UMETNIK kao PUBLIKA u gostima

FORUM: PUBLIKA O RADOVIMA VIZUELNE UMETNOSTI

Sreda, 13. jun 2012. od 18h,

Salon Muzeja savremene umetnosti,

Pariska 14, Beograd Otvorena diskusija medju publikom o , aktuelnoj izlobi Drutvo neogranicene odgovornosti
,

Irene Lagator Pejovic

,

UMETNIK KAO PUBLIKA, Forum: publika o radovima vizuelne umetnosti http://razgoovri.wordpress.com Koncept i realizacija projekta Umetnik kao publika:: Mg Boba Mirjana Stojadinovi Inicijator foruma pri programima u Salonu MSU:: Una Popovi, kustos

Analiza izlobe: Drutvo neogranicene odgovornosti

,
Irena Lagator Pejovi

U mom radu Drutvo neograniene odgovornosti, bavimo se poimanjem javnog naziva dananjih privatnih korporativnih entiteta tj. bavimo se distinktivnim znaenjima koja su takvi nazivi kadri da proizvedu. Bavimo se pojmom prisustva. U srpsko-hrvatskom jeziku taj naslov glasi Drutvo s Ogranienom Odgovornou (DOO). U Francuskoj i Italiji ono glasi Socit Responsabilit Limite (SARL) i Societ a Responsabilit Limitata (SRL) i njegovo znaenje je identino kao u srpsko-hrvatskom jeziku. Meutim, doslovno prevodei ovaj pojam na engleski jezik, rezultat koji dobijamo glasi: Limited Responsibility Society kompanija ija je odgovonost ograniena finansijskim doprinosima njenih lanova. Ali u Velikoj Britaniji se znaenje ovog termina djelimino mijenja i to u Limited Liability Partnership (LLP) partnerstvo ograniene odgovornosti; u Ujedinjenim Dravama ono glasi Limited Liability Company (LLC) kompanija ograniene odgovornosti; u Njemakoj je to Gesellschaft mit beschrnkter Haftung (GmbH) drutvo ograniene odgovornosti kao i u Rusiji (OOO). Kako se znaenja ovih naslova djelimino ali znaajno pomjeraju u razliitim jezicima, teritorijama i identitetima, kao materijal za konstrukciju umjetnikog djela posmatram upravo datu produkciju procesa znaenja u jeziku a u odnosu na prostor, kontekst, geografiju i drutvo, zbog njene kulturne, socijalne i politike relevantnosti. Ako je tano da svi konstituiemo drutvo kao takvo, gdje se onda nalazi potvrda takve konstitucije ako, zapravo, prihvatamo bilo kakvu javnu izjavu o ogranienoj odgovornosti? Posmatrano sa ireg kontekstualnog nivoa, ako razumijemo prostor i drutvo kao relacione procese koji su uvijek u fazi konstrukcije; ako, polazei od jednog od principa konceptualne umjetnosti da umjetniko djelo ne mora biti izvedeno inverzijom pojma ogranienosti i njegovom transformacijom vie u progresivan ili plodan pojam neogranienosti, zar kao mnotvo nismo u stanju makar da vizuelizujemo ili verbalizujemo, ako ne da proizvedemo ideju mogueg, drugaije ustanovljenog Drutva neograniene odgovornosti? Ukoliko jesmo kadri to da uradimo, kakve posljedice bismo uspjeli da ko-proizvedemo na mikro i kontekstualno osjetljivom nivou, onom na kojem su kao procesi zasnovani vrijeme, prostor i drutvo? Zar, utoliko, ne bismo drugaije razumjeli znaenje i konstitutivnu kompleksnost pojmova odgovornosti, subjekta i drutva za koje bismo, zapravo, mogli postati neogranieno odgovorni? Da li bi to mogla biti jedna od komponenti za dokazivanje, razumijevanje i stvaranje beskrajno otvorenog prostora na mjesto nastavka produkcije prostora kao prostog kontejnera stvari kao takvih?1
1 Doreen Massey, For Space, Sage Publications Ltd. 2005

Dok bi jedna paralela takvoj mikronizaciji zarad univerzalnosti mogla biti neophodnost ljudskog bia da uini smislenim svijet koji ga okruuje, druga bi se mogla nalaziti u sreditu istraivanja moderne fizike, naime, u konceptu razumijevanja prostora kakvog predlae teorija superstruna, zbog njene izrazito poetine univerzalnosti. Kako nas Einstein-ova teorija kontinuiteta prostorvremena upozorava da se o prostoru ne moe odvojeno govoriti, a da se ne govori o vremenu, teorija struna ujedinjuje zakone velikog i malog, zakone koji vladaju fizikom kako u najudaljenijem dometu kosmosa tako i u najsitnijoj estici materije.2 Ova nas teorija poziva da razmiljamo o mogunosti da su svijet i univerzum jedna jedinstvena harmonina simfonija koja bi odgovarala sintonino vibrirajuim strunama na ultra-mikorskopskom nivou svjetskog pejzaa. Fiziari su sasvim sigurni da danas mogu iznova lansirati Einstein-ovo istraivanje koncepta unifikacije, naime, teorije ujedinjenog polja ili teorije svega. Pod unifikacijom podrazumijevaju formulaciju jedne teorije koja moe objasniti svaki postojei objekat u stvarnosti tj. jedinstvenu teoriju koja omoguava opis svih fizikih fenomena. Oni pretpostavljaju da takva jedinstvenost postoji, budui da su tokom protekla dva vijeka sve razliite teorije univerzuma vodile ka jednoj jedinstvenoj ideji, koja tek treba da bude definisana. U radu Drutvo neograniene odgovornosti, ovjeije tijelo je predstavljeno u industrijskom proizvodu kolskoj svesci na kocke. Pokuajem injenja vidljivim onoga to se uobiajeno nalazi van polja vidljivosti, relacionalna ko-konstitutivna prostornost izmeu drutva i individue i obratno je uinjena vidljivom u njihovoj ko-produktivnoj evoluciji. U svakom redu, tj. narednom kvadratu ljudska figura se rotira, okree u sopstvenom eksplicitnom ivotnom prostoru prisustva. Nastajui i saimajui se u taku, strateko vrijeme njene egzistencije dovedeno je u plan vidljivosti pomou procesa sapostojanja heterogenosti, istovjetnosti, razliitosti, repeticije. Percepcijom njihove istovremene mnotvenosti u meusobnom pokretanju, uzronosti njihove mirne, individualne ali zajednike koegzistencije, italac kognitivno aktivira dvodimenzionalnu povrinu sadraja stranice otvarajui je ka planu preispitivanja realnosti u kojoj on kao subjekt pripada drutvu koje, slino crteu, neogranieno i neogranieno odgovorno tek treba da bude otkriveno. Svi njihovi prostori istih su dimenzija. Sva njihova tijela formalno su identina. Ono to ih razdvaja u ovoj bliskoj povezanosti jeste njihova subjektivnost.
2 Brian Greene, The Elegant Universe, Norton, 2003

DRUTVO NEOGRANIENE ODGOVORNOSTI, Irena Lagator Pejovi Salon Muzeja savremene umetnosti, 2012. Fotografije MSU

Njihova brojnost gradi drutvo. Njihovo drutvo ini individuu. Ove figure ne uzurpiraju jedna drugu. One se u tihom saprisustvu neprekindo pokreu pojedinano i uzajamno kao zajednica. One su bia drutva neograniene odgovornosti. Da bi se realizovalo koliko? Da bi se postiglo ta? Iz toga proizilazi razmiljanje, a time i razlog dugog procesa crtanja pojedinanih figura i ispunjavanja stranica sveske, o tome kako jedino uspostavljena ravnotea unutar postojeeg mnotva omoguava mirnu drutvenu koegzistencuju, a ova posljednja realizaciju njegovog rada, stvaralatva, razvoja i demokratije. Ovi ,,ljudi slue jedan drugome kao primjer o tome ta postojanje jeste, postojanje bez fraktura, bez lomova, ta fiziki definisani prostor i njegova okupacija u datom im vremenu znae. Oni daju primjer o tome kako prostor, podijeljen na razliite kulture, narode, nacije, religije, jezike, epohe, postaje i realizuje se kao neoganieno dostupan kohabitat, imajui uvijek na umu nain njegove upotrebe. Oni daju primjer naina na koji su sve teritorije, svi prostori i drutva na planeti objedinjeni, povezani, a za ta nauka jo uvijek nije dala naziv. Da li utoliko moemo govoriti o drutvu neograniene odgovornosti kao uopte o moguem drutvu ili utopijskom drutvu? Fiziki prostor u drutvu neoraniene odgovornosti podijeljen je na precizno jednake dijelove kvadrate i stranice sveske. A osim fizikog i ogranienog, stanovnici drutva neograniene odgovornosti realizuju uzajamne primjere neogranienog potovanja i prostora drugog, susjednog, bliskog, dalekog i nepoznatog im ovjeka. Ljudi drutva neograniene odgovornosti su eho jedan drugog. Njima dominira etiki imperativ. ovjek ovog drutva je nieanski ovjek ija evolucija nije zavrena. Njega interesuje odgovornost. On misli u odnosu na ovjeanstvo. Ali, stanovnici ovog drutva ne dijele samo prostor. Oni dijele sudbine, znanje i iskustva. Oni se pronalaze u neogranienoj odgovornosti. Prostor drutva neograniene odgovornosti nije euklidski, nije prostor kvantne mehanike i preciznog broja dimenzija. Prostor ovog drutva ima neogranien broj dimenzija. On je senzibilizovan prostor. Svodei crte na minijaturne eme ili ablone, liene bilo kakve individualne prie, rije je o bezbrojnim nizovima sitnih ovjekolikih piktograma koji stvaraju nepreglednu ,,masu ljudi ili mreu ljudi od kojih svako egzistira u neposrednoj blizini ostalih, ali potpuno izolovan, odnosno, ija individualnost nije dovedena u pitanje prisustvom ostalih. Rad Drutvo mirne koegzistencije smjeten je izmeu dva postojea stuba zauzimajui prostor od plafona do tla. Formu rada grade devet litografija fiksiranih izmeu povrina pleksiglasa koje se sistemom mree nastavljaju jedna na drugu gradei cjelinu. Devet istovjetnih i nadovezanih litografija zapravo ima za cilj da formira utisak zida jednom kada se posjetilac nae ispred njih. Sadraj rada ini, kao u prethodnom radu, u karakteru i intezitetu ista, nepregledna koliina sitnih rotirajuih ovjekolikih piktograma ekspaniranih na vei format papirne podloge. Ona je prenijeta u drugi kontekst postavke, na drugom tipu materijala, u drugom mediju i drugom obliku prostora tj. na plan vee prostornosti: na zid. Za razliku od mnotva ljudi u prethodnom radu ,,Drutvo neograniene odgovornosti, ovo mnotvo mirne koegzistencije, s jedne strane emanira

ideju popunjenog, demokratskog horizonta, dok s druge strane komunicira ideju fundamentalnog elementa konstrukcije prostora zida. Kako je element zida jedan od utilitarnih i funkcionalnih elemenata u jeziku arhitektonske artikulacije prostora, tako ovo drutvo mirne koegzistencije postaje primjer humanistikog elementa u jeziku kulturalne, socijalne i politike artikulacije ovjeanstva. Ova povrina na kojoj jedno drutvo mirno koegzistira je osvijetljena sa poleine konstantnim neonskim svjetlom. Metalna konstrukcija za koju je privreno osvetljenje ostavljena je vidljivom i ima za cilj injenje vidljivim konstruktivne elemente djela i pokretanje pitanja o konstruktivnim iniocima mogueg drutva mirne koegzistencije. Medij svjetlosti ima funkciju doprinoenja atmosferskom utisku cjeline u smislu njene percepcije kao nastanjenog, ivog, senzibilizovanog i sferolokog prostora u sloterdijanskom smislu fascinacije ovjeka drugim ovjekom. Odatle slijedi i formiranje psiholokog prostora u smislu uea sloterdijanske individue u podijeljenoj subjektivnosti. Ljudi ovog rada stanuju u sferi mirne koegzistencije. Koja je to vrsta prostora ili asemblaa koja takvu koegzistenciju omoguava? ta se njome postie? Kakva se vrsta politike odvija u ovom drutvu a koja uspijeva da ga odri? Da li je mogua politika kolektivnog? Politika mirne koegzistencije? Kako gradimo kolektivnost i kojim injenicama ga konstituiemo? Od ega se kolektivitet sastoji danas? ime se formira naa kolektivna sudbina na planeti? Budui da sitne osvijetljene figure smjetene u mrei prostora iz daljine izazivaju utisak monohromne povrine toplo sivih tonova i da se njihova percepcija aktivira tek nakon blie fizike inspekcije, osim svjetlou, to oekivano pribliavanje posjetioca djelu aktivira atmosfersku impresiju cjeline jednom kada se posjetioev pogled nae sasvim blizu povrina litografija kao i sferoloku blizinu i njenu moguu implementaciju u konstruisanoj realnosti. Trei rad u nizu jeste viemedijska instalacija Automatizam drutva ograniene odgovornosti (grki: automatos acting of itself). Materijal koji gradi djelo ine papirne rolne, odnosno, termo rolne za fiskalne kase tampae na kojima se kontinuirano niu kopije pojedinanih rauna potroaa ili konzumenata materijal koji konstantno, svakodnevno nastaje u velikim koliinama. Izmjena bilo kog detalja u tekstu ovih rolni je nedopustiva i smatrala bi se prekrajem. Upravo sa tom vrstom nedopustivog prekraja radi instalacija Automatizam Drutva ograniene odgovornosti u kojoj su izmijenjena imena materijalnih objekata. Preuzete memorijske rolne kopija rauna iz objekata sa velikom frekvencijom prodaje, prekucane su na test fiskalnoj kasi i postavljene tako da esnaest rolni gradi svaki od ukupno etiri stuba instalacije. Odmotavanjam rolni ka tlu formiran je svaki pojedinani stub a time je iitavanje dostupno za posjetioce to e rezultirati sporom dekonstrukcijom ovog tekstualnog sloja instalacije. Stubovi formiraju cjelinu ija vizuelnost implicira arhitektonski prostor poput ruevine hrama sredino postavljenog u posljednjem prostoru izlobene postavke. Lijevu i desnu kolonu ine po dva stuba u kojima po jedan stub nedostaje. Odsustvom ostalih, nedostajuih stubova, naglaava se pojam ruevine i nedostatka njihovo iskljuenje. Intervencija na papirnim termo rolnama sastoji se u primjeni principa automatskog

DRUTVO NEOGRANIENE ODGOVORNOSTI, Irena Lagator Pejovi Salon Muzeja savremene umetnosti, 2012. Fotografije MSU

pisanja kojim pisanje ne dolazi iz pievih svjesnih misli i dopune odnosno korigovanja tekstualnog i semantikog sloja djela: brisanjem dijela naziva originalnih proizvoda i upisivanjem naziva imaterijalnih vrijednosti poput osjeaja, ljubavi i slinog, ove druge stvari u djelu dobijaju i imaju svoju preciznu cijenu. Ovi novi artikli umetnuti su izmeu postojeih. Oni su strana tijela ili uljezi unutar sistema konzumeristikog svijeta. Pored uobiajenih artikala poput hljeba, kafe, vode, novina, mlijeka, margarina, baterije, mandarina itd., kupuje se: upuenost, duga ljubav, iskustvo, ulo sluha, vedro nebo, ljubomora, posao, prilika, rjeenje, rezultat, savrenstvo, zamisao uma, visina, trajno ime, karakter, velika mo, karijera, uspjeh, brzina, afirmacija, zrelost, biti osoba, nezrelost, galaksija, irant, budunost... Takva primjena automatskog teksta ima direktan kritiki stav prema konstruisanoj realnosti. Finalne sume ovih fiskalnih rauna intencionalno su visoke i zapravo se granie sa nemoguim budui da su standardi mnogih zemalja danas sve loiji. Ovdje ljudi troe velike koliine novca jer, izmeu ostalog, kupuju sreu, ljubav, mo. Osim toga, najee se ne kupuje samo jedna srea, ljubav ili mo, ve vie njih, deset ili dvadeset. S tim u vezi nastaju poetini rauni koji imaju za cilj relaciju sa konkretnom i vizuelnom poezijom gdje postaju itljivi dramatini momenti analize drutva, njegovih potreba, nedostataka, elja, oekivanja, nadanja, proces i potreba njihove ,,rastue trgovine u vremenima otuenja, izolovanja i ogranienih odgovornosti. U odnosu na kretanje posjetilaca kroz prostor, izaziva se blago pokretanje i um cjeline i svakog stuba pojedinano. Osim ovog uzronoposljedinog zvuka, zvuni sloj djela podrazumijeva da se u sreditu svakog stuba nalazi par slualica pomou kojih posjetilac, boravei u unutranjosti stuba, moe sluati zvune komponente djela. One imaju za cilj oslukivanje osjeanja, izazivanje razliitih psihikih stanja, memorijskih sekvenci individue: oseaj klaustrofobije, tuge i sjete. Oslukivati stanje klaustrofobije (zvuk klavira) ima za cilj ili nastojanje da se posjetiocu priblii, uini razumljivim potreba da se takav prostor napusti, da se dogodi promjena na bolje, da se reaguje, doprinese sopstvenim prisustvom modifikaciji kritikovanog objekta, da se intezivira elja za pronalaenjem i zadravanjem u drugaijem i prihvatljivijem zvuku prostora ime se aktivira pokret posjetilaca od stuba do stuba. Upotrebom klastera zbog njihove izrazite disonantnosti, kako bi se ulo sluha aktiviralo po pitanju traganja za uravnoteenou koja tim zvukom izaziva osjeaj nedostatka, tenja ka razrjeenju, zvunom ali i psiholokom, vizuelnom i semantikom ostaje prisutna u percepciji, memoriji. Oslukivanje stanja tuge realizovane elom i kontrabasom kratkim motivom u g-molu koji se ponavlja, podstie osjeanje okolnosti omoguenih ogranienim odgovornostima. Stanje sjete izvode dvije violine kratkim motivom u A-duru. Nastojanje u zvunom sloju djela odnosi se na istraivanje u kojoj mjeri je zvuno i tonski mogue izraziti problematiku kojom se ova viemedijska instalacija bavi. Ako se iskazom o Automatizmu drutva ograniene odgovornosti komunicira spektar miljenja u vezi sa nainom ekonomskog a time i psiholokog funkcionisanja drutva u tokovima kasnog kapitalizma, zvuni sloj djela se situira u sferi intimnog i ulnog doivljaja svijeta. Svjedoci smo da, konzumirajui,

kontinuirano uestvujemo u komponovanju tona i ritma svakodnevnog ivljenja. Zvuci muzike djeluju na nas sa vie snage nego to to radi priroda. Ona se ograniava u izraavanju osjeanja dok nam ih muzika sugerie.3 Klaustrofobija, tuga, sjeta, takoe su prostorno-vremenski doivljavana osjeanja koja objedinjena u zvunom sloju instalacije mogu uticati na osjeenje stanja tjeskobe. Jer drutvenost, ogranienost i odgovornost u datom redosljedu i znaenju izazivaju konkretan misaoni proces u kojem se nasluuje potreba za dimenzijom koja se eli redefinisati. Egzistencijalist rado objavljuje da je ovjek tjeskoba. To znai ovo: ovjek koji se obavezuje i koji sebi polae raun da on nije samo onaj koji izabire da bude, nego da je i zakonodavac koji istodobno sa sobom odabire itavo ovjeanstvo ne moe izbjei uvstvu svoje totalne i duboke odgovornosti. Rije je o jednostavnoj tjeskobi koju poznaju svi oni koju su imali odgovornost. I vidjet emo da se ta vrsta tjeskobe, koju opisuje egzistencijalizam, objanjava, osim toga, neposrednom odgovornou spram drugih ljudi koje obavezuje. Ona nije zastor koji nas odjeljuje od akcije, nego je dio same akcije.4 Ako individua (lat. individuus, od in- ne + dividuus djeljivo od dividere podijeliti), kao nedjeljiva estica drutva jeste subjekat drutva onda kada je njegova subjektnost dijeljena,5 utoliko jedinstvena teorija drutva6 u kojoj potrebe drutva (onog koje do danas djeluju kao Drutva ograniene odgovornosti (D.O.O.) mogu biti saete pod punim odgovornostima, moe dokazati da nam je potrebno upravo suprotno, bezuslovno Drutvo neograniene odgovornosti. ta bi se moglo dogoditi ako, slijedei teoriju pravde John-a Rawls-a7 u kojoj znaaj distributivne pravde predstavlja bazinu strukturu drutva, ako makar na trenutak razmiljamo manje o snabdjevenosti stvarima i dobrima, a vie o snabdjevenosti odgovornou u svim sektorim drutva? ta ako pokuamo distribuirati odgovornost na mjesto njene suprotnosti? Primaoci ne bi bili duani i poslovanja, i ne bi je bilo potrebno otkupljivati i preprodavati potroaima. Zar utoliko distributivna odgovornost ne bi promijenila i distribuciju dobara?
3 Henri Bergson, Saggio sui dati imediati della coscienza, Raffaello Cortina Editore, Milano, 2002. 4 Jean-Paul Sartre, Egzistencijalizam je humanizam, Izdavako preduzee ,,Veselin Maslea, Sarajevo, 1964. 5 Peter Sloterdijk, Bulles, Sphere I. Pauvet. 2002 6 Theoretical assumptions must, of course, do more than simplify; they must identify essential elements that explain the facts we want to understand. U John Rawls, A Theory of Justice. Belknap Press of Harvard University Press. 2005 7 John Rawls, A Theory of Justice. Belknap Press of Harvard University Press. 2005

DRUTVO NEOGRANIENE ODGOVORNOSTI, Irena Lagator Pejovi Salon Muzeja savremene umetnosti, 2012. Fotografije MSU

ta ako se, jednostavno, odgovornost izjednai ili postane ili zamijeni viak vrijednosti? Na mjesto pojma materijalne vrijednosti mogli bismo raspolagati odgovornostima to bi odgovaralo moguoj eri8 odgovornosti. Da li bismo onda postali drutvo gladno za odgovornostima? Ako je u matematici distributivnost svojstvo binarnih operacija, a binarna operacija kalkulacija koja ukljuuje dva inioca, onda bi unutar pojma odgovornosti dvije komponente mogle biti individua i drutvo. I upravo to Rawls pokuava uiniti eksplicitnim tj. da bi bazina struktura drutva trebala istovremeno biti i kompaktnost drutva, grupacija pravde, pravinosti, pravde kao pravinosti, razmjene, a ja bih dodala, grupacija odgovornosti. Biti kompaktno drutvo, kompatibilno, znai biti sposobno za zajedniko postojanje ili opstanak bez konflikta, znai biti sinhronizovano. Dakle, dokazivanjem razloga za zajednitvo, mi zapravo dokazujemo potrebu za odgovornou, za jednu vrstu odgovorijumskog (responzitorijum) unutranjeg prostora u kojem se interesi9 i odgovori10 susreu. Ako poblie razmotrimo porijeklo latinske rijei compactblisko spojeno, sastavljeno (od glagola compingere, od com- zajedno + pangere vezati), i ako se prisjetimo da smo zaista u bliskom zajednitvu na planeti, onda, kao to Rawls postavlja pitanje kako bi izgledalo perfektno pravino drutvo, danas se, naalost, jo uvijek moemo zapitati kako bi moglo izgledati u potpunosti odgovorno drutvo. Koliko drugaije bi takvo drutvo funkcionisalo? Kako bi takvo drutvo razvijalo osjeaj pripadnosti drutvu? ta bi bio ishod? Da li je takvo drutvo toliko nedostino? Suprotno utilitarizmu, Rawls osobu ne posmatra kao istu, racionalnu individuu iskljuivo u potrazi za sopstvenim dobrom, ve kao moralnu osobu osjetljivu ne samo prema racionalnoj akciji (shvaeno kao instrumentalna akcija u neijem interesu) ve i prema onome to on naziva razumskoj akciji, primjenjujui moralna prosuivanja i smisao za pravdu u organizaciji socijalne saradnje.11 Prosuivanjem o stvaranju socijalnog jedinstva sa egalitaristikim implikacijama pri emu izbjegavaju univerzalistika sredstva, Rawls-ovi slobodni i ravnopravni graani opremljeni istim primarnim dobrima tj. jednakim slobodama, prilikama i sredstvima poput dohodka, blagostanja i iste socijalne osnove samopotovanja, princip odgovornosti mogu shvatiti kao princip slobode, autonomije. Ako je po Rawls-ovoj emi pravda odgovorna, i ako je individua odgovorna, onda je odgovornost drutva, svih nas posmatranih kao kolektivitet, da izmijenimo i primijenimo pojam odgovornosti na mikro-atomskom nivou.

Moda bi jedna od oblasti u kojoj moemo pokuati razotkriti kako bi drutvo drugaije moglo izgledati pod bezuslovnim i neogranienim odgovornostima, mogla biti oblast umjetnosti. Mislim na postupak od samog zaea umjetnikog djela gdje i kada, ukoliko je cjelina stvaraoca i primaoca jedna od neophodnosti procesa miljenja, onda odgovornost koju stvaralac osjea omoguava buduim primaocima znaajno prisustvo na mnogim, kognitivnim, politikim, psiholokim nivoima. Umjetniko djelo se istovremeno moe odnositi na razliite ljude razliitih iskustava. Gdje se u drutvu to drugdje deava? ... Miljenja sam da se bivanje odgovornim vie odnosi na uvoenje kritinosti snagom zajednice, prije nego na polarizovanje svakog argumenta u njihove suprotnosti. Postoji kritiki potencijal u sugestiji da se odgovornost pronalazi u nainu na koji stvari postaju cjelina.12 ini se da je djelovanje pod nazivom Drutvo ograniene odgovornosti (D.O.O.) prilino paradoksian proces budui da mnotvo danas ne radi u okviru sopstvenih ogranienja ve neogranienom potencijalnom kreativnou. Da li bilo ta to je po formi ogranieno moe biti smatrano konstitutivnim ili produktivnim? ta povezuje pojmove drutva, ogranienosti i odgovornosti? Kakve relacije se uspostavljaju izmeu ova tri pojma? Ovi pojmovi su povezani specifinim tonom svog zajednikog znaenja, ali kakvu konstelaciju relacija proizvodi taj ton? I, da li u kontekstu funkcionisanja drutva, taj ton proizvodi bilo koju vrstu osjeanja? Osjeanje odgovornosti? Ili, moda, osjeanje neodgovornosti? Zar ne izgleda da djelovanje pod ogranienom odgovornou, i utoliko djelovanje pod potvrdom odgovornosti o ogranienosti djelovanja, zapravo znai precizno znati kako i precizno znati ta? Da li (nakon dvadeset vjekova i dvadesetog vijeka) znamo kako i da li znamo na emu raditi, proizvoditi i djelovati u diskursu ogranienih odgovornosti i pod osjeanjem ne-neutralnosti takvog diskurzivnog tonaliteta? Ako drutvo nije sigurno, umjetnost jeste.

8 Takoe: ERA abbreviation: Equal Rights Amendment 9 Od latinskog: interesse differ, be important, od interbetween + esse be 10 Od latinskog: responsum something offered in return 11 Chantal Mouffe, The Return of the Political, Verso, London, 2005.

12 Olafur Eliasson, Space is Process. Produced for JJ Film by Jacob Jrgensen and Mads Jrgensen. Direktor: Henrik Lund and Jacob Jrgensen. Urednik: Henrik Lund. Copenhagen: JJ Film. 2010.

Irena Lagator www.irenalagator.net

Roena na Cetinju, Crna Gora, 1976. ivi i radi na relaciji Cetinje, Podgorica, Beograd. Diplomirala i magistrirala na FLU Cetinje. PhD kandidat na centru za interdisciplinarne studije Univerziteta Umetnosti u Beogradu. 19992000. boravila na cole Nationale Suprieure des Beaux-Arts du Mans, Francuskoj. NAGRADE (selekcija): Transforming Memory. The Politics of Images: International Biennial of Contemporary Art / 24th Nadeda Petrovic Memorial, aak, Serbia (zajedno sa: Mariana Castillo Deball), 2007. Milunovi, Stijovi, Lubarda, Art Pavilion Award, Podgorica, Montenegro, 2006. 4th International Print Triennial, Cairo, Egypt, 2003 Reconstruction, 4th Cetinje international biennial of contemporary art, Montenegro, UNESCO prize for visual arts, 2002. GRANTOVI (selekcija): AiR: ORTung, Salzburger Kunstverein/Deutschvilla, Strobl, Austria, 2009/2010. AiR: Viafarini, Milano, Italy, 2007. AiR: Neue Galerie am Universalmuseum Joanneum, Graz, Austria, 2006. Modelmania: workshop with Olafur Eliasson and Yona Friedman, ArtExperience Domus Academy, Venice, Italy, 2005. SAMOSTALNE IZLOBE, PROJEKTI (izbor) 2010. Sfere: Irena Lagator & Wendelin Pressl. IG Bildende Kunst, Vienna, Austria 2008. What We Call Real, Atelier DADOgallery for contemporary art, National Museum of Montenegro, Cetinje 2007. Is It Still Winter, Outside: Museum of Contemporary Art, Banja Luka, Bosnia&Hercegovina Living Space, gallery Beograd, Belgrade, Serbia 2006. Living Room, Art Pavilion, Podgorica, Montenegro 2005. Please Wait Here, Abbazia di San Zeno, Pisa, Italy (in collaboration with Fondazione TESECO per lArte) 2004. Passerby! Cultural Center gallery, Belgrade, Serbia GRUPNE IZLOBE (izbor) 2012. The Land Seen From the Sea, Museum of Contemporary Art, Villa Croce, Genova, Italy 2011. Untitled (History), 12th Istanbul International Biennial of Contemporary Art, Istanbul, Turkey. Curated by: Adriano Pedrosa and Jens Hoffmann. 2010. Geography of Proximity, MCA, Malta Contemporary Art Foundation, Valletta, Malta Orte/NichtOrte. Ortung 2009. Salzburger Kunstverein, Salzburg, Austria. Curated by: Hemma Schmutz, Astrid Wege Little Constellation A view on Contemporary Art in GeoCultural MicroAreas and Small States of Europe, Fabbrica del Vapore/Careof, Milan, Italy. Curated by Roberto Daolio. 2009. Little Constellation A view on Contemporary Art in GeoCultural Micro-Areas and Small States of Europe, galleria Neon Campobase, Bologna, Italy 2007. Transforming Memory. The Politics of Images, international biennial of contemporary art/24th Nadezda Petrovic Memorial, acak, Serbia. Catalogue/Curated by Astrid Wege. 2006. Artist-in-residence 2005+2006, Neue Galerie am Landesmuseum Joanneum, Graz, Austria. At the Second Sight, Pavelhaus, Laafeld, Austria. Catalogue/ Curated by Mirjana Dabovi. Non Place, Rda Sten, Gteborg, Sweden. Curated by: Maja iri. Ennui, FACT, Foundation for Art and Creative Technology, Liverpool, UK

PITANJA ZA PUBLIKU
1. Da li ste se ikada zapitali o tome ta znai poslovni termiin ili sveprisutan iskaz ,,Drutvo ograniene odgovornosti ili d.o.o.? 2. Da li ste ikada proitali svoj dobijeni fiskalni raun? Ukoliko jeste da li ste primijetili natpis d.o.o. i prihvatili injenicu da se za vau obavljenu trgovinu zapravo ne snosi sasvim potpuna odgovornost? 3. Kakva osjeanja budi ton znaenja ograniene drutvene odgovornosti? 4. U kojoj mjeri bi vas iznenadio podatak na vaem fiskalnom raunu koji bi oznaavao da ste kupili ,,jutarnju radost i to u XL pakovanju? Ili da ste upravo kupili mo, ili ljubav, ili sreu? Da li bismo za kupovinu moi ili sree pristali da budemo neogranieno odgovorni? 5. Koliko vas itanje rauna i prepoznavanje nae svakodnevne uloge kao konzumenata vezuje za pojam sadanjosti a koliko vas udaljava ili pribliava vremenskom kategorijama prolosti ili budunosti? 6. Oekivanim inom itanja i dozvoljenim odmotavanjem papirnih rolni, u kojoj se mjeri kao posjetilac osjeate ukljuenim u dovrenje umjetnikog djela? 7. Ako bi se ,,jutarnja radost ili ,,mo nala u prodaji, da li biste je poeljeli kupiti? 8. Ako ivimo u drutvu ogranienih odgovornosti kao to kapitalistiki sistem drutvenog poslovnog funkcionisanja to zahtijeva i naglaava, kakve posledice bi takav sistem mogao proizvesti? Kako vidite razvoj drutva u budunosti, kao: Ogranieno neodgovorno Neogranieno odgovorno Neogranieno neodgovorno? 9. U emu bi se po vaem miljenju sastojala neograniena drutvena odgovornost? 10. Da li biste radije pripadali drutvu koje je neogranieno odgovorno za drutvene prilike ili smatrate da je ograniavanje odgovornosti sasvim odgovarajui, neophodan ili poeljan segment funkcionisanja drutva? 11. Koliko drugaije bi funkcionisalo neogranieno odgovorno drutvo? Da li bi takvo drutvo razvijalo drugaiji osjeaj drutvene pripadnosti? Da li je neograniena odgovornost mogua ili je ona utopiija? 12. Kako biste definisali pojam odgovornosti? 13. Kako biste definisali pojam prisustva?