FILOZOFSKI FAKULTET DRUZBE ISUSOVE Anto Mi8ié PATROLOGIJA ad usum privatum Zagreb, 1989PATROLOGIJA Prema raznim autorima, ad usum privatum, priredio A. Midic, Zac~ reb, 1989. 1. UVODNE NAPOMENE "Patrologija je teolo&ka znanost koja te%eci spoznati Boga wosvjetlu viere, prouéava po natelima povijesnih znanosti cjelinu drevnih krSéanskih pisaca koje Katolitka Crkva uzi- ma kab svjedake svog nauka." (B. Altaner) "Patrologija je onai dio povijesti krSéanske knjizevnosti koja se odnasi na pisce koji stu starini obradivali teolo- Ska pitanja. Ona obuhvaéa pravovierne i heretiéke gisce: ipak se viée odnosi na one koji predstavl jaju tradicionalni nauk Grkve, crkvene Oce i pisce. Fatrologija se moe defi- nirati kaa znanost- 0 crkvenim Ocima. ‘Ona obuhvaéa na’ Zapa~ du sve kr&danske pisce do Grgura Velikog (+ 604) ili Izid~ ora Seviliskog (+ 634), ana Istoku dopire do Ivana Damas~ €anskog (+ 749)." (J. Quasten? Rijeé patrologiija prvi put je upotrijebio luteranski teolog Johann Gerhard (+ 1637) kojem je godine 1693. u Jeni objavijeno dielo “Patrologia sive de primitivae ecclesiae christianae docto- rum vita ac lucubrationibus apusculum." Patrologija se ne mote wu potpunosti paistovietiti s pojmom patristika koji dolazi od nalova patristitka teologiia, pod kojim su teolozi obradivali, potevsi vee od XVII stolje¢a, nauk otaca, razlikuiuei je tako od biblijske, skolastiéke ili spekulativne teologije. Iz patristigke teclogije je proiaSla povijest dogme koja se zatim protegla ne samo na spise otaca nego i sviedotans~ tva liturgije i koncila. Premda,je naziv patrologiia iz relativno kasnog razdoblja, naziv TAtYP = otac je koristen od samih potetaka krScanstva. Sv. Pavao u poslanici Korin¢anima kate: "Da i bezbroj u¢itelja imate u Kristu, ipak nemate mnogo otaca, jer vas ja Evandeliem rodih w Kristu Isusu." (1 Kor 4,15) U starini se osobito utitel} smatrao duhovnim ocem. Sv. Irenej u svom dielu Adversus haereses 4,41,2 kate: "Kad je netko primio pouku iz usta nekog drugog, naziva se2 sin onoga koji ga je poutavao, aavaj se zove njegov otac." U prvim stolje¢ima krSéanstva zada¢u pouéavanja imali su prvenstve- no biskupi pa se na njih odnosio i naziv otac. Ovaj naziv se za- drZavao za biskupe i poslije njihove smrti, osobito ako su dali snatan petat u Zivotu Crkve. Ve¢ potetkom V stoljeéa sveti Augu- stin smatra sv. Jeronima svjedokom pravovierja te ga citira u svojoj raspravi o istoénom grijehu (usp. Contra Jul. 1,7,31), ubrajajuéi ga tako medu crkvene oce premda Jeronim nije bio bis— kup. Osobito na koncilima u V‘stolje¢u postaju sve vaznijim doka~ zi izvedeni iz spisa otaca. Prodiruju¢i krug pravovjernih svjedoka i na pisce koji nisu bili biskupi ustalila su se neka natela po kajima je netko smatran CRKVENIM OCEM: 1) doctrina orthodoxa (pravovjeran nauk); 2) sanctitas vitae (svetost Zivota); 3) approbatio ecclesiae (crkveno odobrenje, prih- vaéanJe) 5 4) antiquitas (drevnost). Ako bi nekom crkvenom piscu manikala jedna od gore navedenih oz~ naka, za takve se koristi izraz “scriptores ecclesiastici", izraz je upotrebljavao ve¢ sv. Jeronim (usp. De vir. ill. prol.: Ep 112,35). Tako se medu crkvene pisce ubraja Origen i Tertulijan, premda su bili mdju najoriginalnijim i naiplodnijim ranokrSéan— skim piscima, manjka im medutim “doctrina orthodoxa". Pojmu “crkveni otac™ najblizi je pojam “naucitels erkve", pos— ljednjima, medutim nedostaje “antiquitas". U Zapadnoj Crkvi, izjavom pape Bonifacija VIII g. 1298. uobi- €ajilo se nazivali “Velikim crkvenim Ocima" : Ambrozija, Jeroni- Augustina i Grgura Velikeg. Istoéna Crkva slavi tri “Velika Bazilije Veliki, Graur Nazijanski, Ivan zlatousti, a Zapad Je ovoj trojici pridrugio i sv. Atanazija. 1. @utoritet crkvenih otaca @utoritet otaca proizlazi iz “vierske istine" da se krééan— stvo temelji ne samo na Svetom Pismu nego i na Predaji, kojoj su oci najodliéniji predstavnici. Stoga prvotna vrijednost i vaznost otatkih spisa nije u literarnoj neao sviedotkoj. Kad se oci uzi- maju kao autoritet u teolagiji, egzegezi, propoviiedaniu,... ne Promatraju se prvotno kao umnici nego kao sviedoci tradicije (te— stes traditionis). Ovim se nikako ne feli zanijekati velika umje- tni€ka vrijednost i povijesna vagnost dotiénih spisa, naprotiv mnogi otaéki spisi ostali su nedostignuti po umjetniékoj 1jepoti i teoloskoj umnosti. Otatka tradicija ne moze se ipak staviti uz bok onoj nadahnutoj u sv. Pismu, premda je nadahnutost novozav— Jetnih spisa “prepoznata” upravo u otatkom vremenu. Nijedan crkveni otac nije sam po sebi nepogreSiv, osim ukoli- ko je rije¢ o Papi kad je govorio “ex cathedra" adnosno ako je koji opéi sabor uzeo neki otatki tekst te ga proglasio kao pra vovierni nauk dotiénog sabora. @utoritet crkvenih otaca osobito je izrazen natelom: i mis consensus Patrum" (jednodugpno suglasije Otaca).Ovo se natelo osobito odnosi na tumaéenje sv. Pisma Sto su potvrdii osobito Tridéntski sabor (DS 1507, 1864), te Prvi vatikanski sbor ( DS 3007). "Unanimis consensus Patrum" ne smije se uzeti u broj¢anom smislu po kojem bi svi mislili isto i izrigito o pojedinim pita-Njima nego u morainom smislu, ti. dase oci u nekom shvacansu “uglavnom" slatu. Nije, medutim, lako naci jasan kriterij ovog Jednoduanog suglasja Otaca" pa je avo na¢elo uvijek ostavijalo i dosta nejasno¢a. Drugi vatikanski sabor nije unio u svoje doku- mente ovo naéelo, time se nije htjelo zanijekati i njeqova vat— nost. @uteritet pojedinih otaca ovisi o njihovom nauku, svetosti Zivota, pripadnosti crkvnoj hijerarhiji a takoder i od njihova odnosa prema “velikim Ocima". Sv. Augustin je postavio natelo da misli otaca treba vagati a ne zbrajati (usp. Contra Jul.2,10,35), tj. ne kcliko nego Sto i kako je neSto napisano. U V stoljecu otatki se tekstovi sve vide koriste kao argumentacija u polemici i teologkim spisima, a nastaju i prve zbirke citata ota¢kih teks- tova poznati pod nazivom florilegij, koji su se koristili, kao argumentacija, osobito u kristologkim raspravama. 2) Jezik starokrScanske literature Vee od samih potetaka bio je to gréki jezik. Vecina novozav- Jetnih spisa napisana je na grékom koji je bio i jezik prve evan— gelizacije. Gréki je uostalom bio i jezik sporazumijevania i kul- tura u ¢itavom sredozemnom podrugju, pa ne zaéuduje da je on pos— tao i glavni jezik prve Crkve, njezine knjizevnosti i lituraije. kroz itava prva dva stoljeca krS¢anski pisci korite gotovo isk— lju€ivo gréi, bez obzira kojem narodu ili podruéju pripadali. Tako su evandjelisti Marko i Ivan Zidovi, Justin porijeklom poga— nin iz Palestine, Klement i Erma u Rimu ili Tacijan iz Siriije, bez obzira na geografsku, kulturnu ili nacionalnu razlicitost, svi oni gidu gréki. Treba napomenuti «da su- oci, kao uostlom i, novozavietni pisci, koristili ne klasiéni oréki nego koine (Ko¢V7 2LEKTOS ) koji Je nastao mjeSanjem jezika drevne gréke knji-~ Zevnosti i govora jednostavnog puka. Prva kr&éanska knjizevnost na latinskom jeziku pojavijuie se polovicom drugog stoljeéa a radilo se o prvim prijevodima biblij— skih tekstova. Ti prvi, nama ne satuvani, prijevodi nastali su najvierojatnije u Sievernoj Africi, odakle potiée i prvi spis na latinskom: “Passio martyrum Scilitanorum" (oko 180. godine). Prvi istinski pisac na latinskom jeziku bio je Yertulijan koji je u- stvari i tvorac zapadne krSéanske terminologije na latinskom je~ ziku. Premda je Tertulijanov suvremenik, Hipolit u Rimu jo uvi- jek pige na arékom. (Stvarna uloga i doprinos Rima u razvoju la~ tinske krS¢anske kniizevnosti jo8 je nedovol jno prougen i poznat. Na Istoku uz prevladavajuéu knjizevnost ma grékom, polovicom drugog stolje¢a poiavijuju se krSéanske knjiZevnosti i na drugim jezicima. Tako na Sirskom jeziku Tacijam obiavliuje svoj Diates- saron a knjizevnost na sirskom ¢e doZivjeti 5vo3 vrhunac u spisi— ma sv. Efrema u IV stoljecu. VW Eqiptu ‘se, pogevsi od IV stoljeéa a posebno u V st. potela razvijati kn3izevnost na koptskom jeziku. Koptski jezik je ustva— ri jezik iz faraonskih vremena koji se u nekoliko dialekata o¢u- vao vsebito medju nizim i siromaSnijim slojevima stanovnistva. Potetkom IV. stolie¢a Armenija prihvaéa kr3éanstvo (prva kr3- €anska zemlja) au to razdoblje zefu i podetci knjizevnosti na armenskom jeziku.4 Za povijest starokrSéanske knjizevnosti vaini su jo8 tekstovi na etiopskom, arapskom, pa ¢ak i neki prijevodi na staroslaven- skom jeziku. Riede su stvarana originalna djela na ovim jezicima nego se na nih prevodilo osobito s grékog pa su nam neki spisi samo tako sa¢uvani. Tako npr. spis sv. Ireneja “Demonstratio praedicationis apostolicae" saéuvao se samo u armenskom pri jevodu. 3. Podjela patroloai je Povijest starokrS¢anske literature obiéno se dijeli na tri razdoblia koja se mogu oznaéiti kao razdoblje rasta, zlatno daba te dekadenca. a) Prvo _razdeblie - ide od apostolskih vremena pa do “Milan— skoq edikta” godine 313. po kojem je Crkva zadobila slobodu. Pre ma nekima ovo prvo razdoblie treba produziti do Nicejskog koncila g. 325. U ovom prvom razdoblju krS¢anska knjizevnost do%ivl java svoj rast u uvjetima koji nisu bili naklonjeni krSc¢anstvu. Crkva je u tim vremenima tragila svoju samobitnost oslobodjenu od 2i- dovstva i poganstva. Crkva i kré¢ani, éesto progonjeni, jo% nema- ju zna@ajniji udio u formiranju drustva, medutim brojéanim rastom Viernika, raste i drugtveno zna¢enje Crkve. U ovom prvom razdob— lju pokrecu se mnogi teoloSki roblemi i daju smjernice za kasnija definitina rjeSenja osobito na Nicejskom saboru. U ovom razdobl ju trkveni pisci koji dolaze iz poganstva ili su kroz Skolovanie bili proZeti klasiénom grékom kulturom, nastoje tu istu kulturu “pokrstiti" te Koristiti u tumaéenju novonastalih teologkih ras- prava, osobito uvodenjem nove terminologije i metode rasprav] ja- nja iz starogrékog obrazovnog sustava. U ovome osobitu vagnost ima studij govornistva (retorika) i filozofije kao naivisih obli- ka intelektualne izobrazbe onog vremena. Od mnoStva vainih pisaca iz ovog prvog razdoblia izdvojima: Origena na Igtoku i Tertulija- na na Zapadu. b) Drugo razdoblie ~ ili “zlatno razdoblie krSéanske knjizev— nosti", koje potinje s godinom 313. (odnosno 325) i traje do go- dine 451. kad je odréan op¢i sabor u Kalcedonu. Neki ovo razdob- lje produzuju do 461. godine kad je umro papa Leon Veliki. U ovom razdoblju Crkva je dobila slobodu, progni su prestali. Sami care- vi vige nisu pogani pa tako kr&¢anstvo postaje drZavna viere, poganstvo pomalo izéezava a sve je vise krSéana koji su to posta— jali iz interesa a ne uvierenja. Carevi se sve vise mijeSaju u erkvene poslove pa sazivaju i sinode i sabore, te nastoje utjeca— ti i na teoloska rieSenja kako bi s vjerskim osigurali i politié~ ko jedinstvo. Uz ove negativnije “pladove”, sloboda je donijela pravi procvat krS¢anskog Zivota i knjiZevnosti. Tako je upravo u evom razdoblju ideal monaSkog i pustinjaékog Zivota na%ao veliki broj pristalica. U ovom razdoblju u Crkvi su se pojavili veliki umovi koji su napisali mnoga i znatajna djela. Dosta je spomenuti da svi veliki Oci koje smo gore spomenuli potjetu upravo iz ovog razdobl ja. Oznaka ovog razdobl ja su i velike teoloSke borbe prvo trini- tarne a onda i kristoloSke, te ¢etiri vrlo vaéna opéa sabora (Ni- cejski 325, Carigradski 381, Efeski 451, Kalcedonski 451).. 5 ©) Trece razdoblje ~ na Zapadu traje do smrti sv. Izidora Seviljskog g. 636. a na Istoku do smrti sv. Ivana DamaScanskog g- 749. Qvo je razdobije na Istoku obiljezeno jo #eS¢im kristolos- kim borbama (monafiziti, nestorijanci), dok na Zapadu dolazi do provala barara i nastojania da se ti novi narodi pokrste. Zajed- niéko je i Istoku i Zapadu opadanje originalnosti novih ieja i novonastalih spisa. U ovom razdobliu nastaju mnogi satetci rani- Jih otaékih spisa, te nihovo komentiranie. Stvaraiu se priruénici koji su obilovali istrgnutim citatima iz ranijih otaékih spisa, a koji su, po sudu sakupljaéa, najbolie dokazivali ili opovrgavali poijedine teoloske postavke. Ove zbir— ke citata nazivaju se florilegiji a Sluzili su osobito u polemid- kim raspravama. Va%nost citiranog pisca povecavala je snaga argu- mentacije stoga ovo razdoblje karakterizira i stvaranje mnogih falsifikata, djela koje su se pripisivala osobito “Velikim Oci ma". Cak je VI Carigradski koncil 680. utrosio priliéno vremena da oznaéi krivotvorene rukopise.Osobiti "maistori" u krivotvore— niu bili su Apolinaristi. 4, Qdnos krSéanstva prema Zidovskoj i poganskoj kulturi KrSéanska kultura i umjetnost nisu nastali izdvojeno i neovi- sno o vet postojecem Zidovsko-poganskom miljeu, gdje je kré¢ans- tvo poniklo a potom se i proSirilo. Krcanstvo u svom knjiZevnom izrafavanju uvilike ovisi o #id- ovskoi i poganskoj knjizevnosti preuzimajuci veé postojece knji- Zevne oblike, pro¥imajuéi ih novim krScanskim sadrZajima. TeSko bi bilo razumjeti staro-krS¢ansku knjizevnos bez dobrog poznava— nJa.2idovsko>poganskog » dukovnog «.. 3: druStvenogr:-okol isa. -Zelim stoga ukratko nazna€iti osnovne smiernice progimanja ili protiv~ ijenja Zidovstva, poganstva i krScanstva. a) 2idovska narodna i_kulturna samobitnost - Okolina, u koju Je ulo krSéanstvo, bijaSe ujedinjena politiéki, — rimskim car stvom, te kulturno — helenizmom. Politiéko a zatim i kulturno ujedinjavanje Sredozemlja, otpotelo je joj vojnim osvajaniima Aleksandra Makedonskog- Kasnije ¢e politicka moé biti koncentri- rana uglavnom u Rimu dok ée kulturnu dominaciju zadrZati Gréka. Usprkos jezidnoj razlici i stalno prisutnom nepovierenjupa-i ne- prijatelistvu Grka i Rimljana, helenistiéka kultura je utinila snazan upliv na rimsko dru&tvo, niegovu knjizevnost, umjetnost, Nagin Zivota i razmiSljanja, pa ina religiju. U éitavom Sredo- zemlju stvoreno je jedno gréko-rimsko kulturno jedinstvo (koine). Ovai Wiedinjeni kulturni okolis donekle je remetilo Zidovs! vo. Zidovi su bili duboko vezani uz svoje jednoboStvo, jezik i tradiciju. Bili su uviereni u posebno izabranje i poslanje u svi- jet, preziruci okolne narode.i kulture..Sve je to pridonijelo da Zidovi Zive-izdvojeno i neprijateliski ra%polo%eno prema svakom pokugaju helenizacise, bilo sa strane grékih ili rimskih osvaja— éa. Zidovstvo je ostalo samosvojna kulturna oaza, Zilavo se bore- €i za Svoju samostalnost. ipak dugotrajni boravak poganskih osva— jaéa nije ostalo bez tragova Zidovstvu stranih utjecaia osobito medu obrazenijim dijelovima putanstva koji su poznavali gréki jezik. Ovaj utjecaj jo$ je bio izraa%eniji medu Zidovima koji su tivieli u dijaspori. Usprkos svemu Zidovstvo je sve de Isusova6 vremena uspjelo satuvati svoju narodnu samostojnost i kulturnu izvornost. U Zidovstvu se sve koncentriralo ma Bibliju iu noj imalo svoje izvoriate. To vrijedi osabito za Zidove koji su boravili u Palestini, dok oni koji su veé stolieima Zivieti razasuti po mediternskim zemI jama uz nastoinje da satuvaju svoju izvornu sam obitnost nisu mogli izbje¢i utjecaj anti¢ke kulture. Antiéki ut~ Jecaj na Zidove bijaSe neSto ja¢i u Aleksandriji, (napomenimo Samo Filona koji po uzoru na alegorijsko tumacenJe grékih klasi- ka, istu metodu primjenjuje i na tumatenje Svetog Pisma), gdie je Biblija prevedena na gréki jezika (LXX ~ septuaginta). b) JuedokrSéani - Crkva je nastala te potela svoj razvoj u Palestini, najizvornijoj Zidovskoj sredini i to od obraéenih 2i- dova, Sto nije maglo prate¢i bez utjecaja ne samo religiaznog nego i kulturnog u Sirem smisiu te rije¢i. Splet 3idovsko-krScan~ skih elemenata zovemo judeokrS¢anstvo. Ovai pojam u potetku oz— natvao ¢itav splet meduovisnosti kré¢ana i Zidova, a ve¢ u drugon stolje¢u judeokrS¢ani su smatrani hereti¢kom sektom, poznata kao Ebioniti (nijekali Kristovo bo%ansko porijeklo). Osnovni utjecaj Zidovstva na krS¢anstvo je preko samog Svetog Pisma koji i za krSéane ostaje objavijena rijet Botja. (Napominjem da u prva vremena kad su kr€ani spominjali “Pismo” onda su mis- lili iskljutivo na Stari Zaviet). Postojale su ipak i struje koje su Stari Zaviet htjele eliminirati iz Zivota Crkve. Eva nekoliko podruéja gdje se osobito osjeca utjecaj staro- zavjetnih na novozavjetne spise: JEZIONI ~ Uz semitizme prisutne u knjigama Novog Zavjeta osobiti utjecaj na jezik novozavietnih spisa ima gréki prijevod SZ (LXxX), kojeg su krSéani uzimali kao slu%beni tekst Svetog pisma. Neke su rijeti uzete iz hebrejskog (gehenna,amen, Satan,..), ali majve¢i dio kréanske terminologije Je preuzet iz grtkog prijevoda Svetog Pisma (LXX), tao npr.: (ap- ostolos, baptizein, eucharistia, eklesia..., i samo ime Krist pomazanik, Sto je opet prijevod Zidovske riJjeti mesija). Cesto koriStenije parabola u Evandeliima je takoder Zidovski utjecas, budu¢i da je parabola tipiéan natin Zidovskog pripovi jedanja. DOKTRINALNI - Zele¢i protumaéiti Kristovu transcedentalnast (osobito trojstvo i boZanstvo) kr&éan— stvo se poziva na starozavjetne tekstove (Izreke 8,22-25; Ps 1097,3, a osobito Post 1-3). Osim toga, kré€anstvo je preuzelo Zidovsku kozmologiju i antropologi ju. LITURGIJSKI - Ovdie se osobito osjeéa utiecaj Zidovstva, prije svega krStenje i euharistija. Takode i propoviiedi i liturgija rijeti preuzeta je iz sinagogal— he tradicije, Psalmi su kako za starozavjetnog tako i za novozav— Jetnog viernika bili osnovni tekst osobne molitve i pobognosti. ©) Filozofsko~religiozni_ambi jent 1) Religiozna situacija — KrSéanstvo uzlazi u svijet u kojem religioznost ima veliku vagnost. To nam sviedoti i mnostvo reli- =‘ 7 gioznin spomenika koji su saéuvani iz oneg razdoblja. Ljudi su Jako osseéali potrebu zaStite od svakojakih zala, nutarnjeg o¢is~ €enia, i sjedinjanja s bozanstvom. Ovim potrebama male je odgova- rala stara mnogoboZaéka religija gréko-rimskih boganstava koja je sve viSe gubila poklonike, pa ni nastojanja pojedinih careva (npr. Augusta) da ofive stara vjerovanja, nisu dali neke rezul— tate. OQbozavanje careva, sluzbeno podupiran, vise od religiozne imalo je politiéku vainost kaa koheziona snaga imperija. Posebnu vaznost, potevSi jedno stoljeée prije Krista, dobiva— ju misterijski kultovi, uglavnom porijeklom 5 Istoka. Bili su to zatvorene grupe koje su od novopridoslih élanova zahtijevali pri- prvu (inicijacijw), koja je bila tajna. U najpoznatije kultove ave yrste spadaju Eleuziiski, Izide, Mitre (raSiren osobito medu vojnicima). Sve ove skupine za svojih obreda su blagovali posebna "sveta" jela, a naglaSavala se i va%nost mrtviljenja, uzdr21jivo- sti i ofiSenja. NajviSi obredi bili su tajni (okultni) popraceni tajnim molitvenim formulama ili predmetima. Popularnost ovih kul— tova sigurno je legala u naglagavanju osobnijeg susreta 5 boZan- stvom 5to je opet davalo jak dojam oslobadanja od grijeha, stra~ ha i sliéno. Druga vaina éinjenica u ondaSnjoj poganskoj religioznasti jest Zelja da se politeizam tumati monoteisti¢ki. BoZanstva pan- teana se potinju tuma€iti samo kao oznake jednog bozanstva. Ova tendencija osobito je prisutna kod izobragenijih. 2) Gréko-rimska filozofija - Filozofiia bijage viera naiuée~ nijih a poganima i urécanima je donijela strukturu za ablikovanie i izraZavanje viastitih ideja. Od mnoStva filozofskih pravaca na oce su imali, poseban utjecaj: platonizam, stoicizam i _neoplatoni- zam. Bit Platonove filozofije je u njegovoj teoriji spoznaie. Uv— Jeren da je spoznaja moguca, ali da se ne moze posti¢i preko os~ Jetnog opataia, Platon zamiSlia jedan transcedentalni, neosjetil- svijet formi ili idejia, spoznatljiv samo intelektom. Vieéne i hepromjenjive samo su ideje, samo su one istinska stvarnost i nadilaze materijalni svijet. DuSa je za Platona po naravi nematerijalna stvarnost koia postoji prise tijela i pripada svijetu ideja. Iz spoznaie koju Je imala prije, dua prepoznaje ovozemaljske stvari. Osnivaé stoicizma je Zenon ‘oko 300 pr. Kr.). Uzvisenost sto- i@kih etiékin naéela pribavili su mu popularnost kod pogana a kasnije i kod krS¢ana. Zahtijevali st. gospodarenje sobom. Zivot po razumi i bratstvo medu ljudim. U teologiji su nauéavali mate~ rijalisti€ki panteizam i odluéno su se protivili piatonistiékoi diobi svijeta na transcendentalni nedokutiv osjetilima i osjetil— ni svijet. Prema stoicima sve Sto postoji mora biti tijelo i ¢i tav svijet je materijalan. Ipak su razlikovali aktivni i pasivni Princip: pasivni je materija a aktivni razum (hoges ) koji ob- likuje organizira materiju. Ipak i logos posjeduie suptilnu materi ju. Stoici nauéavaju da je bog (ili logos) najéistija materia, imanentan Gitavom svijetu. Stoigi govore takoder o razumskom sje— menju ( Agyoe 7, xT ewes ) po kojima se organiziraju i razvijaju pojedine stuart kepet CNC Guat! Kei su u vrhovnom i sveopéem LOGOSU. °8 Ljudska duSa je dio bofanskog logosa, od koJjeg proizlazi emanacijom. Duga oblikuie i organizira ali i nadsiviijuie tijelo, premda je i samo materijalna. Duga je €aviekov logos. Neoplatonizam -ima svoju osnovnu inspiraciju u platonovos filozofiji ali je ukljutivao i elemente Aristotelove i stoicke, pa Gak i orijentalnin filozofija. Najva%niji predstavnik neopla— tonizma je Plotin (2005-270). Za njega 3e yrhovni princip ili (hipostaza), bog bolie definiran kao “jedno" (Zv_). Jako je nag- laSena njegova transcendentalnost. Bog je izvoriste syega i cilj kamo se sve Zeli vratiti. Druga hipostaza je "um" (YoU), o> den od vijeka a tre¢a hipostaza je “duSa svijeta” koja iz uma proizlazi emanaci jam. YEG Koopov 3) Gnosticizam - Gnosticizam bijaSe vrlo sna%an pokret u Crkvi drugog i treéeg stoljeca. Naziv gnosticizam (od f"Ootg = spoznaia) se primjenjuje na éitavu lepezu sekti i Skola koje Propovijedasu i obecavaju “pravu" spoznaju istine. Najvige infor— macija 0 gnosticizmu daju nam Irene}, Tertulijan i Hipolit i svi ga oni smatraju krS¢anskom sektom koja je nastala mijeSanjem pra~ vog apostolskag nauka, poganske filozofije i misterijskih kulto- va. (Napomena: Godine 1946. pronadijeno je u Egiptu ¢itava kolek— cija gnostiékih spisa, 12 svezaka. Ovi spisi poznati po mjestu alaska — Nag-Hammadi — omogu¢it ¢e da se bolje upozna gnostiéki nauk, kad se ova djela tiskaju i temeliita znanstveno obrade.) kao zatetnika gnosticizma smatraju Simuna Maga 0 koje se go- vori u Djelima Apostolskim (pog. 8). Cini se da je veé prise pos- tojao neki tip #idovskog gnosticizma na koji se upozorava u Iva~ novu evandjelju i pastoralnim poslanicama. Treba naglasiti da gnosticizam nikako nije jedinstveni pokret ni po uéenju ni po organizaci3i, ipak da bi dobili jednu barem povSnu sliku, pogledaimo osnovne podatke o udenju krS¢anskog gnostika Valentina koji je nau@avao u Aleksandriji a potom i u Rimu. Prema Valentinu iznad svega se nalazi Vrhovni_otac_(Bythos) neroden i savrSen eon. Pokraj njega stoji Sige (Sutnja) koja je njegova misao. Od njih dvoje susliednom emanacijom proizlaze tri para eona: Nous i Aletheia (istina), Logos i Zoe (Zivot), Anthro- pos (€ovjek) i Ecclesia (erkva). Od Logos i Zoe su proizagli 5 parova eona a od Anthropos i Ecclesia 6 parova. Sve skupa to je 30 eona i oni ine Plerom: tj. bo#ju puninu. Samo je Nous bio sposoban upoznati Oca. Ipak najniZi od trideset eona Sophia (mud- rost) Zeljela je upoznati svaju narav. Bija3e radi toga kainiena i-morala je napustiti Pleromu. OdbacivSi svoju %elju omoguéeno j0j je da ostane u Pleromi ali Nous i Aletheia, a po nalogu Oca, proizveli su novi par eona: Krist i Duh Sveti. Tako je ponovno uspostavl jen red. Sophia, poznata sad kao “niZa" Sophia (ili Akamot) luta u praznini bez Zivota a iz niezine tieskobe se rada materija a iz njezine Zelje za Kristom rada se psihicki (YVXtKOY > ele~ ment. Krist utiskuje u materiju jednu formu u njezinu ne-forma te nastaje duhovna supstancija ili “pneumatiéka". Od ova tri‘ elemen- ta (materija, psiha, pneuma) nastao je svijet. Sophia je nacinila jednog stvaraoca Demiurga koji je ustvari Bog Starog Zavjeta, koji je stvorio nebo i zemlju i sve Sto ih nastanjuje. Nadinio je ai ovieka naiprije od zemlje a zatim mu udahnuo psihiéku supstan— ciju. Ali bez njegova znanja Akamot nekima udahnu i pneumu. Stoga ima tri vrste ljudi: tielesni terijalni €oviek, psihicki i duhovni_¢ovjek. Oni koji su materijalni nemaju nikakve Sanse za spasenie. Psihiéki se spaSavaju po nasliedavaniu Isusa dok je duhovnima vagno samo da prihvate Isusov nauk. Vee ovim povrénim prikazom Valentinove gnoze mo%e se vidieti da je to mieSavina fantazije, misticizma i mitologije s ponekom biblijskom aluzijom. MoZe se re¢i da gnosticizam nije bio ni re- ligija ni filozofija, u ufem smislu rijeti, nego vise jedan oblik teozofiie. Gnosticizam je nastojao objasniti ljudsku ba¢enost u sviie’ kojem se osjecao stranac. Spasenje su nudali kroz spoznaju "is- tine" a za sebe su tyrdili da imaju kljué za otvaranie puta ka istini. Upravo ovdje treba traditi veliku privlaénost i smimpati— je koju su kr&éani pokazivali prema gnosticizmu u kojem i mnoge sekte imaju Ssvoje izvoriste te mnoge elemente njihova uéenja. d) Kré¢anstvo i aréka kultura - Kako veé rekosmo, helenistié— ki se utjecaj osjeca vee u Bidovstvu a pogotovo to vrijedi za krScanstvo koje je bilo otvoreno upravo prema heleniziranim 2ido- vima i poganima. Vidi se to i iz €injenice da gréki jezik brzo postaje “sluzbeni* jezik Crkve na kojem su napisani ili brzo pre- vedeni Novozavietni spisi. Cak se osjeéa utjecai gr¢ke filozofije u tumaéenju teoloskih pitanja, tako je Krist, ma potetku 4. evandelja oznaten kao LO- GOS. Pavao je otvoren grékoj kulturi i rimskom carstvu... Ipak treba naglasiti da se utiecaj gréke kulture, a osobite filozofije ne preuzima olako, nego u svjetlu kr&¢anskog .vierniékog iskustva. Tako nprs:Pavao govoredi o stobodi <2levt'egea, , .posmu rijetkam u SZ ali vainom u grékoj filozofiji, shva¢ena kao viastitost 1jud- ske naravi) misli na slobodu kao Slobodni izbor po kajoj je svaki kr&éanin miloéu bo%jom oslpboden od ropstva grijehu. Sli¢no mo~ Zemo rei i za Ivanov Logos da sadr#i u sebi kozmiéku ulogu (prema nauci Stoika) ali ne‘samo to, nego po utjelovijenu ulazi po Kristu u svijet i povijest. Vecim otvaranjem Crkve poganima u po-apostolskom razdobl ju, osieéa se i vedi utiecaj grékog jezika i kulture (Didahe, Klemen~ tova poslanica, Ermin Pastir, Barnabina poslanica, apokrifi Novog Zavieta,...) ipak je jo8 uvijek dominantan Zidovski utjecaj. Gnostiéka kriza je potresala Crkvom drugoy stoljeca. Izvor gnosticizma se nalazio prije svega u grtkoj filozofisi, stoga ne €udi da je ona brz0 doSla na "udar” kritike. Take "Tertulijan tyrdi da sve hereze imaju porijeklo u filozofiji, a Hipolit je pojedine hereze povezivao s totna odredenim filozofskim pravci- ma... Osim toga apologisti su dokazivali superiornost Zidovsko- krééanske tradicije nad poganskom (Mojsije priie Platona). Ipak treba -naglasiti da je vecina -krS¢anskih pisaca drugog stolje¢a, “koji naéelno odbaci ju gréku filozofiiu i kulturu, dobro poznavala tu istu kulturu. Citay obrazovni sistem hie je prozet filozofijom i knjizevnoS¢u pa to nije mogio ostati bez odraza na misaonu strukturu i knjizevno stvaralastvo i krS¢anskih pisaca. Uéeni obra¢enici iz peganstva (Tertulijan) sve vide uotavaju i koriste pozitivnosti gréke kulture i filozofije u izraZavaniu i tumatenju krSéanskih istina. Time potinje i “pokrStavanje" gréke kulture koja e postati dominantna u krSéanskoj teologi si.10 ©) Shematski_prikaz meduzavisnosti kniizevnosti_povezanih s KnjiZevnost drevnog istoka Gréka 2idovska knjizZeynost knjiZevnost Patristicka ! knjizevnost judeo-krSdéanstvo patristitka sirska, I] knjizevnost armenska i | ) Latinska Gréka, patr. knjiz. ee eee - Latinska knj- Bizantska Arapska visokog sr. knjizevnost >| islamska vijeka ; knjiZevnost Nacionaine knjizZevnosti na Istoku Nacionaine knjizevnosti na Zapadu 5. Vainija izdanja otaékih spisa Otkri¢e tiska omogu¢ilo je ubrzanije i sveobuhvatnije izdav- nije djela starokrS¢anske knjizevnosti. Potela su se tiskati poje- dina pa i kompletna djela drevnih kr&¢anskih pisaca. U to vrijeme nisu bila poznata na¢ela kritiékog izdavanja pa su to ¢esto bili Jednostavni prijepisi rukopisa kojeg je izdavat imao.. Prvo otis- hute-djelo nekog pisca naziva se “editio princeps". Rasprave s protestantima, gdje je bilo vatno donijeti auten- tignu misao sv. Otaca, potakli su trazenje naéina da se odredi pravi tekst nekog pisca, tako su postavijeni kriteriji za odredi-1 vanje stvarnog teksta. Posebni doprinos razvitku metodologi ie izdavania autentiénih otaékih tekstova dali su Bolandisti, bel- Giiski isusovci koji sug. 1643. poteli izdavati kritiéke Zivoto- pise svetaca pod nazivom “Acta sanctorum". Ali posebnu zaslugu na ovom podruéju imaiu francuski benediktinci iz kongregacije sv. Maura, poznatiji pod nazivom “Maurinci" ili “Mauristi". Oni su izdali mnoga otaéka diela, za mnoga ni danas nemamo kvalitetnijih izdanja a neki kasniji izdavati uvelike su se slugili njihovim radom ili su jednostavne pretiskavali njiheva izdania. Najkompletniju zbirku otaékih spisa pokrenuo je francuski svecenik J. P. Migne (+ 1875), pod nazivom “Patrologiae cursus completus". Zbirka je satinjena u dva niza: Series latina — koja sadr#i 217 svezaka a ide sve do visokog srednieg viieka i pape Inacenta III (+ 1216), a izdavana je u Parizu od 1844-1855. Seri es qraeca - koja donosi gréke tekstove i latinski prijevod, sadr— Zi 161 svezak i donosi tekstove sve do Firentinskog sabora 1439. Gréki niz je izdavana od 1857-1866. godine. Uobiéajilo se ozna~ éavati ova izdanja kratizama: PL = Patrologia latina PG = Patrologia graeca. Mignovo izdanje nije kriti¢ko, te sadr#i mnoge pogre’ke, stoga za znanstveno istrativanie treba koristiti druga kritiénija izdanja. Ipak radi svoje grandioznosti (a éesto i jedino ovdie tiskanih otatkih tekstova) ova zbirka ima veliku va%nost. Nakon ovog najkompletnijeg izdanja zapoéeto je vige nizova kritiékih izdanja otatkin spisa: = “Corpus scriptorum ecclesiasticorum latinorum" (CSEL), niz je zapotela izdavati godine 1864. Betka Akademija Znanosti. Do sada Je izaSlo preko 80 svezka latinskih pisaca. y-MCorpus Christianorum" (CCh),, je novi niz kritiékih izdanja koji ne sadrZi samo otaéke spise, nego i koncilske dokumente, svetaéke, liturgiiske, nadrgrabne, sve tekstove napisane u prvih osam stoljeéa krééanstva. Predvidena su tri niza: latinski, gréki i orijentalni, a osobiti naglasak je dan na latinski niz. Prvi svezak tiskan je 1953. i do sada je izaSlo prekao 40 sveza- ka. = ‘souff chrétiennes" - niz su pokrenuli H. de Lubac i J. Danie~ lu. Potetak je bio skroman a Zeljelo se otatke tekstove priblizi- ti ditaocu. Uz opSiran uvod donosi se originalni tekst te fran- cuski prijevod. Do sad je izaSlo preko 200 svezaka. U ovoj seriji objavijena su po prvi put (editio princeps) neka novootkrivena otatka djela, pa ona i radi toga postaie nazaobilazna u znanstve- Rom istrazivanju. Osim otatkih spisa “Sours chretiennes", cbjav- 2juje i spise kasnijih crkvenin pisaca. Postoji i éitav niz drugih izdanja otaékih spisa, osobito na orijentalnim jezicima, ili kriti¢kin izdanja pojedinin otaca kao Sto je npr. dvojezi¢no (latniski-talijanski) kritiéno izdanje djela sv. @ugustina kojeg prireduje patristi¢ki institut "Augus- tinienum" u Riau. Na hrvatskom jeziku nemamo sustavnijeg izdavania i prevodje~ nja otaékih tekstvova. Postoje zbirke tekstova ili prijevodi pojedinih diela, ipak njihov je broj joS uvijek medovoljan da pr- iblifi i pokage bogatstvo starokrééanske literature.12 II. QPOSTOLSKI OCI (PATRES APOSTOLICI) Qvim imenom se oznaéava grupa ranokrS¢anskih pisaca koji su bili neposredni u¢enici apostola ili se pretpostavlja da su mogli biti. Oni spadaju medu najranije krS¢anske pisce €ija su nam se djela saéuvala u cijelosti ili fragmentarno, Ova su djela napisa— nau razdoblju od konca prvog pa do polovice drugog stol jeca. Naziv “Apostolski Dtac”, nastao je u 17. stoljecu i prvi koji ga Je koritio bio je patrolog J. B. Cotelier koji je g. 1472. obja~ Vio u Parizu knjigu pod naslovom: “Patres aevi_apostolici", ubro- jivSi medu njih pet otaca: Barnabu, Klementa Rimskog, Lanacija Antiohi iskog, Polikarpa i Hermu (Barnaba, Klement i Herma se spo- minju u knjigama Novog Zavjeta). Ovom broju pridodani su kasnije Papija Hi jeropolski te nepoznati pisac “Poslani iognetu". U moderno vrijeme (19. st.) pronaden je drevni spis Didache i pribrojen spisima apostolskih Otaca. Spisi Apostolskih Otaca pokazuju usku vezu sa svetim Pismom osobito s posilanicama i usmenom predajom, kako po svom sadrZaju tako u naéinu izrazavanja. Kad su nastajali ovi spisi jo nije bia kompletiran Novi Zavjet. Didache je napisan prije Apokalipse i Ivanova Evandelja. Barnabina poslanica te Klementava poslanica nastali su u isto vrijeme kad i Apokalipsa i éetvrto EvandJelje. Spisi Apost. otaca imaju vise pastoralni karakter. Pigu ug- lavnom jednostavnim i lako razumljivim jezikom. Buduéi da nisu imali apologetskih ciljeva (obra¢aju se kr3éanima), u svojim spi- Sima Apost. oci jednostavno slijede Bo%ju rije¢, viernicima dobro poznatoj, i na njoj grade svoj govor. Stoga u ovim drevnim spisi— ma ne¢emo nati metodiékog, organskog ili iscrpnog iziaganja kré- €anskog nauka. Djela ovih pisaca su nastala u raznim krajevima: Rimu, Antio— hidi, Smirniz iu raznim okolnostima, ipak jasno izrazavaju je~ dinstvo viere u Krista koji-nas sve povezuje u svojoj Crkvi- Apo- stol. oci iznose svoja osobna iskustva vjere i povijesne stva- rnosti svog vremena. U njihovim se djelima osjeéa velika ljubav prema Kristu koja se izraZava osobito u zelji da ga se nasijeduje kao Sto je On slijedio Oca nebeskoga. Ovo nasliedovanie ide sve do muteniStva, kao najizvrsnijeg sudjelovanie u Kristovim patnia-~ ma. Ovi spisi, premda bez neke duboke i razradene teologije, ima— Ju vefnu ulogu u ditavom kasnijem teoloSkom umovanju. U njima nalazimo, naineposrednija svjedotanstva prve i druge krS¢anske generacije, kako su oni do%ivjeli i shva¢ali djelo Kristovo, te kako su oni shvatili propovijedanje Apostola. Qvi nam spisi donose i vane podatke o organizaciji prvih krSéanskih zajednica. Koliki je bio ugled ovih spisa vidi se i iz ¢injenica da su neki od njih smatrani kanonskim, ti. inspirirania. Klement _Rimski Znamo malo o Zivotu Klementa Rimskoga. Prema sv. Ireneju (Adv. Haer. 3,3,3) Klement je bio tre¢i_nasliednik sv. Petra. Poviesnitar Euzebije (Histor. eccl- %3,15,34) takode Klementa —*re stavlja kao treceg Petrova nasljednika od godine 92. do 101. Pre- ma Tertulijanu sam je sv. Petar zaredio Klementa za biskupa a Irenei i Origen tvrde da je poznavao Petra i Pavia. Sv. Jeronim Wir. ill. 15; Adv. dJov. 1,12) poistoviecuje Klementa Rimskoga s Klementom suradnikikom sv. Pavla koji se spominie u Fil 4,3. Nema sigurnih podataka o niegovom mu¢enigtvu a gréki tekst koji ga opisuie potjete iz IV stolje¢a i legendarnog je obilijez— da. Od nekolike djela pripisanih Klementu sigurno je autentiéna samo Posl ine koja je veé u starini imala toliki ugleda da ju je Sirska crkva stavijala medu kanonske spise Novog Zavjeta. Klementovu poslanicu ve¢ je koristio sv. Polikarpo. “Po- slanica Korinéanima" je jedan od najvagnijin spisa prve Crkve, uz knjige NZ, ujedno je naistariji krSéanski spis kojem s priliénom preciznoséu moZemo odrediti vrijeme nastanka i autora. Pisanje poslanice prouzro¢ila je pobuna nastala u Korintskoj Crkvi za vrijeme vladavine cara Domicijana. U korintskoj Crkvi pobunili su se protiv crkvene uprave i ovim pismom Klement Zeli izgladiti sukob i popraviti skandal pred poganima. SADR2A3 POSLANICE - Poslanica se uz uvod (1-3) i zakljutak (62- 65) moze podijeliti na dva glavna dijela (4-36 i 37-61). Uuvodu G3) Klement podsjeéa na sklad u Korintskoj Crkvi prije pobune te revnost njezinih €lanova u nastojaniju oko dobra. Prvi dio poslanice (4-36) vise je opéenit, donosi moraine poduke, asuduje neslogu i zavist, te donosi mnogo primjera ovak- vih poroka, osobito iz Starog Zavieta (Kain, Ezav, Josipova bra- €a...), kao i neke iz Zivota prve krS¢anske zajednice. Zatim Kle- ment poziva na kajanje, gostol jubivost na pobofnost i poniznost, a sve to potkrepljuie mnogim citatima’i primjerima. -Zatim se go- vori 0 Bo%joij dobroti, o skladu u stvorenom svijetu, 0 Bo%jos svemoguénosti, o uskrsnucu i posljedniem sudu. Foniznost, umjere— nost, viera i dobra djela vode Kristu. U drugom dijelu (37-61), govori izravnije o svadi medu korin- tskim kréanima. Bog, koji je tvorac redau prirodi, od svojih stvorenja trai red i podlognost. Klement na primjeru voinicke discipline dokazuje potrebu podlognosti, a ljubav mora preuzeti mjesto nesloge i potaknuti praStanje. Pobunjenici se pozivaiu na pokornost. U zakljuéku (62-65) se sa%ima do tad reteno i izratava nada da ¢e se donosioci ove poslanice vratiti u Rim 5 vijestima da se u korintsku Crkvu vratio mir. Ova poslanica ima veliku vatnost za prou¢avanje samih pote taka crkvene organizacije kao i povijeti dogme i liturgije. Evo nekoliko osnovnih znaéaikiz 1) Za crkvenu povijest vaino je osobito 5. poglavlje u kojem se sviedoti da je sv. Pear boravio u Rimu te o putovanju sv. Pavla u Spanjolsku, te” o muéeniStvu apostolskih prvaka. U 6. poglavliu govori se o Neronovu progonstvu u kajem je bilo mnogo muéenika od kojih su mnoge bile Zene. 2) Z-poviiest _dogme - poslanica donosi mostvo va%nih svjedotan- stava. Ovdje nalazimo po prvi put izriditu potvrdu nauke o apo- stolskoj susljednosti crkvenih slugbenika, stoga oni ne mogu biti skinuti od €lanova zajednice. Pravo upravijanja dolazi od Apos— tola a oni su podlogni Kristu kao Krist Bogu.14 Vrlo je vatno i svjedotenje Poslanice 0 primatu Rimske Crkve. Istina je da se u poslanici ne kate da je Korintska Crkva po pra— vu (juridi€ki) obavezna na poslugnost ipak samo upucivanje ovog pisma svjedoti o velikom autoritetu Rimskog biskupa. Rimska Crkva govori onoj u Korintu kao nadredena podredenos. Za povijest dogme vana su i poglavija 24. i 25. u kojem se gevori o uskrsnucu mrtvih. Da protumagi uskrsnuca Klement koristi staroegipatsku legendu o ptici Feniks. (Ova je legenda deSée ko- rigtena u krS¢anskoj literaturi a ovdje se spominje po prvi put). 3) Za_lituraiju - U poslanici jasno se razlikuje hijerarhija od laika. Clanovi hijerarhije se nazivaju 27ceworee we Sex’ Ko vee episkepi i dakoni), a ponekad se koristi i izraz qeevTesec (star jeZine). U poslanici jo& nema jasne razlike izmedu biskupa i svecenika. Osnovna zadaéa hijerarhije je prinoSenje darova 44,4). Prekrasna molitva u poglavijima 54,4-61,3, goteva sa sigur— nogéu se moze tvrditi, je uzeta iz liturgije Rimske Crkve. U njo3 se potvrduje Kristovo bozanstvo. Krist je Botji “1jubljeni sin". On je i “veliki svecenik", Na kraju poslanice (61,1-2)se donosi i molitva za drZavne poglavare pa je to vazno svjedotanstvo o stavu prvih kr&éana pre~ ma svjetovnoj viasti- AUTOR - Rekli smo veé na potetkuda malo znamo o Zivotu pisca poslanice Korinéanima. WU samoj poslanici nigdje se ne spominje Klementovo ime jer poSoljalac poslanice je "Crkva BoZja koja ie Rimu, Crkvi Bo# joi koja_je u Korintu". Autorstvo sv. Klementa je ipak izvan sumnje, buduci da to posvjedotuju razni dokumenti. Tako Korintski biskup Dionizije oko 170. godine svjedoti da se 50% uvijek nastavlja ¢itati za vrijeme liturgije Klementovo pis- mo. Iz analize pismo, osobito radi ¢estog koristenja Starog Zav- Seta, moze se zakljuciti da je Klement bio #idovskog porijekla. Klementu su bili pripisivani i neki drugi spisi: Druga pos- lanica Korinéanima; dva pisma upucena djevicama te Pseudo_Klemen~ tine, danas se sva ova diela drze neautentiénima. 2. Ignacije Antiohiijski Ignacije bijaSe drugi nasljednik sv. Petra u Antiohiji. Prvo Svjedotenje o njemu daje nam sv. Polikarpo u svojoj poslanici Filiplianima (12). Ignacije je iz Sirije doveden u Rim, za vladavine cara Tra- jana (vladao 98-117), osuden na smrt i baten zvijerima. (Euzebije Hist. eccl. 3,22; Jeronim Vir. ill. 16), Za vrijeme putovanja u Rim napisao je sedam pisama od kojih su pet poslanica upucene krScanskim zajednicama u Efezu, Magnezi- ji, Trallesu, Filadelfiji i Smirni. Sve su ove crkvene zajednice Raslale delegacije da ga pozdrave na njegovu putu u Rim. dedna je Pismo upuéeno Polikarpu, biskupu grada Smirne, te najvatnije pis~ mo je ono upu¢eno Rimsko3 Crkvi u kojem moli da ne poduzimaju nigta Sto bi moglo pobrkati njegovu veliku Zelju da podnese mute nigtvo za Krista. "Ja necu nikada vise imati slitou priliku da stignem Bogu. Ja sam Bofje Zito i samljeven sam zubima zvijeri, da bi postao ¢isti Kristov kruh." (Ignacije, Rim 2,1; 4,1). ~15 Pisma Ignaciia Antiohiiskog su vrhunac kristoloskoh shvadania izrafena u spisima Apostolskin Dtaca. Ipak ne smijemo u pismiaa tra#iti teologke traktate u danaSniem smislu rije¢i nego u niima nalazimo Zivi izriéaj vjerskog iskustva. Krist je na& Zivot a je~ dinstvo Kristove asobe nam omoguéava jedinstvo s nii@, negovin tijelom, mukom i uskrsnu¢em. Zajednistvo 5 Kristom ostvaruje se u zajednigtvu Crkve. KrSéani su nosioci Boga, Krista i Duna Svetoga (sp. Efe’. 9,2). Svako pismo potinje pozdravam: “Ignacije Teo~ for" (Bogonosac) . Ignacije u svojim pismima nije filozof, nije polemidar, on Jednostavno eli govoriti viernicima a Isusu Kristu Sinu Bozjem, je bio razapet, podnio patniu za nas i uskrsnuo za nas kao Sto emo i mi sami uskrsnuti. Isus je stvarno bio osuden od Pila— ta, stvarno je bie razapet i stvarno je umro (usp. Trall. 9,1). I kao Sto jasno govori o Isusovu GovjeStvu, isto tako naglagava njegovo bozanstvo nazivajuci ga Krist Bog. Ignacijeva kristolo— gija je a€ita usmierena protiv doketske zablude (nijekali real— nost Isusova éoviestva). Pisma imaju vise osobni karakter i nije im bila prvotna nam- jere iznogenje kréanskog nauka nego poruka kr&éanskoj zajednici od biskupa koji se nalazi na putu prema mugenistvu. Ne moZemo odrediti sa sigurnogcu totnu gadinu niegova muéeni- Stva. Prema Euzebiju (Chronicon a Abr. 2123) Ignacije je mucen desete godine vladavine cara Trajana, tj 107, godine. Weki moder— ni istragivaéi pomiéu na godine izmedu 110. i 118. ali vierojat~ niji_je Euzebijev podatak. Sa sigurnogcu se ne mote utvrditi ni Tgnacisevo porisekla, najvieroijatnije je iz Sirije mozda iz same Antiohilje. Vrijednost Ignacijevih pisama za teologiju, erkvenu i dogmat— sku povijest .je vrelo .velika, premda su se kroz povijest vodile vasbrave o njihoves autentiénosti. Osobito protestatni nijecu autentiénost pisama, osobito radi jasnog sviedotenja o hijerar— hijskom ustrejstvy Crkverbiskupi, prezbiteri, dakon: Autentiénost pisama je medutim dobro utemel jena. Vee sv. Po- likarpo u svom pismu govori o Ignacijevim poslanicama. Sliéno nam svjedoée Irenes, Origen i Euzebije. Takode i moderna tekstualna kritika u svim pismima prepoznaje istag autora. a) Teolsske gnataike Iqnaci jevih pisama 1) “Ekonomi ja__spasenia" je centralna ideja Ignacijeve teolo- gije. Bog Zeli osloboditi svijet i ¢ovjetanstvo od ropstva knezu ovoga svijeta. Bog je pripravio svijet na spasenje u Zidavstw preko proroka, ¢ija su se o¢ekivanje i proro¢anstva ispunila u Kristu. 2) Kristologija - Ignacije jasno nauéava Kristovo bozanstve (Usp. Ef 7,23 18,25 Trall 7,1; Rim 6,3), i ovieétvo, osobito naglaSavaiuci realnost utijelovljenia (Usp. Smir 1,234.2 Trall. 7.13 Rim.6,3), te raelnost patnje. Time Tgnacije ‘odbacuje utenje doketa koji su nijekali Kristovo éovieStvo negirajuci stvarnost Kristove tjelesnosti a time i patnie. Krist je osim toga nadvremenski i nevidisiv. , 3) Grkva ~ Ignacije je naziva “miesto ertver Fuerte y gery (Usp. Ignac. Ef. 5,2; Trall. 7,2). Vierojatna se ava adnosi na euharistiju kao novu Zrtvu Crkve, buduéi da Didache naziva Euha-16 ristijy YYTCk —_crtvay. Euharistiu Tgnacije naziva "1iJek besmrtnosti” (Ef. 20,2), odnosno w/f 1, a let o- (tije- lo Isusa krista patnika) (Smir. 7,1 Ignacije prvi upotrebljava izraz "Katoiéka Crkva" (Smir. 8,2) i pod tim pojmom podrazumijeva Citavu zajednicu viernika. 4) Hijerarhija - Ignacijeva pisma su vatno svjedotanstvo za hijerarhijsko ustrojstvo crkve. Biskup je centralna figura zajed~ nice i on upravlja mjesnom crkvom (monarhiéki episkopat). Biskup u zajednici zamjenjuje Boga, sve¢enici ¢ine zbor apostola a dako~ ni osiguravaju sluzbu Kristu (Magn. 6,1). Biskupi, prezbiteri i dakoni su osnov hiJjerarhijske strukture Crkve. U Ignacijevim pis— mima ne nalazimo da bi ikakvu ulogu imali “proroci” tako vagni u prvoj Crkvi a njima se posebna vainost daje i u spisu Didache. Osobito uzviseno mjesto u zajednici zauzima biskup. Budu¢i da pretistavija Krista, njegova uloga je nadnaravna, pa je nedopus— tivo oduprijeti mu se ili mu biti neposlugan. Biskup je i uditels zajednice stoga biti u zajedniStvu sbiskupom znadi o¢uvati se od zastranjenja, hereza (Trall. 6). Biskup je takode i veliki sve¢enik liturgije. Bez njega ne mote se slaviti ni krStenje ni euharistija (Smir. 8,1-2). Takodje i vjenéanje se mora sklapati pred biskupom (Pol 5,2). Vienéanie simbolizira vezu Krisa i Crkve (Pol 5,1). Ignacije preporutuije i djevitanstvo (Pol. 5,2). 5) Primat = U Ignacijevim pismima se ne nalazi izriéit nauk o primatu rimskog biskupa. Ipak se iz samih pisama vidi da Ignacije daje Rimskoj Crkvi fasnije mjesto od ostalih kojima pide. Osim. toga za Rimsku Crkvu veli da ona “predsijeda u ljubavi" (1poedgacig tis Lamy s ), 1 avo Je prvo priznavanje-Rimskag primata od ‘jednog krSéanskog pisca koji nije bio Rimlianin. b) Mistika sv. Iqnacija Antiohi jskog Kao Sto u Ignacijevos teologiji nalazimo utjecaj Pavlai Iva- na, iu svom misticizmu slijedi ovu dvojicu apostola. Od Pavlove ideje jedinstva Krista i Crkve i Ivanove Zivota_u Kristu, Igna- cije izvodi svoju omiljelu nadljedovanje Krista. Nitko kao Igna~ cije, u prvim prvim krSé¢anskim vremenima, ne proopovijeda s toli- kom gorljivoSéu nasljedovanje Krista. Ako Zelimo Zivjeti Bossi i Kristov Zivot moramo prihvatiti i njegova natela i njegove krepo- sti (Usp. Ignacije Ef. 8,2). Kao Sto je Krist nasljedovao Oca tako mi moramo nasljedovati Njega. “Budite nasijedovatelji svoga Oca" ( Ign. Filad. 7,2). To nasiljedovanje ne odnosi se sano na moralna natela nego zna¢i nasljedovanje Isusa i u njegovos smrti, muzeniStvu,... Upravo u mugeni&tvu Ignacije vidi najizvrsniji oblik nasljedo- vanja Isusa. Biti istinski Kristov udenik za Ignacija znati biti spreman irtvovati vlastiti Zivot (Usp. Ign. Smir. 4,2) Ignacije je toliko zanesen idejom nasljedovanja i jedinstva s Kristom da stvara novi religtozni rjatnigs krécane ngciva boas noscima ili kristonoscima (. dy a Svoja pisma potinje: "“Ignacije, zvan takédjer Bogonosac’ Pavlovo natelo “biti u Kristu" osnov je Ignacijeva misticiz— ma. S Kristom postajemo jedno i to jedinstvo s Kristom je izvor a17 Jedinstva svih krééana. U poslanici Magnezijcima (1,2) piSe: "Mo— lim 2a njih jedinstvo s tijelom i duhom Isusa Krista, negim viet- nim Zivotom, (iedinstvo) u niemui ljubavi, od éega nema nista vriijedni je". dednistvo viernika osobito se ostvaruie u zajedniékom sudje— lovaniu u botanskom kultu,a uprave iz liturgije Ignacije uzima vecinu simbola i izraza za izra%avanje svog misticizma. Polikarpo iz Smirne Polikarpo bijaSe biskup u Smirni u Maloj Aziji. Kao u¢enik Apostola a kasnije i mutenik uzivao je velik@ ugled. Irenej (koji je i sam bio iz Smirne) tvrdi da je Polikarpo bio uéenik sv- Iva ha Apostola i da su ga sami apostoli poslali za biskupa u Smirnu (usp. Irenei Adv. haer. 3,5,4). Vierojatnije je ipak da se nije radilo o apostolu Ivanu nego “Prezbiteru ivanu” kojeg Polikarpov suvremenik i sunarodniak Papiia, izrigito razlikuje od Ivana apo- stola. Sv. Ignacije Ant. posiao je Polikarpu jednu poslanicu. Godine 154, Polikarpo je bio u Rimu gdje je 5 papom Anicetom raspravijao o datumu slavijanja Uskrsa (Pashe). U Rimskoj crkvi Uskrs se uvijek slavio nedjeljom, dok seu Azisi slavilo prema “drevnom abi¢aju" tj. 14. Nisana, prema Zidovskom kalendaru. Polikarpo i papa Aniceto nisu se dogovorili ali suse rastali u miru. Po povratku iz Rima u Smirni je doSlo do progona krSéana u kojem je na lomaéi stradao i Polikarpo. Bilo je to 25. veljate 167. (0 to@noj godini mutenistva sv. Polikarpa miSliena struéa— njaka se.razlikuin, Spominju se godine. 155. 156,167. 17%.) «2Umro, jeu 86. godini Zivota. 0 muéeniStvu sv. Polikarpa nas informira pismo zajednice u Smirni crkvi u Filomeliji. Pismo je napisano vrio detaljno od o€evidca i poznavaoca sv. Polikarpa i to je uje- dno prvi dokument o mugeniatvu jednog krééanina (acta martyrum). Na poziv suca, prokonzula Stacia Kvadrata, da se odrekne i proku- ne Krista, Polikarpo je odgovorio: “Veé 8S gocina mu sluzim, i nikad mi nije uéinio nikakvo zlo. Kako bi mogao pogrditi svog kralja i svog Spasitelja?" a)Pismo Filiplianima ~ Polikarpo je napisao mnogo pisama, satuvano nam je medutim samo jedno, upuéeno Filiplianima iste godine (107-108) kad je sv. Ignacije Antioh. pro’ao kroz Smirnu. Stanovnici Filipa tra#ili su od Polikarpa pisma sv. Ignacija, koja je Polikarpo i poslao dodavSi i jedno svoje. Pozivajuci se na sv. Pavia, poziva Filipljane na vieru, nadu i ljubav. posla- nici govori o na¢inima slugenja Gospodinu i nugnosti bjeZanja od Doketa, heretika koji negiraju Isusovo ¢ovieStve. Donosi i pravi- lao mOlitvi, strpliivosti, Eisteci te. istice opasnosti Skrtosti i idololatrite: U pismu se denose i mnoge opomene muzevima, Zena- ma, udovicama, mladima i dakonima. b) Nauk ~ Ut jelovijenje, muka i smrt na krifu osnoyne su teo- loSke postavke u poslanici Filipljanima. Ako netko ne propovijeda da Krist nije doSao u tijelu taj je antikrist, a tko ne vieruje u poruku kriZa pripada sotoni (usp. Pol. Fil 7,1).18 Zanimljivo je da Polikarpo re spominje nekog biskupa u Filip— ima nego govori o potrebi posluénosti prezbiterima i dakonima Znéajan je i opis uzornog prezbitera koji bi trebao biti suosje— €ajan, samilosrdan sa svima, koji ne zapustats udovice, bolesne, siromagne..-. (usp. Pol Fil. 6,1). Polikarpo jako preporuéuje dijelenje milostinje (10,2) Zanimljiv je i njegov stav prema drZavnoj vlasti: “Molite takode i za kralja, za suce i upravitelje, i za one koji nas pro- gone i mrze i za protivnike krizas tako ¢e plod koji donosite biti vidljiv svima, i vi ¢ete biti u tome savrSeni". (Pol Fil. 12,3) 4. Papija Hierapolski Bio je biskup u Hierapolu, svom rodnom gradu u Frigisi, nam svjedo¢i Euzebije (Hist. ecc. 3,36,2). Napisao,je djelo mazenje Gospodinovih govora" ¢ Ag apie iy 2 ioe Djelo je nastalo izmedu 130-140. godine. Ovo je djeid {mala veli- ki utjecaj na Ireneja, Hipolita, Viktora iz Ptuja. Od ovog diela saguvano je samo 13 ulomaka, i to u spisima Ireneja (Adv. haer. 5,53,4) i Euzebija (Hist. eccl. 2,15,23 3,36,2; 39,13-17). Papija tumaéi osobito Isusove govore. Saéuvani ulomei (fragmenti) odnose se samo na Markovo i Matejevo evandjelje i ne spominje se evan delje po Luki, Pavlove poslanice a niti Ivanovo evandelje. Premda je; kako nam svjedo¢i Trenej (Adv. haer 5,33,4), Papija bio Iva— nov utenika i poznanik sv. Polikarpa. Najvagniji ulomak je onaj koji mam donosi Euzebije (Hist ecll. 3,39,5) a koji svjedofi da Markovo evandelje nije nista drugo nego interpretacija Petrova propovijedanja. Zatim je Mates sastavio svoje evandelje na %idovskom jeziku: "Matej je dakle ujedinia aa hebrejskom (Isusova) Logia i svatko ih je tumatio kako je mogao" (usp. Euzeb. Hist. eccl. 3,39, 16). “I ovo rege prezbiter; Marko, postavSi tumaz (hermeneutes) Petrov, toéno je zapisao, ali ne po redu, sve Sto je zapam— tio od onoga Sto je Krist ili govorio ili Ginio. Jer on nije ni sluSao Gospodina niti ga je slijedio, nego je pos- lije, kako rekoh, slijedio Petra, koji je davao svoja nau- éavanja (tas didaskalias) prema potrebama, ali ne 5 nakanom da nagini sredeni prikaz (syntaxin) Gospodnjih govora (log- ion), tako Marko nije niSta pogrijeSio zapisujuci neke stv- ari onako kako su mu dalazile na pamet; brinuo se samo za Jedno; da ne propusti niSta od onoga Sto je ¢uo, i dau tome ne rete nista laino" (usp. Hist eccl. 3,39, 15). Euzebije nije osobito cijenio Papijin knijizevni rad. Papija Je zastupao hiliazam (milenarizam, tj. da ¢e poslije uskrsnuca mrtvih biti Kristovo kraljevstvo na Zemlji koje ¢e trajati 1000 godina, a to se potvrduje tekstom iz Apokalipse 20,4). Ipaki ovo malo Sto nam je sa¢uvano od Papijinih spisa, znatajno je svjedo- €anstvo_usmenog ugenja apostolskih uenika a Papija se moze smat- rati prvim krSdéanskim egzegetskim piscem.5. Barnabina poslanica Barnabina poslanica je vise teoloski traktat nego pismo. Mote se podijeliti udva razlidita dijela (cc. 2-16 i 18-21,1), te uvod (c, 1) i dva zakijuéka na kraju prvog (c. 17) i drugog dije~ la (c. 21,255). Prvi dio, vise teoretski, ima antizidovski i polemiéki karak~ ter koji se temelji ma postavci da Zidovi nisu nikad razumjeli volju Bo%ju jer imaju “neobrezano" srce i ui. Cjelokupna religi- ozna praksa i obidaji, pogreSno su protumaceni. Nikad u povijesti nije ni postojao savez Boga i Izraela. Sinaiski savez razbijen je s plotama koje je Mojsije bacio ugledavSi da se u njegovu odsust- vu Izrael predao idololatriji- Pravi je savez onaj Isusov, zapi- san u srcu. U drugom dijelu obraduie se moralna problematika. U ovom di- Jelu, nalazi se natelo “dva puta": put Zivota i put smrti (isto nagelo naiazimo i u spisu Didache). Prvi naziva put svjetla a drugi put tame. Put svjetla potkrepljuje mnogobroinim moralnim naéelima koja podsje¢aju ma Dekalog. U putu tame iznosi niz raz— 1iditih slabosti i grijeha. a) Nauk - U Barnabinoj poslanici je jasno izra%ena Kristova preegzistencija. Krist je bio uz Oca kod stvaranja svijeta. Rado se koristi slikom sunca, da objasni utielovljenje. Dva su osobita motiva za utjelovljenie: “Ako je sin Bozji doSao u tijelu, to je zato da ukloni grijehe onima koji su progonili i ubijali svoje proroke." "On je onaj koji je odlu¢io trpjeti za nas" (usp. Barn. 5,11-15). U6 i 11. pogiavlju govori se o kr&tenju koje donosi éovieku posinoviienje i utiskuje u dugu bogansku sliku. Kr&tenje preobra— Zava bo#je stvorenje u hram Duha Svetoga (usp. 6, 11-12). U poslanici se izrigito oznaéuje nedjelja kao dan slavija namjesto subote (usp. 15,8). Barnaba ustaje i protiv abortusa i éedomorstva: “Ne ubij di- jete u majéinu krilus miti ga ubij poslije rodenia". (19,5) @utor Barnabine poslanice je milenarist. b) Qutor - U pisma se nigdie ne spominje da bi neki Barnaba bio pisac poslanice. Bez obzira na to vet od starine poslanica se pripisivala apostolu Barnabi, a uZivala je osobiti ugled wu Alek- sandrijskoj crkvi. Klement @leksandriiski je ubraja u knjige Sve~ tog Pisma, Jeronim je smatra apokrifnom. I maderni struénjaci ne dr#e ap. Barnabu za autora poslanice a asnavni razlozi su. antisemitizam koji je nespoiiv s Barnabom Koji je bio Zidov. U poslanici nema vidliivise veze s teologijom sv. Pavia éiji je Barnaba bio suradnik. Osim toga poslanica u Starom Zavietu ne vidi nigta dobro ¢ak ga smatra davolskom preve~ rom (usp. 9,4), Sto je opreéna stavil sv. Pala Uglied koji je poslanica imala u Aleksandriji i obilno koriét enje alegorije, daie naslutiti da bi mogla biti i napisana u Aleksandriii. Prema Harnacku, ana temelju nutarnje kritike poslanica je napisana 130. ili 151. godine, za vrijeme cara Hadrijana i iz~ gradnje Jupiterova hrama u Jeruzalemu.20 6. Didache Soe Naziv oveg ,malog ali znagajnog djeta jes 4 Ddvky cwv udzne Vroeroduwy ( Nauk dyanaestorice apestola). Puni nas~ lov exp djela je: AnaXy rod TOV bwoeee ZToctOlwY tely Bier ey (Goupodirby nauk poganina ae pele creeds od dvanaesto Fice apostola). Ipak se najredovitije koristi samo naziv DIDACHE. Didache je najvazniji dokument iz neposrednog razdablja nakon apostola, i najstariji izvor kojeg posjedujemo a crkvenom zakono- davstvu. Danas se vise ne dr#i da bi iza ovog djela bio izravni autoritet apostola, kako nam to naslov sugerira. Autor ovog diela ostaje nam nepoznat. Pa i samo djelo je pronadeno tek 1883. go- dine a pronaSao ga je pravoslavni biskup Bryennios u Jednom ko- deksu iz 1054. godine koji se nalazio u Jeruzalemskoj biblioteci. Djelo ima katehetski karakter i djeluje kao priruénik. U nje— muse nalazi Citav niz moralnih natela za konkretno Zivijenje krSéanstva, na¢ela za organizaciju zajednice, te pravila za obav— ljanje liturgije. Vrio je teSko odrediti vrijeme nastanka Didache. Jedni misle da je ovo djela nastalo poslije Barnabine poslanice, drugi misle upravo abratno dokazujuéi da upravo Barnabina poslanica ovisi o Didache (npr. u¢enje o “dva puta"). Jedna grupa znanstvenika dri da je djelo nastalo izmedu 50, i 70. godine, drugi izmedu 100. i 150. a neki i kasnije radi montanistiékin elemenata koji se u tekstu mogu uoditi. Sigurno je da Se radi o vrio starom spisu, moZda iz vremena redakci je sinoptickin Evandelja. Nije siguro ni miesto nastanka. Prvo se pomiSljalo na Egipat pa Palestinu, danas medutim vecina uenjaka smatra da je djelo nastalo u Siriji mo%da u Antiahij a) SadrZaj — Didache sadr3i 16 poglavija koji se mogu podi-— jeliti u dva dijela. U prvom cc. 1-10) donose se liturgijske na- pomenes u drugom (cc. 11-15) disciplinarne odredbe a u 16 poglav- 1ju se ovori 0 parusi 5 U pogiavljima 1-& govori se 6 poutavanju katekumena, osobito kroz tumatenje “dva puta", put dobra i put zla. Wrlo su vagna za povijest liturgije poglavlja 7 i 10 jer sa~ dre dosad najstarije poznate euharistijske molitve. Evo samo Jednog vrlo lijepog ulomka o Euharistis Kao Sto je ovaj razlomljeni kruh bio razasut po bresulj— cima i sabran postao jedan, tako i Crkva se skuplja sa kra~ jeva svijeta u Tvoje kraljevstvo" (Didache 9,4). Zanimljivo je da se inzistira na ispovijedi prije eubaristi- Je, sliéno nagem Confiteoru na potetku mise. ee b), Hijerarhija ~ poglavari zajednica se nazivaju £T(ek omee i aa £ .» Didache ne govori niSta o prezbiterima ali vainu ulogu imaju “eroroci (kritizirati ih Je grijeh protiv Duha Svetoga) « > , ©) Ekleziologija - Crkva kul gow Je u Didache univer- zalna. Obuhvaca ¢itav svijet ane oznatuje samo zajednicu okup- ljenu na molitvu (Univerzalnost Crkve se vidi i-iz—gere citiranog teksta 9,4).21 7. MHermin pastir™ Qva djelo ubrajaju u spise Apostolskih Gtaca, prema eno ust— vari spada u apokréfne apakalipse. U ovom dielu se govori. a ab— avi koju jeu Rimu dobioa njezin autor od dva nebeska biéa: od Jedne stare gospode i od jednog andela koji se obiavio u obliku pastira (odavde i ime samog spisa). Herma je napisac svaje dielo za vrijeme kad je njegov brat Pio bio biskup Rima (ovo nam svje— dogi Muratorijey fragment). Prema ovom podatku bilo bi to izmeau 140. i 155. godine kad je vladao Pio I, Unutarniom kritikom tek- sta dolazi se do zakijuéka da bi dielo moglo nastati i mnogo ra~ nije, najvjerajatnije u vrijeme Klementa, a, da je redakcija na~ pravljena za vrijeme Pija. Herma nam svjiedottda je u svojai mlado- Sti bio prodan kao rob’i poslan u Rim. A i njegovi esti hebraiz- mi upuéuju na autora koji bi bio porijeklom i izobrazbom Pidov. Za razliku od drugih djela onog razdoblja, Herma mam govori puno © sebi © Svojim roditeljima, poslavima, Ovaj spis je ufivao veliki ugled u staroj Crkvi éak su ga neki pribrajali u knjige Svetog Pisma. a) GadrZai - Djelo je podijeljeno u 5 videnia (visiones), 12 zapovijedi (mandata) i 10 alegorijskih priga (similitudines). Naiprije je u vidjenju vidio crkvu predstavijenu u liku jedne éasne gospode, koja ga poti¢e da propovijeda pokoru. Zatim mu se Javio andeo u Jiku pastira koji mu objavljuje 12 zapovijedi te priée. 1). Teologija "“Fastira" — POKORA — Hermin nauk o pokori se moe svesti u-nekoliko totaka:*a.‘Pastaii iddna® spasoriostna pokdra na- kon krStenja. b. Pastoji univerzalni karakter pokore. Nijedan grijeh nije iskljuéen. Neoprostiv je samo onaj griieh za koji se ne Selimo kajati ©. Pokora mora biti brza i neposredna i mora proizvesti promienu ponaSania (eshatoloski su razlozi da po- kara mora biti odmah jer “vrijeme je blizu"); d. Pokora kao biini cils ima obradenie ({metanoju). To od penitenta zahtijeva potpuni obrat ali i sprem nost da podnese dragovol jno ispastanje osobito postom i molitvoms @. Opravdanje postignuto pokoram sligno Je onom Sto proizvodi krStenje (usp parab 5,7,1-2); f. Nauk o pokori u Herme je potpune proget idejom da je Grkva nugna za spasenie. — KRISTOLOGIJA - predstavlja veliki pro- blem u ovom'djelu. On nikad ne koristi izrar Logos, niti ime Tsus Krist. Nekad spominge rijeé Spasitelj, Sin Bois: ili, Gospodin. U Paraboli 9,1,1 andeo kate Hermi: “Zelim ti pokazati Sto ti je pokazao Duh Sveti ... Ovaj duh je Sin Bo3ji". Ne nalazimo troj~ stvenu nego dvojstvenu strukturu u Bogu. ~ CRKVA - Prema Hermi crkva je bila prva i @itav svijet je stvoren samo radi nie. od svega stvorenia22 — KRSTENJE - Nitko ne moze postati élan Urkve bez kr&tenja koje Herma naziva “petat". On je uvjeren u nugnu potrebu krStenja za spasenje. Herma misli da su Apostoli siSli u Limb poslije smrti da bi tamo pokrstili pravednike koji su Zivjeli prije Krista. - MORAL - Hermino moralno utenje vanije Je od dogmatskoy. Razlikuje djela koja moramo Einiti i ona koja Se ine iz velikodugnosti (ovdje ubraja celibat i mu¢eniStvo). Zanimljivo je njegovo miSljenje 0 uplivu duhova na 1judsko srce: “Dva su andjela 5 €ovjekom, andeo pravednosti i andeo zla." Her- ma, za razliku od vedine starokrSéanskih pisaca, dopusta drugu Zenidbu. Istige sedam kreposti: vijera, uzdr2ljivost, jednosta— vnost, Znanje, neduznost, poStovanje i ljubav (usp Vis. 3,8,1-7). Herma, koga spominje poslanica Rimljanima (16,14), imao je veliki upled u kr&éanskoj starini. Nekoliko starocrkvenih pisaca, medu kojima frenej, Yertulijan i Origen, smatrali su ga inspiri— ranim prorokom a njegovo djelo svrstavali u broj knjiga Svetog Pisma. 8. “Poslanica Dioqnetu" Ovo je apolagija krSéanstva, sastavljeno 4 formi pisma upuce- nog jednom poganinu visokog ranga, imenom Diognet. Autor pisma gor] jivo nastoji dokazati evi Sergent krSéanstva od glupe pogan— ske idololatrije i od samo izvan@skag Zidovskog Kulta. Govori kakvo Atpvanje krécani daju Bogu i zaSto odbacuju Zidovski i po~ ganskiautor nastoji dati i odgovor zaSto se kr¢anstvo pojavi- lo tako kasno, zato jer je Bog Zelio da se liudi uviere kako su nemoéni da se sami spase. Neki ovo djelo stavijeju medu apologetsku literaturu (npr. Quasten), te smatraju da je nastalo potetkom I11 staljeca. Danas se vecinom smatra da je djelo nastalo polovinom II stolje¢a i da je biser drevne kré¢anske literature na grékom jeziku. III, APOLOGETI DRUGOG STOLJECA Sve vecim ulaskom krS€anstva medu pogane, ono se susrete s otporima vecinskog poganskog stanovnistva. KrS¢anstvo nije dote~ kano prijateliski, ak Sto vise bijaSe progonjeno a o njemu su Sirene mnoge laZi. Uteniji krS¢ani su osijetili potrebu obrane i upravo iz ove potrebe rodila se krSéanska apologetska knjizev— nost. Qsnovna zadaéa pisaca prve krSéanske zajednice (Apostolskih otaca) bila je voditi, poticati i hrabriti krSc¢ane, stoga ta li- teratura ne obiluje jasna razradjenim teologkim traktatima u ko- dima se opravdavaju pojedine istine vjere. Apologeti drugog sto— ljeéa se obraéaju poganima, drZavnim institucijama (najtesée iz~ Favno caru), poganskoj kulturi i znanosti. Apologete su tratili nagina kako obraniti kré¢anstvo od sve Ze3¢ih napada poganskesredine. Da bi ta obrana bila Sto plodonasnija, u dokazivaniju su se koristili paznatim i poganima prihvatijivim naéinima, ti. na~ €elima retorike i poganske kniitevnosti. Apologeti se stoga mogu smatrati zaéetnicima krécanske teoloSke znanosti. Bili su to pis: €2 koji su i sami bili obrazovani u poganskim Skolama. Zadaéa apologeta nije bila laka. Na krSéane su bacane teske optuzbe i prijetnje. DrZava je osudivala i pragonila pristajanje uz krSéanstvo kaa zla¢in protiv slugbenag mnogabozaékog kulta, & gsobite protiv obozavanja cara. Kr8tani su optutivani za ateizam, nemoral, kanibalizam, protivijenje carstvu,... Medu jednostavnim pukom kolale su nevjerojatne prite o krS¢anima. I u€eni ljudi su U svojim spisima govorili protiv kr&éana a najpoznatiji medu nii- ma je filozof platonik Celzo koji je g. 178. abiavio dielo “Is- tinski Logos* ¢ odes Agpog ). Celzo je u krSéanstvu vidio samo mjeSavinu praznoviérja i fanatizma. Na tri osnovna podruéja apologeti su usmierili svoju obranu: 1). Nastojali su obraniti krSéane od prisutnih optuzbi a pri- Je svega da Crkva pretstavlia opasnost za drZavu. Apologeti is tidu postenje, ¢isteéu i dostojanstvo krSé¢ana. Istiéu da je vjera snaga koja je kadra satuvati blagostanje u svijetu a to je cilj i cara i dréave. 2). Apologete su iznosili apsurdnost i nemoral poganstva, njegovih bozanstava i mitova, dokazujuei ujedno da samo krS¢ans— tvo donosi pravu istinu o Bogu stvoritelju svega. Apologete brane esabite snagno monoteizam, Kristovo boanstvo i uskrsnuce tijela. 3). Poganska filozofija, tvrde apologeti, se temelji na 1jud~ skom umu pa stoga i nije nikada bila kadra potpuno spoznati is- tinu. KrSéanstvo, naprotiv, posieduje cijelu istinu, jer je Logos po Kristu doSao na zemlju. Iz ovoga apologeti zakljuéusu da kra~ éanstvo vigestruko nadvisuie pogansku filozofiju i da je u-stvari krS¢anstvo prava bofanska filozofija. Apolageti ne dokazuju svoje tvrdnje Isusovim éudesima i apos- tolskim propovijedanjem. Vjerodostoinost svojih tvrdnji potkrep- 1juiu jedinstvom Novog i Starog zavjeta a crkvu ne prikazuju kao novenastalu instituciju. Moisije je Zivio prije grékih filezofa stoga je i keS¢anstvo mnogo starije, znati i éasnije, od pogan- skih religija i filozofa. Neki apvlogete aisle da je, ono dobro Sto se nalazi u poganskoj filozofiji, ustvari, uzeto iz Biblije. @pologeti su prvi kr¢anski pisci koji, koriste¢i se oblicima i metodama anti¢ke kulture, nastoje tu antiéku kulturu progeti krS€anskim duhom. Stoga je pravilno zakljuéiti da je to vrijeme pokrStavanse helenizma, vise nego helenizacija krSéanstva. Apologeti polemiziraju i sa Zidovstvom. KVADRAT - je najstariji poznati kr&¢anski apologet. Njegova apo Togija, koju je uputie caru Hadrijanu (117-138), nije nam aéuvana. Malo znamo ao niegovu Zivotu’ i sve Ste o niemu znamo znamo preko Euzebija (Hist. eccl. 4,%,1-2). TID IZ ATENE - njegova apologija je najstarija koja nam je sacuvana. Spis je smatran izgubiijen dok nije pronaden 1889. u samostanu sv. Katarine na Sinaiu, Prema tom rukopisu apo~ logiia je bila upucena caru Antoniu Piju (138-161). Prema Euzebiju Aristid je bio filozof iz atene. Aristid opisuie24 Fozju bit stoiékim formulama, a spoznaju Boga stvoritelja temel ji ma razmigljanju o reduu svijetu. Cinjenica da kr3- €ani slave jednog istinskog Boga osobito se pokazuje u ¢is~ toci njihova Zivota. ARISTON IZ PELLE ~ je prvi apologet koji je branio kr&éanstvo od Zidovstva. Dielo je napisano u obliku dialoga izmedju ju- deokrSéanina Jasona i Zidova Papiska koji raspravljaiu o Kristu. Dielo je izgubljeno. Spominie ga Origen u svom dje— lu protiv Celza budu¢i a je Celzo ¢itao i kritizirao Aris— tonovu apologiju- Aristonova apologija je nastala oko 140. godine najvjerojatnije u Aleksandris JUSTIN — filozof i mutenik (+ oko 165) Justin je najvainiji apologet drugog stoljeéa i jedan od naj- vedin krSéanskih pisaca drevnog krScanstva. Sam sebe naziva filo- zofom a naziv "filozof i muéenik" dobio je od Tertulijana. Justin se rodio u Flaviji Neapolis u Palestini u poganskoj obitelji. Sam nas obavjestava o svom Skolovanju (Dialog. 2-8), poteo je Skolu kog jednog stoika, zatim kod peripatetika i konaéno kod pitagor— ika, ali nis jednim nije bio zadovoljan. Stoik mu nije mogao nista reéi o boEjoj naravi- Peripatetik je zahtijevao da mu unap~ rijed plati Skolarinu, pa ga je nmapustio, a pitagorik je trazio da najprije uéi glazbu, astronomiju i geometriju a za Sto Justin nije imag zanimanija-Privukla ga je Platonova filozofija dok na obali mora nije susreo jednog starca koji mu je dokazivao da pla— tonova filozofija nije kadra zadovoljiti ljudsko srce. Proroci su najavili istinu. Zahvatila ga je ljubav prema prorocima i 1judima koji su bili u Isusovoj blizini-. TraZenje istine dovolo ga je do krSéanstva- Vainu ulogu u njegovu obracenju imala je i hrabrost koju su krScani pokazivali pred smréu.Sam kad “Kad sam ja sam bio Platonov luéenik, GuvSi optu%be izreéeno protiv kr&éana, i vidjevSi ih postojane pred smrcu, onog fega se liudi naivise bose, govorio sam sebi da je nemogu¢e da su Zivieli u zlui u ljubavi prema uzitcima" (Apol. 2,12). Poslije obra¢enia, koje se zbilo najvierojatnije u Efezu, svoj je Zivot posvetio obrani krS¢anstva. Putovao je kao putujuéi uti-— telj, stigao je tako iu Rim za vrijeme cara Antonia Pia (138— 161) i tama osnovao Ekolu. Postoji autentiéno sviedotanstvo o Justinovu muéenistvu "Mar— tyriua S.Iustini et Sociorum", spis se temelji na originalnia sudskim dokumentima. Prema ovom dokumentu, muten je zajedno sa Sestoricom drugova, glavosijek je naredio rimski prefekt Giunio Rustic najvierojatnije godine 165. Spisi Justin je napisao puno djela, sa¢uvala su se medjutim samo tri. Dvije apologije protiv pogana i Dialog s Trifonom. Justin je Prvi pisac koji je pokugao stvoriti most-izmedu krSéanstva i po- ganske filozofije.@) Apologije - pasjedujemo dvije, prva je upucena caru Anto- niu Piju a druga, puna manja, upuéena je Rimskom senatu. Prva apologija , (c.1-3) tu Justin, u ime kr&éana, moli cara da se oscbno zauzme u sluéaiu krééana, bez bilo kakveg upliva od drugih. U poglavijima 4-12 osuduje se sluébeno ponaganje prema krSéanima, osobito sudske procese u kojima se kainjava i jednos tavne ispovijedanija kr&¢anstva. Ime "krSéanin" kao i ono “filo zo?" nije nikakav dokaz za krivnju ili pravednost. Kazniti se moze sano za totno utvrden prekréaj, a ono za Sto se optugusju kr&éani su najobignije lagi. KrSéani nisu bezboSci. Odbijaju Sto- vati bogove jer je glupo Stovati takva boZanstva. Uo drugom dijelu (c- 13-67) Justin prelazi na opravdavanie krS¢anske viere i vria prezicno govori o nauci, kultu, povise~ sti,... Prorogtva daju dokaze da je Isus Krist Sin Bof3i i osmi- vat krééanstva. U poglavliu 68 Justin donosi ¢etiri pravila za pravednije sudenie kré¢anima: 1) Krééani trebaju biti osudeni prema redovitoj proceduri, pred krivitnim sudom. 2) Qsuda ne moze biti donesena osim na temelju kréenja rimskih zako- na. 3) Kazna mora biti razmierna naravi i velidini prekrSaia. 4) Svaka latna optuzba treba da bude kagnjena. Druga apologija - ovaj je spis nastao na temel ju konkretnog dogadaia. Rimski prefekt Urbik dao je usmrtiti tri kr&éanina samo zato Sta su jednostavno ispoviedili da su kré¢ani- Justin se iz— ravno obrata. riaskom ,javnom..mnijeniu,,.pratestirajuéi zbog.ozbilj— nosti ove nepravde. dustin pragon krééana povezwie s demonima. U apologiji dustin pobija stoicizam i platonizam, dokazujuci uzvigenijost kré¢anstva. “Sto je god kod svih drugih izvrsno re- eno, to je nage, krSéansko. Jer mise \lanjamo i 1jubimo Logosa rodena iz nestvorenag i neizrecivog Boga... @ svi su pisci mogli doduge po sjemenci Logasa koji im je dana vidjeti istinito, ali kao u polumraku". (c. 13) b) Razgovor_s Trifonom - Ovo je najstarija krS¢anska apologija protiy Zidova koja nam je satuvana iako ne u Cijelosti. Djelo je nastalo paslije apologija. Justin nam opisuje dvodnevni razgovor S rabinom Trifonom, razgovor je, prema Euzebio, bio u Efezu. Dje~ lo je opSirna i sadr#i 142 poglavija. U poglavijima 2-8 Justin nam govori o putu svog obraéenja preko filozofije do krS¢anstva. Poglavl ja 9-47 posveéena su tumatenju krS¢anskog shvacanja Starog Zavjeta. Govori o privremenosti Mojsijeva zakona i kréanstvu kao vieénom Zakonu za sve. UW poglavijima 487-108 Justin opravdava stav da Krista treba Stovati kao Baga. Na kraju, poglavilja 108-142 Justin dokaZuje da je Crkva novi izabrani narod Bo3ji, novi Izrael. Nagin diskutiranja u "Razgovoru s Trifonem" se razlikuie od onog u “Apologi ji". U razgoveru s Trifonom Justin, u svem dokazi- vanju, se jako oslanja na Stari Zaviet, citira proroke da bi do- kazao da su krSéanske istine prisutne i prije Krista.26 Teologiia sv. Justina U teologiji sv. Justina osje¢a se utjecaj Platonove #ilozofi- je. 1. Spoznaja Boga - Bog je bez potela pa stoga i neizreciv, nemoguée mu je dati ime: “Stvoritelj svega nema imena, jer je neroden. Dobiti ime pretpostavlja nekoga starijega koji bi dao ovo ime. Rijet Otac, Bog, Stvoritelj, Gospodin ili Gospodar nisu imena, nego nazivi potaknuti njegovim dobrodinstvima i njegovin djelovanjem ... rijet Bog’ nije ime, nego natin da éoviek izrazi neSto neobjasnjivo." (Apol. 2,5) Prema Justinu, najprikladnije ime za Boga je Otac, buduci da 3e Stvoritelj on je i otac svih stvari ( 6 tvcw/ Tardy ». Zaniml jivo je da Justin nijete Boz ju posvudaSniost. Bog se falazi na nebu i ne moze ga napustiti, zato mu je nemoguée pokazati se u svijetu. Most izmedu Boga (naglagena transcendencija) i svijeta Jest Logos. Logos je posrednik izmedu Boga i svijeta. Svu svoju komunikaciju sa svijetom Bog Otac ostvaruje preko svoje Rijeti (Logosa), Logos je takode put kojim ovjek dolazi Bogu. Logos je uw potetku prebivao u Bogu kao bozja snaga. Neposredno prije stva— ranja proizaéao je od Boga i upravo Logosu treba pripisati stva— ranje. Ovo proizlatenje Logosa od Oca Justin obja&njava jednom slikom: “NeSto sliéno vidimo kod vatre koja se upaljuje od druge, bez da umanji onu od koje je uzeta. Naprotiv ostaje ista. Novi upaljeni plamen pokazuje se stvaran, bez da je umanjio onog od kojeg je upaljen." (Dial. 61,2) U odnosu Oca i Logosa Justin zastupa subordinacionizem. Samo- stalnost Logosa otituje se samo u mJegovoj ulozi stvaranja i up- ravlianja svijetom. Istina Logos je postao bo%anska osoba ali subordinirana (podredena). Upravo po svojoj nauci o Logosu Justin se pribliZava poganskoJ filozofisi. Justin dr2i da svaki ¢oviek u svom razumu ima sjeme Logosa (sijetimo se logoi spermatikoi iz stoitke filozofije). Nisu smo starozavjetni proroci nego i pogan— ski filozofi, u svojoj dugu nosili klice Logosa. Justin citira i neke gréke filozofe koji su #ivjeli po Logosu pa su prema tome bili krS¢ani prije krSéanstva. “Oni koji su Zivieli po Logosu su krSéani, takode ako su bili ubrajani u bezbotce, kao medu Grcima, Sokrat, Heraklit i drugi njima sliéni" (Apologia 1,46,3). Prema Justinu filozofija nije u opoziciji krS¢anstvu jer: "Sve ono Sto su oni nauavali dobro pripada nama krS¢anima. Svi piscv su mogli uvidjeti, makar nejasno, neSto istine, zahval jujuci sjemenu Logosa koje je stavijeno u njih." (Apologia 2,13, 4-6) 2. Marija i Eva - Justin je prvi krS¢anski pisac koji na Pav- lovu misao o Kristu kao novom Adamu dodaje ideji o Mariji kao navoj Evi. "Eva bijaSe djevica, bez manet zatevSi zmijine rijeti, rada neposloh i smrt. Sada, Djevica Marija zate vieru i radost kad je andeo Gabrijel navijestio radosnu vijest da ¢e Duh Gospodinov si¢i na nju, i da ée je Sila Svevisnjega prekri ti svojom sjenom..." (Dialog. 100,4-6). 3. @ndeli_i _vragovi - Justin je prvi krS€anski pisac koji svi- edozi o Stovanju andela. Iz neba preuzimaju brigu za liude. Jus tin i andelima pripisuje tijelo (utjecaj_stoitkeg materijalistié— ay27 kog panteizma). "Naravyno oni se hrane na nebesime, ali ne hrane se istom hranom kojom se hranimo mi..." (Dial. 57) Ta hrana, prema Justinu, bi bila mana koju su jeli Zidovi u pus- tinji ("Jeli su kruh andeoski"). Justin andelima pripisuie tiele- snost da bi protumatio i niihov pad u arijeh, a prema njemu gri- jeh andela se sastoji u seksuainim odnosima sa Zenama."Andeli, prekrSivSi ovu zapovijed, pokuSali su trgovati s Zenama i rodili su diecu koju mi zovemo demoni" (Apol. 2,5) Demoni ¢e biti kaz- njeni na Vjetni ogani poslije kKristova povratka, zato oni imaiu moguénosti da sad napastuju ljude. Nastoje ijude odvratiti od Obracenja Bagu i Logosu. Dokaz tome su heretici koji su vraiie orude. 4. Kratenje i euharistiia - Krétenje je obnova u Kristu i posvetenje Bogu. dustin jasno izra%ava vieru u realnu kristovu prisutnost u euharistisi, Nije u potpunesti jasne da fi Justin pridaje euharistiji Srtveni karakter. TACIJAN SIRAC - porijeklom iz poganske obitelji, studirao je fi- lozofiju i puno putovao. Stigao je tako i u Rim adie je postao uéenik sv. Justina. Oko 172. se vratio na Istok, najvierojatnije u Edesu, gdje je osnovao gnostiéko-enkratistiéku (ti. onih koji se odriéu) sektu. Sekta je adbacivala Zenidbu, zabranjivala je troSenia mesa i vina. Cak su i za misu keristili vodu miesto vina pa su ih zvali “aquari Satuvana su nam dva Tacijanova diel 1. Gover arcima.. (Logos pros Ellenas), u 42 poglavija. Ovo djelo je vige oStra polemika s arékom kulturom” nego obrana krS= €anstva. Tacijan napada vrle o&tro éitave oréku kulturu a asobito mitologiju, filozofiju, pjesnistvo, retoriku i figurativnu umiet— nost. 2. Diatessaron (To dia tessaron evaggelion) — je pokugaj us- kladianja Getiriju Evandjelia. Da bi Sto vise uskladio éetiri teksta, Tacijan ih koristi ponekad vria siobodno. Diatessaron je sve do ¥. stoljeéa u sirskoj crkvi bio slufbeni tekst u liturgi- jie MILTIJAD — roden je u Maloi Azisi i Tacijanov je suvremenik, vie~ rojatna i Justinov uéenik. Nagalost sva njegova dijela su izgub> jena. Pisao je uw obranu kr&¢anstvaa protiv pogana i Zidovstva. Euzebije (hist. eccl. 5,17,5) sviedoti da je napisao “Apologi ju za krSéansku filozofiju", koja je bila upravijena "Svietovnim gospodarima™. ATENAGORA iz Atene . Atenagora je takoder Tacijanov suvremenik, ali je njegov stavo grékoj filozofiii jako razlidit od Tacijanova. Ate— nagora se pokazuje kao dobar poznavaiac jezika, knjizevno- sti i filozofise, a sigurno je medu najvecim stilistima medu najstarijim kr&éanskim piscima. Vrlo rado citira aréke piesnike i filozofe. O njegovu Zivotu zna se vrio malo.28 Djela: 1. Molitva za krS¢ane (Presbeia peri ton christianon). Djelo je nastalo oko 177. i upuceno je caru Marku Aureliju antonisu i Liciju Aureliju Komodu. Atenagora ka¥e: "Na& govor ¢e vamo pokazati da mi nepraved- no trpimo, protiv svakog zakona i svakog razumay i zahtije- vamo da pranadete natin kosi ¢e omoguciti da ne budemo értve dougnika." Atenagora pobija tri osnovne optusbe: ateizam,kanibalizam i a) Kr&¢ani nisu ateisti. - Ako ne vieruju u bogove vjeruju u Boga, oni su monoteisti. Vet kod grtkit filozofa i pjesnika mogu se uociti sklonosti ka monoteizmu, a nikad ih nitko nije optuzio za ateizam. b) Kr&éani nisu kanibalisti. - KrS¢anima je zabranjeno bilo koga ubiti. Ne smiju éak ni gledti €in ubijanja, zabava tako dra~ ga poganima, Sto pokazuju gladijatorske borbe. KrSéani imaju vece Postivanje ljudskog Zivota nego pogani, zato osuduju odbacivanje djece. Viera u uskrsnuée tijela je dokaz da krS¢ani nisu kanibal— sti. c) Optuzbe za incest, ka%e Atenagora, su plod mrénje. KrSéani su tako daleko da uéine takav prekr$aj jer im je zabranieno i u mislima grijeSiti protiv ¢istnce. 2. 0 _uskrsnu¢u mrtvih (Peri anastaseos nekron). U prvim pog- lavijima (1-10) govori o Bogu i uskrsnu¢u i dokazuje da mudrost, svemoguénost i bo%ja pravda se ne protive uskrsnucu nego ga zah~ tijevaiu. U drugom dijelu (cc- 12- 25) govori o éavjeku i uskrs- nucu. Uskrsnuée je nugno radi same ljudske naravi jer je ¢oviek stvorenje za vietnost, i jer je stvoren od duse i tijela. Bilo bi nepravedno da samo duSa ispaSta kaznu za grijehe ili bude nagra- deno za dobra djela. Coviek je, osim toga, stvoren da bude sretan ata ne moge dosti¢i u ovom Zivotu, mora se stoga nai u drugom zivotu. Nauka — Atenagora je prvi koji je pokuSao monoteizam znanstveno utemel jiti. = On je od Justina pune odluéniji o bozanstvu Logosa i nje- govos bitnoj povezanosti i jedinstva 5 Ocem. Izbjegava sub- ordinacionizam ostalih apologeta. = Duh Sveti djeluie po prorocima i proizaSao je iz Boga. Iz Njega izlazi i onamo se vrata kao zrake sunca. — 0 trojstvu "Kako dakle nazivati bezboScima one koji dr#e da je jedan Bog Otac, jedan Bog Sin, jedan Dub Sveti.- " Zenidba - Dijete je prvi i zadnji cilj Zenidbe. Govori protiv abortusa i o fetusu govori kao o stvorenom bi¢u. Atenagora se protivi razrjeSivosti braka i po njegovu mis- ljenju ni smrt ne moze prekinuti Zenidbeni vez. Zato on drugu Zenidbu naziva “pristojni prel jub".see TEOFIL ANTIONISSKI - Prema Euzebiju (Hist eccl. 4,20) bijase Se sti biskup Antiohije. Iz njegovih Spisa se zakljucuie da je roden uz Eufrat od paganskih roditelja. Primio je helenistiéku izboraz— bu. Kao odrastao i nakon dugog razmigljania i prouéavanja Svetog Pisma, obratio se na krS¢anstvo- Djela: Od Teofilovih djela suéavane su samo tri kniige Ad Autoli cum, napisane naivierojatnije malo poslije 180. Uprvoi kniizi Teofil, pobijajuéi optusbe prijatelia @utolica ugenog poganina, govori © Bozjoj biti, o providnosti, znaéenju kréanskog imena, o uskrsnucu i ludasti idololatri ie. U_drugoj _knjizi suprostavl ja nautavanje proroka, inspiriranih od Duha svetoga, sa poganskom religijom pokazujuéi kako su opreéni poganska mitologiija i poganski pjesnici. Utreéoj knjizi pokazuje superiornost kr颀anskog morala. Pobija poganske aptugbe protiv kré¢ana, pokazuje nemoralnost pogantva- Nauka: a) Teofil je prvi crkveni pisac koji koristi rijeé troijs— tvo (trias - trinitas). On obiéno bo%anske osobe oznaéava kao: Bog, Logos i Mudrost. b) Bog je rodio Logos, kojeg je imao u sebi prije stvara~ nja svijeta. Teofil je prvi kr&éanski autor koji pravi raz liku izmedu Logos endiathetos (unutarnji ili imanentan u Bogu) i _Loges proforikos (vaniski, izreéeni) po kome je Bog stvorio svijet i razgovarao s Adamom. : @) Poput.. Justinas(Dial:S)i odreneja (Adve haer sud, 4,3) vieruje da besmrtnost duge nije vlastitost 1ijudske naravi, nego nagrada za obtrZavanje Bozjih zapovijedi. Liudska dusa nije po sebi ni smrtna ni besmrtna, ovisi o njezinoj slobo- dnoj_vol ji- @) I dok Justin naziva Evandelja samo “Apostolske uspome— ne", Teofil evandeliste izjednatuie 5 prorocima, tj. da su Rosioci Duha. Evandelia i Pavlove poslanice oznatuje kao svete boganske rijeéi". Teofil ie prvi koji izrijekom tyrdi da su knjige Novog Zavieta inspirirane. IRENEJ iz Liona Irenej je naivaniji krSéanski pisac drugog stolje¢a. Glavna tematika njegovih spisa je antihereti¢ka. Rodio se nama nepoznate godine (izmedu 140, i 160.) u Smirni u Maloj Aziji- U mladosti je sludac sv. Policarpa-a-preko njega je bio u izravnos.vezi s apos— tolskim VFemENImaD Nije poznat pravi Fazlog Zaéto je Ires®y hapu- stio Malu Aziju i otigao u Galiju (vjerojatno jeu Lionu bila jata skupina ljudi koji su doselili iz Male Azije). Kao sveéenik iz Liona poslan je, za vrijeme cara Marka Aurelija, u Rim da bi razjasnio stav U raspravama s Montanistima. Boraveci u Rimu Ire- nej se poblize upoznao i s uenjem gnostika, osobito valentinova- ca. Po povratku u Lion izabran je za biskupa. Kao biskup se borio osobite protiv gnosti¢ke zablude.30 Nije nam poznato puno podataka iz Irenejeva Zivota, takode nije moguée sigurno utvrditi ni godinu njegove smrti. Postoje neki kasniji podatci o Irenejevu muéeniStvu, buduci da to ne do- nosi Euzebije, podatak nije siguran. 1. Biela Irenej je napisao na grékom, svom materniem jeziku, nekoliko djela a satuvana su samo dva. Irenej u pisanju nije veliki sti- list, vagnija mu je jasnoéa nego ljepota pisania- a) Adversus haereses - u pet knjiga- Djelo nam nije sa¢uvano u grékom originalu nego u desta viernom latinskom prijevodu. Puni naziv djela je “Razobli¢enje i obaranje la%nonazvanog znanja (gn~ oze}”. Na pogetku djela (prva knjiga) Irenej donosi dosta detal jan opis gnostiékog u¢enia. Naznaéwie gnostiéke izvore i glavne pred- stavnike. U drugom dijelu (knjige 2~5) pobija gnosticizam: Druga aniiga - pobija osvbito valentinsku gnozu i to razlozi— ma razuma. Treéa knjiga - iznosi crkvenu nauku @ Bogu i Kristu. Cetvrta knjiga - donosi dokaze iz Svetog Pisma Peta knjiga - osobito se govori o uskrsnucu tijela a &to ghos tici odluéno nijetu. Pri kraju ove knjige Irenej zastupa milenarizam. b) Demonstratio praedicationis apostolicae (Epideixis tou apostolikou kerugmatos) — Dugo vremena znao se samo naziv ovog spisa (spominje ga Euzebije, Hist eccl. 5,26). Gadine 1904. u Erevanu (Armenija) pronaden je jedan rukopis starog armenskog prijevoda ovog spisa. Djelo je nastao poslije Adverus haereses, @ moze se podijelitu u dva osnovna-dijela. U prvom (cc. 1-42) iznosi se bit krSéanskog nauka. Govori se o tri bozanske osobe, 0 stvaranju i Goviekovu padu, utjelovlienju i spasenja,... Drugi dio (cc. 42-97) iz prorogtava Starog Zavieta dokazuje istinitost kr&¢anske objave. Djelo ima katehetsko-apologetski karakter ipak se izbjegava bilo kakva polemika. 2. TeoloSki nauk a) Irojstvo - Premda Irenejev suvremenik Teofil vee koristi naziv trojstvo (trias), kod Ireneja ne nalazimo ova izraz da bi oznagio jednog Boga u tri osobe. U svojoj borbi s gnosticima Ire- nej voli naglaSavati identiénost Boga s stvoriteljem svijeta i Dcem Logosa. Ne raspravlja pune o odnosima osoba u Bogu iako je uvieren da ljudska povijest jasno pokazuje postojanje Oca, Sina i Duha Svetoga. BoZanske osobe su postojale i prije stvaranja svi- jeta. Prema Ireneju “Nadinimo €ovjeka na nasu sliku", upuéene su od Oca Sinu i Duhu Svetom koje on alegorijski smatra kao "Bod je ruke". Uloga Duha Svetoga je da inspirira proroke. b) Kristologija - Kod Ireneja nalazimo, prvi pokusaj kako, na Spekulativan nagin, pokazati odnos izmedu Oca i Sina: “Tako po Sinu koji je u Ocu i koji unjemu ima Oca, Bog se pokazao" (Adv. haer. 3,6,2). Krist je dakle identiéan sa Sinom Bodjim, sa Logo- =Bt sam, sa Bogo-toviekom Isusom, sa nagim Spasiteljem i Gospodinom. Bit Irenejeve kristologije, pa i Gitave niegove teolcgise, jest u rekapitulaciji (anakefalaioosis). Ideja je preuzeta od sv. Pavala. Za Ireneja rekapitulacija Je prisutnost svega u Kristu. Bog €e obnoviti svoj prvotni plan spasenja éovietanstva, Sto je bilo prekinuto Adamovim padom, obnovit ¢2 je u svom utjelovljenom Sinu, koji za nas postaje novi Adam. Novi Adam obnavija cielokup- no ¢ovieganstvo, unigteni su negativni udinci neposlugnosti prvog Adama. ©) Mariologija ~ Ideja rekapitulaciie utjecala je na Irene- jevu mariologiju. dustin je prvi napravio paralelu Eva-Marija, a Irenej je dalje razvio ovu misao. Prema Ireneju, djelo spasenia slijedi toéno etape 1judskog pada. Za svaki krivi korak koji je éovjek uéinio, potaknut od Sotone, Bog zahtijeva zadovol jétinu i ebnovu. Tako éovjeéanstvo dobiva novog roditelja namjeto prvog Adama. Ali budu¢i da je i prva #ena bila umijeSana radi svog ne- posluha, nugno je trebalo da se to ispravi posluhom jedne druge Zene. Buduci da je dala Zivot novom Adamu, ona postaje istinska Eva, prava majka 3ivih i “causa salutis". “I kao Sto je ljudski rod postao rob smirti neposluhom jedne dievice, isto je tako asloboden po djevici, buduci da je neposlugnost jedne djevice, nadomjeStena posluhom druge djevice" (Adv. hae. 5.1952). d) Ekleziologija -I Irenejeva ekleziologiija je povezana s njegavom teorijom o rekapitulaciji. Bog satima u Kristu ne samo proglost nego i budunast. Bog ¢ini Krista giavom ¢itave Crkve. = Irenej je -uvieren da nauk apostola i dalje nastavlia #ivjeti. @postolska ‘tradicija je izvor £ norma’vjere i njerilo istine. - Samo Crkva utemeljena od apostola mote biti temelj ispraynog nauéavanie viere i sviedok istine. Nepreki- uta susljednost biskupa u Crkvi osigurava pravovjernost njihova nauka. Upravo najve¢i manjak hereticima je nedostatak apostolske sus] jednosti pa ne posjeduju ni karizmu istine. ©) Euharistija - Irenei je jako naglaSavao realnu prisutnost Isusova tijela i krvi u euharistiji. Za njega je Euharistija, po uzoru na sv. Pavla, sudjelovanje na Gospodinovom tijelu i krvi- Euharistija, misli Irenej, ne bi imala nikakvog smisla aka ne bi bilo uskrsnuéa mrtvih. Razlog uskrsnuta ljudskog tijela, Irenei izvodi iz €injenice da se hranilo Isusovim tijelom i krviju. Kruh i vino su posveceni epiklezom. Euharistija je grtva i Irenej u njoj vidi novu 2rtu koju je navijestio prorok Malahiija. #) Sveto Pismo ~ Irenejev kanon novezavietnih knjiga sadr3i #etiri Evandeljay Posianice sy. Pavla, Djela~ apestelska, Ivanove poslanice i Apokalipsa, prva poslanica sv. Petra i Hermin Pastir, ali ne i poslanica Hebreijima. Novozavietnia spisima, koje on naziva Pismo (grafee), Irenej pripisuie inspiriranost kao i Sta- rozavjetnim spisima. Irenei tvrdi da postoje ¢etiri Evandelja ni vise ni manje (Usp. Ady. haer. 3,11,8). A o porijeklu Evandelia kate: “Matej, medu Zidovima, u njihovom jeziku, sa¢inio je pis- meni oblik evandelia, dok su Petar i Favao evangelizirali Rim i tamo osnivali Crkvu. Posliie njihove smrti, Marko,32 Petrov uéenik i tumaé, on nam je zapisao Petrove propovi- Jedanie. dednako Luka, Pavlev drug, astavio nam je kniigu evandelja, od ovoga propovijedana. Zatim je Ivan, Gospodi- nev ugenik, onoj isti koji se odmarao na niegovim grudima, takoder je i on napisao evandelje za vrijeme svog boravka u Efezu" (Adv. haer. 3,1,1). IV. VELIKI KRSCANSKI PISCI TRECEG STOLJECA A) ALEKSANDRTJSKA SKOLA Kr¢ani su dogli u Aleksandriju veé pri koncu prvog stolje¢a ana koncu drugog sa svojom Skolom ce postati naistarije krSéan— sko znanstveno sredidte. Skola je posvetila osobitu painju meta- fiziékoj analizi viere, sluzeci se Platonovom filozofijom i ale~ gorijskim tumatenjem Sv. Pisma. Aleksandrijska Skola je medu svo- jim uéenicima imala velike umove krS¢anske misli: Klementa, Ori- gena, Dionizija, Atanazija, Didima i Cirila. Alegorijsko tumatenje Biblije, krSé¢anski su pisci preuzeli od poganskih filozofa koj su na taj natin tumaéili osobito Homera. Ovu je metodu koristio i Zidovski mislilac Filon Aleksandrijski koji je uvelike uticao na krScanske pisce. Frema Filonu literarni smisao u Bibliji samo je sjena istinskog znagenia. I kr3éanski su pisci preuzeli avai stav smatraju¢i da u mnogo slutajeva literar— Ai smisac nije Boga dostojan. Osnivaé Aleksandrijske Skole, oko 180. godine, bijage Panten, Koji se obratio na krSé¢anstvo posto je bio filozof stoik. Rodom je naivierajatnije sa Sicilije a makon mnogih putovanja zaustavio seu Aleksandriji gdje Je brzo preuzeo Skolu za katekumene. Bio je uéitelj i Klementu Aleksandriiskom. Nista od njegovih spisa nije nam saéuvano. KLEMENT ALEKSANDRIJSKI Tito Flavije Klement je roden oko 150. godine, najvjerojatni- Je u Ateni, od poganskih roditel ja. NiSta nam nije poznato o vre- menu i razlogu njegova obra¢enja. Postavsi krSéanin mnogo je pu~ tovao tra%e¢i vrsne uditelje. Stigao je teko i u Aleksandriju gdje se namjerio na Pantena kojem je postao utenik, asistent da bi ga oko godine 200, naslijedio kao voda katehetske Skole. Samo dvije do tri godina nakon toga, za progona Septimija Severa, Kle- ment je morao napustiti Aleksandriju i otputovati u Malu Aziju gdje je i umro najvjerojatnije 215. godine. Klement nije bio sve- éenik. Za Klementa se mo%e re¢i da je bio prvi_uéeni__krS¢anin. Ne samo da je dobro poznavao Sveto Pismo i gotovo cjelokupnu dotada— nju kr&¢ansku knjizevnost, nego takoder i poganske pisce (citira vise od 360 poganskih autora). Klement je ¢ovjek Siroke kulture koja se bazirala na osobnom studiju grékih filozofa i klasiéne. literature.1. Diela U Klementovim dielima, po prvi put, krééanska nauka se sus- rela s idejama i dielima svog vremena. Klement zato zasluéuje naziv pionira crkvene znanosti. Iz njegovih djela se vidi dobra poznavanje krSéanske i poganske literature te Svetoga Fisma. Nie~ gova djela pokazuju da se ne protive viera i filozofiia, evande- lie i profano uéenje, nego se medusabno nadopunjuiu. Profana zna~ nost moze poslusiti teologisi. Kré¢anstve je samo kruna i slava svih istina Sto se otkrivaju u razli€itim filozofskim nauéava— ma. Tri Klementova dijela é¢ine neku vrstu trilogije u kojoj on iznesi svoj teoloSki sustav, to su: Protreptikos, Pedagogus, Str— omata. a) Protreptikes pros Elleenas (Nagovor grcima), ovo je djelo imalo za svrhu obracenie. Klement je s njime #elio uvjeriti sve u Glupost i nedastojnest poganskih vJerovanja i misterijskin kul- tova te sve dovesti istinskoj vieri koje je nau€avao bo¥anski Logos, koji je bio navijesten od proroka a pojavio se u Isusu. Sam Klement kafe 0 svrsi ovog svog djela: “Na éto te potiéem? Potiéem te date spasim. Krist eli ovo: jednom rijeéju, on ti daruje Zivot. A tko je On? Ukeatko:Rijeé istine, Rijeé nepokvar— jivosti. Onaj koji obnaviia €ovieka, dovode¢i ga istinis poticas spasenja, Onaj koji goni raspadljivost, onaj koji izgoni smrt, onaj koji izaraduje svoj hram uw ljudima da bi u ljude postavio Boga" (Protrept. 11, 117, 3-4). Po svom sadrZaju "“Nagover Grcima" se mo%e ubrojiti medu krs- éanske apologise. Ipak Klement nema toliko potrebu braniti krSéa~ nstvo od lainih optagbi. Klement je uvjeren da je adgojna uloga Logosa bila prisutna u ¢itavoj liudskoj povijesti- b) Paidaqoogos (pedaog ~ odgojitelj) - djele je sastavljeno od tri dijela (kniige). Upu¢ena je onima koji su slijedili Kleme- ntov savjet iz prvog diela i prihvatili krééanstvo. Logos sad postaje utitelj keji poutava novoobracenika kako da Sto belie uredi svaij svagdaniji Zivot. Prva kniiga je vide opéenita. Razraduju se op¢i maralni prin- cipi. Lagos svoje ugenje temelji na ljubavi dok je Stari Zaviet temeljio na strahu. Druga i treéa knjiga se donose razli¢ita pravila za svagdandi Zivot, o hrani, 0 picu, odmoru, odijevanju, stanovanju, ophodeniu s ljudima, o braénom sivotu,... Klement U svojim spisima ne prop- ovijeda 2a kré¢ane ideal asketskog na¢ina Hivota, ali krSéani trebaju saguvati nutarnju slobodu duha nasuprot materijalnih do~ bara te biti zadovolini i s jednostavnim naginom Zivota. Uz Stari i Novi 2avjet, kao osnevni izvor za Pedagoga, Kleme- ntu sluge spisi grékih filozofa, osobito stoiéki moraini trakta~ ti. ©) Ztroomateis (Stromata - Tapiserije, Cilimi) - U Stroatama Klement se obraéa prije svega poganskim ¢itaocima koji se inte- resiraju za filozofiju. Zeli pokazati da krS¢anska gnoza nudi vi- €e nego bilo koja druga. Klement u ovom svom djelu puno diskutira adnos krSéanstva i profane kulture a pasebno grtke filozofiije. Djelo je sastavijeno u osam knjiga. & prvoi Klement brani grékucoy filozofiju od onih koji bi je htjeli prikazati beskorisnom za krseane. Za Klementa je filozofija bo%ji dar, i po boZansko3 pravidnosti je dana Gricima kao Sto je Zidovima dan Zakon. Justin je govorio jednostavn o sjemenju Logosa razasuti u grékoj filozo- Fiji, Klement ide puno dalje pa usporeduje gréku filozofiju sa Starim Zavjetom, u pripravi Eovietanstva na Kristov dolazak. Znanje o Bogu postize se samo vierom koja je temelj svake spoznaje. Grci su mnogo toga preuzeli od Starog Zavjeta i zata se u njehovos filozofiji mogu na¢i tragovi istine. Klement cak doka— zuje da je Platon svoie Zakone pisao imitiraju¢i Mojsiija. Djelo je ostalo nedovrSeno, osobito osma knjiga je samo zbir~ ka nerazradenih napomena, koje vjerajatno i nisu bile nami jenjene objavl jivanju. 2. Teoloske nauéavanie a) Nauka 0 Logosu - Logos je temelj na kojem Klement gradi svoj teoloski sustav (linija sv. Justina ali daleko razradenija, Jer mu Je ideja o Logosu mnogo konkretnija i bogatija). Logos je stvoritelj svijeta. Logos je onaj koji je otitevao Boga u Starom Zavjetu, u grékoj filozofisi i konatno, u punini vremena, u utjelovijenju. S Ocem i Duhovm Svetim éini bozansko trojstvo. Logos je, po Svojoj naravi kao bozanski um, u¢itels svega i Covjekov zakonodavac. Krist, kao utjelovijeni Logos, je Bog i €ovjek, i po niemu mi imamo pristup boZanskom Zivotu b) Ekleziologija ~ Klement évrsto vieruje. u postojanje jedne univerzalne Crkve, kao Sto je samo jedan Bog Otac, Sin i Duh Sve~ ti. Gn naziva ovu Crkvu dievica-maika koja gage svojoj djeci daje mlijeko bo8anskog Logosa. Crkvena hijerarhija ima tri stupnia: biskupe, svecenike i aakone, a prema Klementu to je imitacija andeoske hiJjerarhije “Po mom miSljenju, dostojanstve biskupa, svecenika i dakona koje nalazimo ovdje u Crkvi, je imitacija slave andeoske..." Strom. 6, 15,107). ©) Krétenje - smatra ga novim rodenjem. Da bi oznatio krSte~ nje koristi i izraze: petat (sfragis), prosvietljenje, kupeli, misterii “U krStenju bivamo prosvijetljeni, postavSi prosvi- Jetljeni postajemo sinavi, postavSi sinovi postajemo savr— Seni, postavsi savréeni postajemo besmrtni. ... Ovo djelo (krStenje) se naziva mnogim imenima: dar, prosvitljenie, usavréenie, kupelj. Kupelj jer nas €isti od grijeha, dar jer nam oprasta zaslugene kazne za grijehe, prosvjetljenje, Jer po njemuse vidi sveto i spasonosno svjetlo, ti. po njemu vidimo bozanstvo, savréenstvo nazivamo ono éemu nista ne manjka. Dakle Sto manjka jo& onome tko je spoznao Boga? Bilo bi apsurdno nazivati darom bo%jim Jjednu nedostatnu stvar" (Pedagogy 1,6,26). a) Grijeh i _pokora - Prema Klementu, Adamov grijeh bi se sas— tojao u odbijanju prvag éovjeka da bude od Boga odgojen. To se je zatim prenijelo—na sve ljude ne preko radania, nego kao u¢inak loSea primjera (Usp. Strom. 3,16,1003 Protrept, 2,3). Samo osobni €in, misli Klement, je u stanju zatrovati dugu. Klement samtra da35 u krSéaninovu Zivotu bi morala biti samo jedna pokora ona prije krétenja (sliéno misli i Herma). Ipak je on Gvieren da je bozje milosrde prema \iudskj slabosti dopusta jo& jednu pokoru. Po nie~ gov miSljenju oprostivi grijesi poslije krStenja su oni kofi Misu ovisili © volji i krSéani koji su Slobodno sagrijesili pos— lije krStenia trebaju se bojati bo#jeg suda. Ipak se Gini da Kle~ ment ne poznaje grijehe tako velike da nebi mogli biti oprostivi- “Slobodno voljni" neoprostivi grijeh bio bi onai kad se Goviek slobodno odvaja od Boga i odbacuje pomirenje i obratenie. e) Dievitanstvo i #enidba ~ Klement odjuéno brani brak protiv napada s bilo koje strane osobito protiv gnostiékih sekti koje su ga odbacivale. Svrha braka je radanje djece, u tome vidi sudjelo- vanje sa Stvoriteljem: “Coviek postaje slika Bo%ja u omieruu kojem sudjeluie $ Bogom u stvaranju éovieka" (Ped. 2,10,83,2). Zanimljiv je i ovaj Klementoy stav: "Tko su dvojica ili trojica, skupljeni u ime Kristovo, medu kojimi se nalazi Gospodin? Nisu li Goviek, Zena i dijete, jer muSkarac i 3ena su od Boga ujedinjeni" (Stromat. 3, 10,68). Klement izdize Zenidbu daleko iznad samo seksualnog ujedinie- nja, vidi ga kao duhovno i religiozno jedinstvo. Cak ni smrt ne @oze u potpunosti porusiti ovo jedinstve, zato je Klement protiv druge Zenidbe. Klement je jedan od rijetkih koji brak smatra visim od djevi- éanstva. ORIGEN Grigen 5e sigurno jedan od najvecih uéenjaka drevnog krSéan~ stva. Snagom i originalno&€u svog nautavnia izrvSio je velik ut~ jecaj na krééanske pisce kasnijin stoljeca. Zahval jujuei Euzebiju koji © Origenu op&irno govori (Hist. eccl. 6), “Oproétainam govo- ru" Grigenova u€enika Grgura Taumaturaa, te sv. Jeronimu (De vir. ill. 54, 62; Ep. 35), 0 Gregenovu Zivotu znamo vise nego ijednom erkvenom piscu, prise niega. Rodio se godine 185. u kr&éanskoj obitelji, kao naistari si medu mnogom braéom, naivierojatnije u Aleksandriji. Niegov je otac sv. Leonida podnio mi¢enistvo za progona 202. g. Oéeva smrt donijela je obitelji mnoge nedaée pa Se Origen poutavanjem nas— tojao pomoci obitelji. Biskup Demetrije je, nakon bijega Klementa Al., postavio osamnaestogodignieg Origena za uditelja i predstoj- nika katehetske Skole. Ova ée miesto Origen zadrZati mnogo godi- na, privla@edi veliki broj udenika. Poutavao je filozofiju, teo- logiju i osobito sv. Pismo. Provodio je asketski Zivot a krivo protumaéivSi Mt 19,12 sam se uskopio. Pougavanje je prekidaa mnogim putovanjima, tako je 212. g- bio WU Rimu gdje je najvierojatnije upoznao rimskog svecenika Hi- polita. Za Karakalina progona Origen je zatvorio Skolu u Aleksandrisi i 216. g- otputovao u Palestinu. Zamoljen od tamo&njih biskupa odrZao je U crkvama pouke i propovisedi o Svetom Pismu, premda nije bio svecenik. Isti su ga biskupi zaredili i za svedenika, usprkos samouskopl jenju. Demetrije, niegov biskup iz Aleksandri- je, usprotivio se njegovam redenju, oduzeo mu je vodstvo Skole.36 Demetrije je sazvao i dvije sinode koje su osudile Origena, es- komunicirale ga iz Aleksandriiske Crkve te suspendirali zbog ire- gularnosti redenja. Origen se zatim povukao u Palestinu u Cezare- ju gdje je osnovao novu Skolu koje ju vodio gotove dvadeset godi- na. Za vrijeme Decijeva progonstva puno je pretrpio ali nije umro kao mutenik. Umro je neSto kasnije g. 25S. u Tiru u 66. godini Zivota. Veé od njegova vremena Origen je smatran za jednog od najvaznijih teologa grtke Crkve. Kao rijetko koji crkveni pisac bio je slavijen i napadan s toliko entuzijazma. Na njega ¢e se pozivati provovierni ali i mnogi heretici, Origen je ipak uvijek htio biti i ostati pravovierni kr&¢anin. 1. Diela Opseinos¢u literalnog stvaralastva Origen je nadmasio sve krééanske i poganske pisce starag vijeka, njegav opus broji neko— liko tisu¢a naslova, od kojih nam je poimence satuvano oko 600 (usp. Jeronim Ep. 33). Od mnogtva njegovih djela, vecinom egze- getskog karaktera, sa€uvan je samo manji dio ipak dovoljno bogat da pokate veliéinu i originalnost ovog crkvenog pisca. a) Hexapla - Ovo op&irno dielo koje je Origen poteo raditi 212. i radio gotovo citav Zivot, uz obilnu pomoé bogatih prijate- lja. U ovom je djelu je nastojao rekonstruirati izvorni tekst Septuaginte (LXX), koja se-onda smatrala inspirirana, te je uspo- rediti s hebreisim originalom. Biblijski tekst postavljen jeu 6 usporednih stupaca: hebrej- ski tekst u hebriskim slovima, hebrejski tekst u grékim slovima, zatim gréki prijevadi Akvile, Simmaha, LXX i Teodoziona. Sva mje~ sta u (XX koja su nedostajala u hebrejskom, ili su bile uzete iz drugih prijevoda,..., | oznatavao je raznim znakovima (zvjezdice, ertice i sl.). Ovo grandiozno djelo koje je jo% Jeronim imao u rukama satuvano je samo u fragmentima, b) Eqzecetska djela — Origen je prvi egzegeta koji je natinio znanstvena egzegetska djela. Natinio je komentare gotovo svih biblijskih knjiga ma tri. razli€ita naéina: Sholi sis Homili je, Komentari. ; 1) Sholiji (Cyolea >, to su _kratke napomene i objanjenia teskih rijedi ili’ \ aka’u Bibliji, a prema sistemi aleksandrij— skih gramatiéara. © / 2) Homilise (nth iee , tractatus), su govori ili propovi- jedi najéeSée improvizirane kao poticas puku, a zapisane od od stenografa i objavijene kasnije, nai¢es¢e poslije Origenove smr— ti. 3) Komentari (TOML , volumina), ovdje se nastoji donijeti znanstvena egzegeza biblijskih tekstova, uz pomo¢ filozofiije, posvijesti, tekstualne kritike, ... Na Zalost ni jedan od Origeno— vih komentara nije nam u cijelasti satuvan. ©) A@pologetski_spisi > Najpoznatije Origenovo djelo ove vrste Jez Protiv Cetza C&re Udleov , Contra Celsum) u 8 knjiga. Knji~ gu Je Origen napisao kad je imao 60 godina a na nagovor prijate~ lja Ambrozija, u njoj pobija pastavke poganskog filozofa Celsa.Rs] Grigens slijedi dio po dio Celzova diela (Aleethees logos ~ Is~ tinski logos - gover), i pobija njegove tvrdnje da su Isusova éudesa plod imaginacije njegovih sljedbenika, a brzo Sirenje kré~ éanstva da je plod prevare jednostavnog puka. Origen svoje tvdnie oslania na stvarnost ozdravijenja koje je Isus éinio te isprav~ nosti morainih principa po kojima su kréani svjetla u svijetu. d) Dogmatski spisi ~ najva¥nije dogmatsko, i Origenovo djelo uopée, jest: Principi (We¢i ag}ivv , De principiis). To jei prvi krSéanski prirutnik dogmatike. Origen jasno istide da se krSéanski nauk temelji na dva izvora Sv. Pismo i tradicija. Vier~ ske su istine preneSene apostolskom susljednoSéu i saguvane su u Crkvi- Djelo satr#i 4 kn3iges Prva _kniiga: obraduje nadnaravni svijet, Botjem jednistvu i trojstvu, o hijerarhiji triju bo%an- skih osoba, zatim o porijeklu i padu andela. Deua knjiaa: ~ govori 0 materijalnom svijetu, stvaranju éovieka, padu duha koji je zarobljen u tijelu, © Adamovu grijehu, o spasitel jskom djelovanju utjelovijene Rije~ €i, nauci o uskrsnucu, posljednjem sudu i nebu. Treéa knjiga: - jednistvu duge i tije- la, govori 0 slobodi i odgovornosti. Obraduje se materija moralne teologije. Cetyrta knjiga: - govori se o Sv. Pis~ mu kao izvoru viere, io inspiracidi i trostrukom smislu biblij- skih tekstova. Usprkos teSko¢ama koje u ovom’djelu susrecemo ono ostaije jed~ no od najvatnijih spisa krS¢anske starine. 2. Teologko nauéavanje a) Eqzegeza ~ Za Origena je Biblija prije svega Rijet Botja, Ziva a ne mrtva rije¢, koja se izravno obraca danaénjem €ovieku. Novi Zaviet osvjetijava Stari. Polaze¢i od trostrukosti (triho- tomije) u ¢ovieku Origen u Bibliji razlikuje trostruki smisao: tielesni (literarni, gramatiéki, povisesni); psihiéki (moralni?s i duhovni (alegoriéni-mistiéni). Origen brani strogo literarnu inspiriranost Sv. Pisma, stoga os- Jeéa nugnost da u mnogim tekstovima tra%i dublji smisao, bududi da je onaj literarni éesto nejasan, neprotuma¢iv a ponekad i ne~ doligan. Origen tvrdi da svaki tekst Pisma "ima duhovni smisao, ali sve nema literarni* (De princ. 4,3,52. Osnovna metoda tumace— nja ovakvih miesta je alegorija. (Ovdje imamo potetke svih ne- vierojatnih srednjoviekovnih alegorijskih i fantastiénin tumace- nja). Grigenova egzegetska metoda izvréit ¢e veliki utjecai na kas~ niju egzegezu. b) Styaranie - je shvaceno kao vietni éin. Bozja dobrota i svemoguénost nisu nikada mogli opstoiati bez abjekta njihove ak- tivnosti. Vieénim izarivanjem od Oca emanira Sin, a iz Sina Duh Sveti.38 Vidljivi svijet su prethodili Gisti dunovi koj su grijehom paliu materiju kasnije stvorenu. Medu niima je i liudska duga. Razlicitost ljudi na Zemlji se tuma¢i veliginom milosti koju Bog daje svima, ovisno o stupniu gregnosti duge prije dolaska na svijet. ©) Trejstvo - Origenu je udomaéen pojam troistvo (trias). Odnes osoba u treistvu je subordinacijski. Prema Origenu Sin ne proizlazi od Oca diobom nego na isti natin kako volja proizlazi od razuma- Iz istog razloga Sin je vjetan, jer Otac nikad nije bio bez Sina. Odnes Sina i Oca je iz jedninstva naravi (supstan- cije, usiije), Origen je stvorio pojam (3yooder 0g — - istobitan) koji ce postati glasovit u kristoloSkim Faspravama ina koncilu u Niceii (25). 326 Ipak, tvedi Origen, ‘samp je Otac (@yre%eoq -autotheos-samo- bag), a'Sin je (bedteges Beos - deuteros Theos), Duh Sveti je jo% nizi, od Sina. Origen kaze: "-.. mi ka%eo da je Spasitelj i Duh Sveti iznad svih stvorenih stvari bez usporedbe, ... ali da je i Otac isto tako éak Sto vise , jo izratenije iznad njih ko— liko su oni s obzirom na najsavrSenije medu stvarenjima-" (Ori- gen , In Toh. 13,25). (Usp. De princ., Praef. 4). Vee iz ovih tekstova se vidi jaki subordinazionizam. d) Kristologija - St veze Logos i tsusa? Origen uvodi ideju © Isusoves preegzistentnoj duSi koja povezuju neogranigeni Logos i ograniéeno Isusovo tijelo. Supstancija duge slu’i kao inter~ medij izmedu Boga i tijela, bududi da se ne moze mijeSati bo%an- ska narav s tijelom. Origen prvi stvara i koristi izraz Bogoto~ yiek _(theanthrogpos). Zbog veze Isusove duse s Logosom, Isusova duSa nije mogla grijesiti. Jedinstvo dviju naravi u Kristi je tako neposredna i jaka da je moguéa communicatio idiomatum, Origenova je zasluga da je u oréki jezik uveo vazene kristolo- Ske termine: fizis, hipostazis, sia, homoousios, theanthropos... Za Mariju kaze da je ona ona koja je “rodila Boga”, i upravo ovdje imamo izvor kasnijeg vatnog naziva Bogorodica (theotokos). ©) Univerzalna obnova (apokatastasis_pantoon).Svi ¢e greSnici biti spageni, ovo je jedna od temel jnih postavki Origenova uce- nja. Duge onih koji su sagrijeSile za vrijeme Zivot, dolaze pos- lije smrti u prodigcuju¢i oganj, gdje svi, takoder i demoni, po— lako se uspinju ka konatnom patpunom o¢iS¢enju. Svi ée uskrsnuti, potpuno otigéeni s eteritnim tijelom, paslije éega ¢e Bog panovo biti “sav u svima". Ova obnova (restauracija) ne znati ujedno i kraj svijeta, nego samo jedan vremenski zavréetak. Prije ovog svijeta bili sudrugi i poslije ovoga biti ¢e drugi svietovi- Jedan svijet nasljeduje drugi u vietnoj susljednosti. Sukladno ovome ide i Origenovo utenje o preegzistenci ji due. Ljudske du’e su odpali duhovi za vrijeme predhodnog svi je- ta, i zato se sad nalaze zatvoreni u smrtna tijela. Stupanj pri- JaSnje gregnosti tumati razli€itost medu 1judima. Uz gore navedene napomenimo samo joS neke tealoSke teme: Qrigen nautava postojanja istoénog grijeha, duga je kao greéna Veé dodla u tijelo, stoga je potrebno krstiti dJecu. On potvréuje Zrtveni karakter Euharistije.39 Origen je i veliki u¢iteli asketskog Zivota. Prvi uviet nas- ljedovanse Krista je dobro poznavanie samoga sebe. KrScanin treba znati ono Sto treba initi. U borbi protiv strasti preporutuie pokeru osobito post i bdijenje. Preporuéuje adreknuce od Zenidbe i hvali celibat. R. ZAPADNI PISCI III STOLJECA Vee koncem drugog stoljeéa nastaju prva kré¢anska knjizevna diela napisana na latinskom jeziku. Koncem drugog stoljeéa neki sluzbeni papinski spisi pisani su na latinskom jeziku (dotad je i wrimskoj crkvi u slugbenoj uporabi bio uglavnom gréki jezik a jo8 u drugom staljecu neki pisci kao Hipolit pigu u Rimu na gré- kom). Najstariji kr&éanski spis na latinskom jeziku, kojem s prilié- nom sigurnogéu mo%emo odrediti vrijeme nastanka, oko 180., jest Passio martyrum Scillitanorum, nastao u Sjevernoj Africi, gdje ¢e se najpriije koristiti latinski jezik u krSéanskoj literaturi. TERTUL Quintus Septimus Florens Tertullianus, kako mu je puno ime, rodio se oko godine 160. u Kartagi. Ota mu je bio poganin rimski centurion. U mladosti Tertulijan je dobio solidnu naobrazbu oso- bito u pravu i retorici. Postavai kr&éanin vratio se oko 195. iz Rima u Kartagu adje je obavljao advokatsku siugbu. Vierojatno nije bio sveCenik. Godine 207. postao je montanist, a kasnije esnovao i posebnu sektu po niemu nazvanu tertulijanci, €iji se tragovi nalaze jo% u vrijeme Augustina. Umire najvjerojatnije oko godine 270. « Kartagi- : Tertulijan je sigurno najoriginalniji kré¢anski pisac prise Augustina koji je pisao na latinskom jeziku. Velika je njegova zasluga u_ stvaranju krS¢anskog latinskog (prema istrazivanju H. Hoppa (1952.) Tertulijan je stvorio 509 novih imenica, 284 prid- jeva, 28 priloga, 161 glagol, sve skupa 962 novih rijeci). Uz Vulgatu Tertulijan je naivige utjecao na kasniji crkveni latinski jezik. Niegov stil pisania je osoban, premda se osjeca utjecaj knji- Zevne tradicije njegova vremena osobito retorike. Latinski mu je jezik dosta teZak a djela su jako polemidki obojena. Tertulijan je najplodniji latinski pisac priije Konstantina, ali je vrio teSko napraviti kronologki_ rad nastjanja pojedinih djela. Od moztva djela saéuvana su nam 31: 5 apologija; 10 pole- mika i 16 spisa o raznim moralnima pitanjima. 1. Tertulijanovi spisi a) Apologetski spisi - POGANIMA (Ad nationes), djelo u dvije knjige nastalo 197., brani krSéane od poganskih aptugbi ujedno o&tro napada Pogansku religiju i moral.40, = APOLAGIIA (Apologeticum), ove je jedno od najvagnijih Tertulijanovih diela, nastalo koncem 197., upucena rimskim upraviteljima. U ovom djelu Tertulijan brani krS¢anstvo osobito od politiékih optugbi i abrana je viée juridiéka nego filozofska. Tertulijan kritizira praksu da se krS¢ani sude sama ra krSéanskog imena i da je svima omo- guéena obrana samo krSéanima ne. Samo . neznanje tumaéi mrZnju kojom se pro gone kr8éani, a ponaganje vlasti je protiv svih tradicija i pravnih normi. ~ DE TESTIMONIO ANIMAE — AD SCAPULUM = ADVERSUS IUDAEOS - Stari zakon osvete mora prepustiti miesto novom, zakonu ljubavi. b) Polemiékispisi: — DE PRAESCRIPTIONE HAERETICORUM - Svaki nauk koji je uw skladu s Apostolskom Crkvom treba drZati pravo- viernom, jer ju je Crkva dobila od Apostola, Apostoli od Krista, Krito od Boga. Heretici nemaju nikakvo pravo prosudivati znatenje Pisma. ~ ADVERSUS MARCIONEM ~ je najopsirnije Tertulijanovo dielo, u pet knjiga- U prve dvije pokazuje da Stvo- ritelj svijeta ne moze biti nitko drugi nego dobri Bog. U treéos pokazuje da je Krist najaviien u knjigama SZ. u getvrtoj i petoi knjzi kritizira Marcijanov iskvareni tekst NZ te pokazuje da nema kontradikcija izmedu SZ i NZ. ~ ADVERSUS HERMOGENEM - je obrana kré¢a~ nske nauke o stvaranju, protiv gnostika. = ADVERSUS VALENTINIANGS - protiv gnos— tika Valentina i niegovih pristalica. - SCORPIACE - brani etiéku vrijednost i uzvigenost mugeni&tva, protiv gnostika koje usporeduie sa Skor- pionima. - DE BAPTISMO - iznosi kr&¢anski nauk o krStenju, njegovoj nuknosti i udincima. KrStenje podi jel jeno od heretika nije valjano. - DE CARNE CHRISTI - pobija gnostiéki doketizam nagladavaijuei realnost Kristova tijela. Tvrdi da je Krist imao rugno lice i nije€e Marijino djevi¢anstvo in partu i post partem. = DE RESURRECTIONE CARNIS ~ brani pro- tiv gnostika realnost uskrsnuéa tijela. ADVERSUS PRAXEAN ~ sadr2i najjasnije objasnjenu nauku o troistvu prise Nicejskog koncila. U ovom se djelu nalazi prvi put rije¢ trinitas (trojstvo).at ©) Spisi_o disciplini, moralu i askezi ~ u ovim dielima se o¢itise vidi Tertulijanovo skretanje ka montanizau. = AD MARTYRES — ohrabrenje progonjenim i zatvorenim krééa nima- = DE SPECTACULIS - zabranjuje svako sudjelovanie u bilo kojo3 poganskoj predstavi, zbog nemorala i uske veze s poganskim kultom. = DE ORATIONE - govori o molitvi i tumaci “DéenaS". (naist~ ariji komentar Gospodinove molitve). — DE PAENITENTIA — 0 pokorniékoj praksi prije krStenia. = DE CULTU FEMINARUM - 0 Zenskom odijevanju i aktivnostima. ~ AD UXOREM ~~ Tertulijan moli svoju Zenu da ostane udovica poslije njegove smrti, ili da barem ogeni krSé¢anina. = DE EXHORTATIONE CASTITATIS ~— protivi se drugoj Zenidbi. — DE MONOGAMIA ~ oStro protiv druge Zenidbe. - DE VIRGINIBUS VELANDIS - de pokrivaju glavu maramom ne samo w crkvi nego i na javnim miestima. ~ DE CORONA ~ protiv prakse ovjentavania voinika- ~ DE IDQLOLATRIA - o&tro protiv bila kakve idololatriiske prakse. - DE FUGA IN PERSECUTIONE — protivi se bieZanju pred progo- nima. — DE IETUNIO ADVERSUS PSYHICOS — ~ DE PUDICITIA ~ nijete Crkvi pravo oprastanja grijeha (mo- ntanistiéko razdobl je). Moguénost pra~ Stanja grijeha nije vlastitost Crkve, nego pripada duhovnim 1judima “homines spiri- tales", savrSenim. 2. Doktrinalni sadréaj Tertuli janovih spisa a) Prema filozofiji Tertulijan zauzima skepti¢an, ponekad i neprijateljski stav. On ipak smatra (usp. Resurr. 3) dada se Bod ja opstoinest i besmrtnost duse magu spoznati osobnim razmis- ljanjem. b) Sve Sto postoji je tijelo ("corpus"), take je i Bog “cor- pus, etsi spiritus est" (usp. Prax.7), premda je ta tjelesnost posebne vrste “corpus sui generis" (Carn. Chr. 11). ©) Trojstve — uprave u trinitarno3 nauci Tertulijan je nap- ravio znaéajne pomake. Niegov gover o adnosima u trojstvu puno je Jasmiji i odredeniji od niegovih suvremenika i prethodnika. Vee smo rekli da prvi koristi latinski izraz trinitas za tri bozanske osobe. U Djelu De pudicitia 21 govori o Trinitas unius Divinita- tis, Pater et Filius et Spiritus Sanctus. Ali joS vagniji tekst nalazimo u Dielu Adv. Praxean adie Tertuliijan jedinstvo i troj-~ stvo u Boge povezuje uz jedinstvo supstancije. Relacije u Troj- stvu Tertulijan izradava rije¢ima: “Connexus Patris in Filio et Filio in Paracleto tres efficit cohaerentes, alterum e altero. Gui tres unum sunt, non unus". (Adv. prax.25)42 Yertulijan je prvi koi. je keristio izraz persona, termin koji Ce postati znatasan uw kasnijeim raspravama Leges prestavija “razii¢itim" od Oca U smislu osobe a ne sups- tancije. Ipak nije u potpunosti pobiegao subordinacionizmu. Din~ stinkcija izmedu logos endiathetos i logos proforikos, (imanentni i izreéeni), i njega navodi na zaklju¢ak da se bofansko radanie odvijalo postupne. Takeder i u slikama koje Tertulijan koristi osje¢aju se tragovi subordinacionizma osobito kad kaze da Sin proizlazi iz Gca kaa zrake iz sunca: “Bog je iznio Rijeé, ... kao Sto krorijen izbija mladice, kav Sta izvor daije poteta kri- Jeci, ili kao Sto sunce ifaruie svoie zrake" (Adv. Prax. a. d) Kristologija - Tertulijan jasno govori o dvije naravi u Jednoj Kristovoj osobi. Ne nastoji pretvoriti bo%ansko u 1 judsko, Riti Kkombinirati dvije naravi na naéin da nadini samo jednu sup— stanciju. Formulu dviiu naravi u jednoj osobi na¢i¢emo kasmije u zak— Ljuéecima Kalcedonskog koncila (451.) e) Mariologija - kako sam vee naglasio Tertulijan se protiv: Marijinu djeviganstu u porodu i poslije poroda. "Braéu Isusovu" smatra za naravne sinove Marijine (usp. De carne Christi 7; 23). Razlog avakvom Tertulijanovu gledanju je osobito doketistiéka zabluda. f) 0 dusi je mauéavac da je ona derivat roditeliske duse (eracueionizam) HIPOLIT rimski Hipolit je pisac koji stvara na grékom, premda je kao svece~ nik Zivio u Rimu. Po brojnosti spisa moZe se staviti uz bok svom Suvremeniku Origenu, premda nema i njegovu snag i originalnost teoloSkog razmisljania. Hipolit bijage vise marljivi skupliaé, zaokupl jen vise praktiénim pitaniima nego znanstvenim problemima. Niegova mnogobrojna diela dofiviela su sli¢nu sudbinu kao i Grigenova, ti. malo ih je satuvano, osobito u grékom originalu. Razlog Sto mu dijela nist satuvana vierojatno lei u nekim krivia u€enjima u kristologiji a osobito njegovos Sizmatiékoj pozicisi (prvi antipapa), a i Cinjenica da se, poslije nijegove srti (+235), Rimu sve manje Koristi gréki jezik. Ipak saéuvan je pri- ligan bro niegovih djela u prijevodima na latinski, sirski, kop— tski, arapski, armenski i staroslavenski. Hipolit naivierojatnije nije bio rimljanin niti latin, nego helen, mofda Irenejev uéenik. Mozemo ga smjestiti u grupu antiheretiékin pisaca, osobito Je pobijao Modaliste i Patripasioniste (Noeta i Sabellia}. Supro- stavijajuci se odvec radikalno modalistiékoj herezi Hipolit je i sam pogresno u Kristologiji nautavao subordinazionizam Logosa. Upitanjima pokore i crkvene discipline bio je rigorista, esobito se to osjetilo u sukobu 5 papom Kakistom (217.-222.),43 kojeg je optugiveao za sabelianizam i prebia nicima, Hipolit bija’e izabran i kae protup €2lo jedne rigoristi@ke skupine. Za vrijeme progona Maksima Tra¢anina zajedno sa zakonitim mom, Hipolit je: pregnan na Sardiniju. Buduei da se joS za Zivota pomiris 5 crkvom bijage pokopan na Tiburtinskos cesti u Rimi i Stovan je kao mugeni prema greg se stavio na 1. Hipolitovi spisi FILOZOFUMENA ~ je naivatnije Hipoiitevo dielo, kojem on na poéetku daje naziv “Pobi janie svin hereza" (Kata pasoon aireseoon eleghos). Djele je sastavljeno u deset knjiga. Prve Getiri kniige kojima Odgovara naziv Filozofumena (tako ih naziva i sam autor), Zele pokazati da su heretici preuzeli svoju nauku me iz objave nego iz “poganske mudrosti". “Pokazat ¢emo da su heretici atei- sti, u svojim miSljenjima, u naéinu (kako obraduju neki problem) i u niihovim Cinima. Pokazat €emo koje je porijek- lo njihovih inicijativa, i kako su nastojali uévrstiti svo- 3a gledista bez osvrtanie na Sveto Fismo,... A uvierit ¢emo se da njinova migljenja imaju porisekle u orékoj mudrosti, u zakljuécima autora filozofskih sistema, poganskih miste— rija i izmiSljotinama astrologa* (Filozofu. prefacija). Brugi dio (knjige 5-9) govori o herezamo asobito o fka sistema temom. Pi lom "Adversus Ovo a take i tis! gnasti~ a svakog je postavio u adnes s nekim poganskim sis evo djelo siqurno je da se koristio Irenejevim die~ haeresis", te spisima raznih gnostiékih pisaca. nepoznato do i701. pripisivane je Origenu pa je u vetini modernih izdania. ANTIKRIST (peri tou antibristow setuvano i to u arékom originalu. Buduei de su mnogi rimljani smatrali carstvo za antikrista, on pokazuje da je ono samo tetvrta sila iz Nanijelova videnia. Dolazak antikrista bit ¢e iza rimskeg carsty Jedino Hipoliteva degmatsko nam je wu cijelosti EGZEGETSICI SPIST Poput Grigena i Hipolit ie napisao mnogo komentara Starag i Novag Zavieta. U tumaéenju Biblije koristi elegorijsku i tipolo’- ku metocu. Od mnogtva avih komentara samo je mali braj sa¢uvan: Komentar Bani jela proroka: — sa¢uvan je u jecnom staroslayven- eSkoa tumacenia biblijskog tek- primiera: "Suzana je bila pjezin mus Joakim slike Krista. Vrt “koji bijage oz niegowu kuéu™ pre- dstavija drustvo svetih, zasadeni kao plodno drvece u Crk vie len je svijet. Dva starca su slike dva naroda koji djeluju protiv Crkve, onaj iz Obrezanja i onaj poganski.-." (20) skom prijevodu. Kao primier tip sta evo kratke44 Spomenimo samo jo% Komentar Piesme nad pjesama, O Izakovu Jakovijevu i Mojsijevu blagoslovu, Povijest Davida i Golijata, te Homilije o psalmima KRONIKA (Hronit biblioi) Godine 234. Hipolit je abjavio kronologiju svjetske pobiijesti, koja ide od stvaranje do godine izlaska diela. Djelo je napisano kao adgovor tieskabnom otekivaniu Sudnjeg dana milenija (milenar~ izam). On Zeli pokazati neutemelienost nadanja o tisucugodisnjem kraljevstvu 0 kojem se govori u Apokalipsi (20,4). APOSTOLSKA TRADICIJA (Apostolikee paradosis) ~ (opSirnije o ovom dielu vidi delje nize)- a) Kristologija - Hipolitov kristoloaki nauk je na lini di apologista: Justina, Atenagore, Teofila i Tertuli jana. Poput niin ion definira adnos Oca i Sina na subordinacionisti¢ki nacin. Ne razlikuje samo, kao Teofil, Nutarnji Logos (logos endiathetos) i izvaniski Logos (logos proforikos?, nego radanje Rije¢i prestav— 1ja_ kao progresivni razvoj u tri stadija: prije i poslije stva— rania te inkarna : Hipolit ¢ini pogresku kad tvrdi da je radanje Logoso slobodni in poput stvaranja i da je Bog htio, mogao je i od covieka stvo- riti Boga. b) Ekleziologiia ~ ovdie Hipolit donosi dva vidika: hijerar— hijski i duhovni. Pobijaiu¢i hereze, on Zeli pokazati da je Crkva nosilac istine i da je apostolska susljednost garancija pravov— Jernosti nauka. I dok Irenej voli isticati materinstvo Crkve, niegov u¢enik Hipolit ni jedanput nema izraza Majka-Crkva, a Ceéce govori o Crkvi kao Zaruénici i Supruzi Kristovoi. U duhovnom smislu, Crkvu shvaca kao zaiednicu iskljuéivo prav— ednika (Sto je krivo). Prema nijemu nema mieste u Crkvi onima koji su se tesko ogrijesili. Voli koristiti sliku lade da ozna¢i Grkvu: "More je svijet. Crkva je kae lada bacana nad ponorom. Ali nece biti_unis~ tena, jer ima vrsnog kormilara, Krista" (De antichr. 59). ©) Pokora - u odnosu prema velikim greSnicima, Hipolit je rigorista. U polemici s papom Kalistom koieg optuzuje da olako pripuSta obredima teSke greSnike, tra%i oStrije kazne za biskupe koji su zaslu%ili neku kaznu. U Svom rigorizmu nastojao je stvo— riti Crkvu “€istih" i "“svetih", te Zeli povezati valjanost crkve- nih slugbi sa svetoSéu onih koji ih vrée.CIPRIJAN 0 Ciprijanovu Zivotu znamo naiviée iz niegova 4ivotopisa Kosi Je, neposredno nakon niegove smrti, napisao dakan Ponciijan. (rino- gi sumjaju u potpunu paviiesnu sigurnost avag dela). U biti se radi o panagiriku 0 Ciprijanovu mugenistvu. Ipak naisigurni di izvor podataka nalazimo u ciprijsanovim pismma, a o njegovu abra~ ceniu, u dielu “Ad Donatum. Ciprijan se rodio izmedu 200.‘ 210. gadine u Africi najviero— Gatnije u Kartagi od bogatih paganskih roditel ja. Svecenik Ceci- lijan ga je obratic na krécanstvo i krstio. Godine 248/9. postao Je biskup uw rodnom gradu. Tek Sto je pote pastoralno raditi taj rad je bio prekinut Decijevim pragonom (svi. gradani su morali grtvovati), 24 vrijeme kojeg se sakrio kroz 14 mieseci zadrZava— Guei vezu Sa svojom zajetinicom. Njegov povratak nisu svi adugev— ljeno prihvatili a i otpadnuée mogih krécana stvorilo je razdor “ zajednici. Ciprijan je odbijeo cdmah pomiriti Lapse (ko3i su pristali na Zrtvovanje za vrijeme progona) na tragenje konfesora (koji su padnijeli mu¢enja ali su ostali na tivatu). Stvoriia se i grupa svecenika koji su nijekali valjanost Ciprija— nova redenja. Ciprijan je sazvao sinadu i izpacio pobunjenike iz Crkve te odredio da “sacrificati" (koji su #rtvovali) i “thurifi— cati* (koji su prinijeli tamjan), moraju izvrsiti stroau pokeru kao uvjet za pomirenje s Crkvom. Ciprijan, kao vec Tertulijan, érfac je nevaljalo kréten dijelieno od heretika. 0 ovome Papa Stjepan adbacia zak! jucke @ érvsto pri svom stavu. Za vrijeme Valerijanova progona, 14 rujna 258. Ciprijanu je edrubljena glava. On je prvi afritki biskup mudenik. BO- odréao tri Sinade, i premda je i¢kih crkava, Ciprijan je ostao 1. Ciprijanevi spisi. Ciprijan nije bie pisac k svojim spisima tra%i dubinu, nove ideije, originalne forme. On je bio vide éoviek prakse a to se osjeCa i u njegovim.spisima. U dielima se osje€a jak utiecas niegova u€itelja Tertulijana. Prije Augustina bio je najveci au- toritet medu latinskim piscima, djela su mu mnogo Gitana, prepi- sivana pa je tako sa¢uvan veliki broj rukopisa njegovih djela. a) Trakt AD DONATUMA ~ naistariji je Ciprijanov spis, upucen pr liu Donatu, u kejem 5 ushiceniem opisuje radost nakon obraéenia i krStenja. DE HABITU VIRGINUM (0 djevoiaékoi odjeci) - veliéa Bogu pos~ veéene djevice; “cvijece u vrtu Crkve". DE LAPSIS (Odmetnicid - je mapisano poslise Deciieva Pprogona. Lapsima se ne moze dati lako aproStenje, poziva konfes- ore (ispeviedaoce) da ne posreduiu za njih.46 DE ECCLESIAE UNITATE (0 crkvenom Je: vu isti¢e i doka~ zuje da svaki krSéanin mora astati u kateligkoy crkvi, tj. u je- dinstvu S jJednim legitimnim katoliékim pastirom (piskupem), a zbog spasenja vlastite dude: "Ne moze se imati Boga za oca ako se nema Crkva za majku" (6) Poput Tertulijana i Ciprijan desi da se “Petrova stolica" ne na- lazi samo u Rimskoj Orkvi, nego u svakoi crkvi kojoj predsijeda katolicki biskup, zakonito izabran. DE DOMINICA ORATIONE (0 Gospodinovoi molitvi) — o¢it je utie~ cai Tertulijanova spisa "De oratione’ AD DEMETRIANUM — odgovara na optuzbe nekog Demetrijana koji je optuzivao krS¢ane za pogast kuge, glad, ratove... Nisu krSéani uzroénici da je ljetina slaba, nego su tome krivi poganski gri— Jesi i nemoral. Bog ima pravo kazmiti neposlusnest 1 judi, jer smo ajegovi robovi. Ovo je djelo jedno od naidubljih i najoriginal- nijih medu Ciprijanovim spisima. DE MORTALITATE - spis ima pastoralni karakter iu njemu se tjese krS¢ani za vrijeme kuge. Za krS¢ane smrt je odmor nakon bitke. "NaSa domovina je Raj, nasi rodaci su Patrijarsi* (26) “ne smijemo plakati za nagom bracom koje je Gospodiney po- ziv oslobodio oveg svijeta, jer znama da nisu izgubljeni, nego atputovali prise na } DE OPERE ET ELEEMOSYNIS DE BONO PATIENTIAE DE ZELO ET LIVORE AD FORTUNATUM DE EXHORTATIONE MARTYRII AD QURINUM: TESTIMONIORUM LIBRI IIT QUOD IDOLA DIT NON SINT PISMA ~ Ciprijanova zbirka pisama, uZivala je veliki ugled kod Jeronima i Augustina, vrio je vrijedan izvor za povijest nie~ gova vremena. Zbirku saéinjava 61 pismo: 65 koje je napisao sam Ciprijan; 16 je upuceno njemu od Kartaskag svecenstva, medu ko- jima su i dva pisma Novacijana i jedno pepe Kornelija- 2. Teoloski nauk Do Augustina bio je u teologiji najveti autoritet u Zapadnoi orkv. a) Ekleziologija - Crkvu smatra nugnom za spasenje: “Salus extra ecclesiam non est" (Epist.75,21). Vet smo napomenuli tekst da nitko ne moze imati Boga za Oca ako nema Crkvu za majku, stova je nugno ostati u Crkvi i bez toga se ne moze biti krScanin: "Ch- ristianus non est qui in Chriti ecclesia non est " (Epist. 55,— —*a7 24). Crkvu usporeduie s Noinom barkom izvan koje nema spasenia, a kormilar je biskup (usp. 59,6). Ipak mu nastraée usporedba Crkve 5 maikam Koja uiediniuie sve svoje sinove u jednu veliku obitel). KrScanin koji se cdvaja od crkve osudiuie se ne smart. (sp. De unit. 25). dedinstvo Crkve temelji na biskupu: “Morate razumieti da ie biskup u Crkvi i da Je Crkva u biskupu, i da, ako netko nije s biskupom, mise ni u Crkvi" (Epist. 66,8), Matejevy tekst (Mt. 16,18-19 "A ja tebi katem: ti si Pe~ tar....") Cipriijan primjenjuje na episkopat (bickupski kolegis), u kojem su élanovi medusobne uiedinjeni svezama Iiubavi i sloge (usp. Epist. 54,1; 68,5). b) Rimski grimat - Ciprijan je uvieren da je biskup odgovo- ran samo Bogu. "Nitko od nas si ne stvara biskupa biskupa, ili s tiranijom i strahom, prisilijava svoju subraéu ma poslus~ nost. Svaki biskup, u koriSteniu slobode i viasti, ima pr- avo misliti kako hoce. Ne maze biti niti suden od druaoa, niti moze on sam biti sudac drugom biskupu. Svi moramo ofe— kivati sud Nageq Gospodina Isusa Krista, Jedini koji ima moc postaviti nas na vedenie svoje Crkve i suditi nada dje~ la". (CSEL 3,1, 438) Iz ovog si teksta jasno vidi da Ciprijan ne pri naje Rimskom biskupu juridi@ki primat nad svojim viernicima. Riaskom biskupu priznase primat ¢asti ~ primus inter pares, ©) Krétenje - Ciprijan kao i Tertulijan ne priznaie krStenie podi jeijeno ot heretika, ali se ne slaze's o'iim o kr&tenju diece. Ciprijan je za to da se djeca krste Sto prije. Kao i Tertulijan poznaje i drugo krStenje, manje u snazi ali uzvigenise u¢incima od krStenja vodom, to je krétenje krvlju - muéenistvo. Katekum— eni koji umru kao muéenici, dobivaju sve udinke sakramenta kr3~ tensa. @) Pokora — sastoji se u priznavaniu grijeha i javnoj pokori koja treba odgovarati velidini i vrsti griseha i u pomirenju na- kon isteka vremena predvidenog za javnu pokoru. Ciprijan isti¢e ozdravijujucu moc i sakramentalni karakter éina pomirenija, vise nego ijedan crkveni pisac prije Augustina, koji je dalje razvio Dvu nauku osobito u raspravama s Donatistima. @) Buh: Se jedini spi biéno je vain ~ Fismo 63 "O sakramentu Sespodinova kaleza posvecen isklju¢ivo slavijenju euharistije. Neo- za povisest dogme. Svecenitova #rtva je ponavija~ nije Gospodinove Vetere u kojoj se Krist prinio Gcu (Patri se ip- eum obtulit). "Krist mag Gospodin i nas Bog je i veliki svecenik botanskog Oca, i prvi je prinio u Zrtvi samoga sebe svom cu, bez sumnje svedenik ¢ini iste éto i Krist, ukolike €ini ono ato je Krist uéinio, i ne prinosu Bogu Ocu, u Crk- viz istinu a punind 2rtve, osim eko ne prinost kao Sto Je Widio da Je Krist sam prinio" (Epist. of, 14) Ciprijen prvi jasno patvrduje da Gospodinovo tijelo i kry éine artvu. Posliednja ve¢era je euharistijska trtva Krista na kriZu.48 “Mi slavimo njegovu muku uw svim rtvama,jer Gospodinova patnia Je értva koju prikazujemo. Ne trepama dakle éiaiti nista drugo nego one Sto je On €inio" (Isto. 17 Hipolit: @POSTOLSKA TRADICIJA (Apostolikee paradosis), Nijedno Hipolitovo djelo nije toliko zainteresiralo struénj- ake kao ovo. Uz Didache ovo je najstariji i najvénisi dokument o ustrojstvu najstarije Crkve. Donosi rudimentalni obred, kojim se odreduje natin za redenje pripadnika raznih stupnjeva u hijerar— hiji, 0 slavljenju euharistije i diJeljeniu krStenja. Dugo se vierovalo da je ovo Hipolitovo djelo izgublieno. Originalni tekst ovog spisa je izgublien, rekonstruiran je iz prijevoda s vise razligitih jezika u kojima se satuvao, testa sama dielomi¢no. “Apostolska tradicija" sadrZi tri osnavna dijela: I. Prvi dio: sadr2?i uvod, kanone o izboru e posveéenju biskupa, posvetnu molitvu i euharistijsku liturgiju koja je slijedila iza te ceremonije, te posvecenja ulja, sira i maslina. Slijede zatim molitve za redenje svetenika i dakana. Govori se o konfesorima, udovicama, ¢ita¢ima, dievicama, subdakonima i onima koji posje~ duju dar lijetenja- U prolegu, Hipolit objagénjava naslov svoga dela: “Sada, potaknuti od duha ljubavi prema svim svetima, Zeliaa izraziti bit tradicije na kojima se treba temel jiti Crkva, da svi budu dobro pougeni o tradiciji koja je do sada sacu~ vana, Slijede¢i nage iziaganie, da zadr3e u Zivotu, da poz— navajuci ga postanu sigurni te izbjegnu pogresku u koju se je nedavne upale zbog neznanja i grijeha neznalica." (1) Ovas odlomak naznatuje Hipolitova namieru da padsieti na ob like i obrede ve¢ tradicionalne i u zajednicama vet odevno ukori- jenjene. Liturgija koja se donosi u ovom dielu pripada dakle sta— rijem vremenu (dijelo je napisano oko 215. godine). Ta je litur— Qija bila prakticirana u Rimskoj crkvi vjerojatno iz druge polo- vice II. stoljeca. Kako nam svjedoéi Hipolit, posvetenje biskupa se obavijalo u nedjeliu. Kandidat je prise bio izabran od puka, na najotvoreni ii natin. Kler (Presbiterij) je prisutan zajedno 3 ¢itavom zajedni- com. Biskupi polatu ruke na onoga tko je izabran. Svecenici asis- tiraju stojeci u Zutnji. Svi moraju Sutjeti i moliti, da se Duh Sveti udostoji posvetiti ga. dedan od biskupa polauti ruke iz- riée ove rijeti: "Bote i Ote naSega Gospodina Isusa krista, O¢e milosrda, Boze svake utiehe koji stanuieS gore u visinama i gledas tke je ponizan, koji poznajeS sve stvari joS prije nego Sto su postojale, koji si dao zakone Crkvi po rijeti tvoje mi- losti, koji Si od potetka predodredio drustvo pravednih potomaka Abrahamovih i postavio si glavare i svecenike i obezbijedio da tvom kultu ne nedostaju sluzbenici, veé od potetka ti se svidilo da budeS slavljen od onih koje si izabract podaj sada snagu - koja samo od tebe moze do¢i~ Duha kojeg Si dao svom ljubljenom Sinu Isusu Krisu i svetim49 Apostolima, k je svetiéi ji SU OSMovali U svakom miestu Crkvu kao tvo~ avu tvaie vieéne liubavi. Podai, Of koji poznaieS srca, ovom sluzi kojeg si adabrao za biskupstvo, da pase tvoje stado, da obavlia meporctae i na tvoiu slavu, uzvidenu svecenitko dostajanstve ma tvoiu slavu dan i noe, da pred tvojim licem neprestane prinosi 2rtvu, prinosi darove tvoje svete Crkve, da snagom Duha yelikog svedeniétva, mogne opragtati grijeha pe tw zZapovijedi, da dijeli dugnosti po tvojoj volji i da razrie- Suje svaku sponu smagom viasti koju su daca apostolima, da bude slavijen zbog ie svoga srca, da ti pri- nese ugadan miris, po Isusu Kristu tvom sinu, po kame ti slava, maé pohvala Otac i Sin s Duhom svetim, sada iu vi- Jeke vjekova. amen. Ova molitva naglaSava apostoisku sus! jecnost u opragtaniu ari- jena. Hipolit nije dakle dovodio u sumiju viast biskupa da opras~ taju velike grijehe. . Misna liturgija koja je slijedila poslije posvete biskupa, drZi najstariji Kanon ili euharistijsku molitvu, koju poznaie— mo. Kratka je i ima Gisto kristoleski karakter. Jedina tema su Kristeva diela. Gospodin s vama. Is duhom tvojim Gore srca. Imama kod Gospodina. Zahvalime Gaspodinu. Dostojno je 3 pravedno Zahvaljujemo ti, Boze, po tveme predragom sinu Isusu Kri tu, koje si nam uposijednja yvremena posl30. kao: spasite~ lja, otkupitelia i objaviteija tvoje volie, koji je tvoja neodvojiva Rijet, po kejoj si stvoria sve stvari i u kame si postavio svoju milinu, kajeg si poslao s nebesa u krilo Dievice, zatet, utjelovia se i pokezao I od Duha Svetoaa i Dievice. Da ispuni tvoju volju i pribavi ti sveti narod, On je raéi- rio ruke uw patnii da trplienjem cslobodi one koii imaiu povierenje u tebe. I, slobodno prihvaéaiuei da unisti sert, polomi verige davla, unisti pakao, rasvijetli pravedne, potyrdi zaken i najavi uskrsnuce, uzevSi kruh dade tebi hvalu i rege: ‘Uzmite, jedite, ave je moje tijelo &to ce biti slomijeno za vas’. Isto je u¢inio s kalezom qovoreci: Ovo je maia kry koja ¢2 se proiiti za vas. Kad avo ¢inite, ¢inite to ma moi spomen’. juci se dakle njegove smrti i niegova uskrsnuca, mi ti prinosimo kruh i kale? i zahvaliujemo ti da si nas smatrao dostoinima da stejimo u tveje) prisutnosti i da ti sluzima, Osim toga molima.te da pogalieS Duha Svetoga na darove Sve~ “v8 tertrive,da dane jevinstve “svima koji budu Ssadjelavali i dospusti dm da budu ispunieni Duhom Svtim i osnageni isti- nom vjere, date slave i hvale po kristy Isusu tvom sinu, po kojem ti, Gtac i Sin s Duhom Svetim wu Crkvi, imas slavu i €ast sada i u vijeke viekova. Amen 0 tvaj Sin, roden nema “Svet" nego epikleza.50 Za razliku od vremena Justina, kad se improvizirala euharis- tijskia molitave. Hipolit mam donosi odredenu formula, ipak ta formula nije bila obavezna. "Biskup dacine slavu cbi¢nom formulom, ali ne mora nuzno ponavijati iste rije¢i koje smo spomenulu, trudeéi se da ih zapamti 1 sjeti se: svatko, prije svege, neka moli prema Svojim moguénostima. Ako netko uspijeva moliti dugo i li- jepo, ne treba mu braniti, inate neka se izgovori kratka molitva, da bude ispravna i sukladna pravovier ju" (9). II. dio: ~ Ako Je prvi dio Apostolske tradicije posvecen hijerar~ hiji, drugi se odnosi na laike. Donosi pravila koje se tiu novo- obra¢enicima, zanatima, vieStinama i zanimanjima koja su zabre~ njenih krééanima,- katekumeni, krStenje, krizma i prva priest. Osobito je znaéajan obred krétenia jer donosi prvi Rimski simbol (v5erovanje)® “Jedan dekon neka’ side u vodu zajedno 5 onim koji ima biti krSten. Kad ovaj side u vodu, onai koji krsti polo#i svoju ruku na glavu pitajuéi: ’ VierujeS 1i u Boga Oca svemoguée- ga?" Ona} koji biva krSten odgovori: 7 Vierujem’. Krsti ga ona prvi put drZe¢i mu ruku na glavi. Zatim upita: 7 Vjeru~ jeS 1i W Krista Isusa, sina Bo%jega, koji je roden po Duhu Svetom od Marije djevice, razapet ped Poncijem Pilatom, umro i uskrsnue tre¢i dan, Ziv od artvih, sigao na nebo, siedi s desna Gca i doti te suditi Zive i mrtve?” Kad je onaj Koji je krStenik odgovorio: ’Vierujem’, krsti ga drugi put, a zatim ponovo zapita: *VieruseS 1i u Duha Svetoga, uesvetu Crkvu iu uskrsnuce tijela?’ KrStenik odgovori *Vjeruiem’. Taka biva kréten-treci put." (21) Citirani tekst je zna¢ajan za spoznaiu potetka i povijesti Sim bola (vjerovania). . Posliie opisa krStenja dolazi opis krizme (potvrde) usp. 22. Qvaj opis jasno pokazuje da se potvrda davala éinom koji se jasno razlikovao od krétenja. III. dios U treéem se dijelu govori o raznelikosti kr&éanske pra- kse. Daje opis nedeljne mise, donosi pravila za post, agape i ceremoni ju blagoslova ulja- Govori o vremenima pogodnim za molit— vu, preporuéuje dnevnu prigest kod ku¢e, i briZ1jivom postupaniu sa svetom euharistijom. Govori o ukapanju, Na kaju se naznatuju sati duhovnog ¢itanja, molitve i o znaku Kriza. “Ako Si mapastovan, pobogne naéini znak na elu. Ustvari, ova je znak artve, poznat i iskugan protiv davla, ako ga einié s vjerom, ti. ne da te Ijudi vide. ... Uistinu, obi- LieZavajuei si rukom elo i oti, udaljujemo enoga koji nas Zeli unistiti" (42). U epilogu se osvrée na naslov djela: Dajem svim mudrima saviet da ga satuvaju, jer nijedan heretik niti itko drugi nece mo¢i uvesti u zabludu onoga koji obdréava apostolsku tradiciju. Ustvari, hereze su se namozile jer poglavari nisu htjeli pougavati na temelju— apostola, nego su Cinili Sto su hteli, siijedeci svoju sam ovelju ane ono Sto je prikladno”. (43) aSt Vv. TROJSTVO I KRISTOLOGIJA ~ nauk crkvenih pisaca I-III stolieéa 1. TROJSTVO a) Bog ~ jedan i stvoritel StarokrSéanske ispovijesti vjere (simboli - vierovanja) redo- Vito su potimali izjavom vjere w jednoga Boga: "Vierujem u jed~ noga Boga..." (Nicejsko-Carigradsko). Svijest jednobostva (mono- teizam) bijage jako prisutna u svijesti prvih Otaca, a to bijase \iedne i glavna crta razgraniéenja izmedu Crkve i poganstva. Za Hermu je prva zapovijed: "... vjerovati da je Bog jedan, da je on stvorio i uévrtio sve stvari dozivaiuéi ih u postojanje iz ne-postojanja" (Herma, Zap. 1,1). Za Klementa Bog je: "... otac stvoritelj €itavoga svemira" (Kiem. 19,2). Kod apostolskih otaca se osje¢a izravni utjecai Biblije a ne gréke filozofiije. Apologisti se u svom razmiSljanju potinju oslaniati i na fi- lozofisu. Tako Aristid o Bogu zakljutuje na temelju Aristotelova Principa kretanja (Prvi nepokrenuti pokretaé). Red i 1jepota pretpostavljaju savrSenije bi¢e iznad i izvan svega a koje je svemu pokretaé. Nagladavaju¢i Bo%ju transcentenciju svega stvore~ nog, ustvari je protivlienie stoi¢kom panteizmu, koji Boga pois toviecuie sa svisjetom. Justin, kod kojega se osjeéa utjecaj platoniziranog stoicizma, naglaSava da Bog stvarajudi svemir, koristi svoju Rijeé (Logos) kao instrumenat- Takoder i neki drugi apologisti imaju ideje sliéne Justino- vim. Tako Atanagora kage: “... sve su stvari stvorene po nieGgovos Rijegi" (Legatio pro Christianis 4,2). Teofil je osobito kritizirao platoniéki stav o vietnosti ma~ terije, jer kad bi to bilo istina Bog ne bi bio stvoritelj svih stvari, a time bi bilo negirano i naéelo da je Bog prvi i jedini princip. Teofil kaze: “Boja mot se pokazuje u avome, da polazeci od stvari koje nisu, On Gini Sto mu se svida". Irenejeve tvrdnje da je Bog jedan i stvoriteti, usmjerene su protiv gnostika i njihavih teorija o hijerarhickom ustrojstvu eona proizaglin iz jednog vrhovneg Boga. Irenej naglaSava da i prvi Glan naSeg vierovanja istiée da je Bog Otac, nestvoren, ne- roden i nevidljiv, samo je jedan Bog tvorac svega. (Usp. Irenei Dem., 6). Ireneij, poput Justina, naglaSava da Bog svoju stvarala— éku aktivnost estvaruje po svojoj Rijeci, Mudrosti i Duhu i to iz niéega. Da bi potkrijepio svoje stavove Irenej se poziva na Bibliju ali i na naravni razum, On kate: “Sve stvoreno mora nugno imati svoje potelo (princip) postojanja u prethodnom uzro- kus Bog je princip svega. Gn ne dolazi od nikojeg drugog Boga, a sve dolazi od Niega... Medu sve stvari ukljuteno je eno Sto zovemo svijet i u svijetu — ¢oviek. Dakle, i ovaj svijet Je stvoren od Boga" (Irenej, Dem., 4); usp. Adv. haer., 25651). Wa temel ju razuma Irenej dokazuje neodrzivost gnostiékeg ute- njaz “Ili mora postojati jedan Bog koji drZi sve stvari i koji je na€inio sve po svajoj volji, ili mora postojati mnogi stvo~ ritelji ili neodredeni bagovi svaki na pogetku i na krajuniza.-. Ali u tom sluéaiu bi morali priznati da ni jedan od njih nije Beg. der svakom od niih ... ¢e manjkati nesto s obzirom na ostale a naziv “svemoguei? bit ce sveden na nulu" (Irenej, Adv. haer., 2,1,5) Gnostiéki Demiurg nikako ne moze biti Bog buduci da ima nekoga drugoga iznat sebe. (Usp. Adv. Haer., 4,2,5) 2. Viera Crkve Viera u jednoga Boga, naslijedena od Zidova, osnovna je vie~ rska istina u Crkvi, kojom se ona suprostavljala poganskom mnogo- boStvu, emanacionizmu ili dualizmu, Za Crkvu nastaje problem kako u monoteizam ukljuéiti Krista i Duha Svetoga. Da razjasni ovu poteSkocu, Crkva je kroz nekoliko stoljeca ulo#ila veliki napor, sve do sabora u Carigradu (521.) kad e konaéno jasno proglasiti nauk 0 jednome Bogu u tri osobe. Vee u knjigama Novag Zavjeta na!azimo dvojstvenu ili trojst- venu strukturu u Bogu, § 0 ¢e se joS jasnije vidjeti kasnije u liturgi/i i katehezi. U poéetku jo3 nemamo jasno strukturiranih simbcla vere. Ksniji simboli svoj izvor imaju u osnovnoj struk- turi apostolskog propovijedanja glavnih krSéanskih istina. Osno- vna struktura apostolskog i poapostolskog —_ propovijedanja se sastojala u Ginjenici da je Bog poslao svaga Sina, Isusa-Mesi ju, koji je umro, treci dan uskrsnue, uzaSao na nebo i vratit ¢e se na koncu vremena. Ponekad postoji pokoja napomena o Duhu Svetome, koji je inspirirao proroke a sad je darovan vjernicima. Vee u drugam stoljecu osnovna apostolska uéenja se sve vise saZimaju u "pravila viere" dvojstveno ili troistveno strukturira~ ne. Zoran primier nalazimo kod Treneja: “Ovo je dakle redoslijed istina nage vjere... Bog tac, nestvoren, nemateri jalan, nevidljivs samo je jedan Bog, stvoritelj svih stvari; to je prva toéka nage vere. Druga tocka je da Rije¢ Botja, Sin Botji, Krist Isus naS Gospodin, bijaSe najavijen po proro- cima po njihovu propovijedanju i po naumi Oéeve providno— stiz po njemi (tj. Rijeci?, su natiniene sve stvari; On, na kraju vremena, (ée do¢i) da dovrSi i obnovi sve, postavsi oviek medy Ijudima, vidliiv i dodirljiv, da dokine smrt, obnovi Zivot i ostvari potpuno pomirenje izmedu Boga i ¢ov— Jeka. Treéa to¢ka je: Duh Sveti, po kome su proreci proro- kovali i oci u¢ili Roja djela a pravednici vodeni putem pravednostiz na kraiju vremena bija’e darovan, na novi na~ in, €oviecanstvu na Citavoj zemlji, obnovijaiuéi Eovieka za Boga" (Irenei , Dem., 6). Obred krStenja, koji bolje poznajemo, sukladan je ovoj trini~ tarnoj formuli (usp. Mt 28,19), takoder i Didache propisuje kré— tenje sa trinitarnom formulom (usp. Didache 7,1-%). To isto svje— doée i Justin (usp. I Apol., 61,3) i Irenej koji ka’e: “Primili smo krStenje za oprostenje grijeha u ime Boga Oca, u ime Isusa Krista, Sina Bofjega koji se utjelovio, umro i uskrs— nuo, i u Duha Svetoga Boz jeg" (Dem., 3). Qve najstarije katehetske i liturgijske formule, predstav— ljaju pred-teologko razdobl je krS¢anske viere, Sto nikako ne uma~ njuje njihovu vrijednost. «Anostolski Oci Apostolski su Oci vise sviedoci nago tumaéi viere. Kod Klementa Rimskeg nalazimo poneku informaciiu. On kate: “Nemamo li mofda sama jednog Boga, samo jednog Krista, i samo Jiednog Duha milosti razlivenog nad nama" ( Klem., 58,2). On is- ti€e Kristovu preegzistenciiu a Duh Sveti je inspirator proraka, ali Klement niSta ne govori 0 odnosima izmedu Oca, Sina i Duha. Kod Ignacija Krist zauzima srediénie miesto. On kaze da je Krist naS Bog (usp. Trall., 7:1); oznaéuie ga kao “utjelovl jenog Boga", i Boga koji se pokazac kao éoviek (usp. Efez., 7,23 19,593 uduhu je bio wiedinjen s Ocem (usp. Smir., 3,3). Isusovo bozan— sko posinjenie se zbilo kod utjelovijenja. Napomenimo da ovim Tgnacije nije htio zanijekati Kristovu preegzistenciiu jer on je jasno nauéava: "... da je (Sin) postojae s Ocem prije vremena” i da dolazi od jedinog Oca, bijase s Niim i k njemu se vratio" (usp. Magn., 6513 7,2). Sasvim je druk¢ija situacija kod Herme, koji nikad ne spomi~ nije ime Isus. Preokupiran govorom o pokori, premalo raspravlija © Bogu u kojem, éini se, vidi dvojstvenu strukturu. Gpcenito govorei, vrlo su oskudna svjedotanstva Apostolskih otaca o Trojstvu. Ugiavnom se ne govori o Kristovoj preegzisten— ciji, 0 Njegovoj ulozi u stvaraniu i spaseniu. Ne govori seo troistvu uo strogom smislu rije¢i, uglavnom se donose trinitarne formule, najéeSée preuzete iz litugije krétenja. 4. Apologeti Apologeti su prvi pokugali, uz pomo¢ razmiSlsanija, poblize objasniti odnos izmedu krista i Boga Oca. Osnovni problem je bio kako spasiti monoteizam, kojeg su gorljivo zastupali. Njihovo rieSenje ukratko bi se moglo ovako sageti: Krist, kao preegzi— stentan, je bo’ja misao ili um, a kao pokazan u stVaranju i spa- seniu j@ izrigaj ove misli. Pogodnu sliku za svoju teoriju nagli su u bozanskom Logosu, tevriji prisutnoj u kasnom Zidovstvu kao stoicizmu, I premda apologeti citiraju tekstove Starog Zavjeta, npr. Ps 33,6: “Jahvinom su rijeéiju nebesa sazdana...", nisu izb— gavali ni stoiéku dinstinkciju izmeau imanentnog Logosa (logos endiathetos) i izreéenog Logasa (logos proforikos). Stoiéka nauka © prisutnosti razumskog sjemenia (logoi spermatikoi) u ljudima koji uedinjuju liude i Boga i daju éovjeku moguénost spoznaje Boga, pomoglo je apologetima da protumaée moguénost spoznaje is- tine prije utjelovljenia. Lagos se medutim utjelovio uw kristu i postao je coviek. Prema Justinu dvostruka je uloga utjelovijenjog Logosa: biti Bo%ji djelatnik u stvaranju i uredenju svemira i da objavi liudima istinu. U nauéavaniu apologeta treba ista€i dvije ¢injenice: a) Za sve njih definicija "Bog Otac" nije oznaéavala prvu osobu u troj- stvu, nego jedno hoZanstvo smatrano tvorcem svega Sto postasji; b) Svi su stavijali radanie Logosa, a time i njegovu promociju u “Sina, ne od trenutka negova potetka u boganskom bicu, nego od trenutka poslanja u stvaranju, objavi i spasenju. Opologetima je o€ito nedostajala i terminologija da bi ozna~ €ili vietno razlikovanje osoba u trojstvu, Sto nikako ne znaéi da to oni nisu ni zastupali. Nedosatak razradene terminologiije is4 jaka potreba branjenia monoteizma, uzrok su subordinacionizmu kojeg su (vise ili manie) zastupali svi apologeti. Ipak oni jako naglaSavaiu i da je Logos u biti jedno s Ocem, nedjeljiv od Oca prije i poslije radanja- I dok su apologeti naSiroko raspravljali o Logosu, vrlo malo gevore o Duhu Svetom. To je i razumljivo buduci da je osnovni problem njihova vremena bilo kako protumaéiti vezu Boga Oca i Isusa Krista. Apologeti ponavijaju stare troistvene formule ali Je njihov stav o Duhu Svetom neujednaéen. Prema Tacijanu Duh Boz~ Ji nije prisutan sa svima nego samo s onima koji Zive €estito. Za Atanagoru je On inspirator proroka Sto je i najteSéa uloga koju mu pridaju apologeti- 5. Irene Irenej, najveci teolog drugog stolieca, sazima nauk apologeta pod ¢ijim je utjecajem. Prema njemu Bog je Otac svih stvari, pot— puno jedan, premda sadr2i u sebi od vieénosti svoju Rijeé i Mud— rost, objavljuju¢i se u stvaranju i otkuplienju, Bog in je poka~ zao. Sin i Duh Sveti su dvije “ruke", sredstvo i oblik vlastite Samoobjave. Irenej izbjegava govor 0 radaniu ili emanaciji Logo- sa. Jo’ vise od apologeta isti¢e koegzistenciju Rije¢i i Oca kroz €itavu vjeénost. Uz Sina Irenej usko povezuje Duha. Bog je racio~ nalan, dakle ima svoj Logos, takoder je i duhovan pa ima i svog Duha. Irenej tvrdi da su njegova Rije¢ i niegova Mudrost, njegov Sin i njegovy Duh, uviiek s njime i na njih se ednosi ono *nadinimo €ovseka’" (usp. Adv. haer., 4,20,1). Rijeé i Mudrost sudjeluju u stvaraniu ipak se time ne iscrp- ljuje njihova uloga. Bog se objavijuje po svojoj Rijeti au utje~ lovijenju postaje vidljiv i pokazuje se kao slika po kojoj je naginjen €oviek. Fo Duhu su prorokovali proreci a Oci upoznali bodja diela...(usp. Dem., 6). Spoznaja Baga i Sina moguéa je samo po Duhu. A nage posvecenje je u cijelosti djelo Duha. Irenej Sinu jasno pridijeva bozanstvo: “Otac je Bog i Sin je Bog, jer sve Sto jest rodeno od Boga je Bog" (Dem., 47). Premda ne govori izravno isto se mo%e primijeniti i na Duha jer Duh iz~ vire iz bo%anskog bica. Kod Ireneja imamo najstariju trinitarnu strukturu u Bogu pri- je Tertulijana. Ni Irenej ne posieduje jasnu kasniju terminolo- “giju da bi izrazio jedinstvo naravi u tri osobe. I kod niega je 50% jako naglaSena “ekonomi ja" trojstva pa se njegova vizija Tro- Jstva i naziva “ekonomsko trojstvo 6. Trojstvo u IIT stol jee Borba s poganstvom nametala je apologetima potrebu da brane bo%je jedinstvo i premda su isticali trojstvenu struktury nisu se trudili da poblize odrede medusobni odnos triju osoba. Apolageti je vise zanimalo izvanjsko pokazivanje Trojstva u stvaranju i otkupl jenju_¢exonomsko trojstvo) gdje se Sin i Duh pokazuju raz— Tiditi od Oca premda su istovremeno nedjeljive jedno s njimu Vietnom bivovaniu. Ekonomski trinitarizam joS je prisutan na pogetku tre¢eg sto- lie€a. Rasprave ¢e se zatim razviti u dva osnovna pravca: jedni =55 €e, bojeci se za monoteizam, naglagavati jedinstvo, drugi uprave suprotno naglagavaju visestrukost u Bogu, naghagavajuei razligi- tost Trojice unutar BoZanskog biéa. Medu onima koji su naglaSavali jedinstvo (ijednost) u Bogu, na kraiu drugog stolieéa pojavljuiu se dvije, u biti, razligite struje koje moderni uéenjaci ujedinjuju pod zajedniékim nazivom monarhianizam i to dinamiéki i modalistitki. Dinamiéki monarhianizam, ispravnije nazivan adopcionizam, drZi da je Krist bio obigan éovjek (psilos anthroopos) na kojeg je sigao Duh Bo%ji. Adopcionisti nastoje istaknuti bitnu razliku izmedu Oca i Sina i Duha Svetoga, da bi na taj natin spasili Bo3- je jedinstvo (monarhi ju). Ova struja nije nikad imala mnogo pris- talica. Modalistiéki monarhijanizam, u_raznim podvrstama, imao je mnogo pristasa pa i medu Papama. Pokret je nastao iz bojazni da se prenaglasi trojstvena struktura u Bogu (tri boga), te da se zanijeée Kristovo boZ%anstvo. Jako se protive teologiji Logosa. Svaka naglaSavanje da je Logos ili Sin bio razli€it od Oca, éinio se modalistima da vodi ka dvabo&tvu. Prvi koji je ¢vrsto zastupao modalistiéke stavove bija%e Noeto iz Smirne, pri koncu 2. stolieéa a protiv koga piSe Hipolit. No- eto isti€e da je samo jedan Bog-Otac. Ako je Krist Bog (kako to ui krSéanska viera) mora biti identiéan s Ocem, inate nije Bog. Sve Sto Je Krist trpio trpio je i otac (odavde naziv patripasio— nisti), jer je boZanstvo nedjeljivo. Noeto odbacuje nauku 0 Lo- gosu i tvrdi da prolog Ivanova Evandelja treba alegoriéki tumaéi- ti. (Qvo je uiedno i kristoloSka problematika pa opSirnije u gavoru o kristologi ji). < ae 2. KRISTOLOGISA Osnovni problem kristologije jest kako protumaéiti odnos 1ju- dskog i boZanskog u Kristu. KrSéanstvo, ulaze¢i u Zidovske-poganski svijet, navisjesta po- cuku spasenja: ovu poruku usko vege uz osobu Isusa Krista koji je istovremeno i subjekt i objekt objave (kako ga vet najavijuje IV Evandel je). Prema Pavlu On je garancija na3eg spasenja. Ne éudi stoga da su se kr8éani edmah pitali tko je ustvari Isus? Da li je samo, od Zidova otekivani, Mesija, éovjek ed Boga nadahnut, ili je biée koje nadilazi sve ljudske dimenzije? Ako je Bog koji je njegov odnos s Bogom Starog Zavieta, koieg su i Zidovi i krSéani smatrali jedinim Bogom? Najstarija kristolo3ka refleksija usko je povezana sa soteri- ologijom (primarnom preokupacijom prve Crkve), a to potvrduju i prve kristologke polemike, €ije tragove nalazimo u prvoi Ivanovos poslanici a osobito. u poslanicama Ignacija Antiohijskog. Radi se © doketizmu, nauci prema kojoj Krist, kao bo%ansko bi¢e nije stv- arno trpio na krigu, jer je €ovieStvo koje je preuzeo bilo priv- idno (dokein = Giniti se). Prema doketizmu, nedostojno je bogan- skom bi¢u pripisivati stvarnu patniu i smrt. Ovo je uéenje odmah smatrano krivoviernim ali je imalo puno pristaga medu gnosticima i dualistikim sistemima koji su i inaée omalovatavali materi ija~56 Inu stvarnost. Omalovatavajuci tijelo, nisu prihvatali Zidovsko— kré¢ansku vjersku istinu oO uskrsnucu, niti su tijelo smatrali dostojnim otkupljenija. Buduéi da su krS¢ani vee od potetka drZali da je Krist otkupio sve Sto Je pruzeo u utjelovijenju, doketisti tvrde da je preuzeo samo prividno tijelo pa i sve ostalo Sto se kasnije adnosi na Kristavu tjelesnost je €isti privid, dakle, prividno je trpio, umre ali i prividne nas je spasio. Ovom gledanju kré¢ani su isp— rayne suprostavili Cielovitost Covjekova spasenja. Na temel ju istog naéela: Krist je spasio ono Sto je u utjelovl jenju preuzeo, = dokazuju realnost utijelovijenja. Covjek ne bi bio spasen da Krist nije preuzeo Covjekovu narav U svoj njezinoj cjelovitosti. Qva se polemika stiSava polovicom III stolje¢a kad nestaje i gnosticizma a sliéna problematika €e se javiti koncem IV stolje— éa, samo ¢e u pitanju biti Isusova duSa (apolinarizam). U drugos polovici drugog stoljeca, veliki je problem - odnos Isusa s Bogom Ocem i Bogom Starog Zavjeta U Novom Zavjetu Isus je €eSée nazvan "Sinom Bozjim" ali u is- tom znagenju kako su ponekad u Star. Zavjetu 1judi nazvani sino~ vima BoZjim. Naziv je za kr&¢ane bio odviée antromorfan, te je podsje¢ao na sinove bo%je iz poganske mitologise. JudeokrSéani, da bi sa¢uvali monoteizam, a da bi ipak istakli Kristovu transcendenciju, Krista predstavijaiu u obliku andela. Ideja je neprihvatijiva za krScane buduci da se nijete Kristovo bozanstvo. Puno je jaéa struja bila ona koja je Krista poistovjedivala s BoZanskim Logosom (logos-kristologija). Temelj ovom gledanju je prolog Ivanova Evandelja gdje je Krist oznaéen kao Logos. Ideja se dobro slate 5 Pavlovom idejom o Kristu kao mudrosti i_snage (Kor 1,24), a &to se opet dobro slage sa starozavjetnom idejom mudrosti ( Izr. 8,22). Apologisti drugeg stoljeéa (Justin, Teofil, Atenagora) dogli su do kristoloSkog shvacanja koje se mote sageti ovako: Bog Otac ima odvi jeka svoj Lagos, svoju Mudrost, u namjeri da stvori svi- jet stavija ga izvan sebe, tj. rada svoga Sina, kao od sebe raz~ 1iéitu osobu, koji stvara svijet. Na ovaj natin Sin Bo%si postaje Jedini posrednik izmedu Boga i svijeta. Qvo je shvaéanje osiguralo Kristovo boganstvo te razliditost od Oca, ali je stvaralo i mnoge poteskoce: a) Uvode se dva sus— ljedna momenta. Prvo je Krist postojao kao imanentni Logos u Ocu i drugo kad je postao izvanjski (roden) kao osoba od Oca razlié- ita; b) Druga poteskota, mnogo teZa, sastoji se u tinjenici da je Lagos od Oca razli¢it radanjem, te od njega nmizi (subordiniran), kao neki drugi bog. Ovim je ugrozeno Bogie jedinstvo (monote— izam). Da izbjegnu ove poteSko¢u apologisti nagla&avaju da dis- tinkcija ne znaéi i separaciju, te da su Otac i Sin jedno, a rad- anje se ne smije shvatiti u materijalnom (tjelesnom) smislu. Reakcija na logos-kristologiju bijahu razni oblici monarhija— nizma, koji su nastojali obraniti Bo%je jedinstvo (monarhi ju). Dvije radikalne monarhistiéke struje adopcionizam i patripasio— nizam, (dinamiki i modalistiki), imaju porijeklo « Aziji gdje se veé od potetka osjet¢ao jak utjecaj Zidovske tradicije. Adopcionizam - spaSava Bo¥ju monarhiju Gednosti) smatraijuci Krista obiénim €oviekom, makar €udesnog radania te obdarenog po- =37 sebnim, boZanskim darovima. Kod krStenia u Jordanu na niega je Siavapnossatenaqetthoinmetie a osnacchilardsimeinit cudesapretas zasluzi, poslije uskrsnuéa, postati Sin Bossi. Patripasionizam ~ je druga radikalna struja monarhianizma (na Istoku se nazivala i Sabelianizam). Bo3ju monarhiju spasava tako da Sina smatra sama kao ime, samo kao naéin Oteva pokazivania. Evo kako ovu nauku definira njezin za¢etnik Noeto: “Sam Krist je Gtac, on sam je i Sin; On isti je roden, on sam je trpio, on je sam uskrsnuo samog sebe. (...) Ako tvrdim da je Krist Bog, dakle on je sam Otac ako je Bog; ali Krist je trpio. on koji je Bog: zato je trpio Otac, ustvari on je Otac (Contr. Noeto, 3,2). Noetova je nauka osudena ali se ipak proSirila podrZavana od nje— govih u€enika prije svega Sabelija (porijeklom iz Libije od kojeg i naziv sabelijanizam) U Rimu se ova nauka razvila u dvije varijante: a) Prema prvoj Sedan Bog se u stvaranju objavio kao Otac, u utjelovijenju i spa- senju kao Sin; b) druga varijanta je u utjelovljenom Kristu is— ticala dvije komponente: boZansku - predstavijenu u Ocu i ljudsku - predstavijanu u Sinu. Samo je ljudska narav trpjela a bozanska suosjeéala. Upravo ova druga varijanta bijase Siroko prihvacena i od pravoviernih. Vodile su se dugotrajne i ogtre polemike s teo- lagijom logos-kritologije. Osnoyni biblijski tekst pristalica logos-teologije je prolog Ivanova Evandelja a monarhista Iv 10,30 i Iv 14,9710: "Tko je vidio mene, vidio je Oca. Pa kako velis: *Poka%i nam Oca!’ Zar ne vaeruieS da sam ja u Ocu i da je Otac u meni?... Jedinstvo i razliku u Trojstvu teolozi logosa izratavaju nate~ lom da su tri osobe medusobno razli€ite ali su i razdvojene. U tom duhu.tumaée. i esnovni-monarhistiéki. tekst..[v..14,9-10 tvrdedi da Otac i Sin nisu jedan (unus) ‘tj. samo jedna osoba, nego jedno (unum) jedna bit (supstancija). Jedinstvo i razliku teolozi 1lo- gosa ¢esto izragavaju slikama: sunce-zraka, izvor-rijeka, stablo- korijen. Kao Sto je zraka razliéita ali ne i odijeljana ad sunca, tako su i Otac i Sin. Hipolit boZanske jedinstvo temelji na snazi (dynamis). Ter- tulijan govori odredenije o jedinstvu snage i substancije: ti. zajedniékog substrata svim trima osobama, kojeg on, pod utjecajem stoi¢kog materijalizma, smatra tjelesnim. Otac posjeduje svu sup- stanciju: Logos, od vjetnosti imanentan u Bogu, bijase od njega roden emanacijom kao Sin te posjeduie samo dio boZanske supstan- cije. Razlika izmedu Oca i Sina izrazena je subordinacijski. Monarhisti su u to vrijeme zauzimali vana miesta u Rimu oso- bite za vrijeme papa Zefirina i Kalista (premda u isto vrijeme rimski svecenik (i antipapa) Hipolit otro kritizira Noeta tvorca monarhijanizma). Kalisto je osudio dyojicu glavnih nosioca dviju suprotnih straja Hipolita i - Sabelica predlagu¢i jedno srednje rjeSenje: ali njegove tvrdnie da Sin nije nigta drugo doli Otac koji se pokazao vidljiv i da dvojica ine samo jednu osobu (pro- sopon), i premda tvrdi da Otac nije trpio na krizu nego samo suosje€ao sa sinom, — njegove tvrdnie zvute adveé monarhistiéki. Jedno vrijeme, poslije Kalista, u Rimu ce previadavati ubla— #ene monarhistiéke tendenci je.58 NajzeS¢a rasprava izmedu monarhista i teologa Logosa ponovo ée se razbuktati polovicom treceg stoljeca na Istoku a najviée u Egiptu. Razlog treba tragiti u jakom utjecaju Origena koji je dao veliki doprinos razvoju logos-kristologije. Origen je jako nagl~ asio samostojnost i razlike bo%anskih osoba u Trojstvu, koriste¢i jednu terminologiju koja ¢e na Istoku imati puno uspjeha. On nau~ Zava da se tri osobe razlikuju po hipostazi (hypostasis), supsta— nciji (ousia) i substratu (hypokeimenon). To zna¢i da je Trojstvo u kojem su Otac, Sin i Duh Sveti karakterizirani s vlastitom hip- ostazom, medusobno razli¢itima, stupnjevito poredane po moti i dostojanstvu. Da bi izrazio povezanost hipostaza u jedno bozanstvo Origen, poput Tertulijana, govori o zajedni¢kom supstratu, zajedniéko} supstanciji. Da izbjegne Tertulijanov materijalizam, on boZansko Jedinstvo temelji prije svega na Ocu (autotheos), principu (arhe) biéa, dobra i Samog boganstva koji prelazi na Sina po participa- ciji (metousia). Za Origena Trojstvo je sila (dynamis) koja stv~ ara i obdaruje. Jedinstvo u Bogu se pokazuje u skladu i suradnJi u htijenju i djelovanju Oca i Sina. Kad govori o potetnom odnosu Oca i Sina, Origen koristi tradi- cionalan govor 0 radanju nedopustaju¢i da se to radanje shvaéa u ljudskom, tjelesnom smislu. Sin proizlazi od Oca kao Sto volja proizlazi iz intelekta. NaglaSavaju¢i Sinovo radanje od vjetnosti isti¢e da Otac nikad nije bio bez svoga sina, kao Sto se ne moze zamisliti svjetlo bez svog sjaja, dakle nije bilo trenutka kad Sin Boz ji nije postojao. Origenovo u€enje brz0 je izazvalo reakciju kod umjerenih mo- narhista u Egipatskoj Crkvi- Problem je postao jo8 akutniji kad je Aleksandrijski biskup Dionizije u polemici sa Sabelijem, ra~ dikalizirao nauku o tri hipostaze sve dotle da je govorio kako je Sin Oéevo stvorenie (poiema). Sami viernici Su ga optuZili Papi Dioniziju. Papa je svog imenjaka upovorjo da nauéava tritei- zam (trobostvo). Dionizije Alek. se branio tvrde¢i da ga je ras- prava sa Sabelijem navela na tako “nezgodne" formulacije, ali nije pristao da se odrekne nauke o tri hipostaze, jer bi na tai nagin napustio trojstvenu strukturu u Bogu. Jedna od optu%bi protiv Dionizija Alek. bijaSe i to da on ne prihvaéa da je Sin homoousios s Ocem, ti. iste naravi, i ovo je prvi primjer koriStenja ovog pojma u trinitarnim raspravama. Buduéi da je Origen razlikovao tri bo%anske hipostaze takoder i po naravi (ousia), protivnici, da bi bolje izrazili jedinstvo Oca i Sina, koristili su pojmom homoousios, koriste isti pojam da bi istaknuli jedinstvo boganske naravi (biti). @rijanska kriza izvire iz origenove struje jer Ario, upravo u polemici s monarhistima, prenaglaSava subordinacionizam koji je bio uvijek prisutan u logos-kristologii, sve dotle da Sina isklj— uéuje iz O¢eva boganstva, smatrajuéi ga stvorenjem, makar potpuno posebne vrste. Razvila se Zestoka diskusija koja je rije’ena formulacijom Nicejskog koncila (325.) gdje je prihvaéena formula o jednoi bo- Zanskoj naravi (ousia) izratena tri hipostaze. Nastojanjem mona— rhista da spase Botje jedninstvo (Jednost —monarhiju)d, ublazena je formula logos-kristologije, te u saborskoj formuli nadeno rje~ Senje prihvatljivo za obje struje.? Drugi dio: ZLATNO RAZDOBLJE OTACKE KNJIZEVNOSTI 5: 325.) -451. uvodne_napomene Konaéna pobjeda kr&éanstva nad poganstvom esobito nad rimskim imperijem zbila se na potetku €etvrtog stol jeéa Konstantinovom pobjedom i Milanskim ediktom @ toleranciji (S15.). Ovim su stvo- reni povoljni uvieti za procvat Crkve niizine liturgije umietno- sti a prise svega knjizevnosti- Poéetna tolerancija, veé za Konstantina. pretvorila se u ot: voreno potpomaganie Crkve, da bi za cara Konstancija, Grazijana i Teodozija I, krScanstvo postala slu%bena drZavna viera. Fokusaj Lucijana (324.) i dulijana (#363.) da obnove poganstvo, uu do- nijeli znaéajnije rezultate. Postavi drZavna viera carevi, pote— vSi veé od Konstantina, sve se vise uplicu U crkvene poslove, Ppojava poznata pod nazivom cezaropapisam. Slobodna, oslobodena progona, Crkva je mogla razviti i u pra~ ksi pokazati izvorne principe svojeg nauéavanja, obnoviti pogan— ske zakone, sve u korist siroma&nih i potlaéenih. U ovo razdoblje kateheza dogivliava procvat a potinju i prva misionarenia okolnih barbarskih naroda. Grade se velike bazilike u kojima se slavi veliganstvena liturgija. Kré¢anska knjizevnost dogivljava pravi procvat. Uz pozitivne elemente koje je Crkvi donijela sloboda, jav~ ljaiju se i problemi. Uz vec spomenuto mijeSanje politike u Crk- vene poslove, -ta sista. politika podréava i preporucuje. prihvaca- nje kr&éanstva, pa mnogi postaju krééani iz interesa ane iz du- bokog osobnog uvierenia. Veliki priliv "novoobracenika" pridonosi padu discipline u vierskom Zivotu. Qvo razdoblje karakteriziraiu i velike doktrinalne borbe. Obracenja umnih i visoko Skolovanih ljudi, koji svoje znanje iz filozofije i retorike stetenih u antiékim Skolama, (Crkva i nije imala svojih posebnih Skola) pridonijela su brzom razvoju teolos— ke znanosti. Svi oni nastoje svoje teoloske postavke produbiti potkrijepiti Biblijom ali i razumski opravdati. Cvjetanjem nairazliéitijsih hereza dovodilo se u pitanje je- dinstvo Crkve a time i jedinstvo i stabilnost carstva. Da bi us- postavili red i mir i Crkva i carevi sazivaju opée sabore, nepoz— nate u prvim stoljecima. Odluke koje sabori donose pastat €e év— rst temelj kasniioj teolagisi- Procvat krééanske — knjiZevnosti pokazuje se i u raznolikosti knjiZevnih form. I dalje se pigu--apologije, zatim dogmatkso—po- lewitki traktati -osobito” o-protuheretickim raspravama. Euzebije, U svojim povisesnim djelima dostize zavidnu znanstvenu razinu, postavsi uzor i izvar kasnijim krSéanskim poviesniéarima. U povi~ Jesnu literaturu moZemo ubrojiti 4 bicgrafije, naijéesce poznatih monaha. Vatan povijesni izvor su i pisma, nastala prema retorié- kim pravilima, Eesto s namjerom da budu objavijena. Utjecaj reto- e pridonijela je i pojavi velikih propovjednika te procvatu propevjedniéke literature.60 Ipak najve¢i procvat teologije donijelo je ozbiljno prouéava- nje Biblije. Prednjacile su osobito dvije Skole Aleksandrijska i Antiohijska. Aleksandrijska katehetska kola dogivljava vrhunac veé za Ori- gena, a svoj ponovni uspon ima u éetvrtom stoljeéu. U aleksandri~ jskoj Skoli previadavalo je alegorijsko tumatenje Svetag Pisma. Antiohijska Skola, esto nazivana i eazegetska, vrlo ozbil jno prougava Bibliju znanstvenim postupkom. Sveto Pismo tumaci, prije svega, doslovno, tra%e¢i povijesno-gramatiéki smisao. Antiohi jsku Skolu je osnovao Lucijan iz Samosate (+312.) a svoj vrhunac dozi- vijava s Diodorom iz Tarza. Poznatiji utenici ove Skole su bili Ivan Krizostom i Teodor iz Mopsvestije, Nestorije i drugi. Nag- laSeni racionalizam ove Skole (nastoje Sto je vide moguée iz krs— €anske vjere isklju¢iti misterij) izvor je €itavog niza hereza: arijanizam, makedonizam, apolinarizam, pelagianizam i nestoria— nizam. Dok su hereze koje imaju izvoriéte u Aleksandrijskoj. Sko- liz monofizitizam, monoteletizam... (NeSto vise o herezama vidi J. Pavic, "Patrologija” (Skripta), Zagreb 1960., str. 51-54. U ovom kratkom uvodu naznagime i va%nost procvata samostanskog Zivota gdje su mogi samostani postali centri razvoja teoloske znanosti a mnogi Oci dobili teoloSku formaciju te se u njima pos~ vetili spisateliskom radu. VI. PISCI IZ ALEKSANDRIJE I EGIPTA 1. ARTO Ario (256.-336.) premda je porijeklom iz Libije, teolosku izobrazbu je dobio u Antiohisi. Iz Antiohije se vratio u Aleksan- driju gdje je bio zareden za dakona i sve¢enika. Oko 318. izazvao je polemiku svojim propovijedima. Napisao je malo a joS se manje od tih spasa satuvalo, tako da je teSko u potpunosti rekonstrui- rati njegovo ugenje. Polazi od osnovne postavke da Bofanstvo ne samo da ne moze biti stvoreno nego ni rodeno, stoga Sin Bo%ji, Logos, ne moze biti uistinu Bog. On je samo prvi medu Bo%jim stvorenjima, a kao i drugi stvorovi stvoren je iz nigega, a nikako od bo%je supstan- cije, pa se stoga bitno razlikuje od Oca. Bilo je vrijeme kad Sin BoZji nije postojao. On je Sin Bo%Jji u moralnom a ne u metafiz kom smisiu. Sinu se ne moze dati maziv Bog, on je samo posinjen od jedinog Boga koji ne moze imati sebi, sliénog. Logos vrSi ulogu posrednika izmedu Boga i svijeta. Duh Sveti je prvo stvorenie Logosa. Logos se utjelovio na taj natin da je preuzeo u Isusu ulogu duse. Ari jevo_ieutenje nastalo o¢ito pod uitecasem teoloskog raci- onalizma antiohijske Skole, u pokuSaju da rijeSi teSki problem odnosa Oca i Sina. —«61 @rijevo uéenje se brzo proSirilo. Razlog treba traziti u pri- sutnom racionalizmu, jakom neoplatonizmu (koji je nauéavao razne posrednike izmedu Boga i svijeta), ali podrSci uglednih liudi uw Crkvi i politici (€ini se da mu je bio jako sklon i car Konstan— tin). Osim toga niegovo u€enje nije novo, nego je na linisi pri- jaénjih subordinacijskih sistema. Arijev nauk odmah je prepoznat kao krivovovjeran. Problem je nastao kad se on i njegovi pristage nisu htjeli adreci svog ute- nja. Aleksandar, aleksandrijski biskup, sazvao je sinodu (318.) koja je osudila Arija i nJegove pristase, koji su se takoder oku- pili, medu njima i neki ugledni biskupi kao Euzebije iz Nikomedi- je, te su podrZali Arija- Nastao je jedan od najteZih rascjepa u povijesti Crkve, a da bi rijeSio problem car Konstantin je saz—- vao U Niceji prvi sveopéi (ekumenski) sabor. Skupilo se preko 300 biskupa (vecinom s Istoka) koji su se priklonili Aleksandrovim postavkama a osudili Arija. Problem arijanizma time nije bio ri- JeSen nego ce jo8 dugo razdirati crkveno jedinstvo. Car je protierao @rija u Tlirik. Poznato nam je ¢etiri naslova niegovih djela: 1) Pismo Euze~ biju iz Nikomedijes 2) Pismo Aleksandru iz Aleksandrijes 3) Svad- bas 4) Pismo caru Konstantinu. 2. ATANAZIJE Atanazije je naslijedio 328. Aleksandra (aleksandrijskog bis~ pa prvog Arijeva protivnika i-vainu liénost. Nicejskog ‘sabora). Atanazije je jedan od najvecih figura u crkvenoj povijesti i Sigurno najve¢i aleksandrijski biskwp. Neobiéne hrabar i beskom~ Promisan borac za pravovierje, postao je najvaéniji braniteli viere definirane na Nicejskom koncilu. Grgur Nazijanski ¢e ga nazvati “Stup Crkve" Arijanci su brzo uvidjeli da im je Atanazije glavni protivnik pa su sve udinili da ga sru’e, pa i uz pomoc svietovne viasti. Protierivan je pet puta sa svoje biskupske stolice te u progon— stvu proved 16 godina. NiSta nije moglo slomiti niegovu hrabrost i odluénost uborbi za istinu. Gréka Crkva ga je nazvala “Ocem pravovierja" a Rimska Crkva ubraja Atanazija medu éetvoricu veli- kih u€itelia Istoka. Qsnovni izveri za prouéavanje Atanazij djela, osebito pisma, te "Govor 21 va #ivota jesu njegova Grgura Nazijanskog. Atanazije je roden oke 295. u Aleksandriji gdje je primio klasiénu i teoloSku izobrazbu. Niegov biskup Aleksandar ga ie zaredia 319. za dakona i uzeo za svog tajnika i pratioca na Ni-~ cejskom saboru, a tri godine nakon toga, naslijedio ga je na bis~ kupskoi stolici Aleksandrijske crkve. Atanazijev polo%aj nije bia ni lak ni jednestavan. Premda je arijanizam bio osuden u Aleksandriji je imao mnogo prista’a koji42 ni Atanazija nisu htseli priznati za biskupa. Sirene su mnoge klevete i vréeni napadi a pogotova kad nije thio, usprkos izridi- toi Konstantinovoj zapovijedi, vratiti Arisa u crkveno jedinstvo. Atanazijevi protivnici su sazvali u Tiru 355. sinodu, svrgli su ga_a Konstantin posiao u progonstvo u Trier. Konstantinova smrt (337.) omogu¢ila je Atanaziju povratak u svoju biskupi ju. Protivnici su ponove sazvali sinadu u Antiohiji (339.) te izabrali drugog biskupa. Atanazije je pobjegao u Rim adje je Papa Julije I sazvao sinodu (341.) koja ga je proglasila nedugnin a sinoda u Sardici (343.) potvrdila kao Jedinog zakonitog biskupa aleksandrijske crkve. Atanazije je jo% nekoliko puta morao u progonstvo. Godine 336. sklonio se kroz 6 godina kod egipatskih monaha. Za tara Ju- lijana ponevo se vratio u svoju biskupiju, ali je uskoro bio pon- ove prognan kao “bundZija" i protivnik bogova. Zadnje progonstvo se zbila za vladavine Valenta (365.) ali zbog narodnag nezadovo- ljstva bijage vracen nakon samo ¢etiri mjeseca. Ponovo je postav— ljen na svoju slugbu 1. veljate 366. godine gdje je ostao do smr- ti 2. svibnia 373. a) Atanazijevi spisi Iznenaduje da je Atanazije uz poteSko¢e koje je imao, ipak napisao mnogobrojna djela, NajéeSéa tematika niegovih djela je obrana viere definirane na Nicejskom saboru. Stil pisanja mu je Jednostavan a razlaganje tema duboke i prozivijeno. Evo kratkog prikaza nekin znaéainijih spisa. 1) “Protiv pogana i_o utjelovlienju Rije¢i": — djelo je apolo- getsko-dogmatskog karaktera, sastavljeno u dva dijela. Jeronim ga donosi pod naslovom “Adversum gentes duo libri* (e vir. ill. 87). U prvom dijelu pobija poganska Vierovanja, kult i mitolopi- ju, istraguje narav zla njegove izvore i povisest. Pokazuje lu~ dost idololatrije u svim njizinim oblicima. Iza pobijanja polite~ izma kritizira i filozofski panteizam. Budu¢i da su Bog i priroda razligiti, monoteizam je jedina razumska viera. Djelo 3e sliéno apologiiama drugog stol je¢a. U drugom dijelu djela izla%e razloge Kristova utjelovljenia, smrti i uskrsnuéa, te ove krSéanske istine brani od Zidova i po- gna. 2) "Govori_protiv arijanaca": ~ ovo je najznatainije Atanazi- jevo dogmatsko Idjelo koje sa¢injavaju tri govora. Prvi govor SaZima arijansko utenje te brani definiciju Nicejskeg sabora; a Prije svega vjetnost, nestvorenost i nepromjenjivost Sina Bo2je- ga, te jettinstve boZanske naravi u Oca i Sina. Drugi i treéi go~ vor interpretiraju svetopisamske tekstove koji se odnose na rada- nie Sina (Hebr 3,25 Dj 2,36), na odnos Sina i Oca prema IV evan- —«,6s 3 Mt 26,39; Iv 12,273 nje ovih tekstova te delju, te o utjelovijenju (Mt 28,18; Iv 3,35) Mk 13,32; Lk 2,52). Pobija arijansko tumaéer donesi ispravno. 3) "@pologiia protiv arijanaca": ~ djelo je nastala oko 357. akon povratka iz njegova drugog progonstva. Da bi se apravdao od kleveta Atanazije je ovdie skupio niz dokumenata osabito prethed- nih sinoda te pisma uglednih liénosti. Djelo je vagan izvor za povijest arijanske kontroverzi je. 4) “Zivot sv. Antuna": - dielo je nastalo oko 357. malo pos- lije Antunove smrti. Ovo je va%an dokumenat o prvom razdobl ju monaSkag Zivota. Qvim djelom Atanazije je #elio pokazati model Zivota posvece- nog Bogu. Autor naglaSava da treba da nasljedujemo svetev Zivot a ne njegova cudesa i videnia. Atanazije je osobno poznavao Antuna: “PoZurio sam se da zado~ voljim vaS0j pobognesti piduéi vam ono Sto znam iz neposrednog iskustva, kao onaj koji ga je esto gledao, i koliko sam mogao saznati od jednog pustinjaka koji je dugo vremena bio s njime" (Prolog). SadrZaj djela: (1-15) se govori o rodenju i mladosti te prvim koracima u asketskom Zivotu, Antunov Zivot u pustinji te kako je Postao monagki u¢itels. -(16s43),.dqnosi.. se Antugov .govor monasima, 9. teinii. za mona&tvom, te o niegovim Gudesima i videnjima. Ostatak knjige govori o Antu- novos praktiénoj mudrosti, diskusiji's dva eréka filozofa o ido~ lolatriji, razumi i vieri (72-80). 0 Antunbovim proroéanstvima, éudesima i njegovoi smrti govori se u poglavijima (82-93). Na kraju djela, u epilogu (94) preporuta monasima, kojima je djélo i bilo upuceno, da “éitaju bra¢i, da shvata kakav treba biti Zivot samostanaca". A ako se ukage prilika neka se ¢ita i poganima “da shvate ne samo da je Isus Krist Bog i Sin Bossi, nego da oni koji mu sluze, (...) osim Sto ée vidjeti da demoni koje ovi pegani slave kao bogove to nisu, pa ce ih pogaziti, od- baciti te uvidieti da oni obmanjuju liude." Vaino mjesto udijelu ima govor o demonima, donose se apisi razliéitih borbi s niima. Monaki Zivot se usporeduje s muéenistvom. Tako Antun ne po- -stigavSi milost muéenistva za progona Maksimilijana Daja vraca S@-ts Samostam.Nakor-Sto je-proslo- akrutno mu€enistve - za vei seme kojeg je podnio mutenistvo blageni Petar, Antichijski pa- trijarh, Antun se vratio u svoj samostan, gdje su mu njego- va Viera i pobognost trajno pribavijali zaslugu muéenistva koje je nametao svom tijelu strogoséu svog Zivota." (47) (MG 26,911 BD Za Antuna monagki Zivot je jedan rat a glavni neprijateli jesu64 vrag i demoni. Svrha je postizanje savrenosti koja se sastoji u povratku na izvorno stanie u kojem smo stvoreni. Da bi postigli tu duhovnu razinu moramo zagaspadariti svojim strastima te posti~ i pobjedu nad Sotonom i grijehom. Ova stabilnost se ne moze po- sti¢i bez svakidanjeg ispitivanja savjesti: “Svatko neka svaki dan dini ispit samoga sebe o onome Sta je uradio u danu i po noi, i ako Je sagrijeSio, neka prestane grijeSiti; a ako nije sagrijeSio, neka ga ne uhvati oholost... Sliedeca primjedba neka bude brana protiv grijeha: uotimo totna nasa djelovanja, poticaje nase duge, kao da moramo dati ratun o svakom" (55). Bilo bi vrlo te3ko utvrditi toénu knjizevnu ovisnost Atanazi- jeva diela 0 klasignim modelima, ali je jasno da se inspirirao na klasiénim Zivotima heroja. Zasluga je Atanazija da je znao “pokr- stiti™ ovu antiéku knjizevnu vrsti te donijeti primjer kr&¢anskog heroja koji to postaje imitirajuci Krista i uz pomoé niegove mi losti. Ovim djelom stvorena je i nova vrsta Zivotopisa, a “Zivot sv. Antuna" postat ¢e uzor za Eitavu kasniju hagiografsku litera~ turu gréku i Tatinsku. Uz ova, gore spomenuta, navedimo samo jo% neka od mnogobroj- nih Atanazijevih djela: “Apologija protiv arijanaca", “Apologija caru Kanstancu", “Apologija svog bijega". Od egzegetskih spisa Saduvani su samo fragmenti. Fisao je uglavnom komentare: “Marce- linu @ tumaéenju psalama", “Komentar psalama", Komentar Eklezija~ ste i Pjesme nad pjesmama", “Komentar postanka". Vazni su mu i asketski spisu uz veé spomenuti Zivotopis sv. Antuna i djelo “0 djeviganstvu". Posebnu vatnast ima @tanazijeva korispadencija premda nije u pot- Punosti satuvana. Njegova pisma uglavnom nisu osobna nego cesto slugbena a ponekad i pravi teoloSki traktati. Vrlo su vatna za povijest arijevske kontroverzije te razvoju krS€anske nauke u IV stol jeeu. Postoji veliki broj apokrifnih djela koja su nam sa¢uvana pod Atanazijevim imenom a danas se ne drZe autentignima. b) Teologija sv. Atanazi ja Atanazije ne bijasa teolog-znanstvenik, nije pridonio gotovo rita novo na spekulativnoy razini, nije razvio neki svoj sitem niti stvorio neku novu terminologiju, ali ipak povijest dogme u IV. stoljecu se identificira s povijes¢u njegova Zivota. Njegova je zasluga da je branio krSéansku tradiciju protiv opasnoti od helenizacije koja se pojavila u Arijevoj herezi. Citav se zaloztio da sa¢uva “tradiciju, nauku i vieru, koju je Gospodin daroy 2 na potetku Katolicke Crkve, i koju su Apostoli propoviijeda: a Oci sacuvali" (Ep. ad Serap. 1,28). Protiv racionalisti¢kih tende- ija Atanazija maglaSava primat viere nad razumom, On . vristi filozofiju da bi protumaéio krscan~ ski ne . ane da bi ljudskim umom prodro u boansku narav. Atana~ zijt kao dobar borac protiv hereza ima vecu preciznost nego Siri~ —snu misli. Postao je ipak temel3 teologkem razvoju u kasnijim sto- liecima. Osobito kristologija i nauka o troistvu njemu dugu svoje temel jne postavke- 1) Troist U prvom pismu Serapianu, Atanazije kaze: "Postoji jedno Tro~ stvo sveto i savrSeno, priznato kao Bog u Ocu, u Sinu iu Duhu Svetom: one ne sadr#i nigta izvanisko, ni&ta sto bi bilo postavljeno izvana; nije satiniena od stvoritelja i stvorenaga, nego je nutarnja stvaralacka i proizvoditeliska snaga3 nedjeljiva po svojoj naravi, i jedinstvena po svojoj djelatnosti. U stvari, Otac éini sve po Rijeti u Buhu, i tako je spaSeno jedinstva Svetog Trojstva,-.." (MG 26; 5% A). Buduci da Atanazio tyrdi da je éitavo Trojstvo stvoritel jsko, odbacuje idejo da bi Logos bio posrednik wu stvaranju svijeta, a Sto Arije zastupa slijedeci Grigenove i Filonovu teoriiu. On pobija arijansko udenje po kojem je Bog prvo stvorio Sina ili Rije¢, kao posrednika u stvaranju ostalog:"Ako kagu da Bog, ne Zeleci se truditi u stvaranju ostalog, nego je naéinio samo Sina, cjelokupne stvorenje ce se pobuniti protiv ovakvog govera koji ne prilidi Bogu. Izaija je rekao u Pismu:’Vje— Eni Bog koji je postavi granice zemlje ne osjeéa ni glad ni umor? (iz. 40, 28) (...) Aka nije Boga nedostejno brinuti se sa tako malim stvarima, kao sto je vias na glavi, jednog vrapca, poljskoj travi, tim vige nije njega nedostojno stvoriti ih. One.o :kojima.se brine njegova.providnost, on je stvorio po svojoj vlastito3 Rijeci. (...) Tli sve stvari zajedno sa Sinom trebaju biti pripisane stvarateliskoj mo¢i QEevoi, ili sve stvari opstoje po Sinu, u tom sludaju mi ne moramo i Sina smatrati za stvorenje" (MG 26, 200 B). Tako dok Ario stavlja Logos uz stvorenja, Atanazije ga stavlja uz Boga te tyrdi da Logos nije stvoren nego roden. Orio tvrdi da je Logos Boje stverenje, dielo Ogeve volje, Atanazije tvrdi da vee naziv Sin pretpostavisa radanje, ali tako da biti roden znati biti produkt bozje biti, a ne njegove volie, pa radi toga Sin ne moze biti nazivan Qéevim stvoreniem. Sin 5 Ucem posjeduje zajedno puninu Ofeva boganstva. Atanazije za svoje tvrdnje rado koristi slike drage aleksandrijskoj Skoli: sunce-zrake, izvor-rijek. “Sin jeu Ocu, kako se to moze razumjeti, jer je €itavo sinovl je- vo bice upravo od o¢eve biti, kao Sto je sjaj od svjetla ili rijeka od izvora, na natin da tke vidi Sina vidi ono Sta je viastito Ocu te razumije da jer je ad Oca sinova bit, on je u. Oru. .Otac je u.Sinu jer .ono.éto je.vlastite “Oc Je-ona Sto’ je Sin, kao Sto Jevsunce u sjaiuy “wRijedi Duh, u rijeci izvor, i onaj koji promatra Sina promatra ono Sto je vlastito o€evo} biti te shvaéa da je Otac wu Sin (Or. c. ar. 3,3; MG 26,328 A). Zbog toga je Sin vietan kao i Otac. Otac usin su dva, ali isto Jer posjeduiu istu narav (fusis): "Ustvari su jedno, ali ne kao Jedna stvar koje je podijeljena u dva dijela, ali je u-66 stvari jedna, niti je kao jedno dvaput imenovano, na nadin da bi isto sad bilo Otac sad njegov Sin: Sabelio kaji je mislio tako je proglaéen heretikom. Dvojica su jer Otac je otac i nije u isto vrijeme Sin, i Sin Je sin i nije Otac. Nema nego samo jedna narav, jer koji je roden nije razlidit od onoga koji ada; njegova je slika, i sve Sto je Oéeve pripada i Sinu. Stoga Sin nije jedan drugi Bog, buduci da nije zaéet izvana, jer bi ma taj natin bilo mnogo bogova 5 boZanstvom zatetim izvan Oca. Iako je Sin drugo kao rodeni, on je isto s Bogom; Otac i on su jedno po Viastitosti nara~ Vi, i po istovjetnosti bofanstva, kako je veé reéeno. Sjai je takoder svjetlo; ono nije izvan sunca niti neko drugo Svietlo,... Tako sinovo bozanstvo pripada dcu, i tako je ono nedjeljivo. Nema nego jedan Bog i nema drugih izvan njega. Otac i Sin su jedno i jedno je njihovo bo%anstvo" (Or.cear. 3,43 MG 26, 328 C). Osim toga ne mote biti nego samo jedan Sin jer je on dostatan da iscrpi svu Oéevu plodnost. Vise ne ostaje mjesta za subordinacionizam, u ovakvom uéenju o Logosu. Ako Sin kade: “Otac je veti od mene", to znagi: da je otac potelo. Sin je roden od vietnosti, od iste biti Gteve (ek tees ousias tou patros), i istobitan je 5 Ocem (homoousios). Ovi su izrazi preuzeti u Nicejskim formulama a Atanazije ih smatra bitnim istovremeno odbacuju¢i izraz~ (homoios = slidan) kao ne- dovoljan. "Re¢i samo 7sliéne biti? (omoios kat’ ousian), nije ono Sto ustvari znaéi izraz *iz iste biti? (ek tees ousias)" (MG 26,- 765 A). Atanazije tako brani homoousios ne samo od arijanaca nego i semiarijanaca prema kojima se pokazao blazi Zeleci ih privuci da prihvate niceisku formulu. of Kristologiija » Premda je Atanazije bio zaokupljen prije svega objaanjenjem odnosa Oca i Sina, 5 velikom je panjom pokugavao protumagiti i Gitsto kristologke probleme tj. odnos u Kristovoj osobi. Premda dr2i realnu razliku izmedu bo%anstva i ZovieStva nakon utjelov— ljenje, on nagla%ava osobno Kristovo Jjedinstvo. "“Bududi da je Rijet Bog, takav ostaje takoder i poslije kad “Rijet postane tij- #10", Djevica, u punini vremena, zate, i Gospodin je postao Eov— Sek. Onaj Koji je oznaten sa ova dva naziva je jedna jedina oso- ba, premda je *Rijeé postala tijelo”.~ (MG 25,492 C). Sve ono Sto Eini Gospodin kao Bog i kao oviek pripada istoi oso- bi: “Pravi Sin Bozji, on je postao Sin Govjetsis Jedini-sin Boz~ Ji, je postao prvorodenac medu mnogom bracam. Stoga nije bio jedan Sin Bo%ji prije Abrahama i jedan drugi poslije Abrahama; onaj koji je uskrsnuo Lazara nije bio drugs od onoga koji je postavljao pitanja o njemu; isti je koji 1ju- dski govoraSe: Gdje je Lazar pokopan? i bo%anski ga uskrs— nuos isti koji, u svom tijelu pliujuci kao Covjek i bo%an- ski, kao Sin Bodji, otvara o%i siijepu od rodenja; koji je trpio u svom tijelu, kako rete sv. Petar, i koji svojim bo%anstvom otvara grobove i uskrigava mrtve" (MG 26,804 C). Moderna istra%ivanja pokazuju da u Atanazijevoj kristologisi67 nema znatainijeg miesta za Kristovu ljudsku dugu (kosniji problem u apolinarizau). Ga u svasim djelima ne daje Kristovoj dufi nika- kvu znaéainiju ulog. Razlog avome treba traziti u primitivnos kristoloskoj posta- yei koja se bazirala na formuli logos-sarx (suprotno ovome je logos-anthropos). Aria kao kasnije i Apolinarije (koji su inaée u nauci antipodi) ni jedan ni drugi ne daju nikakvu ulogu Kristovos dudi. Takoder i Atanazio se moze uzeti kao umjereni (i pravovier— ni) predstavnik logos-sarks forme u kristologiji, ali za razliku ad @rija i Apolinarija on nikad izridito ne negira postojanja Kristove Ijudske duge. Kao dokaz Atanazijeve viere u opstoijnast Kristove ijudske duse citira se obiéno ovaj tekst: "Spasiteli nije imao tijelo bez duSe (ou sooma apsuhon) ili osietila ili razuma. Bilo bi to nemoguée jer je Gospodin postao ¢oviek za nas; s tijelom i du&a je takoder spaSena u Rijegi" (MG 26, 804 B). Ali neki strugnjaci se ne slagu (npr. Grillmeier) tyrdeci da se rijeé apsuhon ne mote prevesti “bez duée" nego “bez Zivota". Istina je da u svom najznaéajnijem dogmatskom djelu “Oratio— nes contra arianos" on tumati Kristovu smrt u pojmovima kristolo- gije Logos-sarx: "Liudski je kad On kage sad mi je duga potrese- na, a boZanski imam mo¢ polo#iti svoj Zivot i uzeti ga. Potresenast od tijela je ustvari od tijela, dok je moe polositi Zivot natrag ga uzeti kad zazeli ne pripada 1judi- ma, nego snazi Rijeéi. Coviek ne umire svojom mo¢i nego po zahtjevima naravi i protiv njegove volje, nasuprot tome Gospodin, koji je po naravi besmrtan, posiedoves je smrtno tijeo, od koieg, po svojoj snazi kao Bog, mogao se odije- Viti i Uzeti Ga kad ‘zaseli*(Gr.cears3,573 MG 26,444 B) Dakle ne nalazimo nikakvu ulogu ljudske duge u Kristovoj smrti. Ne govori da ljudska duga napudta Kristovo tijelo Sto dokazuie da Atanazije ne vidi mikakvu njezinu ulagu u njegavom poimanju Kris— tove smrti Qsobno jedinstvo hozanske i ljudske naravi su razlog zbeg kojeg se Marija s pravom naziva Bogoradica (theotokas), a ovo neposredno jedinstvo ima za posliedicu i communicatio idiomatum, Sto dopusta da Krista slavimo i njegovoj ljudskoj naravir "Ne Stujemo stvorenje, o ne! Pogani i arianci ine ovu pogresku; mi slavimo gospodara stvorenja koji se utielovio, Riteé Ro%ju. Bu- duéi da njegovo tijelo u sebi samom éini dio stvorenja, ono je postalo tijelo Rotje. Ne slavimo ovo tijelo u njemu samome, izd- vajeno od Rijeti; Zeleci slaviti Rijeé, ne dijelimo ga niti ad tijela, ma znaju¢i da se "Rijet utjelovila’, priznajemo Boga, takoder kad se utjelovio" (MG 24, 1073 D). | Duh Sveti Atanazijev stav a Duhu Svetom, o niegovu boganstvu, slijedi njegovo kristolosko uéenje. Buh Sveti mora biti Bog jer, ako bi bio stvorenje, nebi u njemu bilo nikakvog sudjelovanja na bozan— skoj biti, Osim toga budues da je Duh Sveti dio trojstva ne moze biti stvorenie nego je Rag. Duh Sveti je kao i Sin istobitan (ho-68 moousios) 5 Ocem. Origen je smatrao da Duh Sveti svoje postojanje duguie Sinu. Atanazije izri€ito tvrdi da Duh Sveti “izlazi od Oca" (Ep. Ser. 1,2). Nejasno Je da li je Atanazije nauéavao dvostruke izlagenie "Od Oca i Sina" buduci da u svojim djelima ne spominje da bi Duh Sveti iziazio i od Sina, nego od Oca po Sinu. Ipak sve ono sto kate s obzirom na izlazenje Duha ne bi imalo nikakvog smisla ako on ne bi vjerovao da proizlazi i od Sina. 3. DIDIM — slijepac Didim iz Aleksandrije (+ oko 398.), premda laik i slijep od éetvrte godine, bijase gotovo pola stolje¢a glasoviti utiteli Katehetske Skole u Aleksandriji gdje su mu bili uéenici Rufin i Jeronia. U ugenju o trojstvu bijaSe na liniji ispravne nauke Nices skog koncila, dok je inate slijedio Origena u utenju o preegzis— tenciji i “apokastazi" (obnovi) Ijudskih duga, pa je stoga bio i esuden. Upravo zbog ovih osuda trebamo traziti i razlog da se jako malo saéuvalo ed njegovih spisa. Ipak Didim je najvagnisi kao egzegeta a od mnogobrojnih kome- ntara Biblijskih tekstove saéuvano nam je u “zbirkama” mnogi ulo~ mei koji j08 uvijek misu do kraja kriti€ki i znanstveno obradeni- U egzegezi se slusi alegorijskom metodam. Od njegovin dogmatskih djela satuvalo se "De trinitate" u tri knJige a govori protiv arijanizma i makedonizma. CIRIL Aleksandri jski Ciril je necak patrijarhe Teofila kojeo je i naslijedio 412. na biskupskoj stolici. Eksplozivnost njegove naravi te neprija— teljski stav prema aleksandrijskim Zidovima, brzo ga je dovelo u sukob sa upraviteljem Orestom. Optu%ili su ga i za ubpjstvo filo- zofkinje Ipacije (415.) ali za to nema nikakvih dokaza. Ova kontroverzna litnost iz crkvene povijesti, osobito je povezana uz borbu protiv Nestorijeva krivovjerja- U ovoj borbi éesto mu je manikao razbor koji je i te kako bio potreban onim vremenima. Potevsi od 429, u svojoj botiénoj poslanici Ciril je ustao protiv biskupa iz Konstantinopola, glavnog grada Istoka. Obojica suse obratili Papi Celestinu I, da bi on odluéio tko ima pravo. Rimska sinoda 450, se odlu¢ila protiv Nestorija, uéenika antio- ,69 hijske teoloSke Skole, kaji je u Svojim propovijedima nauéavao da su u Kristu dvije asobe, Rofanska soba, Logos, stanuje u 1jud- skoj asobi, €ovieku Isusu, stoga nije moguce Mariju zvati Theoto- kos-Bogoredica. Papa je povjerio Cirilu zadacu da odluku sinode priopei Nestoriju. Tom pismu Giril je dodao dvanaest novih anate— mizama protiv move hereze, prijetedi Nestoriji svrgnucem i eksko— munikacijom ako ne apozove svoie zablude u roku od deset dana. Nastao je novi rascijep pa je Teodozije II sazvo sve biskupe carstva u Efez za Duhove 431. (tre¢i op¢i sabor). Od samog pote— tka koncilu je predsjedao Ciril i Papin predstavnik. Nestorije je svrgnut i eskomuniciran, negov kristoloSki nauk osudena, i sve~ ane proglagen titul Theotokes — Bogoradica. Cetiri dana kasnije, stigli su u Efez Ivan Antiohijski i nie~ govi biskupi te su zajedno 5 Nestorijevim prijateljima odrzali svoju sinodu, svrgnuli i ekskomunicirali Cirila. Kad je za to cuo Car Teodozije svrgnuo je i Cirila i Nestorija te ih stavio u zat- vor. Makan ispitivanja Cirilu je dopu’teno da se vrati u svoju biskupiiu, adie je, vrativsi se u Aleksandri ju, doéekan kao novi Atanazije, a Nestorija su poslali u jedan antiohiiski samostan. Ciril je umro 27. lipnia 444, a) Spisi Giril je siguro jedan od naivecih imena krScanske knii#evnos— ti iz prvih stoljeca. Njegova mogobrojna diela zauzimaju deset svezaka U Mignovu,izdaniu. {MG .48-77),. Prijevodi nekin.nJegevih djela napravijena su veé za njegova Zivota. Upravo zahval jujuei OVim prijevodima sa€ovana su nam neka djela €i3i su se gréki ori- ginali kasnije izgubili. Stil i jezik misu mu osobito privlaéni, ali je zato u mislima dubok, izrazavaniju precizan pa je za povijest dogme vrlo vazan izvor. Nestorijanska kontroverzija podijelila n3egave knjizevno stvaralaStvo u dva asnovna dijela. Do 428. uglavnom pige egzege- tska diela te protiv arijanizma, a poslije 428. pa do smrti go- tevo u cijelosti niegov knjizevni rad posvecen je borbi protiv nestorijanizma. Egzegetski spisu ¢ine veci, ali ne i bolii, dio njegova knjizevnog opusa. U intepretaciji biblije gotovo u potpunesti ostaje na aleksandrijskoj liniji alegorijskog tumaéenja Starog Zayjeta, dok u tumageniju Novog Zavieta vise koristi literarnu metodu. a Nabrojimo samo neka od njegoivih mnogobrainih diela: Eqzegetska diela: - “De adoratione et cultu in spiritu et verita te" (Klanjanjei slavijenje Boga u duhu i is tini). = “Glaphura seu Commentaria scita et elegantio-ra", komentar u 15 knjiga knjiga Starog zav jeta. In Isaiam" = "In Johannem" Bogmatska diela: — "Thesaurus de sancta et consubstanitali Trini- tate" = "In sanctum symbolum" = “De sancta et consubstanitali Trinitate” - “Adversus Nestirii blasphemias" ~ "Ne recta fede" - "Contra Diodorum et Theodorum" - " Quod unus sit Christus" b) Teoloai ia Niegov suvremenik Papa Celestin I, ga naziva “bonus fidei catholicae defensor", “vir apostolicus" i "probatissimus sacer— dos". Niegov ugled, kao teologa, je bio tako velik da su gana Istoku smatrali za najveéi autoritet u kristoloSkim pitanjima. 1) Kristologija ~ Brojnost njegovih djela omogu¢ava precizno pracenje razvoja njegova kristoloskeg uéenia, koje se jako raz— likuje u niegovim ranim i kasnijim spisima. U prvim npr. "“Thesau- rus" iu “Dialozima", Ciril jednostavno nastavija Atanazijevu kristologiju Logos-sarx, bez davanja i najmanieg znatenja Isuso~ voj du3i. Svo trplienje pripisuje Isusovu tijelu, bez da bi u tome ikakvu wlogu imala niegova duga. Ciril u ovim svojim rani- Jim radovima jednostavno ponavlja Atanazijeve formie. Rasprave s Nestorijem pridonijele su da Ciril produbi svoje kristologko uéenje, kako bi bio Sto uvierljiviji te lakSe pobije- dio. Terminologija mu postaje jasnija a ideje preciznije. Prije je es¢e koristo glagol “preuzeti" da bi oznatio utjelovl jenje, sada nauéava da je Logos postao toviek a ne da je preuzeo tovje~ ka: "Ne tvrdimo da je narav Rije¢i trpjela promjene i postala tijela, ili da se je pretvorila u potpunog éovikea, sastavi jena od du’e i tijela, nego katemo da je Rijet, budu¢i si je wiedinila po hipostazi tijelo oduhovijeno razumskom dugom, postao je covjek na neshvatljiv i neizreziv natin, te preuzeo naziv Sin Covietji +++ Usprkos razligitosti naravi koje su ujedinjene u jedno is~ tinsko jedinstvo, nema nego jedan Krist i Sin" (Ep. 4; MG 77, 45) Slijedi da je Ciril nauéavao hipostatsku uniju izmedu Ri jezi i tijela koje je rijet sa sobom ujedinila. Jasno kate: “Ako odba~ cimo ovu hipostatsku uniju kao nemaguéu upadamo u pogresku da dopustamo dva Sina” (Ep. 4). Nauéava da se ovo ujedinienje dogodilo bez mijeSanja dviju nara— vie Buduéi da hipostatsko ujedinjeje ne mijenja dvije naravi, ljudska narav i kad je ujedinjena s bofanskom, zahtijeva jednu razumsku duSu (psuhee logikee). Najbolju usporedbu da objasni dvije naravi u Kristu Ciril nalazi u odnosu izmedu Ijudske duSé 1” tijela u svakom ovjeku.71 Nije dakle moguée dijeliti dviie hipostaze poslije ujedinje— Niaz "Aka netko dijeli u jedinom Kristu hipostaze poslije ujedi- njenja te ih povezuje samo vezom dostojanstva, bilo da ta veza proizlazi iz autoriteta ili snage, a ne prije svega po vezi jedinstva naravi, neka je proklet" (Ep. 17. anat. 3). Géito je da Ciril jedinstvo u Kristu izvodi iz esobe, umjesto iz dvoistva naravi. On tako anticipira odluke Kalcedonskog sabora, kojem je pripremio teoloSki temelj. Ipak je i nigova terminolo— Gija j0% uvijek manikava i donijet ¢e nove poteskoce. Tako on, nedevol jno razlikujuci, koristi pojmove fusis i hipostasis da bi eznagio bilo “narav" bilo “osobu". Govori o jedinoj naravi koju je Rijeé utjelovila (mia fusis tou logou sesarkoomenee" (Ep. 46,— 2) da bi aznatio jedinstvo osebe (misle¢i da je to Atanazijeva izreka) ustvari, progirio ju je Apolinarije iz Laodiceje koji je identificirao narav i osobu te nauéavao samo jednu narav u Kris— tu. Giril ipak jasno nauéava dvije naravi u Kristu. Ciril se tru- dio da obrani tradicionalni nauk od dviju kajnosti, apolinarizma i nestorijanizma. Terminologiia u teologa iz Antiohije bijase Jasnija a Cirilova misao dublja. Koncil u Kalcedonu (451.) po- mirit ¢e dvije terminologije u svojoj definicisi nauéavajuci: jedinstvo dviju naravi_u_jednoji_osobi 2) Mariologija — na temelju naéela communicatio idomatum, Ci- ril Mariju naziva Majkom Bo3iom (Theotokos) suprostavljajuci ovaj pojam Nestorijevom Kristorodica (Hristotokos) ili (anthroopoto— kos). “Jer je Sveta Dijevica donijela na svijet po tijelu Boga uiedinjena u osobi s tijelom, mi je nazivamo *Majka Ro%ja’" (Ep. 17,11). Ovo. uéenje. nije. novest, naziv Bagorsdica vee..je.mnago ranije korigten u A@leksandrijskoi Skoli da bi se izrazilo Mari- dino Bogomajéinstvo (pojam koristi Origen), a Ciril je samo nas- tavliaé ove tradicije, smatrajuci da rije¢ Bogorodica zna¢i jednu sintezu Gitave kristologije, jer ona pretpostaviia jedinstvo osobe i dvoistvo maravi u Kristu: "Jedna ispovijest viere isprav- na, dostatna, odgoverna sadr#ana je u isticanju bo%anskog mate— rinstva Svete Dievice" ( Hom. 15 de incarnatione Verbi).VII. KRSCANSKI PISCI MALE AZIJE ?natai Male Azije uvelike je porastao kad je Carigrad (Kons~ tantinopol) postao carsko sjediSte, centar politiéke i ekonomske moci- Nakon Sto je Arije bio osuden na Aleksandrijsko) sinodi 318. sklonio se u Malu @ziju u Nikomediju, gdje je dobio podrsku Velikog broja tamognjih biskupa. Kroz dugo radoblje upravo ce ti krajevi biti naivige pod utjecajem arijanizma. U istoj Maloj Azi- Ji sastao se i prvi ekumenski koncil 325. u Niceji, koji ¢e osu- diti Arijevo uéenjea te definirati pravovierni nauk Crkve. Uspr- kos tome arijanstvo ¢e i dalje ostati jako prisutno, vidi se i po tome Sto ¢e i sam Car Konstantin primiti krStenje od ari janskog biskupa. I Konstantin i njegov nasljednik Konstanco ostat ¢e pod snagnim utjecajem arijanskog biskupa Euzebija iz Nikomedije. Ipak Mala Azija Ce dati i trojicu velikih uditelja i branite- lja viere Nicejskog koncila protiv arijanizma: Razilije Veliki, Grgur Nazijanski i Grgur Nisenski (poznati pod zajednickim naz— ivom Kapadoéani), koji ¢e dati rjeSenja za konaéni oblik krééan- skog ucenja o Presvetom Trojstvu. Svosim djelima izvrSit. cevelike utjecaj na krS¢ansku teologiju svog i kasnijih vremena RAZILIJE VELIKI (r. oko 330, + 379.) tivot Jedini od trojice Kapadoéana nasi naziv “veliki", a zasluéio ga je kao vrstan erkveni orgnizator, radi pravovjernosti u tuma~ éenju krSéanskog nauka te odluénoj abrani krScanstva protiy, ari Jevskog krivavierja, kao otac istoénog monaStva i obnovitelj 1i- turgije. Bazilije, kao i ostali Kapadotani, predstavnici su neo-alek- sandrijske teolo’ke Skole, zajedno 5 Atanazijem kao najizvrsnijia njezinim predstavnikom. Bazilije, njegov brat Grgur Nisen- i te prijatelj Grgur Nazijanski bijahu povezani ne samo sli: im teo~ loSkim uéenjem nego i iskrenim ossbnim p: jatel istvom. Bazilije je roden oko 33 sodine u abitelji bogatoj materi Jalnim dobrima i prog. 28¢u kr&éanskim duhom, Njegova majka Eme- lija, ska Makrina i Sestra Makrina te bra¢a Grgur i Petar, svi se ‘uit kao Sveci. Skolsku izobrazbu je primio u retorigkoj Sko- li u Cezareji (kapadocija), u Carigradu ana kraju i u Ateni gdje je i upoznao svog zemljaka Grgura Nazijanskog, skojim ¢e ostati prijatelj do kraja Zivota. Po povratku iz Atene, poutavao je kra¢e vrijeme retoriku a onda je odluéio "napustiti svijet". PrimivSi krStenje, poduzeo je dugatko putovanje u kojem je Zelio boje upoznati putstinjacki Zivot. Posjetio je najpoznatije-samostane u Egiptu, Siriji, Pale- stini i Mezopotamiji. Po povratku podijelio je svoja debra siro- masima, te se i sam, zajedno s nekoliko prijatelja, povukao u =je monad) ening redovnis je bisk nika (oko 344,), biskupskod siusbi karitativau aktiv vainija je niegova berba prativ Janaca- Sluga u mastojanju za crkveno jedins- ive. Nastojao je to vise progiriti krug istemisijenika u borb: protiv Arijeva krivoviera pa Je uz Atanazijevu pomoc, suradivao i = papom Damazom, saéuvanc nam je i pismo (Ep. 70) u kojos g2 poziva da ga pesjeti. Barilije se mo%e opissti kao “rim ku od vedine Istoénih otaca, k ativni problemi, njega prije svega krSéanskih natela u pastoralu i svakidaniem Zivotu. medu grcima" jer zs vise zanimaju speku~ éna primiena je je umro i. sijetnia 379. #7 a punih SO gedina. i, yrijedne 4), vee su KO radi nam svjedo ici jeko cijen sadréaja t. Niegove spise satunjavaju dogmatshi, as! liturgisji traktati te velik broj propoviied w pecagoski i i pisema, Ugle pauA pomeg~ koji je imag vec za fivota, te pravaviers li su da su mu spisi uglavnom saguvan nih djela koja su mu bila pripisivana. aD su protiv ani maski spisi ~ svi sacuvani i ijanizma. ADVERS! FUNOMIUM (Protiv Eunomijai - v ev dagmatski traktat. U ary istingki nauk o is 2.0 zil mule mule: Slava Ocu po Sinw uw Duh ciju", jer Sin i Buh Sveti posjedt je isp im i Jednaku slavuy Jednu narav, pa74 Malo kasnije Ambrozisje €e, u svom djelu De Spiritu Sancte, preuzeti ove ideje i tako progiriti Bazilijev misao i na Zapadu. b) Asketski_spisi — upravo u ovos tematici imamo mnostvo spi- sa laino pripisanih Baziliju, 2a koje se danas sa sigurniscu za da nist autentiéna. Istaknimo samo dva autentiéna djela ove vrs— ter 1) MORALIA (Ta eethika) — to je zbirka od 80 pravila ili moralnih naéela, svako potkrijepljeno citatima iz Novog Zavieta. 2) DVIJE MONASKE REGULE - duga (Regulae fusius tractatae) u 55 poglavija, i kra¢a (Regulae brevis tractatae) s 313 poglaviia. Djelo je ustvari moralno-asketski katekizam sa¢injen u obliku pitanja i odgovora. Jedan dio sadréaja Regula je zapisana dotada- Snja usmena predaja od Eustacija iz Sebaste, zaslutnog za Sirenje monaStva. Regule su nadopuniane i uredivanje i kasnije. A pozna-— vao ih je i preporuéivao i sv. Benedikt. ©) PedagoSki spisi: 1) AD ADOLESCENTES - donosi se savieti mladima kako da se sto bol je akoriste klasiénom knjizevnoséu, iznosi i kr&éanski odnos prema poganskoj knjizevnosti i filozofiji. Treba izabirati one dijelove koji mogu pomoci moralnam odgoju. U tome treba oponagati péele, koje iz cvijeéa znaju uzimati med a odbaciti otrov. 2) @DMONITIO S. BASILIT AN FILIUM SPIRITUALEM ~ ovo djelo je saéuvano u Rifinovu latinskom prijevodu. Mnogi sumnjaju da je Bazilijevo, moderni u¢enjaci na temelju unutarnje kritike dielo pripisuju Baziliiju. d) Govori i propovijedi: - Bazilije nije poput svojih suvre- menika napisao velike komentare Biblijskih knjiga, ali njegovi govori i propovijedi svjedote da je egzegezu dobro poznavac. Kao jedan od najvecih crkvenih govornika znao je ujediniti dobro poz~ navanje klasiéne retorike s jednostavnogéu misli i bogatstvom iz rigaja. Posebno su glasovite 7 propovijedi (In Hexaemeron) u kojem tumaéi Post 1,1-26. Govori o ljepoti stvorenja i Bo%joj_stvara- teljskoj mo¢i, a izreéene su kao korizmene propovijedi 370. dok Je bio jo8 samo svetenik. Zanimljivo je da ne pokazuje nikakav interes za alegorijsko tuma¢enje Knjige Postanka. Nastoji prika~ zati krS¢ansko Videnje sviseta, nasuprot starim poganskim i mani- hejskim idejama, te pokazati kako se moze do¢i preko stvorenjia do Stvoritelja. Istaknimo jo8 propovijedi o Psalmima te komentar o Izajiji- ©) Pisma - zbirka sadr2i 365 pisama (eke su upu¢ene Razili- jw, iu nijima se najbolje vidi mnogostruka aktivnost njihova autora, te Sirinu njegove kulture i naobrazbe. Zbirka pisama ima —<75 takeder veliku vrijednost za povijesno prouéavaniu kulture nje- gava vremena. Prema tematici pisma se mogu podijeliti na povisesna, polemi- éko-dogmatska, asketska, moralna i crkveno-pravna. Tu su i pisma utjehe, preporuka ili jednostavno ~ pri jatel jska. #) Lituraija sv. Bazilija - Grgur Nazijanski u nadgrobnom govoru, medu Bazilijeve velike zasluge ubraja i reformu liturgije uCezareji. Prema zajedniékoi tradiciie Istoéne crkve niemu se pripisuie Liturgija sv. Bazilija, koju Crkva bizantskog obreda slavi i danas u korizmenim nedjeljama (osim Cvjetnice). Nema nik- akvog razloga da se ova liturgija ne pripige Baziliju iako se ne moge sa preciznoSéu rekonstuirati jer je kroz stoljeca nadopu- njana, a osim u grékom saéuvana je i u nekoliko drugih orijental nih jezika. 3. Teoloai ja Citav Razilijev teoloSki nauk usredotoéen je oko obrane defi- nicija Nitejskog koncila protiv razliditih arijanskih struja. Wrlo je zaslugan za razvoj i dalje razjasnjenje trinitarne i kristologke terminalagije. a) Troistvo Atanazije, govoreci o Hogu, slijedi prijagnje Oce. Koristi rije¢i ousia i hypostasis kao sinonime. Takoder i Aleksandrijska sinoda govori o jednoj ilf tri hipastaze u Bogu, to isto vrijedi i za Nicejsko vierovanie. Ove nepreciznosti izazvat ¢e kasnije velike probleme te dovesti de dvije opreéne struje nestorijanizma i monofizitizma. Bazilije je prvi koji jako inzistira na distinkciji ova dva pojma, postavijaju¢i, kao jedino prihvatijivo, natelo da je u Bogu jedna_narav (ousia) u tri hipostaze. Za njega usia znaci postojanje ili bit ili bitno jedinstvo u Bogu, a hipostaza je egzistencija na poseban na¢in, koja omoguéava “biti svake oso- be. Usia odgovara latinskom pojmu substantia a predstavija teme- lini bitak koji je zajedniéki Ocu, Sinu i Buhu Svetome. Nasuprot tome hipostaza oznatuje ono individualno Sto je viastito svakoi @sobi a odgovara latinskom poimu persona, uzetom iz pravne ter minologije. Kao posebnosti viastite pojedinim ososbama Bazilije Navodi: o€instvo, sinovstvo, posvetitel jstvo. Bazilije preferira poijam hypostatis pojmu prosopon (maska), kojeg je koristio Sabelije da bi. izrazio ¢isto vremenske i izva— niske razloge u Bogu. Pojam hipostaza daleko vide istiée samos— tojnost i individualnost. Upravo preciznost u tumaéenju pojmova cusia i hypostasis pri- pomogle je Sirokom prihvacanju Nicejske formule a Baziliju i os talim Kapadoéanima donijelo ugled i utjecaj na Carigradskom kon~ cilu 381.76 b) Duh Sveti Uz Atanazija Bazilije je glavni inicijator i tvorac teologiJje © Duhu Svetom te definicije Carigradskog sabora. Bazilije jasno nauéava Boganstvo i homousiju Duha Svetoga bez da je koristio izraz “istobitan s Ocem". Cak je bio i optugivan da u svojim pro- Povijedima zastupa semiarianizam buduci da nije Duha Svetoga iz- cidito nazvao Bog. Razlozi takvom postupanju bili su vise pasto- ralni, buducu da su arijanci bili jo’ uvijek vrlo jaki a posto- jala je i opasnost da ga jednostavni puk ne shvati ispravno. U Pismo 189, 5-7 govori jasno iskljuéujuéi svaku sumnjuz "Koji bi razlog bio da se Duhu Svetom pripige zajednigtvo s Ocem i Sinom u svim astalim poijmovima, a iskljuéiti ga samo iz bozanstvo? Ne moze se pobje¢i: ili moramo pridati zajed~ nigtvo na svim razinama, ili ga potpuno negirati. Ako on nije dostojan pod svim ostalim vidicima nije ni po ovom.... Slijedi da, ako ime Bog i ne zna¢i narav, zajedniStvo biti pokazuje da ovaj naziv treba primjeniti u svoj svojoj vlastitosti i na Duha Svetoga” (MG, 32,689 C). Bazilije, zajedno s veéinom grékih Otaca, izritito zastupa da Duh sveti proizlazi od Oca po Sinu, da dolazi od Oca ali ne rada- njem kao Sin nego je dah iz Bo#jh Usta. Izri¢ito ne tvrdi da Duh Proizlazi i od Sina iako se to mo%e posredno zakljuéiti iz Diela De Spir. Sancto 18,45. ©) Ispovijed Sto se tide vjernika govori o éetiri vrste javne pokere. Au svojim mon&Skim pravilima (Reg. fus. tract. 25, 26, 46), Bazilije monasima propisuje da svoju dusu otvore te ispovijedaju sve gri- jehe takoder i one potpuno nutarnje. Ispovijed se mora obaviti Jednoj osobi, obiéno poglavaru ili nekoj drugoj od niega dele- giranoj, kadroj i dostojnoj da vodi duse. Nigdie se ne kage da Ovi delegti moraju biti sve¢enici niti da biva dato neko odrjese~ nie. GRGUR NAZIJANSKI (r. 329/30., + oko 390.) Grgur Nazijanski kao i njegov prijetalje Bazilije potiete iz bogate obitelJi. Niegov otac, takoder Grgur, bijase biskup Nazi— jansa u Kapadociji. Grgur Naz. sé Skolovao prvo u_retorskoj Skoli u Cezareji u Kapadociji, zatim u Cezareji u Palestini te u Aleksandriji. Stu- dirao je takoder na poganskom uciliStu u Ateni gdje je uspastavio prijateljstvo s Bazilijem. KrStenje je primio, Cini se, tek nakon dovréetka studija i povratka kuci. Kanio-Je postati monah. Medu- tim, protiv njegove volje, oko 362. g. njegov ga je otac zaredio za svecenika. Razotaran ovim postupkom, pobjegao je u osami a da —77 bi opravdao svoj bijeg napisao je "Apologeticus de fuga" (govori © sveceniéko} ¢asti i uzviSenosti?. Doskora se ipak vratio u Wazijans da pomogne svom ecu u vodenju crkve i brizi za viernike. Svog je oca naslijedio na biskupskoj stolici u Nazi jan: 379. je pozvan od malobroine zajednice, pristalica niceijskog koncila u Carigradu, da im pomogne u obnovi i reorganizaciji Crk— ve. Ova grupa vjernika dugo je bila pod pritiskom arijanske ve- €ine i arijanskih careva. Grgur se prihvatio ove zadace te je kroz dvije godine zdusno radio. Osobito su niegove propovisedi privladile veliku pagnju. Nakon nastalih komplikacija i optugbi, koje su mu pridinjavale velike teSkote, odlucio se povuci. Prise Odlaska izrekao je glasoviti “OproStajini govor" (Or. 42). Jo8 je dvije godine predvodio Nazijansku biskupiju a zatim se povukao na jedno svoje imanie gdje se posvetio kniizevnom radu i asketskom Zivotu. Tamo je i umro oko godine 390. Grgur Nazijanski bijage osjetliive i pomalo nervozne naravi. Za razliku od prijatelja Bazilija, mala ga je privlaéila crkvena uprava i praktiéna aktivnost. Rade se poviacio u osamu i kontem- placiiu. BijaSe vrstan govornik, nenadmaSan u formi i 1jepoti stila. Nazivali su ga “krSéanski Demosten". Poput prijatelja Bazilija ni Graur nije stvorio neki original- ni teoloSki sustav, i on se uglavnom koncentrirao na objaénienja i opravdavanja ve¢ postojecih dogmi, pa je ma taj naéin postac i jedan od naivecih sviedoka vjere Crkve svoga vremena. 2) Spisi Knjizevni opus nije mu osobito bogat. Nije sastavio nijedan biblijski komentar niti neki uéeni dogmatski traktat. Njegova knjizevna ostavétina uglavnom se sastoji od govora, pjesama i pisama. U svim djelima, bilo prozi bilo poeziji, uviiek se osie¢a jak utjecaj retorike, au savréenosti forme ostao je nenadmagan medu piscima svog vremena. a) GOVORT - su njegovo najbolje djeto. Zbicku dine 45 govora, prikupljenih poslije njegove smrti. Uglavnom su izreéeni 379.~ 381. za nijegova biskupovania u Carigradu. Upravo u govorima je mogao najvige do¢i do izra%aja_ raskosni_ govorniéki talenat — i dobro poznavanie govorniéke vieStine. (Govori su doskora prouca- vani_u retoriékim Skolama). Dsobite su vaini Pet _teoloskih govora (27-31), izreéenih u Carigradu u jesen i na kraju S80. godine. Grgur u njima brani nicejsko pravovierje protiv eunomijanaca i makedoni jana. Upravo vi govori donijeli su mu naziv “teolog" Osobito poznati i Msegovi panegirici, t¥ propovijedi koje je drao u pojedinim vierskim svetanostima, te govori u éast Ma~ kabesaca, Ciprijana, Atanazija. Vrlo su zanimljivi i znaéaini njegovi nadgrobni govoriz ocu, bratu Cezariju, Sestri Gorgoniji i prijatelju Baziliju (Or. 43).73 b) PISMA - Grgur Naz- je prvi gréki autor koii ie obiavio zbirku vlastitih pisamo, a na nagovor Nikobula ne¢aka od svoje sestre Gorgonije. Izmedu ostalog objavio je i teoretsku raspravu (Ep. 51 i 54) u kojoj iznosi na¢ela za pisanje pisama. Istide éetiri oz— nake koje mora imati svako pismo: kratkoéu, jasno¢cu, liupkost i jednostavnot. Zbirka broji 249 pisama ali je sigurno da neka nisu Grgurova. Uglavnom su napisana za njegova povlaéenja iz javnog Zivota. Pre— nda stilski lijepa nemaju vagnost Bazilijevih pisama. Niihova vrijednost je prije svega autobiografska, i uglavnom su upucena rodbini i prijatejima. Samo neka imaju vrijednost za teologi ju. ©) POEZIJA ~ (gotovo 18000 stihova) napisana je vetim dijelom u posljednjim godinama njegova Zivota. Moralne i dogmatske pjesme, nastale s ciljem za pouéavanje, su ustvari proza stavljena u sti-~ hove. Nasuprot tome povijesne pjesme, imaju puno pravog piesnis— tva. Najve¢a pjesma nasloviiena "De vita sua", ima vaznost ne samo kao izvor podataka iz njegova Zivota nego kao autobiografsko djelo sligno kasnijim "Ispovijestima" sv. Augustina. 3) Teologi ja Grgur Nazijanski sam priznaje da je u teologiji pod utiecajem prijatelja Bazilija. Ipak je Grgur napravio veliki pomak jasnijim tumaéenjem pojmova i dogmatskih formula. Njegava teclogije ima Visoki stupanj znanstvene utemelienosti. Upravo ovakav pristup teologiji donijelo mu je naziv "Grgur Teolog” a) Irojstvo Obrana nauke o trojstvu je jedna od tema kojou Grgur dotiée u gotovo svim svojim govorima. U govoru o Krstenju (Orat. 40,41) donasi ukratko svoj nauk o Trojstvu.: “Samo jedno boganstvo i samo jedna mo¢, koja se nalazi u trojici u jedinstwu, koje sadr2i trojicu odijeljeno, ne nejednaki u biti ili naravi, miti uvecani niti umanjeni po nadredenosti ili podredenosti, jednaki u svim vidovima, i pod svim vidovima samo jedna identiénost, kao Sto je jedna ljepota i velidina nebesa; neograni€ena povezanst, neogra- nigenih bica, od kojih je, posebno uzeto, svako Bog, kako Gtac tako i Sin, kako Sin tako i Duh Sveti, svaki razli€it po svojoj osobnoj viastitosti (idiotees, proprietas), tri u samo jednom Bogu kad se uzimaju zajedno, svaki Bog zbog istobitnosti, samo jedan Bog radi jedinstva (monarhial" (MG 36, 417 B). Grour, za razliku od Bazilija, vise inzistira na jedinstwu, te jasnije govori o relacijama unutar Trojstva. Upravo odnosima u Trojstvu Gegur dokazuje istovremenost bozanskih osoba te zajed- nigtvo biti. Svaka od tri osobe ima viastiti originalnu relaci ju. I dok Bazilije relaziju kao viastitost pripisuje samo Sinu, Grgur je pripisuje takode i Duhu Svetom. Ona uvijek jasno i izriditopridaje beganstvo i Duhu Svetome (te pneuma hagion kai Theos). Karakteristike po kojima se razlikuiu tri bo%anske esobe su: nerodenost, rodenost_i izla¥enje. “Vlastito ime onoga bez potela je Otac; viastito ime onaga koji je roden bez patetka je Sing vlastito ime onoga koji proiziazi ili dolazi bez da je raden je Duh Sveti" (Orat. 3=, 19). Grgur uvodi pojam izlatenje u govor o Trojstvu: “Otac 5 bez poéela jer ne dolazi ad nikoga; Sin je i nije bez potela, jer dolazi od Oca. Ali ako ti razumije’ *poéelo” u vremenskom smislu, takoder je i on bez principa, jer je tvorac vremena i nije vremenu podloZan. Duh Sveti je istin- ski Duh, izlaze¢i iz Oca, ipak ne po sinovstvu ili rodeniu, nego po izlazenju, ako je potrebno stvoriti movi naziv da se razjasni misao” (Orat. 39,12; MG 36, 34 B). je Otac i Grgur jasno i otvoreno nauéava da je Duh Sveti Bog, zadto da vide skrivama svietiljku pod posudom, negirajuéi BoZanstva Duha Svetoga, uskrliknut €e U jednom goveru (usp.Orat. 12,6). @ na drugom mjesti kaze jasno: "Je 1i Duh Sveti Bog? ~ Svakako! — Dak~ Je, je istobitan? ~ Da, (Orat. 31,10). b) Kristologija Grgur je uw kristologiji napravio jo8 veci napredak nego nauci o Trojstvu. Nsegav kristoloSki nauk potvrdit ¢e i koncili u Efezu (431.) i Kalcedonu (451.). Grqur je jasno nauéavao puninu istova Eovjeétva, prativ Apalinarija koji w Kristovu éoviestvu nije vidio nigta drugo nego tijelo i jednu nerazumnu dusu. Grgur nauéava da je Kristovo ¢ovjestvo potpuno ~ duSa i tijelo. Izri- ite odbacuje formulu Logos-sarx @ prihvaéa ont Logos-anthropos: “U Kristu su dvije naravo, Bog i fovjek, buduéi da suu nijemu i duSa i tijelo" (Ep. toi; (MG 37, 180 A). Srgur 3e i prvi gréki teolog koji trinitarnu terminologi ju primjenjuje u kristologiii. On je i sviedok jedinstva oscbe u Kristu: "On se udostoja biti jedno, naéinjen od dvoga: dvije naravi se susrecu u samo Jednon Sinu, ne dvojici" (Orat. 37,2). jasno nauéava, prije Efeékeg koncila, da je Marija Bogorodi— ca: "Ako netko ne prihvaca da je blatena Marija Majka Bodia (the otokos), odijelien je od bo3anstva" (Ep. 101,4). GRGUR WISENSKI (r. oko 335. + 394.) Grgur, mladi brat sv. Bazilija, nije bio poput prta ve organizator, niti monaSki utemeljiteli, niti je bio govornik ni pjesnik kao Grgur Nazijanski, ali ih nadvisuje u teoloskoj speku~80 laciji te mistici. Roden je oke 335. Prva znanja sti¢e od stari- jeq brata Bazilija, koga ée8¢e naziva svojim uditel jem. Nakon Sto je bio "€itaé", ofenio se te se odluéio posvetiti civilnom pozi- Vi. Studirao je prirodne znanosti astronomiju i medicinu, ipak najtemeljitije je naucio retoriku te postao njezin poutavatelj. Pod utjecaiem prijatelja osobito Grgura Naz. odlazi u samostan kojeg je osnovao brat Bazilije. Nije htio napustiti Zenu, niti onda kad je, €ini se protiv svoie volje, od brata postavijen za biskupa Nise, biskupija je ovisila o Baziliju. Prihvatio se ipak posla; ali ne ba’ s velikim uspiehom pa je éesto bio od trata kritiziran, da je nedovol jno odluéan s narodom, da se ne razumije ucrkvenu politiku, za nesposobnosti u v-‘enju ekonamije. Optuzen je za rasipanje crkvenih dob-"a pa ga je svrgnula jedna sinoda 376.5 koju su sa€ing-vali arijanci. Poslije smrti.cara Valenta (S7& > Grgur se vratio u svoju biskupiju oduSevljeno dotekan. Na Carigradskom koncilu (381.) pozdravijen je kao "stup pravovje- rja". Umro je malo poslije Carigradskog koncila 3974, Kao filozof i teolog nadvisuje ostale Kapadoéane u dubini fi- lozofskog istrazivanja istina vjere. Imaa je veliki ugled i na carskom dvoru, pa je upravo on odr— Zao nadgrobne govere princezi Pulheriji (+385) a malo zatim i njezinoi materi, carici Flaciliji. 1. Spisi Obimom knjizevnog opusa te dubinom i snagom misli, nadmaauie ostale Kapadoéane- a) Dogmatski_spisit ~ djela ove vrste uglavnom su napisana protiv onavremenih hereza. ADVERSUS EUNOMIUM — sadr#i etiri spisa protiv Eunomija. U prvom pobija jedan Eunomijev spis protiv Bazilija. U drugom pobija dru-~ gu Eunomijevu knigu. U treéoj knjizi ponavo brani Bazilija protiv Moveg napada. U cetvrtoj knjizi kritizira jedno izlaganje viere koje je Eunomije prezentirao caru Teodoziju I. Svaki od evih de~ tiri dijela su nastali neovisno i u razli€ita vremena. ANTIRRHETICUS ADVERSUS APOLLINAREM — govori o ujedinjensu dviju naravi u Kristu te pobija Apolinarijev heretiéki nauk. SERMO DE SPIRITUS SANACO ADVERSUS PNEUMATOMACHOS MACEDONIANOS- spis je napisan protiv pneumatomacha (protivnika Duha Svetoga. AD ABLABIUM QUOD NON SINT TRES DIT — objagnjava nauk © presvetom Trojstvu. Tumaéi Ablabiu zaSte se ne smije govoriti o tri boga, a priznaje se boanstvo Oca, bozanstvo Sina i bo%anstve Duha Sve— toga. CONTRA FATUM — protiv usuda, raspravlja s jednim—poganskim filo- zofom. Grgur brani slobodu vol je protiv astrologkog fatalizma. Pokazuje apsurdnost migljenja da razmjestaj zvijezda kod rodenja —mote odrediti ljudsku sudbinu. ORATIO CATECHETICA MAGNA - je naijvatnije Grgurave degmatsko dje— lo. Ova velika kateheza sastavijena je oko 385. adrZi cjelo- vit kr&éanski nauk, sa svrhom da pomogne uéitel trebaiu jedan sustav u pougavanju" (Prolog). Poslije Origenovih “Princi pa" ovo je prvi pokuéaj sistematskog prikaza teologije. U dielu Se goveri o Bagu, © spaseniu i posveceniu. b) Eqzegetski spisi ~ u ovim djelima na osobit natin se vidi utjecaj Origena. DE OPIFICIO HOMINIS — u ovom je djelu Zelio nadapuniti Bazilijeve propovijedi o Hexaemeronu (o stvaraniu). EXPLICATIO APOLOGETICA IN HEXAEMERON - djelo sliéno prethadnom, nastoji popraviti neka netoéna tumaéenja bibliijskog teksta. DE VITA MOYSIS - u ovom djelu Grgur je Zelio dati jedan duhovni traktat kao vodié u duhovnom Zivotu, prikazuju¢i idealni lik Moj— sija. DE ORATIONE DOMINICA — o O¢enagu, sadr2i pet propovijedi. U prvoj govori © potrebi molitve, koju mnogi krSéani zapustaiu. U ostale éetiri govori o pojedinim zazivima Qéenaga. ©) Asketski spisi - njegov nauk 0 duhovnesti se nalazi uglav- nom u asketskim spisima. Niegovi brat i sestra su zasluzni za osnivanie samostana Grgur je dao duhovna usmierenia. S razlogom Nosi naziv’"Otac misticizma”. DE VIRGINITATE ~ nije samo prvo asketsko dielo nego je i prvo djelo koje je napisac, malo poslije sto je postavljen za biskupa. U djelu se govori o begenstvu o vienéanju duge s kristom. QUID NOMEN PROFESSIONE CHRISTIANGRUM SIRI VELIT - koje je ime i zanimanje kr&éana. Grgur definira krS¢ansko zanimanie kao "nas— ljedovanje boZanske narav: DE INSTITUTD CHRISTIANO — govori o naravi asketizma. U ovom djelu se nalzi sinteza njegova asketskag nauka. d) Pisma - zbirka sadr3i 30 pisama i uglavnom su osobna, ipak raznelikoscu tematike znaéajan su prilog u prou€avanju raznih elemenata Zivota ondagniih kr&¢ana. Tako npr. Ep. 2, je izazvala velike rasprave u 16. i 17. stoljecu izmedu krSéana i protesta— nata. U_niemu Grgur govori protiv hodaéasca u Svetu Zemi ju, oso- bito.da idu.zajedno i: muskarci + Benes Gayeri 4) “pobosniim pret>~ Jerivanjima", osim toga Gospodin nigdie ne kaze da su hodoéaséa Vaina za spasenje. Sam zakliuéuje da nije osjetio porast viastite viere nakon hodoéaséa Ep. 25. je zanimljivo za kr¢ansku arhitekturu, govori vrio detaljno o izgradnji martyriona, gradevine nad grobom jednog mu~ Eenika.2. Teologis. Grqur Nisenski kao tealog nadvisuje ostalu dvojici Kapadeéana Bazilija i Groura Nazijanskog, te je poslije Origena izradio nai- cjelovitiii teologki sustav. Teolog a) 2 ai filozofiia Nijedan drugi Otac éetvrtog stoljeéa ne keristi toliko filo~ zofiju kao Grgur Nisenski, da bi Sto bolje protumacio krScanske istine viere. Filozofiju usporeduje sa zarucnicom iz "Pjesme nad pjesmama", ukolike nam pomaze priblifiti se Bogu, a sa neplodnom kéerkom Egipatskog kralja, ukoliko nam u tome odmage. On smatra da je vaino koristiti se blagom poganske filozofi-— Je. Svjestan je, poput Origena, da filozofija ne moZe biti samos— tana, buduéi da Sveto Pismo trajno ostaje norma naSeg vjerova— njaz "Nemamo pravo tvrditi ano &to nam se svide. Mi uzimamo iz Svetog Pisma pravila i mjerila svim naSim dogmama." (De Anima et resurr., MG 46,49 B). Sveto pismo mora biti vodie razuma, i kri- terij istine. b) Trojstvo Pod utjecajem Platonove teorije ideja, Grour pridaje jednu realnost univerzalnim pojmovima. Tako npr. rijeé “éoviek" ozna- éava narav ane vet individualnast, te dedaje da Pavao, Fe Barnaba, uzeti zajedno, trebale bi se re¢i da su jedan toviel ne tri. Ovim se Grgur Zelio obraniti od oputu’bi za triteizam, te ebiasniti ideju jedinstve Bofanskih Osoba. Razlika izmedu BoZenskih asoba za njega J ma, a svako izvaniske djelovanie zaiednicko 5 ma. Poput ostalih arékih Otaca i Grqur shva¢a da Duh Sveti proiz— lazi od Oca po Sint, ti. neposredno iz Oca i posredno iz Sina. jedino u relacija svima trima osaba- ©) Kri istologiju karakterizira jasno naglagavanie raz— medutim, u potpunasti mo- Niegovu lika dviju naravi u Kristu. Priznas guénest — comunicatia idiomatum: "Zhog povezanosti i jedinstva naravi, Vlastiti atributi svake (naravi) pripadaju objema." (Con— tra Eunom. 5,5) Usprkas dvjema naravima nisu dvije osobe w Kris- tu nego samo jedna: "Takv je nas nauk, dane nauéava mnogstvo u Kristu, kako nas optuguje Eunomije, nego jedinstvo tovieka s bo- Zanstvom" (Ibid) Logos se je \ Mariji utjelovio, stoga se ona s pravom naziva Bogorodica. a) Eshatologi ja Tako odbacuje Grigenovu teoriju © preegzistenciji duge, Grgur prihva¢a teoriju o sveopéoi restauraciji. T krSteni i nekrSteni €e biti, br¥e ili sporije, poslije smrti o¢is¢eni u egnju. Kad tako bude odijeljeno zlo od naravi, svako stvorenje dat ce hvalu svom Stvoriteliu, Takoder i tvorac zla, demon, bit ¢e o¢igcen od zla.VIII. KRSCANSKI PISCI IZ ANTIOHIJE I SIRIJE bie svoiu t Josku izobrazbu u Antiohisi od Luci- Antiohijske &kole. Upravo u antiohijskom podr naiveci broj svojim pristalica, a Antiohija je > skupsko sjeciéte zauzeto anace nakon Sto je svrg~ nut zakoniti biskup Eustacio 326. godine. Nebi bile prav: istinito optuziti antiohijsku ékolu da je izravni krivac za ari- Janizam, iz ave Skole su-potekla i velika imena starokrééanske knjizevnosti, veliki teolozi, paviesniéari i pastoralci. EUSTACIO ANTIOHIISKI Biskup Antiohiie, saberu i paslije. Car Kenstan: je otjerao wu progonstvo u Trakiju (Rumunjsku) gdje je i ¥mro 337. Djela su mu uglavnom iz— gubl jena. Sagtuvan je jedan traktat u kojem oStro kritizira Orige- fa, Osobite njegavu alegori isk L metod EUZEBIJE CEZAREJSKI Zlatno razdoblje krSéanske t "Dea krééanske po ji¥evnosti otpoteio je d. jesti", Euzebija Cezarejskog biskup Pales- tini. Gvaj svestrani pisac je znao ujediniti zanimanje za pros lost i sada&njost. Bija%e istovremeno i poviesniéar i polemigar u - + onavremenim vierskia raspravama,.pisac.apalogija.i kronika..Glav- . ni je svjedok velikih promjena Sto je donijela vierska slabode i prvi krSéanski car Cezareja ne bijasé samo grad intelektualnu izobrazbu, odie je s' b skup, nego 52 najvierojatn: adie je Euzebije primio svoju varao svoja knjizevna djela i amo i rodio oko 263. flezareja je postala srediéte od kada je Origen, kao progna- nik, tamo osnovae Skolu a njegova knjizevana a postala baza za stvaranie poznate biblioteke. je dalie razvio i obogatio svetenik Panfilo Fuzebijev uéitelj i prijatels kojeg je uz Origena naivige Stovac. Panfilio je podnio mutenistva 2a cara Diokle aa i sam bjegao smrti sakrivgi se 4 egipatskos pustin. gdie je ipak bio pronaden i zat— voren. Gini se da je uprave godina mira (S13.) bila i godina nie~ gova izbora za cezareiskog biskupa gdie je brzo kao biskup bio Ukljuéen u arijansku kontroverziju. Savjetovao je da obie strane e@ kako bi doSlo do pomirenja. Napisao je nekoliko pi- sama Ariju a odigrao je vainu ulogu na jodi uu Cezareji, kos je-proglasila.pravovjernom Arijevu. ispovijest viere. Malo kasniije Teds “Thoda ‘an -ArbiohT Sf © “S257 eskomunteimata~ jercezareiskog biskupa jer potpisati jedan dokumenat protiv Arijeva naucavania. lu Se zastupao srednju linisu, t Je prediagao da se Kristovo boZanstvo definira bibliijskim poijmo~ a a odbacivao je Atanazijev nauk o homousios, aptugujuei d bi to vodilo sabelijanizmu. Samo je na izvanjski naéin potpisao nicejske adoskora ¢e ustati protiv biskupa pristad nicejskog vierovanja. : malo popua4 Usvejim dielima pokazuje veliko divijenje prema caru Kons~ tantiny koji 3 avio mir i kve i drZave, nakon sto- lieca krvavih progona. Euzebije je takoder bio ugledna ligénost na kraljevu dvoru, pa nije nemoguce da ina careve pos~ tupke protiv pravovjernih biskupa. Umro je malo posliie Konstantina 5 Origena, Euzebi je nadvisuje sve gréke oce Sirinom i bogatstvom svoje erudicije. BijaSe pledan pisac sve do duboke starosti, Diela su mu uglavnom satuvana makar je pokazivao ari- Janske sklonosti. Euzebijeva knjifevna ostavStina pokazuje nje~ gove dobro poznavanje Biblije, kr4¢anske i poganske povijesti, antiék tevnosti i filozofije, zemljopisa, paleografije . Djeia mu ne obiluje Ljepotom stila, sistematiénogéu i dubinom misli, pa nikad nije smatran velikim teologom ranog krSé¢anstva, a stekao ja najviée svojim povijesnim djelima. svoju slay Poviiesni spisi (QNIKA - djelo je nastale oke 303. Sadr#i dva dijela: u prvom govori © povijest raznih naroda (Kaldejaca, Asiraca, Zidova, Egi- péana, Grka i Rimljana), uzimajuei podatke od raznih autor: Drugi dio je sastaviien od kronologkih tablica postavlienih u usporedne stupce, popradene biljeskama o najvainijim dogadajima iz opce povijesti- Kao polaznu tatku Euzebije uz ma rodenie Abrahama (2016. pr. Krista). Na€inio je pet razgab dq Abrahama do pada Troje, od Pada troje do prve olimpijade, od prve ade do druge godine Darijeva kraijevstva, od druge gorine Darijeva kraljevstva do Kristove smrti, od Kristove smrti da 303. godine. Razlog zaSto On povijest potinje od Abrahama jest da pokaze da Zidovstvo, kojem Je kréanstvo nasljednik, vremenski nadvisuie sve ostale. Ovw ideju razvili su vee apologisti drugog stol jeca. ERKVENA POVIJEST (Ekkleésiastikee histeria) ~ je najpoznatise Euzebijvo djelo koje mu je donijelo neprolaznu slavu. Obuhvaéa razdoblje od osnutka Crkve do pobjede nad Lucijanom (324.). Djelo nije odveé sistematski napravijeno, vise je bogata zbirka povise— snin podataka, dokumenata i izvadaka, uzetih iz velikeg braja spisa drevne Crkvs Autorov cil bija%e prikazati: 1) liste biskupa najpoznatijih biskupiia; 2) krS¢anske pisce i nauditelje; 3) heretike; 4) BoZju kaznu Zidevskog naroda; 5) progone krééana; 6) muéenike i konatnu pebjedu Crkve. Djelo ima i apologetsku svrhu, #eli pokazati da je Erkva od Boga osnovana i vodena prema konaénoj pobjedi nad mo¢— ima poganske drZave. PALESTINSKI MUCENICI - ovo je djelo Euzebije sastavio vierojatno prije “Crkvene poviiesti” jer u ¢etvrtos i petos knsici je éesto Citirana. Bila je to zbirka starih dokumenata o mutenicima “Acta martyrum". Nagalost ove vrio vrijedno dielo je izgublieno. =a5 PANEGTRICT O KONSTANTINU (Vita Constantini, Ad coetum sanctorum, Laudes Constntini) = Ovi panegirici nemasu asobitu povijesnu vri- dednast. U njima Euzebije svajim perom vise slu¥i Konstantinu za Bivota i Lije smrti pega Sto realno prikacuje stvarnost. Tako Konstantin u Euzebijevim o¢ima postaje rani Bo33i poslanik kasi ¢e istrgnuti erkvu od progona. b) Gpologetski spisi U svojim apologetskim spisima Euzebije satima sve napore pri- jaSnjih krSéanskin pisaca koji su pisal grékih apologista. Nabrojimo samo neka di PREFARATIO EVANGELICA = ovdje nasto3i pobiti paganstva te poka~ zati uzviSenost Zidovske viere koja je posiviila kao “priprava na Evande! DEMONSTRATIO EVANGELICA — dok je prethodno dielo obrana krééans- tva od poganstva, “Demonstratio Evangelica" ardgevera Zidovskim optuzbama da krécanstvo prihvaéa #idovstva samo da se dokopa pra- va i obecanje izabranog naroda ali da ne Zeli opslusivati Zakon. TEQFANIA ~ govori o bozanskom objaviiivanju u utjelovijeniu Logo~ sa. Djelo je napisano protiv onovremenih heretika. jela ove vrste, ©) Eqzenetsk Euzebijeva egzegetska djela su napisana u Grigenovom alegor jskom duhu. Nabroiima samo nek KANONT EVANDELJA ~ jedan oblik.konkardancije Evandel i: Je poteo § podjelom Evandelia u manie odsicke koie je Obiljetavac brojevima. QNOMASTICON - je popis biblijskih mjesta, don bibliiskim mjesta sa zemljopisnim i povijesni ziv tih mjesta u njegave vrijeme. KOMENTAR PSALAMA ~ naivagnije Euzebijevo egz KOMENTAR IZATIE — @ PASH — Euzebije Liedno ifabetski popos datcima, te nam ko djelo. CIRIL JERUZALEMSKI (+ 387) Tzmedu Jeruzalemskin t glasavit ka katehezama. Nije nam poznate miesto i vrijeme nieagova radenia, mnogi smatraju da je Peden naivierojatniije u deruzalemu oko 315. godine. Posvecen- Je ca jeruzslemskog -biskups S46y “Gd AKACT Fa ce- zareiskeg bis pristalice ariijanize iril, ‘kao pristalica Nicejskog sabora, brz0 je doSao u sukob = Akacijem, pa su arija~ nci poteli o&tro napadati Jeruzalemskeg bis Ciril je bio dva puta svrgavan sa svoje biskupske stolice. Pr’ + od Jedne sinode odrZane uprave u Jeruzalemu. Ciril se sklonio u Tarz. Kon- cil u Seleuci osudio je Akacija a Ciril se mogao vratiti u svoju biskupiju. Godine 367. car Viente ponovo ga je udaljio iz skupa éetvrtog sto a erkveni pisac, Giril poznat asabite po pa svojim jedan je postao84 niegave biskupisje kroz punin jedanaest godina. Godine 381. Ciril je sudjeloves na bancilu u Carigradu. Umro je naivierojatnije 18. TIE. 387. ka gov blagdan. (sei slavi ni 1. Spisi KATEHEZE ~ spadaju medu najznatainija djela starokrécanske knjizevnosti. 24 kateheze izgovorene 348, i11 350. u Konstantino— voj bazilici Svetog Groba a objavijene na temelju zapisa jednog sluSanca, ane samog autora. Kateheze se dijele u dvije grupe: Prva sadr#i 18 kateheza upu- €enih kandidatima za krétenie. Drugu grupu Eine pet posi jedniih pouka nazvane “Mistagoske kateheze” a upucene su novokrstenicima za vrijeme velikog tiedna. U prvas katehezi kandidat za keStenje se poziva da se oslo— bodi svietavnih preokupaciia, da zaboravi -na neprijatelie te da nastodi dugu hraniti Citanjem Bibli Druga govori o pokori, ocprostenju grijeha, demonu i njegovu napastovaniu. Treca govori o krater znatenju i uéincima. Cetvrta pravi sazetak krSéanskog nauka. Peta ispituje narav i patelo vjere. 4.-18, susljedno interpretira Elanke jeruzalemskog vierovania (simbola), jako sliénog onom iz Carigrada. Posijednjih pet kateheza (19-23), kra¢e po abimu, ali su naj— vainije, odnase se na liturgijske obrede triju sakrmanata koje su novoobracenici primili za vrijeme, Uskrsnag hdijenia. Prve dvise (19-20) govore © krétenju, treéa (21) © potyrdi, éetvrta (22) 0 euharistiji i (23) o@ misnos Iiturgisi- i spasenju, © obredu krétenja, niegovu kateheze posjeduiemo jo jedna Girileve pismo cara Konst— neu u kojem on opisuie udesno pojavijivanse velikog svjetlosnag kriza na nebu iznad Jeruzalema (7. V. Z51.), te samo jednu pro Povised o uzetom iz Iv. 5,5. 2. Te Budui da Je primio biskupsko pasvecenje od arijanskog bis— kupa ponekad je bio optugivan da je i sam u pogetku bia prista~ 2ica arijanizma. Za ave tvrdnje nema dokaza u njegovim dielima. U katehezama nikad ne govori o arijanizmu. a) Kristologi ja U jedanaestoj katehezi Ciril jasno naudava Kristovo bogans- tvo, odbacuiuei arajanske utenje da je bio sin po posinjenju ili hram: “Buduci da je od Oca roden, Sin je boZji po naravi, ane po posinovijeniu" (Kat. 11). Njegov nauk Je u sukladnosti ‘s vjerom Nicejskog sabora. Krist je "Fravi Bog" u istom smislu kao i Dtac (11,4) i jedno jes Ocem: “Jedno su po dostojanstvu pripojeno boganstvu, jetna po kraljevstvu, jedne radi ¢injenice da ne pos-a7 toji izmedu njih nesinga niti dioba, 3 stova diela se ne razlikuju od onih O¢evin" (1 Problem je u éinjenici da Ciril ne korist homousies, i te ini se mamjerna buduci da inzis' skom govoru a protiv je uvadenja novih rijeéi koje inspiranim knjigama. dno jer stvarateliska Kri~ 316). niceiski pojom Kao i Sin i Duh Sveti sudjeluje na Otevu bofanstvu. Ciril istiée da Duh Sveti posjeduje vlastitu asobnost. ©) Krétenje Svoiu interpretaci love poslanice Riml janima i Krist bio pokopan u arob, te kk novi Zivot. Ciril svoju teologiju krétenja izvadi kombinacijom Ivanove (Iv, 12-13; 3,3-5) i Pavlove (Rim 6,3-5; Kol 2,10) tealo- gije i predstavija krétenje zaiedno kao grob i majku. Kr&tenje se sastoji u sudjelovanju u Kristovoi smrti i uskrsnucu. KrStenje naziva peéat a kao u€inke navodi: osiobodenje sugania, pragtanie uvreda, umiranie grijehu i obnovu duge. Gvrto drZi da nema spase- nia bez krStenja ili muéenistva. krStenje Giril izvodi iz Pav— @uronjen u vodu kao sto je i Gaspodin izlazi iz vode na d) Euharistiija Uprave uw Euharistiji cir njegovi prethodnici. 0 reainos pri Tyrdi da je ova realna prisutnost jene kruha i vina. On je i prvi nienu u transupstancijainom smisiu. Ciril vidi u zazivu Duha Svetoga nad darove, u epiklezi, uz~ rok koji proizvodi promjenu kruha i Vina u tijelo i kry Kristovu. Qn je prvi sviedok temeljnosti epikleze, Sto €e postati enevna krakteristika orijentalne liturgije. Izri€ito nautava értveni karakter Euharisti ravie vedi napredak nego ti govori s vide jasno¢e, vod supstancijalnoj prom interpret @ avu pro- APOLINARIJE LAQDICEISKI Jednag-svecenika isteg .redio seal u sir GO 361, “zabran za -biskupa Fadndg, talica Nicejskeg sabora. Bijage vrio uéen, plodan'pisac. Atanazi— Jey prijatelj. Ima velike zasluge u borbi protiv arijanizma uw trinitarnim raspravama. Kao egzegeta slijedi Antiohijsku skolu. Pod utiecajem borbe protiv arijanizma, Apolinare je nijekao cielovitost Kristove ljudske naravi. Nijekao je duje razumsku duéu. Prema n. da Krist88 Vim Goviek nego mieSavina Boga i tovieka. Na miesta razuma (nous) Ulazi boZanski Logns. Dva potpuna bigs (Goviek i Bog) ne bi mogli postati jedno. S Ijudskim razumom (mous) dovela bi se u pitanie Kristova hezgreénost. A buducr da je Apolinare izjednatavao narav } csabu nije mogao dopustiti u Kristu dvije asobe, pa je tvrdio da je u Kristu samo jedna narav mia fusis tou theau Lageu sesar- koomenee). Nauka mu je osudena na Aleksandrijskoi sinadi 362., od pape Damaza i Carigradskog koncila 381. EPIFANIJE SALAMINSKI Roden je oka S15. u dudeji gdje je, makon kraceg boravka medi egipatskim pustinjacima, osnovao samostan kojeg je vadio oko trideset godina. Godine 367. Ciparski biskupi su ge imenovali biskupom Salamine a poslije je izabran i za metropalitu otoka. Origena je smatrao ocem svih hereza a i sam se umijegao u ori- genistitke sporave. Cak je doSao u Jeruzalem i tamo propovijedao protiy origenista medu kojima su bili i ivan jeruzalemski patri— jiarh, zatim Rufin. Pisao je i borio se i protiv Ivana Zlatoustog ao Origenova ucenika, éak Je otigao iu Carigrad ali se tamo Vjeria da ne postoji nikakva krivica na Ivanu Zlatoustom. Na povrathy iz Cerigrada Epifanije je umra 403. ngegovih diela spamenimo: ANCORATUS (isidrenik) — avdje izlage svoj nauk o Trojstw 9 bo¥anstvu Duha Svetaga. PANARION

Anda mungkin juga menyukai

• Biblijski Leksikon

  

  Dokumen347 halaman

  Biblijski Leksikon

  dk4627

  83% (12)
• (Stjepan Senc) Grčko-Hrvatski Rječnik

  

  Dokumen1.027 halaman

  (Stjepan Senc) Grčko-Hrvatski Rječnik

  Jovana Pavlovic

  100% (3)
• Opća Uredba Rimskog Misala, 2004.

  

  Dokumen88 halaman

  Opća Uredba Rimskog Misala, 2004.

  Bibijana

  Belum ada peringkat
• • Majalah
  • Podcast
  • Partitur
• Medicinski Leksikon

  

  Dokumen921 halaman

  Medicinski Leksikon

  Zsolt Vastag

  0% (1)
• Teologija XX - Stoljeća - Rosino Gibellini

  

  Dokumen618 halaman

  Teologija XX - Stoljeća - Rosino Gibellini

  niki098

  100% (1)
• Hrvatsko Latinski (RJEČNIK)

  

  Dokumen678 halaman

  Hrvatsko Latinski (RJEČNIK)

  skendermarin

  Belum ada peringkat
• Sveti Josip

  

  Dokumen43 halaman

  Sveti Josip

  skendermarin

  Belum ada peringkat
• Pojam Duha U Filozofiji

  

  Dokumen12 halaman

  Pojam Duha U Filozofiji

  skendermarin

  Belum ada peringkat
• Sloboda I Odgovornost

  

  Dokumen8 halaman

  Sloboda I Odgovornost

  skendermarin

  Belum ada peringkat
• Toatalitarizam

  

  Dokumen14 halaman

  Toatalitarizam

  skendermarin

  Belum ada peringkat
• Pojavnost Spasenja

  

  Dokumen9 halaman

  Pojavnost Spasenja

  skendermarin

  Belum ada peringkat
• Anđeli

  

  Dokumen10 halaman

  Anđeli

  skendermarin

  Belum ada peringkat
• Savjest U Napetosti Između Pojedinca I Društva

  

  Dokumen10 halaman

  Savjest U Napetosti Između Pojedinca I Društva

  skendermarin

  Belum ada peringkat
• Ivan Macan Filozofsko Razmisljanje o Miru

  

  Dokumen11 halaman

  Ivan Macan Filozofsko Razmisljanje o Miru

  Miodrag Bebić

  Belum ada peringkat
• Skvorc

  

  Dokumen10 halaman

  Skvorc

  skendermarin

  Belum ada peringkat
• Refleksije Uz Treći Ekumski Simpozij

  

  Dokumen4 halaman

  Refleksije Uz Treći Ekumski Simpozij

  skendermarin

  Belum ada peringkat
• Teologija XX - Stoljeća - Rosino Gibellini

  

  Dokumen618 halaman

  Teologija XX - Stoljeća - Rosino Gibellini

  niki098

  100% (1)
• Iz Ropstva U Slobodu

  

  Dokumen3 halaman

  Iz Ropstva U Slobodu

  skendermarin

  Belum ada peringkat
• Narav Prezbiterskog Svecenistva

  

  Dokumen18 halaman

  Narav Prezbiterskog Svecenistva

  skendermarin

  Belum ada peringkat
• Nasmij Se Čovječe

  

  Dokumen2 halaman

  Nasmij Se Čovječe

  skendermarin

  Belum ada peringkat
• Skvorc Congar

  

  Dokumen6 halaman

  Skvorc Congar

  skendermarin

  Belum ada peringkat
• Skvorc 8736

  

  Dokumen8 halaman

  Skvorc 8736

  skendermarin

  Belum ada peringkat
• Skvorc 0471

  

  Dokumen22 halaman

  Skvorc 0471

  skendermarin

  Belum ada peringkat
• Immanuel Kant Pravno Politicki Spisi

  

  Dokumen82 halaman

  Immanuel Kant Pravno Politicki Spisi

  Марко Шилобод

  Belum ada peringkat
• Ekumenska Postignuca

  

  Dokumen12 halaman

  Ekumenska Postignuca

  skendermarin

  Belum ada peringkat
• Etika Na Internetu (2002.)

  

  Dokumen13 halaman

  Etika Na Internetu (2002.)

  skendermarin

  Belum ada peringkat
• Crkva I Internet (2002.)

  

  Dokumen12 halaman

  Crkva I Internet (2002.)

  skendermarin

  Belum ada peringkat
• Uputa Redemptionis Sacramentum

  

  Dokumen32 halaman

  Uputa Redemptionis Sacramentum

  skendermarin

  Belum ada peringkat
• Ecclesiae de Eucharistia

  

  Dokumen31 halaman

  Ecclesiae de Eucharistia

  skendermarin

  Belum ada peringkat
• Dignitas Personae

  

  Dokumen0 halaman

  Dignitas Personae

  skendermarin

  Belum ada peringkat
• The Subtle Art of Not Giving a F*ck: A Counterintuitive Approach to Living a Good Life

  

  Dari Everand

  The Subtle Art of Not Giving a F*ck: A Counterintuitive Approach to Living a Good Life

  Mark Manson

  Penilaian: 4 dari 5 bintang

  4/5 (5794)
• Shoe Dog: A Memoir by the Creator of Nike

  

  Dari Everand

  Shoe Dog: A Memoir by the Creator of Nike

  Phil Knight

  Penilaian: 4.5 dari 5 bintang

  4.5/5 (537)
• Yes Please

  

  Dari Everand

  Yes Please

  Amy Poehler

  Penilaian: 4 dari 5 bintang

  4/5 (1891)
• The Yellow House: A Memoir (2019 National Book Award Winner)

  

  Dari Everand

  The Yellow House: A Memoir (2019 National Book Award Winner)

  Sarah M. Broom

  Penilaian: 4 dari 5 bintang

  4/5 (98)
• Hidden Figures: The American Dream and the Untold Story of the Black Women Mathematicians Who Helped Win the Space Race

  

  Dari Everand

  Hidden Figures: The American Dream and the Untold Story of the Black Women Mathematicians Who Helped Win the Space Race

  Margot Lee Shetterly

  Penilaian: 4 dari 5 bintang

  4/5 (895)
• The Hard Thing About Hard Things: Building a Business When There Are No Easy Answers

  

  Dari Everand

  The Hard Thing About Hard Things: Building a Business When There Are No Easy Answers

  Ben Horowitz

  Penilaian: 4.5 dari 5 bintang

  4.5/5 (344)
• The Little Book of Hygge: Danish Secrets to Happy Living

  

  Dari Everand

  The Little Book of Hygge: Danish Secrets to Happy Living

  Meik Wiking

  Penilaian: 3.5 dari 5 bintang

  3.5/5 (399)
• Grit: The Power of Passion and Perseverance

  

  Dari Everand

  Grit: The Power of Passion and Perseverance

  Angela Duckworth

  Penilaian: 4 dari 5 bintang

  4/5 (588)
• The Emperor of All Maladies: A Biography of Cancer

  

  Dari Everand

  The Emperor of All Maladies: A Biography of Cancer

  Siddhartha Mukherjee

  Penilaian: 4.5 dari 5 bintang

  4.5/5 (271)
• Devil in the Grove: Thurgood Marshall, the Groveland Boys, and the Dawn of a New America

  

  Dari Everand

  Devil in the Grove: Thurgood Marshall, the Groveland Boys, and the Dawn of a New America

  Gilbert King

  Penilaian: 4.5 dari 5 bintang

  4.5/5 (266)
• Never Split the Difference: Negotiating As If Your Life Depended On It

  

  Dari Everand

  Never Split the Difference: Negotiating As If Your Life Depended On It

  Chris Voss

  Penilaian: 4.5 dari 5 bintang

  4.5/5 (838)
• A Heartbreaking Work Of Staggering Genius: A Memoir Based on a True Story

  

  Dari Everand

  A Heartbreaking Work Of Staggering Genius: A Memoir Based on a True Story

  Dave Eggers

  Penilaian: 3.5 dari 5 bintang

  3.5/5 (231)
• Principles: Life and Work

  

  Dari Everand

  Principles: Life and Work

  Ray Dalio

  Penilaian: 4 dari 5 bintang

  4/5 (599)
• On Fire: The (Burning) Case for a Green New Deal

  

  Dari Everand

  On Fire: The (Burning) Case for a Green New Deal

  Naomi Klein

  Penilaian: 4 dari 5 bintang

  4/5 (73)
• Elon Musk: Tesla, SpaceX, and the Quest for a Fantastic Future

  

  Dari Everand

  Elon Musk: Tesla, SpaceX, and the Quest for a Fantastic Future

  Ashlee Vance

  Penilaian: 4.5 dari 5 bintang

  4.5/5 (474)
• Team of Rivals: The Political Genius of Abraham Lincoln

  

  Dari Everand

  Team of Rivals: The Political Genius of Abraham Lincoln

  Doris Kearns Goodwin

  Penilaian: 4.5 dari 5 bintang

  4.5/5 (234)
• The World Is Flat 3.0: A Brief History of the Twenty-first Century

  

  Dari Everand

  The World Is Flat 3.0: A Brief History of the Twenty-first Century

  Thomas L. Friedman

  Penilaian: 3.5 dari 5 bintang

  3.5/5 (2259)
• Angela's Ashes: A Memoir

  

  Dari Everand

  Angela's Ashes: A Memoir

  Frank McCourt

  Penilaian: 4.5 dari 5 bintang

  4.5/5 (440)
• Rise of ISIS: A Threat We Can't Ignore

  

  Dari Everand

  Rise of ISIS: A Threat We Can't Ignore

  Jay Sekulow

  Penilaian: 3.5 dari 5 bintang

  3.5/5 (137)
• Steve Jobs

  

  Dari Everand

  Steve Jobs

  Walter Isaacson

  Penilaian: 4.5 dari 5 bintang

  4.5/5 (806)
• Fear: Trump in the White House

  

  Dari Everand

  Fear: Trump in the White House

  Bob Woodward

  Penilaian: 3.5 dari 5 bintang

  3.5/5 (738)
• The Unwinding: An Inner History of the New America

  

  Dari Everand

  The Unwinding: An Inner History of the New America

  George Packer

  Penilaian: 4 dari 5 bintang

  4/5 (45)
• Bad Feminist: Essays

  

  Dari Everand

  Bad Feminist: Essays

  Roxane Gay

  Penilaian: 4 dari 5 bintang

  4/5 (1015)
• John Adams

  

  Dari Everand

  John Adams

  David McCullough

  Penilaian: 4.5 dari 5 bintang

  4.5/5 (2409)
• The Gifts of Imperfection: Let Go of Who You Think You're Supposed to Be and Embrace Who You Are

  

  Dari Everand

  The Gifts of Imperfection: Let Go of Who You Think You're Supposed to Be and Embrace Who You Are

  Brene Brown

  Penilaian: 4 dari 5 bintang

  4/5 (1090)
• The Glass Castle: A Memoir

  

  Dari Everand

  The Glass Castle: A Memoir

  Jeannette Walls

  Penilaian: 4.5 dari 5 bintang

  4.5/5 (1712)
• The Light Between Oceans: A Novel

  

  Dari Everand

  The Light Between Oceans: A Novel

  M.L. Stedman

  Penilaian: 4.5 dari 5 bintang

  4.5/5 (789)
• The Outsider: A Novel

  

  Dari Everand

  The Outsider: A Novel

  Stephen King

  Penilaian: 4 dari 5 bintang

  4/5 (1839)
• The Sympathizer: A Novel (Pulitzer Prize for Fiction)

  

  Dari Everand

  The Sympathizer: A Novel (Pulitzer Prize for Fiction)

  Viet Thanh Nguyen

  Penilaian: 4.5 dari 5 bintang

  4.5/5 (120)
• The Woman in Cabin 10

  

  Dari Everand

  The Woman in Cabin 10

  Ruth Ware

  Penilaian: 3.5 dari 5 bintang

  3.5/5 (2322)
• Brooklyn: A Novel

  

  Dari Everand

  Brooklyn: A Novel

  Colm Tóibín

  Penilaian: 3.5 dari 5 bintang

  3.5/5 (1937)
• A Man Called Ove: A Novel

  

  Dari Everand

  A Man Called Ove: A Novel

  Fredrik Backman

  Penilaian: 4.5 dari 5 bintang

  4.5/5 (4609)
• The Perks of Being a Wallflower

  

  Dari Everand

  The Perks of Being a Wallflower

  Stephen Chbosky

  Penilaian: 4.5 dari 5 bintang

  4.5/5 (2101)
• Wolf Hall: A Novel

  

  Dari Everand

  Wolf Hall: A Novel

  Hilary Mantel

  Penilaian: 4 dari 5 bintang

  4/5 (3811)
• Little Women

  

  Dari Everand

  Little Women

  Louisa May Alcott

  Penilaian: 4 dari 5 bintang

  4/5 (104)
• A Tree Grows in Brooklyn

  

  Dari Everand

  A Tree Grows in Brooklyn

  Betty Smith

  Penilaian: 4.5 dari 5 bintang

  4.5/5 (1929)
• Manhattan Beach: A Novel

  

  Dari Everand

  Manhattan Beach: A Novel

  Jennifer Egan

  Penilaian: 3.5 dari 5 bintang

  3.5/5 (792)
• The Art of Racing in the Rain: A Novel

  

  Dari Everand

  The Art of Racing in the Rain: A Novel

  Garth Stein

  Penilaian: 4 dari 5 bintang

  4/5 (4200)
• Sing, Unburied, Sing: A Novel

  

  Dari Everand

  Sing, Unburied, Sing: A Novel

  Jesmyn Ward

  Penilaian: 4 dari 5 bintang

  4/5 (1103)
• Her Body and Other Parties: Stories

  

  Dari Everand

  Her Body and Other Parties: Stories

  Carmen Maria Machado

  Penilaian: 4 dari 5 bintang

  4/5 (821)
• The Constant Gardener: A Novel

  

  Dari Everand

  The Constant Gardener: A Novel

  John le Carré

  Penilaian: 3.5 dari 5 bintang

  3.5/5 (104)