Dodir prosvjetiteljstva i romantizma u knjievnom radu Mehmed -bega Kapetanovia Ljubuaka Knjievno-genetska linija, koja u historijskom trenutku osamdesetih

i u prvoj polovini devedesetih godina prelama i poetiki fiksira svojim djelom Mehmed -bega Kapetanovida Ljubuaka sastavljen je iz 2 komponente: jedna je racionalistiko shvadanje knjievn osti i prosvjetiteljska tenja, a druga je folkolorno-romantiarska. Kapetanovideva knjiica Risale i ahlak (Pouka u lijepom i runom ponaanju), koja je izala anonimno 1883 godine, predstavlja djelo u kojem su najpotpunije doli do izraaja njegovi racionalistiko-prosvjetiteljski pogledi.Pouke u ovoj knjizi iznesene su razgovjetno i direktno sa nekim racionalnim duhom, koji se slae sa duhom narodne poslovice. Tu je na prvom mjestu namjera da se njome dade lijep primjer i temeljit povod Bonjacima za pisanje i izdavanje knjiga na svome materinskom jeziku. Sadrina zbornika Narodno blago bila je daleko od vjerskog i narodnog zatvaranja i iskljuivosti. Suradnici nemuslimani u njoj, poslovice i iz nemuslimanskih izvora, ak i sa duhom kriticizma i negativnog odnosa prema Turcima, izreke nemuslimanskih knjievnika itd svjedoili su o vjersko-narodnoj toleranciji i jo vie o Kapetanovidevu preovlaivanju duha vjerske podvojenosti i irokom bratstveno-sunarodnikom odnosu prema naprednom i avangardnom suvremenom historijskom i knjievnom trenutku. Istono blago-da se jugoslovenski narod upozna sa istonim knjievnostima Ljubuak je odvajao vjeru od nacionalnog osjedaja, nastojao potaknuti Bonjake na afirmaciju njihovog vlastitog nacionalnog identiteta. Plima novog vremena u prozama Edhema Mulabdia Njegova proza s jedne strane izvire iz muslimanskih narodnopripovjedakih tradicija i opservacije savremenog ivota, a s druge strane svodi se i primjenjuje na aktuelnu problematiku i kulturnog razvoja Bonjaka. Glavnu karakteristiku strukture prve Mulabdideve knjige, romana Zeleno busenje ini tok pripovjedake materije: proticanje vremena koje nosi ljude i sudbine junaka ove proze i ostaje na kraju kao jedina lirsko-fatalistika rezonanca. U isto vrijeme kada se u Ahmetu, nakon bratovog saopdenjada je Bosna data Austriji javlja dilema-na jednoj strani, ljubav prema Aii i planovi u vezi s njom, na drugoj strani prodata Bosna, njegov revolt prema Osmanlijama i osjedanje dunosti da brani domovinu, dolazi i centralni zaplet romana kada kod kajmekana pisar ita obavijest graanima da je sultan predao Bosnu. Opis Aiine smrti u zavrnoj glavi sav je stilu i tonovima bonjake narodne lirske pjesme; kad se daje drago za nedragog. Zavretak ove glave sav je u znaku izmirenja u smrti, u znaku stavljhaja pokrova na rtve okupacije s pripovjednim tonom sagledavanja dogaaja u proticanju i hirovima vremena i sudbine, dakle njihovog podizanja u vie sfere fatalizma i zbivanja na koje ovjek ne moe utjecati nego im se nemodno potinjava. I okupacija se, tako, prikazuje kao neto neminovno, kao dio opdeg procesa i toka vremena. A rtve tih zbivanja u pievom osvjetljenju daju se na kraju bez krivice, nevine i bezazlene. U Mulabdidevoj prozi opdenito postoje dva istaknuta tipa likova koji se ivotno uspostavljaju odnosom prema vremenu, najbitnijem spoljanjem iniocu i kojima pisac posveduje posebnu panju: to je prvo lik konzervativca, fanatino okrenutog prolosti, suprotstavljenog novom

ivotu koji sve oko sebe vrednuje starim mjerilima, a drugo je lik ovjeka adaptilnog vremenu, razumnog otvorenog. Drugu vrstu ivotnih Mulabdidevih likova predstavljaju junaci sa naglaenim epskim crtama, mada neki od njih nisu dati u cjelini u epskom kontinuitetu, ved samo u poetnom zamahu pievog kreiranja.

Osman-Aziz U okviru bonjakog knjievnog stvaranja Osman-Azizov roman Bez nade predstavlja prvi obimniji knjievni prikaz ivota i stanja duhova u prvim godinama AU vladavine u BiH. Sama radnja romana odvija se u atmosferi raspoloenja i reagiranja mostarskih Bonjaka na AU upravu i sve to je dolo s njom sa naglaenim snanim i neprekinutim mntalitetom iz vremena turske vladavine i jakom tenjom za vradanje starog. Knjievna sadrina romana zasnovana je na suprotstavljanju glavnih likova Alage i Omerefendije, koji utjelovljuju razliite poglede i odnose prema AU stvarnosti u Bosni, razvijajudi se do simbola u ovoj prozi i muslimanskoj sredini ocrtanoj u njoj. Osnovna knjievno -strukturalna razlika nosilac nepomirljivosti, tradicionalizma i konzervativnog fanatizma, ostvaren potpunije, ivotnije i toplije dok je Omer-efendija, naprednjak i zastupnik ideje o razumnoj adaptaciji u novim prilikama, piev favorit i rezoner, ostao knjika i stilizovana linost u ovom djelu. Kad je vidio Omer-efendijinog Hilmu u tijesnim haljinama Alaga je doivio kao konano uvjerenje o izdajstvu dina, guenju svih svetinja, prihvatanju onoga to kauri donose i hode da nametnu. Prvi lan Alagine porodice koji u odsutnosti oevog nadzora skrede s puta idudi ljudskoj i moralnoj propasti je njegov sin Mehmedalija. Njegovo padanja u romanu predstavlja dinaminu projekciju oeva povjerenja, ideala i nade i opde zablude o pravom kvalitetu ivota i ljudi. U ulsinom liku ima enje i ljubavi iz sevdalinke, ednosti, elje i ekanja, topline i tuge. Ali ima i neto realno ivotno to mu daje psiholoku uvjerljivost ive linosti. ulsa i Alaginca su u ovom romanu likovi iz druge, emocionalne i tople patrijarhalne sfere, trpedi likovi. Proza Osman-Azizova moe se podijeliti na 3 grupe: na prozu iz turskog doba, prozu na prijelazu dviju vladavina i vremena i prozu iz savremene AU stvarnosti. Glavna karakteristika njihove proze iz turskog doba jeste epinost pripovijedne strukture, skup stilsko-sadrinskih crta bonjake narodne epske pjesme i tradicije, koje se osjedaju u duim pripovjednim sekvencama ili u pojedinim scenama ovih proza (Pogibija i osveta Smail -age engida, Ago arid, Drite ga tamo ne pudite ga amo) Njihova proza na prijelazu vladavina kao i ona iz savremenne AU stvarnosti pokazuju pojaavanje ekspanzije idejnog , didaktikog supstrata koji ima za cilj prosvjedivanje otvaranjem oiju, upozoravanjem na uzroke i posljedice, a s romanima Bez svrhe i ciklusom S puta i teste njihova proza prelazi u pripovjedaki naturalizam i otvorenu otru drutvenu kritiku, iznoenjem crne stvarnosti i proricanjem nevesele perspektive. Musa azim ati izmeu erotike i mistike

Musa azim atid zapoeo je u stilu svoga pjesnikog prethodnika Baagida, prigodniarski, standardno. Baagid i atid bili su dva razliita duha i dvije razliite pjesnike prirode. Dok je prvi bio vie sklon pjenikoj naraciji, poetskom fabuliranju, umovanju i etnikim i didaktiko prosvjetiteljskim konceptima, drugi je bio pjesnik po vokaciji i emotivnoj strukturi, koji je poetski doivljavao i matovito sublimirao sve ono sa ime je dolazio u dodir.Pjesnika tematika atideva bila je situirana uglavnom izmeu dva pola, na relaciji izmeu erotike i mistike. Erotici je pjesnika vukao nagon, mistici duhovno nastrojenje. Kombinacija ovih motiva ponekad se javljala sa osjedanjem izvjesne duhovne nelagodnosti, ponekad opet sublimirana u vidu epikurejsko-hajjamovske vizije grijeha, ivota i pokajanja. Tako npr sonet Kad vjetrid piri umjetniki izraava neskrivenu erotiku prijelaza iz ljubavne igre, vragolastog i obijesnog obigravanja do punode plotske udnje za milovanjem. Slobodu iste vrste pokazuje i pjesma Randezvous u kojoj iz eksterijera toliko tipinog za predstavn ike moderne, sa dekorom nodi, klupe, vjetrida probija pjesnikov zov upuden eni kao fiziko stvorenju koje je objekt grijeha i ulne naslade. Kasnije u atidevoj poeziji ena kao objekat oboavanja i udnje postao je subjekt sile, ljubavnog despotizma i demonske vitalnosti. U pjesmi Ja imam dilber gradu pokazuje se ovaj drugi vid pjesnikovog ljubavnog osjedanja. U ovoj pjesmi dobija se utisak nestvarne, zrane ljepote jednog bida koje je vie poetska vizija i fikcija nego stvarna ena. Prava erotika u ovoj pjesmi nije u centru panje. U pjesmi Kao to ljubice cvatu osjeda se utisak spokojstva i unutarnjeg ozarenja koje donosi pomisao na enu i to predstavlja osnovnu vrijednost ove pjesme. ena je atideva centralna misao i njegova opsesija. Ona je za njega i poetsko nadahnude i izvorite cjelokupnog ivota. U pjesmi Ja sam vijerni rob ljepote atid je pokuao izraziti manifest svog umjetnikog stvaranja, isto artistiki. Otvaranje svoje unutarnjosti svom irinom, poetski zanos koji osvaja bodrodu i optimizmom-to ostaje kao rezonanca ove programske pjesme, u kojoj pjesnik li iznijeti i svoju poetiku. Nasuprot tome, u drugoj pjesmi Ja nijesam sanjar pjesnik se imenuje kao patnik kojeg sudbina baca i lomi. Umjetnost kao kompenzacja ostaje prema pjesniku poraena pred naletom surove zbilje.