HRVATSKI STUDIJI SVEUILITA U ZAGREBU DIPLOMSKI STUDIJ KROATOLOGIJE KOLEGIJ: KULTURNA ANIMALISTIKA

VILE

STUDENTICA: Tatjana Klari MENTORICA: dr.sc. Suzana Marjani

Zagreb, svibanj 2013.

SADRAJ:

1. Uvod 2. Vile 2.1. Vilinski konj

3. Vila kao mitski kiborg - ikonografski paradoks vilinskoga tijela 3.1. Telurno u vilinskome tijelu

4. Zakljuak 5. Literatura

1. Uvod
Vile su dio nae kulture. Prie se o njima prenose iz generacije u generaciju, zastupljene su u poeziji, romanima i bajkama te nas uvode u svijet mistinoga i nepoznatoga. Svijet vila i danas je poznat u narodu i prenosi se na novije generacije, u poneto izmijenjenom obliku jer gotovo ne postoji dijete koje ne zna za Zubi vilu. Vile su obino prikazane kao djevojke ugodnoga izgleda, duge plave kose, blagoga karaktera no u narodnim predajama hrvatskoga kraja, postoji odstupanje od takve fizike ljepote, a oituje se u animalnim obiljejima vila. Tko su zapravo vile, gdje one ive ili su ivjele te koja su njihova obiljeja i povezanost sa ivotinjama, pokuat e se odgovoriti u ovome seminarskome radu. U prvome dijelu pisat e se openito o vilama, njihovim karakteristikama, pojavi, kazivanjima u narodu koja su prikupljena iz literature te e se objasniti povezanost vila s konjima. Drugi dio e konkretizirati paradoksalnu pojavnost vilinskoga tijela koja se oituje u telurnim i ornitomorfnim obiljejima.

2. Vile
Prema Hrvatskome jezinome1 portalu vila predstavlja mlado i lijepo ensko bie koje je obdareno maginim moima. Dronji i imunovi (2010.) navode kako su kazivai prilikom njihova istraivanja o fantastinim biima u lovinakom kraju opisivali vile kao djevojke naglaene fizike ljepote koje su bile odjevene u bjelinu dugake haljine. Takoer su istaknuli i uvrijeeno miljenje o vilama iz uvoda kako je jedna od fizikih osobina i njihova duga kosa plave boje koja pada do lea. Zanimljivo je kako su pojedinci () ispriali kak o se nekad vjerovalo da se vile eljaju kada se na nebu pojavi duga, a djevojkama i djevojicama bi se u takvoj situaciji sugeriralo da se odmah poeljaju da bi im kosa bile poput vilinske. (Dronji imunovi, 2010.: 299.). Gotovo jednako je zabiljeila i krbi u svome lanku o elementima duhovne culture primorskih Bunjevaca: rije je o vrlo lijepim mladim djevojkama duge kose, odjevenim u bjelinu, koja simbolizira njihovu nevinost, budui da se nikada ne udaju (2000.: 218.) Dronji imunovi (2010.) i krbi (2000.) zabiljeuju kako su kazivai iz Lovinca i iz Panjia izjavili kako se za naroito lijepu djevojku govorilo da je vila nagorkinja. Izraz vila nagorkinja proizlazi iz vjerovanja da vile ive po umom prekrivenim gorama. U tradicijskoj predodbi stanovnitva lovinakog kraja vjeruje se kako su vile obitavale na Velebitu, a pojedini ispitanici istaknuli su kako su ivjele u peinama. Suzana Marjani u svome lanku ivotinjsko u vilinskom (2004.: 233.) navodi podjelu vila prema Ivanu Kukuljeviu Sakcinskom koji izvodi trijadnu podjelu vila prema mjestu na ili u kojemu borave, a to su vile zrane, vile zemne i vile vodne. Gorske vile pripadaju zajedno s poljskim vilama u zemne vile te za gorske vile Kukuljevi Sakcinski navodi kao mjesto njihova prebivanja spilje, jame i peine. Kazivai povezuju vile i s plesovima u kolu. Kola su vodile na raskrijima, livadama, njivama, u umama i na gori, tj. Velebitu (Dronji imunovi, 2010.:300) Zabiljeen je velik broj raznovrsnih kazivanja o susretima s vilama u kolu kojima je zajedniko da su se odigravali iskljuivo nou. Kaziva iz Sv. Roka (Dronji imunovi, 2010.:301) prisjetio se prie o jednom takvom susretu koji se zbio na mjestu zvanom Pejinac: Priali su, ujak jedan je bio kod neke cure. Ima je neki prijelaz, nije moga pri tu, nego e on i tamo na most. Voda je velika
1

http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search_by_id&id=f19uXhV7&keyword=vila; stranici pristupljeno 4. svibnja 2013.

bila. I sad, doe on tamo, zove se Pejinac. Kad on naiao, a igra se kolo! To sve u bilini i njega u kolo. I on e. Igrali, igrali, kad veli zapjevae pivci, nestade svega. Ja veli ostado sam. Najvie kazivanja povezano je s planinskim predjelom Velebita znakovitog toponima Vilenska vrata. Prema rijeima kazivaa, na mjestima gdje su vile igrale ostao bi karakteristian kruni trag ugaene trave ili utabana snijega. Ljudi su se bojali ovakvih mjesta te su ih izbjegavali, a djeci su govorili da se moraju prekriiti i brzo otii odonuda jer bi im vile mogle nakoditi ukoliko kroe nogom u takav krug. Kazivaica iz Sv. Roka (Dronji imunovi, 2010.:302) naglaava kako je bilo puno opasnije kad naie kad one kolo igraju. Vile se vie ne pojavljuju ljudima, a razlog njhova nestanka je zlo u svijetu koje je naruilo jedinstvo ljudskoga i ivotinjskoga svijeta i prirode. O svome bijegu govore i same vile: Pobjegle smo od naroda u obu pilju. Utekle smo otkada ljudi psuju. (Marjani, 2004.: 231. Prema Vrki, 1995.:38.) 2.1.Vilinski konj Najrasprostranjeniji motiv kazivanja zabiljeenih na podruju istraivanja Dronjia i imunovia vee se uz vilinsku fascinaciju konjima. Pojedini kazivai navode kako bi nou znale ljudima ukrasti konje te ih jahati do jutra, a sutradan bi njihovi vlasnici primijetili da su ivotinje umorne. Kao najoitiji znak nonoga posjeta vila bila je zamrena griva. O irokom rasprostiranju pojave u selima ovog kraja svjedoi navod iz Piplice: Ko je god ima konje, to se deavalo. (Dronji imunovi, 2010.: 304.) Dronji i imunovi (2010.: 304.) navode kazivanja jednoga Svetoroanina koji napominje kako je ujutro naii na zamrenu grivu bio znak da su konji dobri, poto su vile jahale samo najbolja grla. Dio kazivaa potvruje da je griva bila ispletena u prave pletenice, dok ostali navode kako tome nije bio sluaj ve da je bila zapetljana tako kao kada se konja ne timari neko vrijeme. Zapletenu konjsku grivu nije bilo dobro rasplitati, to potvruje kaziva iz Smokria prisjeajui se to mu je jednom ispriao neki ovjek iz Likog Cerja:
Ja sam prije imao konje i vajk im je griva bila spletena. Ali ne bi to niko raspleo! Ja sam iao negdje u Dalmaciju, na sajam pa ja to raspliao. I meni rekao jedan stari ovjek, veli, nemoj to

raspliat. To nije dobro raspliat. Eto, gatali svata. Veli on, rasplia neko u njegovom selu, pa je konj poslije bija ko da je vrag u njega ua! (Dronji imunovi, 2010.: 304.).

Vilinska gesta pletenja konjskih griva govore o osobnome doivljaju o dodiru s astralnim vilinskim sferama. Marjani (2004.: 245.) navodi kazivanje:
vidija sam kakogod je u enske pletenica, u troje se plete, tako vidite isto se splete u konja; (...) i mnogo puta sam to znao sve razmrsit i vidite preko noi opet je spleteno sve. I ja vam jamim da to je iva istina. Kau da se to ne svije razmrsit.

Pletenje pletenica moe se upisati prema Marjani (2004.: 246.) u arhetip svezivanja, ukroivanja gdje pletenica ostvaruje titrajnu meuovisnost sva svijeta/ bia. Pletenje pletenica na konjskim grivama, osim to olakava jahanje, ujedno ukrouje i muevnu snagu osloboeni erotizam raspletene grive.

3. Vila kao mitski kiborg - ikonografski paradoks vilinskoga tijela

Gornjoj polovici vilinskoga tijela pripadaju ornitomorfna obiljeja to je u kontrarnosti s telurnom donjom polovicom vilinskoga tijela. Dronji i imunovi (2010.: 300.) zabiljeili su kako su prema kazivanjima vile imale krila te su sukladno tome mogle prvati. Znaenje rijei prvati opisuje kaziva iz Lovinca: Vila ima mo da leti. Jel, ono se kod nas zvalo prvanje. Ima krila. Te su vile obino imale krila. I ta moe prije velike duine velikom brzinom I nemo joj se sakrit. Jer ona moe trat, al moe i prvat. Letit. ( Dronji imunovi, 2010.: 300.) krbi (2000.: 219.) kod primorskih Bunjevaca takoer biljei predaje kako se vilama pripisuje sposobnost letenja. Marjani (2004.: 248.) pie kako se u opoziciji izmeu gornje polovice vilinskoga tijela, koji predstavlja vilu kao dugokosu, zlatokosu, krilatu djevojku i donje polovice, koji prikazuje spolnu tjelesnu dijadu s kopitarevim nogama, moe pratiti folklorna konstrukcija vile kao bipolarnoga astralnoga femininoga fenomena: vila kao figura unutranje ene (kao pozitivan vid anime) i

vila kao negativan aspekt razorne iluzije (2004.: 248.), koji prestavlja osloboeni erotizam Prirode. Ukoliko mukarac smrtnik prevarom ili kraom vili oduzme krila i okrilje, vile su prisiljene na brani descensus, no isto tako, ako se uspiju, takoer na prevaru, domoi svojih ornitomorfnih pomagala, one ponovno ostvaruju polet te naputaju brano uzemljenje i preputaju se ornitolokoj epifaniji uzleta due ( Marjani, 2004.: 248.). Marjani navodi i kako im ekstatinu psihonavigaciju uz lunarno-hipomorfno vozilo omoguuje i solarni krilati dio tijela krila i okrilje kao simbolizacija uspea (2004.:248.) Pod vilinskim krilima ne podrazumjeva se uvijek ornitomorfno astralno sredstvo, ve je ponekad rije o izomorfizmima krila, to jest, o vilinskim krilima, koprenki i santaletu koji je neka vrsta krune koja vilama omoguava astralan ascensus. Slino kao i u sluaju branoga descensusa sa smrtnikom koji vili na prevaru ukrade krila, vila gubi svojstvo letenja u sluaju da podere koprenku. U tom sluaju vila postaje obina, uzemljena ena.2 Natko Nodilo (prema Marjani, 2004.: 249.) pie kako su vile kao meteorna bia prema svojstvu oblaka nazvane lakokrile te da one imaju pozlaena krila i okrilje kojima lete. Nodilo takoer antromorfizaciju oblaka ili oblanoga duha odreuje procesom nastanka vila koja se sunanim sjajem prosvjetli. to se okrilja tie, u spomenu sa vilinskim krilima tumai se kao dio odjee koji prekriva vilino krilo. U trenutku kada vila skine svoje okrilje, postaje obina ena. Pritom se povezuje erotsko poimanje enskoga krila kao mjesta gdje se nalaze enski spolni organi te natprirodna mo enskoga organa vilinske moi toliko dugo koliko je ono sakriveno okriljem i nedodirnuto te nedostupno mukarcu. 3.1. Telurno u vilinskome tijelu Ljepotu vila, njihovu skladnu i atraktivnu djevojaku figuru vile nagruju elementi ivotinjskih obiljeja, to navode i kazivai iz Panjia i uklja prema kojima izgled vila nagruju kopita koja imaju umjesto nogu (krbi, 2000.: 219.) Natprirodno podrijeklo vila vidljivo je prema njihovim nogama koje nisu ljudske ve, prema etnografskim kazivanjima u Hrvatskoj, vile imaju maje ape, konjska kopita, ili okrugla stopala (ia, 2002.: 81.). Vilinska kopitareva ili papkareva noga (ili noge) upuuje na njihovu pripadnost onostranome (Marjani, 2004.: 238.).

Marjani (2004.: 249.) navodi kako je simbolika deranja ili krae krila povezana sa deranjem/ kraom himena.

Prema navodima velikoga broja kazivaa (Dronji imunovi, 2010.: 300.), umjesto ljudskih nogu, vile su imale magaree ili kozje noge te noge ko u ovce, a u Lovincu je zabiljeeno kako imaju i rogove. Maja Bokovi-Stulli (1955.: 125., prema Dronji imunovi, 2010.: 303.) donosi biljeku o distinkciji vilinskoga karaktera prema izgledu njihovih nogu: To s' kaivali pod kojom su kozje noge ona je s' vraje strane, a pod kojom su magaree ona je s boje strane. Tu je distinkciju u opisu karaktera mogue vidjeti i prema kazivanjima koja s jedne strane opisuju vile kao loe te su se njima plaila djeca kako se ne bi udaljavala od kue - odnit e te vila. Dronji imunovi biljee slino kazivanj u Lipau: Imale su po petero, sedmero! Pa kada bi bili nemirni rekle bi do e vila, pa e vas pokupit! (2010.: 301.). No, s druge strane, vile su percipirane i kao bia s boje strane, to jest, kao dobroudna bia naklonjena ljudima, to su Dronji i imunovi (2010.: 303.) zabiljeili kod nekoliko kazivaa. U Lovincu su zabiljeili kako su titile hajduke: U obliku ene u bijelome. Da su oni za tim likom ili I da su uvijek sretno izali ako su nju slijedili. Vila pomae stanovnicima Razbojina savjetom kako da se rijee nametnika od kojih im ugiba blago. Stav ovjeka prema vilama zapisuju Dronji i imunovi (2010: 303) u komentaru jednog Lovinanina: Gledaj, malo je odstojanja bilo. Nije strah, ali ovjek se zamisli. Meutim, pojedini kazivai tvrde kako je strah bio itekako prisutan, a razloge straha mogue je pronai u uvjerenju da njihova mo i njihov razum nisu naravni i ovjeanski, ve upravo obrnuto, nadnaravni I nadovjeanski (to zastrauje samo po sebi) i, ako i kad ele, mogu ih upotrijebiti protiv ovjeka. Suzana Marjani navodi (2004.: 238.) kako se vile obiljejem jedne ( ili obje) papkareve noge pribliavaju ikonografiji hromoga avla, to se moe povezati s kristijaniziranim imaginarijem o demonskoj tjelesnoj nakaznosti. Demonska je infekcija pojaana u sluajevima kada se govori o lijevoj magareoj nozi, povezujui lijevu stranu s arhetipskim pukim vjerovanjima u lijevu stranu kao kategoriju zla to je povezano s frazemom ustati na lijevu nogu biti bez razloga mrzovoljan i loe volje.3 Vilinske teriomorfne noge prema etiolokome vjerovanju potjeu kao kazna zbog njihove oholosti jer su bile djevojke gizdom ponosite. to se svagda gizdale, prokle ih Bog, i pretvori im noge u konjska kopita/ papka. Onda od stida one

http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search_by_id&id=eF1vWxY%3D&keyword=noga, stranici pristupljeno. 4. svibnja 2013.

pobjegoe u guste dubrave, pa se tu do dananjega dana kriju, i ne e da se pokau u kolu ostalih djevojaka (Marjani, 2004.: 239., prema Kukuljevi Sakcinski 1851.: 90.). Vile svoje noge ( konjska kopita, magaree, kozje noge...) prekrivaju dugakom bijelom haljinom. Marjani navodi Nodilove zakljuke kako se vilinske noge ipak odnose na olujni mit to jest, da kozje vilinske noge odlikuju silovitost gromovitu i olujnu te da je vila od svoga postanka primila kozje noge olujne. Nodilo na neki nain u svome tumaenju odbacuje magaree noge kao bioregionalno vezane samo uz Makarsko primorje, kod potomaka neretvanskih pogana, koje atribuira nazadnijim i narevnijim pokrtenicima. (Marjani, 2004.: 240.) To se tumaenje opovrgava ranije napisanim zapisom Maje Bokovi-Stulli, u kojem upravo magaree noge pripadaju vilama kojima se pridaje boanska dobrota te ona dolazi s boje strane, dok je vila s kozjim nogama ona s vraje strane. Vilinske kopitareve/ papkareve noge mogu, prema Marjani (2004.: 241.) simbolizirati animalni erotizam, takoer navodi Georges Devereuxovo tumaenje kako su enska udovita bila falosna i kako je i danas u modernome drutvu prisutan fetiizam enskih stopala ili cipela te prema tome noga postaje falosni simbol. Ukoliko promatramo tumaenja kako je noga, kao i spolni ud simbol ivota, vilinske noge mogu biti povezane s poimanjem plodnosti. No, kroz mitove i bajke noge su bile povezane sa smetnjama u hodu, od kojih je svima zasigurno najpoznatija bajka o Pepeljugi i njenoj izgubljenoj cipelici. Takoer jedno od poznatijih poveznica smetnje u hodu je mandarinsko podvezivanje stopala koje se prakticira kada ensko dijete ima izmeu est i osam godina. Cilj je bio smanjiti stopalo na veliinu od tri ina Zlatni lotos, a svrha je toga podvezivanja bila uiniti enu djelomino nepokretnom i ovisnom o mukarcu. Podvezivanje se provodilo sve do dvadesetoga stoljea, a Marjani pr enosi (2004.: 243.) kako je u BBC-jevoj seriji Ljudska seksualnost navelo kako su tako podvezana stopala zbog svoje unakaenosti djelovala kao kopita te da su upravo takva unakaena stopala erotski privlaila mukarce koji su cijelo stopalo uzimali u usta i poudno ga sisali (Marjani, 2004.: 243.), a ujedno su stavljali i zajedno dva stopala koja su tako davala pseudo-otvor koji su koristili kao simbolinu vaginu. Pepeljuga je prvi put zapisana u Kini tijekom devetoga stoljea, to bi moglo znaiti kako se uope ne radi o simpatinom i nespretnom dogaaju gubitka cipelice, ve je u izvornome obliku princ mogao biti fetiista enskih malih sitnih stopala.

U nekim mjestima, vile nisu imale papkareve/ kopitareve noge, ve obine ljudske, enske noge stopala. Vilinsko telurno obiljeje kopitarevih/ papkarevih nogu i ornitomorfno-aneoska krila figuriraju vile kao himerike ivotinje. Ta obiljeja prikazuju otklon od normalnoga, tj. od normalne ljudske forme, a svaki takav otklon od simetrije ljudske forme otvara mjesto natprirodnom. Budui da je kod vila prekoraena granica izmeu ljudskoga i ivotinjskoga, vile pripadaju mitskim kiborzima.

10

4. Zakljuak
Tumaenje pojavnosti vila u narodnim predajama i vjerovanjima nije nimalo jednostavno niti jednostrano. Kompleksnost njihove pojavnosti biljei se u telurno-ornitomorfnom paradoksu vilinskoga tijela. Pojava kopita i papaka umjesto ljudskih nogu biljei se u brojnim kazivanjima. Papci i kopita su najee konjska, kozja i magarea, no pojavljuju se i volovska pa ak i maje ape. Nagrivanje njihove inae lijepe pojavnosti objanjava se na razne naine, kroz demonsku tjelesnu nakaznost pristunu u kristijaniziranim tumaenjima onostranoga, olujni mit kojega tumai Nodilo ili putem animalnoga fetiizma te fetiizma stopala. Niti angelizam vilinskih krila nije ostao poteen erotskih poveznica, krila i vilinsko okrilje povezano je uz djevianstvo te mo krilnoga enskoga podruja koje krije privlanost zbog nedodirljivosti. Kroz pisanje seminarskoga rada o vilama i vilinskim tumaenja, doima se kako se ne moe niti u maginome svijetu odmaknuti od nametnutoga erotiziranja i podreenosti mukarcu.

11

5. Literatura
Marjani, Suzana, (2004.): ivotinjsko u vilinskom. U: Izmeu roda i naroda etnoloke i folkloristike studije. urednice: Renata Jambrei Kirin i Tea koki. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, Centar za enske studije, 2004. Biblioteka Nova etnografija, str. 231. 256. ia, Zoran, (2002.): Vilenica i vilenjak Sudbina jednog pretkranskog kulta u doba progona vjetica. Zagreb: Biblioteka Nova etnografija. Dronji, Matija; imunovi, Rosana, (2010.): Fantastina bia lovinakog kraja. Senj: Senjski zbornik, 37., 297. 322. krbi, Nevena, (2000.): Pojedini elementi duhovne kulture primorskih Bunjevaca Senj. Senjski zbornik, 27., 217. 226.
http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search_by_id&id=f19uXhV7&keyword=vila; stranici pristupljeno 4. svibnja 2013. http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search_by_id&id=eF1vWxY%3D&keyword=noga, stranici pristupljeno. 4. svibnja 2013.

12