Antropoloka analiza ljudskog kostura s nalazita Torec Preno pole I

dr. sc. MARIO NOVAK Odsjek za arheologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Ante Kovaia 5 Zagreb mr. sc. SINIA KRZNAR Institut za arheologiju Ulica grada Vukovara 68 Zagreb

Arheoloki kontekst
Tijekom istraivanja 2005. na poloaju Torec Preno Pole I pronaen je pored ukopa objekata i jedan ljudski kostur. Mrlja ukopa tijekom iskopavanja nije bila vidljiva, a nakon ienja kostura ustanovljeno je da okolo kostiju pokojnika nema nikakvih priloga osim jednog ulomka keramike koji je pronaen uz lijevu nogu (SEKELJ IVANAN 2006b: 78) (slika 1). S obzirom da uz kostur nije bilo popratnog arheolokog materijala koji bi poblie datirao sam ukop starost je odreena C14 metodom. Analiza starosti C14 metodom ustanovila je da kostur potjee iz 8. stoljea. Zanimljiv je podatak da je to jedini pronaeni ljudski kostur na tom nalazitu, te da na istom nije ustanovljeno postajanje groblja iz tog perioda. Kako bi se dobilo to vie informacija o toj osobi, njeni skeletni ostaci podvrgnuti su opsenoj antropolokoj analizi.

zdjelice u to spada robusna graa, uzak veliki sjedni urez (incisura ishiatica maior), velika aurikularna zglobna ploha, kratki trup preponske kosti kao i odsustvo ventralnog grebena, subpubinog konkaviteta i predaurikularnog sulkusa (PHENICE 1969; KROGMAN, ICAN 1986; SUTHERLAND, SUCHEY 1991). Kako bi se dodatno potvrdio spol analizirane osobe u obzir su uzete i druge kranijalne i postkranijalne morfoloke razlike (BASS 1995), a posebno korisnim pokazale su se diskriminantne funkcije za odreivanje spola odraslih osoba na temelju dimenzija bedrene kosti (LAUS 1997). Mjere bedrene kosti (najvei promjer glave bedrene kosti 49 mm; antero-posteriorni subtrohanterini promjer 28 mm; antero-posteriorni promjer na sredini bedrene kosti 31 mm; transverzalni promjer na sredini bedrene kosti 29

Rezultati
Antropoloka analiza provedena je 2009. godine u osteolokom laboratoriju Odsjeka za arheologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Najprije je napravljena detaljna inventura prisutnih kostiju, zglobova i zuba, nakon ega su odreeni spol i starost u trenutku smrti, zatim su provedena antropometrijska mjerenja i, na kraju, detaljna makroskopska analiza eventualnih patolokih promjena. Grob 1, SJ 047 Tafonomija i stupanj ouvanosti: kosti su vrlo dobro ouvane (slika 2), svjetloute boje s umjerenim postmortalnim oteenjem korteksa. Kosti su robusne s rijetkom trabekularnom kosti. Spol: rije je o kosturu mukarca. Za odreivanje spola analizirane osobe koritena je antroposkopska metoda koja se temelji na opim morfolokim razlikama izmeu mukog i enskog kostura, a najvee razlike nalaze se na podruju

Slika 1 Kostur iz gr. 1/SJ 047 in situ tijekom arheolokih iskopavanja (T. Sekelj Ivanan).

Slika 3. Inventar analiziranih zuba s pripadajuim patologijama (V. Vyroubal).

morfologije aurikularne plohe zdjeline kosti koja odgovara sedmom stupnju (LOVEJOY ET AL. 1985) u koji spadaju osobe izmeu 50 i 60 godina starosti. Morfologija sternalnog kraja 4. desnog rebra odgovara estom i prijelazu na sedmi stupanj (ICAN ET AL. 1984) to je sukladno starosti izmeu 45 i 60 godina. Stupanj srastanja kranijalnih avova (MEINDL, LOVEJOY 1985) sugerira starost izmeu 50 i 60 godina jer su tri regije avova potpuno zatvorene i srasle, a dvije regije su srasle vie od 50%. Intenzitet i distribucija degenerativnih promjena (osteoartritisa) na kraljenici i zglobovima karakteristina je za osobu stariju od 45 godina (PFEIFFER 1991). Umjerena do jaka abrazija griznih ploha zuba i jaka alveolarna resorpcija (LOVEJOY 1985) sugeriraju relativno visoku ivotnu dob (iznad 50 godina). Tjelesna visina: u trenutku smrti tjelesna visina ove osobe bila je 170,16 3,94 cm. Tjelesna visina izraunata je na temelju najvee duine lijeve bedrene kosti (451 mm). Najvea duljina bedrene kosti predstavlja udaljenost od najvie toke na glavi bedrene kosti do najnie toke na distalnom kondilu. Visina je izraunata uz pomo tzv. TrotterGleser tehnike (TROTTER 1970), a sva ostala antropometrijska mjerenja izvedena su prema naputcima Martina i Sallera (1957). Zubi: detaljni inventar svih zuba prikazan je na slici 3. U alveolama je prisutno sedam zuba gornje i osam zuba donje eljusti. Analizirana osoba zaivotno je izgubila jedan zub na gornjoj i sedam zuba na donjoj eljusti. Prisutne su i kariozne promjene: 1) na drugom pretkutnjaku lijeve strane gornje eljusti karijes je prisutan na okluzalnoj plohi i unitio je itavu krunu zuba (slika 4); 2) na treem kutnjaku lijeve strane gornje eljusti karijes je prisutan na korijenu; 3) na prvom pretkutnjaku lijeve strane

Slika 2. Shematiziran prikaz ouvanih kostiju (V. Vyroubal).

mm) snano sugeriraju da je rije o kosturu mukarca. Lubanja je vrlo robusna s jako izraenim nadonim lukovima, koso postavljeno eonom kosti, velikim mastoideusima i vrlo jako izraenim hvatitima miia (linea nuchae superior i linea nuchae inferior) na zatiljnoj kosti. Donja eljust je robusna sa irokim granama (ramus), gotovo okomitim kutom koji grana zatvara s trupom donje eljusti (angulus mandibulae), a brada ima tipino muki etvrtast oblik. Starost: u trenutku smrti ova osoba imala je izmeu 50 i 60 godina. Doivljena starost odreena je na temelju

Slika 4 Karijes na drugom pretkutnjaku lijeve strane gornje eljusti koji je unitio itavu krunu zuba (V. Vyroubal).

Slika 5 Antemortalna fraktura lijeve lisne kosti (dio kosti je postmortalno oteen) (V. Vyroubal).

donje eljusti karijes je prisutan na interproksimalnoj plohi i zahvatio je manji dio krune zuba. Zubni karijes zarazna je bolest koju karakterizira demineralizacija anorganskog dijela i unitenje organskog dijela zuba. Oboljenje je zarazno i prenosivo, a po svojoj je prirodi progresivno u tom smislu da odravanje istih uvjeta koji su doveli do pojave karijesa u konanici dovodi do potpunog unitenja zuba (PINDBORG 1970). Na lijevoj strani gornje eljusti prisutna su i dva zarasla alveolarna apscesa. Alveolarni apsces nastaje kada se bakterije iz karijesa proire preko korijena zuba u zubnu alveolu, a prepoznaje se po defektu na korteksu koji nastaje kada gnoj iz apscesa probije otvor za drenau u kosti (LAUS 2006: 118). Grizne plohe svih prisutnih zuba pokazuju znakove jake abrazije to sugerira relativno visoku doivljenu starost i konzumiranje relativno tvrde i neprocesuirane hrane. Patoloke promjene: eventualna prisutnost patolokih promjena analizirana je i biljeena prema suvremenim kriterijima (AUFDERHEIDE, RODRGUEZ-MARTN 1998; ORTNER 2003). Blagi degenerativni osteoartritis (osteofiti) prisutan je na 3., 4. i 5. vratnom kraljeku, na 4. i 5. slabinskom kraljeku

kao i na ramenima, laktovima, kukovima i koljenima. Osteoartritis je kronian, progresivan proces na kosti koji karakterizira propadanje i troenje zglobne hrskavice koja se uslijed toga stanjuje, a na rubovima zglobova stvara se novo kotano tkivo osteofiti. Cilj tih promjena jest proirenje povrine optereenog zgloba, a navedene promjene s vremenom uzrokuju deformaciju zgloba. imbenici koji najvie pridonose razvoju osteoartritisa su mehaniki stres i fizika aktivnost (HOUGH, SOKOLOFF 1989; MCKEAG 1992), a veina osoba starijih od 40 godina ima osteoartritine promjene na kraljenici (SCHMORL, JUNGHANNS 1971; DIEPPE, LIM 1998). Schmorlovi defekti prisutni su na 10., 11. i 12. prsnom kraljeku. Schmorlovi defekti morfoloki se prepoznaju kao plitki okrugli ili bubreasti defekti, promjera obino ne veeg od jednog centimetra, na superiornoj ili inferiornoj plohi tijela kraljeka. Nastaju uslijed prolapsa intervertebralnog diska u tijelo kraljeka, a prisutnost tih defekata obino se povezuje s jakim mehanikim optereenjima kraljenice (SCHMORL, JUNGHANNS 1971), odnosno s akutnim ili pretjeranim fizikim naporom. Na distalnoj treini dijafize lijeve lisne kosti prisutna je stara, dobro zarasla fraktura koja se oituje po malom remo-

deliranom kalusu (slika 5), a kao sekundarna posljedica traume prisutan je blagi zarasli upalni proces (periostitis) i blagi traumatski osteoartritis (osteofiti) na lijevoj skonoj kosti.

Zakljuak
Antropoloka analiza ljudskog kostura pronaenog na nalazitu Torec Preno pole I 2005. godine otkrila je da je rije o mukarcu starom izmeu 50 i 60 godina. Za razdoblje 8. stoljea to je visoka starosna dob, to nam potvruju i podaci za istovremeno nalazite Privlaka, gdje je svega 12 od 181 osobe doivjelo starost iznad 50 godina (LAUS 1996: 142, T. 1). Antropoloka analiza 794 skeleta iz groblja 7. 8. stoljea u elovcichu u Slovakoj, pokazuje da je tako visoku starost doivjelo svega 53 mukarca, odnosno 54 ene, tj. 13,9 % analiziranog uzorka (STLOUKAL, HANAKOVA 1974: 138). Pokojnik iz Toreca znatno je nadivio prosjenu ivotnu dob odraslih mukaraca u Privlaci koja je iznosila 35 godina (LAUS 1996, 144), odnosno 45,9 godina koliko je iznosila prosjena ivotna dob mukaraca u elovcichi (STLOUKAL, HANAKOVA 1974: 186). Abrazija griznih ploha zuba i raspored karioznih promjena sugeriraju da se ova osoba prehranjivala relativno tvrdom i neprocesuiranom hranom, najvjerojatnije poljoprivrednim proizvodima (itaricama) bogatim ugljikohidratima. Distribucija i intenzitet degenerativnog osteoartritisa najvjerojatnije je posljedica neto vie ivotne dobi, dok je prisutnost Schmorlovih defekata na kraljecima pokazatelj tekog fizikog rada. Stara zarasla fraktura lijeve lisne kosti najvjerojatnije je posljedica pada ili nekog drugog nesretnog sluaja a ne namjernog nasilja. Kraniometrijske analize ranosrednjovjekovnih populacija sredinje Europe svrstavaju te populacije u etiri velike

skupine: avaroslavenske populacije zapadno od Dunava, avaroslavenske populacije istono od Dunava, bjelobrdske populacije i poljske, odnosno ranosrednjovjekovne dalmatinsko-hrvatske populacije (LAUS 1998, 2000). Na skeletu iz Toreca, zbog izrazite fragmentiranosti lubanje i postmortalnog odsustva kostiju lica, kraniometrijska analiza nije mogla biti provedena, te se naalost, ne moe odrediti eventualna populacijska pripadnost ove osobe. Ovaj nalaz ranosrednjevjekovnog ukopa unutar naselja, jedinstven je za podruje Hrvatske. Na prostoru srednje Europe, u ranom i razvijenom srednjem vijeku, ukopi grobova unutar naselja takoer predstavljaju rjedak nain pokopavanja, no znatno su ei nego u Hrvatskoj. Tako su u Komjaticama, naselju koje egzistira od 9.do kraja 12., odnosno poetka 13. stoljea, pronaena tri groba ukopana iznad objekta koji se moe datirati u 9. -10. stoljee (ALKOVSKY, VLKOLINSKA 1987: 142). Na temelju njihova poloaja i odnosa sa ostalim objektima, grobovi se datiraju od 11. pa do poetka 13. stoljea (ALKOVSKY, VLKOLINSKA 1987: 166). Njihovo pokopavanje unutar naselja povezuje se sa nekim izvanrednim dogaajima kao to su epidemija ili nasilna smrt (ALKOVSKY, VLKOLINSKA 1987: 148). Nakon analize grobova pokopanih unutar naselja sa 35 lokaliteta 9. i 10. stoljea na podruju Slovake, Hanuliak je zakljuio da se najvjerojatnije radi o grobovima pojedinaca koji su prekirili zakone zajednice, te vie nisu bili punopravni lanovi drutva. Osim njih na rubu naselja pokapane su vjerojatno i osobe koje su umrle pod sumnjivim okolnostima, nasilnom smru ili samoubojstvom (HANULIAK 2004: 339 341 ). Koji je razlog, da je osoba pronaena u Torecu takoer pokopana unutar naselja, trenutno nije mogue odgovoriti, no veoma je vjerojatno da je njegov za sada jedinstveni poloaj u Hrvatskoj prije posljedica slabe istraenosti srednjevjekovnih naselja, nego neprisustva takvog pogrebniog obiaja na naim podrujima.

Torec za knjigu saetak Arheolokim istraivanjem provedenim 2005. godine, na poloaju Preno Pole I, unutar podruja naselja pronaen je i jedan grob s relativno dobro ouvanim ljudskim kosturom. Uz kosti pokojnika nisu zabiljeeni nalazi, a C 14 metodom grob je datiran u 8. stoljee. Detaljnom antropolokom analizom ustanovljeno je da se radi o kosturu starije muke osobe, koja je u trenutku smrti imala izmeu 50 i 60 godina. Za navedeno razdoblje to je veoma visoka ivotna dob. U skladu s njom su i na kostima zabiljeene patoloke promijene. Na skeletu iz Toreca, zbog izrazite fragmentiranosti lubanje i postmortalnog odsustva kostiju lica, kraniometrijska analiza nije mogla biti provedena, te se ne moe odrediti eventualna populacijska pripadnost ove osobe. Kako se ukopi pokojnika unutar naselja, u ranom i razvijenom srednjem vijeku, uglavnom povezuju uz osobe umrle pod sumnjivim okolnostima, nasilnom smru, samoubojstvom ili tijekom epidemije, zanimljivo je da na kosturu iz Toreca nisu pronaeni tragovi koji bi potvrdili tu pretpostavku.