge der Einheiten; radhe njesish ; nopn OJ< e,nmmQ red Cu korelaciji), 3- 1 5 - ordre; ordine ; orden ; ordem; ordin; order; Ordnung; ra dbe ; psm redundancija, zallhost, 6-8- redondance; ridondanza; redundancia; redundincia; re dundantA ; redundancy; Redundanz; tepe ri ; H:IDbITOqaOCTb relevantno (pertinentno) obiljeje, 3- 1 2 d o 1 5 - trait pertinent; tratto pertinente; rasgo pertinente; trao pertinente; trasatura pertinenta; relevant or distincitve feature; relevante Eigenschaft ; tipar relevant; cy lIleCTBeHHbIH nptt3HaK relevantnost, relevantan (pertinentnost, pertinentan), 1 - 1 0, 2-5, 4-9 - pertinence, pertinent: pertinenza, pertinente; pertinen cia, pertinente ; pertin@ncia, pertinente; per tinentA, pertinent; relevance, relevant; Re levanz, relevant; relevance, relevant; pene BaHTHOCTb, cytIteCTBeHHOCTb, peneBaHTIlblfi, cytIteCTBeHHblr l resica (nepana resica), uvula, 2- 1 6 luette; ugola, .linguetta ; lengtieta; uvula;

- .grasseye ; .uvulare; .velar ; (fr. tgras

Ralan, ralav, 2-30, 3-2 i 3, 3- 1 7

seye) ; tgraseiat ; .throaty, tuvular; .Ziipf chen(-r); grrithes ; rpaCCHpOBaHHbdt, YBY n n pHbrl\ (He>KaUIHit r) ralanjivanje fonema, 6-29 - articula tion des phonemes ; articolazione dei fone mi ; articulaci6n de fonemas ; articulao dos

1 79

omuor; tUvula.; Zlipfchen; njerith; H3bl

QOI<

resini, v. uvularni retroflekaan, 2-26

- rI!trofiexe; retrofies so; retrofiexo ; retrofiexo ; retrofiex ; retro,: fiex; retrofiex ; retrofieks; peTpO<pnel<CHbnt
rije, 4- 1 5 do 1 7, 4-35, 4-39, 4-40 .mott j parola. ; .palabra.; tpalavra. ; tCU vintt; .word.; .Wort.; .fjaH:; tcnOBO.

pressAo sintagmatica, pressAo no discurso ; presiune sintagmati; syntagmatic pres sure; syntagmatischer Oruek; shtypje sintag matike; CHHT8rMaTJlqeCl<oe AaBJleHHe, A8B
neHHe B peqeBOH ueml

sintem, 4-35 do 40, 6-20 - syntherne; sin

tema; sintema; sintema; sintem; syntheme ; Synthem; sinteme ; CHHTeMa tuazione ; situaci6n ; situao; situaJie ;lsitua tion ; Situation; situate ; cmyaUHH

situacija, 1 -8, 1 - 1 2, 4-25 - situation ; si

ropski prijevod, v. kalk

sabir; lingua franca, sabir; sabir; sabir; sabir ; sabir j .Lingua Franca. ; sabir; tca6l1p,

sjecite, (troka upadanja.) 4- 1 1 - point Sabir, 5-23

samoglasnici,

v. vokali

d'incidence ; punto d'incidenza ; punto de incidencia ; ponto de incidncia; punct de incidenfa ; point of incidence; Inzidenz punkt; pike e incidences, pike ndodhjeje ; TOqI(a B nQAeHHH

lite ; satelite; satelit; satellite; SateUit; sa telit; ca-rennHT segmentazione ; segmen tacI6n; segmeltao; . segmentare ; segmentatlon ; Segmennerung; prerje ; cerl\1eHT8UHH

*satelit, 4-32 - satellite; satellite; sate

sk1onidba , v. tdeklinacija skraivanje, v. kraenje slaganje (rijei), kompozicija, 4-34 do

37 - composition; composizione; compo sici6n; composilloj compunere ; composi tion; Zusammensetzung; kompozicion ;

segmentacija, 3-4, 3-8 :- segmelltatioll ;

semantike virtualnosti, 2-8, 4-25

tualites semantiques; virtualita semantiche; virtualidades semanticas ; virtualidades se manticas j virtualitAJi semantice ; semantic potentialites ; semanti sche Moglichkeiten; virtualitete semantike; nOTeHQUantlble 3H8qeHRJI

- vir

I<OMD03HQHH

slaganje (kongruenclja), 4-5, 4-21 do 23 4-35, 4-42 - accord; concordanza, accordo ; concordancia; concordancia, tacordot ;acord, congruenf3; agreement, concord, congru ence ; Kongruenz, Obereinstimmung; per kim ; tCOrnaCOBaHliet slobodni monem, 4-35

- seri ; serie ; serie ; serie; serie; series ; Reihe; sen ; cePHH

serija, niz, 3- 1 5

- sif flante sibilante; silbantc ; sibilante ; sifiant; sibila t ; s-Lam; fishkelluese ; cH6 H mIHT ,
sibilant, piskavi suglasnik, 2-28
CBIICTH!.UH"

- moneme libre; monema libre; monema libre; monerna liv re ; monem liber ; free moneme ; freies Mo nem ; monem e lire ; ca060AH8H MOJ-leMa

slog, 2-38, 3-21

- syllae; sillaba si1aba; silaba; si1aba; syl1able; Stlbe; rrokje ; cnor

*silem, 4-39 - syllemme; sillemma ; sHe

ma ; silema; sHemi syllemme; Syllemma; silem e ; cnnneMMa

*sinkretizam, 0-6

- syncretisme; sincre tismo . sineretismo ; sincretismo ; sincretism; syncr tism; Synkretismus; sinkretize m ; CHJ{I(penI3M

sloene artikulacije, 2-35 - articulations complexes ; articolazioni (orali comp esse; articulaciones (buca1es) compleJas ; arucula Oes (bucais) complexas ; articulapi com plexe ; complex articulations ; komplexe, zu sammengesetzte Artikulationen ; nyjtime (gojore) komplekse; cnO>KHhle apTHh-ynHUHII smisao, v. znaenje specifian, 1 -8, 6- 1 7

sinkronijski, 2-2, 2-4 - synchronique;

CfJHXPOHHblfi

sincronico ; sincr6nico; sincr6nico; sincro nic ; synchronic ; synchronisch ; sinkroni k ;

- specifique ; spe cifico; especlfico ; especifico ; specIfic; spe cifical ; spezifisch ; specifik j cneuu<pliqeCKHi{ - spirante; spirante ; espi rante; espirante ; spirant; spirant; Spirans ; spirante; CnHpaHT
spirant, 2-24 spoj,
v. junktura

sintagma, 4- 1 3 - syntagme; sintagma; sintagma; sintagma; sintagma; sintagm j Syntagma; sintagme; CHHTarMa sintagmatski, 1 -20 :- sytagmatique ; s!n
tagmatico ; sintagmauco; s1Otagmt1co ; s tagmatic; sintagmatic ; syntagmausch ; S1O tagmatik ; CHHTarMaTIIQeCl<Hit

spona, v. kopula sraiivanJe, v. stapanje srednja iupljina, 2- 1 9 - cavite moyenne ;

sitagmatski pritisak,

i 24 - p es . sion syntagmatique; pressIOne slDtagmat1ca; presi6n sintagmatica, presi6n en la cadena;

-23

cavira media; cavidad media; cavidade me dia ; cavitate medie; medium (sized) cavity; mitt1ere MundhOhle ; hapje mesatare ; cpe AHHH (poTOBaH) nonocn.

1 80

srednji vokali, 2-20 - voyelles moyen

nes; vocali medie; vocales medias; vogais medias ; vocale medii ; middle vowels ; Mit tellaute ; zanore e mesme; cpeAHHe rna
CHbIe

stanka, v. pauza ))stanje, v. tUk_ (glagola) stapanje, (uzija, .ralivanje, 4-34, 6-20
- figement ; fissazione ; fijaci6n; cristaliza r;ao; impiettire; fusion ; Erstarrung ; nguro sje, ngurtesim ; 38CTbIBaHHe .

Uinak: Cuokclonalni uinak, 6-28-ren dement fonctionnel; rendimento funziona le ; rendimiento funcional ; rendimento fun cional ; randament functional; functional yield ; funktionale Leistung, funktionale Be lastung; ngarkim funksional; <pym<U1iOHa
nbHas 3Q><PeKTHBHOCTb

un11ingvan, v. jednojezian unutranja junktura, unutranji spoj,

v. junktura

usneni suglasnik, v. labijal u.neno-zubni, v. labiodentalan uvula, v. resica uvularan ())resini), 2-1 6 i 30 - uvu
laire; uvulare; uvular; uvular; uvular; uvu lar; uvular; njerithor, uvular; ysynsPBhtH

strainji, 2- 1 7 do 19

- posterieur:, d'ar

riere; posteriore ; posterior; posterior; pos terior; back; hinter; i mbrapme ; 38):tmri{

strainJonep&ni, v. velaran struktura, 6- 1 4, 6- 1 9 - sttucture ; struttu

ra ; estructura; estrutura; structur8 ; struc ture; Struktur ; strukture ; CTpyt<Typa

uzajamno razumijevanje, v. razumijeva

nje

subjekt, 4-26 do 28 - sujet; soggetto;

sujeto; sujeito; subiect; subject; Subjekt, Satzgegenstand ; kryefjale ; cy6beKT

Varijanta (onema, 3- 1 6 i 1 7 - variante

de phoneme ; variante di fonerna; variante de fonerna; variante de fonema; variant4 a fonemului; variant of phoneme; Phonem variante ; variante foneme ; aapHaHT <poReM bJ

subordinacija, 4-32 i 33 - subordination ;

subordinazione; subordinaci6n; subordina o ; subordonare; subordination ; Unter ordnung; nenrenditj e ; cy60PAHH8uunl

sugla.nici, v. konsonanti *sulkalni suglasnik, 2-28 - sulcale; -;

sulcal ; sulcal ; sukala ; sulcal ; Sulkallaut; sulkale ; CYJIKIlJlbHblH

varijanta oznaenoga, 4-7 - variante de

signifie; variante di significato ; variante de significado ; variante de significado; varian ta a semnificatulu i ; variant of significatum ; Signifikatvariante ; variante te shenjuari ; aapIfaRT 03RaQaeMoro

Supijina, v. maksimalna, minimalna, sred nja iupljina Auitavi suglasnici, 2-28 - chuintantes :
*scibilanti _ ; prepala tales, tchicheantest ; chi antes; consoane uieriitoare ; hushing conso nants; -; shushuriteset ; WHnSIUllle

varijanta oznaitelja, 4-2, 4-7, 4-1 4 variante de signifiant; variante di significan te ; variante de significante ; variante de sig nificante ; variantA a semnificantu1ui; variant of significatum ; Signifikantvariante ; varian ti! shenjuesi; BaplfaRT 03HaQaIoUlero

Tjesnani, v. frikativan tonovi, 1 - 1 7, 3-3, 3-26 do 30, 3-32 tons; toni ; tonos ; tons ; tonuri ; tones ; Tone ; tone; TOHbI

velariziran, 2-35 - velarise ; velarizzato ; velarizado; velarizado ; velarizat; velarized ; ve1arisiert; i velarizuar ; BennpH30BaRHbIH velaran, 2-3 - velaire; velare ; velar; ve
lar ; velar; velar; ve1ar; velar; BenRpRblI ,
3aAeRe6Rbrn

trajanje (glasova), 2-23, 3-24 - duree;

durata; duraci6n ; durao; durata ; dura tion; Dauer; gjatesi; AJIHTeJlLHOCTb

vezani monem, 4-35 - moneme con

joint; monerna legato; monema ligado; mo nema ligado (conjunto) ; monem conjunct ; bound moneme; gebundenes Monem ; mo neme e baskhengjitur; CBS3aRHan MOHeM:l

trajni ())produni) suglasnici, 2-24 continues ; continue; continuas ; continuas ; continui ; continuants ; Dauer1aute ; te vazh dueshme ; npoTs>J<elDlbIe

)veznik , 4- 1 8, 4-32, 4-46 - teonjonc

tion-; .congiunzione-; teonjunci6nf; tCOn juni!o. ; .conjunctiet ; .conjunction ; .Kon junktiont, .Bindewort ; lidhez, .konjunk sion_; .COI03

transkripcije, 1 - 1 2, 2- 1 2 - ttanscriptions ;
trascrizioni ; ttanscripciones ; ttanscris j ttanscrieri ; transcriptions ; Transkriptione ; transcriptime ; TpaHCKPHI1UHH

trenutani (glasovi), 2-24 - momenta

nees; momentanee ; momentaneas; momen taneas ; momentane ; stops ; Momentanlautc ; te pikerishme ; MnlOBeHHble

vibrant (.drhtavi_), 2-24 i 27 - vibrante ;

vibrante ; yibrante; vibrante; vibrant; ttill, flap ; Vibrans ; dridhese; aH6paRT, AJ>O>Ka
UtHH cornaCRbU l

tvorba glasova, v. artikulacija glasova

))vid , v . aspekta

1 81

virtualna pauza (stanka), 3-5, 4- 1 4

pause virtuelle ; pausa virtuale; pausa vir tual ; pausa virtual ; pauzi virtualA; poten tial pause; mOgliche Pause; pushim virtual ; BupTy8JUdlDJI naY38 virtualnosti, v. semantikeJvirtualnosti

do ; rotunjit; rounded ; gerundet; i buzo rezuar; ory6neHHblH

zategnut, v. razvuen i .zategnute zatvor, zatvol'lli, v. okluzija, okluzivan zatvoren, 2-1 7 i 18 - ferm ; chiuso;
cerrado; fechado; inchis ; closed; geschos sen; i mbyllur ; 38KPb1TblH

visina: melodijska visina, 3-3, 3-24 i 25

-

hauteur melodique; altezza melodiC8; altura mel6diC8 ; altura mel6dica; inil.pme melodicA; melodic pitch ; StimmhBhe ; ngri tje melodike; MenonUleCKaJl BblCOT3, Bbl COTa TOKa

zatvoreni popis, 1 - 1 3 - liste fermc; lista chiusa; lista cerrada; lista fechada ; lista inchisa ; closed list; geschiossene List; liste e mbyllur; 33KPb1TblH cmlCOK zatvol'lli suglasnik, v. okluziv zavisna reenic:a, 4-33, 6-2
- .propo sition subordonnc ; .proposizione subor dinata ; tOraci6n subordinada; .proposiAo subordinada. ; tpropoziJie subordonatli ; .subordinate clause; .untergeordnete Satz.; 'fjali e varur, fjali e nenrenditur ; .npHna TOtUlOC npe,nnO>KeHue

vjerojatnost, 6- 1 1

probabilite; proba bilita; probabilidad; probabilidade; proba bilitate ; probability; Wahrscheinlichkeit; gjase; BepOJl'nlOC'l'b

vokali, samoglam1ci, 2- 1 6 do 23, 3-2 1 ,

3-39 - voyelles; vocali ; voca1es ; vogais ; vocale ; vowels ; Vokale; zanoret ; rnDCUble

voutiv, 6- 1 5 - .vocatif ; .vocativo.; .vocativo ; tvocativoe ; .vocativ ; .vocative; .Vokative, tAnredefall ; tthirore. ; -3BaTe .m.HLrlt (nanC)1() Zajednica: Jezina zajednica, 5-2 - com munaut linguistique; communitA linguis tica; comunidad lingUistica; comunidade linguistica ; comunitate lingvisticA ; linguis tic community; Sprachgemeinschaft ; bash kesi gjuhesore; Jl3bD<OBaJl 06ll\HOC'l'b zaUhOlt, v. redundancija zamJenicacc, 4- 1 8, 4-46 i 47
- .pronome ; .pronome ; tpronombre; .pronomee ; .pro nume; .pronoun; .Pronomen, Fiinvort ; .peremer ; tMecroHMelDle

znaenje, 1 - 1 9, 2-7 do 9, 4- 1 6, 4-35

sens; senso ; senti do ; sentido ; sens; mea ning; Bedeutung ; kuptim; CMblCJ1, 3ua tlCHHe

znak, v. jezini znak zubni, v. denta1an

zvuan, 2-1 5
- sonore, voise; sonoro ; 50noro; sonora ; sonor; voiced ; stimmhaft; i zeshem, sonor; 3BOHl<HH

triJelo, v. farinks
- genre fe minin; genere femrninile; genero femenino; genero feminino; gen feminin; femjnine gender; weibliches Geschlecht, weibliches Genus ; gjini femerore; )KeHCKuil ponJ

enski ro, 4-5, 4-23, 4-42

zaobi_en (.zaokruen), 2- 1 7 do 19 - ar rondi ; procheilo; redondeado; arredonda-

1 82

Fr ancusko-hrvatski indeks

Abrcgement, 6-6, 6- 1 4 - kraenje accent, 3- 1 , 3-3, 3-3 1 do 3-36 - naglasak, accent , 1 -5, 1-7 - tnaglasakt, .akcentt accentueUe (unit6 ), 3-25, 3-3 1 , 3-35, accord, 4-5, 4-21 do 23, 4-35, 4-42 - sla
ganje 4- 14 i 15 akcent

bilinguec(, 5-2 - dvojezian (bilingvan) bilinguisme, 5-4, 5-27 do 29 - dvojezi

nost (bilingvizam)

usneni)

Bilabial, 2-25 - bilabijalan (bilabijal ; dvo

- akcenatska jedinica

actuall.ation, 4- 1 0, 4-25, 4-27 i 28 aktualizacija

Calque, 5-28 - kalk canonique (orme ), 3-40 - kanonski eue videc(, 6-30 - .prazno poljee, .prazna
kuica na) upljina upljina oblik

adjectif , 4-42, 4-44 - 'pridjeve adjectif attribut , 4-42 - 'predikatni adjectif 6pithtec(, 4-42, 4-44 i 45 adverbe, 4-1 1 , 4-45, 6-3 - .prilog. affectif (langage . ), 6- 1 9 - .afektivni. ail'ixe, 4-36 do 39 - afiks afl'riqu6e, 2-36 - afrikata allophone, 3 - 1 6 - .alofon. a1v60laire, 2-26 - alveolar(an) amalgame, 4-2, 4-6, 4- 1 4 i 1 5, 4-22, 4-35, analogie, 6-21 - analogija analy.e phonologique, 3-8, 4-2 i 3, 4-8
4-40, 5-28, 6-3 jezik .atribute pridjeve

cavit6 maxima, 2- 1 7 - maksimalna (us

cavit6 minima, 2- 1 7 - minimalna (usna) cavit6 moyenne, 2- 1 9 - srednja upljina centralis6es (voyelles. . ), 2-20 - centra
.

lizirani vokali

chaine parl6e, 1 - 1 0 - govorni lanac changements Iinguistiques, 6-1 do 4 chevauchement (VOiT aussi amalgame), 4-1 4 i 15 - preklapanje chom (du locuteur), 1 - 1 8 i 1 9, 2-6, 3-2,
promjene Gezine . .)

- amalgam

- fonoloka analiza
njivanje na moneme

analy.e en monmes, 43 do 6 - rala abt6rieur, 2-1 7 i 18 - prednji apical, 2-26 - apika1(an) apico-alv6olaire, 2-26 - apikoa1veolar(an) aplco-dental, 2-26 - apikodental(an) arbitraire (des (alts Iingui.tiques), 1archiphonme, 3- 1 8 i 1 9 - arhifonem arriere (d' . ), 2- 1 7 do 1 9 stranji arrondi, 2- 1 7 do 19 - zaobljen article , 4-38 i 39 - tlan articulation, v. premiere articulation, articulation (des phonemes), 6-29 - ra
lanjivanje fonema deuxieme articulation 14

- arbitrarnost (jezinih pojava)

articulation (des sons), 2-1 1 do 39 - ar aspec:t , 4-43 - .aspekt (.vid.) aspiration , aspire , 2-32 i 33 - .aspi
racija., .aspirirao. (.hak, .haknute) trija, asimetrinost organa tikulacija (tvorba) glasova

asym6trie des organes, 6-3 1 - asime avant (d'), 2- 1 7 do 19 - prednji *axlologie, D- l t - aksiologija

4-3, 4-8, 4- 1 7, 4-34 do 35 - izbor (govor nikov) chwntantes, 2-28 - utnvi suglasnici clic(s), 2-34, 3-3 - .klik(ovi)e, .coktavi suglasnici code, 1 - 1 8 - kOd communaut6 linguistique, 5-2 - zajed nica Gezina ... ) communication (onction de), 1 -4, 6-5, 6-7 - komunikacija : funkcija komunika cije, komunikacijska funkcija commutation, 3-22 - komutacija comparatiC , 4-32, 4-35 - .komparativ compI6ment , 4-24, 4-26, 4-32 - .do punae compl6mentarite partieIle, 3- 1 9 - dje lomina komplementarnost complexes (articulation.. ) , 2-35 - slo ene artikulacije composition, 4-34 do 37 - slaganje *confixation, 4-36 - konfiksacija *confixe, 4-36 - konfiks conjoint (moneme . ), 4-35 - vezani mo nem conJonction, 4- 1 8, 4-32, 4-46 - veznik consonnes, 2-24 do 37, 3-21 - konsonanti (suglasnici) constrictive, 2-24 - frikativan (tjesnani ; frikativ)

183

contexte, 4-25 - kontekst continues, 2-24 - trajni (-produni.) su

glasnici

contraste, 1-20, 2-6, 6-23 - kontrast contrastive (fonction ), 3-1 - kontras

tivna funkcija

ergatif , 6- 1 S - .ergativ. exocentrique, 4-34 - egzocentrini expansion, 4-30 do 34 - ekspanzija (pro

irenje, proirak)

convergence, 5- 1 4 - konvergencija coordination, 4-3 1 , 4-46 - koordinacija copu1e, 4-42, 4-44 i 45 - .kopula,
.spona.

experience (non linguistique), 1 -7 i 8, 1 - 1 2, 4- 10, 4-24 - iskustvo (nejezino . ..) experience (element d' ... ), 4-1 1 i 1 2, 4-24, 6-3 - iskustvo : element iskustva experience (fait d'... ), 1 -8, 5-28 - is expression (fonction d'.. .), 1-4, 6-7 kustvo: injenica iz iskustva izraavanje (ekspresija) : funkcija izraava nja (ekspresije) expressive (fonction. . . ), 3-1 - ekspresiv na funkcija

cordes vocales, 2- 1 4 - glasnice (glasiljke) corpus, 2-4 - korpus correlation, 3- 1 5 - korelacija coiit, 6- 1 2 i 1 3 - cijena (-cijena kotanja) creole, 5-16, 5-24 - kreolski cu1minative (fonction... ), 3-33 - kulmi
nativna funkcija

Declinaisoncc, 4- 1 5, 6-3 - .deklinacija.,

.sk1onidba.

Ferme, 2- 1 7 i 1 8 - zatvoren figement, 4-34, 6-20 - stapanje, sraiva

nje

demarcation, 3-36 i 37 - demarkacija demarcative (Conction. . . ), 3- 1 , 3-36 derivation, 4-34 do 39 - derivacija, iz

vodenje demarkacijska funkcija

(jezika)

fonction, 2-6 - funkcija *fonctionnel, 4- 1 2 - funkcional Conctions (du langage), 1-4 - funkcije fonctions (des elements phonlques), 3-1
do 4 - funkcije (glasovnih elemenata)

) desinencecc, 4- 1 4 i 1 5, 4-40, 4-46 - tna

stavak.

determinants, 4- 19, 4-32 - determinanti *determination, 4- 1 9, 4-32 - determi

nacija, odredenje deuxieme articulation, 1 -8, l - l l , 2- 1 0 - druga artikulacija dental, 2-26 - dentalni, zubni iachromque, 2-2 - dijakronijski dialecte, 2-3, 5-1 1 do 1 5, 5-1 7 - dijalekt, narjeje dialectisation, 5-14 - dijalektalizacija difl'erenciation maxima, 6-26 - dife rencijacija (maksimalna ...) diglossicc(, 5-4 - .diglosija. diphtongues, 2-23 - diftonzi discontinu (signifiant... ), 4-4 i S, 4-21 - diskontinuirani (prekinuti) oznaitelj discrites (unitis), 1 - 1 7 - diskretne je dinice distinctive (Conction. . .), 3-1 - razlikovna (distinktivna) funkcija

fonctions (des monemes), 1 - 1 0, 4- 1 0 do 1 2, 4- 1 8, 4-24, 6-3 - funkcije (monema) fonctions primaires (des monemes), 4- 1 8, 4-47 - primame funkcije (monema) forme, 2-8 - oblik frequence, 4- 1 9, 6-6, 6- 1 1 do 1 7 , 6- 1 9
- frekvencija, est08

frequence (des phonemes), 3-38 - frek vencija (fonema) fricative, 2-24 - frikativ (frikativan), tjes nani suglasnik Gemination consonantique, 2-37, 6-1 6, 6-23 - geminacija (suglasnika. . .) genre feminin, 4-5, 4-23, 4-42 - enski
rod

glotte, 2- 1 4 - glotida (.glota) giottai, gIottalise, 2-32 i 33 - glotalan, grammatical (moneme. . . ), 4- 1 9 - gra
matiki monem Iralan glotaliziran

distribution complementaire, 3- 1 6 komplementarna distribucija donal, 2-29 i 30 - dorsalni (*Iedni) durec (des sons), 2-23, 3-24 - trajanje (glasova)

grasseye, 2-30, 3-2 i 3, 3- 1 7 - tralav,

Hauteur melodique, 3-3, 3-24 i 25 - vi

sina (melodijska... ) mija

Economie linguistique, 6-5 - ekonomi

ja, ekonominost (jezina...)

homonymie, 2-8, 5-22, 6-22 - homoni hors-situation (emploi de la langue ... ; VoiT aussi situation), 5-22 - izvan situa
cije (upotreba, uporaba jezika ... )

ecrite (langue ... ), ecriture, 1 -2, 1 - 1 7, 2-4, 5- 1 8 do 22 - pisani jezik, pismo eJectives, 2-33 - ejektivni emprunt (populaire ou savant), 5-29 enclitique, 4- 1 S - enklitika endocentrique, 4-34 - endocentrini energie, 2- 3 9, 3-24 - energija equidistance (entre les phonemes), 6-26
- ekvidistancija (medu fonemima)

- posudenica (puka ili uena)

idiotismecc, 1 - 5 - idiomatski izraz implosives, 2-33 - implozivni, injektivni infinitifcc, 1 -9, 4-30, 4-43 - .infinitiv inCormation, 6-9 do 1 t - informacija,
obavijest

injectives, 2-33 - injektivni, implozivn!

1 84

intgration (de. phonemes), 6-20 - in tegracija fonema, integracija (fonoloka ... ) intercomprchen.ioD, 5-3 - razumijeva
nje (uzajamno... ) interdeDtal, 2-26 - interdentalni, meu zubni interfreDce, 5-28 - interferencija intermcdiaires (types vocaliques . ), 2- 1 9 - meutipovi (vokalski. .., samoglas niki ... ) intonatioD, 1 - 1 5 i 1 6, 3-3 i 4, 3-25, 3-30, 4-1 , 4-33 - intonacija intro.pectioD, 2-8, 4-35 - introspekcija

mode , 4-3, 4-43 - maint moindre effort, 6-5 - manji (najmanji) momeDtances, 2-24 - trenutani (glasovi) mODeme, 1 -9 - monem mODeme autoDome, 4- 1 0 i 1 1 - auto
nomni monem napor

inveDtaires limits et iI1imits (voir aussi li.te), 4- 1 9, 4-38, 4-47 - inventari (ogra
nieni i neogranieni . . .) (v. i

popis)

JODcture, 3-6 - junktura (unutranja... ),

spoj (unutranji ... )

LabiaI, 2-25 - labijal, usneni suglasnik labio-deDtal, 2-25 - labiodental(an) (us

neno-zubni)

mODeme fODctionnel, 4- 1 2, 4-20, 4-4 1 , 6-3 i 4 - funkcionalni monem more, 3-29 - mora morpheme , 1 -9 - tmorfem. morphologie, 4-6 - morfologija *morphologique, 3-41 - morfoloki morpho(pho)Dologie, 3-4 1 - .morfo (fo)nologija. mot , 4- 1 5 do 1 7, 4-35, 4-39, 4-40 trije. mouille , 2-29 - .meki. (.mokrit) moyennes (voyelle ), 2-20 - srednji (vokali) moyeDnes (donales . .), 2-30 - srednji (dorsali) Nasal, 2-22, 25, 26, 29, 30 - nazalni. neutralisatioD, 3- 1 8 do 20, D-6 - neutra neutre (voyelle), 2-20 - neutralni vokal DOm , 4-43 - .ime. nombre, 4-5, 4-38 - .broj. nOmiDatif , 4-22, 6- 1 5 - mominativ. Dorme active et pa.sive, 5-6 - nomla *noyau, 4-32, jezgra OcclusioD, occlusive, 2-24 - okluzija (za
tvor), okluzivni, zatvomi suglasnik occlusion gIottale, 2-14, 2-32, 3-3, 3-6 - giotidalna okluzija oppositioD, 1-20, 3-1 , 4-8 - opozicija, opreka ordre (daDS une corrclatioD), 3-1 S red (u korelaciji) ordre des unite., 1 - 1 0, 4-8 i 9 - red (poredak) iedinica ouvert, 2- 1 7 i 18 - otvoren (aktivna i pasivna... ) lizacija nosni

labio-palatal, 2-35 - labiopalatalan labio-velaire, 2-35 - labiovelaran labio-velari.ee, 2-35 - labiovelarizirani

suglasnik vokali

liches (voyelles. ), 2-21 i 33 - labavi

langage, l-l do 4 - jezik, jezik (ljudski ...), JEZIK langue (objet de la linguistique), 1 -4,

- jezik (organ)
glasnik

langue (orgaDe), 2- 1 7 do 2 1 , 2-26 do 30 larynx, 2- 1 6 - larinks, grkljan laterale, 2-24 i 27 - lateral, .boni. su

1-18

i 19 - jezik (predmet lingvistike)

Iaeme , 1-9 - leksem lemcal (mODeme ), 4- 1 9 - leksiki mo

nem

libre (mODeme. ), 4-35 - slobodni mo

linearite (du IaDgage), 1 - 1 0 - linearnost

nem

liste ouverte (VoiT aussi inventaire), 1 - 1 3

- otvoreni popis

- zatvoreni popis

liste (ermce (voir atusi inveDtalre), 1 - 1 3

ljudskog (jezika)

litteraire (oeuvre ), 1-2, 6- 1 8 - knji

evno djelo

longueur (d'uD SOD), 2-23, 2-37, 6-27

Palatal, 2-29 - palatalan, nepani palatalisee, 2-35 - palatalizirani (tumek

ani.) suglasnik

- duliina (glasa) luette, 2-1 6 - resica ( nepana...), uvula

Marque (de correlation), 3 - 1 5 - oznaka maternelle (langue), 5-27 - -mate

rinski. jezik (korelacije)

paradlgmatique, 1-20 - paradigmatski parole, 1 - 1 8 - govor participcc(, 4-43 - .particip. patois, 5-9 i J O - lokalni govor, .patois. pause virtuelle, 3-5, 4- 1 4 - virtualna pertineDce, pertinent, 1 - 1 0, 2-5, 4-9 relevantnost, relevantan (pertinentnost, per tinentan) pertineDt (trait. ), 3- 1 3 do 1 5 - rele vantno (pertinentno) obiljeje pharynx, 2- 1 6 - farinks, drijelo pharyngaJes, 2-3 1 - faringali
pauza (stanka)

melodie de la parole, l - I S i 1 6, 2-1 5,

3-25 - melodiia govora message, 1 - 1 8 - poruka mi-occlusive, 2-36 - poluokluziv modalitc, 4-1 9 i 20, 4-38 i 39 - modal nost

1 85

pharynp1ise, 2-35 - faringalizirani su

glasnik

situation (voir aussi hors-situation), 1 -8,

1 - 1 2, 4-25 - situacija

phonematique, 1 - 1 5, 3-5 do 23
matika

fone

phoneme, 1 -9 - fonem phonetique, 2-5, 2- 1 1 - fonetika phonetique (notation ), 2- 1 2 - fone phonologique (notation ), 2- 1 2
tiko biljeenje (transkripcija)
- fono loko biljeenje (transkripcija) phrase, 4-33 - reenica (tfraza.) pldgln, 5-23 - pidin point d'incidence, 4- 1 1 - sjecite (Hoka upadanjae) post6rieur, 2- 1 7 do 19 - stranji postpalatal, 2-30 - stranjonepani, post palatalni predicat, 4- 1 1 , 4-26 do 29, 4-33, 4-42 do 44 - predikat pr6dicatiC (moneme ), 4-29 i 30, 4-32 - predikatni monem predicatiC (noyau ), 4-32 - predikatna jezgra pr6dicatif' (synta,me... ), 4-24, 4-47 predikatna sintagma pr6dicatoide, 4-33 - predikatoid predoraal, 2-28 - predorsalan pr6dorso-alveolaire, 2-28 - predorsoal veolaran pr6,lottaUse, 2-33 - preglotaliziran premiere articulation, 1 -8, 2- 1 0, 6-2, 6-2 1 - prva artikulacija pr6palatal, 2-29 - prepalatalan ))prepositioncc, 4-46 - tprijedlog. pression paradigmatique, 6-23 i 24 paradigmatski pritisak pression syntagmatique, 6-23 i 24 sintagmatski pritisak probabUite, 6- 1 1 - vjerojatnost ))pronomcc, 4- 1 8, 4-46 i 47 - _zamjenicae ))proposltion subordonn6ecc, 4-33, 6-2 tzavisna reenica. prosodie, l - I S, 3-24 do 35 - prozodija

sommet de syUabe, 3-21 - jezgra sloga sonore, 2- 1 S - zvuan sourd, 2- 1 S - bezvuan specifique, 1 -8, 6- 1 7 - specifian spirante, 2-24 - spirant structure, 6- 1 4, 6- 1 9 - struktura subordination, 4-32 i 33 - subordinacija ))substantiCcc, 4-23 4-38 4-42 4-47
_imenica. sujet, 4-26 do 28 - subjekt *su1cale, 2-28 - sulkalni suglasnik syllabe, 2-38 3-21 - slog

(v. i izvan situacije)

*syllemme, 4-39 - si1em synchronique, 2-2 2-4 - sinkronijski *syncretisme, D-6 - sinkretizam syntacmatique, 1-20 - sintagmatski syntagme, 4- 1 3 - sintagma syntacme autonome, 4- 1 3 do 1 7 6-3 autonomna sintagma syntheme, 4-35 do 40, 6-20 - sintem

Tendues (voyelles ), 2-21 i 23

- napeti (vokali) tons 1 - 1 7. 3-3, 3-26 i 30, 3-32 - tonovi tons melodiques, 3-28 i 29 - melodijski tonovi tons ponctuels, 3-27, 3-29 - punktualni tonovi trait pertinent, voir pertinent transcriptions, 1 - 1 2, 2- 1 2 - transkripcije (v. i biljeenje)

Unite accentuelle, voir accentuelle unilingue, 5-27 - jednojezian, unilingvan uvulaire, 2- 1 6 i 30 - uvularan (resini_) Variations geographiques, 2-3
grafske varijacije (razlike)
-

geo

variante (de phoneme), 3- 1 6 i 1 7

janta (fonema)

vari

variante (de signIfiant), 4-2, 4-7, 4- 1 4 Quantite, 3-36 - kvantiteta Redonance, 6-8 - redundancija, zali host rendement Conctionnel, 6-28 - uinak
(funkCionalni ) r6tracte, 2- l 7 - razvuen i -zategnutt retroflexe, 2-26 - retrofteksni
- variianta (oznaitelja) variante (de signifie), 4-7 - varijanta (oznaenog) vela1re. 2-30 - velami velarisi, 2-35 - velarjziran ))verbecc, 4-43 - tglagol. vibrante, 2-24 i 27 - vibrant (-drhtavi) virtuaUtes semantiques, 2-8, 4-25 - se mantike virtualnosti vocal (caractere ), 1 -2, 1 - 1 0 - g1asov nost, glasovni karakter vocales (cordes ), voir cordes ))vocatiCcc, 6- 1 S - tvokativ voise, 2- 1 5 - zvuan ))Voix(c, 4-29 - tlik., tstanje. voyelles. 2- 1 6 do 23, 3-2 1 , 3-39 - vokali, samogJasnici

Sabir, 5-23 - sabir *satelllte. 4-32 - satelit segmentation, 3-4, 3-8 - segmentacija sens, 1 - 1 9, 2-7 do 9, 4- 1 6, 4-35 - znaenje,
smisao

serie, 3- 1 5 - serija, niz sUllante, 3- 1 S - sibilant, piskavi suglasnik sipe UnlUistique, 1 -9 - jezini znak sipe prosodique, 4-1 - prozodijski znak signifiant, 1 -9 - oznaitelj (tznaeee) sipUie, 1-9, 4-7, 4- 1 7 - oznaeno

Zero (comme terme d'une opposition), 3-6 - nula (kao lan opozicije) zero (comme variante de signifiant), 4-3, 4-4 - nula (kao variianta oznaitelja)

186

Sadraj

Funkcionalizam Andrea Martineta lingvistike Rije unaprijed Predgovor izdanju iz godine 1980. Predgovor hrvatskom izdanju

okviru strukturalne

V-XIII XV-XVI XVII XIX

Poglavlje 1 . Lingvistika, ljudski jezik i jezici Poglavlje 2. Opisivanje jeziki Poglavlje 3.

Fonoloika analiza

1- 1 5

1 7- 38

39-64 39-4 1 4 1 -53 53-6 1 6 1 -62 62-64

I. II. III. IV. V.

Funkcije glasovnih elemenata Fonematika Prozodija Demarkacija Upotreba fonolokih jedinica

Poglavlje 4. Znaenjske jedinice

I. II. III. IV. V.

65-94 65-69 69-83 83-85 86-90 90-94

Analiza iskaza Hijerarhija monema Ekspanzija Sintematika Klasifikacija monema

Poglavlje 5. Raznolikost idioma i jezinih upotreba Poglavlje 6. Razvoj Jeziki Drutvena promjena i jezina promjena I. II. Ekonomija jezika
187

95- 1 1 2

1 1 3- 1 36 1 1 3-1 1 5 1 1 6-1 1 9

III. Informacija, frekvencija i cijena lV. Kvaliteta jedinica V. Dinamika fonolkih sustava
Dodaci Kratka bibliografija
L

J l 9- 1 29 1 29- 1 3 1 1 3 1- 1 36 1 37-1 39 1 4 1 - 1 45 141 1 4 1 - 1 42 142- 1 44 144- 1 45 1 47- 1 68

Dodatna lektira i upute II. Strukturalna lingvistika III. Bibliografija funkcionalne lingvistike IV. Opa djela
Bibliografija radova Andrea Martineta

Indeks naziva i pojmova

(hrvatski, francuski, talijanski, panjolski, portugalski, rumunjski, engleski, njemaki, albanski, ruski) 1 69- 1 82
Francusko-hrvatski indeks 1 83- 1 86

1 88