Anali HAZU U Dubrovniku 39 (2001)

Anali Dubrovnik (2001): 9-48 hrvatski glagoljski natpis N. Kapetani i M.
39 agar, Najjuniji
9
Izvorni znanstveni rad UDK 930.27(497.5-3Konavle) Primljeno: 14.12.2000.
NAJJUNIJI HRVATSKI GLAGOLJSKI NATPIS NIKO KAPETANI I MATEO AGAR

SAETAK: U ovom se radu s povijesnih i paleografskih motrita opisuje novopronaeni Konavoski glagoljski natpis, jedini sauvani hrvatski glagoljiki epigrafski spomenik juno od rijeke Krke i Vrbasa. Na temelju zakljuka da je natpis nastao prije smrti bizantskog cara Emanuela Komnena 1180. godine, raspravljaju se povijesne okolnosti koje su podrale i razvijale glagoljiku tradiciju na hrvatskom krajnjem jugu. Propituju se mogunosti je li posrijedi irenje glagoljatva iz makedonsko-bugarskog prostora ili su se na tom prostoru Hrvati prvi put susreli s glagoljicom, pa bi ovaj natpis odraavao kontinuitet sve od 9. stoljea. Iako svjesni da zbog velike oteenosti i fragmentarnosti natpisa nije mogue ponuditi konano itanje, autori nude svoje prijedloge.
U spomen Branku Fuiu
1. Uvod
Grobljanska crkva Male Gospe u konavoskom selu Dunave u upi Mrcine smjetena je istono od sela, u neposrednoj blizini poznate utvrde Soko. U razornom potresu koji je 15. travnja 1979. pogodio dubrovako podruje, crkva Male Gospe bila je teko oteena, zbog ega je iste godine potpuno
Niko Kapetani, vanjski je suradnik Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku. Adresa: Put Kupara 5, 20207 Mlini. Mateo agar, vii je asistent na Katedri za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljatvo pri Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu. Adresa: Ivana Luia 3, 10000 Zagreb.
10
Anali Dubrovnik 39 (2001)
sruena. Na njezinu je mjestu, uz djelomino koritenje starog kamena, tijekom 1982. izgraena nova crkva.1 Prilikom ruenja crkve pronaen je mramorni epigrafiki ulomak koji je bio ugraen u zidnu strukturu, a kasnije je pohranjen u novosagraenoj crkvi. Meutim, tek je 1997. godine utvreno da je rije o glagoljskom natpisu (grafitu) na maloj, nepravilnoj i plosnatoj krhotini debljine 3,5 cm, povrine omanje ake (slika 1, fotografija u naravnoj veliini).2 Podrijetlo glagoljskog natpisa donekle je dvojbeno, jer ga moemo povezati s oba neposredno povezana arheoloka lokaliteta: s crkvom Male Gospe i s utvrdom Soko. Naime, crkva Male Gospe, u kojoj je natpis pronaen, sagraena je 1885. godine na mjestu uruene srednjovjekovne crkve. Tadanji upnik Mrcina Ivo Marinovi novu je crkvu gradio od kamena stare crkve, ali je koristio i materijal s utvrde Soko. Po ostacima steaka i motivima s nadgrobnih ploa, crkva Male Gospe pod Sokolom nedvojbeno je postojala u vrijeme dubrovakog pripajanja Konavala 1419-1426. Utvrda Soko spominje se pak 1391. u darovnici kojom su humska vlastela Sankovii darovali Dubrovniku Konavle s Cavtatom. Nakon konanog stjecanja Konavala Dubrovani su utvrdu vie puta popravljali i dograivali da bi je definitivno napustili tek nakon potresa 1667. Tijekom vie stoljea iri je areal utvrde Soko predstavljao kljuno srateko mjesto za pristup konavoskom polju i lukama u Moluntu i Cavtatu. Sudei po brojnim nalazima rimske keramike i opem znaenju Epidaura u antici, moe se utemeljeno tvrditi da je na mjestu Sokola ve u rimsko doba postojala utvrda neophodna za nadzor prometnice prema unutranjosti.3 I sam je mramorni ulomak antikog postanja, jer se na okomito postavljenoj poleini glagoljskog natpisa lako itaju dijelovi dvaju slova latinske
Dokumentacija u Konzervatorskom odjelu Ministarstva kulture u Dubrovniku. O okolnostima u svezi pronalaska i vrednovanja ovog natpisa vidi: Antun vago, Pronaen glagoljski natpis stariji od Baanske ploe. Slobodna Dalmacija, 2.VI. 1977: 3. Prvo znanstveno utemeljeno priopenje s atribucijom i datacijom natpisa pruili su Branko Fui i Niko Kapetani, Glagoljski natpis u Konavlima. Anali zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku 35 (1997): 7-10. 3 O povijesti utvrde Soko, crkvi Male Gospe i strategijskom znaenju ireg podruja od antikog doba vidi: Ivo Bojanovski, Epidauritana Archeologica I. Dubrovaki horizonti 26 (1986): 36-45; Ivo Bojanovski, Topografija rimskih naselja i cesta u gornjoj Gori (Bandi) u Konavlima 2. Dubrovaki horizonti 32 (1992): 167-182; D. ivanovi i D. Vukovi, Soko-grad u Konavlima. Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku 3 (1954): 375-384; Luka Beriti, Tvrava Soko u Konavlima. Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku 10/11 (1966): 103-134.
2 1
N. Kapetani i M. agar, Najjuniji hrvatski glagoljski natpis
11
Slika 1. Konavoski glagoljski natpis
12
kapitale (VL), kao oiti ostaci posljednjeg retka rimskog natpisa (slika 2).4 Najvjerojatnije se i nevjeto uklesani manji tzv. takasti kri na samom dnu okomito postavljene poleine natpisa, ispod ostataka latinskih slova, moe pripisati autoru glagoljskog natpisa. Tvorac Konavoskog glagoljskog natpisa (dalje: KGN) iskoristio je, dakle, poleinu rimskog spomenika, vjerojatno stele, koja je s ostalim antikim ruevinama posluila kao graevni materijal u doba gradnje ili popravaka utvrde i crkve. O promjeni (ili promjenama) ugradbenog smjetaja i prvotnoj veliini mramornog ulomka s glagoljskim natpisom moemo samo pretpostavljati. Budui da i utvrda i crkva postoje istodobno i funkcioniraju kao cjeloviti kompleks,5 pitanje o izvornom smjetaju natpisa ostaje otvoreno. Rimski je ulomak s glagoljskim natpisom mogao biti ugraen u crkvu, ali je ipak vjerojatnije da je u nju dospio kao dio graevnog materijala iz utvrde Soko, gdje je prvotno nastao. Prema neohabanosti prijeloma, oigledno je donji rub kamena prelomljen nedavno, najvjerojatnije prilikom ruenja crkve Male Gospe. Jasno je samo da je kamen morao biti dostupan i pisarovoj (klesarovoj) ruci i itateljevu oku, a prema uestalosti slinih natpisa na sjeveru hrvatskoglagoljskog prostora, vea je vjerojatnost da se nalazio u unutranjosti graevine nego izvana. Ralamba koja slijedi potvruje da je KGN natpis nastao najvjerojatnije u doba dukljanske vladavine u Konavlima, dakle tijekom 11. ili poetkom 12. stoljea, a njegov pronalazak prvi je materijalni dokaz postojanja tzv. junog puta irenja glagoljice. Natpis je nastao svakako prije smrti cara Emanuela Komnena 1180. godine, kada prestaje bizantska zatita dukljanskog podruja, a nastupa razdoblje rake ekspanzije, tijekom kojega se zatire i juni krak irenja glagoljice.
2. Konavoski glagoljski natpis u kontekstu glagoljske epigrafike

Prije nego to se upoznamo sa slovima, pokuavajui - uz prevladavanje brojnih oteenja i karakteristinih morfolokih neobinosti - optimalno rekonstruirati teksturu, te je paleografski i filoloki iskomentirati, vano je naglasiti kako je filolozima i povjesniarima od iznimno velikog znaenja
4 I Plominski natpis, prema uvrijeenom miljenju - najstariji hrvatskoglagoljiki spomenik, primjer je supostojanja tj. naslojavanja glagoljskog grafita na kasnoantiki kamen. Usp. Branko Fui, Glagoljski natpisi. Zagreb: Djela JAZU, knj. 57, 1982: 282-184. 5 L. Beriti, Tvrava Soko u Konavlima.: 103-134.
13
Slika 2. Poleina glagoljskog natpisa s ostacima rimskog natpisa
Soko Grad

Konavoske kaznaine 1549. godine Kaznaine nastale nakon 1549. godine Granica Cavtatske kapetanije
Slika 3. Pozicija Soko Grada
14
samo dokumentiranje glagoljice na ovim krajnje junim hrvatskim prostorima. Kao to je dobro poznato, ponajprije po sabirakom i istraivakom radu akademika Branka Fuia, kojemu kao najboljem poznavatelju i najpredanijem istraivau hrvatskoglagoljske epigrafike s dubokim potovanjem posveujemo ovaj rad, kamene glagoljike spomenike ispod linije Trogir-Biha dosad nismo poznavali (zapaeno je tek nekoliko glagoljikih slova /e, t/ na Humakoj ploi, pronaenoj u Humcu, kralj Ljubukog, vrlo nesigurne datacije).6 Karta epigrafskih glagoljikih spomenika odande pa sve do Makedonije bila je - i bez obzira na kronologiju - posve prazna.7 Treba dodue istaknuti da glagoljica na ovom dominantno irilikom prostoru (u pogledu povijesne uporabe slavenskih pisama) nipoto nije iznenaenje: posrijedi je prevana potvrda dosadanjim istraivanjima i prosudbama. Branko je Fui u svojim radovima esto isticao kako je glagoljica na hrvatske prostore stizala iz dva smjera, sa sjevera (iz podruja Moravske i Metodove Panonske nadbiskupije sa sjeditem u Sirmiju, do 12. st.), te sa slavenskoga jugoistoka (iz Makedonije, Bugarske): U prvome valu junim putem iz Bugarske i Makedonije u Hrvatsku dolazi glagoljica, zatim u drugom valu, u XI-XII. i u XII. stoljeu, zajedno glagoljica i irilica, a od XII. stoljea iskljuivo irilica.8 Upisivanjem konavoskih Dunava na spomenutu kartu glagoljatvo se na junoslavenskom prostoru doima kompaktnijim, a juni put (bilo mogue misionarenje iz Carigrada preko bizantsko dalmatinskih gradova, bilo kasnije irenje iz Makedonije) za hrvatsko glagoljatvo dobiva na veoj vanosti. Jedno je od vanijih, ali i slabije poznatih tema unutar hrvatske paleoslavistike, pitanje jedinstva hrvatskoglagoljskog prostora, odnosno njegove pismenosti u ranom srednjem vijeku (ukljuujui 13. st.) i s obzirom na razliite crkvenoadministracijske i politike granice i s obzirom na razliitost temeljne jezine podloge (prema gruboj podjeli: akavtina na sjeverozapadu, tokavtina u Bosni, Humu, Duklji, Zeti); velike su razlike i u kontaktnome pogledu (upravo s obzirom na june dotjecaje, glagoljike i irilike,
6 Povjesniari, paleografi i filolozi uglavnom datiraju ovaj spomenik u rasponu od 12. do 15. stoljea. Grafematiki pokazatelji (npr. upisivanje stranjeg nazala) potvruju smjetaj u 12. st. Usp. Branko Fui, Hrvatski glagoljski i irilski natpisi., u: Hrvatska i Europa. Kultura, znanost, umjetnost, sv. I., Zagreb: HAZU, 1997: 272. 7 B. Fui, Glagoljski natpisi: 2; B. Fui, Hrvatski glagoljski i irilski natpisi.: 262. 8 B. Fui, Hrvatski glagoljski i irilski natpisi.: 280.
15
te na latinike utjecaje, izraenije na sjeverozapadu; znatne su razlike i na tekstolokom planu).9 Ipak, unato komunikacijskim tekoama, potvreno je da su se pismovne tendencije, i grafematike i grafetike, irile s jugoistoka na sjeverozapad (do 13. st.), a znatno slabije i obrnuto (osobito nakon 13. st.). Kao to je u filologiji opepoznato, s 13. st. na jugoistonim hrvatskim prostorima gasi se glagoljaka pismenost i konano prevladava irilika.10 Poznati Hrvojev misal pisan je za bosanskog vojvodu i splitskog hercega Hrvoja Vukia Hrvatinia poetkom 15. st., no ustavnom glagoljicom, razvijanom na hrvatskoj zapadnoj glagoljakoj strani od sredine 13. st.11 Osim tog usamljenog primjera, ostali se bosanski glagoljiki tekstovi, mlai od 13. st., svode tek na pojedinane zapise u irilikim kodeksima (npr. zapisi s kraja 14. st. i iz 15. st. u ajnikom evanelju i zapis u Radosavljevu rukopisu iz 15. st.).12 Kako pie J. Tandari, pismo upotrijebljeno u tim kratkim tekstovima ne odgovara suvremenom glagoljskom pismu u Hrvatskoj, ve je to imitacija starijih oblika iz 12-13. st.13 Na istome mjestu stoji vrlo vana zamjedba da su bosanski iriliki tekstovi u odreenom smislu dosljedna transkripcija glagoljskih tekstova, te se po tome razlikuju od susjedne irilske pismenosti.14 Dvanaestostoljetni spomenici s tog jugoistonog rubnog hrvatskog glagoljakog prostora ne mogu se preciznije prostorno odrediti. Obino se pritom navodi Bosna (tonije, njezini istoni predjeli),15 Zahumlje, Duklja,
Te se tekstoloke razlike ugrubo svode na pitanje latinskih ili grkih izvora. Osim na Humakoj ploi, i uz Natpis Kulina bana iz 1189. nalazimo nekoliko najvjerojatnije neto mlaih glagoljikih slova: a, b, . S druge strane, podosta je primjera irilikih slova u temeljno glagoljikim natpisima, gotovo do krajnjeg zapada hrvatskog glagoljatva, npr. u Svetom Petru u umi (Supetarski ulomak); to posvjedouje i Baanska ploa, Plastovski ulomak, Kninski ulomak, svi najvjerojatnije iz 12. st. 11 Ne dokae li se postojanje glagoljake produkcije na bosanskim prostorima u to vrijeme jo nekim primjerima, svakako je vjerojatnije pretpostaviti pisanje ovoga kodeksa u okviru nekog skriptorija zapadno od linije Krka-Vrbas, odnosno rukom pisara koji su se u tim skriptorijima obrazovali. 12 Vjekoslav tefani, Glagoljski zapis u ajnikom evanelju i u Radosavljevu rukopisu., u: Zbornik Historijskog instituta JAZU u Zagrebu 2 (1959): 5-19. 13 Josip Tandari, Hrvatskoglagoljska liturgijska knjievnost. Zagreb, 1993: 28. 14 J. Tandari, Hrvatskoglagoljska liturgijska knjievnost. Usp. i: Herta Kuna: Neke grafijske osobine bosanskih srednjovjekovnih kodeksa u odnosu prema staroslavenskoj glagoljskoj grafijskoj tradiciji., u: Nahtigalov zbornik. Ljubljana, 1977: 153-166. 15 Zapadni dijelovi Bosne, otprilike lijevo od Vrbasa, oslanjaju se na zapadnu hrvatsku glagoljsku tradiciju. Usp. J. Tandari, Hrvatskoglagoljska liturgijska knjievnost.
10 9
16
Zeta,16 no koji spomenik vezati uz koji od spomenutih prostora razliite povijesti i sudbine, to danas ne znamo. Nita nam konkretno nije poznato ni o tamonjim sreditima pismenosti, podupirateljima, razvoju. Proireno je tako uvjerenje da je i sam kanonski staroslavenski Kloev glagolja (11. st.) nastao na tom prostoru, kao i Prva stranica Kijevskih listia (12. st.). Izvjesnije je pak da su odatle vrlo nam vani Grkoviev i Mihanoviev odlomak apostola (12. st.).17 Pretpostavljeni glagoljiki (slavenski) protograf Ljetopisa popa Dukljanina, nastao takoer u 12. st., morao je takoer nastati na tom irokom prostoru. Isto je tako i s protografom Miroslavljeva evanelja. Dok se o vrim prostornim odreenjima navedenih pergamentnih spomenika donekle dade raspravljati, pa ak i dovoditi u pitanje njihovu grubu istonohrvatsku ubikaciju i nacionalnofiloloku odreenost, kad su posrijedi kameni spomenici stanje je drugaije. Osim u rijetkim sluajevima,18 epigrafski spomenik je i nastao ondje gdje je pronaen. Dolaze u obzir tek prijenosi na manjoj udaljenosti (kad kamenje jedne sruene graevine treba ugraditi u oblinju noviju), i to nevelikih, prenosivih spomenika. Upravo je vrsta prostorna odredivost KGN, nasuprot nesigurnijem smjetaju svih najstarijih glagoljikih pergamentnih spomenika (fragmenata) s toga podruja, najvanija dimenzija koju nam donosi otkrie ovog natpisa. Unato oskudnom znanju o istonom polu hrvatskog glagoljatva (a takvu je odreenju tekstova ponajvie pridonijela grafemika ralamba, dakle, uoavanje redakcijskih zakonitosti karakteristinih za tokavske idiome), vremenski je smjetaj znatno sigurniji. Slavenska filologija vie uope ne sumnja u to da glagoljice nakon 12., odnosno prve polovice 13. st. primarno vie nema nigdje doli na hrvatskom zapadu (lijevo od spominjane linije Tro-
Eduard Hercigonja, Srednjovjekovna knjievnost., u: Povijest hrvatske knjievnosti, knj. II. Zagreb, 1975: 82; Eduard Hercigonja, Glagoljatvo i glagolizam., u: Hrvatska i Europa. Kultura, znanost, umjetnost, sv. I., Zagreb: HAZU, 1997: 389. 17 Oko ovog pitanja nema suglasnosti. Bugarski istraivai inzistiraju na bugarsko-makedonskome podrijetlu. Marija Panteli je ustvrdila da je pripis na Sinajskim listiima (dijelu Sinajskog euhologija) napisan istom rukom u isto vrijeme i na istome mjestu. Usp. Marija Panteli, O Kijevskim i Sinajskim listiima. Slovo 35 (1985): 5-56. 18 Naprimjer kod prijenosa latinskog Luka iz Katel Suurca iz Splita u Katela. Usp. Radoslav Katii, Litterarum studia. Zagreb, 1998: 241-242.
16
17
gir-Biha).19 Stoga i prije posezanja za grafomorfolokom i grafetikom analizom moemo pretpostaviti gornju granicu mogueg nastanka KGN. Donju pak granicu ne bismo, prema uvrjeenijim filolokim znanjima o junom glagoljikom putu, oekivali mnogo ranije od poetaka 12. stoljea. Otada, naime, pratimo irenje glagoljice iz makedonsko-bugarskih prostora prema zapadu. Uzmemo li ipak u obzir mogunost da se i u ovim junim hrvatskim prostorima glagoljica irila iz bizantskodalmatinskih prostora, vremensku granicu bismo, naelno gledano (ne obazirui se zasad na prepoznatu godinu i na teko ralanjiv jezini materijal), mogli jo unatrag pomaknuti. Za takvu mogunost zauzeo se i Neven Budak,20 istiui kako je svojedobno i Miho Barada upozorio na jedan od zakljuaka Splitskog sabora iz 928. g. koji bi upuivao na junije rasprostiranje Metodijeve doktrine, a s njom zacijelo i glagoljice: A ostale crkve koje su na istoku, tj. stonska, dubrovaka i kotorska, neka potpuno u svojim sjeditima i granicama u svemu slijede nauku kranske vjere.21 Barada je tako smatrao da je do dodira Hrvata s glagoljicom dolo prije na podruju junodalmatinskih biskupija (pa odatle i na prostoru Duklje, Travunje i Zahumlja) nego na sjeverozapadu: Dalmatinski su gradovi orijentirani prema Bizantu, a kako sam prije pokazao, teritorij njihovih biskupija nije, kako se obino pie, bio u to doba ogranien na gradsko tlo, nego njihova vlast nije obuhvatala teritorij Hrvatske, ali jest onaj Neretljana, Zahumlja, Bosne i drugih oblasti. Na ovaj teritorij, koji je u okviru Istone Crkve, najprije je uvedena glagoljica ili, kad poslije smrti sv. Metodija (885) Svatopluk progna njegove uenike, ili poslije provale Madara u Moravsku poetkom X. st. ().22 S tom problematikom u izravnoj je vezi i tvrdnja pape Ivana X. u pismu splitskom nadbiskupu Ivanu iz 928. godine, gdje ustvruje kako se Metodijev nauk proirio po
19 Pritom ne raunamo povremenu prisutnost glagoljikih slova ili zapisa u irilikim rukopisima, niti prepoznatljivost uzusa starih glagoljikih rukopisa koji su posluili kao oslonac mlaem irilikom pisanju. Najmlai sauvani rukopis s desne strane spominjane zemljopisne granice jest Splitski odlomak misala, vjerojatno s kraja 12. odnosno s poetka 13. st. Kao to smo ve istaknuli, Hrvojev misal, iako namijenjen bosanskome vojvodi Hrvoju Vukiu Hrvatiniu, pisan je po uzusima ustavne hrvatske glagoljice, razvijane na zapadu hrvatskoglagoljskog prostora. 20 Neven Budak, Prilog valorizaciji humsko-dukljanskog kulturnog podruja u prvim fazama njegova razvitka (do 12. st.). Starohrvatska prosvjeta, Serija III, 16 (1986): 126. 21 Miho Barada, Episcopus Chroatensis., u: Croatia Sacra. Arkiv za crkvenu povijest Hrvata, g. I. Zagreb, 1931: 211-214. 22 M. Barada, Episcopus Chroatensis.: 214.
18
zemlji Slavena (Sclavinorum terra). U skladu s prethodnim pretpostavkama, prevladava danas miljenje kako je to upravo bizantski prostor nastanjen Slavenima, a ne prostor hrvatske drave.23 Razmatrajui mogunosti prvog junog hrvatskog dodira sa staroslaventinom, dakle i glagoljicom, uz poznatu tezu o makedonskom izvoritu glagoljatva (uz priznavanje posebnosti sjevernoga smjera), Budak upozorava i na iznimno frekventan plovni put uz istonu jadransku obalu, izmeu Carigrada i Venecije, koji je nastavljao onodobnu najvaniju balkansku cestu, Via Engatia, od Soluna do Draa. Kao dopunu toj junoj pretpostavci Budak navodi i mogunost, koja se nametnula 867. g., poto je bizantska flota razbila dubrovaku opsadu Dubrovnika, da - uz pomo postignua slavenskih apostola - proiri svoj utjecaj na unutranje ureenje tamonjih sklavinija.24 Upozoravamo ipak da bi vjerojatnost ove hipoteze valjalo nadopuniti i indikacijama da su, osim Konstantina i Metoda (drimo li da oni sami s tim prostorom nisu bili u doticaju25), u to rano doba, uz slavenske misije, staroslaventinu promicali i drugi bizantski misionari. Postavljanje pitanja o prvenstvu doticaja sa staroslavenskom batinom, drimo, i nije od presudne vanosti - i zbog nejedinstvenosti prostora tog ranog glagoljatva (na to Budak i sam upuuje), a i zbog vjerojatnosti da su i smjerovi utjecaja bili razliiti. Kao potvrdu teze o razvijenoj slavenskoj glagoljikoj knjievnosti ovog prostora navodi i bogatu slavensku podlogu Ljetopisa popa Dukljanina (sa slavenskoga je jezika preveden na latinski jo u 12. st., kada su i Konavle pripadale Duklji, nedugo nakon to je izvorni tekst napisan na glagoljici odnosno irilici), te zamijeene znatne glagoljike utjecaje na istoprostornu a neto mlau iriliku pismovnost (npr. u bosanikom pravopisanju na Humakoj ploi, u teksturi Miroslavljeva evanelja iz 12. st. itd.). Kao presudni dokaz proirenosti glagoljice na tom istonohrvatskom prostoru navodi pak paleografsko-tekstoloka istraivanja Marije
23 Radoslav Katii smatra kako je najvjerojatnije da se spomenuti navod odnosi na podruje gradskih opina bizantske Dalmacije i njihovih biskupija, ukoliko je bilo naseljeno slavenskim pukom. Mogunost prvotnog irenja glagoljice na jugu nije spominjao. Radoslav Katii, Uz poetke hrvatskih poetaka. Split, 1993: 78. 24 N. Budak, Prilog valorizaciji humsko-dukljanskog kulturnog podruja: 129 25 O mogunostima da su Sveta Braa pristala sa svojim uenicima uz istonu jadransku obalu, usp. Marija Petrovi, Prvi susreti Hrvata s irilometodskim izvoritem svoje srednjovjekovne kulture. Slovo 38 (1988): 5-54.
19
Panteli kojima je ova naa ugledna paleoslavistica pokazala da su i Kijevski i Sinajski listii bili u 12. st. u uporabi na humskom prostoru, gdje su se prepletali istoni i zapadni crkveni obred.26 to nam o svemu tome govore povijesni odnosi? U 11. st., kada zbog iitane 1060. godine drimo vjerojatnim i nastanak KGN, Konavle su dio Duklje. Sljedeeg stoljea, takoer produktivne slavenske pismovnosti na tom junom ozemlju, dukljanska vlast nije vie vrsta, odnosno formira se u Konavlima razmjerno velika autonomija. Iz vremena dukljanske vlasti potjecali bi predromanika crkva Sv. Mitra u Gabrilima i na KGN.27 Potkraj 12. st., meutim, na te se prostore iri raka vlast i njime vlada jo dvjestotinjak godina, sve do smrti cara Uroa V. 1371. g. Vjerojatno se opstanak glagoljatva u Konavlima, a i ire, osim dominantnih unutranjih razloga, moe ograniiti i s tim irenjem rake dominacije, irilike pismovne kulture. Od svih, naime, srednjovjekovnih junoslavenskih kultura jedino za raku ne nalazimo izravne indikacije o postojanju glagoljike pismovnosti.28 Prije nego to se latimo paleografskih pokazatelja, oekujui da pripomognu datiranju ovog kamenog spomenika, valja promotriti jo neke materijalne i tekstne pokazatelje, neophodne za potpuni opis spomenika. Tradicionalna paleografska literatura imenovat e natpisima svaki u kamen uklesan zapis, bez ikakva obzira na namjenu i na kvalitetu njegove izvedbe.29 Funkcionalni pristup kamenim pisanim spomenicima naglaava pak razliku izmeu natpisa i grafita. Natpise bi obiljeavala slubenija, vanija ili sveanija namjena (pri emu se donose za budue narataje vani podaci), poloaj im nipoto ne moe biti sluajan (uvijek je to prostor koji privlai pozornost: iznad vrata, blizu oltara...), pa odatle proizlazi i briljivija izvedba slova klesanjem u kamenu (takvu brinu obradu kamena mogli su izvoditi
M. Panteli, O Kijevskim i Sinajskim listiima.. Niko Kapetani i Nenad Vekari, Stanovnitvo Konavala, 1. Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU, 1998: 19. 28 Postrani sada ostavljamo rekonstrukciju mogunosti da se ondje potkraj 9. st., prije nego to ju je istisnula irilica, irila glagoljica. Uporite tomu je tek analogija prema stanju na bugarskim i makedonskim prostorima. 29 Sama rije natpis optereena je svojim prefiksom nad-, to izraava prostornu dimenziju (suprotno od: pot-pis). Prerastanjem u termin zagubilo se to polazite, pa je tako poela oznaavati svaki kratak tekst namijenjen javnosti, uoljivo napisan na vidljivome mjestu.
27
26
20
samo majstori, dobri poznavatelji obrade kamena, koji najee sama slova i nisu poznavali, pa stoga i povremene pogreke u natpisima; briljivost je ovisna i o vremenu: oigledna je tendencija da mlai natpisi postaju sve pravilnijima, to dakako ima veze i s postupnim konstituiranjem ustavne uglate glagoljice od sredine 12. st.).30 Grafiti su pak znatno neobaveznijeg sadraja, demokratiniji, napisani kojegdje, blizu pisarove ruke, a obino i blizu oiju sluajnog itatelja (nerijetko su i skriveni, teko uoljivi, ali najee ondje gdje se ljudi okupljaju - u crkvi): mogu sadravati samo neiji potpis (esto u obliku: to pisa xy dne..., mseca...), ili pak kakve kratke aktualije (npr. o tome kada je tko umro i sl..), komentari sadraja fresaka, zazivi ili krae molitve i dr. Lako je ustvrditi da golema veina grafita sadrava dva temeljna podatka: ime autora grafita i vrijeme njegova bivanja (dimenzija je to vrlo slina i dananjim grafitima-potpisima), te da rijetko prenose povijesti vane podatke. Grafite dakle, za razliku od starih natpisa, piu iskljuivo pismene osobe, dakle i pismovni profesionalci - pisari u skriptoriju. S obzirom na tehniku, valjalo bi razlikovati grafite nastale paranjem po mekoj povrini (npr. na freskama, buki ili pak na marginama pergamenta),31 i one izvedene, zapravo uklesane u kamen. Tradicionalna podjela na natpise i grafite prema kriteriju materijala na kojemu se pie, s time da bi prvi oznaavali pisanje u kamenu, a drugi grebanje ili paranje po mekoj povrini, zamijenila bi se, odnosno dopunila, razlikovanjem s obzirom na funkciju. Intencija teksta (zabiljeke) odreuje njegov konani vizualni oblik vie nego sam materijal na kojemu se pie. I u hrvatskoglagoljskoj paleografiji ima primjera koji upuuju da ne smijemo izjednaiti materijalnu danost i funkciju.32
B. Fui, Glagoljski natpisi: 7. U ovom sluaju esto se nazivaju zapisima. 32 Pogledamo li najstarije, 11. stoljetne i 12. stoljetne hrvatskoglagoljske spomenike, uvjerit emo se da su natpisi znatno ei: Baanska ploa (kompilacija zapisa o darovanju i zapisa o gradnji), Senjska ploa (tek invokacija zapisa sline funkcije kao i na Baanskoj ploi), Valunska ploa (nadgrobni natpis), zacijelo i Krki natpis, te Grdoselski ulomak (vjerojatno zapis o posveivanju oltara briljive izvedbe). Prema navedenim kriterijima, Plominski natpis - unato naslovu - bio bi zacijelo grafit: vjerojatno (zbog oteenosti, odnosno nezavrenosti) biljei tek potpisnu formulu (se e pisl s...); o briljivosti izvedbe teko je ita tvrditi zbog vee starosti od ostalih usporeivanih spomenika. O Supetarskom ulomku, zbog velike ulomljenosti, takoer je teko neto odreenije rei (rije amen ipak upuuje na slubeni karakter, dakle na natpisno odreenje).
31
30
21
Ve i predoena imena nabrojenih spomenika govore o neuvaavanju funkcionalne razdiobe (npr. Grdoselski ulomak nije nita manje natpis od Plominskoga). Stoga se i mi, pri odabiru imena za ovaj na spomenik, moemo opredijeliti za naziv Konavoski glagoljski natpis i zbog potovanja nae paleografske tradicije a i zbog toga to se u suvremenoj kulturi grafiti odnose na ispisane tekstove na javnoj povrini, sasvim rijetko uparane, a uklesanih primjera gotovo da i nema.33 Sve dok ne proniknemo u sadraj ovog vrlo ulomljenog i oteenog natpisa ne moemo mu ni s tekstnih pozicija prosuivati funkcionalnost.34 Ne moemo ni rei da su slova izvedena osobito brino; ini se ak da je pri polovici teksta promijenjeno sredstvo za pisanje, a moda se promijenio i sam klesar (u prva etiri retka slova su vea i upisana su debljim linijama, sve su oble forme pretvorene u karakteristine epigrafske trokute35). Ucrtane redake linije, koje smo zapazili i npr. u Grdoselskom ulomku, ovdje su posve vidljive, s time da se u 4. retku upisuju izmeu linija dva slovna retka i da su linije prilino neravno izvedene. Takav smjetaj nipoto ne govori u prilog briljivu uklesu natpisa, no u procjenama kvalitete kao kriterija natpisnog odreivanja za najstarije glagoljske epigrafske spomenike moramo biti oprezni.36 Istodobno, cijeli je zapis i uokviren uvrtavanjem okomitih
33 Jedina primjedba ovom odabiru mogla bi se ticati odreenja Konavoski, i to u vjerojatnom sluaju da se na podruju Konavala pronae jo pokoji glagoljski natpis. Preciznije bi odreenje, prema zaseoku Dunavama, gdje je zapravo i pronaen, moglo dovoditi u zabludu zbog preklapanja s rijekom Dunavom. 34 Mogli bismo pretpostaviti i sukcesivno upisivanje kraih zapisa jedan za drugim u predviene obiljeene retke. Vjerojatno stoga to je obiljeeni stupac bio znatno vei, te je ovaj ulomak kojim raspolaemo tek njegov manji dio. Slian nain tekstne organizacije imali bismo na Baanskoj ploi, samo ureenijeg smjetaja i grafijske izvedbe. Zanimljivo je da se desna okomita granina tekstna linija ne protee iznad prvog retka; ni s lijeve strane upisanog stupca nema tragova teksta; prema tome, prvi redak naeg natpisa mogao bi biti poetak cjelovitog teksta. 35 Odatle i usporedbe s elementima tzv. trokutaste protoglagoljice (Marica uni, The Oldest Croatian Type of Glagolitic Script., u: Journal of Croatian Studies 36-37 (1995/1996), New York: 19-52). Ovdje se ipak opredjeljujemo za posve materijalno tumaenje te uglatosti: rezultat su, drimo, borbe pisara s tvrdim materijalom, uz nastojanje za to jednostavnijim pisanjem. Pomiljamo i kako je neka gruba klesarska ruka u tom gornjem dijelu natpisa (prva 4 retka) slovne linije podebljala i pojednostavila. U donjem, slabije vidljivom dijelu natpisa (od 5. ispisanog retka; vjerojatno pisanom drugom rukom) takva uglatost uope nije prepoznatljiva. 36 Ureivaki kriteriji i zahtjevi, primjenjivani na bogatiju produkciju mlaih glagoljikih epigrafskih spomenika, ili pak latinikih (i onih rimskoga razdoblja), ne mogu se i ovdje, zbog razliitih uvjeta nastanka, primijeniti.
22
linija s lijeve i s desne strane teksta. Svrha je tomu, uz oponaanje organizacije teksture na pergamentu, i isticanje, odnosno svraanje pozornosti potencijalnog itateljstva, pri emu se gubi dojam sluajnosti. Iako bismo prema svim dananjim filoloko-povijesnim znanjima, naelno, mogli oekivati s tog podruja glagoljske spomenike i s poetka 10. st., grafomorfoloke osobine KGN takvu starost nee potvrditi. Najstariji glagoljiki spomenici kojima raspolaemo potjeu iz 11. stoljea (tzv. kanon staroslavenskih spisa), a njihova slova (uvaavajui i razliku u materijalu za pisanje) pokazuju stariji razvojni stupanj pisma. Metodoloko ogranienje eka nas i pri periodizacijskim nastojanjima: osnovne kriterije kojima se sluimo pri vremenskom odreenju tekstova hrvatskoglagoljskog zapada (stupanj provedenosti nove linijske organizacije tekture, odnosno slovne koordinacije) ovdje ne moemo primijeniti, jer se takve mijene u istonom hrvatskoglagoljskom korpusu nisu provodile. Grafomorfologija ionako rijetkih mlaih glagoljikih zapisa s tog podruja nije prouena, pa tako i ne znamo smjerove pismovnoga razvoja, odnosno zakonitosti pismovne retardacije ili okamenjivanja pojedinih oblika.
3. Paleografska analiza Konavoskog glagoljskog natpisa

Prije nego to zaponemo s ralanjivanjem svakog pojedinog prepoznatog slova, predoit emo cjeloviti ispis, zapravo precizan prijepis s kamena, i oznaiti svako slovo brojevima (slika 4). Na prvi pogled, zbog fragmentarnosti i velike oteenosti, ni dobar poznavatelj glagoljice ne moe iitati sadraj teksta, a ni za mnoga slova nije siguran kako ih odrediti. Pokuat emo stoga prepoznati i opisati svako pojedino, sluei se ponajprije grafomorfolokim kriterijima, ali i grafematikima, to, izmeu ostaloga, odreuju pravila distribucije grafema u tekstu.
23
I. II.
1 2 3
III.
10
5 6-7 8 9
IV. V.
23 17 24
11 12 18 19 25 26 27 30 31 32 33 34 45 20 21 13-14
15-16
VI. VII.
28
29 39 40 48
22 35 36 46
38
VIII.
47
41 49
42 43 44
37
Slika 4. Konavoski glagoljski natpis - numeracija redova i slova
1.
Od prvog vidljivog nam slova (koje je vjerojatno bilo etvrto u izvornome retku) raspolaemo samo njegovim donjim dijelom. Eliminacijskom metodom ustvrdili smo da takav donji trokutasti dio od svih glagoljikih slova mogu imati samo: i (u obloglagoljikim kanonskim tekstovima donji dio uvijek uva oblost; uglati oblici zasvjedoeni su pak u Plominskom natpisu, II. jurandvorskom ulomku, ali i u Grkovievu odlomku apostola, Bekim listiima, Premudinim ostricima), r (oblikom bi to bilo i najvjerojatnije), te s (trokutasti donji dio, u naem primjeru dodue malo nesimetrian, osobina je gotovo svih glagoljskih tekstova do sredine 13. st.37). Ako bi se doista iz sljedeih slova mogao prepoznati glagol -klesati, tada je i najvjerojatnije da na poetku stoji slovo s, a ispred njega nesauvano i.
37
Donji je dio etvrtast u Valunskoj ploi:
i Ljubljanskom homilijaru (13. st.):
24
2.
Slovo k jedno je od onih s pouzdanim itanjem, iako mu je posve gornji dio (s eventualnom ravnom crticom)38 odlomljen. Vano je ustvrditi da nema ni traga starome supskriptu, koji jo postoji i u 12-stoljetnima Grkovievu odlomku apostola i Bekim listiima . Takvo isputanje svakako je znak pomlaenosti u odnosu na kanonske 11-stoljetne spomenike. Nesumnjivo je upisano slovo l. Sva su tri oka podjednako velika (ak je gornje i neto vee). Njihov trokutasti oblik, u usporedbi s dominantnim kvadratima u usporeivanim hrvatskoglagoljskim epigrafskim spomenicima (npr. u Grkovievu odlomku: ), prilino je rijedak (stoji npr. u Bekim listiima: ). Zakonitosti klesanja u kamen (tenja za to jednostavnijim uklesom sa to manje pokreta: trokut je zacijelo lake uklesati nego etverokut) ipak takav oblik ine vjerojatnim i donekle oekivanim.39 Treba istaknuti da je ovo slovo jedno od rijetkih koje se jednim svojim dijelom prislonilo uz liniju, i to - oekivano - uz gornju,40 iako cijelom teksturom prevladava dojam kako slova ba-
3.
38 S obzirom na to da je u pogledu upisivanja te gornje crtice (npr. u ) stanje u otprilike istodobnim hrvatskoglagoljskim tekstovima vrlo raznoliko (npr. crtica postoji u: Mihanovievu odlomku apostola, Baanskoj ploi, Jurandvorskim ulomcima, Bekim listiima, Premudinim ostricima, Humskom grafitu, Supetarskom ulomku; ne postoji u: Valunskoj ploi, Baanskoj ploi /druga inaica/, Grkovievu odlomku apostol...), ne usuujemo se procijeniti konani izvorni izgled ovog slova. Teko je ovo stanje usporediti sa stanjem u kanonskim staroslavenskim tekstovima, jer je i ondje razliito. ak su i paleografski pregledi slova katkad kontradiktorni (usp. za Prake listie i Assemanijev evanelistar oblik slova k u: B. Fui, Glagoljski natpisi: 11 i Petr Dinekov i dr., Kirilo-metodievska enciklopedija, 1 (1985), Sofija: 492 (preneseno u: Josip Bratuli, Leksikon hrvatske glagoljice. Zagreb, 1995: 168). injenica je da se kasnije, s konstituiranjem u 13. st. ustavne uglate glagoljice, kojoj je osnovna osobina prilagoivanje linijskom ustroju, gornja crtica uvrstila (stapajui se s gornjom glavnom redakom linijom). 39 Za metodu analitike paleografije ovaj je oblik iznimno zanimljiv, jer se dobro uklapa u predloenu Jonevljevu slovnu mreu ( ), krunicu podijeljenu na osam jednakih dijelova, te osobito u hipotezu M. uni o najstarijem, trokutastom tipu glagoljice. Upisano u takvu shemu, takvo idealno l izgledalo bi ovako: . injenica je da je ovo slovo trokutasto upisano upravo na jugu, a ne na najstarijim fragmentima hrvatskoglagoljskog zapada (usp. Plominski natpis, Krki natpis, natpis Baanske ploe). Vasil Jonev i Olga Joneva, Dreven i svremen blgarski rift. Blgarski hudonik (1982), Sofija.; M. uni, The Oldest Croatian Type of Glagolitic Script.: 37. 40 Nakon uspostave etverolinijskog ustroja, dakle u ustavnoj glagoljici, gornje e se oko smanjiti i prijei gornju glavnu liniju: .
25
lansiraju izmeu dviju redakih linija, ne oslanjajui se na njih.41 Podebljanost posve gornje vodoravne linije, koja se preklapa s redakom linijom, ne opravdava pomisao da je posrijedi slovo . 4. Nakon jednog izbijenog slova (ili moda dva manja) na poetku drugog retka zapisa, slijedi najvjerojatnije ponovno slovo s. Oko ovoga slova (uz dno) prvi put emo zamijetiti tragove klesanja i izvan slovnih linija, kao rezultat razmjerno nemarnoga uklesavanja, kada je klesarska ruka produila potrebne linije, ili ak i kratke uklese, nastale omakom (s lijeve strane slova). Prema odnosima manjeg donjeg dijela i veega gornjeg ovo je s najslinije onome u Plominskom natpisu ( ) i na Baanskoj ploi ( ), a slino je stanje i u Bekim listiima (12. st.): . Nema sumnje da je rije o slovu a. Oblik kria, izduenije okomite linije, s poprenom pomalo koso upisanom, bez ikakvih repia sa strane. Premda se u onodobnim rukopisnim tekstovima uvijek ondje krajevi linija barem zadebljuju (a od 12. st. postupno slijedi sputanje tih repia prema donjoj liniji), pa tako i u Valunskoj ploi, Baanskoj ploi, Krkom natpisu (...), ovdje to ne nalazimo. Takvo izbjegavanje i minimalnih repia ne moemo tumaiti odslikom starine (i u kanonskim se tekstovima oni biljee), ve prije vie-manje namjernim zanemarivanjem zbog teke izvedbe malih poteza u kamenu. Tumaenje ovih poteza prva je velika tekoa s kojom se susreemo. Izmeu mogunosti da tretiramo dva znaka zasebno i ), ili pak zajedno kao ligaturu, opredijelili smo se za ( drugu mogunost. Ponajvie zbog toga to iz pretpostavljenog zasebnog znaka ne moemo rekonstruirati ni jedno glagoljsko
5.
6, 7.
Usp. Thorvi Eckhardt, Napomene o grafikoj strukturi glagoljice. Radovi Staroslavenskog instituta 2 (1955): 59-91.
41
26
slovo (a ni iriliko). Ako se pak radi o spojenici, u obzir dolaze dvije mogunosti: vo ili go (u interpretaciju slova o, dakle, nema sumnje). Kroz usporedbu prve mogunosti sa stanjem u naim epigrafskim i rukopisnim spomenicima, razmjerno bi neobino bilo poravnanje donje vodoravne linije,42 utoliko vie to u sljedeem retku (br. 13) stoji v s klinastom hastom. S druge strane, da bismo bili sigurni kako je rije o ligaturi go, nedostaje nam izrazitija spojnica tih dvaju trokutia (usp. slinu priljubljenost, ponajvie u Marijinskom evanelju - , u Ohridskom evanelju , Sinajskom euhologiju ). Na slovo g upuuje i nepotpuna paralelnost trokutia, odnosno dovoljno zamjetna podignutost lijevoga, ali nas istodobno zbunjuje smjetaj desnog oka; oekivali bismo njegovu veu sputenost. Svakako treba rei da nas pri prepoznavanju ovoga slova zbunjuju i, za ovaj natpis toliko karakteristini premaeni potezi, i to na nekoliko mjesta, kao i nespojenost nekih linija.43 Vrijedi takoer napomenuti da plitko g, dodue uvijek s jasnom poveznicom, pronalazimo i u Bekim listiima, te u Grkovievu odlomku apostola. Drugi lan ligature, o, posve je razaznatljiv: zbog upisanih trokuta ostavlja mlai dojam, kao i njegova inaica pod br. 14, jer svojim ravnim vodoravnim potezima kao da se ve poravnao uz redake linije. Prisutnost desnog poteza i u jo jednome o (br. 14) navodi na pomisao o kakvoj regionalnoj posebnosti (uspostavljenoj moda analogijom prema crticama okrenutima nalijevo kod slova, s tendencijom prema statinosti slova, n, p / , /...).44 Upozoravamo i na spojenost slovnih oka,
U kanonskim glagoljikim staroslavenskim spomenicima Sinajskom euhologiju, Ohridskom evanelju, te Rilskim (Makedonskim) listiima (sve odreda makedonskim spomenicima) mogu se susresti i takvi oblici gdje donja vodoravna linija nije ni zakrivljena ni klinasta (kao u veini kanonskih/obloglagoljikih tekstova), a ni etvrtasta (kao kod nas u Baanskoj ploi i Jurandvorskim ulomcima). 43 Iako su zakonitosti grafijske organizacije u kamenu umnogome razliite, u potrazi za optimalnom procjenom posegnuli smo i za opisom ligaturnoga stanja u kanonskim glagoljikim tekstovima. Potvrdilo se da su obje pretpostavljene ligature razmjerno este (vo se upisuje u Zografskom i Assemanijevu evanelju, a go u Rilskim listiima i Assemanijevu evanelju). Usp. Horace Lunt, Ligatures in Old Church Slavonic Manuscripts. Slavistina revija 10/1-4 (1957), Ljubljana. 44 No ni ta posebnost ne bi bila dosljedna, jer dva o u ovom natpisu taj potei nemaju (br. 16, 39).
42
27
to nije odlika poznatih nam slova o u najstarijim glagoljikim tekstovima. Takve smo pojave svjedoci tek u mlaim tekstovima ustavne uglate glagoljice, a postaju uobiajenima tek od pojave tiska. Mogue je da je do tog spajanja dolo pri kasnijem podebljavanju slabo prepoznatljivih slovnih linija. Isto je tako i kod slova pod br. 14, 16, 19. 8. I ovo se slovo n moe dobro iitati. Oko mu je takoer trokutasto izvedeno (i to tako da potvruje Jonevljevu slovnu shemu: ),45 a sadri i dva vana pokazatelja starine: dvije crtice okrenute nalijevo (s time da je via upisana u nastavku donje linije oka, kako i jest u veini spomenika, i epigrafskih i pergamentnih), jamstvo slovne statinosti.46 Posljednje slovo u drugom retku zacijelo je e, premda bi se moglo i pomisliti da je posrijedi a. Naime, u osnovici je oblik kria, no na gornjem i donjem kraju okomite linije oigledne su dvije uklesane crtice na lijevu stranu. Zanimljivo je da je tako sredinja crtica najdua i najzamjetnija, te da je njezino prelaenje na desnu stranu upravo istaknuto. Inae, ta sredinja crtica, u budunosti i sklona ispadanju, u ovom je fragmentu, po veliini i snazi uklesa, jedna od dvije osnovne linije. Podsjetimo, u kanonskim tekstovima daleko su ei primjeri s dvije sredinje crtice (usp. Kijevske listie , Zografsko evanelje , Assemanijevo evanelje ), premda ima i primjera samo s jednom (druga ruka Zografskog evanelja , Sinajski euhologij , Ohridsko evanelje ).47 Hrvatsku pak glagoljicu i na zapadu i na istoku
9.
45 Takvo ili slino oko (s ravnom donjom crtom), pronai emo i u Valunskoj ploi ( ), Senjskoj ploi ( ), Grdoselskom ulomku ( ), dakle, na epigrafskim spomenicima. (Nije li sluajno da upravo pisanje u kamenu upuuje na vezu sa spominjanom trokutastom slovnom shemom? Ne upuuju li na to zakonitosti izvoenja slovnih oblika u kamenu /prvo se upie kri a potom se samo dva kraja spoje jo jednom kraom linijom/?) Drugaiji ustroj oka zapazit emo u Premudinim ostricima ( ), Humskom grafitu ( , ), Grkovievu odlomku apostola ( ), Mihanovievu odlomku apostola ( ) itd., a takav e oblik (dakle s ravnom gornjom crtom, poravnanom s gornjom redakom linijom) prevladati i od kraja 13. st. 46 Usp. T. Eckhardt, Napomene o grafikoj strukturi glagoljice.: 66-70. 47 Ponovno su posrijedi kanonski spomenici nastali na makedonskom prostoru.
28
karakterizira samo jedna crtica (dvije su samo na Plominskom natpisu - ), s time da smo proirenje te crtice nadesno, i preko glavne okomite linije (to je oznaka starine), zabiljeili samo u Mihanovievu odlomku apostola , nastalom takoer negdje na hrvatskom istoku. Slovo e u naem natpisu nipoto ne svjedoi tendenciju slabljenja te linije, tovie! I time se potvruju posebnosti epigrafike paleografije. 10. Ponovno slovo s. Znatno je manje od sljedeeg slova. Donji dio slova, trokut, takoer je bitno manji u odnosu na gornji, neto zaobljeniji dio slova nego to bismo to pretpostavili za oteeno s pod br. 1. Za razliku od tog poetnog, na ovome s vidljivo je takoer da je donji dio pravi trokut. Sada tek slijedi pitanje koliko je takav izgled uvjetovan paleografskim uzusima konkretnog doba48 a koliko klesarskim tekoama odnosno nevjetosti. Ovo slovo l od onoga pod br. 3. malo se razlikuje: osnovna je razlika u neprislonjenosti gornjeg oka na gornju redaku liniju, no to ionako u ovako starom kamenom zapisu nema oekivanu teinu. Ovo je slovo jedno od onih koja nam zadaju najvie potekoa. Nakon procjenjivanja svih mogunosti, i one prema kojoj desna okomita linija i ne bi pripadala istom slovu, zakljuili smo da je najvjerojatnije posrijedi slovo a, i to u obliku slinome onome a na Baanskoj ploi ( ), a pogotovu, i to po nepostojanju sredinje linije u trokutu, onome na Supetarskome ulomku ( ), unato tomu to pisar dva osnovna slovna dijela nije spojio. Tu izrazitu nepaljivost moemo tumaiti ili klesarovim nepoznavanjem pisma, ili pak krajnjom klesarskom nevjetinom pisme-
11.
12.
48 U kanonskim spomenicima izrazitog je trokutastog oblika donji dio slova s u: Kijevskim listiima, Prakim odlomcima, Marijinskom evanelju, Zografskom evanelju (obiju ruku), Sinajskom psaltiru. Oblost je pak istaknutija u Assemanijevu evanelistaru, Sinajskom euhologiju, Kloevu glagoljau Pokazuje se na koncu da tekstovi koji su pisani debljim linjama u pravilu imaju zaobljeniji taj donji dio.
29
nog autora, ini nam se da ima vie indikacija u prilog drugoj pretpostavci: neprimjereno su uklesane linije i mnogih drugih slova, a malo je vjerojatno da vjet klesar ne bi mogao slijediti zadani rukopis. Potvrivanje ovog slova i na krajnjem hrvatskom jugu, odnosno njegovo supostojanje s uvrjeenijim a, potvruje i prostorni kontinuitet hrvatskoga glagoljatva, a mislimo i da govori u prilog njegovu irilikom podrijetlu (u tom je razdoblju jo pretpostavljiviji smjer pismovnih utjecaja tj. irenja s istoka prema zapadu, sve do Svetog Petra u umi, a vjerojatno i neto dalje na sjeverozapad). Ako pak ne pristanemo na takvo itanje, lijeva polovica znaka ( ) ostaje neprotumaena, u desnoj bismo eventualno vidjeli neko p, pa bismo tako imali posve neobinu ligaturu pvo, ili pak pgo. Takoer, desni dio slova ( ) nipoto, zbog vremenskih koordinata, ne moe biti tapi (mlaa inaica jera: ), koji ionako na hrvatskoglagoljskom istoku ne oekujemo. 13, 14. Ponovno smo suoeni s dvojbom radi li se o ligaturi vo ili go. Za razliku od slova 6, 7, ovdje je spojnica u obliku klina, no to ne znai da smo rijeili dvojbu: ta su dva slova u starijim razdobljima, kako na kamenu tako i na pergamentu, vrlo slina (usp. npr. v u Zografskom evanelju i g u Kijevskim listiima , ili u Legendi o Svetoj Tekli /kraj 13. st./ ); razlikuju se preciznije samo unutar pojedinog teksta. To to na oblik po zarotiranosti na desnu stranu vie slii na slovo g, nema iskljuivu teinu: ve smo zamijetili znatne klesarske slobode, odnosno nedostatke oekivane vjetine. Zbog ove neodlunosti treba priekati sam pokuaj tekstne rekonstrukcije, kako bismo se mogli opredijeliti. Da je drugi dio ligature slovo o, nema mjesta nikakvoj sumnji. Dvojbe o odnosu ligatura vo i go i ovdje se nastavljaju. Slinost je vrlo velika prema br. 6, 7, s time da ovdanja trokutasta oka ne stoje poravnana uz jednu liniju. Nisu ak ni spojena, to oteava prepoznatljivost ligature (zanimljivo je da s jedne strane imamo neprovedeno spajanje, a s druge nepotrebno produivanje linije). Grafomorfoloki gledano, znatno je vjerojatnije pre-
15, 16.
30
poznavanje slova v, no zbog svih ovdanjih ogranienja mogue je i slovo g. Do primjerenije procjene moemo doi tek pokuajem tekstne rekonstrukcije, predoene na kraju ovoga rada. 17. U ovom razaznatljivom trokutu teko moemo prepoznati dovreno glagoljsko slovo. Nalik je na ono iz br. 12, no zbog tekoa i sa sljedeim slovom, ne moemo pretpostaviti slovo a irilikog podrijetla. Selektivno traei mogunost interpretacije, ostalo nam je tek nekoliko pretpostavki: ona slova kojima je tako smjeten trokut dio slova ili pak njegova osnovica (pod pretpostavkom nedovrenosti): s ( ), i ( , ), ( ), ili ( ). U prvom, drugom i treem sluaju, ostao bi neuklesan cijeli gornji dio slova, a u treemu (gdje bi se jo uvao trokutasti slovni okvir) sve unutranje linije. Kako god bilo, takva nedovrenost bila bi vrlo neobina i neoekivana (sline uklesne postupke nismo ni u kojem glagoljskom natpisu pronali), ak i ako klesar nije poznavao pismo (dijelovi slova mogu se doklesati i kasnije; pogreka nije nepopravljiva, kao kod premaivanja linija). Pravila grafemske distribucije (prema fonolokoj, iz usmenog izriaja) ovdje ne moemo optimalno primijeniti i zbog tekoa s itanjem sljedeeg slova. Pomoi nam tek moe tekstni pristup: rekonstrukcija rijei ili cijelog izriaja, a ona e govoriti u prilog prepoznavanja nedovrenog slova s bez klobuka. Ne preostaje nam kod ovog slova nita drugo doli se ponovno pozivati na pogreke i nedovrenost. S kojim uope slovima, u tim okolnostima, moemo traiti slinosti? Dolaze u obzir tek j (npr. ,51 ,52 53). U prvom sluaslova p (npr. ,49 50) i ju nije dovreno slovno oko, a jedna linija je premaena. Nema ni donekle oekivane crte s lijeve strane glavne okomite linije (u
49 50 51 52 53
18
Iz Marijinskoga evanelja. Iz Sinajskog euhologija. Iz Sinajskog psaltira. Iz Baanske ploe. Iz Grkovieva odlomka apostola.
31
veini kanonskih spomenika, npr. u Zografskom evanelju ; Baanskoj ploi , Bekim listiima ; s druge pak strane, nema je ni u Grkovievu odlomku apostola, ni u Mihanovievu ( , ). Nesumnjivo, najvea je slinost sa slovom erv u Sinajskom psaltiru (skenirana slika SOM), unato nedovrenosti gornjeg slovnog oka. 19 Ovdje, unato tomu to dvije linije u donjem oku nisu spojene i to je s gornje strane okomita linija premaena, nema sumnje da je posrijedi slovo o. Kod ovog slova suoeni smo ponovno s dvjema mogunostima: ili je posrijedi slovo s ili i. Navikli smo ve u ovom natpisu (1, 4, 10) da slovo s izgleda drugaije, da mu je donji dio pravilan trokut, te da je on zarinut u neto obliji, nepravilniji gornji dio. Ovdje je pak obrnuto stanje: dominantan gornji trokut zarinut je u donji dio. U gotovo svim kanonskim spomenicima slovo i uva oblik gornjeg trokuta, a u mlaima donji dio ve gubi oblik krunice i postaje znatno nepravilniji (usp. npr. Ohridsko evanelje: ). To je osobito izraeno u kamenim natpisima, usp. Plominski natpis ( ) i Jurandvorske ulomke II ( ). Slino i pronali smo u Bekim listiima ( , ). Sve ih karakterizira gotovo posve provedena izjednaenost gornjeg i donjeg dijela, a razlika je vidljiva samo u probijanju gornjeg dijela u donji. S ovim slovom nemamo nikakvih tekoa: posve je pravilno izvedeno n, ba kao i po br. 8. tovie, ovdje je jo vidljivija stara orijentacija na lijevu stranu posve donje horizontalne crtice.54 Vidi se takoer kako se klesaru alat izmaknuo, te je osnovna slovna linija pruena dublje od donje redake crte.
20
21
Donja e crtica, ba kao i kod slova p, postati, u odnosu na sredinju okomitu liniju, simetrina tek u formiranoj ustavnoj glagoljici (dakle od kraja 13. stoljea).
54
32
22
Ni ovdje nema mjesta sumnji: posrijedi je jor, slovo za tvrdi poluglas. Na temelju usporedbe s kanonskim spomenicima ustvrdili smo da je slinost naglaena samo s jorom iz Ohridskog evanelja ( ). Tu su dva okomito postavljena kruia ve izgubila svoje starije obline i posve se jedan drugomu pribliila.55 Tako je i u naim najstarijim epigrafskim spomenicima (u kamenu je male kruie jo tee izvoditi56). Gledamo li stanje i u drugim naim epigrafskim spomenicima, zamjeujemo da su se ustanovile dvije razvojne skupine jorova, prostorno neobiljeene. Prvu karakterizira poravnanje lijeve okomite linije ve uspostavljenog jednog desnog oka (precrtanog vodoravnom linijom po sredini): na Baanskoj ploi (slino kao u Bekim listiima): ,57 na Plominskom natpisu takav je drugi upisani jor: ,58 na Valunskoj ploi ( ), Jurandvorskom ulomku III ( ), Grdoselskom ulomku ( ). Oblik pak kvadrata, dakle svih etiriju poravnanih stranica, ima desna strana jora na Krkom natpisu ( ), Jurandvorskim ulomcima I ( ) i II ( ), a i na Grdoselskom ulomku ( , ) /.../. Na oblik blii je drugom nizu: na gornjoj strani uteena je izvedba jedne linije (posrijedi je trokut a ne etverokut, kad ve nema oblih linija), a s donje strane je doista uklesan posve nepravilan etverokut (izvorno simetrini slovni dijelovi sada to vie nisu). Istodobno, od obaju nizova dijeli ga nepostojanje ravne okomite linije, odnosno inzistiranje na trokutastoj osnovici obaju slovnih oka, to je grafiki sloenije stanje. Ponovno emo najveu slinost pronai u Ohridskom evanelju: . Konanu etverostraninost spojenih desnih oka
55 Do takve je promjene dolo i zbog promjene sredstva za pisanje na meku materijalu: uporabom zailjenog pera razlikuju se tanke od debelih linija, a izvedba manjih kruia je pritom znatno tea. Stoga se i meuprostor izmeu gornjeg i donjeg oka (kruia) posve izgubio; samo je poprena crtica ostatak stare razdvojenosti. Tako e biti i u najstarijim hrvatskim pergamentnim fragmentima, npr. u Bekim listiima e lijeva strana sad ve jednog, dodue crtom prepolovljenog oka, biti poravnana , u Grkovievu odlomku apostola cijelo je to veliko oko elipsastog oblika , a u Mihanovievu odlomku apostola potpuno etvrtastog (ondje se i ne pie jor, nego jer: ; to zbog istog oblika desne slovne strane i nije bitno). 56 U Kijevskim listiima npr. ta oka zauzimaju tek etvrtinu slovne visine. 57 Na Baanskoj ploi pojavljuje se i alternativan jor: . 58 Prvome joru poravnan je samo gornji, vodoravni dio: .
33
moemo tumaiti i iskliznuem poteza ispod poprene crtice previe na desnu stranu, pa je u donjem dijelu valjalo upisati jo dva poteza (to s donje strane takoer ini etverokut). S grafomorfoloke strane zanimljivo je, i razmjerno neobino, to je lijevo oko gotovo posve spojeno s desnom stranom; izmeu njih ne postoji nikakva spojnica. Poloaj tog lijevog trokuta takoer je posve razliit od budue sudbine ovog znaka; u ostalim poznatim epigrafskim hrvatskoglagoljikim spomenicima 12. st. lijevo e se oko potpuno priljubiti uz desno donje oko, tako da e se s vremenom njegov donji dio prisloniti i uz donju redaku liniju (npr. , u Splitskom odlomku misala, s kraja 12., odnosno s poetka 13. st., takoer s istonog hrvatskoglagoljskog prostora; u Kukuljevievu odlomku misala s poetka 13. st., sa zapadnog hrvatskoglagoljskog protora: ). Prema razlici u veliini uklesa i dubini uklesanih slova, prema tekstnoj organizaciji u retke, a i prema razlikama u grafomorfolokim slovnim izvedbama, mogli bismo zakljuiti da je s netom opisanim jorom zavrio prvi dio natpisa, prvi zapis. Ostaje tekoa sa slovima upisanima u 5. nizu, a pod osnovnim slovima u 4. retku. U drugom dijelu natpisa slova su znatno slabije vidljiva, uklesi su znatno plii, a ta razlika proistjee jamano i iz razliitog sredstva za pisanje. Izvedba ovih slova doista vie lii na grebanje (dakle kao u grafita) nego na klasino klesanje.59 Mogli bismo pomisliti i da je rije o jednoj ruci koja je promijenila nain pisanja i veliinu slova, s nakanom da utedi prostor, ali vjerojatnijim nam se ini da su posrijedi dva manje-vie neovisna zapisa, koja su pisale i dvije razliite osobe u ne prevelikom vremenskom razmaku. Uza svu zapaenu razliku u nainu izvoenja slova, pokazuje se ipak da je slovna grafomorfologija u segmentima razliita, no jo uvijek dovoljno jedinstvena da ostane u okvirima tog najranijeg razdoblja. Vjerojatnijim drimo stoga da je rije o drugoj ruci, o barem neto mlaem zapisu. Tomu u prilog govori i smjetaj meu redake linije: prvi se redak novog zapisa
59 Ostaje nam otvorenim pitanje o mogunostima grebanja u tako tvrd materijal kao to je mramor.
34
zapravo uklopio u stariji zacrtani, tako da su se slova 23-27 zapravo smjestila u stari redak, ispod primarno upisanih slova (17-22). To je oigledno bilo motivirano eljom za utedom prostora, jer stariji klesar njime nije optimalno gospodario (odatle veliki razmak izmeu donjih dijelova slova i donje crte 4. retka). tovie, novi zapis, osim spomenutog umetanja, ima posve nove uparane linije, tj. redake granice, kao i slova - slabije vidljive. Zanimljivo je kako se gornja linija ponad 6. slovnog niza (5. retka) upisuje neovisno o donjoj liniji prethodnog retka. Posrijedi je vaan pokazatelj vremenske, pa time i tematske razdvojenosti ovog natpisa. 23. I ovdje moemo biti sigurni da je upisano slovo g bitno razliito od onoga koji bi bio pod br. 6, ujedno i izvedeno prema uobiajenim poznatim uzusima pisanja ovoga slova. Oka su izrazito obla, oblija nego to je to bilo koji slovni oblik u prvom dijelu ovog natpisa. Ponovno jor, slinog oblika kao pod br. 22. Razlika je ipak vana: u ovom je primjeru konani oblik spojenih desnih slovnih oka trokutastog oblika ( ), dok je u prethodnom primjeru etvrtastoga. Po svojoj trokutastoj cjelovitosti desnog dijela, ovaj je slovni oblik najblii odgovarajuima u Valunskoj ploi ( ), Jurandvorskim ulomcima III ( ), treem primjeru iz Grdoselskog ulomka ( ),60 s time da je razlika iznimno vana: u naem je spomeniku uspostavljena okomita linija s krajnje desne strane, a u ostalim nabrojenim natpisima, sukladno duktusu koji slijedi slijeva nadesno, poravnana je lijeva linija desnog slovnog dijela. Za razliku od prethodna dva slova, ovo - zacijelo d - nije poravnano, odnosno visinom prilagoeno ostalima. Razlozi nisu prostorni (dovoljno je mjesta za punu slovnu visinu), ve zacijelo proistjeu iz nevjete autorove ruke koja je isprva oblikovala
24.
25.
I u Grdoselskom odlomku nailazimo na obje vrste jorova: dvaput etvrtasta i jednom trokutasta oblika.
60
35
premala oka, oslonivi ih na donju liniju, te je stoga i dvije spojnike linije, spojene pod otrim kutom, prerano/prenisko sastavila (takva iljasta spojnica ramjerno je rijetko zasvjedoena, no ipak dovoljno da zasvjedoi o morfolokoj potenciji: usp. npr. Beke listie: , natpis Baanske ploe: , Kijevske listie: ,61 Humski grafit br. 38:62 ). 26. Sljedea dva slova, zbog mogunosti da oznaavaju godinu upisivanja, osobito izazivaju nau pozornost. Prvo moe biti samo slovo (to oznauje broj 1000). Njegova bi morfoloka neobinost bila pojednostavljivanje donjeg slovnog oka (oblog odnosno kvadratiziranog) u crticu. Premda slian oblik u usporedbenim ispisima glagoljskih slova nalazimo samo na Baanskoj ploi ( ) i u kurzivnim tekstovima,63 te kao dijelove ligature mc,64 takav proces pojednostavljivanja grafogenetiki je ovjeren (od krunice, odnosno kvadratia prema crtici), dodue pri meupisamskom posuivanju.65 Neobian je i linijski smjetaj ovog slova: kao gornja crta (koju, tovie, probija dvjema okomitim crticama) posluila mu je donja vodoravna linija slova i iz prethodnog retka. Na donju liniju slova i iz prethodnog retka naslonilo se i sljedee slovo, najvjerojatnije iriliko m, koje e ve od 12. st. biti prisutno u glagoljikim tekstovima,66 a uskoro i posve prevladati, te istisnuti starije, granato m. Ovdje nam je njegova morfologija neobinija, i to u gornjem slovnom dijelu, produenim linijama nad tokama gdje se spajaju slovni krakovi. U i-
27.
U prvom retku npr. duha. Inae u natpisu Baanske ploe dominiraju inaice: , . Usp. B. Fui, Glagoljski natpisi: 10. 63 Josef Vajs, Rukovt hlaholsk paleografie. Prag, 1932: 96. 64 Usp. stanje u Splitskom odlomku misala: . 65 Usp. promjenu slova ta u irilici ( ) nakon preuzimanja iz glagoljice ( ). 66 Takvo emo m pronai esto u Mihanovievu odlomku apostola, ali u otprilike istodobnim, pa i starijima Budimpetanskom odlomku, Grkovievu odlomku apostola i na Prvoj stranici Kijevskih listia, neemo ih zatei. Na zapadnom dijelu hrvatskoglagoljskog prostora u svim 12stoljetnim tekstovima stoji takvo m.
62
61
36
rilikim paleografijama potvrde takvu naglaavanju gornjih slovnih dijelova pronali smo npr. u Listiima Undoljskoga, 11. st. ( ), i u Dobromirovu evanelju, 12. st. ( ). U ostalima dominiraju, pretpostavljeno stariji, raireni oblici, npr. u Suprau Savinoj knjizi. Za grafomorfoloku saljskom zborniku, ili procjenu slova m vaan je i odnos slovnih linija: u najstarijim irilikim tekstovima dominira usporedno upisivanje (npr. ), dok je samo ponegdje oigledna raskraenost, npr. u Listiima , no ni Undoljskoga: , u Arhangelskom evanelju (11. st.): ondje tako izrazita kao na naem natpisu. Prema tom kriteriju, .67 Taknajblie je upravo stanje u Bekim listiima (12. st.): va rana praksa naputanja granatog m moe govoriti u prilog irilinosti podrijetla mlaega i u prilog tadanjem irenju glagoljakog inventara s hrvatskog istoka na zapad (usp. stanje u Baanskoj ploi, Bekim listiima), to se, uostalom, dobro potvruje i u prisutnosti drugih irilikih slova u zapadnim hrvatskoglagoljskim tekstovima. Naposljetku, ako smo doista dobro iitali posljednja dva slova, u nemogunosti da ih zajedno s prethodnim slovima sloimo u jednu rije, ne preostaje nam nita drugo doli da u njima prepoznamo broj, i to godinu 1060. Da sve bude jo zanimljivije, ta se godina dobro poklapa s predoavanim paleografskim datama. Zbunjuju, dodue, prethodna slova u retku: g, , d, no o tome emo prosudbu podastrijeti na kraju ovoga rada. 28. Na poetku 6. ispisanog niza (a petog retka linijama obiljeenog) stoji najvjerojatnije slovo v. Ono je znatno razliito od moguih slova v u ligaturama 6-7, 13-14, 15-16, i po svemu odgovara uzusima starije, tzv. oble glagoljice; oka su, zbog obrade u kamenu, prilino uglato izvedena, spojena simetrino prelomljenom spojnicom (takvu izrazitu iljatost spojnice pronali smo jo u Jurandovorskim ulomcima I: ). U epigrafskim spomenicima hrvatskog sjevera prevladava ili zaobljeni ili dvostrukouglati oblik spojnice: Valunska ploa: , Krki natNa Baanskoj ploi dva su osnovna kraka, lijevi i desni, usporedni.
67
37
pis: , Baanska ploa: , Jurandvorski ulomak II: . Slino je i s najstarijim pergamentnim tekstovima prije ustanovljavanja ustavne uglate glagoljice: npr. Beki listii: , Grkoviev odlomak apostola: , Mihanoviev odlomak apostola: , Prva stranica Kijevskih listia: . Prema svemu sudei, i ovaj je oblik spojnice u KGN odreen klesarovom spretnou. Zbog mogunosti iitavanja prve rijei ovog retka kao karakteristine kontrakcije glj (= glagolj ), morali bismo dopustiti i mogunost da na tom prvom mjestu u retku stoji slovo g, obloglagoljikog uzusa (bez tragova osebujnog prilagoavanja redakim linijama), bez ikakvih tragova izdizanja lijevog oka i rotiranja slova nadesno. Pokazatelja takvog odnosa, dodue, nigdje tako izrazitog kao ovdje, pronali smo npr. u: Ohridskom evanelju: , Bekim listiima: . Kao potvrdu ovakvoj morfolokoj slinosti slova v i g moemo uzeti i stanje u Humskom grafitu br. 9 iz 13. st., gdje kao slovo g stoji: .68 Nad tako uspostavljenom kraticom oekivali bismo i titlu - ona bi se mogla preklopiti s prepoznatom gornjom meuredakom linijom ( ). 29. Paleografska vanost ovoga l sastoji se ponajprije u ravnotei svih triju slovnih oka i u naslonjenosti gornjeg oka na spojnicu dvaju donjih. Sva tri oka izrazito su trokutastih oblika: oni se ne poklapaju s rekonstriranim Jonevljevim praoblikom,69 no iskazuju naelo jednostavnosti: kako uz to manji broj poteza uklesati ovo razmjerno sloeno slovo (pa tako ne stoje kvadrati, nego upravo trokuti; na istu se liniju oslanja jedno donje oko i jedno gornje). U razmjerno slabo vidljivom dijelu dade se razaznati sloeno slovo za prejotirani stranji nazal ( ). U hrvatskoglagoljskim tekstovima nije nigdje drugdje zabiljeen (pa se tako navodi
30.
68 69
Usp. B. Fui, Glagoljski natpisi: 194-195. Umjesto Jonevljeva modela ( ), ovdje nalazimo drugaiji smjetaj trokuta:
38
kako su stranji nazali u hrvatskim tekstovima nestali do 11. st.). Na ovom, takoer nevjeto uklesanom slovu, prepoznaju se neka odstupanja od uvrijeenog oblika u pergamentnim tekstovima tzv. oble glagoljice (npr. Zografsko evanelje: , Assemanijevo evanelje: , Kloev glagolja , Kijevski listii ), ponajprije u nepodijeljenosti gornjeg dijela lijevog slovnog polja, u nedostatku sredinje crtice u desnom dijelu slova (zajednikom svim nazalnim slovima), te u dvostrukoj spojnici koja zamjenjuje malu krunicu u netom nabrojenim primjerima. 31. Poznavajui nesigurnost klesarske ruke, opet moemo dvojiti izmeu slova i i s. Opa grafomorfologija ide u prilog prvoj mogunosti (donji je dio slova vei od gornjega). Leksika ralamba doputa pak i itanje ide (aorist glagola iti za 2. i 3. lice jednine) i itanje sde (s ve uobiajeno isputenim izvornim jerom iza prvog suglasnika /sde/; mjesni prilog / = ovdje/). Ovo je d bitno razliito od onoga pod br. 25, i to po dvostrukoj uglatosti spojnice koja povezuje slovna oka. U najstarijim pergamentnim tekstovima na istome mjestu stoji izrazito obla spojnica (npr. Zografsko evanelje: , Assemanijevo evanelje: , Sinajski euhologij: , Kijevski listii: ). Uglatost se, kao rezultat zainjanja slovne koordinacije, nazrijeva u Prakim odlomcima ( ). Ipak, ova je uglatost prije rezultat tekog uklesavanja (grebanja) oblina u kamenu. Uglatost ovakva tipa potvrena je i na Baanskoj ploi:70 , na Senjskoj ploi: , 71 . Humskom grafitu br. 9: Za razliku od slova pod br. 9, ovdje je e vrlo oblo izvedeno, tovie, oblije nego to bismo oekivali (i sa stanovitom ukoenosti nalijevo) i s obzirom na kameni materijal (usp. stanje
32.
33.
70 Kao to smo zabiljeili pri opisu slova pod brojem 25, na natpisu Baanske ploe stoje i primjeri sa iljastom spojnicom: . 71 Usp. B. Fui, Glagoljski natpisi: 194.
39
na Baanskoj ploi: , na Plominskom natpisu ) i, s obzirom na obiaje pri upisivanju na pergament, npr. u Zografskom evanelju: , Assemanijevu: , Sinajskom psaltiru: , Kijevskim listiima: , Bekim listiima: . Poprena crtica (jer je redukcija dvostruke crtice provedena jo na makedonskom i ekom prostoru, usp. npr. u Ohridskom evanelju: i Prakim odlomcima: ) ovdje je, kao i pod br. 9, vrlo naglaena, naglaenija nego, kako smo vidjeli, u makedonskim, bugarskim i ekim spomenicima. 34. Oblik ovog slova n, kao i opis, isti je kao pod br. 21. Jedina se razlika svodi na neto veu oblost slovnog oka kod ove inaice. Iako ovo slovo nema na vodoravnoj liniji sa strane karakteristine nadolje okrenute repie i iako je prilino nemarno izvedeno (jarbol je ukoen, a poprena linija ukrivljena), malo je mjesta sumnji da je to slovo a. Ako priloeni crte valja iitati kao jedan slovni znak, tada je izvjesno da se dio slova izmeu slovnih oka ne vidi. Najvjerojatnije bi u tom sluaju bilo posrijedi slovo d, s time da je lijevi dio spojnice bio slabije uparan, pa je tako do danas postao nevidljiv. Repi uz lijevu stranu lijevog oka morali bismo tada tumaiti pisarovom omakom. Druga je mogunost da tu traimo dva slova. No, tada se moramo suoiti s vrlo velikom tekoom pri tumaenju prvog znaka. Nije li to slovo r (to je manje vjerojatno upravo zbog mogunosti da tako iitamo sljedei znak) ili nepotpuno izvedeno h? I desni dio mogao bi biti slovo r ili slovo h, u oba sluaja vrlo nepravilno izvedena, ili pak iriliki poluglas (jer), slino upisan i na Baanskoj ploi: .72 To bi nam se i moglo uiniti
72 Meusobno posuivanje inventara u glagoljikim i irilikim tekstovima posve je uobiajeno i na epigrafskim i na pergamentnim tekstovima (usp. natpis Baanske ploe, Supetarski ulomak, Kninski odlomak, Humska ploa; Mihanoviev odlomak apostola itd.).
35.
36, (37?)
40
moguim kad ne bi bilo tekoa s prethodnim znakom. Ovako, s osloncem u izoliranoj grafomorfologiji (dakle bez uvaavanja tekstnih zakonitosti), drimo vjerojatnijim da je posrijedi jedno slovo, i to d. Tekstno nas promiljanje moe i drugaije usmjeriti. 38. Ponovno smo u dilemi hoemo li ovo slovo prepoznati kao g ili kao v. Zarotiranost nadesno govorila bi u prilog prvoj mogunosti, no vidjeli smo dosad da ona ne mora biti presudni kriterij u natpisima slobodnije izvedbe. Nema sumnje da je ovo slovo o. Za razliku od prethodna tri primjera (7, 14, 16, 19), ovdje se slovna oka ne dodiruju. To je uostalom osobina (isprva s veim razmakom, a postupno sa sve manjim) velike veine glagoljikih spomenika (do pojave tiska, kada spojena oka prevladavaju, npr. u Prvotisku misala iz 1483. godine: ). U spomenuta etiri sluaja mislimo da nije posrijedi znak pomlaenosti, nego pokazatelj da je netko, nepaljivom rukom, podebljavao stariji i slabije vidljiv zapis (odnosno njegov prvi dio - prva etiri retka). Ovo slovo ne moe biti nita drugo doli i, s time da je okomita linija ( ) nastala pogrekom (vjerojatno zbog prevelike blizine prethodnom slovu). I cijelo slovo je ukoeno zbog nemarnosti ili zbog pisarova neznanja: okomita linija postala mu je osloncem, pa stoga slovna oka ne stoje jedno tono ponad drugog. Ne vjerujemo da se ovdje moe iitati slovo erv, zato to podrazumijeva posve neprilino povezivanje s prethodnim slovom kroz jednu slovnu liniju, a i zato to tada ne moemo protumaiti zatvorenost donjeg slovnog dijela ( ). Ponovno slovo n, vrlo slino prethodnim trima primjerima.
39.
40.
41.
41
42.
Kao i kod slova pod brojem 22 i 24, i ovdje je rije o tvrdom poluglasu (joru). Po etverouglatom rasporedu desnog dijela slova (iako se i na ovom primjeru prepoznaje sklizanje ruke, te neravnost i isprekidanost linija) vea je slinost sa slovom br. 24. Nepravilnost odraava i potpuna neporavnanost gornje linije lijevog oka sa sredinjom linijom koja presijeca desni dio slova. Kao i nekoliko puta dosad, i ovdje smo pred dilemom da li se odluiti za slovo s ili i. Ako je posrijedi s, lako se moe povezati . sa sljedeim prednjim nazalom e ( ) u povratnu zamjenicu se Tvorba prethodne rijei ne upuuje na glagolski oblik koji bi tomu prethodio. Ako je pak posrijedi slovo i, ono bi s prethodnim jorom inilo slovo (diagraf) jery. U tom sluaju teko je protumaiti ulogu sljedeeg slova za prednji nazal e . (Je li moda posrijedi poetak nedovrene rijei?). Posljednje slovo koje vidimo uglavnom u cijelosti zacijelo je slovo za prednji nazal (e ). Desni dio ovog sloenog slova (ealj) vrlo je uglato izveden, u skladu s materijalnim ogranienjima, posve razliito od prakse u pergamentnim tekstovima.73 Sputeni smjetaj (polu)kruia s lijeve strane (pri emu vie ne stoji na sredini, uz sredinju crticu desnog slovnog dijela, nego je priljubljen uz donju liniju slova) vrlo je neuobiajen. Nismo nigdje drugdje pronali takvo rjeenje, pa nam ne preostaje nita drugo nego da i tu neobinost tumaimo nepreciznou, odnosno pomanjkanju vjetine pisara. Moemo pretpostaviti jo i da je posrijedi slovo jor, s time da nije izvedena krajnja desna okomita linija. Ono to tomu ne govori u prilog bila bi spojenost lijevog (polu)kruia s pravokutnim tijelom slova, jer bi nas to upuivalo tek na XIII. st., i to na tekstove ustavne koordinirane glagoljice, razvijene na hrvatskoglagoljskom zapadu (usp. npr. stanje u Kukuljevievu ili Birbinjskom odlomku misala: ).
43.
44.
Na natpisu Baanske ploe takoer zatjeemo, kod slova je veliku uglatost obaju eljeva, i lijevog i desnog ( ).
73
42
45.
Iako se ovdje vidi samo gornji dio slova (dva slovna oka), moemo ustvrditi da je najvjerojatnije posrijedi slovo v, ili moda, zbog ve zamijeene slobode u rotiranju slova, slovo g. Tragovi izvorno, vjerojatno, pretposljednjeg slova u 6. linijskom retku ( ), pod br. 46, upuuju na slovo o, ili pak na g, v Zbog oteenosti teko je ita konkretnije rei.
(46).
(47, 48, 49). U posljednjem, 7. linijskom retku (8. slovnom nizu) slijede : /v, tragovi jo nekoliko slova (47 : /t/, 48 : /i, s?/, 49 g?), no ni ovdje se zbog iznimne ulomljenosti ne moemo upustiti u temeljitiju ralambu.
4. Zakljuak: itanje Konavoskog glagoljskog natpisa

Nakon pregleda svih mogunosti slovnog prepoznavanja, s uporitem u dosadanjem paleografskom znanju, moramo uznastojati i proitati zabiljeeni tekst. Unato razmjerno dobroj vidljivosti upisanih slova, ogranienja grafemike distribucije, udruena s nekim tekstnim zakonitostima i leksikim pretpostavkama, a unutar prepoznatih tekstnih (stupakih i redakih) okvira, nisu nas dovela do suvislog tekstnog odsjeka. Osim pisarske nepreciznosti, odnosno (pre)velike slobode u oblikovanju slova, umnogome je uzrok tom naem nepotpunom tekstnom snalaenju i nepoznavanje onovremenog i onoprostornog leksikog bogatstva, djelomice i gramatikih zakonitosti. Predoit emo ipak nekoliko mogunosti tekstne interpretacije, ostavljajui je naposljetku otvorenom. Prvi bi se dio natpisa (prva etiri retka, odnosno pet slovnih nizova) mogao ovako iitati: 1. [IS]KL2. [E]SA GONE3. SLAVO GO4. SPOIN 5. GD M (=1060)
43
Pretpostavljena reenica, s naznaenom godinom nastanka, u skladu je s tekstolokim oekivanjima izgraenima na poznavanju grafitne i natpisne prakse u tom smislu bogatijeg zapadnog hrvatskog glagoljatva.74 Primjedbe da na natpisima iz tih ranih glagoljakih razdoblja ne postoji obiaj upisivanja godina lako moemo otkloniti istiui slobodu izvedbe grafita, bez obzira na vrijeme i prostor njihova nastanka. Najvea primjedba ovakvu iitavanju jest nepotvrenost rekonstruiranog glagola klesati u tom ranom dobu pismenosti. Akademijin rjenik naznait e za ovu rije: U pisaca naega vremena po novoslov., i uputiti na ulekov Rjenik znanstvenog nazivlja.75 Petar Skok takoer tvrdi: Glagol klesati s izvedenicama potvren je samo kao ulekov termin, a u slovenskom kod pisaca u znaenju Steine behauen (...)..76 Iako nemamo potvrda prisutnosti toga glagola kroz povijest na srednjojunoslavenskom prostoru, drimo kako je glagol klesati mogao postojati na zanimljivom nam prostoru i u tako ranom razdoblju. Sastavljeni rjenici povijesnog blaga, npr. onaj Daniiev, nisu obuhvatili sve napisane tekstove, kao to ni svi napisani tekstovi ne sadre odgovarajuu leksiku sveukupnost.77 Potvrdu takvoj mogunosti moemo traiti u prisutnosti iste rijei u drugim slavenskim jezicima: u slovenskom jeziku, gdje postoji glagol istog oblika i sadraja (uz neke semantike specijalizacije), dovodi se u etimoloku vezu s onomatopejski motiviranima glagolima kresati78 ili pak s rekonstruiranim praoblikom *kleps(k)ati, nesvrenim parnjakom glagola *kles(k)no ti, odnosno sa slovenskim glagolima klepa79 ti, klestiti, dleskati. U ekom jeziku u priblinom znaenju koristi se glagol klestit, u gornjoluikom kleska, u poljskome kle sna . Takva proirenost u slavenskim jezicima, uza sve etimoloke pretpostavke, doputa mogunost da se spominjani glagol koristio i u Konavlima u 11. stoljeu. Dobro to potvruje i primjer iz starog srpskog jezika klesen sa znaenjem: komad mesa, slanine; odrezan komad.80
B. Fui, Glagoljski natpisi. Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU 5 (1898-1903), Zagreb. 76 Petar Skok, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, II. Zagreb, 1972. 77 uro Danii, Rjenik iz knjievnih starina srpskih. Beograd, 1863. 78 France Bezlaj, Etimoloki slovar slovenskega jezika, 2. knjiga. Ljubljana, 1982. 79 Marko Snoj, Slovenski etimoloki slovar. Ljubljana, 1997. 80 P. Skok, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, II; F. Bezlaj, Etimoloki slovar slovenskega jezika, 2.
75
74
44
Prepoznato ime Goneslavo oigledno je slavenskog korijena, no s posebnim doetkom -o, znakom romanizacije.81 I ovakva zasvjedoenost slavensko-romanskog proimanja moe posvjedoiti starost natpisa. Oblik Goneslav nismo u izvorima nali zasvjedoen. U Ljetopisu popa Dukljanina pronali smo pak ime Gojislav. tovie, knez Gojislav I., sin dukljanskoga vladara Stefana Vojislava (Dobroslava), vladao je Dukljom nakon oeve smrti (1042. ili 1043. g.) sa svojom majkom. Zabiljeeno je takoer da je Gojislav zajedno s bratom Prelimirom ivio u Trebinju i da su obojica ubijena, otprilike poslije 1054. g.82 Vrijedi istaknuti da se radi o priblinom vremenu i o priblinome mjestu nastanka naega natpisa. Grafemikom smo usporedbom imena Goneslav i Gojislav zakljuili da se moe raditi i o istome imenu, pogotovu ako pretpostavimo pogreku pri prijepisu: u irilici, ve umnogome proirenoj na tim prostorima, slova n i i su vrlo slina: (n) : (i), a do variranja prednjih vokala iza glasa j, e odnosno i, takoer je moglo doi zbog njihove nepotpune fonemske realizacije u toj poziciji. Posve je drugo pitanje spominje li se na KGN taj povijesni Goj/i/slav ili pak neka posve druga, povijesno nam nevana ili nepoznata linost (sveenik, pisar...).83 Osnova -goj- posve je slavenska i upuuje na uzgajanje, hranjenje, lijeenje, a kao imenica nosila je i znaenja ivot i mir,84 pa je tako bila vrlo pogodna za onomastike tvorbe (usp. jo imena: Gojmir, Gojmer, odakle izvodimo karakteristinu opoziciju slav : -mir/-mer, Gojana, Gojilo, Gojko, Gojak, Gojan).85 Rije gospoin [gospojin], u znaenju gospodin, kao i oblik gospoina [gospojna], potvren je u Daniievu Rjeniku:86 omekano zavrno d osnovice gospod- ostvaruje se kao [j], ba kao i u nekim suvremenim tokavskim dijalektima, npr. u rijeima gospoja, gospoj(i)na... Zanimljivo je
Usp. npr. oblike hrvatskih imena u starijoj latinskoj epigrafici: Trepimero, Branimiro, Lubimiro, Piruanego, Desimiro 82 Eduard Perii, Sclavorum regnum Grgura Barskog. Bar, 1998: 40. 83 U tablici dubrovakih vlasteoskih rodova koji su, prema dubrovakim kroniarima, podrijetlom iz Konavala pronali smo rod: Goislavo (Gacislavo, Gailovo, Gaislavo, Galiolovo) i zabiljeke da je utrnuo u prvoj polovici 14. st. U 13. st. spominje se u Cavtatu i stanovita Gojislava. N. Kapetani i N. Vekari, Stanovnitvo Konavala, 1: 213. 84 U staroslavenskom rjeniku takoer emo nai mir kao znaenje rijei goj. Usp. npr. Josip Hamm, Staroslavenska itanka. Zagreb, 1971: 106. 85 P. Skok, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, II: 586. 86 . Danii, Rjenik iz knjievnih starina srpskih: 226.
81
45
da umjesto slova i za glas [j] nije posluilo slovo erv / /. Ono je oigledno na dubrovakom podruju ve bilo specijalizirano za pisanje glasa []. U petom retku prije upisane godine stoje tri slova: gd. Nekoliko nas neobinosti odmah zbunjuje: prvo, ne znamo je li posrijedi kratica ili nije (jora iza zavrnoga suglasnika, kako bi odgovaralo distribucijskim pravilima, nema, ali nema ni title kojoj je zadatak da upozori na kraenje); nismo ni sigurni je li prvo slovo g ili v. Niz gd mogao bi nas dovesti do kratice (suspenzije) za godinu; sredinji jor moda je upisan pogrekom pri prijepisu s predloka, zbog znatne slinosti glagoljikih jora i o ( : ). Kao to smo ve bili istaknuli, susjedna slova m prema glagoljikoj azbuci zacijelo oznauju godinu 1060. (=1000, m=60). Drugi dio teksta, znatno slabije vidljiv odnosno plie upisan, sa sitnijim slovima manje naglaene uglatosti87 (to vie odraava grebanje nego klesanje), upisala je zacijelo druga ruka. Sveukupno je na natpisu premalo mjesta da bismo mogli suditi o tekstnom jedinstvu, pa smo se morali, u procjeni da se natpis sastoji od dva dijela, osloniti na tehnike pokazatelje. Vremensko nepoklapanje upisivanja prvog i drugog dijela ogleda se i u dvostrukim redakim linijama, koje se mogu prepoznati u petom retku odnosno u estome slovnom nizu. Tamonja su se slova smjestila izmeu tanjih linija bez ikakva obzira na gornju deblju liniju. S prepoznavanjem sadraja imamo velikih tekoa unato razmjerno dobroj prepoznatljivosti veine slova. Naziremo nekoliko mogunosti: prva tri slova u 6. nizu (5. linijskom retku) mogla bi biti uobiajena kratica za 1. lice prezenta glagola glagolati (ak bi se i crtica ponad v mogla prepoznati kao titla): gl(agol)j . Mogue je takoer da se na kraju retka spominje nakon veznika i - denar odnosno denarh (bez konanog jera), a na poetku 7. retka imenica voin (u znaenju - vojnik) ili pak odreeni pridjev voinye (akuzativ mnoine).88 Ako je ipak posrijedi imenica voin (rjeniki potvrena), tada bi iza jera zacijelo bilo slovo s, koje bi sa sljedeim slovom za prednji
Uglatost slova prouzroenu tekoama klesanja u kamen ne smijemo brkati s osobinama koordinirane glagoljice, tradicionalno nazivane uglatom odnosno hrvatskom ustavnom glagoljicom. Isto tako, ne smijemo odagnati ni mogunost utjecaja takve kamene obrade na konstituiranje ustavne hrvatske glagoljice 88 Iako staroslavenski rjenik to ne potvruje, moda bismo i od imenice goi (=mir) mogli oekivati i pridjev goin odnosno u odreenom obliku goinyi, s akuzativom mnoine upravo: goinye , to bismo u naoj teksturi takoer mogli prepoznati.
87
46
nazal inilo povratnu zamjenicu s. Sam glagol bi zatim slijedio. Prema svemu ralanjenome, ini nam se vjerojatnim ovakvo itanje: 6. GL(AGOL)J I DENAR 7. VOINYE V // VOIN SE V 8. T Ne bismo ipak smjeli posve iskljuiti ni drugu mogunost koja ne zamjeuje nikakav vojni leksik, nego izriaj s aoristom glagola ii i uputu na neto dvojno: 6. GL(AGOL)J IDE NA D7. VOINYE V 8. T Elemente koje smo uoili, s potkrepom u priloenoj grafomorfolokoj analizi, mogli bismo i dalje kombinirati. S ovako malo materijala, i to oteenog, i s razmjerno skromno obraenom leksikom graom naeg ranog srednjovjekovlja na koju se moemo osloniti, nismo mogli dublje proniknuti u sadraj naeg natpisa. Voljeli bismo da objavljeni opis pojedinih slova (opet s ogranienjem u malom broju istodobnih i istomjesnih glagoljikih spomenika), odnosno mogunosti njihova prepoznavanja, te upuivanje na vanost ovog natpisa, prema svemu sudei nastalom u 11. st.,89 i bez sigurnosti proitanog sadraja, bude poticajem za daljnje filoloko i
89 Ne smijemo iskljuiti ni mogunost da je do samoga klesanja dolo i kasnije, moda i nakon 12. st., ba kao to je sluaj s glagoljskim zapisima u bosanskim kodeksima ajnikom evanelju i Radosavljevu rukopisu iz kraja 14. odnosno 15. st. (V. tefani, Glagoljski zapis u ajnikom evanelju). Takvo bi klesanje, zbog ve ugaenog prirodnog razvoja glagoljice na tim prostorima, moglo biti samo sekundarno, nastalo prema starijem predloku (prema grafemikim datama a i prema prepoznatoj godini iz 11. st.), s okamenjenim, eventualno u meuvremenu uruenim (degeneriranim) starim slovnim oblicima. Zbog te pretpostavljene grafijske petrificiranosti datacijsko pitanje nas ne mora odvie brinuti no, ne poznavajui zakonitosti uruavanja glagoljikih slova (malen broj takvih primjera), to ipak moramo imati na umu.
47
povjesniarsko suoavanje s ovim prevanim spomenikom istonoga krila hrvatskog glagoljatva. Kao to nas svojedobno, filologe i povjesniare, njegov pronalazak nije iznenadio, tako se i dalje nadamo novim otkriima i jo obilnijem popunjavanju glagoljake karte naih junih prostora.
48
THE NEWLY DISCOVERED GLAGOLITIC INSCRIPTION IN SOUTHERN CROATIA NIKO KAPETANI I MATEO AGAR
Summary This article covers the historical and paleographic aspects of the recent finding of the Glagolitic inscription in the Dubrovnik region of Konavle, the only Glagolitic epigraphic remains discovered south of the rivers Krka and Vrbas. Based on the supposition that the inscription dates from before the death of Manuel I Comnenus in 1180, the article highlights the historical environment which contributed to the emergence and development of the Glagolitic tradition in the southernmost Croatian lands. Although the authors are faced with the difficult problem of interpreting the fragment, they come forward with the assumptions that the Glagolitic script was either imported from Bosnia and Bulgaria, or that the Croats may have been introduced to it on the very site, in which case the inscription would provide evidence of Glagolitic continuity from as early as the 9th century.
Anali Dubrovnik 39 (2001): medicorum... 49-120 T. Buklija, Per relationem
49
Izvorni znanstveni rad UDK 61(497.5 Dubrovnik)(091)14 Primljeno: 21.11.2000.
PER RELATIONEM MEDICORUM POVIJESNOMEDICINSKA GRAA U DUBROVAKIM KAZNENIM SPISIMA IZ 15. STOLJEA (1421-1431) TATJANA BUKLIJA
SAETAK: Rad sadri sve sluajeve iz knjiga 5 (1421-1424) i 6 (1430-1431) serije kaznenih spisa Libri malefitiorum u kojima se spominju lijenici (fizici i kirurzi), ljekarnici, brijai, ljekarne i hospitali te epidemije u Dubrovniku. Sluajevi u kojima lijenici prijavljuju nanoenje tjelesne ozljede te oni u kojima sud poziva lijenike na vjetaenje tjelesne ozljede analiziraju se s obzirom na sredstvo nanoenja ozljede i anatomsku lokalizaciju.
Zapoeti s objavljivanjem grae iz serija kaznenih spisa, koje se uvaju u Povijesnom arhivu u Dubrovniku, sa svescima 5. i 6., zasigurno se ini neobinim, no objanjenje je jednostavno. Istraujui sudbinu dubrovakog kirurga magistra Iohannesa de Ancona, kojemu je 1416. zbog nemara i neobavljanja lijenike prakse izreena zabrana vrenja prakse na dubrovakom podruju u trajanju od pet godina, nametnula se ideja da se prikupe i objave i ostali sluajevi vezani za povijest medicine, dakle svi u kojima se pojavljuju lijenici, ljekarnici i nie medicinsko osoblje (brijai), te oni u kojima se spominju zdravstvene institucije (hospitali, lazareti) ili epidemije na dubrovakom podruju. Kako je istraivano razdoblje zahvaalo dvadesete godine 15. stoljea, prikupili smo zapise kaznenih sluajeva iz razdoblja 1421.-1424. te 1430.-1431. (serija 50-1, sv. 5 i 6) iz serije Libri malefitio-
Tatjana Buklija, znanstveni je novak u Odsjeku za povijest medicine Zavoda za povijest i filozofiju HAZU u Zagrebu. Adresa: Odsjek za povijest medicine Zavoda za povijest i filozofiju HAZU, Demetrova 18, 10000 Zagreb.
50
rum, jedne od 4 serije kaznenih spisa Dravnog arhiva u Dubrovniku za 15. stoljee.1 Nadamo se da e se u budunosti istraivanje proiriti na sve serije i cijelo 15. stoljee. Iako se graa primarno skupljala sa stajalita povjesniara medicine, u njoj se moe nai obilje podataka za razne druge povijesne discipline kao to su povijest svakodnevnice, pravna i drutvena povijest. Po tijeku postupka, sudske zapise moemo u grubo podijeliti na one koje su inicirani tubom oteenika i one koje je inicirao sud (ex officio).2 Zapisi postupaka iniciranih tubom oteene strane u pravilu zapoinju formulom X coram domino comite conqueritur supra Y. Iza toga slijedi kratak opis dogadjaja te popis svjedoka (na prijedlog tuitelja). Postupci koje je pokrenuo sud obino zapoinju formulom Cum ad audientiam domini rectoris perveniret quod... Ti postupci najee su vezani za politiki osjetljiva pitanja ili tea kaznena djela kao to su ranjavanja i ubojstva. Kod njih esto nailazimo na formulu per relationem medicorum odnosno per relationem magistri... (ime lijenika), koja svjedoi o tome da je lijenik prijavio ranjavanje ili nasilnu smrt za koju je saznao vrei svoju praksu. Sud je bio sastavljen od kneza (dominus rector) i razliitog broja sudaca dva do pet (iudices ili curia). Zadaa mu je bila zaprimanje ili dizanje tube, sasluanje iskaza svjedoka (to su vrili suci, i to esto ne u prostorijama suda, ve npr. uz postelju ranjenog oteenika), te donoenje presude. Samo dio sluajeva zavravao je i slubenom presudom (sententia), dok se kod ostalih nalazi biljeka da je sluaj otkazan, ili pak sluaj iznenada zavrava bez zabiljeenog zakljuenja presudom ili ponitenjem. Meu sluajevima prikupljenima za ovu svrhu najvei je broj onih u kojima je lijenik prijavio kazneno djelo ranjavanja ili ubojstva, ili je pak kasnije pozvan od strane suda da dade svoje struno miljenje. Ostatak sluaje1 Graa za godine izmeu nije sauvana. Ostale 3 serije su: Lamenta de intus (ser. 51), Lamenta de foris (ser. 52) i Lamenta de intus et de foris (ser. 53). Serije se sadrajno ne razlikuju, s tim da Lamenta de intus uglavnom sadri sluajeve koji su se zbili unutar gradskih zidina, a Lamenta de foris izvan. O kaznenim spisima u Dravnom arhivu u Dubrovniku vidi takoer: Nella Lonza i Zdenka Janekovi-Rmer. Dubrovaki Liber de Maleficis iz 1312-1313. godine. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 25 (1992): 173-228. 2 O kaznenom postupku u Dubrovniku vidi podrobnije u: Nella Lonza, Pred gosparom Knezom i njegovim sucima...: Dubrovaki kazneni postupci s poetka XIV. stoljea. Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku 30 (1992): 25-54; Nella Lonza, Pod platem pravde. Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 1997.
T. Buklija, Per relationem medicorum...
51
va raznovrsnog je sadraja, veinom takvog u kojima se lijenici, ljekarnici i brijai ne javljaju u kontekstu svoje struke, ve kao sudionici sukoba ili vlasnici prostora u kojima su se zbile svae i tue. Na kraju, u dva sluaja ne nalazimo medicinske profesionalce: u jednom se spominje gradski hospital,3 a u drugom se raspravlja o nasljeu umrloga u epidemiji.4 U Dubrovniku, kao i mnogim drugim srednjovjekovnim gradovima, postojala je institucija komunalnog lijenika, gradskog slubenika koji je ugovorno zapoljavan na godinu ili dvije pod obvezom da uz ugovorom odreenu plau besplatno lijei sve stanovnike grada (strance je smio lijeiti uz poseban honorar, ija se gornja granica takoer obino propisivala u ugovoru). Prvi takav ugovor izmeu Dubrovnika i lijenika je ugovor s magistrom Mrtaom, lijenikom kirurgom - ranarnikom (magister Mertacha, medicus plagarum) iz 1301., po kome on ulazi u komunalnu slubu uz godinju plau od 30 perpera.5 Od tada u izvorima redovito nailazimo na komunalne lijenike, obino 2 fizika i 2 kirurga, iako je znalo biti kratkih razdoblja kada se grad naao bez i jednog lijenika. Njihova je plaa u 15. stoljeu (vjerojatno dobrim dijelom zbog pada vrijednosti novca u tome razdoblju) porasla i za fizike je najee bila vea no za kirurge, mada je bilo i iznimaka. Dobra plaa svakako je bila vana da u Dubrovnik privue lijenike koji su redovito bili stranci, esto porijeklom s druge strane Jadrana. Nakon isteka ugovora, oni su ponekad produivali ugovor i ostajali u Dubrovniku, no esto su se vraali u Italiju ili traili slubu u drugim dalmatinskim gradovima.6 Vjerojatno zbog njihova privremenog slubovanja u Gradu, a zacijelo i zbog malog broja, u Dubrovniku nikad nije bilo utemeljeno profesionalno udruenje lijenika. Komunalni je lijenik u prvom redu pruao zdravstvenu zatitu stanovnitvu, a pored toga je imao i obvezu prijaviti rane za koje je posumnjao da su posljedica nasilja, te nasilne smrti. Odluka koja ga je na to obvezivala datira s poetka 14. stoljea,7 dakle iz vremena kada je Dubrovnik jo bio
LM, sv. 5, f. 327. LM, sv. 6, f. 105. 5 Risto Jeremi i Jorjo Tadi, Prilozi za istoriju zdravstvene kulture starog Dubrovnika, II. Beograd: Biblioteka Centralnog higijenskog zavoda, 1939: 7. 6 Jakov Stipii i Ante Nazor, Spisi splitskog biljenika Ivana pok. ove iz Ancone od 1341. do 1344. Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, sv.53. Zagreb: HAZU, dok. 487 (u tisku). 7 N. Lonza, Pred gosparom Knezom: 41. Citiran je arhivski izvor: Liber omnium reformationum, pag. V, c.2 (11.12.1310).
4 3
52
pod mletakom upravom. Ona odgovara tridesetak godina starijoj odredbi mletakog Velikog vijea.8 Tako se komuna sluila svojim slubenikom da bi na to efikasniji nain kontrolirala razinu kriminala i nasilja u gradu. Pred sudom su svjedoili i fizici i kirurzi (tablica 1, 2). Vlasti su, ini se, jednako vrednovale njihovo svjedoenje: promatrajui sluajeve iz sveska 5. Libri malefitiorum 1421.-1424., uoavamo da su na poetku navedenog razdoblja svjedoila dva kirurga, magister Iohannes de Ancona i magister Iohannes de Recanato, a zatim se u najveem broju sudskih postupaka javlja jedan fizik, magister Thomasius. Kako u literaturi nalazimo da je magister Iohannes de Ancona umro u Dubrovniku o Boiu 1421., a magister Iohannes de Recanato vjerojatno iste godine odselio iz grada, ini se da su gradske vlasti pozivale na svjedoenje onog lijenika koji im je bio dostupan, bio on kirurg ili fizik. O tome indirektno govori i injenica da je u zapisima sluajeva lijenik esto opisan neutralnim terminom medicus.
Tablica 1. Dubrovaki lijenici prema kaznenim spisima 1421/4. godine
Izvor: Libri malefitiorum, ser. 50-1, sv. 5. * Sluajevi u kojima je napisano samo da je navedeni lijenik prijavio ranjavanje, a ne donosi se njegovo svjedoanstvo
8 Guido Ruggiero, The cooperation of Physicians and the State in the Control of Violence in Renaissance Venice. Journal of History of Medicine 33/2 (1978): 159.
53
Tablica 2. Dubrovaki lijenici prema kaznenim spisima 1430/1. godine
Izvor: Libri malefitiorum, ser. 50-1, sv. 6. Napomena: LM, sv. 6, f. 204. i 206. navode magister Iohannes ciroychus, a f. 238 magister Iohannes de Padua (ciroychus). Kako je u to vrijeme on jedini (poznati) kirurg po imenu Iohannes, smatramo da se i pod magister Iohannes misli na magistera Iohannes de Padua. Takoer, LM, sv. 5, f. 186 navodi magistera Iohannesa de Padua physicusa salariatusa, no kako se i u ostalim dokumentima i u Jeremievoj i Tadievoj knjizi u danom razdoblju spominje samo jedan Iohannes de Padua, kirurg, smatramo da je ovdje rije o pogreci.
U obje knjige se u vie navrata spominje i magister Thomas (Thoma) medicus i magister Thomas (Thoma) ciroychus, pri emu je samo u jednom sluaju jasno da se pritom misli na jednu osobu (u prvom dijelu sluaja lijenik se spominje kao magister Thoma medicus, a u drugom magister Thoma ciroychus suprascriptus). Kako je 1420-tih i 1430-tih u Dubrovniku jedini poznati lijenik po imenu Thoma (Thomas) magister Thomas de Ancona, physicus, ne znamo radi li se o dosad nepoznatom lijeniku ili je notar jednostavno krivo titulirao fizika u kirurga. Dubrovaki lijenici su se zaista pridravali reene odredbe i prijavljivali rane sudu (u obje pregledane knjige nalazi se samo jedan sluaj ubojstva). Kod sluajeva ranjavanja u tubi je obvezatno navedeno gdje se rana nalazi i ime je zadana.9 Kao sredstva ranjavanja spominju se no, ma, kamen, eljezni eki, drveni tap, strijela, te gole ruke (tablica 3).10
Osim u jednom sluaju (ranjavanje strijelama). Kao i za ostale analize, u obzir uzimamo samo sluajeve ranjavanja i ubojstava koje je prijavio lijenik ili gdje je lijenik dao iskaz na zahtjev suda.
10 9
54
Anatomska lokalizacija povreda otkriva da su rane glave i vrata bile ee od povreda drugih dijelova tijela (tablica 4). Budui da te ozljede mogu imati ozbiljnije posljedice, vjerojatno su ee bile uoene, te stoga prijavljene i u sluajevima bezazlenih povreda. Lijeniki iskazi obino su turi: u osnovi se svode na izjavu je li ranjenik zbog same povrede u ili izvan smrtne opasnosti (sine periculo mortis odnosno extra periculum mortis). Ta je konstatacija rijetko kada potkrijepljena konkretnim nalazom (kao to npr. na jednom mjestu kae: ...et quod ipse habet bonum pulsum...),11 ve obino stoji samostalno ili uz neke openite
Tablica 3. Sredstvo nanoenja povrede
Izvor: Libri malefitiorum, ser. 50-1, sv. 5. i 6. Napomena: Jedno ubojstvo izvreno je maem (LM, sv. 6, f. 194).
11
LM, sv. 5, f. 78.
55
Tablica 4. Anatomska lokalizacija povrede
Izvor: Libri malefitiorum, ser. 50-1, sv. 5. i 6.
oznake (...pro et occasione vulneris ipsius non subiacet discrimini nec periculo mortis, per evidentiam vulneris et signorum et omnia quod conspicere cognoscere et iudicare potest...).12 Ovakva suhoparnost je razumljiva ako vodimo rauna o tome da su se rane prijavljivale iskljuivo zbog sigurnosnih, pravnih, a ne medicinskih razloga i da je vlasti zanimala samo injenica hoe li oteeni preivjeti ili ne. Ne opisuje se ni lijeenje koje je ranjeni dobio ni dane mu upute, no u jednom od lijenikih iskaza (lijeeni Ljubisav Jagodi zadobio je ranu na glavi od udarca drvenom palicom) navodi se da se reeni Ljubisav odbija lijeiti i pije vino, to su mu lijenici zabranili, a kako k tome i izlazi na trg, nek bude reeno da ukoliko kojim sluajem umre, to e biti ne zbog posljedica rane, ve vlastitom krivnjom jer se ne uva.13
LM, sv. 5, f. 394. 11.2.1424. ...quod dictus Iubissauus vulneratus non dedit sed recusauit sibi mederi bibendo vinum quod sibi vetitum erat per medicos predictos. Et etiam considerato quod ipse vadit per plateam, dictum et determinatum fuit quod si aliquo casu ipse moriretur, non habeantur nec intelligatur morisse culpa et occaxionis dicte vulnerationis sed culpa et mala custodia sua. (LM, sv. 5, f. 374.)
13 12
56
U sluaju povrede ruke ili noge navodi se i procjena mogunosti trajne nesposobnosti (debilitatio) ekstremiteta. Rane su uglavnom opisane samo anatomskim smjetajem, bilo u grubo (vulneratus in capite; percussus in gamba) ili preciznije (...super collum post auriculam).14 Vrlo se rijetko nalazi opis same rane. U dva sluaja opisana je rana glave s razderanim mekim oglavkom - vulnus capitis cum discopertura ossis (capitis).15 U jedinom sluaju ubojstva, koji nalazimo u prikazanim volumenima Libri malefitiorum, rana bedra opisana je vrlo precizno kao ubodna penetrativna rana - vulneratum vno vulnere de puncta in corpore penetratiuo in femore).16 Kako je to jedino ubojstvo na koje smo naili, ne znamo jesu li u sluajevima sumnjivih smrti bile dozvoljene (odnosno uobiajene) obdukcije. Venecijanski kazneni spisi za isto i ranije razdoblje sadre zapise obdukcija koje su raene da bi se utvrdio nejasni uzrok smrti. Ti su zapisi bogati detaljima kao to su precizan anatomski smjetaj rane, duljina, dubina, itd.17 Budui da su se dubrovaki lijenici najee kolovali na talijanskim medicinskim fakultetima, te esto i prakticirali u talijanskim gradovima, jedno od pitanja koje namjeravamo obraditi u predstojeim istraivanjima bit e i jesu li i u kolikom opsegu (djelomine ili potpune) sline obdukcije vrene i u Dubrovniku. Vjerojatno je jedan od imbenika koji je utjecao na (ne)izvravanje posmrtnih obdukcija u Dubrovniku bio i razmjerno manji broj ubojstava u odnosu na Veneciju. Tako je samo u osmom desetljeu 14. stoljea dvadeset venecijanskih lijenika izvrilo preko ezdeset obdukcija.18 Komunalni lijenik u Dubrovniku bio je slubenik grada. Uz primarnu dunost (lijeenje stanovnitva) zapaena je bila i njegova uloga u odravanju efikasnog kaznenog sustava Republike. Njegova funkcija u kaznenom postupku nije se ograniavala samo na struno vjetaenje, ve se protezala i na dunost prijave nasilnog ranjavanja. Ovdje objavljena graa, vjerujemo, pridonijet e boljem razumijevanju medicine, lijenike profesije i njezine uloge u srednjovjekovnom Dubrovniku.
LM, sv. 6, f. 222. LM, sv. 6, f. 204; 238. 16 LM, sv. 6, f. 194. 17 U navedenom lanku Guida Ruggiera mogu se nai opisi obdukcija vrenih za potrebe suda u 14. stoljeu u Veneciji. 18 G. Ruggiero, The cooperation of Physicians and the State: 165-166.
15
14
57
I. Libri malefitiorum, ser. 50-1, sv. 5 (1421-1424) 1.

(fol. 25) Die XXIII Iulii 1421. Lamentus de Risa constitutus (prekrieno) (na margini: pendet) Ad audientiam nobilis et sapientis viri domini rectoris ser Petri de Lucari et iudicum curie ser Natalis de Proculo, ser Andree de Menze et ser Iohannis Lampre de Crieua auditu peruenit non quidem a maliuolis et suspectis, sed potius a veredicis et fidedignis personis, quod Laurentius de Risa fuit vulneratus in insula Melite, et sic vulneratus deductus fuit ad civitatem. Super qua re proceditur per dictos dominum rectorem et iudices secundum ordines Ragusii. Laurentius de Risa constitutus coram nobilibus et sapientibus viris ser Andrea Bla(sii) de Menze et ser Iohanne Lampre de Zrieua iudicum (!) curie domini rectoris ad causas criminales missorum (!) per ipsum dominum rectorem et curiam ad illum examinandum. Iuratus et examinatus super inquisitione predicta et quis eum vulnerauerit, dixit quod ista die de mane, dum esset in insula Melite et veniret ad marinam pro ascendendo barcam et veniendo Ragusium et esset in loco quidem Crinchili, venit Iurach Simchouich de dicta insula Melite et percussit eum cum vno lapide et fugit ad montes. Ex qua percussione ipse Laurentius cecidit in terram et Stiepchus Nicolich, qui erat retro ipsum et deferebat res suas ad marinam, videns illum in terram desertum voluit sublevare et deferre illum, et cum non posset solus id facere ibat ad marinam, pro vocando de marinariis barce, et sic illo interim dictus Iurach descendit de montibus et cum cultella percussit et vulnerauit vultum ipsius Laurentii cum cicatrice et maxima effusione sanguinis et cum incisione et detirpatione nasi et faciei et alio vulnere in collo cum cicatrice et sibi abstulit vnum ensem, vnam cultellam et quattuor annulos, duos aureos et duos argenteos, et perperorum decem grossorum et aufugit.
58
Stiepchus Nicolich qui erat secum. Die XXV Iulii 1421. Petrus Rubinus praeco communis retulit se de mandato domini rectoris predicti et iuratorum iudicum ser Natalis de Proculo, ser Nicole de Goze, ser Andree de Menze et ser Iohannes Lampre de Crieua publice in locis solitis Ragusii alta voce cridasse, quod dictus Iurach Simchouich de Melita inculpatus predictus infra dies octo proxime futuros debeat comparere coram dicto domino rectore et iudicibus ad se excusandum ab inquisitione predicta, aliter elapso termino et eo non comparente procedetur etc. Die XXIII augusti 1421. coram domine rectore ser Gauze de Poza et iuratis iudicibus ser Natali de Proculo et ser Iohanne Lampre de Zrieua magister Iohannes de Rechanetto (!) et magister Iohannes Paruus de Anchona ziruici (!) asseruerunt et testati sunt se dare liberum et protinus extra periculum, quantum est pro uulneribus de quibus hic in lamento fit mencio Laurentium ipsum et hoc ne si causa altra si peruenta egritudinis et ex inde aliud sibi Laurentio contingeret p...ssit dictis uulneribus imputari. 1422 die XXVIIII decembris. Per nobilem et sapientem virum dominum Zore de Palmota honorabilem rectorem Ragusii et iuratus iudices sue curie ser Nicolam de Gozis, ser Natalem de Proculo, ser Andream Bla(sii) de Menze et ser Iohannem Lampre de Zrieua, visa dicta inquisitione et contentis in ea et visa relationem Laurentii de Risa predicti et viso (!) proclama publicum (!) per Petrum Rubinum factum, vt supra et termino prefixo dicto Iurach Simchouich de Meleta et contumatia ipsius Iurachi et forma statutorum super inde loquentium et omnibus visis et cetera Christi nomine invocato pro tribunali sedentes loco et more solitis pro robbaria facta per dictum Iurach, videlicet pro yperperis decem per ipsum vi arreptis (!) Laurentio de Risa predicto et pro anulis duobus auri et duobus argenti anulis (!) et pro spata et cultella per ipsum Iurach ablatis ipsi Laurentio, vt supra extimatis aliis yperperis decem condemnatus fuit per sententiam idem Iurach Simchouich de Meleta in yperperos ducentis dandis et soluentibus in commune nostrum. Quos si per totum mensem maii proxime futurum non soluerit et venerit in fortiam communis, quod ducatur ad locum iustitie et ibi ad furcas suspendatum taliter quod anima a corpore separetur et protinus moratur.
59
2.
(fol. 78. - 78) Die XVIIII Ianuarii 1422 (margina: pro Martino lanario) Cassellatum de mandato domini rectoris et iudicum die XX marcii MCCCCXXII. Ad audientiam nobilis et sapientis viri domini rectoris ser Blasii de Sorgo et iudicibus sue curie auditu peruenit non quidem a maliuolis et suspectis, sed potius a veridicis et fidedignis personis, qualiter Martinus lanarius, qui laborat in statione ser Iohannis de Menze, hac nocte preterita fuit a deo verberatus et percussus, quod iacet in lecto et laborat in articulo mortis super quibus proceditur per dictum dominum rectorem et curiam. Dicta die Martinus vulneratus predictus in lecto iacens in domo sue solite habitationis prope monasterium Sancte Marie de Castello interogatus per ser Andream Mar(toli) de Volo et ser Clementem de Bodaa, iudices missos per dominum rectorem et curiam more solito ad illum examinandum. Interogatus quis eum percussit, nulla modo potuit loqui et respondere infirmitate oppressus et verberibus sed amita eius Goya, que est mater Radoichi becharii, que astabat, dixit quod heri sero iuerunt ad cenam cum dicto Radoico filio suo et quod postquam cenati fuerunt cum ipsa Goya reuerteretur domum petiit illum si reuerti volebat, qui dixit quod non. Et isto mane dum reverteretur domum totus verberatus interogavit illum, vnde veniret et quis eum percussisse, dixit quod male et penis veniebat sed nil aliud manifestare voluit.Verum dixit illa habere suspectum quod ille fuerit ad domum cuiusdam Ghoissaue et Bogossaue que stant prope domum ser Marini B. de Grade ad quas ipse ire consueuerat. Radoichus becharius predictus constitutus coram dicto domino rectore et iuratos iudices ser Iunio de Georgio, ser Andrea de Volzo, ser Clemente de Bodaza et ser Matheo de Gradi iuratus et examinatus, dixit quod heri sero vocauit secum ad cenam predictam matrem suam et dictum Martinum et quod postquam cenati fuerunt et illa reverteretur domum, ille Martinus nolu-
60
it ire et cum ipse Radoichus assotiasset vsque ad domum dictam matrem suam et reverteretur non invenit ibi dictum Martinum, sed isto mane cum repperisset (!) illum et interogasset vbinam pernoctasset et quod sic staret remissus, dixit quod fuerat ad domum cuiusdam mulieris et in illa domo fuerat verberatus a duobus zentilottis et quod ipsi etiam percussi et verberati fuerant. Sed quod dicta verbera non fuerunt illata cum lignis vel armis, sed solum cum calcibus et colaphis. Sed in qua domo id fuerit et ad quam mulierem profiteri voluit, et tamen scire dixit. Magister Iohannes de Rechanate ciroichus, missus ad examinanda verbera et percussiones dicti Martini, dixit et retulit quod nulla verbera seu percussiones apparet externis et quod ipse habet bonum pulsum et non videtur sibi in periculo mortis pro eo quod vsque nunc appareat et comprehendi possit. Die XX Ianuarii Bogossaua mater Radoe constituta coram dicto domino rectore et iudicibus iuratis ser Iunio de Georgio, ser Clemente de Bodaa et ser Matheo de Gradi.Iurata et examinata super predictis dixit, verum (fol 78) esset quod die dominico de sero dictus Martinus venit ad domum in qua ipsa habitat similiter cum alia que vocatur Goissaua, que domus est dicti domini rectoris prope ser Marinum de Gradi quod consueuerat ad eas venire quam dabant sibi ad bibendum certam erbam pro sanitate pectoris et quod voluerunt illum retinere secum ad cenam, qui noluit remanere, quod dixit quod vocatus fuerat ad cenam cum Radoicho bechario et sic recessit. Et postea circa horam septimam noctis cum ille reverteretur ad eas et pulsaret ad hostium totus verberatus et laceratus interogaverunt illum quidnam mali fuisset, qui respondit quod ipso veniente domum obuiunt ser Andree I(ohannis) de Volo, qui erat dominus de nocte et interogauit eum ipse ser quo iret illa hora qui dixit: Vado domum. Et cum parnuper recessisse a dicto ser Andrea, venit vnus quem nescire dixit et cepit illum per capillos et percussit et decapillauit eum et sic etiam ipse Martinus fecisse, dixit illi decapillando et verberando illum qui cum segregaretur ab eo accepto lapide proicerat in eum et percussit in facie ipsum Martinum cum fractura et sanguinis effusione, et quod sanguis adhuc apparebat et stetit ibi per totam noctem et de mane recessit. Et tamen scire dixit. Ser Andreas I(ohannis) de Volzo constitutus et iuratus et interogatus vt
61
supra, dixit verum esse quod die dominice de nocte cum ipse esset ad suam custodiam nocturnam in domo custodie, venit dictus Martinus circa quartam horam noctis ad incendendum candelam. Et cum ipse interogasset illum quo iret illa hora per civitatem, respondit quod veniebat a cena et ibat domum et quod ipse minatus fuit sibi quod iret per rectam viam domum quam si reperiret amplius illum ponerent eum in carceribus. Et sic recessit inde. Dixit etiam quod sibi videbatur ebrius et alia nescire dixit. (Cijeli sluaj prekrien!)
3.
(fol. 93) Die XXIIIIo februarii 1422 Magister Iacobus de Feraria coram extrenuo milite domino Pasquale de Restis honorabili rectore Ragusii conqueritur supra magistrum Bartolum de Plombino fisichum et Iohannem eius filium eo, quod presenti die in apothecha Iohannis Salimbenes aromatarii predicti accusati adgressi fuerunt versus prenominatum accusatorem cum gradio (!) euaginato et Iohannes predictus percussit dictum magistrum Iacobum cum manu vacua in facie ipsius. Testes: Iohannes Alexii de Albania Antonius clerichus domini Mathey Simon de Sorgo
4.
(fol. 103) Die XVIII martii 1422 Cassellatum de mandato domini comitis et iudicum die XX martii 1422. Cristich barberius coram nobili et sapienti viro domino rectore ser Natali
62
de Proculo conqueritur supra Nicolam Ribarium famulum domini Mathei de Georgio eo, quod heri sero in portu Ragusii predictus Nicola accusatus nulla precedente causa percussit ipsum accusatorem cum vna cultella euaginata duabus percussionibus per spatulas et per brachiam et cum tertio vellet illum percutere, ipse accusator diripuit sibi dictam cultellam. Testes: Micha Ratchouich Ziuchus Magurcich Ziuchus Guosdanich Zuitchus pelliparius Dicta die Ziuchus Magurcich testis predictus constitutus coram dicto domino rectore et iuratis iudicibus ser Raphaele de Goze, ser Clemente de Bodaza et ser Matheo de Gradi iuratus et examinatus dixit, quod heri sero in portu Ragusii predictus Nicola verberabat Micho Miloseuich et enudauit cultellam supra illum, prout testificatus est in lamento dicti Micho, et quod dictus Cristich iuit pro defendendo dictum Micho de manibus dicti Nicole et diripuit eidem Nicole vnam cultellam quam tenebat nudam in manibus. Et quod inter rixam ipsam predictus Cristich remansit vulneratus manum in palma manus , sed nescit si ipse Nicola vulnerauit illum et alia nescire dixit. Ziuchus Guosdanich testis predictus iuratus et examinatus supra dixit, quod heri sero dum esset de domo ad cathenam portus sentiens dictum Nicolam vociferantem quod iugulabatur, exiit de domo et cum accurrisset ad rumorem vidit dictum Nicolam tenentem vnam cultellam nudam per manicam, et dictum Cristich et Micho Miloseuich per ferum tenebant ipsam cultellam. Et quod tandem diripuerunt sibi dictam cultellam. Et postea separati sunt ab inuicem. Interogatus si vidit quod Cristich esse vulneratus in manu, dixit non vidisse. Zuitchus testis predictus constitutus, iuratus et examinatus ut supra, dixit in omnibus et per omnia prout supra dixit Ziuchus Magurcich. Micho Ratchovich testis predictus, iuratus et examinatus vt supra, dixit vidisse quod cum dictus Micho verberaret Micho Miloseuich et euaginasset cultellam supra illum et amenaret verberando illum, superuenit dictus
63
Cristich et accepit dictam cultellam et diripuit illam de manu dictum Nicole. Et sic remansit vulneratus manum cum ipsa cultella quam ipsemet diripuerat. Et alia nescire dixit.
5.
(fol. 141) Die VII Iunii 1422 Migl tabernarius coram nobili et sapienti viro ser Clemente de Resti honorabili rectore Ragusii conqueritur supra Bogava Melletich de Breno eo, quod presenti die dictus accusatus percussit cum vna cultelissa predictum accusatorem in gamba cum cicatrice et maxima sanguinis effusione. Testes: nil Petar caupo nil Radogna Chutlarich nil Rada Motosoeuich Die XXII Iunii 1422 Magister Thomas quondam magistri Iohannis de Papia ciruichus constitutus coram domino Clemente de Restis honorabili rectore supradicto, dedit Migl supradictum extra periculum a cicatrice predicta et dixit dictum Migl esse omnino extra periculum et quod propter dictam cicatricem non sequitur aliqua gambe debilitatio.
6.
(fol. 164) 1422 die XXIII Iulii Magister Thomas fisichus quondam magistri Iohannis de Papia vt procurator et gener Antho(n)ii de Bicte... (prekinuto i prekrieno)
64
7.
(fol. 165) Die XXXI Iulii 1422. Iohannes Richi speciarius coram nobili et sapienti viro domino rectore ser Nalcho de Georgio conqueritur supra Stoiach et Perviena et Radassinum et Budissauum omnes bastasios de fonteco eo, quod sibi furata fuit certa quantitas frumenti quod habet in fonteco; quanta vero quantitatem ignorat, nisi mensurauit restum et suspicatur supra predictos. Dictam eadem die Radassinus bastasius predictus constitutus coram dicto domino rectore et iuratis iudicibus ser Iunio de Georgio et ser Mateo de Gradi, interogatus supra predictis sponte confessus fuit, quod vna dierum dum granum dicti Iohannis ventillaretur cum pala in fonteco, ipsi accepit circa vnum coppellum de dicto grano et proiecit in vno sacho in stationem cuiusdam Boguse dicte Greghuse. Interogatus quare sic faciebat, dixit, quod dicta Bogusa dicebat eis: Accipite vobis de grano quod male soluiter vobis et melius quod habeatis vos denarios ad bibendum et sic ipse accepit circa vnum coppelum. Volente et presente et participante secum Budissauo predicto. Interogatus si predicti Stoiach et Perviena viderunt illos accipientes dictum granum et si parte habebant secum, dixit quod non. Item dixit quod dum dictum granum conducebatur in fontecum ad Milsam Couacich et Riciardus speciarius incideret visum fuit sibi Radassino quod de vno stareo dictus Iohannes fraudaretur. Budissauus predictus constitutus et interogatus vt supra dixit et sponte confessus fuit quod dictus Radassinus accepit de dicto grano circa vnum coppellum vt ipse supra confessus fuit et quod ipse Budissauus consensit et habebat partem cum illo et penitus in omnibus et per omnia confessus fuit prout supra dixit ipse Radassinus. Peruiena predictus constitutus et interogatus vt supra, dixit, quod vidit quando predicti Radassinus et Budissauus furati fuerint circa duos coppelos de dicto grano, sed quod ipse nullo modo consensit nec partem aliquam
65
voluit. Ymmo reprehendebat eos, dicendo quod ipse volebat vivere de labore suo et non aliter. Stoiach predictus constitutus et interogatus vt supra, dixit in omnibus et per omnia vt supra, dixerat Peruiena preter in hoc vno videlicet quod nescit presentaliter quantitatem frumenti quam predicti Radassinus et Budissauus furati fuerint, sed bene vidit dum furabantur. Et in aliis omnibus dixit vt supra Pervuiena. Bogusa Greghusa constituta et interogata vt supra dixit se nil vidisse et nihil scire.
8.
(fol. 186) Die VIII septembris 1422 Ad audientiam nobilis et sapientis viri ser Nicole Pe(tri) de Poza, honorabilis rectoris Ragusii, venit a perito viro magistro Iohanne de Padua phisicho salariato Ragusii qualiter Radach homo ser Iohannis de Caboga vulneratus fuit in eius capite, uero predictus dominus rector supra hac inquisitionem inteditur procedere. Lucas de Tripe Mizen constitus coram nobilibus viris ser Andrea Mar(toli) de Volzo et ser Matheo de Gradi iudicibus iuratis supradicti domini rectoris existentibus, ad portam levantis missis per dictum dominum rectorem, eo quod ipsi testes examinandi non poterant intrare civitatem quod veniebant de Marcana. Iuratus et examinatus suo sacramento testificatus est, quod hodie post prandium vidit et presens fuit, quando dominus Gregorius haberat contrauersiam cum Giucho testam, quod ipse Giuchus volens cum vno lapide offendere dictum dominum Gregorium, percussit predictum Radah cum cicatrice et sanguinis effusione in eius capite. Interrogatus in quo loco, dixit ad marinam dicte porte. Et tamen dixit. Antoe Tule constitus eodem loco coram supradictis iudicibus ut supra, iuratus et examinatus suo sacramento dixit et testificatus est, in omnibus et per omnia prout testis predictus, excepto quod vbi dicit quod dictus Giuchus habebat contrauersiam cum domino Gregorio, dixit quod habebat cum Luca
66
teste predicto et tamen dixit. Petar pelliparius constitutus coram supradictis iuridicibus eodem loco ut supra in omnibus et per omnia dixit prout Antoe Tule testis predictus. Die XXVIII septembris Magister Thomas de Ancona medicus retulit dicto domino rectori, quod predictus vulneratus est extra periculum mortis occasione dicte vulneris. Die XXVIII septembris 1422 (sententia) Per nobilem et sapientem virum dominum rectorem ser Nicolam P(etri) de Poza et iuratos iudices ser Iunium de Georgio, ser Andream Martoli de Volzo et ser Matheum de Gradi, viso dicto lamento et testibus examinantis et forma statutorum et omnibus visis etc. Christi nomine inuocato pro tribunali sedentes loco et more solitis sententiatus et condemnatus fuit dictus Guichus in yperperperos duodecim soluendis in commune nostrum.
9.
(fol. 187) Die XIIIIo septembris 1422. Ad audientiam nobilis et sapientis viri ser Nicole P(etri) de Poza, honorabilis rectoris Ragusii, venit a egregio et perito viro magistro Thomaxio magistri Iohannis de Papia salariato Ragusii, qualiter Dobrich Dragoeuich dicto Percha pelliparius vulneratus est tribus vulneribus. Et ideo per dictum dominum rectorem supra hac inquisitionem intendit de iure procedere. Qui Dobrich vulneratus predictus existens in eius lecto, constitutus coram nobilibus et sapientis viris Ser Andrea Mar(toli) de Volzo et ser Matheo de Gradi iuratis iudicibus missis ad eum infirmum per dominum rectorem predictum, quod de lecto non poterat exire. Iuratus et examinatus per dictos dominos iudices a quo vel quibus vulneratus esset, suo sacramento dixit et manifestauit quod heri in Brelem Obrad et Boxicchus fratres Banich vulner-
67
auerunt ipsum cum frescis tribus. Interogatus quibus presentibus dixit testes infrascriptis. Testes: Priba Sigliesco Radossauus Zuetanouich Radecta filius dicti Radossaui Die XXVI septembris 1422 Priba testis predictus constitutus coram nobili et sapienti viro ser Nicola Petri de Poza honorabili rectore, et iuratis iudicibus ser Iunio de Georgio, ser Matheo de Gradi, iuratus et examinatus suo sacramento testificatus est, quod de presenti mense septembri existens in Brelem vidit predictum Drobrich (!) vulneratum tribus vulneribus et etiam vidit predictum Boxicichicum accusatum predictum volentem sagittare dictum Dobrich et riclamassem (!) vulnerasset illum Dobrich. Interogatus quis primo vulnerauerat dictum Dobrich, dixit nescire et tamen dixit. Radossauus testis predictus constitutus, iuratus et examinatus ut supra alter testis suo sacramento testificatus est, quod loco et tempore predictis Radecta filius eius vocauit ipsum dicendo Boxicichus adcurrit retro Dobrich predictum cum archo et cum frescis quotiens ipse iuit retro illos et inuenit dictum Dobrich vulneratum tribus vulneribus. Et dictum Boxicicum fugientem cum archo et friscis (!) in manibus. Et tamen dixit. Radecta testis predictus, constitutus, iuratus et examinatus ut supra suo sacramento testificatus est quod dum portaret aquaticium domum sua (!) ex vinea ser Martoli de Zamagno, audiuit dictum Dobrych (!) lamentantem ad quem iuit et inuenit ipsum tribus vulneribus vulneratum. Et tamen dixit. Die XXVI septembris 1422 Petrus Rubinus praeco communis retulit se mandato domini rectoris et iudicum publice in locis consuetis, cridasse et assignasse Obrado et Bosiccho Banich fratribus hic inculpatis, terminum trium dierum proxime futurorum secundum ordines Ragusii ad comparendum et se excusandum, aliter procedetur etc. per dictum dominum rectorem et iudices. Die XXVII septembris 1422
68
Dictus Obrad Banich unus ex dictis criminatis et cridantis, se presentauit coram domino rectore offerens se paratum respondere et defendere inocentiam suam.
10.
(fol. 187-188) Die XV septembris 1422. Ad audientiam nobilis et sapientis viri domini rectoris ser Nicole Petri de Poa et eius curie, peruenit per relationem magistri Thome magistri Iohannis medici salariati communis Ragusii peruenit (!), quod heri sero in via caligariorum vulneratus fuit Dobrossauus Bogaucich famulus regiminis cum vna cultella super manum sinistram cum effusione maxima sanguinis, super quibus proceditur per dictum dominem rectorem et curiam. Die predicta Dobrossauus Bogaucich vulneratus predictus, existens in lecto in domo sue solite habitationis propter vulnus non valens exire domum, iuratus et examinatus per viros nobiles ser Andream Martoli de Volo et ser Mateum de Gradi, iudices missos more solito ad illum examminandum, dixit suo sacramento, quod heri sero circa horam primam noctis dum ipse reuertens domum esset in via caligariorum, venit dictus Pasquoe inquisitus et dixit sibi: Vis tu quod ego soluam tibi caligas quas ista estate ammisisti? Et cum ipse respondisset: Vade bone vis in bona hora noli in esse molestus, tunc ille eleuans vnam cultellam quam enudatam subtus habebat, percussit ipsum Dobrossauum super iuncturam manus sinistre quam ipse eleuauerat pro defendendo se ab ictu. Quod vulnere illato protinus cridare et vociferare cepit et dicere quod dictus Dobrossauus ipsum vulneraurat. Interogatus si quis fuerit presens, dixit non quod propter noctem omnes receperant se in domos et habitacula sua. Milochna Clapovich Perlabuch testis constitutus coram dicto domino rectore et iudicibus predictis iuratus et examinatus, dixit quod heri sero circa tertium sonum campane dum se reperiret in via caligariorum, vidit dictum
69
Pasquoe inquisitum qui habebat vnam cultellam in manibus nudatam et quod cum ipse Pasquoae diceret sibi testi, quod Dobrossauus predictus ipsum vulnerauerat circumspiciens ipse testis neminem vidit et alia nescire dixit. Ratchus Pripchouich famulus ad artem marangonie constitutus et iuratus atque examinatus vt supra, dixit quod loco et tempore supra in inquisitione contentis, vidit et presens fuit quando Pasquoe predictus post dictam brigam solus sedebat prostratus in terram et habebat intra crura vnam cultellam enudatam, sed nullus alius erat ibi et alia nescire dixit. Magister Thomas medicus predictus interogatus per dictum dominum rectorem et iudices de qualitate vulneris predicte, dixit quod arbitrio suo credebat quod manus remansura erat, sed adeo debilitata quod perderet exercitium. Die XVI septembri 1422 Stiepchus Stretilies praeco communis constitutus dicta de causa coram supradicto domino rectore et iuratis iudicibus ser Andrea Mar(toli) de Volzo et ser Matheo de Gradi iuratus et examinatus super dictam inquisitionem suo sacramento testificatus est, quod illa die qua de sero facta fuit briga hora vesperorum vidit et presens fuit quando predictus Pasquoe reasummens suam cultellisam a Zuetcho tabernario cui impignauerat ponendo ipsam ad suam cinturam dixit: Pro malo alicuius certissime ista cultelissa ad meam cinturam pono. et tamen dixit.
11.
(fol. 188) Die XVIII septembris 1422 (nil) Boghegla pelliparius constitutus coram vltrascripto domino rectore et iuratis iudicibus sue curie ser Andrea M(artoli) de Volzo et ser Mateo de Gradi aliis iudicibus absentibus, iuratus et examinatus super vltrascripta interogatione, dixit se scire videlicet quod illa eadem die in inquisitione contenta de sero, dum ipse testis staret prope stationem suam apodiatus vidit dictum
70
Pasquoe inquisitum in zubarello accintum cum vna cultella et habentem vnam ex caligis albam aliam nigram qui pluries illo sero preteriit per ipsam viam caligariorum. Et tandem valde sero dum ipse testis staret ad cantone (!) illius vie in qua est domus dicti vulnerati Dobrosaui, vidit ipsum Pasquoe cum cultella enudata currentem erga dictum Dobrossauum se recipientem in domum et percussit illum cum cultella super brachium et fugiebat. Que Dobrossauus aclamans quod Pasquoe illum vulnerauerat insequebatur illum cum vno bato ligneo, sed cum superuenire non posset rediit domum. Et ille Pasquoe fugiens tandem recidit ad cantonem dicte vie et percussit cadens caput in dictum cantone cum fractura , et sic prostratus in terram querebat et satagebat abscondere dictam cultellam in ceno et scoptura et cum non posset eleuauit illam cultellam et se percussit et vulnerauit super brachium et cum iterato eleuaret illam pro se iterum vulnerando. Tunc ipse testis aspiciens accurrit et tenebat illum dicens Quid sic Pasquoe facis? et ille respondebat dicens, quod Dobroslauus ipsum vulnerauerat. Et alia nescire dixit. Zuetchus Radosaglich tabernarius testis constitutus, iuratus et examinatus vt supra, dixit se scire videlicet quod illa ipsa die contenta in dicta inquisitione predictus Pasquoe hora vesperorum et (!) exegit vnam cultellam quam ipse testis pignus apud se tenuerat abillo, et cum exegisset illa inclinauit se ad aurem Stiepchi Stretilies preconis ibi astantis. Et dixit certa verba que ipse testis non intellexit et alia nescire dixit. Die VI octobris 1422 Magister Johannes de Padua et magister Thomas de Ancona medici retulerunt domino rectori ser Thome de Bona quod predictus Dobrosauus vulneratus est extra periculum mortis occaxione dicti vulneris. Die XIII januarii 1423 Per dominum rectorem ser Andream Mar(toli) de Volo et iuratos iudices ser Marinum Si(meoni) de Resti, ser Aloisium Mar(inii) de Goze, ser Marinum de Crieua, ser Vrsium de Zamagno et ser Marinum de Gradi, visis predictis et considerata suspectione predictorum et mala vita dicti Pasquoe accusati et visa forma statutorum et omnibus visis etc., sententiatus fuit dictus Pasquoe ad standum in carceribus communis in quibus ad presens est vsque ad carnispriuium proxime futurum quo termino completo debeat relaxari. Item quod dictus Pasquoe per vnum annum continuum non possit ascendere
71
super aliquod navigium forense extra portum Ragusii, sub pena voluntarie dominationis. Quod si idem Pasquoe fecerit aliquam brigam cum aliqua persona infra duos annos proxime futuros, si illa briga erit de verbis, debeat stare in carceribus communis per vnum mensem continuum infra penas statutorum, et si briga erit de facto, debeat stare in dictis carceribus per menses duos contionuos vltra penas statutorum. Que sententia facta fuit per dominum rectorem predictum cum tribus iudicibus in concordia secundum ordines Ragusii.
12.
(fol.195) Die XXI octobris 1422 Ad audientiam nobilis et sapientis viri ser Thome de Bona honorabilis rectoris Ragusii et eius curie peruenit per relationem magistri Iohannis medici salariati Ragusii, qualiter magister Thomas de Vicentia lanarius vulneratus est in eius capite et ore. Iddeo (!) predictum dominum rectorem et suos iudices supra hoc de iure intenditur procedere. Dicta die Magister Thomas vulneratus predictus, existens in eius domo, constitutus coram nobilibus et sapientibus viris ser Clemente de Bodaza et ser Matheo de Gradi iuratis iudicibus missis per dictum dominum rectorem ad ipsum infirmum more consueto. Iuratus et examinatus super dicta inquisitione, suo sacramento testificatus est: quod his diebus elapsis, existens prope domum ser Andree Mar(toli) de Valzo (!) extra ciuitatem, Brienorus .... de Florenzia percussit ipsum cum vno baculo ligneo in eius capite et ore cum cichatrice (!) et sanguinis effusione. Interrogatus quibus presentibus, dixit duobus bastagiis, quorum nomina dixit ingnorare (!). Testes: Boglecona Dragosoeuich Volchascin Glutinich Radossauus Pribiceuich
72
Vlacusca famulus ser Andree de Volzo (nil) Pribio Brayanouich Die 29 octumbris Volchassin Glutinich testis predictus constitutus coram supradicto domino rectore et iuratis iudicibus sue curie, ser Raphaele de Gozis, ser Andrea Mar(inii) de Volzo, ser Clemente de Bodaza et ser Matheo de Gradi, interogatus super dicta inquisitione suo iuramento dixit, quod dum ipse testis ferret aquam, vidit loco et tempore in lamento contentis, quod dictus Brunorus proiecerat Thomam de Vincentia predictum super aliqua ligna et ibidem eum prostratum tenebat, et veniens ibidem dictus testis cepit dictum Brunorum per vnam manum et vna mulier per aliam et sic liberauerant dictum Thomam de manibus suprascripti. Qui Brunorus iens extra domum, tunc Thomas predictus cepit vnum lignum et iens post ipsum Brunorum eumdem cum dicto ligno percussit in femorem. Qui Brunorus tunc percussit dictum Thomam in capite cum ligno et tamen dixit. Vlachussa famulus ser Andree de Volzo testis predictus constitutus coram supradictis domino rectore et iuratis iudicibus supradictis, iuratus et examinatus suo iuramento, dixit in omnibus sic supradictus Volchassin contestis est, preter quod dixit quod dum ipse testis esset presens, dum dicti Thomas et Brunorus facerent verba inter se pro aqua, dictus Thomas percussit Brunorum per faciem manu vacua et tamen dixit.
13.
(fol. 202) 1422 die VI nouembris Sanchus An. de Russino coram nobili et sapienti viro domino rectore ser Lampre de Sorgo conqueritur supra Petrum Ruffuli eo, quod dum hodie dictus accusator staret ante stationem Iohannis speciarii, tunc dictus accusatus irruens supra ipsum dixit ei: Gagloffo et ribaldo, io te daro la carta che tu vay cerchando et nisi fuissent testes infrascripti verberauisset eum et pluries cucurint vsque ad faciem ipsi accusatoris vt percuteret eum per faciem
73
et percussisse eum nisi fuissent testes infrascripti. Testes: Ser Anthoe de Golibo Nixa Zaro Iohannes Rici speciarius Magister Thomas medicus Ser Nicola Sy(meoni) de Gozis Ser Petrus filius ser Benedicti de Gondola
14.
(fol. 227-228) Die XI. februarii 1423. Ad audientiam nobilis et sapientis viri domini Iunii de Georgio honorabilis rectoris Ragusii et iuratorum iudicum sue curie ser Vrsii de Zamagno et ser Marini de Gradi, per relationem magistri Thome medici salariati communis Ragusii peruenit, qualiter Biloe Pochualich hac nocte proxime elapsa fuit vulneratus in capite. Qui dominus rector volens hinc certitudinem et informationem cuius maleficii, misit ad domum dicti Biloy supradictos ser Vrsium et ser Marinum iudices sue curie vt examinauerent iuramento mediante ipsum Iloiem (!) super predictis. Qui ser Vrsius et ser Marinus iudices curie domini rectoris predicti euntes ad domum habitationis ipsius Iloy vt eum examinarent, eundem repperirent in lecto iacentem vulneratum et dato eidem Biloy corporali iuramento vt diceret veritatem super predictis et quis eum percusserit. Suo iuramento dixit, quod dum hac nocte ipse foret de custodia et iret ad starauaitam cum ser Elia de Saracha domino noctis et cum aliis starauaitis et dum foret prope puteum prope domum domini Pasqualis de Restis, tunc dictus ser Elias dominus noctis vidit duos homines qui ante ipsum ibant et dum ipse ser Elias diceret versus dictos homines qui sunt illi, tunc dicti duo homines fugiebant et ceperunt fugere coram ipso et dum dictus ser Elias diceret scarauaite Vadatis post ipsos et adiungite eos. Tunc dictus Biloe in secutus est eos
74
iens post ipsos per callem domus domini Pasqualis de Restis et dum sic in sequiretur eos aliquantulum non volens eos adiungere et dum terga daret vt reuerteretur ad dictum ser Eliam, tunc Ziuchus Castrath predictus percussit ipsum in capite cum vna macea de ferro ad usum theucrorum et quod Marcus Cento erat prope ipsum Illoe de scarauaita, ipsum etiam Marcum percussit cum dicta macia in brachio idem Ziuchus. Et sic hoc facto illi duo perfugam arripuerunt. Et dum dictus ser Elias reuerteretur cum dicto Biloi et cum aliis et dum essent prope stationem dicti Ziuchi Castrath, ibidem inuenerunt famulum ipsi Zuichi Glandinosum et dum ipsum cepissent dicentes ei vbi est Zuichus predictus, ipse respondit est in statione qui ser Elias et alii ceperunt percutere hostium stationis predicte per vocantes Zuicho et nemo eidem respondit. Et tamen dixit. Die XII februari Ser Elias de Saracha dominus noctis supradictus constitutus coram supradicto domino rectore et iuratis iudicibus supradictis videlicet ser Vrsio de Zamagno et ser Marino Pe(tri) de Zriua iuratus et examinatus suo iuramento in omnibus dixit sicut supradictus Biloe vulneratus, preter quod dixit se non vidisse quod Ziuchus Castrath percuteret cum supradita macia Biloum predictum et tamen dixit. Marcus Cento qui fuit tunc de scarauaita constitutus, iuratus et examinatus vt supra dictus ser Elias dominus noctis, suo iuramento dixit, quod dum nocte supradicta ipse Marcus iret cum dicto domino noctis et cum aliis de scarauaita ad scarauaitam et dum forent prope puteum supradictum, dictus dominus noctis vidit duos homines euntes per callem domus domini Pasqualis de Resti et dum (fol. 228) dictus dominus noctis peteret qui forent illi, tunc illi duo ceperunt fugam arripere. Tunc dictus dominus noctis dixit dictis de scarauaita: Insequimini eos et capite illos. et dum dictus Marcus Cento iret post ipsos vna cum dicto Biloie qui duo adheserunt se post quemdam cantonem domus et dum dicti Marcus et Illoe(!) preteriret (!) eos, tunc ipse Marcus vidit quod dictus Zuichus Castrath percussit ipsum Marcum in brachio cum manico maie supradicte et percussit ipsum Billoe cum dicta maia di ferro in capite cum cicatrice et sanguinis maxima effusione et tamen dixit.
75
Die XXIII februari 1423 Magister Thomas quondam magistri Iohannis de Papia, medicus salariatus communis Ragusii, constitutus coram nobili et sapienti viro ser Iunio de Georgio honorabile rectore Ragusii et iuratis iudicibus sue curie ser Marino de Resti, ser Vrsio de Zamagno et ser Aluisio(!) Mar(inii) de Goe iuratus et examinatus quid sibi videtur de vulnerato contrascripto et si spetari possit de salute sua aut non. Suo sacramento deponuit testimonium et fidem, quod videri suo et secundam quod ars medicine indicat, vulneratus predictus ex vulnere predicta est liberatus a morte et penitus nullum dubium mortis haberi potest in eo. Die 24 februari 1423 Per nobilem et sapientem virum dominem Iunium de Georgio honorabilem rectorem supradictum et iuratos iudices ser Marinum Sy(meoni) de Restis, ser Aloisium Mar(inii) de Gozis, ser Marinum Pe(tri) de Zriua, ser Vrsium de Zamagno et ser Marinum de Gradi visa inquisitione supradicta et examinationibus super inde factis et relatione magistri Thome medicis supradicti, determinauerunt quod Zuichus Castrath supradictus relapsetur de carceribus seu de Sancto Marco quod debeat et teneat dare statim pignus in camera valoris yperperorum quinquaginta penes camerarios communis ad voluntate domini rectoris et iudicum predictorum. Die XXVII februarii 1423 (Sententia) Per dominum rectorem ser Iunium de Georgio et iuratos iudices ser Marinum de Resti, ser Marinum de Zriua, ser Vrsium de Zamagno et ser Marinum de Gradi viso dicto lamento et testibus examinatis et forma statutorum super inde loquentium et omnibus visis et cetera Christi nomine inuocato pro tribunali sedentes loco et more solitis, in yperperos vigintiquinque in commune nostrum soluendis Guichus Castrath predictus extitit condempnatus.
76
15.
(fol. 244) Die V. Aprillis 1423 Milien barberius et Franchus Boghichieuich coram nobili et sapienti viro domino Matheo de Gradi honorabili rectore Ragusii conqueruntur supra Eliam et Ratchum ambos becharios, pro eo quod dum heri super platea ad ouam ludient simul et vicissent eorum oua, ipsi Milien et Franchus dicti Ellias et Ratchus, recusantes illa sibi dare percusserunt ipsos querelam facientes cum pugnis et pedibus extrahentes in eos per capillos. Testes: Radoychus fornarius Millus Radasinouich Radissa textor Radoe de Stagno Radin bastasius
16.
(fol. 321) 1423 die III septembris Ad audientiam nobilis et sapientis viri domini Raphaelis de Gozis honorabilis rectoris Ragusii ad denuntiationem magistri Johannis de Padua, ciroici et salariati communis Ragusii, peruenit, qualiter idem magister Johannes isto mane iuit ad medendum cuidam Pribilo Bogdanouich habitatori in Garisto percusso cum vno lapide in spatula dextra a parte anteriori. Qui dominus rector super predictis ex suo officio secundum vsum procederi intendit pro veritate habenda. Videlicet. Ser Marinus Pe(tri) de Zriua et ser Vrsius de Zamagno, iudices curie ipsius domini rectoris, missi per dominum rectorem et iudices sue curie ad exa-
77
minandum supradictum Pribilum percussum ad domum sue solite habitationis. Qui domini iudices, videlicet ser Marinus et ser Vrsius, predicti, euntes ad domum dicti Pribili, eundem Pribilum inuenerunt iacentem in lecto. Cui delato corporali iuramento vt diceret veritatem quis eum percusserat et quando et qualiter. Qui Pribil suo iuramento dixit, quod heri sero ad duas horas noctis dum iaceret in lecto, audiuit aliquos quassantes hostium domus sue, qui Pribil surgens de lecto, iuit ad balchionem domus sue et illum aperuit, tunc quidam adminauit sibi vnum ictum cum vno ense nudato et cepit ipsum Pribilum vocare vt iret extra domum qui Pribil credens quod truffaretur exiut de domo sua et vidit duos quorum alter ipsum Pribilum vno lapide percussit in spatula dextra a parte anteriori. Interogatus si cognouit eos aut aliquem ex eis, dixit quod non, sed suspicatur quod fuerit Nalchus filius Vlacote Cranchouich, et hoc ex relatu Maroy Raianouich, qui dixit sibi Pribilo quod non heri sero sed alio sero vidit ipsum Nalchum euntem per illam rugam ad aliquas inhonestas mulieres qui ibidem manent et tamen dixit.
17.
(fol. 327) 1423 die XIII septembris Boyna, qui stat in hospitali magno communis, coram domino Raphaele de Gozis honorabili rectore Ragusii conqueritur supra eo, quod isto mane dictus accusatus cum acu punxit accusatricem predictam in femorem cum sanguine.
18.
(fol. 353) Die XXIII novembri 1423 Cum ad audientiam domini rectoris ser Martoli de Zriua (!) per relationem magistri Iohannis medici peruenisset, qualiter Marussa uxor quondam Maroe Pichat vulnerata esset in eius capite. Quare volens dictus domi-
78
nus rector cum sua curia super hoc de iure procedere, misit ad dictam Marussam vulneratam predictam ser Marinum de Zriua et ser Marinum de Gradi iudices iuratos curie dicti domini rectoris ad perquirendum cum sacramento ad eam Marussa (!) quis eam vulnerauit, in quo loco et qui fuerunt presentes et ideo. Marussa vulnerata predicta constituta coram dictis duobus iudicibus missis ad eam predictum dominum rectorem ut supra iurata et interogata, quis eam vulnerauerat, suo sacramento dixit, quod dum ipsa veniret de Roma et esset in portu Ancone in barca pro veniendo Ragusium, tunc Iaxa Iuanouich aurifex vulnerauit ipsam in eius capite cum vno baculo ligneo cum cicatrice et maxima sanguinis effusione. Presentibus infrascriptis testibus. Videlicet. Testes: Matchus Miocanich Pribil Zubercho Miloua de Calamota Milos Calosoeuich de Pagliza Vlachota Obradouich de Vmbla
19.
(fol. 357) Die primo decembris 1423. Ad audientiam domini rectoris ser Iohannis Mar(inii) de Gozis et suorum iudicum peruenit per relationem magistri Thome de Ancona, medici et salariati communis Ragusii, qualiter Paulus filius Antonii Debutcho vulneratus est in eius facie. Et ideo per eundem dominum rectorem et iudices intenditur de iure super hoc procedere. Eodem die Paulus predictus constitutus in eius propria domo coram ser Marino de Zriua et ser Marino de Gradi iuratis iudicibus curie dicti domini rectoris, missis ad ipsum vulneratum per dictum dominum rectorem ad illum exami-
79
nandum et perquirendum eum sacramento, quis ipsum vulnerauit. Iuratus et examinatus et interogatus vt supra suo sacramento, dixit et manifestauit quod dum die veneris proxime preterito hora quarta cum dimidio noctis tamquam custos nocturnus ciuitatis iret per plateam cum Pasquoe fifa et cum vno filio Thomasii de Gozis, et irent versus Sanctum Franciscum, et dum esset prope domum Dobrossaui Merghich, vidit iuxta domum Dobrossaui duos homines stante ibi, qui vocauerunt ipsum Paulum et ipse Paulus iuit ad illos, qui statim recesserunt et iuerunt per illam viam que est iuxta domum dicti Dobrossaui et statim redierunt per eandem viam et iuerunt versus ecclesiam Sancti Francisci et nullum ipsorum cognouit. E (!) paulo stanti, venit vnus per rugam ecclesiae Petrii Laurentii et Andree indutus panno berectino et nil portabat in capite suo, habens capillos crispos, qui accepit dicto Paulo suam berettam de capite aufigiens (!) per viam ser Blasii de Sorgo, retro quem idem Paulus iuit postulando ab ipso suam berrectam et percussit illum cum eius cultellisa in predicta berrecta quam habebat in capite et illam fregit. Quod uidens ipse fugiens, extrassit cultellissam suam de vagina et sic extrahendo illam, vulnerauit dictum Paulum in eius facie et postea aufugit per plateam versus Sanctum Franciscum. Et dictus Paulus etiam retro ipsum iuit vociferando: Capite, capite malefactorem, qui iuxta dictam ecclesiam Sancti Francisci inuenit ser Nicolinum de Basilio et ser Iacobum Alo(isii) de Goze qui viderunt ipsum fugientem et cum illis iuit ad domum magistri Thome medici ad faciendem sibi mederi, et statim dicti ser Nicolinus et ser Iacobus recesserunt et paulo stanti reversi sunt cum dicta berecta ad dictum Paulum dicentes: Nos inuenimus vnum in via caligariorum cui diximus: Debalde, tu accepisti Paulo Antonii de Butcho suam berrectam? qui fugiens dimisit ipsam berectam ibi in via et non cognouerunt ipsum.
20.
(fol. 365) Die VI ianuarii 1424. Ser Iohannes Teo(baldi) de Prodonello coram domino rectore ser Marino Sy(meonis) de Resti conqueritur supra ser Vladislauum Clementi de Goze.
80
Eo quod die hodierna in apotecha Radisse barberii ipsum conquerentem percussit cum pugno in facie ipsius cum effuxione sanguinis. Testes: Ser Franchus M(arinii) de Georgio Vochoe pater Radisse barberi
21.
(fol. 374-374) 1424 die III februarii (fiat sententia in camera) Ad audientiam nobilis et sapientis viri domini Marini de Gradi honorabilis rectoris Ragusii et iuratorum iudicum sue curie domini Pasqualis de Restis, ser Nicole Pe(tri) de Poza, ser Natalis de Proculo et ser Marini Iacobi de Gondola non quidem a maliuolis et suspectis, sed a veridicis et fidedignis personis per(u)enit et maxime ad denuntiationem Glubise Iagodich fratris infrascripti Glubissaui et ad denuntiationem magistri Iohannis et magistri Thome medicorum ciruycorum (!) et salariatorum communis Ragusii, qualiter Glubissau Iagodich hac nocte propexacta (!) fuit vulneratus in capite, propter quod vulnus iacet in lecto, super quibus per dictum dominum rectorem et iudices procedere intenditur pro habenda veritate de predictis. Milorad Miluthouich constitutus coram supradicto domino rectore et iuratis iudicibus supradictis interogatus vt diceret veritatem, quis percussit supradictum Glubissauum, et qualiter et in quo loco. Qui Milorad testis dixit, quod hac nocte propexacta (!) prope auroram dum ipse testis et supradictus Glubissauus vulneratus et plures alii forent in curiam ecclesie Sancti Petrii Maioris et ibidem biberent. Et dum haberent secum fistulatorem qui eis fistulabat. Tunc omnes illi qui tripudiabant dixerunt fistulatori: Vadami in platea et ibidem tripudiabimus. Tunc suprascripti Glubissau vulneratus incepit dicerum: Nolo quod iste fistulator vadat vobiscum, quod ipse stat in domo mea et propter hoc dicti qui tripudiabant habuerunt verba ingnominiosa cum dicto Glubissauo vulnerato et precipue Mirchus Meddoseuich , qui est ad presens in carceribus, et dum sic haberent verba inter se, tunc ipse tes-
81
tis viderit quod Iurchus quidam Comleich dictum Glubissaum percussit in capite cum vna macia seu palia de ligno cum cicatrice et effusione sanguinis. Quo facto idem Iurchus fugam arripuit (!) et tamen dixit. Matchus Vitanouich constitutus, iuratus et examinatus vt supra suo iuramento dixit, quod dum hac nocte tripudiauissent ipse et multi simili iuerunt bibitum in curtino ecclesie sancti Petri Maioris et dum ibidem biberent, aliqui post potationem iuerunt dormitum quod erat jam prope auroram et aliqui remansere ibidem. Tunc illi qui remanserunt dixerunt: Vadamus ad ballandum in platea communis, nos habemus fistulatorem vadamus ducamus eis nobiscum quod ipsum sibi soluimus. Tunc Glubissau Iagodich supradictus dixit eis: Nolo quod iste fistulator veniat vobiscum, quod ipse stat mecum et in domo mea manet. et hoc dicto habuit idem Glubissau vulneratus plura verba iniuriosa cum Iurco predicto et inter hec verba, Iurchus predictus ipsum Glubissaum in capite percussit cum vna macia de ligno cum cicatrice et effusione sanguinis et hoc facto idem Iurchus fugam arripuit (!), sed ante quod fugeret dictus Matchus sibi Iurcho maciam predictam arripuit (!) et tamen dixit.
22.
(fol. 374) Die VI februarii 1424. Iubissauus Iacodich vulneratus vltrascriptus, existens in lecto, constitutus coram iuratis iudicibus curie domini rectoris, videlicet ser Natale de Proculo et ser Marino Ia(cobi) de Gondola, missis ad illum examinandum quod (!) et perquierendum quis ipsum vulnerauerat per dictum dominum rectorem, iuratus et interogatus suo sacramento dixit et manifestauit, quod Iurchus Comocich vulnerauit ipsum cum vna macia de ligno in eius capite et tamen dixit. Die XI februarii 1424. Per dictum dominum rectorem ser Marinum Iu(nii) de Gradi et iudices sue curie ser Nicolam Petri de Poza et ser Natalem de Proculo et ser Marinum Ia(cobi) de Gondola habita informationem a medicis salariatis Ragusii,
82
quod dictus Iubissauus vulneratus non dedit sed recusauit sibi mederi bibendo vinum quod sibi vetitum erat per medicos predictos. Et etiam considerato quod ipse vadit per plateam, dictum et determinatum fuit quod si aliquo casu ipse moriretur, non habeantur nec intelligatur morisse culpa et occaxionis dicte vulnerationis sed culpa et mala custodia sui. Die XXVIIIIo februarii 1424. (Sententia) Per dominum rectorem ser Marinum de Gradi et iudices sue curie dominum Pasqualem de Restis , ser Nicolam Petri de Poza, ser Natalem de Proculo et ser Marinum Ia(cobi) de Gondola, visa vltrascripta audientia et testibus examinatis et forma statutorum et omnibus visis etc. Christi nomine inuocato pro tribunali sedentes loco et more solitis dictus Iurchus yperperos duodecim communi nostro soluendos extitit condemnatus. Die XXVIIII mai 1424. Per dominum rectorem Vrsium de Zammagno et suos (iu)dices dominum Pasqualem de Resti, ser Nicolam P(etri) de Poza, ser Nicolam Ma(rini) de Goze et ser Marinum I(acobi) de Gondola visa inquisitione presenti et examinatione super inde facta et forma statutorum de dicta materia loquentium et omnibus visis etc. Christi nomine inuocato pro tribunali sedentes loco et more solitis condemnatus fuit idem Iurchus Chomlich in yperperos duodecim grossorum soluendis in commune Ragusii secundum usum et ordines Ragusii.
23.
(fol. 378) Die XI februarii 1424. Ad audientiam domini rectoris et suorum iudicum venit per relationem medicorum salariatorum communis Ragusiii qualiter Michos filius Milascini fuerat vulneratus in capite suo. Ideo per dictum dominum rectorem et iudices super hoc de iure intenditur procedere.
83
Eodem die Michos vulneratus predictus constitutus coram ser Natale de Proculo et ser Marino Ia(cobi) de Gondola iudicibus curie dicti domini rectoris, missis per eundem dominum rectorem per examinandum dictum vulneratum et ad perquirendum quis ipsum vulnerauit, iuratus et examinatus suo sacramento dixit et manifestauit, quod ser Damianus Si(meoni) de Benessa verberauit ipsum manibus et calcis protrahendo illum per terram, hic inde ex quibus percussionibus est tali modo vulneratus, et fuerunt presentes infrascripti testes videlicet: Testes: Nil testificatus: Boghich cagnos Petchus de Catharo boctarius Nil testificatus: Ratchus bottarius Radisca pelliparius Die XIII februarii 1424. Petchus suprascriptus testis constitutus coram domino rectore ser Marino de Gradi et iudicibus sue curie ser Natale de Proculo et ser Marino Ia(cobi) de Gondola, iuratus et examinatus super audientia suprascripta suo sacramento dixit, se tantum scire videlicet quod vidit suprascriptum Michos fugere, et vidit suprascriptum ser Damianum sequi ipsum fugienter, et attingere ipsum. Et cum attigisset, eum cum manu percutere super caput ipsum Milos, ex qua percussione sibi de capite proiecit capuzium . Et cum ipse testis audisset clamare et exiuisset stationem suam, vidit dictum Michos sanguinolentur sue sanguinis sparsum, et tamen dixit. Radisca pelliparius testis predictus contitutus iuratus et examinatus vt supra suo sacramento testificatus est, quod vidit dictum ser Damianum summentem dictum Milos per eius auriculas duabus vicibus et etiam vidit postea ipsum Milos sanguinosum. Et tam dixit se scire et vidisse. Die XXVIIII februarii 1424. Sententia: Per dominum rectorem ser Marinum de Gradi et iudices sue curie dominem Pasqualem de Restis, ser Nicolam Pe(tri) de Poza, ser Na-
84
talem de Proculo et ser Marinum Ia(cobi) de Gondola visa dicta inquisitione et testibus examinatis et forma statutorum et omnibus visis et domini Christi nomine invocato loco et more solitis sedentis pro tribunali, dictus ser Damianus in yperperos sex commune nostrum soluendis extitit condemnatus.
24.
(fol. 380) Die XIII februarii 1424 Ad audientiam domini rectoris ser Marini de Gradi et iudicum sue curie auditu peruenit non a maliuolis et suspectis, sed potius a veridicis et fidedignis personis, quod ista nocte preterita in platea publica Miglen barberius percussit et verberauit Blasium Martolini barberium in fronte et in ore cum bacto a manibus cum effusione sanguinis, super quibus proceditur per dictum dominum rectorem et iudices. Dicta die Blasius Martolinii barberius percussus predictus iacens in lecto domus sue habitationis, iuratus et examinatus per viros nobiles ser Natalem de Proculo et ser Marinum I(acobi) de Gondola, iudices missos secundum usum per dominum rectorem ad illum examinandum, dixit quod ista nocte preterita circa VII horam noctis in platea communis prope ecclesiam Sanctorum Petrii Laurentii et Andree, Miglen barberius percussit ipsum cum vno batto de ligno et cum manibus per caput et vultum et quod Milath lanarius qui laborat cum ser Martolo de Crieua et quidam alius nomine Ratchus tenebant ipsum Blasium ne se defenderet, et quod ibi erant presentes Milos famulus olim ser Marinii Lu(carii) de Bona et famulus ser Marini Mi(chaeli) de Bona et quidam alius quem bene cognoscauit Lovroe bastasius qui vocatur Bogava dormitor. Milos famulus olim ser Marinii Lu(carii) de Bona et ad presens famulus dicti Blasii percussi constitutus coram dicto domino rectore et iuratis iudicibus ser Nicola Pe(tri) de Poza, ser Natali de Proculo et ser Marino I(acobi) de Gondola, iuratus et examinatus super inquisitione predicta, dixit se scire
85
videlicet quod vidit et presens fuit ista nocte circa mediam noctem in platea communis prope vnam stationem quando dictus Miglen inquisitus percussit dominum Blasium in frontem cum vno batto ligneo, et postea percussit illum in ore cum manu vacua. Interogatus quibus presentibus, dixit quod ibi fuit famulus ser Marini Michaelis de Bona et alii. Die XXVIIIIo februarii 1424 (sententia) Per dominum rectorem ser Marinum de Gradi et iudices sue curie ser dominum Pasqualem de Resti ser Nicolam Pe(tri) de Poza ser Natalem de Proculo et ser Marinum Ia(cobi) de Gondola visa dicta audientia et testibus examinatis et forma statutorum et omnibus visis Christi nomine inuocato pro tribunali sedentis loco et more solitis, condemnatus fuit dictus Miglen in yperperos sex commune nostro soluendis.
25.
(fol. 382) Die XVI februarii 1424 Miglien barberius coram domino rectore ser Marino de Gradi conqueritur supra Vlacussam barberium eo, quod diem domenicam preteritam ipsi accusatus percussit ipsum Miglien et ipsum decapillauit. Testes: Ratiza lanarius Milath lanarius Miliochus famulus ser Marini de Bona Die XXV februarii 1424 Ratiza testis suprascriptus constitutus coram nobili et sapienti viro domino rectore ser Marino de Gradi et iudicibus sue curie domino Pasquale de Resti et ser Nicola P(etri) de Poza iuratus et examinatus super lamento suprascripto suo sacramento dixit, quod die in lamento contenta audiens ipsi
86
testis suprascriptum Vlachussam accusatum clamare alta voce: Miglien nulo me percutere, cucurit illus ubi ipsi erant, et ibi vidit dictum Vlacussam stantem et habentem sub brachio vnum ensem et similis dictum Miglien stantem et habentem vnam maceam in manibus, deinde cum per homines illis stantes, ipsis audibus barbrigo accepti fuissent, ensis et macea, vidit ipsos ambos barberios, videlicet vnus in alterum insurgere, et dictum Vlacussam per capilos expere dictum Miglien. Et dictum Miglien versa vice cum manum percutere in faciem dictum Vlacussam. Et tamen dixit. Milat suprascriptus testis constitutus iuratus et examinatus veritas, suo sacramento dixit quod non interfuit principio rumores, seu rixe facti per ipsos barberios secundum cum venisset ipse testis, ubi briga fiebat, vidisset dictum Vlacussam capere dictum Miglien per capillos et simul dictum Miglien proicere supinum dictum Vlacussam super vno bancho, et eum cum manu in facie percutere 1424 die 29 februarii Casselatum de mandato domini rectoris ser Marini de Gradi et iuratorum iudicum sue curie domini Pasqualis de Resti, ser Nicole de Poza, ser Natalis de Proculo et Marini Ia(cobis) de Gondola, eo qui dictus Miglen fuit ante condempnatus (!) pro hac rissa in yperperos sex. Ideo casselatum.
26.
(fol. 393-394) Die XVII Marcii 1424 (contra Maroe Raianouich ) Ad audientiam domini vice rectoris ser Nalchi de Giorgio sedentis loco ser Marinii P(etri) de Crieua rectoris non valentis sedere per infirmitatem et iuratorum iudicum ser Nicole P(etri) de Poza, ser Nicole M(arinii) de Goze et ser Marini I(acobis) de Gondola auditu peruenit non quid a maliuolis et suspectis, sed potius, veridicis et fidedignis personis, quod Maroe Raianouich heri sero post tertium sonum campane cum vna cultella vulnerauit dominum Marinum Petrii Rubini iuxta scalas domus Mili de Lebio vna per-
87
cussione cum cicatrice et effusione sanguinis, super quibus proceditur per dictum dominum rectorem et iudicum. Die predicta Dominus Marinus vulneratus predictus iacens in lecto propter ipsum vulnus in domo suo habitationis, iuratus in manibus domni Ifchi sacriste Sancte Marie, ad delationem virorum nobilium ser Nicole P(etri) de Poa et ser Marini I(acobis) de Gondola iudicum missorum ad illum examinandum secundum usum examinatus dixit suo sacramento, quod die mercurii proxime preterita de sero prope ecclesiam Sancti Dominici Maroe Raianovich presentibus Boghegla pellipario voluit percutere ipsum cum vno lapide nullis precedentibus causis dicendo eidem Boghegle: Recede hinc, vt ego faciam voluntatem meam contra istum. Et postea cum ipse Boghegla diuideret eos, et tunc ipse dominus Marinus iuit ad ser Iohannem de Mence dominum de nocte, ad se corespondit de precedentis, qui venit cum pluribus custodibus secum et reperto dicto Maroe in taberna Maruse olim uxor Dimchi becharii, imposuit sibi penam yperperos XXV quod iret domum, et sic ipse Maroe iuit ad domum Luxe Tripetich ubi setiaturus erat, et paulo post cum ipse dominus Marinus iret domum sua et esset iuxta domum Ruschi marangonii, tunc idem inquisitus Maroe existens in domo dicti Luxe volebat eum percutere, et cum ipse retrocedens, reuocauit dictum ser Iohannem de Mence dominum de nocte. Venit ipse ser Iohannes et euocato dicto Maroe de domo dicti Luxe, imposuit sibi penam de yperperos XXV quod statim iret in domum et amplius illo sero non exiret, et postea assotiavit ipsem dominum Marinum usque ad domum suam et recessit. Item heri sero dum ipse dominus Marinus inisset ad domum Mili Delebro empturus duas anguillas et illas emisset et declinaret per scalas dicti Mili, tunc dictus Maroe qui ibi post cantonem erat cum vna cultella enudata percussit et vulnerauit ipsum super caput cum cicatrice et maxima effusione sanguinis, et alio ictu eum ammenaret pro percutiendo illum, tunc ipse dominus Marinus refellendo (!) cum manibus descendit cultella et parum per manum dexteram percussit prout sciunt et viderunt idem Milus Delebro et uxor sua et famula sua et etiam una famula Dimchi del Vetrano qui est ibi viemus. Die predicta Maroe Raianouich coram dicto domino vice rectore et iudicibus supra in
88
(!) inquisitione descriptis et interogatus super predictis vniuersa negauit, dicens quod immo heri sero circa (fol 393) XXIIIIam horam iuit ad domum Luxe Tripetich et ibi ipse met frixit fritellas vt sciunt illi de domo et de ipse domo non exiuit, amplius heri sero nisi quantum iuit cum famula dicti Luxe ad emendum vinum quod deficiebat eis et non habendo secum aliquod genus armorum. Die ultrascripta XVII Martii 1424 Milus Delebro testis constitutus coram vltrascripto domino vice rectore et iudicibus, iuratus et examinatus super vltracripta inquisitione, dixit suo sacramento se scire videlicet quod heri sero post tertium sonum campane venit dictus dominus Marinus ad domum suam dicti testis et emit abeo duas anguillas et eum recedere vellet, tunc ipse testis videns esse de nocte volebat ire cum illo et dare sibi lumen, quod ille nolens recedebat per scalas et tunc percussit eum dictus Maroe qui stabat post angulum vie cum vna cultella super caput cum cicatrice et maxima sanguinis effusione et postea recessit et iuit coram eis ipsis et per medium eorum reducendo cultellam post brachium et evando post clobucinam Dimchi de Vetrano. Interogatus si cognouit ipsem esse Maroe Raianovich, dixit quod sic qui erat sine clamede et in gonella sua vergata et cum manichis revertis surum suffultis blancheta, et vidit et cognouit eum qui transiit ante eos. Et alia nescire dixit. Marusa uxor dicti Mili constituta coram dominis iudicibus ser Nicola P(etri) de Poza et ser Marino I(acobis) de Gondola iudicibus missis ad illam examinandam secundum usum. iurata et examinata super predicta inquisitione dixit, in omnibus et per omnia prout supra dixerat dictus Milus, vir suus, et alia nescire dixit, quod ostendebat ibi scalas sue domus locum dicti maleficii sanguinem respersum. Glubisaua famula dicti Mili constituta coram vltrascripto domino vicerectore et iudicibus eisdem, iurata et examinata super predictis dixit in omnibus et per omnia prout supra dixerunt Milus et Marusa predicti. Luxa Tripetich constitutus coram dicto domino vicerectore et iudicibus predictis videlicet ser Nicola P(etri) de Poza, ser Nicola de Goze et ser Marino I(acobis) de Gondola, interogatus et iuratus dixit, quod heri sero dictus Maroe venit ad cenam in domum suam et cum esset post tertium sonum campane et deficeret vinum, tunc idem Maroe cum famula ipsi testis accepta
89
vna cultella dicti Luxe ex armatoris camere et sine clamide exiuit de domo et iuit ad emendum vinum, et paulo post reversans famula et Marinus distulit post ipsam famulam redire domum pro quanto tempore decoqueretur (!) vna focaria et alia nescire dixit. Iohanna uxor dicti Luxe constituta coram iudicibus ser Nicola P(etri) de Poza et ser Marino (fol. 394) de Gondola missis ad illam examinandam secundum usum iurata et examinata super ultrascripta inquisitione et contentis in ea dixit, quod veritas est quod dictus Marinus heri sero iuit ad cenandum cum dicto Luxa viro suo, et post tertium sonum campane deficiente vino iuit sine clamede et cum vna cultella pro emendo vinum cum famula, et quod postea reversa est famula sine Maroe et paulo post reversus est ipse Maroe et alia nescire dixit. Eadem vltrascripta die Boghegla pelliparius testis constitutus coram vltrascriptis domino vicerectore et iudicibus in inquisitione contentis, iuratus et examinatus dixit, quod non heri sero, sed precedenti sero, videlicet die Mercurii di sero fuit presens et vidit iuxta domum ser Simeonis de Goze et hora tarda quod dictus Maroe suscepto lapide volebat percutere dictum dominum Marinum, sed ipse testis non permisit et separavit eum abillo. Et quod paulo post dum ipse esset in statione, venit ser Iohannes de Mene dominus de nocte et vocauit illum et pluries alios di custodia et ducens illos secum venit ad tabernam Maruse uxor olim Dimchi becharii et omnibus et per omnia fecit et executus est prout dire idem dominus Marinus in depositione sua. Secundum de eo quod heri sero secutum fuit ignorare dixit. Et alia nescire dixit. Die XXI Marcii 1424 Magister Thomas de Anchona medicus retulit nobili et sapienti viro domino vicerectore ser Nalcho de Giorgio sedente pro ser Marino P(etri) de Crieua rectore infirmo et sue curie iudicibus domino Pasquale de Resti, ser Nicola P(etri) de Poza, ser Nicola Mar(ini) de Goze, ser Natale de Proculo et ser Mario Iacobi de Gondola, quod suprascriptus dominus Marinus cui ipsi meditur, pro et occaxione vulneris ipsius non subiacet discrimini nec periculo mortis, per evidentiam vulneris et signorum et omnia quod conspicere cognoscere et iudicare potest, se ipse magister Thomas.
90
II. Libri malefitiorum, ser. 50-1, sv. 6 (1430-1431) 1.

(fol. 92) Die primo decembris 1430 Antonius Sauges Spagnolus lanarius coram domino rectore ser Vita de Resti conqueritur supra Iohannem Brullum Catellanum eo, quod hodie summo mane de domo in qua ipsi ambo habitant idem Iohannes Brullus sibi accepit et alio asportari fecit quatuor sachos ipsius Antonii quos habebat venes caudam vbi habitat ipse Johannes, in quibus sachis erant brachia VIIII, XII tele lini, species due bombicine et certa quantitas linii que omnia erat ipsius Antonii, cum quo Johanne ad faciem predictam erant Marinus Nixe Radosse et Stipchus Millosseuich quos idem Antonius isto summo mane repperit in domo sua predicta et esse armatos. Testes: Magister Thomas medicus Ratchus preco Iuan factor Iohannis Zanini Salimbenii Petrus de Ispania Iacobus de Marsilia Simon famulus curie Radoe Palicuchia famulus curie Zuetchus Zimator
2.
(fol. 105) XIIII Ianuarii 1431.
91
Ser Michael Io(hannis) de Volzo, Radossauus olim famulus ser Mathei de Gradi, Ratchus Sorich, Slauussa vxor Iuani Sorich, tutores heredum Iuani Sorich coram domino rectore Ser Natale de Proculo conqueruntur supra Soram matrem Iuani Sorich eo, quod tempore proxime epidemie preterite que fuit de mense Ianuarii dum dictus Iuan infirmatus de epidemia expulsus fuisse de Ragusio et confinatus ale Danze, dicta Soura accepit et habuit nove pelles bouinas de (!) et alia dicti Iuani, quas habuerat in saluum Milissa piliparius a dicto Iuano. Testes: Georgius calegarius Petroe calegarius Pribissauus piliparius Milissa piliparius
3.
(fol. 175) Die II Iunii 1431 Tripchus barberius coram domino rectore ser Petro de Sorgo conqueritur supra Radissam barberium et Iuanum barberium eius socium eo, quia heri de sero percuserunt cum pugnis et pedibus et cum vna macia ligni et decapillauerunt eum et vulnerauerunt ipsum cum vno rasorio in vno digito manus sinistre. Ser Franchus de Prodonillo Giudach Iunius Marinii de Gradi Giurchus Bogdane Die XX Iunii Iunius Mar(inii) de Gradi testis suprascriptus constitutus coram domino rectore ser Petro de Sorgo et suis iudicibus ser Dobre de Binzola, ser Matheo
92
de Gradi et ser Fedricho de Gondola iuratus et examinatus super dicto lamento tamen dixit scire, quod vna die dum ipse testis esset in apothecha Radisse barberii vt facieret se tonsare, vidit Tripchum barberium accipere vnum bochalum quem iecit versus Iuanum et percussit dictum Ianum cum dicto bochale et tunc Radissa dixit: Quare facitis hec, exite apothecham meam. Tunc dictus Tripchus voluit apprendere dictum Radissam pro capillis, que Radissa se fecit in parte cum capite, et postea dictus Radissa cepit dictum Tripchum pro capillis. Ser Franchus de Prodonello constitutus, iuratus et examinatus vt supra suo sacramento tamen dixit scire, quod dum ipse testis audiuisset Tripchum barberium et Radissam suprascriptos facientes furorem ad inuicem, iuit ad stacionem dicti Radisse et inuenit dictos Radissam et Tripchum se decapilantes ad inuicem et tunc superuenit suprascriptus Iuanus qui percussit suprascriptum Tripchum duabus vicibus cum pedibus. MCCCCoXXXI die XXII Iunii Per dominum ser Petrum de Sorgo et eius iudices ser Dobre de Binzola, ser Matheum de Gradi, ser Fedrichum de Gondola viso lamento et examinatione suprascripta et forma statutorum super inde loquentium sedentes pro tribunali loco et more solitis Christi nomine inuocato, sententialiater condemnati fuerunt suprascripti Tripchus et Radissa in infrascriptis pecunarum quantitatibus, videlicet Tripchus suprascriptus quia percussit Iuanum barberium cum vno bochali in yperperis sex, et suprascriptum Radissam in yperperis tribus quia decapillauit suprascriptum Tripchum, dandis et soluendis per dictum Tripchum yperperi VI et per dictum Radissam yperperi III communi Ragusii.
4.
(fol. 175) Die tertio Iunii 1431 Iuan barberius coram domino rectore ser Petro de Sorgo conqueritur super Tripchum barberium eo, quia die veneris proxime preterito dum ipse Iuanus esse in statione Radize barberii, suprascriptus Tripchus accepit de limo qui erat in alueo mole pro actuendo rasorios et proiecit in faciem dicti
93
Iuani et turpauit vestem dicti Iuani et accepit vnum bochalum et proiecit post ipsum Iuanum volens percutere ipsum. Testes: nil Thomas pictor Iunius Zinalouich Die XX Iunii 1431 Tomas pictor
5.
(fol.194) XXVII Iunii 1431 Magister Thomas, medicus salariatus communis Ragusii, coram domino rectore ser Petro de Sorgo denuntiauit, qualiter heri sero ipse medicauit Iuan Cramsalich aurificem, vulneratum vno vulnere de puncta in corpore penetratiuo in femore, ex quo uulnere dictus Iuan mortuus fuit et est. Interogatus si dictus Iuan antequam moriretur pandit eum qui ipsum vulnerauit, dixit quod dixerat Matchus Pripchouich fuit ille qui ipsum uulnerauerat. Ser Michael de Bucignolo dominus nocturnus constitutus personaliter coram domino rectore suprascripto et suis iudicibus ser Dobre de Binzola et ser Martolo de Zammagno, interogatus si interfuit morti dicti Iuani Cramsalich et si scit quis eum interfecerit, dixit, verum esse et tamen scire videlicet quod heri sero hora tercie campane, ipse et ser Nicola de Saracha tamquam domini nocturni cum sibi, denuntiatum fuisset Iuanum predictum fuisse vulneratum iuerunt ad eum quem reperuerunt uulneratum ut supra languentem et eum interogassent cum quis ipsum uulnerauerat dixit, quod fuerant ibidem Nicola presbiter de Vmbla et Matchus Pripchouich, sed nesciebat quis eorum ipsum fenerat. Item dixit, quod reperierunt duos iuuenes existentes cum dicto Iuano qui Iuanus existens sic uulneratus habuit dicere, quod illi duo iuuenes faciant cum eo quando fuit percussus et nominantur Bosigchus Radossalich et Radasinus Radosalich (!). Ser Nicola de Saracha dominus de nocte constitutus et interogatus ut su-
94
pra dixit, quod heri sero fuit ad visitandum suprascriptum Iuan Cramsalich vnacum Ser Michaele de Bocignolo socio suo et cum ipsum interogasset quis eum uulnerauerat primo, languens non potuit loqui, sed stans sic per modicum spacium cepit loqui et dicere, quod heri sero duo homines stabant in cale Radulini videlicet Matchus Pripchouich et vnus presbiter don Cola de Radouan de Ubla, quorum Matchus predictus videns ipsum Iuanum cepit sputare sibi in faciem et dictus Iuan similiter sibi sputauit in faciem suam. Et tunc dictus Matchus dedignatus uulnerauit ipsum. Item dixit, inuenisse duos iuuenes illic quos dixit Iuanum sibi fuisse de societate cum dicto Iuano. Die XXVII Iunii 1431 Bosigchus Radossalich testis constitutus coram domino rectore ser Petro de Sorgo et suis iudicibus ser Dobre de Binzola, ser Martolo de Zammagno et ser Fedricho de Gondola iuratus et dilligenter examinatus super antescripta denuncia suo sacramento tamen dixit scire, quod Radassinus Bosidarouich circha horam qua pulsatur ad Aue Maria inuenit ipsum testem et dixit ipsi testi: Eamus domum Bosidari Bosigchouich et ibi faciemus colacionem, et sic ibi fecimus colacionem apud Sanctam Mariam de Castello . Et dum ipsi regrederentur et venirent in plateam obuiauit nobis Iohannes Cramssalich et cum dicto Iohanne erant (!) Nixa Lechich . Qui Iohannes dixit suprascriptis Bosicho et Radassino: Venite nobiscum. Et tunc ipsi responderunt: Nos volumus ire domum. Tandem propter magnam instantiam quam faciebat dictus Iohannes suprascripti Bosichus et Radassinus iuerunt secum. Et dum irent per viam Sancti Andre (!) et veniret infra per viam Sancti Marci iuxta domum illorum de Radulino, vidimus (!) duos existentes strictos apud murum quos cognouimus (!), vnum videlicet Matchum Pripchouich et alium dom Nicolam Radoucich. Et dum nos vellemus ire per viam, vnus ex suprascriptis duobus scilicet Matchi et dom Nicole spuit in visum Iohannem Cramsalich. Qui Iohannes etiam expuit in faciem ipsorum. Et tunc post suprascriptam sputationem fuit quedam modica rixa inter dictos Matchum, dum Nicolam et suprascriptum Iohanem Cramsalich. Et dum ipse Iohanes esset vulneratus cepit ire super nos iuimus ad ipsum et inuenimus ipsum vulneratum et dum interogaremus ipsum: Quis te vulnerauit? languens non poterat respondere. Interogatus ipse testis si scit quis vulnerauerit ipsum Iohannem, respondit: Nescio, sed scio quod vidi vnum ex susprascriptis Matcha et dom Nicole habentem vnum gladium in manibus lu-
95
centem. Tamen puto, quod fuerit suprascriptus Matchus qui eum vulnerauerit, quia dom Nicola stabat in pedibus apud murum. Et post pusilum, venit suprascriptus Matchus vbi erat ipse testis qui testis dixit ipsi Matcho: Tu malefecisti ad interficiendum Iohanem Cramssalich. Qui Matchus respondit: Vade aliquo, ego non fui ille qui interfecerit ipsum, et sic abiit dictus Matchus ad viam suam cum suprascripto dom Nicola. Et tunc superuenit Philipus de Graupa qui stans circum suprascriptum Iohannem dolebat de ipso Iohanne, qui taliter esset vulneratus, quibus gestis nos iuimus ad domos nostras et ibi remansit suprascriptus Philipus cum dicto Iohanne. Qui suprascriptus Nixa Lechich, dum esset cum suprascripto Iohanne quando fuit vulneratus, volens facere vindictam ac suprascriptus Iohanes querebat dictum Matchum, sed cum non inuenit et dolens vehementer iuit ad denuntiandum dominis de nocte et iuit ad vocandum medicum qui medicaret suprascriptum Iohanem. Die XXVII Iunii Philipus de Granipa testis constitutus et iuratus et examinatus vt ante suo sacramento tamen dixit scire, quod dum ipse Philipus ante sonum tercie campane iret domum, sociauit se cum quatuor sociis apud viam sancti Andre (!) per quam itur ad foncas graui. Et dum ipse Philipus loqueretur cum sociis, ecce illac transiuit Iohannes Cramssaligh cum eius comitiua. Qui Iohanes nichil dixit ipsi Philipo nec sociis, et tunc ipse Philipus et socii dixerunt: Ecce iste transit per (!) apud nos, et nichil nobis dicit. Et ipse Iohanes post pusillum regressus fuit ad dictum Philipum dicendo: Philipe, ego sum vulneratus. Qui Philipus dixit suprascripto Iohani Cramsalich: Quis te vulnerauit?. Et ipse Iohannes respondit: Nescio. Qui Philipus querens, si posse inuenire quis vulnerauerit dictum Iohannem, dixit quod iuenit (!) duos stantes sub archiuoltis quos non cognouit, et vnus alius aufugit. Radassin Bosidarouich testis constitutus, iuratus et examinatus vi supra suo sacramento in omnibus et per omnia testificatus est prout Bosigchus antescriptus testificatus est, vsque ad illam partem quando erant apud domum illorum de Radulino et dum dicitur Iohanno Cramssalich, Bosigchus et Radassinus vellet regredi domum, inuenerunt duos stantes in pedibus strictos apud murum et pretereuntes cum dicto Iohanne per illam viam, ipse testis timuit ne suprascripti qui stabant in pedibus acciperent sibi biretum. Tunc Iohanes dixit ipsi testi: Regrediamur quia ibimus iuxta domum Philipi de
96
Granipa. Et ipsi Radassinus et Bosigchus recesserunt, et dictus Iohanes remansit cum Matcho Pripchouich et cum dom Nicola antescripto. Et tunc Radissa textor cepit clamare et dicere Iohanes Cramssalich est vulneratus. Et tunc dicti Radassin, Bosicchus et Philipus de Granipa iuerunt ad dictum Iohanem Cramssalich et inuenerunt ipsum vulneratum, et dum ipsi interogarent dictum Iohanem: Quis te vulnerauit?, ipse erat adeo languens quod respondere non poterat. Et stantibus ipsis Bosigcho, Radassino et Philipo circum ipsum Iohannem, suprascriptus Matchus Pripchouich cum suprascripto dom Nicola transierunt illac quibus Matcho et dom Nicole dicti Bosigchus et Radassin et Philipus dixerunt a Matcho: Tu occidisti Iohannem Cramssalich, quem Matchum transeuntem cum dicto dom (!) nichil audiuit dicere. Et quod Nixa Lecichi (!) erat in societate cum dicto Iohane, tunc dictus Nixa Lecich vnacum Bosicho et dicto Radassino iuerunt vt inuenerent medicum quo non inuento ipsi redierunt domum, sed Nixa suprascriptus iuit inuentum matrem dicti Iohannis quam sociauit vbi erat dictus Iohannes vulneratus. Die XXVII Iunii 1431. Nixa Lecich testis constitutus, iuratus et examinatus vt ante super antescripta denuntia suo sacramento in omnibus et per omnia testificatus est prout Radasin testificatus fuit. Interogatus quota hora heri fuerunt, dixit quod hec fuerunt ante sonum tercie campane. Die suprascripto Simon, praeco communis retulit se die ista de mandato domini rectoris ser Petri de Sorgo et suorum iudicum ser Dobre de Binzola et ser Martoli de Zammagno, cridasse et banisse per loca consueta Ragusii quod quilibet persona cuiuscomque (!) status et condicionis existat, que haberet in domo habitationis sue Matchum Pripchouich, vel sciret vbi ipse Matchus esset, debeat hodie per totam diem presentare ipsum Matchum domino rectori et eius iudicibus suprascriptis et denuntiare vbi fuerit ipse Matchus. Alioquin si per dictum dominum rectorem et eius iudices reperiri poteret quis haberet in domo habitationis sue et eum non presentauerit dicto domino rectori et eius iudicibus et quis sciat vbi esset ipse Matchus et eum non denuntiauerit vt supra per totam diem hodiernam, prefertur cadat in pena quam sibi inferre voluerint dictus dominus rector et sui iudices.
97
Primo Iulii Simon, praeco communis retulit se die ista de mandato domini rectoris (supra)scripti ser Nicole de Poza et suorum iudicum domini Pasqualis de Restis, ser Mathei de Gradi, ser Martoli de Zammagno et ser Dobre de Binzola in locis publicis et consuetis cridasse et bannisse quod cum Matchus Pripchouich (supra)scriptus inquisitus sit inculpati comisisse homicidium (supra)scriptum. Ideo quod idem Matchus usque tres dies proxime futuros quem terminum dictus dominus rector cum dictis suis iudicibus dicto Matcho assignat pro primo, secundo, tertio et perhentorio debeat comparere coram ipso domino rectore et iudicibus ad faciem omnem suam deffensionem pro dicto homicidio. Alioquin elapso dicto termino et ipso Matcho non comparente ut supra per dictum dominum rectorem et iudices procedetur contra ipsum secundum formam iuris et statutorum ac ordinum Ragusii non obstante sua absentia et contumatia. Die ultimo Iulii 1431. (sententia) Per nobilem et sapientem virum dominum rectorem ser Nicolam Io(hannis) de Poza et suos iudices ser Matheum de Gradi, ser Dobre de Binzola, ser Fedricum de Gondola et ser Martolum de Zammagno visis denuntia, testificationibus et citatione antescriptis ac contumatia ultrascripti Matchi Pripchouich ut supra inquisiti et inculpati de ultrascripto homicidio, qui proclamatus et citatus infra terminum sibi stabilitum iuxta formam statuti communis Ragusii minime comparuit. Cuius absentia et contumatia ipsum culpabilem et confessum reddit sequentem formam iuris et statuti communis Ragusii Christi nomine inuocato sedentes pro tribunali loco et more solitis, sententialiter condemnati fuit suprascriptus Matchus Pripchouich pro homicidio facto et comisso per eum in personam Iuani Cramsalich aurificis, quod sit perpetuo bannitus de Ragusio et eius districtu et si quo tempore veneat in fortiam communis Ragusii, ducatur ad locum iustitie consuetum et ibidem per gulam ad furcas suspendatur ita et taliter quod moriatur et anima corpore separetur.
98
6.
(fol. 199) XXVIIII Iunii 1431 Cum ad audientiam domini rectoris ser Petri de Sorgo ex denuntia magistri Thomaxii medicis qui mederi fuit Iacobo Giuchouich vulnerato vno uulnere in capite peruenisset de uulneratione et ferita ipsius Iacobi, prefatus dominus rector cum suis iudicibus pro indaganda veritate de predictis, misit ad examinandum eundem Iacobum uulneratum Ser Martolum de Zammagno et ser Federicum de Gondola iudices suos. Iacobus Giuchouich constitutus in eius domo coram suprascriptis iudicibus missis ut supra, iuratus et interogatus quis eum vulnerauit et vbi et quando suo sacramento dixit, quod hac nocte proxime elapsa, circa horam terciam noctis, dum iret per viam largam qua itur ad Sanctum Nicolaum et esset prope domum Stipchi Nalischouich, quidam cum vna macia ferri eum percussit super capite taliter quod cecidit in terram. Et ignorat quis fuerit quod non potuit eum cognoscere. Interogatus quis fuit cum eo tunc, dixit quod fuit Iachsa Marini de Lebro. Interogatus si quem habet suspectum de dicta ferita dixit quod non. Interogatus si habet inimicum aliquem, aut cum aliquo verba aliqua habuit, dixit quod non.
7.
(fol. 204) Die secundo Iulii 1431. Magister Iohannes ciroychus salariatus communis Ragusii retulit et denuntiauit domino rectori ser Nicole Io(hannis) de Poza se mederi fuisse vni famulo Georgii cerdonis vulnerato in capite vno vulnere cum discopertura ossis capitis. (margina: Casselatum quod sub lamento scripto est.)
99
8.
(fol. 206) Die II Iulii 1431 Radochus Pribilouich coram domino rectore ser Nicola Io(hannis) de Poza conqueritur supra Radouanum famulum Radogne calegarii eo, quod ipsum percussit cum vno lapide iuxta oculum sinistrum cum plaga et sanguinis effuxione. Testes: Stanchus Dragoseuich Nixa Miodrugouich Vuchotta Nouachouich Magister Iohannes ciroychus salariatus communis Ragusii retulit et denuntiauit se mederi fuisse suprascripto Radoano (!) ut supra uulnerato quem dixit non fore in aliquo mortis periculo occaxione dicti uulneris. Stanchus Dragoseuich testis constitutus coram suprascripto domino rectore et suis iudicibus domino Pasquale de Restis, ser Matheo de Gradi et ser Martolo de Zammagno iuratus et examinatus super lamento suprascripto suo sacramento dixit se quantum scire videlicet, quod hodie ante prandium dum Radetchus Pribilouich et Radoanus famulus Radogne calegarii haberent verba adiniuicem sub Sancti Laurentii castrum pro certo bocale, ceperunt se adiniuicem volendo facere brigam et dictus testis et alii astantes se interposuerunt volendo eos mediare. Et statim dictus Radoanus accepto vno lapide in manu cum eo percussit dictum Radetchum vt continetur in lamento super capite. Vuchota Nouachouich alter testis constitutus ut supra iuratus et examinatus ut supra suo sacramento dixit in omibus et per omnia vt supra fecit Stanchus. Die vltimo Iulii 1431 Per nobilem et sapientem virum dominum rectorem ser Nicolam Io(hannis) de Poza et suos iudices ser Dobre de Binzola, ser Matheum de
100
Gradi, ser Martolum de Zammagno et ser Fedricum de Gondola visis lamento et testificationis suprascriptis et forma statutorum superinde loquentium sedentes pro tribunali loco et more solitis Christi nomine inuocato, sententialiter condemnatus fuit suprascriptus Radoanus famulus Radogne in yperperis duodecim eo quia percussit Radetchum Pribillouich cum vno lapide cum sanguinis effusione dandis et soluendis per suprascriptum Radanum communi.
9.
(fol. 222) Die XX Iulii 1431. Magister Thomas medicus salariatus communis Ragusii retulit domino rectori ser Nicola Io(hannis) de Poza se mederi fuisse Radano Cutrich genero Bogdani Grandi percusso vna percussione magna super collum prope de subtus caput (!) cum magna contusione. quem dixit ... non fore in periculo mortis. Eodem die Suprascriptus Radanus Radosalich dictus Cutrich iacens in lecto percussus ut supra constitutus coram ser Matheo de Gradi et ser Martolo de Zammagno iudicibus missis per suprascriptum dominum rectorem ad examinandum eum super facto dicte percussionis iuratus et interogatus vbi, quando et quis eum percussit suo sacramento dixit, quod die martis proxime preterita de sero circa sonum tercie campane licet antea ser Milo de Crieua sibi iniuriatus fuisset occaxione certi lamenti facti contra quosdam lanarios etiam illemet sero sibi minatus fuit. Et dum ipse Radanus iuisset circa illam horam acceptum certas medicinas ab apotecha Stoldi speciarii cum esset prope carceres faminarum in (!) ante regimen, dictus Ser Milo de Crieua stans ibidem cum vno alio socio quem tenebat per manus erat ante dictos carceres. Unde cum iens transiuisset ipse Radanus angulum dictorum carcerum, vnus eorum cum vna macia de ferro eum percussit super collum post macillam, sed non cognouit quis eorum duorum fuerit. Interogatus si quis erat cum eo Radano tunc quando percussus fuit, dixit quod erat secum Vlacotta Milu-
101
nouich qui postulauit ipsum quantum sibi constauerat dicta medicina quam emerat postquam verba immediate fuit percussus. Ipsi sunt testes qui interfuerunt immo forent pro ser Milone: Ser Petrus Benedicti de Gondola (nil) Ser Raphael M(aroe) de Goze Ser Dragoe Ra(faelis) de Goze Dobrasinnus Slanizar Testes de percussione: Vlacotta Milunouich Ostoya calam Bogmilouich Die XXVIIII Iulii 1431 Vlacotta Milunouich constitutus coram domino rectore suprascripto et suis iudicibus ser Dobre de Binzola, ser Matheo de Gradi ser Martolo de Zammagno et ser Fedrico de Gondola iuratus et diligenter examinatus super suprascripto lamento tamen dixit scire, quod verum est, quod erat illo sero de quo supra fit mentio cum dicto Radano et dum essent ante carcerem feminarum, vidit vnum qui erat cum suprascripto ser Millo percutere dictum Radanum cum vna macia. Interogatus si cognoscit quis esset ille qui percussit dictum Radanum, dixit non. Ser Petrus Benedicti de Gondola testis suprascriptus constitutus, iuratus et examinatus vt supra suo sacramento tamen dixit scire quod dum ipse testis esset vno sero iuxta stationem dicti ser Milli vnam cum suprascriptis ser Rafaele M(aroe) de Goze et ser Dragoe Ra(faelis) de Goze, suprascriptus Radanus superuenit et ibi erant certi lanarii qui lamentabantur de dicto Radano. Qui Radanus dixit suprascripto ser Millo: Vos tenetis rationem istorum lanariorum, et illa de causa uobis contumeliatur. Tunc suprascriptus ser Millus dixit dicto Radano: Tu bene es auserus et arrogans. Tu inuenies malum annum. Die XXVIIII predicti Ser Dragoe Rafaelis de Goze testis antescriptus iuratus et examinatus vt
102
supra suo sacramento tamen dixit scire quod dum ipse testis esset vno sero ad stacionem ser Milli de Crieua Radanus Radossalich superuenit. Tunc suprascriptus ser Millus dixit ipsi Radano: Tu es bene superbus. Qui Radanus respondit ipsi ser Millo: Noli dare michi aliquod de tua nobilitate. Et ipse ser Millus mouit se vt iret versus dictum Radanum, sed socii tenuerunt ipsum. Radassinus Slanizar testis antescriptus iuratus et examinatus ut supra suo sacramento tamen dixit scire, quod vno sero vidit antescriptos ser Millum de Crieua, ser Petrum Benedicti de Gondola, ser Dragoe de Goze et ser Rafaelem de Goze sedentes apud stacionem suprascripti ser Milli, et ibi erant quidam altercantes verbes (!), circa quos erant multi. Tunc superuenit dictus Radanus, et suprascriptus ser Millus dixit dicto Radano: Tu Radane, tu Radane, (!) libenter intras in furorem. Qui Radanus respondit dicto ser Millo.1 Et tunc suprascriptus ser Millus mouit se causa eundi versus suprascriptum Radanum, sed socii non permiserunt ipsum ire. Ostoya Bogmillouich testis antescriptus iuratus et examinatus vt supra suo sacramento tamen dixit scire, quod vno sero dum ipse testis esset apud custodiam nocturnam, audiuit suprascriptum Radanum clamare, et respiciens, vidit vnum fugientem, et ibi erat ser Millus de Crieua, cui ser Millo ipse testis dixit Quid hoc est?. Tunc ipse ser Millus dixit ipsi testi: Nescio quid sit, ego sum innocens. (nichil)
10.
(fol. 235) Die XXVIIII Iulii 1431. Cum ad audientiam nobilis et sapientis viri domini rectoris ser Nicole Io(hannis) de Poza ex denuntia facta per Milloe patrem de Slipchi (!) venerat Stipchum Milloseuich fuisse vulneratum. Idcirco prefatus dominus rector cum suis iudicibus pro huis rei veritate indaganda misit ser Matheum de
1
Isputan cijeli red.
103
Gradi, et ser Martolum de Zammagno duos ex iudicibus predictis ad examinandum eundem Stipchum, qui eis de predictis diceret veritatem. Stipchus Millosseuich constitutus in domo ipsius habitationis coram suprascriptis iudicibus ser Matheo de Gradi et ser Martolo de Zammagno iuratus et interogatus quis eum vulnerauit et vbi suo sacramento, dixit quod dum ipse Stipchus esset in via calegariorum iuxta stationem Georgii calegarii , Rado Gregorigh inuasit ipsum et percussit ipsum cum vna macia de ligno super brachio. Qui Stipchus cum auffugeret ab ipso Rado. Dictus Rado insecutus fuit ipsum, vsque ad domum ser Fedrici de Gondola. Et dum esset de ante (!) dictam domum dicti ser Fedrici, dictus Rado vulnerauit ipsum cum vno ense in brachio dextro et in capite cum effusione sanguinis amborum vulnerum. (margina: Georgius calegarius et famuli, Pribissauus pelizarius, Radchus Sorich calegarius et eius famuli/testes, Radeta famulus Georgii suprascripti) Testes: Petroye calegarius cum famulis Radassinus Pertichna calegarius Et dixit quod pluribus vicibus dictus Rado cum aliis tribus videlicet Filipo de Bralicha et aliis duobus stipendiariis cum ensibus videlicet ipsi stipendiarii insidiati fueru(n)t dicto Stipcho iuxta domum dicti Stipchi. Testes: Famulus Petchi textoris Bosidar Sude Crimoe famulus ser Iohannis de Gondola Petroe Stanichuich Radeta famulus Georgii calegarii constitutus coram domino rectore ser Nicola de Poza et suis iudicibus ser Matheo de Gradi, ser Martolo de Zammagno et ser Fedrico de Gondola iuratus et examinatus super dicto lamento tamen dixit scire, quod dum ipse testis sederet ad stationem Georgii calegarii, vidit suprascriptos Stipchum et Rado curentes per viam. Et vidit suprascriptum Rado pluribus vicibus volentem percutere suprascriptum Stipchum cum vna macia. Et dum ipse Rado non posset percutere ipsum Stichum, tandem iactauit maciam quam tenebat in manibus post dictum Stipchum, et per-
104
cussit ipsum Stipchum et proiecit ipsum in terram. Qui Stipchus cum surexisset et fugeret suprascriptus Rado secutus est eum cum vno ense nudo in manibus et altercando, sed nescit quid secutus fuerit postea. Die XXX Julii 1431 (nil) Radchus Sorich calegarius testis antescriptus constitutus, iuratus et examinatus vt supra suo sacramento tamen dixit scire, quod ipse testis vidit Rado Gregorich qui percussit Stipchum Milloseuich cum vna macia ligni vno ictu super brachio et ipse Rado iactauit dictam maciam post dictum Stipchum et percussit ipsum cum dicta macia super renes et proiecit ipsum in terram. Et quod ipse Rado exemit ensem et percussit vno ictu in capite ipsius Stipchi et vno alio ictu post caput ipsius Stipchi. Et quod tandem dictus Stipchus arreptus fuit per astantes de manibus dicti Rado. Petroye calegarius testis constitutus, iuratus et examinatus vt supra suo sacramento tamen dixit scire, quod dum ipse testis esset ad stacionem suam, vidit suprascriptum Rado qui volebat percutere suprascriptum Stipchum cum vna macia ligni et tamen vno ense, sed ipse Stipchus se deffendebat et recipiebat aliquos ictus cum vna cortelissia quam habebat in manibus. Et quod aliquando dictus Rado percutiebat ipsum Stipchum. Interogatus si vidit dictum Rado percutere cum ense, dixit quod non, sed bene vidit dictum Stipchum sanguinatum. Radassinus Pertichna calegarius testis constitutus, iuratus et examinatus vt supra suo sacramento in omnibus et per omnia testificatus est prout suprascriptus Radchus Sorich testificatus fuit. Pribissauus pelizarius testis antescriptus iuratus et examinatus vt supra suo sacramento tamen dixit scire quod vidit suprascriptos Rado et Stipchum cum vna cortelissia in manibus pro coleltis (!) volentes se vicissim percutere, et quod vidit suprascriptum Rado percutere dictum Stipchum cum dicta cortelissia vel ense super caput dicti Stipchi apud auriculam. Die IIII augusti 1431 Magister Thomas ciroycus salariatus communis retulit domino rectori et suis iudicibus se mederi fuisse (supra)scripto Stipcho Miloseuich de vulneri-
105
bus contentis in dicta audientia suprascripta et eum dedit extra mortis periculum occaxione dictorum vulnerum.
11.
(fol. 238) Die vltimo Iulii 1431. Magister Iohannes de Padua, medicus ciroychus salariatus communis Ragusii, retulit nobili et sapienti viro domino rectore ser Nicole Io(hannis) de Poza se mederi fuisse Colle de Cataro, famulo Fiachi capitanii vulnerato super capite in sumitate capitis, cum dischopertura ossis et vna alia percussione in tempore dextro et vna alia percussione in renibus sine sanguine ex quibus dixit fore in periculo mortis. Vnde prefatus dominus rector misit ser Matheum de Gradi et ser Martolum de Zammagno iudices pro huius rei veritate indaganda ad dictum Collam qui sibi de predictis diceret veritatem. Colla di Cataro suprascriptus existens in lecto vulneratus vt supra constitutus coram suprascriptis ser Matheo de Gradi et ser Martolo de Zammagno iudicibus suprascriptis iuratus et interogatus quis eum vulnerauit et vbi vulneratus fuit suo sacramento, dixit quod dum ipse Colla iuisset ad tabernam sub domo Radossaui Paulouich provt emeret vinum, superuenit quidam Vochossaus mulinarius, qui assuetus erat portare furmentum ad molendina, qui habens matiam vnam ferri in manibus vulnerauit ipsum Collam duobus vulneribus, vno videlicet super sumitate capitis, et alio in tempore dextro cum sanguinis effusione. Et percussit ipsum cum dicta macia vno ictu super schena cum magna contusione sine sanguine. Interogatus si qui erant presentes quando dictus Vocossaus vulnerauit ipsum dixit quod multi erant ibi, sed non nouit aliquem nominem. Die IIIIo Augusti Radchus preco communis retulit se die ista de mandato domini rectoris ser Iohannis Ia(cobi) de Gondola et suorum iudicum ser Mathey de Gradi, ser Martoli de Zammagno et ser ...2 in locis publicis et consuetis Ragusii cri2
Isputeno ime
106
dasse et bannisse quod eum Vochossaus mulinarius sit inculpatus vulnerasse vulnerasse (!) Colam (!) de Cataro famulum Elachi. Ideo quod ipse Vochossaus vsque ad tres dies proxime futuros quem terminum dictus dominus rector cum dictis suis iudicibus ipsi Vochossauo assignat pro primo, secundo, tertio et peremptorio debeat comparere coram dicto domino rectore et suis iudicibus ad faciendum omnem suam defensam pro dicta culpa. Alioquin ellapso termino et ipso Vochossauo non comparente ut supra per dictum dominum rectorem et eius iudices, procedetur contra ipsum Vochossaum secundum formam iuris et statutorum et ordinamentorum communis Ragusii non obstante ipsius Vochossaui contumatia. MCCCCoXXXI die vero 30 Augusti Per nobilem et sapientem virum dominum rectorem ser Iohannem Ia(cobi) de Gondola et eius iudices ser Dobre de Binzola, ser Matheum de Gradi et ser Martolum de Zammagno visis denuntiam et lamento et precepto sine citatione vltrascriptis ac forma statutorum super inde loquentium Christi nomine inuocato pro tribunali sedentes loco et more solitis, sententialiter condemnatus fuit per contumatiam Vocossauus mulinarius vltrascriptus eo quod vulnerauit et percussit Collam de Itris famulum capitanei exercitus tribus vulneribus videlicet duobus super capite et alio vulnere in schena in perperis duodecim cum dimidio dandis et soluendis communi. Et hoc quod contumax fuit idem Vucossauus quod in termino sibi stati non comparuit nec comparere voluit.
12.
(fol. 239) Die primo augusti 1431. Rado stipendiarius coram domino rectore ser Iohanne Ia(cobi) de Gondola conqueritur supra Stipchum Miloseuich eo, quod dolose et apensate animo et intentione ipsum interficiendum die sabbati proxime preteriti fecit sibi insultum et aggressuram et admenauit sibi pannes cum vna cortelixia licet cum non tetigent per semper se deffendit. Et predictam fuerint prope Sanctum Blaxium siue eius ecclesiam.
107
Ratchus Sorich calegarius Thonchus pelizarius calegarius Pribissauus pelizarius Ser Iohannes Iu(nii) de Crieua Die XXVIIII augusti 1431 Pribissauus pellizarius suprascriptus testis constitutus coram suprascripto domino rectore et suis iudicibus ser Dobre de Binzola, ser Matheo de Gradi et ser Martolo de Zammagno iuratus et examinatus super lamento (supra)scripto suo sacramento dixit prout fecit in testificatione in 4o precedenti folio annotata ad audientiam factam contra Rado stipendiarium vltrascriptum. Ratchus Sorich calegarius testis constitutus ut supra iuratus ut supra suo sacramento dixit ut ultrafecit in et sub suprascripto lamento precedenti contra Rado facto.
13.
(fol. 255) Die primo septembri 1431 Alegretus barbitonsor coram domino vicerectore ser Martolo de Crieua sedente pro ser Iohanne de Gondola rectore sedere non valenti propter parentela conqueritur supra ser Iacobum Aloisii de Goze et Garichum fabrum et Vuchasinum piliparium eo quod, dictus ser Iacobus fecit ipsum verberari per dictos Garichum et Vuchasinum cum pugillis super uultum cum tumefactione et carnis deingratione circa oculum destrum(!). Dicendo dictus Ser Iacobus: Ego feci te verberari pro eo quod barbitonsores promiserunt me aptare vno toto anno gratis si te verberari faciam. Et fuit sibi acceptum biretum et ensas (!) et nescit pro quos. Testes: (nil) Stoyach peliparius
108
Stoyach Prolabuch (nil) Matchus Vuchoieuich Tuerdchus piliparius Eodem die Tuerdchus piliparus testis constitutus coram suprascripto domino vicerectore et suis iudicibus ser Dobre de Binzola, ser Matheo de Gradi et ser Martolo de Zammagno iuratus et examinatus super lamento (supra)scripto suo sacramento testificando dixit quod heri sero existenti ipso teste ad custodiam nocturnam vidit quod trepudiabant (!) adinuicem plures cum dicto Alegreto barbitonsore et vnus eorum percussit eum super uultum, sed ignorat quis fuerit ille. Item dixit non audiuisse quod ser Iacobus de Goze predictus diceret dicto Alegreto verba contenta in dicto lamento, nec scit quod facerit ipsum verberari, sed vidit quod famulus dicti Ser Iacobi qui ferebat ancipitrem et dixit habebat ensem dicti Alegreti, quem ipse accepit (de mani illius - prekrieno) et eum saluum posuit apud lectum capitanei predicti. Stoyach piliparius testis constitutus ut supra iuratus et examinatus ut supra suo sacramento testificando dixit, se non vidisse quis fuerit ille qui percussit (supra)scriptum Alegretum, sed omnes astantes de custodia nocturna de eo trufabantur. Et audiuit quod ser Iacobus de Goze capitaneus de nocte predictus habuit dicere: Alii barbitonsores promiserunt aptare et tonsare me vno anno gratis si veregere verecondiam inferi facere isti Alegreto. Et dixit h... quod famulus eius ser Iacobi qui habebat ancipitrem et ensem ac biretum dicti Alegreti et vocatur dictus famulus dicti ser Iacobi Iuanis. Die primo septembris 1431 Iuan Brachieuich testis predictus ut supra iuratus, constitutus et examinatus ut supra suo sacramento dixit se nescire quis percusserit dictum Alegretum barbitonsorem, nec de iniuriis sibi dictis, nec illatis scit quicquam, sed dixit quod vidit quemdam Iuannis nominatum qui ferebat ancipitrem capitanei ultrascripti de nocte et habuit sibi testi et aliis circumastantibus dicere: Ego habeo ensem et biretum dicti Alegreti barbitonsoris et reposui ipsum ensem et biretum apud lectum capitanei predicti.
109
14.
(fol. 282) Die XXIIIIo februarii Cum ad audientiam nobilis et sapientis viri domini rectoris ser Iohannis de Goze peruenerit, ex denuncia eidem domino rectore facta per magistrum Thomam medicum, qui mederi fuit Radoycho bechario vulnerato vno vulnere in facie ad transuersum nasum. Idcirco suprascriptus dominus rector pro veritate indaganda quis eum vulnerauit, misit ad dictum Radoychum nobiles et sapientes viros ser Matheum de Gradi et ser Martolum de Zammagno duos ex iudicibus curie dicti domini rectoris ad examinandum dictum Radoychum qui eis de predictis diceret veritatem. Die XII octubris 1431 Magister Thomas ciroychus suprascriptus constitutus coram domino rectore ser Nicola de Georgio retulit ipsi prefato domino rectore suprascriptum Radoychum non esse in periculo mortis sed ipsum Radoychum amisisse oculum sinistrum. Radoychus becharius suprascriptus iacens in camera habitationis sue constitutus coram suprascriptis dominis iudicibus ser Matheo de Gradi et ser Martolo de Zammagno, iuratus et interogatus quis eum vulnerauit et vbi et quando vulneratus fuit, suo sacramento dixit quod Nicola Scartazerius3 heri serotina hora ante sonum tercie campane iuit ad dictum Radoychum dicens ei: Radoycho ego tibi dare debeo grossorum duorum, ego volos (!) ipsos tibi dare, veni et eamus ad faciendum colationem. Qui Radoychus iuit cum dicto Nicola ad faciendum colationem in taberna quondam Dabissiui Latinio. Et dum dicti Radoychus et Nicola fecissent colationem, et exiuissent tabernam predictam, dictus Nicola ostendit ipsi Radoycho certas monetas quibus ostensis, statim ipse Nicola exeiuit vnam cortelissiam et percussit et vulnerauit ipsum Radoychum in facie ad transuersum faciem vno magno vulnere cum sanguinis effusione. Interogatus si qui erant presentes quando dictus Nicola vulnerauit ipsum, dixit quod duo erant cum dicto Nicola quos non
3
Ostavljen prazan prostor
110
cognoscit et quod quamplures erant bene in taberna predicta qui viderunt ipsos Radoychum et Nicolam facere colationem adinuicem. Cuicthus Vtissenouich testis constitutus coram domino rectore ser Iohanne de Goze et suis iudicibus ser Matheo de Gradi, ser Martolo de Zammagno et ser Fedricho de Gondola iuratus et examinatus super dicta audientia suo sacramento tamen dixit scire, quod in illo die quo suprascriptus Radoychus fuit vulneratus circa horam qua pulsatur ad Aue Maria, suprascriptus Radoychus et Nicola Scartazerius et ipse testis et Gyon, frater dicti testis, iuerunt insimul ad vnam tabernam et ibidem fecerunt colationem, et facta colatione, ipsi omnes exiuerunt de taberna que est prope moniales Sancti Malis de Angelo, Radoychus iuit super ad et versus domum suam, et ipse testis cum fratre suo predicto et cum suprascripto Nicola iuerunt ad bibendum vna alia vice ad tabernam Pribnacii et quando ipsi biberunt ipsi tres videlicet ipse testis, Nicola suprascriptus et Gyon iuerunt domum per viam in qua moratur Iacobus de Cotrugl. Interogatus si vidit dictum Nicolam vulnerare dictum Radoychum dixit non. Nicola antescriptus, constitutus et examinatus vt supra in omnibus et per omnia testificatus est prout suprascriptus Cuicthus testificatus fuit. Gyon suprascriptus, constitutus et examinatus vt supra in omnibus et per omnia dixit prout suprascripti Cuicthus et Nicola testificati sunt.
15.
(fol. 308) Die VI nouembris 1431 Cum ad audientiam nobilis et sapientis viri domini rectoris ser Iohannis Andree di Volzo relatione medicorum peruenerit quod Gerliza vxor Pribii calegarii ex verberibus sibi illatis iaceret in lecta (!) grauiter. Idem dominus rector cum suis iudicibus missit ad examinandum eam et dictum suum in notam accipientem. Gerliza vxor Pribii calegarii (supra)scripta et nominata iacens in lecto constituta personaliter coram ser Martolo de Zammagno et ser Federico de Gondola iudicibus missis ad examinandum eam iurata et interogata quis eam
111
percussit et quomodo et quando, suo iuramento dixit quod heri vesperorum hora Pribius eius maritus venit ad eam iratus et accepto vno bastono eam cum illo percussit per capitem pluribus percussionibus cum plagis et sanguinis effuxione. Et per renes et totam personam sine sanguine. Et dixit fuit in domo sua presentibus: Testes: Ratcho barberio Radossaua Ostoyna Michna florialia
112
Kazalo imena i stvari A

Alegretus, cf. barbitonsor, II-13 alueum pro actuendo rasorios, II-4 annulus, I-1 Anthonius de Bicte, I-6 Antoe Tule, I-8 Antonius clerichus domini Mathey, IAntonius Sauges Spagnolus, cf. lanarius, II-1 apotecha (apothecha), Iohannis Salimbenis, I-3 Radisse barberii, I-20, II-3 Stoldi speciarii, II-9 aptare, II-13 aquaticium, I-9 archus, I-9 argenteus, I-1 aromatarius, I-3 aureus, I-1 aurifex, I-18, II-5
B
ballare, I-21 Banich Boxicchus, I-9 Obrad, I-9 barberius, I-4, I-15, I-20, I-24, I-25, II-3, II-4, II-15. barbitonsor, II-13 barca, I-1, I-18 Basilio Nicolinus de, I-19 bastasius, I-15, I-24 de fonteco, I-7 becharius, I-2, I-15, I-26, II-14 Benessa Damianus Si(meoni) de, I-23 bibere, I-2, I-7, I-21, I-22, 93 vinum, I-22 Binzola Dobre de, II-3, II-5, II-8, II-9, II11, II-12, II-13
Blasius Martolini, cf. barberius, I-24 bochalum, II-3 Bodaza Clemens de, I-2, I-4, I-12 Bogava dormitor, I-24 Bogdanouich Pribilus, I-16 Boghegla, cf. pelliparius, I-11, I-26 Boghich cagnos, I-23 Boghichieuich Franchus, I-15 Bogmilouich Ostoya, II-9 Bogossaua, mater Radoe, I-2 Bogusa, dicta Greghusa, I-7 Bona Thomas de, I-11, I-12 Bosidar Sude, II-10 Bosidarouich Radassinus, II-5 Bosigchouich Bosidarus, II-5 bottarius, I-23 Boyna, I-17 Brachieuich Iuan, II-13 Bralicha, Filipus de, II-10 Brayanouich Pribio, I-12 Breles, I-9 Breno, I-5 Brunorus de Florenzia, I-12 Bucignolo Michael de (cf. dominus nocturnus), II-5 Budissauus, cf. bastasius de fonteco, I-7
C
Caboga Iohannes de, I-8 calegarius, II-2, II-8, II-10, II-12, II-15 calige, I-10 calis Radulini, II-5 Calosoeuich de Pagliza Milos, I-18 capitaneus de nocte, II-13 Fiachi, II-11 carcere, I-2, I-11, 47 faminarum, II-9 castrum Sancti Laurentii, II-8 Chutlarich Radogna, I-5 cicatrix, I-1, I-5, I-12, I-14, I-18, I-26 in capite, I-8
113
ciroychus (ziruicus, ciroichus, ciruichus, ciroicus), I-1, I-2, I-5, II-14 medicus salariatus communis, II-11 salariatus communis, II-10 salariatus communis Ragusii, I-16, I 19, II-7, II-8 Comleich (Comocich) Iurchus, I-21, I-22 contrauersia, I-8 coppellum de grano, I-7 Couacich Milsa, I-7 Cramsalich Iuan, cf. aurifex, II-5 Crieua Iohannes Iu(nii) de, II-12 Iohannes Lampre de, I-1 Marinus de, I-11, I-18, I-19 Marinus P(etri) de, I-26 Marinus Pe(tri) de, I-14, I-16 Martolus de, I-18, I-24, II-13 Milus de, II-9 Crinchilo, I-1 Cristich, cf. barberius, I-4 cultella, I-1 custodia noctis, I-14
E
ecclesia Sancte Marie de Castello, II-5 Sancti Dominici, I-26 Sancti Francisci, I-19 Sancti Nicolai, II-6 Sancti Petrii Maioris, I-21 Sanctorum Petrii Laurentii et Andree, I-19, I-24 effusio sanguinis, I-2, I-12, I-20, I-24, II8, II-11, II-14, II-15 in capite, I-8 maxima, I-1, I-5, I-10, I-14, I-18, I-28 Elia, cf. becharius, I-15 ensis, I-1, I-16, I-25 epidemia, II-2
F
faber, II-13 factor, II-1 famula Dimchi del Vetrano, I-26 Glubisaua, Mili Delebro, I-26 famulus ad artem marangonie, Ratchus Pripchouich, I-10 Colla di Cataro, capitanii Fiachi, II-11 Crimoe, Iohannis de Gondola, II-10 curie Radoe Palicuchia, II-1 Simon, II-1 Georgii cerdonis, II-8 Glandinosus Zuichi Castrath, I-14 Miliochus, ser Marini de Bona, I-25 Milos,olim ser Marinii Lu(carii) de Bona et ad presens Blasii Martolini barberii, I-24 Nicola Ribarius, domini Mathei de Georgio, I-4 Petchi textoris, II-10 Radeta, Georgii calegarii, II-10
D
Danze, II-2 debilitatio gambe, I-5 manus, I-10 Delebro (de Lebro) Iachsa Marini, II-6 Marusa uxor Mili, I-26 Milus, I-26 Dimchus, cf. becharius, I-26 Dobrasinnus Slanizar, II-9 dominus Gregorius, I-8 Ifchus, sacrista Sancte Marie, I-26 Marinus Petrii Rubini, I-26 noctis, I-14, I-26, II-5 Dragoeuich Dobrich, I-9 Dragoseuich Stanchus, II-8 Dragosoeuich Boglecona, I-12
114
Radossauus, olim ser Mathei de Gradi, II-2 Radouanus, Radogne calegarii, II-8 regiminis, Dobrossauus Bogaucich, I-10, 30 ser Marini Mi(chaeli) de Bona, I-24 Vlacusca, ser Andree de Volzo, I-12 famuli Georgii calegarii, II-10 Radchus Sorich calegarii, II-10 Petroye calegarii II-10 fifar, I-19 fistulator, I-21 florialia, II-15 fontecum, I-7 fornarius, I-15 fractura, 15 capitis, I-11 fresce, I-9 frumentum, I-7 furca, I-1
G
Garichus, cf. faber, II-13 Georgio Franchus M(arinii) de, I-20 Iunius de, I-2, I-7, I-8, I-9, I-14 Nalchus de, I-7, I-26 Nicola de, II-14 Georgius, cf. calegarius, II-2, II-10 Gerliza vxor Pribii calegarii, II-15 Ghoissaua, I-2 Giuchouich Iacobus, II-6 Giuchus, I-8 Giudach, II-3 Giurchus Bogdane, II-3 Glutinich Volchascin, I-12 Golibo Anthoe de, I-13 Gondola Federicus de, II-3, II-5, II-6, II-8, II-9, II-10, II-14, II-15 Iohannes de, II-13
Iohannes Ia(cobi) de, II-11, II-12 Marinus Iacobi de, I-21, I-22, I-23, I-24, I-25 Petrus Benedicti de, I-13, II-9 Goissaua, I-2 Goya, mater Radoichi becharii I-2 Goze Aloisius Mar(inii) de, I-11, I-14 Dragoe Ra(faelis) de, II-9 filius Thomasii de, I-19 Iacobus Aloisii de, I-19, II-13 Iohannes de, II-14 Iohannes Mar(inii) de, I-19 Nicola de, I-1 Nicola M(arinii) de, I-26 Nicola Ma(rini) de, I-22 Nicola Sy(meoni) de, I-13 Raphael Maroe de, I-4, I-12, I-16, I-17, II-9 Simeonus de, I-26 Vladislauus Clementi de, I-20 Gradi Iunius Marinii de, II-3 Marinus Blasii de, I-2 Marinus de, I-11, I-14, I-18, I-19, I-21, I-23, I-24, I-25 Marinus Iunii de, I-22 Matheus de, I-2, I-4, I-7, I-8, I-9, I-10, I-11, I-12, I-15, II-3, II-5, II-8, II-9, II-10, II-11, II-12, II-13, II-14 Granipa Philipus de, II-5 granum, I-7 Gregorigh Rado, II-10 Guosdanich Ziuchus, I-4
H
herba pro sanitate pectoris, I-2 homicidium, II-5 hospital magnum communis, I-17
115
II-14 Thomas de Ancona (Anchona) (takoer magistri Iohannis, quondam magistri Iohannis de Papia), cf. physicus, cf. medicus, I-5, I-6, I-8, I-9, I-10, I-11, I-14, I-19, I-26 Magister Thomas de Vicentia, cf. lanarius, I-12 Magurcich Ziuchus, I-4 marangonius, I-26 Marcana, I-8 Marcus Cento, I-14 marina, I-1 porte levantis, I-8 Marinus Nixe Radosse, II-1 Martinus, cf. lanarius, I-2 Marussa uxor quondam Maroe Pichat, I18 Meddoseuich Mirchus, I-21 medere, I-16, I-22, I-26, II-5, II-6, II-7, II10, II-14 medicinae, II-9 medicus, I-8, I-10, I-11, I-13, I-26, II-1, II-6, II-14, II-15 ciroychus salariatus communis, II-11 salariatus communis Ragusii I-10, I-12, I-14, I-19, I-22, II-5, II-9 Melita, I-1 Melletich de Breno, Bogava, I-5 Menze Andrea Blasii de, I-1 Iohannes de, I-2, I-26 (cf. dominus nocturnus) Merghich Dobrossauus, I-19 Michna, cf. florialia, II-15 Michos filius Milascini, I-23 Migl, cf. tabernarius, I-5 Milath, I-24 Milath, cf. lanarius, I-24 Milien (Miglen, Miglien), cf. barberius, I15, I-24, I-25 Milissa, cf. piliparius, II-2
I
Iacobus de Marsilia, II-1 Iagodich (Iacodich) Glubisa, I-21 Glubissauus (Iubissauus), I-21, I-22 incisio et detirpatio nasi et facie, I-1 Iohannes Alexii de Albania, I-3 Iohannes Brullus Catellanus, 61 Iohannes philius magistri Bartoli de Plombino, I-3 Iohannes Salimbenes, cf. aromatarius, I-3 Iuan, cf. factor Iohannis Zanini Salimbenii, II-1 Iuanouich Iaxa, cf. aurifex, I-18 Iuanus, cf. barberius, II-3, II-4
L
lanarius, I-2, I-12, I-24, I-25, II-1, 78 Laurentius de Risa, I-1 Lechich Nixa, II-5 linum, II-1 Lovroe, cf. bastasius, I-24 Lucari Petrus de, I-1 Lucas de Tripe Mizen, I-8
M
macea, I-25 Magister Bartolus de Plombino, cf. physicus, I-3 Iacobus de Feraria, I-3 Iohannes, cf. medicus I-12, I-18 Iohannes de Padua, cf. ciroychus, cf. medicus, I-8, I-11, I-16, 85 Iohannes de Rechanato, cf. ciroychus, I-1, I-2 Iohannes Paruus de Anchona, cf. ciroychus, I-1 Iohannes, cf. ciroychus, II-7, II-8 Thomas, cf. medicus, cf. ciroychus, I-13, I-14, II-1, II-5, II-6, II-8, II-10,
116
Milloseuich (Miloseuich, Millosseuich) Micho, I-4 Milloe, pater de Stipchi, II-10 Stipchus, II-1, II-10 Milochna Clapovich Perlabuch, I-10 Miloua de Calamota, I-18 Milunouich Vlacotta, II-9 Miluthouich Milorad, I-21 Miocanich Matchus, I-18 Miodrugouich Nixa, II-8 molendina, II-11 monasterium Sancte Marie de Castello, I-2 Motosoeuich Rada, I-5 mulinarius, II-11
N
Nalchus, filius Vlacote Cranchouich, I-16 Nalischouich Stipchus, II-6 Nicola de Vmbla, cf. presbiter, II-5 Nicola Scartazerius, II-14 Nicolich Stiepchus, I-1 Nixa Zaro, I-13 Nouachouich Vuchotta, II-8
O
Obradouich de Vmbla Vlachota, I-18 oculum sinistrum, II-14
P
Palmota Zore de, I-1 parentela, II-13 Pasquoe, I-10, I-11 Pasquoe, cf. fifar, I-19 Paulus filius Antonii Debutcho, I-19 pelizarius, II-10, II-12 pelliparius, I-4, I-8, I-9, I-11, I-23, I-26, II-13 Percha, cf. pelliparius, I-9 percussio, cum baculo ligneo, I-12
cum bastono per capitem et per renes, II-15 cum batto ligneo in fronte et in ore, I-24 cum cultella, I-5, I-10 per spatulas et per brachiam, I-4 cum ense, II-10 cum lapide, I-1 in spatula dextra a parte anteriori, I-16 iuxta oculum sinistrum, II-8 cum macea ferri in brachio et capite, I-14 super capite, II-6 in gamba, I-5 in tempore dextro et super sumitate capitis II-11 magna super collum cum magna contusione, II-9 per faciem, I-13 super schena cum magna contusione sine sanguine, II-11 super collum post macillam, II-9 cum macia de ligno super brachio, II-10 super renes, II-10 cum manu vacua in facie, I-3, I-12, I-25 vacua in ore, I-24 cum pugnis, pedibus et macia ligni, II-3 cum pugillis super vultum,cum tumefactione et carnis deingratione circa oculum destrum, II-13 periculum a cicatrice, I-5 mortis, I-2, I-8, I-26, II-8, II-10, II-14 pro uulneribus, I-1 Perviena, cf. bastasius de fonteco, I-7 Petar caupo, I-5 Petar, cf. pelliparius, I-8 Petchus de Catharo, cf. bottarius, I-23
117
Petroe, cf. calegarius, II-2, II-10 Petrus de Ispania, II-1 Petrus Rubinus, cf. praeco communis, I-1, I-9 Petrus Ruffuli, I-13 physicus, I-3, I-6 salariatus Ragusii, I-8 pictor, II-4 piliparius, II-2, II-13 plaga, 75, II-15 platea communis, I-21, I-22, I-24 Pochualich Biloe, I-14 porta levantis, I-8 portus Ancone, I-18 Ragusii, I-4, I-11 Poza Gauze de, I-1 Nicola de, II-5 Nicola Iohannis de, II-7, II-8, II-9, II-10, 85 Nicola Petri de, I-8, I-9, I-10, I-21, I-22, I-23, I-24, I-25, I-26 praeco communis, I-1, I-9, I-10, I-11, II-1, II-5, II-11 presbiter, II-5 Priba Sigliesco, I-9 Pribiceuich Radossauus, I-12 Pribil Zubercho, I-18 Pribilouich Radochus, II-8 Pribissauus,, 88 Pribissauus, cf. pelizarius, II-10 Pribissauus, cf. piliparius, II-2 Pribius, cf. calegarius, II-15 Pripchouich Matchus, II-5 Proculo Natale de, I-1, I-4, I-21, I-22, I23, I.-24, I-25, I-26, II-2 Prodonello Franchus de, II-3 Iohannes Teo(baldi) de, I-20 pulsus, I-2 punctum cum acu, in femorem cum sanguine, I-17
R
Radach, homo ser Iohannis de Caboga, I-8 Radasinouich Millus, I-15 Radassinus Pertichna, cf. calegarius, II-10 Radassinus, cf. bastasius de fonteco, I-7 Radecta, filius Radossaui Zuetanouich, I-9 Radin, cf. bastasius, I-15 Radisca, cf. pelliparius, I-23 Radissa, cf. barberius, I-20, II-3 Radissa, cf. textor, I-15, II-6 Rado, cf. stipendiarius, II-12 Radoe de Stagno, I-15 Radogna, cf. calegarius, II-8 Radoichus, cf. becharius, I-2 Radosaglich Zuetchus, cf. tabernarius, I10, I-11 Radossalich (Radosalich) Bosigchus, II-5 Radanus, dictus Cutrich, II-9 Radasinus, II-5 Radossaua Ostoyna, II-15 Radoucich Nicola, II-5 Radoychus, cf. becharius, II-14 Radoychus, cf. fornarius, I-15 Raianouich Maroe, I-16, 56 Ratchouich Micho, I-4 Ratchus, I-24 Ratchus (Radchus), cf. praeco communis, II-1, II-11 Ratchus, cf. barberius, II-15 Ratchus, cf. becharius, I-15 Ratchus, cf. bottarius, 51 Ratiza, cf. lanarius, 55 Restis Clemens de, I-5 Marinus Symeoni de, I-11, I-14, I-20 Pasqualis de, I-3, I-14, I-21, I-22, I-23, I-24, I-25, I-26, II-5, II-8 Vito de, II-1 Richi (Rici) Iohannes, cf. speciarius, I-7, I-13 Riciardus, cf. speciarius, I-7
118
Roma, I-18 Ruschus, cf. marangonius, I-26
T
taberna Maruse olim uxor Dimchi becharii, I-26 Pribnacii, 93 prope moniales Sancti Malis de Angulo, II-14 quondam Dabissiui Latinio, II-14 sub domo Radossaui Paulouich, II-11 tabernarius, I-5, I-10, I-11 textor, I-15, II-6 Thomas, cf. pictor, II-4 Thonchus, cf. calegarius, II-12 Thonchus, cf. pelizarius, II-12 tonsare, II-3, II-13 Tripchus, cf. barberius, II-3, II-4 Tripetich Iohanna, uxor Luxe, I-26 Luxa, I-26 tripudiare, I-21 Tuerdchus, cf. piliparius, II-13
S
sachum, I-7 Sanchus An. de Russino, I-13 sanguinare sue sanguinis sparsum, I-23 Saracha Elia de, I-14 Nicola de, II-5 scaravantes, I-14 Simchouich Iurach, I-1 Simon, cf. praeco communis, II-5 Sorgo Blasius de, I-2, I-19 Lampre de, I-13 Petrus de, II-3, II-4, II-5, II-6 Simon de, I-3 Sorich Radchus, cf. calegarius, II-10, II-12 Ratchus, II-2 Slauussa vxor Iuani, II-2 Sora mater Iuani, II-2 speciarius, I-7, I-13, II-9 Stanichuich Petroe, II-10 statio Georgii calegarii, II-10 Radisse barberii, II-4 ser Iohannis de Menze, I-2 Stiepchus Stretilies, cf. praeco communis, I-10, I-11 stipendiarius, II-10, II-12 Stoiach, cf. bastasius de fonteco, I-7 Stoldus, cf. speciarius, II-9 Stoyach Prolabuch, II-13 Stoyach, cf. pelliparius, II-13
V
via caligariorum, I-10, II-10 Sancti Andree, II-5 Sancti Marci, II-5 vinea, I-9 vinum, II-11 Vitanouich Matchus, I-21 Vlacussa, cf. barberius, I-25 Vochoe pater Radisse barberi, I-20 Vochossaus, cf. mulinarius, II-11 Volzo Andrea I(ohannis) de, I-2 Andrea Martoli de, I-2, I-8, I-9, I-10, I-11, I-12 Iohannes Andree di, II-15 Michael Io(hannis) de, II-2 Vtissenouich Cuicthus, II-14 Gyon, II-14
119
Zuetanouich Radossauus, I-9 Zuetchus Zimator, II-1 Zuitchus, cf. pelliparius, I-4
Vuchasinus, cf. piliparius, II-13 Vuchoieuich Matchus, II-13 vulnus capitis, II-6, cum baculo ligneo, I-18 cum bacto a manibus in fronte et in ore cum cultella, I-26 cum lapide, I-8 cum macia de ligno, I-22 cum vna macia seu palia de ligno, I-21 cum macea de ferro, I-14 cum macea de ferro in tempore dextro et super sumitate capitis cum dischopertura ossis, II-11 cum manibus et calcis, I-23 et ore, I-12 cum ense, II-10 cum discopertura ossis capitis, II-7 collum, I-1 facie, I-19 magnum in facie ad transuersum nasi, II-14 femoris, vulnus punctum pentratiuum, II-5 manum sinistram, cum cultella, I-10 cum rasorio in vno digito manus sinistre, II-3 cum cultella, I-4 vulnera tres, cum frescis tribus, I-9 super brachium, I-11 vultum, I-1
Z
Zammagno (Zamagno) Martolus de, I-9, II-5, II-6, II-8, II-9, II-10, II-11, II-12, II-13, II-14, II-15 Vrsius de, I-11, I-14, I-16, I-22 Zinalouich Iunius, II-4 Ziuchus Castrath, I-14
120
PER RELATIONEM MEDICORUM: FIFTEENTH-CENTURY RAGUSAN CRIMINAL RECORDS AS SOURCES FOR THE MEDICAL HISTORY TATJANA BUKLIJAS
Summary Volumes 5 (1421-1424) and 6 (1430-1431) of the Libri malefitiorum series, one of the four existing series of fifteenth-century criminal court procedures filed at the State Archives of Dubrovnik, have been examined. The article traces all the cases in which there is record of doctors (physicians and surgeons), apothecaries, barbers, pharmacies, hospitals, or outbreaks of epidemic disease in Dubrovnik. The objective of this article is to establish the number, as well as the qualifications, of the medical experts-physicians or surgeons-engaged by Dubrovniks health authorities in the aforementioned period. The cases in which the doctors reported assault and those in which medical evidence was required in a court of law have been investigated with regard to the assault weapon and the anatomical location of the injury. The article is also concerned with the elements of expert evidence, along with the motives behind the non-execution of autopsy in cases of death due to unexplained cause. A parallel between forensic medical practice in Dubrovnik and Venice is being drawn.
Anali Dubrovnik 39skandinavskog (2001): 121-132 M. Ibler, Putovanje kralja Erika VII. Pomeranskog...
121
Izvorni znanstveni rad UDK 949.7514929.52Frankopan14 Primljeno: 28.4.2000.
PUTOVANJE SKANDINAVSKOG KRALJA ERIKA VII. POMERANSKOG KROZ HRVATSKU 1424.-1425. MLADEN IBLER
SAETAK: Prvi kralj Kalmarske Unije, tj. danski, norveki i vedski kralj Erik VII. Pomeranski, na svom putu u Svetu zemlju 1424/5. godine zadrao se u hrvatskim krajevima. Na temelju dubrovakih, hrvatskih, maarskih, venecijanskih i vedskih izvora, autor opisuje njegov posjet Dubrovniku, kao i neke detalje boravka u junoj Hrvatskoj, te odnose s hrvatskim knezom Ivanom Anom Frankopanom, koji se u venecijanskim i skandinavskim izvorima naziva talijanskim imenom Gian Franchi.
Putovanje prvog kralja Kalmarske Unije tj. danskog, norvekog i vedskog kralja Erika VII. Pomeranskog u Svetu Zemlju 1424/5. godine, na temelju podataka iz primarnih izvora opisali su ugledni skandinavski povjesniari - Danac W. Mollerup 1882. te Norveanin Ove L. C. Vangensten za vrijeme svog istraivakog rada u Mlecima 1913. godine. Dok je Mollerup, ponajvie na temelju srednjoeuropskih izvora obuhvatio itinerar puta u cjelini,1 Vangensten2 na temelju zapisa mletakog kroniara Antonia MoWilhelm Mollerup, Kong Erik of Pommerns Undenlandsrejse 1423-1425. Aftr. af Hist. Tidskr. 5, R. III. Kbh., 1882. 2 L. C. O. Vangensten, Erik af Pommern i Venedig 1424., Antonio Morosinis Kronike og Aktstykker fra Archivio di Stato ai Frari, Venedig. Danske Magazin 1 (1913), 6 ser.: 72-88.
1
Mladen Ibler, veleposlanik Republike Hrvatske u Australiji i Novom Zelandu. Adresa: Embassy of the Republic of Croatia, 14 Jindalee Crescent, OMalley ACT 2606, Australija.
122
rosinija3 detaljno opisuje posjet Erika Pomeranskog Mlecima, pri emu se ova dva prikaza vrlo dobro poklapaju. Autorima su, meutim dubrovaki, vatikanski pa ak i neki ugarski izvori nepoznati, to dolazi do izraaja i u kasnijim radovima skandinavskih povjesniara. Put skandinavskog kralja Erika Pomeranskog u Svetu Zemlju povezan je sa povijeu hrvatskih knezova Krkih upravo u vrijeme kada su oni bili na vrhuncu svoje moi i kada su od pape dobili pravo da se mogu nazivati Frankopanima. Budui da je Dubrovaka Republika u organizaciji njegova puta imala veoma vanu ulogu, smatram da je potrebno obratiti panju na izvore koji su dosad bili nepoznati hrvatskim i skandinavskim povijesniarima. Na temelju podataka iz tih izvora, mogu se protumaiti neke nejasnoe u vezi Erikova povratka iz Svete Zemlje, razlozi za posudbu novca prilikom njegova povratka, kao i neki politiki aspekti tog puta. Za hrvatsku povjesnicu vano je i to, to se iz navedenih podataka moe razabrati ugled knezova Frankopana i znaaj Dubrovake Republike u Europi 15. stoljea. U proljee 1424. u Budimu se pod predsjedanjem kralja igmunda odravao sabor europskog plemstva na kojem su se vodile rasprave i rjeavali meusobni sporovi. Skandinavskog kralja Erika na put u Budim prisilio je dugogodinji spor sa Holtajnskim grofovima oko pitanja vlasnitva nad lezvigom, te nada da e u dogovoru s njegovim bratiem, kraljem igmundom, taj spor biti rijeen u njegovu korist.4 Nekon to su ve prije njega na pregovore sa Holtajnskim grofovima stigli njegovi dvorski velikai i savjetnici Axel Thot, Erik Nielsen (Gyldenstierne) i Erik Banner,5 kralj Erik Pomeranski doao je u Budim 8. veljae 1424. Koncem mjeseca, zajedno sa igmundom, otiao je u Krakow kako bi od 4. do 19. oujka bili nazoni krunidbi poljske kraljice.6 Skandinavski povjesniari su do sada smatrali da je odluku o hodoau u Svetu Zemlju kralj Erik donio tek nakon donoenja za njega povoljne odluke o vlasnitvu nad lezvigom, t.j. da je ta odluka bila razlogom njegova hodoaa.
3 4 5 6
Antonio Morosini, Cronaca, Biblioteca Marciana, Venezia (Ital. cl. VII. cod. 2048-2049). W. Mollerup, Kong Erik: 32. Truels Dahlerup, Danmarks Historie, vol 6. Copenhagen: ed. O. Olsen, 1989: 58. W. Mollerup, Kong Erik: 32.
M. Ibler, Putovanje skandinavskog kralja Erika VII. Pomeranskog...
123
Meutim, prema dubrovakim izvorima, oito je odluka o tom putu bila donesena najmanje tri mjeseca ranije, vjerojatno za vrijeme njegova boravka u Krakowu. Naime, kralj igmund je, preporuivi skandinavskog kralja, izvijestio Dubrovane o namjerama za njegovo hodoae ve poetkom oujka,7 na to su mu oni odgovorili u pismu od 20. oujka, izvijestivi ga o mletakom brodovlju u njihovim vodama.8 Poetkom svibnja, Senat je primio jo jedno pismo od igmunda, u kojemu moli Senat da se pobrine za sigurnost kralja Erika na njegovu putu. Vijee ga je u svom odgovoru detaljno izvijestilo o rasporedu stranog brodovlja u Sredozemlju, te pored ostalog navelo da se oko Napulja nalazi 25 velikih i 15 manjih brodova iz Genove, kao i to, da se prisutnost katalonskog brodovlja poveava.9 Za to je vrijeme Erik Pomeranski, zajedno s bratiem igmundom, sudjelovao u politikim raspravama i rjeavanju sporova izmeu nazonog plemstva.10 Svakako da je jedan od najdelikatnijih sporova u koji je bio upleten bilo je rjeavanje sukoba izmeu predstavnika dviju najjaih plemikih obitelji tadanje Hrvatske i Dalmacije - grofa Fridriha Celjskog i mladog kneza Ivana Ana Frankopana.11 Razlog sporu, koji je kulminirao do toga da je Ivan An pozvao Fridriha Celjskog na dvoboj, bilo je umorstvo Elizabete Frankopan - Ivanove sestrine - od strane njezina mua Fridriha, koji je to uinio zbog svoje ljubavnice Veronike Desini.12 Situacija je bila sloenija tim vie to je igmundova ena Barbara Celjska bila Fridrihova sestra, a njihov otac, grof Herman Celjski bio je taj koji je sudio u sporu izmeu Erika Pomeranskog i Holtajnskih grofova u svezi lezviga.13 Nesumnjivo da je kralj igmund bio itekako zadovoljan posredovanjem skandinavskog kralja, ime je izbjegnut dvoboj. Vrlo je vjerojatno odluka Erika Pomeranskog da sa sobom na put u Svetu Zemlju povede i Ivana Ana Frankopana donesena na poticaj kralja Sigismunda, kako bi se temperamentni Ivan An udaljio od Celjskih. tovie, upoznavi se bolje s njim, odluio je pozvati ga k sebi u Skandinaviju, o emu govori zapis od 26. lipnja 1432. u krkom
7 Jorjo Tadi, Danski kralj Erik IX. (sic!) 1424., u: Promet putnika u starom Dubrovniku. Dubrovnik, 1939: 158. 8 Jzsef Gelcich i Lajos Thallczy, Diplomatarium relationum Reipublicae Ragusanae cum Regno Hungariae. Budapest: Tud. Akadmia Trt. Bizottsga, 1887: 296-297. 9 J. Gelcich i L. Thallczy, Diplomatarium: 297-298. 10 Anette Olsen, Rikke: Herre i Norden. Copenhagen, 1995: 30. 11 Vjekoslav Klai, Povijest Hrvata, 2. Zagreb, 1901: 64. 12 J. Aschbach, Geschichte Kaiser Sigmunds, 3. teil. Hamburg, 1841: 188-190. 13 Kristian Erslen, Erik af Pommern. Kjbenhavn, 1901: 455.
124
glagoljskom brevijaru, koji se uva u Vatikanskoj biblioteci.14 Spomenuta presuda o sporu sa Holtajnskim grofovima donesena je 28. lipnja 1424., dakle, u vrijeme kada su pripreme za Erikovo putovanje u Svetu Zemlju ve bile u tijeku. Iako se u odluci kralja igmunda izrijekom potvrdilo da juni Jytland i lezvig pripadaju kraljevini Danskoj i njezinu kralju,15 ta e presuda samo za kratko vrijeme odgoditi gubitak tog podruja za Dansku, budui da je grofovi Holtajnski, unato kraljevoj odluci, nisu htjeli priznati. Zadovoljan odlukom donesenom u svoju korist, Erik se u pratnji svojih vitezova i velikaa uputio iz Budima na jug, kako bi putem preko Hrvatske, Dalmacije, Mletaka i Dubrovnika ostvario svoju namjeru o hodoau u Svetu Zemlju. Kralj igmund pratio ga je na konju osam milja u pravcu Balatonskog jezera, do gradia Stuhlweissenburga (danas Szekesfehervar u Maarskoj).16 Kralj je putovao tadanjim cestama, koje su bile u uporabi jo od rimskih vremena. Putujui prema jugu preao je u Hrvatsku, na podruje koje je bilo pod vlau grofova Celjskih, te vjerojatno preko Varadina nastavio do Zagreba. Od dvaju najprometnijih putova izmeu Ugarske i Hrvatske, u 15. stoljeu na zapadnom podruju bila je najvanija stara Rimska cesta poznata pod imenom magna via ad Zagabria.17 Od Zagreba prema Jadranskoj obali u to je vrijeme jedan od najsigurnijih putova bio stari trgovaki put prema Senju, magna strata a Modrus - cesta koja je prolazila uz Frankopansku utvrdu i dvorac Modru, ije se ime nalazi i u naslovu te najmonije hrvatske plemike obitelji (Segne, Wegle et Modrusse comites). Junije, na vrletnom putu Kapelskog sedla, krki je knez Ivan Frankopan dvadesetak godina ranije podigao samostan posveen zatitniku svih putnika - sv. Nikoli (Sv. Mikula na Gvozdu), koji je predstavljao znaajnu zatitu i
14 Fond Borgiani illirico 5, Bibl. Apost. Vaticana; transkripcija u: uro urmin (pr.), Hrvatski spomenici, I. Zagreb: JAZU, Monumenta historico-juridica Slavorum Meridionalium, 1898: 131-132. 15 A. Olsen, Rikke: Herre i Norden: 32. 16 Wilhelm Altmann, Eberhart Windeckes Denkwurdigkeiten zur Geschichte des Zeitalters Kaiser Sigmunds. Berlin, 1893: 190-191. 17 Lovorka orali, Put, putnici, putovanja - ceste i putovi u srednjevjekovnim hrvatskim zemljama. Zagreb: AGM, 1997: 53, 114, 154, 205 etc.
125
konaite za brojne putnike izmeu Primorja i unutranjosti Hrvatske.18 Vjerojatno se Erik Pomeranski, prolazei ovom cestom, odmorio ili prenoio u Modrui, o emu, meutim, nemamo podataka. Istim je putem, ali u suprotnom smjeru, na povratku iz novigradskog zatoenitva godine 1387. prolazila i Marija Anujska, supruga kralja igmunda.19 Erik Pomeranski stigao je u Senj, sjedite njegova gospodara i bana Dalmacije i Hrvatske, kneza Nikole IV. Frankopana negdje sredinom srpnja 1424. Iz Senja, tada najvanije luke na sjevernom Jadranu, poslao je dvojicu svojih poslanika u Mletke. Oni su stigli tamo 31. srpnja s kraljevom zamolbom mletakom Senatu da mu se dozvoli prolaz, iznajmi opremljena galija za put u Svetu Zemlju, te za potrebe putovanja posudi nita manje nego deset tisua zlatnika. Ve istog dana Senat je donio odluku da se zamolbi danskog kralja - vladara Kalmarske Unije, tada po prostoru najvee europske drave - izae u susret.20 O pozajmici novca, meutim, nije bilo spomena, te emo kasnije vidjeti da se kraljevoj molbi tek djelomino izalo u susret. Na vijeanju drugog dana, dne 1. kolovoza 1424. Senat je donio odluku da se gostu Nikole Frankopana, kralju Eriku, u Senj poalje est mletakih poslanika: Andrea de Bernardo, Piero Zeno, Nicolo Arimondo, Alvixe Vernier, Zian Tiepolo i Piero Pixiani. Odlueno je da se pod zapovjednitvom kapetana Francessa Minia - capitano delle Gallere di Quarnero - opreme dvije galije - jedna za kralja, a druga za senjskog kneza Nikolu, kojima e se iz Senja u Mletke dovesti ova dva ugledna gosta sa svojom pratnjom.21 Za to je vrijeme kralj igmund i dalje iskazivao pozornost i brigu za sigurnost svog bratia, kralja Erika. Oituje se to u pismu Dubrovana, upuenom igmundu koncem kolovoza, u kojem mu alju izvjee o sigurnosti plovidbe na njihovom podruju.22 Moglo bi se pretpostaviti da je igmund imao neke dublje, moda i politike razloge zbog kojih mu je bilo stalo da se kralju Eriku ne dogodi nita neugodnoga na njegovu putu. Skandinavski je kralj - grandissimo signor de Dacia, Sovercia e Norvegia - u meuvremenu doplovio iz Senja u Mletke 23. kolovoza 1424. s pratnjom od pedesetak ljudi, od kojih 25-30 velikaa i vitezova. Dio pratnje i navodno
18 19 20 21 22
V. Klai, Povijest Hrvata: 41. Lovorka orali, Put, putnici, putovanja: 53, 114, 154, 205 etc. L. C. O. Vangensten, Erik af Pommern: 73. L. C. O. Vangensten, Erik af Pommern: 78-79. J. Gelcich i L. Thallczy, Diplomatarium: 298-300.
126
1000 konja ostavio je u Senju. Na posebnoj galiji koja ga je pratila, u Mletke je istovremeno stigao i knez Nikola Frankopan sa svojom pratnjom i poslugom, ukupno oko 200 ljudi. Kralju je stavljena na raspolaganje palaa vojvode od Ferrare23 (kasnije Fondaci dei Turco, danas Museo Civile),24 a knezu Nikoli - el signor de Segna, ili el Conte de Segna - kako ga nazivaju mletaki izvori, palaa Carla Malatesta de Rimini.25 Prema zapisima Morosinija, doek i boravak kralja Erika Pomeranskog i kneza Nikole s njihovom pratnjom bilo je neto najsveanije i najraskonije to je bilo vieno u Mlecima do tog doba. Znaajnije je, meutim, to da je Erik vodio politike razgovore s dudem Francescom Foscarijem (loquendo cum Serenissimo Duce) u vezi sukoba izmeu Mletake Republike i kralja igmunda. Ne spominje se je li i ban Dalmacije i Hrvatske Nikola Frankopan pri tome imao neku ulogu, ali je za vjerovati da je imao priliku skandinavskog kralja za vrijeme njegova boravka u Senju iscrpno izvijestiti o politikoj situaciji u Dalmaciji. Nekoliko godina ranije (1420), Mletaka Republika oduzela je igmundu ne samo ostatak Istre i Furlanije, ve i ostatak Dalmacije - Trogir, Split i june otoke. Po naputku igmunda, kralj Erik je ponudio svoju bona officia za posredovanje, koju Senat nije elio odbiti. No, kako je Mletaka Republika u veljai 1422., unato inae tradicionalnom neprijateljstvu, bila sklopila savez sa milanskim knezom Filipom Mariom Viscontijem, uvjetovala je Erikovo posredovanje privolom Viscontija. Ovaj nije odgovorio na urno pismo Mleana u svezi privole, moebitno iz nepovjerenja u Erikovu ponudu, tako da je taj Erikov pokuaj posredovanja izmeu Mletake Republike i kralja igmunda propao.26 Tako to opisuje kroniar Morosini na osnovu zapisa Senata, meutim, pitanje je koliko se tome moe vjerovati i je li se radilo o politikoj smicalici koju je kralj Erik prozreo, to bi moglo biti razlogom njegove odluke da pri povratku ne svraa u Mletke. Treba pri tom podsjetiti i na to da je knez Nikola mogao dati kralju Eriku informacije iz prve ruke, budui da su knez Nikola IV. Frankopan i milanski knez Visconti bili u vrlo dobrim odnosima. Njihov prijateljski odnos se, izmeu ostalog, oituje i u jednom pismu Viscontija knezu Nikoli iz 1426., u kojem pie kako je savjetovao i nagovarao njegovog sina Ivana Ana za vrijeme njegova pos23 24 25 26
L. C. O. Vangensten, Erik af Pommern: 80. T. Dahlerup, Danmarks Historie: 60. L. C. O. Vangensten, Erik af Pommern: 80. L. C. O. Vangensten, Erik af Pommern: 75.
127
jeta Milanu da se ne potuca po svijetu i da napusti tua boravita (t.j. slubu kod kralja Erika u vedskoj), te da se vrati kui.27 Razgledavajui znamenitosti grada i sudjelujui pri raznim sveanostima, kralj Erik se zadrao u Mlecima vjerojatno od 8. do 10. rujna, kada je definitivno postalo jasno da Senat nee prihvatiti njegovo posredovanje; u mletakim arhivima, pak, ne nalazimo ni jedan podatak koji bi govorio o tome da mu je zaista bila posuena svota od 10.000 dukata koju su zamolili njegovi poslanici po dolasku iz Senja.28 Sa svoje strane, knez Nikola Frankopan je sigurno imao vremena i prigode da kralja Erika za vrijeme boravka u Senju uputi ne samo u politiku i vojnu situaciju u Dalmaciji, ve i u metode mletake politike koje je vrlo dobro poznavao. Pripremajui se za kraljev doek, dubrovako je Veliko vijee glasanjem (87 glasova za, 5 protiv) donijelo odluku od 9. rujna da se kralju na dar preda 150 zlatnih perpera.29 Uz velike poasti i veselje puka, kralj je na mletakoj galiji doplovio u Dubrovnik 16. rujna 1424. Odmah po dolasku kralj Erik je zamolio za tajni sastanak s dubrovakim vijenicima. U povjerljivom razgovoru izjavio je da ni u kojem sluaju ne eli posjetiti Mletke na povratku iz Svete Zemlje. Zanimalo ga je kojim se putovima moe vratiti u Ugarsku i kroz ija podruja ti putovi prolaze. Vijenici su ga informirali o tome da su putovi preko Bosne i Crne Gore najkrai, ali uz to i najnesigurniji. Dne 18. rujna tri dubrovaka plemia sastavila su pismo za kralja igmunda, u kojem ga izvjetavaju o povjerljivom razgovoru i kraljevim namjerama.30 Tekli s pismom za Budim napustio je Dubrovnik 20. rujna, vjerojatno neposredno nakon odlaska kralja Erika iz Dubrovnika.31 U skandinavskoj literaturi smatralo se da je kralj Erik odluku o tome da pri povratku ne posjeti Mletke donio tijekom povratka iz Svete Zemlje. Pretpostavljalo se da je razlog bila bolest njegove supruge, kraljice Filipe, ili neki politiki razlozi u Danskoj, odnosno Kalmarskoj Uniji. Kako vidimo, to
Codex dipl. com. de Frangepanibus. Monum. Ung. Hist. I. Diplomataria, vol. 35, 1910: 205-206. 28 L. C. O. Vangensten, Erik af Pommern: 75. 29 Acta Consilii Maioris (dalje: Cons. Ma.), ser. 8 (Dravni arhiv Dubrovnik, dalje: DAD), sv. 3 f. 30v. 30 Acta Consilii Rogatorum (dalje: Cons. Rog.), ser. 3 (DAD), sv. 3, f. 224. 31 J. Gelcich i L. Thallczy, Diplomatarium: 300-301.
27
128
nije bio sluaj. Moe se raspravljati o tome jesu li razlozi njegove odluke da pri povratku ne posjeti Mletke, kako je o tome u tajnosti izvijestio dubrovako Veliko vijee,32 bili odbijanje Mletake Republike da ga prihvati kao pregovaraa, ili pak uskraivanje pozajmice od 10.000 dukata, ili neto drugo; svakako je injenica da mu se kasnije, prilikom povratka kroz Ugarsku i Poljsku, nije osobito urilo da se vrati u Dansku.33 Zbog opasnosti od neprijateljskih brodova i gusara, kralj Erik putovao je inkognito, preodjeven u brodskog pisara. Njegovi pratioci, bojei se opasnosti da budu zarobljeni kao taoci za koje bi se moglo traiti visoke svote otkupnine, bili su takoer odjeveni u skromnu hodoasniku odjeu. Plovei pod zapovjednitvom kapetana Giana Giustinianija preko Krete i Cipra, Erikova galija stigla je do Palestine. Ne postoje pisani podaci o njegovu boravku u Svetoj Zemlji, no sigurno je u Jeruzalemu primio viteki Red Sv. Groba, koji je zatim i sam podijelio zapovjedniku broda Giustinianiju i Ivanu Anu Frankopanu, svom buduem namjesniku lena stergtland u vedskoj.34 Pri odlasku iz Jaffe, kralj Erik je, navodno, bio prepoznat prema slici, koja je bila tajno izraena za vrijeme njegova boravka u Budimu i poslana sultanu od Damaska, kako bi se na taj nain od njega mogao izvui novac.35 Kralj, kako ne bi bio zadran, morao je platiti veu sumu novca. injenica je da je pri povratku preko Rodosa od Reda Sv. Ivana posudio 2000 zlatnika koje je, ne bez otezanja, vratio danskim lanovima Reda.36 Plovei preko Apulije, Erik je mletakom galijom stigao u Dubrovnik na sam Boi, 25. prosinca 1424. Dubrovani su ga smjestili u Kneevu palau37 i odlukom Senata, za njegove potrebe davali mu 60 perpera na dan.38 Kralju je bilo doputeno da bez carine uveze za sebe bavicu grkog vina romania.39 Grof Ivan An Frankopan i njegov mlai brat Nikola bili su smjeteni u palau vojvode Sandalja,40 te im je na dar poklonjeno 60 per32 33 34 35 36 37 38 39 40
Cons. Rog. sv. 3, f. 224. W. Mollerup, Kong Erik: 29-31; L. C. O. Vangensten, Erik af Pommern: 78. T. Dahlerup, Danmarks Historie: 61. W. Mollerup, Kong Erik: 29-31. T. Dahlerup, Danmarks Historie: 61. Cons. Rog. sv. 3, f. 232. Cons. Rog. sv. 3, f. 231v. Cons. Rog. sv. 3, f. 232. Acta Minoris Consilii (dalje: Cons. Min.), ser. 5 (DAD), sv. 3, f. 183.
129
pera.41 Kralj Erik odluio je u Dubrovniku isplatiti mletaku galiju, a kako pri sebi nije imao dovoljno novca, zamolio je dubrovaki Senat da mu posudi 2000 dukata. Na vijeanju 26. prosinca, glasovanjem (89 glasova za, 28 protiv) je odlueno da se kraljevoj molbi izae u susret, ali uz vrlo preciznu garanciju o povratu zajma: kralj treba svojom rukom napisati potvrdu da je primio zajam, ako zna pisati gramatiki (si possibile erit quod ipse sciat scribere in gramatica), a ako pak ne zna, neka je napie njegov tajnik i potvrdi kraljevim peatom. Kralj e se obavezati da e isplatiti dug u Senju, iz ega bi se moglo pretpostaviti da se oekivalo da e kralj tamo pozajmiti novac od Kneza Nikole Frankopana ili, ako to nije mogue, onda e ga vratiti u Budimu, i to dubrovakom poslaniku koji e ga pratiti na putu.42 Odlueno je da to bude dubrovaki graanin Maroje Naljekovi,43 koji e sa sobom u Budim nositi Erikovu peatom potvrenu priznanicu na 2000 dukata, te 1000 dukata za godinji danak kralju igmundu.44 Naputak koji je dobio od Senata bio je vrlo precizan. U detalje su bile opisane sve mogunosti koje bi mogle ugroziti povrat posuenog novca, pa ak i u sluaju da kralj Erik umre na putu.45 Ovako detaljan naputak dubrovakog Senata, u usporedbi s pomanjkanjem bilo kakvog traga u mletakim arhivima o pozajmici novca kralju Eriku, predstavlja kontrast koji govori u prilog tezi da Mletaka Republika nije izala u susret njegovoj molbi da mu posudi 10.000 dukata. To bi moglo objasniti i potrebu kralja Erika za pozajmicom novca na Rodosu i u Dubrovniku, ali ne objanjava zbog ega je od Venecije traio tako veliku svotu. Nije iskljueno da mu je novac trebao i iz drugih razloga, a ne samo zbog puta u Svetu Zemlju. Dubrovake su vlasti bile toliko zauzete oko posjeta skandinavskog kralja da su se izbori za novu upravu, koji su se obino odravali koncem prosinca, morali odgoditi do njegova odlaska.46 Odlueno je da mu se opremi galija s pratnjom od 25 naoruanih ljudi, a za zapovjednika je bio izabran Paladin
41 42 43 44 45 46
Cons. Rog. sv. 3, f. 231v. Cons. Ma. sv. 3, f. 47v. Cons. Rog. sv. 3, f. 232v. Cons. Rog. sv. 3, f. 235. J. Gelcich i L. Thallczy, Diplomatarium: 302-308. Cons. Ma. sv. 3, f. 47v.
130
Gunduli, lan ugledne dubrovake plemike obitelji.47 Dne 5. sijenja 1425. kralj Erik je otplovio iz Dubrovnika u Omi (Almissa), gdje je ivio grof Ivani Nelipi, otac Katarine, supruge Ivana Ana Frankopana, koji ga je pratio na putu u Jeruzalem.48 U pratnji poslanika Naljekovia, na konjima koji su unaprijed borodom bili prebaeni do Omia,49 nastavio je kopnenim putem do Senja, te vjerojatno dalje cestom magna strata a Modrus i magna via de Zagabria prema Ugarskoj. Dva dana nakon odlaska iz Dubrovnika, Senat je o kraljevoj odluci da put nastavi dubrovakom galijom i posjeti Omi izvijestio kralja igmunda.50 U meuvremenu je iz Dubrovnika mletakom galijom za Mletke otputovao grof Ivan An Frankopan. Prema Morosiniju, mletaka je galija pod zapovjednitvom Giovannija Giustinianija koncem sijenja doplovila u Mletke, ali bez danskog kralja. Njegov pratilac i tuma Gian Franchi, s dva poslanika, zamolio je u kraljevo ime Mletaku Republiku za ispriku to kralj zbog vie razloga i zbog politikih dogaaja u njegovoj zemlji nije u mogunosti posjetiti Mletke.51 Navedeni poslanici bili su zacijelo dubrovaki plemii uro Gueti i Dore Palmoti.52 Morosini dodaje i to da je Gian Franchi nakon toga, na konju i dolino opremljen, otiao u zemlju danskog kralja.53 Komparativna analiza hrvatskih, ugarskih, drugih mletakih54 i vedskih izvora55 ukazuje na injenicu da je gore navedeni Gian Franchi (talijanizirano ime Ivan i skraenica od Frankopan) identian s grofom Ivanom Anom Frankopanom, koji je pod imenom Johan Franke (Johan Wale) upravljao vedskim lenom stergtland te dvorcima Kpinghus i Stegeborg od 1426. do 1434. godine, nakon ega se vratio u Hrvatsku.
47 Cons. Min. sv. 3, f. 184, 189; Cons. Rog. sv. 3, f. 233v, 234v, 235: J. Gelcich i L. Thallczy, Diplomatarium: 307-308. 48 J. Gelcich i L. Thallczy, Diplomatarium: 307-308; V. Klai, Povijest Hrvata: 106. 49 Cons. Min. sv. 3, f. 183v. 50 J. Gelcich i L. Thallczy, Diplomatarium: 308-309 51 L. C. O. Vangensten, Erik af Pommern: 83. 52 Cons. Rog. sv. 3, f. 234v; J. Gelcich i L. Thallczy, Diplomatarium: 307-308. 53 L. C. O. Vangensten, Erik af Pommern: 83. 54 H. A. Wold, I Paradisets frste krets, Oslo: Cappelens forlag, 1991: 123-177. 55 Exhib. Joh. Westhio 1683, Biogr. K, 20: Kyle, Hans fol. 38 r RA, Riksarkivet Stockholm; Brocman, Hadorph; 1435, C 4 fol. 8 v RA 0301, Riksarkivet Stockholm; Brocman, Hadorph; 1437, C 4 fol. 9 RA 0301, Riksarkivet Stockholm; S-B. Jansson, ed., Engelbrekstkrnikan, Stockholm, 1994: 54-55, 68.
131
Kralj Erik Pomeranski stigao je koncem sijenja 1425. u Budim, gdje se zadrao do oujka, a Uskrs je proveo kod kralja Vladislava u Poljskoj. Imao je dovoljno vremena tijekom travnja zadrati se u poljskom mjestu Thorn da bi se preko Stralsunda, nakon 21-mjesenog izbivanja iz svoje kraljevine, 24. svibnja 1425. vratio u Dansku.56
56
W. Mollerup, Kong Erik: 30-32.
132
THE JOURNEY OF KING ERIK VII OF POMERANIA THROUGH CROATIA 1424-1425 MLADEN IBLER
Summary This paper attempts to provide the descriptions of the first king of the Scandinavian (Kalmar) Union, Erik VII of Pomeranias travels through Croatia and his visit to Dubrovnik on his way to the Holy Land and back to Denmark, 1424-1425. The relationship between King Erik and his emissary to Venice, Croatian count Ivan An Frankopan is described.
S. Anali Krasi, Dubrovnik Opis hrvatske 39 (2001): jadranske 133-216 obale...
133
Izvorni znanstveni rad UDK 910.4(497.5)(210.5/.7) Primljeno: 16.10.2000.
OPIS HRVATSKE JADRANSKE OBALE U PUTOPISIMA VICARSKOG DOMINIKANCA FELIKSA FABRIJA (SCHMIDA) IZ 1480. I 1483/84. GODINE STJEPAN KRASI
SAETAK: vicarski dominikanac i humanist Feliks (Felix) Fabri (1441/431502) sastavio je, za vrijeme svojih hodoasnikih putovanja brodom iz Venecije u Palestinu i natrag 1480. i 1483/4. godine, jedan od najopirnijih opisa hrvatske obale to su ih ostavili strani putopisci u srednjem vijeku. Tekst je pun zanimljivih pojedinosti, a pisan je vrlo ivim stilom to mu daje poseban ar i ini ga ugodnim za itanje. U radu se donosi prijevod opisa hrvatske obale s latinskoga, popraen opirnijim uvodom o putnicima, putovanjima i putopiscima kroz nae krajeve u srednjem vijeku, te o naim ljudima koji su kao hodoasnici putovali u Palestinu, Rim, Compostellu i druga mjesta, vraajui se kui s novim saznanjima.
I. 1. Putovanja (hodoaa) na Kristov grob u Jeruzalemu u prolosti

Putovanja ili hodoaa u Palestinu, koju pripadnici svih triju monoteistikih religija (kranske, idovske i islamske) iz svojih posebnih razloga smatraju Svetom zemljom, stara su barem koliko i samo kranstvo. Jo je Luka evanelist u Djelima Apostolskim (2,5) zabiljeio da su na dan prvih
Stjepan Krasi, dopisni lan Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Adresa: Pontificia Studiorum Universitas a S. Thoma Aquinate in Urbe Roma, Largo Angelicum, 1, Roma, Italija.
134
kranskih Duhova (oko god. 33. poslije Kr.) u Jeruzalemu boravili poboni idovi koji su doli od svih naroda pod nebom. No nakon to je rimska vojska pod zapovjednitvom vojskovoe Tita 70. godine poslije Kr. razorila pobunjeni Jeruzalem, poruivi u njemu ne samo sve idovske nego i kranske spomenike i svetita, sam grad je god. 130. obnovio car Hadrijan, ali ne i kranska svetita, davi mu ime Aelia Capitolina. Pae, on je na mjestima koja su bila povezana s kranstvom dao sagraditi poganske hramove i spomenike koji su jednom zauvijek trebali izbrisati uspomenu na sve ono to se na njima bilo dogodilo. Time je, i ne htijui, samo obiljeio mjesta, naroito mjesto Kristova groba, koja su krani smatrali svetima.
Slika 1. Kranski hodoasnici ispred crkve Kristova groba u Jeruzalemu u razgovoru s muslimanskim straarima, 15. st.
im su se politike prilike promijenile, kranstvo je najprije dekretom cara Galerija (311), a zatim reskriptom Konstanta Velikoga (313) dobilo slobodu, ime je ujedno bio omoguen slobodan pristup Jeruzalemu, Betlehemu, Nazaretu i ostalim mjestima koja su ponovno postala omiljena meta kranskih hodoasnika (lat. peregrinatio - putovanje u inozemstvo). Hodoaenju je naroito doprinio car Konstantin Veliki (306-337) koji je dao sa-
S. Krasi, Opis hrvatske jadranske obale...
135
graditi velianstvene bazilike Kristova roenja u Betlehemu i Kristova uskrsnua, kasnije prozvanu Kristova groba u Jeruzalemu. Iz tog vremena datiraju prva poznata hodoaa u Svetu zemlju kao paradigma ljudskog ivota shvaenog kao putovanje iz jednog mjesta u drugo, iz zemaljske domovine u nebesku ili traenje iskona i smisla ljudskog i kranskog ivota. Iz tog vremena, naime, potjee prvi do danas sauvani putopis u Palestinu pod naslovom Itinerarium a Burdigalia Hierosolymam u kojemu se opisuje hodoae jednog anonimnog kranina iz Bordeauxa u Jeruzalem 333. godine. Iz neto kasnijeg vremena, s kraja 4. ili najkasnije poetka 5. st., potjee i jedan drugi putopis, Itinerarium Egeriae. U tom spisu se opisuje zanimljivo i uzbudljivo hodoae jedne panjolke koja je posjetila Jeruzalem, brdo Nebo s druge strane rijeke Jordana i brdo Sinaj u Egiptu. Bio je to samo poetak vrlo popularne literature u kojoj se, u obliku prikladnih prirunika, prethodnika modernih turistikih vodia koji su se mogli nositi u putnoj torbi, opisivalo uzbudljivo putovanje u Svetu zemlju sa svim vijestima o svratitima, gostinjcima, lukama, svetitima, udaljenostima jednog mjesta od drugoga, cijenama, svetakim moima itd. koje su mogle zanimati onodobnog ovjeka. Naroiti zamah hodoaima dao je car Justinijan I. (527-565) koji je ne samo obnovio prijanja biblijska mjesta, nego i sagradio nova kranska svetita. Hodoaa u Palestinu doivjela su gotovo potpun zastoj nakon to su god. 638. arapski muslimani osvojili Palestinu i susjedne zemlje. Prilike se nisu mnogo promijenile ni nakon to su iitski fatimidi iz Egipta preuzeli nadzor nad Jeruzalemom i Palestinom. Godine 1009. esti fatimidski kalif Hakim (Abu-Al el Mansur el-) u svojoj fanatinoj politici dao je sruiti baziliku Kristova uskrsnua u Jeruzalemu, to je jo vie otealo pristup biblijskim mjestima. Prilike se se nisu poboljale ni nakon to su god. 1071. Selduci fatimidima oteli Palestinu, to je navelo papu Urbana II. da god. 1095. u Piacenzi i Clermontu pozove katolike na obranu svetih kranskih mjesta. Bio je to poetak kriarskih ratova (1096-1291), koji su na poetku bili zamiljeni kao oruana hodoaa (peregrinationes armatae). Oni su, kao to je poznato, nakon velikih ljudskih i materijalnih napora zavrili vojnikim porazom kriara i njihovim naputanjem Akkona (29. svibnja 1291.), njihova posljednjeg uporita u Palestini. Oni su se povukli na Cipar, Rod i druga uporita u Grkoj koja su, u kasnijim povoljnijim prilikama, trebala posluiti kao polazita za ponovno preuzimanje biblijskih mjesta. Unato tomu, putovanja u Svetu zemlju nisu nikada potpuno obustavljena, nego su,
136
iako u smanjenoj mjeri, i dalje nastavljena. Povlaenje kriara iz Palestine krajem 13. st. ipak je predstavljalo svojevrsnu prekrenticu u povijesti kranskih hodoaa. Nakon to je, naime, postalo jasno da su Palestina i Jeruzalem za krane nepovratno izgubljeni, hodoasnici su se poeli sve vie usmjeravati prema Rimu i Compostelli u panjolskoj. Na naroitoj cijeni je bio Rim, koji je smatran drugim Jeruzalemom, glavnim duhovnim i materijalnim gradom (kranskog) svijeta (caput mundi) i svetitem vjere, gdje su bili grobovi apostola Petra i Pavla. Compostella je, po tradiciji, uvala tijelo apostola Jakova. Papa Bonifacije VIII. je 1300. godinu proglasio svetom ili jubilarnom, to je pridonijelo da prave rijeke kranskih hodoasnika iz svih zemalja Europe, pa tako i iz Hrvatske, ponu tei prema Vjenom Gradu starim rimskim cestama i stazama kao to su Via Francigena (Francuska cesta)1, Via Regia Romana2, Via Romea i Via Flaminia, koje su predstavljale jednu vrstu varijante Francuske ceste, itd. koje su iz zapadne i sjeverne Europe vodile u Rim (Svi putovi vode u Rim). Du tih cesta bilo je potrebno podii sklonita, prihvatilita, gostinjce, bolnice itd..U veini sluajeva, ali ne uvijek, radilo se o redovnikim zajednicama i samostanima koji su pruali potrebno gostoprimstvo putnicima i hodoasnicima, to je dalo velik polet ugostiteljskoj i zdravstvenoj djelatnosti itelja pojedinih krajeva kroz koje su vodili takvi putovi. No ni Palestina nije posve zaboravljana. Tu je napuljski kralj Robert Anuvinski kupio dvoranu Posljednje veere darovavi je god. 1342. franjevcima, koji su na taj nain preuzeli brigu oko ouvanja kranskih svetita i osnovali posebnu Kustodiju Svete zemlje koja i danas postoji.3 To je pridonijelo da hodoaa u Svetu zemlju ponovno postanu vrlo popularna meu
1 Dobila je ime po francuskom kralju Filipu II. Augustu (1179-1223) koji je du nje sagradio vie sklonita i prihvatilita. Vodila je u Rim preko glasovitog alpskog prijevoja Velikog Sv. Bernarda, Aoste, Moncenisija, Torina, Vercellija, Pavije, Piacenze, Pogibonzija, Fidenze, Pontemolija, Luke (Lucca), S. Miniata, Siene, Bolsene, Viterba i Sutrija. 2 Povezivala je podruja Padske nizine sa sredinjom Italijom. Putnici su, nakon prelaska preko rijeke Po kod Piacenze, prosljeivali Emilijskom cestom (Via Emilia) preko Bologne, Firence do Pogibonzija, gdje se spajala s Francuskom cestom. 3 Paolo Caucci von Saucker, Il mondo dei pellegrinaggi Roma, Santiago, Gerusalemm. Milano: Jaca Book, 1999. Za povijest kranskih hodoaa u Svetu zemlju, naroite zasluge ima franjevac Jerolim (Girolamo) Golubovich (Carigrad, 1865. - Firenca, 1941.) ija obitelj potjee iz
137
kranima u zapadnoj Europi, naroito u 15. i 16. st., kada se poeo biljeiti nagli porast putovanja, i to uglavnom morskim putovima. To je, izmeu ostaloga, imalo za posljedicu nagli procvat putopisne literature o dotad malo poznatim ili posve nepoznatim krajevima, uvjetima putovanja, mogunostima smjetaja i usluga koje su bile od bitne vanosti za tako daleka i opasna putovanja.4 Prave male rijeke hodoasnika, koje su svim putovima i svim moguim prijevoznim sredstvima tekle prema Jeruzalemu, Rimu i Compostelli, nisu bile sastavljene od obinih turista voenih pukom znatieljom da vide nepoznate krajeve, nego od sasvim naroitih putnika. Oni su prije polaska iz svog rodnog mjesta obino prolazili naroitu investituru u kojoj su im mjesni sveenici predavali posebnu hodoasniku haljinu, torbu i tap, to je imalo simbolian znaaj i po emu su se razlikovali od drugih ljudi i putnika. Oni su u svim samostanima, svratitima, gostinjcima, prihvatilitima, crkvama i svetitima na putu i na odreditu uivali povlaten status. To je prisililo Crkvu da uloi velike napore oko vodstva i prihvata tih ljudi. Trebalo im je osigurati prikladne putne programe, vodie i putopise, ne samo da oni ne bi zalutali u nepoznatom kraju, nego i da se duhovno i kulturno obogate i nau ono to ih je potaknulo na dalek i opasan put. Naroiti zamah irenju takvih
Dubrovnika. Najvei dio ivota proveo je u raznim mjestima Palestine, Egipta, Cipra i Italije, gdje je obavljao razliite slube. Njegovo gotovo savreno poznavanje grkog, arapskog i turskog, te mnogih modernih jezika, omoguilo mu je putovanje u razne zemlje Bliskog istoka (Palestinu, Tursku, Egipat, Cipar itd.), u kojima je istraio gotovo sve povijesne izvore koji se odnose na putopise u Svetu zemlju. Plod toga rada bilo je djelo Serie dei rev.mi Padri custodi di terra santa (Jeruzalem, 1898). No njegovim glavnim djelom se smatra Bibliotheca bio-bibliografica della Terra Santa e dellOriente francescano (Quaracchi presso Firenze, 1906-1927) u 22 sveska u kojemu je kronolokim redoslijedom objavio dijelove njihovih putopisa u Svetu zemlju koji se odnose na franjevaki red. Godine 1899. objavio je u Milanu Il trattato di Terra Santa di frate Francesco Suriano, custode di Terra santa dal 1493 al 1495 e dal 1512 al 1514, a 1902. u Rimu Ichonographiae locorum et monumentorum Terrae Sanctae accurate delineata a p. Elzeario Horn O.M., Provinciae Turingiae, 1725-44. 4 O povijesti hodoaa postoji velika literatura. Navodimo vanija djela objavljena u novije vrijeme: Gustave Bardy, "Plerinages Rome vers la fin du Ire sicle. Analecta Bollandiana 67 (1949): 224-235; N. Ktting, Peregrinatio religiosa. Wallfahrten in der Antike und das Pilgerwesen in der alten Kirche. Mnster in V., 1950; A. V. Veronese, Peregrinatio Romana ad Petri Sedem. Roma, 1950; Raymond Roussel, Les plerinages travers les sicles. Paris, 1954; Raymond Oursel, Les plerins du Moyen-Age. Paris, 1963; Otto Springer, Medieval Pilgrim Routs from Scandinavia to Rome. Medieval Studies 12 (1950).
138
vodia dalo je iznaae tiska sredinom 15. st., to je pridonijelo da se ta vrsta putopisa jo vie popularizira i doe u ruke svih onih koji su za to bili posebno zainteresirani.5
2. Hrvatska u putopisima hodoasnika na putu iz sjeverne i zapadne Europe prema Palestini

Hrvatska je obala zbog svog geografskog poloaja bila povlateni prirodni most izmeu europskog Zapada i Bliskog istoka. Putnicima raznih zapadnoeuropskih naroda kao to su Nijemci, Francuzi, Nizozemci, Danci i dr. bilo je mnogo lake i sigurnije spustiti se preko Alpa u plodnu Padsku dolinu te se u Veneciji ukrcati na brodove, nego se opasnim i nesigurnim morskim putem preko Biskajskog zaljeva i Gibraltara probijati prema Palestini, izlaui se pritom brojnim opasnostima nemirnog mora i gusarskih napada muslimanskih Arapa. Brojni otoci i otoii, luke i luice istonojadranske obale pruali su mornarima i njihovim brodovima pogodno utoite u vrijeme nevremena i iznenadnih oluja, koje su esto uzimale velik danak u ljudskim ivotima i materijalnim dobrima. Nae su brojne i dobro zatiene luke tim prolaznicima bile ne samo vrata kroz koja su prolazili da bi stigli u strani svijet, nego i jedina mjesta na kojima su dolazili u doticaj iz nae unutranjosti. S poetkom kriarskih ratova (1096. godine) poinju sustavniji zapisi i svjedoanstva o prilikama u naim krajevima onako kako su ih ti stranci vidjeli i doivjeli.6 Najstariji, a ujedno i najpoznatiji putopis kroz nae krajeve zahvaljujemo Raymondu dAguillersu, kapelanu tulukog grofa, koji je kao sudionik 1. kriarske vojne godine 1096. prolazio kroz Slavoniju. Meutim, trebalo je ekati vie od sto godina da se pojavi drugi slian opis naih krajeva. Radi se o zapisu koji su ostavili iza sebe Villehardouin i Robert de Clry iz vremena 4. kriarske vojne, kada su kriari, za raun Venecije (1202-
5 Usp. H. Omont, Une guide du plerin en Terre Sainte au XIVe sicle: Mlanges G. Schlumberger. Paris, 1924: 436-451; Recueil de voyages et de documents pour servir histoire de la gographie, depuis le XIIe sicle jusqu la fin du XVIe. Paris, 1892. 6 O najstarijim putovanjima i poutopisima po Balkanskom poluotoku pisao je Petar Matkovi u svojoj dobro dokumentiranoj raspravi Putovanja po Balkanskom poluotoku za srednjega vieka. Rad JAZU 42 (1878): 56-73.
139
1204), zauzeli najprije Zadar, a zatim i Carigrad.7 Za nas je posebno zanimljiv i znaajan putopis kijevskog metropolita Izidora (1436-1458) iz Moskve u Firencu i nazad. On je s pratnjom, 8. rujna 1437., otputovao iz Moskve prema Italiji. Putovao je preko Novgoroda, Pskova, Rige, Prusije, Pomeranije, Lbecka, Lneburga, Braunschweiga, Magdeburga, Nrnberga, Augsburga i preko Alpa preao u Italiju, odakle je preko Padove 18. kolovoza 1438. stigao u Ferraru, gdje se, u nazonosti pape Eugena IV. i bizantskog cara Ivana VIII. Paleologa, odravao crkveni sabor koji je sebi postavio u zadatak sjedinjenje Istone i Zapadne Crkve. Nakon to je sabor bio prenesen u Firencu, metropolit je slijedio njegov prijenos istaknuvi se kao velik pobornik crkvenog jedinstva. No nije ostao do njegova zavretka. im je, zajedno s ostalim crkvenim i politikim velikodostojanstvenicima, stavio potpis na povelju kojom se proglaavalo sjedinjenje Crkava, Izidor je 6. rujna 1438. krenuo kui. Put ga je vodio preko Bologne i Ferrare odakle se rijekom Po spustio u Jadransko more, koje je za nj Bijeloje more. Tjedan dana nakon toga stigao je u Veneciju gdje je ostao vie od tri mjeseca. Dana 23. prosinca krenuo je brodom iz Venecije u Pore, zatim preko Pule i Osora stigao u Senj. Putovanje je nastavio kopnenim putem preko Brinja, Modrua, Ozlja, Jastrebarskog, Okia, Zagreba, Rakovca, Krievaca i Koprivnice gdje je, preavi rijeku Dravu, stigao u Madarsku. U Moskvu je stigao 25. rujna 1440. gdje ga je veliki ruski knez Bazilije III. Slijepi (1425-1462), zbog pristanka na crkveno jedinstvo, bacio u tamnicu. No, metropolit je iz nje uspio pobjei najprije u Budim, a onda u Rim gdje je 27. travnja 1463. umro.
7 Od hrvatskih povjesniara tim se pitanjem naroito bavio P. Matkovi, Putovanja po Balkanskom poluotoku: 74-148. Putopise francuskih puntika i hodoasnika kroz Dalmaciju obradila je i objavila Marija Kandido-Roman pod naslovom Francuski putopisi kroz Dalmaciju od prvog kriarskog pohoda do kraja XVIII. stoljea. Mogunosti 37/9-10 (1990): 979-1002; 37/11 (1990): 1145-1178; 37/12 (1990): 1408-1425; usp. J. Richard, Kriari putnici u srednjovjekovnoj Slavoniji. Croatica Christiana Periodica 10/18 (1986): 27-28. Geofrroy de Villehardouin, maral francuske pokrajine Champagne, koji je sa svojim feudalnim gospodarom Tibaldom III. kao sudionik u IV. kriarskoj vojni i osvajanju Zadra i Carigrada, napisao je La conqute de Constantinople. Paris: ed. E. Faral, 1938-39. Slinu kroniku ostavio je iza sebe Robert de Clry, povjesniar i sudionik IV. kriarske vojne, pod naslovom Li estoires de chiaus conquisent Constanoble. Usp. Albert Pauphilet, Sur Robert de Clry.: Romania 57 (1931): 289-311; Petar Skok (ur.), Tri starofrancuske hronike o Zadru u godini 1202. Zagreb, 1951.
140
Ono to nas ovdje posebno zanima je onaj dio Izidorova putopisa koji se odnosi na Hrvatsku. On udaljenost od jednog do drugog grada navodi u miljama. Po njegovu nainu mjerenja od Porea do Venecije ima 110 milja, od Porea do Pule 30 milja, od Pule do Osora 50 milja, od Osora do Senja 60 milja, od Senja do Brinja 15 milja, od Modrua do Ozlja 20 milja, od Jastrebarskog do Okia 5 milja, od Okia do Zagreba 20 milja, od Zagreba do Rakovca 4 milje, od Rakovca do Krievaca 3 milje te od Koprivnice do rijeke Drave jedna milja. Za Zagreb kae da je velik i lijep grad u vlasti ugarskog kralja. Tu je imao priliku sresti srpskog despota ura Brankovia (14271456) sa enom i djecom. Despot je, zajedno s ostalim europskim vladarima, bio pozvan na sabor u Ferraru i Firencu, ali se nije odazvao niti je poslao izaslanike. Nakon pada Smedereva u turske ruke krajem 1439. godine, potraio je utoite u Hrvatskoj. U Zagrebu je, kako izgleda, boravio na imanju posljednjeg celjskog grofa Uldrika II. (+1456), koji se 1439. oenio s njegovom keri Katarinom. Metropolit ga je pokuao nagovoriti na crkveno jedinstvo, ali je despot to odbio.8 Metropolit Izidor u svom putopisu kroz Hrvatsku ne troi mnogo rijei na opis krajeva kroz koje je prolazio. Ipak su neka njegova zapaanja zanimljiva i znaajna. Nakon to je proao kroz Senj i Brinje, navodi da u tim gradovima ive Hrvati, iji je jezik slian rutenskomu, ali su latinskog obreda. Jo je vaniji podatak o imenima hrvatskih gradova kroz koje je prolazio, naroito onih koji su se nalazili u mletakim rukama. Naveo ih je ne u latinskom ili talijanskom, nego u hrvatskom rusiziranom obliku, oito kako ih je uo od naroda. Tako za Pore kae Poer ili Poeri, za Pulu Polj i Pora, za Ozalj Vozolj, za Jastrebarsko Jastreboljsk, za Oki Ki, za Rakovec Krakoviec, za rijeku Kupu Koljenj itd. Za Zagreb ima tri oblika: Zagreb, Greb i Grev. Za rijeku Dravu navodi da je granica izmeu Hrvatske i Ugarske. Svi ostali izvjetaji potjeu od putnika i hodoasnika koji su polazili u Svetu zemlju ili se iz nje vraali u Veneciju na unajmljenim mletakim brodovima. Jedan od takvih zapisa ostavio nam je irski franjevac fra imun, koji je godine 1323. s jednim drugom proputovao naom obalom na putu iz
8 Usp. Johannes Krajcar (ur.), Acta Slavica Concilii Florentini. Narrationes et documenta. S.J. Romae: Pontificium Institutum Orientalium Studiorum, Concilium Florentinum, Documenta et scriptores, vol. XI, 1976: 3-40; . Mijatovi, Despot ura Brankovi, I. Beograd, 1907: 291.
141
Venecije u Palestinu zadravi se u Puli, Zadru, Hvaru, Koruli i Dubrovniku.9 No najvie sauvanih putopisa u Palestinu potjee iz 15. i 16. st. Za nas su vjerojatno najznaajani putopisi talijanskih i francuskih putnika s kraja 15. st. Jedan od njih je 1480. godine napisao talijanski hodoasnik Santo Brasca,10 iza kojeg se po vanosti moe svrstati putopis francuskog redovnika Lengherranda iz Monsa iz 1486. godine,11 te putopis koji je 1494. napisao milanski kanonik Pietro Casola. Ovaj zadnji je naroito opiran u opisivanju naih obalnih gradova Pule, Zadra, Hvara, Korule i Dubrovnika.12 Naroitu pozornost zasluuju i njemaki putopisci koji su putovali u Palestinu kao to su saski vojvoda I. B. Mencken iz 1465. godine,13 Konrad von Grnemberg iz 1486. i vitez Arnold von Harf iz 1496. i 1499. godine. Ovaj posljednji je, na pr., ne samo opisao neke hrvatske primorske gradove, nego i zabiljeio neke karakteristine hrvatske rijei.14 Neto manju, ali uvijek posebnu pozornost zasluuju neki drugi njemaki putopisci koji su iza sebe ostavili zanimljive zapise: Gabriel Muffel iz Nrnberga iz 1498.15 go9 Simon Simeonis, Itinerarium ab Hybernia in Terram Sanctam, objavio Girolamo Golubovich u svom Itinerarium fratrum Symonis et Hugonis illuminatoris, Ordinis Fratrum Minorum (1322-1324)., u: Bibliotheca bio-bibliographica della Terra Santa e dellOrdine Francescano, III. Firenze: 1918: 237-282. Usp. Jorjo Tadi, Promet putnika u starom Dubrovniku. Dubrovnik, 1939: 181-183; J. Richard, Kriari putnici u srednjovjekovnoj Slavoniji.: 29-30. 10 Objavljen pod naslovom Viaggio di Pietro Casola a Gerusalemme, tratto dallautografo esistente nella biblioteca Trivulzio. Milano, 1855. Njegovo 2. izdanje glasi: Viaggio in Terra Santa di Santo Brasca 1480 con litinerario di Gabriele Capodista. Milano: ed. A. L. MomiglianoLepschy, 1966. Dio ovog putopisa, koji se odnosi na Hvar, objavio je Slobodan P. Novak u lanku Hodoasnik Santo Brasca na Hvaru 1480. godine. Hvarski zbornik 6 (1978). 11 Voyage de G. Lengherrand, mayeur de Mons en Haynaut, B Venise, Rome, Jerusalem, Mont SinaV et le Kqire (1485-1486). Mons: ed. Godefroy-Meniglaise, 1861: 19. 12 Margaret Newett, Canon Pietro Casolas Pilgrimage to Jerusalem in the year 1494. Manchester: University Press, 1907. Njegove najzanimljivije dijelove koji se odnose na Hvar, Korulu i Dubrovnik donio je J. Tadi, Promet putnika u starom Dubrovniku: 193-200. O tim putopisima iz 15. st. vidi: Marino Petri, Veduta Hvara iz 1486. godine. Prilozi povijesti otoka Hvara 7 (1983): 15-16. 13 Peregrinatio seu passagium ad Terram Sanctam Ill.mi Principis Alberti Ducis Saxoniae I. B. Menckenii (Scriptores rerum Germanicarum praecipue Saxonicarum). Lipsiae 1728. 14 Arnold von Harf, Die Pilgerfahrt des Ritters Arnold von Harff. Kln, 1860; Petar Runje, Hrvatski jezik i hodoasnici u srednjem vijeku., u: Prvi hrvatski slavistiki kongres, Zbornik radova, I. Zagreb: Hrvatsko Filoloko drutvo, 1977: 506-507. Usp. Josip Vonina, Harffovo svjedoanstvo o hrvatskom jeziku. Jezik 39/2 (1991): 48-51. 15 Usp. Reinhold Rricht, Deutsche Pilgerreisen nach dem Heiligen Lande. Aalen, 1967: 133.
142
dine, kanonik iz Mainza Bernhard von Breidenbach (1440-1497),16 Paul Walter Guglingen (15. st.)17 i neki drugi. O putopisu vicarskog dominikanca Feliksa Fabrija iz istog razdoblja bit e opirno govora u ovoj raspravi.18
Slika 2. Konrad von Grnemberg, grad Hvar 1486. godine
Zapisi tih putnika su razliiti po duini i vanosti, ovisno o tomu koliko su imali vremena i mogunosti upoznati sredinu kroz koju su prolazili. Oni, zbog nedostatka pogodnih gostinjaca i prihvatilita, mnogo puta nisu ni silazili sa svojih brodova, nego su ostajali na njima u oekivanju da se nevri-
Peregrinatio in Terram Sanctam. Basel, 1493. M. Sollweck, Fratris Pauli Waltherii Guglingensis itinerarium in terram Sanctam et Sanctam Catharinam, 1892. 18 Na Fabrijev putopis prvi je u nas upozorio P. Matkovi, Putovanja po Balkanskom poluotoku: 176-179, zatim J. Tadi, Promet putnika u starom Dubrovniku: 186-187, a u novije vrijeme M. Petri, Veduta Hvara iz 1486. godine.: 16; P. Runje, Hrvatski jezik i hodoasnici u srednjem vijeku.: 509; J. Richard, Kriari putnici u srednjovjekovnoj Slavoniji.: 30-31, te Joko Kovai, Dva njemaka hodoasnika iz 15. stoljea u Hvaru. Periodini izvjetaj centra za zatitu kulturne batine otoka Hvara 33/163 (1999): 174-177.
17
16
143
jeme stia, da brodovlasnici nabave najpotrebnije ivene namirnice ili se opskrbe potrebnom koliinom pitke vode kako bi svojim brodovima to hitnije proslijedili prema odreditu. No bilo je i takvih primjera kada pojedini putnici nisu alili ni truda ni vremena da saznaju to vie o krajevima kroz koje su prolazili, o ljudima i obiajima, crkvama i palaama, pa ak o biljnom i ivotinjskom svijetu da o tomu iza sebe ostave zabiljeeno svjedoanstvo. Ti su zapisi, ne smijemo zaboraviti, stoljeima bile jedine spoznaje koje su pripadnici nekih naroda imali o nama i na temelju kojih su stvarali predodbe i izvodili zakljuke. Zbog toga oni za nas imaju posebnu povijesnu vrijednost. Ne moda toliko da bismo sami o sebi neto iz njih saznali, koliko da znamo to su drugi, na temelju njih, o nama znali i mislili. Iako, dakle, ta svjedoanstva za nas imaju veliku povijesnu vrijednost, naroito zbog toga to su u mnogo sluajeva jedini povijesni izvor za poznavanje pojedinih dogaaja i prilika, ipak ih ne smijemo uzimati kao neosporni povijesni izvor bez potrebna provjeravanja i usporeivanja s drugim suvremenim i provjerenim povijesnim izvorima i svjedoanstvima. U njima su nerijetko nazona razna pretjerivanja kojima je bila svrha zainteresirati itatelja neobinim i egzotinim ljudima i krajevima, ili su odreene netonosti jednostavno plod nepoznavanja jezika i nesporazuma. Jedna od naih najee spominjanih postaja i luka na tim putovanjima bio je Dubrovnik, gdje su hodoasnici na svom dugom i opasnom putovanju esto i rado navraali. Sauvani povijesni spomenici govore o tomu da su bili ne samo lijepo primani, nego i darivani kad se radilo o uglednijim prolaznicima. A takvih je tijekom stoljea bilo podosta kao to su na pr. bili Richard Lavljeg srca kada se vraao iz 3. kriarske vojne (1102), kralj i budui car Sigismund Luksemburki nakon poraza u bici s Turcima kod Nikopolja (1396), danski kralj Erik IX. (1424), austrijski nadvojvoda i budui car Albert II. (1414), austrijski nadvojvoda i budui car Fridrik III. (1436), saski vojvoda Albert (1476), njemaki grof od Solmsa Ivan (1483) i dr. to su hodoasnici bili ugledniji, darovi su bili bogatiji i raznovrsniji. Gostoprimstvo i gostoljubivost smatrani su mnogo vie ljudskom i kranskom obvezom nego izrazom dobre volje. U zapisima dubrovakih dravnih vijea o tomu je sauvano mnogo zapisa. Dubrovaki ljetopisac Filip De Diversis navodi da su dubrovaka vlastela darivala hranom i novcem svakog vlastelina i vladara koji je kopnom ili morem navraao u njihov grad. To je prolaznike iznenaivalo i zadivljavalo, to je Dubrovniku podizalo ugled u
144
drugih naroda.19 Hodoaa su kao masovna pojava putovanja za nas, pored njihova isto vjerskog karaktera, imale kao popratnu pojavu i znaila poetak svojevrsnog turizma. Putnicima i prolaznicima je trebalo osigurati kakav-takav smjetaj i mogunost opskrbe najnunijim ivenim namirnicama, a nerijetko lijeniku pomo i popravak brodova. Najstariji spomen takva organiziranog prihvata putnika nalazimo u Dubrovniku. Za smjetaj stranaca, naroito trgovaca i prolaznika, dubrovaka se vlada rano pobrinula. Ve god. 1347. bila je donesena odluka da se izgradi poseban gostinjac (hospitium) u palai Divoni (Sponzi). Pored odjela za carinarnicu, kovnicu novca i votarnicu, na njezinom prvom katu je jedan dio bio namijenjem prihvatu i smjetaju stranaca. U drugoj polovini istog stoljea neki su privatnici primali strance na stanovanje. Poetkom 15. st. bila je otvorena i jedna privatna gostionica. No dravne vlasti nisu bile time oduevljene. Iz 1375. godine potjee jedna zabrana nekom graaninu da u svojoj kui ne smije okupljati strance niti im pruati smjetaj. Bilo mu je zaprijeeno da e biti kanjen ako tu bude poinjeno neko nemoralno djelo. No bilo je i sluajeva kada je vlada novano pomagala vlasnike gostinjaca koji su bili potrebni za smjetaj stranaca, gostiju i trogovaca, ali je strogo zabranjivala kockanje i nemoralne radnje u njima.20
3. Najstariji hrvatski hodoasnici i njihovi putopisi

Val vjerskog zanosa za hodoaima i putovanjima u strane zemlje u namjeri da se vide pojedine znamenitosti vezane za kransku vjeru razmjerno je rano zapljusnuo i Hrvatsku. Dubrovaki kroniar Nikola Ranjina zabiljeio je da je god. 843. jedan albanski sveenik po imenu Ivan na povratku s hodoaa u Jeruzalem donio sa sobom u Dubrovnik relikviju za
19 Philippus de Diversis, Situs aedificiorum, politiae et laudabilium consuetudinum civitatis Ragusii. Zadar: ed. V. Brunelli, 1880-1881: 117; usp. J. Tadi, Promet putnika u starom Dubrovniku: 13-15, 151-163; Filip Diversis de Quartigianis, Opis poloaja, zgrada, dravnog ureenja i pohvalnih obiaja slavnog grada Dubrovnika., preveo s latinskog Ivan Boi, Dubrovnik 16/3 (1973): 11-74. 20 Usp. J. Tadi, Promet putnika u starom Dubrovniku: 22-28.
145
koju se vjerovalo da je bilo platno u koje je bio zamotan Isus kao dijete.21 Isto tako znamo da je knez Trpimir (oko 845-864), praotac slavne hrvatske dinastije sa svojom pratnjom hodoastio u edad (Cividale) u sjevernoj Italiji, sjedite akvilejske patrijarije, gdje se uvao rukopis evanelja za koji se vjerovalo da ga je napisao sv. Marko evanelist.22 Vjerojatno najbrojnije oruano hodoae u srednjem vijeku u Palestinu iz hrvatskih krajeva priredio je hrvatsko-ugarski kralj Andrija II. (1205-1235), koji je god. 1217. s brojnom vojskom uzeo udjela u V. kriarskoj vojni. U njegovoj pratnji su se nalazili hrvatski velikai Babonii i neki drugi plemii s kojima se na mletakim brodovima iz Splita prevezao u Palestinu. Vratio se u domovinu kopnenim putem preko Carigrada nosei sa sobom brojne svetake moi. Zabiljeeno je da je god. 1411. krki knez Nikola Frankopan hodoastio u Svetu zemlju, odakle se sretno vratio kui.23 U Palestinu su hodoastili mnogi drugi sveenici i redovnici koji su mogli sebi priutiti tako daleko i skupo putovanje. Meu njima je svakako najpoznatiji ibenski franjevac, sada ve svetac, Nikola Tavili, koji je god. 1391. u Jeruzalemu umro muenikom smru. U Palestinu su naroito u 15. i 16. st. hodoastili brojni hrvatski dominikanci: fra Frano iz Kotora (1481), Dubrovani Dominik (1481), Jakov (1492), Spaso (1497), Toma Crijevi (1523), Vinko Buni (1529), Toma Bakrovi (1529), Vlaho (1552) itd.24 Nisu bili rijetki ni oni hrvatski dominikanci koji su hodoastili u poznato panjolsko svetite Compostellu: Dubrovani fra Dominik (1480) i Ambroz Ranjina (1535), Hvaranin fra Ivan (1535), Kotoranin Tripun (1546) itd.25
Annales Ragusini Anonymi item Nicolai de Ragnina. Zagabriae: JAZU, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium 14, digessit Speratus Nodilo, 1883: 197-198. Spomenuto platno se i danas uva u riznici dubrovake katedralne crkve. 22 Usp. Franjo Raki, Documenta historiae chroaticae periodum antiquam illustrantia. Zagreb, 1877: 383: Nada Klai, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine. Zagreb: kolska knjiga, 1972: 22-23. Viktor Novak, Aliquid de nominibus ducum Chroatorum in antiquissimo Evangeliario Cividalensi. Nota paleographico-historica., u: Zbornik u ast Bogdana Popovia. Beograd, 1929: 358-371; Radoslav Katii, Litterarum studia. Zagreb: Matica hrvatska, 1998: 350-351. 23 Karlo Horvat, Glagolitica Vaticana. Starine JAZU 33 (1911): 512; P. Runje, Hrvatski jezik i hodoasnici u srednjem vijeku.: 508. 24 Stjepan Krasi, Regesti pisama generala Dominikanskog reda poslanih u Hrvatsku 13921600. Arhivski vjesnik 17-18 (1974-1975): 227, br. 685; 231, br. 751; 239, br. 863; Arhivski vjesnik 21-22 (1978-1979): 219, br. 1121; 234, br. 1166-1167; 264, br. 1518. 25 S. Krasi, Regesti, 17-18 (1974-1975): 201, br. 414; 21-22 (1978-1979): 229, br. 1224; 234, br. 1270; 143, br. 1363.
21
146
Nesumnjivo najbrojniji hodoasnici su bili romari, tj. oni koji su ili u Rim na grobove apostolskih prvaka Petra i Pavla. Nazonost hrvatskih hodoasnika u Rimu za vrijeme prvog jubileja (1300) dalo je povoda glasovitom talijanskom pjesniku Danteu Alighieriju da u svom djelu Divina Comedia uzme upravo lik hrvatskog hodoasnika kao primjer pobonog romara.26 Za proslave svete godine 1450. talijanski diplomat iz Siene Agostino Dati je zabiljeio da je sluao kako su hrvatski hodoasnici, dok su ili prema Rimu, na svom jeziku pjevali pobone pjesme.27 Ostalo je zabiljeeno da je jubilarne god. 1475. u Rim hodoastio bosanski i vlaki kralj Nikola Iloki s brojnom pratnjom. Hrvati su u Rimu, poevi od 15. st., imali povremenog ispovjednika na vlastitom jeziku, a od sredine 16. st. postojao poseban stalni ispovjednik za hodoasnike na hrvatskom jeziku. Prvi stalni ispovjednik bio je kotorski dominikanac Tiburcije Bua, koji je god. 1555. tu slubu dobio posredovanjem svog sugraanina i redovnikog subrata, u to vrijeme krkog biskupa Alberta Dujmia-Gliriia.28 Slino je bilo takoer u Loretu i drugdje.29 No Hrvati su ne samo hodoastili i itali putopise koje su pisali pripadnici drugih naroda, nego su ih i sami pisali. Najstariji nama poznati putopis u Palestinu, koji je iziao ispod pera nekog Hrvata, bio je onaj Bartula urevia (oko 1506-oko 1566). Oslobodivi se iz turskog ropstva, urevi je hodoastio u Svetu zemlju ostavivi iza sebe na talijanskomu vano djelo Specchio della peregrinatione delli pij notabili luoghi della Terra santa di Promessione et delle processioni, et ceremonie, che nella citt di Hierusalem si sogliono celebrare (Rim, 1554). U njemu je - kako stoji u naslovu opisao sva vanija kranska mjesta u Palestini, obiaje i obrede koje su hodoasnici tu obavljali. Iza njega je vjerojatno najznaajnije djelo o toj temi objavio dubrovaki franjevac Bonifacije Drkolica (oko 1505-1581), koji je bio gvardijan franjevakog samostana u Jeruzalemu i kustos Svete zemlje s
Raj, XXXI, 103. Usp. P. Runje, Hrvatski jezik i hodoasnici u srednjem vijeku.: 506. 28 Josip Buri, Iz prolosti hrvatske kolonije u Rimu. Rim, 1966: 31; Stjepan Krasi, Albert Dujmi-Glirii - hrvatski teolog na Tridentskom saboru. U slubi ovjeka. Zbornik nadbiskupametropolite dr. Frane Frania. Split: Crkva u svijetu, 1987: 390. 29 Sustavnu raspravu o hodoaima i hodoasnicima iz ibernika u srednjem vijeku objavio je Josip Kolanovi, Prilog povijesti ibenskih hodoaa u kasnom srednjem vijeku. Croatica Christiana Periodica 6/9 (1982): 13-36. Vidi i: Zoran Ladi, Prilog prouavanju hodoaenja iz Zadra u drugoj polovici 14. stoljea.: Croatica Christiana Periodica 17/32 (1993): 17-31.
27
26
147
vlau apostolskog vikara (1551-1560., 1563- 1564). Naslovio ga je Liber de perenni cultu Terrae sanctae et de fructuosa eius peregrinatione (Venecija, 1573, 1875). No nai su ljudi svoje putopise pisali i na vlastitom jeziku. Tako je dalmatinski franjevac Jakov Pletikosa (1769-1752) god. 1752. na hrvatskomu napisao Put k Jerozolimu (ibenik, Gradska knjinica Juraj igori, 2000). Najnoviji putopis u Svetu zemlju napisala je Spomenka Podboj u knjizi S puta po Svetoj zemlji, Zagreb, Ceres, 2000.
II. 1. vicarski dominikanac Feliks (Felix) Fabri (Schmid)

Meu starijim putopisima stranih putnika i hodoasnika posebnu pozornost zasluuje putopis vicarskog dominikanca Feliksa Fabrija s kraja 15. st., kojemu je posveena ova rasprava, pa bih ga makar u najkraim crtama elio ovdje predstaviti. Feliks (Felix) Fabri rodio se god. 1441/43. u vicarskom gradu Zrichu kao lan ugledne plemike obitelji Schmid. Rano je ostao bez roditelja. Njegov otac Joseph, profesionalni vojnik, malo poslije Feliksova roenja, kao sudionik u graanskom ratu cirikog kantona protiv kantona Schwyza, u jednoj je bici izgubio ivot. Uskoro je ostao i bez majke Klare roene von Yssnach koja se, poslije mueve smrti, preudala za plemia Ulricha Bllera. Brigu oko Feliksova odgoja preuzeo je njegov stric Oswald, vojni zapovjednik tvrave Kyburga, juno od Winterthura. Feliks je mlad u Baselu uao u Dominikanski red, gdje mu je bio odgojitelj poznati teolog Jacob Sprenger (1436-1495), kasniji profesor klnskog sveuilita, provincijal Donjonjemake provincije (1488-1495) i gorljivi promicatelj redovnike obnove u svojoj zemlji. Nakon to je zavrio propisani studij filozofije i teologije postigao je akademski naslov lektora teologije te kao profesor neko vrijeme u istom gradu predvao teologiju. Po ugledu na njemake humaniste svog doba Feliks je, kako izgleda, ve u Baselu latinizirao svoje njemako prezime Schmid pretvorivi ga u Fabri. ivotni put mladog je Feliksa, odlukom njegovih redovnikih poglavara,
148
god. 1468. odveo u Ulm, gdje je u tamonjem dominikanskom samostanu, uz svega nekoliko kraih prekida, ostao do smrti 14. oujka 1502. Tu je kao lektor nastavio predavati teologiju i pohaati predavanja namijenjena onima koji su se pripremali za vie akademske naslove. Uskoro je postigao bakalaureatski naslov. U jednom kasnijem autobiografskom sjeanju Feliks je zabiljeio da je meu svojim sluateljima imao kasnije poznatog njemakog teologa Konrada Kllina (1476-1536). No time se njegova djelatnost nije iscrpljivala. Kao lan propovjednikog reda, on je uz to mnogo propovijedao stekavi naslov generalnog propovjednika, to mu je omoguavalo propovijedati po vanijim biskupskim gradovima. God. 1476. putovao je u Rim zbog nekog posla svog samostana. Dvije godine kasnije, vrhovni starjeina dominikanskog reda Leonardo de Mansuetis dopustio mu je da se kao biblijski bakalaureus upie na sveuilite u Tbingenu te da iza toga moe dvije godine predavati teologiju kao pripravu za polaganje doktorskog naslova. Budui da se Feliks u sauvanim povijesnim izvorima nigdje ne spominje s tim naslovom, treba razlono pretpostaviti da ga nikada nije ni postigao. Godine 1486. Feliks je kao delegat svoje Donjonjemake redovnike provincije i provincijala Ulricha Zehendera iz Bea sudjelovao na generalnom kapitulu (sveopoj skuptini) dominikanskog reda u Veneciji na kojemu je 1. srpnja 1486. bio izabran general reda Barnaba Sansoni, s kojim je odmah uspostavio prijateljske veze. No njihovo je prijateljstvo bilo kratka vijeka, jer je ve 29. srpnja iste godine novoizabrani general reda iznenada preminuo. Budui da je Fabrijev delegatski mandat trajao dvije godine, bilo mu je mogue sudjelovati na jo jednom generalnom kapitulu, na kojemu je 3. lipnja 1487. bio izabran novi general reda Joachim Torriani iz Venecije (1487-1500). U jednom drugom autobiografskom sjeanju Fabri navodi da je sudjelovao i na nekoliko drugih generalnih kapitula, ali ne navodi na kojima.30
Evagatorium in Terrae Sanctae, Arabiae et Egypti peregrinationem, III. Stuttgardiae, 1849: 434. O Fabriju su prvi opirnije pisali dominikanski povjesniari Jacobus Qutif i Jacobus Echard, Scriptores Ordinis Praedicatorum, I. Parisiis, 1719: col. 871-872. Poslije njih mnogi drugi povjesniari, od kojih navodimo samo najznaajnije: D. Haeberlin, Dissertatio historica sistens vitam, itinera et scripta fratris Felicis Fabri. Gttingen, 1742; Anton Birlinger, Bruder Felix Fabers gereimtes Pilgerbchlein. Mnchen, 1864; Bibliographia geographica Palestinae. Leipzig: hrsg. von T. Tobler, 1867: 53-55; Georg Leidinger, Eine bisher unbekannte Hs. von Felix Fabris. Descriptio Theutoniae, Sueviae et civitatis Ulmensis, Neues Archiv der Gesellschaft fr ltere deutsche Geschichtskunde 23 (1898): 248-259; K. Furrer, Ein Jerusalem und Sinaipilger aus
30
149
2. Fabrijeva spisateljska djelatnost

Fabri se u sklopu svoje izvanakademske djelatnosti bavio pisanjem, ali ne filozofskih i teolokih djela, nego topografskih, sociolokih rasprava i putopisa, po emu se proslavio kao jedan od ranih njemakih humanista. Za vrijeme svog dugog boravka u Ulmu njegovu pozornost je privlailo sve to se u tom gradu dogaalo na politikom, vjerskom, kulturnom i drutvenom podruju. Plod svojih zapaanja i istraivanja iznio je u posebnom djelu Tractatus de civitate Ulmensi,31 koje otrinom svog zapaanja nadilazi slina djela svojih suvremenika. Slinu sposobnost zapaanja pokazao je takoer u svom drugom djelu, u kojemu je opisao junu Njemaku pod naslovom Descriptio Sueuiae (1489).32 No glavnim Fabrijevim djelom smatraju se njegovi putopisi u Palestinu, Arabiju i Egipat koje je obavio u dva navrata: god. 1480. i 1483./84. u tri sveska pod naslovom Evagatorium in Terrae Sanctae, Arabiae et Egypti peregrinationem33 koje je, kako smatraju neki njemaki povjesniari, najprije napisao na njemakomu pod naslovom Eigentliche Beschreibung der hin und wider Fahrt zu dem Heyligren Landt gen Jerusalem und furter durch die grosse Wsteney zu dem Heyligen Berge Horeb Sinay, a zatim preveo na latinski. Po miljenju njemakog znanstvenika R. Rhrichta, radi se o najznaajnijem putopisu kasnog srednjeg vijeka.34 Djelo je doivjelo zapaen uspjeh odmah nakon to je god. 1556. bilo objavljeno u Ulmu. Najprije je prevedeno na engleski, a onda i na francuski. Englesko izdanje priredio je A. Stewart, objavivi ga pod naslovom The Wanderings of Felix Fabri (Pilgrims Society, VII-X), London 1892-1897. To je izdanje posluilo kao glavni izvor za Jerusalem Journey. Pilgrimage to the Holly Land in the XVth Century, London 1954. Francusko izdanje priredio je Th. La Brvine pod
Zrich im XV. Jht. Der Predigermnch Felix Schmid. Zrich, 1899; Antoine Mortier, Histoire des matres gnraux de lOrdre des FrPres PrLcheurs, IV. Paris, 1909: 603-606; Die deutsche Litteratur des Mittealters, I. Berlin und Leipzig, 1933: col. 597; Neue deutsche Biographie, IV. Berlin, 1959: 726-727; Lexikon fr Theologie und Kirche, Bd. III. Freiburg: Herder, 1959: coll. 1332,1333; Dictionnaire dhistoire et de gographie ecclsiastiques, XVI. Paris: Letouzey et An, 1967: coll. 326-329. 31 Izdao G. Veesenmayer 1889. 32 Hrsg. M. Goldast, Frankufurt am Mein, 1606. 33 Izdao Cunradus Dietericus Hassler, Stuttgart, 1843-1849. 34 Usp. Reinhold Rricht, Bibliotheca geographica Palestinae. Berlin, 1890: 163.
150
naslovom Le voyage de Jrusalem au XVe s., Paris 1959.35 Zanimljivo je primjetiti da on svojim djelima - koliko god su se ona njegovim suvremenicima mogla bila zanimljiva, a kasnijim naratajima vano povijesno svjedoanstvo o dvama opasnim i uzbudljivim putovanjima u daleke i nepoznate zemlje - nije pridavao naroitu vanost niti se uope pobrinuo da ih objavi u nekoj uglednijoj njemakoj tiskari kakvih je bilo i u njegovu gradu. Umjesto toga, on je dosta vremena i brige posvetio obradi i pripremanju za tisak djela poznatog njemakog duhovnog pisca i propovjednika dominikanca Heinriha Seusea (1295-1366), lana ulmskog samostana, u kojemu je i Fabri proveo najvei dio ivota. Ona su Fabrijevim zalaganjem god. 1482. ugledala svjetlo dana.
3. Sadraj, znaaj i vanost njegovih putopisa u Palestinu, Arabiju i Egipat

Fabri je, dakle, prije svega topograf i putopisac koga je neodoljivo privlailo sve ono to se oko njega zbivalo i to je uspio saznati poevi od imena i geografskog poloaja zemlje ili kraja kroz koji je prolazio, narodi,36 gradovi,37 ljudi, obiaji, povijesne i kulturne znamenitosti, spomenici, jezik, vjera, kultura, pa ak biljni i ivotinjski svijet, s ciljem da svom itatelju to vjernije doara, a ponekad i uljepa stvarnost, te pobudi u njemu elju da i on poe vidjeti te daleke i nepoznate krajeve ili da ih barem to vjernije zamisli i to intenzivnije doivi.38 Odatle vjerojatno potjeu i neka njegova pretjerivanja u opisu pojednih opasnosti, oluja, epizoda, egzotinih ivotinja
35
O djelu Evagatorium vidi: Bibliographia geographica Palestinae (1867): 53-55; K. Furrer, Ein Jerusalem; Fr. Felix Fabri aus Ulm um Loreto-Nazareth... Schwbisches Archiv 26 (1908): 157-158; K. Engelhardt, Eine Palstinareise des Fr. Felix Fabri vom Ulm im Jahre 1483. Neue kirchliche Zaitschrift 21 (1910): 1003-1019; Sinai-Reise des Fr. Felix von Ulm anno 1483. Neue kirchliche Zaitschrift 23 (1912): 655-658; G. Veesenmayer, Ein Gang durch die Kirchen und Kapellen Ulms um d. Jahr 1490 nach Felix Fabris Syonpilgerin. Verhandlung der Verein fr Kunst und Altertum (1869): 19-44. 36 Govorei na pr. o Nijemcima i Talijanima on na jednom mjestu kae da oni nisu nikada bili prijatelji niti da to mogu biti. Nijemci ne vole Talijane, a Talijani mrze Nijemce. To je neprijateljstvo usaeno u srcu (Evagatorium, I: 84). 37 Za Veneciju kae da se u njoj voda prodaje gotovo po istoj cijeni kao vino. Velike novce troe Venecijanci na vodu. Iako su usred vode, ona im ne slui ni za pie, ni za pranje (Evagatorium, III: 431). 38 Usp. Evagatorium, I: 66.
151
itd. On u svojim opisima ulazi i u takve pojedinosti kao to je primjerice popis stvari i opreme koju je sa sobom nosio ondanji hodoasnik,39 kako izgleda unutranjost broda, naroito putnikog odjela i kabina, ivota mornara i putnika,40 kakav postupak vlada u izvanrednim situacijama itd. Nije propustio opisati ak ni prijevozna sredstva, u prvom redu brodove kojima se najvie putovalo, ostavivi nam takav opis pomorskih putovanja, pomorskog ivota, mornarskog nazivlja, sastava brodske posade, naina upravljanja ondanjim brodovima kakav samo moe poeljeti jedan suvremeni itatelj, naroito povjesniar pomorstva. Sve je to marljivo unosio u svoj dnevnik. I kad se nakon svog drugog putovanja u Palestinu i Arabiju vratio kui i naao u samostanskoj tiini, sredio je svoje zabiljeke, popunio raspoloivom literaturom i stavio drugima na raspolaganje. Zbog toga su njegovi putopisi ne samo najopirniji i najsvestraniji njegova doba, nego vjerojatno i najzanimljiviji za prosjena itatelja. Znakovit je i naslov koji je dao svom djelu. Nije mu dao naslov Itinerarium, nego Evagatorium, to znai rizian (opasan) put, dogodovtina, pustolovina, avantura ili lutanje. Zbog toga bi moda bilo najispravnije njegovo djelo nazvati vodiem po Svetoj zemlji i Bliskom istoku. I doista, njegovi engleski izdavai dali su mu upravo taj naslov. U svom pripovijedanju dogodovtina s putovanja Fabri nastoji biti ne samo iscrpan nego i precizan. Pa ipak, naroito kada se radi o datumima pristajanja ili boravka broda u pojedinim lukama ili posjeta pojedinom mjestu, njemu nedostaje potrebna preciznost. Njemu je, kako izgleda, bilo mnogo vie stalo do toga da govori o udaljenosti od jedne luke do druge, mjerenoj danima putovanja, nego kada je u nekoj od njih boravio. Taj se nedostatak moe nadoknaditi vodei rauna o prvom datumu koji je prije toga zabiljeio, te po njemu izraunati vrijeme provedeno na putovanju. Fabri, kako smo naveli, po vremenu kada je pisao, spada u red ranijih njemakih humanista. On nesumnjivo pozna i rado citira stare klasine pisce, naroito Simonida, Aristotela, Ovidija, Valerija Maxima i Plinija mlaega itd., a od srednjovjekovnih pisaca najvie se poziva na svog sunarodnjaka Alberta Velikoga (oko 1205-1280) koji je bio ne samo filozof i teolog, nego prije svega prirodoznanstvenik koji je u cijelom srednjem vijeku uivao izvanredno velik ugled. Fabri pokazuje da ga veoma dobro pozna, pa se slui
39 40
Evagatorium, I: 67. Evagatorium, I: 92.
152
njegovim tumaenjem pojedinih prirodnih pojava, te biljnog i ivotinjskog svijeta. No ne bi se moglo rei da isto tako dobro pozna suvremene humanistike pisce. Jedan od rijetkih na koga se nekoliko puta poziva je povjesniar Marko Antonije Sabelik. Oito, nisu mu bili potrebni za stvar o kojoj je pisao. No za Fabrijev stil i rjenik ne bi se moglo rei da pripadaju humanizmu. Stil mu je, istina, vrlo ivahan i zoran, ali su mu reenice predugake, nerijetko neprecizno oblikovane i povezane uzronim, posljedninim, nainskim i sastavnim veznicima (jer, zbog toga, budui da, tako da, zatim, stoga itd.), tako da ih je ponekad, bez opasnosti da se bude nejasan, gotovo nemogue doslovno prevesti. Jezik mu je zasien gramatikim oblicima koji poprilino odudaraju od strogih gramatikih pravila klasinog latinskog jezika. Budui da obrauje specifinu problematiku kao to su pomorska putovanja i nain ivota krajem srednjeg vijeka, rjenik mu naprosto vrvi srednjovjekovnim izrazima preuzetim iz pomorske terminologije, koju nije mogue razumjeti ako se nema pri ruci neki dobar rjenik srednjovjekovnog latinskog i pomorskog nazivlja, a naroito ako se ona eli prevesti na neki moderan jezik. Da stvar bude gora, izdava Fabrijeva djela nije vodio dovoljno rauna o interpunkciji, tako da njegovo prevoenje stavlja na ozbiljnu kunju znanje latinskoga ak i iskusnijeg prevoditelja. U prevoenju na hrvatski ovog teksta prevoditelj je nastojao, ak i na tetu ljepote jezika, biti to blie izvornom tekstu, ali je, unato tomu, na mnogim mjestima bilo nuno vie voditi rauna o smislu pojedinih rijei i reenica i izraza nego o njihovu doslovnom znaenju. Da Fabri pripada vie srednjem vijeku nego vremenu humanizma pokazuje i njegovo vjerovanje u postojanje fantastinih ivotinja, velikih kao kornjaa ili kao kua ili ak kao kupola crkve sv. Antuna u Padovi. Vanost Fabrijevih putopisa za hrvatsku povijest oita je iz same injenice da se on na poseban nain zanimao za sve ono to se moglo saznati na prolazu naom obalom. Pritom, u svakom sluaju, treba imati u vidu sva ogranienja njegova propovijedanja. On je prije svega bio stranac i nije poznavao jezika ni sredine o kojoj pie, nego je u mnogomu ovisio o pripovijedanju mletakih mornara. Opisujui nae krajeve Fabri za njih ne upotrebljava uvijek tone ni precizne geografske i politike pojmove. Oni su za nj Ilirik, Istra, Kvarner, Dalmacija, Hrvatska, Slavenska zemlja, Ugarsko kraljevstvo itd. Dalmacija je za nj jednom u Hrvatskoj, drugi put je Hrvatska u Dalmaciji. No ne smijemo zaboraviti da mnogi od tih pojmova u to vrijeme nisu bili precizno odreeni te da ih brkaju i kasniji, mnogo bolje in-
153
formirani strani i domai pisci. Fabriju se ni u kojem sluaju ne moe zanijekati intelektualno potenje i izvanredna mo zapaanja. Premda se najvei dio tih krajeva nalazio u mlatakim rukama, oni za nj nisu bili ni Italija, ni Venecija, nego slavenska zamlja (Slavonija ili Sklavinija) iji je glavni grad bio Dubrovnik, za koji kae da je jedan od najbogatijijih gradova u kranskom svijetu. On pae govori o dalmatinskoj naciji (lat. natio), u srednjovjekovnom smislu kao uem ili regionalnom pojmu, elei na taj nain naznaiti ne toliko narodnu pripadnost u modernom smislu rijei koliko etniku pripadnost, ili pak pripadnost odreenoj dravnoj zajednici. Tako je za nj Istra pripadala dalmatinskoj naciji ili narodu koji je nastavao Dalmaciju, premda se ona, Istra, nije nikada nalazila u sastavu Dalmacije. No znaajno je da je on kao stranac uviao jedinstvo istarskog i dalmatinskog stanovnitva i da je ono bilo razliito od drugih dijelova tadanje Mletake Republike. Njemu je naroito upala u oi injenica da ne samo prosjeni, nego i ueniji ljudi u Istri i Dalmaciji nisu znali talijanski, nego samo slavenski. Susrevi na otoku Krku jednog dominikanca, zaudio se da on nije znao nijedan jezik osim slavenskoga. Oito, radilo se o bratu laiku koji nije pohaao kole u kojima se uio latinski, a ivio je u samostanu i sredini u kojoj se govorilo iskljuivo hrvatski. Slino se dogodilo kada je na otoku Prviu ispred ibenika sreo jednog brata laika Treeg samostanskog reda sv. Franje. Tako je bilo i u gradovima. Za Zadar kae da narod u njemu govori slavenski. U njemu se nije mogao sporazumjeti s laarom ni na njemakom ni na talijanskom, jer je govorio samo slavenski.41 Bilo je dovoljno da mu nai glagoljai kau da je jezik kojim se oni slue u bogosluju isti kojim se sluio sv. Jeronim, da on potrai i nae jedina dva mjesta u njegovim brojnim djelima u kojima govori o narodnom ili pukom jeziku na koji je preveo Sveto pismo kako bi se njime mogli posluiti ljudi moga jezika. Iz injenice da se sv. Jeronim rodio u dananjim hrvatskim krajevima na granici izmeu Dalmacije i Panonije oni su ga zvali svojim zemljakom i, da onemogue zabranu staroslavenskog, odnosno hrvatskog jezika u bogosluju, govorili da je to njegov jezik. Naravno, oni su znali da to nije istina, ali to nije znao Fabri, pa ga je poistovjetio s narodnim latinskim jezikom kojim se govorilo u Jeronimovo vrijeme, tako da se i njegov prijevod prozvao Vulgata, tj. vulgata translatio. Nije zaboravio upoznati svoje itatelje i s injenicom da se u naim crkvama du obale obavljala
41
Evagatorium, III: 373.
154
sluba Boja na staroslavenskom jeziku, nego i da je nae sveenike glagoljae imao prilike sresti u Jeruzalemu. Fabri je plovei za Palestinu ili vraajui se iz nje posjetio nekoliko naih luka i gradova: Pore, Rovinj, Pulu, Loinj, Zadar, Prvi kod ibenika, Hvar, edro, Korulu, Dubrovnik i neke druge luke i uvale koje danas nije mogue identificirati. Njegovi su zapisi dragocjeni izvor iz prve ruke za mnoge druge pojedinosti. Svako njegovo zapaanje ima snagu neposrednog svjedoanstva koje otkriva jedan isjeak svakodnevnog ivota u naim krajevima krajem 15. st. koji nije mogue sresti u slubenim i razmjerno rijetkim sauvanim dokumentima. Ona, izmeu ostaloga, otkrivaju kakvo je politiko-sigurnosno ozraje vladalo ne samo u naim krajevima, nego i u Mlecima neposredno nakon pada Bosne (1463) i u vrijeme prvog turskog opsjedanja otoka Roda u Grkoj kao vanog uporita vitezova sv. Ivana (ivanovaca). Iz njegovih redaka jasno se razabire psihoza nesigurnosti i straha kako na kopnu tako i na moru. Turaka su se bojali ne samo obini ljudi, nego i vlade Mletake i Dubrovake Republike koje su, zahvaljujui mirovnom sporazumu i plaanju haraa, u to vrijeme s njima bile u prijateljskim odnosima. Bit odnosa Dubrovana prema Turcima Fabri je veoma precizno izrazio jednom jedinom reenicom. Ne vjerujui da e Turci vjeno potivati neovisnost Dubrovnika, njegovi su se uvijek oprezni itelji, gradei visoke bedeme i kopajui duboke rovove oko svoga grada, za svaki sluaj pripremali na gore dane. Ako smo danas prijatelji, moda e nam sutra biti neprijatelji. Fabri je ve u Istri imao prilike svojim oima vidjeti jedan brod bijednih izbjeglica iz Dalmacije koji su se, skupa s djecom i enama, bez ikakve imovine jedva spasili pred Turcima. Turaka i njihovih gusarskih prepada naroito su se bojali mletaki mornari i zapovjednici brodova koji su plovili u Palestinu, pa su svoje brodove naoruavali svim raspoloivim vrstama oruja pouavajui ak i hodoasnike kako se trebaju braniti u sluaju napada. Ukratko, Fabri je, dakle, pomno i, koliko su mu prilike doputale, opirno zapisao sve to je uo, vidio ili na bilo koji drugi nain saznao o prilikama u naim krajevima: a) o geografskom poloaju, politikim prilikama i drutvenom ureenju; b) zapisao je nekoliko legendi o poecima nekih naih gradova, podrijetlu svetakih moi, pokuavao odgonetnuti etimologiju naziva nekih krajeva i gradova;
155
c) pisao je o nekim obiajima i narodnoj nonji; d) ostavio nam je svjedoanstvo o najstarijim oblicima (vjerskog) turizma (hodoaa) i hotelijerstva na naoj obali. Zabiljeio je da u nas, za razliku od Njemake i Italije, ima premalo gostinjaca za prihvat i smjetaj putnika. U onim rijetkim lukama u kojima su postojale, kao to je bio sluaj u Poreu i Zadru, nije bilo ni najpotrebnijeg pribora. Kao prilog toj vrsti djelatnosti on nam je sauvao i donio jedinstven, veoma zanimljiv i vaan ugovor koji su god. 1483. hodoasnici sklopili s brodovlasnikom u Veneciji prije polaska na drugo Fabrijevo putovanje. Njime su bila jasno precizirana sva prava i obveze kako samih putnika, tako i samog brodovlasnika da e ih, i pod kojim uvjetima, prevesti u Palestinu i vratiti nazad u Veneciju. Pored svoje isto povijesne vrijednosti, on po svojoj preciznosti i vanosti ne zaostaje za ugovorima koji se sklapaju u modernim putnikim agencijama.42 e) zabiljeio je vaan podatak da su ve u to vrijeme na brdima uz nau obalu postojali plovidbeni znakovi, pretee dananjih svjetionika, koji su brodovima u oluji pokazivali gdje se nalaze sigurne luke; f) on je jedan od najstarijih istraivaa biljnog svijeta u naim krajevima. Pisao je o lavandi, rumarinu, konopljiki (petolistu ili morskoj vrbi), jemu, salati, borovima, vinovoj lozi, maslinama, smokvama i ljekovitim svojstvima pojedinih biljaka. g) pisao je o ivotinjskom svijetu: dupinima, ribama, kornjaama, koljkama, puevima, rakovima, tipavcima itd. Svi ti njegovi zapisi dragocjeno su svjedoanstvo o jednom vremenu koje je, istina, davno prohujalo, ali koje je ostavilo duboka traga u ivotu kasnijih pokoljenja. Njihova vrijednost je s povijesnog gledita danas teko mjerljiva. Moda ne toliko to nama otkrivaju nove i nepoznate stvari, koliko govore o tomu to su o nama znali, ili mogli znati, stranci i sluajni namjernici koji su prolazili naim krajevima. Zapisi kao to su Fabrijevi dugo vremena su bili, to ne smijemo zaboraviti, jedini izvor informacija o nama u mnogim europskim zemljama.
42
Evagatorium, I: 89-92.
156
III. 1. Prvo Fabrijevo putovanje uzdu hrvatske jadranske obale g. 1480.

Na zamisao da poe na hodoae i posjeti Svetu zemlju Fabri je doao dok je kao generalni propovjednik obilazio njemake gradove propovijedajui naroito u vrijeme Korizme i Doaa. Budui da su njegove propovijedi bile temeljene na Sv. Pismu, osjeao je potrebu da svojim sluateljima to zornije predoi mjesta o kojima je govorio. On, naime, naglaava da onaj koji nije vidio Atenu ne moe govoriti o grkoj povijesti i umjetnosti. Isto tako smatra da onaj tko nije bio u Svetoj zemlji i nije izbliza upoznao mjesta o kojima govori Sv. Pismo ne moe o njima govoriti na pravi nain, te navodi primjer sv. Jeronima koji se preselio u Svetu zemlju kako bi bolje razumio Bibliju. On je isto tako zapazio da su i laici koji su bili u Svetoj zemlji sposobni raspravljati o Sv. Pismu s takvim razumijevanjem kao da su pravi teolozi. Sve ga je to potaklo da pone ozbiljno razmiljati o tomu da i on poe u Palestinu te je izbliza upozna. O tome je mnogo godina razmiljao i proveo preko tisuu besanih noi.43 Da se ne bi lakomisleno odluio na neto to dovoljno ne poznaje, traio je savjet od drugih za koje je smatrao da su razboriti i iskusni. Prijatelji su ga uputili na kneza Eberharda von Wrttenberga starijega, koji je ve prije hodoastio na Kristov grob u Jeruzalem te tu primio ak i poasno vojniko odlikovanje.44 Iskusni i oprezni knez ga je vrlo ljubezno primio, ali mu, pouen vlastitim iskustvom, nije htio nita odreeno savjetovati. Jedini njegov savjet bio je sljedei: postoje tri stvari koje nije nikomu uputno savjetovati niti ga od toga odvraati, a to su enidba, odlazak u rat i putovanje na Kristov grob. Sve su one, naglasio je knez, u sebi dobre, ali lako mogu loe zavriti. to se pak tie putovanja u Svetu zemlju, rekao mu je da se radi o vrlo pohvalnom i divnom, ali isto tako dugom, napornom i rizinom putovanju na koje se netko ne bi smio odluiti iz iste znatielje, prolazne slave ili elje za nekom koristi.45 Fabri je pitao savjet i od jednog
Evagatorium, I: 25-26. Na Kristovu grobu u Jeruzalemu strau je uvala poasna vojnika kranska plemika garda, ali bez uobiajenog naoruanja. Sainjavali su je kranski vitezovi iz raznih zemalja, tako i Dalmacije (usp. Evagatorium, II: 5-13). 45 Evagatorium, II: 26-27.
44 43
157
drugog starijeg plemia koji je bio u Svetoj zemlji, koji ga je ohrabrio rekavi da se radi o svetom, duhovno vrlo korisnom i nezaboravnom putovanju zakljuivi rijeima: Da nisam ovako pritisnut godinama, nitko me ne bi odvratio od takva putovanja. Pitao je savjet i od jedne redovnice stroge klauzure koja ga je, za razliku od kneza, ohrabrila da ne odustane od tako svete i pohvalne stvari.46 To je, kako priznaje, za Fabija bilo presudno da se konano odlui na to putovanje, te se odmah dao na posao da pribavi sva potrebna odobrenja svojih redovnikih i crkvenih poglavara. Preko jednog njemakog dominikanca, koji je boravio u generalnoj kuriji dominikanskog reda u samostanu S. Maria sopra Minerva u Rimu, zatraio je odobrenje vrhovnog starjeine reda Leonarda de Manusetis (1474-1480). Na njegovu veliku radost, general reda mu je, bez mnogo uvjeravanja i moljakanja, dao traeno odobrenje. Trebalo je jo samo isposlovati papino odobrenje. No, budui da je prije toga imao odobrenje vrhovnog poglavara svog reda, papa mu nije pravio nikakve tekoe ni postavljao uvjete. S tim dokumentima je poao svom provincijalu i prioru ulmskog samostana Ludwigu Fuchsu. I kod njih je bio dobre sree. Oni mu ne samo nisu pravili nikakvu tekou, nego su mu, dapae, sa svoje strane obeali svu potrebnu pomo. uvi za njegovu odluku da putuje u Svetu zemlju, za nj se zainteresirao Georg Hypolit de Lapide (von Stein), upravitelj Gornje Bavarske, koji je stolovao u Gundelfingenu, iji je sin Hypolit Domicellus Georg trebao obavljati vojnu slubu na Kristovu grobu u Jeruzalemu. Budui da je bio mlad i nedovoljno iskusan, knez je htio da Fabri pripazi na nj te mu, u sluaju bilo kakve nude, bude pri ruci.47 Obavivi sve potrebne pripreme, Fabri se 9. travnja 1480., u nedjelju u uskrsnoj osmini, za vrijeme sveane mise u dominikanskoj crkvi u Ulmu sveano oprostio od naroda koji je esto sluao njegove propovijedi i preporuio mu njegove molitve. Pet dana kasnije oprostio se i od svoje redovnike subrae te u pratnji priora Ludwiga Fuchsa i jednog samostanskog sluge, na konjima, poao u Memmingen, gdje je naao kneza Georga de Lapide (von Stein) i njegova mladog sina Hypolita okruene mnogim vojnicima. Sutradan su, uz mnogo suza s jedne i s druge strane, te toplim preporukama kneza von Steina Fabriju da mu pazi na sina, krenuli na put. Fabri je pritom preuzeo obvezu da e se knezu pismeno javiti im iz Palestine neki
46 47
Evagatorium, II: 27. Evagatorium, II: 27-28.
158
brod bude plovio u Europu. Oprotaj je i za Fabrija bio tuan. Putujui prema jugu spopadale su ga sumnje u ispravnost svoje odluke. Naroito ga je muila nostalgija za rodnim krajem, za Ulmom, prijateljima koje na ovaj nain moda zauvijek ostavlja. Te su ga misli progonile za vrijeme cijelog putovanja. Put je Fabrija i njegovih suputnika iz Bavarske vodio na jug preko Innsbrucka i Alpa prema Bassanu, Castel Francu, Trevisu, Margeri i Veneciji. U Margeri su susreli mnogo sunarodnjaka i Francuza, plemia i puana, sveenika i laika, mukih i enskih, starijih i mlaih, koji su takoer namjeravali putovati u Jeruzalem. Meu njima su se nalazili takoer biskupi Gneve48 i grada Le Mansa u Francuskoj49 s velikom pratnjom. Fabri i njegovi prijatelji su se ohrabrili vidjevi njihov broj i odlunost, naroito starijih ena, da se izloe svim opasnostima tako dugog i napornog putovanja. Hodoasnici su u Veneciji unajmili brod poznatog mletakog brodovlasnika Agostina Contarinija, koji se specijalizirao za prijevoz putnika u Svetu zemlju.50 Fabri njegov brod zove galijom. Radilo se o jedrenjaku koji se, u sluaju potrebe, mogao pokretati na vesla. U tu svrhu je imao tri reda vesala. Pokretali su ih posebni veslai zvani galijoti. Fabri ga u svom putopisu na vie mjesta naziva ne samo jedrenjakom, nego i troveslarkom (triremis).51 Kad je brod nakon vie dana pripreme konano bio spreman za plovidbu, putnicima je bilo saopeno da sa sobom smiju ponijeti samo najnuniji prtljag i opremu. Fabri i njegovi suputnici bili su svjesni da tako dugo i daleko putovanje ne moe proi bez tekoa i neizvjesnosti. I doista, problemi su se javili mnogo prije nego je brod uope isplovio na otvoreno more i prihvatio
Radilo se o biskupu Jeanu de Campoisu koji je upravljao tom biskupijom od 1482. do 1484. godine (Conradus Eubel, Hierarchia catholica mediii aevi, II. Monasterii, 1914: 235). 49 Biskup Le Mansa je u to vrijeme bio Philippe de Luxembourg, koji je upravljao biskupijom od 1476. do 1507. godine (C. Eubel, Hierarchia catholica, II: 124; III: 162). 50 Bio je lan jedne od najstarijih mletakih patricijskih obitelji koja se spominje jo u 11. st. Iz nje potjee osam dudeva. Naroito se obogatila trgovinom s Levantom. Imala je svoja uporita u Siriji i Palestini, naroito u luci Jaffi, po emu je dobila nadimak dal Zaffo ili dal Jaffo. 51 Opis i sliku tog broda ostavio nam je njemaki putopisac Konrad Grnemberg (+1494), koji je svoje putovanje u Svetu zemlju iz god. 1486. opisao u djelu Pilgerreise von Konstanz nach Jerusalem 1486 (usp. M. Petri, Veduta Hvara iz 1486. godine.: 15-16). Odlomke iz Grnembergova putopisa, koji se odnose na istonojadransku obalu, obajvio je E. Pivevi, Konrad von Grnembergs Visit to Croatian Coastel Towns in 1486. BC Review 17 (1980): 23-42.
48
159
njegove izazove. Jo dok su pregovarali s brodovlasnikom i pripremali se na putovanje putnici su saznali da je turski sultan Mehmed II. (1430-1481) s velikom vojskom s kopna i mora opsjeo otok Rod u Grkoj, te poslao turske brodove u Egejsko i Crno more da napadaju i pljakaju kranske brodove i krajeve.52 Te su vijesti meu hodoasnicima izazvale veliku zabrinutost. U dvojbi i raspravi, krenuti na put ili ostati u Veneciji, dolo je do podjele izmeu Nijemaca i Francuza. Prvi su bili za to da se, unato svemu, krene na put, a drugi su bili protivni. Konano su Nijemci zatraili od mletakih vlasti sigurnosno pismo u sluaju da Turci presretnu i zarobe njihov brod s hodoasnicima. Mleani su im odgovorili da se ne treba posebno bojati Turaka jer se radi o njihovim saveznicma, ali su im odbili za njih dati bilo kakvu pismenu preporuku. Umjesto za Turke, mletaki senat im je dao preporuku za zapovjednika svoje ratne mornarice na Krfu da im u sluaju potrebe bude pri ruci. To je donekle umirilo hodoasnike pa su, unato svemu, odluili krenuti na put. Njihov brod je bio je prilino velik. Ukupni broj putnika bio je 330, od ega 110 hodoasnika. Ostali su bili lanovi posade ili trgovci koji su putovali od luke do luke prodajui svoju robu ili je zamjenjujui za drugu. Digavi sidro i razvivi jedra zaplovili su prema jugoistoku, u pravcu hrvatske obale. Na poetku ih je sluio povoljan vjetar.53 O tome na putopisac pie: No nije dugo puhao povoljan vjetar. Treega dana uplovismo u Pore, grad u Istri, koja pripada dalmatinskoj naciji. Tu nas ljudi prestraie priajui nam strane stvari o Turcima. Zbog toga tu ostasmo nekoliko dana. Govorili su nam, naime, da ne moemo u miru stii do Krfa jer da su se Turci proirili do Jadranskog mora i da su sve to su susreli
52 Turska vojska, pod zapovjednitvom Mesih pae, poela se iskrcavati na Rod u prosincu 1479. U mjesecu svibnju sljedee godine Turci su napali Rod sa 160 brodova i s oko 100.000 vojnika. Grad je branio veliki metar Ivanovaca, kasnije poznatih kao malteki vitezovi, Petar dAubusson koji je, osim lokalnog stanovnitva, na poetku raspolagao sa svega 335 vitezova, iji je broj kasnije narastao na 450. Opsada je trajala od 23. svibnja do 17. kolovoza 1480. Nakon vie uzaludnih juria na tvravu, Turci su bili prisiljeni odustati od opsade i povukli se (usp. Gulielmi Caoursini Rhodiorfi vicencancellarii, obsidionis Rhodie urbis descriptio. Venetiis: Erhard Ratdolt, 1480). Fabri je posjetio Rod u mjesecu studenomu 1483. na povratku s drugog putovanja. On navodi da je grad jo uvijek bio vrlo oteen. Posvuda su se vidjele ruevine i nesahranjena tjelesa turskih vojnika, dok su zarobljeni vojnici, okovani u lance, nosili kamenje za obnovu gradskih utvrda. Branitelji su mu ispriali da su Turci iz svojih topova na grad ispalili 3.500 kamenih kugla. Opsada je napadaa stajala 9.000 poginulih i 25.000 ranjenih vojnika. Obrani grada su pridonijeli Grci i idovi (Evagatorium, III, str. 253-261). 53 Evagatorium, I: 31-32, 37.
160
Slika 3. Hvar s franjevakim samostanom 1572. godine
zarobili i opljakali. Unato tome, isplovismo iz luke te poslije nekoliko dana lagane plovidbe stigosmo u dalmatinski grad Zadar, puki zvan Zara. No saznavi da u njemu vlada kuga, brzo napustismo taj grad. Plovei lagano i dosadno stigosmo u Hvar gdje, kad htjedosmo uploviti u luku, zapuha povoljan vjetar, pa razvismo jedra i napustismo Hvar plovei brzo nekoliko sati. Nakon toga zapuha posve beskoristan vjetar, tako da po junom vjetru upadosmo u neka osamljena i pusta hrvatska mjesta. Bijasmo prisiljeni potraiti usamljenu luku i spustiti jedra meu visokim i pustim brdima. Da izbjegnemo dosadi iziosmo u amcima na obalu. Tu na pijesku naosmo le jednog ovjeka u stanju raspadanja. Galeoti, kao praznovjerni ljudi, prestraeni nalazom mrtvaca, poee nam proricati budue nesree i odvedoe nas daleko od onoga lea. Tako se dogodilo da nije bilo nikoga tko bi se smilovao onom pokojniku i sahranio ga te sahranom njegova mrtvog tijela stekao zaslugu u budunosti. U filozofa pjesnika Simonida54 proitasmo
54 Simonid, grki lirski pjesnik (oko 556-468., Pr. Kr.), ostao je naroito poznat po tomu to je veliao pobjede Grka kod Termopila nad Perzijancima, sastavivi epitaf palima na Maratonu.
161
da - kako pripovijeda Valerius Maximus (lib. 1, cap. VII, primjer 8)55 - onaj koji je plovio morem i traei obalu naao nesahranjeno ljudsko tijelo te ga, iz samilosti, odmah sahranio, i dok ga je pripremao za sahranu, uo je glas pokojnika koji je odgovarao svog dobroinitelja da sutra skupa s drugima, s kojima je doao, otplovi. Tako je onaj koji ga je sahranjivao ostao sam. Poslije nekoliko sati plovidbe brod je potonuo u olujnim valovima skupa sa svima koji su se na njemu nalazili. Nakon toga vjetrovi su sve vie jaali, tako da smo ostali na onim hridinama tri dana i tri noi. Koliko god smo puta izili, toliko puta nas je, na najveu nepriliku svih, vjetar nazad vratio. U stvari, u toj neprilici je bio na spas. Dok smo, naime, tri dana noeni povoljnim vjetrom nastojali isploviti na otvoreno more, doe nam ususret jedan najamni mletaki brod. Kad je doao do nas, zapovjednici56 nas upitae jesmo li juer ili prekjuer ita susreli. Kad smo im odgovorili da nismo, osim protivnih vjetrova koji su puhali s planina, rekoe nam da su blagoslovljeni oni vjetrovi koji su nas bacili na ona pusta mjesta. Da smo se juer nali na otvorenom moru, bili bismo naili na tursko ratno brodovlje koje je otplovilo prema Apuliji da tamo pljaka krane. uvi to, zahvaljivali smo Bogu koji nas je ovaj put izbavio iz turskih ruku. Proslijedismo naprijed. Poslije nekoliko dana stigosmo u Korulu u Iliriku, i uplovivi u gradsku luku ujutro sluasmo misu. Korula je grad koji se nalazi u Iliriku. Drugim imenom zove se Prepo na brdu, jer se nalazi na kamenitu brdu.57 Malen je, ali nastanjen. U vlasti je mletake gospode, dobro utvren zidinama i tornjevima. Biskupsko je sjedite.58 Veliki strah zahvatio je njegove stanovnike, koji su se bojali da moda Turci, koje su svaki dan gledali lutajui po moru u potrazi za plijenom, i na
Valerius Maximus (1. st.), rimski pisac djela Factorum et dictorum memorabilium libri IX, posveenog caru Tiberiju. Djelo je poznato po primjerima o manama i vrlinama linosti iz grke i rimske povijesti, poredanih po filozofsko-moralnim kriterijima. 56 Autor upotrebljava latinsku imenicu gubernator, koja u pomorskoj terminologiji ima vie znaenja: zapovjednik broda, kormilar, pilot itd. Mi ga upotrebljavamo u prvom smislu koji, po naem sudu, najbolje odgovara onomu to je autor htio rei. 57 Prepo in alto. Korula je, kao i Dubrovnik, nastala na malom otoiu koji je imao oblik brdaca, te je kasnije spojen s kopnom. ini se da je autor putopisa zamijenio Korulu s nekim drugim mjestom, ili je iznad sadanjeg grada, u pravcu unutranjosti otoka, vidio neku utvrdu koja mu se uinila predgraem grada koji se nalazi na moru. 58 U to vrijeme korulanskom biskupijom je upravljao Toma Malumbra (1463-1503).
55
162
njih ne navale, pa su se nama udili to smo se u takvoj pogibli usudili ploviti morem. Savjetovali su nam da se vratimo. No to ni u kojem sluaju nismo htjeli uiniti. Vratili smo se na brod nakon to smo u gradu kupili vina i ostale potreptine. Dok su galeoti podizali prednje jedro, ono je nepanjom jednog mornara palo i ubilo jednog drugog galeota. Ovom nesretnom sluaju bili smo nazoni gospodin biskup Le Mansa i ja uza nj s mnogim drugima. Malo je nedostajalo da nas sve pogodi i ubije. Poginulog mladia, zavijena u platno i u vrei zavezanoj za kamenje, bacie u more. Oko ponoi brzo otplovismo iz Korule i stigosmo u Epidaur, koji se narodnim imenom zove Ragusium (Dubrovnik). Uplovivi u dubrovaku luku spustismo sidra, i zavezavi brod, spavasmo do izlaska sunca. Poslije uosmo u grad, ali ne naosmo gostinjca kao u naim krajevima.59 Zbog toga, skupa sa svojim gospodarom Georgom von Steinom i nekim drugim plemiima odosmo u samostan Brae Propovjednika molei da nam za novac daju neto za jelo. Donijee nam dobra jela i odlina slavenskog vina i sjajno opskrbie. Iza toga doe prior (samostanski starjeina)60 vodei sa sobom dva redovnika, naime, brata Franu61 iz Kotora i brata Dominika62, koje mi preporui i odredi za suputnike, jer su i oni htjeli s nama otputovati u Jeruzalem. Ja se tomu veoma obradovah, jer sam do tada bio bez redovnikog subrata pa mi je njihovo drutvo bilo drae od zlata. Okrijepivi se i razgledavi samostan, poosmo u razgledanje grada. Tako uinie i ostali hodoasnici. Promatrasmo udesne utvrde toga grada, tornjeve i vrlo duboke
U Dubrovniku je, kako smo naveli ranije, u to vrijeme postojao gostinjac u palai Divoni za smjetaj stranaca i putnika i nekoliko privatnih gostionica. Fabri ih vjerojatno zbog kratkoe boravka u gradu nije naao. 60 Samostanski prior u to vrijeme je bio doktor teologije Serafin Buni iz Dubrovnika (usp. S. Krasi, Regesti, 17-18 (1974-1975): 200, br. 407. 61 O njemu vidi: Stjepan Krasi, Congregatio Ragusina Ord. Praed. 1487-1550. Romae, 1972: 74 i 77; S. Krasi, Regesti, 17-18 (1974-1975): 189, br. 275; 191, br. 301, 304, 319; 194, br. 339; 199, br. 393. Spomenuti redovnik je 1. svibnja 1483. bio imenovan starjeinom samostana Sv. Kria u Gruu, to dokazuje da se sretno vratio s hodoaa u Jeruzalem (S. Krasi, Regesti, 17-18 (1974-1975): 209, br. 497). 62 Godine 145l. bio je poslan na studij u Perugiu (S. Krasi, Regesti, 17-18 (1974-1975): 167, br. 57; 176, br. 140 i 145. Budui da mu je 11. veljae 1480. vrhovni starjeina dominikanskog reda Leonard de Manuetis dopustio da moe poi na hodoae u Compostellu (S. Krasi, Regesti, 17-18 (1974-1975): 201, br. 414), on se vjerojatno posluio tim odobrenjem da s Feliksom Fabrijem poe u Jeruzalem.
59
163
jarke, na ijem su kopanju trenutno mnogi radili, i divismo se. Pitasmo ih boje li se i oni Turina, premda su njegovi haraari. Odgovorie: Naravno da ga se bojimo pa se protiv njega utvrujemo. Ako nam je, naime, danas prijatelj, moda e nam sutra biti neprijatelj. Prekorie nas zbog nerazboritosti to smo se u ovo opasno vrijeme, kad se ni oni nisu usuivali ploviti, usudili putovati morem. Savjetovae nam da ostanemo kod njih dok ne saznamo za povoljne novosti. O tom u gradu i mjestima govoriti na povratku sa svog drugog hodoaa. Kad se spusti veer, svi se popesmo na galiju te iste noi uz povoljan vjetar otplovismo iz dubrovake luke. Te noi prevalismo mnogo puta. Kad se razdanilo, zapuha jak, ali nama beskoristan vjetar, koji nas skrenu s pravog pomorskog pravca i baci prema obali Apulije, koju ugledasmo ispred sebe. Na nju bismo se i nasukali da zapovjedniku ne poe za rukom zadrati brod pod nadzorom. Poslije duge plovidbe stigosmo do otoka Gazapolisa,63 ali ostasmo bez vjetra, pa se ne mogosmo kretati nego samo, koliko je to galeotima polazilo za rukom, laganim veslanjem.64 Plovidba mletakog broda s hodoasnicima proslijedila je prema Krfu, gdje ih je zapovjednik mletake mornarice pokuao odgovoriti od tako opasna putovanja, savjetovavi im da se vrate u Veneciju. Kad je vidio da veina njih odluno ne odustaje od poetnog nauma, on je, da im onemogui nastavak putovanja, izdao nareenje da se galija kojom su bili doli vrati u Veneciju. Meu putnicima je nastalo kolebanje i rasprava to dalje uiniti. Francuski hodoasnici, koji su predstavljali manjinu, bili su za to da se vrate nazad, a Nijemci, predvoeni Fabrijem, da proslijede prema Palestini. Budui da se nisu mogli sloiti, 40 hodoasnika je ostalo na Krfu, a drugi su istim brodom nastavili putovanje. Zapovjednik broda se prije isplovljavanja iz luke, za sluaj turskog ili gusarskog napada, pobrinuo naoruati svim vrstama oruja do kojeg je bilo mogue doi: topovima, kopljima, sulicama, titovima, samostrijelima, lukovima, strojevima za bacanje kamenja, kamenjem itd. Prva luka u kojoj su nakon toga pristali hodoasnici bila je grka luka Metona, ne susrevi na putu nijedan ni vei ni manji brod. U Metoni su nali
63 Radi se o jednomu od triju otoia sjeverozapadno od otoka Krfa, koji se danas zovu: Eurikssa, Otkonai i Mathrokion. 64 Evagatorium, I: 33-36.
164
skupinu Nijemaca koji su ih takoer nastojali odvratiti od opasnog puta u Palestinu. No Fabri i ostali nisu posluali, nego su nastavili plovidbu prema Kreti. U kandijskoj luci ih je doekalo veliko mnotvo ljudi, koji su se iznenadili kad su ugledali jednu kransku galiju u svojoj luci. Hodoasnici su na otoku sreli mnogo turskih trgovaca, uglavnom iz Carigrada. Kandijski namjesnik je putnike vrlo lijepo primio, ali ih je i on na razne naine pokuao odgovoriti od nastavka putovanja. Posebno im je skrenuo pozornost na injenicu da Turci jo uvijek opsjedaju Rod, te da je more puno njihovih gusara. No hodoasnike nita nije moglo pokolebati da promijene odluku. Nakon pet dana zadravanja na Kreti, oprezno su krenuli dalje, pazei da vjetar ne promijeni pravac, i njihov brod skrene prema Rodu koji su opsjedali Turci. Kad su isplovili na otovreno more zahvatila ih je snana oluja, koja ih je odnijela prema Cipru. Tu su se konano osjeali sigurnima od Turaka, pa su mogli odloiti oruje kojim su se bili naoruali na Krfu. Na Cipru su ostali nekoliko dana, a onda, zahvaljujui povoljnom vjetru, za svega tri dana stigli do Palestine. Pristali su u Jaffi. Odatle je vlasnik broda odmah poslao jednog slugu u Jeruzalem da obavijesti gvardijana franjevakog samostana na brdu Sionu o dolasku hodoasnika i poalje tovarne ivotinje za prijevoz prtljaga i putnika do Fa. Nakon sedam dana ekanja na brodu, stigli su magarci koje je poslao jeruzalemski gvardijan. Jaui na magarcima preko Ramalaha, konano su stigli u Jeruzalem. Fabri vrlo opirno opisuje grad Jeruzalem, njegovu dotadanju povijest i njegovo stanje kad ga je on posjetio. Opisujui tako latinsku zajednicu, on navodi da Arapi katolike zovu Francima kao uspomenu na kriarske ratove. Posebnu pozornost posveuje i franjevakom samostanu na brdu Sionu, koji je u to vrijeme imao 23 fratara. Za nas je naroito zanimljivo da je meu sveenicima koje je sreo u Jeruzalemu vidio i neke glagoljae, za koje kae da ne slave misu na latinskom, nego na svom materinskom jeziku.65 Hodoasnici su ostali u Svetoj zemlji svega devet dana. Za to vrijeme su, putujui dan i no, svom brzinom obili gotova sva sveta mjesta. Iza toga su se zaputili u Jaffu, gdje ih je ekao brod. Ne mogavi ostati due, Fabri je tom prilikom donio odluku da e se jednom drugom prilikom, im mu to bude mogue, vratiti i s vie mira razgledati sveta mjesta. Putnici su, izmore-
Sed et Glagolae nobiscum sunt, quamvis Missas latinas non legant, sed in sua materna lingua, quia ordines sacros Romae percipiunt, nec sunt haeretici (Evagatorium, I: 349).
65
165
ni napornim putovanjem, glau i eu, krenuli nazad. Brod je na povratku ponovno pristao na Cipru, posjetivi u Nikoziji ciparsku kraljicu. Dok su se spremali isploviti iz ciparske luke, od mornara jedne mletake lae saznali su da su Turci odustali od opsade Roda i povukli se. To ih je potaknulo da zaplove prema Rodu, ali su zbog nepovoljnih vjetrova od toga morali odustati. Srea ih je ipak posluila. Vjetar je zapuhao prema sjeveru. Brod je razvio jedra i zaplovio prema sjeveru. Kad su po noi stigli na domak rodske luke, straari su pomislili da se radi o Turcima, pa su na njih iz topova otvorili vatru. Mletaki brod kojim su putovali upalio je sva svjetla da pokae da se ne radi o neprijateljskom nego kranskom brodu. Budui da se radilo o mletakom brodu, vlasti ga, zbog mletakog saveza s Turcima, na poetku nisu pustili u luku. No kasnije mu je to ipak bilo doputeno. Bio je to prvi kranski brod nakon tromjesene turske opsade. Hodoasnici su jo mogli vidjeti na obali leeve turskih vojnika koji su opsjedali grad. Grad je jo uvijek bio pun ruevina i kamenih kugla koje su Turci bili ispalili iz svojih topova protiv grada. Branitelji su im rekli da ih po gradu i njegovoj blioj oklolici ima vie od 8.000, te da su Turci opljakali i opustoili gotovo cijeli otok. Nakon 4 dana zadravanja u gradu, hodoasnici su nastavili put. S njima su se na brod popeli i neki vitezovi sv. Ivana, koje su Turci bili zarobili prije opsade Roda, ali su oni iskoristili zbrku i pobjegli k svojima, te neki idovi i jedan Nijemac koji je pobjegao iz turskog ropstva. Nepovoljan vjetar odnio ih je na jug do Krete, gdje su se zadrali nekoliko dana. Kad su htjeli isploviti, brod je udario u jednu hrid teko otetivi kormilo. Izbjegli su brodolom i nekako uspjeli popraviti kormilo zahvaljujui jednom otoaninu koji je vie puta bio zaronio i nekako popravio oteeno kormilo. Fabri navodi da je otok Kreta bogat i da se po povoljnoj cijeni na njemu mogu nai sve ivene namirnice. On naroito istie odlino vino koje je slatka okusa, ali vrlo jako. Tko ga prvi put pije, lako se prevari pa ga ono svlada. Neki su hodoasnici, ne znajui njegovu jainu, popili malo vie, pa je dolazilo do smijenih prizora. On posebno opisuje sluaj dvojice dubrovakih dominikanaca koji su s njim putovali. Jedan moj dobar prijatelj sveenik hodoasnik popio je malo vie tog slatkog vina, tako da se teko popeo na brod do jarbola i tu stajao razgovarajui do mraka s drugim Dalmatincem. Stajao je blizu otvora utrobe broda, kroz koji se ne ulazi po noi nego samo po danu. Kad padne no, ljestve se dignu kako se ne bi uzne-
166
mirivalo one koji u tom krilu spavaju. Kad je onaj dobri hodoasnik zavravao svoj razgovor, a svi mi bijasmo na svojim leajima, i razgovarajui htio je sii u svoju kabinu kroz sljedei otvor, stavivi nogu na neravnu podlogu, nezgodno je kroz otvor pao na pod kabine tako da se, budui da je bio velik i debeo, potresla galija. Svi su zamukli sluajui, prestraeni tko je pao. On je odmah nepovrijeen ustao i ljutito tepajui poeo jadikovati: Ljestve su mi bile pod nogama i siao sam niz tri stube, ali mi je netko izmaknuo ljestve pa sam pao. Kad mu je netko primijetio da su ljestve prije sat vremena bile dignute, on je odgovorio: Nije tako, jer sam ve bio siao tri koraka, a kad sam trei put zakoraio netko mi je izmakao ljestve. Na te rijei svi prasnusmo u smijeh, jer smo znali da su ljestve bile dignute prije sat vremena. Ja sam bio naroito veseo radujui se drugu to mu se u tako opasnom i visokom padu nije nita loe dogodilo, te sam se mnogo smijao. Kad me je vidio kako se smijem, naljutio se na mene.Sad, ree, dobro razumijem da si mi ti, fra Felikse, izmakao ljestve ispod noge. Nee sii s broda prije nego ti se osvetim. to sam se vie ispriavao, on se vie srdio i proklinjao me, zaklinjui se da e se sutra osvetiti. No dubok san u koji smo uskoro utonuli svladani kretskim vinom sve nas je ozdravio. Sutra smo svi na to zaboravili. Da se onom hodoasniku, dok je bio trijezan, dogodila ona nezgoda, moda bi slomio zatiljak ili nogu. esto su pijani u opasnim nezgodama sretniji, ali nisu razboritiji.66 Sutradan, nakon te male ali vesele nezgode, brod je isplovio, ali ga je iznenada zahvatila oluja pa je morao potraiti zaklon na strmim obalama Krete, ostavi tu nekoliko dana. Na dan sv. Mihaela (29. rujna) more je bilo uzburkanije nego ikada za vrijeme ovog putovanja. Kad je prolo nevrijeme i zapuhao povoljan vjetar, brod je nastavio putovanje prema poluotoku Peloponezu. Proao je pored grada Methone, ali nije pristajao u njegovoj luci nego, bojei se nepovoljna vjetra, malo podalje. Koristei povoljan juni vjetar, brod je brzo stigao na Krf, gdje su se bili rastali od ostalih hodoasnika, a odatle prema otoku Gazopolis,67 gdje ih je zahvatila estoka oluja koja je potrajala cijelu no i cijeli sljedei dan. Vjetar im je istrgao jedra, a more poelo prodirati u brod. Nastala je panika meu putnicima jer su mislili da je kucnuo posljednji as. No oluja se postupno smirila, pa je brod nas-
66 67
Evagatorium, I: 49-50. Otok Cassiopi u blizini Krfa.
167
tavio put proavi pokraj Dubrovnika i Korule i pristavi u Hvaru, gdje su putnici ostali tri dana da se odmore od svega to su proivjeli u oluji. Nastavio je put po povoljnom vjetru. No po noi je vjetar sve vie jaao, bacivi nas na tjesnace i vrlo surova mjesta puna otoia i stijena, gdje nije mogue po noi ploviti. Pristasmo na nekoj morskoj hridi i spustismo dubinomjer kako bismo ondje usidrili brod, jer nas je prestraila no koja se brzo sputala, pa se nismo mogli skloniti u neku oznaenu luku niti dalje proslijediti. Kad smo ve bili blizu brda i pokuavali okrenuti galiju, iznenada se, zahvaena estokim vjetrom i noena valovima nezgodno poela okretati, pa je zaprijetila opasnost da udari pramcem u greben i klisure i potone. U tom okretanju broda veslai, shvativi opasnost, poeli su stranim glasom dozivati nebesa i bjeati, pripremajui se za naputanje broda. Na to su dva biskupa i mi koji smo s njima bili nie, i biskupski sluge koji su bili na vie, potrali prema otvoru palube oajno viui: Gospodo, iziite gore. Brod se razbio i tone. Na tu viku biskupi sa svojom pratnjom buno ustae i popee se. Tako su i drugi uinili. Na ljestvama je nastalo veliko stiskanje i udnovata trka svih prema krmi da se popnu na sputene amce. Sluge i vlasnici broda s isukanim maevima presjekli su uad, omoguivi da oni padnu u vodu te, kako bi izbjegli opasnost utapanja, vlasnik broda sa svojim bratom i bratovom enom i drugim lanovima svoje obitelji prvi utekoe. No nitko do tada nije siao u amce. Da je to uinio samo jedan, nastala bi nepodnoljiva guva. Mnogi bi s visine skakali i povrijedili se, a povrijedili bi i druge koji su bili u amcima s isukanim maevima i noevima prijeei im ulaz u njih. U tim se tjeskobnim trenucima amci prepune i potonu, a siromasi ih, u elji da spase vlastiti ivot, preteknu, pa ih plemii i njihovi sluge ubijaju maevima. One pak, koji se rukama uhvate za brod ili vesla da se popnu u amce, drugi, videi u tomu opasnost za one koji su u amcima, njihove prste i ruke odsjecaju tako da se oni, padnuvi u vodu, utapaju. O tome sam uo stravine prie od onih koji su se nalazili u takvim pogiblima kao to je bila ova naa. No Bog nas je i ovaj put spasio, tako da je umjesto uznemirenosti zavladao mir, brod privezan za hrid, jedra sputena a sidra baena. Zatim su oni veslai, zbog kojih smo doli u toliku opasnost, bili teko izranjeni i teko kanjeni. No mi hodoasnici posredovali smo za njih, zazivajui za njih Boje milosre koje nas je bez naih zasluga spasilo od smrti. Sutradan smo proslijedili, ostavivi s lijeve strane dalmatinski grad Zadar, plovei u smjeru vjetra. Naveer poe puhati jak vjetar, a kad je pala no more se uzburkalo. Baeni snanim vjetrom, upali smo u vrlo surova mjesta. Nismo se
168
usuivali pribliiti obali, bojei se da ne upadnemo u Scilu i Haribdu. Stigosmo u neki iroki kanal u kojemu je puhao jak vjetar, pa smo na njegovoj sredini pokuali zaustaviti brod. Spustivi dubinomjer, ustanovismo da je tu more vrlo duboko. Stoga proslijedismo naprijed, ali se nakon zalaza sunca spustila no, pa zbog velike opasnosti nismo mogli dalje ploviti. Spustivi dubinomjer, ustanovismo da je velika dubina. Unato tome, kako bismo umirili brod, tu spustismo veliko sidro, ali ono ne dotaknu dno, ni otoie ni stijene ni pijesak za koje bi moglo zapeti, tako da je galija bila noena naprijed rujui zemlju, to je takoer za nas bilo vrlo opasno.Velikim naporom digosmo sidro bacivi ga na drugom mjestu, ali se ponovilo isto to se prije dogodilo, kao da konji vuku plug. Ponovno ga izvukosmo i bacismo na tree mjesto. Sidro dodue zape za kamen, ali dok je brod stajao valjajui se tamo-ovamo, njegov krak se izvukao iz kamena pa je struja ponovno ponijela brod, ali je odmah zapelo za jedan drugi kamen. Ljuljajui se tako, tu provesmo no. Mi smo se hodoasnici povukli na mirna mjesta, ali je gospodin vlasnik broda sa svim zapovjednicima i mornarima proveo besanu no, oekujui u svakom trenutku na i njihov kraj. Budui da je vjetar bio jak, brod se silovito ljuljao, jer nije bilo luke u koju bismo se sklonili da se zaklonimo od vjetra. Zbog toga su se zapovjednici bojali da sidro ne popusti od dna ili da konopi popucaju, jer bismo svi izginuli da se neto od toga dogodi. Bili smo u Kvarneru, nasuprot luci Ankone,68 vrlo opasnom morskom tjesnacu u kojem je more vrlo uzburkano. Zbog neposredne opasnosti odlui gospodin vlasnik broda da odmah, im stignemo u poreku luku, sa svim hodoasnicima otplovi na otok Sv. Nikole69 i ondje reemo i pjevamo misu zahvalnicu. To je i uinjeno. Ujutro smo odvezali brod i, proavi mnoge dalmatinske gradove, stigosmo u Pore u Istri te drugo jutro otplovismo s vlasnikom broda i sveano ispunismo zavjet. U Poreu ostasmo pet dana.
68 Sudei po ovoj izjavi, ta se nezgoda nije dogodila u Kvarneru, nego na Kornatskim otocima ili u zadarskim vodama. 69 Otoi Sv. Nikole ispred Porea. Prva vijest o njemu potjee iz god. 1114., kada ga je poreki biskup Bertold ustupio opatiji Sv. Nikole na mletakom Lidu. Prvotno je bio posveen sv. Anastaziju pa se i cijeli otoi tako nazivao. U 15. st. promijenio je ime i zatitnika, otkada su benediktinski redovnici poruili staru crkvu sv. Anastazije i sagradili novu, posvetivi je sv. Nikoli, po emu se prozvao i cijeli otoi (usp. Ivan Ostoji, Benediktinci u Hrvatskoj i ostalim naim krajevima, sv. III. Split, 1965: 118-121); P. Kandler, Indicazioni per riconoscere le cose storiche del Litorale. Trieste, 1875: 191; C. de Franceschi, LIstria. Note storiche. Parenzo, 1879: 485; Bernardo Benussi, Nel medio evo. Pagine di storia istriana. Parenzo, 1897: 280, 633).
169
Nakon toga, za jednu no stigosmo u venecijansku luku. Iziavi u Veneciji podijelismo se. Svatko ode u svoj rodni kraj.70 Ovo putovanje je, kako Fabri izrijekom navodi, trajalo 12 mjeseci.71
2. Drugo Fabrijevo putovanje hrvatskim dijelom jadranske obale godine 1483/84.

Fabri navodi da se sretno vratio u Ulm i da se, s obzirom na ono to je vidio i doivio, imao mnogo razloga smatrati zadovoljnim. On je to i vanjtinom elio pokazati. No u nutrini se osjeao mnogo drukije. Premalo je proveo u Svetoj zemlji i premalo izbliza vidio i doivio stvari o kojima je toliko sanjao. On navodi da je njemu i njegovim suputnicima bilo doputeno samo jednom posjetiti Getsemanski vrt, Betlehem, Betaniju i mnoga druga biblijska mjesta, i to uglavnom po noi. Bilo je previe stvari koje su htjeli posjetiti, a premalo vremena. U svemu su u Svetoj zemlji proveli devet dana, i to putujui pjeice ili na magarcu. Tako se dogodilo da se kao kroz sumaglicu sjeao odreenih mjesta, kao da ih je sanjao, a ne vidio svojim oima. inilo mu se da je sada o njima manje znao nego prije hodoaa, imajui u vidu tolike napore, rtve, poglibli, utroeni novac itd. Poeo se pitati o svrsishodnosti takva naina hodoaa. Malo po malo u njemu je sazrijevala zamisao da bi se jo jednom trebao vratiti u Svetu zemlju bez propusta i manjkavosti koje su se dogodile na prvom putovanju. Na poetku se bojao bilo komu to rei, pa ak ni svom prioru Ludwigu Fuchsu, koga je smatrao ne samo starjeinom, nego i osobnim prijateljem i duhovnim voom. Kad su ga drugi pitali o dojmovima iz Svete zemlje i bi li je elio jo jednom posjetiti, odgovarao je potvrdno. To ga je potaklo da se na poseban nain pone zanimati za sve to je dotle bilo pisano o Svetoj zemlji: Sv. Pismo, povijest, putopise pojednih hodoasnika, uspomene pojedinih vitezova, opise Svete zemlje... I to je vie itao, rasla je u njemu enja da se jo jednom vrati. Tako kroz jednu itavu godinu. Tada se dogodilo neto nepredvieno, to se pokazalo presudnim za ostvarenje njegove elje. Nakon neto vie od jedne godine od Fabrijeva povratka kui, u Ulm je
70 71
Evagatorium, I: 57-58. Evagatorium, I: 66.
170
godine 1482. doao vrhovni starjeina dominikanskog reda Salvo Cassetta (1481-1483) koji je po nareenju pape Siksta IV., dobio zadatak da pridobije njemake dominikance da propovijedaju protiv svog hrvatskog redovnikog subrata Andrije Jamometia, naslovnog nadbiskupa Krajine u Albaniji i opunomoenog veleposlanika cara Fridrika III. (1415-1493). Jamometi se, naime, bio zamjerio Sikstu IV. zbog njegova nepotizma i odbijanja sveope crkvene obnove koja se, ne samo po Jamometievu uvjerenju, nametala kao neizbjena nunost u vrijeme velike sekularizacije Crkve kao posljedica renesansnih gibanja. On je za svoju zamisao pridobio ne samo cara Fridrika III., nego i neke druge europske vladare, te ih uvjerio u nunost da se u tu svrhu u Baselu sazove opi crkveni sabor na kojemu je trebalo biti sueno papi zbog njegova opiranja provedbi crkvene obnove.72 Salvo Cassetta je u dominikanski samostan Kolmar u Elzasu pozvao sve dominikanske propovjednike i zaduio ih da propovijedaju po Njemakoj protiv Jamometia i njegovih pristaa. Bio je pozvan i Fabri. On je to iskoristio da svoje elje i razmiljanja povjeri vrhovnom starjeini svog reda. Na Fabrijevo veliko i ugodno iznenaenje, general reda mu je bez oklijevanja dao potrebno odobrenje zabranivi svim niima od sebe da se suprostave toj odluci. To je odobrenje uvao u tajnosti sve dok u Ulm nije doao franjevac Uldaricus Geislinger, koji je bio iz toga grada. Bila je sretna okolnost da je upravo bio imenovan naslovnim biskupom maloazijskog grada Edremita, te se spremao u Rim da primi biskupsko posveenje.73 Budui da su bili prijatelji, zamolio je novoimenovanog biskupa da iskoristi svoj susret s papom Sikstom IV. i od njega zamoli doputenje za putovanje u Svetu zemlju. Biskup je odrao obeanje poslavi mu uskoro iz Rima traeno papino doputenje. Jo mu je trebalo rijeiti problem financiranja tako dugog i skupog putovanja. No srea mu je i u tome posluila. U to se vrijeme (1483.) zatekao u Ulmu i njegov prijatelj Konrad Locher, visoki carski sudac (balivus).74 Fabri mu je povjerio svoju namisao zamolivi ga da ga preporui za kapelana nekom ugledniku koji namjerava hodoastiti u Jeruzalem na Kristov grob. Poslije malo vremena naao mu je jednog takva plemia. Bio je to Johannes Truchsess von
O tome vidi: Stjepan Krasi, Generalno uilite Dominikanskog reda u Zadru ili Universitas Jadertina 1396. - 1807. Zadar: Filozofski fakultet, 1996: 564-571. 73 Bio je imenovan naslovnim biskupom Edremita god. 1474. Obavljajui tu slubu do god. 1481. (usp. C. Eubel, Hierarchia catholica, II: 80), to znai da se to dogodilo najkasnije god. 1474. 74 Balivus je bio visoki dravni slubenik s vrlo irokim i razliitim ovlastima, naroito upravnim, sudakim itd., koje su se mijenjale ovisno o mjestu i vremenu.
72
171
Waldburg, koji se spremao na takvo putovanje u drutvu nekih drugih plemia. Shvativi da bi njemu i drutvu Fabri kao uen ovjek mogao vrlo korisno posluiti, ponudio mu je slubu svog kapelana, to je on oduevljeno prihvatio. No tekoa je dola odakle se najmanje nadao: od njegova samostanskog starjeine Ludwiga Fuchsa. Truchsess je s plemiima i gradskim vijeem Ulma potroio mnogo vremena da starjeina promijeni dranje. Popustio je tek kad je vidio pismena doputenja vrhovnog starjeine dominikanskog reda i pape Siksta IV.75 Fabri i njegova pratnja krenuli su na blagdan sv. Tiburcija i Valerijana (14. travnja 1483.) na drugo putovanje, koje je trajalo sve do 30. sijenja sljedee godine. Put ih je iz Njemake vodio preko Brennera, Brescie, Bolzana, Trenta i Trevisa u Veneciju gdje su stigli nakom 27 dana putovanja. Odsjeli su u jednom velikom gostinjcu u kojem su susreli ljude najrazliitijih narodnosti: Nijemce, Francuze, Madare, Engleze i Slavene. Svi su oni ekali brodove da se prebace u Svetu zemlju. Za njihov prijevoz natjecala su se dva brodovlasnika: Agostino Contarini sa svojim brodom, kojim je Fabri prije tri godine putovao, i Pietro Lando. Oba su se brodovlasnika natjecala da u svoj brod privuku to vie hodoasnika, pa je meu njima dolazilo do napetih prizora. Fabri, prepoznavi brod na kojemu je doivio toliko nevolja, nije htio jo jednom ponoviti iste nevolje, pa su se on i njegovi prijatelji odluili za brod Pietra Landa, dok je druga skupina hodoasnika prihvatila Contarinijeve usluge. Fabri i njegova skupina su prije isplovljavanja iz Venecije s brodovlasnikom Landom pred javnim biljenikom sklopili ugovor u 20 toaka, koji je propisno upisan u njegove slubene knjige. Tim se ugovorom, naime, brodovlasnik obvezao da e Fabrija i njegove suputnike svojim brodom prevesti u Jaffu i vratiti nazad u Veneciju te da e u tu svrhu opskrbiti brod svim potrebnim stvarima, naroito hranom, piem, lijekovima i naoruanjem, a nadasve da e za takvo dugo i opasno putovanje unajmiti dobre i iskusne mornare koji dobro poznaju umijee plovidbe. Da se ne bi dogodilo da brodovlasnik pouruje hodoasnike da to prije posjete sveta mjesta i vrate se na brod, kao to se to dogodilo prije tri godine, ugovorom je bilo odreeno da e pratiti hodoasnike bez obzira kamo budu htjeli ii i koliko god budu htjeli ostati te ih, u sluaju potrebe, braniti svojim ljudima. Bile su predviene i propisane sve mogue pojedinosti u sluaju bolesti, smrti, krae i sve75
Evagatorium, I: 63-65, 85.
172
ga onoga to se moglo dogoditi na jednom takvom putovanju. Ujedno su u slubeni registar upisana imena svih putnika, njihov stale i ostali osobni podaci.76 Obavivi tako sve formalnosti i primivi od duda, na molbu austrijskog vojvode, preporuku za zapovjednika mletake mornarice da im u sluaju potrebe bude pri ruci, brod je konano bio spreman za plovidbu. Dana 1. lipnja 1483. putnici su se popeli na brod, dok je posada obavljala posljednje pripreme. Sutradan ujutro brod je s hodoasnicima isplovio iz Venecije prema jugoistoku. Poslije nekoliko sati mirne plovidbe po povoljnom vjetru, hodoasnici su ugledali istarsku obalu. Nakon to je prolo podne i mi ruali, ugledasmo s lijeve strane prema sjeveru obalu Istre koja pripada pokrajini Dalmaciji. Htjeli smo se pribliit porekoj luci, jer je prestao puhati povoljan vjetar. Nismo mogli pristati u Poreu nego smo ga mimoili, plovei ne naroito ugodno. Kad je pao sumrak vjetar je prestao, pa smo cijelu no ostali zaustavljeni u nestabilnom ljuljanju i nemiru. Trei dan u osvit zore poeo je puhati sasvim suprotan vjetar, pa smo bili prisiljeni krenuti prema istarskim brdima. Velikim naporom zatitili smo brod od nepovoljnih vjetrova pribliivi se brdima i uvevi brod u rovinjsku luku,77 dvije milje iznad Porea, gdje se bio sklonio drugi brodovlasnik sa svojim hodoasnicima. Ta je luka grada Rovinja neobina, ali je sigurna i povoljna. U njoj nam je brodovlasnik iskazao milost okrijepivi nas rukom, jer smo stigli u vrijeme ruka, na to ipak nije bio obvezan budui da smo se nalazili u dobroj luci u kojoj smo se sami mogli pobrinuti. Nakon ruka smo u lai sili s galije i poli u grad, gdje smo uli u katedralu molei Boga i sv. Eufemiju djevicu, koja ondje asno neraspadnuta lei u velikom mramornom grobu. Grob nam je otkrio i pokazao sveto tijelo crkveni starjeina. Kako je, naime, sv. Eufemija iz Kalcedona ovamo bila prenesena i kakav su taj grad Rovinj i njegova luka rei u na povratku. Ostasmo u gradu do veere. Veerasmo u gostinjcu dobro se nasitivi. Poslije veere odveslasmo na brod u nadi da emo te noi otploviti. No onaj protivni vjetar, ne usuujem se rei da je zao, puhao je cijelu no uinivi nas vrlo nemirnima, a brod, koji je bio uadima i sidrima svezan, nezgodno se ljuljao te nas vrlo omrzovoljio.
Evagatorium, I: 88-92. Rubinum, Ruginium, Ruvignium, Ruvugnium su latinska imena Rovinja. ini se da su se prozvala po latinskom lokalitetu Mons rubeus ili Mons rubineus (usp. B. Benussi, Storia documentata di Rovigno. Trieste, 1977: 33-34).
77 76
173
Ni etvrtog dana ujutro vjetrovi nisu bili povoljni. Zbog toga smo sili s galije i otplovili u crkvu sv. Eufemije da u njoj sluimo i sluamo mise. Poslije tih svetih ina blagovasmo s gostom. Na je gostinjac bio neka slaba kuina koju smo unajmili od nekog siromaha. U njoj nam je kuhar mojih gospodara pripremio ono to smo tu bili nabavili. Svi smo bili zadovoljni. U ovim krajevima nema gostinjaca kao u nas. Ako se i nae koji gostinjac, vrlo je bijedan, budui da nema ni pladanja, ni solnica, ni pei, pa ak ni zdjela, ni lonaca. Zbog toga su hodoasnici u velikim gradovima prisiljeni odlaziti na javna mjesta ili javne zgrade da nau potrebne stvari, kako sam napisao i stoji na listu 15 itd. Zbog manjka gostinjaca hodoasnici, naroito oni koji nemaju vlastitog ruha, doivljavaju velike neugodnosti. Nakon objeda uosmo u lau i otplovismo k crkvi sv. Andrije koja se nalazila na nekom otoiu, tj. na jednom malom otoku. Oko crkve je mali samostan u kojemu su nekada prebivali redovnici sv. Benedikta. Nakon to su ga oni napustili, u nj su ula i sada ga posjeduju Mala braa (franjevci), koji su u duhu svog reda sagradili lijepi samostan.78 Zasadili su i sam otoi, uinivi od njega mali raj. S njega mogu imati drva i ostale potreptine, jer je tlo otoia plodno i povoljno, a zemlja plodna kao gotovo na svim otocima.79 (...) Nakon to smo se nekoliko sati zadrali na tom otoiu u razgovoru s fratrima, uli smo u samostan i s fratrima ljubazno dorukovali, to im je gospodin Johannes Truchsess na naem povratku dareljivo nadoknadio. Na tom doruku upoznah jednog fratra koga sam vidio na svom prvom
Otoi ispred Rovinja, danas Crveni otok, u vrijeme bizantske vlasti zvao se Sera. Po crkvici koja se na njemu nalazila dobio je ime sv. Andrije. Prvi njegov spomen potjee iz god. 547. Otoi s crkvicom je god. 781. bizantski car Leon Izaurijski darovao benediktincima poznate opatije Sv. Marije Okrugle (S. Maria della Rotonda) u Ravenni, koji su na njemu sagradili manji samostan. Budui da su ga god. 1454. benediktinci bili napustili, papa Nikola V. ga je 1454. darovao reformiranim franjevcima Dalmatinske provincije, koji su ga poveali te obnovili crkvu sa zvonikom. Poetkom 19. st. dokinule su ga francuske okupacijske vlasti (usp. B. Benussi, Nel medio evo: 276; I. Ostoji, Benediktinci u Hrvatskoj: 142-145; P. Kandler, Indicazioni: 18, 49, 191; S. Polesini, Cenni storici sulli conventi della cittB e diocesi di Parenzo. Trieste, 1849: 15; M. Pavat, La riforma tridentina del clero a Parenzo e Pola. Roma, 1960: 270; Stanko J. kunca, Franjevaka renesansa u Dalmaciji i Istri. Split, 1999: 149-152. 79 Tu pisac prekida svoj opis ovog otoia i putovanja, preavi tumaiti svojim itateljima to su otoci, veliki i mali, plodni i neplodni, navodei kao primjer britanske, irske i kotske otoke, Cipar, Siciliju, kako nastaju itd. Opisu istog istarskog otoia vraa se u istom poglavlju (Evagatorium, I: 153-154).
78
174
Slika 4. Otoi i samostan Sv. Andrije kod Rovinja, 16. st.
hodoau na brdu Sionu, gdje je bio dogvardijan. I on je mene prepoznao i ljubazno primio. Od njega saznah neke novosti. Poslije doruka ponovno uosmo u lau i, zbog nepovoljna vjetra na moru, vrlo teko stigosmo u (grad) Rovinj. Veerasmo u gradu odluivi provesti no izvan galije i radije spavati na klupama, jer smo na galiji, vezanoj sidrima i bacanoj vjetrom, proveli teke noi. Ali odmah nakon veere brodovlasnik zatrubi, to je bio znak da se trebamo vratiti na brod. uvi taj znak, odveslasmo na galiju. Iste noi, prije izlaska sunca, mornari digoe sidra i odvezae brod od kraja te isplovismo iz luke, premda vjetrovi na moru ne bijahu povoljni. Ugledali su, naime, izdaleka Agostina sa svojom galijom, pa su se pobojali da nas ne pretekne. Nakon to hitro isplovismo iz luke, nepovoljan vjetar nas due nosae po moru, tako da tu no prilino nemirno provesmo na valovima. Petoga dana, budui da je puhao isti vjetar, valovi nas odnesoe u vrlo zloglasno podruje koje se zove Kvarner. Plovismo u neprestanoj opasnosti, jer tu vrlo jake morske struje nose prema Anconi. Mornari moraju velikim umijeem i snagom upravljati brodom da ga more ne odnese. Ponekad se ipak dogodi da ih silovito zahvati i baci u ankonitansku luku, na najveu tetu broda i putnika. Dok bijasmo u tom zaljevu, vidjesmo planine koje di-
175
jele Dalmaciju i Hrvatsku od Ugarskog Kraljevstva.80 Madari, koji hodoaste u crkvu Sv. Marije Loretske, tu silaze na more i plove u mjesto Bl. Djevice Marije. Tako onaj dan malo napredovasmo, premda se jako ljuljasmo na valovima. Neupueni se vrlo ude da se ne plovi naprijed kad brod vrlo brzo plovi. Po noi zapuha nepovoljan vjetar, pa vrlo nemirno provesmo no u kojoj slabiji hodoasnici mnogo pretrpjee od neugodnosti koje nas sve pogodie, kao to su vrtoglavica, okretanje eluca, teko i bolno povraanje. Neki, koji su ve bili slabi, postadoe jo slabiji. Kad nevrijeme popusti, mornari htjedoe podii veliko jedro. No ono, kad je lantina ve bila podignuta uvis iznad koa glavnog jarbola, zape za nju prevrnuvi je na drugu stranu, tako da se ono odrijeilo i palo na vesla s te strane. Budui da ga vjetar naglo napuha i estoko povue u vis, ostade zapleteno meu veslima, pa se brod nagnu na tu stranu tako da sama lantina dotaknu povrinu vode. Zaprijeti opasnost da jarbol cijeli brod povue u propast. Zbog toga nasta velika strka popraena vikom na gornjoj palubi, a mi dolje padasmo s naih leaja na onu stranu. Brodovlasnik se na krmi pripremae napustiti brod naredivi da se presijeku ueta i spuste amci za spasavanje kako bi u nj skoio dok se brod topio, o emu hodoasnici dolje nisu nita znali. Da su to znali, zbog bjegunaca bi bio nastao nepodnoljivi nered. Ta se situacija, s Bojom pomoi, u miru rijei. Vjetar s vesala podignu jedro, a brod nastavi svoj uobiajeni hod. Da se brod, to je malo nedostajalo, prevrnuo na bok, ne bi se spasio nijedan hodoasnik koji se nalazio u potpalublju. . esti dan jo uvijek ne zapuhae povoljni vjetrovi, pa poalismo to uope krenusmo iz rovinjske luke. Ponovno usmjerismo brod prema brdima u nastojanju da uemo u neku luku i tu doekamo povoljnije vjetrove. Na oblinjim brdima iznad mora postoje znakovi po kojima mornari znaju gdje se nalaze sigurne luke i gdje se moe na kopno pristati. Ako ne vide te znakove, ne usuuju se s onako velikim brodovima pribliiti kopnu. Ugledavi pouzdani znak luke, okrenusmo pramac naega broda prema brdima, stigosmo posred hridina i, uplovivi brodom u uvalu, naosmo ondje sigurnu luku. Bacivi sidra privezasmo brod za hridi. Luka ne bijae nita drugo nego mjesto okrueno brdima i breuljcima u kojemu brodovi mogu stajati bez smetnje vjetrova. Sama luka ne moe postojati samo zato to je sigurna, nego je potrebna i dubina mora. Osim toga, za jednu luku se trai ljudsko naselje. No dovoljno je da tu brodovi mogu biti sigurni od udara vjetra, bez
80
Vjerojatno misli na Kraljevicu odakle je put vodio prema sjeveru.
176
obzira je li mjesto nastanjeno ili nije. Ona luka bijae na osamljenom mjestu, na otoku zvanom Assaro,81 okruenom otoiima i stjenovitim brdima. Objedovavi na brodu te spustivi amac u more, otplovismo na obalu. Da prikratimo vrijeme etasmo po otoku. Ondje bijae mirisna bilja, beskrajno mnogo sitne kadulje i konopljike.82 Preavi nekoliko brijegova, stigosmo do polja jema. Razveselimo se da u blizini bijae neko selo da u njemu naemo svjeeg kruha i kupimo jaja. Idui dalje putem, stigosmo u neku bijednu kuicu u kojoj bijahu vrlo siromani Slaveni. Oni u kui ne imahu gotovo nita osim nekog korjenja koje sue na suncu i dre osuenim, melju da naine brano i od njega peku kruh. Pruie nam takva kruha, ali bijae neslan i vrlo crn. Osim te kue, na tom otoku ne bijae nijedna druga. Nakon to to vidjesmo, vratismo se na brod sa suprotne strane. Mnogi se izvan broda vie dosaivae nego oni na brodu, pa se vratie na brod. Ja, meutim, s nekim plemiima ostah na obali, gdje se neopazice udaljih od drugih popevi se sam na brdo da razgledam okolicu. Nedaleko od sebe ugledah jednog ovjeka u dominikanskom odijelu kako tri. Odmah mu potrah ususret. Pozdravivi ga, upitah odakle je ili kamo ide. No taj siromani fratar ne znade sa mnom govoriti ni na latinskomu, ni na talijanskomu, ni na njemakomu, jer je bio isti Dalmatinac ili Slaven. Doao je na brod da prosi. Nakon to ode, potraih neko sjenovito i pogodno mjesto na kojem bih se oistio od bijelih i crnih crva. Naavi takvo mjesto i svukavi odjeu poeh se istiti. Dok sam tako radio osjetih na nogama veliko mnotvo sitnih buha i mrava. Otkrih takoer na odjei mnotvo buha. Zbog toga bijah prisiljen gol potraiti neko drugo mjesto da se oistim od tue i svoje neistoe. Ne
Asserus. Za Cres i Loinj stari naziv Apsorus (glavni brdski masiv na sjevernom dijelu otoka Loinja zove se Osorscica - od Monte Ossero). Stari naziv Apsorus u srednjem vijeku daje Apsarum (nenaglaeno o prelazi u a, a a prelazi u e). Kod Porfirogeneta ima oblik Opsara - p je prema zakonu ekavsko-akavske fonetike na Cresu ispalo pa je nastalo Asserus. Dakle, Apsarum daje Assarum, a od ovoga Osor. Tako: Cattaro daje Kotor, a Massarum daje Mosor. Vjerojatno je u izvorniku rukopisa stajalo Ossero. Tim toponimom je na mletakim starim kartama oznaivan otok Loinj. ini se da upravo na nj misli Fabri, a ne na grad Osor koji se nalazi na otoku Cresu (lat.Osserum, Absorus, tal. Ossero). 82 Fabri za tu biljku upotrebljava latinski izraz agnus castus (isti jaganjac ili edno janc je). Radi se o prijevodu s grkoga imena biljke v (ist, neokaljan, svet), kojoj su se u starini i u srednjem vijeku pripisivala svojevrsna svojstva. Ista je biljka takoer nosila dva druga imena: salix marina - morska vrba - i pentafylon ili quinque folia - petolist (usp. Mittelalterisches Wrterbuch bis zum 13. Jahrhundert. Mnchen: Verlag C. H. Beck, 1976: 396). Njezino hrvatsko ime je konopljika (lat. vitex agnus castus).
81
177
znam odakle su one buhe dole na ono samostno mjesto. Zatim sioh na more, gdje naoh jednog mornara kako bere travu koja je izbijala izmeu kamenja, za koju ree da je dobra i vrlo ukusna za salatu i da se zove krmaica. Bila je dobra i kisela ukusa kao drezga, ali deblja i jaa. udih se kako tako dobra biljka mogae rasti meu kamenjem posutim solju. Sva, naime, morska obala bijae posuta solju, to se dogodi kada za vrijeme oluje morska voda potrca kamenje, a sunce je nakon toga pretvori u sol. Sol, naravno, ono tlo uini neplodnim. Ova pak biljka, protiv svih prirodnih zakona, raste iz soli. Ubrah je da je ponesem na brod. Otkrih takoer nekoliko grana plemenite konopljike. Shvatih da njezinim mirisom mogu odstraniti brodski smrad iz svoje kabine. O toj biljci vidi II. dio knjige, list 189 i dalje. O njoj kau prirodoznanstvenici, naroito Albert VI. u raspravi O biljkama, 1, gl. 583 da se ta biljka zove isti jaganjac i da su njezin sok, cvijet i listovi djelotvorni u ouvanju ednosti, jer da svojom razboritou sui tvar sjemenih sokova i poudu spolnih organa. Zbog toga grki mudraci ovu biljku prostirahu u svojim kuama da u svojim enama ojaaju ast ednosti. To je uzeto od Pitagore. On tvrdi da ova biljka ini ovjeka blagim i ednim kao janje. Zbog toga su sveenici boga Sunca i djevice posveene boici Vesti, ija je vjera imala zavjet istoe, po svojim domovina prostirali listove konopljike. O toj sam biljici u Baselu uo od svoje mladosti, jer je rasla u vrtu naeg samostana, koju je netko iz primorskih krajeva za vrijeme baselskog sabora zasadio u naemu vrtu.84 Govorilo se da se ne moe presaditi, nego da raste samo na mjestu gdje je od sebe rasla. To nije istina, jer sam ja, dok sam tu predavao, odlomio jednu granu s korjenom i posadio u bolesnikom vrtu, tako da je izrasla u velik bun. Ima listove kao vrba, ali su njenijii meki. Cvjetovi su joj slini lavandi pa je zovu morska vrba. Dobra je, estoka i zdrava okusa. Ipak, mnogi izbjegavaju njegov miris i ne mogu ga podnijeti. O zalasku sunca vratih se na brod nosei sa sobom biljku krmaicu za salatu, a konopljiku za mirisanje i ukras svog dijela potpalublja. Propustih zajedniku veeru pripremivi sebi salatu od krmaice. Okrijepljen njom, bijah zadovoljan. Krajem noi ojaae suprotni vjetrovi i postadoe toliko
83 Radi se o djelu Alberta Velikoga De vegetalibus et plantis, lib. VI, cap. V. Usp. Beatus Albertus Magnus, Opera omnia, vol. X, (cura et labore A. Borgnet). Parisiis: apud Ludovicum Vivs, 1891: 164. 84 XVII. opi crkveni sabor odran u Baselu od 1431. do 1439. godine.
178
snani da se ak i u luci ljuljasmo, pa zapovjednici bijahu prisiljeni ojaati brod drugom uadi. Naime, oluje koje na otoke dolaze s otvorenog mora, zahvaahu i nas i udarahu u nas. Oko ponoi nasta estoka oluja s nepovoljnim vjetrom, grmljavinom i velikom kiom, tako da vode prodirahu do naeg potpalublja. Te noi ne imasmo nikakva mira, nego velika straha, iako bijasmo u luci. Voda, naime, tako jako udarae u bokove broda da je udo kako drvo mogae podnijeti toliku snagu. Sedmoga dana nije bilo nikakva izgleda za povoljnu plovidbu. Zbog toga se, kao i juer, nakon objeda odvezosmo amcem na obalu, ali ne svi, nego samo neki, meu kojima sam bio i ja. No teko i uz pogibelj mogosmo prijei s broda na barku, jer je more bilo uzburkano, pa se barka ljuljala, a isto tako brod. Zbog toga se ni laari s laom nisu usuivali pribliiti brodu da je vjetar ne bi o nj udario i razbio. Propinjala se uvis iznad samog broda i ponovno propadala u dubinu, tako da je s broda od valova nismo mogli vidjeti. Ako je netko u to vrijeme elio prijei na barku, ili se s nje elio popeti na brod, trebao je stajati na brodskim stubama i pomno paziti da barka bude tako blizu broda kako bi se u nju moglo uskoiti. Valovi nisu doputali da joj se vie priblii. Kad se ona tako priblii brodu treba odmah uskoiti. Ako se to ne uini u jednom trenutku, valovi je ponovno udalje od broda. A kad se uskoi u barku, ne moe se u njoj odrati na nogama da se ne padne bilo na lice, bilo na lea ili nauznak. To je jedna od najveih i najeih pogibli hodoasnika, koje na poetku izgledaju tekima. No kad se ovjek navikne, poe mu za rukom ono to se prije od straha jedva usuivao zamiljati ili misliti. Imali smo prilike vidjeti ene koje su na poetku bile straljive i jedva se usuivale pogledati u more, ali su se tako navikle da su se ve usuivale skoiti s broda u barku. Na poetku se ovjeku priinja da bi na brodu mjesecima radije podnosio nevolje nego takvim opasnim skokom preao u dobru i spasonosnu luku. No kada ovjek na brodu provede vie dana, izmuen nevremenom, tekoama, iscrpljen glau i kada se stigne u koju dobru luku, te prije nego tu ostane ve je uinio pet opasnih skokova. Ista je tekoa kad se barka priblii obali. Ako je, naime, ona strma ili kamenita, iz istog joj se razloga, dok je more uzburkano, ne usuuju na bilo koji nain pribliiti. Zbog toga treba ponovno skoiti ili na hrid ili u more. Uz to treba dobro i oprezno paziti na povlaenje mora. Kad se, naime, to dogodi, ono prekrije i visoke grebene. To je razlog da se u nekim lukama obino nalaze sluge koji tre na barke kad se more povue i izvlae one koji im hoe dati novaca, pa se ure da ih tu ne bi zateklo kad se ono povue.
179
Ove i mnoge druge sline stvari doivi onaj tko putuje morem. No da se sada vratim samom predmetu. S nekim hodoasnicima i mornarima stigoh na obalu i tu zapalismo vatru te proetasmo po bregovima. Tako provesmo onaj dan do veeri. Naveer se vratismo na brod na veeru nakon to nadvladasmo opasnost i skoismo s barke na brod. Osmog dana, u koji je padala 2. nedjelja poslije Presv. Trojstva, jo vladae sumaglica i puhae protivan vjetar. Nakon objeda gotovo svi se odvezosmo barkom na obalu, gdje su se neki rastrali po brdovitom i bregovitom bespuu. Drugi istovremeno sjeahu zajedno, provevi ugodan dan. Neusporedivo su dobro na ovom brodu meu hodoasnicima sloga, mir, prijateljstvo i jedinstvo, suprotno onomu to se dogaalo na brodu za vrijeme mog prvog hodoaa, na kojemu je bilo srdbe, svae, rasprava i mnogo psovki. Kad sunce bje na zalazu, vratismo se na brod na veeru. Te se noi ne pomaknusmo s mjesta, iako je bila popustila snaga vjetra. Devetoga dana Bog nam iz svoje riznice posla povoljan, dobar i nama vrlo drag vjetar. Izvukavi sidra i odvezavi uad, razvijenim jedrima, slijedei vjetar, odmah se izvezosmo izvan luke i iziosmo na otovreno more, tako da prije podne stigosmo u dalmatinski grad zvan Zadar. Oborivi jedra, bacivi jedno sidro te pustivi u more amac, brodovlasnik u barci posla sluge s posudama u grad da dovezu vode. Svu smo, naime, vodu potroili koju smo bili ponijeli iz Rovinja, a na otoku Assaru (Loinju) nije bilo nijedne kapi pitke vode. Brodovlasnik nije dopustio da iz broda izie bilo koji hodoasnik, jer je htio odmah otploviti. I dok smo tu bili, stie i gospodin Agostino sa svojim brodom te nas pretee. Ipak ga ugledasmo na otvorenom moru plovei brzo niz povoljan vjetar. Zbog toga se uzbunie nai zapovjednici te vrsto odluie pokuati da na brod sve do Svete zemlje plovi ispred njega, ali ondje odustae od svoje namjere. Opskrbivi brod vodom, odmah slijedismo Agostinov brod. Plovismo vrlo ugodnim krajolikom na kojemu s obje strane imasmo sela, utvrde i plodnu zemlju. Doosmo u Biograd na moru. Vidjesmo njegove velike ruevine te, pomognuti vjetrom, do njega prevalismo dug put. No, o zalasku sunca na povoljan vjetar utihnu, a umjesto njega zapuha neki nama beskoristan vjetar kojemu okrenusmo brod, usmjerivi ga prema brdima da nas ne skrene daleko s naega puta. Uavi u brdoviti kraj, privezasmo brod u nekoj pustoj luci. Provesmo olujnu no punu straha zbog estoka vjetra, grmljavine i gromova, koji su neugodniji onima koji plove nego onima koji se nalaze na kopnu. Ona se luka zove
180
Oneum,85 a nalazi se u Hrvatskoj, koja je pokrajina Dalmacije. Desetoga dana ujutro puhao je isti nepovoljni vjetar, pa oajavasmo da emo taj dan isploviti iz Oneuma. No poslije dva sata vjetar se promijeni. Odvezavi brod, veslima ga izvedosmo iz luke. Meutim, otkrismo da na moru pue boni, nama ne naroito povoljan vjetar koji nas nosae okolo sve do iza objeda. Nakon toga zapuha za nas sretan, snaan i povoljan vjetar koji brzo ponese brod pravim morskim putem. Da bre plovi, mornari izvukoe prednji jarbol iznad koa glavnog jarbola objesivi ga iznad same lantine o grlu koa. K tomu uzee poklopac palube, tj. brodski pokrov kojim se u svoje vrijeme pokriva cijeli brod od pramca do krme protiv vruine i kie, te ga po duini broda prostrijee pod uetom glavnog jedra s jednog kraja na drugi nasuprot glavnom jarbolu, hvatajui na taj nain sav mogui vjetar za nau plovidbu, veoma je ubrzavi. Proosmo Hvar i Korulu i mnoge druge gradove o kojima u, ako Bog da, govoriti na povratku. Taj povoljan i poeljan vjetar potraja cijeli taj dan i sljedee noi, kada vrlo mirno spavasmo. Naime, vjetar nas je nosio nenadano i lagano, pa brod nije plovio vijugavo nego ravno, to je pogodovalo spavanju. Kad je vjetar sasvim povoljan, a ne odve protivan, oni koji se nalaze u njegovoj utrobi jedva mogu shvatiti njegovu brzinu, jer plovi vrlo mirno, bez posrtanja, pa hodoasnici ispod i mornari iznad njih mirno spavaju, tako da je sve mirno. (...) Te noi tako brzo, a da ne bijae oluja, prevalismo veliki put. Tada ujedno preminu neki plemi, vojnik iz Nizozemske, za koga izmolismo asoslov mrtvih, kako je to opisano gore na listu 51, a mi ga sahranismo u morskoj dubini. Jedanaestog dana, na blagdan sv. Barnabe apostola, nastavismo svoje putovanje po povoljnom vjetru, proavi mimo grada Dubrovnika, glavnog grada cijele Dalmacije i Slavenske zemlje, o kojemu u govoriti na povratku. Taj dan vidjesmo granicu kraljevstava, gdje, naime, kneevina Dalmacije i Ilirik, vojvodina Albanije i Moreje ili Ahaje, kraljevstvo Ugarske, kraljevstvo Bosne i Makedonije granie s Grkom. Sve se te zemlje proteu do morske obale i predstavljaju granicu kranskog svijeta prema sjeveru, jer je Turin u posjedu Ahaje, Albanije, Bosne i Makedonije.86
Oneus, vjerojatno otok Unije. U starim povijesnim izvorima spominje se kao Nia, bez poetnog u, od grkog Neios (njiva). U starom grkom ei daje u bizantskom i novogrkomu i; u (v) dodaje se ispred kao u latinskomu insula Gelani - Ugljan od Ugelani. Tako Vipava od Ipavi, Vis od Issa. 86 Evagatorium, I: 153-162.
85
181
Fabri dalje opisuje da je brod s hodoasnicima uz albansku obalu stigao do Krfa na koji, zbog kuge koja je na njemu vladala, nije pristajao. Proao je kroz Otranska vrata te 15. dana plovidbe stigao u grad Metonu za koji se smatra da je na pola puta izmeu Venecije i Jeruzalema. Za vrijeme kraeg zadravanja u metonskoj luci sreo je jedan drugi brod koji je s njim bio isplovio iz Venecije. Sedamnaestog dana plovidbe ve je bio na Kreti. Tjedan dana kasnije stigao je na Cipar. Dana 1. srpnja 1483. hodoasnici su konano ugledali palestinsku obalu. Brod je spustio sidra u luci Jaffi, gdje su hodoasnici od tamonjih muslimanskih vlasti doivjeli mnogo neugodnosti. Kad su to sretno nadvladali, bilo im je doputeno izii na obalu. Ne gubei ni jednog trenutka, odmah su se dali na razgledanje biblijskih znamenitosti. Prvo to su razgledali bio je stari grad Jopu. Iza toga su se na magarcima uputili preko Rame i judejskih brda, stigavi u Jeruzalem 12. dan nakon to su pristali u Jopu.87 Naavi se u Jeruzalemu, Fabri potanko opisuje sve to su tu on i drugi hodoasnici vidjeli, koja su sve sveta mjesta posjetili, koga su sreli, s kim su i to razgovarali itd. Hodoasnici su jedno po jedno obili sva mjesta koja su izriito navedena u Sv. Pismu ili koje predaja dovodi u vezu s njim, ne dovodei u sumnju njezinu pouzdanost. On u opisu pojedinog mjesta iznosi sve to je znao o njemu, i to poevi od najstarijih vremena do trenutka u kojemu pie. Pritom se obilno slui biblijskim citatima, koji s njegovim tekstom predstavljaju jedinstvenu i zanimljivu cjelinu, vrlo ugodnu za itanje. Osvre se i na brojna druga pitanja, kao to je na pr. odnos izmeu krana i muslimana, te krana razliitih obreda izmeu sebe. On svog itatelja znalaki dri u neprestanoj napetosti i ne proputa nita to bi moglo zanimati prosjena ovjeka u Njemakoj, i uope u kranskoj Europi. Dana 16. srpnja 1483. hodoasnici su na konjima krenuli u Betlehem. Autor putopisa podrobno opisuje sve to se u to vrijeme ili nekad tu nalazilo. Nakon razgledanja Betlehema vratili su se u Jeruzalem. Na cijelom tom putu pri ruci su im bili franjevci koji su na brdu Sionu imali svoj samostan. Fabri naroito istie njihovu gostoljubivost i zauzetost u uvanju svetih kranskih mjesta.88 Tim opisom se ujedno zavrava 1. svezak opisa putovanja u Svetu zemlju.
87 88
Evagatorium, I: 162-241. Evagatorium, I: 141-480.
182
Drugi svezak Fabrijeva putopisa posveen je opisu Svete zemlje od sjevera do juga, od istoka do zapada. On se u svom putopisu posebno osvre na opis biblijskih mjesta, kako su u to vrijeme izgledala i to o njima stoji u Bibliji. Opirno govori i o razdoblju kriarskih ratova, kriarskim vojnama, kranskim kraljevima, ulozi franjevaca u ouvanju svetih mjesta, pokazujui da su mu poznate sve relevantnije injenice iz tog razdoblja. Nakon to su posjetili i vrlo podrobno razgledali sve to se moglo vidjeti u Jeruzalemu i njegovoj okolici, hodoasnici su krajem mjeseca kolovoza iz Jeruzalema krenuli prema jugozapadu. Put ih je vodio preko Betlehema, Rame, Hebrona, Sikela, Gaze do samostana sv. Katarine i brda Horeba na Sinaju. Putovali se na devama, to je autoru putopisa dalo priliku da opirno progovori kako o samim devama, tako i o nainu ivota i putovanja u pustinji, pustinjskim olujama, beduinima i njihovim obiajima itd. Posebnu pozornost je posvetio opisu glasovitog samostana Sv. Katarine, monasima i njihovu nainu ivota. Dvadesetosmog rujna 1483., nakon razgledanja Sv. Katarine i brda Sinaj, hodoasnici su krenuli prema Egiptu. Usput su posjetili sva mjesta koja Biblija i tradicija dovode u vezu s Mojsijem i izlaskom idovskog naroda iz Egipta. Putujui sjevernim rubom Crvenog mora stigli su u Egipat. Cilj njihova puta bila su mjesta koja tradicija povezuje s boravkom Svete Obitelji u toj zemlji. Dana 8. listopada stigli su u Kairo, za koji Fabri kae da je najvei grad na svijetu. U njemu je sreo vie europskih trgovaca iz raznih europskih zemalja koji su im pomogli da posjete Ghizu kod Kaira i razgledaju piramide, koje su na nj i njegove suputnike ostavile duboki dojam. Fabri se nije mogao suzdrati a da opirno ne govori o Kairu - kao to je to nekada govorio u Ulmu - o njegovoj povijesti i ljudima, politikom, gospodarskom i vjerskom ivotu njegovih itelja, naroito Arapa i Mameluka, koji su potjecali iz Turske i europskih zemelja, ali su uspjeli zagospodariti tom zemljom. On se, kao i u mnogim drugim sluajevima, pritom uputa i u takve pojedinosti kao to je etimologija imena grada Kaira i samog Egipta. Naroito ga se dojmila plodnost te zemlje, plod rijeke Nila o kojoj opirno govori. Raspravlja o svim moguim pitanjima vezanim za nju, s posebnim osvrtom na biljni i ivotinjski svijet u njoj i oko nje, ukljuujui tu i pitanje njezina izvora i to sve o tomu govore geografi.89
89
Evagatorium, III: 1-143.
183
Dvadesetog listopada 1483. Fabri je s drugim putnicima i hodoasnicima krenuo iz Kaira brodom niz rijeku Nil prema Aleksandriji, stigavi nakon tri dana vonje u taj grad na Sredozemnom moru. Svoj boravak u njemu iskoristili su za razgledanje svih njegovih znamenitosti i spomenika, posebno onih iz grkog i rimskog razdoblja do kojih su mogli doi. To je bio povod da Fabri opirno progovori o slavnim aleksandrijskim kolama, znanstvenicima i filozofima, i to od ustanovljenja grada do tog vremena. U tom je golemom trgovinskom sreditu, osim Arapa, sreo mnotvo europskih trgovaca koji su tu, uoi velikih europskih prekoocenakih putovanja i geografskih otkria, kupovali arapsku i indijsku robu i mirodije. Aleksandrijska luka je bila prepuna europskih brodova, tako da hodoasnicima nije bilo teko nai prijevoz do Venecije. Mletaki trgovci su za prijevoz svakog hodoasnika do grada na lagunama traili po 100 dukata. Budui da ih je bilo mnogo, hodoasnici su se podijelili u tri skupine. Dana 5. studenoga 1483., nakon to je zapuhao povoljan vjetar, oni su na trima mletakim trgovakim brodovima punim jedrima isplovili prema Europi. Na brodu kojim je putovao Fabri nalazio se i mletaki konzul u Aleksandriji. Sutradan su ve stigli do palestinske obale, plovei prema sjeveru du brda Karmel. Sutradan su ve bili na Cipru, to je dalo priliku Fabriju da pokae to sve zna o tom otoku, njegovim znamenitostima, njegovoj prolosti i ivotu njegovih stanovnika. Koristei juni vjetar, brod je s Cipra zaplovio prema sjeveru pristavi na otoku Rodu, gdje su vitezovi sv. Ivana jo uvijek popravljali grad od velikih oteenja nakon prije opisane nedavne turske opsade.90 Isplovivi iz Roda, mletaki brod proslijedio je plovidbu prema sjeverozapadu, proavi pored otoka Dela, Mela, Sama i Para u Egejskom moru, gdje je zapuhao jak sjeverni vjetar koji ga je odnio na Kretu. No tek to se stiala ta oluja, podigla se druga, jo ea od prethodne, praena kiom i grmljavinom, koja je brod odnijela prema sjeveru, u Cikladsko podruje, pored otoka Naxosa, Parusa do Eubeje. Tu je uspio promijeniti pravac i zaploviti prema jugozapadu, du peloponeskog poluotoka, sklonivi se u luci Corona na poluotoku Ahaji. Dana 14. prosinca 1483. stigao je u Metonu. Nakon odmora u toj luci, brod je 19. prosinca s putnicima nastavio plovidbu. Sljedei dan je pristao u krfskoj luci, gdje se zadrao sve do 26. prosinca kada je, koristei povoljan vjetar, krenuo prema Dalmaciji.91 Tu
90 91
Evagatorium, III: 261-263. Evagatorium, III: 264-356.
184
autor putopisa prelazi na njezin opis. Ostavivi iza sebe spomenute krajeve na lijevu i desnu stranu, nastavismo plovidbu prema Dalmaciji stigavi u brdovitu obalu. Brzo plovei izmeu dalmatinskih brda, stigosmo do otoka Korule, koja se sada zove Corsula, te uplovismo u korulansku luku. Privezavi brod uosmo u grad Korulu, ali ne svi, nego samo oni koji su to htjeli, jer smo trebali odmah nastaviti putovanje. Dalmacija je, po staroj teritorijalnoj podjeli, dio i pokrajina Grke. Njoj, naime, s istone strane stoji Makedonija, kojoj se nekad pribrojavala, a sada se pribrojava Slavenskoj zemlji kojoj stoji na istoku. Slavija ili Slavonija92 je velika pokrajina koja obuhvaa mnoge predjele i kraljevstva. Obuhvaa Meziju, Ugarsku, eku, Poljsku, Ruteniju i Dalmaciju, te mnoge posebne krajeve u njima. Svi oni govore istim jezikom i izmeu sebe se razumiju. (...)93 Drugi kraj Slavenske zemlje je Dalmacija, o kojoj sada piem. Podijeljena je u sebi na razne narode. Naime, Hrvatska je dio Dalmacije, a isto tako su njezini veliki dijelovi Istra i Panonija. Zove se Dalmacija po njezinu velikom gradu Dalinu. (...)94 Dalmatinski otok Korula, nekada zvan Crna Korkira,95 siguran je i jak grad koji se nalazi na jednom poluotoku. Mletako je podruje te pripada (mletakoj) pokrajini Dalmaciji. U njoj stoluje biskup. Dobro je opskrbljena. Ima dobru luku, sposobnu primiti mnogo troveslarki. U Koruli vidjesmo tvravu na brdu, koja predstavalja poetak Ugarskog Kraljevstva i pripada kralju.96 Sa suprotne strane Korule, na drugoj strani kanala, nalazi se DuSlavonija u smislu Slavenska zemlja. Tu autor prelazi na opis Ugarske, koju smatra slavenskom zemljom, zatim eku i Poljsku (Evagatorium, III: 357-359). 94 Dalin - vjerojatno iskrivljeno od Dalminium ili Delminium (od ega Duvno), danas Tomislavgrad, glavni grad ilirskog plemena Delmata, po kojima je Dalmacija dobila ime. 95 Ime otoku Koruli dali su u 4. st. pr. Kr. Grci, koji su za vladanja tiranina Dionizija I. Starijega iz dorske Sirakuze najprije osnovali koloniju na Visu (Issa), a potom novu naseobinu u Korkiri (K) sa srediem u blizini dananje Lumbarde. Nju su zbog obilja uma - za razliku od otoka Krfa (K ili K) - prozvali Crnom Korkirom (K ). Poznati bizantski car pisac Konstantin VII. Porfirogenet (905-959) ga zove K. Latinski dokumenti ga nazivaju Corcyra Nigra. Grad i otok su se jo krajem 17. st. zvali Krkar ili Kerkar (usp. Daniele Farlati, Illyicum sacrum, VI. Venetiis, 1800: 363; Stjepan Krasi, Pet stoljea dominikanske nazonosti u Koruli: 1498. - 1998. Zagreb, 1998: 13). 96 Vjerojatno je zamijenio neku tvravu na poluotoku Peljecu (moda Ston), u Dubrovakoj Republici, koja je u to vrijeme priznavala vrhovnu vlast ugarsko-hrvatskog kralja.
93 92
185
brovnik, glavni grad cijele Dalmacije, lijep grad u kojemu sam prije neko vrijeme boravio. Drugim imenom se zove Epidaur.97 No ne vjerujem da se radi o Epidauru u kojemu je boravio Eskulap, Apolonijev sin i kojemu je u ast poslije smrti bio podignut hram u kojemu se tovao u obliku zmije. Kad je Rimljane tri godine muila teka kuga, donijeli su i postavili u Rimu, nakon to su istraili sibilinske knjige, Eskulapov kip kao spasonosni lijek protiv kuge. Taj Epidaur sam opisao govorei o Drau na listu 185. U njemu je car Konstantin poeo graditi Carigrad. Taj je grad dao ime Epiru i u njemu je Hilarion smirio more koje se diglo protiv grada, oznaivi ga znakom kria, kao to se to ita u ivotopisima (svetih) Otaca. Isto je tako u njemu spalio stranog zmaja, kao to pie Jeronim u njegovu ivotopisu, u pogl.
Slika 5. Trogir, grafika iz 16. st.
97 Misli na Epidaurus, grad u Argolidi, poznat po hramu posveenom Eskulapu (4. st. pr. Kr.). Smatra se da su njegovi stanovnici osnovali istoimeni grad na mjestu gdje se danas nalazi Cavtat.
186
33.98 Taj je Epidaur u Epiru i zove se Dra. Ovaj drugi grad se nalazi u Dalmaciji, te se zove Epidaur i Ragusium. Dubrovnik je vrlo utvren grad i djelomino je sagraen u moru. Njegove zidine su izvanredno iroke, a tornjevi vrlo jaki. Izgraen je izmeu dva visoka brda u kojima utvrde i tvrave slue za njegovu obranu. S kopnene se strane nalaze vrlo duboki jarci iskopani u stijeni. Veina njegovih kua je obloena bijelim klesanim mramorom. U blizini Ugarske postoje mramorna brda iz kojih ga uzimaju. Ovaj grad ima brodogradilite i odlinu luku zatvorenu lancem. On ima i mlinice, bilo na vjetar, bilo na vodu koja pada s visine i pokree kotae.99 Njegovi graani bogatstvom nadmauju ostale dalmatinske graane koji, kao slobodni, sluei se mletakim zakonima i obiajima, imaju senat i magistrate. Imaju i patricijska pravila, razliita od pukih. Sami patriciji upravljaju Republikom, a narod se bavi svojim poslovima ne marei za javne. Kako bi trgovali u miru, slue gotovo svima. Naime, ugarskom kralju, koga priznaju svojim gospodarom, daju mnogo zlata i od njega kupuju slobodu; turskom caru godinje plaaju 15 tisua dukata; darovima potkupljuju sicilijanskog kralja i Mleane, koji su nekada est godina opsjedali onaj grad i ispred grada sagradili utvrdu, ali ga nisu osvojili. Stalno rade na utvrivanju grada kako bi se mogli svima suprostaviti. Ondje su trgovci vrlo bogati. Jedan mornar mi ree da u kranskom svijetu ne postoji bogatija zajednica od one. ene na glavama nose bogate ukrase nalik na rog.100 Ondje se svakog tjedna odrava veliki sajam na kojemu se prodaju ljudi. Posjeduju neke otoke i zemlje, od kojih ne dobivaju nita drugo nego odreeni broj ljudi koje prodaju, a iz itave Slavenske zemlje dovode robove
Usp. Vita S. Hilarionis abbatis: Acta Sanctorum octobris, tomus IX, illustrata a J. Van Hecke, B. Bossue, V. De Buck et E. Carpentier. Bruxelles, 1856: 43-69. Tu legendu prenose i neki stariji dubrovaki ljetopisci (usp. Annales Ragusini Anonymi item Nicolai de Ragnina: 189192). 99 U svezi s tim milanski kanonik Pietro Casola u svom putopisu iz god. 1494. pie sljedee: (Dubrovani) imaju vodovod za slatku vodu, koji vodi iz daleka. Ovim vodovodom okreu osam mlinova na raznim mjestima izvan grada, a poslije, ulazei u grad, slui na vie mjesta, posebno na dva, gdje su napravljene dvije javne esme, jedna na vratima Sv. Franje, uinjena s mnogo otvora, druga kod Place, takoer s nekoliko otvora. Tu se okupljaju mnogi puani na vodu (usp. J. Tadi, Promet putnika u starom Dubrovniku: 196). 100 Istu pojedinost enske nonje u Dubrovniku zapazio je god. 1323. irski franjevac fra imun (usp. J. Tadi, Promet putnika u starom Dubrovniku: 182).
98
187
na svoju trnicu.101 To je razlog da se svi robovi zovu Slaveni, pa ak i oni koji ne znaju gdje je Slavenska zemlja.102 U tom gradu postoji znaajna i bogata nadbiskupija. Ondje je bio nadbiskup Johannes de Terraccremata, kardinal Sv. Siksta, naega reda, vrlo uen mu, koji je umro prije pet godina.103 Prvostolna crkva je lijepa. U njoj vidjesmo platno u koje je starac imun u svoj naruaj primio dijete Isusa. Tu i na drugim mjestima postoje mnoge moi sv. Vlaha. U onom gradu imaju svoje plemike samostane etiri Prosjaka reda. Blizu je i gradi zvan Kotor, u kojemu i nai fratri imaju samostan, a na otoiu nasuprot gradu jedan je dubrovaki graanin naim fratrima sagradio samostan koji dre Braa Propovjednici iz Dubrovnika.104 Dakle, nakon to smo se nekoliko sati zadrali u korulanskoj luci, iz nje otplovismo po povoljnom vjetru. Kad izie sunce, vjetar se promijeni postavi nam protivan, pa upadosmo u vrlo krevita mjesta s hrapavim stijenama. Tu nije bilo luke, pa je onaj kanal bio pun opasnosti. Mornari se bojahu pliaka, bibavice i opasna tjesnaca. Polako se udaljismo od tog mjesta. Na mjestu na kojemu je kanal dosta irok pokuasmo zaustaviti brod, jer se ni na koji nain, zbog mnogih stijena, nije bilo uputno pribliiti obali, iji su vrhovi virili iz mora, a drugi su bili sakriveni ispod povrine. Da smo samo
Prodaju robova u Dubrovniku navode i drugi suvremeni prolaznici kroz Dubrovnik (usp. J. Richard, Kriari putnici u srednjovjekovnoj Slavoniji.: 34). Francuski hodoasnik G. Langherand, koji je god. 1480. posjetio Dubrovnik, navodi da ...svakoga dana na gradskoj trnici je vei broj ljudi, velikih i malih, iz oblinjih mjesta, koji nisu ni krani ni Arapi, a ive poput ivotinja, bez ikakvih zakona i odredbi, mirno ali veoma bijedno; prema onomu to smo vidjeli i kako su nam rekli u gradu, to su robovi i prodaju se poput ivotinja, mukarci i djevojke i djeca (Marija Kandido-Roman, Francuski putopisi kroz Dalmaciju od prvog kriarskog pohoda do kraja XVIII. stoljea. Mogunosti 37/9-10 (1990): 1150). Trgovina robljem je ve 1416. u Dubrovniku bila zakonom zabranjena. Praksa o kojoj pie Fabri vjerojatno se odnosila na otkup kranskih robova koje su Turci hvatali na svojim estim upadima u Hrvatsku (usp. J. Tadi, Promet putnika u starom Dubrovniku: 14, 187). 102 ini se da Fabri, i ne samo on, izvodi svoj pogrean zakljuak na temelju slinosti latinskih (i talijanskih) imenica Slavus (Slaven) i sclavus (rob). 103 Ne radi se o Ivanu (Juanu) Torquemadi, nego o Ivanu Dominici (1357-1419) iz Firence, koji je bio imenovan dubrovakim nadbiskupom (1408) i rado se nazivao dubrovakim kardinalom, ali, zbog obavljanja vanih diplomatskih i crkvenih poslova, nikada nije stupio nogom na dubrovako tlo. 104 Otoi nasuprot Dubrovniku je Lokrum na kojemu se nije nalazio dominikanski, nego benediktinski samostan Sv. Marije. Dominikanci su u to vrijeme, osim samostana u samom gradu Dubrovniku, o kojemu pie Fabri, imali jo samostan Sv. Kria u Gruu, koji je god. 1437. sagradio dubrovaki graanin Marin Bii, te na otoku Lopudu samostan Sv. Nikole, sagraen god. 1482. (usp. S. Krasi, Congregatio Ragusina: 57-62).
101
188
jednu od njih brodom dotakli, bez obzira kako bila malena, bilo bi sve izgubljeno i ne bismo mogli nastaviti plovidbu. No se, naime, ve sputala, pa u onom moru okruenom brdima nije bilo sigurno ploviti. Spustivi dubinomjer, ustanovismo veliku dubinu mora. Nakon toga nastavismo plovidbu. Izmjerivi ponovno dubinu, naosmo dno, ali ono nije odgovaralo zapovjednicima. Budui da je bila no, spustismo veliko sidro, ali ono nije moglo zapeti za dno, jer tu nije bilo ni otoia ni hridi o koje bi mogao zapeti njegov otar zub, nego je oralo po dnu vukui se iza broda, to je veoma uznemirivalo nae mornare. Digavi, dakle, ponovno sidro s velikim naporom i, spustivi ga na drugo mjesto, pokuasmo umiriti brod, ali nam ne poe za rukom, tako da je brod vukao sidro kao to volovi za sobom vuku ralo. Digavi ga ponovno, nastavismo plovidbu uz najveu opasnost. Spustivi ga na drugom mjestu, ono zape za kamen. No, dok se tako, konopima vezan, brod nemirno ljuljao na vjetru, zub sidra se ponovno odape od kamena, pa se brod noen strujom ponovno pokrenu. To izazva veliku kripu i buku na brodu, ali sidro odmah snano zape za jednu drugu stijenu. Bijasmo dakle mi i na brod u ne maloj tjeskobi, dok su nae druge surobinje plovile drugim sigurnim kanalima. More je ondje okrueno brdima i meu brdima postoji mnogo morskih prolaza. Nai nas, naime, neoprezni zapovjednici uvedoe u opasan kanal. Zbog toga i oni meusobno bijahu nesloni i svaahu se, provevi cijelu no bez sna, oekujui svaki trenutak da se brod odrijei ili da se uad prekine ili da se raspadne brod na pramcu. Da se bilo to od toga dogodilo, nali bismo se u najveoj opasnosti. Puhahu, naime, nepovoljni vjetrovi, a more bijae vrlo uzburkano, tako da valovi vrlo estoko nasrtahu na brod, kao da na njegove bokove s brda padae kamenje, pa se brod vezan za sidro ee trzae nego to na uzburkanom moru slobodno plutae. Te noi mnogi uinie zavjet Bogu i svecima da nas zatite od neposrednih opasnosti. Miljenja sam, i to drim istinitim, da se u toj tjeskobi pravedno muismo, zbog toga to se tih presvetih dana ne svratismo u neku luku da barem na brzinu sluamo jednu misu. Bili bismo uinili vrlo dobro da smo pristali u Dubrovniku ili u Koruli i tu proveli no, a ujutro obavili obrede. Nai zapovjednici za to nisu marili. Nikada nisam vidio tako oajne i surove ljude koji se ni Boga nisu bojali ni svece tovali ni ljude voljeli. Zapovjednici broda su bili gotovo potpuno bez due, tj. bez savjesti.105
105
Prizori koje opisuje dogodili su se u Korulanskom kanalu.
189
Dana 27. (prosinca 1483.), na blagdan sv. Ivana evaneliste, kad je svanulo, izvukavi sidra radosni nastavismo plovidbu, ali vjetar potpuno presta i utihnue svi estoki noni vjetrovi. Potom se nebo pokri crnim oblacima tako da se nije vidjela nijedna zvijezda, ijim se vodstvom i utjehom u nevolji mornari danju i nou ravnaju. K tomu okrenu velika kia, pa nasta vrlo nepovoljno vrijeme za plovidbu. Stoga skrenusmo s otvorenog mora uplovivi u jednu pustu luku okruenu ilirskim brdima. Tu zatekosmo dva druga naa broda koji su se zbog iste nevolje tu s mora sklonili. Tu bacismo sidra i svezasmo brod za greben i stijene. Tako sjedismo tuni na tom stranom i pustom mjestu gdje nije bilo ni crkve ni kapele, jer na toj Tortuli nije bilo nikakva naselja.106 Dana 28. (prosinca) ujutro, na blagdan Nevine djeice - a bila je nedjelja u osmini Kristova roenja - odvezasmo brod i po povoljnom vjetru brzo zaplovismo eljenim smjerom. Doplovismo do otoka Lesine koji brzo proosmo.107 Na tom otoku i gradu proveo sam nekoliko dana za svog prvog putovanja. Lesina je otok u dalmatinskom moru koji se ispravno zove Pharus (Hvar).108 Stri iz mora, odasvud okruen grebenima i osrednjim valovima. Na njegovu (zapadnom) kraju smjeten je novi grad, a nalazi se u liburnijskom ili ilirskom kraju.109 Oslanja se na bok visoke uzviice s koje idu u more dva kraka. Na njihovoj sredini se nalazi sigurna i dobra luka. Na jed106 Doslovno in illa Tortula (na toj Tortuli). Vjerojatno je to ime autor putopisa krivo uo od mletakih mornara. Radi se o otoku edru (lat. Tocula, tal. Torcola) izmeu otoka Hvara i Korule. udno je da Fabri i njegovi suputnici, vjerojatno zbog kie i nevremena, ili zbog toga to su pristali na suprotnoj strani otoka, nisu zapazili crkvicu Sv. Marije koja se nalazila u uvali Manastir na sjevernoj strani otoka. Nekada je pripadala augustinskim pustinjacima, ali su je god. 1486. preuzeli, obnovili i proirili hvarski dominikanci, a uz nju su sagradili manju kuu za boravak redovnika (usp. S. Krasi, Congregatio Ragusina: 65). O otoku edru i toj crkvi vidi: Niko Dubokovi Nadalini, Zapisi o zaviaju. Jelsa, 1970: 141-163; Igor Fiskovi, Prilog prouavanju porijekla predromanike arhitekture na junom Jadranu. Starohrvatska prosvjeta 15 (1985): 149. i 154; Mithad Kozlii, Prilog kartografskoj identifikaciji antikog otoka Taurisa sa suvremenim otokom edrom. Mogunosti 37/7-8 (1990): 781-792; J. Kovai, Dva njemaka hodoasnika iz 15. stoljea u Hvaru.: 175-176. 107 Autor za Hvar upotrebljava talijansko ime Lesina, izvedeno iz starije hrvatske imenice les ili drvo. 108 Prema pisanju starog grkog geografa Strabona, na dananjem otoku Hvaru su u 4. st. pr. Kr. stanovnici egejskog otoka Parosa osnovali koloniju na mjestu dananjeg Staroga Grada davi mu ime Pharos. U rimsko doba otok se zvao Pharia, iz ega je nastalo dananje hrvatsko ime otoka. 109 Grad Hvar, vjerojatno za razliku od Staroga Grada, naziva Novim Gradom, jer je iza god. 1278. bio obnovljen na kasnoantikim temeljima.
190
nom kraku nai fratri Propovjednikog reda imaju samostan, a na drugomu Manja braa. Na je samostan s jedne strane stijenjen brdom, a s druge morem. No fratri imaju odobrenje proiriti mjesto ako hoe (ili mogu) postaviti temelje na morskom dnu, ili se pak odmaknuti od brda i ukloniti kamenje. Sve su to uinili velikim trokom i radom. Fratri se u odreene dane i sate penju na vrlo tvrde strane hridine pa eljeznim alatom kopaju i razbijaju irei to mjesto. Ono to otkinu od hridine bacaju u more i tako radom stvaraju sebi prostor u brdu i u moru. Radi se o dobrim fratrima strogog redovnikog opsluivanja. Taj je samostan dobar za fratre, samo to je tijesan. Tim bi fratrima dobro dola ona mona molitva sv. Grgura starijeg koji, pritijenjen brdom i morem, nije mogao, kako je elio, sagraditi crkvu, pa je na njegovu molitvu nestalo brda i stvorio se dovoljan prostor, kako je jasno iz onoga to smo prije izloili na listu 87. Na drugom su slinom nepovoljnom kraku Manja braa sebi proirila mjesto sagradivi lijep samostan. Ja se s nekoliko hodoasnika popeh do kapelice sv. Nikole, koja se nalazi na vrhu glavice iznad grada, i tu se pomolih svecu. Odatle nam se pruae pogled na dugo i iroko sve do Italije nasuprot Apuliji, gdje u gradu Bariju poiva tijelo sv. Nikole. To tijelo je 70 odvanih kranskih vojnika, koji su ga, probivi se kroz Tursku do grada Mire, uzeli iz groba i prenijeli u Bari, gdje, kau, danas iz njegovih udova kapa ulje. Nakon to razgledasmo spomenuta mjesta siosmo kroz vonjake i vinograde, nasade vrlo ukusnih smokava i maslinike. Sve to, naime, tu spontano raste, plemenito je i isputa aromatian miris. Izvan vrtova itavo je brdo puno rumarina, a njegovi visoki grmovi, visoki poput umskog drvea, pokrivaju padine. Rumarinov je grm inae srednje veliine meu stabalima i travom. Nigdje kao ondje nisam vidio plemenitije grmove rumarina. Listovi su mu slini lavandi, ali su dui i deblji. Miriu poput tamjana, a cvjetovi su mu slatki. I listovi i cvjetovi i korijen se viestruko upotrebljavaju u medicini. Pred nekoliko godina su ti grmovi bili odneseni u Njemaku, ali ne mogu podnijeti nau otru hladnou. Zbog toga ih zimi u loncima stavljaju u toplije prostorije itd. Rumarin je dobio svoje ime po tomu to je uzet iz primorskih krajeva. Sve su druge biljke na onom brdu bile mirisave. Uz more na ravnom prostoru bijae gotovo cijela uma plodova istog jaganjca Ta je vrlo plemenita biljica uzmorska. Listovi i cvjetovi joj se upotrebljavaju u medicini. Ima listove kao vrba, pa je neki nazivaju morskom vrbom. O tomu kae lijenik Isaak: isti jaganjac ima svojstvo istiti
191
od pohote, umrtviti poudu, ukloniti upalu, osuiti spermu. Ima ga dvije vrste. Jedan ima grimizne, a drugi bijele cvjetove. Listovi su mu slini listovima vrbe i masline, ali su meki. Sjemenke su mu estoke poput papra, a djelovanje jako. Posut po postelji, dri daleko zmije i smanjuje pohotu. Isti uinak se postie njegovim kaenjem i kad se ispija vino s njegovim sjemenkama. Zbog toga su ga stari poganski sveenici sebi pripravljali da sauvaju uzdrljivost. To su isto inile i odline Rimljanke u odsutnosti mueva, a sve su vestalke pod svojim leajima imale bunove istog jaganjca. O tomu sam prije govorio u I. dijelu, na listu 60 A.110 Nakon to otplovismo s Hvara stigosmo u Hrvatsku. O zalasku sunca s mora se pribliismo brdima Liburnije ili Hrvatske. Naavi mjesto meu otocima privezasmo brod sidrima i konopima na mjestu koje Dalmatinci zovu Brusset sigwis (?).111 Mjesto je bilo dosta lijepo, ali pusto. Ne vidjesmo nikakvu nastambu, iako - kako emo objasniti - nedaleko od nas bijahu nastanjena mjesta. Dana 29. (prosinca 1483.), na blagdan sv. Tome Becketa, puhae sasvim protivan vjetar, pa ne bi izdana nikakva naredba za isplovljavanje, nego naprotiv, da se brod jo vre vee. Provesmo vrlo dosadan mraan i kiovit dan bez ikakva duhovnog ili tjelesnog zadovoljstva. Samo potiteno sjeasmo. Neki se mornari radovahu tim dosadnim danima, jer tada igrahu na karte za novac i srebro. Tako provoahu vrijeme. Najvei dio tih dana ja proveh piui i raspitujui se za mjesta. Tridesetog dana (prosinca 1483.), dok i dalje puhae nepovoljan vjetar, nasta velika hladnoa, pa gospoda s gornje brodske palube pobjegoe k nama u potpalublje. Taj dan prvi put osjetismo studen. Dotle imasmo vrijeme slino proljetnom ili ljetnom. Poslije objeda nasta buka u cijelom brodovlju zbog krae jednog mornara, koga su kanjavali na drugom brodu. Da vide taj prizor svi se popee na palubu. Bijahu mu, naime, svezali ruke na leima dugim konopom koji je niz trup po brodskom dizalu padao podvostruen. Dok bijae tako svezan, drugim ga krajem konopa jadno potezahu
Dio Fabrijeva teksta koji se odnosi na opis Hvara i njegova bilja objavio je J. Kovai, Dva njemaka hodoasnika iz 15. stoljea u Hvaru.: 176-177. 111 Nepoznato mjesto izmeu Trogira i ibenika. Brusset sigwis - Busi, ilirsko osobno ime. Tako insula Busi - otok nekog Ilira tog imena, zapravo nominativ Bussias. Od toga Busijevo, pa Bievo, gdje od u dobijemo i, jer je dugo u kao u murus - mir.
110
192
uvis gotovo do samog vrha glavnog jarbola, a zatim ga dolje isputahu, ali ne do samoga poda, da ga na taj nain ne razbiju, nego ga poslije sputanja putahu da tako ostane visjeti. udih se da mu ruke ne bijahu od tijela otrgnute. Malo bijae onih koji nad njim imahu smilovanja, govorei da je zasluio jo veu kaznu. Kad pade no, svi koji to htjedoe, sioe u potpalublje. Zbog studeni nasta nemir i stiskanje, tako da neki pobjegoe. Takoer poesmo oskudijevati u mnogim stvarima. Slabo nas snabdijevahu iz kuhinje i podruma, pa se poveavahu tekoe putovanja, mrnja na more i proklinjanje broda. Dana 31. (prosinca 1483.), na blagdan sv. Silvestra pape i zadnjeg dana godine, nebo se razvedri pa se pojavie sunce i zvijezde, ali jo vie ojaa protivan vjetar, pa brodovlje ne mogae isploviti iz tog mjesta. Nakon objeda, da prikratim vrijeme, sioh s mornarima na obalu. Ispred nas bijae ne odve veliko kamenito brdo. Zaeljeh vidjeti to se nalazie s druge strane brda. Uspeh se gore po stijenama te s druge strane ugledah morski rukav izmeu brda na kojemu bijah i druge strane rukava. Na toj strani ugledah ibenik, lijep dalmatinski grad u kojemu Braa Propovjednici imaju samostan. Druga strana brda na kojemu stajah, koja je gledala prema ibeniku, bijae posve plodna, puna vinograda i vrtova. U njima bijahu zidane kue kao kule i kapele. Pretpostavljah da u njima ljudi stanuju. Sioh dakle po onim vrtovima i naioh na jednu kuu, ali u njoj ne naoh nikoga. No primjetih da u njoj ljudi stanovahu. Uoh i u drugu, ali sve prostorije u njoj bijahu prazne. Tako bijae i u svim drugim kuama. Naime, plemeniti i bogati ibenani preko ljeta se preseljavaju s obiteljima na taj otoi, pa zbog svjeine zraka i ugodnosti mjesta stanuju u tim kuama sve do berbe plodova. Sioh dalje, gotovo do samog mora i jedne kapele koju ugledah. Pokraj nje bijae slatka tekua voda uz koju sjeahu ene hodoasnice s naeg brodovlja, koje se u Metoni pridruie naem brodovlju, a pokraj njih mnogo mornara koji ondje zahvaahu vodu i nosie na brod. Uavi u kapelu vidjeh da su oltari profanirani, goli i gotovo uniteni, a jedno zvono bez konopa visjee na zvoniku. Dalje od nje ugledah jednu drugu kapelu, jo veu i ljepu, te uz nju jednu kuu. Popeh se do nje po morskoj obali. Uavi u nju naoh oltare blagdanski ureene, svijee upaljene i Sveto otajstvo zakljuano u lijevom zidu. Sav veseo pooh naprijed kao to se dolikovalo. Kad zavri molitva pokucah na kuu koja bijae pokraj crkve. Izie preda me jedan fratar Treeg reda i Tree regule sv. Frane. Primi me slavenskim rijeima i uvede u kuu. Vidjevi da ga ne razumijem, pozva njihova sveeni-
193
ka koji mi govorae samo talijanskim rijeima. Nije znao ni latinski ni njemaki. Rekoh mu da ve vie dana nisam ni sluao ni govorio misu te da bih se, ako sutra brodovlje ne otputuje, ujutro s drugovima elio vratiti i, ako dopusti, slaviti misu. Sveenik, uvi to, prihvati. No ree mi da nemaju latinskog misala. uvi da imamo jedan misal na naem brodu, pozva me da doem. Radilo se o jednom od onih sveenika koje zovu glagoljaima. Oni znaju samo slavensko pismo i na slavenskomu itaju mise i samo se u Rimu zareuju.112 Grci ih zovu glagolae, glabolae ili glabri zbog toga to kao latinski sveenici ne nose bradu. Glabrus, naime, na grkom znai golobrad.113 Meutim, svi su grki sveenici, poput Nazarena dlakavi i bradati, slino kao i latinski koji ive meu njima. Kau da je sv. Jeronim Dalmatincima, za pripadnike vlastitog naroda pronaao, sastavio i predao neko pismo, razliito od latinskog i grkog, koje kasnije bi prozvano slavenskim. Da je pak blaeni Jeronim preveo na narodni jezik Boanski asoslov i Sveto pismo jasno je iz poslanice o mjestima i imenima hebrejskih pitanja u kojima kae: Zadatak nam je iz hebrejskih knjiga ispraviti pogreke te istraiti etimologiju imena i krajeva, izloiti ih na narodnom jeziku.114 Ponovno pie u poslanici Sofroniju:115 Prijevod starih, neko vrlo brino ispravljen, preda112 Radi se o samostanu Sv. Marije franjevaca Treoredaca u mjestu Prvi Luka na otoku Prviu, osnovanom sredinom 15. st. U toj crkvi je, na vlastitu elju, iz ljubavi prema rodu i jeziku, sahranjen anadski biskup i poznati hrvatski leksikograf Faust Vrani (1551-1617). Usp. Stjepan Ivani, Povjesne crte o samostanskom III Redu sv. Franje po Dalmaciji, Kvarneru i Istri i poraba glagoljice u istoj redodravi sa prilozima. Zadar, 1910: 212-217). 113 Fabri brka grku, latinsku i slavensku, odnosno hrvatsku etimologiju. U grkom ne postoji nijedna rije koja bi to znaila. Golobrad znai o. Jedina rije koja po smislu odgovara glagolu glagoljati je latinski pridjev glaber (tal. glabro) u smislu gladak, bez dlaka, golobrad. Glagoljati znai govoriti. Fabri je vjerojatno do tog zakljuka doao videi u Jeruzalemu sveenike zapadnog obreda koji se ni po emu nisu razlikovali od sveenika latinskog obreda, koji, za razliku od sveenika istonog obreda, nisu nosili bradu, nego su samo sluili misu na narodnom jeziku. Ne znajui zbog ega se zovu glagoljai, on je to pokuao protumaiti latinskom etimologijom, mislei da se radi o grkoj, a ne latinskoj rijei. 114 Ne radi se o poslanici, nego o knjizi (lat. liber) sv. Jeronima koja nosi naslov Hebraicae questiones il libro Geneseos. Tekst sv. Jeronima glasi: Studii ergo nostri erit vel eorum, qui de libris hebraicis varia suspicantur, errores refellere vel ea, quae in latinis et graecis codicibusscatere videntur, auctoritati suae redere, etymologias quoque rerum, nominum atque regionum, quae in nostro sermone non resonant, vernaculae linguae explanare ratione (usp. Corpus Christianorum, Series Latina, LXXII: 1-2). Pod pukim jezikom (vernacula lingua) sv. Jeronim oito razumijeva latinski, a ne hrvatski ili neki slavenski jezik. 115 Sofronije je bio prijatelj sv. Jeronima. Napisao je - kako pie sv. Jeronim - nekoliko djela koja su se kasnije izgubila i preveo na grki neka njegova djela, koja je s hebrejskoga bio preveo na latinski (De viris illustribus, CXXXIV).
c
194
doh ljudima svog jezika.116 Panonija, naime, granii s Dalmacijom, u kojoj se nalazilo rodno mjesto sv. Jeronima zvano Sidrona ili Stridon, dok ga Goti nisu potpuno poruili.117 Ti se sveenici ni po emu se ne razlikuju od latinskih, osim po jeziku. itaju kao i mi. Pjevaju i imaju iste obiaje kao i mi. Nakon to sve to obavih, vratih se na svoj brod. Kraj desetog poglavlja.118 Poetak XI. poglavlja, pisanog mjeseca sijenja (1484.), koje sadri kraj cijelog hodoaa, zavretak radova i druge stvari. Sijeanj je sretan prvi mjesec. Donese nam sretan dan. No ostade protivan vjetar, a puhae neugodna bura. Kad izie sunce, don Ivan i ja, uzevi misal, otplovismo na obalu. Popevi se na brdo, uosmo u crkvu fratara Tree regule sv. Franje, o kojoj sam prije govorio, i pripremismo se za slavljenje mise. Iz brodova dooe mnogi siromani mornari, a od plemia i zapovjednika nitko se ne pojavi. Mnogi Dalmatinci, muki i enski, sudjelovahu u naim misama. I dok itasmo mise, Dalmatinci mrmljahu ono to itasmo njima nerazumljivim jezikom. Bijahu, naime, navikli sluati mise na njihovom narodnom jeziku, mislei da je pogreno to se u njihovoj crkvi ne ita misa na slavenskom, nego na drugom jeziku. Imah veliku elju da nakon mise otplovim u ibenik da vidim na samostan i oce, brau i knjige, ali se ne usudih, jer ne znah vrijeme odlaska naeg brodovlja. Bojasmo se, naime, da e se krenuti za vrijeme mise. im zavrih asoslov, otplovismo na svoj brod. Taj dan na brodu bijae veliko veselje zbog Nove godine. Na svemu brodovlju svirahu na trubi i frulama, to poe prije svanua, jedui i pijui, galamei i pleui. Mnogi se nakon objeda odvezoe na obalu te na brdu zapalie vatru u znak praznovjernog tovanja starih bogova, pa su taj dan slavili Jana. Jan se, naime, zove otac i gospodar bogova. Bijae vrlo human, dobar i najvei tovatelj gostoprim116 Tekst sv. Jeronima glasi: Eusebius Hieronymus Sofronio suo salutem (...) Nec hoc dico, quo praedecessores meos mordeam, aut quicquam de his arbitrer detrahendum quorum translationem diligentissime emendatam olim meae linguae hominibus dederim; sed quod aliud sit in ecclesiis Christo credentium psalmos legere, aliud Iudaeis singula verba calumniantibus respondere... (Praefatio il libro Psalmorum iuxta Hebreos. Usp. Bonifatius Fischer - Jean Gribomont Hedley Frederick Davis Sparks - Walter Thiele - Robert Weber (ur.), Biblia sacra iuxta Vulgatam versionem. Romae, 1975: str. 768). 117 Sv. Jeronim god. 393. pie o sebi: Jeronim, Euzebijev sin, roen u gradiu Stridonu, koji su Goti poruili, a nekada se nalazio na granici izmeu Dalmacije i Panonije, do ove godine, tj. 14. Teodozijeva vladanja, napisao sam sljedea djela:... (De viris illustribus, 135). 118 Evagatorium, III: 355-367.
195
stva. Ubivi Satruna na Kreti, primi ga Jupiter. Doavi s istoka 1560 godina prije Gospodnjeg roenja, bijae prvi kralj koji vladae Italijom osnovavi Janikul nedaleko od Rima. Njega narodno vjerovanje uvrsti meu bogove. Budua ga pokoljenja prozvae gotovo samim vratima svijeta, neba, godine ili mjeseci. Njemu posvetie mjesec januar (sijeanj) zbog toga to taj mjesec gleda na kraj i poetak godine, pa ga slikahu s dvama licima. Znam da je njegov lik danas postavljen u nekim crkvama s dvama licima na glavi, tj. starim i tunim te mladim i veselim licem. Prema narodu, zimi okrenu alosno lice, a ljeti veselo. Zbog tovanja Jana, od starih vremena se dogaahu mnoge stvari koje danas kod mnogih ostavie traga. To je razlog to Crkva pod prijetnjom izopenja zabranjuje da taj dan, radi Nove godine, ita ini novo po poganskom obredu, kao to stoji 26. qu. 7. c. Takoer sv. Augustin u propovijedi na Janove kalende (1. sijenja) teko kritizira krane koji taj dan slave sveanostima i izmijenjuju darove. Drugog dana na moru zavlada velika tiina. Odvezavi brodovlje odvezosmo ga veslima uz najvee napore izvan luke na morsku puinu. No poe puhati lagani vjetar koji nas udaljavae od ibenskih hridi, ali ne potraja dugo. Naime, poslije dva sata poe puhati protivan vjetar koji nas mogae odnijeti prema Apuliji, ali spustivi jedra upravismo na pramac prema dalmatinskim brdima. U daljini na brdu ugledasmo znak sigurne luke pa zaplovismo prema njemu. Zaavi meu brda uskim prolazom stigosmo u jednu ljupku luku zvanu Larmol.119 Tu privezasmo brod. Gotovo da nikada ne vidjeh neko pusto mjesto ljupko kao to. More tu bijae duboko i kao ribnjak okrueno vrlo visokim liticama. Voda iz mora i brodovi u nju ulaahu kroz uski otvor. Njezin unutranji dio bijae tako ureen i okrugao kao da je ovjek svojim umijeem ondje uredio ribnjak. Stvoritelj prirode je jo bolje uredio onu luku. Ono mjesto je okruio vrlo visokim liticama, ali tako da je postupni uspon iz prirode vodio do glavice rta. Bijae divno gledati tako goleme stijene kao da su rukom poredane za uspinjanje. Sve je doista ureeno zapovijeu vrhovnog Tvorca. Bile bi nedovoljne ruke svih ljudi i nedovoljno umijee da tako velike gromade postavi tim redom. Zbog toga stari narodi, koji ne upoznae Boga, tvorca stvari, takva golema djela pripisivahu nekakvu Titanu i divovima. Zadivljen dakle divnim izgledom mjesta zamolih don Ivana, svog sudruga, da se sa mnom popne na rt na ijem je vrhu bio postav119
Moda luka Lavrnaka na Kornatskim otocima?
196
ljen znak (sigurne luke). Kad on poe praviti tekoe izgovarajui se visinom rta, ljubezno mu rekoh: iako je rt visok, uspon je postupan i izvrsno ureen. Zato bi Bog uredio ovaj uspon ako ne zato da bi se netko njime popeo? Ovaj uspon nije uinio za lijene i glupe ljude, nego ga je pripremio za one koji e se njemu divti i upoznati ga. I tko zna ne nalazi li se moda gore neto dragocjeno ili divno ime bi se razveselili vjerni ljudi? Potaknut dva puta ovim i slinim rijeima, asni mu sie sa mnom u lau. Iziavi iz lae popesmo se po stijenama, penjui se kao koze sve do vrha glavice. Penjanje bijae strano, ali sigurno. Nije bilo mogue da ovjek koji pati od vrtoglavice padne nazad, makar mu se inilo da bi mogao pasti u stranu provaliju. Kad dakle stigosmo na vrh, naosmo visoku gomilu kamenja, a na njoj veliki drveni kri kao znak luke. Na mjestima gdje postoje luke znakovi su tako postavljeni da pomorci, kad ih snae oluja, mogu vidjeti uz koju se obalu bez opasnosti smiju skloniti. Poklonivi se kriu popesmo se na na gomilu i poesmo razgledati na sve strane svijeta. Prema istoku smo imali Ilirik, prema jugu Siciliju i Apuliju, na sjeveru Panoniju i Ugarsku. Ondje mi don Ivan pokaza brda i granice Ugarske i kako se s onoga mjesta, preko ibenika, utrtim putem moe stii sve do Transilvanije. No, budui da su Turci ve zauzeli mjesta na tom putu, on nije vie najblii kranima do Ugarske, nego je nuno ii vrlo zaobilazno. Kad se pak okrenusmo prema zapadu, uprvi oi u daljinu ugledah i u srcu se obradovah. Ukazae nam se obrisi vrhova brda, pruajui nam neku njenu iluziju. Kad ih ugledah, sigurno znadoh da su to nae Peninske Alpe,120 Recijske121 i Julijske Alpe, gdje more zavrava i dijeli Italiju od Njemake. O, kako eljah vidjeti svoju Njemaku! (...) Nakon to provesmo sat vremena na rtu, siosmo s druge strane, s koje bijahu zemlja i kontinent, po stijenama i grmlju, i doosmo u selo koje se zove Murter.122 Bilo je puno mornara i brodova koji pokupovae svo vino, sav kruh, sve kokoi, sva jaja i voe, tako da ne mogosmo nai ni mrvu kruha. Doosmo u kapelu koja bijae u selu i, pomolivi se, pred veer se vratismo na brod. Trei dan (mjeseca sijenja), na osminu sv. Ivana evaneliste, budui da se vjetar bio promijenio nabolje, izvedoe brodove iz one luke. I kad stigosmo na puinu, odmah zapuha straan vjetar. im spustismo jedra, odmah
Alpes Penninae su Alpe (brda) vicarskog kantona Wallisa. Rhaecia (Retia) je kraj izmeu Bavarske i vapske u predjelu gornjeg Dunava. 122 U tekstu stoji Muters to, kako opisom samog mjesta, tako i samim imenom odgovara mjestu i otoku Murteru zapadno od ibenika.
121 120
197
utihnu. Ponovno podignuvi jedra, brzom plovidbom stigosmo u (stari) Zadar, stari srueni dalmatinski grad.123 Nekada je pripadao ugarskom kralju, ali se pobunio. Kralj je hinio (da to zna) sve do blagdana sv. imuna starca, kada sav narod od najmlaega do najstarijega s kriem obiavae izii iz grada u crkvu spomenutog sveca na njegov blagdan. Bilo je to 8. listopada. Kad se, dakle, svi naoe izvan svog grada, kralj sa svojima ue, nasrnu na njih, pobi sve koje nae, kue popali, porui zidine i ode. Graani, napustivi mjesto spaljena grada, sagradie novi grad na morskoj obali kod utvrene i lijepe crkve sv. imuna. Iz tog starog Zadra stigosmo u novi Zadar. Uavi u njegovu luku, privezasmo brod. Iziavi s laama na obalu, uosmo u grad. Svatko poe kamo je htio, u gostionice ili u crkve. Ja pooh u samostan naih fratara. Predstavih se prioru pitajui bi li mu smetalo, ako bi se dogodilo da se ondje due zadrimo, da ja dolazim i odlazim. Ondje najprije saznah za smrt uitelja Reda, brata Salva iz Palerma.124 Kad se spustio mrak, vratismo se na brodove. etvrtog dana (sijenja), u nedjelju u osmini blagdana Nevine Djeice prije Bogojavljenja, vrijeme ne bijae pogodno za plovidbu, pa iziosmo u grad na svete obrede. Tako uoh u dominikanski samostan, gdje sudjelovah u svetim obredima ostavi s fratrima na objedu. Poslije toga skupismo se mi hodoasnici i obiosmo grad razgledavi ga. Posjetismo sve crkve iskazavi tovanje moima i indulgencijama. Zadar je dalmatinski grad koji pripada Ugarskom Kraljevstvu. Nakon to ga osvojie Mleani i uoe u njegov posjed, on se mnogo puta protiv njih pobunio, dok konano ne doe u njihovu vlast. U tom gradu postoji mnogo vrlo starih mramornih i velikih stupova, podignutih u spomen nekih slavnih ljudi. Isto tako se tu nalaze mnogi svodovi i trijumfalni lukovi rimskih pobjednika. Iz onoga to mogosmo razumjeti, ondje imahu sjedite upravitelji pokrajina. Vidjesmo takoer mramorne ploe s uklesanim titovima i slikama, s latinskim natpisima na raznim mjestima na starim zidovima. Tu se nalazi crkva sv. imuna starca koji je pjevao: Sad otpusti, te blagoslovio dijete Isusa i njegovu majku (Lk 2). Tu je i raskona crkva od vjene grad123
U tekstu stoji Jadra, civitas vetus Dalmatiae. Jadra vetus (Stari Zadar) je Biograd na
moru. Opi uitelj ili vrhovni starjeina dominikanskog reda Salvo Cassetta, izabran god. 1481. Umro je u Rimu 15. rujna 1483.
124
198
nje, jer se gradi od umjetniki isklesana i vrlo svijetla kamenja.125 S lijeve strane kora je kapela u kojoj je skupocijeni grob s grobnicom tijela sv. imuna, zatien eljeznim reetkama. Kanonici nam otvorie taj grob, pa vidjesmo sveto tijelo, ije su one, une i usne rupe zaepljene svilom. Isto tako kau da mu je jezik jo uvijek svje u ustima, ni istrunuo ni raspadnut. Proitah u nekom hodoasnikom izvjetaju da neki hodoasnik tvrdi da je vidio jezik od mesa i svje. No nama ne bijae doputeno to ustanoviti. Tu je i crkva sv. Stoije muenice i u njoj njezino tijelo, koje takoer vidjesmo. Slino i tijelo sv. Donata. Osim tih, ima jo mnogo drugih crkava i kapela latinskih i glagoljakih sveenika. Nema nijedne grkog obreda. Vidjesmo i glavu sv. Joela proroka. Crkveni poglavar onog grada je gospodin zadarski nadbiskup.126 Franjevci i dominikanci tu imaju lijepe samostane, a narod govori slavenskim jezikom. Nakon posjeta crkvama, neki hodoasnici odveslae na brodove, drugi ostae u gostinjcima. Ja uoh u na samostan da tu veeram i prenoim. No dok sam sjedio za veerom, uh trubu koja nas pozivae na brod. Ostavivi sve u tami, otrah do gradskih vrata, ali ih naoh ve zatvorenima. Dotrae sa mnom mnogi drugi, pa nam otvorie mala vrata kroz koja iziosmo i popesmo se na brodove. Petog dana (mjeseca sijenja), uoi Bogojavljenja, dok zapovjednici troveslarki ekahu dah vjetra, svi vjetrovi utihnue. I ja stajah s njima. Jer, ako odatle brodovlje ne otplovi, htjedoh se vratiti u grad i slaviti misu. Ne mogoh, naime, zakljuiti hoe li brodovlje otploviti ili ne. Sioh, dakle, u amac i odveslah u grad, te slavih misu u dominikanskoj crkvi. Poslije mise sioh na more i gle, brodovlje ve bijae isplovljavalo iz luke i podignutim jedrima plovie niz vjetar. Moj brod sve prethoae i ve daleko na moru bijae odmakao. Kad to vidjeh, zaprepastih se. Otvorivi torbu bacih marcel127 u jednu lau i u nju skoih naznaivi na taj nain da sam jedan od
125 U latinskom tekstu stoji: ecclesia pretiosa de perpetua fabrica, quia valde artificiose de sculptis et politis lapidubus fabricatur. Nije mogue odrediti kako se kasnije zvala ta crkva ni kada je sruena. Mnoge crkve, kapele i spomenici su tijekom vremena porueni (usp. Carlo Federico Bianchi, Zara cristiana, I. Zadar, 1877: 472). 126 Nadbiskup je u to vrijeme bio Maffeo Valaresso iz Trevisa koji je tu slubu obavljao od 1450. do 1494. godine (usp. C. Eubel, Hierarchia catholica, I: 166). 127 Marcello, mletaki novac koji je prvi kovao dud Niccolb Marcello (1473-1474). Odgovarao je polovici mletake lire. Kasnije su novci nekih drugih kovnica iste vrijednosti dobili to ime.
199
putnika i s broda aleksandrijskog kapetana. Ne znadoh, naime, govoriti s laarom, jer je bio Slaven, pa se s njim sporazumjevah znakovima. Plovismo tako iza brodovlja najveom moguom brzinom, te stigosmo jedan brod koji jo ne bijae razvio jedra. No moj se brod sve vie udaljavae, pa ga ne bijae mogue stii laom. Zato zapovjedih laaru da me doveze do prvog broda, premda ne znah iji je i tko bijae na njemu. Po ljestvama se popeh s lae na brod, i po prostoru za siromahe koji nemaju vlastitog potpalublja, prijeoh na pramac. Svoju nezgodu ispripovjedih mornarima, kako ne zakasnih zbog nemara, nego zbog mise, zamolivi ih da sa mnom imaju strpljenja do sljedee luke. Razgovarah takoer s vlasnikom broda i pisarom, molei ih da se smiluju meni siromahu. Iako ih ne poznavah, niti oni mene, svi mi bijahu dobrohotni. Okrenuvi jedro niz vjetar, plovismo bre, pretjeui druge brodove. Kad doe vrijeme objeda, sjeah mislei to u uiniti. I dok tako sjeah, ugledah jednog vojnika hodoasnika iz druge skupine, gospodina Kaspara von Bulacha, kako izlazi iz donjeg dijela broda na pramcu da uzme hranu iz kuhinje. Ugledavi ga, veoma se obradovah i viknuh za njim na njemakom jeziku, zovnuvi ga njegovim imenom. Ugledavi me, on se zapanji od uenja te sie u odjel za vojne asnike i zapovjednike Ferdinanda von Werna i gospodina Maximiliana von Rappensteina, rekavi im da se nalazim na brodu. im to ue, odmah izioe. Sasluavi moju priu, uvedoe me u svoj salon i dodijelie mjesto za spavanje. Taj dan razgovarasmo o mnogim stvarima, jer zapovjednici i asnici druge skupine bijahu vrlo razgovorljivi i pristojni u razgovoru. Rekoe mi da odavno eljahu sa mnom provesti nekoliko dana. Dok tako zalazae sunce, zapuha olujni vjetar zadavi nam, kako emo vidjeti, mnogo nevolja. estoga dana (mjeseca sijenja), na blagdan Gospodinova Bogojavljenja, budui da prethodne noi imasmo olujni, ali povoljan vjetar, plovismo pravim smjerom. Oko ponoi upasmo u tjesnace Kvarnera. Na obali postoji neki grad po imenu Corinium po kojem se more prozvalo Kvarner,128 ili je pak to ime dobio po svojoj surovosti, jer je ondje vrlo surovo, a plovidba
128 Podruje izmeu Istre i Cresa zvano Kvarner (tal. Quarnaro, Quarenero, Carnaro) ini se da dolazi od srednjovjekovne latinske imenice caverna (spilja) ili cavernarium (spiljski zaljev), ili pak od carnarius, carne (meso) zbog mnogih rtava brodoloma. Petar Skok to ime izvodi prema latinskom nazivu quaternarium (more sastavljeno od etiri dijela), budui da odgovara geografskom poloaju etiriju vanih pomorskih pravaca: na zapad (prema Ravenni i Veneciji), na jug (prema Zadru), na istok (prema Senju) i na sjever (prema Rijeci).
200
vrlo pogibeljna. Tu, naime, more vrlo brzo struji prema Anconi i vue prema Sv. Petru. Kada zapovjednici nisu oprezni, brod bude zanesen i uz najveu opasnost biva baen izvan zaljeva na drugu obalu prema Rimu, kako uh da se esto prije i poslije nas dogaae. Mornari se naroito bojahu da brodovi ne budu baeni na suprotnu obalu. No, i uz to to bijasmo u opasnosti mora, dopadosmo neprijatelju u ruke. Naime, gotovo je sva Italija ustala protiv Mleana i bila spremna na rat. U meuvremenu vjetar ojaa, a more toliko buae da mornari bijahu prisiljeni podii jedra za velike oluje, jer bi glavno jedro vjetrovi rastrgali. Valovi neprestano brod prekrivae i na nas nasrtahu. Jedra takoer bijahu sputena, a konopi prebaeni u nau sobu. Budui da bijae vrlo tijesna, cijelu no provesmo u tjeskobi, sjedei stisnuto. Iako bijasmo dobro zatvoreni, voda obilno prodirae po sumnjivim mjestima, pa sjeasmo prokisli i zbijeni. Bijah zahvalan Gospodinu Bogu to se namjerih na spomenutu gospodu, jer da me ne primie u svoj dio broda, bio bih proveo cijelu tu no u vodi i svi bi me valovi bili prekrili, kao to se to dogodi sa svima koji bijahu na palubi. Doista je ona oluja bila ugodna. I ne bijae nikoga u brodovlju tko je htjede izbjei. Zahvaljujui, naime, njoj, brzo napredovasmo na naemu putu. Iste jo noi stigosmo do Istre. U svanue, naime, ugledasmo Pulu, vrlo stari istarski grad. Ne proe mnogo vremena otkada bijasmo u njezinoj luci. Radovasmo se to stigosmo u kraj koji nam po imenu ne bijae nepoznat. Naime, Dunav je rijeka koja iz nae zemlje tee prema istoku i brzo stie u Ilirik, ali mijenja nama poznato ime pa se zove Istar ili Ysterus, a po njemu i Istra.129 Neki kau da se jedan njegov rukav odvaja od Dunava i tee prema Jadranskom moru, te da se zove Hister davi ime kraju. Iako taj rukav nije plovan, ipak je Jason, dokopavi se zlatnog runa, plovei tim rukavom iz Kolhide stigao u Jadransko more. Na mjestima na kojima uope nije bilo mogue ploviti, vrlo jaki Argonauti su nosili lau stavivi je na lea. Stariji pisci - kao to je jasno iz onoga to prije rekosmo - doista vrlo opirno piu o plovidbi Argonauta. Osim toga, moderni pisci kau da su stanovnici Kolhide sagradili grad Pulu prozvavi je drugim, ne znam kojim imenom. Pula je tom prilikom dobila svoje ime. Neki je, naime, grki kralj, koji je od Grke do Pule sve opustoio te dugo opsjedao Pulu izgubivi mnogo naroda, konano, slomljen gaenjem, rekao u grkom jeziku pola, tj.
129
Fabri pogreno izvodi ime Istre od latinskog imena Dunava.
201
dosta, pa se povukao davi tako ime gradu.130 Kae se da su iz ovog grada Pule bila ona dva vrlo bezbona i okrtuna tirana, Dioklecijan i Maksimilijan, o ijem preuzimanju carstva pripovijeda povijest. Obadvojica su bili gorostasna tijela, seljaci, drugovi i graani Pule, odani poljodjelstvu i nisu znali drugo osim seoskih poslova.131(...) Ostavivi iza sebe Pulu i plovei niz povoljan vjetar vidjesmo izdaleka grad Rovinj. Ugledavi ga ponovno poesmo od veselja klicati, jer to bijae prva luka u koju se sklonismo nakon isplovljavanja iz Venecije, kao to je prije navedeno u I. dijelu, list 58. Na podne se promijeni vjetar, pa usmjerismo pramac naega broda prema luci grada Rovinja, ime bijah vrlo zadovoljan kako bih se vratio na svoj brod i na vlastito mjesto u potpalublju. Nitko, naime, na naem brodu ne znae da se nalazim na brodovlju, nego svi miljahu da sam ostao u Zadru, da mi se dogodila kakva nesrea ili da sam poginuo. Ne znam kako se dogodilo da je brod na kojemu sam putovao, iako je posljednji isplovio iz zadarske luke, u oluji zauzeo elno mjesto ispred svih drugih i prvi stigao u rovinjsku luku. im stigosmo u luku, prije dolaska ostalih brodova, siavi u amcima na kopno, s plemiima hodoasnicima popesmo se u grad na veernju (molitvu) koja se pjevala u crkvi sv. Eufemije. K nama, koji smo bili u koru, doe vlasnik moga broda sa sveenicima i hodoasnicima, mojim suputnicima. Vidjevi me, gledahu me kao udovite, udei se s kim sam doao. Radovahu se zbog moje sree. Poslije veernje (molitve) nadstojnik crkve, videi da je crkva puna ljudi, otvori nam grob blaene djevice Eufemije u kojemu lei njezino tijelo, te poljubismo svete moi muenice. Proitah ondje u koralnoj knjizi lijepu povijest kako je iz Kalcendonije, gdje je bila muena, ovamo bila prenijeta. Kalcedonija je grad u Maloj Aziji, na obali Mramornog mora nasuprot Carigradu, kao to je prije reeno na listu 176.132 U njemu je - kao to kae
130 U klasinom grkom jeziku ne postoji nijedna rije koja bi upuivala na takvu etimologiju imena grada Pule. Prema legendi, grad su osnovali grki Kolhini, koji su stigli do istarske obale gonei Argonaute. Ta legenda upuuje na drevne veze koje su ilirski stanovnici Istre odravali s grkim pomorcima i trgovcima. Fabri se, kako izgleda, u tumaenju etimologije imena istarskih gradova Porea i Pule nadahnuo na mitu starih Ilira, koji su izvodili svoje ime i podrijetlo od praoca Ilera, dovodei ga u vezu s Ilijem (Trojom), Parisom, Trojancima i trojanskim ratom. 131 Autor ovdje donosi legendu po kojoj bi Dioklecijan bio rodom iz Pule, koja nema povijesne vanosti pa je isputamo. 132 Kalcedon (Halcedon, Halkedon), grad u staroj Bitiniji na ulazu u traki Bospor. Poznat naroito po tomu to je god. 451. u njemu odran IV. ekumenski sabor, na kojemu je definirano da u Isusu Kristu postoji jedna osoba (hipostaza), a dvije naravi: ljudska i boanska.
202
njegova legenda - Eufemija, ki senatora koji je u Dioklecijanovu progonstvu pod konzulom Priskom na zadivljujui nain, nakon to je nadvladao neuvene muke, podnijela muenitvo. Nju su, tako mrtvu, krani s poastima sahranili sagradivi joj crkvu na stijeni koja je s kopna strila u more, pa je voda pod tim kemenom silazila u utrobu zemlje. Meutim, zaslugama blaene muenice, u kratko vrijeme se cijela Kalcedonija obratila na vjeru. Tako je djeviino tijelo velikom pobonou bilo aeno, pa joj je bio sagraen veoma veliki grob, gotovo kao mala kua, od plemenita mramora. U kasnijim vremenima je, zbog nemara, oslabilo tovanje Kalcedonaca prema njezinu grobu, pa joj nisu ni palili svijee ni stavljali bilo kakav ukras niti joj iskazivali tovanje. (...)133 Ovaj grad Rovinj dobio je svoje ime po krvi nekih muenika koje su ondje ubijeni radi Krista.134 Pod vlau je Mleana i pripada Istarskom vojvodstvu. Razgledavi dakle svetiine moi i grad Rovinj, siosmo na more i u jarak ispod grada u kojemu bijae grob sv. Eufemije, te se popesmo na brodove. S velikim veseljem plovih na svom brodu koji bijah izgubio, pa me svi velikom ljubaznou primie te se radovahu kao da bijah izgubljen pa ponovno naen brat. Sedmoga dana (mjeseca sijenja) prije izlaska sunca, uz mjeseinu odvezae brodovlje i izvedoe izvan luke. Polako noeni vjetrom uplovismo u mletako more. Kad izie sunce nedaleko od nas ugledasmo veliku i staru kuu za koju rekoe da je utvrda Rolandova, vrlo hrabrog vojnika, koji kao knez Le Mansa vrlo uspjeno voae ratove protiv nevjernika za osloboenje Svete zemlje, primivi zatim vjenu krunu.135 Zatim jo bre plovismo sve do Porea. Uplovivi u poreku luku svezasmo brodove. Obiaj je, kad ovamo stignu brodovi, da ne uu odmah u grad, nego otplove do otoka koji stoji nasuprot gradu, uu u crkvu, zahvale Bogu i sv. Nikoli, zatitniku crkve. Katkada vlasnici brodova, kad se nau u opasnostima oluja, sebe i sve koji s njima plove, zavjetuju, kao to se, vjerujem, sada dogodilo. Naime,
Autor putopisa donosi legendu kako je tijelo sv. Eufemije bilo preneseno iz Male Azije u Rovinj. O tomu usp. B. Benussi, Storia documentata di Rovigno: 62-63, 241-242. 134 Vjerojatno misli na kranske muenike sv. Jurja i Eufemiju kojima je bila posveena glavna crkva u gradu (usp. B. Benussi, Storia documentata di Rovigno: 244-250). 135 I drugi onodobni putnici govore o Rolandovoj palai (J. Richard, Kriari putnici u srednjovjekovnoj Slavoniji.: 34; M. Kandido-Roman, Francuski putopisi kroz Dalmaciju: 1158).
133
203
im su brodovi bili zavezani, nitko ne poe u grad, nego svi otplovismo na otok gdje imasmo sveanu pjevanu misu u ast sv. Nikole. Poslije mise s veim zanimanjem obiosmo sami otok. Otok je strm, vrlo plodan uljem i drugim voem. Okruen je dubokim morem. Na njegovu vrhu se nalazi jedna prastara utvrda za uvanje mora u vrijeme ratova i jedna crkva sv. Nikole na koju se naslanja samostan sv. Benedikta, prepozitura. Vidi se po starim ruevinama da tu nekada bijae utvrda. Kad ispunismo zavjet, siosmo na more i otplovismo prema Poreu.136 Dok plovismo, doe nam usuret mnotvo dupina koje gotovo svakodnevno viasmo na moru, ali njihov opis odgaah sve do sada. Dupin je velika morska ivotinja, ea od drugih. Oni u velikom broju plivaju jedan pored drugoga onim redom kojim dralovi lete na nebu. Nema bodlje, nego kosti. udesnog je oblika. Usta ima s gornje strane, a oi s donje. Zbog toga teko lovi plijen, jer ne lovi ako nije nauznak i okrenut. Umjesto glasa stenje slino ljudima. Die izvan vode, a u vodi privlai vodu kao riba. ivi 120 godina. Raste 10 godina. Umjesto uiju slui mu jedan otvor. Bri je od svih ivotinja. Sporiji je od ptice, otriji od strelice, a bri od broda s potpuno razvijenim jedrima. Stoga iskakajui obino pretjee brodove. Da nema usta daleko ispod kljuna, gotovo na sredini trbuha, nijedna riba ne bi bila bra od njega. No, providnost se pobrinula da u lovu na hranu ne bude tako. Dupini su udesno drage ivotinje. Plinije pripovijeda da su se - kad je kralj Karije ulovio dupina i svezao ga za kolac blizu obale - mnogi dupini sjatili ponaajui se kao da kukaju u moru, pa ga je kralj odvezao i pustio u more. Dupin nipoto ne plai ovjeka kao razliita od sebe, nego se pribliuje brodovima igrajui i skaui, kruei oko broda, esto uronivi na jednoj strani da bi u tren oka izronio na drugoj, pokazujui se na taj nain ovjeku bliskim i prijateljskim. Odlino razumije ljudske glasove koji su mu upravljeni, a tako i svoje ime imum, kojim ga obiavahu zvati. Klie od veselja zvidei kad uje ljudsko pjevanje i aputanje. Stoga mornari, dok im tre ususret, zvide, pjevaju ili ih zovu, ili ih - to se vie puta dogodilo proklinju. Dupini su, naime, glasnici oluja, pa mornari u utrkivanju s njima razumiju kakvo e vrijeme. Vrlo eljno sluaju glazbene instrumente i po prirodi su prijatelji glazbenika. Pria se za nekog glazbenika da je esto u moru pjevao. Dok se on igrao, mnogi su najvei dupini skakali oko broda.
136
Vidi biljeku 69.
204
Kad je taj glazbenik bio osuen na smrt utapanjem, traio je da se prije toga proveseli s dupinima sviranjem na glazbalu. Kad su se skupili mnogi dupini, on je skoio meu njih. Meutim, odmah ga je jedan od njih uzeo na lea, iznijevi ga na obalu iva i nepovrijeena. to da duljim. Nije novo ni neuobiajeno vidjeti dupine kako prijateljuju s ljudima. (...) Jedan drugi put, kad s mnogim plemiima hodoasnicima jutrom prije izlaska sunca iz Porea plovih na onaj otoi da slavim misu, kad gle, dok smo gledali na njegovu obalu, na kamenu koji je strio iz mora ugledasmo kako stoji neko udovite. Ovako je izgledalo: duina mu je moda iznosila etiri ljudske duine. Ne bijae naroito debelo i veliko u odnosu na toliku duinu, nego izgledae kao visoko deblo crne boje. Kretalo se bez pomicanja kao da se jako trese. Ono, kada ga svaki od nas zabezeknut utke pogleda, prije nego jedan s drugim progovorismo, naglo skoi u more ne izronivi vie. O emu se radilo, ne znadoe nam rei ni laari niti bilo tko drugi, nego govorahu da takvo neto nikad prije nisu vidjeli. Zbog toga ga mnogi smatrahu neprijateljskom utvarom, budui da, htijui se odvesti na misu, bijasmo utonuli u najveu tiinu, a moda i zato da se ne narue tiina i molitva, te da poboni ljudi vide udnu utvaru. Neki govorae da je to predznak nekog budueg dogaaja, najava smrti ili brodoloma. Ne znam to bijae od svega toga. Jedino znam da se malo hodoasnika koji vidjee taj prizor vratilo ivo. Pore. Otplovismo, dakle, s otoka sv. Nikole u Pore. Uavi u grad, objedovasmo u gostinjcu. Poslije toga poosmo u obilazak crkava u gradu i izvan njega kako bismo postigli oprost i vidjeli svetake moi. Poslije pooh u etnju po morskoj obali, susrevi meu grebenima mladie koji su lovili ostrige i djecu koja su skupljala koljke ili ljuture kamenica. Ostriga je riba mekana mesa. Oklopljena je tvrdom ljuturom u upljinama kamenja i krapa do kojih dolazi more.137 Neke ostrige su posve u ljuturi i ne mogu se kretati. Ponekad se uhvate za kamenje i zidove hridina koje stre iz mora i imaju samo srednju ljuturu koja se vrlo vrsto uhvati za kamenje u vodi, tako da ih je potrebno otkidati eljeznim priborom. Druge se kao kopneni puevi kreu sa svojim kuicama, izvlaei i uvlaei dvos-
137
Fabri ostrigu zove ribom vjerojatno u irem smislu, jer ivi u moru ili uz more.
205
truke rogove jer nemju oiju. Tree imaju bodljikave ljuture. Poigravajui se najveom raznolikou boja i oblika, priroda nas navodi da se divimo ne samo malenima, nego i opreznima. Meu svim koljkama prvo mjesto zauzimaju bisernice, koje se takoer zovu sedefnice, u ijem se tijelu stvara dragocjeni kamen. O njima se pripovijeda da po noi izlaze na obalu, da se otvaraju prema nebu i tako zainju iz nebeske rose. Zato neko vrijeme preko godine primaju i trae rosu, kao to ena trai mua, otvaraju se u elji za rosom i poudno sru vlagu. Ako, naime, prime sjeme jutarnjeg zraka, biser je svjetliji, a ako se to dogodi po noi, on je tamniji. U nekim se ostrigama prirodno stvara dragocjeni biser. U njima se stvrdne morska voda. Teko ih je nai u kraljeva.138 Na obalama nekih mora mogu se nai ljuture velikih razmjera, tako da pokriju jednu poveu kuu od nekoliko soba, a u nekim krajevima ovim se ljuturama slue umjesto amaca. Franjevac fra Odoriko pripovijeda da je na Istoku, u pokrajini zvanoj Campra, vidio jednu kornjau veu od unjaske kolibe139 ili kupole crkve sv. Antuna u Padovi. Sjeah neko vrijeme promatrajui njihov lov. Zatim odlutah na druga mjesta, kako je jasno iz opisa Porea. Pore je vrlo stari dalmatinski i istarski grad, nekada zvan Paradina po Parisu Trojancu. Taj je Paris, da otme grku kraljicu Helenu, sve svoje brodovlje smjestio u ovom gradu. Nakon to se vratio iz Grke sa samom ugrabljenom Helenom, za zavjet je sagradio luku, a gradu dao svoje ime, zbog ega se danas zove Pore.140 Nalazi se, skupa s drugim istarskim gradovima, u vlasti Mleana, kao Justinopolis (Kopar), koji je naruio Justinijan II., ali su ga god. 1129. osvojili Mleani.141 Pore je malen, ali prilino utvren grad, sagraen na odlinu mjestu.142 Od strane mora litice i hridine ga tite od nasrtaja oluja, a s kopnene strane okruen je vrlo plodnim breuljcima i
Vjerojatno zato to se biser uvozio s Istoka, pa je bio vrlo dragocjen. Trullum (tal. trullo) je unjasta pastirska koliba. Brojni primjerci te vrste graevina jo uvijek se mogu vidjeti u Apuliji. 140 Ime grada Porea je, kako izgleda, ilirskog podrijetla. Ono je romanizirano u Parentium. O najstarijem, predrimskom, rimskom, bizantskom i mletakom razdoblju, te podrijetlu imena Porea vidi: A. Berlam, Le antichit romane di Parenzo. Parenzo, 1933. (s.p.). 141 Na mjestu dananjeg grada Kopra nalazila se, kako izgleda, rimska kolonija Egida. U mlae rimsko doba spominje se naselje Capres, Caprita i Capre, odakle dolazi slovenski naziv Koper, hrvatski Kopar. Car Justinijan II. (685-695; 705-711) je dao na obali urediti naselje Justinianopolis, koje je kasnije prozvano Caput Histriae, od ega je grad dobio dananje mletako, odnosno talijansko ime Capodistria. 142 Grad je opasan zidinama sredinom 13. st. (A. Berlam, Le antichit romane di Parenzo).
139 138
206
Slika 6. Pore i samostan Sv. Nikole na istoimenom otoiu, 15. st.
opasan umama maslina u krugu s jedne strane mora do druge. U sredini je biskupska crkva s kanonicima i klericima. U njoj se uvaju mnoge moi i tjelesa svetaca.143 Na glavnom oltaru lee sveti muenici Demetrije i Julijan. Na drugom oltaru ispred kora lee tjelesa svetih djevica Berte i Akolite. U istoj su crkvi donedavno leala tjelesa svetih muenika Mavra i Eleuterija, ali su ih odatle enoveani odnijeli u Genovu. Rekli su nam za sigurno da je - kada su ti isti enoveani pokuali provaliti jedan drugi oltar u namjeri da odatle odnesu neka tjelesa svetih - uskoro iz tog oltara udesno potekla krv,
143 Rije je, oito, o poznatoj trobrodnoj bazilici koju je poslije 543. godine sagradio poreki biskup Eufrazije (530-560) na temeljima starije kranske crkvice, koju je zbog istroenosti trebalo poruiti, ukrasivi je raznobojnim mramorima i dragocjenim mozaicima, to je i danas ini jednim od najznaajnijih spomenika kranske umjetnosti tog doba. Uz nju je sagradio krstionicu i biskupski dvor (usp. F. Banduri, I Vescovi di Parenzo. Parenzo, 1910: 18-26; G. Pesante, De Eufrasio Episcopo Parentino. Folium Dioecesanum Parentino-Polennese a. I (1879): 2-6, 26-29, 56-60, 72-77, 121-127, 147-151, 164-167, 171-184, 185-189). U vrijeme kad je Fabri posjetio grad biskup je bio Nikola Francus (1477-1485).
207
iji su tragovi ostali do danas. Prestraeni otimai su pobjegli.144 Isto tako i Manja Braa ondje imaju mali samostan. Drugih crkava u gradu nema, ali u vrtovima, njivama i poljima ima mnogo crkvica, a polje puno kamenih grobova pokojnika. Unato tomu ne postoji groblje. U svakom vrtu, kao i pred gradom Ulmom, nalazi se jedna kuica u kojoj se uvaju motike i dvozubi, ili pak slue za sklonite. Tako u Poreu u svakom vrtu postoji jedna kapela, a pored nje grob za sahranu vlasnika. Neke kapele imaju po tri oltara, neke jedan, neke dva. Veim dijelom su zaputene i pretvorene u ovje torove. U njima spavaju siromasi i oni koji nemaju domova. Vidjeh jedan brod pun vrlo bijednih i razgoljenih ljudi kako se pribliava onoj luci. Budui da nisu bili u nju puteni, svi su se skupa preselili u jednu od onih crkava koja je bila iznad mora i tu ostali u velikoj oskudici i bijedi. To ne mogoh gledati bez saaljenja. Radilo se o ljudima iz nekog dalmatinskog sela koje su Turci zauzeli, pa su ti ljudi u tom pustoenju kao goli sa enama i djecom pobjegli na more, te brodom i po vjetru doplovili do ove luke. No jedva vidim to misliti o onim kapelama, ukopima i grobovima. Vjerujem da je ono polje nekada bilo posveeno poganskim idolima, pa se sahranjivalo u onim grobovima koji danas ondje lee. Kad su kasnije doli krani, oni su iskopali tjelesa osuenih i Kristu posvetili polje, te tu sagradili kapele i oltare. Ili se moda dogodilo da je neki poboni poreki biskup, poputajui slijepim pobonostima svjetovnjaka, odobrio da svatko moe u svom vrtu sagraditi kapelu, oltar i u njoj urediti grob za sahranu i posvetio ono to su oni napravili. Tako je onaj biskup svoju zarunicu i crkvu prokleto prostituirao i izloio ruglu. Postoje, naime, pretjerivanja objesnika, pa se uz kapele vie ne obavljaju sahrane, pa su ondje samo prazni
Opisani prizor se, oito, odnosi na dogaaje koji su se zbili u ratu izmeu Genove i Mletake Republike u drugoj polovini 14. st. Rije je o starim razmiricama izmeu tih dviju talijanskih republika zbog trgovinskih i teritorijalnih interesa na Levantu. Njihov se sukob proirio i na Jadran, gdje su bili u pitanju ne samo njihovi interesi nego i interesi okolnih drava, meu kojima i Hrvatsko-ugarskog Kraljevstva. Nakon to je mletaki admiral Vettore Pisani 30. svibnja 1378. pobijedio enoveane kod Anzija, enovski admiral Luciano Doria je sljedee godine s 22 broda prodro u Jadran, pustoei obalu i gradove pod mletakom upravom. Poetkom svibnja 1379. Doria se nenadano pojavio pred Pulom, gdje je u pomorskoj bici pobijedio Pisanija, koji je sa sedam brodova pobjegao najprije u Pore, a onda u Veneciju. enovska mornarica je nakon toga poharala istarske gradove koji su se nalazili u mletakim rukama, meu kojima i Pore, pa ak i Chioggiu. Rat se zavrio mirom u Torinu (1381).
144
208
grobovi. Nove se sahrane obavljaju na velikom crkvenom groblju u gradu, gdje se takoer nalazi krstionica. O njoj treba neto rei. Jednom, dok sam bio sam u crkvi i obilazio mjesta, dooh do krsne koljke koja je bila pokrivena drvenim poklopcem, ali nije bila prijevornicom zatvorena. Podigoh, dakle, poklopac elei vidjeti sakramentalnu vodu, kakva je i koliko je ima, jer je mramorna koljka bila velika. No, kad objema rukama podigoh poklopac i pogledah unutra, kad gle, sav okrajak bijae pun korpiona. Kad podigoh drvo, oni se rastrae. Mnogi, vei dio njih, pade u krsnu vodu, neki na zemlju, neki se objesite o drvo, a neki o kamen. Kad ih ugledah, prestraih se tako da mi pade poklopac pa pobjegoh u strahu da se koji tipavac ne prilijepi za mene. U krsnoj koljci bijae malo vode, a bila je masna i zelena. Po svemu sudei, ondje dugo vremena ne bijae krtenja. tipavci dalje trahu oko krstionice u pokuaju da se ponovno popnu na svoje mjesto, uvlaei se u zidna skrovita. U onim krajevima pod kamenjem, u umama, u zidovima, pod stablima i krevetima ima sva sila tipavaca koji rastu, borave i raaju se iz raspadanja nekih tvari, jednako kao to se i neki crvi odmah raaju iz raspadanja raka, pa na neki nain slie raku. (...) Zavretak pomorskog hodoaa. Poetkom osmog dana (sijenja 1484), odnosno ve od sumaraka prethodnog dana brodski nas sluge sviranjem trubama po gradu pozivahu da se vratimo na brodove radi nastavka putovanja. Odvezavi brodovlje, po laganom vjetru isplovismo iz luke, emu se veoma radovahu zapovjednici brodova. Kad, naime, puu nepovoljni vjetrovi, makar oni puhali u krmu, zapovjednici brodova im se ne usuuju povjeriti brodove u ovom dijelu mora do Venecije, koji zovu Malom Venecijom. Isto je tako plovidba vrlo opasna, a brodovi u olujama upadaju u podruja bibavice, jer more nije svuda jednako duboko, i sve je plie. Stoga plovidba Malom Venecijom zahtijeva mnogo umijea, opreznosti i posla. U tu svrhu postoje posebni i prisegnuti piloti koji borave u Poreu i bez ijeg doputenja nijedan brod ne smije ui u Malu Veneciju, nego ga oni preuzimaju. Drugi, koji su po cijelom moru upravljali brodovima, u to se ne mijeaju, niti o tomu odluuju.145 esto se dogodi da veliki brodovi po mjesec ili vie dana ne mogu isploviti iz poreke luke zbog nepovoljnih vjetrova ili mora, pa tu treba saekati poseban vjetar. Zbog toga
Pilote koji su iz Porea provodili brodove do Venecije spominje i irski franjevac imun (usp. J. Richard, Kriari putnici u srednjovjekovnoj Slavoniji.: 30).
145
209
su ti kormilari iskusni predskazivai vremena, koji poznaju vjetrove i njihovo trajanje. Ako, naime, vjetar ne traje do venecijanske luke, brodovi se u Maloj Veneciji nau u nezgodi. Zbog opasnog ulaska brodova u venecijansku luku, Veneciju ne moe napasti tue brodovlje. To je razlog da je (nae) brodovlje ulo u Malu Veneciju po drugom vjetru, pa vie nije postojao strah od opasnosti ili sumnja da ujutro ne budemo u eljenoj luci. Zbog toga je na brodovlju prireen karneval146 i veselje kakvo nisam nikad vidio na brodu. Obiaj je i navika pomoraca da se - kada poslije duge plovodbe stignu u svoju luku - raduju na osobit nain. Iste veeri imasmo vrlo obilnu veeru, meso i ribu. Meu ribama, na brodu bijae posluen jedan vrlo veliki rak koji je komornik kupio u Poreu, pa se mnogi ljudi do sitosti najedoe. U morskim pliacima ive vrlo veliki rakovi. Imaju vrlo tvrdu glavu, a odlino meso. U nekim dijelovima mora su tako veliki da svojim klijetima uhvate ovjeka, povuku u more i potope. Albert (Veliki) kae da ponekad klijetima uhvate i potope brod.147 (...) Kad zavri veera, na svim brodovima u vrijeme odmora, zbog veselja, nasta vrlo velika jurnjava. Cijelu no provesmo bez spavanja, jer jedni pjevahu, drugi plesahu, trei jeahu, pijahu i prenaahu stvari, te odvajahu jedno od drugoga vree, posude, sanduke. Sve je bilo u pokretu. One noi ak ni svjetlo ne bijae gaeno. Nosio nas je vrlo lagan vjetar. Zbog toga (moja) sijeda kosa poe gledati vrhunce naih planina. More mi se injae tihim, gotovo bez ikakve zapreke, a valovi povoljniji nego obino. Bijasmo obuzeti nadom i enjom za obalama, na kojima se obeavae budui mir nakon podnesenih napora i izbjegnutih opasnosti. Oh, kakav dan iekivasmo, blagoslovljeni dan koji e uiniti kraj svim gorinama mora, bijedi, naporima, tjeskobama i pogiblima, donijeti poetak nekadanjih radosti itd. Tako svanu dan. I kad sunce s istoka poe sjati, sa zapada poe sjati plemeniti grad Venecija. Nije mi lako opisati koliko urnebesnog veselja i radosti donese svima kad ga ugledasmo. Na taj prizor mornari dizahu stare krpe, vree i pokidanu odjeu kojom se na moru ogrtahu, te viui i pjevajui ba146 Autor upotrebljava imenicu carnisprivium, to doslovno prevedeno, znai nemrs ili nemrsno razdoblje, tj. vrijeme kada se, po crkvenom zakonu, nije jelo meso. No taj se izraz upotrebljavao za VII. nedjelju prije Uskrsa, koja je dobila ime po poetnim rijeima uvoda u misu: Esto mihi in Deum protectorem i padala u vrijeme neposredno prije poetka korizme, kada se u raznim krajevima odravao karneval. 147 Usp. Albertus Magnus, De animalibus, lib. IV, tractatus I, cap. II (usp. D. Albertus Magnus, Opera omnia, vol. XI: 266).
210
cahu u more. U tom veselju bacahu sve stare nepotrebne stvari. K tomu posada kraljevski ukrasi brodove napravljenim barjacima, sagovima i svim brodskim ukrasima. S tako okienim brodovljem zastavama i jedrima, letei po zraku napredovasmo prema Veneciji. Bijae prekrasno gledati kako tako okieno brodovlje dolijee u veselju.148 To je ujedno kraj opisa hrvatske jadranske obale. Devetog sijenja 1484. hodoasniko brodovlje je konano uplovilo u matinu luku. Na ulazu ga je doekala carinska kontrola. Budui da se nije radilo o trgovakim, nego putnikim brodovima, mogli su slobodno pristati u luku, odakle su hodoasnici na razne naine krenuli prema rodnom kraju. Fabri se sa svojim njemakim prijateljima zadrao u Veneciji i Padovi do 17. sijenja, kada je jaui na konjima preko Trevisa, krenuo na sjever preko Brennera, Tirola i Bavarske, stigavi 28. sijenja 1484. u svoj ulmski samostan.149 I njegovo drugo putovanje je trajalo oko godinu dana.150
IV. (Dodatak)
Felix Fabri: Nain upravljanja brodom

Vanost Fabrijevih putopisa u Svetu zemlju ne iscrpljuje se opisom luka i gradova kroz koje je prolazio ili samih biblijskih mjesta u Palestini i Egiptu, iako im je to bio prvotni predmet. Oni su vani i zanimljivi i zbog drugih, na prvi pogled nevanih razloga. Tu prije svega mislimo na sam nain putovanja morem i sve ono to je na njemu mogao vidjeti i doivjeti ondanji, naroito inteligentniji putnik kao to je bio Fabri. Iako kontinentalac koji sve do svog ukrcavanja na brod za Palestinu u Veneciji nikad nije vidio more, on je brzo uoio i nauio tako sloenu problematiku kao to je umijee plovidbe i nain upravljanja brodom. Njegovoj iznimno velikoj znatielji da sve vidi, uje i sazna, te elji da svojim itateljima to vjernije opie nain kako se u to vrijeme putovalo u Palestinu, moramo zahvaliti jedan od naj148 149 150
Evagatorium, III: 368-387. Evagatorium, III: 436-467. Evagatorium, I: 166.
211
opirnijih i najpodrobnijih opisa plovidbe morem to nam je ostao s kraja srednjega vijeka. Da je Fabri dobro svladao pomorsku teoriju dokaz je i struna terminologija, na emu bi mogao pozavidjeti i neki profesionalni pomorski teoretiar. Njegov tekst naprosto vrvi strunim pomorskim izrazima na latinskom, koje je vjerojatno nauio iz knjiga ili ih je jednostavno nauio od mletakih mornara, tako da ga je danas nemogue itati bez pomoi dobra rjenika latinskog i talijanskog pomorskog nazivlja. On o tomu govori ne samo opisujui samo putovanje, nego je tom pitanju posvetio posebno poglavlje koje donosimo u dodatku. Zbog toga je njegova knjiga ne samo opis putovanja brodom od Venecije do Jaffe i nazad, nego i svojevrsni pomorski prirunik prepun opisa i zapaanja o svemu to se odnosi na more i pomorstvo, kao na pr. kako se brodom upravlja, kako se slui pomorskom kartom, kako po zvijezdama odreuje poloaj broda na moru, kojim se sve instrumentima slue pomorci, kako ive mornari, naroito veslai itd.151 Fabri opisuje tri bitne stvari: a) povidbu morem i opasnosti koje na njemu vrebaju putnike; b) galiju i njezinu opremu; c) nain upravljanja brodom, njegovu opremu i sve ono ega su se putnici duni pridravati na brodu.152 Upravljanje brodom je, po Fabriju, najsloeniji, najrazraeniji i najsavreniji nain upravljanja. On se pritom poziva na Aristotela koji kae da upravljanje brodom slii dobro ureenoj obitelji ili ploveoj kui, u kojoj se tono zna tko je za to zaduen, tko zapovijeda i tko to ini, koja su prava vlasnika, odnosno zapovjednika broda, a koja prava putnika. Sve je predvieno, sve jasno naznaeno. Svima je poznata hijerarhija vlasti i zapovijedanja. On o tome pie: U ploveoj kui (brodu) vlasnik broda je glavni pokreta i zapovjednik, koji je nadreen drugima i koji druge podreuje. On je gotovo nezamjenljivi kralj i upravitelj. Na njegovu se zapovijed brod vodi i izvodi. On se ne mijea u umijee plovidbe, niti ga pozna, nego samo zapovijeda da ga treba uputiti tamo ili ovamo. Svi ga na brodu tuju, kako hodoasnici tako i mornari, te mu pridaju veliku vanost. Za zapovjednika broda se ne postavlja nitko, naroito ne za zapovjednika hodoasnika i vojnika, ako nije plemi, te ako nije moan, bogat i uvaen. On sebi za savjetnike uzima razborite i
151 152
Evagatorium, I: 123-126. Evagatorium, I: 107-147.
212
iskusne ljude s kojima se savjetuje i kojima povjerava svoje tajne. On nadasve izabire i za plau dovodi nekog odvana i hrabra ovjeka, iskusna u ratovanju na moru. Njega postavlja za predstojnika naoruanja, koga nazivaju oruarom i koji se brine da brod bude naoruan topovima, bojnim spravama, pukama, kopljima, kijaama i maevima, oklopima i titovima. Oruar ima i upravitelja koji se brine za opskrbu svega to spada na snabdijevanje. Zovu ga brodskim trpeznikom. Stoji na elu podruma i kuhinje, brine se o raspodjeli kruha, vina, o ivotinjama koje treba zaklati. Svaki dan nareuje, bilo kuharima, bilo konobaru, kako treba raspodijeliti hranu i pie. Ako se dogodi neki nedostatak u hrani ili piu, to se ne pripisuje nikom drugomu nego njemu samomu i njemu se prigovara. Zbog toga su brodski trpeznici na brodu omraeni. Vlasnik broda ima i drugog monog asnika, koga zovu kalifom. On upravlja cijelim brodom i svim njegovim dijelovima. U svezi s time, ako on smatra da neto nije u redu, ako je neto slomljeno ili smeta plovidbi, rasporeuje teret na brodu, slomljeno obnavlja, popravlja i isti brod bilo na dnu, bilo u potpalublju, bilo na pramcu, bilo na krmi. Jedan drugi vaan asnik se zove pirot, za koga Nijemci misle da je pilot. Taj pilot pozna sigurnije i blie pomorske putove. Kako on naredi ili savjetuje, tako se i plovi. Ako doe u podruje koje ne pozna, brine se da se pribave saznanja o sljedeoj luci i tu se povue sa svoje slube, tako da vlasnik broda dovede drugoga, kojemu su poznati pomorski putovi, kako se iz neznanja ne bi dogodilo da se brod nae u podruju bibavice (ili ukrianog mora) ili upadne u pliake i grebene. S njime su neki iskusni zvjezdoznanci i predskazivai vremena, koji promatraju zvijezde i znakove na nebu, sude o vjetrovima, a pilotu izdaju nareenja. U tom su umijeu openito svi iskusni, koji po promatranju neba prosuuju o nadolazeim olujama ili tiinama. To takoer prosuuju po boji mora, po natjecanju i kretanju dupina i leteih riba, po dimu vatre i isparavanju taloga, po nonom iskrenju zavoja i konopa, pokretima i zraenju vesala zaronjenih u more. Oni po promatranju zvijezda uvijek znaju koji je sat. Uz glavni jarbol dre jednu morsku zvijezdu,153 drugu, kao busolu, na vrhu prostorije zapovjednikog mosta. Uz nju uvijek gori svijea. U plovidbi s nje nikad ne odvraaju pogled, nego uvijek netko gleda na zvijezdu i pjeva neku ugodnu melodiju, nareujui povoljno putovanje. Istim pjevanjem
153
Radi se o pomorskoj spravi kojom se odreivao poloaj broda po Polarnoj zvijezdi.
213
nareuje onomu koji upravlja rukom kormila na koju stranu treba pomicati kormilo. Kormilar se ne usuuje ni na koji nain pomaknuti kormilo bez zapovijedi promatraa morske zvijezde, ime odluuje treba li ploviti ravno, krivo ili bono. (...) Imaju i druge sprave kojima odluuju o smjeru plovidbe po gibanju zvijezda i puhanju vjetrova. Imaju, naime, kartu od jednog lakta irine i duine na kojoj je morsko prostranstvo ucrtano tisuama i tisuama crta. Krajeve oznaavaju tokama, a morske milje brojkama. Na toj karti tono izmjere i vide gdje se nalaze, ak i onda kada ne mogu vidjeti nikakvo kopno niti se zbog oblaka pojavljuju zvijezde. To pronalaze na karti povlaei udesnim umijeem krug od crte do crte, od toke do toke.154 Imaju mnoge druge sprave kojima odreuju morske pravce i svaki dan zasjedaju skupa savjetujui se o tomu. Poslije njih, najstariji je u upravljanju brodom komet, koji pomae i prvi koji prima zapovijedi onih koji nadgledaju. On je isto to i brodski pratilac i zauzima svoje mjesto ispod zapovjednikog posred greda na glavnoj palubi. Njemu gospodar priopava svoju namjeru, a on dosljedno usklauje cijelom radnjom. O vratu ima objeenu srebrnu pitaljku kojom daje do znanja koje radnje mornari moraju obaviti. Kada se u bilo koje vrijeme dana i noi zauje ta pitaljka, svi brzo tre odgovarajui vikom zvidau. On zapovijeda kada treba isploviti ili uploviti, spustiti ili podii sidra, podii ili skupiti jedra, zaveslati ili zaustaviti vesla, spustiti dubinomjer, stegnuti ili popustiti vezove. Njega se svi nii boje kao vraga. On, naime, lupa tapovima one koje hoe, kanjava akama i uetima. Nitko se ne usuuje mrmljati, jer na dani znak svi ustanu protiv onoga koji mrmlja. Vidio sam kako ti kometi ine neovjene okrutnosti kojima su kanjavali jadne veslae.155 Ispod njega po poloaju je onaj koji se zove barun, tj. brodski barun koji radi i djeluje na zapovijed kometa. Uvijek stoji uz glavni jarbol na sredini broda. I on o vratu nosi pitaljku za prijenos zapovijedi. On tri tamo gdje komet ne moe biti, zvidei, galamei i potiui na rad. On vodi glavnu brigu o uadima, jedrima i sidrima da uvijek budu pogodna i spremna. Na brodu imaju posebne povlastice i prava. Pod baronom je drugi, koji se zove dobarun, koji na njegovu zapovijed drugima nareuje i zapovijeda. Nakon njih dolaze neki koji se zovu kom154 155
Ta se vrsta procjene poloaja broda danas zove zbrojena plovidba. Komet o kojemu govori autor, kasnije, pa i danas, sluba je koju vri voa palube.
214
panji, tj. drugovi. Ima ih moda devet. Meu njima ima onih koji se istiu u odnosu na druge, a to su oni koji se kao make znaju kretati po uadima. Penju se po uetima vrlo brzo do koeva i u najgorim olujama uspravno tre po lantini, diu sidra ronei u dubokim vodama, vise i obavljaju vrlo opasne poslove. Obino su vrlo okretni i smioni mladii koji ne dre gotovo nita do svog ivota. Na brodu su takoer vrlo moni kao vojnici pod barunima. Pod njima su oni koji se zovu mornari. Oni pjevaju radei skupa, jer su brodski radovi vrlo teki i ne obavljaju se bez davanja ritma nadglednika i odgovora radnika. Tako oni sudjeluju s onima koji rade, pjevaju, potiu i groze se u poticanju udaranjem takta. Svojom spretnou podiu ak velike terete. Openito su stari i iskusni ljudi. Najnii se zovu galeote ili galeoti, prve ili druge latinske deklinacije, koje latinski zovemo veslaima. Oni sjede na veslakim klupama kako bi pokretali veslima. Ima ih mnogo i svi su snani. Obavljaju teke poslove. Na to ih potiu vikom, bievima i psovkom. Kao to se vie potiu konji da to jae uzbrdice vuku natovarena kola, tako i oni. Tako i ove bijednike, kada upru sve sile radei, jo vie tuku da se jo vie napinju. Gadi mi se pisati i zgraam se mislei na muke i kanajvanje onih ljudi. Nikad nisam vidio da ivotinje tako okrutno tuku kao njih. Nerijetko ih prisiljavaju da sa sebe do pasa skinu haljine i koulje te da rade golih lea i hrbata, kako bi ih remenima i bievima mogli tui. Ti su veslai ponajvema kupljeni sluge gospodara, ili su na drugi nain u bijednom stanju, ili zarobljenici, ili bjegunci sa zemlje, ili protjerani, ili izbjeglice ili nesretnici koji ne mogu ivjeti na zemlji niti su se u stanju prehranjivati. Kada postoji opasnost da pobjegnu, tada ih eljeznim okovima prikuju na njihove veslake klupe. Obino se radi o ljudima iz Makedonije i Albanije, Ahaje, Ilirika i Slavenske zemlje. Katkada meu njima ima Turaka i Arapa, koji pak skrivaju svoju vjeru. Nikada nisam vidio Nijemca veslaa, jer nijedan Nijemac ne bi mogao podnijetu tu bijedu. Oni su toj bijedi tako navikli da rade sporo i beskorisno ako ih se ne nadzire i tue kao magarce i psuje. Vrlo oskudno jedu i uvijek spavaju na veslakim klupama. Danju i nou su pod vederim nebom spremni na rad, a u nevremenu stoje posred valova. Obino su kradljivci i ne oklijevaju uzeti stvar koju nau, zbog ega ih esto vrlo teko kanjavaju. Kada ne rade, sjede i igraju na karte ili na kocke za zlato i srebro, izgovarajui pritom grozne psovke i kletve. Nikada nisam uo tako grozne kletve kao od tih ljudi na brodovima, jer nita ne rade, ni u igri ni u ozbiljnim stvarima, nego samo
215
najrunijim klevetama na Boga i svece. Katkad se meu njima nae potenih trgovaca koji se podvrgnu tom vrlo tekom ropstvu kako bi u lukama mogli prodavati robu. Neki su od njih postolari ili obuari koji u slobodno vrijeme na brodu prave obuu, haljine ili koulje. Neki su perai, pa na brodu za novac peru koulje i rupce. To openito rade svi veslai. Svi su trgovci i svaki od njih pod veslakom klupom ima neto za prodaju. To u lukama izlau na prodaju, a na brodu svaki dan meusobno trguju. Obino govore barem po tri jezika i to slavenski, grki i talijanski, a veina ih zna i turski. I meu veslaima postoji red. Jedni su nadreeni drugima. Oni u koje se ima vee povjerenje bivaju postavljeni kao uvari na ulazu u brod. Zovu se uvari. Neki su nadstojnici pramca, neki nadstojnici desne strane, neki lijeve strane, neki slue na krmi. Tima je najbolje. Na brodovima openito postoje tri ili etiri mladia koji ue trati po konopima i koji se nastoje uvjebati u drugim uzbudljivim poslovima. Ostali su, osim veslaa, neki topnici, neki trubai koji ujutro i naveer uvijek trube, i prije obroka i poslije njega, i u svim lukama. Neki su brodski istai i ukrasivai. Ima i brijaa, najmanje dvojica, koji su takoer lijenici i kirurzi. Ima i muitelja zloinaca. Oni kao dravni slubenici mue one koje vlasnik zapovjedi muiti. Ima i jedan asnik, vrlo ugledan na brodu, koga nazivaju pisarom, tj. pisaem. On dri popis imena svih osoba na brodu. Popisuje one koji ulaze u luku ili iz nje izlaze, rjeava svae oko amaca, naplauje uzimanje u najam nekih stvari i obavlja mnoge druge stvari. Openito je ovjek svima dosadan. Toliko o brodskim dunosnicima.156
156
Evagatorium, I: 122-127.
216
DESCRIPTIONS OF THE CROATIAN ADRIATIC COAST IN THE TRAVEL ACCOUNTS OF THE SWISS DOMINICAN FELIX FABRI (SCHMID) RECORDED IN 1480 AND 1483/84 STJEPAN KRASI
Summary On his voyage from Venice to Palestine and the Near East in 1480 and 1483/84, Felix Fabri (Schmid), a Swiss Dominican, visited a number of places along the east coast of the Adriatic- the towns of Pore, Rovinj, Pula, Osor, Zadar, Biograd, and Dubrovnik; and the islands of Prvi, Hvar, edro, and Korula. In an attempt to provide his readers with plenty of useful facts about the regions he traveled through, the author filled the pages of his diary with information ranging from geographical particularities to political conditions, along with detailed accounts of what he may have witnessed, heard, or experienced. A testimony of a most eventful journey, these accounts impress the reader with absorbing descriptions of the people he encountered, their language, customs, monuments, curiosities, inns, churches, relics of saints, etc. Fabris travel accounts reflect the authors particular interest in the climate, the flora and the fauna, the means of sea transport, including the elements of navigation. The genuine value of these or any other travel accounts does not merely lie in the fact that they describe actual events but that they also illustrate how much others knew or may well have known about us. Over the centuries, accounts such as these represented practically the only source of information on the Croats and their lands in the countries of western Europe.
. Anali Muljai, Dubrovnik Novi39 podaci (2001): o dubrovakom 217-260 nadbiskupu Ludovicu Beccadelliju
217
Izvorni znanstveni rad UDK 262.12(497.5) 929 Beccadelli, L. Primljeno: 1.6.2000.
NOVI PODACI O DUBROVAKOM NADBISKUPU LUDOVICU BECCADELLIJU ARKO MULJAI

SAETAK: Od ranih radova Josipa Torbarine o zaslugama dubrovakog nadbiskupa Bolonjca Ludovica Beccadellija (1501-1572) za razvoj talijansko-hrvatskih knjievnih i kulturnih veza prolo je sedamdeset godina. Potrebno je da se, u svjetlu novih saznanja, njegovi rezultati nadopune i revaloriziraju, te tako postanu shvatljivije neke pojave u naoj povijesti 17. stoljea (I. Bandalovi, B. Kai, P. Ritter-Vitezovi), nezaobilazne za svakoga tko se zanima za pretvaranje hrvatskog naroda u naciju.
Na ugledni komparatist, kroatist i anglist Josip Torbarina (1903-1986) otkrio je pred vie od sedamdeset godina ulogu Ludovica Beccadellija (1501-1572) u povijesti talijansko-hrvatskih knjievnih i kulturnih veza.1 Taj je ueni prelat proveo na dunosti dubrovakog nadbiskupa u Gradu nepunih pet godina (od 9. prosinca 1555. do nepoznatog dana u srpnju 1560. god.), no bio je u dobrim odnosima s Dubrovanima ne samo prije, nego i poslije tog perioda (pa i nakon to je papa Pio IV. u drugoj polovici 1564. god. imenovao, po njegovoj elji, opata benediktinskog samostana sv. Jakoba, Talijana Crisostoma Calvinija, njegovim nasljednikom). L. Beccadelli i njegov krug javljaju se i u nekim kasnijim Torbarininim djelima, tako npr.
1 Usp. Josip Torbarina, Fragmenti iz neizdatih pisama nadbiskupa Lodovika Beccadellija, 1555-1564. Dubrovnik 1/9-10 (1929): 320-340; Josip Torbarina, Jedan dubrovaki arhibiskup (Lodoviko Bekadeli, 1555-1560.). Nova Evropa 21/3 (1930): 180-192.
arko Muljai, umirovljeni je profesor Slobodnog sveuilita (Freie Universitt) u Berlinu. Adresa: Miramarska cesta 38/VI, 10000 Zagreb.
218
opirno (ali bez bitno novih podataka) u njegovoj londonskoj disertaciji (1931.)2 i, usput, najmanje u trima poslijeratnim studijicama.3 Njime se, od Hrvata, u novije doba bavio Mijo Brlek.4 Posveena mu je i jedna kratka leksikonska natuknica.5 Usput ga spominje i Kruno Prijatelj govorei o slikarskim djelima (Dubrovnik, ipan) njegova darovita prvog kapelana Pellegrina Brocarda.6 Iako je Torbarina bio prouio skoro svu tada postojeu literaturu7 i brojne neizdane rukopise (97 jedinica koje se sastoje od pisama i drugih od njega redigiranih tekstova to se uvaju u Parmi), nijedan od spomenutih znanstvenika nije naslutio da tekoe koje je Beccadelli imao s nekim rimskim dostojanstvenicima nisu nastale samo s razloga to mu navodno samo jedan papa (Pavao IV., 1555-1559), kako se Torbarina (eufemistiki) izrazio, nije bio osobito sklon.8 Istina je bila mnogo tee naravi: Beccadelli je od oko 1535. do smrti pripadao jednom neformalnom drutvu kvaziistomiljenika koji se nisu slagali s nekim tradicionalnim i(li) na Tridentskom koncilu proklamiranim miljenjima Katolike crkve na raznim poJosip Torbarina, Italian Influence on the Poets of the Ragusan Republic. London: Williams & Norgate, 1931: 243. Usp. prijevod Miroslava Bekera, Talijanski utjecaji na pjesnike Dubrovake Republike., u: Josip Torbarina, Kroatistike rasprave. Zagreb: priredio Slobodan Prosperov Novak, Matica Hrvatska, 1997: 329-488. Hrvatski prijevodi soneta (i njihovih dijelova) koje su izmijenili Ludovico Beccadelli (za vrijeme boravka u Dubrovniku) i Michelangelo (iz Rima) potjeu iz: Vladimir Nazor, M. Buonarroti, L. Beccadelli i Dubrovnik. Hrvatsko kolo 20 (1939): 113-123. 3 Usp. Josip Torbarina, Divo Marina Gundulia, dubrovaki humanist i dravnik, 15071589. Hrvatsko kolo 23 (1942): 168-182 (v. sad: J. Torbarina, Kroatistike rasprave: 204-215); Josip Torbarina, Oko engleskog prijevoda jedne urevieve pjesme. Zbornik radova Filozofskog fakulteta Zagreb, I. Zagreb, 1951: 651-706 (v. sad: J. Torbarina, Kroatistike rasprave: 267313); Josip Torbarina, Zoranieve Planine i ostale Arkadije Zadarska revija 18/5 (1969): 421433 (v. sad: J. Torbarina, Kroatistike rasprave: 104-117). 4 Mijo Ivan Brlek, Beccadelli, Lodovico. Hrvatski biografski leksikon 1 (1983): 562-565 (s tri slike od kojih jedna predstavlja Beccadellijev portret u boji koji je izradio Tizian (Firenca, Galleria degli Uffizi). 5 N. N., Beccadelli, Ludovico., Hrvatski leksikon, I. Zagreb: Naklada Leksikon i Leksikografski zavod Miroslav Krlea, 1996: 77. 6 Kruno Prijatelj, Za biografiju Pellegrina Brocarda, slikara nadbiskupa Ludovica Beccadellija. Radovi Instituta za povijest umjetnosti 8 (1984): 89-93. 7 Nedostajali su mu Daniele Farlati et Jacobo Coleti, Illyricum Sacrum, VI, Venetiis: apud Sebastianum Coleti,1800: 230-242, i jo neki manji naslovi, koje biljei M. I. Brlek, Beccadelli, Lodovico.. 8 Usp. J. Torbarina, Kroatistike rasprave: 213. Torbarina je tu neto blie istini nego u ranijem radu (J. Torbarina, Jedan dubrovaki arhibiskup: 182), u kome zapravo hoe rei da je njegovo imenovanje, po naelu Promoveatur ut amoveatur, bilo plod vete intrige zavidljivih dvorjan, kojima je cilj bio da prognaju Bekadelija na dalmatinske otoke.
2
. Muljai, Novi podaci o dubrovakom nadbiskupu Ludovicu Beccadelliju
219
drujima (dogmatika, moral, ekleziologija, praktina politika strategija i taktika u odnosu na pristae M. Luthera i drugih neposlunika koji su se u poetku smatrali evangelikom frakcijom unutar vrlo elastino shvaenog katolianstva da se, nakon viedesetljetnih diskusija, odcijepe od Katolike crkve i de iure). Glavne Beccadellijeve prijatelje (barem est) prikazao je P. Brocardo na jednoj velikoj freski koja je krasila salon nadbiskupskog ljetnikovca na otoku ipanu9 dok su se jo dvojica: kardinal Iacopo Sadoleto (1477-1547)10 i tada jedini engleski kardinal Reginald Pole (1500-1558)11 trebali njima pridruiti nakon to Carlo Gualteruzzi12 poalje iz Italije skice njihovih portreta,13 do ega, kako se ini,14 nije dolo. Kad Beccadelli
O toj je slici pisao Torbarina na nekoliko mjesta: J. Torbarina, Fragmenti: 321, 334; J. Torbarina, Jedan dubrovaki arhibiskup: 186; J. Torbarina, Zoranieve Planine (v. pretisak u J. Torbarina, Kroatistike rasprave: 112-113); J. Torbarina, Italian Influence (v. prijevod u J. Torbarina, Kroatistike rasprave: 347). Vidi i: Gigliola Fragnito, In museo e in villa. Saggi sul Rinascimento perduto. Venezia: Arsenale 1988: 21-23, 51-52, 63, 111. 10 Taj je kardinal, koga ne treba mijeati s Paolom Sadoletom, biskupom u junofrancuskom gradu Carpentras, bio pobornik pomirenja katolika i protestanata prije nego ne bude kasno. 11 Usp. o njemu bogatu literaturu koju navodi G. Fragnito, In museo e in villa (v. Indice dei nomi). Usp. i: N. N., Pole, Reginald. The New Encyclopaedia Britannica, vol. 9, Micropaedia. Chicago, 1995 (15. izdanje): 557. 12 O tom starom prijatelju L. Beccadellija ne postoji lanak ni u Enciclopedia Italiana (EI) ni u Dizionario Biografico degli Italiani. G. Fragnito, In museo e in villa: 100, sa alou primjeuje da mu dosad nije posveena nijedna ozbiljna monografija. Donekle mogu pomoi: Ornella Moroni, Carlo Gualteruzzi (1500-1577) e i corrispondenti. Citt del Vaticano: Biblioteca Apostolica Vaticana, 1984; Ornella Moroni, Corrispondenza Giovanni Della Casa - Carlo Gualteruzzi (1525-1549). Citt del Vaticano: Biblioteca Apostolica Vaticana, 1986. Potonja je knjiga sve prije nego ispravno izdanje. 13 Ludovico Beccadelli (Dubrovnik, 26. listopada 1559.) pie izmeu ostalog Gualteruzziju: ... Sono stato alla nostra Villa di Giuppana ... la quale m stata pi piacevole che laltre volte, havendola trovata pi bella del solito et con una compagnia mirabile che vi ha condotto un mio buon prete pittore dantichi et de moderni, et fra gli altri vi sono li nostri R.mi Sig.ri Contarino et Bembo, et Fracastoro et Sannazaro, et Navaiero, con Vinetia appresso, fra quali il nostro m. Michelagnolo vivo, et quasi ragiona. Talchio ne sto con molta consolatione. Et percha questa tela mancono anchora alcune braccia da tessere per compirla, vorrei che mi faceste havere il schizzo, se si potr, del nostro Ill.mo Polo (sic!), et di Mons.r Sadoletto (sic!), acci chin queste parti, ov il suo nome celebrato, sia ancho venerata leffigie con questi altri suoi colleghi (Autografoteca Campori, L. Beccadelli, n. 52, Biblioteca Estense, Modena; vidi G. Fragnito, In museo e in villa: 63). Zavretak tog pisma donosi M. I. Brlek, Beccadelli, Lodovico.: 564: Havevo in animo di far questa Accademia a Predalbino, ma a Dio piaciuto che si faccia in Schiavonia .... J. Torbarina, Jedan dubrovaki arhibiskup: 186, prepriava taj odlomak na hrvatskome. Dio koji se tie Michelangela prevodi: kao da je iv i samo to ne progovori. Po mom miljenju ta je ogromna slika, koja je predstavljala grupu slavnih ljudi iz antike i iz modernog doba, ukljuujui izmeu ostalih i Beccadellijeve prijatelje (J. Torbarina, Kroatistike rasprave: 112, kae da je u Beccadelliju Dubrovnik imao svog malog papu Julija II., zatitnika
9
220
spominje akademiju na ipanu, onda on misli, idealno, samo na tu sliku (na kojoj je dugovjeni Michelangelo (1475-1564) bio jedini jo ivi lan u asu njena nastanka).15 Time ne mislim rei da se dubrovaki intelektualci nisu osobno sastajali sa svojim nadbiskupom (i lanovima njegove svite) u nadbiskupskoj palai ili drugdje u Dubrovniku,16 iako na alost dokumenata koji bi to mogli nedvojbeno dokazati jedva da i ima (kako je razvidno iz
umjetnosti, a u Broccardu svog jako malog Rafaela), sadravala samo jednog tada ivoguglednika. Stoga mi se prijevod kao da je iv ne ini ispravnim. Mom shvaanju ide u prilog miljenje G. Fragnito, In museo e in villa, koja u Navageru (tako ga biljei na str. 51 i u indeksu, dok samo na str. 63 biljei Navaiero) vidi mletakog humanista i slubenog povjesnika Republike Andreu (1483-1529), a ne njegova prezimenjaka kardinala Bernarda (1507-1565), papinskog izaslanika na Tridentskom koncilu (koji je tada jo bio iv). Ostala su petorica vie manje poznata: Pietro Bembo (1470-1547) je uveni petrarkist i autor prve normativne gramatike talijanskog jezika te brojnih latinskih i talijanskih djela, koga je papa Pavao III imenovao, kao iskusnog diplomata, kardinalom (1539. god.), pa je tada Bembo naknadno bio zareen za sveenika. Tvrdolinijai (koji e neto kasnije Bembov uzor, t.j. F. Petrarcu, igosati etiketom dux et magister spurcarum libidinum) zamjerili su papi to imenovanje ali ga nisu mogli sprijeiti, jer su umjerenjaci u kardinalskom zboru tada imali veinu. Pravi oblik prezimena Contarino, tj. Contarini, odnosi se na venecijanskog uenog politiara i diplomata Gaspara C. (1483-1542), koga je takoer Pavao III. (1534-1549) imenovao kardinalom (1535.). Kako je tek nakon toga Contarini primio tonzuru i nie svete redove, a tek 1537. celebrirao prvu misu, on je ispoetka pripadao skupini koja se zvala cardinali preti. Usp. Gigliola Fragnito, Contarini, Gasparo. Dizionario Biografico degli Italiani 28 (1983): 172-192. On je igrao veliku ulogu u Beccadellijevoj karijeri, jer ga je iste godine uzeo za svog tajnika (radei taj posao sve do kardinalove smrti Beccadelli je stekao veliko diplomatsko i politiko iskustvo, kako emo kasnije vidjeti). Ostalu je dvojicu Beccadelli cijenio kao poznate i ope priznate autore pjesnikih (Iacopo Sannazzaro, 1455-1530) i, uglavnom, znanstvenih djela (Girolamo Fracastoro, 1483-1553) iz starije generacije. Treba pripomenuti da je J. Torbarina, Jedan dubrovaki arhibiskup: 186, pogreno naveo naslov glavnog Fracastorova pjesnikog djela koje se zapravo zove Syphilis sive de morbo gallico (1530). O Michelangelu (ije ime Beccadelli biljei u neknjievnom obliku Michelagnolo) svi znaju najnunije. 14 Ne postoji ni najmanja aluzija u dosad poznatim dokumentima da je do toga dolo. Treba dakle ex silentio fontium zakljuiti da nije. 15 Vidi biljeku 13. 16 Od svih uenih Dubrovana Beccadelliju je, ini se, bio najblii Divo Marina Gundulia. J. Torbarina, Fragmenti, ekscerpira iz njihove korespondencije pisma br. 2, 3, 12, te Beccadellijevo pismo guverneru grada Ancone Salvatoru Pacinu (od 2. svibnja 1556.) u kome mu preporua gospare Benedikta i njegova brata Diva Gundulia. Kad se Divo Gunduli u srpnju 1556. za stalno vratio u Grad, to se dopisivanje privremeno prekinulo. Ne znamo je li se Beccadelli okoristio njegovom ponudom da se za vrijeme velikih vruina (1556.) preseli u njegovu vilu u Gruu (nadbiskupski ljetnikovac na ipanu tek se 1557. poeo renovirati). Nakon odlaska iz Dubrovnika, Beccadelli se pismima javljao Gunduliu s raznih adresa (v. J. Torbarina, Fragmenti: pisma br. 83, 92, 95; J. Torbarina, Kroatistike rasprave: 213-214).
221
Torbarininih studija i iz jedne njegove formulacije).17 Nijedan od poimence na slici spomenutih Beccadellijevih prijatelja nije apostazirao; jedan je, zbog svoje vjernosti papi doivio teke neugodnosti u svojoj domovini (R. Poleu je engleski kralj Henrik VIII. (1491-1547), koji mu nije oprostio to mu nije odobrio, kod ive prve supruge, drugi brak, a jo manje to ga nije slijedio u otpadu od Rima, nego je iz Italije protiv njega djelovao, dao ubiti brata i majku),18 no neki drugi otili su mnogo dalje (jesu li neki od tih bili takoer prikazani na spomenutoj fresci, nije vie mogue ustanoviti).19 Zbog spomenutih razloga nee biti na odmet prikazati hrvatskom itatelju upotpunjenu Beccadellijevu biografiju, tim prije to, na alost, ni J. Torbarina ni M. Brlek nisu uzeli u obzir nijedno od brojnih djela o talijanskim nemirnim (blago ili ozbiljno) heterodoksnim katolicima koji za nau temu dolaze u obzir, a jo manje o istim (arci)hereticima20 (mislim, naravno,
Koliko su ovi mogli koristiti talijanske, provansalske i druge knjige koje je Beccadelli primao iz Italije, teko je rei. Vijesti koje daje J. Torbarina, Kroatistike rasprave: 348-349, vrlo su uopene. Vijest da u njegov dom dolaze ljudi da itaju talijansko pjesnitvo, i takoer latinsko i provansalsko (osobito Terencijeve komedije) nije, naalost, dokumentirana. Sve se uglavnom svodi na jedan talijanski sonet, koji je Beccadelliju posvetio Sabo Bobaljevi (vjerojatno pri Beccadellijevu odlasku za Italiju), i na sonet kojim je Beccadelli pokuao utjeiti Lucijana Kabogu zbog gubitka jednog roaka. Vrlo primamljivo zvui Torbarinina slutnja (J. Torbarina, Jedan dubrovaki arhibiskup: 187) da nije mogue precijeniti utjecaj koji mora da je on imao na sve one Gundulie, Guetie, Zamanje, Kaboge, Gradie, Ranjine, i druge Dubrovane, koje u pismima tako esto spominje , ali bi nju trebalo precizno dokumentirati za svaki sluaj ponaosob, a ne samo za jedan ogranak prvospomenutog vlasteoskog roda. 18 U The New Encyclopaedia Britannica: 557, itamo: ... Henry, in revenge for Poles treasonous activities, executed Poles brother, lord Montague, in 1538 and his mother in 1541 (iako je Pole bio bliski kraljev roak). Ope je poznato da je Henrik VIII dao smaknuti svog kancelara Thomasa Morea, kardinala Johna Fishera, dvije od svojih sedam ena i mnoge druge koji su mu politiki ili privatno bili nepoudni. 19 Beccadelli je bio previe pametan da bi o takvim nazonostima ostavio pismeni trag koji bi se mogao iskoristiti protiv njega u eventualnoj istrazi. Na licu mjesta to se danas ne moe ustanoviti, jer je ljetnikovac u ruevnom stanju i slui kao staja. 20 Usp. Gino Benzoni, Gli affanni della cultura. Intellettuali e potere nellItalia della Controriforma e barocca. Milano: Feltrinelli, 1979; Gigliola Fragnito, Memoria culturale e costruzione biografica. Beccadelli, Della Casa, Vettori alle origini di un mito. Urbino: Argalia, 1979; Gigliola Fragnito, Verso quali origini: il viaggio in Egitto di Pellegrino Brocardo, Rivista Geografica Italiana 86 (1979), 357-371 (vidi drugo izdanje u G. Fragnito, In museo e in villa: 109158); Gigliola Fragnito, Compositio memoriae: il museo di Antonio Giganti., u: Scienze, credenze occulte, livelli di cultura, Convegno internazionale di Studi (Firenze, 26-30 giugno 1980). Firenze: Istituto Nazionale di Studi sul Rinascimento, Leo S. Olschki, 1982: 507-533 (drugo izdanje, u G. Fragnito, In museo e in villa: 159-214, sadri i opsean Indice del museo di Antonio Giganti da Fossombrone, Milano, Biblioteca Ambrosiana, str. 175-214); Antonio Rotond, Carnesecchi, Piero. Dizionario Biografico degli Italiani 20 (1977): 466-476.
17
222
samo na naslove koji su izali za ivota Brlekova, odnosno Torbarinina).21 Tim su se djelima pridruila, nakon 1986., jo neka, vrlo znaajna,22 koja upotpunjuju poznavanje dijapazona djelovanja manjinske struje uz Beccadellija, a nisu bila iskljuivo njena.23 Toj su struji pripadali i neki kardinali, koji su bili odgovorni i za pripremanje i za tijek Tridentskog koncila (trajao je, uz prekide, od 1545. do 1563.), te za sprovoenje njegovih odluka, smjernica i inicijativa. Njihovi se grijesi nisu ticali samo crkvenog uenja, nego i linije (vrste ili blage prema protestantskim crkvama i odgovarajuim dravama). Beccadelli je, to nesamostalno (tj. kao tajnik kardinala Gaspara Contarinija), to osobno (npr. kao papinski delegat na Koncilu), vie puta sudjelovao na sastancima na kojima je stav rimsko-njemakih careva prema novim vjerama bio mnogo pomirljiviji nego onaj Katolike crkve (pa su oni koji im se nisu dovoljno opirali riskirali da budu proglaeni, bez obzira na vlastitu pravovjernost, carskim simpatizerima, ako ne i agentima). Prije nego prijeem na stvar, spomenut u da sam o vezama najvanijeg Beccadellijeva suradnika, tj. njegova tajnika Antonia Gigantija (Fossombrone, 1535.- Fossombrone, 1598) s Dubrovnikom pisao na drugom mjestu, s obzirom da su se skoro sve one ostvarile nakon odlaska nadbiskupa, Gigantija i skoro svih ostalih suradnika u Italiju (sredinom 1560. god.), veina, dapae, nakon Beccadellijeve smrti.24
Mijo Ivan Brlek je umro 1984. a Josip Torbarina 1986. godine. Usp. G. Fragnito, In museo e in villa (u kome su tiskana, s manjim preinakama, nova izdanja dvaju poglavlja, objavljenih prvi put 1979, odnosno 1982.): Gigliola Fragnito, La Bibbia al Rogo. La censura ecclesiastica e i volgarizzamenti della Scrittura (1471-1605). Bologna: Il Mulino, 1997; Alessandro Pastore, Flaminio, Marcantonio. Dizionario Biografico degli Italiani 48 (1997): 282 i 288; Adriano Prosperi, America e Apocalisse e altri saggi. Pisa-Roma: Istituti editoriali e poligrafici internazionali, 1999; Claudio Scarpati, Dire la verit al principe. Ricerche sulla letteratura del Rinascimento. Milano: Vita e pensiero, 1987 (osobito poglavlje Intorno alle Rime di Lodovico Beccadelli, 45-126). 23 Vrlo je zanimljivo kako su razne oporbene struje u talijanskoj Crkvi i filozofiji, npr. senakli u Viterbu, Modeni, Veneciji, Napulju (u posljednjem je panjolski filozof Juan de Valds, oko 1490-1541, bio vodea osoba), tumaili miljenje po kome je spas due mogu samo onima koji mu se nadaju iskljuivo od Boje milosti (ex sola fide; giustificazione per fede), jer dobra djela, ispovijed i dr. ne mogu pomoi onome koga je Bog u svojoj nedokuivosti predestinirao za pakao. Beccadelli i njegovi prijatelji i prijateljice (npr. pjesnikinja Vittoria Colonna) nisu se toliko udaljili od katolikog uenja makar su o takvim idejama razmiljali. 24 Usp. arko Muljai, Jako L. Sorkoevi kao opskrbljiva talijanskih kolekcionara (1580.-1581.). Dubrovaki horizonti 31/40 (2000); 20-28. Za godinu smrti vidi: F. Mozzetti, Giganti, Antonio. Dizionario Biografico degli Italiani (u tisku).
22
21
223
Nisam pokuao kontrolirati arhivska i druga vrela u knjigama Gigliole Fragnito,25 koja su, i to se tie dokumenata u Biblioteca Palatina i Archivio di Stato u Parmi, puno bogatija od onih koje je tu u svoje doba imao na raspolaganju ili samo iskoristio Josip Torbarina. Ona su i brojnija nego ona razvidna iz popisa koji donosi Giuseppe Alberigo.26 Moram spomenuti da In museo e in villa sadri pet priloga, od kojih su zadnja dva tiskana u drugom neznatno izmijenjenom, odnosno bogato dopunjenom izdanju. Prva su tri objavljena po prvi put. Zovu se: Ritornare al cuor suo, 11-28; Lultima visione: il congedo di Pietro Bembo, 29-64; Il ritorno in villa: la parabola di Ludovico Beccadelli, 65-108. Iako se autorica ne dri strogo kronolokog slijeda, iz matematikog znaenja rijei parabola vidno je da je imanje u Pradalbinu, koje je gens Beccatella uspjela sauvati, spona koja vee Beccadellija djeaka i Beccadellija starca. Tu je on u djetinstvu zavolio netaknutu prirodu i prve drugare, u mladosti uivao skupa s njima otia litterarum, da bi se tamo opet vraao u kratkim predasima koje su mu doputala esto dosadna i opasna negotia od 1535. do smrti. U svom nastojanju da dopunim sliku o njemu (to je neizravno, piui o Pellegrinu Brocardu, zapoeo Kruno Prijatelj),27 mogao sam birati dva puta: a) obraditi redom teme koje su ga privatno ili iz slubenih razloga zanimale (interes za egzotine kulture: Amerika, Etiopija, Egipat, Otomansko Carstvo itd.; zabranjene knjige i pitanja cenzure;28 Petrarca i jo tri velikana ije je ivotopise napisao,
G. Fragnito, In museo e in villa; G. Fragnito, La Bibbia al Rogo. Usp. Giuseppe Alberigo, Beccadelli, Ludovico., Dizionario Biografico degli Italiani 7 (1965): 407-412. 27 K. Prijatelj, Za biografiju Pellegrina Brocarda: 89-93. 28 Iako to danas zvui udno, od 1559. do 1758. god. (uz kratku liberalnu pauzu od 1564. do 1567.), kad je papa Benedikt XIV. dopustio da Talijani, laici i sveenici, smiju posjedovati prijevod Biblije na talijanskom jeziku (uz uvjet da je snabdjeven biljekama iz pera provjerenih katolikih autora), to oko 190 godina nije bilo mogue. Usp. G. Fragnito, La Bibbia al Rogo: passim, osobito 197-198. To je praktiki znailo da sve zabranjene knjige nisu ipso facto i heretike, kako je razvidno iz uputa sveenicima iz pera Francesca Toleda (1621.), gdje izmeu ostalog itamo: Hic tamen adverte, aliud esse legere libros prohibitos tantum, aliud libros haereticorum. Sunt enim multi libri prohibiti, qui non sunt haereticorum, ut Biblia in lingua vulgari, opera quorundam quae in Indice habentur, usp. G. Fragnito, La Bibbia al Rogo: 330. Sline su zabrane postojale (G. Fragnito ne kae do kada) u zemljama panjolskog i portugikog jezika. U ostalim, tj. u multikonfesionalnim dravama bili su doputeni prijevodi Biblije i(li) samo onih njenih dijelova (tzv. perikopa) koji se itaju u toku mise (izvaci iz psalama, poslanica i evanelja), kako vjernici i sveenici (od kojih brojni nisu znali latinski) ne bi bili oteeni u odnosu na svoje inovjerne sunarodnjake. G. Fragnito, La Bibbia al Rogo: 27, donosi dosta nejasno formulirane podatke o broju znalaca latinskoga god. 1513. (valjda u Europi), po kojima samo 10 laika razumije latinski.
26 25
224
zavrio ili poeo pisati u Dubrovniku,29 i dr.); b) dati prikaz njegove ivotne parabole u kojoj je neeljeni boravak u Dubrovniku bio vana stagione, za koju je priznao, bez lane kurtoazije, da je, slijedei Rimljane koji su brojili godine od osnutka Rima (ab urbe condita), i on brojio godine od dolaska u Dubrovnik.30 Nee biti na odmet istaknuti najvanije dionice njegova ivota i projicirati ih na najvanije datume u povijesti zapadne Europe, iji su one bile infinitezimalni dio. Bitna podjela zbila se za nj 1535. god., kada je postao tajnikom kardinala Gaspara Contarinija. Time je za nj zavrilo bezbrino doba u kome se mogao do mile volje baviti ne toliko studijem prava i filozofije, koliko latinskim i talijanskim pjesnitvom. Dva su perioda skoro podjednako duga (34 : 37 godina). Kako je Crkva u to doba sve vie trebala pravne kadrove a Beccadelli dobre prihode kako bi mogao vratiti stari sjaj svojoj osiromajeloj obitelji, motivi su im se slagali. Beccadelli je ubrzo shvatio da je za brzu karijeru potrebno da bude sveenik, bez obzira radi li se o Crkvi ili Papinskoj Dravi: Francesco Guicciardini (1483-1540) bio je vjerojatno zadnji laik koji se uspio uzdii na najvia mjesta u papinskoj diplomaciji i u upravi nekih gradova i pokrajina u Papinskoj Dravi (Stato Pontificio). Alberigo spominje da je Beccadelli nekoliko tjedana poslije smrti njegova poslodavca Gaspara Contarinija (koji je umro 24. kolovoza 1542.) prihvatio dunost generalnog vikara za biskupiju Reggio Emilia na zamolbu biskupa Marcella Cervinija (1501-1555) koji je, kao kardinal, bio nuno potreban u Rimu (u travnju 1555. Cervini e postati papa i umrijeti niti dva mjeseca kasnije).31
Beccadelli je u razdoblju od 1558. do 1559. zavrio biografiju G. Contarinija, koju je zbog smrti bio ostavio u nedovrenu stanju G. della Casa (1503-1556), napisao biografije P. Bemba i R. Polea, te prvu verziju ivotopisa F. Petrarce. One su prvi put mnogo kasnije tiskane. Usp. G. Alberigo, Beccadelli, Ludovico.: 411; G. Fragnito, In museo e in villa: 35, 43, 59 (i to 1746., 1753., 1799.). Poleova je tiskana prvi put nepoznate godine, a Petrarcina 1601 (1650). Neki prirunici navode da je napisao i ivotopis G. della Case bez konkretnih podataka (vjerojatno se radi o zabuni nastaloj s razloga to je dovrio zapoeti ivotopis G. Contarinija iz pera tog autora). Jo 1537. (usp. G. Alberigo, Beccadelli, Ludovico.: 408) napisao je u obliku pisma ivot Cosima Gherija, biskupa u Fanu, koji je izdahnuo na njegovim rukama, za koji se, na str. 413, kae da je tiskan u: Giambattista Morandi, Monumenti di varia letteratura tratti dai manoscritti originali di monsignor L. Beccadelli, arcivescovo di Ragusa, I-II (u 3 sv.). Bologna, 1797-1804., gdje su izala i ponovna izdanja svih etiriju vanijih biografija. Alberigo donosi i podatke o drugim i sljedeim izdanjima svih tih biografija, ali ni on ne spominje kad je izalo prvo izdanje Poleove. 30 Ab eius in Illyricum adventu; usp. J. Torbarina, Jedan dubrovaki arhibiskup: 186. 31 G. Alberigo, Beccadelli, Ludovico.: 409.
29
225
To je bila njegova prva pastoralna dunost. Nastupio je u studenome iste godine i ubrzo (Alberigo ne kae datum) shvatio da bi bilo dobro da primi tonzuru i nie svete redove. Je li i kada primio vie svete redove i celebrirao prvu misu, Alberigo ne kae, no sva je prilika da jest. Tako neto nije u ono doba bilo neubiajeno. Kardinal Gasparo Contarini (1483-1542) imenovan je na tu ast 21. svibnja 1535., nakon ega je primio tonzuru i nie svete redove, a tek u lipnju 1537., dakle s navrenih 53 godine, celebrirao je prvu misu (Beccadelli je vjerojatno bio u tome mnogo bri od njega). Pokuajmo sada dati okosnicu europske povijesti gledane iz Rima za doba 1535.-1572. Za to se vrijeme na Petrovoj stolici izmijenilo est papa, od kojih su se prva tri odnosila vrlo prijateljski prema Beccadelliju, dok su im preostala tri (osobito etvrti i esti) bili suta suprotnost. Zvali su se: Pavao III. (Alessandro Farnese), roen 1468., papovao od 1534. do 1549.); Julije III. (Gian Maria Ciocchi del Monte), roen 1487., vladao od 1550. do 1555.; Marcel II. (Marcello Cervini), roen 1501., papovao nepuna dva mjeseca u 1555.; Pavao IV. (Gian Pietro Carafa), roen 1476., papovao 1555.-1559.; Pio IV. (Giovan Angelo de Medici), roen 1499., vladao od 1559. do 1565.; Pio V. (Antonio Michele Ghislieri), roen 1504., vladao od 1566. do 1572.). S njima su vezani neki vani dogaaji u povijesti Crkve, koji su imali velikog utjecaja na povijest Zapadne i Srednje Europe (ne samo na njen katoliki dio). Pavao III. odobrio je osnivanje isusovakog reda (1540.), zapoeo protureformaciju i ponovno osnovao Rimsku inkviziciju (1542.) za koju se brinula Kongregacija Svetog Uficija, najvaniji od (kasnije sveukupno 14) rimskih dikasterija (slubeno se zvala Congregazione della Santa Romana e Universale Inquisizione, krae Congregazione del SantUffizio).32 On je organizirao i Tridentski koncil koji je, nakon dugih priprema, zapoeo radom u prosincu 1545. u gradu Trentu (koji je tada pripadao Svetom Rimskom Carstvu Njemake Narodnosti). Nakon dvaju duih
32 Usp. Adriano Prosperi, LInquisizione Romana., u: Giornata di studio Lapertura degli archivi del SantUffizio romano (Roma, 22 gennaio 1998). Roma: Accademia Nazionale dei Lincei, 1998: 15-29. Ti su arhivi bili de facto pristupani i prije slubenog otovorenja u 1998. god., tj. 1991.; ak nekoliko desetljea ranije neki su istraivai (meu kojima brojni ateisti i ameriki idovi) mogli u njima raditi na osnovi posebnih dozvola. O svojim iskustvima u radu u njima referirao je Adriano Prosperi, Una esperienza di ricerca allArchivio del SantUffizio., u: Rendiconti. Serie IX, Volume IX, Fascicolo 3, Roma: Accademia Nazionale dei Lincei, 1998: 433-468). Ta je kongregacija preuzela 1917. god. sve funkcije tada ukinute Kongregacije Indeksa da bi 18. studenoga 1965. god. bila preimenovana u Congregazione per la Dottrina della Fede.
226
prekida Koncil je zavrio radom u prosincu 1563. god. (preselio se bio u Bolognu 1547., prekinuo se 1549., da ga Julije III. ponovno smjesti u Trento 1551. godine, gdje je 1552. opet prekinut; zadnja mu je faza tu poela 1562.). Pio IV., koji je za razliku od Pavla IV. i Pija V. bio vrlo blag, nije volio Beccadellija, jer je u svojim mladim danima bio njegov prethodnik na dubrovakoj nadbiskupskoj stolici a da Grada nije ni vidio, dok se Beccadelli zadrao u Dubrovniku relativno vrlo dugo, da bi zatim na Koncilu izborio obvezu za sve (nad)biskupe da rezidiraju u svojim sjeditima. Pio V. je odvojio pitanja cenzure iz kompetencije Kongregacije Svetog Uficija i osnovao Kongregaciju Indeksa (Congregazione dellIndice) 1571/1572. godine.33 Kako saznajemo iz monografije Gigliole Fragnito,34 u 16. su stoljeu bila objavljena tri indeksa: indeks Pavla IV. (1559.), Tridentski indeks (1564.), koji je bio neto blai od prethodnoga, i indeks pape Klementa VIII. (1596.); bilo je i nekoliko verzija prvog, indeksa pape Siksta V., i zadnjeg indeksa, koje nisu bile tiskane ili su, premda tiskane, povuene u zadnji as. U periodu koji pratimo bilo je i nekoliko dogaaja koji su, barem za neko vrijeme, ouvali mir u nekim podrujima (Augsburg, 1555.), smanjili otomansku opasnost (Lepanto, 1571) i rasplamsali vjerske borbe u jednoj velikoj dravi (Bartolomejska no, 1572.), koje su prestale Nantskim ediktom (1598.). Da se vratimo Beccadelliju: nije opravdano smatrati ga u mladosti pripadnikom sljedbe koju G. Fragnito zove francuski hsuchistes, a u starijim godinama tzv. nikodemitom (tj. prikrivenim protestantom koji se u javnosti pravi katolikom). Njegova je osobnost bila mnogo kompleksnija, kao to e se vidjeti iz nekih dokumenata, ali katolikom nije nikad prestao biti (ni potajno). Prije nego prijeemo na pojedinosti, dodajmo da je bitno popravio svoje financije za vrijeme dvaju dvogodinjih nuncijskih mandata u Veneciji
33 Usp. Silvana Seidel Menchi, La Congregazione dellIndice., u: Giornata di studio Lapertura degli archivi del SantUffizio romano (Roma, 22 gennaio 1998). Roma: Accademia Nazionale dei Lincei, 1998: 31-45. Ta je kongregacija djelovala od 1572. do 1917. Njeni spisi tvore otada dio Arhiva Kongregacije Svetog Uficija koji zaprema 27 velikih dvorana. Upute za snalaenje dugujemo njenom arhivistu Alejandru Cifresu, LArchivio storico della Congregazione per la Dottrina della Febe., u: Giornata di studio Lapertura degli archivi del SantUffizio romano (Roma, 22 gennaio 1998). Roma: Accademia Nazionale dei Lincei, 1998: 73-84 (korisni su i svi ostali prilozi u aktima simpozija od 22. sijenja 1998.). 34 G. Fragnito, La Bibbia al Rogo.
227
(1550-1554). Tada je kod Tiziana naruio (za vlastiti novac) uveni portret i poduzeo sve to je bilo potrebno da otkupi nekoliko krasnih palaa u sreditu stare Bologne (Piazza Santo Stefano) koje su, u doba dekadencije njegove obitelji, bile prodane (to mu nije bilo suvie teko: zadnji su vlasnici pristali na manju cijenu, jer su kao idovi, silom tada uvedenih propisa (1555.) morali ii stanovati u geto). Istodobno, odnosno neto kasnije, bio je dovoljno financijski jak da se upusti u renoviranje raznih obiteljskih objekata u Pradalbinu, osobito ljetnikovca (Villa della Bora) za koji je bio emotivno vezan. Obje su se akcije nadovezale jedna na drugu za vrijeme njegova nadbiskupovanja u Dubrovniku, pa stoga jedan prilian dio tada datirane korespondencije nema veze s dubrovakom stvarnou (a ni mnoga pisma napisana ili primljena prije prosinca 1555. i poslije lipnja 1560. godine).35 Iz tih je razloga njegov privatni Parnas (koji bi po zdravoj logici bolje pristajao u Pradalbinu, gdje su ga mnogi od oslikanih, ako ne i svi, barem jednom posjetili), zalutao na ipan. Na alost ga odavna nema; izjeo ga je zub vremena. G. Fragnito s pravom istie da je Brocardo kao pozadinu odabrao Veneciju, a ne Rim.36 Beccadelli nije tako odluio iz neke posebne ljubavi prema Veneciji, nego zbog liberalnijeg ozraja koje je tu vladalo; u Rimu je, najkasnije nakon 1555. god., bilo nezamislivo da se visoki crkveni dostojanstvenici zanose ljubavnom lirikom (ili jo gorim pjesmotvorima rimskih poganskih pjesnika i njihovih humanistikih nastavljaa),37 odnosno
35 Usp. G. Fragnito, In museo e in villa: 65-108, osobito str. 72-75 (kljune su rijei za prvi problem casa del Giudeo; Florio Sforni, Giacomo Sforni) i str. 74-76 (kljuno je ime arhitekt i izvoditelj radova Bartolomeo Triachini). 36 G. Fragnito, In museo e in villa: 52. 37 Ve je 1538. G. P. Carafa, u povodu imenovanja P. Bemba kardinalom, navodno saopio tadanjem papi: Padre santo, noi non habbiamo in collegio di bisogno di huomini che sappiano fare i sonetti, usp. G. Fragnito, In museo e in villa: 29. Do 1553., kad je Ludovico Beccadelli pretiskao neka pisma svog dalekog srodnika Antonia Beccadellija-Bologna, nazvanog il Panormita (1394-1471), odvjetka istog roda koji se oko 1336. god. preselio na Siciliju, s vlastitim predgovorom De origine et nobilitate gentis Beccatellae, situacija se pogorala do te mjere da se Beccadelli nije usudio javno priznati ni autorstvo ni editorstvo, ve je dao na koricama upisati ime svog tada etrnaestogodinjeg neaka Pomponija Beccadellija. U pismu sirakukom biskupu Girolamu Beccadelliju Bologni, kome je ta knjiga posveena priznao je da je stvarni autor i editor. Slavni daleki roak bio je vrlo ugledan: izmeu ostalog osnovao je u Napulju Accademia Antoniana (koju je kralj kasnije preimenovao u Accademia Pontaniana); opasnost je leala u tome to je on bio i autor zbirke vrlo raspojasanih latinskih pjesama, koja je izala pod naslovom Hermaphroditus 1425. god. Nije se oito pristojalo da ugledni ovjek Crkve (tada papinski nuncij u Veneciji) javno figurira na knjizi autora koji je, u drugom djelu, svojom lascivnou nadmaio Katula i Marcijala.
228
- horribile dictu - da oni osobno stvaraju takva (ne)djela. No liberalna opozicija nije nikad prestala postojati (Petrarca nije, uz par izuzetaka, nikad dospio na Indeks kao npr. Boccacciov Decameron). Poto je za mnoge naslove postojala mogunost da se poprave (kategorija uvjetno zabranjenih knjiga koje su dobile oznaku donec corrigatur), cenzura je, kako je istakao Adriano Prosperi,38 imala (a da to nije htjela) pozitivnih posljedica: omoguila je stvaranje knjievne kritike i kritike, na vrelima bazirane povijesne znanosti. Znanstvenost i tolerancija moraju vrijediti za sve a ne samo za naprednjake (ili za one koji misle da su takvi ili se takvima samo prave). Stoga od ostvarenja elje pape Ivana Pavla II., da se svi vatikanski arhivi otvore za sve ozbiljne istraivae (nakon to je Leon XIII. u svoje doba (1881.) dopustio rad u arhivima Papinske Drave, faktiki reducirane na Vatikanski grad) moe biti samo koristi i za Katoliku Crkvu i za znanost, kako je to istaknuo u svom govoru od 22. sijenja 1998. kardinal Joseph Ratzinger, prefekt Kongregacije za Nauk Vjere (Congregazione per la Dottrina della Fede).39 *** U izlaganju Beccadellijeva ivota osnovica e mi biti citirana Alberigova natuknica, koju u korigirati i(li) dopuniti u nekim njenim nesuvislim ili previe letiminim dijelovima. Takvi su osobito prvi (1501-1535), doba od 1539. do 1540. i dubrovaki kvinkvenij od 1555. do 1560. godine. Ludovico Beccadelli rodio se u Bologni dne 29. sijenja 1501. kao prvi sin Pomponija i Prudenze ro. Mammellini, koji su potjecali iz vrlo uglednih plemikih obitelji. Alberigo ne kae kad je poeo studirati pravo, nego samo da je 1526. taj studij u rodnom gradu zamijenio studijem humanistikih znanosti (u tzv. litterae humaniores ubrajale su se onda knjievnost, filozofija i povijest) u Padovi. On ne vjeruje (to neki stari biografi tvrde) da je stekao doktorat iz pravnih znanosti. Gigliola Fragnito40 zna da se on ve 1519. zanimao za pjesnitvo i s veseljem primio stance (vjer. u rukopisu) pjesnika
38 Usp. Antonio Prosperi, La Chiesa e la circolazione della cultura nellItalia della Controriforma. Effetti imprevisti della censura., u: America e Apocalisse e altri saggi. Pisa-Roma: Istituti editoriali e poligrafici internazionali, 1999: 271-281. 39 Usp. Joseph Ratzinger, Le ragioni di unapertura., u: Giornata di studio Lapertura degli archivi del SantUffizio romano (Roma, 22 gennaio 1998). Roma: Accademia Nazionale dei Lincei, 1998: 181-189. 40 G. Fragnito, In museo e in villa: 57.
229
Giulia Camilla zvanog il Delminio (roen je oko 1480. u Portogruaru ili njegovoj okolici od oca Hrvata, izbjeglice iz Duvna, a umro 1544. u Milanu)41 koje mu je poslao zajedniki prijatelj Giovanni Agostino Fanti.42 Njegovu preokretu bitno su pridonijela ljetovanja u prirodi, gdje se uz itanje latinskih i talijanskih klasika moglo u miru meditirati s vrsnim kolegama slinih nagnua: u takve je spadao kasniji vrhunski knjievnik Giovanni della Casa (1503-1556), autor, izmeu ostalog, uvenog prirunika za krepostan svjetovni odgoj (Galateo), s kojim je proveo jedne ljetne praznike u njegovu rodnom kraju (Pian del Mugello, uz obalu rjeice Sieve, sjeveroistono od Firenze).43 Mnogo su mu se vie urezala u sjeanje, sve do u duboku starost, plandovanja na spomenutom imanju obitelji Beccadelli u Pradalbinu, gdje je bolje upoznao veliki broj prijatelja koji su mu trajno ostali vjerni.44 Padova u kojoj je, uz male prekide, studirao od 1527/28. do poetka 1535., pokazala se kao bitan inilac u njegovu obrazovanju i kao privilegirano motrilite za upoznavanje nove duhovnosti. Najugledniji meu njegovim profesorima bio je Pietro Bembo (1470-1547), koji se kasnije s njim sprijateljio (no nije tono da mu je Beccadelli, pa ni za kratko vrijeme, ikad bio tajnik, kako misli Mijo Brlek).45 Bembo se i s katedre i osobno, kao odani petrarkist, zanimao za staroprovansalsku knjievnost, pa je i tu ljubav prenio na svog studenta. U Padovi je Beccadelli drugovao s ve spomenutim
41 Usp. Giorgio Stabile, Camillo, Giulio, detto Delminio., Dizionario Biografico degli Italiani 17 (1974): 218-230; arko Muljai, Frane Petris kao izdava traktata o trgovini Dubrovanina Bene Kotruljevia (1573). Filozofska istraivanja 15/54-57/1-2 (1995): 157-168, tvrdi da je Camillo, koji se 1539. nalazio u looj financijskoj situaciji, pomiljao da poe u Hrvatsku kako bi unovio nasljedstvo ostalo nakon smrti njegove brae (no teko je vjerovati da je stigao u Duvno, kojim su neto prije bili zavladali Turci). 42 Na alost, ni Enciclopedia italiana ni Dizionario Biografico degli Italiani nemaju natuknicu o tom uenom prigodniaru. G. Fragnito, In museo e in villa: 77-78, 99, upuuje na dva Camillova pisma Beccadelliju (od 8. travnja i 23. rujna 1523.) koja je tiskala u svojoj recenziji korespondencije M. Flaminija, objavljene od Alessandra Pastorea (1978), u: Studi Veneziani, N. S., 4 (1980): 332. 43 Usp. o njemu: Claudio Mutini, Della Casa, Giovanni. Dizionario Biografico degli Italiani 36: 699-719. 44 G. Fragnito, In museo e in villa: 77-78, 99, spominje esnaest mladih ljudi od pera koji su tada, i kasnije, dolazili u Pradalbino. 45 M. I. Brlek, Beccadelli, Lodovico..
230
Contarinijem i Poleom, zatim s Alvisom Priulijem46 i s kasnijim heretikom M. Flaminijem.47 Zbog oeve smrti morao je nekoliko mjeseci, na razmei 1528. i 1529., boraviti u Bologni, to je iskoristio za sluanje predavanja Romola Amasea.48 Na povratku, doveo je u Padovu i uveo u studentski ivot mladog Pistojca Cosima Gherija,49 koji je elio proiriti svoje obrazovanje prije preuzimanja biskupske dunosti u Fanu (iako je dobio imenovanje ve 1530., Gheri je ostao u Padovi due od Beccadellija, tj. do 1536.). Svih tih godina a esto i kasnije njih dvojica i mnogi spomenuti i nespomenuti kolege i znanci meditirali su i pjesnikovali preko ljetnih praznika u Pradalbinu. Ocijenivi dobro njegovu nadarenost i viestruke sposobnosti, P. Bembo i A. Priuli savjetovali su G. Contariniju, koji je 21. oujka 1535. imenovan kardinalom, da uzme Beccadellija u svoju familiu50 kao tajnika. Nakon kratka opiranja Beccadelli je prihvatio tu dunost i time se vezao za jednu od najznaajnijih osobnosti tadanjeg jo neraskoljenog katolianstva. U kolovozu je stigao u Veneciju, odakle su on i njegov ef krenuli za Rim. U Rimu se sprijateljio s tajnicima kardinala A. Farnesea (Bernardinom Mattei46 Alvise Priuli (1497-1566) bio je ugledni prelat, dobar poznavatelj istonih jezika, papin nuncij u Engleskoj i intimus R. Polea, kojeg je pratio na raznim slubenim putovanjima (u Francusku, Englesku, Njemaku i u Trento). Na alost, Enciclopedia italiana nema o njemu posebne natuknice, nego ga spominje u kolektivnom lanku o toj slavnoj mletakoj obitelji (usp. Enciclopedia italiana di scienze, lettere ed arti 28 (1935): 253-254). Vidi zasad monografiju: Pio Paschini, Un amico cardinale Pole: Alvise Priuli. Roma, 1921. 47 G. Fragnito, In museo e in villa: 33. Usp. A. Pastore, Flaminio, Marcantonio. 282-288. Flaminio (roen 1498.) umro je relativno mlad u rimskoj kui kardinala Polea 17. veljae 1550. 48 O tom uvenom grecistu i latinistu (1489-1552), ija su predavanja u Bologni odnosno Padovi sluali i brojni stranci (Maari, Poljaci i R. Pole), usp. Rino Avesani, Amaseo, Romolo Quirino. Dizionario Biografico degli Italiani 2 (1960): 660-666. 49 Na alost ni taj produhovljeni intelektualac nije dobio natuknicu ni u Enciclopedia italiana, ni u Dizionario Biografico degli Italiani. G. Fragnito, In museo e in villa: 11, naslovila je prvi prilog poetkom njegova pisma Beccadelliju (Fano, 18. veljae 1537); usp. str. 11: Ritornare al cuor suo, dove si vede limmagine dIddio: sono queste le parole con cui Cosimo Gheri, riprendendo la concezione di matrice agostiniana, secondo cui il vero tempio di Dio il cuore delluomo, invitava Ludovico Beccadelli nel 1537 a lasciare la corte di Roma e a rifugiarsi nella meditazione e nella contemplazione divina sui colli bolognesi, nella villa di Pradalbino. Vidi i: G. Fragnito, In museo e in villa: 35-37, 100-101, s podacima o brojnim pismima koja je C. Gheri poslao ili primio u trogou 1535.-1537. 50 Termin familia rabio se tada u rimskom smislu (kuna zajednica). Sainjavali su je ne samo krvni srodnici, nego i posvojad, te umni (fami(g)liari) i fiziki (servitori) suradnici, a svima je upravljao, kao neko pater familias, dotini velikodostojanstvenik.
231
jem i Marcellom Cervinijem). Prijelaz u novi, kurijalni, ambijent, koji se podosta razlikovao od humanistikog padovanskog, nije mu lako pao. Naavi neku izliku, 1536. se vratio u Padovu da nastavi studij s Gherijem, ali je ubrzo uvidio da to nema smisla, jer se Gheri odluio da konano preuzme fansku dijecezu (gdje je malo nakon toga, 24. rujna 1537., umro u Beccadellijevoj nazonosti).51 Konano je sazrio u dvogou 1536.-1537., shvativi da je krajnji as da se Crkva iznutra samoinicijativno reformira, na emu su osobito radili Pavao III. i G. Contarini. Bitnim mu se uinila reforma Rimske Kurije i osposobljavanje biskupa za izazove novog vremena, za to je bio preduvjet obvezna rezidencija u sjeditu biskupije. Tim je mislima vodiljama Beccadelli ostao vjeran do kraja ivota, i u duobrinitvu i u istupima s koncilske govornice u Trentu. U Contarinijevoj biografiji, koju je Beccadelli napisao u Dubrovniku (kolovoz-listopad 1558.), Beccadelli je bio miljenja da Koncil zapravo ne bi bio potreban da neprijatelj slave Boje nije omeo papu da sprovede u djelo programski spis Consilium de emendanda ecclesia, koji je skupina kardinala pod Contarinijevim vodstvom bila formulirala krajem 1536. i poetkom 1537. god.52 U drugoj polovici 1538. god. Beccadelli se sa svojim efom nalazio uz papu u pohodu Nizzi. Dvostruko due (oko est mjeseci, od oujka do rujna) trajalo je njegovo izbivanje iz Rima idue godine: bio je odreen da prati kardinala Polea kao papinskog legata na dvor Karla V. (Madrid), to se nije ostvarilo jer su iz nepoznatih razloga bili blokirani i prisiljeni da sprovedu to vrijeme u gradu Carpentras (Juna Francuska) koji je sa svojom okolicom (tzv. Comptat Venaissin) i s oblinjim mnogo veim Avignonom meunarodno pravno pripadao Svetoj Stolici, koja je tu eksklavu bila kupila ili dobila na dar od provansalskih vlasti krajem 13. i poetkom 14. st. (odlukom francuske revolucionarne vlasti iz 1791. god. to ozemlje tvori istoni dio departmana Vaucluse). U tom lijepom krajoliku, koji sadri nekoliko svim petrarkistima svetih mjesta (Avignon, izvor rijeke Sorgue u dnu doline Vaucluse, Mont Ventoux na kome je Petrarca filozofski planinario i dr.), dogodila se Bec51 Kako nas obavjetava G. Alberigo, Beccadelli, Ludovico.: 408, Beccadelli je iste godine napisao njegov ivotopis, tiskan zadnji put u G. Morandi, Monumenti. 52 G. Fragnito, Contarini, Gasparo., dri da je Pavao III. ocijenio taj spis utopistikim. Alberigo meutim citira Beccadellijevo miljenje, uneseno u Contarinijevu biografiju koju je napisao u Dubrovniku (od kolovoza do listopada 1558. god.) i koje su dijelili mnogi suvremenici, da je razlog bio druge naravi (...fece il nimico della gloria di Dio, et bene nostro, che altri consigli et faccende del mondo disviorno il buon proposito del pontefice dalla esecutione...).
232
cadelliju jedna ne sasvim platonska romansa: zaljubio se u lijepu Elisu Gallas i ona, jo jae, u njega (nije jo bio klerik). Parfimirana pisma sa stihovima, koja joj je Beccadelli slao vrativi se u Rim (i koja joj je itao biskupov tajnik Ranieri Lalatta, jer je Elisa bila nepismena), nisu je bila u stanju umiriti (ponajmanje Lalattine utjene rijei da moe biti sretna to e joj tako biti osigurana inae nemogua besmrtnost na ovom svijetu).53 Sve je zavrilo time da su joj obiteljski prijatelji nali mua, to nije bilo teko jer joj je Beccadelli platio miraz. Iako je za njegovu karijeru bilo tu vanije dugo drugovanje s dva kardinala (Poleom i Sadoletom), on se i u kasnijim godinama sjeao te epizode u mitskoj Provansi, u kojoj mu se inilo da je naao ideju Zemaljskog raja. Tada je (1560.), star i sijed, bio skoro doivio ak dvije preobrazbe.54 Gigliola Fragnito jedina je obradila taj dio njegova ivota,55 o kome Alberigo i Brlek ne kau gotovo nita. Pole i Beccadelli su se vratili u Rim u listopadu 1539. preko Verone, gdje su se sreli s naprednim biskupom Gian Matteom Gibertijem.56 Bez kore53 O tadanjem biskupu Carpentrasa, Iacopu Sadoletu (1477-1547), koji 12. prosinca 1536. posta kardinalom, osnovne podatke daje Angiolo Gambaro, Enciclopedia italiana di scienze, lettere ed arti 30 (1936): 425-426. Iako je imao kao koadjutora svog roaka Paola Sadoleta, I. Sadoleto je do 1544. stalno putovao izmeu sjedita svoje biskupije i Rima; konano ju je prepustio njemu. I on je bio iskusan u diplomatskoj slubi i posredovao u delikatnim pitanjima izmeu pape Klementa VII. (1523-1534), odnosno Pavla III. i najveih monika onog doba (cara Karla V., odnosno francuskog kralja Franje I.). U to se doba nalazio u Carpentrasu. Beccadellija je iz Rima 28. travnja 1539. B. Maffei bio upozorio di darsi piacere platonicamente intorno ai luoghi celebrati dal Petrarcha con la sua Madonna Laura, ali bez uspjeha. Gigliola Fragnito je bolje od jednog lokalnog povjesniara (Fernand Benoit, L. Beccadelli Carpentras et ses amours avec Elisa Gallas. Mmoires de lInstitut historique de Provence 1 (1924): 7-11) rekonstruirala taj flert, jer je on raspolagao samo s pismima P. Sadoleta a ne i s pismima Ranierija Lalatte; usp. G. Fragnito, In museo e in villa: 37, 56-57 (svega 6 pisama). 54 Beccadelli je oko pet mjeseci nakon odlaska iz Dubrovnika pisao P. Sadoletu 29. prosinca 1560. da Europa ne zna to je izgubila u dvama tada pokojnim kardinalima s kojima se on, sad nakon 21 godinu, star i sasvim sijed, zatekao u Carpentrasu. G. Fragnito, In museo e in villa: 36, daje, na alost, samo odlomke iz tog pisma (...quei due gran specchi... che potevano illustrare Europa se ne fosse stata degna... la memoria de quali m stata et star sempre con gran dolcezza nel cuore; navodno je skoro izvrio ... una metamorfose dItaliano in Schiavone, per non dir Turco... U pismu istome iz Trenta (5. veljae 1562.) priznao je da mu ne malu utjehu stvara sjeanje na Provansu, gdje mu se uinilo da je naao lIdea del paradiso terrestre; G. Fragnito, In museo e in villa: 39. 55 G. Fragnito, In museo e in villa: 36-37, 56-57. 56 Osnovne podatke o Gian Matteu Gibertiju (1495-1543) daje Pietro Tacchi Venturi, Enciclopedia italiana di scienze, lettere ed arti 17 (1933): 96. I on je bio u diplomatskoj slubi. Slabo je savjetovao Klementu VII. da se udrui s Franjom I. protiv Karla V. To ga je stajalo kardinalske titule, u emu je papu sprijeio Karlo V.
233
spondencije na liniji Carpentras-Rim, koju je iskoristila Gigliola Fragnito, ne bismo znali o Beccadelliju gotovo nita sve do poetka 1541. kad ga sreemo, s Contarinijem, na Dravnom saboru u Regensburgu (sijeanjkolovoz 1541.), na kome je Beccadelli upoznao uivo protestanske ideje (i koji je zavrio kao zadnji, neuspjeli pokuaj pomirenja). Alberigo datira u tu godinu lektiru heretikog spisa Beneficio di Cristo (iz pera Benedetta da Mantova),57 koji je Beccadelliju stigao u Flaminijevoj preradbi. Diplomatski neuspjeh u Regensburgu imao je posljedica i za Contarinijevu karijeru. On je premjeten na manje vanu administrativnu dunost, tj. postao je papin legat58 za Bolognu, pa je tako i Beccadelli imao prilike da u praksi stekne rutinu potrebnu u upravljanju Papinskom Dravom. Ta je faza bila kratka; zavrila se nakon nepunih est mjeseci Contarinijevom smru (24. kolovoza 1542.). Beccadelli je sad trebao traiti novi posao. Prilika mu se brzo ukazala. Kako je ve reeno, prihvatio je ponudu kardinala Cervinija da bude njegov generalni vikar u biskupiji Reggio Emilia i na tu dunost nastupa u studenome 1542. Shodno pastoralnom zadatku, postaje klerik. Iako je u oujku 1544. bio, na prijedlog dotinog kaptola, potvren, odlazi u travnju iste godine za tajnika kardinala G. Moronea
A. Pastore, Flaminio, Marcantonio. 285, kae da je Flaminio samo revidirao taj spis koji se pripisuje Benedettu da Mantova. 58 Termin legato ima u ono doba dva znaenja: 1. papinski izaslanik u inozemstvu (nuncij, tal. nunzio, najvii je stupanj te dunosti, tj. izaslanik pri nekom vladaru); 2. upravitelj nekog grada i(li) okruga u onom (najveem) dijelu Papinske Drave, koji nije pripadao tzv. Patrimonium Petri (tj. Rimu i najblioj okolici). U to je doba Beccadelli postao jo blii velikom Contariniju koji je predosjeao skoru smrt. O svom duevnom stanju pisao je Carlu Gualteruzziju (za koga se na alost zna samo da mu je uz G. A. Fantija bio sve do smrti vjeran i da je zasluan za prvotisak anonimne zbirke novela iz 13. st., koju danas zovemo Novellino; on ju je objavio 1525. god. u Bologni pod naslovom Ciento novelle antike /sic/) 29. srpnja 1542. na Rim: Vi dir il vero: io mi risolvo che pi sano sia il credere con le femminuccie et studiare Aristotele et Platone, che landarse intricando in tanti nuovi dogmi, et cos pericolosi, usp. G. Fragnito, In museo e in villa: 17, 26. Zaudo je 16 godina kasnije, piui Petrarcin ivotopis (Dubrovnik, 1558.) i hvalei njegovu duhovnost u Senili i u De sui ipsius et multorum ignorantia, tvrdio da je vjera u Isusa vrednija che Platone e Aristotele e Cicerone con tutto il saper loro i poelio da Petrarca, koga su neki pismoznanci zvali dux et magister spurcarum libidinum (G. Fragnito, La Bibbia al Rogo: 213), poslui njima kao primjer: ...Attese pi a ben vivere cha ben parlare... E Dio volesse choggi d, che sono cos svegliati gli intelletti e le lettere con tanta copia delibri, si ritrovassero molti di quelli che di religionsi fanno professione, i quali fossero non dico di s chiaro ingegno, ma di tanta bontade e amore verso Dio e il proximo, usp. G. Fragnito, In museo e in villa: 17, 26. Naravno, mislio je na djela starog Petrarce.
57
234
(1509-1580),59 koji je upravo bio imenovan legatom za Bolognu. ini se da struja na koju se oslanjao Pavao III. nije raspolagala s dovoljno iskusnih kadrova za razne hitne poslove, jer mu taj papa povjerava u tijeku iduih 12 mjeseci jo etiri dunosti, od kojih je samo prvu apsolvirao u potpunosti, a etvrtu donekle. Radilo se o: reformi dominikanskog samostana Svetih Ivana i Pavla (Venecija), sudjelovanju, sa efom, na Dravnom saboru u Wormsu, preuzimanju odgoja papina neaka Ranuccia Farnesea koji je bio predvien za kardinala i imenovanju za jednog od tri legata (ostala su dva bili Cervini i Pole) za Koncil koji je uskoro trebao poeti u Trentu. Beccadelli je u Trentu boravio (uz jedan dui prekid kad je morao doi u Rim po zadnje upute) od 24. travnja do 7. listopada 1545., kad je morao u Maceratu kako bi pomogao spomenutom papinom neaku, imenovanom za legata oblasti Marche. Taj mu je bio zahvalan (ili se htio od njega osamostaliti), pa je Beccadelliju ishodio imenovanje za biskupa vrlo sitne biskupije Ravello (kod Amalfija) 27. svibnja 1549. Pavao III. mu nije dopustio da nastupi na tu dunost, jer mu je kanio povjeriti vrlo uglednu nuncijaturu u Veneciji, to nije, zbog nagle smrti, uradio on, nego njegov nasljednik Julije III. (4. oujka 1550.). Bilo mu je od obadvojice zabranjeno da se odree Ravella, jer je nova sluba slovila kao provizorij (od jednog do tri dvogodinja mandata). Spomenimo usput da se Beccadelli, uz svoje brojne poslove, stizao i zanimati za novootkrivene ili tada bolje upoznate izvaneuropske zemlje. Tako je na vlastiti zahtjev dobio jo 1535. od C. Gualteruzzija iz Rima (dakle, kad je jo ivio u Padovi) jedno vjerojatno tiskano pismo delle cose de las Indias,60 1548. je napisao prvi, kako Fragnito misli,61 sonet u Kolumbovu ast, a nekako u isto doba preradio je (ostala je u rukopisu) Historia di Ethiopia
59 Usp. Giuseppe Paladino, Morone, Giovanni. Enciclopedia italiana di scienze, lettere ed arti 23 (1934): 866-867. Studirao je pravo u Padovi, rano postao sveenik i, 1529., modenski biskup. Iao je kao papin legat francuskom kralju Franji I. da ga nagovori na mir, a zatim Ferdinandu I., te na dravne sabore u Hagenau/Speyer (1539), Worms (1540/41) i Regensburg (1541). Kardinal postaje 2. lipnja 1542., a malo nakon toga predsjednik Tridentskog koncila. Kao legat za Bolognu (1545-1548) je opozvan, jer se sumnjalo da je favorevole allImperatore. Neko vrijeme novarski biskup pa legat na Dravnom saboru u Augsburgu (1555.). Pavao IV. ga dade uhititi i zatvoriti u Castel SantAngelo kao carevca sklonog herezi (31. svibnja 1557.). Novi ga papa Pio IV. oslobodi i alje da predsjeda zadnjim sjednicama Koncila (1562-1563). Dvaput ozbiljan kandidat za papu u konklavima od 1565. i 1572., ali bez uspjeha. 60 Usp. G. Fragnito, In museo e in villa: 157. 61 Usp. G. Fragnito, In museo e in villa: 157. Dok je Vittorio Cian datirao taj sonet izmeu 1530. i 1550. Vittorio Cian, La pi antica lirica, inedita, su Cristoforo Colombo. Nuova Antologia, ser. IV, 94 (luglio 1901): 89-93. Fragnito je nala dokaz da ga je Beccadelli sastavio 1548.
235
Francesca Alvareza, pri emu mu je pomogao etiopski monah Seyn Tasf (u Italiji poznat kao Pietro Indiano), koji se iz samostana Dabra Libns (u etiopskoj pokrajini oja) bio preselio u Rim.62 U Veneciji je Beccadelli ostao, makar nije elio, kroz dva mandata (od 17. oujka 1550. do malo nakon brevea od 16. lipnja 1554., kojim ga je Julije III. imenovao vikarom in spiritualibus za rimsku biskupiju i ujedno mu povjerio dunost prefekta (bilo ih je etiri) sa zadatkom da se brine za dovrenje bazilike sv. Petra. Kako je u Veneciji prije njega nuncij bio (kroz est godina) prijatelj mu G. della Casa, Beccadelli je znao da ga ekaju mnoge neugodnosti i otpori od strane Senata i drugih mletakih vlasti. One su esto dolazile u sukob sa Svetom Stolicom jer su zastupale jurisdikcionalistiko naelo (tj. primat laikih vlasti u sluajevima gdje se Republika i papa razilaze u organizacijskim pitanjima crkvenih ustanova; bezbroj puta prije i poslije 1550. Republika je bila kanjena interdiktima, koji su ukinuti nakon izrade kompromisnih rjeenja), nisu doputale prolaz papinskih vojnih jedinica u tree zemlje ni ulazak u saveze i ratove neinteresantne za Veneciju. Konano - amarum in fundo - nisu olako doputale da se heretici s boravitem u Republici izrue Meunarodnom sudu, (tj. Inkviziciji u Rimu), ako je ikako bilo mogue da se njima pozabave mletaki sudovi (i zatvori). Zanimljivo je da je u natuknici o G. della Casi Claudio Mutini posvetio tim sukobima deset gustih stranica,63 dok je Alberigo analognim pitanjima Beccadellijeve nuncijature (koja je, istina, bila za dvije godine kraa) posvetio samo desetak redaka. Oito je da tu postoji istraivaki deficit koji bi trebalo ukloniti polazei od zbirke izvjea koja su nunciji iz Venecije slali u Rim, na emu je poeo raditi Adriano Prosperi,64 koji je iz njih
Usp. G. Fragnito, In museo e in villa: 121, 157. Fragnito pie njegovo ime Sion. Bio je lan antuninskog reda koji je osnovao sv. Antun (Veliki) Opat za koptsku crkvu (Egipat i Etiopija). Enciclopedia italiana ga spominje kratko u prilogu Antoniani. (sv. 3: 552) s podatkom da su za Siksta IV. (1471.-1484.) prvi antunini doli u Rim i bili smjeteni u hospiciju Sv. Stjepana iza bazilike Sv. Petra, koji je po njima dobio puko ime Santo Stefano dei Mori. Prije Tridentskog koncila nije se diskutiralo o njihovoj pravovjernosti, pa su smjeli misiti u rimskim crkvama. 63 C. Mutini, Della Casa, Giovanni.: 703-713. 64 Adriano Prosperi, Lelemento storico nelle polemiche sulla santit., u: America e Apocalisse e altri saggi. Pisa-Roma: Istituti editoriali e poligrafici internazionali, 1999: 321-341 (326) citira ekspresno pismo (dispaccio) Ludovica Beccadellija od 13. kolovoza 1552. prema: Franco Gaeta (ur.), Nunziature di Venezia, vol. VI (2 gennaio 1552 - 14 luglio 1554). Roma, 1967: 142 ss. Vidi i: Adriano Prosperi, Tra mistici e pittori: Vittoria Colonna., u: America e Apocalisse e altri saggi. Pisa-Roma: Istituti editoriali e poligrafici internazionali, 1999: 367-379 (372). Za cijeli period vidi: Pio Paschini, Venezia e linquisizione romana da Giulio III a Pio IV. Padova, 1959: 31-114.
62
236
saznao kako je Beccadelli u kolovozu 1552. sprijeio da praznovjerna masa raskomada odjeu popularnog fra Mattea da Bascio prije pokopa (jer je bio smatran sigurnim svecem iako je trebalo saekati rezultat procesa za kanonizaciju). Prosperi zna, bez navoenja datuma (to se moglo desiti i dok je Beccadelli studirao u Padovi), da je on meditirao na Petrarcinom grobu u Arqu, danas Arqu Petrarca (selu na Euganskim breuljcima kod Padove).65 Nova rimska zaduenja odgodila su jo jednom Beccadellijev nastup u Ravellu. Jo ga je vie udaljila od njegova ostvarenja naredba da prati kardinala Moronea na Dravni sabor (Reichstag) u Augsburg (oujka 1555.) s tim da mu tu bude zamjenikom u sluaju da Morone mora otputovati. Cijela se stvar izjalovila jer su obojica, na vijest o papinoj smrti, napustila Augsburg nakon samo tjedan dana. Putem je Beccadelli imao prilike da iz Verone estita novom papi Marcelu II. (17. travnja). Malo nakon toga (30. svibnja iste godine) iz Bologne je estitao Pavlu IV. Dodajmo usput da je u Veneciji Beccadelli bio naao odmah prve godine vrijednog suradnika, kasnijeg odanog tajnika koji ga je vjerno sluio 23 godine i kasnije napisao njegov ivotopis. Zvao se Antonio Giganti, bio je roen 1535. u Fossombrone (Pesaro), gdje je i umro 1598., i nije bio Dubrovanin, kako je mislio Serafin M. Crijevi Cerva.66 Vrativi se u Rim, Beccadelli je opazio duboke promjene koje su se bile zbile u samo nekoliko tjedana novog pontifikata. Novi je papa bio beskompromisan, pa je tako i za njegovo mjesto bio naao drugu osobu, a njega je imenovao, vodei rauna i o eljama Dubrovana koji su, nakon G. A. Medicija (koji nije nikad doao u Dubrovnik), odbivi prihvatiti Sebastiana del Portico koga je on bio izabrao za svog nasljednika, traili umna, vrijedna i uena biskupa za koga se znalo da e u Gradu i rezidirati. Josip Torbarina donosi o cijeloj toj zavrzlami dosta podataka koje talijanski istraivai ne poznaju. Pri tom ih Croatica non leguntur ne opravdava, jer je Torbarina
A. Prosperi, La Chiesa: 278. O tom provansalistu i starinaru-muzealcu vidi: . Muljai, Jako L. Sorkoevi: 20-28, te G. Fragnito (1982. i 1988.), koja se poziva na staru monografiju Cesarine Violi (Antonio Giganti da Fossombrone. Modena, 1911). Nitko se od suvremenih istraivaa nije osvrnuo na Crijevia osim Stjepana Krasia. Usp. Stjepan Krasi (cur.), Seraphinus Maria Cerva, Bibliotheca Ragusina in qua Ragusini scriptores eorumque gesta et scripta recensentur, I. Zagrabiae MCMLXXV: 106-107 (Antonius Gigante). Glavni mu je povod bio da je u Dubrovniku postojala obitelj Gigante koja je izumrla u 17. st. (a bila je u srodstvu s Maibradiima).
66 65
237
1931. o tome pisao i na engleskom.67 Beccadelli je brzo shvatio da je to novo imenovanje, i pored toga to je Dubrovnik plemenit grad, bilo za nj neperspektivno, jer ga je na fini nain uklonilo iz centra odluivanja, pa se u tom smislu ogoreno povjerio austrijskom veleposlaniku u Rimu F. Vargasu.68 Njegove slutnje da e ubrzo stradati i najvii predstavnici starog pravca, kao G. Morone69 i R. Pole,70 ubrzo su se ostvarile. Boravak u Dubrovniku prihvatio je kao dar kojim ga je Providnost sauvala od slinih neugodnosti koje su oekivale neprijatelje (a da se pri tome nisu dovoljno razlikovali carevci od heretika; i jedni i drugi, moglo se raditi i o istim osobama, bili su opasni za novi kurs). Poto je na sjednici kardinalskog zbora (koncistoriju) od 20. rujna primio od pape palij (tal. pallio), tj. svilenu bijelu tolu sa est crnih krieva koju smiju nositi samo neki (nad)biskupi (i papa), Beccadelli je krenuo koijom za Anconu, odakle se 2. studenoga zaputio dubrovakim brodom za Dubrovnik (Gru). Nakon 37 dana duge i opasne plovidbe (ilok je bio bacio brod u sjevernom smjeru) stigli su on i njegova pratnja (etrnaest osoba) dne 9. prosinca 1555. na cilj.71 Istraivai su meu pratnjom identificirali dva turista, tj. njegove neake Julija i Pomponija, i jo est (zapravo pet) suradnika (jer je jedan od trojice neimenovanih kapelana bio identian, po imenu i prezimenu, poznatom slikaru i
J. Torbarina, Kroatistike rasprave: 346. G. Alberigo, Beccadelli, Ludovico.: 411, citira iz tog pisma (od 15. lipnja 1555.) na alost samo dva odlomka: ...mi hanno destinato a Ragusa, sotto nome di farmi arcivescovo, cosa che d da ragionare perch se bene il titolo specioso, et la citt nobile, tuttavia come un relegarmi fuori dItalia; ...alcuni signori channo avuto sospetto chun giorno lombra della Cesarea Maesta non mi facesse grande... 69 Vidi biljeku 59. 70 Poslije smrti Henrika VIII. Engleskom je vladao najprije njegov sin Eduard VI., pa ki Marija I. Katolika (1553-1558), koja je pokuala obnoviti katolianstvo uz pomo svog mua, panjolskog kralja Filipa II. R. Pole se odmah (1554) vratio u domovinu kao papin legat. U Londonu je tada djelovao i ve spomenuti Alvise Priuli, kome se Beccadelli javio iz Dubrovnika 8. srpnja 1556. i dobio od njega odgovor (12. prosinca iste godine). Usp. J. Torbarina, Fragmenti: pismo 21. Torbarina tu analizira i Beccadellijeva pisma Poleu od 4. svibnja 1557. (pismo 37) i 25. sijenja 1558. (pismo 43) u vezi nekog izvoznog nameta koji se naplauje i Dubrovanima (bespravno, jer je odreen samo za Talijane). Citirana britanska Micropaedia donosi da mu je Pavao IV. u travnju 1557. ukinuo status legata i optuio ga kao heretika. Pole je umro u Londonu (17. studenoga 1558., 12 sati poslije kraljice Marije). Adriano Prosperi nije uspio nai spise procesa protiv Polea u Arhivu Sv. Uficija u Rimu. Ili su se izgubili ili nije nikad pokrenut. Sigurno je meutim da se u mnogim sauvanim procesualnim aktima govori i o Poleu (usp. A. Prosperi, Una esperienza: 443-445; 451-459). 71 Usp. G. Fragnito, In museo e in villa: 110.
68 67
238
glazbeniku Pellegrinu Brocardu). To su bili: A. Giganti, P. Brocardo, Don Bernardo da Camerino72 i druga dva kapelana. Pitanje je kako su se zvala ostala sedmorica. Gigliola Fragnito spominje tri sigurna i dva potencijalna suradnika. Oni su se zvali: Francesco della Volpaia,73 Guglielmo Dondini74 i Paolo (Paul) Augia.75 U potencijalne su spadali Girolamo della Volpaia (tj. brat Francescov)76 te njihov otac Camillo della Volpaia.77 U jo neotkrivenu dvojicu spadaju vjerojatno sobar i kuhar (nedostaju nam, dakle, etiri imena).
J. Torbarina, Kroatistike rasprave: 353, zna da je B. da Camerino bio dobar latinist, te smo ga mogli nai kako Beccadellijevim gostima tumai Terencija. Na alost, natuknice o njemu nema ni u Enciclopedia italiana, ni u Dizionario Biografico degli Italiani. Netono je to Torbarina pie da je Broccardo (sic!, treba Brocardo) posjetio Egipat prije nego je doao u Dubrovnik (jer je on krenuo za Egipat iz Dubrovnika u rano proljee 1556.) i da je A. Giganti bio provansalski uenjak (bio je jedan od prvih talijanskih provansalista). 73 Usp. G. Fragnito, In museo e in villa: 111, 152, 169, 212. Tu itamo (212): F. della V. era entrato nella familia del B. nel 1548 e lo aveva seguito a Ragusa dove restaur una villa dellarcivescovado nellisola di ipan e si occup delle terre della diocesi ... B. lo definiva di razza darchitatori. 74 J. Torbarina, Kroatistike rasprave: 354, je drao da se G. Dondino sluajno zatekao u Dubrovniku kad i Beccadelli i da je ovaj nastojao nai neku slubu u aparatu Dubrovake Republike za Ser Guglielma, koji je uskoro nakon toga postao tajnikom Dubrovake Republike te je zadrao tu slubu do otprilike 1580. Istina je mnogo sloenija: Gigliola Fragnito, koja ga zove Dondini, spominje ga sedam puta (G. Fragnito, In museo e in villa: 57, 95, 152, 167, 209, 210, 214), saimlje bitno na str. 209: Guglielmo Dondini, notaio bolognese, accompagn Ludovico Beccadelli a Ragusa nel 1555 e vi rimase al servizio della Repubblica quando larcivescovo nel 1560 rientr in Italia. Iz kasnijih tu navedenih dokumenata vidno je da se Dondini barem do 1581. dopisivao s A. Gigantijem i slavnim uenjakom Ulisseom Aldrovandijem (1522-1605), kojima je slao razne predmete (naturalia i artefacta) za njihove privatne muzeje. Nije poznato je li Dondini (cijelo vrijeme do 1560.) vrio pravne poslove, i nakon to je postao notar Republike, i za Beccadellija. Poznata su dva notarska akta koja je Dondini ispostavio 5. travnja 1553. (oito u Bologni), te 3. sijenja 1558. u Dubrovniku. Prvim (G. Fragnito, In museo e in villa: 95) Beccadelli daje svoj dio miraza neakinji (tj. ostatak u iznosu 300 od, ukupno, 700 zlatnih kuda); drugi se tie P. Augie, Francuza iz Marseillea, i P. Brocarda, lanova Beccadellijeve familie, kao svjedoka u nekom poblie neodreenom pravnom poslu. Iz njih je vidno da su oni barem do tog dana bili nadbiskupovi famigliari. Usp. G. Fragnito, In museo e in villa: 57, 92. 75 Taj Marsejac (vjerojatno provansalskog materinjeg jezika) bio je vrlo koristan Beccadelliju i Giganteu u prouavanju provansalskih tekstova koje su bili dobili iz Italije. Usp. G. Fragnito, In museo e in villa: 38; 57. 76 G. Fragnito, In museo e in villa: 212 donosi o njemu: Girolamo della Volpaia (1530?-1614) era stato anchegli nella familia del Beccadelli, che lo raccomandava a Nicolo Zeno, a Venezia, da Firenze 20 dicembre 1564, nei seguenti termini: stette in casa mia in Venetia lungamente et buon maestro dhorioli et teoriche di pianeti e simil cose.... Nel 1557 era a Ragusa da dove intendeva raggiungere Costantinopoli e il Beccadelli si faceva intermediario tra lui e il matematico Federico Commandino (autore di una Horologiorum descriptio, Roma 1562), il quale reclamava tre orologi ordinari al della Volpaia.... Iz ove stilizacije jedva da je mogue da je G. della Volpaia doao u Dubrovnik prije 1557. god.
72
239
Za vrijeme svog boravka u Dubrovniku Ludovico Beccadelli je napisao i primio veliki broj pisama te dobio mnogo knjiga i drugih predmeta. Velikom broju pisama na koja se, uglavnom kratko, osvrnuo Josip Torbarina, treba dodati ona relevantna za nae ciljeve koje su otkrili drugi, osobito Gigliola Fragnito. Ona koja se tiu uskljuivo Beccadellijevih nekretnina u Bologni i u Pradalbinu ostavljam vrlo radosno nespomenuta. U svaki godinji paragraf ubacit u, natukniki, dogaaje koji su se dogodili u Dubrovniku i izvan njega, a koji nisu precizno datirani. Naravno da je najmanje takvih vijesti mogue smjestiti u preostala 22 dana godine dolaska. Stigavi u Dubrovnik L. Beccadelli je shvatio, ako ve prije nije znao, da je doao u vano prometno vorite (koje Fragnito jezgrovito definira kao scalo importante del traffico mediterraneo, luogo di sosta di mercanti, di pellegrini di Terrasanta, di missioni diplomatiche al Gran Turco)78 u koji redovno (svakih petnaestak dana ako su vjetrovi povoljni) zalaze potanski brodovi (koji potom priekaju par dana da bi adresati mogli napisati odgovore), i da mu tu nee biti dosadno ako nae prikladno drutvo to, kad se radi o veini Dubrovana, nije dolazilo u obzir (jer oni nisu znali drugog jezika osim hrvatskoga). Kratko po dolasku Beccadelli se (16.12.1555.) javio inae nam nepoznatom Roccu Cataneu (Venecija?) i obavijestio ga o tegobama dugog puta,79 a par dana kasnije (19.12.) cav. Giuseppeu Cambianiju,80 alei se da se osjea relegato fuor del mondo. Vjerojatno mu je ve tada dolo, kao prvo pismo na novu adresu, ono botaniara L. Ghinija (Imola, 4. 12.), koji ga je zamolio da mu poalje, kako je vidno iz odgovora datiranog 2. sijenja 1556., paketi zapeaene zemlje81 i to vie kopnenih i morskih naturalia
Jo je manje vjerojatno da je ovaj pratio Beccadellija u Dubrovnik na osnovi kratke vijesti da je Beccadelli 1558. iz Dubrovnika predloio Leliu Torelliju, vrhovnom sucu (auditore) toskanskog velikog vojvode Kozma I., da uzme u slubu tog dobrog urara koji je decrepito et bisognoso (usp. G. Fragnito, In museo e in villa: 212). 78 G. Fragnito, In museo e in villa: 161. 79 G. Fragnito, In museo e in villa: 150, 152. 80 G. Fragnito, In museo e in villa: 33, 55. 81 Usp. G. Fragnito, In museo e in villa: 161, 204. Tu izmeu ostalog itamo: ...Della Terra Sigillata che mi scrive non mancar farne quella diligenza che potr et ne parlar con m. Cesare Fisico, et se mi verr cosa alcuna di bello per le mani o di mare o di terra, che ne possa far parte a V. Ecc.za lo far volentieri come quello che desidero compiacerla... O kakvoj se zemlji radi saznajemo u G. Fragnito, In museo e in villa: 213, iz inventara kasnijeg muzeja A. Gigantija (u Bologni): ...terra della chiesa della Madonna nellIsola Lampadusa tra Malta e Barbaria: se ne piglia per devotione contra la quartana, in vino, o in acqua, o altro liquore...
77
240
i artificialia,82 te da mu pomogne da u Dubrovniku dobije neko namjetenje.83 Iz ezopovski sroenog odgovora84 vidno je da prvo nee biti teko nabaviti uz pomo fizika (lijenika Cesara, kome Fragnito zna prezime: Buzzaccarini), dok drugo nee biti mogue ukoliko lijenik Jacomo Pacino (za odreeno vrijeme ili zauvijek) ne ode iz Dubrovnika. Beccadelli ga od te elje diplomatski odgovara, uvjeravajui ga da i dalje nastavi voditi u Bologni svoju asnu praksu (sua honorata condutta), to e mu pruati vee zadovoljstvo nego da pribiva na ovim grebenima (della quale credo che si trover pi contenta che desser in questi scogli) (rije scogli se moe shvatiti u pjesnikom smislu danteovske reminiscencije, tj. otoii; ona se esto javlja u Beccadellijevoj korespondenciji i pokazuje da je opsjednut velikim brojem otoka i otoia, kakvih u domovini nije nikad u tolikom broju sreo, a koji ukazuju moda i na podsvjesni klaustrofobiki strah: vodeni put do Italije pun je zapreka).85 Istog je dana Beccadelli datirao prva dva pisma u svezi s (pre)otkupom kua u Bologni, upuena najbliim srodnicima (takvih je samo u tijeku 1556. god. bilo petnaestak).86 Iz pisma od 3. sijenja Gasparu Ponziglioneu87 razvidno je da je shvatio, kako Gigliola Fragnito rezimira, da nije prognan bilo kamo, nego in una diocesi ai margini della cristianit, tra popolazioni con cui a stento riusciva a comunicare, in una regione sterile geograficamente e culturalmente ili, kako on, to se jezika tie, doslovno kae: Non voglio tacervi che l maggiore dispiacere chabbia qui per la lingua del popolo che non intendo. I gentilhomini parlano italiano, ma gli altri schiavo, et vorrei qualche volta consolare qualche povero per me, dove mi bisogna linterprete. Ubrzo su u dubrovaku osamu poele pristizati i prve vijesti iz dalekog
82 Najstarije su muzeje vodili amateri koje su podjednako zanimale prirodnine (od kostiju svetaca i ivotinja do perja kolibria za koje se vjerovalo da neprestano lete) i tvorevine ljudske ruke (arheoloki eksponati, stari novci, strelice Indijanaca itd.). Kasniji, znanstveni muzeji specijalizirali su se za pojedine dijelove ovih velikih skupina predmeta. 83 Usp. Oscar De Beaux, Ghini, Luca. Enciclopedia italiana di scienze, lettere ed arti 16 (1932): 916-917, koji navodi da je L. Ghini (Croara dImola, 1490. - Bologna, 1556.) bio lijenik i botaniar (osnovao je botanike vrtove u Pisi, 1554. i u Firenzi, 1550.). 84 G. Fragnito, In museo e in villa: 161, 204. 85 C. Gualteruzzi mu je kasnije (u pismu od 26. 4. 1558.) skoro pozavidio - upotrijebivi omiljenu Beccadellijevu sintagmu - to ivi in bonazza e tranquillit tra gli scogli, dok su drugi, u Italiji, na udaru. 86 G. Fragnito, In museo e in villa: 96-97. 87 G. Fragnito, In museo e in villa: 33.
241
Rima, npr. da Pavao IV. pozna odlino latinsku knjievnost, osobito Cicerona, i da tim znanjem briljira na koncistorijima (to javlja iz Rima 1. veljae 1556. C. Gualteruzzi).88 No unato takvim obavijestima Beccadelli se (u pismu Ottavianu Cariju od 12. 3.) osjea neizrecivo naputenim in questa solitudine ove mi pare desser fatto eremita.89 Dosadnu mu svakodnevnicu razbio je najprije jedan prekraj Indeksa,90 a zatim od njega blagoslovljen odlazak P. Brocarda u Egipat, plod kojega je
G. Fragnito, In museo e in villa: 53. G. Fragnito, In museo e in villa: 35, 55. 90 Kad se vlastelin Stjepan Gradi obratio Beccadelliju s molbom da mu dade odrjeenje zbog posjedovanja talijanskog izdanja Biblije u izdanju A. Bruciolija, on ga je morao uputiti na za takve sluajeve nadlenog stonskog biskupa dominikanca Petra Guetia, koji je bio inkvizitor za cijelu Dubrovaku Republiku (iako su, u teoriji, nadbiskupi takoer bili nadleni za takve probleme). To je, naravno, Beccadelliju bilo ispod asti u odnosu na vlasti Republike. Ovdje treba rei da jo nije bio objavljen prvi univerzalni rimski Indeks (bit e tek 1559.) koji je zabranio sve biblije na talijanskome, kao i da je konkretni prijevod bio opasan jer je bio tiskan od A. Bruciolija koji je bio ozloglaen kao sklon protestantizmu, netoan itd., to je bilo razvidno iz nekoliko lokalnih Indeksa, npr. iz firentinskog (1552.), milanskog (1554.) itd., koji su izrijekom spomenuli sve tiskovine iz Bruciolijeve tiskare; meutim je venecijanski indeks (1549., 1554.) zabranjivao samo Bruciolijeve komentare Starog i Novog Zavjeta, ali ne tekst Biblije bez komentara. To je Gradi znao, pa je prosvjedovao. Beccadelli je zbog toga pisao jedno privatno i dva slubena pisma u Rim. G. Fragnito, La Bibbia al Rogo: 102, donosi opiran izvod iz prvoga i kratka regesta ostalih dvaju. Citiram ih: 1. C. Gualteruzziju, Rim (Dubrovnik, 2. travnja 1556.): ...Lo mandai (tj. S. Gradia) al commissario (tj. P. Guetiu) et durai fatiga a farlo capace che da lui havea a ricorrere, et feci col Commissario che fu assoluto (ne kae je li ta Biblija oduzeta, op. a.). Questa gente tiene un poco del clima di qua. Non cos disciplinabile come li nostri dItalia, et poi chhanno lArcivescovo, del quale molti anni sono stati senza, pargli dhaver il Papa et chegli possa ogni cosa come vorriano che potesse. Io vo con tutti i buoni modi che so facendoli capaci et gli dico che da Roma havr tutto quello che sar il bisogno loro ... Et per vorrei che parlaste con alcuni di quelli Ill.mi Signori dellInquisitione o con tutti, secondo che potrete, et li supplicaste per parte mia, che mi dessero questa commissione (tj. da i on bude imenovan povjerenikom, tal commissario, Inkvizicije, op. a.) per il rispetto sopradetto et anco per honor mio, che in questa io vengo ad essere inferiore a un mio suddito (Stonska je biskupija sufragana Dubrovakoj nadbiskupiji, op. a.), la qual cosa qui di qualche consideratione ...Non ricerco che lui sia revocato, ma vorrei esserli eguale almeno. - 5. je travnja zamolio kardinala M. Ghislierija da bude imenovan povjerenikom Inkvizicije zbog lhonore della giurisditione i, posebnim pismom, izvijestio Diva Gundulia, veleposlanika u Rimu, kako S. Gradi non era ben satisfatto di Mons. di Stagno, parendoli che non conoscesse la sua innocentia. Fragnito ne zna je li se Beccadelli mogao pozvati na neku dubrovaku predvarijantu jo nepostojeeg Opeg indeksa. Upuuje na str. 37, gdje daje bibliografske podatke o svim indeksima izalim u Italiji od 1545. do 1554. (od kojih su samo neki izali nedavno u novom izdanju), ali zaboravlja neto veoma vano iz meunarodnopravnog aspekta, tj. da se Dubrovaka Republika, u sluaju da nije postojao neki obznanjeni dubrovaki Indeks, nije mogla (ni smjela) pozivati na manju strogost mletakog Indeksa, jer bi time dala povoda shvaanju da nije neovisna drava.
89 88
242
znalaki pisan rukopis Ragguaglio del viaggio da Ragusa al Cairo di m. Pellegrino Broccardi (sic!) da Ventimiglia.91 To putovanje, zapoeto 12. travnja 1556. i opisano do povratka u Aleksandriju 17. listopada iste godine,92 sadri interesantne podatke o svim usputnim postajama, a osobito o spomenicima, ljudima, sveanostima, prirodi itd. u Egiptu.93 Vrlo pregnantno Gigliola Fragnito saima tematiku Beccadellijeva pisma od 2. svibnja 1556. Salvatoru Pacinu, guverneru Ancone: Lisolamento, la privazione di quella civile conversatione che era stata lessenza stessa della sua vita, il timore di morire in quel paese molto horrido et molto lontano dalle pratiche delle Corti. Beccadelli je tada, ini se, zakljuio da mu samo znanstveni i italaki aktivizam moe, ako nema dovoljno poslova slubene prirode, pomoi da zaboravi svoj emer time to e ubiti vrijeme (tal. ingannare il tempo). Prvi bibliografski podatak o djelima koje naruuje
91 G. Fragnito, In museo e in villa: 124-151, s 15 ilustracija i biljekama br. 76-80 na str. 158, iz pera G. Fragnito. 92 Autor je posvetio svoj putopis A. Gigantiju. Gigliola Fragnito misli da nije uope kanio na povratku iz Aleksandrije preko Cipra posjetiti Jeruzalem (kako obeava, G. Fragnito, In museo e in villa: 151) i da je ostao vrlo ravnoduan prema Loca Sancta u Egiptu, npr. nije spomenuo crkvu podignutu na mjestu muenitva Sv. Katarine Aleksandrinske (ako ju je uope posjetio), nije se popeo na Sinaj a pri opisu vrta u Mataryyahu i stabla pod kojim su se Marija, Josip i mali Isus odmarali bjeei pred Herodom (koji je obiao) bio je vrlo kratak (i hladan), usp. G. Fragnito, In museo e in villa: 115-116, 116-120. Beccadelli je korigirao i dopunio njegov tekst, priguujui njegov previe svjetovan entuzijazam i folkloristiku komponentu uvoenjem znanstveno preciznih podataka o daljinama izmeu pojedinih postaja, citata iz grko-rimske starine i dobro maskiranih neistina. Sline promjene i dopune predloio mu je i A. Giganti. Iz usporedbe triju rukopisa vidno je, npr., da je Brocardo po efovim savjetima znatno poveao opis vrta u Mataryyahu, piramida i grada Kaira. Za nas je vano, da je Beccadelli dao Brocardu pismenu preporuku za krfskog nadbiskupa P. Landa (G. Fragnito, In museo e in villa: 110) u kojoj je izmeu ostalog stajalo da je donosilac persona virtuosa et massime nelle cose della pittura, il quale pass in queste bande meco et hora vago di vedere paesi novi, se ne va con questa nave in Alessandria con speranza di essere di ritorno fra quattro mesi, da je na Krfu boravio od 15. travnja do 10. svibnja, jer dotle nije mogao nai nijednu veliku galiju za nastavak, da je na jonski otok Zante stigao dan prije Spasova (vjerojatno pravoslavnoga), da je s Grcima na kopnu slavio facendo sdramize con quella Ribola..., G. Fragnito, In museo e in villa: 125 (moda se radi o lapsusu mjesto stravizzi, to je mletaki kroatizam nastao od zdravica), da se u luci Candie (Kreta) zadrao 15 dana i da je preostalih 480 milja do Aleksandrije proputovao na jednom dubrovakom brodu u samo 4 dana (G. Fragnito, In museo e in villa: 125). Fragnito se divi njegovim opisima bujne flore u delti Nila (G. Fragnito, In museo e in villa: 118, 127) koja da ga se, s obiljem hrane, veoma dojmila, oito zbog kontrasta con la natura arida e rocciosa che circondava Ragusa e con la scarsit dei viveri che vi si pativa (G. Fragnito, In museo e in villa: 118). 93 Usp. G. Fragnito, In museo e in villa: 118-123; 126-151; Egiptom se bavi 11 od 15 ilustracija.
243
iz Italije tie se jednog tadanjeg bestsellera iz pera Gian Battiste Ramusija (1485-1557)94 (u pismu R. Cataneu od 9. srpnja 1556.). Istina, ve je 6. svibnja bio od C. Gualteruzzija zatraio knjige koje su u Rimu objavljene nakon njegova odlaska, ali bez navoenja njihovih naslova. Josip Torbarina ostavlja otvorenim je li se Beccadelli 9. srpnja zaista privremeno preselio u vilu Diva Gundulia, to mu je taj prijatelj bio ljubazno ponudio.95 Iz te su godine vrlo vana pisma (i soneti) izmijenjena s Michelangelom, koja je J. Torbarina svestrano prouio. Meu pismima koja je Torbarina sumarno prikazao najvanijim mi se ini ono upravljeno C. Gualteruzziju u Rim (od 26.9.), jer se u njemu po prvi put spominje namjera da se renovira neka stara kuetina (un certo casamento vecchio in una di queste isole che sar ubi reclinare caput con la brigata, se pure la peste, quod Deus avertat, passasse avanti) (pismo 26.). Pismo A. Priuliju od 8. srpnja ve sam spomenuo. Tko je F. Martelli, kome 15. rujna javlja o francuskom glazbeniku Lambertu96 i (28.12.) da je G. Dondino postao tajnik, ne znam. Vano je i pismo kardinalu Moroneu (od 27.6.).97 Torbarina datira u to doba dolazak brae Amalteo u slubu Republike.98 Mlai (Cornelio) izabran je za kancelara, a stariji Giambattista, postao je 1556. tajnikom Republike. Torbarina navodi da je ovaj roen 1529., a ne 1525., kako se ranije mislilo.99 Meu pismima o obiteljskim pitanjima iz te godine spomenuo bih samo ono od 7. kolovoza u kojem Beccadelli savjetuje ocu neaka Pomponija da djeaka usmjeri na studij litterae humaniores i stranih jezika, a ne prava. Dodajmo, najzad, da Beccadelli nema nikakve odgovornosti za neugodnosti koje je u Dubrovniku doivio od 1556. do 1559. jedan od najboljih lijenika koji su u Dubrovniku djelovali, naime Jono Roderiguez (poznatiji po pseudonimu Amatus Lusitanus) (Castelo Branco, 1511. - Solun, 1569.), za iji su odlazak iz Dubrovni94 Navigationi et viaggi, I-III. Venezia, 1550-1559., tog uglednog mletakog dunosnika i veleposlanika vjerojatno je abonirao, jer do 1556. god. nije jo bio izaao zadnji svezak. 95 J. Torbarina, Kroatistike rasprave: 212. 96 Ivo Goldstein (ur.), Hrvatska - Europa - Svijet. Kronologija. Zagreb, 1996, sub anno 1554, donosi: U Dubrovniku poinje djelovati franc. skladatelj Lambert Courtoys Stariji. S naturaliziranim potomcima Henrikom (djeluje 1573-1629) i Lambertom Mlaim (djeluje 1621-1664) predstavlja glazbenu obitelj koja ostavlja jedine kompozicije stare dubr. glazbe prije 1650. 97 Za sva ta pisma vidi: J. Torbarina, Fragmenti; J. Torbarina, Kroatistike rasprave: 349356. 98 J. Torbarina, Kroatistike rasprave: 355-356. 99 to ne zna Anna Buiatti, Amalteo, G. Battista., Dizionario Biografico degli Italiani 2 (1960): 629-631, koja oito Torbarinine radove nije itala.
244
ka najvjerojatnije bili krivi, po naelu Medicus medicum odit, jedan ili oba talijanska lijenika fizika (Cesare iz Pesara i Giacomo Pacino; nikako ne kirurzi Paolo Celentano i Giovanni Vanucci).100 Jesu li se on i drugi slavni Portugalac koji je djelovao u Dubrovniku, tj. pjesnik Didak Pir (Ebora, 1517. - Dubrovnik 1599.) (oba su bili idovi), osobno upoznali s Beccadellijem, nije poznato. Didak Pir (poznat i kao Jacobus Flavius Eborensis a, u dubrovakim arhivskim dokumentima, kao Didacus Isaiah Cohen) proivio je u Dubrovniku bez tekoa najmanje 40 godina.101 Iz sauvane korespondencije u 1557. (koja je neto manje bogata nego ona iz 1556.) vidno je da je Beccadelli pomalo naao sebe i da se uspjeno nosio s dubrovakim obvezama i izazovima. Prve (duobrinitvo i dr.) nisu lake (ni Sampson ne bi s njima lako izaao na kraj, kako se ali u pismu od 11. sijenja C. Gualteruzziju; mogu se uporediti sa sassi durissimi che romperiano le braccia di Sansone).102 to se drugih tie, obnova kue na ipanu odvija se uspjeno zahvaljujui strunosti F. della Volpaia, kako Beccadelli s ponosom javlja 4. svibnja F. Gheriju;103 dapae, ve se nazire potreba da tu samou napui, uz pomo slike koju e dati nacrtati, konverzacijom knjievnika,104 kako javlja 19. lipnja Floriu Maresiu (ona e biti uglavnom gotova tek 1559., op. a.). Tako on za sada ljetuje meu grebenima kojima mnogota nedostaje (...scogli caristiosi (sic!) di molte commodit et soprattutto di conversatione), kako povjerava u pismu od 6. srpnja prepozitu G. della Torre. Zle vijesti koje dolaze iz Rima (gdje je kardinal Morone, kome se on javio 18. sijenja, uhien 29. travnja; bit e osloboen nakon smrti Pavla IV. 18. kolovoza 1559.) i iz Londona (iako se ilavo bori za obnovu katolianstva, R. Pole pada sve vie u nemilost; legatska e mu
100 Usp. Nikica Talan, Hrvatska/Portugal. Kulturno-povijesne veze kroz stoljea. Zagreb 1996, Amatus Lusitanus: 103-122. Talan smatra sigurnim da je taj lijenik stigao u Dubrovnik 1556. (dan i mjesec nisu znani) i otiao iz njega krajem 1558. ili poetkom 1559. god. (str. 107, 109), dok I. Goldstein, Hrvatska - Europa - Svijet, jo uvijek prihvaa starije miljenje da je stigao 1557. god. 101 N. Talan, Hrvatska/Portugal, Didak Pir: 61-101. 102 G. Fragnito, In museo e in villa: 75, 98. 103 Questo anno la peste ci stata sino su le porte et se per disgratia sappizzava dentro, eravamo spediti, per che questa Terra piccola e piena comuno alveare, et chi non ha stanza in Villa vi so dire che sta fresco, et per con ogni disagio et spesa, mi son messo a fabricare in una Isola dove lArcivescovato ha buona possessione, et Ceccho nostro lArchitetto et agricoltore. G. Fragnito, In museo e in villa: 111, 152. 104 G. Fragnito, In museo e in villa: 51, 63.
245
ast biti oduzeta u travnju 1557., ali ne i kardinalski naslov) ne optereuju ga suvie. On je zahvalan Providnosti to ga je usmjerila u Dubrovnik, kako smireno javlja 12. sijenja G. A. Fantiju,105 iako ne moe prealiti, u istom pismu, da se stanje u Rimu u zadnjih par godina stubokom izmijenilo,106 pa stoga nije aktualna njegova elja (u pismu istome od 27. veljae) da se on i mnogi stari prijatelji uskoro vide u Bologni i(li) u Pradalbinu.107 Konano, veseli ga da mu, i pored tekoa svake vrste, pristiu naruene knjige.108 Rukopisni rariteti na provansalskome, koje e on i Giganti prouiti uz pomo francuskog lana familie, tj. P. Augia,109 na najboljem su putu da stignu u Dubrovnik (stii e poetkom 1558., kako je razvidno iz pisma kojim Beccadelli 13. travnja zahvaljuje F. Martelliju na slanju del libro provenzale e delle scritture.110 Naravno da je u svemu tome najveu pomo pruio heretik Ludovico Castelvetro (Modena, oko 1505. - Basel, 1571.), koji se u to doba bio povukao u duboku ilegalnost uz pomo ferarskog vojvode Ercola II. Este i nekih venecijanskih monika, prije nego je pobjegao definitivno u vicarsku 1561.111 I za zadnje dvije godine Beccadellijeva boravka u Dubrovniku raspolaemo s brojnim podacima rutinske naravi (npr. obavjeivanje o novostima u oba pravca, Talijani koji u Dubrovnik dohode ili kroza nj prohode, kontakti izmeu malog nadbiskupskog Dvora i Dubrovana, narudba i sti-
G. Fragnito, In museo e in villa: 33, 55. ...parmi che sapra una strada a guastare il pi bello Convento chabbia il mondo per gentiluomini et begli ingegni dogni natione. 107 G. Fragnito, In museo e in villa: 76, 98. 108 U citiranom pismu F. Maresiu od 19. lipnja javlja mu da je upravo dobio il bello et copioso libro delle Hierogliphice P. Valeriana. Radilo se o drugom izdanju poznate monografije Hieroglyphica, sive de sacris Aegyptiorum aliarumque gentium literis commentarii, Basel, 1557. Usp. G. Fragnito, In museo e in villa: 123, 158. Zanimanje za Egipat bilo je u zraku. Jedan od njegovih plodova bilo je podizanje obeliska na trgu ispred bazilike Sv. Petra, za koje je zasluan papa Siksto V. (1585). Jedan od gledatelja, A. Giganti, otpjevat e ga latinskom prigodnicom, tiskanom 1595. Usp. G. Fragnito, In museo e in villa: 123, 158. 109 Tog Beccadellijeva suradnika iz Marseillea ve poznamo. Beccadelli je zamolio za slanje kodeksa iz Modene F. Martellija pismom od 3. studenog 1557., no on je bio zamiljen samo kao posrednik, jer se ime L. Castelvetra, koji je bio u posjedu kodeksa, nije smjelo pojaviti na adresi. 110 G. Fragnito, In museo e in villa: 38, 57. 111 Usp. Valerio Marchetti i Giorgio Patrizi, Castelvetro, Ludovico. Dizionario Biografico degli Italiani 22 (1979): 8-21. Castelvetro se otada slobodno kretao Europom (Chiavenna, eneva, Lyon, opet eneva, Chiavenna, Be, gdje ga je car Maksimilijan II. primio sa svim poastima kao prevoditelja Aristotelovih djela, Basel).
106
105
246
zanje knjiga i sl.). No oni se ne mogu mjeriti po vanosti sa dvije dovrene makrodjelatnosti: dovrenjem obnove ljetnikovca na ipanu i samo djelomino dovrenom redakcijom etiriju biografija kojima je Beccadelli, slavei i opravdavajui te uglednike, istodobno uvjeravao potencijalno itateljstvo u vlastitu uenost, ugled u odreenim rimskim krugovima te u njihovu (i svoju) pravovjernost (oni, kako bi se to modernim rjenikom reklo, nisu bili nikavi sektai, a jo manje devijacionisti).112 Konkretno reeno, Beccadelli je kroz to vrijeme (toan datum nije poznat) zavrio ivotopise etiriju osoba iji je ivot i rad bio stvarno ili, - misli se na Petrarcu - idealno isprepleten s njegovim. Vrlo je vjerojatno da je najprije, tijekom 1558., zavrio Contarinijev, a tek poetkom 1559. Poleov (Pole je umro 17. studenoga 1558., a onda nije postojao obiaj da se piu biografije ivih ljudi). Ta dvojica nisu bili pjesnici. Za preostalu dvojicu trebalo mu je vie vremena, osobito stoga to su obojica, zbog svojih erotskih tema (osobito Petrarca), bili na zlu glasu, a Bembo je k tome, kao kardinal-pjesnik bio osobito delikatna tema (Petrarca nije bio ni biskup, dapae, bio je odbio biskupsku ast). Oteavale su dovrenje tih dvaju ivotopisa i filoloke lakune: nisu bili jo poznati autografi svih Petrarcinih radova, a jo manje njegova (i Bembova) kompletna korespondencija koja se, to se Bemba tie, tek imala pojaviti tiskana u izboru (uz pomo C. Gualteruzzija koji je uvao njegovu ostavtinu i Girolama Querinija koji mu je bio oporuni izvritelj). Ako se moe pretpostaviti da je ivotopis P. Bemba dobio krajem 1558. (ili poetkom 1559.) konani oblik, za Petrarcin znamo da je Beccadelli radio na doradi njegove druge verzije jo 1561., za vrijeme sudjelovanja na Tridentskom koncilu.113 Stoga u o toj biografiji rei par rijei u odjeljku za 1559., iako se slaem s primjedbom da datum posvete Gigantiju (28. srpnja 1559.) treba biti shvaen cum grano salis, jer ga autor nije mijenjao u drugoj verziji. Za pretpostavku da je Contarinijeva biografija bila prva vojuju dvije okolnosti: kako je ve reeno, Beccadelli je polazio od nedovrenog ivotopisa iz pera zajednikog prijatelja G. della Case (koji je umro 1556.), a o temi je imao dovoljno vremena za razmiljanje, jer je njegova sedmogodinja sluba kod Contarinija zavrila njegovom smru davne 1542. godine.
112 113
G. Fragnito, In museo e in villa: 18, 38 i drugi. Usp. G. Fragnito, In museo e in villa: 43, 59.
247
Godina se 1558. otvara jednim pismom od 3. sijenja inae nepoznatom adresatu (Vincenzo Parpaglia), u kome Beccadelli filozofski konstatira: La solitudine fa gli uomini curiosi.114 Nije jasno da li i ostale alopojke koje je izazvalo izgnanstvo (tal. esilio) u Dubrovniku (o kome samo Fragnito u komentaru kae da je bilo petogodinje, ali ne i Beccadelli), spomenute u istom kontekstu, smijemo datirati u tu godinu ili istom 1560.115 Navodno je u sijenju iste godine Beccadelli molio G. Bagia, koji se spremao u Dubrovnik, da mu ne nosi knjige perch qui ne avemo assai.116 Dana 14. oujka Beccadelli se pohvalio F. Ferru da je kod njega devet mjeseci (dakle vjerojatno od lipnja 1557.) stanovao firentinski plemi Jacopo Borgiani, koji je u mladosti boravio u novootkrivenim dijelovima srednje i june Amerike, o emu ga je hvalevrijedno izvijestio.117 Nedugo poslije toga primio je Beccadelli Gualteruzzijevo pismo od 26. travnja, vjerojatno istodobno kad je obznanio inae nepoznatog sveenika Anastasia de Grecis 2. svibnja da je njegov polivalentni suradnik P. Brocardo davao nekom poblie nepreciziranom mladiu Domenicu, kome je Beccadelli osigurao stan, poduku iz knjievnosti i glazbe.118 Nepoznatog dana ljeta iste godine u Dubrovnik je stigao petogodinji Girolamo, sin poznatog mletakog izdavaa Paola Manuzia (1512-1574), i upisao se u kolu koju je vodio uitelj Paolo Bosio.119 Tog je ljeta, kao lan pratnje mletakog baila (veleposlanika u
G. Fragnito, In museo e in villa: 161, 204. Ingannare il tempo... cercare, cio, di attutire quel senso di emarginazione culturale e sociale che pervade il loro animo durante i cinque anni del soggiorno raguseo, alleviare l esilio in quel paese molto horrido, et molto lontano dalle pratiche delle Corti, in quella selvatica stanza, vidi: G. Fragnito, In museo e in villa: 161. 116 J. Torbarina, Kroatistike rasprave: 348. 117 ...Jacopo Borgiani, il quale in giovent navig nelle Terre nove di Ponente, et mezzo giorno et ne rende buon conto, vidi: G. Fragnito, In museo e in villa: 204. 118 G. Fragnito, In museo e in villa: 111, uvodno istie znaaj nadbiskupskog dvora: E assai probabile che in quella piccola corte ragusea, trasformatasi, per attutire la nostalgia dellItalia, in un vivace centro di cultura, dove si coltivavano lo studio della storia, delle lettere latine, della poesia provenzale e petrarchesca, della sacra scrittura, a don Pellegrino fosse affidata leducazione musicale di un giovane Domenico, non meglio identificato, che Beccadelli si era offerto di tenere in casa, et darli commodita dimparare et lettere et musica. Da se nije moda radilo o Dinku Ranjini, roenome 1536.? 119 J. Torbarina, Kroatistike rasprave: 354-355, pie da je osamnaest mjeseci prije toga P. Manuzio odustao od slanja u Dubrovnik, u istu svrhu, starijeg sina Alda, jer mu je Beccadelli tada bio javio da se tu moe samo nauiti hrvatski. Sad je Beccadelli bio bolje upoznao vrijednost dubrovake kole, pa mu je javio: La elettione vostra di mandar Hieronimo in qua non puo essere se non buona ... Imparar ancho questa lingua, et vi prometto che lo far presto, pur che non si scordi nostra. Girolamo je sjajno uio ali je na alost 1559. god. umro u Dubrovniku.
115 114
248
Carigradu) proboravio u Dubrovniku nepuna dva sata istoimeni neak P. Bemba, o emu je Beccadelli 24. lipnja izvijestio C. Gualteruzzija.120 Istom se prijatelju Beccadelli javio 20. kolovoza i, ne bez razloga, opet 23. kolovoza, jer su dolazak Gualteruzzijeva sina Lelia, u meuvremenu i njegov povratak u Rim, bili povod da Beccadelli zatrai njegovu pomo u doradi Bembove biografije i izrazi svoje zamjerke na rad nekih drugih prouavatelja tog pjesnika-kardinala.121 ini se da je Lelio G. ponio u Rim jednu nedefinitivnu verziju te biografije, o kojoj govori Beccadelli u pismu C. Gualteruzziju od 26. listopada.122 Dodajmo na kraju da Gigliola Fragnito ima pravo kad Bembovu biografi-
Beccadelli pie da ga je ganulo kad je uo kako netko mladom Pietru Bembu kae da mu poljubi ruku: Et abbracciai quel giovane con quella tenerezza chamai, et amo, et amar sempre la felice et honorata memoria di quel Reverendissimo Signore di cui porta il nome et li lo dissi con le lachrime su gli occhi. Quello sino a qui stato il pi dolce giorno chhabbia havuto a Ragusa. Ma che dico giorno! Furono due hore a pena, che mi parvero due momenti, bisognandoli far vela, poi che l vento gli chiamava, vidi: G. Fragnito, In museo e in villa: 36, 56. 121 Usp. G. Fragnito, In museo e in villa: 35, 55-56. Beccadelli je 20. kolovoza, malo prije negoli je primio Gualteruzzijevu biografiju G. Contarinija, bio sluajno proitao La vita di M. Pietro Bembo Cardinale nepoznatog autora, tiskanu kao uvod u prvotisak Bembove Historia vinitiana di M. Pietro Bembo card. volgarmente scritta. Libri XII (In Vinegia, 1552), i bio o njoj sastavio zabiljeke koje mu je htio u svoje doba poslati. Sad mu je, eto, stigla i biografija drugog zajednikog zatitnika (tal. patrone). U pismu od 23. kolovoza, na vijest koju mu je donio Lelio Gualteruzzi, da Carlo Gualteruzzi i il mag.co Quirino (tj. G. Querini) kane tiskati izbor iz Bembovih pisama, savjetuje mu da ne objavljuju beznaajne stvari nego samo qualche cosa grave, et degna di quel nome. Na alost je i u anonimnoj Vita i u dosad tiskanim Lettere naao loe i nepotrebne stvari. Tko je autor anonimnog ivotopisa nije se uspjelo ustanoviti, ali svakako nije C. Gualteruzzi kako je, upravo pozivom na gornje, zakljuio Stefano Carrai (Stefano Carrai, Della Casa biografo di Bembo., u: Gennaro Barbarisi i Claudia Berra, ur., Per Giovanni della Casa. Ricerche e contributi. Gargnano del Garda, 3-5 ottobre 1996. Bologna, 1997: 419-435). Istog je dana Beccadelli naslovio jedno drugo pismo Ugolinu Gualteruzziju (G. Fragnito, In museo e in villa: 204) spominjui odlinu monografiju Ippolita Salvianija Aquatilium animalium historiae, Romae, 1556., koja sadri 92 bakroreza, od kojih je neke (manji dio) izradio uveni Batrizet. Kae da e mu odlino posluiti jer e je on i njegovo drutvo primijeniti u ribolovnoj praksi na ipanu (G. Fragnito, In museo e in villa: 161). Gotovo je sigurno da je Lelio Gualteruzzi donio tu knjigu u Dubrovnik. 122 G. Fragnito, In museo e in villa: 56. Beccadelli tu pie: La vita del nostro R.mo Bembo restar in man vostra, accio che come imperfetta la correggiate et facciate pi piena con molte cose, che voi saprete et a me sono state ignote; acci che poi compita si possa stampare o latina o vulgare, come meglio vi parer, per honorare quella felice memoria che da noi stata tanto amata et riverita. Iz svega proizlazi da, s obzirom na sporost tadanje pote, Beccadelli nije mogao redigirati zadnju verziju svoje biografije P. Bemba prije 1559.
120
249
ju dri prstenom koji povezuje Petrarcinu i Contarinijevu (Poleova je marginalna),123 i kad razumije Beccadellija to ih nije odmah, a ni za ivota ona misli samo one kardinala - izdao iz straha da sebe ne bi izloio neugodnostima (tiskane su prvi put 1753., 1601. i 1746., a Poleova 1748.), ali se ne bih sloio s njom da su sva trojica bili u jednakom stupnju exsolafideisti. Petrarca je ivio davno prije Luthera i neke slutnje o tome jedva da je mogao dobiti od starijih autora, a to se tie Bemba, kako ona sama priznaje,124 sulle posizioni religiose del Bembo manca ancora un lavoro esauriente, pa su naslovi na koje se tu poziva samo predradnje. Moglo bi se diskutirati o tome zato je biografija Petrarce bila tiskana prva, iako je taj autor, po miljenju anonimnih cenzora koje je iskopala Fragnito,125 bio sablanjiviji nego Bembo kod koga libido i cupido igraju manju ulogu. Za na to odgovoriti trebalo bi poznavati konstelaciju snaga u dotinim godinama, to nadilazi moju temu. Nakon to je prva, ve tiskana verzija Rimskog opeg Indeksa zabranjenih knjiga od prosinca 1557. god. bila povuena u zadnji as, novo je povjerenstvo Kongregacije Sv. Uficija 30. prosinca 1558. objavilo prvo njegovo, od pape Pavla IV. odobreno izdanje (zovu ga kratko Paulinski ili Indeks od 1559.). U njegovoj su se primjeni pokazale odmah odreene nemale tekoe, neto zbog nejasno formuliranih pravila, neto zbog prosvjeda sa vie strana zbog strogosti i(li) neloginosti. Stoga je ve u veljai 1559. bila tiskana Instructio circa Indicem librorum prohibitorum. U nastavku, ograniit u se na jedan problem, tj. zabranu prijevoda Biblije na ive europske jezike i na jedno osporavano naelo: da se redovni dunosnici crkvene hijerarhije (biskupi i nadbiskupi) smiju baviti pitanjem zabrane knjiga i eventualnim posebnim dozvolama samo ako u nekom kraju jo ne postoje inkvizitori i njhovi vikari (lat. ubi ipsi non sint). Dunosnici, koji su u pravilu bili stariji, obrazovaniji, iskusniji i, osobito ako su u nekom kraju dugo biskupovali, blii puku, bili su zbog toga s pravom ozlojeeni. Tihi je otpor imao uspjeha i doveo je do novog Indeksa, tzv. Tridentskog, koji je bio obnarodovan od Pija IV. bulom Dominici gregis 24. oujka 1564. O tome kasnije. Treba ve sada napomenuti da je Ludovico Beccadelli stajao u prvom redu onih koji su se borili za mudriji Indeks i za biskupska prava ve 1556. Njegova je uloga u
123 124 125
G. Fragnito, In museo e in villa: 43. G. Fragnito, In museo e in villa: 58. G. Fragnito, In museo e in villa: 48-49, 60-61.
250
stvaranju Tridentskog Indeksa kod nas nepoznata. Svojevrsnu mu je potporu pruala hrvatska ne samo glagoljaka tradicija o starosti upotrebe narodnog jezika u crkvi (staroslavenskog i, kasnije, starohrvatskoga); mada u Rimu nitko nije vjerovao priama da je sv. Jeronim preveo Bibliju na dalmatinski jezik i izmislio glagoljicu, taj se topos uvijek iznova servirao.126 U rimskim su arhivima postojali (i bili i tada poznati) dokumenti o odnosima papa Hadrijana II. (867-872) i Ivana VIII. (872-882) sa Svetom Braom, odnosno samo sa Sv. Metodom! Ne elei izazivati nepotrebne diskusije rimski su notari, kad god se jeronimska tema nije mogla izbjei, ubacivali skeptinu sintagmu ut fertur, kako se govori ili sl. Vijesti iz Rima te su zime brzo stizale u Dubrovnik. Beccadelli se tako osjetio ve 12. veljae 1559. ponukan da od kardinala Ghislierija zatrai u vezi hrvatskih liturgijskih tekstova kompetentno miljenje,127 jer bi doslovno potivanje Indeksa u mnogim hrvatskim biskupijama stvorilo nesavladive tekoe. Njegovi su motivi bili mnogo iri: trudio se da razuvjeri one prelate koji su bili opsjednuti milju da su hereze izbile jer su polupismeni vjernici doli u mogunost da posjeduju (ili samo itaju) jeftina tiskana izdanja Biblije na narodnim jezicima. Po njegovu miljenju, za hereze su bili krivi u prvom redu ueni ljudi (vie iz crkvenih nego iz laikih krugova) koji su Bibliju nepravilno tumaili, no
126 G. Fragnito, La Bibbia al Rogo: 77, se poziva na: Edoardo Barbieri, Le Bibbie italiane del Quattrocento e del Cinquecento. Storia e bibliografia ragionata delle edizioni in lingua italiana dal 1471 al 1600, vol. I. Milano, 1992: 167-171. Koristila se i monografijom istog autora Panorama delle traduzioni bibliche in volgare prima del Concilio di Trento, tada u tisku, vidi: G. Fragnito, La Bibbia al Rogo: 50. 127 G. Fragnito, La Bibbia al Rogo: 101. Donosim in extenso sve to tu pie: ...Et per essere lIndice grande e generale genera qualche dubbio... com questo che prohibisce tutte le Bibbie volgari in che lingua si siano, la qual cosa sono certo esser stata ordinata per rispetto dellheresie nuove et vecchie et suoi fauttori. Et qui in tutta la provincia di Schiavonia, non pure a Ragusa, hanno nella lingua loro, comessi dicono, da san Hieronimo in qua, tutti i libri sacri, et non solo gli leggono ordinariamente nei monasterii delle donne e nelle case private, ma celebrano per tutto il paese, dalle cathedrali e monasterii de frati in poi, la messa in lingua schiava et, per quel chintendo, in detta lingua si fanno preti et dottori anchora. Et essendo uso molto vecchio, comho detto, sarebbe cosa quasi impossibile a levarla. N io credo che la santa Inquisitione habbia avuto questa mira. Pure V. S. R.ma, per luffitio et bont sua, sar contenta levarci di scrupolo. Si comancho la prego che faccia delle bibbie volgari in italiano, delle quali alcune ne sono stampate gi pi di 40 anni (dakle prije Luthera, op. a.), et tradotte da persone catholiche et devote, sopra i quai libri molti vecchi sono usati di leggere, et li sa di strano esserne privi.
251
oni ne bi svojim pogubnim idejama bili uspjeli zavesti mase da su se njihovi pastiri brinuli za njihovo duevno dobro (kako su bili duni) umjesto da ih prepuste da postanu lak plijen heretika, jer im je bilo milije ivjeti u slasti i lasti, daleko od svojih stada. (Nad)biskupe za to treba disciplinirati, prisiliti ih pod prijetnjom kazne da stalno rezidiraju u svojim biskupijama i vre sve dunosti za koje su kompetentniji nego drugi (npr. nezainteresirani vikari i putujui inkvizitori kojih se puk boji pa im spontano ne nosi zabranjene knjige). Dan prije spomenutog dopisa (koji je u stvari bio diplomatski sroen prosvjed) Beccadelli je u pismu F. Martelliju od 11. veljae izrazio svoje zgraanje to se dva knjievnika koje on veoma cijeni, tj. A Caro i L. Castelvetro, javno aste tiskanim uvredama.128 Diplomatski je zaboravio rei da je Caro u svom polemikom aru nepristojan, jer mu L. Castelvetro, koji se krije u strahu od uhienja, nije ravnopravan protivnik. Malo nakon toga, u oujku iste godine g., Beccadelli je imao priliku da u dominikanskoj crkvi u Dubrovniku uje jednu propovijed na hrvatskome (ocijenio je da propovjednik ne govori nestruno, lat. non inepte, iz ega J. Torbarina, zakljuuje da je Beccadelli poslije vie nego trogodinjeg boravka, bio u stanju prilino razumjeti govorni hrvatski).129 Malo zatim, Gualteruzzi mu se javio 6. travnja il giorno celebrato da quel nostro gran Poeta,130 alei se da vaei Indeks esto zabranjuje pravovjerne pisce a proputa naglaeno erotske i(li) antiklerikalne tekstove (npr. Poemata G. della Case).131 Ove je godine Beccadelli mogao knjiiti u svoju korist dva boda u odnosu s isusovcima. Obratio se drugom njihovom generalu, Diegu Lainezu, 25. svibnja s molbom da mu poalje materijale koji dokumentiraju rad tih otaca u objema Indijama (tj. u Americi i u Indiji).132 Vjerojatno je u tome uspio, jer bez Laineza ne bi bio mogao ostvariti davnu elju Republike da u Dubrovnik doe uveni pro-
G. Fragnito, In museo e in villa: 86-87, 105-106. J. Torbarina, Kroatistike rasprave: 351. 130 Misli na godinjicu (6. travnja 1327.) dana kad je Petrarca prvi put vidio Lauru u jednoj avignonskoj crkvi. Usp. G. Fragnito, In museo e in villa: 87, 106. 131 G. Fragnito, In museo e in villa: 87, 106. 132 ...per mia consolatione, o per mia curiosit che sia contenta che alla giornata havendo nova di quelli suoi Santi Fratelli che sono nelle Indie farmene parte, per che goder almeno delli loro boni progressi... Ho letto un libro di quegli avisi stampato lanno passato con mio gran contento. G. Fragnito, In museo e in villa: 204.
129
128
252
povjednik Nicols Bobadilla.133 Vjerojatno ni Lainezu, iako je bio jedan od sastavljaa Indeksa iz 1559., nije u njegovoj primjeni sve bilo neupitno (Fragnito spominje kritiko pismo jednog isusovca s terena, koje Lainez nije samo tako odbacio).134 Dok su se u centrima odluivanja odvijali mali pomaci koji e dovesti do otapanja leda nakon smrti Pavla IV. (Pio IV. je nastupio 26. prosinca 1559.), na ipanu se rad dvaju Beccadellijevih suradnika bliio kraju i pored straha od turskih pljakakih pohoda (valjda ne na ipan), kako je vidno iz Beccadellijevih pisama Arcangelu Priorinu od 10. lipnja135 i 11. rujna.136 Konano je i uvena slika bila najkasnije 26. listopada 1559. gotova; nedostajali su na njoj jo R. Pole i J. Sadoleto. Prvi boravak N. Bobadille u Dubrovniku (15. prosinca 1559. - lipanj 1560.) nije, koliko mi je poznato, ostavio traga u Beccadellijevim aktima. Drugi je njegov boravak u Dubrovniku trajao od veljae do lipnja 1561., tj. zbio se poslije Beccadellijeva odlaska.137 Protivno onome to se dosad naglaavalo, Beccadelli se ni potkraj svog boravka u Dubrovniku nije uvijek voljko osjeao, ako je suditi po onome to je 3. kolovoza 1559. pisao korulanskom biskupu Pietru Barbarigu: La stan133 G. Alberigo, Beccadelli, Ludovico.: 411, zna za taj boravak (nije mu poznat datum) i, takoer, da je Beccadelli nastojao da se u Dubrovniku osnuje isusovaki kolegij. Stjepan Krasi (cur.), Seraphinus Maria Cerva, Bibliotheca Ragusina in qua Ragusini scriptores eorumque gesta et scripta recensentur, IV. Zagrabiae MCMLXXX: 286, datira njegov osnutak (Collegium Ragusinum) tek 1658. Prema Vladimiru Horvatu (Bartol Kai - otac hrvatskoga jezikoslovlja. Zagreb, 1999: 69), prva isusovaka postaja (tj. residenza) osnovana je u Dubrovniku 1604., a humanistika kola (gimnazija) s predavanjima iz filozofije i moralke tek kolske godine 1619/1620. Collegium Ragusinum je bio njen nastavak. N. Bobadilla (1509-1590) bio je jedan od prvih suradnika Ignacija de Loyole (1491-1556) Tada je posjetio i Zadar, Pulu i Trebinje. 134 G. Fragnito, La Bibbia al Rogo: 96. 135 Usp. G. Fragnito, In museo e in villa: 111, 152. Iz rujanskog pisma G. Fragnito citira samo: A Giuppana stanno senza timore Don Pellegrino et Francesco, luno attende a dipingere quel povero luoco, et laltro a far delle vigne. Iz lipanjskog pisma citira jo manje: Nellestate del 1559, incuranti delle frequenti scorrerie dei turchi, Pellegrino Brocardo e Francesco della Volpaia facevano cose stupende a tutta Morlacchia. O ruevnom stanju biveg ljetnikovca vidi: Aida Cvjetkovi, Prolost i sadanjost otoka ipana. Dubrovaki horizonti 39 (1999): 166-176. Na str. 171 pie: Ljetnikovac Biskupovo izgraen je na posjedu dubrovakog nadbiskupa nasred polja, na lokalitetu nazvanom Biskupija. U njemu se odmarao nadbiskup Beccadelli .... Kako mi je Aida Cvjetkovi telefonski saopila, od slike nije ostalo gotovo nita. 136 Kako je neizravno razvidno iz Beccadellijeva odgovora od 10. oujka 1560., isti je biskup poslao u Dubrovnik neku sliku s molbom da se restaurira. Vjerojatno je to uradio Brocardo, jer u Dubrovniku nije tada bilo drugih restauratora (usp. G. Fragnito, In museo e in villa: 112, 153). 137 Usp. V. Horvat, Bartol Kai: 69.
253
za Dalmatina a noi altri Italiani un poco aspretta.138 Vijest o novom papi ve je poetkom sijenja 1560. stigla i u Dubrovnik.139 To je otvaralo put za njegov povratak u domovinu. Iz kog je razloga Beccadelli javio 19. sijenja iste godine F. Gheriju, biskupu Ischie i tajniku rehabilitiranog kardinala G. Moronea da su neki elnici Republike pi malefici che charitativi,140 nije poznato (moda su shvatili da kani otii, pa su poduzeli to su mogli da to osujete). Vjerojatno je ta vijest uzbudila i neke njegove prijatelje u Italiji, pa ih je Beccadelli umirio pismom Gheriju od 30. svibnja, kojim mu je stavio na znanje da se za sve to trebaju iz Dubrovnika mogu ubudue obraati Bolonjcu Guglielmu Dondinu, tj. bivem lanu njegove familie koji, kao slubenik Republike, ostaje do daljnjeg u Dubrovniku.141 Istog se dana javio Gualteruzziju izraavajui alost to su mnoge kue njegovih prijatelja u rodnom mu gradu (Bologni) puste, jer su oni (kao npr. conte Giorgio Manzoli) u meuvremenu umrli.142 Odlazei iz Dubrovnika Beccadelli je ispjevao vjerojatno svoj najljepi sonet (Per la partita da Ragusa), najvjerojatnije dok je brod klizio po mirnim vodama uz obalu dragog mu ipana. Torbarina ga donosi u izvorniku i u vlastitom, proznom prijevodu143 (za kongenijalni prepjev V. Nazora Pri odlasku iz Dubrovnika).144 Toan datum te plovidbe nije poznat (Torbarina biljei samo u leto godine 1560, po divnom julskom vremenu).145 S njim su napustili Grad najvjerojatnije i svi preostali lanovi njegova Dvora (to sigurno znamo samo za A. Gigantija i P. Brocarda). Znamo sigurno da je 17. kolovoza Beccadelli boravio u Bologni, odakle je zamolio F. Gherija da poradi kako bi biskup Gabriele Paleotti (15221597) poveao plau vrsnom znanstveniku Ulissu Aldrovandiju (1522-1605) det di 35 (!) anni, ma tanto ardente.146 Par dana kasnije (Pradalbino, 22.
J. Torbarina, Fragmenti: pismo 73. J. Torbarina, Fragmenti: pismo 77 od 11.1.1560. 140 J. Torbarina, Fragmenti: pismo 78. 141 G. Fragnito, In museo e in villa: 71, 96, 209. 142 G. Fragnito, In museo e in villa: 96. 143 J. Torbarina, Jedan dubrovaki arhibiskup: 189-190. 144 J. Torbarina, Kroatistike rasprave: 352-353. 145 J. Torbarina, Jedan dubrovaki arhibiskup: 189. 146 G. Fragnito, In museo e in villa: 205, donosi da je taj lijenik i prirodoslovac, koji je 1568., kao sveuilini profesor u Bologni, osnovao tu prvi botaniki vrt, bio Beccadellijev najblii susjed (stanovao je u ulici Vivaro de Pepoli, na koju je izbijao poboni dio jedne od kua obitelji Beccadelli).
139 138
254
kolovoza) javlja Gualteruzziju da se eta lijepim krajolicima svoje i njegove prve mladosti s osjeajem beznadne samoe.147 Poto eli da za ivota (ima samo 59 godina) osigura svome vjernom Gigantiju starost, pobrinuo se da mu, uz ve jednu na Cipru, osigura u Italiji jo jednu crkvenu nadarbinu, kako informira 9. listopada istog Gualteruzzija.148 Gigantija e se sjetiti i u svojoj oporuci sastavljenoj 1566.149 No Beccadelli nije smio due boraviti izvan Rima, jer se tu trebalo odluiti tko e ga naslijediti u Dubrovniku. U logistike svrhe poslao je stoga 9. studenoga u Rim vjernog P. Brocarda150 koji je isposlovao, da ih sm kardinal G. Morone primi u svoju palau u Santa Maria in Trastevere. Beccadelli je to rado prihvatio, tim prije to je Morone bio mudar ovjek koji se nije kanio ponaati revanistiki. Iz te se osame javio 18. prosinca F. Martelliju151 i mnogima drugima: tako, 29. prosinca P. Sadoletu u dragi mu Carpentras,152 19. travnja G. A. Fantiju,153 9. kolovoza Galeazzu Florimonteu154 i jo nekima (tako 22. veljae 1561. Paolu Sacratiju,155 s kim kanda nije 22 godine kontaktirao, tj. od 1539., kad su zajedno ponovili Petrarcin uspon na Mont Ventoux). Iz svih pisama izbija njegovo uvjerenje da se vlast u Rimu birokratizirala, jer na mjestima gdje su nekad sjedili vrsni humanistiki obrazovani teolozi sad se nalaze tehnokrati, tj. uglavnom pravnici koji o knjievnosti jedva da imaju pojma. U ranu je jesen 1561. to dokoliarenje prestalo: papa Pio IV. ga je poslao kao legata u Trento na Koncil koji se nakon dueg prekida trebao sastati na zavrne sjednice (do ega je dolo tek 18. sijenja 1562. god.). Beccadelli je stigao u Trento (ini se u pratnji A. Gigantija) ve krajem rujna 1561. Njegova se veza s Brocardom tada prekida, jer on ostaje u Rimu, vjerojatno u familii
G. Fragnito, In museo e in villa: 85, 105. G. Fragnito, In museo e in villa: 159-160, 202. 149 Beccadelli mu je oporuno ostavio mali stan (s dvije velike sobe) u svojoj palai na Piazza Santo Stefano, tj. u kui u kojoj je obojici od 1560. bilo prebivalite. U jednoj od tih soba nastao je postupno Gigantijev privatni muzej kome je Gigliola Fragnito posvetila peto poglavlje svoje knjige (G. Fragnito, In museo e in villa: 159-214). 150 G. Fragnito, In museo e in villa: 112, 153. 151 G. Fragnito, In museo e in villa: 87-88, 106. 152 G. Fragnito, In museo e in villa: 36, 56. 153 G. Fragnito, In museo e in villa: 87, 106. 154 G. Fragnito, In museo e in villa: 87, 106. 155 G. Fragnito, In museo e in villa: 37, 56.
148
147
255
Moronea.156 Kako u Trentu nije skoro tri mjeseca imao mnogo ozbiljnog posla, bavio se omiljenim petrarkistikim studijama, o emu izvjetava 20. studenoga C. Gualteruzzija.157 Na Koncilu je upoznao i neke patres consiliares iz Hrvatske (tako tada peujskog biskupa Jurja Drakovia i kontroverznog polikonvertita Andriju Dudia, koji je navodno dobro poznavao R. Polea i putovao s njim u London),158 o emu je, osim o Dudiu, Beccadelli obavijestio Kneza i Senat Dubrovake Republike.159 Beccadelli je ostao u Trentu sve do svibnja 1563. kad je, vjerojatno s papinom dozvolom, napustio jo nedovreni Koncil i otputovao u Firenzu. U relativno slobodnim danima izmeu plenarnih sjednica Beccadelli je revidirao prvu verziju svoje Petrarcine biografije, o emu je izvijestio 20. studenoga 1562. C. Gualteruzzija molei ga u aljivom tonu da to zadri za sebe, jer ima ljudi koji bi takvu neozbiljnost mogli iskoristiti da napakoste obojici.160 Kako nije bio ekstremist, Beccadelli je bio izabran u komisiju koja je trebala pripremiti tekst novog, blaeg Indeksa. U tom je poslu uivao i potporu toskanskih vlasti, kako se razabire iz prilino jasno formuliranog dopisa njegova dobrog znanca, suca vrhovnog suda (tal. auditore) u Firenzi Lelija Torellija, od 7. studenog 1562.161 Smisao mnogo jasnijeg Beccadellijeva odgovora od 26. studenoga162 jest da cijela stvar ide naprijed prema cilju koji se moe braniti.163
Usp. G. Fragnito, In museo e in villa: 113-114, 153-154. Brocardo je, na zagovor Moronea, dobio preko Carla Viscontija, biskupa Ventimiglie, najvjerojatnije kanoniku ast u tom mjestu (u rodnoj Liguriji). No u jesen 1563. nalazio se jo u Rimu, jer ga pismom od 22. rujna iz Firenze Beccadelli moli da pomogne njegovu vikaru imunu Menetiu, koji se po nekom sudskom poslu u Apostolskoj komori zatekao u Rimu (poznavali su se iz Dubrovnika; Brocardo ga je trebao ukonaiti i nauiti ga ad andare per Roma). 157 G. Fragnito, In museo e in villa: 88, 106. 158 J. Torbarina, Kroatistike rasprave: 269-270. 159 Prema Torbarini, Dudi je preveo Beccadellijev ivotopis kardinala Polea na latinski i objavio ga 1563. u Veneciji. Netoan je podatak da su Pole i Dudi dospjeli u Englesku na dvor Marije Stuart: u Londonu je tada vladala Marija Tudor! 160 G. Fragnito, In museo e in villa: 51, 63. Preporuio mu je: Questi secreti del Concilio non si vogliono dir ad altri, che non fussimo tolti sospetti. Imao je pravo, iako sigurno nije znao da e nepoznati dojavnik poslati u Rim izvjetaj u kome izmeu ostalog stoji da tu djeluje neki biskup (episcopus quidam) koji sebi doputa id vanum sectatus studium Petrarcam est interpretatus, idque dum Tridentina synodo interesset i ne stidi se govoriti se musarum vulgarium vanitatum servum esse (non erubescit). 161 G. Fragnito, In museo e in villa: 100, donosi ga skoro in extenso. 162 G. Fragnito, In museo e in villa: 100-101. 163 Torelli je predlagao da se na Indeks stave samo knjige heretika koji dogmatiziraju ex professo a ne neutralna djela istih, npr. znanstvene knjige iz matematike, rjenici i gramatike stranih
156
256
Svi biografi navode da je toskanski veliki vojvoda Kozmo (tal. Cosimo) I. de Medici (1519-1574) zamolio Beccadellija da bude kuni uitelj (tal. precettore) njegova (po nekima tek jedanaestogodinjeg) sina Ferdinanda (1549-1609; naslijedio je na vlasti starijeg brata Franju, 1587.), koji je trebao postati kardinal. Beccadelli se nalazio u Firenzi sigurno 21. kolovoza 1563., jer je tada odatle zamolio svog nekadanjeg uenika kardinala Ranuccia Farnesea da izradi imenovanje hrvatskog franjevca Vice Paletina (Korula, oko 1508.- Korula, 1575.) za ilirskog penitencijara (tj. stalnog ispovjednika) u bazilici sv. Petra u Rimu; za uzvrat bi mu taj bivi konkvistador trebao poslati materijale o zgodama onih ljudodera (misli na meksike domoroce).164 Kozmo I. je Beccadelliju stavio u izgled, netom bude izabran novi nadbiskup za Dubrovnik, jednako asnu dunost u Pisi, do ega
jezika i sl. A to se tie erotskih knjiga, neka se slijedi uhodana stara praksa (Et quanto alle dishonest et obscenit lasciare li lettori alla loro conscienzia, come sono stati per il passato, che s contentata la chiesia che de vescovi et predicatori et confessori sia questa cura. Et li frati o preti che sono ripresi o nel Decamerone o altrove se sono buoni hanno a ridersene se sono rei hanno ad emendarsi). Beccadelli mu je odgovorio (G. Fragnito, La Bibbia al Rogo: 100-101), zahvalivi mu na pismu u kome prudentemente, come suole, discorre sopra quel beato indice romano, alla correttione del quale con parecchi altri prelati fui deputato ancho io gi alcuni mesi. Et per che lopera faticosa et bisogna voltare di molte carte, per non ancho compita. Tuttavia, se le va appresso et s molto inanzi et apunto s presa la strada che V. S. mostra nella sua lettera. Et spero in Dio che ne resteranno li buoni sodisfatti, procedendosi con quella equit et discretione che si conviene. Ben vero che non mancano solfanelli et protettori di chi fece quellopera, tanta semola porta la farina di questa carne! Pur, come ho detto, si va innanzi. Gigliola Fragnito (G. Fragnito, La Bibbia al Rogo: 100), saimlje Beccadellijev znaaj u ovom pitanju pozivajui se na najnoviju literaturu ovim rijeima: ...si tratt del risultato di un lavoro collegiale. Sono, tuttavia, illuminanti le reazioni ai provvedimenti di Paolo IV in materia di censura libraria di uno fra i membri pi autorevoli della commissione, larcivescovo di Ragusa Ludovico Beccadelli, cui viene riconosciuto un ruolo di spicco nellelaborazione del nuovo indice. U nastavku upuuje na njegovo promptno reagiranje na zabranu hrvatskih prijevoda Biblije (u god. 1559.). 164 G. Fragnito, koja ne pozna njegovo prezime ni ivotopis (V. Paletin se najprije borio u panjolskoj vojsci protiv Indijanaca a kasnije je, u 33. godini, uao 1541. u dominikanski red u Meksiku i studirao 1546. teologiju u Bologni; usp. natuknicu u: Hrvatski leksikon, II. Zagreb, 1997: 226), donosi dva ulomka iz tog pisma (G. Fragnito, In museo e in villa: 157): Il piacere cho sempre havuto delle cose del mondo nuovo mi fa anche amare le persone che lhanno praticato, et ne rendono buon conto; Beccadelli se nada da e mu se Vincenzo da Curzola znati revanirati (mintratenga alle volte con qualche historia di quei Cannibali). O V. Paletinu vidi jo: Mirjana Bobi-Poli, Un intento de clasificacin de la obra Tratado del derecho y justicia de la guerra che tienen los reyes de Espaa contra las naciones de la India Occidental. Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia 29-30 (1984-1985): 251-270; Franjo anjek i Mirjana BobiPoli, O pravu i opravdanosti rata to ga panjolski vladari vode protiv naroda Zapadne Indije. Zagreb, Globus, 1994.
257
nije dolo i Beccadelli se morao zadovoljiti s mnogo manje uglednim mjestom prepota, tj. predsjednika kanonikog zbora u Pratu (oba su se grada nalazila u Velikom Vojvodstvu Toskani).165 ini se da su Kozmove dobre namjere naile na otpor u Rimu: iako je bio mnogo blai nego Pavao IV., ni Pio IV. nije bio naroito sklon Beccadelliju (nije ga toliko naljutila njegova otra javna kritika na Koncilu biskupa koji slabo mare za svoje biskupije i privatna, koja se ticala njega kao Beccadellijeva prethodnika u Dubrovniku, koliko injenica to je Beccadelli na Koncilu bio jedan od vodeih otaca koji su se zalagali za ius divinum, to se moglo shvatiti kao napad na papin primat). K tome, vodei krugovi Crkve u Pisi i tamonji graani nisu eljeli tuinca nego sugraanina. Beccadelli je par tjedana boravio u Pisi da ga vide, ali bez uspjeha. Poznata su dva njegova pisma iz Pise: G. A. Fantiju, od 15. oujka 1564.,166 i G. Dondiniju, od 4. svibnja iste godine, u Dubrovnik. Ovo drugo je neobino vano jer u njemu Beccadelli obavjetava vrlo samouvjereno svog biveg slubenika kako je njegova linija, donoenjem novog Indeksa, pobijedila i kako je, na osnovi prateih uredbi, cijeli katoliki episkopat reintegriran u svojim bitnim pravima.167 Kako se ini, Beccadelli se malo iza toga vratio na svoj posao u Firenze, gdje dokumentirano boravi (velik broj pisama) najmanje do 3. veljae 1565. kada moli papinog komornika Julija Colonnu, da mu prvom zgodnom prigodom ishodi papin blagoslov, kako bi bio siguran da se ne nalazi u njegovoj nemilosti (di non esser in mala gratia di Sua S.t).168 Odgovora, to znamo, nije primio. Za Dubrovnik je u tom periodu dolo do znaajne odluke: nakon mnogo natezanja i intriga sa strane nekih pojedinaca iz dubrovake Crkve, papa je konano 17. studenoga 1564. posvetio za dubrovakog nadbiskupa Kalabreza Krizostoma Calvinija, dotadanjeg opata benediktinskog samosPrepot (kae se i prepozit) zamjenjuje biskupa ako ne postoji vikar. G. Fragnito, In museo e in villa: 89, 106. 167 Usp. G. Fragnito, La Bibbia al Rogo: 101. Dopo la pubblicazione dellindice tridentino Beccadelli commentava: a Roma pubblicato il novo Indice de libri prohibiti, moderato insomma, come fu ordinato a Trento, et ridotto molto al ragionevole. In questo non si tien conto di stampe, n di stampatori, se non de libri heretici. Delli scandalosi si lascia la cura a gli ordinarii (lettera a G. Dondino, Pisa 4 maggio 1564, Biblioteca Palatina, Parma, Ms. Pal. 1015/3, f. 14v). G. Fragnito istie da taj i drugi dokumenti sile istraivae da tvrdnje koje je povjesnik Tridentskog koncila Paolo Sarpi iznio, optuujui Beccadellija da se protivio reviziji Indeksa iz 1559., treba uzeti s velikim oprezom (upuuje na novo izdanje Istoria del Concilio Tridentino. Firenze, 1966: 598-599). 168 G. Fragnito, In museo e in villa: 89, 107.
166 165
258
tana sv. Jakova kod Dubrovnika, koji je od etiriju imena koja je Beccadelli predloio, ne insistirajui ni na jednom a ni na svoj etvorci, vjerojatno izabran poglavito s razloga to je znao hrvatski (per havere la lingua del paese). Beccadelliju je, privatno, on bio najdrai.169 Beccadelli mu je iz Firenze 2. prosinca 1564. estitao i predloio mu, ako treba auditora, Messer Antonio da Curzola, ch pratico delle genti, et sa la lingua.170 Gdje se nalazio i to je radio Beccadelli izmeu citiranog zadnjeg pisma iz Firenze i prvog sauvanog pisma iz Prata (upravljenog 19. rujna 1565. K. Calviniju u Dubrovnik),171 nije poznato. G. Fragnito pozna jedno pismo Ugolina Grifonija (Rim, 27. travnja 1565.), upueno knezu (velikovojvodiu) Franji de Medici, u kojemu izlae da bi javno mnijenje u Rimu jedva primilo da Beccadelli prati svog uenika kad kao kardinal prvi put doe u Rim; iako se cijene njegove vrline (... tenuto Prelato di buone qualit e costumi e molto esemplare da essere in compagnia di S. S.ria Ill.ma e R.ma...), ipak je poznato da neto izmeu njega i pape nije u redu, a sasvim je sigurno da bi se Beccadelli i papa mogli negdje u Rimu sresti. Kako je Grifoni odani podanik Kozma I. (navodi se kao maestro dAltopascio, pri emu nije jasno to maestro zapravo znai), on vri samo svoju podaniku dunost, a odluku preputa alla prudentia sua.172 Iz tona ovog dopisa, kao i iz loe sudbine Beccadellijeve zamolbe od 3. veljae iste godine, moe se zakljuiti da je Kozmo I. tek tad shvatio da mora na fini nain otkazati Beccadelliju i utjeiti ga mjestom u Pratu, kad ve Pisa ne ide. Beccadelliju to nije bilo krivo: on je elio samo mir. Tako je izmeu ostalog pisao G. A. Fantiju (koji mu je ostao vjeran do kraja, kao jedan od sve rjeih prijatelja i potovalaca) iz Prata 10. travnja 1570.:173 ...Io spesso volo col pensiero a Pradalbino ove havrei caro di finir questo poco che mavanza, tim prije to je, nastupom Pija V., Rim postao siromaniji knjievnicima nego to je ikad bio (piu povera de letterati che fusse mai), kako pie P. Manuzio svom sinu Aldu mlaem, tj. bratu Girolama koji je umro u Dubrovniku kao uenik 1559. god.
169 170 171 172 173
Usp. J. Torbarina, Jedan dubrovaki arhibiskup: 191. J. Torbarina, Fragmenti: pismo 94. G. Fragnito, In museo e in villa: 90, 107. G. Fragnito, In museo e in villa: 106-107. G. Fragnito, In museo e in villa: 90, 107.
259
Ludovico Beccadelli je umro 17. listopada 1572. u Pratu. Pokopan je, kako je elio, u Bologni, u crkvi sv. Stjepana, u kapeli sv. Martina koju je bio dao restaurirati i oslikati od poznatog bakroresca i slikara Julija Bonasonea (1569-1571). Inventar njegove imovine obavljen je 30. oujka 1573., nakon ega je izvrena oporuka.174 A. Giganti, koji je po njegovoj smrti postao lanom familie tad ve kardinala Gabriela Paleottija (komu je takoer vjerno sluio u Bologni i u Rimu do njegove smrti 1597.), autor je prve poznate Beccadellijeve biografije (Vita di Monsignor Lodovico Beccadelli, arcivescovo di Ragusa), koja je prvi put objavljena tek 1797. god.175 u citiranom djelu G. Morandija.176 Uza sva njegova pomanjkanja, katoliki povjesniar Hubert Jedin, autor jedne od mnogotomnih povijesti Crkve (iji se hrvatski prijevod upravo dovodi kraju), ocjenjuje ga uglavnom pozitivno u jednoj svojoj mladenakoj monografiji, prevedenoj na talijanski.177
G. Fragnito, In museo e in villa: 99. G. Fragnito, In museo e in villa: 162, 205, 99. 176 G. Morandi, Monumenti, I: 1-68. 177 Hubert Jedin, Il tipo ideale del vescovo secondo la riforma cattolica. Brescia, 1950: 4961. O Beccadellijevoj ulozi na Tridentskom koncilu vidi takoer: Hubert Jedin, Das Konzil von Trient. Ein berblick ber die Erforschung seiner Geschichte. Rom, 1948: 160 ss.
175
174
260
SOME NEW DATA ON LODOVICO BECCADELLI, ARCHBISHOP OF DUBROVNIK ARKO MULJAI

Summary Having brought to light some new details on Lodovico Beccadelli (15011572), the archbishop of Dubrovnik, and his contributions to the development of Italian-Croatian literary and cultural relations, the aim of this paper is to stimulate future research in a number of neglected directions. The time frame of Beccadellis activity (1535-1572) coincides with a number of significant events and meetings: Worms and Regensburg (1541), Speyer (1542), the twice convened Council of Trent (1545-1563), and Augsburg (1555). In a number of them he himself played an active role or was thoroughly informed about by his protectors and associates, Cardinals P. Bembo, G. Contarini, G. Morone, J. Sadoleto, and R. Pole. The figures in this circle were often labelled as sympathizers of Lutheranism and the Emperors men, merely because they agreed with Emperor Charles V and his successors that the successful defence of Europe against the Ottomans lay in the confessional reconciliation of Germany. Almost all of them stood against the stern principles of the Index Librorum Prohibitorum, and acted in favor of the Scriptures in the vernacular.
Anali Dubrovnik (2001): due: 261-303 N. Lonza: Dvije 39 izgubljene edomorstva u Dubrovakoj Republici (1667-1808)
261
Izvorni znanstveni rad UDK 343.62(497.5 Dubrovnik)1667/1808 Primljeno: 14.1.2001.
DVIJE IZGUBLJENE DUE: EDOMORSTVA U DUBROVAKOJ REPUBLICI (1667-1808) NELLA LONZA

SAETAK: Temeljem analize spisa Kaznenog suda te usporedbe s rezultatima istraivanja za druga europska podruja, razmatraju se drutveni, antropoloki i pravni aspekti zloina edomorstva u Dubrovakoj Republici (1667-1808). Rekonstruira se mrea socijalnog nadzora nad udoreem i reakcija drutvene grupe (obitelji, bratovtine, sela, itd.) na izvanbranu trudnou i edomorstvo. Analiziraju se specifinosti kaznenog procesa (osobito dokaznog postupka), ishod postupka i penalna politika.
1. edomorstvo kao istraivaki izazov

Sudske dokumente o dubrovakim edomorstvima od velikoga potresa do pada Republike obradio je Nenad Vekari u sklopu vee studije o ubojstvima meu srodnicima.1 Njegov izbor grae, analiza kvantitativnih pokazatelja i razmatranje drutvenih okvira bili su polazitem i ovoga rada.2 Cilj
Nenad Vekari, Ubojstva meu srodnicima u Dubrovakoj Republici (1667.-1806.). Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku 37 (1999): 95-155, osobito poglavlje edomorstva: 114-120. Ondje su navedeni i krai izvodi iz sudskih zapisnika. 2 Osim rezultata vlastitih istraivanja sudskih spisa, raspolagala sam i saetim ispisima sudskih predmeta koje mi je stavio na raspolaganje Nenad Vekari, na emu mu ovime zahvaljujem. U ovome radu sudsku grau uvijek citiram navoenjem prvog i posljednjeg lista na koje se zapis protee, bez obzira to ne tee u kontinuitetu. Svi neobjavljeni izvori pohranjeni su u Dravnom arhivu u Dubrovniku.
1
Nella Lonza, znanstveni je suradnik Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku. Adresa: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Lapadska obala 6, 20000 Dubrovnik.
262
mi je da, postavljanjem onih istraivakih pitanja koja nisu iscrpljena te primjenom drugaije metodologije, proniknem u iri drutveni, a posebice pravni i antropoloki kontekst koji okruuje fenomen edomorstva. Pokuaj istraivanja edomorstva kao socijalne pojave sudara se s brojnim barijerama. Budui da je u prirodi edomorstva potaja, tamna brojka sigurno je izrazito visoka, nad ime su zdvajali gotovo svi koji su tu temu prouavali. No, problem nije samo u nepotpunosti kvantitativnih pokazatelja, nego i u zamagljenosti drutvenih odnosa koji okruuju neeljeno roditeljstvo i edomorstvo. itav splet drutvenih niti u sudskim spisima samo se gdjegdje nazire, a pogled u sferu seksualnosti ostaje gotovo posvema zastrt. Kako nisu svi suci odnosno kancelari jednako detaljno i aurno registrirali iskaze svjedoka i druge dokaze, i taj je raspoloivi materijal neujednaene kvalitete.3
1.1. Suditi za nepostojei zloin

Onima naviklima na koncepte modernog prava moe se uiniti neobinim da dubrovaki kazneni propisi ne posveuju pozornost zloinu edomorstva.4 No, to ne znai da se to zlodjelo nije suzbijalo i kanjavalo. U razdoblju u kojem naelo legaliteta jo nije bilo vrsto postavljeno, u Dubrovniku, kao i drugdje u Europi, podlogu kaznenom suenju nisu tvorili samo zakoni, ve itav splet kaznenopravnih izvora razliite prirode, meu kojima su znaajno mjesto zauzimali doktrina i sudska praksa.5 Dubrovaki sudski spisi ne samo da potvruju da se tom zloinu sudilo, ve i pokazuju od kojih je elemenata bila sazdana figura criminis. edomorstvo se openito tek u srednjem vijeku poelo smatrati zasebnim zlodjelom. Kanonsko pravo izdvojilo je infanticidium iz skupine ubojstava
3 Na pr. ponekad se formalno otvarao sudski postupak im je naen le novoroeneta, premda proces nije mogao napredovati zbog posvemanjeg izostanka drugih dokaza. U drugim sluajevima nije tako postupljeno; primjerice, 1784. naeno je u Posatu odbaeno novoroene, no kazneni postupak nije pokrenut (usp. Detta, ser. 6, sv. 83, f. 74). 4 Meu normativnim izvorima, edomorstvo se spominje jedino nakratko u odredbama zapisanim u slubenoj knjizi upske kancelarije, vjerojatno u 17. st., (Josip Lui, Uprava u upi dubrovakoj., u: Josip Lui, Iz prolosti dubrovakog kraja u doba Republike. Dubrovnik: asopis Dubrovnik, 1990: 369). 5 O tome opirnije Nella Lonza, Pod platem pravde: Kaznenopravni sustav Dubrovake Republike u XVIII. stoljeu. Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU, 1997: 31-37.
N. Lonza: Dvije izgubljene due: edomorstva u Dubrovakoj Republici (1667-1808)
263
meu krvnim srodnicima (parricidium u rimskom pravu), predvidjelo za njega sankciju u obliku posebnog oblika pokore, a tekoe dokazivanja nastojalo rijeiti pomou tzv. prisege oienja (purgatio canonica), kojom je optuenica morala potvrditi svoju nevinost, sama ili uz odreeni broj suprisenika.6 Svjetovno pravo preuzelo je od crkvenog koncept zloina edomorstva, a na daljnje profiliranje tog kaznenog djela u ranom modernom razdoblju najsnanije su utjecali procesni razlozi - problemi dokazivanja ina kojem redovito nema svjedoka. Tijekom srednjeg vijeka u europskom kaznenom procesnom pravu izgraen je dokazni sustav koji je trebao voditi sud u ocjeni dokaznog materijala. Zamiljeno radi pomoi sucima ali i sputavanja nepoeljnih improvizacija, novo dokazno pravo ubrzo je pokazalo svoju osnovnu manu nemogunost prilagodbe okolnostima konkretnog sluaja. Osnovna postavka prema kojoj se osuujua presuda mogla donijeti samo na temelju neposrednih dokaza i to ili suglasnih iskaza dvojice svjedoka oevidaca ili priznanja, u praksi je prijetila neefikasnou kanjavanja. Stoga su uporedo s postavljanjem dokaznih naela ve uvoeni prvi izuzeci. Time se kreirala siva zona u kojoj su dokazni zahtjevi bili nie postavljeni, a sudakoj prosudbi preputeno vie mjesta (kod lakih zloina i onih poinjenih pod posebnim okolnostima, na pr. nou, osuda se mogla temeljiti na slabijem dokaznom materijalu, primjerice na iskazu jednog svjedoka; kod najteih zloina primjena torture trebala je poluiti priznanje). Premda je konzistentnost dokaznog sustava bila naeta ve vrlo ranim iznimkama, najizrazitiji se proboj dogodio u 16/17. st. posredstvom tzv. izvanredne kazne (poena extraordinaria), osude na kaznu blau od redovite, ako su poinitelja tekog zloina teretili nepotpuni dokazi.7 Istovremeno s razradom opih dokaznih pravila, traeni su odgovori na posebne probleme dokazivanja kod pojedinih zlodjela. Kod edomorstva tekoe su se sastojale u tome to svjedoka samome inu u pravilu nije bilo, te to se teko utvrivala kljuna injenica je li dijete roeno mrtvo, je li umrlo pri porodu ili je bilo umoreno. Dakle, primjenom opih dokaznih naela, pa ak ni onih ublaenih, sud ne bi mogao donijeti osuujuu presudu, odnosno izrei najteu kaznu, iako je niz okolnosti ukazivao na to da
Vidi: R. M. Helmholz, Infanticide in the Province of Canterbury During the Firteenth Century. History of Childhood Quarterly 2 (1975): 379-383. 7 Vidi: John H. Langbein, Torture and the Law of Proof: Europe and England in the Ancien Rgime. Chicago-London: The University of Chicago Press, 1977: 47-50.
6
264
je dijete ipak ubijeno. Izlaz iz ovog procijepa potraen je u oblikovanju kaznenog djela edomorstva kod kojeg vrijede zasebna pravila o teretu dokaza i utvrivanju injenica. Ve najraniji propisi europskih zemalja koji su taj zloin zasebno regulirali, redovito su posveivali znatnu pozornost dokaznim pitanjima.8 Iznaena rjeenja nisu svugdje bila istovjetna, no sva su oslobaala optubu tereta dokazivanja pojedinih okolnosti, pruajui sudu oslonac u pravnim predmnjevama (presumpcijama). Tako je prema Kaznenom zakoniku za njemake zemlje Karla V (Constitutio Criminalis Carolina) iz 1532. na edomorstvo ukazivala svaka smrt novoroeneta ako je dijete bilo izvanbrano, te ako su trudnoa i porod bili prikrivani.9 Francuski propisi iz 1556. nametali su eni obvezu da prijavi izvanbranu trudnou i oznai ime djetetovog oca; ako je to propustila uiniti, a dijete je naeno mrtvo, taj ju je propust teko teretio za edomorstvo.10 Sustav zakonskih predmnjeva najdalje su dotjerali engleski propisi iz 1624., presumpcijom da je dijete roeno ivo, koja se mogla pobiti jedino iskazom svjedoka oevica.11 Drugim rijeima, osuda za edomorstvo ozbiljno je prijetila i onoj izvanbranoj majci koja je sama rodila, te se pokuala potajno rijeiti djejeg lea, ak i onda ako je dijete bilo mrtvo roeno ili je umrlo pri porodu. Meutim, takvo zakonodavno naruavanje tradicionalnog dokaznog sustava engleskog opeg prava (common law) izazivalo je otpore u sudskoj praksi, te je konano i formalno naputeno 1803., ozakonjenjem onoga to su sudovi itavo vrijeme provodili mimo slova propisa: u postupku je ipak trebalo dokazati da je dijete roeno ivo.12
8 Openito vidi: Richard Trexler, Infanticide in Florence: New Sources and First Results. History of Childhood Quarterly: Journal of Psychohistory 1 (1973-74): 103 i 114, bilj. 40. 9 Vidi: Otto Ulbricht, Kindsmord und Aufklrung in Deutschland. Mnchen: R. Oldenbourg Verlag, 1990: 17-18. 10 Vidi: O. Hufton, Women and violence in early modern Europe., u: Writing Women into History, ur. Fia Dieteren i Els Kloek. Amsterdam: Historisch Seminarium van de Universiteit van Amsterdam, 1990: 78. 11 Cit. u R. W. Malcolmson, Infanticide in the Eighteenth Century., u: Crime in England, 1550-1800, ur. J. S. Cockburn. London: Methuen & Co. Ltd., 1977: 196-197; Peter C. Hoffer i N. E. H. Hull, Murdering mothers: infanticide in England and New England 1558-1803. New YorkLondon: New York University Press, 1981: 20. 12 Usp. R. W. Malcolmson, Infanticide: 197-198; P. C. Hoffer - N. E. H. Hull, Murdering mothers: 69-79; Frank McLynn, Crime and Punishment in Eighteenth-century England. LondonNew York: Routledge, 1989: 114-115; Mark Jackson, Suspicious infant deaths: the statute of 1624 and medical evidence at coroners inquests., u: Legal medicine in history, ur. Michael Clark i Catharine Crawford. Cambridge: Cambridge University Press, 1994: 66-75.
265
Na tim osnovnim postavkama, uz sitnije varijante, temeljilo se kazneno djelo edomorstva u europskim propisima i procesnoj doktrini ranog modernog razdoblja. Primjerice, u djelu Practica nova rerum criminalium Benedikta Carpzova, pravom bestseleru europske kaznene procesualistike,13 kod edomorstva se takoer barata predmnjevama i posrednim dokazima (indicijima u suvremenom smislu rijei), te spominju isti elementi: izvanbranost, prikrivanje trudnoe, potajni porod, dijete roeno ivo i razvijeno.14 to Carpzov pie o edomorstvu nije za nas znaajno samo zato to se radi o znamenitom i utjecajnom autoru, ve i zbog okolnosti da je njegovo djelo bilo zastupljeno u prirunoj knjinici dubrovakog Kaznenog suda.15 Teko je procijeniti koliko su na oblikovanje dubrovake jurisprudencije u sluajevima edomorstva utjecali strani uzori, a koliko rjeenja diktirali pragmatini razlozi. No, dubrovaki izdanak nesumnjivo je izrastao iz debla europske procesualistike, kao konzekvenca prihvaanja istih procesnih modela i istog dokaznog sustava. Analizom pitanja koja je dubrovaki sud postavljao u dokaznom postupku moe se podrobnije utvrditi koji su elementi bili relevantni, te time rekonstruirati teorijske obrise kaznenog djela. Dakako, dokazivanje se nije odvijalo po nekoj krutoj i nepromjenjivoj shemi, ve su i okolnosti sluaja navodile sud da neke elemente produbljuje. Meutim, izlui li se iz svih zapisa ono to im je zajedniko, vidi se da se dubrovaki Kazneni sud zadravao na onim istim pitanjima koja su i drugdje u Europi u 17. i 18. st. smatrana bitnima: je li trudnoa prikrivana, je li novoroene ivo roeno i sposobno za samostalan ivot, kako se odvijao porod, kako je dijete ubijeno, kako se postupilo s leom, koji su bili majini motivi, zato dijete nije predano u nahodite itd.
1.2. edomorstvo pred sudom: jednoobrazna pria

Prie o prikrivanoj trudnoi, porodu i edomorstvu, koje se mogu rekonstruirati iz iskaza rodilje i svjedoka u sudskim spisima, u nekim se bitnim
13 O Carpzovu vidi: Vladimir Bayer, Kazneno procesno pravo - odabrana poglavlja (prir. D. Krapac), II. Zagreb, 1995: 74-104. 14 Benedictus Carpzovius, Practica nova rerum criminalium Imperialis Saxonica. Lipsiae, 1739: 34-40 (I, 9: De poena infanticidii te I, 12, 37-40). 15 Vidi: N. Lonza, Pod platem pravde: 32-35.
266
odrednicama poklapaju. Jednoobraznost u sudskoj grai interpretativni je izazov, jer moe biti dubinskim obiljejem same pojave, no moe i upuivati na prikrivenu ulogu onoga koji spise redigira,16 ili ukazivati na procesnu strategiju optuene, koja e sudu podvaliti priu koja se pokazala uspjenom u nekom ranijem sluaju.17 Gotovo sve edomorke koje su se nale pred dubrovakim sudom tvrde da im je poroaj kratak, da su ga uspjele obaviti same, bezglasno i neprimjetno.18 Da je vjerovati samo sudskim spisima, tekih poroaja nije bilo. Budui da povijesna svjedoanstva o tijeku poroda predstavljaju inae izvanrednu rijetkost, dubrovaki sudski zapisnici ine se tim privlanijima za ispitivanje poroajnih navada, percepcije boli i reakcije na nju. Analiza poroaja u tzv. primitivnim drutvima pokazala je da je doivljaj boli barem dijelom civilizacijski uvjetovan,19 medicinska istraivanja pojasnila su da usredotoenost panje na neto drugo (u ovome sluaju na potaju) moe potisnuti doivljaj boli,20 a tijelo naviklo na teak rad bilo je moda spremnije podnijeti trudove i napore poroaja. Ipak, na temelju prikaza poroaja u
O tome, u svezi s djejim iskazima vidi: N. Lonza, Pod platem pravde: 226-227. O stereotipima u molbama za pomilovanje vidi: Nella Lonza, The policy of pardon in the eighteenth-century Republic of Dubrovnik., u: Le pardon, ur. Jacqueline Hoareau-Dodinau, Xavier Rousseaux i Pascal Texier. Limoges: PULIM, 1999: 468-469. U postupcima zbog edomorstva varijanta neoekivanog, naglog i bezbolnog poroaja podupire obranu, objanjavajui zato optuenica nije zvala pomo, ve je porod obavila sama (Laura Gowing, Secret Births and Infanticide in Seventeenth-Century England. Past & Present 156 (1997): 99). 18 Slino za Englesku u 17. st. vidi u: L. Gowing, Secret Births: 98-108. Za Francusku u 18. st. vidi: Jacques Glis, Larbre et le fruit: La naissance dans lOccident moderne, XVIe-XIXe sicle. Paris: Fayard, 1984: 421. Openito za Europu vidi: Keith Wrightson, Infanticide in European History. Criminal Justice History 1 (1982): 6; Sylvie Laurent, Natre au Moyen Age. Da la conception la naissance: la grosesse et laccouchement (XIIe-XVe sicle). Paris: Le Lopard dOr, 1989: 159. Situaciju su, ini se, toliko vrsto drale pod svojom kontrolom da ni oni s kojima su dijelile ne samo krov, nego sobu ili ak krevet nisu uoili ni njihovu muku ni djetetovo roenje. U nekim je situacijama teko povjerovati tvrdnjama ukuana da nita nisu primijetili, no u drugima se to ne moe bez daljnjega pripisati njihovoj elji da ne budu uvueni u istragu o zloinu. 19 Vidi: Mireille Laget, La naissance aux sicles classiques: pratique des accouchements et attitudes collectives en France aux XVIIe et XVIIIe sicles. Annales E.S.C. 32 (1977) 5: 966967, koja prenosi rezultate istraivanja G.-J. Engelmanna (La Pratique des accouchements chez les peuples primitifs. Paris, 1885). O mnijenju u Engleskoj u 17. st. da su porodi izvanbrane dje 20 Richard C. Chapman i Judith A. Turner, Psychologic and Psychosocial Aspects of Acute Pain., u: The Management of Pain, ur. John J. Bonica, 2. izd. Philadelphia-London: Lea & Febiger, 1990: 122-131; Sandra Horn i Marcus Manaf, Pain: theory, research and intervention. Buckingham-Philadelphia: Open University Press, 1997: 68-84.
17 16
267
ovim postupcima ne smije se graditi openita slika. Znatna podudarnost iskaza optuenica ne dokazuje da je takvo bilo ope ensko iskustvo, pa niti ono pripadnica njihovog socijalnog kruga. To to se u procesima opisuju samo laki porodi koji su proli nezapaeno ak i u neposrednoj okolini znai da kod onih drugih - u kojima su se rodilje otkrile time to su jaukale i zazivale pomo - edomorstvo nije imalo smisla. Potajno ubojstvo djeteta i eliminacija njegova tijela, ma bilo to ranije i namjeravano, postalo je u takvim situacijama neprovedivim. Teki poroaj mogao je novoroene kotati ivota, no poneko dijete je - paradoksalno - spasio od nasilne smrti. Ako edomorstvo nije poinjeno, sud nije ni aktiviran i o itavom zbivanju nema nikakvih arhivskih tragova, pa zato teki poroaji, kod kojih se rodilje nisu mogle othrvati boli, na papiru ne postoje.
2. Da mi se rastati s ovijem djetetom...: od zaea do edomorstva 2.1. edomorstvo u sklopu metoda otklanjanja neeljenog roditeljstva
ivotna situacija u kojoj se nala ena suoena s neeljenom trudnoom rasplitala se zavisno o itavome nizu imbenika: od odnosa obitelji do partnerovog ponaanja, od uspjeha abortivnih pokuaja do tijeka trudnoe i poroaja, od osobnog poimanja grijeha i vrijednosti ivota do straha od moralne osude i reakcije okoline. Na ishod utjecali su kako spomenuti, tako i mnogobrojni drugi momenti, a zbivanja su ponekad slijedila i vlastitu logiku. Puka sluajnost to je ostalo tajnom a to nije, na primjer, omeivala je prostor odluke i otklanjala neke opcije. edomorstvo stoga valja promatrati u sklopu openitijeg problema suoavanja s neeljenim roditeljstvom, u rasponu od sprjeavanja zaea sve do preputanja djeteta na posvojenje ili predaje u nahodite. U nizu sluajeva teko je rei gdje se zaustavljalo nasilje, jer i ona novoroenad koja su ostajala na ivotu, no odbaena od biolokih roditelja imala su u pravilu daleko slabiju ivotnu prognozu od djece koja su rasla u prirodnoj zatiti obitelji.21
21 Dubrovaki podaci iz 19. st. ukazuju na openito visoku smrtnost djece u nahoditu, a viu od uobiajene i kod djece koja su dana na posvojenje (vidi: Niko Kapetani i Nenad Vekari, Stanovnitvo Konavala I. Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU, 1998: 361-369) i moe se pretpostaviti da ni situacija u ranijem razdoblju nije bila bitno bolja. To ne iskljuuje, dakako, da su neka od njih imala sreu rasti u brinoj okolini. Jeremi i Tadi zabiljeili su predaju da se u
268
Dubrovaki dokumenti, barem zasada, ne pruaju uvid u pitanja sprjeavanja neeljene trudnoe. Premda se iz demografskih pokazatelja moe razabrati nastojanje ograniavanja broja potomaka i spacioniranje poroaja,22 ne moe se utvrditi kojim se nainima nastojalo sprijeiti zaee.23 Dakako, ne treba zamiljati ni da je u svim populacijskim segmentima odnos prema spolnosti i njezinim moguim posljedicama bio ujednaen: to je bilo poznato i dostupno jednima, drugima je ostajalo izvan vidokruga ili domaaja. Spolnost izvan branih okvira nije bila apsolutno tabuizirana, ali je - da bi izbjegla drutvenu osudu - trebala biti izgledna, tj. ograniiti se na partnere koji bi mogli postati suprunicima.24 U mnogim sluajevima trudnoa je odista samo pourivala ili poticala vjenanje,25 a mogla je posluiti i tome da se skri otpor okoline i obitelji stave pred gotov in.26 ini se da je u nekim zajednicama na dubrovakom podruju, koje su oskudijevale ljudskim resursima, smatrana gotovo socijalnim uvjetom za stupanje u brak, kao dokaz plodnosti para. Koliko nam je poznato na temelju dvaju uzoraka s dubrovakog podruja, potkraj 17. i u 18. st. oko 15% brakova zakljueno je kada je dijete ve bilo na putu.27
Konavlima smatralo da posvoje donosi sreu, zbog ega je odnos prema takvoj djeci bio dobar (Risto Jeremi i Jorjo Tadi, Prilozi za istoriju zdravstvene kulture starog Dubrovnika, II. Beograd: Centralni higijenski zavod, 1939: 209). 22 Nenad Vekari i dr., Vrijeme enidbe i ritam poroda: Dubrovnik i njegova okolica od 17. do 19. stoljea. Zagreb-Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku: 78. 23 Ovdje mislim na sprjeavanje zaea u najirem smislu rijei, od spolne suzdranosti, preko smanjenja plodnosti metodom produenog dojenja, do prekinutog snoaja i uporabe mehanikih sredstava. Usp. John M. Riddle, Eves Herbs: A History of Contraception and Abortion in the West. Cambridge: Harvard University Press, 1997. 24 Slino je bilo puko stanovite i u drugim europskim zemljama. Vidi: K. Wrightson, Infanticide in European History: 8; Otto Ulbricht, Infanticide in eighteenth-century Germany., u: The German Underworld: deviants and outcasts in German history, ur. Richard J. Evans. London, 1988: 116; Toms A. Mantecn, Meaning and social context of crime in preindustrial times: Rural society in the North of Spain, 17th and 18th centuries. Crime, Histoire & Socits 2/1 (1998): 66. 25 U jednom sluaju iz 1798. brani je status pribavljen doslovno u posljednji as, jer je vjenanje obavljeno nakon to je ena ve bila primljena u nahodite na poroaj (R. Jeremi - J. Tadi, Prilozi II: 207). 26 Na pr. partneri su prieljkivali zaee kako bi se razvrgle zaruke s drugim vjerenikom unato njegovoj odsutnosti, te kako bi okolina prihvatila njihovo vjenanje kao manje zlo (Lamenta criminalia, ser. 50.3, sv. 162, f. 119 i sl. /dalje: Lam. crim./; gospodinu Franu Hakliki zahvaljujem to me upozorio na ovaj predmet i stavio mi na raspolaganje svoj prijepis). 27 U lastovskom uzorku (1691-1710) to je sluaj u 16,82%, a u dubrovakom gradskom (1741-1770) u 13,64%. Vidi: N. Vekari i dr., Vrijeme enidbe: 98-99.
269
U nekim sluajevima brana veza meu seksualnim partnerima otpadala je iz pravnih razloga, budui da su zapreke bile neotklonjive ili tek uvjetno premostive.28 Iz ponekog sudskog sluaja razabire se da je do obljube dolo prisilom29 ili u odnosima zavisnosti u kojima se ena teko mogla othrvati volji drutveno jaeg (gospodara ili lana njegove obitelji),30 no ponekad je teko razluiti je li odnos bio nametnut ili dobrovoljan.31 U drugim situacijama radilo se jednostavno o pogrenoj prosudbi partnerovog znaaja i njegovih namjera. Suprotno eninim oekivanjima, zaee nije bilo tek predbranom epizodom kojoj e vjenanje naknadno pribaviti zakonit okvir, ve je izvanbrana trudnoa prijetila nesagledivim posljedicama: izgonom iz obitelji, gubitkom slube, ako ne i lienjem anse za udaju, a ono sigurnim padom vrijednosti na branome tritu.32 Premda su neke abortivne metode bile poznate, pitanje koliko je u dubrovakoj sredini bila rairena praksa prekida trudnoe ostaje bez odgovora. Sudski dokumenti koji na to bacaju svjetlo vrlo su malobrojni,33 jer je djelo takve prirode da se moglo otkriti jedino ako je u pitanju bila odmakla trudnoa koja se oitovala nizom simptoma.34 Bilo je poznato da se pobaaj
28 Primjerice, radilo se o vezi s oenjenim mukarcem (Lam. crim., sv. 31, ff. 54v-79), o odnosu s prvim roakom odnosno djeverom (Lamenta de intus et foris, ser. 53, sv. 72, ff. 198v211 /dalje: Lam. int. for./; Lam. crim., sv. 12, ff. 230-260), kod ega je brana smetnja mogla otpasti tek dozvolom crkvenih vlasti (o tome vidi: N. Vekari i dr., Vrijeme enidbe: 55). 29 Lam. crim., sv. 16, ff. 68v-239; sv. 28, ff. 19-60. 30 Na pr. Lam. crim., sv. 28, ff. 11-47v. Dijete koje je prethodno roeno s gospodarevim sinom dano je na posvojenje, no nova trudnoa (s istim partnerom?) dogodila se u situaciji kada je ena bila vjerena, pa su u igri bila i njezina drutvena oekivanja (Lam. crim., sv. 99, f. 419v). 31 Na pr. u jednom je sluaju mukarac od svoje partnerice pod prijetnjama zahtijevao da njihove seksualne odnose dri u tajnosti (Lam. crim., sv. 28, ff. 237v-292). 32 Wrightson efektno istie: ...mistaken trust, disappointed hopes, or foolishness turned a potential pregnant bride into an actual bastard-bearer (K. Wrightson, Infanticide in European History: 8). Usp. takoer O. Ulbricht, Infanticide in eighteenth-century Germany: 116. 33 Meu njima je osuda Kate Petra Uice iz 1729. na dva mjeseca zatvora zbog pobaaja (Criminalia, ser. 16, sv. 6, f. 147v /dalje: C/). U iskazima svjedoka za pobaaj se kae potomit dijete, izvr, izmetnut (Lam. crim., sv. 162, f. 119 i dr. prema ispisu F. Haklike). 34 Marija, slukinja Vicka Budia iz Suura osuena je 1709. na tromjeseni zatvor zbog pobaaja (C, sv. 6, f. 17v). Optuenica je nijekala trudnou, a nabrekli trbuh i gotovo sedmomjeseni izostanak menstruacije okonan izbacivanjem velikih ugruaka krvi pripisivala je bolesti. Meutim, teretio ju je iskaz svjedoka da ju je mati trla niz trbuh, a jo je snanije potamnjele bradavice i kolostrum (Lam. crim., sv. 54, ff. 142-170).
270
moe izazvati tijesnim podvezivanjem trbuha,35 skakanjem s visine,36 uzimanjem arsenika i ive,37 a vjerojatno se znalo i za abortivno djelovanje pojedinih trava.38 Koliko se izvanbrane djece raalo u Dubrovakoj Republici takoer je nemogue pouzdano utvrditi. Postoji upisnik krtene izvanbrane djece za razdoblje 1675-1771., no unesene podatke moemo smatrati jedino sigurnim minimumom. Nakon 1690. godinje se krstilo izmeu 16 i 46 djece roene izvan braka, a u itavome razdoblju prosjeno 26 godinje.39 No, kako zasigurno nisu registrirana sva izvanbrana roenja, ne moe se vjerodostojno utvrditi udio izvanbrane djece u ukupnom broju novoroenih.40 Budui da nisu poznati ni svi sluajevi edomorstva, omjer od jednog edomorstva na oko 60 izvanbranih roenja moe biti samo grubo indikativan. Bez obzira na sve nepoznanice, broj registrirane izvanbrane djece daleko je premaivao broj predanih u nahodite, to znai da su neka djeca, makar i nevoljko, ipak bila prihvaena u obitelji roditelja (majke).41
35 Kada je ena Ivana Manette nala u kui povez, pripisala je to smjesta slukinjinom pokuaju pobaaja: ovo e bit stavljala cerot za da izmetne. Bez obzira bila njezina pretpostavka tona ili ne, metoda podvezivanja bila joj je poznata (Lam. crim., sv. 218, ff. 45bv-127v). 36 Lam. crim., sv. 162, f. 119 i d. (prema ispisu F. Haklike). 37 U jednom sudskom predmetu spominju se kao abortivi sian i ivo srebro (ibid.). Za pojam i toksikoloko djelovanje siana vidi: Zdenko undrica, Otrovi u Dubrovakoj Republici. Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku 36 (1998): 91, 98-99. 38 Premda dubrovaka graa ne nudi neposredne dokaze, moe se pretpostaviti da su i ondje bila poznata abortivna sredstva koja su se koristila u drugim europskim zemljama, tim vie to je potvrena primjena biljaka u ginekolokoj sferi. Na pr. u pukoj se medicini znalo za ljekovito djelovanje korijena od broa kod nekih enskih bolesti (Lam. crim., sv. 22, ff. 163-222), te da se stvaranje mlijeka moe zaustaviti oblozima od brljana (Lam. crim., sv. 218, ff. 45bv-127v). 39 R. Jeremi - J. Tadi, Prilozi II: 207-208 i tablica na str. 210-211. 40 Stjepan Krivoi, Stanovnitvo Dubrovnika i demografske promjene u prolosti. Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti JAZU u Dubrovniku, 1990: 79; vidi i kritike primjedbe u N. Kapetani i N. Vekari, Stanovnitvo Konavala I: 359, bilj. 626. Za broj izvanbranih roenja u upama Pridvorje i Cavtat, vidi ibid.: 245. Podatke za neke europske zemlje u 18. st. vidi u: Jean Delumeau, Le Catholicisme entre Luther et Voltaire. Paris, Presses Universitaires de France, 1971: 318-319. 41 U nekim procesima zbog edomorstva spominje se takva alternativa. Stane Petrova, Vlahinja, u sudskom postupku navodi da bi dijete, da je ivo roeno, odnijela svojoj obitelji, a ako ga ne bi htjeli prihvatiti, tada u nahodite (Lam. crim., sv. 28, ff. 19-60). Nikola Nikievi predbacio je edomorstvo bratovoj udovici, koja je s njim zanijela ivei u istome kuanstvu: ako je moje zato ga udui, ja bi ga hranio (Lam. crim., sv. 12, ff. 230-260). Klara Cvjetanov, tvrdei da je izvanbrano dijete roeno mrtvo, iznosi: da je bilo dijete ivo ja bih ga hranila kako moje dijete, no njezine rijei ne treba uzimati ozbiljno, jer u drugome iskazu spominjala da bi dijete bila izloila na upnikovim vratima (Lam. int. for., sv. 73, ff. 42v-97v).
271
Osim uobiajene dubrovake prakse da se djeca na posvojenje uzimaju iz nahodita,42 bilo je i sluajeva u kojima se neeljeno novoroene direktno predavalo posvojiteljima. Pae, dijete je znalo ostati u obitelji koja je pruila utoite izvanbranoj majci jo u trenucima poroaja.43 Dravno nahodite (hospitale dela misericordia) u Dubrovniku je utemeljeno jo u srednjem vijeku.44 U kasnijim stoljeima funkcioniralo je i kao pribjeite za neudane rodilje, koje su mogle anonimno zatraiti njegu i pomo u danima pred poroaj i za prvih babinja.45 Da bi nahodite moglo ostvariti drutvenu funkciju koja mu je namijenjena, presudno je bilo osigurati tajnost i anonimnost. Djeca su se predavala preko okretaljke, kako bi identitet donositelja ostao nepoznat, a propitkivanje osobe upuene u nahodite bilo je zabranjeno i sankcionirano dvomjesenim zatvorom.46 Meutim, za izvanbranu majku koja je morala djelovati tajno i urno, predaja preko okretaljke nije bila lako izvediva.47 Stanovnica udaljenijeg sela teko da je neposredno nakon poroda bila u snazi uputiti se s djetetom u Dubrovnik.48 Stoga bi, unato riziku, obino potraila povjerljivu osobu,
O tome vidi: R. Jeremi - J. Tadi, Prilozi II: 208-209. Pave Basor koja je niz godina sluila u kui uraia u Mrcinama zanijela je, vjerojatno sa sinom svoga gospodara. Rodila je u kui Mihajla Jania, prepustivi im na brigu novoroenog sina. Vratila se u raniju slubu, te nakon dvije godine opet rodila djevojicu, koju je zadavila (Lam. crim., sv. 99, ff. 229v-419v). 44 Dubrovake su vlasti osnovale nahodite 1432. (vidi: Liber viridis, ed. B. Nedeljkovi. Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, III, 23. Beograd: SANU, 1984: c. 252), no odbaenu je djecu jo od kraja 13. st. prihvaao samostan Sv. Klare (vidi: Zdenka Janekovi Rmer, Rod i grad: Dubrovaka obitelj od XIII do XV stoljea. Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 1994: 108). O utemeljenju nahodita u talijanskim gradovima vidi: Richard Trexler, The Foundlings of Florence, 1395-1455. History of Childhood Quarterly: Journal of Psychohistory 1 (1973-74): 261; R. Trexler, Infanticide in Florence: 99-100. 45 Takvu je mogunost potkraj 18. st. godinje koristilo izmeu 14 i 40 rodilja (vidi: R. Jeremi - J. Tadi, Prilozi II: 206-207). Iz registra nahodita razabire se da su neke ene ondje boravile za vrijeme vie mjeseci odmakle trudnoe, a imale su pravo ostati i petnaest dana nakon poroaja (Misericordia, ser. 46, sv. 20). Francuska nahodita u 18. st. takoer su primala rodilje (K. Wrightson, Infanticide in European History: 13). 46 Liber viridis, c. 252. 47 Usp. R.W. Malcolmson, Infanticide in the Eighteenth Century: 205. 48 Ipak, iva Nikolina iz umeta iskazala je pred sudom da je, nemogavi platiti enu, sama odnijela dijete po noi i pred zoru ga ostavila na vratima groblja pred crkvom Sv. Jakova na Ploama (Lam. crim., sv. 9, ff. 80-84v).
43
42
272
koja bi iz nagnua49 ili uz naknadu50 novoroene odnijela u nahodite, no ukljuenjem druge osobe tajnost itavog poduhvata postajala je ve upitna. Kako je nahodite u tom razdoblju bilo smjeteno na Pilama izvan zidina,51 gradske majke nisu mogle dijete onamo odnijeti pod okriljem noi, jer su gradska vrata bila zatvorena. Dakle, otpremanje djeteta u nahodite majku je izlagalo rizicima i bilo povezano s praktinim tekoama i trokovima. Neke bi se ene radije odluile dijete izloiti na nekom pogodnom mjestu gdje je bilo nade da e ga tko iva pronai i preuzeti brigu o njemu, otpremanjem u nahodite ili na koji drugi nain. Osobito su se rado djeca ostavljala na pragu crkve ili nadomak nje, raunajui na milosre sveenika ili koje druge pobone due.52 Druga je mogunost bila novoroene iznijeti na put, pretpostavljajui da e ga spaziti i spasiti tko od prolaznika. U nekim je sluajevima zapravo teko razluiti izlaganje od edomorstva: ako namjera i nije bila dijete umoriti, ostavljeno je u okolnostima u kojima je ansa da preivi bila minimalna.53 Time se pred sudom otvaralo pitanje kako prosuditi krivnju, radi li se o preodjenutom edomorstvu ili su osobe postupale u vjeri da e djetetov ivot biti poteen.54 Sve spomenute opcije, ovako razloene, djeluju kao niz zasebnih trenuta49 Anica abadinka namjeravala je dozvat njeku Maricu Ivana iz Kocelja koja me hoe kako mati, koja bi bila bi tu i ponijela dijete di bi valjalo na ospedo ali druge (Lam. crim., sv. 16, ff. 68v-239). 50 Stane Beznoga ve je rodila estero izvanbrane djece, plaajui svaki put onome tko bi novoroene ponio u nahodite (Lam. crim., sv. 79, ff. 80v-94v). Iz izvora se vidi da su neke neudate rodilje ipak potraile pomo primalje, kojoj su i prepustile otpremu djeteta u nahodite (Lam. crim., sv. 31, ff. 54v-79; vjerojatno i Lam. crim., sv. 53, ff. 21-27). Primalje su tu dunost preuzimale i u Francuskoj u 18. st. (K. Wrightson, Infanticide in European History: 13). 51 R. Jeremi - J. Tadi, Prilozi II: 204. 52 Klara Cvjetanov iskazala je pred sudom: Ah da mi je Bog do da ga sam iva rodila, er bih ga ponijela u duma na vrata, i ne bi niko zno (Lam. int. for., sv. 73, ff. 42v-97v). U nekim sluajevima kada je pokraj crkve naeno mrtvo dijete ne moe se utvrditi je li dijete umrlo u porodu ili tek kad je bilo izloeno (Lam. crim., sv. 103, ff. 131v-133v; sv. 106, f. 153rv). 53 Nakon to je Nika Borovini iz ilipa u studenome rodila izvanbrano dijete, njezina ga je majka, po nagovoru vjerenika, iznijela na javni put. Optuenici su se u postupku branili da onuda stalno prolaze ljudi i da su pretpostavljali kako e ga netko nai i odnijeli u nahodite. No, zimska studen nije potedila novoroenetov ivot i dijete je umrlo, vjerojatno od pothlaivanja (Lam. crim., sv. 35, ff. 29-341). 54 Budui da dubrovake presude nisu obrazloene, ne moe se istraiti kako je sud pristupao problemu stupnja krivnje. O tome opirnije vidi: N. Lonza, Pod platem pravde: 242. U kaznenopravnoj doktrini, s kojom je bio upoznat i dubrovaki sud (na pr. kroz raspravu B. Carpzova), stupnjevi krivnje razraeni su gotovo isto kao u suvremenom pravu.
273
ka koji trae donoenje odluke. Meutim, u stvarnosti su neke mogunosti same otpadale, a neke se nametale logikom prethodnog izbora. Moda je najkrupniji potez - bez obzira bile mu tada sagledane posljedice, ili proizaao iz zbunjenosti - bilo prikrivanje trudnoe.55 Neke su se ene potajno nadale da e se trudnoa sama od sebe okonati,56 a neke su se moda u svojoj prostodunosti jednostavno odbijale suoiti s istinom. Jednom se odluivi na nijekanje stvarnosti, povratak istini bio je sve tei, jer se prijeteoj sramoti zbog izvanbranog zaea pridruivala ona zbog obmanjivanja okoline.57
2.2. Motivi 2.2.1. Spol novoroeneta?

Odnos prema spolu djeteta u tradicionalnim ruralnim drutvima nije bio neutralan, budui da se vrijednost djeteta prosuivala prema njegovom potencijalnom doprinosu domainstvu u materijalnom i demografskom smislu. Podizanje keri, koja e udajom izai iz kue i odnijeti miraz, moglo se promatrati i kao neisplativo ulaganje. U nekim sredinama kroz povijest ubojstvo novoroenih djevojica smatralo se prihvatljivom, ak prirodnom mjerom obiteljskog planiranja.58 Premda je i u dubrovakim selima muki potomak bio na veoj cijeni od enskog,59 spol novoroeneta nije znatnije
Usp. K. Wrightson, Infanticide in European History: 7. Zanimljiv primjer pukog poimanja vjere, po kojem se svecima moe utjecati svakovrsnom molbom, pa i onom koja je suprotna kranskim vrijednostima jest onaj Rade Laletin iz Mravinjca: (i inila sam zavjet B. Gospi od Oraca i Svetom Antunu, da mi se rastati s ovijem djetetom i liberat ga se - Lam. crim., sv. 17, ff. 119-123). 57 Usp. O. Ulbricht, Infanticide in eighteenth-century Germany: 120. 58 Pregled razloga za ubijanje enske novoroenadi vidi u: Susan C. M. Scrimshaw, Infanticide in human populations: Societal and individual concerns., u: Infanticide: Comparative and Evolutionary Perspectives, ur. Glenn Hausfater i Sarah Blaffer Hrdy. New York: Aldine Publishing Company, 1984: 447. O praksi spolnoselektivnih edomorstava u helenistikom drutvu i u Japanu u 18. st. vidi: K. Wrightson, Infanticide in European History: 2-3; za ranosrednjovjekovnu Francusku vidi: J. Glis, Larbre et le fruit: 415. 59 Ta se preferencija ogleda u situaciji kada se spol potomka moe izabrati, tj. prigodom posvojenja. Seoski odgajatelji radije su primali u kuu mukog nego enskog nahoda, premda valja istaknuti da postotak na istraenim uzorcima nije drastino razliit. Usp. R. Jeremi - J. Tadi, Prilozi II: 209, 211, 213; N. Kapetani i N. Vekari, Stanovnitvo Konavala I: 361 (za 19. st.).
56
55
274
utjecao na odluku o edomorstvu.60 Naime, ubojstvo novoroenoga potomka u sklopu cjelovite obiteljske jezgre bilo je izvanredno rijetko. Naprotiv, na taj su se in uglavnom odluivale neudane djevojke, udovice i ene koje su zaele pri preljubu, a izvanbrano dijete, ma kojeg spola bilo, bilo je neoborivim dokazom njihovog grenog ina. Oajniki nastojei prikriti nedozvoljenu spolnu vezu, te sauvati ast i poziciju u drutvu, spasonosno rjeenje vidjele su u eliminaciji djeteta. Zato su muka i enska novoroenad u podjednakom omjeru bila rtvom edomorstva. Pa ipak, unato tome to sud spol djeteta nije smatrao relevantnim za prosudbu o djelu i kazni,61 kao da je tinjalo puko mnijenje da je manji grijeh ubiti ensko nego muko djetece.62
2.2.3. Stid i strah

U izvorima o edomorstvu, bilo onima normativne prirode,63 bilo onima u kojima ene objanjavaju svoj postupak,64 kao motivi redovito se spominju sram i strah. Premda djeluju kao samorazumljive i izvanvremenske kategorije, njihov je sadraj povijesno uvjetovan i promjenjiv. Oba pojma, dodue, pripadaju sferi doivljaja i individualne osjeajnosti, no niu na podlozi drutvenih odnosa i vrijednosti. Strepnja koja izbija iz iskaza optuenica nije bila bezrazlona. U igri je bila itava enina sudbina, jer je izvanbrana trudnoa dovodila u pitanje njezinu poziciju u obitelji, ostanak u slubi, cijenu na branom tritu.65 Strah je imao i sasvim konkretnu komponentu. Patrijarhalna obitelj bila je proeta odnosima hijerarhije i autoriteta i pojedinac - ena pogotovo - nije imao pravo na iskorak koji nije bio odobren i poeljan. Izvanbrana trudVidi: N. Vekari, Ubojstva meu srodnicima: 136 i tablica 14 na str. 152. I u tubi i dalje u postupku najee se rabi spolno neutralni termin creatura. 62 Stani Petrovoj protiv koje se vodio postupak zbog edomorstva, ene su savjetovale nemoj rijet da je muko nego ensko (Lam. crim., sv. 28, ff. 19-60). 63 Vidi: J. Lui, Uprava u upi dubrovakoj: 369. 64 Primjerice, bojala sam se i od matere i zradi asti (Lam. int. for., sv. 73, ff. 42v-97v); za pokrit moju ast (Lam. crim., sv. 167, ff. 22-99). Usp. O. Ulbricht, Infanticide in eighteenthcentury Germany: 129-130; Karl Wegert, Popular Culture, Crime and Social Control in 18thCentury Wrttemberg. Stuttgart: Franz Steiner Verlag, 1994: 168. 65 Roenje nezakonitog djeteta nije u Dubrovniku bilo direktno kanjivo niti pred svjetovnim sudom (za razliku od, na primjer, Engleske), niti od strane crkvenih vlasti (kao u Njemakoj). Usp. K. Wrightson, Infanticide in European History: 7
61 60
275
noa kaljala je ast kue, a osobitoj poruzi izvrgavala domaina, koji se pokazao nesposobnim zauzdati seksualnost podreenih mu ukuana. Zato su ene s razlogom osobito strahovale od njegove reakcije,66 koja nije bila samo odmazdom za poinjeni prijestup, ve je trebala pred oima sela ponovno uspostaviti poljuljani autoritet. Koliko bi daleko ilo obiteljsko kanjavanje one koja se odmetnula od pravila seksualne suzdrljivosti, ovisilo je o itavom nizu imbenika, a raspon je bio od batina67 do tjeranja iz kue,68 pa ak i ubojstva.69 ast, sram i ugled - tri usko povezana svojstva - nisu bila jednom zauvijek zadana. Ve jednom izgubljena ast nije cijepila protiv nove sramote, a opet, odreeni je in mogao restituirati dostojanstvo i ugled u drutvu. Ponovno roenje izvanbranog djeteta nije bilo manje sramno od prvog, pa zato nije bio slabiji ni enin impuls da trudnou zataji.70 S druge strane, mukarac je mogao oprostom otkupiti enin puteni grijeh i time joj vratiti ast i ugled,71 tim prije i lake ako je ona zgrijeila dok jo nije bila pod njegovom skrbi. Kako je ast obitavala u drutvenom prostoru, ona je bila izgubljena ne onda kada je prijestup poinjen nego onda kada (ako) se za njega saznalo, stigmatizacija se odvijala kako se pronosila vijest koja je izazivala porugu.72 Pa makar izvanbrana trudnoa bila oita i razglaena, sramota je poprimala punu dimenziju tek s poroajem mulana; ono to se
66 Na pr. Mare Sren iz Grude sakrivala je trudnou od svoga brata i domaina Luke, jer se bojala da je ne bi ubio i zaklo (Lam. crim., sv. 28, ff. 237v-292). 67 Baldo Certi vie je puta istukao svoju ogoricu Mariju, koja je upravo njega (istinito ili iz osvete) oznaila kao djetetovog oca (Lam. crim., sv. 141, ff. 100-151v). 68 Marija, ki urie Jagi bila je istjerana iz roditeljskog doma (Lam. crim., sv. 72, ff. 5478v). Anica, udovica Marina Puglia s Mljeta iznijela je pred sudom: po kui poeli mi su govorit da poem s Bogom, erbo nijesu bili kontenti da im se spurjani raaju po kui (Lam. crim., sv. 112, ff. 138-144v). Djever je nevjesti ija se izvanbrana trudnoa otkrila zaprijetio: iz kue mi, jebena kurvo, sad u te isjei (Lam. crim., sv. 12, ff. 119v-167v). 69 Tako su na nanesenu sramotu reagirale ene iz kue Dominkovi s Peljeca 1765, utopivi ogoricu koja je zanijela u odsustvu mua (Acta et diplomata saec. XVIII, ser. 76, sv. 3355, br. 192). Ivan Miloev iz Janjine ubio je 1727. sestru Mariju koja se opet bila povratila na grijeh puteni (N. Vekari, Ubojstva meu srodnicima: 109). 70 U nekoliko sluajeva ene su tajile trudnou, premda su ve raale izvan braka. Vidi primjere nie u tekstu. Usp. K. Wegert, Popular Culture: 168. 71 Premda je znao za ranije izvanbrano dijete, vjerenik je Pavi Basor oprostio, pod uvjetom da se to ne ponovi (Lam. crim., sv. 99, ff. 229v-419v). Brat je oprostio sestri prvo posrnue, no ubio je pri povratu (N. Vekari, Ubojstva meu srodnicima: 109). O primjerima posrnulih ena koje su se ipak udale vidi: O. Ulbricht, Infanticide in eighteenth-century Germany: 118. 72 Lam. crim., sv. 12, ff. 230-260; sv. 16, ff. 68v-239; sv. 72, ff. 54-78v.
276
dotada moglo proglaavati klevetom postalo je neosporivom injenicom a sve druge mogunosti raspleta (brak, spontani pobaaj) su otpale, pa se drutveni prijekor mogao ustremiti protiv grenice s punom izvjesnou i teinom.73 Predbacujui izvanbranu trudnou poglavito eni, drutvo je primjenjivalo asimetrini seksualni moral. Mukarca, koji je u jednakoj mjeri bio bioloki odgovoran, okolina je tedila. Poneki od suuesnika jo bi i dvolino zavapio nad partneriinim lakim moralom.74 Ako bi u ponekom primjeru ime oca bilo iznueno drutvenom znatieljom, a u mnogim se sluajevima irio uur tko je s kime,75 izvanbrano je dijete ipak u krajnjoj liniji bilo eninim problemom.76 U dubrovakim postupcima zbog edomorstva obavijest o ocu uope se nije smatrala relevantnom.77
2.3. Profil edomorke

U 29 sluajeva u dubrovakim sudskim spisima zabiljeen je drutvenoobiteljski status edomorke. Samo u jednome radilo se o udanoj eni, no kojoj je mu boravio na Levantu.78 Ukoliko su se brani seksualni odnosi odravali bez veih zastoja udana je ena izvanbrano steenu trudnou,
73 Ukuani tjeraju nevjestu tek uoi poroda, premda se za njezinu trudnou otprije znalo (Lam. crim., sv. 112, ff. 138-144v); mada je trudnoa bila javna stvar, poznata ak i upniku, roditelji su otjerali neudatu ker tek nakon to je rodila (Lam. crim., sv. 72, ff. 54-78v). Usp. L. Gowing, Secret Births: 98. 74 Nikola Nikievi nazvao je ogoricu, koja je s njim zanijela, jebenom kurvom i prijetio joj nasiljem i izgonom iz kue (Lam. crim., sv. 12, ff. 230-260). 75 U sluaju Nikievi irila se glasina da je Jeljena zatrudnila s djeverom, to je ona zatim i priznala, prvo apnula upniku a na njegovo traenje ponovila naglas (Lam. crim., sv. 12, ff. 230-260). 76 Ima ipak primjera kada je i otac bio suoen s posljedicama izvanbrane veze. U jednom sluaju iz 1807. iz Zabreja kod Janjine izaslanstvo enine kue odnijelo je novoroene i, u prisustvu nepristranih svjedoka, ostavilo ga na pragu oeve kue, upuujui mu prijekore to partnericu nije oenio. Unato tome to su dvije kue ve bile tazbinski povezane, ova su zbivanja toliko zategnula odnose da su iz mukarevog doma uzvratili paljbom iz puke. Sluaj je opisan u: Nenad Vekari, Parnienja pred sudom Janjinske kapetanije. Dubrovnik 32/3-4 (1989): 136137. 77 Usp. J. Glis, Larbre et le fruit: 417. Pred amsterdamskim sudom uvijek se pitalo za ime partnera i ene su ga redovito imenovale (Sjoerd Faber, Infanticide, especially in eighteenth-century Amsterdam: with some references to Van Der Kessel. Acta Juridica (1976): 259). 78 Lam. crim., sv. 141, ff. 100-151v i C, sv. 7, f. 157v.
277
uostalom, lako mogla pripisati muu, a u prilog joj je ila i pravna presumpcija branog oinstva. Zato se s razlogom smatralo da udana ena nee imati motiva pribjei edomorstvu.79 Kod svih edomorstava, uz tu jedinu iznimku, u pitanju su bile ene ija trudnoa nije bila zatiena branim okvirom: neudane djevojke (23 sluaja), udovice koje su ivjele u tazbinskoj kui (6 sluajeva) te jedna treoretkinja.80 Gotovo polovica dubrovakih edomorki bile su slukinje (13 sluajeva).81 Vjerojatno je razlog tome bila njihova dvostruka izloenost: ivei poluintegrirane u obitelj poslodavca, lako su mogle postati metom seksualnog izrabljivanja nekog od mukih lanova kue;82 s druge strane, kua nije imala onakav poriv za prikrivanjem sluginog izvanbranog roditeljstva kakav bi bio onaj radi zatite ugleda djevojke iz obitelji. Mnoge od ena imale su razloga nadati se da e seksualna veza koju su odravale biti ozakonjena brakom.83 Ako je optuenicama vjerovati,84 bile su zavarane lanim obeanjima, tvrda vjera je pogaena, a plod zajednike rabote ostao iskljuivo njihovom brigom. Meutim, u nekim sluajevima, motivi su bili sloeniji. Trudnoa koja im se zadesila moda bi u budunosti
79 U sluaju edomorstva u Malome Stonu 1686. primalje nisu pregledavale udate ene, jer, po njihovom miljenju ...ovo muata ena ne bi nijedna uinila (Lam. crim., sv. 22, ff. 203231). 80 Tako je bilo i u drugim europskim zemljama. Usp. K. Wrightson, Infanticide in European History: 6; K. Wegert, Popular Culture: 176. 81 U Francuskoj u 18. st. polovica su bile slukinje (J. Glis, Larbre et le fruit: 421), isto kao veina engleskih edomorki u 17. i 18. st. (R. W. Malcolmson, Infanticide in the Eighteenth Century : 192 i 202; L. Gowing, Secret Births: 89) i njemakih u 18. st. (O. Ulbricht, Infanticide in eighteenth-century Germany: 111; K. Wegert, Popular Culture: 167). Od 24 sudskih predmeta zbog edomorstva u Amsterdamu 1680-1811. u 22 su u pitanju bile slukinje (S. Faber, Infanticide: 255). 82 Na pr. Lam. crim., sv. 218, ff. 45bv-127v. 83 Kate, udovica Petra Brainovia iskazala je pred sudom da je stupila u seksualne odnose s Ivanom Ruskoviem nakon to joj je do vjeru Boju da e je oeniti. Prema njenim rijeima, odmah je i zatrudnila (Lam. crim., sv. 167, ff. 22-99). Bez obzira je li dogaaje posvema istinito prikazala, trajanje trudnoe je tono predoeno (rodila je na Stjepandan, tj. 26.12.1777, a zaela u vrijeme korizme, koja je te godine padala izmeu 16.2. i 30.3.). I Marija, udovica Frana Nikolinog, popustila je udvarau koji joj je obeao brak (Lam. crim., sv. 14, ff. 84v-89v). U sluaju Stane upanovi iz Vitaljine obeani brak je, unato edomorstvu, ubrzo i uslijedio, te je par zajedno pobjegao s podruja Dubrovake Republike (Lam. crim., sv. 24, ff. 94v-99). 84 Ne moemo, dakako, iskljuiti mogunost da su neke optuenice nastojale opravdati svoje uputanje u izvanbranu vezu neistinitom tvrdnjom kako je brak bio na vidiku. Moda su neke jednostavno podrazumijevale legalizaciju veze, pogotovo u sluaju trudnoe, a da s muke strane nije bilo izriitog obeanja.
278
bila ne samo prihvaena nego i eljena, ali u tome je trenutku bila preuranjena, inila bezizglednom uspjenu integraciju u muevu obitelj.85 Posebno je zanimljiv sluaj Marije uhovi iz peljeke Crne Gore koja je bila ve tri godine udana, no ne i dovedena u muevu kuu, jer se htjelo prvo namaknuti novca za svatove i pir.86 Njoj je bio neprihvatljiv izostanak rituala kojim se u mikrosredini, odvojeno od pravnog ina i nakon njega, stjecao poeljan status udane ene; bez obrednog uvoenja u novu obitelj morala je raunati s trajno neravnopravnom pozicijom u kunoj hijerarhiji, to joj je bilo zazorno. U sudskim spisima nije zabiljeena dob dubrovakih edomorki. U nekoliko sluajeva kada se mogla utvrditi temeljem genealokih podataka, pokazalo se da se radilo o zrelim enama, u dobi izmeu 20 i 30 godina.87 Podaci koji se odnose na druga europska podruja takoer opovrgavaju pretpostavku da se radilo o vrlo mladim i neiskusnim djevojkama. Pae, dob u kojoj su izvanbrano zatrudnjele uglavnom se podudarala s dobi u kojoj bi zanijele da su se bile udale.88 Nekim enama to nije bio prvi izvanbrani porod, a neke od njih imale su viestruko iskustvo.89 Ova se okolnost s razlogom spominje u obrani op85 ivi Nikolinoj iz umeta ljubavnik je obeao brak, ali tek kad mu mati umre (Lam. crim., sv. 9, ff. 80-84v). Luka Voihni iz Gabrila obeao je Niki Borovini iz ilipa brak; kada je zatrudnila i rodila, predloio je da se dijete izloi na putu, kako ga mati i otac ne bi korili (Lam. crim., sv. 35, ff. 29-341). Kojih dva mjeseca nakon poroda i edomorstva Nika je podnijela tubu protiv Luke zbog neodranog obeanja braka, to je vjerojatno bilo zamiljeno kao sredstvo pritiska na vjerenika, jer postupak nije nastavljen (Lam. crim., sv. 35, f. 104v). etiri mjeseca po tubi brak je uistinu i zakljuen, nekako istovremeno kada je sud odluio uhititi Niku (Lam. crim., sv. 35, ff. 29-341). 86 Lam. crim., 92, 91-125. Vidi opirnije: N. Vekari, Ubojstva meu srodnicima: 119, bilj. 134. 87 Pava Laptalo je imala oko 22 godine kada je poinila edomorstvo, a tri godine ranije rodila je izvanbrano dijete; Kata eme bila je stara 24 godine; Marija Jagi bila je u dobi od oko 25 godina, no to joj nije bio prvi poroaj; Marija Bogiina bila je u vrijeme edomorstva oko tridesete. Dob edomorki ustanovio je N. Vekari, te mu zahvaljujem to mi je ove podatke stavio na raspolaganje. 88 Usp. David Levine i Keith Wrighston, The social context of illegitimacy in early modern England., u: Bastardy and its Comparative History, ur. P. Laslett, K. Oosterveen i R. M. Smith. London: Edward Arnold, 1980: 161; J. Glis, Larbre et le fruit: 421; O. Ulbricht, Infanticide in eighteenth-century Germany: 116. 89 Madi Miavilovi, slukinji rodom iz Popovog, to je bio trei porod (Lam. crim., sv. 218, ff. 45bv-127v). Pava Laptalo iz Uskoplja tri je godine ranije rodila izvanbranu djevojicu, koju je otpremila u nahodite (Lam. crim., sv. 31, ff. 54v-79). Izvanbrano dijete, to ga je prethodno bila rodila Pave Basor, dano je na usvojenje u istom selu (Lam. crim., sv. 99, ff. 229v-419v). Vica Hlanjevi iz Klokuria ve je imala u nahoditu etvero izvanbrane djece (Lam. crim., sv. 53, ff. 21-27), a Stane Beznoga estero (Lam. crim., sv. 79, ff. 80v-94v).
279
tuenica kao jaki argument da majka nije imala razloga ovaj put postupiti drugaije nego u prethodnim sluajevima kada je potedila novoroene. Nijedna optuenica nije ivjela sama, ve u roditeljskoj kui, u onoj u koju je prela brakom ili kojoj se pridruila stupanjem u slubu. Pri sudskim ispitivanjima njezini ukuani redovito su tvrdili da nita nisu primijetili, da im je trudnoa promakla nezapaeno, a poroaj protekao bez njihovog znanja.90 Dakako da su imali debelog razloga prikazati se neupuenima, a umjesto kao nijemi promatrai ako ne i kao aktivni pomagai, predstaviti se i sami rtvom obmane. Iako je u kuanstvima s odijeljenim mukim i enskim poslovima dobar dio svakodnevice protjecao razdvojeno, a briga oko blaga i usjeva od ukuana ponekad traila i nona deurstva izvan doma91 te je pogled blinjih u ponekom sluaju mogao biti manje pronicljiv od onog zlobnih susjeda, bit e vjerojatno ei sluaj da je drugo stanje bilo poznato ali do zadnjega preutno ignorirano, ili ak da je kuna zajednica radije pomogla eni da se rijei neeljenog djeteta ne bi li svi zajedno izbjegli ruglo. Sve ene u postupcima zbog edomorstva bile su podvrgnute vlasti muke glave obitelji (oca, brata, svekra, djevera, odnosno gospodara).92 Neke su upravo strah od reakcije domaina na nezakonitu trudnou isticale kao glavni motiv zato su svoje stanje sakrivale, a novoroene umorile. Sramotno djelo (u domeni spolnosti, ali i kraa) lana kue pogaalo je i domaina,93 jer je pred oima sela bio naruen njegov autoritet. U patri90 Na primjer, Pava Laptalova, koja je ivjela u kui s majkom, bratom i sestrom, uspjela je navodno prikriti svoju visoku trudnou (Lam. crim., sv. 31, ff. 54v-79). Pera Borovini tvrdila je da sve do samog poroaja nije posumnjala da joj je ki trudna (Lam. crim., sv. 35, ff. 29-341). Sestra Made Miavilovi, koja je sluila u istoj kui, izjavila je pred sudom da se nije mogla domisliti to se dogaa (Lam. crim., sv. 218, ff. 45bv-127v). Komparativne primjere vidi u: L. Gowing, Secret Births: 101-103; K. Wrightson, Infanticide in European History: 7. 91 Primjerice, Mare Sren, koja je ivjela neudata u kuanstvu brata Luke, rodila je nou u kuitu za ivine u kojem je obino spavala (Lam. crim., sv. 28, 237v-292). Nikola Nikievi, premda domainov sin, spavao je u pojati e ivotina stoji, izvan kue (Lam. crim., sv. 12, ff. 230-259v). 92 U jednome je sluaju osumnjienica ivjela sama s majkom udovicom (Lam. crim., sv. 73, ff. 42v-97v). 93 Jeljeni, udovici Luke Nikievia iz Smokovljana, svekrva je predbacila dvostruku nevjeru, prema pokojnome muu i prema svekru kao domainu (Lam. crim., sv. 12, ff. 230-260). Kova Andrija Fattuto u molbi za pomilovanje od kazne zbog ubojstva kerke Anice istaknuo je da ju je ve viekrat kanjavao jer je njezino nedolino ponaanje kaljalo njegov ugled i ast (Acta Consilii Maioris, ser. 8, sv. 54, f. 78).
280
jarhalnom drutvu ast se glavara - meu ostalim - temeljila na uspjenom nadzoru nad seksualnim ponaanjem podreenih (prvenstveno ena).94 injenica da on nije znao to mu se dogaa u kui ne samo da ga nije ispriavala, ve ga je nemo izvrgavala ruglu i osudi okoline.95 Stoga je reakcija na izvanbranu trudnou nadilazila pitanje osobne tolerancije i meusobnih odnosa, te stavljala na kunju obiteljski autoritet i ast koja se na njemu temelji. Za oekivati je bilo da e reakcija domaina na otkriveno edomorstvo (u kojem se inu stjee dvostruka sramota nedozvoljenog seksualnog odnosa i ubojstva) biti vrlo silovita,96 osim onda kada je, prikrivajui mukarca iz iste kue ili vlastitu slabost imao razloga zatvarati oi, a eventualno i stati u eninu zatitu.97 Prema miljenju N. Vekaria u Dubrovniku su glavni proizvoai neeljene djece bile gradske sirotice, jer je od 64 sluaja edomorstva 22 otkriveno u Dubrovniku.98 Omjer meu edomorstvima u gradu i na selu
94 Vidi: Guido Ruggero, Pi che la vita caro: Onore, matrimonio, e reputazione femminile nel tardo Rinascimento. Quaderni Storici 66 (1987): 755-756. I na dubrovakom podruju, kao i u drugim dijelovima Sredozemlja, uobiajena uvreda upuena mukarcu bila je jeben jare (na pr. Lam. crim., sv. 61, f. 26); usporedba cilja na to da jarac dozvoljava drugim mujacima da objau njegovu enku. Vidi: Anton Blok, Rams and billy-goats: a key to the Mediterranean code of honour. Man: The Journal of the Royal Anthropological Institute, N.S. 16 (1981): 427-440. 95 Bratimi sela Smokovljana predbacili su Stjepanu Nikieviu: ti si sve ovo kriv er te su braa stavili ko starjeinu od kue da ti ima pomnju da se ova dua ne izgubi, a sve se ovo uinilo s tebe, er budui u kui ti si kako glava imo znati to se ini (Lam. crim., sv. 12, ff. 230-260). 96 Jeljena Nikievi zavapila je da je ne vode pred domaina: nemojte me prid staroga vodit er me e on zaklat i ubit, vee volim slomit vrat niz meu nego k njemu otit (Lam. crim., sv. 12, ff. 119v-167v). 97 U sluaju Made Miavilovi, koja je sluila u kui Ivana Manette s Konala, gospoa je zatraila od gospara da je otjera, ultimativno prijetei da e inae ona napustiti kuu. Mu joj je, iz razloga kojemu se moemo domisliti, odgovorio: poi ti kad hoe, er nju neu poslat (Lam. crim., sv. 218, ff. 45bv-127v). Stjepan Nikievi pokuao je potplaivanjem (dijeljenjem milodara i plaanjem pia) sprijeiti da sluaj edomorstva iz izvanbrane veze njegove nevjeste i drugoga sina doe pred sud (Lam. crim., sv. 12, ff. 230-260). 98 N. Vekari, Ubojstva meu srodnicima: 114-115. Treba voditi rauna i o tome da je Dubrovnik poetkom 19. st. bio veinom enski grad (60% ako se iz popisa stanovnitva iz 1807. obuhvate grad i podgrae; vidi tablicu u: Vladimir Stipeti, Brojani pokazatelji razvoja stanovnitva na teritoriju negdanje Dubrovake Republike u minula tri stoljea (1673-1981). Anali Zavoda za povijesne znanosti JAZU u Dubrovniku 27 (1989): 97). U istodobnim podacima za seoska podruja vidi se da je u agrarnim podrujima Republike udio enskih i mukih stanovnika bio priblino ujednaen, osim u naseljima koja su teila pomorstvu. Premda je nemogue postaviti sasvim egzaktne omjere, vii broj edomorstava u gradu moe se nekim dijelom pripisati i tome to je ondje bio vei udio ena nego drugdje u Republici.
281
tematizira se u vie inozemnih studija posveenih edomorstvu, uz neizbjeno pitanje u kojoj je od dvije sredine tamna brojka izraenija, te uz dvojbu koliko su u gradskim sluajevima zastupljene stanovnice okolnih podruja.99 Neki autori smatraju da je na selu lake bilo sakriti neeljenu trudnou i porod, te da su postojale raznorodnije mogunosti za ukloniti djeji le,100 dok drugi, upravo suprotno, pretpostavljaju da se u gradu lake moglo sprijeiti da se za sumnjiva zbivanja sazna, jer je drutvena kontrola bila slabija.101 Mislim da u dubrovakoj sredini u 17. i 18. st. nadzor zajednice nad ivotom pojedinca nije u gradu bio bitno slabiji nego na selu, makar naini i mehanizmi nisu bili jednaki. Selo nije bilo samo oblik stanovanja, nego i drutvena grupa koja je imala unutarnju strukturu, manje ili vie formalne poglavare s nekim javnim ovlastima (kaznaca, starjeine bratovtine itd.), u kojoj su zbog obiteljskih, prijateljskih, gospodarskih i drugih drutvenih veza unutarnje silnice meu lanovima bile daleko snanije nego prema bilo kome izvana.102 Nasuprot tome, grad, etvrt ni susjedstvo nisu imali nikakvu formalnu strukturu, a kamoli koheziju koja bi se mogla mjeriti sa seoskom.103 Meutim, stijenjenost zgrada, zbog koje unutar zidina nema ni estice prostora kojom se osoba moe kretati nezamijeena te uobiajeno zalaenje u susjedstvo (prvenstveno ena) omoguavali su takoer socijalnu kontrolu, moda difuzniju i neformalniju, no nita manje invadivnu u ivot pojedinca. Ako se i prihvati pretpostavka da je na selu bilo tee prikriti simptome trudnoe, ondje je ipak bilo lake rijeiti se djetetovog lea, neprimjetno ga zakopati ili baciti u neku krapu. Prednost grada, s druge strane, bila je u tome to je, meu tolikim enama, bilo daleko tee ui u trag majci, pogotovo ako je trudnou vjeto zatajila. Od 22 dubrovaka gradska sluaja iz kaznenih spisa u svega je pet majka otkrivena.104 Dok se na selu moglo doi do rodilje ako nita drugo a ono metodom eliminacije, u enskoj gradskoj populaciji to jednostavno nije bilo provedivo.
Na tu mogunost upozorava i N. Vekari, Ubojstva meu srodnicima: 115-116. S. Faber, Infanticide: 260; R. W. Malcolmson, Infanticide in the Eighteenth Century: 196. 101 N. Vekari, Ubojstva meu srodnicima: 115; K. Wrightson, Infanticide in European history: 10. 102 Vidi: pod 3.1. 103 O spomenutom kolektivizmu i koheziji u gradu i na selu vidi: Nella Lonza, Criminal Justice Perspective on Social Groups: the Eighteenth-Century Dubrovnik Case. Dubrovnik Annals 4 (2000): 83-103. 104 N. Vekari, Ubojstva meu srodnicima: 115.
100
99
282
Traei uzroke razmjerno veem broju edomorstava otkrivenih u gradu nego na selu, Vekari pretpostavlja veu seksualnu suzdrljivost seoskih ena i to zato to je prekriteljici prijetila tea drutvena sankcija (izopenje iz obitelji).105 Ovo se stanovite ne moe uspjeno obraniti, ali ni pobiti, bez komparativnih podataka o uestalosti izvanbranih zaea na selu i u gradu. Nekoliko argumenta, ini mi se, ipak dovode u sumnju Vekarievu hipotezu. Prvi je najopenitije prirode, a to je pitanje koliko strah od sankcije uope upravlja ljudskim ponaanjem. Kad bi to bio sluaj, devijantno ponaanje i kriminalitet mogli bi se jednostavno suzbijati drakonskim kaznama. Ono to se, meutim, u svakom drutvu pokazuje presudnim jest procjena potencijalnog prekritelja moralne ili zakonske norme koliki je rizik da e njegov prijestup biti otkriven, a ta se prosudba temelji na itavom nizu vanjskih i unutarnjih imbenika (uvid u mehanizme socijalne kontrole i primjere represije, mnijenje o efikasnosti pravosua, samosvijest, prostodunost i t.d.). Nadalje, predbrana seksualnost vjerojatno je bila dijelom enidbenih strategija, koje su se mijenjale pod utjecajem ponude i potranje na tritu enika, u jednom razdoblju i u jednoj mikrozajednici postavljajui na pijedestal eninu nevinost, a u drugome potiui oekivanje da e putena zblienost, pa i samo zaee, uvrstiti vezu i pospjeiti njezino prevoenje u brano stanje. Nadalje, znatan dio edomorki nije ivio u roditeljskoj kui ve se uzdravao vlastitim radom. Tjeranje iz slube podjednako je prijetilo gradskoj i seoskoj slukinji, kao to su im bile podjednake i anse da nau drugo zaposlenje. Naposlijetku, izopenje iz obitelji za seosku je djevojku sigurno bilo strano, ali ona bi se time, u krajnjoj liniji, nala u slinoj situaciji kao i njezina gradska drga: mogla je pokuati stupiti u neiju slubu, a dijete - u nedostatku boljega rijeenja - otpremiti u nahodite. Dakako da bi za djevojku odraslu u seoskoj sredini takav korak bio daleko dui nego nego za enu iz gradskog pukog sloja, no upravo slukinjama koje su relativno najee pribjegavale edomorstvu, osovljavanje na vlastite noge ve je bilo iza lea. Dakle, razlike selo-grad jo e valjati pomnije ispitati prije nego to se uzmogne odgovoriti na pitanje je li edomorstvo bilo popularnije meu gradskim enama ili je to privid, te koje su okolnosti utjecale na to da rasprostranjenost tog djela u urbanoj i ruralnoj sredini ne bude ravnomjerna.
105
N. Vekari, Ubojstva meu srodnicima: 114.
283
2.4. Okolnosti izvrenja djela

U nizu postupaka zbog edomorstva nemogue je rekonstruirati to se zapravo dogodilo. Zakljuke moramo oslanjati na neprovjerljive rezultate dokaznog postupka starog par stoljea, pa tekoe utvrivanja injenica s kojima se suoavao Kazneni sud ograniavaju i naa saznanja. Primjerice, u nekim sluajevima je sigurno da je dijete bilo ubijeno, u drugima je vrlo vjerojatno da nije, no u mnogima se jednostavno ne moe razabrati je li bilo mrtvo roeno, je li moda umrlo pri porodu ili odmah nakon njega ili je pak usmreno. Da bi novoroene poivjelo, potrebno je prerezati pupanu vrpcu i podvezati pupak. Ako je ena raala bez iije pomoi, morala je to sama uiniti ako nije htjela da dijete iskrvari (kroz pupanu vrpcu ili posteljicu)106 i umre. Dakako, pitanje je da li je bila dovoljno prisebna da ovakav zahvat izvede a i da li je znala to joj je initi.107 Neke su rodilje ve imale poroajnog iskustva,108 druge su moda vidjele podvezani pupak ili ule za taj postupak,109 no nekima je vjerojatno jedino saznanje o tijeku poroaja bila analogija sa ivotinjskim svijetom. Djetetov je ivot ponekad ovisio o jednostavnim radnjama prve njege: ienju sluzi iz respiratornog trakta, utopljavanju.110 Zato je porod bez asistencije bio sam po sebi riziniji, pogotovo ako se majka nije imala razloga boriti za ivot neeljenog djeteta. Sve dok nije pronaeno tijelo novoroeneta, dok je ena bila pod sumnjom samo zato to joj je trbuh mjesecima bio nabrekao pa odjednom splas-
Na primjedbama i objanjenjima medicinske prirode zahvaljujem Tatjani Buklija. Jednom je odbaenom novoroenetu pupak bio prethodno podvezan vunenom preom (Lam. crim., sv. 38, f. 63). 108 Vidi: pod 2.3. 109 Zanimljivo je kako u jednom postupku susjeda edomorke opisuje to je ula od primalja: kad se djetetu ne vee pupak da umre, te da kad se dijete rodi, ako se ne nae onas primalja i ne priree crijevo od pupka i od kuice od djeteta da se moe atraversat oko grla i uzrokovat mu smrt (Lam. crim., sv. 112, ff. 138-144v). Bez obzira to nije tono razumjela uzrok i posljedicu, njezino saznanje o tome gdje lei opasnost i to treba poduzeti prilino je adekvatno. Dijete se moe odista pri roenju uguiti ako mu se pupkovina omota oko vrata (na pr. zato to je naglo potekla plodova voda), to se vjerojatno i dogodilo u ovome sluaju. 110 O ovim uzrocima smrti u svezi s postupcima zbog edomorstva vidi: K. Wegert, Popular Culture: 157.
107
106
284
nuo, svoje je stanje mogla pripisati bolesti koja je sretno okonana,111 a tragove poroda proglasiti snanim menstruacionim krvarenjem.112 Moemo se zapitati koliko je ena uistinu u poetku mislilo da je izostanak menstruacije simptom neeg drugog a ne trudnoe, odbijajui se suoiti s onime od ega su strahovale.113 Nain izvrenja djela osvijetljava ne samo osobine rodilje, nego i drutvene okolnosti u kojima je dolo do edomorstva.114 U veini sluajeva koji su se nali pred sudom dijete je ugueno,115 utopljeno (baeno u more ili bunar)116 ili preklano,117 u nekima jednostavno odbaeno u zahodsku jamu118 ili baeno s visine.119 Openito, prednost je bila na strani onih metoda koje su izazivale brzu smrt, jer je rodilji bilo najvanije da je djetetov pla ne oda,120 dok je pasivno usmrenje nepodvezivanjem pupka, nedavanjem hrane, izlaganjem hladnoi ili nekim slinim nainom povlailo
111 Za poredbene podatke vidi: S. Faber, Infanticide: 258; S. Laurent, Natre au Moyen Age: 158; Ren Leboutte, Offense against Family Order: Infanticide in Belgium from the Fifteenth through the Early Twentieth Centuries., u: Forbidden History: The State, Society, and the Regulation of Sexuality in Modern Europe, ur. John C. Fout. Chicago and London: The University of Chicago Press, 1992: 48; L. Gowing, Secret Births: 96-98. 112 Neke ene su tragove poroajnog krvarenja proglaavale menstruacijom: naravne stvari (Lam. crim., sv. 12, ff. 119v-167v), ovo mi dohodi ko svakoj eni (Lam. crim., sv. 28, ff. 237v292). Usp. L. Gowing, Secret Births: 96. Naivnim se pokazao pokuaj Marije Dobud da glasine o trudnoi pobije pregledom (hodi me pipaj jesam li brea), jer je primalja znala prepoznati da je maternica netom ispranjena (Lam. crim., sv. 12, ff. 119v-167v). 113 Ekstremne primjere, kod kojih je teko razluiti je li u pitanju enina nevjeta obrana ili krajnja fizioloka neupuenost vidi: K. Wegert, Popular Culture: 178-179. 114 O tome vidi i: R. W. Malcolmson, Infanticide in the Eighteenth Century: 194-196. 115 Lam. crim., sv. 13, ff. 204v-222; sv. 21, f. 206rv; sv. 37, f. 19v; sv. 53, ff. 142-234v; sv. 59, f. 99rv; sv. 64, ff. 24v-26v; sv. 72, ff. 54-78v; sv. 92, ff. 3-207v; sv. 99, ff. 229v-419v, moda i Lam. int. for., sv. 72, ff. 198v-211. Guenje je bilo najee prakticiranom metodom edomorstva u Wrttembergu u 18. st. (K. Wegert, Popular Culture: 156). 116 Lam. crim., sv. 22, f. 112v; sv. 96, ff. 24-25; moda i sv. 8, ff. 137v-175v. 117 Lam. crim., sv. 28, ff. 237v-292; sv. 28, ff. 253-299v; sv. 141, ff. 100-151v. Usp. J. Glis, Larbre et le fruit: 419. 118 U javnom zahodu blizu Sv. Roka naeno je dijete umrlo od pada (Lam. crim., sv. 142, ff. 26v-29v); u zahod kapetana Vicka Piljkovia iz Orebia, slukinja Mare s Lastova bacila je dijete, koje je izvueno jo ivo, no ubrzo umrlo (Lam. crim., sv. 215, ff. 78v-126). Za sline sluajeve u Francuskoj u 18. st. vidi: J. Glis, Larbre et le fruit: 419; za Nizozemsku vidi: S. Faber, Infanticide: 261. U jednom dubrovakom primjeru iz 16. st. ena je rodila nad zahodskom jamom (Lamenta de intus, ser. 51, sv. 86, ff. 152v-154v). 119 Lam. crim., sv. 93, ff. 160-204. 120 Usp. Frank McLynn, Crime and Punishment in Eighteenth-century England. LondonNew York: Routledge, 1989: 112.
285
preveliki rizik da e izvanbrana majka biti otkrivena. Ponekad je edomorka uspjela provesti ono to je unaprijed zamislila, a im je u tome bila odlunija, vjetija i prisebnija, to je manja ansa da za to znamo.121 U otkrivenim i suenim sluajevima ili neto nije polo po njezinom naumu ili je postupala bez odreenog plana, u panici se pokuavajui rijeiti neeljenog poroda.122 Usmrenje djeteta pratilo je i pitanje kako se otarasiti lea. Postupci su bili usmjereni ili na to da djeje tijelo ne bude pronaeno, barem ne prije nego to s rodiljinog tijela nestanu znakovi trudnoe i poroaja, ili na to da se zametne trag do ene koja ga je rodila. Potonje je imalo smisla jedino ukoliko je rodilja bila uvjerena da je trudnou uspjeno prikrila, a uspjeno provedivo samo ondje gdje se sumnja mogla raspriti na veliki broj ena (prvenstveno u gradu). Kada bi se, naime, umoreno djetece nalo na podruju nekog sela, znalo se doi do majke ako ne drugaije a ono tako da se sve ene u fertilnoj dobi podvrgnu pregledu.123 Zato i nije neobino da se od ukupno devetnaest nerijeenih sluajeva edomorstva ak sedamnaest odnosilo na djecu naenu u gradu:124 ako trag nije vodio nijednoj odreenoj eni, sud je bio nemoan, jer se nije mogao dati ginekoloki provjeriti sve stanovnice grada i oblinjih sela. U sluajevima u kojima je istraga pokrenuta, djeji je le bio zakopan,125 ponekad i ispod zemljanog poda u samoj kui,126 baen u procijep ili jamu,127 u bunar,128 more129 ili lokvu,130 u zahodsku jamu, odbaen bez
Usp. R. W. Malcolmson, Infanticide in the Eighteenth Century: 195. Za to je najbolji primjer Mare Sren iz Grude. Prema priznanju danom na torturi, no ipak uvjerljivom, rodila je pred zoru u staji u kojoj je obino spavala (!), a kada se ubrzo pojavio brat traei da mu otvori, noem je zaklala dijete kako ga ne bi otkrio. Nakon bratovog odlaska, le je sakrila u krinji u kui. Prethodni pokuaj da se pred sudom opravda izmiljenom priom o tome da je rodila mrtvo ili da je novoroene nehotice povrijedila pri poroaju, propao je, jer je vie svjedoka vidjelo da je dijete imalo preklano grlo (Lam. crim., sv. 28, ff. 237v-292). Dranje optuenice bilo je upadljivo glupo, na to je vjerojatno utjecala i panika. 123 Lam. crim., sv. 22, ff. 203-231 (Mali Ston); sv. 28, ff. 19-60 (Lopud). 124 Vidi sluajeve navedene u: N. Vekari, Ubojstva meu srodnicima: 115. 125 Lam. crim., sv. 17, ff. 119-123; sv. 28, ff. 253-299v; sv. 33, ff. 170v-173; sv. 72, ff. 5478v; sv. 218, ff. 45bv-127v. 126 Lam. crim., sv. 141, ff. 100-151v i sv. 157, ff. 91-96v. 127 Lam. crim., sv. 12, ff. 230-260; sv. 53, ff. 142-234v; sv. 92, ff. 3-207v; sv. 92, ff. 91-125; Detta, sv. 83, f. 74. 128 Lam. crim., sv. 8, ff. 137v-175v; sv. 24, ff. 94v-99; sv. 28, ff. 19-60; sv. 96, ff. 24-25. 129 Lam. int. for., sv. 72, ff. 198v-211; sv. 73, ff. 42v-97v; Lam. crim., sv. 37, f. 19v. 130 Lam. crim., sv. 167, ff. 22-99.
122 121
286
posebnog zaklanjanja,131 odloen u otvorenom grobu,132 spaljen133 ili baen prascima.134 Rjeenje su nametale prilike, urnost bi ponekad potisnula temeljitost, a dostupnost skrovita bila bitnijom od svrhovitosti. U uspjehu prikrivanja velik je bio i udio sree: hoe li more i gdje izbaciti djetetov le, hoe li koja ivotinja ispotezati plitko zakopano tijelo, konano hoe li se to dogoditi tek kada se po vanjskim znacima vie ne bude mogao oitati fizikalni status rtve (dozrelost, ivoroenost, nasilje) a na eninom tijelu nestanu i zadnji znakovi da je bila s djetetom.
3. Pred oima sela 3.1. edomorstvo i socijalna kontrola

Drutveni stav prema izvanbranoj trudnoi u prolosti nije bio stalan. Istraivanja dubrovakog srednjovjekovlja pokazala su kako u to doba seksualni odnosi izvan okvira zakonitog braka nisu bili zazorni, te je izvanbrano roditeljstvo bilo bar u nekoj mjeri prihvatljivo.135 Tome nasuprot, drutvene su norme u razdoblju kojim se bavimo strogo osuivale raanje djece izvan braka. Proces promjene morala u sferi spolnosti u dubrovakoj sredini jo nije sustavno istraen, pa se ne moe rei nita pouzdano o njegovom tempu ni uzrocima.136 U Europi ranog modernog razdoblja pokreti reformacije i protureformacije, uzajamno si predbacujui nedovoljnu moralnu istou, promicali su novo, stroe udoree. Katolika je crkva u posttridentinskom periodu traila u vlastitim institucijama i izvan njih nove potpornje na koje bi osovila svoj moralni autoritet, drutveni utjecaj i mo. Meu mjerama u koje su polagane velike nade bilo je djelovanje misija, davanje veih nadzornih ovlasti
131 Lam. crim., sv. 88, f. 162v; sv. 31, f. 287; sv. 57, ff. 46v-67; sv. 89, f. 51; sv. 93, ff. 160204; sv. 99, ff. 229v-419v; sv. 128, ff. 38-63; sv. 203, f. 74v; sv. 13, ff. 204v-222 (povrno zakopan u snijeg). 132 Lam. crim., sv. 50, f. 156v. 133 Lam. crim., sv. 18, ff. 153-155v. 134 Lam. crim., sv. 22, ff. 203-231. 135 Vidi: Z. Janekovi-Rmer, Rod i grad: 115-119. 136 Neke naznake vidi u: N. Vekari i dr., Vrijeme enidbe: 92-97.
287
upnicima, vre vezivanje bratovtina uz crkveni ustroj na razini upe, uvoenje katehizma i knjigovodstva dua (matice).137 Dubrovake su vlasti bile prijemljive na te crkvene reforme, ne toliko zbog brige za sudbinu katolianstva u junoj Europi, koliko zato to su i same smatrale poeljnim jaanje drutvene kontrole. Koliko god odnosi drave i crkve kroz dubrovaku povijest bili nerijetko proeti nesporazumima i sukobima, u odnosu na podanike obje su institucije tada teile istom cilju: discipliniranju.138 Najrjeitiji su dokaz tome odredbe dravnih vlasti koje prihvaaju i primjenjuju tridentsku formulu o nadzornoj ulozi upnika i bratovtina.139 U sferi kontrole seksualnosti postojala je zona u kojoj su se preklapale nadlenosti crkvenih i dravnih institucija. Prve su prvenstveno bdjele nad udoreem, poduzimajui, meutim, gdjekad i neke mjere progona;140 potonje su bile zaduene za represiju, ali su ponekad reagirale protiv nepoeljnog i potencijalno kriminogenog ponaanja koje jo nije ni trajno ni ozbiljno prekrilo pravni poredak. Mrea socijalne kontrole povezivala je sredinje vlasti (svjetovne i crkvene) i lokalne institucije, proteui se prema seoskim zajednicama. Na selu je zapravo dolazilo do pretapanja etiriju oblika drutvenog ivota. Selo, kaznaina, bratovtina i upa ne samo da su se esto teritorijalno podudarale (ili barem jedna mrea nije odudarala od druge),141 nego su sve tri provodile socijalnu kontrolu nad lanovima iste drutvene grupe. Dodue, kod svake je od ovih drutvenih zajednica dominirala druga znaajka: kod sela zajednitvo svakodnevice (ta grupa nije ni bila proeta nekom formalnom strukturom, ali je poznavala podjelu socijalnih uloga), kod kaznaine
137 O tome vidi saeto u: Robert Muchembled, Culture populaire et culture des lites dans la France moderne (XVe-XVIIIe sicle). Paris: Flammarion, 1978: 256-259. 138 O tome na njemakim podrujima vidi: K. Wegert, Popular Culture: 166. 139 Istraivanju recepcije postavki Tridentskog koncila u dubrovakim propisima i statutima bratovtina nadam se vratiti drugom prilikom. Ovdje u spomenuti samo dva primjera, koja se odnose na nadzor morala: odredbe za upu protiv sastajanja mladia i djevojaka, vjerojatno iz 17. st. (J. Lui, Uprava u upi dubrovakoj: 369) i proglas sindika za Primorje iz 1778. da e upnik e u svakom selu imenovati nekoliko oficijala bratovtine koji e nadzirati udoree (costume dei casalini; vidi: Josip Lui, Uprava u Dubrovakom (Slanskom) primorju u doba Republike., u: Josip Lui, Iz prolosti dubrovakog kraja u doba Republike. Dubrovnik: asopis Dubrovnik, 1990: 319). 140 Na pr. upnik je inicirao kazneni postupak dojavom da je Mare Bagovi iz Gabrila zatrudnila sa svojim ujakom Dominikom Baletinom iz Strave (Lam. crim., sv. 58, f. 197). 141 O tome na primjeru Konavala vidi: Niko Kapetani i Nenad Vekari, Stanovnitvo Konavala II. Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU, 1999: 18-20 i 39.
288
represivno-pravni identitet (podreenost kaznenim institucijama), kod bratovtine zajednika pobonost i uzajamna potpora, a kod upe uz to i vertikalna subordinacija crkvenim vlastima. Premda se naizgled moe razluiti polje djelovanja svake od ovih drutvenih formi, u stvarnosti su se njihove aktivnosti mijeale i profilirale ve zavisno o poduzetnosti pojedinaca koji su ih predvodili. Ako su kaznenopravne mjere u seoskim sredinama naelno i bile povjerene kaznacu, i svaki drugi oblik kroz koji se ostvarivala drutvena kontrola - formaliziran ili ne - mogao je zai u polje represije. Kao to se ocrtava u sluajevima edomorstva, nekada je upnik bio taj koji je vodio glavnu rije, ee su to bili starjeine bratovtine, ili pak kaznac, a u nekim sluajevima i sami su suseljani uzimali stvar u svoje ruke.142 Bdijenje zajednice nad ponaanjem svojih lanova poivalo je na dva stupa.143 Prvi je bio gustoa drutvenog tkanja, jer je selo zajednica ivota u kojoj se isprepliu niti srodnitva, prijateljskih veza i pobratimstva,144 susjedstva, poslovnih i uope gospodarskih a moda i dunikih odnosa, svakodnevnih situacija koji upuuju na ispomo i solidarnost (zajedniki poljski radovi, pogreb i sl.), ili izazivaju nesporazume i sukobe (tete na usjevima i sl.).145 S druge strane, seoska zajednica kao cjelina ima neki osjeaj kolektivnog identiteta i asti,146 pa e i ona - kao i obitelj - drati do toga da ene
142 Taj paralelizam nadlenosti jasno se ocrtava u sluaju kada je dundo Mare Sren pozvao neaka (koji je bio domain), upnika i kaznaca da dou pogledati novoroene (Lam. crim., sv. 28, ff. 237v-292). 143 Uvid u itav taj prostor drutvene kontrole, proet mnogostrukim i isprepletenim nitima ustroja seoskog ivota, mogu je samo utoliko ukoliko se on kanalizirao u pravosudni mehanizam. O izvanpravosudnom kontekstu poznato nam je samo ono to je sadrano u sudskim spisima, pa ako sluaj nije doao pred Kazneni sud, o njemu, naalost, ne znamo nita. Unato tom nepremostivom metodolokom ogranienju, iz pisanog materijala ipak se naziru obrisi kontrole sela nad ponaanjem pojedinca. 144 Zanimljivo je kako neke ene, osumnjiene za izvanbrani porod i edomorstvo, pokuavaju one od kojih im prijeti opasnost (potencijalne svjedoke) neutralizirati zazivanjem svojevrsnog pomajinstva: uzimljem te za mater moju, nemoj nikomu govoriti, uzimam vas po Bogu za matere, recite da nije nita (Lam. crim., sv. 28, ff. 19-60; sv. 131, ff. 105-131). 145 O gustoi drutvenih niti i odnosima meuzavisnosti na njemakom selu usp. Isabel V. Hull, Sexuality, State, and Civil Society in Germany, 1700-1815. Ithaca-London: Cornell University Press, 1996: 37. 146 Ta se okolnost na zanimljiv nain ogleda u panjolskom nazivlju, u kojem honra oznaava osobnu ast, a honor grupnu (vidi: Toms A. Mantecn, Honor and Social Discipline in Early Modern Spain., u: Institutionen, Instrumente und Akteure sozialer Kontrolle und Disziplinierung im frhneuzeitlichen Europa, ur. Heinz Schilling. Frankfurt am Main: Vittorio Klostermann, 1999: 203-223).
289
iz sela budu na dobru glasu, da se okolicom pronosi kako u njih nema nemorala i lopovtine, a da se krv prolijeva samo onda kada se njome osveuje opaina. Dakle, selo je imalo i naina i motiva i opravdanja da zaviruje u tui lonac i krevet,147 da mjerka profil neudane djevojke i istrauje sumnjive tragove. Unutar ove openite socijalne kontrole postojala je druga nadzorna mrea meu enama, koja je dodatno pokrivala sfere drutvenog ivota koje su se smatrale enskima: seksualnost i roditeljstvo.148 Nije sluajno da su se u postupcima zbog edomorstava, obratno nego kod drugih zloina, u ulozi svjedoka pojavljivale uglavnom ene. Da li se njihovo saznanje o tuoj trudnoi i porodu zasnivalo na povjeravanju, na napasnoj ljubopitljivosti ili kolanju glasina149 ne utjee na injenicu da je o eni uvijek najvie znala druga ena. ak prije nego to je sluaja i bilo, selo je vodilo rauna o znakovima trudnoe primijeenima u neudane ene,150 stavljajui na znanje da e ga se itekako ticati rasplet te situacije. Trudnica ne samo da je bila izvrgnuta ispitivakim pogledima i indiskretnim komentarima susjeda,151 ve gdjekad i kakvom pokuaju da se ispipa pravo stanje stvari.152 Suseljani sami ili
147 Iz sudskih zapisa moe se razabrati da privatnost jedva da i postoji. Na pr. susjedi ulaze u tuu kuu da bi iz gustijerne uzeli vodu, te se potom bez sustezanja popnu do soba na katu; suseljanin usred noi ulazi kod drugoga kako bi se napio vode; ogorica ne oklijeva ispriati kako je prislukivala iza vrata razgovor mueve sestre i njenog ljubavnika (Lam. crim., sv. 162, f. 119 i d. prema ispisu F. Haklike). 148 O tome vidi: L. Gowing, Secret Births: 51-53 149 Najbolji primjer kako je nastajao opasni tra jest sluaj idovke Simohaje. Po gradu su, nekako paralelno, kolale dvije prie. Prva se glasina temeljila na malicioznim pogledima na Simohajin od bolesti naduti trbuh, pronosei objedu da je zatrudnila u preljubu i to ili s kraninom ili moda s vlastitim djeverom. Druga vijest bila je izmiljotina da je u gradu naeno ubijeno novoroene. Pogani jezici te su dvije neistine spojili i zaokruili u jednu priu, koja je kod svake nove pripovjedaice imala sve vie detalja; u posljednoj verziji govorilo se o udijelima koji su udrili maculicam dijete u glavu, upliui i neke elemente tradicionalne potvore idova kao djecoubojica. Ljubopitljivost i snaga glasine bila je tolika da se ena koja je sluila u toj idovskoj kui igrala detektiva i pokuavala nai tragove edomorstva. U sudskom postupku pokazalo se da su u pitanju bila sama naklapanja: nikakvog djejeg lea nije bilo, a Simohaja je patila od neke enske bolesti (Lam. crim., sv. 22, 163-222). 150 Usp. J. Glis, Larbre et le fruit: 417; K. Wegert, Popular Culture: 163. 151 Jedna je slukinja predbacila drugoj kako tvoja sestra Mada ide na misu a govori se da je brea (Lam. crim., sv. 218, ff. 45bv-127v). 152 Susjeda koja se htjela uvjeriti u trudnou Anice abadinke silom (je) odvratila sisu i vidjela mau veliku oko bradavice kako u svake ene bree (Lam. crim., sv. 16, ff. 68v-239). O slinoj praksi u engleskim selima u 17. st. da suseljanke bez skanjivanja jedne drugima pregledavaju prsa vidi: L. Gowing, Secret Births: 91.
290
poglavari njihove zajednice (starjeine bratovtine, upnik, kaznac) opominjali su enu neka se ne pokua na koji nain rijeiti ploda ili novoroenog djeteta,153 a njezinog domaina proglaavali odgovornim ako se to takva dogodi.154 Dravne su vlasti takoer od kaznaca i teklia oekivale i traile ne samo da prijave zloin, nego im stavljale u dunost da bdiju da do edomorstva ne doe.155 Ni kada je djelo ve bilo poinjeno selo se ne bi dralo po strani i prepustilo itav sluaj pravosudnom dravnom mehanizmu, ve je prijavljivalo i uhiivalo, samoinicijativno izvodilo dokaze, a ponekad i pridravalo pravo odluke o sudbini edomorke. Formalno je dunost prijave kaznenog djela poinjenog u seoskoj sredini bila na kaznacu.156 Odista, u nekim sluajevima upravo je kaznac bio taj koji je obavijestio lokalnoga kneza ili kancelara.157 No, u drugima prijavu su podnijele starjeine bratovtine,158 ili su suseljani sami osumnjienicu priveli lokalnome knezu.159 Prije no to je sluaj dojavljen dravnim vlastima, seoska je zajednica obino sama nastojala utvrditi osnovnu injenicu, tj. tko je rodio umoreno novoroene. Spojiti majku i njezin porod ponekad i nije bilo teko, jer se za trudnou znalo, ili se u nju ozbiljno sumnjalo,160 pa je preostajalo jedino uz pomo vjetaenja provjeriti ono to se ve nasluivalo.161 No, u nekim je sluajevima trudnoa prola nezapaeno, pa je selo trailo da se sve neudane ene u fertilnoj dobi podvrgnu pregledu pri-
153 Ista je susjeda sve kriala da ne bi to od djeteta uinila, a i drugi su susjedi abadinku upozoravali neka dijete uva (Lam. crim., sv. 16, ff. 68v-239). Nekoj je eni Pop stavljo prid oi da ima povnju od djeteta kad ga rodi (Lam. crim., sv. 72, ff. 54-78v). 154 Lam. crim., sv. 12, ff. 119v-167v. Starjeina bratovtine traio je od upnika neka naredi gospodaru da pripazi da slukinja ne bi to uinila od djeteta (Lam. crim., sv. 54, ff. 142-170). 155 Vidi: odredbe zapisane u knjizi upske kancelarije u 17. st. (J. Lui, Uprava u upi dubrovakoj: 369). 156 O tome opirnije vidi: N. Lonza, Pod platem pravde: 100-102. Ivan uratovi upozorio je kaznaca da je duan izvanbranu (incestuoznu) trudnou prijaviti sudu ukoliko ne eli zapasti u tekoe (Lam. crim., sv. 112, f. 60). 157 Lam. crim., sv. 35, ff. 29-341; sv. 53, ff. 142-234v; sv. 72, ff. 54-78v; sv. 157, ff. 91-96v. 158 Lam. crim., sv. 79, ff. 80v-94v. 159 Lam. crim., sv. 17, ff. 119-123; sv. 31, ff. 54v-79. 160 Na pr. Lam. crim., sv. 12, ff. 119v-167v; sv. 16, ff. 68v-239; sv. 28, ff. 253-299v; sv. 72, ff. 54-78v; sv. 112, ff. 138-144v. 161 Na pr. Lam. crim., sv. 12, ff. 119v-167v; sv. 53, ff. 142-234v. Usp. J. Glis, Larbre et le fruit: 418.
291
malja ili iskusnih ena koje bi traile znakove trudnoe i poroda.162 U dubrovakoj arhivskoj grai o edomorstvima moe se ponekad nazrijeti kako je, paralelno s kaznenim procesom pred dravnim sudom, tekao onaj pred licem sela. Put do presude Kaznenog suda i do drutvene osude seoske zajednice nije bio isti, kao to nisu bila istovjetne ni sankcije koje su pogaale edomorku. Primjerice, premda je u oba postupka miljenje primalja imalo veliku teinu, dravni se sud u dokaznom postupku mogao osloniti i na lijeniko vjetaenje djetetovog lea, dok se selo vie oslanjalo na ope iskustvo i mnijenje o fiziolokim pojavama. Nadalje, dravni je sud bio vezan dokaznim pravilima, i onim pozitivnim koja su ga usmjeravala na to kada zloin treba smatrati utvrenim, i onim negativnim, koja su traila da se oslobodi osumnjienica ako neki dokaz nije potvrdio njezinu krivnju; takva naelna spoznajna ogranienja seoska zajednica nije poznavala, ve se stanovite o zloinu oblikovalo na dokaznoj osnovi manje izraenih obrisa, u kojoj su se prepletale injenice i glasine, saznanja i praznovjerje. Premda i za dubrovaku sredinu u razdoblju koje istraujemo vrijedi da je kod tekih zloina pravosudni mehanizam - jednom pokrenut - nezaustavljiv, te da si dravne vlasti uzimaju u zadatak kanjavati takve zloine, ne bi trebalo zamiljati da dravne institucije ostvaruju monopol u progonu, suenju i represiji. Pae, u sluajevima edomorstva pokazuje se kako seoska zajednica ne isputa tako lako iz svojih ruku odluivanje o prijestupu svoga lana. Ne samo da suseljani ponekad oklijevaju hoe li sluaj uope prijaviti dravnim vlastima,163 ve jednom i izrijekom potvruju stoga smo odluili prikriti ovaj sluaj i kaznit je izmeu nas.164 I same bi se ene ponekad ponadale da e sve ostati unutar kruga seoske zajednice, prosuujui da je to za njih povoljnije,165 dok su druge zazirale upravo od reakcije
Primjerice, Lam. crim., sv. 22, ff. 203-231; sv. 35, ff. 29-341. Jedan je suseljan takvo stanovite smatrao nedopustivim, te je priprijetio zato ako je ne date u ruke pravde, ja u na vas otiti na pravdu, to je imalo eljeni uinak (Lam. crim., sv. 79, ff. 80v-94v). 164 Ivi conclusimo di ocultare questo caso con castigarla fra di noi (Lam. crim., sv. 12, ff. 119v-167v). Motivi u ovome sluaju ipak nisu bili preteito naelne prirode, ve je domain odluku suseljana podmazao aenjem piem i obilatim milodarom upniku i upnoj crkvi. 165 Anica abadinka rekla je nekim enama: to importa da vi idete na pravdu ako sam ja konfesala da sam brea bila i da sam izvrgla (Lam. crim., sv. 16, ff. 68v-239). Rade Laletin imala je poseban razlog zavapiti neka je seljani sami kazne a ne predaju sudu, jer je dvije godine ranije, takoer zbog edomorstva, iz ogluhe osuena na smrt pa se pobojala da e ta starija kazna biti izvrena (Lam. crim., sv. 17, ff. 119-123 i Lamenta de intus, ser. 51, sv. 131, ff. 105-131).
163 162
292
svoje ue sredine.166 Autonoman odnos sela prema zloinu nije se zadravao samo na prijavi, ve se ogledao i kroz pitanje hoe li privesti sudu odbjeglu uhienicu ili ne,167 te hoe li uznastojati uhititi i izruiti onu koja je utekla pred izvrenjem kazne.168
3.2. Tintilini i vjetice

Prema kranskom vjerovanju, ljudi se raaju optereeni iskonskim grijehom, kojeg ih odrjeuje tek obred krtenja.169 Zbog toga, u drutvima u kojima je smrtnost novoroenadi bila visoka, obiavalo se taj ritual upriliiti bez velikog odlaganja.170 Ako je postojao razlog za bojazan da dijete nee poivjeti, prema kanonskom pravu mogla ga je valjano krstiti svaka odrasla osoba pokropivi ga vodom i izgovorivi jednostavnu prigodnu formulu.171 Ukoliko bi dijete umrlo nekrteno, ono ne bi bilo lieno samo ovozeNemojte me biti ni drpiti, meni su Gospode u Gradu, ja to uznabudem kazat u (Lam. crim., sv. 28, ff. 19-60). 167 U jednome je sluaju selo preko dvije godine trpilo optuenicu koja je za trajanja kaznenog postupka utekla iz bolnice, te je privelo lokalnome knezu tek nakon to je ponovno poinila edomorstvo (Lam. crim., sv. 17, ff. 119-123). 168 Na pr. Mandu, ki Mihajla Boovog, neki su Topoljani uhitili u oblinjoj Crnoj Gori tek esnaest godina nakon to joj je iz ogluhe bila izreena smrtna kazna. ini se da je u pozadini njihove iznenadne revnosti stajalo izravnanje nekih drugih rauna (Lam. crim., sv. 28, ff. 253-299v; C, sv. 5, f. 106v; Acta Consilii Maioris, sv. 52, ff. 177v-178). 169 Katoliki ritual krtenja sve do 1969. sadravao je egzorcizam zlih sila. Vidi: Henry Ansgar Kelly, The Devil at Baptism: Ritual, Theology, and Drama. Ithaca-London: Cornell University Press, 1985: 261-266. 170 Tako se i dubrovakim propisima, zabiljeenim u 17. st. u slubenoj knjizi upske kancelarije, nareuje neka se novoroene krsti na dan roenja (J. Lui, Uprava u upi dubrovakoj: 370). Usp. J. Delumeau, Le Catholicisme entre Luther et Voltaire: 245 i 281; o drugim razlozima zato je crkva u razdoblju protureformacije davala prednost krtenju ubrzo nakon poroda vidi: John Bossy, The Counter-Reformation and the People of Catholic Europe. Past & Present 47 (1970): 57. 171 U belgijskim primjerima iz 18. stoljea izgovarala se kratka formula krtenja u kojoj se zazivalo Boga; u nedostatku boljega majka bi dijete znala krstiti i vlastitom pljuvakom. Vidi: R. Leboutte, Offense against Family Order: 41. U jednom dubrovakom sluaju iz 1695. rodiljina je majka dijete krstila prije no to su ga iznijele na put i ondje napustile (Lam. crim., sv. 35, f. 104v). U drugome iz 1708. upnik je pitao primalju jesu li dijete krstili, no ispostavilo se da je roeno mrtvo (Lam. crim., sv. 53, ff. 21-27). Vidi takoer sluaj iz 1750. kada je majka novoroene prije (vjerojatno prirodne) smrti krstila blagoslovljenom vodom (Lam. crim., sv. 112, ff. 138-144v). Kada je 1757. dijete baeno u koiu na obalu, osobe koje su ga nale pohitile su po blagoslovljenu vodu da ga krste ako bi bilo ivo (Lam. crim., sv. 128, ff. 38-63).
166
293
maljskog nego i vjenog ivota.172 Stoga je ubojstvo novoroeneta teretilo poinitelja u dvostrukom smislu:173 ulog su bile dvije ljudske due - zloinca i rtve. U dubrovakom je puku to mnijenje bilo itekako snano, i u edomorkinoj svijesti (jo da je dijete u meni, ne bih izgubila dvije due)174 i u njezinoj okolini (zato izgubi i njegovu i tvoju duu).175 Samo krteno bie smjelo se obredno sahraniti na posveenom tlu crkvenoga groblja,176 dok se tijelo djeteta ivoroenog no umrlog bez krtenja zakapalo ili odlagalo bez posebnih formalnosti.177 U dubrovakom kraju obino se bacalo u more178 ili zakapalo na posebno predvienom mjestu,179 obino podalje od sela180 ili ak preko granice, na podruju Osmanskog carst172 J. Glis, Larbre et le fruit: 417; R. Leboutte, Offense against Family Order: 38. Taj motiv spominje i firentinska odluka iz 1484. o osnivanju nahodita (R. Trexler, Infanticide in Florence: 100), a neto manje eksplicitno i analogna dubrovaka odredba iz 1432. (Liber viridis, c. 252). 173 I dubrovaki je sud u 16. st. smatrao relevantnim za prosudbu djela to to edomorka nije dijete prekriila prije no to ga je bacila u vodu (C, sv. 20, ff. 16v-17v). O praksi da rodilje prije edomorstva krste dijete ili lau da su to uinile vidi: S. Laurent. Natre au Moyen Age: 160-164. 174 Lam. crim., sv. 54, ff. 142-170 (u pitanju je vjerojatno bio isprovocirani pobaaj u visokom stupnju trudnoe). 175 Lam. crim., sv. 12, ff. 230-260. 176 Za poredbu vidi: Barbara A. Kellum, Infanticide in England in the Later Middle Ages. History of Childhood Quarterly: Journal of Psychohistory 1 (1973-74): 374; Silvano Cavazza, Double Death: Resurrection and Baptism in a Seventeenth-Century Rite., u: History from Crime, ur. Edward Muir i Guido Ruggiero. Baltimore-London: The Johns Hopkins University Press, 1994: 21. Na pr. trpanjski upnik odbio je zakopati dijete koje nije bilo krteno (Lam. crim., sv. 141, ff. 100-151v), a picokara na Danama odvratila neku enu od namjere da nekrteno dijete pokopa u blizini njihove crkve (Lam. crim., sv. 135, ff. 13v-23). Naprotiv, dijete Anice, udovice Marina Puglia s Mljeta, koje je umrlo ubrzo po roenju sahranjeno je na crkvenom groblju jer ga je majka sama krstila blagoslovljenom vodom (Lam. crim., sv. 112, ff. 138-144v). Moe se pretpostaviti da je slino bilo i s novoroenetom koje je naeno u razbijenom grobu u crkvi od Rozarija (Lam. crim., sv. 50, f. 156v). 177 S. Cavazza, Double Death: 21; L. Gowing, Secret Births: 108. 178 Vidi primjere iz Brijeste (Lam. crim., sv. 28, ff. 11-47v) i ilipa (Lam. crim., sv. 35, f. 104v). Slino se postupalo i s leem samoubojice (Lam. crim., sv. 42, ff. 74-97v; sv. 55, ff. 111147; sv. 74, ff. 238v-260v). 179 Nakon to je primalja obavijestila upnika da je dijete mrtvoroene, prema njegovom naputku odnijeli su ga na mjesto kamo su se odlagala mrtvoroenad, odnosno nekrtenjaci (Lam. crim., sv. 53, ff. 21-27). Vidi takoer Lam. crim., sv. 79, ff. 80-94v. Lopudski knez naredio je da se dijete naeno u gustijerni zakopa na lokalitetu Hljeb gdje se obeavaju ukopavati nekrtena djeca (Lam. crim., sv. 28, ff. 19-60) 180 Lam. crim., sv. 31, ff. 54v-79. Jedna je osumnjienica iskazala: a dijete bih egodi odnijela zakopati u goru kako vele mojijeh druga uine kada dijete mrtvo rode (Lam. crim., sv. 131, ff. 105-131).
294
va.181 Osim kanonske zabrane pogreba, na takav je postupak utjecao zazor i strah suseljana, jer se vjerovalo da nekrtenjak zakopan na njihovoj zemlji donosi grad i lo urod.182 U pukome vjerovanju sredozemnog prostora, pa i u drugim dijelovima Europe, prikazi nekrtenjaka pripisivana su nadnaravna svojstva. Ponegdje je to bio veseli lik odan nedunim alama, a drugdje zloest i osvetoljubiv stvor.183 Dubrovaki e tintilin - kao na Mljetu - proklinjati majku,184 a moda i nauditi ili usreiti one koji mu se sluajno nau na putu.185 U njegovom su znaaju spojena oba svojstva njegovih europskih srodnika: arobnjaka i osvetnika. Vjerojatno neemo pogrijeiti pretpostavimo li da je zazor od nadnaravnog takoer utjecao na odnos puka prema zloinu edomorstva. U tradicionalnim, ruralnim drutvima edomorstvo se smatralo djelom protivnim ljudskoj udi. edomorka je pokazala mo upravljanja ivotom i smru stvorivi novi ivot i oduzevi ga, spojivi dvije krajnje toke ljudskog postojanja. Granica izmeu protuprirodnog i natprirodnog u pukom se mnijenju izgubila, te se lik edomorke i vjetice u nekim elementima stopio.186 Vjerovanje da vjetica dobiva snagu time to rtvuje vlastito dijete bilo je proireno diljem Europe, pa je tako ivjelo i na dubrovakom podruju. U dubrovakim sudskim procesima protiv vjetica iz 17. st. taj se element po-
Lam. crim., sv. 28, ff. 237v-292; sv. 72, ff. 54-78v; sv. 92, ff. 3-207v. Strah da ne bije zlo i nas i nae polje (Lam. crim., sv. 92, ff. 91-125); Di emo ovu tugu ukopat, ne bivi krtena, er je ne valja meu batine zaradi grada i zlijeh godina (Lam. crim., sv. 19, ff. 11v-16). 183 Vidi: B. A. Kellum, Infanticide in England: 380; Carlo Ginzburg, Storia notturna: Una decifrazione del sabba. Torino: Giulio Einaudi editore, 1989: 145; S. Cavazza, Double Death: 22-23; K. Wegert, Popular Culture: 172-173. 184 Tomislav Macan, aranje i gatanje: Blato na Mljetu. Zbornik za narodni ivot i obiaje 28/2 (1932): 229. 185 Za lik tintilina u dubrovakom kraju vidi posebice Maja Bokovi-Stulli, Usmene pripovijetke i predaje s otoka Braa. Narodna umjetnost 11-12 (1974-75): 146-147; Maja Bokovi-Stulli, Tragovi konavoskoga prianja. Dubrovnik N.S. 9/1 (1998): 14; T. Macan, aranje: 229; Vid Vuleti-Vukasovi, Prizrijevanje. Srpski etnografski zbornik 50 (1934): 174-176. Lik poznat u Italiji veoma mu je slian (usp. S. Cavazza, Double Death: 22-23). Za komparativni materijal s drugih hrvatskih podruja vidi: M. Bokovi-Stulli, Usmene pripovijetke: 144-147. 186 Za komparativne podatke vidi: K. Wegert, Popular Culture: 172-173.
182
181
295
navljao u iskazima optuenih ena.187 Dok se u nekim sredinama asocijacija edomorka-vjetica probila i u slubenu penalnu politiku,188 u dubrovakoj praksi to nije bio sluaj. Meutim, u odnosu puka prema inu ubojstva novoroeneta zadralo se mnijenje da iza edomorke stoji avolska sila (Hudoba).189
4. Pred licem pravde 4.1. U potrazi za istinom

Postupak zbog edomorstva pokretao se odlukom suda (ex officio) jer se radilo o tekom djelu u kojem vlasti nisu htjele propustiti progon i kanjavanje. Prijava je stizala raznim kanalima, kroz hijerarhijski ustrojene kaznene institucije (od kaznaca preko lokalnog kneza Kaznenom sudu) ali i na neformalnije naine.190 Kazneni proces preteito je tekao kao kod bilo kojeg drugog tekog zloina,191 osim to je dokazni postupak imao poneto drugaije obrise. Premda openita pravila dokazivanja nisu bila obesnaena, zbog prirode edomorstva neke su vrste dokaza bile gotovo beznaajne, a neke druge postajale nezaobilaznima. Ta promjena teita bila je prouzroena potajnou djela, kod kojeg nije bilo oevidaca samog zloinakog ina, ve su se svjedoci mogli ispitivati samo o posredno relevantnim injenicama (indicijima). Upravo
U dokumentu iz 1660. kae se: vogliono i Demoni, quando qualcheduna viene in Sbor chofferisca il suo figliolo o figliola, a jedna je vjetica priznala che ha offerto in sacrifizio la sua propria figliuola, la quale glera unica. Vica Antieva iz Prizdrine pak 1689. iskazuje da ona drugoga nije izjela nego svoja etiri sina. Vidi: Kosto Vojnovi, Crkva i drava u dubrovakoj republici. Rad JAZU 121 (1895): 64-72. 188 Na podruju dananje Belgije u 17. i 18. st. smrtna se kazna nad edomorkama izvodila na isti nain kao i nad vjeticama (R. Lebouttte, Offense against Family Order: 35-38); slino za Njemaku donosi K. Wegert, Popular Culture: 173. 189 U procesu iz 1738. Marija uhovi objasnila je edomorstvo time to ju je Hudoba natantala (Lam. crim., sv. 92, ff. 91-125). Za Wrttemberg u 18. st. usp. Mary Nagle Wessling, Infanticide trials and forensic medicine: Wrttemberg, 1757-93., u: Legal medicine in history, ur. Michael Clark i Catharine Crawford. Cambridge: Cambridge University Press, 1994: 117. 190 esto u spisima stoji formula da je sucima pristigla obavijest (na pr. Lam. crim., sv. 12, f. 119v). 191 Vidi: N. Lonza, Pod platem pravde: 207-256, osobito 252 -256.
187
296
zbog toga iskaz optuenice bio je kljuno dokazno sredstvo, a sud ju je sasluavao u ranijem stadiju nego kod drugih postupaka, ponekad pokuavajui priznanje ishoditi i primjenom torture. S druge strane, za prosudbu djela krucijalne su bile injenice u svezi s trudnoom, poroajem i uzrokom smrti, te se sud relativno esto obraao za strunu pomo lijenicima (ranarnicima) i primaljama. Budui da se edomorstvo moe poiniti samo nad ivuim i sposobnim za ivot, optuenice su esto u svoju obranu tvrdile da je dijete ve mrtvo roeno,192 ili da je poroaj bio znatno preuranjen a plod jo nerazvijen.193 Nama se danas, kao i sucima prije par stoljea, namee pitanje jesu li osumnjienice govorile istinu ili im se to jednostavno inilo najpametnijom obranom. Meu svim primjerima kada su se optuenice tako opravdavale bit e bar koji istinit.194 U strunoj literaturi procjenjuje se da je u 18. st. vjerojatno bilo vie mrtvoroenih nego danas.195 Kod izvanbrane trudnoe taj se postotak vjerojatno zamjetno penjao, pogotovo ako se ena tijesno podvezivala da bi prikrila svoje stanje ili jo napornije fiziki radila kako bi otklonila sumnjiavost okoline.196 U etiri postupka zbog edomorstva sud je odluio primijeniti torturu,197 to i nije tako rijetko kako izgleda, jer je u svega dvanaest sluajeva optuenica osobno odgovarala pred sudom. Da bi se tortura mogla odrediti, moralo je biti udovoljeno nizu pretpostavki, od kojih je najvanija bila ona o postojanju odreenih dokaza na strani optube. Prirunik B. Carpzova donosi niz takvih indicija kod edomorstva, kao to je promjena obujma trbuha ili mlijeko u grudima, ako je jo i pregled potvrdio da je ena nedavno rodila, ili pak enina tvrdnja da je dijete roeno mrtvo ako je prikriva192 Lamenta de intus, sv. 131, ff. 105-131; Lam. crim., sv. 17, ff. 119-123; sv. 28, ff. 19-60; sv. 31, ff. 54v-79; sv. 53, ff. 21-27; sv. 79, ff. 80v-94v; sv. 92, ff. 91-125. Usp. za Belgiju i Francusku u 17. i 18. st. R. Leboutte, Offense against Family Order: 46; za Englesku u 18. st. R.W. Malcolmson, Infanticide in the Eighteenth Century: 198. 193 Lam. crim., sv. 16, ff. 68v-239; Lam. int. for., sv. 73, ff. 42v-97v. 194 Na pr. poroaju Vice Hranjevi prisustvovala je primalja, koja je potvrdila da je dijete roeno mrtvo (Lam. crim., sv. 53, ff. 21-27). 195 O tome vidi: R.W. Malcolmson, Infanticide in the Eighteenth Century: 198. 196 Vidi: S. Laurent, Natre au Moyen Age: 160; K. Wrightson, Infanticide in European history: 10; K. Wegert, Popular Culture: 164. 197 Lam. int. for., sv. 73, 42v-97v; Lam. crim., sv. 17, ff. 119-123; sv. 28, ff. 19-60; sv. 28, ff. 237v-292. Openito o torturi u dubrovakoj sudskoj praksi 18. st. vidi: N. Lonza, Pod platem pravde: 232-238.
297
la trudnou i potajno rodila.198 Dubrovaka praksa bila je sukladna ovim doktrinarnim postavkama. Sve su optuenice podvrgnute muenju skrivale trudnou i tvrdile da novoroene nije ivo dolo na svijet, a u dva sluaja naeno im je mlijeko u prsima. U jednome procesu sud je, odluujui o torturi, posebno istaknuo injenicu da je optuenica mijenjala iskaz i zapadala u proturjeja, a u drugome jasni su dokazi pobijali njezinu obranu da je dijete umrlo prirodno ili bilo nedoneeno. U jednom predmetu nedostaje kraj zapisa, pa ne znamo je li muenjem ishoeno priznanje ili ne. U dva sluaja optuenica je odolila boli i ustrajala u nijekanju svoga zloina, tj. u tvrdnji da je dijete roeno mrtvo, a samo je jednom djelo priznala. Drugi dubrovaki predmeti potvruju da je priznanje na mukama openito bilo rjee od nijekanja.199 Europska doktrina i praksa nisu bile jedinstvene u pitanju koja je pravna posljedica ako optuenik izdri torturu i ne prizna djelo: prema jednom stanovitu koje je dominiralo u ranijem razdoblju, optuenik se time istio od dokaza koji ga terete pa je trebao biti osloboen;200 prema drugom stavu, koje je prevladalo u 18. st., mogao je ipak biti osuen, ali na ublaenu kaznu.201 U dubrovakim sluajevima edomorstva optuenice koje su na mukama ustrajale u poricanju djela bile su putene iz pritvora i postupak protiv njih bio je faktiki obustavljen. Pri utvrivanju relevantnih injenica iz medicinske sfere sud se obraao onima koji su mu mogli pomoi svojim strunim znanjem i iskustvom: ranarnicima (kirurzima) i primaljama. Vjetaenje pregledom i eventualnom obdukcijom novoroeneta trebalo je odgovoriti na tri pitanja: je li dijete bilo ivo roeno, je li bilo sposobno preivjeti i je li umrlo iz prirodnih razloga ili zbog nasilja.202 U nekim dubrovakim sluajevima ranarnici su mogli sa sigurnou potvrditi da je dijete ubijeno, dok su u drugima svoje miljenje sroili opreznije, iznosei samo pretpostavku i okolnosti na kojima
B. Carpzovius, Practica nova rerum criminalium, p. III, q. 122, tit. 19-28. Usp. takoer M. Nagle Wessling, Infanticide trials and forensic medicine: 120. 199 N. Lonza, Pod platem pravde: 234. 200 Tako su odreivali, primjerice, Constitutio Criminalis Carolina i Carpzov (p. I, q. 15, tit. 39: ...si in tortura innocentiam obtinuerit...); usp. V. Bayer, Kazneno procesno pravo: 89. 201 J. H. Langbein, Torture and the Law of Proof: 47-48. 202 Za poredbene podatke za Wrttemberg u 18. st. vidi: M. Nagle Wessling, Infanticide trials and forensic medicine: 122, a za Belgiju vidi: R. Leboutte, Offense against Family Order: 40-41.
198
298
se ona temelji.203 U ginekolokoj sferi, meutim, vladale su primalje, te su one bile te koje su trebale rei je li ena bila trudna i rodila.204 Njihov se nalaz temeljio prvenstveno na pregledu grudi, jer se smatralo da kolostrum odnosno mlijeko pouzdano prokazuju rodilju.205 Ponekad su ispitivale i druge tragove poroaja: boju i veliinu bradavica, znakove na koi trbuha (strije), tragove poroajnog i postporoajnog krvarenja, te nabrekli trbuh.206
4.2. Ishod postupka i kaznena politika

U dubrovakom kaznenom sustavu 17. i 18. st. redovita kazna za edomorstvo bila je vjeanje,207 ba kao i za svako drugo obino ubojstvo.208 I u drugim europskim zemljama za taj je zloin bila zaprijeena smrtna kazna, u ranijim razdobljima pogubljenje na poseban sramotan nain, a kasnije
203 Dozrelost ploda prosuivali se uglavnom na temelju kose i noktiju (na pr. Lam. crim., sv. 157, ff. 91-96v). U jednom su sluaju vjetaci pretpostavku da je dijete ivo baeno u more temeljili na noktiima izlomljenim u borbi za zrak (Lam. crim., sv. 22, f. 112v). U drugom primjeru jedan je ranarnik bio nesiguran u uzrok smrti, dok su druga dvojica smatrala da nema dvojbe da je novoroene ugueno; ranarnik Domenico bio je spreman svoju prosudbu potkrijepiti i strunom literaturom (Lam. crim., sv. 21, 206rv). U zapadnoeuropskim zemljama opit ivoroenosti obino se provodio vjetaenjem djetetovih plua. Ako je komadi baen u vodu plutao, znai da su se plua bila napunila zrakom, tj. da je dijete udahnulo, a ako bi potonuo, upuivalo bi na zakljuak da je roeno mrtvo. Vidi: M. Jackson, Suspicious infant deaths: 75-81; R. Leboutte, Offense against Family Order: 40-41. 204 Ipak, u jednom sluaju iz 16. st. porod vjetae dvije primalje, ali i ranarnik, koji obavlja ginekoloki pregled (Lamenta de intus, sv. 86, ff. 152v-154v). 205 Na pr. Lam. crim., sv. 12, ff. 119v-167v; sv. 12, ff. 230-260; sv. 17, ff. 119-123; sv. 35, ff. 29-341; sv. 53, ff. 142-234v. Stane Petrova Vlahinja pokuala je luenje mlijeka sprijeiti podvezivanjem bradavica koncem, no primalje su je u tome sprijeile i istisnule par kapljica kolostruma; smatrale su to toliko jasnim dokazom da je daljnji pregled bio suvian (Lam. crim., sv. 28, ff. 19-60). 206 ...Ovo ti guke u trbuhu koja vazda ostane za roenjem od djeteta kad se rodi i ovo ti su sise krcate mlijeka i ovo ti je sva koulja imbratana od gnusobe od roenja, komu dava razumijet, ali cijeni da ja nisam primalja pratika od roenja (Lam. crim., sv. 12, ff. 119v-167v); mlijeka u sisah i crne bradavice i vieli smo po trbuhu raspucano, to ostaje kad se rodi i takoer krvavu koulju ...purga obiajna to ostaje po roenju (Lam. crim., sv. 22, ff. 203-231). 207 To se moe posredno deducirati iz sudskih predmeta u kojima je bila izreena ogluna presuda, a potvrdu prua zapis u knjizi upske kancelarije (J. Lui, Uprava u upi dubrovakoj: 369). U 16. st. barem je jednoj edomorki izreena kazna odsjecanja glave (C, sv. 20, ff. 16v-17v). 208 Da se edomorstvo shvaalo kao podvrsta ubojstva potvruje zapis iz 1582. u postupku protiv Vice Ivani iz Stona (C, sv. 20, ff. 16v-17v).
299
takoer vjeanje.209 U etrnaest dubrovakih sluajeva izreena je smrtna kazna, no uvijek iz ogluhe, jer je optuenica bila u bijegu. Od svih ena koje su se nale pred sudom osumnjiene za edomorstvo, gotovo dvije treine bilo je nedostupno vlastima.210 Neke su se dale u bijeg gotovo odmah nakon poroaja, im im nije polo za rukom da dijete zataje, dok su druge umakle u posljednji as, kada su im vlasti ve bile za petama. Koliko moemo razabrati iz sudskih zapisa, neke su ene nastojale uspostaviti potpuno novi ivot podalje od Dubrovnika,211 dok su se neke samo privremeno sklonile, a zatim vratile u zaviaj.212 Kako drutveno tkivo oko zloinca ne mari uvijek za akte vlasti nego se ravna prema vlastitim vrijednostima, potjernica sadrana u oglunoj presudi esto je ostajala mrtvo slovo na papiru. Ako bi zloinka protiv koje je bila donesena ogluna presuda ipak pala u ruke vlastima, u naelu bi kaznu trebalo izvriti bez daljnjega. Meutim, analiza kaznene politike u Dubrovniku u 18. st. pokazala je da su vlasti redovito bile spremne ublaiti kaznu iz ogluhe, pogotovo ako se osuenik sam predao.213 U dva sluaja koja se odnose na edomorstvo ogluna presuda visila je nad eninim glavama niz godina. Kada su ipak bile uhiene, jedna nakon 16 a druga nakon 9 godina odmetnitva, kazne su im relativno lako ublaene i zamijenjene zatvorom.214 Vjerojatno se i samim vlastima uinilo
Vidi: S. Faber, Infanticide: 258-259; K. Wrightson, Infanticide in European history: 1-2; O. Ulbricht, Infanticide in eighteenth-century Germany: 110. Pojednostavljenje i uniformizacija penalnog sustava opa je znaajka razvitka europskog kaznenog prava. Vidi o tome Andrea Zorzi, Rituali e cerimoniali penali nelle citt italiane (secc. XIII-XVI) ., u: Riti e rituali nelle societ medievali, ur. Jacques Chiffoleau, Lauro Martines i Agostino Paravicini Bagliani. Spoleto: Centro italiano di studi sullalto medioevo, 1994: 148-153. 210 Od 35 osumnjienica, 23 su bile nedostupne vlastima. O uestaloj oglusi kod najteih zloina vidi: N. Lonza, Pod platem pravde: 269-270. 211 Na pr. Lam. int. for., sv. 68, f. 165rv; Lam. crim., sv. 13, ff. 204v-222. 212 To pokazuju primjeri dviju ena koje su osuene iz ogluhe pa niz godina kasnije uhiene u vlastitoj sredini (cit. nie), te sluaj Rade Laletin, koju su suseljani uhitili tek nakon dvije godine i to kada je ponovno poinila edomorstvo (Lam. crim., sv. 17, ff. 119-123). 213 N. Lonza, Pod platem pravde: 269-271. 214 Mande, ki Mihajla Boovog iz Topolog osuena je 1691. na smrtnu kaznu iz ogluhe; uhiena je u lipnju 1707, a mjesec dana kasnije na njezinu je molbu smaknue zamijenjeno trajnim zatvorom (Lam. crim., sv. 28, ff. 253-299v; Acta Consilii Maioris, sv. 52, ff. 177v-178; C, sv. 5, f. 106v). Luce Ucovi je 1739. osuena iz ogluhe na sramotnu ophodnju, stajanje na sramotnom subu, batinanje, obiljeavanje uarenim peatom i dvogodinji zatvor; uhiena je, vjerojatno, na jesen 1748, a poetkom 1749. prvotna joj je kazna zamijenjena estomjesenim zatvorom (Lam. crim., sv. 92, ff. 3-207v; C, sv. 6, f. 186v).
209
300
da nakon toliko vremena nema smisla inzistirati na pogubljenju, bez obzira to se osuenice nisu same predale. Nasuprot velikom broju oglunih presuda, u svega dva procesa zbog edomorstva izreena je presuda optuenici koja je bila u rukama vlasti. Obje su presude bile osuujue, no nisu izreene smrtne kazne. U sluaju Marije uhovi, ija je presuda glasila na jednogodinji zatvor, vjerojatno se radilo o tzv. osudi radi kompenzacije pritvora. U biti, djelo koje joj je stavljeno na teret nije dokazano: utvrdilo se da je zatajila porod i sakrila le, no trudnoa nije bila izvanbrana ni prikrivana, a na djejem leu nije bilo tragova nasilja, tako da se ini uvjerljivim da je dijete roeno mrtvo. Dakle, bilo bi za oekivati da bude osloboena, ili barem da postupak protiv nje bude (privremeno) obustavljen. Meutim, dubrovaka je sudska praksa nerijetko u slinim sluajevima ipak izricala osuujuu presudu, no na zatvor tono onolikog trajanja koliko je optuenik ve proveo u tamnici za vrijeme trajanja postupka.215 Takvim kompromisnim rjeenjem osuenik u pravilu ne bi bio nezadovoljan, jer bi ipak bio puten na slobodu, a sud bi dranju u pritvoru naknadno pribavio zakonit okvir. U drugom predmetu okonanom osudom, Mari Sren izreena je kombinirana kazna na ibanje, obiljeavanje uarenim peatom na stupu sramote, dvogodinji zatvor i doivotni izgon s podruja Republike.216 Ova kazna ne moe se nipoto ubrojiti meu blage, ne samo zbog trajnog iskljuenja iz zajednice, nego i zbog vrlo snanog uinka kazni osramoenja.217 Ipak, osuenica je poteena smrtne kazne premda su je teretili vrlo ozbiljni dokazi, meu kojima i vlastito priznanje,218 te unato tome to je njezino djelo bilo osobito krvavo. Iz okolnosti navedenih u zapisniku ne vidi se niti jedan poseban razlog za ublaenje kazne. Namee se pomisao da je sudska praksa djelo edomorstva promatrala ipak drugaije nego ubojstvo odraslog bia, te zato odustala od kapitalne osude.
O tome vidi: N. Lonza, Pod platem pravde: 216-217. Lam. crim., sv. 28, ff. 237v-292. Openito o dubrovakom kaznenom sustavu u 18. st. vidi: N. Lonza, Pod platem pravde: 139-206; o izgonu napose 152-155; o zatvoru 165-180; o izlaganju na stupu sramote: 160-162; o batinanju 151-152; o obiljeavanju peatom 150-151. 217 I sama je Mare Sren u molbi za pomilovanje predlagala da joj batinanje i obiljeavanje peatom bude zamijenjeno desetogodinjim zatvorom. O teini kazni osramoenja vidi opirnije u: N. Lonza, Pod platem pravde: 199. 218 Proputanje redovite sankcije ne moe se, stoga, pripisati nemogunosti suda da udovolji strogim dokaznim zahtjevima. Usp. N. Lonza, Pod platem pravde: 221-223.
216 215
301
Od svih sluajeva edomorstva koji su se u razdoblju 1667-1808. nali pred dubrovakim sudom u ama ba nijednom okrivljenica nije objeena, ali ni izriito osloboena. Uz dvije spomenute iznimke, prave presude i nije bilo, jer su i osude iz ogluhe tek prividno zatvarale sluaj. Gotovo svi procesi zbog edomorstva zastali su u prostoru izmeu dva krajnja ishoda. Naelo da kazneni postupak mora biti nedvosmisleno okonan ili osuujuom ili oslobaajuom presudom relativno je novo u povijesti kaznenog procesnog prava, uvedeno radi optuenikove pravne sigurnosti. U dubrovakoj sudskoj praksi ni inae znatan broj postupaka nije zavravao nikakvom formalnom odlukom, jednostavno se prekidajui u nekom procesnom stadiju.219 U nizu lakih sluajeva moe se pretpostaviti da se optuenik nagodio s oteenikom, a kako javnog interesa za progon i kanjavanje nije bilo, proces se jednostavno ugasio.220 Kod edomorstava radilo se o neem drugom: javni poredak imao je itekakav interes za progon, no sud nije uspijevao udovoljiti dokaznim standardima koji su se zahtijevali za izricanje osuujue presude. Budui da je bilo ozbiljnih elemenata za sumnju, no ne i dovoljno za osudu, sud bi postupak odrao trajno otvorenim.221 Ako bi se pojavio neki novi bitan dokaz u korist optube, proces se mogao jednostavno odmrznuti i nastaviti bez daljnjih formalnosti. Kako je daljnji tijek predmeta bio potpuno neizvjestan, pritvorena optuenica bila bi putena na slobodu.222 Vraajui se poetnim razmatranjima o utjecaju dokaznih problema na oblikovanje edomorstva kao zasebnog kaznenog djela, moe se rei da su tekoe utvrivanja bitnih injenica u jednakoj mjeri krojile politiku voenja postupka i kanjavanja, jer su nedovreni procesi bili pravilo a ne izuzetak. Doda li se tome podatak da sud esto nije mogao optunicu usmjeriti prema nijednoj odreenoj eni, te injenica da su otkrivene edomorke redovito izmicale ruci pravde, nije pretjerano ustvrditi da je prinos dubrovakog pravosua suzbijanju edomorstava bio minimalan.
Vidi: N. Lonza, Pod platem pravde: 241-242. N. Lonza, Pod platem pravde: 267-268. 221 Na pr. Lam. crim., sv. 79, ff. 80v-94v. Zbog dvovrsnih kaznenih upisnika (v. gore), ove otvorene postupke ne moe se uvijek pouzdano identificirati. 222 Lam. crim., sv. 31, ff. 54v-79.
220
219
302
TWO LOST SOULS: INFANTICIDE IN THE REPUBLIC OF DUBROVNIK (1667-1808) NELLA LONZA
Summary This article examines the social, anthropological, and legal aspects of infanticide in the Republic of Dubrovnik (1667-1808) and sheds light more generally on attitudes towards unwanted parenthood (contraception, abortion, foundling homes, adoption, etc.). The women who committed infanticide were not particularly young and were usually misled in their belief that their sexual relationship would eventually be crowned with marriage. Almost half of them were domestic servants who resided with masters household. The basic motives underlying infanticide were shame and fear, caused by the conditions prevailing in an extended family with a dominant male household head and fairly limited prospects within the community (especially when it was rural). The familys reaction to a child born out of wedlock was often extremely severe (and went as far as banishment from the household or even murder), for the reputation of other members was at stake, markedly the men who were responsible for keeping the womens sexual behavior in conformity with established moral codes and customs. The village community strictly controlled individual moral behavior, particularly in the period following the Council of Trent. There were a number of closely knit systems of social control (fraternities, parishes, territorial units kaznaine, etc.), along with more informal networks such as womens mutual surveillance. The realm of ones privacy was practically non-existent. The village kept an eye out for any signs of pregnancy; warned and reprimanded; investigated cases of infanticide; and imposed sanctions, often acting completely independently of the legal authorities. The general attitude towards infanticide was additionally permeated with the belief that infants who died unbaptized possessed supernatural abilities.
303
In Dubrovnik the crime of infanticide was not regulated by law but through judicial practice, primarily because of the specific procedural features (difficulty in establishing proof, the importance of medical expertise). The bulk of female offenders were on the run and were prosecuted in absence. For this reason capital punishment usually could not be executed, and over the years, the Ragusan authorities gradually showed their readiness for a compromise with the felon through pardon.
Anali Dubrovnik 39 (2001): S. osi i N. Vekari, Raskol305-379 dubrovakog patricijata
305
Izvorni znanstveni rad UDK 94(497.5 Dubrovnik)16/17:316.343 Primljeno: 21.3.2001.
RASKOL DUBROVAKOG PATRICIJATA STJEPAN OSI I NENAD VEKARI

SAETAK: Prognani nakon ljubavne afere, Jakov Giorgi i Jakov Resti ukljuuju se u protuosmanske planove savojskog vojvode Karla Emanuela I., pokuavajui u njihovo provoenje uplesti i Dubrovaku Republiku. Nakon uhienja poetkom rujna 1612., zaprijetila im je smrtna kazna. Roaci urotnika uspijevaju izviti obrat. Zavjerenici odnose politiku pobjedu nad pragmatinom strujom uvara Republike. Oko jezgre glavnih zavjerenika oblikuje se snana rodovsko-politika struja, koja se do kraja definirala nakon agregacije novog plemstva (tzv. salamankezi). Ona je tijekom sljedeih stopedeset godina dominirala nad poraenom strujom (tzv. sorbonezi), kojoj se nakon agregacije prikljuilo i obezvrijeeno novo plemstvo. Dvije zatvorene skupine ne mijeaju se meusobno tijekom cijelog 18. stoljea, a njihovom bespotednom borbom za politiku prevlast mijenja se i dotadanji model vladanja.
1. Staleke znaajke dubrovakog patricijata

Elitna skupina rodova, koja je tvorila vlasteoski stale, imala je kljunu ulogu u kreiranju drutvenog i politikog ustroja dubrovake komune tijekom srednjega vijeka. Na temelju autohtonog podrijetla, trgovakog bogatstva, moi i ugleda, dubrovaki se protopatricijat od 12. stoljea oblikovao
Stjepan osi, znanstveni je suradnik Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku. Adresa: Zavod za povijesne znanosti HAZU, Lapadska obala 6, 20000 Dubrovnik. Nenad Vekari, znanstveni je savjetnik Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku. Adresa: Zavod za povijesne znanosti HAZU, Lapadska obala 6, 20000 Dubrovnik.
306
kao urbana trgovaka aristokracija, kojoj su specifine povijesne okolnosti namijenile jedinstvenu, u europskim okvirima jedva usporedivu viestoljetnu zadau vladanja i upravljanja gradom-dravom.1 Staleko zatvaranje vlasteoskog kruga, koje je okonano u prvoj polovici 14. stoljea (formalno 1332. godine), bilo je praeno jaanjem politike samostalnosti dubrovake komune, njezinim postupnim irenjem i izgradnjom uinkovite administracije. Modifikacijom starih komunalnih ustanova, aristokracija je tijekom 14. i 15. stoljea u potpunosti legalizirala i institucionalizirala vodeu ulogu u drutvu Dubrovake Republike, a teritorijalnim steevinama (Peljeac 1333., Dubrovako primorje 1399., Konavle 1419/26. godine) poprimila je i neka obiljeja zemljovlasnikog, feudalnog plemstva. Tim je procesima potpuno uvren i ozakonjen staleki model koji je, zahvaljujui postignutoj politikoj samostalnosti, patricijatu jamio monopol vlasti. U humanistiko-renesansnom ozraju oblikovala se i autentina dubrovaka dravna ideologija, koja je neposredno utjecala na jaanje politikog subjektiviteta i identiteta dubrovake vlastele kao vladajueg stalea. Brojnim varijantama drevnih legendi i tradicija, vezanih za podruje antikog Epidauruma, dubrovaki je patricijat potkrepljivao vlastiti legitimitet na povijesnom, pravnom i simbolikom planu. Jaanje dubrovake vlastele ostalo je usamljena pojava u istonojadranskim okvirima jer je, potisnuto mletakom dominacijom, plemstvo dalmatinskih gradova sve vie gubilo politike prerogative. Staleka determiniranost dubrovakog patricijata podrazumijevala je ekskluzivnu upravljaku ulogu, tj. brojne obveze u procesu politikog odluiva1 Usporedba drutvene uloge vlastele u srednjovjekovnom Dubrovniku sa situacijom u talijanskim gradovima-republikama Veneciji, Genovi, Lucci i Firenzi upuuje na brojne slinosti u elementima aristokratskog ustroja. Meutim, tijekom 17. i 18. stoljea razlike su u tom pogledu postajale sve izrazitije. U odnosu na procese drutvene diferencijacije, koji su bitno utjecali na opadanje uloge plemstva u talijanskim gradovima, dubrovaki politiki model, obiljeen stalekom hegemonijom vlastele, nije doivljavao krupnije promjene, te je sve do sloma Republike ostao u okvirima koje mu je zadalo srednjovjekovlje. Uz specifini geopolitiki poloaj i prostornu izoliranost, stabilnoj vlasti dubrovake aristokracije zacijelo je pogodovao manji teritorijalni opseg i broj stanovnika Republike. Uz neizbjene unutarnje podjele, o kojima je rije i u ovom radu, dubrovaki je patricijat dugo uspijevao ouvati staleku homogenost te kontrolirati i usmjeravati politike procese. O drutvenoj i statusnoj krizi plemstva talijanskih gradova u 17. i 18. stoljeu vidi: Claudio Donati, The Italian Nobilities in the Seventeenth and Eighteenth Centuries., u: The European Nobilities in the Seventeenth and Eighteenth Centuries I. (ed. H. M. Scott). London and New York: Longman, 1995: 237-268.
S. osi i N. Vekari, Raskol dubrovakog patricijata
307
nja i vladanja.2 Ustroj, djelokrug i funkcioniranje institucija vlasti, vije i magistratura, sazrijevali su i mijenjali se u kontekstu specifinog modela aristokratskog republikanstva (skupnovlade), koji se pokazao uspjenim na vanjskopolitikom planu, a osobito u dugovjekom odravanju drutvene stabilnosti u samoj Republici. Pravna jednakost, nasljednost po zakonitoj mu koj liniji, lanstvo u Velikom vijeu i obnaanje magistratskih slubi, uz ozakonjenu endogamiju, predstavljali su glavna obiljeja dubrovakog nobiliteta.3 Stroga staleka zatvorenost, na kojoj se temeljila solidarnost i homogenost vlastele, inila je bitnu sastavnicu u ouvanju postojeeg poretka, ali je ujedno, dugorono gledajui, generirala brojne probleme koji su u 17. i 18. stoljeu sve vie naruavali ravnoteu politikog sustava. No, unato tome, postojei se formalni okvir vlasti, uz manje institucionalne izmjene, odrao sve do pada Republike 1808. godine.4
2. Korijeni raskola dubrovakog patricijata

S obzirom na kljunu ulogu vlastele u procesu odluivanja i vladanja, opravdano se moe ustvrditi da je uspjeh dubrovake politike u najveoj mjeri ovisio o stalekoj koheziji i postizanju konsenzusa vlastele u donoenju vanih politikih odluka. Svi politiki prijepori, pa i otvoreni sukobi koji su povremeno potresali plemiki stale tijekom 15. i 16. stoljea, uspjeno
2 Staleki egalitarizam dubrovakih plemia potvrivao je za sve jednaki hrvatski naziv vlastelin (za ene vladika, skupno vlastela), koji i etimoloki upuuje na glavno staleko obiljeje - obnaanje vlasti. U dokumentima i u inozemstvu sva su vlastela koristila jednaki naslov, conte ili nobile di Ragusa. 3 Strogi endogamijski zakon Ordo de Matrimoniis Nobilium bio je na snazi od 1462. Acta Maioris Consilii sv. 12, f. 60. 4 O dubrovakoj vlasteli tijekom srednjovjekovlja i o literaturi u vezi s tom temom vidi: Konstantin Jireek, Die Romanen in der Stdten Dalmatiens whrend des Mittelalters. Wien, 1901; Irmgard Mahnken, Dubrovaki patricijat u XIV veku. Beograd: SANU, posebna izdanja knj. 340, 1960; Josip Lui, O dubrovakom patricijatu u XIV stoljeu. Historijski zbornik 17 (1964): 393-411; Baria Kreki, Developed Autonomy: The Patricians in Dubrovnik and Dalmatian Cities., u: Urban Society of Eastern Europe in Premodern Times. Los Angeles, Berkley: University of California Press, 1978; Baria Kreki, O problemu koncentracije vlasti u Dubrovniku u XIV i XV vijeku. Zbornik radova Vizantolokog instituta 24-25 (1986): 397-406; Zdenka JanekoviRmer, Okvir slobode. Dubrovaka vlastela izmeu srednjovjekovlja i humanizma. Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU, 1999.
308
su rjeavani u okviru ustaljenog modela odluivanja.5 Sve do 17. stoljea staleko jedinstvo patricijata nije bilo ozbiljnije narueno, a odluivanje u vijeima obiljeavao je visoki stupanj suglasnosti. Prema dosadanjim historiografskim spoznajama, rascjep dubrovakog patricijata otpoeo je krvnom podjelom, koja je nastala nakon agregacije deset graanskih obitelji u vlasteoski stale. Iako je zapoeo ranije, proces prijema nove vlastele uglavnom se odigravao nakon potresa 1667., a kriterij oblikovanja dviju suprotstavljenih rodovskih grupacija bio je povezan s odnosom prema novoj vlasteli. Jedan dio vlasteoskih rodova (ili casat pojedinih rodova) odbijao je svaki oblik mijeanja s agregiranim plemstvom, dok je drugi zasnivao enidbene i rodbinske veze s novima. Posljedice rodovskog raskola dole su do punog izraaja polovicom 18. stoljea, kada je postalo oito da je ustaljeni mehanizam politikog odluivanja u vijeima potpuno naruen. Unutarstaleki konsenzualizam uzmicao je pred beskompromisnim sukobom suprotstavljenih skupina. Rodovski je raskol prerastao u novi model politikog djelovanja, generirajui trajnu staleku krizu. Staru vlastelu koja je odbijala enidbene veze s novima smatrajui ih plemstvom drugog reda, izvori od ezdesetih godina 18. st. nazivaju salamankezima, a pripadnike suprotnog tabora, koji prihvaaju nove i s njima se rodbinski mijeaju, sorbonezima.6 Krvni raskol bio je, meutim, samo bioloki ishod politiko-rodovskog sukoba, koji je zapoeo pedesetak godina prije razdoblja agregacije. Budui da je staleka determiniranost obuhvaala sve aspekte ivota dubrovakog patricijata, otro podvajanje u borbi za vlast prvo se manifestiralo na ro5 Sluajevi politikog djelovanja pojedine vlastele u korist i u dosluhu sa stanim vladarima oduvijek su prijetili potencijalnim raskolom, predstavljajui iskuenje za staleko jedinstvo. Meutim, poznati sluaj zavjere brae Bucignolo iz 1532., kao i obavjetajno-pijunska aktivnost Marina Zamagne (1480-1548) i Frana Luccarija (1541-1598) u korist austrijskih i panjolskih Habsburgovaca, ni izbliza nisu uzdrmali politiki sustav i unutarstaleke odnose kao to se to dogodilo u Velikoj zavjeri. Usp. Josip ontar, Obveevalna sluba in diplomacija austrijskih Habsburanov v boju proti Turkomv 16. stoletju. Ljubljana: Slovenska akademija znanosti in umetnosti, 1973: 13-46, 57-95, 103-107; Jorjo Tadi, Dubrovaki portreti. Beograd: SKZ, 1948: 9-52; 281-315. 6 Stalekim raskolom nakon agregacije, odnosno podjelom na staro i novo plemstvo, sorboneze i salamankeze, najsustavnije se bavio arko Muljai. Vidi: arko Muljai, O strankama u starom Dubrovniku. Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku 6-7 (1959): 25-40; arko Muljai, Salamankezi i sorbonezi u Dubrovniku. Filologija 2 (1959): 161-173; arko Muljai, Istraga protiv jakobinaca 1797. god. u Dubrovniku. Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku 2 (1953): 235-252.
309
dovskoj razini. Naime, staleko jedinstvo vlastele bilo je nepopravljivo narueno ve poetkom 17. stoljea. Tadanja su unutarstaleka previranja oznaila prekretnicu u odnosima meu vlasteoskim rodovim, a time i u ukupnoj politikoj praksi. Sukob je kulminirao 1611/12. godine dogaajem poznatim u historiografiji kao Velika zavjera.7 Nezapamena kriza, koja je gotovo paralizirala dravna tijela, bila je izazvana nastojanjima skupine vlastele da Republiku ukljue u ratne akcije protuosmanske koalicije s ciljem osvajanja europskih dijelova Osmanskog Carstva. Zapravo, Velika zavjera predstavljala je dubrovaki odjek politikih gibanja u kojima je zaet koncept europskog orijentalizma, s istonim pitanjem kao sredinjom politikom sastavnicom.8 Nakon prvih poraza Osmanlija, potkraj 16. i poetPrikaz Velike zavjere u ovom radu temelji se na objavljenim izvorima i opsenoj literaturi. Vaniji dubrovaki dokumenti koji se odnose na dogaaje oko urote tiskani su u zbirci izvora: Jovan Radoni, Dubrovaka akta i povelje. Knjiga III, sv. 1, Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda knjiga IX. Beograd: Srpska kraljevska akademija, 1939: 182-321. Mletaka izvjea o ovom sluaju objavio je ime Ljubi, O odnoajih medju republikom Mletakom i Dubrovakom od poetka XVI. stoljea do njihove propasti. Rad JAZU 53 (1880): 137-151. Za prouavanje Zavjere posebno su vana djela: Dragoljub Pavlovi, Stijepo ori (urevi). u knjizi: Iz knjievne i kulturne istorije Dubrovnika. Sarajevo: Svjetlost, 1955: 60-68; Radovan Samardi, Veliki vek Dubrovnika. Beograd: Prosveta, 1983: 44-61; Vinko Foreti, Povijest Dubrovnika II. Zagreb: NZMH, 1980: 74-78 (s literaturom navedenom u biljekama). Uza svu injeninu akribiju, stariji autori nisu jasno uoili politike i staleke posljedice Zavjere. Znaajan korak u tom je pogledu napravio Zdenko Zlatar. Vidi: Zdenko Zlatar, Our Kingdom Come. The Counter-Reformation, The Republic of Dubrovnik, and the Liberation of the Balkan Slavs. New York: Boulder, Columbia University Press, 1992; Z. Zlatar, Between the Double Eagle and the Crescent. The Republic of Dubrovnik and the Origins of the Eastern Question. New York: Boulder, Columbia University Press, 1992. Ocijenivi Zavjeru kao politiku prekretnicu, Zlatar se vie bavio njezinom meunarodno-politikom dimenzijom. Temeljei svoje tumaenje Zavjere na sukobu proosmanske i protuosmanske struje, on je, po naem sudu, ipak prenaglasio utjecaj ireg konteksta katolike obnove, politike Vatikana i europskih katolikih drava na politika gibanja meu vlastelom. Polazei od Zlatarovih rezultata, Zavjeru smo u ovom radu analizirali kao zaetak stalekog raskola. To smo potkrijepili cjelovitom analizom vlasteoske rodovskopolitike strukture. U tom svjetlu, nakon Zavjere se razvila specifina politiko-rodovska dinamika, koja je izravno utjecala na produbljivanje i kontinutet raskola. 8 U skladu s antropolokim postavkama o poimanju istone, poglavito osmanske civilizacije, s gledita zapadnih naroda i drava koje je uobliio William Said, ovo razdoblje ima posebnu vanost. Upravo je tada, na irem prostoru Europe, zaivjela cjelovita politiko-ideoloka vizura Orijenta kao bitno razliitog, neprijateljskog vjersko-civilizacijskog kruga. Zapadni orijentalizam povijesno predstavlja interakcijski odnos u kojemu je kranski Zapad definirao Istok. S druge strane, zapadno je gledite bilo determinirano autorefleksivnom, samospoznajnom konstrukcijom vlastite civilizacije. Tako odreen, zapadni je orijentalizam tijekom novovjekovlja odigrao kljunu ulogu u oblikovanju ideje Europe i europskog identiteta. Usp. William Said, Orijentalizam. Zagreb: Konzor, 2000.
7
310
kom 17. st. umnoili su se politiki planovi protuosmanskih koalicija, koji su trajno odredili budue interese i odnos kranskog Zapada prema oslabljenom Istoku. Savez zainteresiranih drava i vladara nije bio vrst i meu njima nije uspostavljena stabilna suradnja. Glavni protagonisti osvajakih planova u razliitim su fazama bili panjolski i austrijski Habsburgovci, papa Klement VIII., panjolski namjesnici Napulja i od njih zavisni vladari talijanskih drava. Pokret je u velikoj mjeri bio proet idejama katolike obnove, a u odnosu na Slavene pod osmanskom vlau, poseban peat davala mu je papinska politika i djelovanje isusovakog reda.
3. Velika zavjera
Svretkom tzv. dugog rata izmeu Habsburgovaca i Osmanlija (15931606), u kojemu su Dubrovani uspjeno sauvali neutralnost, panjolci i Austrijanci zakratko su odustali od daljnjih akcija, a i novi papa Pavao V. (1605-1621) nije posve slijedio politiku svoga prethodnika. Voom protuosmanskog pokreta pod panjolskim je okriljem postao savojski vojvoda Karlo Emanuel I. (1598-1630). Tijekom 1607. godine on je intenzivirao politikoobavjetajnu akciju kojoj je svrha bila organiziranje invazije na istonojadransku obalu, odakle bi se, uz pomo kranskih ustanika, reconquista proirila prema unutranjosti Balkana. Posve je oekivano da je Karlo Emanuel I. u svojim planovima raunao na strategijski kljuno podruje Republike. Dubrovaka i malostonska luka u tim su planovima trebale posluiti kao mostobrani i logistike baze za opskrbu ustanika.9 Politiko ozraje u Gradu prualo je stanovite izglede za ostvarenje ovih zamisli. Zamah protuosmanske politike, potaknut katolikom obnovom, dinamizirao je drutveni i politiki ivot Republike. Zapadne sile pretvorile su Dubrovnik u jedno od najvanijih promidbenih sredita. Stara slubena du9 Iako u kasnijoj istrazi nisu precizno rekonstruirani planovi zavjerenika na teritoriju Republike, prema vijestima koje su pristizale od 1608. do 1611. Senat je imao ozbiljnih razloga za strah. Prema informacijama Senata, u poetnoj fazi protuosmanske akcije sudjelovali su papa, panjolski kralj, austrijski nadvojvoda i savojski vojvoda. Napad je bio planiran iz smjera albanske obale, preko zemalja austrijskog nadvojvode (vjerojatno Hrvatske) i preko dubrovakog teritorija, odakle su saveznike trupe trebale zauzeti Hercegovinu. J. Radoni, Dubrovaka akta i povelje: 273278.
311
brovaka formula pragmatinog suivota s Portom dobila je alternativu u politiko-religijskoj ideologiji, koja je zagovarala riskantne osvajake pothvate na Istoku. U ozraju protuosmanskih planova, meu vlastelom i obrazovanom elitom graana oblikovale su se i izvorne panslavenske ideje proete katolikim prozelitizmom.10 Na to su raspoloenje zacijelo utjecali i isusovci, iju je novoutemeljenu dubrovaku postaju od 1604. do 1608. vodio Aleksandar Komulovi. Stoga ne udi da se skupina dubrovake vlastele samostalno prikljuila pustolovini Karla Emanuela, videi u njoj priliku za proirenje dubrovakog teritorija i moi, ali i za osobnu politiku afirmaciju. Kontakti savojskog dvora s hercegovakim, crnogorskim i albanskim glavarima, te predstavnicima katolike i pravoslavne crkve, mahom su se odvijali preko podruja Republike, s ime je djelomino bio upoznat i Senat. U obavjetajnoj mrei savojskog vojvode od poetka su sudjelovali i neki Dubrovani. Zacijelo je prvi i najvaniji pouzdanik Karla Emanuela bio vrlo cijenjeni i utjecajni plemi Marin Andrijin Resti. On je stao na elo vlasteoske skupine koja je zagovarala radikalnu promjenu dotadanje dubrovake politike i njezino aktivnije ukljuivanje u protuosmanske planove. Priklonila su mu se braa Lucijan i Ivan Andrijin Resti, a posebno blizak bio mu je roak Jakov Ivanov Resti (*1578). Njega su takoer podravala braa: Miho, stonski biskup, Petar-Andrija i Mato Ivanov Resti. Restijima se prikljuio Jakov Marinov Giorgi (*1575) s braom Stjepanom (pjesnikom Dervia) i Marinom, no oni nisu bili izravno ukljueni u Zavjeru. Urotnikom klanu Resti-Giorgi priklonio se i stanoviti broj roaka, pripadnika drugih rodova, poput Saba Menze, Marina Petrovog Cerve i Jakova Luccarija, a potporu im je pruala nekolicina graana i sveenika.
10 O vjerskim, prozelitskim motivima urotnika svjedoio je sam Jakov Resti. Zavjerenici su, naime, nastupali u nadi da e pravoslavni, Rasciani, koji su viestruko brojniji od Osmanlija, prihvatiti katolicizam. J. Radoni, Dubrovaka akta i povelje: 318; Z. Zlatar, Our Kingdom Come: 303, 304. Vjerska komponenta Zavjere ipak nije bila jednoznana. Upravo je poznati benediktinac Mavro Orbini (+1610), autor djela Il Regno degli Slavi etc. kojim je postao ideolog sveslavenstva u duhu katolike obnove, u samom zametku Zavjere 1608. razotkrio i vlastima prijavio mljetskog laika fra Santa, prenositelja pote i jednog od prvih pouzdanika savojskog vojvode u Dubrovniku. (J. Radoni, Dubrovaka akta i povelje: 190-192; 300-302). S druge strane, ostao je nerasvijetljen nesumnjivi Orbinijev utjecaj na stonskog biskupa Miha Restija, iji je bliski suradnik postao 1610., u vrijeme zapleta oko Zavjere. Odluka Senata iz studenog 1610. da se Orbini udalji iz Stona i Stonske biskupije ini se indikativnom s obzirom da je i sam biskup bio upleten u Zavjeru. Skora Orbinijeva smrt u studenom 1610. ostavlja prostor nagaanju o njegovoj ulozi u itavom sluaju.
312
Krajnji cilj Karla Emanuela bio je da uz pomo ustanika od Osmanlija osvoji to vea podruja u europskom dijelu Carstva. Na temelju raznorodnih srednjovjekovnih dinastikih tradicija, on se namjeravao okruniti kraljem teritorijalno nedefinirane i problematino nazvane Kraljevine Rumelije. Potkraj 1607. i poetkom 1608. pouzdanici savojskog vojvode boravili su prvo na Mljetu, a potom i u Dubrovniku, s namjerom da voama ustanika predaju novanu pomo i organiziraju pristae meu dubrovakom vlastelom. Imberto Saluzzio, poznat kao commendator della Manta i Filiberto Provona predstavili su se kao trgovci konjima, a zapravo su davali upute pristaama ustanka i potajno izraivali precizne zemljovide i crtee gradskih fortifikacija.11 No, drugi vojvodin pouzdanik, Joannes Renesi, koji je obilazio unutranjost i izravno pregovarao s glavarima raznih ustanikih skupina, negativno je ocijenio njihovu spremnost da se ozbiljno odupru Osmanlijama. Uvidjevi da dobar dio stanovnitva uope ne eli osmansku tiraniju zamijeniti panjolskom vlau, Renesi je eufemistiki izvijestio da pothvat poiva na veoma nesigurnim temeljima.12 To je bilo dovoljno da se savojski vojvoda ohladi od brze akcije i gotovo odustane od svega. Urotnika epizoda zacijelo bi imala drugaiji tijek da u travnju 1609. Jakov Giorgi i Jakov Resti nisu prognani iz Republike, i to zbog posve nepolitikog razloga. Nakon prijave uglednog i bogatog antunina Dinka Facende, koji ih je pred Senatom optuio za ljubavnu aferu sa svojom enom, oni su ga, uz pomo prijatelja na smrt pretukli. Osuda na dvadesetgodinji izgon Restija i Giorgija definitivno je pribliila savojskom vojvodi, na ijem su torinskom dvoru pronali sigurno utoite. Dobro plaeni i obasuti privilegijama, oni su zajedno s Marinom Restijem, koji je zbog svojih sve oitijih veza sa savojskim dvorom prognan neto kasnije, nastavili pripreme za invaziju preko dubrovakog podruja. Istodobno su, poduprti brojnom rodbinom, pred Senat slali molbe za pomilovanje. Potkraj 1609. poduzeli su i tajnu akciju u Konavlima, gdje su se sastali s predstavnicima crnogorskih, bokeljskih i albanskih skupina. Zbog njihovih planova, koji su za Republiku
11 O ozbiljnom radu della Mante i Provona svjedoe dvije tajno izraene i veoma precizne planimetrijske karte grada i utvrda, te crte dubrovake luke. Karte se uvaju u Dravnom arhivu u Torinu. Nasluujui dataciju, no bez uvida u kontekst njihova nastanka, objavio ih je Ilario Principe, Tri neobjavljene karte Dubrovnika iz XVI.-XVII. st. Dubrovnik 1 (1991): 191-202. Usp. Z. Zlatar, Our Kingdom Come: 272. 12 Z. Zlatar, Our Kingdom Come: 271-276.
313
postajali sve opasniji, a u nadi da e ih tako primiriti, Senat im je, nakon viekratnih odbijanja, koncem 1610. izglasao pomilovanje.13 Usprkos tome, uvjereni u svoju misiju, zavjerenici su ostali u Italiji odluivi provesti zapoeti plan. U meuvremenu je Karlo Emanuel potpuno odustao od akcije, ije je vodstvo spremno preuzeo mantovanski vojvoda Vicenzo I. Gonzaga (1587-1612). Na mantovanski su dvor s istom zadaom preselili i dubrovaki zavjerenici. U kolovozu 1611., kao prethodnica brzopleto i loe planirane invazije, u dubrovake je vode doplovio ratni jedrenjak mantovanskog vojvode Flemish s 42 topa i oko 300 lanova posade. Nabavljen u Nizozemskoj, brod je bio nakrcan raznim vrstama oruja i streljiva namijenjenog ustanicima i eventualnom zauzimanju uporita na podruju Republike (Ston i Molunat). Na palubi su bili Jakov Resti, Jakov Giorgi i bivi laik mljetskih benediktinaca fra Santo. Akciju je na kopnu trebao organizirati Marin Resti. Nakon to se u Slanom sastao s braom Ivanom i Mihom, stonskim biskupom, te neakom Marinom Jerovim Sorgom, tadanjim slanskim knezom, Marin Resti se u Peljekom kanalu ukrcao na brod i otplovio u vode oko Molunta, gdje se trebao sastati s voama ustanka i upoznati ih s planiranom panjolskom invazijom na Boku kotorsku. Poetkom rujna, s broda su se tajno iskrcali Jakov Giorgi i Jakov Resti da bi se sastali s rodbinom i pristaama. Izvrsno obavijeteni Senat pratio je sve korake zavjerenika.14 Iz opreza je viekratno pojaavana obrana stonskih i gradskih zidina, a o mantovanskom brodu obavijeteni su i Mleani, koji su se u tom razdoblju estoko protivili protuosmanskim akcijama pod panjolskim pokroviteljstvom. Upravo dok su Resti i Giorgi bili na kopnu, mletaka je flota napala njihov brod. Ne doekavi povratne informacije od ustanikih glavara, mantovanski se jedrenjak morao udaljiti, a itav je plan propao. Resti i Giorgi ubrzo su uhieni i baeni u tamnicu. Dana 5. rujna 1611. zapoeo je sudski proces koji je prouzroio dugoroni rascjep meu dubrovakim patricijatom.
Acta Consilii Rogatorum, sv. 82, f. 205v, 207v. Senat je vodio trajnu istragu o djelovanju urotnika. Osim ispitivanja svjedoka koji su s njima dolazili u doticaj, vlasti su dobivale izravne vijesti o djelovanju zavjerenika iz njihova sjedita u Torinu. Dubrovaki dounik na dvoru savojskog vojvode bio je Hvaranin Franjo Biondi, koji je detaljno izvjeivao Senat o svim planovima u sklopu protuosmanske koalicije. Zanimljiva je Biondijeva tvrdnja da urotu podupiru Francuzi i Nizozemci, a sve da bi se unitio Dubrovnik zbog suparnitva u trgovini i pomorstvu. V. Foreti, Povijest Dubrovnika II: 76.
14
13
314
Zdenko Zlatar implicira vrstu proosmansku i protuosmansku politiku poziciju dviju struja meu vlastelom i na toj pretpostavci temelji svoju analizu rascjepa. No, isto ideoloka, tj. proosmanska i protuosmanska komponenta sukoba nije mogla biti zamanjak u produbljenju raskola meu vlastelom. Potezi dubrovake vlade u praenju Zavjere dokazuju da je nedvojbena veina senatora bila uvjerena da bi otvorena protuosmanska politika u postojeim odnosima snaga tetila Republici, te bi zasigurno ugrozila njezin opstanak. Pragmatini stav o tom pitanju nije a priori znaio proosmansku politiku. Rije je naprosto o injenici da je veina vlastele mudro podravala politiki status quo u odnosu prema Osmanlijama, no taj taktiki stav bio je daleko od svake djelatne potpore Osmanlijama. Stoga ni proosmanski atribut za skupinu koja je zahtijevala najstroe kanjavanje urotnika nije precizan ni primjeren. Umjesto njega, u kontekstu Zavjere prikladniji je izraz uvari Republike, a u irem smislu - pragmatina politika struja. U odnosu prema ideoloko-politikim stavovima, u stalekom je okviru za raskol bila presudnija rodovska komponenta. Naime, meu plemstvom su vladala razliita miljenja o karakteru i nainu kanjavanja prijestupa koji su zavjerenici poinili. Naelno jedinstven pragmatini stav o opasnosti uvlaenja Republike u ratni sukob poeo je slabiti kada je zavjerenicima trebalo odmjeriti kaznu. Zbog toga se poetak njihova sasluanja odgaao punih mjesec dana. Iako su u istrazi razotkrivene namjere da se tijekom invazije zauzmu i dijelovi dubrovakog teritorija, ostalo je dvojbeno jesu li urotnici zaista htjeli izvesti neku vrstu prevrata u Republici. Dana 11. listopada, omjerom glasova 22:16, Senat je odluio da se optuenici stave na muke kako bi priznali protudravne ciljeve Zavjere. No, junako dranje urotnika pri muenju, i odbijanje da priznaju izdajstvo domovine, dodatno je otealo donoenje presude. Giorgi i Resti potvrdili su svoje politiko-prozelitske motive sudjelovanja u prethodnici kranske armade koja je trebala zapoeti invaziju i, uz pomo ustanika, osloboditi Albaniju i Srbiju od nevjernika. Tvrdili su da im je pritom na umu bila dobrobit domovine, jer bi se uspjenim ishodom rata osvojilo i u katolikom duhu kristijaniziralo ire dubrovako zalee, a sama bi se Republika oslobodila nesnosnog tributa i trajne osmanske opasnosti. Na koncu, vjerovali su da bi zapadni suvereni dopustili i teritorijalno proirenje dubrovake drave.15
15
Z. Zlatar, Our Kingdom Come: 303-306.
315
Rasprava oko kanjavanja odvijala se u okvirima rodovskog svrstavanja u Senatu i Velikom vijeu. Daljnji dogaaji potvruju da su u produbljenju raskola veliku vanost imali osobni sukobi lanova pojedinih vlasteoskih rodova i casata.16 Nakon opsene istrage i ispitivanja optuenika i njihove rodbine, te svih za koje se vjerovalo da su o Zavjeri posredno ili neposredno neto znali, Senat je 10. studenog 1611., omjerom glasova 29:11, utvrdio krivicu optuenih. Ve sljedea odluka, da se Giorgi i Resti kazne, izglasana je s manjim omjerom 26:14. Do potpunog raskola dolo je pri raspravi o smrtnoj kazni, koja nije mogla biti izglasana natpolovinom veinom jer je omjer bio 20:20. Naime, dvadeset je senatora glasalo za doivotni zatvor kao alternativnu kaznu.17 U Senatu i meu ostalom vlastelom stvorene su dvije nepomirljive frakcije. Rodbina i prijatelji osuenika, spremni na oruani sukob, nisu se mogli pomiriti s drastinom presudom, dok su pristae smrtne kazne smatrale da je ona primjerena poinjenoj veleizdaji. Pristae kanjavanja predvodili su senatori Marko Tomin Bassegli i Jero Vitov Ghetaldi, dok se druga polovica priklonila argumentaciji uglednog Vladislava Nikolinog Menze koji je, uvidjevi pogubne posljedice smrtne kazne, smatrao da zavjerenici moraju biti blae kanjeni. U toj je situaciji, omjerom 28:12, odlueno da se Resti i Giorgi pod posebno strogim uvjetima zatvore u zazidane elije. Da bi se osigurao nesmetani rad vije i izbjegao otvoreni sukob vlastele, Senat je izglasao niz otrih kazni za izgrednike, a izabrano je i posebno petorolano povjerenstvo, koje je trebalo istraiti sluaj i izvjeivati o svim daljnjim dogaajima vezanim za Zavjeru.18 Napetost je rasla i zbog toga to je glavni voa Zavjere Marin Resti ostao na slobodi, pa je postojala mogunost da priprema novi pokuaj invazije. S druge strane, prijetila je jo vea opasnost da Osmanlije potpuno izgube povjerenje u Republiku. U jeku rasprave, koja je prerastala u otvoreni sukob, knezom za veljau 1612. izabran je glavni branitelj urotnika u Senatu
16 Glavni tuitelj urotnika Marko Bassegli bio je u dugogodinjem osobnom i obiteljskom neprijateljstvu s njihovim braniteljem Vladislavom Menze. (Usp. Z. Zlatar, Our Kingdom Come: 309, 310). Njihov sukob, isto poslovne naravi, koji se prenio na politiku razinu, tipski ukazuje na sloenu dinamiku oblikovanja suprotstavljenih tabora. Opreni politiki stavovi (proosmanski, protuosmanski tj. zavjereniki i protuzavjereniki), koji se u meunarodnopolitikom kontekstu ine posve sugestivni i utemeljeni, pri grupiranju vlastele u vijenicama Republike oituju svoju latentnu, rodovsku i klansku dimenziju. 17 J. Radoni, Dubrovaka akta i povelje: 263, 264. 18 J. Radoni, Dubrovaka akta i povelje: 264-269.
316
Vladislav Nikolin Menze. Potkraj mjeseca, vjerojatno u noi 23. veljae, dok je knez s obitelji bio na pokladnoj priredbi izvan Dvora, dogodio se neoekivani obrat.19 Osuenici su probili strop tamnice i preko kneevih odaja i gradskih zidina spustili se u luku, gdje ih je na barci ekao stonski biskup Miho Resti. Bjegunci su otplovili prema Koruli i Hvaru, a zatim u Italiju. Bijeg je otkriven tek ujutro, pa je bilo jasno da je i sam knez morao sudjelovati u njegovu planiranju, a podrazumijevalo se da je za bijeg znala i rodbina osuenika. Ipak, kneeva krivica nije se mogla dokazati, a nakon uspjenog bijega zavjerenika je struja lake mogla oekivati razvoj dogaaja, ne suprotstavljajui se pretjerano kaznama za urotnike koji su osueni u odsutnosti.20 U novim okolnostima sukob frakcija nastavljen je uhienjem brae i roaka dvojice bjegunaca. Za razliku od, kako navode izvori, grubog i ishitrenog ponaanja Marka Basseglija, Vladislav Menze je razboritim istupima uspio zatititi svoj poloaj i pridobiti vei broj senatora, pa je nakon kneevske funkcije bio izabran na utjecajnu dunost uvara pravde.21 Rodbina urotnika ipak nije mogla izbjei kanjavanje. Brat Jakova Restija, PetarAndrija, kanjen je na osam godina progonstva i zabrane da se nastani u krajevima pod vlau austrijskog nadvojvode i dvojice talijanskih vojvoda. Drugi brat, stonski biskup Miho, zbog svog je visokog crkvenog poloaja kanjen u odsutnosti na dvije godine internacije na otoku Sv. Andrije, dok je trei, Mato, samo ukoren. Brat Marina Restija, Lucijan, kanjen je na etiri godine progonstva pod uvjetima kao Petar-Andrija Resti, a ista je presuda glasila i za Stjepana Marinova Giorgija, brata Jakova Giorgija, dok je trei brat Mato osloboen optube. Osloboeni su i Restijevi roaci Marin urov Gradi i Marin Franov Bobali.22
19 U senatskim zapisnicima i dokumentima vezanim za Zavjeru ne precizira se toan datum bijega. injenica da se prva rasprava o tome povela 4. oujka navela je veinu autora da se odlue za 3. oujak. Taj datum navodi i Z. Zlatar (Between the Double Eagle and the Crescent: 100). Zacijelo je ispravnija datacija 23. veljae 1612., koja se navodi i u mletakom izvjeu, a za koju se opredijelio i Zlatar u svojoj drugoj knjizi (Our Kingdom Come: 310). Naime, Vladislav Nikolin Menze, osumnjieni i vjerojatno stvarni pomaga urotnika, bio je knez u veljai, a ne u oujku. 20 Senat je 4. oujka 1612. izglasao smrtnu osudu za sve koji taje informacije o urotnicima, a njihove je glave ucijenio na po 3000 zlatnih dukata. J. Radoni, Dubrovaka akta i povelje: 278280. 21 Z. Zlatar, Our Kingdom Come: 312. O postupnoj prevazi zavjerenike frakcije svjedoi i injenica da je nakon bijega za kneza za oujak izabran Restijev ujak Rafael Nikolin Bona. 22 J. Radoni, Dubrovaka akta i povelje: 282-284. Marin Resti, Jakov Resti, Jakov Giorgi i stonski biskup Miho Resti, ostali su u progonstvu do kraja ivota.
317
Smru mantovanskog vojvode Vicenza u veljai 1612. i odlaskom cara Rudolfa s habsburkog prijestolja, protuosmanski su planovi postupno splasnuli. No, sukob vlastele u Dubrovniku, izazvan Velikom zavjerom, poprimao je oblik trajnog rodovsko-politikog rascjepa.
4. Produbljivanje raskola nakon Velike zavjere

Budui da je tijekom istrage o Zavjeri Senat djelovao jedinstveno, politiki motivi skupine Resti-Giorgi u dubrovakim su izvorima prikazani iskljuivo kao urotniki, dakle protudravni. No, iskazi zavjerenika, ishod urote i sukob vlastele do kojega je dolo, ukazuju na bitno drugaiji, slojevitiji drutveni i politiki kontekst u kojemu se zavjereniki planovi i motivi mogu tumaiti posve suprotno od slubeno prikazanih - kao legitimni i domoljubni. S tog gledita, slubena ocjena o veleizdaji urotnika i njihovih brojnih pristaa samo je politiki kontekstualizirana verzija suprotstavljene struje. Ta je verzija prevladala u suvremenim dokumentima, no budunost je u politikom smislu postupno afirmirala zavjereniku grupaciju. Pritom je unutarstaleka podvojenost vlasteoskih rodova prerasla u trajnu injenicu. Nakon bijega urotnika u veljai 1612., najvie potekoa Republici zadavao je Marin Resti. Nadvojvoda Karlo Habsburki, koji je zapoeo rat protiv Mleana, imenovao je Restija zapovjednikom u Senju. Ve u svibnju 1612., koristei mletako-habsburki sukob oko tzv. uskokog pitanja, Resti je sa 400 uskoka napao dijelove Peljeca i Primorja, pljakajui i palei posjede svojih protivnika, pri emu je bezuspjeno pokuavao osvojiti Ston.23 Krizna je situacija pogodovala konsolidaciji Basseglijeve pragmatine struje, koja je uspjeno zagovarala dodatne mjere kontrole i obrane dubrovakih granica. Vanjskopolitika napetost nije poputala i zbog mletako-panjolskog sukoba na Jadranu, koji je 1617. potaknuo napuljski potkralj don Pedro Ossua. Neprijateljstvo prema Mleanima Ossua je povezao s jo uvijek aktualnim protuosmanskim planovima, koje su i dalje podravali savojski vojvoda i habsburki nadvojvoda. tovie, na napuljskom su dvoru zatitu nali Jakov Resti i Jakov Giorgi, a biskup Miho Resti
23
V. Foreti, Povijest Dubrovnika II: 76; Z. Zlatar, Our Kingdom Come: 314.
318
uivao je papinu podrku. Ulaskom panjolske flote u Jadran, u proljee 1617., Republika se nala u neugodnom politikom procjepu. Naime, panjolski su brodovi u nekoliko navrata uplovljavali u Gruku luku, a Republika je, u ime starog saveznitva, na razne naine pomagala Ossui. Osmanlije su sumnjiile Senat za otvorenu suradnju sa panjolcima, a mletaka je mornarica prijetila blokadom i napadom na Grad. Samo je uspjeno izbalansirana diplomatska igra, u kojoj su Dubrovani pruali informacije svim zaraenim stranama, spasila Republiku od teih posljedica. Kao i u kasnijim sluajevima, vanjska je opasnost donekle zatomila unutarstaleke sukobe i usporila politiko-rodovsku podjelu iji je obrazac uspostavljen nakon Velike zavjere. Tijekom panjolsko-mletakih sukoba na Jadranu (1617-1619) mletaka izvjea spominju tri struje dubrovake vlastele: panjolsku, mletaku i najjau, osmansku.24 Naravno, i ovu denominaciju treba shvatiti samo uvjetno, kao potvrdu da se rodovsko-politiko grupiranje meu vlastelom nastavilo. Sukob na Jadranu okonan je panjolskim povlaenjem 1620. Time je zakljuena prva epoha intenzivnih protuosmanskih akcija zapadnih zemalja, nakon ega je i djelovanje prognanih dubrovakih urotnika izgubilo iri politiki znaaj. Obje grupacije nastale tijekom Zavjere zaslune su to je Republika prebrodila krizu bez teih posljedica: zahvaljujui pragmatinoj struji Dubrovnik je ponovno zadobio neophodnu naklonost Osmanlija, a zavjerenika struja odrala je savezniku lojalnost prema panjolskoj. Vanjskopolitiki su faktori, tj. sukobi susjednih sila, i ubudue bitno utjecali na uvrenje dviju rodovskih jezgri dubrovakog patricijata. Ipak, za njihovo je konano oblikovanje na biolokom planu presudna bila borba za pridobivanje sive zone. Nije vjerojatno da su, za svjeih rana nakon Zavjere, pripadnici suprotstavljenih rodova sklapali meusobne brakove. No ini se, iako tu pojavu tek treba istraiti, da je vrsto oblikovanje dviju endogamnih skupina bio dulji proces. Prije svega, svrstavanje neutralnih je potrajalo, a poetna politika pozicija protuosmanske i pragmatine struje mijenjala se ovisno o dalj24 U jeku sukoba Venecije s napuljskim potkraljem 1618. i meu mletakim patricijatom otkrivena je tzv. panjolska zavjera kojom su panjolske pristae eljele preuzeti vlast u Republici. Time bi se mletaka politika u potpunosti podvrgnula panjolskim protuosmanskim planovima na Balkanu. Usp. Vuk Vinaver, Turska i Dubrovnik u doba panske invazije Jadranskog mora (1617-1619 godine). Istorijski Glasnik 1-4 (1952): 21-59; Z. Zlatar, Our Kingdom Come: 314-324.
319
njim vanjskopolitikim zapletima. Kontinuitet raskola meu vlastelom nakon Zavjere je oit, no teko je prihvatiti Zlatarov model, koji kao glavni kriterij podvajanja vlastele pretpostavlja kontinuirani sukob dviju skupina s vrstim proosmanskim i protuosmanskim ideolokim pozicijama. Naime, politiki poloaj Republike u odnosu na Osmanlije, Mleane i Habsburgovce tijekom Kandijskog rata (1645-1669), postpotresne krize i Bekog rata (1683-1699) doivljavao je nagle obrate. Ideoloke razlike meu vlastelom iz izvora su teko raspoznatljive, jer su sva politika nastojanja bila podreena dugotrajnoj borbi za opstanak Republike. Prevladao je asoviti politiki pragmatizam u okviru kojega jae izraena protuosmanska uvjerenja dijela vlastele, pogotovo liena konkretne potpore izvana, nisu mogla odreivati smjer dravne politike. Isto je tako deplasirano pretpostavljati postojanje neke proosmanske struje koja bi politiku Republike bezuvjetno vezivala za Osmanlije. Genealoka analiza raskola vlasteoskog stalea u prvoj polovici 17. st. omoguit e preciznija tumaenja, no opravdano je pretpostaviti da se u tadanjim okolnostima polarizacija dviju rodovsko-politikih frakcija, nastalih u doba Zavjere, odvijala postupno i dvosmjerno, po rodovskom kljuu i pratei politika gibanja. Pritom je, kao logina posljedica podvajanja, snaga rodovske pripadnosti u promjenljivim politikim okolnostima dobivala sve vee znaenje, odreujui i politike stavove pojedinaca. Daljnji slijed raskola patricijata ukazuje nam se tako kao sloen dijakronijski proces, koji emo analizirati na genealokoj razini i na razini politike borbe za prevlast u institucijama vlasti. Budui da nam slubeni izvori ne pruaju dovoljno pouzdanih podataka o daljnjem slijedu podvajanja na temelju politikoideolokih razlika, samo nam genealoke pravilnosti otkrivaju vrsti obrazac raskola.
5. Marginalizacija poraene struje - primjer Ivana Gundulia

Jednoznano tumaenje sukoba vlastele pomou Zlatarova pro i protu - osmanskog modela u analizi kasnijeg tijeka stalekog raskola iziskuje bitne modifikacije. U tom je pogledu znakovit sluaj casate kojoj je pripadao pjesnik Ivan Gunduli (1589-1638). Naime, otac i stric pjesnikov, Frano Ivanov i Toma Ivanov Gondola, svrstali su se tijekom suenja urot-
320
nicima na stranu uvara Republike kojoj je na elu bio Marko Bassegli. Na drugu, zavjereniku tj. protuosmansku stranu, koju je vodio Vladislav Menze, stao je njihov roak Jero Franov Gondola (tablica 1).25 U Velikoj je zavjeri, dakle, dolo do rascjepa roda Gondola. Genealogije pjesnikovih nasljednika u vrijeme i nakon agregacije nove vlastele potvruju pripadnost njegove casate sorbonekoj grupaciji dubrovake vlastele. Sa svojom enom, Nikom ika Petrova Sorgo (+1644), Gunduli je imao tri sina. Najstariji, Frano (1630-1700), carski maral i komornik na dvoru Leopolda Habsburkog, odstupio je od naela endogamije oenivi se 1674. strankinjom, groficom Oktavijom Margaritom Strozzi, te u Dubrovniku nije imao potomstva. Najmlai, Mato (1636-1684), s bratom je nekoliko godina proveo u vojnoj slubi panjolskih Habsburgovaca. Nakon povratka u Grad, Mato se oenio graankom ali nije imao potomaka.26 Srednji Gunduliev sin iko (1633-1682) takoer se 1668. po drugi put oenio graankom iz ugledne antuninske obitelji, Katom Jerovom Nale, to je nepobitan dokaz njegove pripadnosti sorbonezima.27 Za ivota Ivana Gundulia i njegovih sinova, tijekom bioloke krize i nedovrenog procesa krvnog zatvaranja vlasteoskih skupina, njihova je casata jo uvijek zauzimala relativno znaajno mjesto u politikom ivotu. Naime, i Mato i iko Gondola birani su za kneeve Republike, a sluaj je htio da su obojica i umrla na toj funkciji. No, sa ikovim nasljednicima, pjesnikom Ivanom (1678-1721) i ikom (1682-1758) situacija se potpuno izmijenila.28 Kao sorbonezi, oni su na politikom planu drastino osjetili
25 Jero Franov Gondola bio je jedan od skrbnika koje je Frano Gondola 1592. ovlastio da upravljaju imovinom trogodinjeg pjesnika. uro Krbler zamijenio ga je s Jerom Ivanovim Gondolom, drugim pjesnikovim dundom kojemu su posveene Suze sina razmetnoga. Usp. Djela Giva Frana Gundulia. (ur. uro Krbler), Stari pisci hrvatski, knjiga 9, Zagreb: JAZU, 1919: III. 26 O vojnoj slubi Frana i Mata Gondole vidi: Mirko Deanovi, Frano Diva Gundulia i njegov put u Moskvu. Starine 41 (1948): 7-59. Zbog nedostatka matinih knjiga podaci o enidbi Mata Gondole nisu nam poznati. Da je i Mato, poput ika, bio oenjem graankom, doznajemo iz jednog od Franovih pisama. (M. Deanovi, Frano Diva Gundulia: 12). 27 Obitelj Nale (Naljekovi) nikada nije primljena meu dubrovaku vlastelu, kako pogreno navodi uro Krbler (Djela Giva Frana Gundulia: XI). Poput brata Frana, koji se oenio strankinjom, Mato i iko Gondola iskoristili su kratkorono vaee odredbe o liberalizaciji enidbe kojima su ublaeni strogi endogamijski zakoni. 28 Slijedei uspostavljenu unutarstaleku endogamiju, pjesnikovi su unuci Ivan i iko Gondola, naravno, oenili sorbonezice Lukreciju Bona i Oru Ghetaldi. I njihova se sestra Nika udala 1697. za sorboneza Petra Franova Sorga, a upravo je njezin unuk bio poznati dopunitelj Gundulieva Osmana Petar Ignjat Sorgo.
321
Tablica 1. Pripadnost senatora strujama u Velikoj zavjeri 1610/12. godine

Rod "Zavjerenika " struja Ukupno BASSEGLI BENESSA Luka Marina Lukinog 13 Senator "uvari poretka" 12 Marko Tomin Kristo Jakobov Vladislav Marinov Jeronim Junijev BONA Stjepan Nikolin Toma Junijev imun Lukin Junije Marinov Miho Marinov BONDA BUCCHIA CABOGA Frano Serafinov CERVA i ko Jeronimov GIORGI i ko Ivanov Dominik Ivanov Jeronim Franov GONDOLA Toma Ivanov Frano Ivanov Sekundo Benediktov Pavao Marinkov Luka Marinov GHETALDI Jeronim Vitov Ivan Savinov GOZZE Marin Vitov uro Marinov Marin Radov Nikola Radov GRADI Frano urov Nikola Stjepanov Mato Junijev Dragoje Lukin Nikola Lukin Mato Ivanov Jeronim Ivanov "Siva" zona 29 Ivan Andrijin
322
Rod "Zavjerenika" struja Senator "uvari poretka"
"Siva" zona Jakob Petrov
LUCCARI
Damjan Petrov Marin Marinov Vladislav Nikolin Marko Ivanov
MENZE
Nikola Sebastijanov Ivan Pavlov
PALMOTA POZZA Frano Ivanov RESTI Orsat Andrijin RAGNINA Lujo Boov SARACA Ivan Boov Jeronim Franov SORGO
Ivan Nikolin Mato Damjanov
Jeronim Nikolin
Nikola Junijev Vlaho Nikolin Gauge Nikolin
TUDISI
Nikola Boov
Frano Marinkov
Izvor: Z. Zlatar, Our Kingdom Come: 341-343, 345-349.
posljedice raskola. Tijekom 18. st., sve do utrnua, rod Gondola bio je na posljednjem mjestu po obnaanju vanijih dravnih slubi, slabije rangiran ak i od novih vlasteoskih rodova (tablice 12 i 13). Ostaje otvoreno pitanje: je li na politiku marginalizaciju sorbonekog roda Gondola utjecala ideoloka komponenta pjesnikih djel Ivana Gundulia, posebno onih najvanijih koja nisu objavljena u doba Republike: Dubravke i Osmana? Znanost o knjievnosti trajno se bavi interpretacijom kompleksnog Gundulieva opusa, osobito poetolokim pitanjima strukture, forme i kompozicije njegovih djela, te komparativnom analizom u odnosu
323
na starije i suvremene uzore. Oskudni podaci iz Gundulieva ivotopisa u knjievnoteorijskim se razmatranjima najee povezuju s uopenim kulturnopovijesnim i politikim odrednicama razdoblja katolike obnove i krize dubrovakog drutva poetkom 17. stoljea. S druge strane, historiografska tumaenja politike i drutvene zbilje pjesnikova Grada rijetko se koriste fabulativnim bogatstvom i vieznanou njegovih djela. Unato nesumnjivoj povezanosti narativnih i alegorijskih slojeva Gundulieve poezije s primarno dubrovakim politikim aktualitetom, ta je refleksija slabo iskoritena u historiografskoj analizi. Naime, Ivan Gunduli postao je lanom Velikog vijea 1608., i izravno je pratio dramatine dogaaje oko Zavjere i raskola koji je uslijedio. Posve je razumljivo da je Gunduli, kao pjesnik Republike i vlastelin par exellance, kao uzoran lan vlasteoskog stalea i sljedbenik starih tradicija, na svoj poetski nain, iz termina estetike, komentirao presudne politike dogaaje i procese kojima je bio svjedokom. Stoga se njegova djela mogu interpretirati i u kontekstu problema raskola dubrovakog patricijata. Neki su knjievni povjesniari u Gundulievim stihovima zapazili niz kritikih aluzija o zavjerenicima, izdaji slobode i domaem boju.29 Analizu je u tom smjeru produbio Zdenko Zlatar. U historiografskoj reinterpretacije Dubravke Zlatar je opovrgao ranije zablude i argumentirano protumaio kljuni politiki stratum njezine alegorijske pozadine.30 Dubravka je poetski i alegorijski slojevita drama u stihovima simbolina sadraja u kojoj se tematizira sloboda Du29 To se posebno odnosi na Vsevoloda Setschkareffa, Milana Ratkovia, Miroslava Pantia i Slobodana Prosperova Novaka. Usp. Vsevolod Setschkareff, Die Dichtungen Gundulis und ihr poetischer Stil. Bonn: Athenaeum-Verlag, 1952.; Ivan Gunduli, Osman. (ur. Milan Ratkovi), Zagreb: Zora, 1955.; Divo Gunduli, Izabrana dela. (ur. Miroslav Panti), Beograd, 1964. Slobodan Prosperov Novak na cjelovit i nov nain interpretira specifino dubrovaki politikoideoloki sloj u Gundulievim djelima. Slobodan Prosperov Novak, Povijest hrvatske knjievnosti III. Zagreb: Antibarbarus, 1999: 226-277. 30 Zlatar je izvrgnuo kritici naivnu dijamatsku tezu Jake Ravlia o Dubravci kao alegoriji klasnog sukoba u kojoj se odraava borba ojaale buroazije s osiromaenom vlastelom. Usp: Jaka Ravli, Odraz domae stvarnosti u dubrovakoj knjievnosti. Ivan Gunduli i njegova Dubravka. Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku 4-5 (1956): 323-353. Prema njegovu tumaenju, Gunduli nastupa s konzervativnih aristokratskih pozicija, kritizirajui graane koji putem bogatstva nastoje prigrabiti vlast u Republici. Ravlieva teza, naravno, nema uporita u injeninoj zbilji i naravi dubrovakog stalekog drutva. U okviru dubrovakog koncepta aristokratske vlasti i stalekog poretka, graanstvo se, ma koliko bogato bilo, nikad nije uspjelo uspostaviti kao politiki subjekt. Naime, krajnji i gotovo nedostini cilj bogatih graana do samog pada Republike nije bio usmjeren na ruenje vlastele i specifinog aristokratskog republikanstva,
324
brovnika. Posve je jasno da pjesnik u Dubravci glorificira slobodu, i to zaseban povijesni oblik slobode: dubrovaku slobodu. Drevni mitoloki supstrat na kojemu je temeljio dramsku priu pjesnik je zaodjenuo u ruho pastorale kojom je ponajbolje doarao Zlatno doba, mitsko stanje nepomuena sklada. Veliajui Zlatno doba Dubrave nasuprot nadolazeim opasnostima, Gunduli nam alegorijski pripovijeda o naruavanju vlasteoskog jedinstva i harmonije. Istinska vrijednost dubrovake slobode, koja poiva na vlasti vlastele, oituje se upravo u trenutku kada Dubravi zaprijete zle sile iza scene. Dekodirana u politikom kljuu, Dubravka nam, izmeu ostalog, govori o raskolu dubrovakog patricijata. U okviru poetske refleksije suvremenih previranja Gunduli u Dubravci opominje: s gubitkom aristokratskog sklada nestat e i opjevana dubrovaka sloboda. Ideoloku dimenziju sukoba, tj. pro i protu - osmansku paradigmu, nuno je uskladiti s uvidom u genealoku komponentu raskola, tj. protuzavjereniku poziciju samog Gundulia i njegove obitelji. Zbog prividnog paradoksa koji se namee, ni Zdenko Zlatar nije se upustio u tumaenje izravne pjesnikove osude krivaca za raskol: onih koji mite i onih koji su podmieni, srebroljubaca koji s darovim k Dubravci hode i kojima je zlato zamjena za vrlinu. Ipak, iako ostaju u tami, iza scene, krivci za raskol i ruitelji staleke sloge meu vlastelom u Dubravci su jasno prokazani. Drama vrvi pjesnikovim aluzijama i prezirom prema svima koji su kadri potkupljivati Dubravku (=vlast dubrovaku) i scienit vil gizdavu za enu lakomu, koji ak i suce (sic!) zlatom mite tako da vrh Dubrave ove nae/po tle iahu svi zakoni,/sloboda se satirae. Apstraktnu bit raskolnikih sila predstavlja Grdan, udovite kojemu je prevarom i mitom dosuena Dubravka i kojemu pjesnik, smiljeno i programatski, oduzima rije ne putajui ga na scenu. Ne treba posebno isticati da Gunduli iz svoje poetske perspektive u Dubravci nije mogao ponuditi politiko rjeenje problema raskola, tj. nastupajueg novovjekovnog unutarstalekog makijavelizma, koji je neumitno unitavao srednjovjekovnu homogenost. Sretni i neobjanjivi zavretak teoloko-politike alegorije, tj. spas Dubravke iz Grdanovih ruku i njezino sjedinjenje s Miljenkom, mogao je doi samo s Neba. Sam Bog, Deus ex
ve na prikljuenje patricijatu. Zdenko Zlatar, The Slavic Epic. Gundulis Osman. New York: Peter Lang etc.,1993: 112, 113; Zdenko Zlatar, Boanstvena komedija Ivana Gundulia: Nova interpretacija pjesnikove razvojne linije. Dubrovnik 1 (1991): 124-162.
325
machina, spaava Dubravku, slobodu, vlast vlastele, vrlinu aristokracije samu Republiku. Svojim opsegom i sadrajnim bogatstvom Osman predstavlja jo kompleksnije djelo od Dubravke. Unato necentriranoj povijesnoj tematici koja obuhvaa iroki plan svjetskih zbivanja, u tom se epu zrcali jo apstraktnije vienje dubrovake zbilje, vano za osvjetljavanje problema raskola dubrovake vlastele. Pria o turskom sultanu i poljskom kraljeviu s mnotvom povijesnih, romantinih i eshatolokih digresija, zapravo je ep o Dubrovniku. Da bismo protumaili naizgled neupitan protuosmanski naboj Gundulieva Osmana, koji je oprean autorovoj poziciji u rodovskoj podjeli, ponovno trebamo odustati od vrstog pro i protu - osmanskog kljua. Budui da je pjesnik rodovski pripadao suprotnoj pragmatinoj struji, iz tog se motrita njegova estoka kritika osmanskog sustava vlasti ini neloginom. No, izgleda da je Gunduli ciljao upravo na kritiku modela vlasti, tj. monarhijskog samovlaa, jer se u Osmanu, kako to potvruju novija itanja, pjesnik nije zadrao na plitkoj razini kritike islama i Osmanskog Carstva niti mu je ona inila okosnicu djela.31 Gunduliev orijentalizam u Osmanu, ma koliko ga kritikim protumaili, samo je kontekst u kojemu nam pjesnik iznova i prije svega osvjetljava dubrovaku poziciju. Stoga je i tvrdnja Slobodana P. Novaka da u Osmanu nema nijedne politike ili filozofske digresije koja ne bi bila upuena sudbini pieve Republike izvrsno polazite za historiografsku analizu raskola u najsloenijem Gundulievu djelu. Gunduli je u Osmanu iskonski Dubrovanin, vlastelin i pripadnik svoje rodovsko-politike struje koja balansira izmeu Lava i Drakuna i koja u takvoj politici, a ne u izravnom upletanju u sukobe, vidi jamstvo opstanka dubrovake slobode. Ocjenom da se iz Gundulievih stihova javila hladnoa dubrovakog pragmatizma, ona ista koja je Republici pomagala da uspjeno vibrira izmeu istoka i zapada, Novak je posve tono anticipirao Gundulievu rodovsko-politiku orijentaciju. Sagledan u svjetlu rodovskopolitikog sukoba, pjesnikov u prvi mah nedvojben protuosmanski stav ukazuje nam se kao prvorazredna poetsko-ideoloka argumentacija pragmatine struje u raskolu. Budui da je Osman zapoet desetak godina nakon Zavjere, ta se argumentacija u odnosu na zavjerenika protuosmanska stajalita ini didaktinom i zapravo djeluje kao program politike pomirbe.
Zoran Kravar, Svjetovi Osmana. Dubrovnik 1 (1991):106-108; S. P. Novak, Povijest hrvatske knjievnosti III.: 256-275.
31
326
U nedostatku prvorazrednih vrela upravo nam alegorijski slojevi Gundulieva djela, koji posredovanim, maniristikim nainom zazivaju obnovu aristokrastske harmonije, svjedoe o poetnoj fazi raskola meu vlastelom. U tom razdoblju kriteriji rascjepa jo uvijek nisu bili posve uvreni, ali su se jasno nasluivale pogubne posljedice podjele koja je zaprijetila samim temeljima dubrovake drave. To je najbolje uoavao Ivan Gunduli, pjesnik u ijim je stihovima utkana ideoloka formula opstanka Dubrovake Republike.
6. Analiza rodovske pripadnosti u Velikoj zavjeri

Da bismo utvrdili povezanost politike podjele u doba Velike zavjere s kasnije uvrenim krvnim raskolom, usporedili smo rodovsku pripadnost lanova razliitih struja u doba Zavjere s rodovskim grupacijama salamankeza i sorboneza koje su se oblikovale u neposrednom postpotresnom razdoblju, dakle, oko 60 godina nakon Velike zavjere. U tom trenutku utvrdili smo 38 salamankekih i 18 sorbonekih ogranaka vlasteoskih rodova (omjer 2,1:1), pri emu su neki rodovi imali predstavnike u oba tabora (tablica 1). Budui da ne moemo egzaktno utvrditi koji ogranak 1670-ih godina vue podrijetlo od sudionika u dogaajima od prije 60 godina, jer genealoka analiza vlasteoskog kruga za to razdoblje jo nije napravljena, pokuali smo putem koeficijenata izraunati i odrediti vjerojatnu pripadnost potomaka svakog senatora iz vremena Velike zavjere u kasnije definiranim grupacijama. Za senatore rodova koji su kasnije imali ogranke iskljuivo u jednoj struji raunali smo koeficijent 1, a za senatore iji se rodovi kasnije javljaju u obje suprostavljene grupacije koeficijente smo odredili u razmjeru s brojem ogranaka u pojedinoj grupaciji. Tako su, primjerice, Bone s tri salamankeka i tri sorboneka ogranka dobili koeficijente 0,5 (za salamankeze) i 0,5 (za sorboneze), Gozze (8 salamankekih i jedan sorboneki ogranak), koeficijent 0,89 (za salamankeze) i 0,11 (za sorboneze), a Sorgo (5 salamankekih i 2 sorboneka ogranka) koeficijent 0,71 (za salamankeze) i 0,29 (za sorboneze) itd. Usprkos rizicima koje ova analiza ukljuuje, prvenstveno zbog nemogunosti da se utvrde promjene politikih pozicija pojedinih vlasteoskih casata, koje su se nesumnjivo dogaale u 60 godina, rezultati su ipak indika-
327
Tablica 2. Pripadnost senatora strujama u Velikoj zavjeri 1610/12. s obzirom na grupaciju kojoj pripadaju njihovi potomci nakon potresa 1667. godine
Senatori s obzirom na pripadnost struji u Velikoj zavjeri 1610/12. Ukupno "Zavjerenici" "uvari poretka" "Siva zona"
Broj senatora
Grupacija kojoj pripadaju potomci senatora poslije 1667. godine
Budui salamankezi
Budui sorbonezi
Prosjeni omjer izmeu buduih buduih sorboneza
Odstupanje od prosje ih ih 0.00 0.90 0.37 0.12
51 13 12 26
30.87 9.21 6.45 15.21
20.13 3.79 5.55 10.79
1.53 : 1 2.43 : 1 1.16 : 1 1.41 : 1
Grafikon 1. Pripadnost senatora strujama u Velikoj zavjeri 1610/12. s obzirom na grupaciju kojoj pripadaju njihovi potomci nakon potresa 1667. godine
328
tivni. Uvjerljivo najvei omjer izmeu buduih salamankeza i sorboneza, u korist buduih salamankeza, nalazimo meu senatorima koji su podravali zavjerenike (omjer 3,21 : 1, odnosno odstupanje od prosjenog omjera za +1,19 prema salamankekoj struji). Najpovoljniji omjer za sorboneze nalazimo u suprotstavljenoj struji, uvjetno nazvanoj uvari Republike (1,45 : 1, odnosno odstupanje od prosjenog omjera -0,57, dakle, prema sorbonekoj struji), a srednja vrijednost se nalazi u tzv. sivoj zoni, kako Zdenko Zlatar32 naziva neopredijeljene senatore (1,93 : 1, odnosno odstupanje od prosjenog omjera -0,09) (tablice 1 i 2, grafikon 1). Pridodamo li tome da glavni zavjerenici pripadaju rodovima koji su kasnije iskljuivo salamankeki (Resti, Giorgi), sa znatnom vjerojatnu moemo zakljuiti da se korijen staleke podjele na salamankeze i sorboneze krije ve u dogaajima oko Velike zavjere. Na smrt osueni protuosmanski orijentirani zavjerenici odnose politiku pobjedu nad pragmatinom strujom uvara Republike. Kazna im je prvo ublaena, a potom im je omoguen i bijeg. Dolazi do velikog razdora izmeu rodbine osuenika i njihovih tuitelja. Tijekom istrage i suenja zavjerenici postaju junaci, a tuitelji krvnici. Veina neutralnih postupno se priklanja junacima. Oko jezgre glavnih urotnika oblikovala se snana rodovsko-politika struja koja se do kraja definirala nakon agregacije novog plemstva, a u 18. je stoljeu poznata kao salamankeka. Ona je tijekom sljedeih stopedeset godina dominirala nad poraenom strujom, kojoj se nakon agregacije prikljuilo novo plemstvo oblikujui tako malobrojniju sorboneku struju.
7. Staleka kriza polovicom 17. stoljea i agregacija nove vlastele

Pad broja vlastele, veliki potres 1667. i borba za opstanak Republike u iduem dvadesetogodinjem razdoblju uvjetovali su daljnje politike sukobe i podvajanja unutar vladajueg stalea. Promjena ireg geopolitikog konteksta nakon Velikog bekog rata utjecala je na nova politika polazita za podvajanje dubrovakog patricijata, ija je rodovska homogenost od vremena Velike zavjere bila trajno uzdrmana. Nedovrena krvna podjela obliko32
Z. Zlatar, Our Kingdom Come: 299-358.
329
vala je unutarstaleku konstelaciju, koja je pogodovala jo dubljem raskolu nakon agregacije novog plemstva. U prvotnoj fazi oblikovanja dubrovakog patricijata posljednja je obitelj primljena meu vlastelu 1336. godine. Bila je to obitelji Bucchia, iji su lanovi odigrali znaajnu diplomatsku ulogu u stjecanju Peljeca.33 Nakon toga, Veliko je vijee vie od 300 godina bilo zatvoreno za nove rodove. Iako je udio vlastele u ukupnom gradskom stanovnitvu postupno opadao, tek su gospodarski, politiki i demografski trendovi 17. stoljea uvjetovali ozbiljnu bioloku krizu patricijata koji je, prema Jakovu Luccariju, na samom poetku 17. stoljea brojio 27 rodova.34 Ostavljajui po strani pitanja vezana za gospodarsku i financijsku snagu vlastele, koja je, usprkos slabljenju, u to doba i dalje premaivala ekonomsku mo graana, ostaje injenica o sve prorjeenijim redovima plemstva na ije opadanje nisu izravno djelovali ekonomski imbenici.35 Naime, strogi endogamijski model kroz nekoliko je stoljea kobno utjecao na demografske procese, neumitno vodei stalekom izumiranju. Intuitivne mjere obiteljske strategije (rana udaja vladike, odnosno maksimalno koritenje enina fertilnog razdoblja, vrlo visok tempo poroda, enidbe u srodstvu i sl.), dodue, u stabilnim su vremenima osiguravale reprodukciju,36 ali nisu bile dovoljno snane za jae udare, kakav je primjerice bio potres iz 1667. godine, koji je vlasteoski stale doveo na sam rub opstanka.
I. Mahnken, Dubrovaki patricijat u XIV veku: 163. Govorei o poecima dubrovake povijesti, anonimni analist i Nikola Ragnina navode vie od 150 vlasteoskih rodova, dok ih De Diversis 1440. nabraja 33, a Serafin Razzi 1588. spominje 29 ivuih rodova. Milan Reetar, Popis dubrovakijeh vlasteoskijeh porodica. Glasnik dubrovakog uenog drutva Sveti Vlaho 1 (1929): 1-11. 35 U sklopu teze o naglom gospodarskom i demografskom opadanju vlastele od poetka 17. stoljea prvi je detaljnije analizirao krizu dubrovakog patricijata Dragoljub Pavlovi, O krizi vlasteoskog stalea u Dubrovniku XVII veka. Zbornik radova SANU knj. 17, Institut za prouavanje knjievnosti knj. 2 (1952): 27-38. Na temelju ralambe kreditnih ulaganja vlastele i politikog konteksta njihova djelovanja, Pavlovieve je drastine ocjene opovrgnuo Zdenko Zlatar. On zakljuuje da je dubrovaka vlastela i polovicom 17. st. imala kljunu ulogu u financiranju izvozno-uvozne trgovine izmeu Italije i Balkana, a njezino oito brojano opadanje nije se dogodilo naglo, ve se odvijalo kao posljedica demografskih trendova od 14. st. Istinsku onodobnu krizu vlastele Zlatar vidi u politikom razdoru vladajueg stalea u vezi s protuosmanskim planovima zapadnih vladara. Zdenko Zlatar, The Crisis of the Patriciate in Early SeventeenthCentury Dubrovnik: A Reappraisal. Balcanica 6 (1975): 111-131. 36 Vidi o tome: Nenad Vekari i dr., Vrijeme enidbe i ritam poroda. Dubrovnik i njegova okolica od 17. do 19. stoljea. Zagreb-Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 2000: 108-109.
34 33
330
Relativno brojne rasprave u vijeima, posveene stalekoj krizi, potvruju da su vlastela ve znatno prije velikog potresa 1667. uoila i pokuavala rijeiti problem staleke obnove. Zaustavljanje nepovoljnog trenda, meutim, nije imalo velikih izgleda, jer je u okviru postojeeg modela vlasti u Dubrovakoj Republici bilo veoma teko pokrenuti institucionalne promjene. Tako se pokuaj stalekog jaanja putem agregacije novih vlasteoskih obitelji odvijao veoma sporo i uz snani otpor dijela vlastele. Unato tenji da se, bez zadiranja u politiki ustroj, agregacijom nove vlastele ojaa aristokratski stale, ti su pokuaji vodili u sve dublji raskol meu patricijatom. vrsti stav vlastele u vezi stroge staleke zatvorenosti poeo je od sredine 17. st. poputati. Prvi prijedlog Senata da se, uz naplatu od 10.000 dukata, tijekom godine u plemstvo primi pet graanskih obitelji, u Velikom je vijeu 15. studenog 1646. bio odbaen s 82 glasa protiv i 37 za.37 Trebalo je protei dvanaest godina da bi Senat ponovno pokrenuo pitanje agregacije i 19. studenog 1658. naloio providnicima da izrade uredbu o ouvanju i poveanju vlastele, to su oni uinili nakon vie od tri godine i nakon ponovljenog senatskog zahtjeva od 24. oujka 1661.38 Uredba je u Velikom vijeu prihvaena 26. oujka 1662. sa samo jednim glasom veine (52:51).39 Ta je odluka bila posve naelne naravi i odreivala je da se novi lanovi plemstva trebaju birati iz uglednih dubrovakih graanskih obitelji, ili iz redova stranih plemia, samo kada izumre neka stara casata ili famiglia, i to veinom glasova u sva tri vijea. No, ni nakon ove odluke nije uslijedio prijem nove vlastele, nego je Veliko vijee 18. sijenja 1664. donijelo jo jednu, detaljniju odredbu o postupku agregacije. Ovim se zakljukom propisuje da e u neodreenom razdoblju, odjednom ili u vie navrata, biti agregirano 10 novih obitelji. Izbor svake nove obitelji morat e biti potvren veinom glasova u sva tri vijea, a nova se vlastela obvezue da na raun Republike plati 10.000 panjolskih pea. Tom se odlukom preciziraju oni lanovi obitelji na koje e se prenijeti vlasteoski prerogativi. Vlastelom e postati mu i ena s djecom iz zakonitog braka, te muevljeve neudate sestre i neoenjena braa. S obzirom da je agregacija bitno utjecala na produbljenje stalekog raskola,
Acta Maioris Consilii, sv. 39. f. 31-32; D. Pavlovi, O krizi vlasteoskog stalea: 30. Acta Consilii Rogatorum, sv. 108, f. 283; sv. 110, (24. III.); D. Pavlovi, O krizi vlasteoskog stalea: 33. 39 Acta Maioris Consilii, sv. 43, f. 63; D. Pavlovi, O krizi vlasteoskog stalea: 33, 34.
38 37
331
vano je naglasiti da se ovom, kao ni ranijim odlukama nije prejudicirao podreeni status nove vlastele u odnosu na staru. Dapae, u vie se navrata naglaavalo da e novoprimljene obitelji uivati sve povlastice i prerogative dubrovake vlastele. Odluka je izglasana znatnom veinom od 64:33 glasa.40 Dvije godine nakon donoenja ove odredbe izumro je vlasteoski rod Luccari, pa je Veliko vijee odluilo da se od pristiglih molbi izvri izbor nove vlasteoske obitelji.41 Neto kasnije izumrla je i obitelj Benessa, pa je Senat 27. srpnja 1666. raspisao jo jedan natjeaj.42 Prva graanska obitelj primljena je 5. studenog 1666., kada je Veliko vijee agregiralo jednog od najbogatijih graana, Vlaha Mihova Bosdarija, koji je u dravnu blagajnu uplatio 5.000 dukata.43 Nakon to je na istoj sjednici njegova molba bila odbijena (47:48), ve na sljedeoj, 10. studenog 1666., u vlastelu je omjerom 56:38 glasova primljen i bogati trgovac i zasluni diplomatski pouzdanik Republike u Veneciji Miho Sorgo Bobali.44 Na ovom su natjeaju odbijene molbe Petra Radaglija, te Marina i Ivana Dimitrija, kao i molbe Miha Zlataria i Benedikta Marinetti Primija, koji su neto kasnije primljeni u vlasteoski krug.45 U meuvremenu, 5. studenog 1666., Veliko je vijee donijelo jo jedan zakljuak vaan za staleko jaanje. To su tri odredbe o liberalizaciji enidbe, kojima su donekle ublaene dotadanje stroge endogamijske mjere.46 Prvom je odredbom ukinuta zabrana vjenanja vlastele u treem stupnju srodstva, a drugom je, za razliku od dotadanjeg ogranienja na plemkinje iz dalmatinskih gradova, vlasteli doputena enidba s plemkinjama iz bilo kojeg grada. Treom, najvanijom odredbom, dubrovakoj je vlasteli, do dalj-
40 Acta Maioris Consilii, sv. 43, f. 191, 191 D. Pavlovi Okviri vlasteoskog stalea: 34. U odnosu na odluku iz 1662., u zakljuku iz 1664. izrijekom se ne ponavlja da e nove obitelji biti agregirane samo nakon izumirua starih, no izglasana formulacija i slijed dogaaja to nam potvruju. 41 Acta Maioris Consilii, sv. 44, f. 90, od 19. IV. 1666. 42 Acta Consilii Rogatorum, sv. 113, f. 184. 43 Acta Maioris Consilii, sv. 44, f. 117, 118. Bosdari je primljen s omjerom glasova 51:44, a njegova je zamolba ve 30. listopada razmatrana u Senatu (Acta Consilii Rogatorum, sv. 113, f. 214.). 44 Acta Maioris Consilii, sv. 44, f. 119-120. O Sorgo-Bobalijevim zaslugama za Republiku tijekom Kandijskoga rata vidi, V. Foreti, Povijest Dubrovnika II: 104-114. 45 Acta Consilii Rogatorum, sv. 113, f. 215. 46 Acta Maioris Consilii, sv. 44, f. 115; D. Pavlovi, O krizi vlasteoskog stalea: 36, 37.
332
njega, bila doputena enidba s nevjestama iz uglednih graanskih obitelji.47 Pogibija znatnog broja vlastele u potresu 6. travnja 1667., te katastrofalno gospodarsko, financijsko i politiko stanje u kojemu se nala Republika, ubrzali su i olakali postupak agregacije novih obitelji.48 Tako je Veliko vijee 10. lipnja 1667. naloilo providnicima da preoblie odluku o agregaciji 10 obitelji. Smisao nove odluke bio je da se procedura prijema skrati, neovisno o izumiranju vlastele.49 Hitna potreba obrazloena je posljedicama potresa, a odreeni su i uvjeti o uplati 10.000 talira uz izglasavanje veinom u sva tri vijea.50 Zbog zasluga nakon potesa, u vlastelu je 30. srpnja 1667. tijesnom veinom primljen jo jedan pripadnik roda Bosdari, Diodat. Na istoj su sjednici agregirane i tri dubrovake antuninske obitelji. Jakov Natali platio je za prijem 1000, a Ivan Clasci (Klai) 600 ugarskih zlatnika. Miho Zlatari obvezao se isplatiti 3000 dnevnica u iznosu od 1300 perpera za radove na ienju grada od ruevina.51 Dana 19. kolovoza 1667. Veliko je vijee odluilo da se zbog dravnih interesa predvieni broj od deset obitelji nove vlastele povea za jo dvije, a ponovno su naglaeni jednaki prerogativi novoizabrane vlastele u odnosu na staru. Na istoj je sjednici u dubrovaku vlastelu
Prva je odluka (54:36) naizgled suavala brane veze, jer je omoguavala brak s bliom rodbinom, no zapravo se eljelo potaknuti vlastelu na enidbu, jer se brojne plemkinje nisu udavale zbog velikih miraza koje su njihovi oevi bili duni prepustiti mladoenjama iz drugih rodova. Udajom za blieg srodnika i miraz bi bio manji ili bi pripao lanu istoga roda. Druga odluka (60:30) omoguavala je enidbu sa stranim plemkinjama. Treom odlukom, izglasanom s najmanjom veinom (48:41), eljelo se vlastelu motivirati na enidbu s graankama iz imunih obitelji koje su donosile i bogat miraz. 48 Prema istraivanju Zdenka Zlatara, Veliko je vijee godine 1600. brojilo 376 lanova. Od tada je broj vlastele stalno opadao, te je 1650. u Vijeu sudjelovalo 177 plemia. (Z. Zlatar, Our Kingdom Come: 47). U prve dvije godine nakon potresa 1667. sjednicama Velikoga vijea nije prisustvovalo vie od 60 lanova. 49 Ova je odluku 3. lipnja 1667. izglasana u Senatu jednoglasno (10:0). Acta Consilii Rogatorum, sv. 114, f. 55. Veliko je vijee odluku potvrdilo tijesnom veinom (20:18). Acta Maioris Consilii, sv. 44, f. 200-201. 50 U konkretnim je sluajevima o agregaciji nove vlastele glasovalo samo Veliko vijee i Senat. Budui da je Malo vijee bilo sastavljeno od senatora, nije bilo potrebe da se glasovanje ponavlja. Oito se nije strogo dralo ni do propisanog iznosa, ve je svaki novoprimljeni vlastelin uplaivao iznos prema mogunosti. 51 Acta Maioris Consilii, sv. 44, f. 208-211. Bosdari je izabran veinom 24:22, Natali 26:20, Zlatari 36:9, a Klai 25:21. Za prijem su se natjecala jo dvojica uglednih graana, takoer pripadnika bratovtine sv. Antuna, Miho Marini i Antunu Trifoni, no molbe su im odbijene (23:23 i 28:18).
47
333
izabran promicatelj dubrovakih interesa u Vatikanu kardinal Barberini sa svojom braom i neacima.52 Nakon toga je prijem novih usporen, a izglasana odluka o agregaciji dviju obitelji, povrh deset prvotno predvienih, nikad nije ostvarena. Godine 1668. primljene su jo dvije inozemne obitelji. Dana 27. lipnja 1668. dubrovakim vlastelinom postao je markiz Anibale Poroni, a 26. studenog agregirani su Paolo, Francesco, Gian Carlo i Octavio Pierizzi, braa i sinovi pok. Petra Pierizzija iz Bologne, koji su se obvezali na kupnju kue i drugih nekretnina u Dubrovniku.53 Nakon gotovo dvije godine uslijedio je prijem triju domaih obitelji. Dana 6. lipnja 1670. glasovanjem u Velikom vijeu vlastelinom je postao Benedikt Marinetti Primi (28:24), koji se obvezao isplatiti 1000 dukata. Uz isti uvjet, minimalnom veinom (21:20), primljen je i Bernard Nikolin Giorgi, pripadnik graanskog ogranka vlasteoskog roda Giorgi. Nije zabiljeen uplaeni iznos i eventualne zasluge Mitra Serature, koji je primljen na istoj sjednici (27:25).54 Andrija Paoli postao je vlastelin izborom u Velikom vijeu 28. kolovoza 1670. (27:21), i pri tom se obvezao da e Republici isplatiti 1500 dukata od miraza svoje ene, poloenog u napuljskoj banci.55 ak osam godina kasnije, 25. lipnja 1678., posljednji je meu vlastelu, sa samo jednim glasom veine (33:32), primljen bogati antunin konavoskog podrijetla Petar Vodopi.56 Rasprave meu vlastelom o prijemu novih nastavljene su i iduih godina. U zapisnicima vijea do 1696. o tome nema podataka, no zakljuci Velikoga vijea od 13. veljae 1696. potvruju da je pitanje agregacije sve do tada bilo otvoreno. Tim je odlukama ciklus stalekog proirenja konano zakljuen. Naime, ponitene su sve dotadanje odredbe o prijemu nove vlastele, a svaku je buduu raspravu o toj temi mogla potaknuti iskljuivo troetvrtinska veina u sva tri vijea. Odlueno je i da u svaki budui plan agregacije mora biti ukljuen uvjet po kojem kandidati za prijem moraju dobiti troetvrtinsku veinu u sva tri vijea. Bez pristanka jednake veine nee se moi donositi ni mijenjati nijedna odluka vezana za agregaciju vlastele.57
52 53 54 55 56 57
Acta Maioris Consilii, sv. 44, f. 211-212. Odluka je izglasana veinom 48:2. Acta Maioris Consilii, sv. 44, f. 256, 256 (28:19); sv. 45, f. 7, 7 (30:22). Acta Maioris Consilii, sv. 45, 58-61. Acta Maioris Consilii, sv. 45, f. 77, 77. Acta Maioris Consilii, sv. 47, f. 129, 130. Acta Maioris Consilii, sv. 50, f. 260-261.
334
Ve znatno prije toga, 16. studenog 1682., Veliko je vijee ukinulo odluku iz 1666. po kojoj su se vlastela mogla eniti pripadnicama graanskog stalea.58 Od tada je na snagu stupila stara odredba o strogoj endogamiji unutar vlasteoskog stalea. Ponovno staleko zatvaranje 1696. potvruje da je meu vlastelom prevladala i do tada jaka struja koja se protivila agregaciji.
8. Endogamija u endogamiji - salamankezi i sorbonezi

Brojne odluke i glasovanja posredno potvruju da je primanje nove vlastele bilo praeno otporom i prijeporima meu patricijatom. Politika volja vlastele u provoenju stalekog proirenja bila je upitna, no glasovanja o tom pitanju pokazuju da je veina ipak u tim rjeenjima vidjela jedini put opiranja biolokom nestanku. Unato tome, staleko jaanje, kao deklarirana svrha agregacije, nije postignuto. Nitko od pripadnika obitelji Barberini, Poroni i Pierizzi nije se doselio u Dubrovnik niti je iskoristio prerogative dubrovakog plemstva sudjelovanjem u vladanju Republikom. Osim toga, veina nove vlastele iz graanskih redova veoma je brzo izumrla: Sorgo-Bobali 1736., Giorgi-Bernardo 1737. smru pjesnika Nikole Bernardovog (1675-1737), poznatijeg pod imenom Ignjat, Clasci 1791., Paoli 1800. godine. Samo su tri roda (Bosdari, Natali i Zlatari) doekali pad Republike. Ne samo da staleka obnova nije postignuta, nego je uslijedio definitivni staleki razdor. Iako o zakonskoj razlici izmeu starih i novih nikada nije bilo govora ve se, naprotiv, slubeno uvijek isticao staleki egalitarizam,59
Acta Maioris Consilii, sv. 48, f. 170. U svim navedenim odlukama o agregaciji istaknuto je da e nova vlastela uivati sve privilegije dubrovakog plemstva. Senat je ve 1671. odbacio prijedlog da vladike iz starih rodova dobiju pravo na bolja mjesta (vjerojatno u crkvi ili kazalitu). Godine 1675. Frano Pavlov Gozze u oporuci je precizirao da razbatinjuje ker ukoliko se uda za novog, za kojega koristi pojam agregato. Senat je iste godine odluio da se ta reenica preformulira tako da se uvredljivi pojam agregato zamijeni sintagmom izvan starih domova. Milan Reetar, Salamankezi i Sorbonezi. Dubrovaki list II/19 (1925): 1. U slubenom opisu plemikih prerogativa, sastavljenom u tajnitvu Republike 25. lipnja 1795., izrijekom se naglaava staleka nepodijeljenost dubrovakog plemstva. Fedi ed Attestati sv. 8, f. 96. (Che nella Nobilt della Nostra Repubblica di Ragusa non vi sono classi.)
59
58
335
svakodnevna politika praksa ila je drugim pravcem.60 Od devedesetih godina 17. stoljea u stvarnosti egzistiraju tri vlasteoske skupine. Novoprimljenom plemstvu bio je zaprijeen put do svih vanijih magistratura u dravi, pa je ono u politikom smislu de facto predstavljalo vlastelu drugog reda. Dio stare vlastele (sorbonezi), koji se enidbenim vezama priklonio novima, inio je istinsku politiku snagu, pa se nije mogao iskljuiti iz podjele funkcija. Praksa stvarnog prihvaanja novih u tom je trenutku oznaavala i stanovitu politiku progresivnost, ime je ova skupina zapravo presudno utjecala na raskol. Naime, preostali veinski dio stare vlastele (salamankezi) ustrajao je na endogamijskoj zatvorenosti iz vremena prije agregacije, iskljuujui iz enidbenih veza i staru vlastelu koja je prihvatila nove (tablica 3).61
Tablica 3. Shema podjele meu vlastelom
stara salamankezi sorbonezi nova
60 arko Muljai iznosi hipotezu o stanovitom formaliziranju razlika meu vlastelom. Kao argument navodi potvrdu o dravljanstvu salamankeza Toma Basseglija iz 1783. U potvrdi se Bassegli spominje kao Senatorij ordinis viri, to implicira i postojanje vlastele nedostojne senatorske asti (. Muljai, O strankama u starom Dubrovniku.: 25). Takva formulacija, meutim, nema utemeljenja ni u jednoj odredbi vije, a injenica da pripadnici agregiranih rodova nisu birani u Senat sve do osamdesetih godina 18. st. bila je iskljuivo plod oligarhijskih odnosa i nadglasavanja, budui da je izborni sustav odgovarao brojnijoj koteriji u Senatu. Osim toga, potvrde poput Basseglijeve izdavale su se za inozemnu uporabu, te su esto bile ukraene ponekim afirmativnim dodatkom. 61 O postupku agregacije i genezi rascjepa meu vlastelom nakon potresa izvijeuje 1776. francuski konzul Le Maire. Ne ralanjujui drutvenu i politiku pozadinu dogaaja, Le Maire itavom procesu pridaje gotovo stihijski karakter: Kad su plemii vidjeli da ih je jako malo, smatrali su da e biti dobro primiti u svoje redove nekoliko pukih obitelji. Izabrali su najbogatije i najuglednije od onih koje je potres potedio. Istovremeno, dozvolili su brakove izmeu vlasteoskih i graanskih obitelji. Ovakva novina, potrebna u datim okolnostima, postala je izvorom tisuu zloporaba i predmet razdora koji se neprestano poveava. Kad je vie plemia iskoristilo dozvolu i sklopilo brakove sa enama iz novog plemstva i graanskog stalea, oni plemii koji jo nisu bili sklopili takve brakove promijenili su miljenje. Zabranili su brakove vlastele s niim slojevima. Poeli su gledati s prezirom na novu vlastelu i na sve koji su se s njima bili orodili. Tada je uvedena trostruka podjela meu vlastelom: stara, nova i srednja. Le Maire e, takoer, zapisati da se sa stajalita starih vodilo rauna i o stupnju istoe krvi unutar skupine novih. Tako su po stupnju i broju rodovske povezanosti s agregiranim rodovima i njihovim potomstvom postojale brojne podskupine novih, to je dodatno naruavalo unutarstaleku strukturu (O Dubrovniku i Dubrovanima 1776. - Andr Alexandre Le Maire. Dubrovnik 6 (1974): 28).
336
Malobrojnost pripadnika agregiranih rodova potvruje da oni, sami po sebi, nisu mogli prouzroiti raskol na salamankeze i sorboneze, kojim je krajem 17. stoljea stvoren nepremostivi unutarstaleki rascjep dubrovakog plemstva.62 Posve je razumljivo da uzroke raskola valja traiti u politikim i svjetonazorskim razlikama unutar samog starog patricijata, dakle u razdoblju prije procesa agregacije, o emu je ve bilo rijei. Za oekivati je, takoer, da se sukob u Velikoj zavjeri na biolokom planu manifestirao ve u samom poetku. Budua genealoka istraivanja vjerojatno e potvrditi da se smanjio broj enidbenih veza izmeu predstavnika suprotstavljenih grupacija, odnosno da su se predstavnici sive zone upravo putem enidbenih veza definitivno opredijelili za jednu od tih grupacija. Jer, poslije potresa (a moda i prije) sive zone vie nema. Svaki je vlastelin u jednom od dva tabora. Iako je koncentracija brakova unutar istih grupacija bila logina, do agregacije novog plemstva jo uvijek nema formalnog kriterija bioloke podjele. Brakovi se sklapaju po naelu sklonosti, a ne na temelju vrstog pravila. Pojava novog plemstva (koje je samo po sebi potpuno nebitno) dola je kao izvanredan povod za uspostavljanje vrstog pravila, otre granice, definitivnog krvnog raskola. Postojee razlike meu vlastelom prvo su se manifestirale prihvaanjem ili odbijanjem agregacije kao mjere stalekog jaanja. No, u tom trenutku kod obje grupacije nastaju prijepori. U objema skupinama vjerojatno postoji konzervativnija i liberalnija struja. Oko tih pitanja suprotstavljene grupacije tada se jo uvijek ne sukobljavaju. Rasprava se vodi na vioj razini oko dileme hoe li ili nee agregacija spasiti dubrovaki vlasteoski stale? Da nije postignut minimalni konsenzus, odluke o prihvaanju agregacije, kao i kasnije konkretne odluke o primanju novih plemia, nikad ne bi bile donesene jer je grupacija koja se kasnije zalagala za istu krv bila uvjerljivo dominantna i imala je otprilike dvotreinsku veinu. Bez njihova pristajanja,
Autori koji su se bavili ovim problemom uoavaju injenicu da se tabor novih poveavao enidbenim vezama s obiteljima starih rodova koji su tako, po krvnom kriteriju, i sami postajali novi. Vidi: . Muljai, O strankama u starom Dubrovniku.: 25-40; . Muljai, Salamankezi i sorbonezi u Dubrovniku.: 161-173; . Muljai, Istraga protiv jakobinaca 1797. god. u Dubrovniku.: 235-252. Uz vlastita arhivska istraivanja i zakljuke, autor je u ovim radovima iscrpno iznio sve podatke o novom i starom plemstvu iz dotadanje literature.
62
337
dakle, nebi bilo tih odluka. Do obrata dolazi tek nakon agregacije novog plemstva. Brojnija grupacija, zahvaljujui kojoj su odluke o agregaciji i donesene, mijenja svoj stav i u praksi ignorira svoje ranije odluke. Ne moe ih vie promijeniti, ali se moe distancirati. Distancirati se od novog plemstva, to je nebitno ali je povod, i od suprotstavljene skupine starog plemstva koje je prihvatilo novo plemstvo, to je bitno i to je zapravo klju. Zato je dolo do tog obrata ostaje nam, ipak, tek za nagaanje. ini se da je obrat uslijedio zato to je suprotna malobrojnija grupacija bila vitalnija. Vidjevi u novom plemstvu mogunost svoga jaanja i brojanog pribliavanja dominantnoj skupini, malobrojnija je struja bezuvjetno prihvatila novu vlastelu. Vidjevi, dakle, da je odluke o agregaciji donijela na vlastitu tetu, dominantna je skupina reagirala promocijom teze o istoj krvi, odnosno uvoenjem kriterija vrijednih i manje vrijednih plemikih rodova. Teza o istoj krvi nema istinsku ideoloku pozadinu, ona je jednostavno pragmatini pokuaj da se ispravi vlastita greka. Slamka da se odri dominantna pozicija. U takvom razvoju dogaaja moemo vidjeti i postpotresna zbivanja. U atmosferi beznaa, problematini tip i ubojica Marojica Caboga, pripadnik nedominantne struje, nametnuo se i doista bio dubrovaki junak, iritirajui i svojom pojavom i svojim utjecajem na novo plemstvo pripadnike dominantne struje. Dakle, tek prijemom novih zapoela je definitivna staleka dioba. Rodovski raskol meu patricijatom s jedne se strane oitovao kao ravnopravno prihvaanje novih, stupanje u brane i rodbinske veze s njima, a s druge kao njihovo odbijanje, izolacija i uvanje iste krvi. Poetna se faza podvajanja odigrala brzo, najveim dijelom ve u prvoj generaciji nakon prijema novih. Nastupajua vrsta i otra krvna podjela sublimirala je prvotne ideoloke prijepore potiskujui ih u drugi plan, a meu pripadnicima obiju skupina javljale su se razlike uvjetovane novim politikim okolnostima. Krvni raskol bio je vrst i odrao se upravo zato jer je predstavljao konani rezultat ranijih rodovskih podjela izazvanih sukobima osobnih i politikih interesa meu vlastelom. Od tada pa sve do pada Republike rodovska je podjela na salamankeze i sorboneze funkcionirala kao obrazac u svim unutarstalekim odnosima i sukobima Klju za razumijevanje raskola mogue je utvrditi genealokom metodom, promatrajui enidbene veze izmeu pripadnika dubrovakih vlasteoskih rodova. Genealokom analizom 232 sklopljena braka izmeu vlastele
338
u razdoblju od potresa 1667. do pada Dubrovake Republike 1808. godine,63 te uz pomo jedinog cjelovitog popisa salamankeza i sorboneza, koji je 1817. godine sastavio Inocent uli,64 mogli smo tono utvrditi postojanje dvije strogo odijeljene grupacije. Iako dosadanjim istraivanjima nije tono potvreno kada su nastali termini salamankez i sorbonez (prva potvrda tih naziva tek je iz druge polovice 18. stoljea), te emo nazive vlasteoskih skupina koristiti za cijelo razdoblje od agregacije do pada Republike. Dok su meu salamankezima iskljuivo pripadnici stare vlastele, sorboneze smo ralanili u dvije podskupine: staru i novu vlastelu (vidi tablicu 3).
Tablica 4. Vlasteoski rodovi i njihovi ogranci s obzirom na pripadnost grupaciji salamankeza ili sorboneza (od potresa 1667. do pada Dubrovake Republike 1808.) Legenda: salamankezi sorbonezi - stara vlastela sorbonezi - nova vlastela Izvor: Genealogije vlasteoskih rodova, izraene na temelju dubrovakih matinih knjiga.
63 Analiza je izvrena na temelju genealogija, nainjenih obradom matinih knjiga krtenih (K) i vjenanih (V) upe Grad (Dubrovnik): G5K (1671-1687); G6K (1688-1705); G7K (17061711); G8K (1711-1728); G9K (1729-1758); G10K (1758-1798); G11K (1799-1812); G3V (17061722); G4V (1722-1728); G5V (1729-1778); G6V (1778-1821) (DAD). 64 Popis je dio izvjea o dubrovakoj vlasteli koje je sastavio poznati austrijski konfident fra Inocent uli (Fratar Gluhi, 1782-1852). Miscellanea, sv. 23, poz. 16. l. 46, Dravni arhiv u Zadru.
Ogranak 670. 690 710 730 750 770 790 808 Vrijeme utrnua 1806. kraj 7. st. 1771. (1814.) kraj 7. st. 1778. (1806.) 429) 1795. (1806.) .
B SSE LI
Mark To in (*ok 1635)
BENESSA
Dominik (*oko 1615)
Damj n Ja ovljev (*oko 1655)
BO BA LI
Frano (*o o 1 15)
Ivan Serafi ov 159 -16 8)
BONA e 8) 1660) o e .so e e rug et rt 1 . st je 175 . (1764.) 1846. 1807. 1760.

725.
ato
ar nov
V a i av
ari ov (*o
BONDA
Marin Jeronimov (*oko 1620)
BOSDARI
Vlaho Mihov (*oko 1635)
BUCCHIA
Sekondo Nikolin (*oko 1605)
S * 0) ) o
CABOGA 19. . o se i i 1791. aje 19. sto j a a
Jun e
Mart ica *o
1600)
339
CLASCI
Ivan Stjepanov (*oko 1620)
340
Rod 1670. 1690. 1710. 1750. 1770. 1719. (ne to k ) D 17 167 1767. doi jeli 0. s oljee Fr no ato (1 82-1754), ok 1705. 1899 GH TA DID o (17 3-1 98) 1730. 1790. 1808. a
Frano im nov (16 0-1 19)
GHET LDI
Mato Franov ( oko 1635)
Mato Ivan v (*oko 166 -17 5)
doi jeli 0. s oljee 1737. 189 . (1899.) GIORGI-BOND (1 30-1789) Or at iho oi e 1800. 1881. (1894.)
Ni ola avl v (1 27- 799 , 17 5.
GIORGI
Berna d N koli (*oko 1 30)
GIOR I-B NA
Miho Ant nov (*ok 1645)
0. s o e e
GONDOLA
iko van v (* ko 630)
Luka
lad slav v (* ko 635) oi 1853. BA SE LIGOZZE oi 0. s 1798. (1811.) 1868. (1880.) 177 . 1803. 1800. (1815.) 1724. (1766.) 1798. (1810.) 1739. e 0. s e
Rado
ladislav v (*oko 1640)
Pavao Vla isla ov ( oko 1645)
GOZZE
Ivan
ado (*oko 1 55)
Lu in ( ko 625 prije
Lu a
ikolin ( oko 1635)
Ra o u i (o o 1 41-1724)
Nikol Bo ov ( oko 1640)
Mari Nikolin *ok 1635)
Rod 1670. 1690. 1710. 1730. 1750. 1770. 1790. 1808. a 1783. (1796.) 1911. 1759. (1806.) 1783. 1854. 1895. (1897.) kraj 7. st. 1792. (1800). doi jeli 0. s oljee POZZ -SO GO Luc jan (1 35-1813) iko in rea etv t 19 st. po. 18. st. 1723. (1729.) 1715. (1722.) kraj 7. st. . . (1840.)
Juni e Mat v (1622 1667)
GRADI
Frano i kov
ko 650 1740)
Nikol Vl 1726)
vov oko 1666-
MENZE
J roni
Iv nov (*o o 1 35)
Klem nt Ivano (ok 16 1-1 19)
NATALI
Jakov Matov (*oko 1600)
PALMOTA
Dore (*oko 1610)
PAULI
Andrija Ivan-Petrov (*oko 1630)
Lucijan (* ko 615)
POZZA
Frano Pavlov ( oko 1630)
Junije Mar ov oko 165 -17 3)
Frano Do in (oko 165 -1715)
P M
ET T I
Bened kt ( oko 1615)
Stjepan Boov (oko 1654-1708)
RAGNINA
Frano Sabov (*oko 1635) 1772. (1773.) 17 5.
341
342
Rod 1670. 1690. 1710. 1730. 1750. 1770. 1790. 1808. Vrijeme utrnua
Ogranak
RESTI 0. s e . N 17 Vl a ov ( 717-179 , 1885. 1738. 1 . . 8) (SORGO-C RVA) . . . . (1764.) 1793. (1825.) 1723. (1729.) 1790. (1792.) 1737. doi eli 0. s ol ee ZAMAGNA-CE VA Mar Pet ov ( 720 178 ) 820. osli e 1817. oi jeli 0. s oljee
Junije (*oko 1600)
SARACA
Nikola Pavlov (oko 1649-1712)
Nikol Lu in ( ko 655 1720)
Orsat Mar nov (*oko 1645)
SORGO 4-173 )
Nikol M rino
oko 16 3-1 38)
rk
k 1
SORGO-BOBALI
S epa Vl hov (*o o 16 0)
TUDISI
Mari Fra ov oko 1635)
VODOPI
Petar Stjepanov (*oko 1620)
Sabo eraf nov (*ok 1620)
Miho Petr v (* ko 640)
ZAMAGNA
lica
rist fan v (*oko
ZLATARI
Miho Dominikov (*oko 1605)
343
Iako je razdioba na te grupacije izrazito rodovski obiljeena, ona nije sukladna s rodovskim prezimenima. Naime, treba imati na umu da su u istraivanom razdoblju dubrovaki vlasteoski rodovi stari ve nekoliko stoljea. Mnogobrojne meusobne enidbe ispreplele su taj krug i blizina rodbinske veze vie nije bila u bitnoj korelaciji s istim prezimenom. Zbog toga nosioce istog prezimena nalazimo u obje grupacije - jedan ogranak pripada jednoj, drugi drugoj skupini. Uglavnom, rodovi s malobrojnijim lanstvom pripadaju samo jednoj grupaciji - salamankekoj Bassegli (1 obitelj), Benessa (1), Bonda (1), Bua (2), Giorgi-Bona (1), Gradi (2), Ragnina (1), Resti (1) i Tudisi (2), a sorbonekoj Gondola (1), Palmotta (1), Proculo (1) i Saraca (1). Svi ostali, mnogobrojniji rodovi imaju ogranke koji pripadaju objema grupacijama: Gozze (8 salamankekih i jedan sorboneki ogranak), Sorgo (5:2), Bona (3:3), Pozza (2:1), Zamagna (2:1) i Ghetaldi (2:1), Menze (1:2), Bobali (1:1), Caboga (1:1) i Cerva (1:1). Svi pripadnici nove vlastele, dakako, spadaju u sorboneku grupaciju (Bosdari, Clasci, Giorgi, Natali, Paoli, Sorgo-Bobali i Zlatari) (4). Ralamba enidbenih veza nesumnjivo dokazuje postojanje dva autonomna endogamna sustava. Od 232 sklopljena braka u razdoblju od 1667. do 1808. godine ak 217 brakova (93,53%) sklopljeno je unutar iste grupacije (tablica 5, u pravokutniku plave boje su brakovi sklopljeni meu salamankezima, a u roza-smeem pravokutniku brakovi sklopljeni meu sorbonezima). Grupacija salamankeza sklopila je 126 meusobnih brakova (54,31%), a grupacija sorboneza 91 (39,22%). Samo 15 brakova (6,47%) sklopljeno je meu pripadnicima razliitih grupacija: salamankez je 8 puta oenio sorbonezicu (3,45%), a sorbonez 7 puta slamankezicu (2,16%) (tablica 6, grafikon 2).
Tablica 5. Brakovi izmeu rodova dubrovake vlastele (od potresa 1667. do pada Dubrovake Republike 1808.) Izvor: Genealogije vlasteoskih rodova, izraene na temelju dubrovakih matinih knjiga.
344
Salamankezi Sorbonezi stara vlastela nova vlastela stara vlastela
Rod
Broj brakova (nevjesta)
Bassegli
Benessa
Bobali
Bona
Bonda
Bucchia Caboga Cerva
Ghetaldi Giorgi Gozze Gradi Pozza Resti
Menze
Ragnina Sorgo
Tudisi
Zamagna Bobali Bona
Caboga Cerva
Ghetaldi Gozze
Gondola Menze Pozza
Palmota Proculo Saraca Sorgo
Zamagna Bosdari Clasci Giorgi Natali Pauli
Sorgo-Bobali Zlatari
Broj brakova (enik)
232 2 2 1 2 10 25 10 5 12 2 3 28 3 9 1 1
2 4 0 8 5
1 18 4 12 9 2 3 6 2 2 1 5 9 5 8 1 0 4 2 0 5
Bassegli
Benessa 1 4 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1
Bobali
Bona
Bonda
Bucchia
Caboga 1 1 1 2 2 1 1 5 1 1 1 1 8 1 2 4 1 1 1 2 1 1 3 3 2 2 1 1 1 2 2 1 2 1 1 1 1 2 3 2 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 4 4 2 1 4
Cerva
Ghetaldi
Giorgi
14
Gozze
29
Gradi
Menze
Pozza
11
Ragnina
Resti
Sorgo
18
Tudisi
Zamagna
345
346
Tablica 6. Brakovi dubrovake vlastele s obzirom na grupaciju kojoj pripadaju
Vlas eos a g up cija Broj
rak vi %
Ukupno Sala am nk z-sa am nke ica Sorbo ez- orb nezica S la am nk bo
232 126 91 8 7
100 54.31 39.22
Sor o ez- a a an ez ca
Grafikon 2. Brakovi dubrovake vlastele s obzirom na grupaciju kojoj pripadaju
347
Ne postoji nijedan izuzetak kod sklapanja brakova nove vlastele: svi su sklopljeni unutar sorbonekog kruga. Od 32 takva braka 28 (87,5%) ih je sklopljeno izmeu pripadnika nove vlastele i sorboneza-pripadnika stare vlastele. U preostala 4 braka oba su suprunika pripadnici nove vlastele (tablica 7). Ovaj podatak bez ikakve dvojbe potvruje naelo iste krvi kao preduvjet pripadnosti salamankekom krugu.
Tablica 7. Brakovi izmeu stare i nove dubrovake vlastele
Vlasteoska grupacija Broj Brakovi %
Ukupno Salamankez-sorbonezica (nova vlastela) Sorbonez (nova vlastela)-salamankezica Sorbonez (stara vlastela)-sorbonezica (nova vlastela) Sorbonez (nova vlastela)-sorbonezica (stara vlastela) Sorbonez (nova vlastela)-sorbonezica (nova vlastela)
32 0 0 16 12 4
100 0.00 0.00 50.00 37.50 12.50
Prema Muljaiu,65 salamankez koji je oenio sorbonezicu nije ipso facto i sam po krvi postajao sorbonez, kao to e to biti njegova djeca... Ideja tog tumaenja zacijelo poiva na naelu iste krvi. enik je istokrvan jer su mu roditelji istokrvni, a njegova djeca nisu jer im je majka sorbonezica. Meutim, podjela na salamankeze i sorboneze niti je formalna niti je iskljuivo krvna. To je ujedno i politika podjela, kao to e kazati i sam Muljai: ...ali nije teko zamisliti, da je takav esto po osjeajima bio bliz sorbonezima i u tom smislu i politiki djelovao... Salamankez koji je oenio sorbonezicu, prekrio je salamankeko pravilo, a prihvatio sorboneko naelo i injenicu da su mu djeca i krvno gledajui sorbonezi. On je, dakle, politiki sorbonez a ne salamankez, a kako nije rije ni o kakvim formalnim organizacijama iz kojih se istupa i u koje se ulazi, nema razloga da bismo ga
Muljai kae prema dubrovakom shvaanju, ali to ne potkrepljuje izvorom (. Muljai, O strankama u starom Dubrovniku.: 26).
65
348
onda idalje smatrali salamankezom.66 Vjenanjem izmeu salamankeza i sorbonezice, dakle, dolazi do konverzije - salamankez postaje sorbonezom. Od 8 takvih vjenanja u 7 sluajeva dolo je do konverzije, a samo je u jednom sluaju salamankez,67 unato vjenanju sa sorbonezicom, (vjerojatno) ostao salamankez. Obrnuto: vjenanjem sorboneza i salamankezice - sorbonez nikad nije postao salamankezom, to pokazuje tvrdou stava da se oneiena krv ne moe proistiti. Rijetkim vjenanjima sorboneza i salamankezice vjerojatno je prethodila specifina ivotna situacija, poput one koju smo uspjeli utvrditi u sluaju vjenanja sorboneza Sorga i salamankezice Gozze. Melhior Pavlov Gozze (1747-1787), salamankez, poinio je 14. listopada 1787. godine samoubojstvo u Luci ipanskoj.68 Nepuna tri mjeseca kasnije, 11. sijenja 1788., njegova se udovica preudala za sorboneza Mata Nikolinog Sorga. Malodobna ki iz njezina braka sa salamankezom Melhiorom, odgajana u kui sorboneza Sorga, udala se 1802. za ouhova brata, sorboneza Marina Nikolina Sorga. Ona je, dakle, po ocu bila salamankezica, ali je odgojena u sorbonekoj kui pa se i udala za sorboneza. Svaka konverzija dogodila se enidbom izmeu pripadnika dviju grupacija stare vlastele, a nijedna se nije dogodila enidbom pripadnika stare vlastele s pripadnikom nove vlastele. Ovo je veoma vaan podatak, jer dokazuje da se raskol dogodio odmah, u vrijeme agregacije, a ne kasnije, i dokazuje da je uloga nove vlastele u kasnijem produbljavanju raskola minorna. U trenutku agregacije nove vlastele u postpotresno vrijeme salamankeka grupacija znaajno je jaa od sorboneke. Gledajui u cjelini razdoblje od potresa 1667. do pada Republike 1808., oni su jaa skupina. Meu promatranim mladencima 267 (57,54%) pripada salamankezima, a 197 (42,46%)
66 Ne stoji Muljaieva tvrdnja da je tek potkraj 18. stoljea, kad je sorboneka struja postigla veinu, bilo sluajeva da je netko postao sorbonez jer su mu ena ili svojta bili takvi. Muljai to potkrepljuje primjerom brae Boa-Marije i Diva-Luigija Ghetaldija, koji su u Veliko vijee uli 1786. odnosno 1787. godine (. Muljai, O strankama u starom Dubrovniku.: 27, biljeka 9). Spomenuta braa, meutim, pripadaju ogranku Ghetaldija koji je ve u 17. stoljeu pripadao sorbonekoj skupini (vidi tablicu 4). 67 Junije Savinov Ragnina (1723-1772), salamankez, oenio se 3. studenog 1765. sorbonezicom Nikom, keri Luke Bona (1747-1818). Iako nema sigurnog dokaza da je ostao salamankez, jer u tom braku nije bilo djece, indikacija je to se ena 1773. preudala za salamankeza iz roda Sorgo. 68 ...occisus ex se ipso in venatione, cuius corpus seguenti die inventum est in silva inloco vulgo dicto visce Lucize... (L6M, Arhiv upnog ureda Luka ipanska).
349
Tablica 8. Salamankezi i sorbonezi 1817. godine
Vlasteoski rod Broj vlastele % Bona Bonda Bosdari Caboga Cerva Ghetaldi Giorgi Giorgi-Bona Gozze Gradi Menze Natali Pozza Ragnina Saraca Sorgo Sorgo-Cerva Tudisi Zamagna Zlatari
Ukupno 225 100 12 5 4 9 4 19 15 5 30 5 4 14 19 3 13 41 6 1 15 1
Salamankezi 84 37.33
Sorbonezi 141 62.67 12
5 4 9 4 19 15 5 19 5 4 14 19 3 13 12 29 6 1 15 1 11
Izvori: Izvjee fra Inocenta ulia, Miscellanea, sv. 23, poz. 16. 1. 46. (Dravni arhiv u Zadru); Popis stanovnitva grada Dubrovnika, Opina Dubrovnik, 1817., F.IV, 114 (Dravni arhiv u Dubrovniku).
350
sorbonezima. Meu sorbonezima, pak, 161 (34,70%) je pripadnik stare vlastele, a 36 (7,76%) nove vlastele. Omjer u korist salamankeza znatno je vei u poetku. Kasnije dolazi do preokreta, jer zbog naela iste krvi svaki konvertitiski brak ide na ruku sorbonezima i poveava njihov broj, a smanjuje broj salamankeza. Prema popisu iz 1817. godine sorboneka je skupina nadmona (62,67%) salamankekoj (37,33%) (tablica 8). Iako broj konvertitskih brakova nije bio velik, svega 7, i od toga samo tri s potomstvom, ipak je, s obzirom da je rije o maloj populaciji, njihov utjecaj na odnos snaga bio presudan. Udio pripadnika konvertitskih brakova 1817. iznosio je 16%, to znai da bi salamankeka grupacija i tada bila jaa od sorboneke (53,33%) da tih prijelaza nije bilo (tablica 9, grafikon 3).69 Prelasci su se dogodili u etiri navrata. Godine 1703/4. enidbom sa dvjema sestrama rano izumrlog sorbonekog ogranka Pozza, meu sorboneze su prela dva brata Ghetaldija - Dominik Matov (1677-1746) i Frano Matov (1682-1754).70 Mato Marinov Bucchia (1682-1760) postao je sorbonez enidbom sa sorbonezicom iz roda Sorgo 1725. godine. Na isti dan, 31. kolovoza 1760., enidbom sa dvjema sestrama, kerima sorboneza Mata Zamagne, sorbonezima su postali Ivan Ivan-Nikolin Bona (1710-1795) i Nikola Vladislavov Sorgo (1717-1790), a isti se sluaj ponovio i 3. studenoga 1765., kada su Junije Savinov Ragnina (1723-1772) i Nikola Pavlov Gozze (1727-1799) oenili dvije keri sorboneza Luke Bone. Nakon 1765. vie nije bilo nijednog konvertitskog braka. Postupni pad broja salamankeza i rast sorboneza vidi se iz sastava Velikog vijea: broj sorboneza u estom desetljeu neto je manji od 40%. Kontinuirano raste, 1771. prelazi 50%, dostiui 1800. 56,82% (tablica 10, grafikon 4).71
69 Stoga ne stoji Muljaieva pretpostavka da je u sorbonekim obiteljima bio vei natalitet i vei broj muke djece (. Muljai, O strankama u starom Dubrovniku.: 29). 70 arko Muljai je vjerojatno, tumaei pismo Kate Bassegli iz 1781. godine, zakljuio da su Ghetaldi tek u to doba preli u tabor sorboneza: ... laltra fazione si occupa a far reclute facendo nuovi sposalizij: i Getaldi miei vicini tutti due si sono sposati... (. Muljai, O strankama u starom Dubrovniku.: 34, biljeka 29). No, rijei Kate Bassegli ne treba tumaiti kao prelazak Ghetaldija meu sorboneze, ve kao njezin komentar da enidbom ele osigurati potomstvo i na taj nain poveavati sorboneki krug. 71 Slinu je statistiku nainio i arko Muljai, ali se njegov omjer salamankeza i sorboneza bitno razlikuje u korist salamankeza, vjerojatno zbog toga to nije uoio da su Sarace i Proculo sorboneki rodovi, da se rod Ghetaldija mnogo ranije svrstao meu sorboneze, te da je neke rodove, koji su imali predstavnike u objema strujama, pripisao samo salamankezima. Stoga, prema Muljaiu, tek 1796. sorbonezi brojano nadjaavaju salamankeze (. Muljai, O strankama u starom Dubrovniku.: 28-29).
351
Tablica 9. Struktura salamankeza i sorboneza prema popisu 1817. godine
Pok zate j
Ukupno
Sala a ank zi Ukupno
Sorbonezi tara vl ste a 86 38.22 o st 36 16.00 iti Nova vl ste a 19 8.44
Br j p i a nik 18 7. %
225 100
84 37.33
141 62.67
Grafikon 3. Struktura salamankeza i sorboneza prema popisu 1817. godine
352
Tablica 10. lanovi Velikog vijea s obzirom na pripadnost koteriji (1751-1807)

Godina lanovi Velikog vijea 5588 127 129 127 125 123 120 119 117 117 117 119 119 117 119 122 119 117 115 109 109 107 96 93 90 88 87 86 85 83 Salamankezi
Ukupno 18-44 45 i vi e Udio (%) Ukupno 18-44
Sorbonezi
45 i vi e Udio(%) Nova vlastela Udio (%)
17511807. 1751 1752 1753 1754 1755 1756 1757 1758 1759 1760 1761 1762 1763 1764 1765 1766 1767 1768 1769 1770 1771 1772 1773 1774 1775 1776 1777 1778 1779
2782 74 76 76 75 74 72 71 67 67 64 64 64 64 65 64 62 61 59 56 55 53 46 44 43 42 41 41 40 39
1230 42 42 41 36 35 35 34 34 32 31 28 26 27 28 23 22 20 18 18 17 16 14 14 15 15 15 16 16 16
1552 32 34 35 39 39 37 37 33 35 33 36 38 37 37 41 40 41 41 38 38 37 32 30 28 27 26 25 24 23
49.79 58.27 58.91 59.84 60.00 60.16 60.00 59.66 57.27 57.27 54.70 53.78 53.78 54.70 54.62 52.46 52.10 52.14 51.30 51.38 50.46 49.53 47.92 47.31 47.78 47.73 47.13 47.67 47.06 46.99
2806 53 53 51 50 49 48 48 50 50 53 55 55 53 54 58 57 56 56 53 54 54 50 49 47 46 46 45 45 44
1451 24 24 22 23 23 22 22 23 24 26 27 24 24 26 29 30 30 29 27 28 28 25 25 23 22 22 22 21 22
1355 29 29 29 27 26 26 26 27 26 27 28 31 29 28 29 27 26 27 26 26 26 25 24 24 24 24 23 24 22
50.21 41.73 41.09 40.16 40.00 39.84 40.00 40.34 42.74 42.74 45.30 46.22 46.22 45.30 45.38 47.54 47.90 47.86 48.70 48.62 49.54 50.47 52.08 52.69 52.22 52.27 52.87 52.33 52.94 53.01
502 14 14 14 14 13 13 12 12 13 13 12 12 12 12 12 11 11 11 9 9 9 8 8 7 7 7 7 6 6
8.98 11.02 10.85 11.02 11.20 10.57 10.83 10.08 10.26 11.11 11.11 10.08 10.08 10.26 10.08 9.84 9.24 9.40 9.57 8.26 8.26 8.41 8.33 8.60 7.78 7.95 8.05 8.14 7.06 7.23

Godina lanovi Velikog vijea 5588 83 85 85 84 82 81 81 84 81 80 79 76 78 78 85 84 87 85 92 88 88 89 91 89 90 94 94 94 Salamankezi
Ukupno 18-44 45 i vi e Udio (%) Ukupno 18- 44
353
Sorbonezi
45 i vie Udio (%) Nova vlastela Udio (%)
17511807. 1780 1781 1782 1783 1784 1785 1786 1787 1788 1789 1790 1791 1792 1793 1794 1795 1796 1797 1798 1799 1800 1801 1802 1803 1804 1805 1806 1 807
2782 38 39 39 39 39 39 39 40 37 36 34 34 35 35 39 37 38 36 40 38 38 38 38 38 39 41 40 40
1230 15 16 15 15 14 14 13 14 13 12 11 12 14 15 19 18 20 20 24 24 23 23 23 23 23 25 23 23
1552 23 23 24 24 25 25 26 26 24 24 23 22 21 20 20 19 18 16 16 14 15 15 15 15 16 16 17 17
49.79 45.78 45.88 45.88 46.43 47.56 48.15 48.15 47.62 45.68 45.00 43.04 44.74 44.87 44.87 45.88 44.05 43.68 42.35 43.48 43.18 43.18 42.70 41.76 42.70 43.33 43.62 42.55 42.55
2806 45 46 46 45 43 42 42 44 44 44 45 42 43 43 46 47 49 49 52 50 50 51 53 51 51 53 54 54
1451 23 24 22 22 21 19 20 22 20 20 22 19 20 20 22 23 26 25 28 30 32 34 36 35 36 38 37 38
1355 22 22 24 23 22 23 22 22 24 24 23 23 23 23 24 24 23 24 24 20 18 17 17 16 15 15 17 16
50.21 54.22 54.12 54.12 53.57 52.44 51.85 51.85 52.38 54.32 55.00 56.96 55.26 55.13 55.13 54.12 55.95 56.32 57.65 56.52 56.82 56.82 57.30 58.24 57.30 56.67 56.38 57.45 57.45
502 6 6 6 6 5 5 6 6 6 6 7 7 8 8 8 8 9 9 9 9 8 8 7 7 6 6 6 6
8.98 7.23 7.06 7.06 7.14 6.10 6.17 7.41 7.14 7.41 7.50 8.86 9.21 10.26 10.26 9.41 9.52 10.34 10.59 9.78 10.23 9.09 8.99 7.69 7.87 6.67 6.38 6.38 6.38
Izvori za tablice 10-13: Indice magistrature ed officiali nunc Specchio del Maggior Consiglio dictum, ser. 21.1. (Manuali pratici del cancelliere, Leggi e instruzioni), sv. 4 i 5.
354
Grafikon 4. lanovi Velikog vijea s obzirom na pripadnost koteriji (1751-1807)
9. Politiko odreenje salamankeza i sorboneza u 18. stoljeu

Prvotna podjela na zavjereniku protuosmansku i pragmatinu grupaciju iz vremena Velike zavjere potkraj 17. i poetkom 18. stoljea postupno se izmijenila. Raskol se u vrijeme agregacije novog plemstva u strogom smislu prenio na bioloku razinu, potisnuvi tako njegovu politiku sastavnicu koja je takoer doivjela promjene. Nova su politika gibanja, nastala u okolnostima ope postpotresne krize, donosila i nove razloge sukobljavanja vlasteoskih grupacija. U tim je sukobima krvna podjela postala sredinji kriterij, koji je uvjetovao nove odnose snaga na politiko-interesnoj razini. Osim utvrivanja naelnih razlika, precizna politika karakterizacija salamankeza i sorboneza nije posve mogua. Nepotpune obavijesti o politikim razlikama i sukobima ukazuju na oitu neujednaenosti i nekonzi-
355
stentnost njihovih politikih stajalita. Unato politikim korijenima raskola, sukob je na unutarnjopolitikom planu postupno gubio prvotnu ideoloku komponentu, pretvarajui se u bespotednu borbu za vlast izmeu dvije rodovske skupine, koje su upravo na toj podjeli gradile i svoje budue politiko-ideoloke pozicije. Sloene razlike u odnosu na vanjskopolitiku orijentaciju zadrale su se u bitno modificiranom obliku, sukladno promjenama politikih odnosa u jugoistonoj Europi i na Sredozemlju. Stjee se dojam da su ideoloki neuoblieni politiki stavovi salamankeza i sorboneza ovisili o osobnim ambicijama vodeih lanova pojedinih casata. Stoga je nemogue precizno definirati politiku fizionomiju ovih skupina. ini nam se da pojam rodovsko-politike koterije obuhvaa bitne elemente drutvenog i politikog funkcioniranja salamankeza i sorboneza.72 Rascjep je razorio homogenu vlasteosku strukturu iz ranijeg razdoblja, a disfunkcijska uloga raskola snano se odrazila i na institucionalnom planu. Ipak, vladajua je pozicija patricijata zbog ope drutvene statinosti ostala neupitna. Pretpolitika, rodovsko-interesna komponenta raskola u svakom je sluaju postala dominantna nad politikim i ideolokim razlikama izmeu salamankeza i sorboneza. Stoga, kako to zakljuuje i arko Muljai, nije mogue posve jednoznano identificirati nove (sorboneze) kao politike naprednjake sklone liberalizaciji, a stare (salamankeze) kao natranjake i konzervativce, kako se uvrijeilo u predaji i dijelu literature.
10. Posljedice raskola - nova politika paradigma

Najvei broj mezalijansi s novom vlastelom dogodio se u razdoblju neposredno nakon agregacije, no raskol se tijekom 18. stoljea razvijao kao slojevit proces s dalekosenim politikim posljedicama, koje su unijele bitne promjene u viestoljetnu dubrovaku institucionalnu praksu. Naime, unato
Izraz rodovska skupina vlastele preopenit je i neprecizan, a pojam stranka, koji se koristi u dijelu literature, oznaava modernu politiku organizaciju. Uz pojam stranka, Lujo Vojnovi koristi i izraz konsorterija (Salamankezi i sorbonezi., Dubrovaki list II/22 (1925): 2, 3), a rabi ga i arko Muljai, iako se u naslovu jednog od lanaka odluio za stranku. (O strankama u starom Dubrovniku.). Pojmom rodovsko-politika koterija naglaen je primarni krvni kriterij, a obuhvaeno je i promjenljivo politiko (ideoloko) polje interesnih sukoba. Izraz koterija (franc. coterie) upuuje na pretpolitiku zatvorenost i staleki kontekst sukoba, kao i na injenicu da djelovanje ovih skupina nije bilo pravno regulirano, iako ih pravni sustav nije zabranjivao.
72
356
zakonski proklamiranom vlasteoskom egalitarizmu, nakon stalekog raskola uspostavljena je nova politika paradigma koja se temeljila na beskompromisnoj unutarstalekoj borbi za vlast i koja je vodila u posvemanju dezintegraciju politikog sustava. Iako nije posve tono definirao nove vlasteoske skupine, Kosto Vojnovi je izvrsno ocijenio vanost i posljedice ove faze raskola: Tim staro naelo jednakosti svijeh vlasteoskijeh porodica, na kojemu je republika poivala za osam stoljea, dade mjesto oligarhiji. Jer su pridolice Vlastela bila iskljuena od Rektorata, a za prvo vrijeme i od Senata. ... Na taj nain grad b razdijeljen na dva tabora Salamankeza i Sorboneza, megjusobno zavidna i rovarea. Ovaj dualizam b zametkom one nesloge, za neko vrijeme zatajene, koja je morala prije ili kasnije donijeti svoje otrovne plodove.73 Forma zakljuaka dubrovakih vijea i utnja slubenih vrela iz prvih desetljea nakon agregacije ograniavaju nam uvid u politike posljedice krvnog raskola.74 Unato turosti izvora, kasnije vijesti potvruju da je skupina stare vlastele, koja je s malobrojnim agregiranim rodovima stupila u rodbinske veze, od poetka funkcionirala kao posebna, sorboneka grupacija, nasuprot istokrvnoj salamankekoj skupini. Meutim, posljedice tako iskristalizirane podjele endogamnih skupina na politikom se planu mogu pratiti tek od kraja pedesetih godina 18. stoljea. U to se doba, u kontekstu previranja meu vlastelom, spominju stari i novi,75 a sami nazivi salamankezi i sorbonezi u vrelima se javljaju tek od sredine sedamdesetih godina,76 iako su vjerojatno nastali ranije, moda i neposredno poslije Velike zavjere. Zatvoreni politiki sustav Republike, kao i prevelika nadmo salaKosto Vojnovi, Sudbeni ustroj republike dubrovake. Rad JAZU 115 (1893): 3. Vijenike rasprave nisu se biljeile, a dubrovaka je politika elita, formulirajui zakljuke u vijeima, paljivo zaobilazila injenice o neslaganju i raskolu. Administrativna turost zakljuaka skriva nam politiku dinamiku, tako da se o odnosu snaga i eventualnim politikim stajalitima pojedinaca i skupina u vijeima moe pretpostavljati samo po rezultatima glasovanja. U zakljucima vijea jedva je mogue naslutiti razmjere sukoba meu vlastelom 1763. i 1781., za koje se iz drugih izvora zna da su odraavali politiki i rodovski raskol. 75 Iako francuski trgovac u Dubrovniku Herculs ve 1758. spominje profrancusku i protufrancusku stranku u Dubrovniku, politiki sukob novih i starih prvi izrijekom spominje francuski konzul Le Maire u svom izvjeu od 12. veljae 1763., u kojemu je opisao tijek viemjesenog spora meu vlastelom. Vidi: Vjekoslav Jelavi, O dubrovako-franceskim odnosima u god. 1756.1776. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini 16/1904 (1906): 518, 523-525. 76 Dosad nije poznat podatak da se nazivi salamankezi i sorbonezi spominju u slubenim, dravnim, izvorima. Prvu vijest da su se plemike skupine nazivale po Salamanci i Sorboni donosi anonimni izvjestitelj Marije Terezije koji je boravio u Dalmaciji i Dubrovniku 1774. i 1775.
74 73
357
mankeke struje nad sorbonekom, glavni su razlozi to izvori sa zakanjenjem svjedoe o rodovskom rascjepu. Postupnim stvaranjem balansa izmeu suprotstavljenih skupina, koji je bio neumitan zbog neprobojnosti salamankekog kruga, poele su rasti aspiracije sorboneza, pa se tek tada krvna podjela nametnula kao problem u dubrovakoj politikoj praksi. Institucionalni ustroj Dubrovake Republike poivao je na davno utemeljenim konsenzualnim naelima staleke cjelovitosti. Odgovarao je, dakle, posve drukijem modelu politikog djelovanja, a samim time i sukobljavanja. Okosnicu institucionalne stabilnosti inio je izborni postupak utemeljen na viestoljetnoj tradiciji, koja je propisivala dvotreinsku veinu glasova pri izboru najvanijih magistrata. Uloga Senata kao tijela koje je kreiralo i najveim dijelom provodilo dravnu politiku jaala je od 15. stoljea, no uz Senat je ipak stajalo Veliko vijee s kljunim zakonodavnim i izbornim nadlenostima.77 Naime, u Senatu je bila koncentrirana najvea politika mo, koja se sustavom izborne kontrole funkcionalno uklapala u politiki ustroj zasnovan na stalekom jedinstvu. Senat je bio tijelo dvojnog sastava.78 Dio senatora birao se u Velikom vijeu uobiajenim sustavom komora (electio), dok se dio automatski popunjavao najvanijim dunosnicima (knez,
Osvrui se na razliite nazive plemikih skupina Anonim pie: I primi sono indicati dicendoli di Salamanca; gli altri i Sorbona. (Maja Novak Sambrailo, Politika Dubrovana. Starine JAZU 55 (1971): 161). Sintagmu partito dei sorbonezi Muljai je pronaao u dokumentu privatne provenijencije. Rije je o pismu Kate Bassegli (salamankezice), upuenom sinu Tomu 4. svibnja 1781. U drugom pismu od 16. lipnja 1784. ona vlastitu skupinu naziva nostro partito. Atribut salamankeki spominje se u pismu Alberta Fortisa upuenom Mihu Sorgu 23. lipnja 1785. Za neku talijansku groficu, koja dri do starine svoje plemike titule, Fortis koristi Sorgu razumljivu usporedbu tvrdei da je salamankeki raspoloena. U pismu neakinji Dei od 9. prosinca 1786. Miho Sorgo opisuje stanovitog Alvisetta Moceniga kao bogatog salamankeza. . Muljai, Salamankezi i sorbonezi u Dubrovniku.: 161, bilj. 1. 77 Nella Lonza, Izborni postupak Dubrovake Republike. Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku 38 (2000): 46, 47. 78 Senat (Consilium Rogatorum, Vijee umoljenih) je ustrojen poetkom 14. stoljea i inilo ga je 20 lanova. Tijekom stoljea broj senatora je rastao do 45, a od 1447. povean je na 51 lana. Odlukom iz 1490. Senat je brojio 61 lana. Veliko je vijee u to doba biralo senatore na godinu dana i nisu mogli biti izabrani u sljedeoj godini. To se pravilo s vremenom izmijenilo, pa su senatori esto potvrivani, ostajui na dunosti i vie godina uzastopno. (Kosto Vojnovi, O dravnom ustrojstvu republike Dubrovake. Rad JAZU 103 (1891): 54, 55). Zbog malog broja vlastele nakon potresa 1667., Senat se sastojao od 24 lana. Novim odredbama broj senatora se poveavao, 1704. na 36, 1713. na 41, da bi se od 1731. do pada Republike ponovno ustalio na 45 lanova. Liber Croceus. (ur. Branislav M. Nedeljkovi) Beograd: SANU, Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda III odelenje - knjiga XXIV, 1997: c. 334, c. 357, c. 363, c. 367.
358
malovijenici i suci). Obje vrste senatora svake je godine potvrivalo Veliko vijee, s tim da se dunosnika vrsta mijenjala, a vrsta izabrana u Vijeu ponovno se evidentirala i popunjavala. Automatizmom obnove dijela Senata i biranjem novih lanova u sluaju smrti, Veliko je vijee donekle uspijevalo odravati protonost senatorskih pozicija i obnavljanje sastava Senata. Uz visok stupanj staleke homogenosti i minimalne su izmjene u Senatu spreavale potpunu oligarhijsku petrifikaciju.79 Meutim, stvaranjem dvaju jakih blokova postojei je sustav postao neefikasan. Budui da je pripadnost koteriji postala presudna za participaciju u vlasti, postupna promjena odnosa snaga izazvala je tenju za promjenom sustava. Tu promjenu zagovarala je salamankeka struja, jer je uzmicala i vie nije bila brojano tako nadmona da u okviru starog sustava osigura dominaciju. Stoga je borba za prevlast koterija u Senatu predstavljala politiku pozadinu itavog niza korjenitih institucionalnih izmjena kojima su, od polovice 18. stoljea, regulirani izbori, funkcioniranje i ovlasti najvanijih dravnih tijela.80 Promjene odnosa snaga prvo su se manifestirale u najirem tijelu, Velikom vijeu, gdje su nadolazei sorbonezi polako irili svoju bazu (tablica 10). Stoga je prvi pokuaj salamankeza da promjenom sustava zatite svoju poziciju bio usmjeren na redefiniranje ovlasti, odnosno razvlatenje Velikog vijea kako bi se onemoguila infiltracija sorboneza u Senat. Kljunu promjenu institucionalnog okvira oznaile su izborne reforme iz 1747. i 1749. godine, kojima je uloga Velikog vijea u izboru najvanijih dunosnika formalno suena, a u praksi gotovo ukinuta. Po novim izbornim zakonima, najvaniji magistrati (knez, malovijenici i suci) birali su se iskljuivo iz redova senatora, a mjesto za novog lana stvaralo se tek ako bi netko umro ili se zaredio.81 Time je Senat, kao najvanija politika institucija, u potpunosti inkorporirao i podvrgao magistrature, koje su mu u dotadanjem sustaN. Lonza, Izborni postupak Dubrovake Republike.: 47, 48; K. Vojnovi, Sudbeni ustroj republike dubrovake.: 14-21. 80 U razdoblju od 1747. do 1801. izglasano je vie od dvadeset odluka Velikoga vijea kojima se regulira sastav, izborni postupak, kvorum i djelokrug odluivanja Senata. (Usp. Liber Croceus). Da bi se zadrao privid stanovitog tradicionalizma, izborne su se promjene isprava tumaile kao privremene da bi ostale stalnima. O povratku na stari ustroj govorilo se kad je to praktino bilo nemogue. Usp. N. Lonza, Izborni postupak Dubrovake Republike.: 46, 47. 81 Zakon iz 1747. prihvaen je veinom 60:34, a iz 1749. - 68:28. Liber Croceus: c. 382, c. 387; N. Lonza, Izborni postupak Dubrovake Republike.: 46-49.
79
359
vu predstavljale protuteu. Krug senatora, koji su se veoma sporo mijenjali, preuzeo je najvanije slube u dravi, ime su stvoreni uvjeti za senatorsku oligarhiju. Da bi se do kraja razvlastilo Veliko vijee i zaustavio prodor sorboneza u Senat, reguliran je i posljednji preostali nain izbora novih senatora: zakonom iz 1749. propisan je izbor Novog kolegija (collegio nuovo) iji su lanovi, po starosnom redu a ne putem izbora, nadomjetali umrle senatore. Komentirajui ove institucionalne izmjene, Nella Lonza je izvrsno naslutila njihovo znaenje i okarakterizirala ih tihim dravnim udarom Senata.82 Dodali bismo, tihim dravnim udarom salamankeza, jer je nesumnjivo promjene inicirala i provela salamankeka veina, koja je uspjela postii da Veliko vijee izglasa vlastito razvlatenje.
11. Oligarhija - sukob meu salamankezima

Salamankeka koterija uspjela je, dakle, na zakonit nain, prilagodbom izbornog sustava i institucija, dugotrajno osigurati veinu u Senatu, a time i prevlast u najvanijim dravnim funkcijama (tablica 11) te tako, bar za izvjesno vrijeme, neutralizirati brojano jaanje sorboneza. No, daljnje se suavanje vlasti pokazalo pogubnim za same salamankeze. Nadmo ue skupine senatora prerasla je tijekom godina u apsolutnu vlast, zapravo u oligarhiju. Veinska skupina nije uspjela ravnomjerno rasporediti utjecaj meu casatama pa je, na korist sorboneza, dolo do razdora unutar same salamankeke struje. Nezadovoljno krilo salamankeza, zanemarujui krvno naelo, koncem pedesetih godina, sve vie se politiki pribliava sorbonekoj liniji. Do otvorenog sukoba dolo je potkraj 1762. i poetkom 1763., koji je rezultirao etveromjesenom blokadom vlasti.83
82 Veliko je vijee zadralo pravo potvrivanja senatora po isteku svake godine, no ukoliko bi uskratilo potvrdu, prijedlog se mogao neprestano ponavljati, pa je Vijee praktino moralo potvrivati iste osobe. N. Lonza, Izborni postupak Dubrovake Republike.: 47, bilj. 166. 83 Kratka izvjea starije historiografije o anarhiji i sukobu meu vlastelom (Gebhardi, Engel) zasnovana su na usmenoj predaji i uglavnom su povrna. Piui o ovom sukobu, Vinko Foreti je kritiki objedinio podatke iz literature i narativnih izvora. (V. Foreti, Povijest Dubrovnika II: 239-247). Uz radove koje navodi V. Foreti, o sukobu izvjeuju: Antoine Sorgo, Fragments sur l histoire politique et littraire l ancienne republique de Raguseet sur la langue slave. Paris: Porthman, 1839:14-16; Stefano Skurla, Ragusa cenni storici. Zagabria, 1876: 22, 23; K. Vojnovi, Sudbeni ustroj republike dubrovake.: 9, 10; F. Serafino Razzi, La storia di Ragusa. Dubrovnik, 1903: 266 (kronoloki dodatak Giuseppea Gelcicha); . Muljai, O strankama u starom Dubrovniku.: 30, 31.
360
Tablica 11. Udio salamankeza i sorboneza u Velikom i Malom vijeu, Senatu, te meu knezovima i sucima po desetgoditima (1751-1807) (%)
Desetgodite
17511807.
Veliko vijee
Ukupno
Salamankezi
Malo vijee
45 i vi e
Salamankezi
Senat
Ukupno
Salamankezi
Knezovi
45 i vi e
Salamankezi
Suci
Nova vlastela
Salamankezi
18-44
Sorbonezi
Udio (%)
Sorbonezi
18-44
Sorbonezi
Udio (%)
Sorbonezi
Udio (%)
Sorbonezi
1751.1807. 1751.1760. 1761.1770. 1771.1780. 1781.1790. 1791.1800. 1801.1807.
49.79 58.64 52.70 47.55 46.35 44.00 42.75
50.21 41.36 47.30 52.45 53.65 56.00 57.25
57.51 70.59 63.38 55.70 52.05 51.85 51.85
42.49 29.41 36.62 44.30 47.95 48.15 48.15
56.77 69.32 73.01 53.99 54.35 45.82 42.33
43.23 30.68 26.99 46.01 45.65 54.19 57.67
59.32 70.83 68.64 69.17 48.33 50.00 44.58
40.68 29.17 31.36 30.83 51.67 50.00 55.42
58.57 70.00 56.82 63.83 65.91 42.86 50.00
41.43 30.00 43.18 43.18 36.17 34.09 57.14 50.00
Domai i strani pisci narativnih izvora donose sline podatke o genezi i tijeku sukoba 1762/3., pa ih, unato subjektivnim refleksijama, moemo smatrati vjerodostojnima.84 Krivica za sukob se manje ili vie izravno pripisuje vlastodrcima iz redova starih, a u rekonstrukciji dogaaja dominira prikaz bahate i korumpirane vladavine dubrovake aristokracije, koja nesposobnou i predrasudama razara stari arkadijski ustroj Republike. S druge strane, svi izvori istiu disciplinirano i razumno ponaanje gradskog puka, koji je tijekom anarhije u savrenom miru obavljao uobiajene poslove i
84 Uz izvore i literaturu koju navodi V. Foreti, posebno rad V. Jelavia, O dubrovakofranceskim odnosima: 523-525, u daljnjem tekstu oslanjamo se i na sljedea narativna vrela: M. Novak Sambrailo, Politika Dubrovana.: 159-167; Ljetopis dubrovakog kolegija (15591764). (ur. Miroslav Vanino) Vrela i prinosi 7 (1937): 156, 157 (autor toga dijela ljetopisa je dubrovaki isusovac uro Bai); Nedovreni rukopis Iva Natalija (1775-1853), Storia di Ragusa, DAD, Rukopisna ostavtina Natali RO-177 i neobjavljeni ljetopis Dubrovanina Mata Baia (1737-1813), Collezione di notizie istoriche di Ragusa. Original se uva u Knjinici Male brae, a koristili smo prijepis Luke Pavlovia u DAD, Rukopisna ostavtina don Luke Pavlovia, RO-167, br. 54-439.
361
uspjeno organizirao gradski ivot, iako su sve institucije vlasti obustavile rad. Dubrovaki ljetopisac Mato Bai podrobnije analizira uzroke koji su doveli do oligarhije. U odnosu na golemu mo Senata kao institucije, Bai naglaava moralni slom i nedoraslost vlastele, koja ni u najviem tijelu vlasti nije mogla suspregnuti ambicije, interese i mrnju i uskladiti svoje djelovanje sa starim naelom: Obliti Privatorum Publica Curate. Takvi su se odnosi u Senatu zaotravali odugovlaenjem izbora novih senatora, koji bi uslijedio tek kada bi se stvorilo vie ispranjenih mjesta. Najmonija skupina u Senatu, sluei se izbornim namjetaljkama i agitacijom, uspijevala bi izabrati svoje pouzdanike i srodnike. injenica da zbog bolesti, nemoi ili odsutnosti dijela lanova Senat gotovo nikada nije bio u punom sastavu, takoer je pogodovala uspostavi oligarhije. Nakon 1749. pri izboru u Senat nije se potivao ni dobni redoslijed lanova Novog kolegija. Neki su plemii izostavljani, a na njihova mjesta postavljani po rodovskom kriteriju drugi. Tako je, unato nezadovoljstvu veine u Velikome vijeu, oligarhijski krug senatora postajao sve vri. Na elu oligarhijske skupine starih, ija je tiranija u Senatu zapoela nakon reformi 1747.-1749., bio je Sabo Lukin Pozza (1698-1774). Glavni su mu oslonac inili sedmorica brae Sorgo, zvani Debi (Golostrani), s razgranatom rodbinom i pristaama.85 Po rijeima francuskog konzula Le Mairea, lanovi ove skupine prigrabili su svu vlast i petnaestak godina, sluei se spletkarenjem i korupcijom, odluivali o svim politikim pitanjima. Francuski konzul pripisuje im izrazito vlastohleplje, nasilnost i gramzljivost, smatrajui ih neprijateljima francuskih gospodarskih i politikih interesa. Oligarhijskoj slamankekoj skupini suprotstavila se koncem 1762. godine druga skupina salamankeza, poduprta sorbonezima. Voa nezadovoljnika bio je salamankez Mato Franov Gradi (1692-1771), a uz njega su stali salamankezi Antun Lukin Sorgo (1693-1765), Nikola Vladislavov Bona (1708-1769), Rado Ivanov Gozze (1693-1768), Nikola Ivanov Gozze (1698Silniko ponaanje Saba Pozze i brae Sorgo smatra se glavnim povodom sukoba. U vijestima o bezvlau i u literaturi zasnovanoj na predaji, Golostrana braa se ne spominju poimenice ve se, pod dojmom njihova nastupa, opisuju kao nasilniki fenomen bez individualnih osobina. Stoga evo i njihovih imena: Vladislav (1683-1770), Luka (1685-1762), Gauge (16941774), Junije (1698-1767), Mato (1703-1778), iko (1707-1789) i Ivan (1709-1796). Osmi brat Nikola (1696-1763) bio je sveenik, pa nije mogao izravno sudjelovati u politikom ivotu.
85
362
Tablica 12. Redoslijed casata po udjelu u vlasti (1751-1807)

Rang Casata a Broj f nkci a
pr o go
Bro godi a u k jima je ob aana fu unk ija

Knez M Sudac Izabrani or
uku no
2 1 20) ) 3 35 6-7 6 8 9 10 11 12 13 14 15 1 1 18 19 20 asa a o a a SA AC 0) NI OLA PAVLOV (oko 1649AR OLI A K IST FA OV NT NO (*o o . 1.74 1.63 1.63 1.51 1.46 1.30 1.26 1.21 1.11 1.09 1.02 1 9 99 93 93 86 83 74 72 69 63 62 58 7 1 8 109 93 106 88 79 65 103 65 103 80 68 55 56 . 0.88 0.86 5 50 49 6 28) 2 57 60 50 52 54 45 55 33 51 2 PET OV (1720 1783) . 42 47
681 18 21 24 23 20 28 9 19 24 39 26 26 15 14 13 16 22 15 13 21 17 9 13 11 10 11 7 12 6 12 21 20 16 15 12 9 10 3 8 2 10 22 7 12 7
251
17 7 6 12 6 12 4 3 5 6 11 7 2 1 0 3 6 3 10 8 7 2 9 6
47 57 46 51 44 38 18
A NA
BO A M HO
a M NZE KLE EN IV NO
(ok 164 -
asa a G ZZE NIK LA O V ( oko 640) a G ETA DI AT IVANO (*oko 1665-
32 28 31 30 26 33
A I AN SER FIN V (1598- 658) asa a BO A AT MA IN V (1 37- 708) ARI OV *ok 164 )
asa a SO GO ORS T asa a TU ISI
AR N F AN V (* ko 1635) LA ISL VOV (17 7) )
asa a SO GO NIK LA
asa a CE VA MARTOL CA ( oko 1600) CU O S JEP N B O * (ok 165 -
18
17 25
17

Rang Casata a
pr g
363
Bro godi a u k jima je ob a an fu unk ija
Knez M ve n Su ac Izabrani or
Broj f nkci a
ukupno
28 2 3 3 32 32 33 34 36 34 36 34 3 38 39 40 39 40 41 42 41 42 43 44 45 44 46 47 48 49 5 5 52 53 52 53 54 56 54 56 54 56 630) asa a RA NI A J NIJ JE SAB V ( asa a M NZE JER NI asa a CL SCI IVA asa a BO A A RI 772) asa a TU ISI TJ JE AN asa a ZL TA I a PO ZA-SOR O L CIJ J N IKO IN ( 735oko 640 1799 V (oko 16 oko e . 0.39 0.39 0.35 (*o o 1635) 0.35 0.35 0.33 0.33 0.30 0.26 0.23 0.21 620) . 0.02 0.02 0.00 0.00 0.00 ) . 0.53 0.51 0.51 1
39 37 36 35 30 30 29 29 29 2 25 22 22 20 20 20 19 19 17 15 13 12 11 8 1 1 0 0 0 42 48 39 62 65 35 30 28 86 46 23 22 41 32 49 36 20 31 12 50 10 13 104 5 38 4 12 63
9 9 7 5 9 8 5 7 8 6 1 4 3 5 3 4 3 5 1 11 2 8 1 4 0 0 0 0 0 6 6 8 7 4 7 7 4 4 2 3 4 4 3 2 5 3 3 3 2 2 4 2 0 0 0 0 0
5 7 1 0 0 3 2 4 4 4 1 3 1 2 0 2 5 2 2 0 1 0 3 0 0 0 0 0 0 14 15 15 11 13 12 21 12 14 9 14 12 6 9 11 1 8 2 3 2 1 1 0 0 0
a G ZZE RADO V ADI LAV V asa a G ZZE NIK LA AVLOV asa a ZA A NA ABO SER asa a G ZZE NIK LA UKI 671) asa a BO A
IKO A F AN V (* ko 625) MARKO (o o 1664-1 36)
asa a SO GO IVA asa a RE TI J NIJ J
(*o o 1 00)
asa a CE VA UNI E G BRIJ JELO asa a NATALI JAK V
AT V (* ko 1 00)
a BO ALI DAMJ JAN JAK VLJ J V ( oko NOOV (1730LA OV (*oko 1640)
IHO DO INK V ( oko 605 (1 82-1 60) *
A MATO MA INO
IVA OV (*ok 16 5)
STJ J PA OV (*oko 1620) M RIN V ( ko 1 62- 729)
asa a G ND LA KO IVANOV (*oko 1630)
salamankezi
sorbonezi - stara vlastela
sorbonezi - nova vlastela
364
Tablica 13. Redoslijed casata po desetgoditima (1751-1807)

Rang 17511807. 1 2 3-4 3-4 5 6-7 6-7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 a o o 5a AC asa a SO GO NIK LA UKI asa a RA NI A F AN asa a PO ZA LUCI (o o 1655-1 20) Casata a 17511760. 1 11-16 2 0) NI OLA PAV OV (oko 1649AR OLI A K IST FA OV NT NO (*oko 23-25 23-25 19-22 28-29 4-5 1 -16 17-18 19-22 3 33-35 28-29 36-52 36-52 3 -52 19-22 36-52 7-8 3 28) 2 1 9 1 2 28 PET OV (1720 1783) asa a G ZZE LUK NI OLI (*oko 1 35) 3 33-35 3 14-18 1 17611770. 1 12-13 3 14-18 19-23 9-10 36-37 14-18 5 6-7 24-27 2 38-51 19-23 8 32-34 2 -29 14-18 14-18 4 3 Rang u azdo lju 17711780. 1 2 9 14-15 12-13 6-8 27-28 38-41 24-26 3 4-5 12-13 6-8 11 4-5 18 19-23 10 24-26 16-17 366-8 35 16-18 - 9 - 9 14-15 7 29-33 29-33 1 17811790. 1 5-6 14 15 4 2-3 2-3 9 7 32 33 10 13 8 14 15 10 13 5-6 16 18 23 24 25 20 22 32-33 17911800. 5-8 4 5-8 2 9-10 13 1 3 9-10 18-20 30-33 5-8 16-17 38-40 30-33 12 30-33 16-17 5-8 -15 18011807. 10-14 6 10-14 5 4 18-19 1 7 3 10-14 15-17 24-26 2 10-14 27-28 18-19 - 4
SA OV (*o o 1635) )
A NA )
a GI RGI BONA M HO a M NZE KLE 719)
EN IV NO
(ok 1641-
asa a BO A I AN SER FIN V (1598- 658) asa a BO A AT MARIN V (1 37- 708) ARI OV (*ok 164 )
asa a SO GO ORS T asa a TU ISI
AR N F AN V (* ko 1635) LA ISL VOV (17 7TO IN (*ok 163 )
GO NIK LA SEG I M RK asa a BU A S KO DO asa a CE VA
IK LIN *ok 160 )
A TOL CA ( oko 1600) (ok 1654-
a PR CU O S JEP N B O *
365
Rang u azdo lju
Rang 175118 7. 2 3 31 32 33 32 33 34 34 36 34 36 37 3 39 39 40 41 42 41 42 43 44 45 44 46 47 48 49 50 51 52 53 52 53 54 56 54 56 54 56 asa a
Casata a 17511 60. 17611 1 3 3 36-52 36-52 30 6 1 1 27 36-52 (*o o 1635) 31-32 36-52 26 (173036-52 7-8 3 -52 11-16 620) 1 -18 36-52 asa a RA NI A J NIJ JE SAB V ( asa a M NZE JER NI asa a CL SCI IVA asa a BO A ARI IVA O 772) (*oko 16 5) 33-35 36-52 36-52 36-52 2 38-51 36-37 3 -51 38-51 38-51 28-29 2 1 24-27 32-34 30 38-51 19-23 38-51 38-51 38-51 38-51 38-51 38-51 38-51
17711 80. 1942-50 19-23 29-32 42-50 24-26 42-50 33-34 29-32 42-50 19-23 42-50 38-41 36-37 33-34 42-50 42-50 38-41 42-50 42-50
178117 0.
179118 0.
18011807. 3 -
- 3 29 20 22 20 22 26 28 19 36 44 36 44 30 31 26 28 36-44 36 44 26 28 36 44 36-44 11 21-23 25 24 21-23 36-37 21-23 18-20 18- 0 38-40 26-29 38-40 41
27-28 24-26 15-17 29-33 22-23 24-26 29-33 8-9 22-23 -
asa a BO DA I VL HO MIHOV *ok 1635) a G ZZE PAV O VLAD SLA OV *oko ZA-SOR O L CIJ J N 813) asa a G ZZE RADO V ADI LAV V ( oko 640) asa a G ZZE NIK LA AV OV ( 727 1799) asa a ZA A NA ABO SER FIN V ( oko 620) (o o 16 e IKO IN ( 735-
a G ZZE NIK LA UKI asa a A
IKO A F AN V (*oko 625) M RKO (o o 1664-1 36)
asa a SO GO IVA asa a RE TI J NIJ J
(*o o 1 00)
asa a CE VA UNI E G BRIJ JELO asa a NATALI JAK V
AT V (* ko 1 00)
a BO ALI DAMJ JAN JAK VLJ J V ( oko a G ETA DI- ON OL FR NOUG STI M TO 8) a GI RGI BOND asa a TU ISI TJ JE AN asa a ZL TA I A RS MIHO
LA OV (*oko 1640) INK V ( oko 1605 (1 * 60)
IHO DO
ATO MA INO
STJ J PA OV (*oko 1620) M RIN V ( ko 1 62- 729)
asa a G ND LA KO IVANOV (*o o 16 0)
salamankezi
sorbonezi - stara vlastela
sorbonezi - nova vlastela
366
1773), Frano Sabov Ragnina (1714-1791) i do svoje smrti Marin Orsatov Sorgo (1692-1761), te sorbonez Mato Franov Ghetaldi (1705-1776).86 Iako je meu nezadovoljnicima bilo predstavnika obiju koterija, glavnu su rije vodili senatori i dunosnici iz redova salamankeza koji nisu pripadali uem oligarhijskom krugu Golostranih. Kako istie Bai, voe nezadovoljnika, kojima nije odgovaralo potpuno zatvaranje Senata i diktatura manjine, slagali su se samo u jednome: sruiti prevlast sedmero brae. Sorbonezi su bili bez izravnog utjecaja u Senatu i veinom su se prikljuili nezadovoljnicima no, kako pie anonimni autor austrijskog izvjea, i mali dio sorboneza preutno je podravao oligarhiju u nadi da e se oportunizmom pribliiti senatorijatu. Ta je nekolicina nazvana sorbonekim izdajicama.87 Tenja za preraspodjelom vlasti i ovaj je put dovela do zahtjeva za izbornim i institucionalnim promjenama. Na sjednici Senata 9. studenoga 1762. Mato Franov Gradi izloio je zahtjeve nezadovoljnika: odstupanje etvorice Sorga, kojima bi ostao senatorski naslov ali bi izgubili pravo glasa, uvoenje drijebanja pri izboru magistrata da bi se izbjeglo podmiivanje i potivanje dobnog kriterija pri izboru novih senatora. Iako je veina vlastele podupirala ove zahtjeve, vlastodrci u Senatu su ih odbacili. Do glasovanja nije ni dolo, uslijedio je prekid sjednice, a sukob je eskalirao i tijekom iduih dana prenio se na gradske ulice. Veliko vijee nije se sastalo u studenome i nije potvrdilo magistrate za iduu godinu, pa je zaprijetio prekid kontinuiteta vlasti. Poslije ponovnog obrauna na Silvestrovo 1762., dolo je do privremenog dogovora o izboru kneza i o radu Malog vijea tijekom sijenja. Daljnji neuspjeni pregovori trajali su itav idui mjesec. Vlastodrci nisu prezali od podmiivanja neodlunih, a nezadovoljnici su bili spremni da svoje ciljeve ostvare i orujem. Do kraja sijenja 1763. sporazum nije postignut, neprijateljstvo se sve vie rasplamsavalo, a dravne slube bile su paralizirane. Nakon prijetnje nezadovoljnika da e sami izabrati magistrate, dolo je do kompromisa, pa se Veliko vijee sastalo 28. veljae 1763. godiSvom dopisu iz 1758. Le Maire prilae izvjee Paula Herculsa o politikim sukobima u Gradu. Herculs pie o protufrancuski orijentiranim salamankekim vlastodrcima u Senatu, kojima se suprotstavlja profrancuska skupina sastavljena od vlastele iz obje koterije. Kao glavne lanove te skupine on navodi Marina i Antuna Sorga, Rafa i Nikolu Gozzea, Mata Ghetaldija i Nikolu Bonu. V. Jelavi, O dubrovako-franceskim odnosima: 518. 87 M. Novak Sambrailo, Politika Dubrovana.: 162. Anonimni autor vjerojatno je boravio u Dubrovniku 1775. On prvi spominje nazive Salamanchi i Sorboni te ih, uz izraze stari i novi, koristi i kada opisuje dogaaje iz 1762/3., potvrujui time njihovu istoznanost.
86
367
ne.88 Tijekom nekoliko sljedeih sjednica izabrani su novi senatori, a usvojeni su i prijedlozi novih uredbi o izbornom sustavu i radu Velikog vijea i Senata, koje su sastavila trojica posebno izabranih senatora. Novim su uredbama od 5. oujka 1763. uglavnom ispunjeni zahtjevi nezadovoljnika. Pravo glasa u Senatu mogla su imati samo tri lana iste grane nekog roda, a ukoliko se traila apsolutna veina (strettura), samo dvojica. Da bi se onemoguile zloupotrebe i opstruiranje prilikom izbora, novim je izbornim postupkom za veinu dunosti uveden drijeb (sortizione) i kombinacija drijeba i izbora, a radi efikasnosti izbora, u pojedinim je sluajevima odreeno i smanjivanje kvoruma u Velikom vijeu. Zbog iste je svrhe pravo autentinog tumaenja ovog zakona pripisano iskljuivo Senatu, ime je zanemarena dotadanja nadlenost uvara pravde (providnika).89 Analiza redoslijeda casata po udjelu u najvanijim funkcijama (senatori, knezovi, malovijenici i suci) prije i nakon dogaaja iz 1762/3. potvruje da je to zapravo bio sukob najjaih salamankekih casata (tablice 12 i 13) .
12. Kompromis meu salamankezima - progon sorboneza

Sukob do kojega je dovela oligarhija brae Sorgo i Saba Pozze prevladan je novom reformom i politikim kompromisom. No, problem stalekog raskola i njegov pogubni utjecaj na sustav vlasti u Republici nije se mogao razrijeiti palijativnim mjerama.90 Iako je drijebanje donekle onemogua88 Prema pisanju Mata Baia, vodeu ulogu u smirivanju sukoba imao je Mato Lucijan Pozza, osoba razborita i blaga karaktera, koji je pokuao utjecati na vou vlastodraca i svoga roaka Saba Lukinog Pozzu, te na svoga ujaka Antuna Lukinog Sorga koji je, pak, bio pod jakim utjecajem svoga zeta Frana Sabovog Ragnine, estokog neprijatelja sedmorice Sorga. U tim se nastojanjima Pozzi pridruio njegov roak, takoer salamankez, Nikola Vladislavov Bona, vrstan pravnik koji je pokuao formulirati kompromisni zakonski prijedlog. Bona je uspio nagovoriti brau Sorgo da prihvate ponueno rjeenje, a pomirbu su ubrzale i vijest o irenju kuge i okupljanju trupa bosanskog pae. 89 Liber Croceus, c. 396. Iskljuivo drijebom birani su najvaniji dunosnici malovijenici, suci i uvari pravde. Kao izvor sukoba ukinut je Novi kolegij (collegio nuovo), umjesto kojega je uvedeno slino tijelo Dopunski kolegij (Giunta del collegio) od 43 lana, koji su trebali popunjavati slobodna mjesta u Senatu po dobnom redu. 90 U zakljunom dijelu poglavlja o bezvlau 1762/3. Mato Bai kritiki konstatira da su aristokratski ustroj unitila sama vlastela, te da izostavlja daljnju raspravu o tome. Tek smatra da bi se svi stalei u dravi trebali okupiti radi obnove prijanjeg oblika vlasti ili nekog drugog ustroja za koji bi se opredijelili.
368
valo izborne manipulacije, Senat je i dalje ostao zatvoreno tijelo, a malovijenici, suci i knezovi i dalje su se birali samo iz senatskog kruga. Kompromis iz 1763. ponovno je stvorio uvjete da se razvrgne privremena koalicija dijela salamankeza sa sorbonezima, ime je zapoela nova faza sukoba koterija. To potvruju vijesti francuskog konzula Prvosta iz 1770. godine. Za njegova izbivanja u prvoj polovici godine dolo je do novog sukoba. Tada su, zbog prijetnji i pritisaka ojaalih salamankeza, mnogi mladi sorbonezi napustili Grad i odselili u Italiju, Anconu i na otok Korulu. Broj lanova Velikog vijea smanjio se za etvrtinu. Salamankezi su tajili pravi uzrok sorbonekog egzodusa, opravdavajui njihov bijeg odlaskom na studije. Prema konzulovim rijeima, puk im nije vjerovao i bio je zabrinut za budunost drave.91 Godine 1774., jedini put u drugoj polovici 18. stoljea, svih dvanaest knezova potjecalo je iz salamankekog kruga. Anonimni izvjestitelj Marije Terezije biljei da je nakon smrti Mata Franovog Gradija (1692-1771) utjecaj salamankeza oslabio. Nije bilo jake osobe koja bi ga naslijedila, iako su mnogi za politikog vou prieljkivali mladog i talentiranog Miha Antunovog Sorga (1739-1796). Pristae nekadanje oligarhije u tom su razdoblju ponovno preuzele primat, no zbog biolokog pada, unutranjih trzavica i siromaenja, utjecaj salamankeza sve je vie slabio.92 Salamankeka nadmo ipak se odrala i tijekom posljednjeg ozbiljnijeg sukoba 1781., kada su se ponovili ulini neredi. Sorbonezi su precijenili vlastite snage i zbog nesloge su bili poraeni. Salamankeka veina u Senatu je provela istragu i veinom 19:10 otro kaznila izgrednike iz sorbonekih redova: Brnju Vlahovog Cabogu (1739-1814) jednogodinjim progonstvom i dvogodinjim gubitkom vlasteoskih prava, Mara Matovog Zamagnu (1737-1808) estomjesenim gubitkom vlasteoskih prava, te Frana-Augustina Matovog Ghetaldija-Gondolu (1743-1798) dvomjesenim, a Diva Vlahovog Cabogu (1743-1826) jednomjesenim gubitkom vlasteoskih prava. Franu-Jeru Marovom Boni (1729-1802) tri je godine uskraeno obavljanje asti, a deset mu je godina zabranjen izbor u Senat. Salamankez Mato Nikolin Pozza (1727-1802) osloboen je svake krivnje. Prema pisanju Kate Bassegli glavnu je rije meu salamankezima tom prilikom imao ekstravagantni Sekondo urov Bucchia (1756-1807), koji je razjurio sorboneze tako da se jedan od njihovih voa, Miho-Filip Lukin Bona (1757-1825), za91 92
V. Jelavi, O dubrovako-franceskim odnosima: 543. M. Novak Sambrailo, Politika Dubrovana.: 165.
369
tvorio u svoj gruki ljetnikovac s tjelohraniteljima, bojei se batina.93
13. Raspad koterija

Vijesti o raskolu dubrovake vlastele, koji je bio proet anakronom politikom krvne podjele, kolale su Europom izazivajui podsmijeh u prosvjetiteljskim krugovima. Hoe li da ti priam o sadanjem svijetu i da ponem od kinekog cara pa sve do stranaka koje kidiu u Dubrovniku?, napisao je u Dijalogu Voltaire (u prijevodu Ivana Stojanovia).94 No, pogled izvana nije mirio suprotstavljene strane. Nakon Pirove pobjede salamankeza njihova hegemonija ubrzano slabi, o emu svjedoe prvi izbori agregiranog plemstva na vodea mjesta: godine 1783. izabran je za senatora Andrija Ivan-Petrov Pauli (1697-1783), a 1786. za kneza, te 1787. i za malovijenika Miho Ivan-Petrov Pauli (1716-1792).95 Slabljenje salamankeza uslijedilo je bez posebnog sorbonekog pritiska. Naime, godine 1783. proulo se za veze brae Luke (1734-1789) i Miha Sorga (1739-1796) s habsburkim dvorom. Izgleda da su braa nastojala uz pomo Austrije, kojoj su obeali ustupke, ojaati politiku poziciju u Gradu. Oko sebe su okupili manju skupinu vlastele s ciljem da na temelju prosvjetiteljskih ideja izvre stanovite politike reforme. Pritom su raunali i na potporu sorboneza. Ivo Natali je njihovu politiku okarakterizirao kao pokuaj uvoenja tiranije, no sudbina Luke Sorga i kasnije djelovanje njegova brata Miha demantiraju preotru Natalijevu ocjenu.96 Pokuaj brae Sorgo naiao
S. Razzi, La storia di Ragusa: 268; . Muljai, O strankama u starom Dubrovniku.: 33, 34. Ivan Stojanovi, Povijest Dubrovake Republike. Dubrovnik, 1903: 190; O prosvjetiteljskoj percepciji dubrovake vlasti vidi takoer: arko Muljai, Tko je dubrovaki Montesquieu?. Zbornik radova Filozofskog fakulteta Zagreb 3 (1955): 183-191. 95 Specchio, 18. st. f. 207v, 42. 96 Vjerojatnije je da su se braa Sorgo sa svojim istomiljenicima zalagali za umjerene prosvjetiteljske reforme i patriotizam koji je podrazumijevao odbacivanje rodovskih kriterija kada je rije o javnim poslovima. Svjetonazor brae Sorgo bio je obiljeen prosvjetiteljskim idejama i nastojanjima, no podaci o njihovu politikom djelovanju u tom smjeru su oskudni. Ni u dnevnikim zapisima, koje Luka Sorgo vodio tijekom boravka u Beu 1780/1. (DAD, Memoriae, sv. 145), ne oituju se njegovi posebni politiki ciljevi, osim uobiajene diplomatske prakse u cilju zatitite dubrovakih interesa. Neuspjela politika afirmacija zacijelo je utjecala na povlaenje i tragian kraj Luke Sorga. Godine 1785. Miho Sorgo je otputovao u Italiju. Po povratku u Dubrovnik posvetio se iskljuivo knjievnom i kulturnom radu. Usp. . Muljai, O strankama u starom Dubrovniku.: 32; arko Muljai, Dva priloga povijesti dubrovakih akademija. Radovi Instituta JAZU u Zadru 4-5 (1959): 319-340.
94 93
370
je na snaan otpor i okonan je neuspjehom. Daljnje politiko raslojavanje salamankeza bilo je neizbjeno. Pristae brae Sorgo, okupljeni oko uenog Toma Basseglija i Dona Restija, sve su se vie pribliavali sorbonezima, zanemarujui krvni kriterij.97 Nova politika realnost, obiljeena utjecajem prosvjetiteljstva, sukobom velesila na Sredozemlju i revolucionarnim gibanjima u Francuskoj, odrazila se i na politike prilike u Dubrovniku. Meu vlastelom se javljaju novi oblici politikog koaliranja, pa krvni kriterij pomalo gubi znaaj matrice politikog sukoba, iako krvna podjela u biolokom smislu ostaje relevantna sve do pada Republike. Afera s braom Sorgo koincidirala je s novim izbornim i institucionalnim promjenama poetkom 1783. Oslabljeni salamankezi potaknuli su novu izbornu reformu, koja je predstavljala pokuaj obnove starog sustava izbora putem komora za sve magistrate.98 drijeb je naputen u cilju povratka drave prvotnom redu, a izborne su ovlasti vraene Velikom vijeu. Ukinut je i Dopunski kolegij (giunta), a novi su se senatori birali na stari nain. Meutim, stari izborni postupak nije mogao oiviti nekadanju institucionalnu stabilnost i politiko jedinstvo. Zbog stalekog rascjepa i mnogobrojnih struja u samim koterijama, Senat je i dalje ostao zatvoreno tijelo. Nekadanje naelo dvojnog izbora senatora, koje je podrazumijevalo vei broj kandidata i bru izmjenu lanstva, nije obnovljeno. U praksi je, naime, postalo svejedno popunjavaju li se najvanije funkcije drijebom ili izborom, jer je broj vlastele koja je zadovoljavala dobni cenzus za ulazak u Senat, a time i za obnaanje najvanijih funkcija, pao ispod potrebnog broja (tablica 10). Iako su sorbonezi ve polovicom sedamdesetih godina 18. st. stekli brojanu nadmo, koju su u devedesetima uvrstili, trend demografskog pada zahvatio je itav vlasteoski stale. To je znatno ublailo stari antagonizam koterija. Izborni postupak iz 1783. ubrzo je naputen, a zakonom iz 1791. ponovno je uveden drijeb, tj. mjeoviti sustav drijeba i izbora za sve dunosti. Bila je to posljednja u nizu uestalih izbornih reformi kojima se na institucionalnom planu, s malim uspjehom, nastojalo regulirati odnose snaga meu vlastelom. drijeb je osiguravao sada manjinskim salamankezima da
Korespondencija Sorgova sinovca Toma Basseglija s majkom Katom potvruje rascjep meu oslabljenim salamankezima poetkom devedesetih godina. Tomova enidba sa strankinjom 1786. i objede u vezi njegova diplomatskog angamana kod Leopolda II. udaljili su Basseglije od ekstremnih salamankeza. . Muljai, O strankama u starom Dubrovniku.:36-38. 98 Liber Croceus, c. 425. I ovaj je put potvreno iskljuivo pravo Senata na tumaenje uredbe.
97
371
se odre na nekim dunostima. Za potvrdu aktualnih senatora bila je propisana samo treina glasova velevijenika, a novi senatori birani su iskljuivo po dobnom redu, za to je bila dovoljna samo etvrtina velevijenikih glasova. Posljednja odredba bila je nuna zbog biolokog sloma vladajueg stalea.99 Potvreno je iskljuivo pravo Senata na tumaenje ove uredbe.100 Broj aktivnih velevijenika stalno se smanjivao i pao je ispod propisanog broja od 45 senatora, pa su izbori, imajui u vidu dobni cenzus, postali puka formalnost. Veliko vijee postalo je i u izbornom smislu gotovo nepotrebno tijelo. U tim je okolnostima uslijedilo poputanje rodovsko-politike borbe za prevlast u Senatu, koja je tijekom posljednjih petnaestak godina Republike gotovo utihnula. Nadomjetali su je novi oblici koaliranja koji su, kao i u doba geneze raskola, bili povezani s vanjskopolitikom orijentacijom pojedinih skupina vlastele prema europskim silama. Iako je stara krvna podjela jo bila na snazi, dinamini su procesi u Europi, praeni postrevolucionarnim ratovima i Napoleonovim osvajanjima, snano utjecali na oblikovanje novih politikih grupacija meu dubrovakim patricijatom. Tako se potkraj 18. st. javlja frankofilska, austrofilska i rusofilska struja. Uz te, uvjetno reeno vanjskopolitike skupine, koje su u biljeci Mata Pozze s poetka 19. st. oznaene zajednikim nazivom Monarchici, nabrajaju se i lanovi preostalih politikih grupacija koje on naziva Marittimi i Oligarchici.101 Rije je o novom politikom rasporedu meu vlastelom, koji je sve vie odraavao njihovu poziciju u uznapredovalom ekonomskom raslojavanju.102 U svakoj od skupina pomijeani su pripadnici salamankeza i sorboneza, to potvruje da je rodovska podjela izgubila politiko znaenje. Skupini koju Pozza naziva Monarchici teko se moe pripisati specifini ideoloki sadraj, te ga samo uvjetno moemo dovesti u vezu s reimima drava iji se simpatizeri spominju. Budui da ih je Pozza svrstao u zajedniku grupaciju pristaa razliitih monarhija, vjerojatno je kod navedene vlastele bila rije samo o
Tvrdokorna endogamija dubrovake vlastele odrala se unato krizi. Dana 17. lipnja 1791. izglasan je u Velikom vijeu zakon kojim je doputena vjeridba i enidba roaka u prvom koljenu uz dispenzu sv. Stolice. Liber Croceus, c. 441. 100 Liber Croceus, c. 440. 101 Vid V. Vukasovi, Biljeke o strankama u Dubrovniku poetkom XIX. vijeka. Sr VII/ 1-5 (1908): 108-110. 102 Usp. Stjepan osi, Dubrovnik nakon pada Republike. Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU, 1999: 18, 19.
99
372
naelnoj tradicionalnoj tenji da se vanjskopolitika pozicija Republike ojaa osloncem na neku od velesila. Drugim dvjema skupinama mogu se pretpostaviti stanovite ideoloke pozicije. Marittimi vjerojatno predstavljaju poslovno orijentiranu, ekonomski liberalniju vlastelu koja je ulagala u brodarstvo. Ta je skupina teila usklaivanju dravnog ustroja s vlastitim gospodarskim probitkom. Zahvaljujui brodarskoj konjunkturi u kasnom 18. st., meu vlastelom je rastao broj karatista, tj. vlasnika i suvlasnika brodova i tereta. Utjecaj Marittima time je sve vie jaao, a interesi su ih sve vie povezivali s graanima kao pretenim vlasnicima brodova i pokretaima pomorskog gospodarstva. Opravdano je pretpostaviti da su, gradei svoju poziciju u dravnim tijelima, Marittimi promicali i graanske interese. S obzirom da je veina prihoda Republike pritjecala od pomorstva, uz graanski sloj poeo se vezivati i dio osiromaenih plemia kojima su dravne slube predstavljale vani izvor zarade. Skupina nazvana Oligarhici vjerojatno se sastojala od predstavnika konzervativne zemljovlasnike aristokracije koja se opirala nunim reformama okotalog stalekog ustroja. Ekonomski inferiorni, ovi su entratisti ponajvie ustrajali na jaanju feudalnih zemljinih prava, a da uspore drutvene promjene, podravali su merkantilistike zakone i druge ograniavajue uredbe iz oblasti pomorstva i trgovine. U toj skupini nalazimo i sedam sorboneza, to jo jednom potvruje da njihovi socijalni nazori nisu bili differentia specifica u odnosu na salamankeze (tablica 14). U trenutku kada su sorbonezi konano doli u priliku dominirati, uslijedio je raspad koterija. Salamankezi su kroz cijelo 18. stoljee uspjeli neutralizirati sorboneze i razbiti njihovo politiko jedinstvo. Dok su bili izrazito brojano nadmoni, vladali su snagom glasova. Kada su poeli gubiti brojanu prevlast, promjenama izbornog sustava osigurali su kontinuitet svoga vladanja. Paradoksalni ishod sukoba salamankeza i sorboneza potvrdio je injenicu o unutarstalekoj homogenosti i zajednitvu kao temeljnim naelima opstanka patricijata. Iscrpljivanje u stoljetnoj borbi za odravanje prevlasti nad sorbonezima unitilo je i same salamankeze. Kada vie ni institucionalnim mjerama nisu mogli osigurati prevlast, sorbonezi nisu imali snagu to iskoristiti. Salamankeka veina odrala se samo zato, kazat e suvremenica salamankezica Kata Bassegli, to u protivnoj stranci ima vie budala nego u prvoj.103 Dvije onemoale vlasteoske koterije umorno su zakoraile u 19.
103
. Muljai, O strankama u starom Dubrovniku.: 36.
373
Tablica 14. Nove politike struje meu dubrovakom vlastelom uoi pada Dubrovake Republike
Rod "Zavjerenika " struja Ukupno BASSEGLI BENESSA Luka Marina Lukinog 13 Senator "uvari poretka" 12 Marko Tomin Kristo Jakobov Vladislav Marinov Jeronim Junijev BONA Stjepan Nikolin Toma Junijev imun Lukin Junije Marinov Miho Marinov BONDA BUCCHIA CABOGA Frano Serafinov CERVA i ko Jeronimov GIORGI i ko Ivanov Dominik Ivanov Jeronim Franov GONDOLA Toma Ivanov Frano Ivanov Sekundo Benediktov Pavao Marinkov Luka Marinov GHETALDI Jeronim Vitov Ivan Savinov GOZZE Marin Vitov uro Marinov Marin Radov Nikola Radov GRADI Frano urov Nikola Stjepanov Mato Junijev Dragoje Lukin Nikola Lukin Mato Ivanov Jeronim Ivanov "Siva" zona 29 Ivan Andrijin
Izvor: Vid Vuleti-Vukasovi, Biljeke o strankama u Dubrovniku poetkom XIX. vijeka. Sr 7/1-5 (1908): 108-110; Lujo Vojnovi, Pad Dubrovnika. Knjiga druga (1807.-1815.). Zagreb: vlastita naklada, 1908: 15-418.
374
stoljee i nakon svega nekoliko godina, zajedno s dravom, nestale s politike scene. Raspad koterija odrazio se, dakako, i na biolokom planu. Padom Dubrovake Republike, preostali salamankezi i sorbonezi ene se i meusobno, a ponajvie izvan vlasteoskog kruga, birajui partnere meu stranim plemikim i domaim pukim rodovima. Godine 1894. umro je posljednji istokrvni vlastelin, koji je zadovoljavao sve kriterije za pripadnost dubrovakom patricijatu, Nikola (Nika) Matov Gradi (1825-1894).104
14. Vlasteoski patriotizam - zadnji preitak stalekog jedinstva

Graanske ideje prosvjetiteljsko-racionalistike obnove nisu stigle potresti drutveni i upravljaki model Dubrovake Republike, koji je do zadnjega dana ostao u vrstim okvirima Starog poretka. Meutim, dugotrajni je raskol vlastele u potpunosti naruio obrazac vlasti, te je generirao sporost u donoenju odluka i neodlunost u njihovu izvravanju. Uz Napoleonovu vojnu silu, to je bio najvaniji uzrok propasti Republike. Unato tome to je u posljednjim desetljeima samostalnosti staleka dezintegracija vlastele u sve raznorodnijim podvajanjima doivjela vrhunac, meu dubrovakim patricijatom se odrao stari i svima zajedniki republikanski patriotizam. Naime, nijedna rodovsko-politika i interesna grupacija vlastele o kojima je bilo rijei nije imala cilj dokinuti samostalnost ili izravno podrvrgnuti Republiku nekoj stranoj sili. Do sukoba meu vlastelom uglavnom je dolazilo zbog rodovskih i osobnih interesa, koji su najee bili povezani s meunarodnopolitikim procjenama o tome koja e od jakih drava posluiti kao sigurniji oslonac Republici. Ideoloke razlike, koje su povremeno izbijale, predstavljale su refleks vanjskih politikih procesa. Tenje pojedinih pripadnika vlastele za unutarnjim politikim i drutvenim promjenama, najee pod utjecajem prosvjetiteljskih ideja, svodile su se iskljuivo na prijedloge postupnih reformi i blagih zaokreta u sklopu postojeeg sustava. Kao to se pokazalo u sluajevima brae Sorgo i Toma Basseglija, ti su pokuaji zapeli u mrei rodovsko-politikih sukoba.105 Koterijski obrazac vlasteoskog
Milan Reetar, Posljednji dubrovaki vlastelin. Dubrovaki list II/25 (1925): 1, 2. Usp. Ivo Banac, Tomo Baselji i pitanje dubrovakih Franeza. u: Dubrovaka Republika i Francuska revolucija (ur. Miljenko Foreti), Dubrovnik: Matica hrvatska (1996): 61-70.
105
104
375
raskola uspio je potpuno proeti staru institucionalnu nadgradnju Republike i svojom je dihotomijom praktino paralizirati. Stanje raskola u politikoj je praksi steklo legalitet na temelju kojega je blokiralo svaku inicijativu usmjerenu na postizanje stalekog jedinstva i na novu raspodjelu moi. Vanjska se politika takoer lomila na stalekoj razjedinjenosti. Velika zavjera zapoela je dotad najznaajnijim pokuajem korjenite vanjskopolitike promjene. No, epilog je bio unutarstaleki rodovski sukob, koji je politiki sadraj Zavjere potisnuo u drugi plan. Politika raskola preputala je mjesto minimalnom konsenzusu samo u razdobljima izrazite opasnosti za opstanak drave. Kao zajednika odrednica identiteta vlastele preostao je, dakle, samo dubrovaki patriotizam. Njegov je sadraj bio bitno razliit od zaviajnog domoljublja koje je njegovao dio puka i seljatva. Patriotizam vlastele temeljio se na identifikaciji sa stalekom skupnovladom, s Republikom koja je jamila identitet vlastele. U obliku svijesti o dravnoj tradiciji taj se vlasteoski patriotizam odrao i u doba politikog beznaa, koje je nastupilo nakon francuskog zauzea i tijekom prvih godina austrijske vlasti. Neovisno o rodovskoj i politikoj pripadnosti, vei dio vlastele bio je tada spreman podnijeti rtvu za obnovu drave. Pokuaji staleke konsolidacije oivjeli su s ustankom protiv Francuza, koji je zapoeo potkraj 1813. i u kojem su, pod zapovjednitvom brae Natali i Bona, te Vlaha Caboge, sudjelovali brojni seljaci i graani. No, kako svjedoi sam Ivo Natali, vlastela su razmiljala iskljuivo o restauraciji prijanjeg sustava, ne spominjui politike reforme kojima bi bio cilj i ublaavanje stalekih razlika.106 Zakratko oivljeni patriotizam ostao je samo staleka kategorija, duhovni preitak davno izgubljene politike harmonije i posljednje virtualno uporite identiteta vlastele nakon gubitka drave.
15. Zakljuak
Budui da je rije o viestoljetnom veoma sloenom procesu, ovim radom ni izbliza nismo odgovorili na sva pitanja vezana za raskol dubrovakog patricijata. To i nije bila svrha ovog lanka. Cilj nam je bio definirati problem, sondirati kljune prijelomnice i na temelju toga rekonstruirati os106
S. osi, Dubrovnik nakon pada Republike: 99-116.
376
novni tijek procesa. Daljnja istraivanja pribliit e nas cjelovitijoj spoznaji. Prvenstveno valja precizno utvrditi rodovsko-genealoke odnose dubrovake vlastele od kraja 16. st. do razdoblja agregacije i usporediti ih s udjelom pojedinih rodova i casata u najvanijim institucijama vlasti. U kontekstu raskola potrebno je dodatno rasvijetliti neke odluke vijea Republike, posebice u prvoj polovici 17. st., kao i kljune dogaaje vezane za postpotresnu krizu. Preostalo je da se protumai podrijetlo i simbolino znaenje samih naziva salamankezi i sorbonezi te dodatno analizira njihove promjenljive politike i svjetonazorske karakteristike tijekom stopedeset godina. Takoer, u ovom radu nije tematizirano djelovanje isusovaca koji su, po svemu sudei, imali stanovitu ulogu u rascjepu dubrovake vlastele. Vrijedilo bi i potanko ralaniti politiko djelovanje nekih istaknutijih plemia iz obaju tabora itd. U svakom sluaju, rezultati ovog rada biti e dopunjeni, a moda i djelomino opovrgnuti naim daljnjim istraivanjima. Zasad ih moemo sumirati: Povijest patricijata, a time i itavog dravnog ustroja Dubrovake Republike, bila je zadana viestoljetnim, zakonom odreenim stalekim politikim ustrojem. Genealoki raster i unutarstaleka politika previranja predstavljaju dvije interaktivne sastavnice u tom okviru. Tijekom prvih stoljea staleka homogenost temeljila se na konsenzualnom naelu ugraenom u zakone i institucije Republike. To je naelo skreno tijekom stalekog raskola, koji se razvio u sukob rodovskih koterija i vodio postupnoj promjeni politike paradigme. Proces raskola zapoeo je stavom prema urotnicima u Velikoj zavjeri 1611/2. godine. Prognani nakon ljubavne afere, Jakov Giorgi i Jakov Resti ukljuuju se u protuosmanske planove savojskog vojvode Karla Emanuela I., pokuavajui u njihovo provoenje uplesti i Dubrovaku Republiku. Nakon uhienja poetkom rujna 1612., zaprijetila im je smrtna kazna. Presuda, meutim, izaziva podjelu meu vlastelom. Roaci urotnika uspijevaju izviti obrat. Umjesto smrtne presude, osueni protuosmanski orijentirani zavjerenici odnose politiku pobjedu nad pragmatinom strujom uvara Republike. Kazna im je prvo ublaena, a potom im je omoguen bijeg. Uslijedio je veliki razdor izmeu rodbine osuenika i njihovih tuitelja. Osuenici postaju junaci, a tuitelji krvnici. Veina neutralnih postupno se priklanja junacima. Oko jezgre glavnih zavjerenika oblikuje se snana rodovsko-politika struja, koja se do kraja definirala nakon agregacije novog plemstva (tzv. sala-
377
mankezi). Ona je tijekom sljedeih stopedeset godina dominirala nad poraenom strujom (tzv. sorbonezi), kojoj se nakon agregacije prikljuilo i obezvrijeeno novo plemstvo. Dvije zatvorene skupine ne mijeaju se meusobno tijekom cijelog 18. stoljea. Njihovom bespotednom borbom za politiku prevlast mijenja se i dotadanji model vladanja. Ravnotea unutarstalekih politikih interesa do raskola je bila utemeljena na stabilnom izbornom postupku i konsenzusu u najvanijim tijelima vlasti, no od polovice 18. st. stari institucionalni model nije vie odgovarao politikoj realnosti unutarstalekog raskola. Dominantna salamankeka skupina u novim okolnostima vlada nad inferiornom sorbonekom grupacijom, ali je zbog tvrdog stava o istoj krvi osuena na postupno odumiranje. Svaki mjeoviti brak poveava broj sorboneza, a smanjuje broj salamankeza. Sedamdesetih godina 18. stoljea sorbonezi postaju brojnija skupina. No, kroz cijelo 18. stoljee salamankezi uspijevaju neutralizirati sorboneze i razbijati njihovu politiku homogenost. Dok su izrazito brojano nadmoni, vladaju snagom glasova. Kada su poeli gubiti brojanu prevlast, promjenama izbornog sustava osiguravaju kontinuitet svoje nadmoi. Iscrpljivanje u stoljetnoj borbi za odravanje prevlasti nad sorbonezima unitilo je i samu salamankeku skupinu. Kad ona vie ni institucionalnim mjerama nije mogla osigurati prevlast, sorbonezi nisu imali snage to iskoristiti. Dvije onemoale vlasteoske koterije zakorauju u 19. stoljee i nakon svega nekoliko godina, zajedno s dravom, nestaju s politike scene.
378
THE FACTIONS WITHIN THE RAGUSAN PATRICIATE (17th-18th CENTURY) STJEPAN OSI I NENAD VEKARI
Summary The history of the Ragusan patriciate and with it the entire institutional system of the Republic of Dubrovnik were marked by a centuries-old, legally established class structure of society. Genealogical network and internal political ferment were the two main factors that determined this social framework. Underlying class identity was the principle of consensus, incorporated into the laws and institutions of the Republic. This principle, however, melted away with increasing rivalries between the noble families, leading subsequently to a serious conflict between patrician factions and a change in the political pattern. The roots of the conflict could be sought in the stirring events of 1611/12, often referred to as the Great Conspiracy. An alleged love affair apparently led to the banishment of the two Ragusan patriciansJakov Giorgi and Jakov Resti. Once in exile, they collaborated with Charles Emmanuel I, duke of Savoy, against the Ottomans, in an attempt to involve the Republic of Dubrovnik as well. They were arrested shortly afterwards and in the early September of 1612 Dubrovnik authorities condemned them to death. Their sentence, however, caused quite a stir among the Ragusan patricians. What followed was a theatrical display of agnatic solidarity. Thanks to the support from their kin, the formerly accused counter-Ottoman oriented conspirators won a political victory over the pragmatic faction of the Republican loyalists. Not only was their punishment mitigated but the conspirators were encouraged to escape. This incident polarized the nobility, giving way to a rift between the conspirators kin and the prosecutors, who eventually exchanged roles: The traitors were acclaimed heroes and the prosecutors labeled as hangmen. Many patricians, initially neutral, were to join the party which booked a social victory. A strong
379
agnatic network gathered around the conspirators, and formed the faction called salamankezi (the Salamancanists), becoming fully determined after the aggregation of the new nobility. This faction played a dominant role in the forthcoming century-and-a-half in Dubrovnik, while an inferior position was reserved for the so-called sorbonezi (the Sorbonnists), who would eventually coalesce with the new nobility. Hostilities between these two closed groups continued well into the eighteenth century. Their unscrupulous struggle for power reshaped the long-established model of political behavior. The prior political stability was based on the electoral procedure and balance among the most prominent government bodies, but from the latter half of the eighteenth century, the antiquated institutional pattern could no longer meet the needs of this new political reality marked by intense internal conflict. Although they played the major role in the new framework, the Salamancanists were doomed to extinction due to an uncommonly strict endogamic practice. Each m salliance directly undermined their group and thus aided their opponents: by the 1770s the Sorbonnists had outnumbered them. Despite this shift in number, the Salamancanists still managed to neutralize the Sorbonnists by destroying their political unity. The possibility of losing the majority in the most important institutions (Great Council, Senate) forced the Salamancanists to reform the electoral system to their own benefit and thus maintain power. Nevertheless, the establishment of the oligarchy within the Salamancanists led to internal tensions (with the peak in 1762-1763), produced the number of dissidents, and weakened the entire faction. Contrary to expectations, however, the Sorbonnists were far too impotent to take advantage of the situation, and with the dawn of the nineteenth century the two patrician factions crumbled away together with their state.
Anali Dubrovnik 39 (2001): 381-396 V. B. Lupis, Liturgijski predmeti iz crkve Sv. Andrije na Pilama
381
Izvorni znanstveni rad UDK 247.9(497.5 Dubrovnik) 13/15 739.1(497.5 Dubrovnik) 13/15 Primljeno: 14.10.2000.
LITURGIJSKI PREDMETI IZ CRKVE SV. ANDRIJE NA PILAMA VINICIJE B. LUPIS

SAETAK: Autor obrauje vie liturgijskih predmeta iz crkve sv. Andrije na Pilama: gotiki kale iz prve polovice 15. stoljea, ophodno raspelo iz 14. stoljea i maniristiki kale - dar dubrovakog nadbiskupa Fabija Tempestiva crkvi sv. Vida. Traei parele s ophodnim raspelom iz crkve sv. Andrije na Pilama obrauje i gotiko fragmentarno sauvano raspelo iz samostana Sigurate u Dubrovniku, kao i starije pretpotresne liturgijske predmete iz upne crkve sv. Mihajla na Lapadu. Iz zborne crkve sv. Vlaha u Dubrovniku obrauje renesansnu posudu za blagoslovljenu vodu, djelo dubrovakog majstora iz 16. stoljea.
Obraujui pokretnu batinu Dubrovnika dolo se do poraavajue injenice da je u brojnim prigradskim crkvama i kapelama, od kojih je vei broj u privatnom vlasnitvu, svega par umjetnina sauvano iz prepotresnog vremena. Razloge treba zasigurno traiti u velikoj trenji godine 1667. i u ruskocrnogorskoj pohari, kada je mnogo liturgijskog srebra opljakano ili prodano da bi se izvrili popravci unitenih crkava. U ovom radu su obraene umjetnine koje nisu do sada spomenute u znanstvenoj literaturi, izuzev usputno kada je rije o ophodnom raspelu iz Sigurate. Jedino novoosnovana upa na prigradskom prostoru sv. Petra na Boninovu, na predjelu Tri crkve ima vie starijih liturgijskih predmeta: kale iz druge polovice 15. stoljea, kadionicu iz 16. stoljea - djelo majstora I, i ophodno raspelo iz istog vre-
Vinicije B. Lupis, arhivist je Dravnog arhiva u Dubrovniku. Adresa: 20267 Kuite.
382
mena.1 U upnoj crkvi sv. Andrije na Pilama za podruje predgraa i Bosanke, zvane u povijesnim izvorima i scti. Andrea de Agnara,2 Santo Andrea alli orti,3 Santo Andrea ale Pile,4 pronaeno je vie liturgijskih predmeta iz predpotresnog vremena.5 Valja istaknuti da je ova jo neistraena crkva u osnovi trotravejalna predromanika crkva sauvana u prezbiteriju, koja je tijekom 16. stoljea dobila novu crkvenu lau i trijem ispred.6 Od predromanike crkve je ostala sauvana predromanika trazena, kapiteli i vjerojatno dobar dio zidova u svetitu. Tijekom sedamdesetih godina 18. stoljea unutar crkve s pet oltara obnovljena je unutranjost.7 Valja znati da je uz crkvu sv. Andrije sve do 1464. godine postojao samostan treoretkinja sv. Franje, koje su poslije ruenja predgraa i turske opasnosti presljene unutar zidina, u kuu dubrovakog plemia Joannesa de Volzza kraj crkve sv. Nikole na Prijekome.8 Sve do ustrojavanja crkvene upe, krajem 15. stoljea, opstojala je eremitaa uz crkvu.9 Radikalna restauracija tridesetih
Ivo Lenti, Zlatarstvo., u: Zlatno doba Dubrovnika. katalog izlobe, Zagreb: Muzejsko glaerijski centar, 1987: 370, 383, 384. 2 Diversa Notariae, sv. 5, f. 4 od 19. XI. 1326. (Dravni arhiv u Dubrovniku, dalje: DAD). 3 Testamenta Notariae, sv. 7, f. 93v (DAD, dalje: Test. Not.). Testamento Tuerdne muliers de Ivan sartor... ancor lasso a Santo Andrea ali orti gross XII... (od 11. IX. 1385.). 4 Test. Not, sv. 33, f. 29. Io Catherina figliola di questo Giovanni De Gondola et uxor de olim S Martholo Ma. De Lucari... Item lasso mia tavola de cypresso che si venda, e che si compra del olio per la candela se sto. Andrea ale Pile.... 5 Vinicije B. Lupis, Neuspjeli pokuaj uspostavljanja dvanaest crkvenih upa dubrovakog nadbiskupa Lodovica Beccadellija 1556. godine. Naa Gospa 16 (1999): 12-14. 6 Acta Minoris Consilii, sv. 26, f. 150v (DAD, dalje: Cons. Min.). 7 Liber Divesrorum 1775-1783, f. 253v, 254 (Arhiv Dubrovake biskupije). Illmo, e Rmo Monsig. Li Procuratori della Chiesa di S. Andrea alle Pille uni... Sn... di V.S. Illma, e Rma con tutto ossequio lisponqono, qualamentecostr.tti della neccesita B risarcire la Capella, e lAltare Maggiore della prefata Chiesa, che ormai per lantichitB della fabrica minacciavano rovina e non avendo la Chiesa intrate per mantenere cinque Altari, con permissione di V. S. Illma, e Rma hanno abbattuto due oltari, i materiali di quali ora desiderarebbero vendere, ed il ricavato conventire nella ristaurazione della Capella, e dellAltare maggiore: onde u...lmente la supplicano di accodargeli questa dispensa... die 28 Junii 1782 Illmo et Rnums Dmus Gregorius Lazzaris Arhiepus Raguss visa contropta D.D. Procura S. Andreae ad Pillas supplicatone amte Ord. benique indulsit Orationibus quatenns duoni, depressioni Altarii materialia alienare, et vendere possuit, et valeant... 8 Test. Not, sv. 18, f. 120v, 121. 9 Cons. Min, sv. 25, f. 284v.
V. B. Lupis, Liturgijski predmeti iz crkve Sv. Andrije na Pilama
383
godina uklonila je barokni oltar u kojem je bila ugraena romanika Bogorodica iz 13. stoljea, a koja se danas uva u Moniku dubrovake prvostolnice i na njenom mjestu je dubrovaki slikar - amater Scatollini naslikao fresku s prikazom Gospe s Kristom sa sv. Nikolom i sv. Vlahom. Toma Ivanovi je u svom Pravvovjerstvo starieh mladiem dubrovcjanom na isgled godine 1804. pisao o udotvorstvu ove slike, a tijekom 20. stoljea je ula u strunu literaturu.10 U sakristiji se uva gotiko ophodno raspelo od posrebrenog bakrenog lima (64,2 x 29,8 x 2,2 cm). Na prednjoj strani nalazi se gotiki oputeni Kristov korpus s neproporcionalnim prekrienim nogama na supadeneju. Bono su kvalitetno iskucani likovi alosnog sv. Ivana i Bogorodice, jo romanike impostacije. U gornjoj i donjoj trilobi nalaze se danas ulubljeni, ali izvorno izvaredno plastini likovi anela s kadionicom i sferom. Nodus i cjevasti usadnik su bez ikakvog ukrasa. Na stranjoj strani posred kriita je smjeten Kristov lik Maestas Domini s etiri simbola evanelista. Visoka kakvoa reljefa, danas tee itljiva zbog kasnijih oteenja, dolazi do izraaja upravo u kontrastu glatke povrine i reljefa. U Malom Stonu, u upnoj crkvi sv. Antuna Opata uva se raspelo iskucano po istim tancama, jedino je na prednjoj strani manjkav lik sv. Ivana, a na stranjoj strani je poremeen redoslijed ploica.11 Oba se kria mogu datirati u 14. stoljee. Ova grupa krieva ima iste bone limove s motivom trolisne vitice kao i vea skupina krieva s prepoznatljivim likom ukovrdavih anela. Bliski su jednoj iroj skupini gotikih krieva, koja se javlja u Lombardiji, Venetu, Zadru i dubrovakom kraju. Kriu iz crkve sv. Andrije na Pilama i sv. Antuna Opata u Malom Stonu moe se pridruiti i takozvani kri Sv. Vladimira iz sela Mikulii kraj Bara, koji do sada, zbog specifinih uvjeta uvanja, nije obraen u znanstvenoj literaturi. Ovdje se radi vjerojatno o jednom kriu koji potjee iz neke od brojnih katolikih crkava i samostana grada Bara, a sada se uva kod pravoslavnog stanovnitva u selu Mikulii na Rumiji. Lik anela s kadionicom s gornje haste reversa dubrovakog kria istovjetan je s barskim kriem. Kada se bude u mogunosti detaljne snimke kria iz okolice Bara potvrdi e najistoniji primjer ove skupine. Na dubrovakom podruju pronaeni su u Dubi Stonskoj, Cavtatu i franjevakom samostanu Male brae u Dubrovniku ophodni gotiki krievi i
10 11
ore Tadi, Graa o slikarskoj koli u Dubrovniku. knjiga V. Beograd: SANU, 1952: 4., 98. Vinicije B. Lupis, Sakralna batina Stona i okolice. Ston: Matica hrvatska Ston, 2000: 173-178.
384
Slika 1. upna crkva sv. Andrije na Pilama, Dubrovaki majstor, Ophodno gotiko raspelo iz 14. st. (prednja strana), (foto: Boo Gjuki)
385
Slike 1.1. do 1.5. Detalji prednje strane
386
svima je zajedniko pojavljivanje istih likova anela s kovrdicama i u osnovi istim tancama.12 Ova velika skupina ophodnih krieva preklapa se s ranijom skupinom, koja je prepoznata u Malom Stonu, Dubrovniku i okolici Bara. Isti simbol sv. Ivana s reversa ophodnog kria iz crkve sv. Andrije nalazimo na ophodnom kriu iz crkve San Pietro di Carnia u Zugliu, a Carlo Gaberscek13 pripisuje ga udinekoj radionici, s upitnom atribucijom zlataru Nicol di Lionellu, datiravi ga u sredinu 15. stoljea. Ipak, mora se rei da se ovdje radi o posve drugom likovnom ansamblu bogatog ophodnog kria od pozlaenog srebra, razvijenog katilca na nodusu i likova mlohave anatomije, iskivanih po seriji istroenih matrica ranije skupine ukovrdanih anela. Talijanski povjesniari iz podruja Lombardije ovu skupinu datiraju u 16. stoljee, to je primjerenije vremensko odreenje za dubrovaku skupinu.14 Izuzimajui ve ranije spomenut fragmentarno sauvan ophodni kri iz franjevakog samostana Male brae, unutar zidina Grada uva se samo polovino sauvano ophodno raspelo kod sestara franjevki u samostanu Sigurata (Preobraenje Kristovo).15 Radi se o zanimljivom gotikom ophodnom kriu od iskucanog bakrenog lima s dobro sauvanom pozlatom. Na kriitu je iskucan Kristov korpus s irokom nepravilnom bisernom aureolom. Noge su neproporcionale prema tijelu, a boni likovi Bogorodice i sv. Ivana slobodne su varijante ranije grupe ophodnih raspela, te su postavljeni u nepravilne esteroliste. U gornjoj trilobi je vulgarizirani lik anela sa sferom, a u donjoj simbol sv. Luke. Simbol sv. Marka - lav, oito poistovjeen s golubicom, iskucan je iznad Kristove glave. Moe se rei da se ovdje radi o rustificiranom uratku domaeg zlatara, koji je poznavao kvalitetne gotike krieve ranijih serija, te se pribliio skupini ophodnih rustinih gotikih krieva sa zadarskih otoka, o kojim je iscrpno pisao Ivo Petricioli.16 Vrativi se ponovo crkvi sv. Andrije na Pilama i njenim umjetninama teba obratiti pozornost na dva kalea. Prvi, stariji gotiki kale (19,1 x 11,7
Vinicije B. Lupis, Sakralna batina Stona i okolice: 173-178. Carlo Gaberscek, Gotico., u: Ori e tesori dEuropa - Mille anni di oreficeria nel Friuli Venezia Giulia. (Katalog izlobe), Milano: Electa, 1992: 72, 73. 14 Oleg Zastrow, Oreficerie., u: Museo dArti Applicate. Milano: Electa, 1993: 30-47. 15 Anelko Badurina, Sigurata. Dubrovnik, 1983: 6; Anelko Badurina, Sigurata crkva i samostan Preobraenja Kristova u Dubrovniku. Dubrovnik, 1986: bez paginacije, slika 3. 16 Ivo Petricioli, Prilozi prouavanju srednjovjekovnog zlatarstva u Zadru. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru (Razdio drutvenih znanosti) 1 (1960/61): 132-145.
13 12
387
x 8,4 cm) ima novu krunu, plono svedenu bazu od iskucanog i pozlaenog srebrnog lima s iskucanim rustinim, mlohavim ornamentom, koji vodi ljevkasto do gotikog nodusa. Kasnobarokna baza, koja je zamijenila stariju nije proviena nikakvim igom, jedino su s unutranje strane baze nemarno ugravirna slova: M.G. Iznad i ispod nodusa smjeten je esterostrani prsten oko kojeg teku po dvije gotike arkadice, izdignute iznad nepozlaene podloge. Na nodusu se izmeu est okruglih ispupenja, u ijim se ovalima nalaze slova gotike minuskule: O. H. N. X. S. X., uokolo su postavljeni stilizirani listovi akantusa. Pozlaena aka kalea strmo je svedena, sauvala je izvornu pozlatu, a posebnu kvalitetu daju fasetni lomovi svjetlosti, nastali uslijed tehnologije iskucavanja metalne ploe u srebrnu kupu. Slini kale upitnog dubrovakog podrijetla uva se u Stalnoj izlobi crkvene umjetnosti u Zadru, koju je Ivo Petricioli dvojbeno datirao u 15. stoljee.17 U riznici splitske katedrale uva se gotikih kalea iz 15. stoljea, sline modelacije i likovne morfologije, pa se na osnovu komparacije kale iz crkve sv. Andrije moe datirati u rano 15. stoljee.18 Tako je ovaj kale jedan od dva gotika kalea sauvana izvan gradskih zidina i predstavlja jedini sauvani primjer svoje skupine s arkadicama u dubrovakom kraju. U istoj sakristiji uva se kale (20,3 x 11,8 x 8,3 cm) koji sada pripada crkvi sv. Jakova u Vinjici, a izvorno je pripadao crkvi sv. Vida. Najvjerojatnije je ovaj kale pripadao crkvi sv. Vida na Pilama, uz koju su do godine 1290. boravile klarise, a ne dvjema gradskim crkvama istog titulara, koje su bile uvijek u privatnom vlasnitvu.19 Radi se o kasnorenesansnom, bolje reeno maniristikom kaleu, nastalom u domaoj dubrovakoj radionici. Kale je esterostrane baze, strmo svedene, profiliranog ruba, a u poljima ima ugravirane uzbibane akantusove listove. Nodus u obliku amforice neproporcionalnih je dimenzija i vodi do glatke i strme koarice - jo gotike forme, te spada u skupinu kalea specifinog nemira, koju najbolje reprezentira kale iz crkve sv. Mihajla u Dananju na poluotoku Peljecu. Ovoj skupini pripadaju kalei u crkvama: sv. Ivan Glavosjek u Trnovi, sv. Ana u Podimou, sv. Antun u Maranoviima, sv. Vid u Koritima i sv. Nikola u Dubi Stonskoj. Kaleu se moe prigovoriti zakoena aka, ali se stilski ne
Ivo Petricioli, Stalna izloba crkvene umjetnosti Zadar. Zadar, 1980: 78. Dea Diana, Nada Gogala, Sofija Matijevi, Riznica splitske katedrale. Split, 1972: 44-51, sl. 1 -4. 19 Luka Beriti, Ubikacija nestalih gradjevinskih spomenika u Dubrovniku. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 10 (1956): 65.
18 17
388
Slika 2. upna crkva sv. Andrija na Pilama, Dubrovaki majstor, Ophodno gotiko raspelo iz 14. st. (stranja strana) (foto: Boo Gjuki)
389
Slike 2.1. do 2.5. Detalji stranje strane
390
moe porei vjetina majstora u suverenom vladanju zanatom. Termin manirizam, koji potjee od talijanske rijei maniera, koju je koristio Giorgio Vasari kada je opisivao odreeni tip stilskog izraavanja koji su koristili njegovi suvremenici, vezuje se za prenaglaavanje oblika na tetu njegove funkcije, nestabilnosti oblika i stalnom traenju orginalnosti. Sve se ovo moe primijeniti i na na skromni kale, poglavito u njegovoj disproporciji i visini. Unutar baze ugraviran je natpis: F(abius) TEMPESTIVVS. ARCHIEP(i)S(copus). R(a)GVSIN(us). PRO. ECC(sia). S(anc)TI. VITI.. Radi se, dakle, o dubrovakom nadbiskupu ezdeset i etvrtom po kronotaksi, koji je biskupovao od godine 1602. do 1616. godine, i on je kale naruio za crkvu sv. Vida.20 U staroj prigradskoj upnoj crkvi sv. Mihajla na Lapadu meu novijim liturgijskim posuem iz 19. i 18. stoljea nalaze se dva starija kalea. Mlai kale od pozlaenog bakra i srebra (22 x 7,9 x 10,1 cm) ima jednostavno kruno svedenu bazu i amforasti nodus, koji vodi do kupe s koaricom izvedenom u tehnici na proboj, a meu lisnatim ornamentom proviruju aneoske glavice, iznad kojih tee niz iljastih ukrasa. Radi se o domaem radu koji ima paralelu u kaleu iz crkve Gospe Luncijate (biva upna crkva upe Stonskog Polja) kraj Stona. Sreom, lapadski kale s unutranje strane baze ima ugraviran natpis: EX DONO. D. CHRISTOFORI DE GEORGIIS. ANNO MDCL.. Ovaj natpis je omoguio datiranje vee skupine kalea sline forme u dubrovakom kraju, koja se samostalno razvijala od maniristikog oblika kalea nadbiskupa Tempestiva, saimajui ranije gotike i renesansne oblike u novi poseban barokni jezik dubrovakih majstora. Drugi kale (22,2 x 11,2 x 8,7 cm) iz iste crkve je kvalitetni kasnorenesansni primjer mletakog zlatarstva, provien igovima: dravnim igom (mletaki lav u ovalu), igom kovnice - providnika srebra iz 16. st. (AB u ligaturi), ig s providnikovim inicijalima (TS spleteni inicijali) iz druge polovice 16. stoljea21 i igom drugog providnika (FG). Uz ove igove, na aki, koja je novija, nalaze se mletaki igovi: glava konja - znak toleranciDaniele Farlati, Illyiricum sacrum. t. VI. Venetiis, 1800: 257-258. Ivan Bach, Zlatarski igovi na nekim predmetima u Zadru i Ninu. Prilozi povijesti umjetnoosti u Dalmaciji 21 (Fiskoviev zbornik 1) (1980): 515-524. Autor ig nalazi na laici za tamjan iz godine 1537. godine, a ova datacija ne odgovara dataciji Pietra Pazzija. (vidi sljedeu biljeku). Mnogo puta se pokazalo da Pazzijeve datacije ne odgovaraju stvarnosti, te ih moramo uzeti s rezervom. Do pojave popisa mletakih zlatara s njihovim igovima, kao i providnika kovnice u Mlecima, sve datacije treba uzeti s rezervom.
21 20
391
Slika 3. upna crkva sv. Andrije na Pilama, Dubrovaki majstor, Gotiki kale iz prve polovice 15. st. s popravkom nodusa iz 18. st. (foto: Boo Gjuki)
392
Slika 4. Samostanska crkva sv. Jakova u Vinjici, Dubrovaki majstor, Maniristiki kale nadbiskupa Fabiusa Tempestivusa (1602-1616) (foto: Boo Gjuki)
393
je, u upotrebi od 25. prosinca 1810. do 1. oujka 1812. godine, globus sa zodijakom i sedam zvijezda i brojkom 2 - oznakom garancije za vee predmete, u upotrebi od 1. oujka 1812. do 1861., pramani ukras - teritorijalna oznaka Mletaka od 1. svibnja 1812. do 31. svibnja 1873. godine.22 Ovaj uestali primjer kalea okrugle baze, izveden u tehnici iskucanog srebra s girlandama i aneoskim likovima koji se ponavljaju na amforastom nodusu, koji e tijekom transformacije u 17. stoljeu postati krukolik i sa znatno mekim i uzbibanim florealnim ornamentom, est je du cijele hrvatske obale. Zanimljivo je da je kale nastao u mletakim radionicama druge polovice 16. stoljea i u istim radionicama popravljen tijekom prve polovice 19. stoljea. Piui o starijem zlatarstvu svakako se valja osvrnuti na do sada neuoenu posudu za krtenu vodu (16,9 x 12,4 cm) od iskucanog i lijevanog srebra iz zborne crkve sv. Vlaha. Danas je teko znati to je sve spaeno iz sakristije crkve sv. Vlaha u katastrofalnom poaru od 24. svibnja godine 1706., kada je stara crkva nestala. U apostolskoj vizitaciji nadbiskupa Giovannija Francesca Sormana iz 1573. godine ne navodi se renesansna posuda za blagoslovljenu vodu sa kropilom.23 Okrugla baza prekrivena je tipinim renesansnim arkadama, nad kojima je zupasti niz. Tijelo posude je u donjoj zoni glatko, a nad njim je zona s natpisom, koji tee izmeu dva kvadribolna medaljona. Jedan medaljon s ugraviranim likom Bogorodice, koja u jednoj ruci dri sferu, a u drugoj Krista, nalazi se u dvoznanom pejzau. Na jednoj strani je kri na brijegu Golgoti - simbol muke njezina Sina, a s druge strane kladenac i stablo - simboli Navjetenja Bezgrenoj. U drugom kvadribolu je ugraviran lik sv. Vlaha u biskupskom ornatu kako dri pastoral, a drugom rukom blagoslivlja na bogatom gotikom prijestolju. Dvije lavlje glave nose drae za tordiranu ruicu posude. Izmeu tee natpis: + HORA. PRO NOBIS. BEAT(brisano slovo i) (medaljon s likom Bogorodice) E. BLASI UT DIGNI EF (ficiamur) R (promotionibvs) CHR (medaljon s likom sv. Vlaha) (isti). Iznad natpisa tijelo posude je prekriveno motivom riblje ljuske, a dosta oteena posuda za blagoslovljenu vodu nije proviena dravnim ig22
Pietro Pazzi, I punzoni dellargenteria e oreficeria veneziana. Venezia, 1990: 36, 61, 104, 163; Ugo Donati, I marchi dellargenteria italiana. Novara: Istituto De Agostini, 1993: 106, 108, 120, 219. 23 Cvito Fiskovi, Umjetnine u nekadanjoj dubrovakoj crkvi sv. Vlaha. Zbornik za likovne umetnosti 5 (1969): 325-335.
394
om Dubrovake Republike. Uz posudu je sauvano kropilo od srebra (27,4 x 1,45 x 4,7 cm), koje je dosta oteeno i, po svemu sudei, kopija starijeg. Na kugli kropila, ukraenoj s geometrijskim ukrasom, moe se nazrijet natpis: ..HORA PRO NOBIS.. . U Pinakoteci u Dubrovniku uva se druga posuda za blagoslovljenu vodu, koja je djelo istog majstora, a nju je Ivo Lenti pripisao dubrovakom majstoru iz 16. stoljea.24 Radi se samo o sitnim razlikama, to je donji dio posude prekriven stiliziranom ribljom krljuti, ima drugi natpis, a unutar kvadribolnih medaljona su iskucane vitice akantusa. Oba primjera renesansnog dubrovakog zlatarstva lijep su dokaz simbioze renesansnog oblika, ukrasa i gotike tradicije u uporabi grafije i gotike impostacije sv. Vlaha, nasuprot renesansnom reljefu Bogorodice s Kristom. Ovim radom nastojalo se potaknuti detaljno istraivanje crkvenih sakristija u tragu za starijim liturgijskim predmetima koji su izmakli oku ranijih istraivaa, a osobito su bitni za stvaranje slike likovnih strujanja u Dubrovniku od 14. do 17. stoljea, svjedoei o golemom civilizacijskom znaenju Dubrovnika kao kulturne spojnice Istoka i Zapada.
Slika 5. Detalj baze kalea nadbiskupa Fabiusa Tempestivusa (foto: Boo Gjuki)
24
I. Lenti, Zlatarstvo.: 386. i slika na str. 269.
395
Slika 6. Zborna crkva sv. Vlaha u Dubrovniku, Dubrovaki majstor, Renesansna posuda za blagoslovljenu vodu iz 16. st. (foto: Miljenko Moja)
Slika 7. Zborna crkva sv. Vlaha u Dubrovniku, Dubrovaki majstor, kropilo, 19. st.? (foto: Miljenko Moja)
396
LITURGICAL OBJECTS FROM THE CHURCH OF ST. ANDREW IN PILE VINICIJE LUPIS
Summary The author has examined a number of liturgical objects from the parish church of St. Andrew in Pile: a Gothic chalice, dated to the first half of the fifteenth century, a Gothic processional cross from the fourteenth century, and a manneristic chalice, the work of Ragusan goldsmiths, donated to the church of St. Vitus by Fabius Tempestivus, the archbishop of Dubrovnik (1602-1616). In a broader discussion of the churchs collection of Gothic processional crosses, particular attention is drawn to the Gothic processional cross from the monastery of the third order of Franciscan nuns, the Sigurata, attributed to a fifteenth-century local goldsmith. Also described by the author are two chalices from St. Michaels Church on Lapad, dating from before 1667, and a Renaissance vessel for holy water from St. Blaises Church in Dubrovnik, probably the work of a sixteenth-century Ragusan craftsman.
Anali Dubrovnik 39 (2001): 397-426 B. ii, Vrtovi benediktinske opatije na otoku Lokrumu
397
Izvorni znanstveni rad UDK 712.26 (497.5 Lokrum) Primljeno: 25.6.2000.
VRTOVI BENEDIKTINSKE OPATIJE NA OTOKU LOKRUMU BRUNO II

SAETAK: Objavljeni vjerodostojni izvori iz prve polovine 15. i druge polovine 16. stoljea govore da je utjecajna benediktinska opatija na Lokrumu posjedovala izvrsno voeno i ureeno gospodarstvo s dobro njegovanim vinogradima i povrtnjacima. Izvori istiu i posebnu kategoriju ureenih zelenih prostora, koji su zraili posebnim ugoajem, nazivajui ih lijepim (de Diversis) odnosno prekrasnim vrtovima (Razzi). Rad se bavi lokrumskim vrtovima u vrijeme benediktinske uprave otokom od 1023. do 1798. godine.
Uvod
Otok Lokrum nalazi se u jugoistonom dijelu dubrovakog gradskog prostora. Radijalno postavljen prema Gradu, staroj jezgri Dubrovnika, protegao se oko jedan i pol kilometar u duinu. Na najblioj toki Grad i Lokrum meusobno su udaljeni samo neto vie od pola kilometra. Osjetan je napon prostornih silnica, koji ove dvije sasvim osobite prostorne pojave spaja u jedinstvenu urbanu cjelinu.1
1 Bruno ii, Prilog raspravama o ureenju i koritenju otoka Lokruma. Hortikultura 1 (1968): 31, 32; Bruno ii, Otok Lokrum - izuzetan perivoj u gradskom prostoru Dubrovnika., u: Otok Lokrum - Ekoloke monografije, knjiga l. Zagreb: HED, 1989: 165, 166.
Bruno ii, krajobrazni arhitekt, vii je znanstveni suradnik Centra za povijesne vrtove i razvoj krajobraza u Dubrovniku Agronomskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu. Adresa: Put Pera ingrije 4, p.p. 282, 20001 Dubrovnik.
398
Posebnost otoka Lokruma u prostoru Dubrovnika proizlazi iz njegova znaenja. Uz to to naglaeno sudjeluje u tvorbi nadaleko poznate panorame istonog dijela Dubrovnika, on posjeduje i vrlo izraenu osobnost, slojevitu u svakom njenom vidu: prirodnom, krajobraznooblikovnom, kulturnopovijesnom i komunalnorekreacijskom. Vrijednosti te osobnosti ogledaju se u onomu to Lokrum zapravo jest. On je zakonom zatien rezervat razvijene trajnozelene izvorne vegetacije, a ujedno je i najvei ureeni dubrovaki gradski perivoj. On je izuzetan spomenik vrtne odnosno krajobrazne arhitekture vrlo duge prolosti, a posjeduje i vrlo vrijednu arheoloku i arhitektonsku jezgru. Vrlo je poznat turistiki i rekreacijski, osobito kupalini objekt grada Dubrovnika. Povijesna potka ovog izuzetnog perivoja sainjena je mnogostoljetnom ustrajnou benediktinske opatije u voenju zemljinog posjeda kroz ureivanje zemljita te podizanje i kultiviranje razliitih nasada, pa i onih koji spadaju u vrtove namijenjene u prvom redu doivljavanju ugode i uivanju u ljepoti. Upravo se navrilo dvjesto godina kako su 1798. godine benediktinci napustili otok Lokrum nakon vie od sedam i pol stoljea upravljanja njime.
Lokrumska opatija i neki vidovi razvoja srednjovjekovnih vrtova

Dubrovaka opina darovala je 1023. godine otok Lokrum benediktincima da tu podignu crkvu i samostan te urede svoje gospodarstvo.2 Tako je bila ustrojena najstarija fratarska zajednica na dubrovakom podruju. Geslo benediktinskog reda ORA ET LABORA upuuje na to da su uz molitvu fratri posebno znaenje pridavali radu, to potvruje i primjer lokrumske opatije. Zapravo, samo se osmiljenim i ustrajnim radom moglo osigurati uspjeno stvaranje i uzdravanje gospodarske osnove opatije, neophodne za zadovoljavanje potreba ivljenja i to na izdvojenom prostoru kakav je omaleni otok. Ovo otoko imanje predstavljalo je u prvo vrijeme jedini, a kasnije vrlo vrijedan dio razgranate gospodarske osnove lokrumske benediktinske opatije.
2 Vinko Foreti, Povijest Dubrovnika do 1808, I. Zagreb: NZMH, 1980: 37; Josip Lui, Prolost otoka Lokruma., u: Otok Lokrum - Ekoloke monografije, knjiga l. Zagreb: HED, 1989: 186.
B. ii, Vrtovi benediktinske opatije na otoku Lokrumu
399
Postoji, dodue, miljenje da su prije dolaska benediktinaca na Lokrumu ivjeli pustinjaci i monasi basilijanci,3 pa su se po svoj prilici i oni koristili dijelovima plodne otoke zaravni. Moda su na Lokrumu neke biljne kulture bile uzgajane i znatno ranije, to bi se pak moglo zakljuivati po porijeklu imena otoka, za koje se smatra da potjee od latinske rijei acrumen,4 to u prijevodu znai kiselo voe ili agrum. Svakako, po dolasku na Lokrum benediktinci su bili prionuli ureivanju imanja i obraivanju zemljita. S vremenom su s kulturama bilja za prehranu, lijeenje i druge potrebe bili zauzeli ne samo itavu lokrumsku zaravan, nego i rubne pojaseve okolnih padina. Glede statusa lokrumske benediktinske opatije, ona je ve u svojemu ranijem razdoblju uivala poseban poloaj u crkvenim i nekim drutvenim pravima. Ubrzo je bila postala jednom od etiri opatije za koje se smatra da su bile aritima benediktinskog ivota na primorskom pojasu Hrvatske tijekom srednjega vijeka (uz Sv. Petar u Osoru, Sv. Krevan u Zadru i Sv. Stjepan kod Splita).5 Njezino znaenje ogledalo se i u tomu to je sredinom 12. stoljea lokrumski opat dobio privilegij noenja biskupskih oznaka.6 Opatiju su jo u ranijim stoljeima posjeivali ugledni stranci koji su prolazili kroz Dubrovnik, iskazujui joj tovanje.7 Do konca 13. stoljea na Lokrumu su se pokapala i dubrovaka vlastela.8 Poznato je takoer da su lokrumski benediktinci u nekim prigodama obavljali za Dubrovnik osjetljive politike i diplomatske misije.9 Sve to potvruje visoki ugled, koji je ova opatija uivala. Razumno je stoga pretpostaviti da je ona, primjereno ugledu, skrbila i o razini ureivanja svojih prostora, dakako, i obradivoga zemljita sred kojega se smjestila. Jo od osnivaa Petra Dubrovanina, koji je ranije bio monah u opatiji Sv. Marije na otoju Tremiti pred Apulijom, i kasnije, putem drugih fratara,
3 4 5 6 7 8 9
Ivan Ostoji, Benediktinci u Hrvatskoj, II. Split: Benedikt. priorat - Tkon, Split, 1964: 421. Petar Skok, Etimologijski rjenik hrvatskog ili srpskog jezika, II. Zagreb: JAZU, 1973: 315. I. Ostoji, Benediktinci u Hrvatskoj, II: 11. I. Ostoji, Benediktinci u Hrvatskoj, II: 424. Ivan Ostoji, Benediktinci u Hrvatskoj, I. Split: Benedikt. priorat - Tkon, Split, 1963: 138. I. Ostoji, Benediktinci u Hrvatskoj, II: 422. J. Lui, Prolost otoka Lokruma.: 184.
400
lokrumska opatija bila je u bliskim odnosima s jednim od najznaajnijih benediktinskih sredita, opatijom Monte Cassino10 u Italiji. Povezanost lokrumske opatije s talijanskim krajevima ve od njenih poetaka i istovremenu poslovnu povezanost Dubrovnika s talijanskim gradovima treba sagledavati kao znaajnu okolnost koja je umnogome mogla utjecati na nain i razinu ureivanja otvorenih prostora ove opatije i ovoga kraja. Kako u antikoj epohi tako i kasnije, tijekom srednjega vijeka, Italija je usprkos povijesnim lomovima bila vodeom mediteranskom zemljom u kultiviranju krajobraza i u vjetinama uzgoja bilja. Priljev takvih iskustava i znanja mogao se samo pozitivno odraavati na primjereno voenje i ureivanje u prvo vrijeme lokrumskog, a tijekom vremena i drugih posjeda ove opatije irom dubrovakog teritorija. Radi punijeg razumijevanja i odgovarajueg vrednovanja znaenja lokrumskih srednjovjekovnih nasada i vrtova, kao i njihova mjesta na planu razvoja srednjovjekovnog vrtnog umijea na hrvatskim prostorima, neophodno je makar letimino dotaknuti se onovremenih kretanja u zemljama zapadnoeuropskog kulturnog kruga na tom planu.
***
Umjetnost ureivanja vrtova i perivoja, koja je u antikom Rimu cvjetala11 iskazujui se kao visoko civilizacijsko dostignue i pokazatelj dosega u razini ivljenja, padom Zapadnog Rimskog Carstva pod osvajakim udarima nadiruih barbarskih naroda na tim se prostorima naprosto bila zagubila. Nestankom Carstva nestali su i drutveni slojevi koji su vrtnu umjetnost podupirali i njome se koristili kako radi isticanja svojega poloaja u drutvu tako i iz estetskih i drugih pobuda. Drastian raskid s antikim nasljeem u novonastalim prilikama uinio je izlinom potrebu za podizanjem i ureivanjem vrtova i perivoja za provod i
I. Ostoji, Benediktinci u Hrvatskoj, II: 420. Duan Ogrin, Imperium Romanum., u: Vrtna umetnost sveta - Pregled svetovne dediine. Ljubljana: PUDON - EWO, 1993: 22-28; Bruno ii, O povijesnom nasljeu vrtne umjetnosti na jugoslavenskom primorju do poetka XIX stoljea., u: Vrtna umjetnost Jugoslavije, I. Zagreb: CPVRKD, 1985: 67-87.
11
10
401
doivljavanje razliitih vidova ugode. Takvom slijedu dogaanja glede vrtne umjetnosti u tom ranom postantikom vremenu pridruio se i odbojan stav mladog izvornog kranstva, religije koja je ovladala europskim prostorima, naspram ulnoj ugodi i rastronom ivljenju, propovijedajui smjernost i odricanje od uitaka.12 Nepovoljno ozraje za vrtnu umjetnost na zapadnoeuropskim prostorima potrajalo je dosta dugo. Vrlo polagano, tijekom ustrojavanja i razvoja drutva na feudalnim posjednikim i dravnim naelima, jedva primjetno pojavljuju se neki vidovi ureivanja zelenih prostora karakteristini za vrtove namijenjene ugodi unoenjem ponekog ureaja ili sadraja njima svojstvenoga. Nasuprot tome, u Bizantu, kao i u zemljama arapskog svijeta, stanje u ranijem srednjem vijeku bilo je bitno drugaije. Tu se umjetnost oblikovanja i ureivanja vrtova i perivoja na dvorovima u Carigradu, potom u kalifatima Damaska i Bagdada, te u maurskoj panjolskoj kontinuirano bila odrala i dalje razvijala.13 Ono pak to se prvih stoljea srednjega vijeka kao dodirna toka s antikim vrtnim nasljeem trajno bilo odralo u zapadnoeuropskim, osobito u mediteranskim zemljama, ogledalo se kroz uzgoj naslijeenih gospodarskih, ukljuivo i vrtlarskih kultura bilja i kroz njegovanje preostalih djelova agrarnih krajobraza. Promatrano u duemu povijesnomu hodu i to je bilo jedno od uporita u sporom hodu na putu ka ponovnom otkrivanju umijea ureivanja vrtova za ugodu. Zapravo, oko starosjedilakih antikih jezgri koje su bile opstale nije se prekidalo s uzgajanjem otprije poznatih vrsta voa, povra i vinove loze, jer je o tomu ovisilo preivljavanje stanovnitva, a uzgoj se temeljio na naslijeenim vjetinama. Primjerice, vrlo je znaajno to se u dugogodinjim nasadima bio ouvao rimski nain pravilne vieredne sadnje zvan quincunx, ili to su se bili odrali i neki karakteristini uzgojni oblici poput uzgoja vinove loze na odrini - pergoli.14 Meu naseljima koja su batinila vidove antikog agrikulturnog nasljea spadao je i Ragusium, tadanji Dubrovnik, gdje se bilo doselilo izbjeglo
Pierre Grimal, Le jardin medivale - La postrit occidentale du jardin antique., u: L art des jardins. Paris: Presse universitairre, 1964: 51-66. 13 P. Grimal, Le jardin medivale: 36-50. 14 Bruno ii, Dubrovaki renesansni vrt - Nastajanje i oblikovna obiljeja. Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU, 1991: 26 i 40.
12
402
stanovnitvo nedalekog antikog Epidauruma, dananjeg Cavtata. Od najranijeg postantikog vremena pa nakon vie stoljea, tijekom kojih su gradovi pomalo rasli, a agrarni posjedi irili se oko njih, vonjaci, vinogradi i korisni vrtovi s mijeanim nasadima uokolo nekih poznatih gradskih sredita bili su prerasli u itave pojaseve njegovanog prigradskog zelenila. Znaenju tih dugopoteznih zelenih sklopova, koji su bitno pridonosili ozraju ugodnog, kultiviranog i zdravog krajobraza, u svojim su djelima s kraja 13. i poetka 14. stoljea pozornost posvetili Crescentius, opisujui okolicu Bologne, kao i Villani, prikazujui okolicu Firence. U tom svjetlu imali smo takoer priliku tumaiti i neke uporine podatke koji govore o slinoj pojavi u uobliavanju pojasa kultiviranih zelenih prostora u neposrednom okruenju grada Dubrovnika od polovine 13. stoljea pa nadalje.15 Izvjesnu slinost sa spomenutim vidom krajobrazne i vrtne kulture tijekom srednjeg vijeka pokazivali su i zeleni prostori utemeljeni uz neke znaajnije samostane kao istaknuta duhovna i kulturna sredita. Podaci o tomu seu u 9. stoljee, u osobito vrijednim pisanim i grafikim dokumentima poznate benediktinske opatije Sankt Gallen u vicarskoj.16 Dugogodinji nasadi voa i vinove loze na samostanskim posjedima uokolo samostanskih zdanja tvorili su zelene krajobrazne strukture koje su imale ire ambijentalno znaenje. S vremenom se i unutar samostanskog arhitektonskog sklopa pojavio specifino ureen vrtni prostor poznat kao klaustarski vrt. Inae, klaustri samostana sa svojim atrijima i peristilima vuku korijen iz antikoga arhitektonskog nasljea.17 U otvorenim prostorima nekih samostanskih klaustara tek se s vremenom povrinu tla, ukoliko nije bila poploena, poelo dijeliti ukrienim stazama, pa se na tako prireenim plohama sadilo preteito nisko, uglavnom ljekovito bilje uz poneki grm ili stabalce. Na hrvatskoj obali, u toplom i suhom krkom kraju, dvorita samostanB. ii, Vrtovi predrenesansnoga doba u Dubrovniku-Vrtovi graana., u: Dubrovaki renesansni vrt: 38-46. 16 Maria Luise Gothein, Geschichte der Gartenkunst, I. Jena, 1926: slika 124. 17 Duan Ogrin, Samostanski vrtovi-Srednjeveki dvorni vrtovi., u: Vrtna umetnost sveta Pregled svetovne dediine. Ljubljana: PUDON - EWO, 1993: 33-44.
15
403
skih klaustara najee su bila poploena i pod plonikom proviena cisternom kao spremitem za kinicu, jer je to bio jedini izvor pitke vode. U tom se pogledu podruje Dubrovake Republike razlikovalo od ostalih naih obalnih krajeva, jer je tu postojao zapaeni broj samostana s ureenim klaustarskim vrtom. Najpoznatiji meu njima je jednoosno oblikovani vrtni prostor donjeg klaustra samostana Male brae u Dubrovniku iz 14. stoljea.18 Odravanje, obnavljanje i irenje srednjovjekovnih kultiviranih agrarnih krajobraza uz gradove, samostane i zamkove moe se smatrati jednim od povijesnih preduvjeta za pojavu i takvih zelenih prostora, koji e se kroz stvorene pogodnosti ukazati podesnima za ugodan boravak i provod u njima. No, proces je u tom smjeru tekao vrlo sporo. To potvruju i rijetka djela pisana izmeu 10. i 13. stoljea u kojima se moe nai tek poneki spomen o kakvom zelenom prostoru na neki nain prilagoenom za prigodno boravljenje u njemu, a to se odnosilo na legendarne linosti poput KarlaVelikog, kralja Artura, viteza Rolanda ili Tristana i Izolde, pa su ti oskudni opisi po svoj prilici bili vie plod mate nego stvarnosti. Znaajan srednjovjekovni prikaz zelenog prostora koji je raspolagao i nekim sadrajima koji su ga inili pogodnim za boravak moe se nai tek u poznatom Romanu o rui, objavljenom poetkom 13. stoljea. Znakovito za rasuivanje o karakteru takvog zelenog prostora u tom trenutku srednjega vijeka jest to to ga je pisac romana, Francuz G. de Lorris, definirao terminom le verger, odnosno vonjak.19 Njegovim nasadima dominirala su stabla voaka, pa je nasad vjerojatno barem dijelom bio ustrojen sadnjom stabala u redove. Prema tom opisu vonjak je bio ograen zidovima. U njega se ulazilo kroz vrata, od kojih je prema staroj pergoli vodila staza porubljena mentom i komoraem. Spominje se takoer i fontana u podnoju jednoga bora, to znai da je, pored voaka, tu bilo i drugog drvea. Taj srednjovjekovni vonjak s nekim znaajkama vrta za ugodu pisac je bio smjestio u srednju Francusku, u dolinu rijeke Loire. Navodei da su u njemu bile uzgajane i neke vrste junog voa, pa ak i datule, daje povoda vjerovati da je opis nastao i pod utjecajem onoga to su povratnici s kriarskih vojni bili vidjeli i doivjeli na Bliskom Istoku.20
B. ii, O povijesnom nasljeu vrtne umjetnosti: 75. Le Petit Robert, Dictionnaire alphabtique & analogique de la langue franaise. Paris: S.N.L., 1973: 1888. 20 P. Grimal, Le jardin medivale: 55.
19 18
404
Zeleni prostori, koji su raznolikou bilja i ureaja bili izrazitije okrenuti pruanju ugode, kakvi su primjerice bili prikazani u Boccaccievu Dekameronu, u jo ponekom tekstu ili na nekom crteu, javljaju se tek tijekom l4. i prve polovine l5. stoljea. Humanistike ideje i tenje toga vremena, napajajui se antikim izvorima, potaknule su potrebu za neposrednim susretom s prirodom i pobudile zanimanje za boravak u ureenim vrtnim prostorima. Dovelo je to do pojave novog umjetnikog sloga, koji je bio odraz tog duhovnog i drutvenog preporoda, poznatijega pod nazivom renesansa. Tada nastaju i vrtni prostori koncipirani na novim filozofskim i oblikovnim naelima. Zapoinje ponovni snani uzlet vrtne umjetnosti na zapadnoeuropskim prostorima nakon gotovo jednog tisuljea. Prvi vrtovi ureeni renesansnim oblikovnim slogom pojavili su se oko sredine 15. stoljea u Toskani, u Italiji. Ovaj letimini pogled na neke osnovne spoznaje o razvoju srednjovjekovnih kultiviranih zelenih prostora neka poslui kao pristup prosuivanju usklaenosti ureenja njegovanih zelenih prostora uokolo benediktinske opatije na Lokrumu s opim onovremenim stanjem na planu krajobraznog i vrtnog ureenja.
Tumaenje izvora o vrtovima Lokrumske opatije

Nasadi benediktinske opatije na otoku Lokrumu jo od prvih stoljea njezina postojanja po svemu sudei isticali su se njegovanou i nainom ureenja. Takova tvrdnja nije samo pretpostavka temeljena na poznatom ugledu i bogatstvu ove opatije te na njenim vezama s razvijenim prekomorskim krajevima. Uvjerljivo svjedoenje o tome ostavio nam je talijanski humanist i upravitelj dubrovake gimnazije u etvrtom desetljeu 15. stoljea Filip de Diversis. Njegovo djelo Opis poloaja, zgrada, dravnog ureenja i pohvalnih obiaja slavnog grada Dubrovnika iz 1440. godine izvrstan je dokumentaristiki prikaz onovremenoga Dubrovnika.21 Meu ostalim tu se nalazi i kratak osvrt na otok Lokrum, gdje navodi
21 Filip de Diversis de Quartigianis, Opis poloaja, zgrada, dravnog ureenja i pohvalnih obiaja slavnog grada Dubrovnika., preveo s latinskog Ivan Boi, Dubrovnik 16/3 (1973): 1174.
405
kako slijedi: ...na otoku koji se zove Lokrum, nalazi se.....manastir i opatija crnih fratara u habitu Svetoga Benedikta. Oni imaju velike prihode. Cijeli otok pripada manastiru. Na njemu ima mnogo vinograda koji daju dobro vino, plodnih povrtnjaka i lijepih vrtova. Na otoku ne ivi i ne radi nitko osim opata, fratara i tih siromaha i nema druge kue osim samostanskih zgrada. Kada je more mirno, tamo ponekad dolaze graani i stranci iz pobonosti ili radi okrijepljenja due i tijela.22 Nesporno je, dakle, da je u srednjem vijeku na Lokrumu doista bio dobro i lijepo ureen zemljini posjed. Spominjui lijepe vrtove, procjenjujemo da se de Diversis naao ponukanim iskazati onu posebnu kategoriju kultiviranog zelenila koja je odskakala nainom ureenja i nasadima sainjenima od zanimljivog bilja te zraila posebnim ugoajem. Oito su ti vrtovi umnogome pridonosili privlanosti lokrumske opatije, koju su rado posjeivali Dubrovani i stranci, motivirani takoer i dobrim provodom. Kada je rije o srednjovjekovnim vrtovima, vremenski od nas dosta udaljenima, a i radi predodbe o tadanjim lokrumskim vrtovima, postavljaju se znaajna pitanja: kojim biljem su bili posaeni i kako su bili uoblieni? Prvi pouzdani podaci o biljnim kulturama u srednjovjekovnim vrtovima odnose se na kultivirane zelene prostore opatije u Sankt Gallenu iz 9. i 10. stoljea. Iz najstarijeg ouvanog nacrta jednog srednjovjekovnog samostana kao i iz zapisa doznaje se da su u to vrijeme u njegovim vonjacima bile posaene kruke, ljive, dudovi, smokve i orasi. Od povrtnog bilja spominju se poriluk, enjak, perin i mak, od aromatinog bilja ruta, ruzmarin i kadulja, a od cvijea rue, ljiljani i gladiole.23 Crescentius (Pietro de Crescenzi), raspravljajui krajem 13. stoljea pored ostaloga i o vrtovima, spominje sjenovite pergole vinove loze kao rasprostranjen vrtni ureaj, odnosno vrtnooblikovni element. Meu vrstama nieg vrtnog bilja, kojim su vrtovi bili posaeni, navodi rutu, kadulju, bosiljak, mauran i metvicu. Za drvee kae da je esto bilo posaeno oko zidova, spominjui od voaka jabuke, kruke i ipke (nare), a od ostalog drvea
F. de Diversis, Opis: 19. Georgina Mason, Medieval and Early Humanist Gardens., u: Italian Gardens, Thames and Hudson. London, 1966: 46.
23 22
406
emprese i lovore. Od cvijea najzastupljeniji, po njemu, bili su ljiljani i rue.24 Razmatrajui razdoblje u kojemu su nastajali i uobliavali se lokrumski srednjovjekovni vrtovi ne smije se gubiti iz vida da su u 12. stoljeu u normanske vrtove na jugu Italije u kulturu bili uvedeni narane i limuni, drvenaste vrste koje e otada dobivati sve vie na znaenju u vrtovima sredozemnih zemalja. Kada je rije o palmi datuli, koja u toplom podneblju daje slatke jestive plodove, na jug Italije bila je unesena jo ranije posredstvom arapskih osvajaa.25 Tekstovi o vrtovima 14. i 15. stoljea proiruju broj koritenih vrsta bilja svih uzrasta. Tako se meu povrtnim i aromatinim biljem spominju na pr. pinat, repa, velenduh (hisop) i komora. Od penjaica, pored svugdje prisutne vinove loze, spominju se brtan, pa i vijenci rua. Meu vrtnim grmovima navode se takoer mirta i borovica, meu vokama jo i trenja, a meu drveem i dubovi i borovi. Tu i tamo u vrtovima su se pojavile i iane ivice imira, a pred prigradskim kuama plohe travnate tratine.26 Tijekom 15. stoljea za ureavanje otvorenih prostora oko nastambi u veoj mjeri koristilo se i lonce od terakote ispunjene cvijeem i mirisavim biljem.27 Kada je pak rije o bilju u naim srednjovjekovnim vrtovima, od posebnog su znaenja spoznaje do kojih se dolo istraivanjem prolosti dubrovakog agrara, a odnose se na biljne vrste koje se u to vrijeme uzgajalo na ovom podruju, pa slijedom toga i na Lokrumu. Ponajprije treba spomenuti da je dubrovake agrarne posjede, to se tie njihove zauzetosti zahtjevnijim i viegodinjim kulturama i glede intenziteta provoenja uzgojnih mjera, karakterizirala jedna posebnost. Sastojala se u naglaenoj brizi vlasteoskih rodova za svoja zemljita, koja su posjedovali od starine i koja su se mahom nalazila u blizini Grada. Ona su imala poseban status, pa i poseban naziv - carina. Bila su to najbolje obraena imanja na kojima se uzgajalo najvrednije kulture kao to su vinova loza, voe i povre.28 Interes za odranjem visoke razine uzgoja i proizvodnje u prvom redu
24 25 26 27 28
G. Mason, Medieval and Early Humanist Gardens.: 50. G. Mason, Medieval and Early Humanist Gardens.: 48. G. Mason, Medieval and Early Humanist Gardens.: 50-62. G. Mason, Medieval and Early Humanist Gardens.: 63. B. ii, Kretanje i znaajke zemljoposjeda., u: Dubrovaki renesansni vrt: l9-25.
407
na tim zemljitima bio je ustvari trajni poticaj da poljodjelstvo dubrovakog kraja neprestano odrava korak s razvojem poljodjelstva i vrtlarstva u najnaprednijim dijelovima Europe. O kulturnom bilju koje se pred kraj 13. stoljea uzgajalo u okolici Dubrovnika doznaje se iz podataka koji se odnose na tadanju ponudu plodova i zeleni na dubrovakoj gradskoj trnici. Od jezgriavog voa bile su zastupljene jabuke, kruke i dunje, od kotuniavog voa trenje, vinje, breskve i ljive, od lupinastog voa orasi i bademi, od ostalog voa murve i oskorue, od junoga voa masline, ipci (nari) i, to je vrlo dragocjen podatak, narane. Takoer, raznolika je bila i ponuda povra. Mnogo su zastupljene bile razne vrste kupusnjaa, od kojih se u dubrovakom kraju jo i danas neke veoma cijene, kao primjerice prokule i kavolin. Od soivica zastupljeni su bili bob, lea, slanutak i grahorica, a od ostalog povra luk i enjak, tikve, dinje i lubenice, pa kopar i drugo zainsko bilje. Treba raunati i na to da se u sezoni berbe javljalo i groe. Stoljee i pol kasnije ove podatke potvrdio je, a donekle i proirio u spomenutom Opisu Filip de Diversis. On navodi da ...seljaci donose u balicama i tako prodaju povre kao kupus, blitvu, salatu, petrusin, rutu, rikulu, kadulju, krastavce, uenicu, radi, rotkvicu, celer, komora, lie i cvijee i sjeme kopra, rue, ljubiice, ljiljane i ostalo, kao i trenje, vinje i slino voe... Takoer i to da se ...prodaju na malo i svjee i stare jabuke i kruke, svjei bob, smokve, orasi, ljenjaci, bademi i slino voe... i gorica, limuni i narane... na komad.29 Osobito je vrijedna spoznaja da su jo u 13. stoljeu narane, a u 15. stoljeu, uz narane, i limuni imali udjela u tadanjim dubrovakim vrtnim nasadima i u potronji. Meu biljem koje se sadilo treba dodati i poznatu injenicu da je vazda zelen aromatini lovor bio osobito cijenjen u dubrovakim srednjovjekovnim vrtovima. Dakle, u vinogradima, vonjacima i vrtovima uokolo Dubrovnika uzgajalo se razliito kulturno bilje, isto ono koje se spominje u onovremenim nasadima i vrtovima Italije ili Francuske, vodeih europskih zemalja u poljodjelstvu i vrtlarstvu. O razvijenosti poljodjelstva i vrtlarstva u srednjovjekovnom Dubrovniku govori takoer i vrlo znaajan podatak da se ve od 13. stoljea u Du29
F. de Diversis, Opis: 72, 73.
408
brovniku spominju vrtlarska struka i vrtlari kao obrtnici.30 Polazita toj pojavi seu u raniji srednji vijek. Ve otada, u skladu s naslijeenom tradicijom, u poljodjelstvu dubrovakoga kraja kontinuirano se obavljao odabir meu poljodjelskim radnicima, u to vrijeme preteno robovima, a na temelju poznavanja sloenijih vjetina pri uzgoju zahtjevnijih kultura kao to su neke vrste povra, voa, cvijea i vinove loze. Ti vrsniji uzgajivai sjemena, rasada i sadnica, dobri znalci orezivanja, presaivanja, cijepljenja i drugih uzgojnih vjetina, koji su od 13. stoljea pa dalje kao slobodnjaci sve te poslove samostalno sa zainteresiranim strankama ugovarali, potom obavljali i za to bili plaeni, pa po toj osnovi i imovinu stjecali, bili su tretirani kao vrtlari obrtnici. U arhivskim dokumentima spominju se pod nazivima ortolanus ili ortorarius.31 Povoljno stanje u dubrovakom kraju tijekom srednjeg vijeka na planu uzgoja kulturnog bilja predstavljalo je jednu od znaajnih pogodnosti koje su i ovdje bile pridonijele postupnoj pojavi i takvih zelenih prostora koji su, pored koristi, nudili mogunost ugodnog boravka u njima. Tako se u neke od tih srednjovjekovnih prigradskih nasada i korisnih vrtova, u kultivirani zeleni medij, meu plodonosno, rascvjetalo i mirisno bilje poelo unositi i takve sadraje kao to su staze i odmorita, pergole i vidikovci, a od 13. stoljea tu i tamo i obiteljske kapelice, to je pridonosilo povremenom zadravanju i oputanju u tim prostorima.32 Pri razmatranju srednjovjekovnih vrtova, i onih europskih i ovih dubrovakih, sve u svemu ini se da su bolje poznate injenice koje se odnose na njihovu vegetacijsku komponentu, nego to se zna kako su ti srednjovjekovni vrtni prostori bili prostorno strukturirani odnosno oblikovani. Izvori koji bi jasnije osvijetlili to pitanje vrlo su oskudni, pa treba spomenuti ono to baca neto svjetla na to pitanje. Prvu pouzdaniju predstavu o ureenju jednog srednjovjekovnog vrta prua ve spomenuti nacrt samostana Sankt Gallen, prikazujui sloeni arhitektonski sklop samostana s crkvom i prateim objektima. No, iz njega se vidi da je samostan raspolagao s prostranim vonjacima uokolo njega, dok se u uem dijelu sklopa uzgajalo povre, ljekovito i aromatino bilje i
Josip Lui, Obrti i usluge u Dubrovniku do poetka XIV stoljea. Zagreb, 1979: 112. B. ii, Uzgoj kulturnog bilja., u: Dubrovaki renesansni vrt: 29. 32 Bruno ii, Naznake povijesnoga razvoja u ureivanju vrtnih prostora na podruju Dubrovnika do pojave renesanse. Dubrovaki horizonti 27 (1987): 70-80.
31 30
409
cvijee. To nisko bilje bilo je saeno u pravokutnim gredicama, meusobno odijeljenima stazicama. Svaka gredica bila je zauzeta jednom vrstom bilja. Za razliku od ostalog bilja, cvijee je bilo sporadino uneseno meu mirisave trave i zelje.33 to se pak njegova klaustra u ranom razdoblju tie, u njemu se moe razaznati poneko drvo, ali ne ostavlja dojam da je rije o klaustarskom vrtu oblikovanom po uobiajenom obrascu, kao to je kasnije bio ureen. Zapravo, esto se koristio obrazac po kojemu je povrina tla u klaustarskim vrtovima bila podijeljena dvjema ukrienim stazama na etiri etvorine i sa zdencem u sredini. Iz kasnijih crtea, koji prikazuju neke druge srednjovjekovne vrtne prostore, vidi se da su u njima gredice niskog bilja bile takoer manje-vie izduenog pravokutnog oblika, poloene jedna do druge i odijeljene stazom, te izdignute povrine porubljene graenim rubnjakom ili zidiem.34
Slika 1. Pristupni put od luice do samostanskog sklopa - najstarija staza trasirana u 11. stoljeu
33 34
G. Mason, Medieval and Early Humanist Gardens.: 46. P. Grimal, Le jardin medivale: 54-57.
410
Klaustarski vrt u samostanu Male brae u Dubrovniku iz 14. stoljea najstariji je ouvani srednjovjekovni vrt u Hrvatskoj. Razdijeljen je, meutim, samo sredinjom oploenom stazom porubljenom sa strana kamenim klupama s naslonom na dva produga pravokutna polja izdignute povrine namijenjena zelenilu. Na junom kraju staze je fontana postavljena etrdesetih godina 15. stoljea. De Diversis navodi kako su prvom polovinom 15. stoljea tu rasla stabla naranaa i lovora i zelje ispod njih. Ovaj klaustarski vrt istie se osobitou i vrsnoom ureenja, pa je jedan od vrlo vrijednih vrtova te vrste u sklopu europskog nasljea vrtne umjetnosti.35 Iako su ovo skromne spoznaje o nainu ureivanja srednjovjekovnih vrtova, one ipak slue kao polazite u promiljanju kako su moda izgledali i vrtovi lokrumske opatije. Svakako, glavninu prostora plodne i obraene zaravni otoka zauzimali su dobro njegovani vinogradi, te estice zemljita namijenjene uzgoju voa i povra, to je bilo u funkciji podmirivanja potreba fratarske zajednice. Vinogradi, a moda dijelom i vonjaci, vjerojatno su bili utemeljeni sadnjom u redove i s odreenim razmacima u redu, prema naslijeenom antikom obrascu zvanom quincunx. Povre, te zainsko i ljekovito bilje najvjerojatnije je bilo saeno po vrstama na uredno sloenim pravokutnim gredicama duina kojih je ovisila o veliini i obliku estice zemlje, a nizale su se jedna do druge ili jedna u nastavku druge. Broj gredica pod pojedinom kulturom zavisio je o zastupljenosti neke vrste, odnosno o potrebama fratarske zajednice za pojedinim proizvodom. No, Lokrum je u srednjemu vijeku raspolagao i prostorima u zelenilu posebnog ugoaja, koje je de Diversis obiljeio nazivom lijepi vrtovi . To se svakako odnosilo na zelene poteze du pristupnog puta i na prostore oko arhitektonskog sklopa opatije. Imajui u vidu naznake o ureenju spomenutog vrta-vonjaka u Romanu o rui, za predpostaviti je da su pristupni put (slika 1) i staze bili porubljeni potezima i gredicama nieg aromatinog i cvjetnog bilja, a povrine plodnog tla u blizini romanike crkve i samostanskih zdanja (slike 2-5) ispunjavalo je raznolikije i zanimljivije sloeno zelenilo sastavljeno od stabala i stabalaca voaka i moda jo nekih drugih drvenastih vrsta, vonih i aromatinih grmova razliitog uzrasta i oblika, rascvjetanih i plodonosnih u razliita doba godine, uz pokrovno nisko
35
B. ii, Samostanski vrtovi , u: Dubrovaki renesansni vrt: 48-50.
411
Slika 2. Pogled izvana na ostatke romanike crkve Sv. Marije sruene u velikom potresu 1667. godine
Slika 3. Unutranjost crkve sruene u potresu
412
Slika 4. Unutarnja strana sjevernog zida crkve
mirisno i cvjetno bilje. Imajui u vidu s razlogom pretpostavljenu visoku razinu kultiviranosti i vrsnou tadanjih lokrumskih nasada, velika je mogunost da su se upravo u tim lokrumskim srednjovjekovnim vrtovima po prvi put na dubrovakomu podruju u kulturi bili pojavili naranae i limuni, koje se sve vrijeme kasnije smatralo najvrjednijim biljem dubrovakih vrtova. Ve je spomenuto da se
413
Slika 5. Kula osmatranica u sjeverozapadnom kutu sruenog sklopa crkve i samostana
narane prodavalo u Dubrovniku na trnici ve u 13. stoljeu, a limune u 15. stoljeu. Ima li se u vidu starost i ugled lokrumske benediktinske opatije, kao i primjerna ureenost obradivih zelenih prostora ve od samih poetaka, moe se s punim pravom govoriti o njenom srednjovjekovnom primatu u pogledu krajobraznog odnosno vrtnog ureenja na podruju koje je pripadalo Du-
414
Slika 6. Lice istonog krila gotiko-renesansnog samostana s glavnim ulaznim vratima u kutu
brovniku. Zapravo, pored spomenutog klaustarskog vrta, i vanjski vonjak samostana Male brae u Dubrovniku, dio kojega i sada postoji u vidu nekoliko terasa zelenila pod kulom Minetom, bio je osnovan tek u 14. stoljeu. Godine 1466. lokrumska benediktinska opatija bila je pripojena kongregaciji Sv. Justine u Padovi, jednoj od najjaih benediktinskih zajednica, kojoj se neto kasnije prikljuila i montekasinska opatija.36 Znailo je to novi poticaj, koji je bio potvren gradnjom drugoga znatno veeg i udobnijeg samostana u gotiko-renesansnomu slogu37 dovrenog tridesetih godina 16. stoljea (slika 6). Novo etverokrilno zdanje samostana s klaustrom, koje su sa svih strana okruivali svodovi podgraenog trijema poduprti uz vanjski rub kasnogotikim stupovima (slika 7), bilo je prislonjeno uz juno krilo starijeg romanikog samostana.
36 37
I. Ostoji, Benediktinci u Hrvatskoj, II: 425. Cvito Fiskovi, Lokrumski spomenici., u: Bulletin Zavoda za likovne umjetnosti JAZU 11/2 (1963): 47-65.
415
Slika 7. Trijem klaustra s kasnogotikim stupovima pod istonim krilom gotikorenesansnog samostana
Dok je dvorite romanikog samostana bilo zauzeto gustijernom iz koje se samostan opskrbljivao pitkom vodom, otvoreni prostor klaustra novog samostana nije bio poploan, ve je ostao preputen plodnome tlu na kojemu je samostan i podignut. Spremite za vodu kinicu i kamena kruna zdenca s grbom dubrovakog vlasteoskog roda Giorgi (urevi) bili su smjeteni pod trijemom junog krila samostana, gdje se i sada nalaze. Takvo rjeenje omoguilo je da atrij klaustra, poput jo nekih u dubrovakom kraju, bude namijenjen zelenilu i ureen kao klaustarski vrt (slika 8).
416
Slika 8. Motiv iz klaustarskog vrta
Da su se vrtovi lokrumske opatije doista isticali svojim ureenjem meritorno svjedoanstvo o tomu ostavio je i dominikanac Serafino Razzi. Osamdesetih godina 16. stoljea doao je po nalogu crkvenih vlasti iz Italije u Dubrovnik, gdje se bio zadrao dvije godine proavi itavim dubrovakim krajem, koji je opisao u svojoj knjizi La storia di Raugia, objavljenoj l595. godine. Spominjui u knjizi Lokrum, naveo je da na otoku postoji samo jedna opatija i izvanredan benediktinski samostan sagraen... po Dubrovakoj Republici s prekrasnim vrtovima i vinogradima na ravnomu dijelu otoka pre-
417
ma jugu i istoku.38 Dakle, kao i de Diversis itavo stoljee i pol ranije, i Razzi se naao ponukanim istaknuti ljepotu kojom su zraili i ugodu koju su pruali ureeni vrtovi i drugi nasadi lokrumske benediktinske opatije. To su vjerodostojni izvori koji omoguuju da i danas o starim lokrumskim vrtovima moemo donositi valjani sud. No, pored uzornog voenja samostanskog gospodarstva, uzgoja nasada i ondanjem vremenu primjerenog oblikovanja vrtnih prostora, na temelju izvora moe se zakljuiti i to da se u vrijeme benediktinske uprave Lokrumom provodilo i neke druge zahvate na ureivanju okolnog prostora opatije unutar sklopova prirodnog zelenila koje prekriva najvei dio otoka. To se posebno odnosi na june prostore, one blie samostanu, obrasle vrlo vrijednim sastojinama spontane vegetacije. Neke naznake o tomu ostavio je poznati botaniar i ravnatelj botanikog vrta Sveuilita u Padovi, ibenanin Robert Visiani. U vrijeme Visianijeva posjeta Lokrumu 1863. godine, na prostoru nedaleko samostana uz stabla esvine, ovdje izvorne vrste, isticala su se stabla alepskoga bora i pinjola, a tu su rasla i stabla lovora i rogaa. Meu ostalim Visiani spominje da je nad luicom u Portou zatekao vrlo staro i snano razvijeno stablo alepskoga bora razgranato iz debla u tri snana kraka s vrlo irokom kronjom. Pod tim golemim stablom bilo je ureeno odmorite s pogledom na more prikladno za sjedanje u hladovini za vrijeme ljetnih vruina.39 Prisutnost alepskog bora, pinjola pa i lovora u umovitom predjelu otoka nadomak Portoa i nedaleko samostana upuuje na zahvate koje su benediktinci bili proveli u svrhu dopunjavanja izvornog zelenila kako bi se, oplemenjen raznolikijim zelenilom i prokrenim stazama, ovaj predio mogao korisititi kao prirodni perivoj pogodan za etnju i meditiranje.
Serafino Razzi, La storia di Raugia. Lucca, 1595: 170. ...Ma vi solamente vna Badia e Monastero magnifico di San Benedetto negro, edificato... dalla Republica Raugea, con bellissimi giardini e vigne, nella parte piana dellIsola, al mezzogiorno, e a leuante. Zanimljiv je dio teksta koji se odnosi na zelenilo otoka: Ma perch non ci sono se non acqua dolci cisternali, quindi fra quelle perpetue verdure di lecci, di ginepri, di bossoli, di mortelle, di pini, e daltri arbori di pi sorte, non si veggono volare, ne vi si odono cantare, se non rari augelli. 39 R. Visiani, Sulla vegetazione e sul clima dell isola di Lacroma in Dalmazia. Trieste, 1963: 1-16.
38
418
Alepski bor i pinjol benediktinci su odavna bili unijeli u zelenilo Lokruma. Za lovor se moe rei da je drvenasta vrsta koja se javlja spontano na nekim lokalitetima dubrovakoga kraja, gdje je dublje i vlanije tlo (na pr. Trsteno ili Ljuta u Konavlima). Za suho lokrumsko stanite to se ne moe kazati. Izrasli primjerci i skupine lovora danas se nalaze preteito razbacani unutar sklopova prirodnog zelenila. Lovor je svakako jo od davnine bio naao svoje mjesto u lokrumskim vrtovima i nasadima jer, kako nam je dobro poznato, bio je kao cijenjeno drvo saen u dubrovakim srednjovjekovnim vrtovima. Vezano uz ostale zahvate na prostorima otoka potrebno je spomenuti da su u razdoblju benediktinske uprave Lokrumom bili izvoeni i drugi radovi od posebnog znaenja kao, primjerice, izrada i odravanje putova provedenih po otoku. Kako je Dubrovakoj Republici otok Lokrum bio od prvorazrednog stratekog znaenja kao zatita Gradu i kao pogodna toka za nadzor plovnih putova u blizini Grada, du otoka je u smjeru njegova sjevernog kraja bio prokren umski put proveden u dva povezana pravca, to je omoguavalo obilaenje otokom. Put je vodio od luice u Portou du sjevernog ruba obradivog zemljita samostanskog gospodarstva, krivudajui sredinom otoka prema sjeveru sve do njegova vrha, odakle se najbolje moglo osmatrati okolinu na sve strane. Sputao se zatim niz sjevernu padinu otoka, zakreui prema pomonom pristanu zvanom Skalica, pa se odatle, pratei na odstojanju sjeveroistonu obalnu crtu, vraao na polazite u Porto.40 Povezanost Portoa i Skalice bila je za ivot na otoku od posebnog znaenja. Morski put od Grada do Skalice na otoku ili obrnuto bio je znatno krai od onoga od Grada do Portoa. To ga je inilo podesnijim za koritenje za vrijeme vremenskih nepogoda i radi drugih praktinih razloga, to opravdava miljenje da su Porto i Skalica odmah po osnutku samostana bili povezani putom. Takoer treba spomenuti da je za vrijeme benediktinske uprave otokom Dubrovaka Republika sagradila lazaret na Lokrumu. Gradnja je trajala od 1534. do 1557. godine.41 Blizina Grada i prostorna odovojenost ili su u prilog odluci dubrovake vlade da na sjevernoj polovini otoka podigne trei
40 41
Mapa otoka Lokruma iz l837. godine. Arhiv mapa za Istru i Dalmaciju u Splitu. Vinko Foreti, Povijest Dubrovnika do 1808, I. Zagreb: NZMH, 1980: 99.
419
po redu dubrovaki lazaret radi zatite od zaraznih bolesti. U meuvremenu, Republika se bila predomislila smatrajui da bi mogao biti iskoriten kao utvrda za napad na Grad. Neto kasnije se prilo njegovu razgraivanju i odnoenju kamena u svrhu dogradnje gradskih zidina. Ostao je ouvan visoki ogradni zid koji uokviruje etvorinastu povrinu veliine oko jednoga hektara. Nakon razgradnje unutranjih zidova zemljite je bilo iskreno i posaeno maslinama, pa tu i sada raste poneko stablo masline. Katastrofalni potres dana 6. travnja 1667. godine, koji je razorio znatni dio Grada, nanio je benediktinskoj opatiji na Lokrumu nepopravljive tete. Razoreni su romanika crkva Sv. Marije, stariji samostan, te sjeverno i zapadno krilo novijeg samostana. Dubrovnik, koji se nakon stranoga potresa oporavljao itavo stoljee, nije bio smogao snage i sredstava da uza sve drugo to je bilo uniteno obnavlja i lokrumske ruevine. Razdoblje poslije potresa bilo je obiljeeno velikim osiromaenjem i propadanjem ove ugledne i nekada bogate opatije. Nezainteresirana da je obnovi, Dubrovaka Republika uspjela je nagovoriti papu Pija VI. da ukine lokrumsku benediktinsku opatiju, to je on svojim dekretom 1798. godine i uinio, pa je tako bilo okonano njezino mnogostoljetno postojanje.42 Novo razdoblje lokrumskih vrtova zapoinje 1859. godine, kada je nadvojvoda Maksimilijan Ferdinand, istaknuti lan austrijske carske dinastije Habsburg i brat cara Franje Josipa, kupio Lokrum od tadanjih vlasnika, graana Dubrovnika, i odmah potom poduzeo opsene radove na ureenju vrtova, introdukciji stranog bilja i podizanju svojega ljetnikovca. Tijekom druge polovine 19. stoljea Lokrum se u dva navrata nalazio u vlasnitvu Habsburgovaca. To je, s obzirom na irinu i plansku osmiljenost zahvata te kakvou i veliinu investiranja, najznaajnije razdoblje u povijesti vrtnog i krajobraznog ureenja otoka. Tada je itav otok bio pretvoren u jedinstven perivoj, pa je to sada izuzetni spomenik krajobrazne arhitekture 19. stoljea.43 Pa ipak, uza sve to, potrebno je naglasiti da povijesnu jezgru otokog prostora, smjetenu u sredinjem dijelu nekadanjeg obradivog sklopa, i da42
Ivan Ostoji, Benediktinci u Hrvatskoj, III. Split: Benedikt. priorat - Tkon, Split, 1965: B. ii, Otok Lokrum: 165-182.
272.
43
420
Slika 9. Historicistiko zdanje Maksimilijanova dvorca interpolirano izmeu arheolokih ostataka i gotiko-renesansnog samostana
nas sainjavaju zdanje gotiko-renesansnog samostana s preostalim istonim i junim krilom, te vrijedni arheoloki ostataci romanike crkve i samostana s kulom, meu koje je ezdesetih godina 19. stoljea bio interpoliran Maksimilijanov ljetnikovac izgraen u historicistikomu slogu (slika 9). Takoer sastavni dio lokrumske povijesne jezgre predstavlja sklop obradivog zemljita koje se moe sagledati u njegovim tisuljetnim granicama, gdje su generacije fratara i poljodjelskih radnika uzgajale vinograde, maslinjake i druge nasade. Na dijelu tog zemljita tijekom druge polovine
421
Slika 10. Motiv iz historicistiki oblikovanog terasastog vrta Maksimilijanova dvorca
Slika 11. Stari maslinjak sjeverno od arheolokog sklopa, jedini autentini ostatak benediktinskih nasada, vrlo znaajan dio kultiviranih prostora otoka.
422
19. stoljea bili su u historicistikom vrtnooblikovnom slogu ureeni pristupni vrt izmeu Portoa i samostana, odnosno Maksimilijanova ljetnikovca, kao i ograeni vrt dvorskih terasa (slika 10) zdruen s klaustarskim vrtom iz 16. stoljea. Juno od samostana, gdje su ranije bili vinogradi i maslinjaci, sada su prostrane livade s ponekim preostalim stablom masline i poneto naknadno izraslih stabala, a slue kao rekreacijski prostori uz obalni pojas kupalita. Na praznim povrinama nekadanjih vonjaka i vinograda, du sjeverne granice starog benediktinskog gospodarstva, osnovan je 1960. godine aklimatizacijski botaniki vrt egzotinih vrsta drvea, grmlja i drugoga bilja. Kao jedini autentini ostatak kultiviranih nasada lokrumske benediktinske opatije jo i sada postoji maslinjak, koji se nalazi sjeverno od arheolokog sklopa (slika 11), smjeten izmeu obalnog pojasa i botanikog vrta. Tu su neka stabla starija od tri stotine godina.44 Preostaje na kraju zakljuiti da i pored toga to je krajobrazno odnosno vrtno ureenje otoka Lokruma danas preteito obiljeeno historicistikim i romantiarskim slogom 19. stoljea, krajobraznooblikovnoj posebnosti Lokruma bitno pridonosi i sve ono to je u njegovim prostorima i u njegovu ozraju ostalo nasljedovano iz ranijih, pa i dalekih stoljea kao neizbrisivi trag mnogostoljetnoga postojanja i djelovanja lokrumske benediktinske opatije. Upravo zato je Lokrum i jedinstveni dubrovaki spomenik krajobrazne arhitekture kontinuiranog milenijskoga trajanja.
Vrt egzotina bilja L Lazaret s maslinjakom Zanimljivi primjerci ili grupe drvea Obalni kupalini pojas s prirodnim zanimljivostima: liticama, ploama, spiljama, Zanimljivi vidici i vidikovci N N Bunari, vodospreme i vodnjaci iz prolosti Samostanski sklop Maximilianov dvorac izgraen u sklopu samostana Tvrava na najvioj toki otoka Stoljea ureenja ili preureenja
F
XI/ XIX
Legenda uz sliku 12.

Pavle Bakari, Masline kao gospodarski i pejzani elementi vegetacije otoka Lokruma., u: Otok Lokrum - Ekoloke monografije, knjiga l. Zagreb: HED, 1989: 259-263.
44
423
Slika 12. Objedinjeni povijesni prikaz krajobraznog ureenja otoka Lokruma.
424
Slika 13. Mapa otoka Lokruma iz 1837. godine
425
THE GARDENS OF THE BENEDICTINE ABBEY ON THE ISLAND OF LOKRUM BRUNO II

Summary The year 1023 marked the establishment of the Benedictine abbey on the island of Lokrum, located in the close vicinity of the city of Dubrovnik. The extensive grounds offered good farming prospects, and thus in the following seven centuries the monastery multiplied both in size and in wealth. Parts of the older buildings and some new houses were destroyed in the great earthquake of 1667, never to be reconstructed. The Benedictine estate prided itself upon exemplary groves of oranges and lemons, vineyards, and vegetable gardens, in addition to a special type of garden referred to as pleasure gardens. The carefully cultivated green spaces surrounding the church and the monastery offered moments of repose and enjoyment to both the monks and the frequent visitors to the island. A study of the medieval gardens of Lokrum reveals that its principles of design were parallel with the contemporary skills of cultivation practiced in Europe. More recent sources point to the fact that the Benedictines also engaged in the maintenance of the woody island lanscape around the monastery, making paths to the top of the island and along its northern side. Between the years 1798 and 1859 the abbey remained deserted, when it was acquired by the Austrian Archduke Maximilian of Habsburg to serve as his country estate. Thanks to the enthusiasm of the new owner, the entire vegetated landscape of Lokrum experienced large-scale changes in terms of design and development, becoming thus Dubrovniks largest park. The fact remains that it is the Benedictines who deserve the credit for creating lasting values in architecture and setting the bases of gardens and landscape design on the island, in their efforts to preserve and develop the green open space.
426
With its long history of arranged cultivated and garden spaces, this island-park is by far without parallel in the entire Croatian heritage of garden design.
Anali Dubrovnik 39 (2001): 427-460 S. Stojan, Mizoginija i hrvatski pisci 18. stoljea u Dubrovniku
427
Izvorni znanstveni rad UDK 316.66-055.2 (497.5 Dubrovnik)17 930.85(497.5 Dubrovnik)17 Primljeno: 15.12.2000.
MIZOGINIJA I HRVATSKI PISCI 18. STOLJEA U DUBROVNIKU
SLAVICA STOJAN
SAETAK: Svjesne da se vie ne potvruju samo senzibilnou, ve i fizikim i radnim sposobnostima, ne ostavljajui da se ovladava njihovim djelovanjem i njihovom svijeu, ene su dolazile u sukob sa starom ideologijom o odvojenim sferama, izazivajui povremene mizoginske provale, koje su se na osobit nain oitovale u drutvenom i kulturnom ivotu Dubrovnika krajem 17. i tijekom 18. stoljea.
Mizoginija je tradirana u hrvatskoj kulturi, pa tako i u onom njezinom dijelu koji se razvijao u Dubrovniku, sve od srednjeg vijeka, renesanse, preko baroka do racionalizma i predromantizma krajem 18. i poetkom 19. stoljea. Procesi protiv vjetica (u Dubrovniku ih /Konavle, umet/ nalazimo i tijekom 18. stoljea) najbolji su primjer koliko je mizoginska tradicija urasla u hrvatsku narodnu kulturu. Opasnost vjerovanja enama uvijek iznova potvrivali su prototipovi nevjernica kao to je Eva, Dalila ili Potifarova ena. Stoga, ne samo da je enama kroz povijest data pasivna i neravnopravna uloga, ve ih se tretira kao nevjernice, pohotnice, tvrdoglave ene i svadljivice, znatieljnice, brbljavice i rasipnice, govori se o njima s prezirom, usporeuje ih se sa ivotinjama, tjera ih se da ute.1 ena se u seoskom
1 Maja Bokovi-Stulli, O mizoginim priama., u: O usmenoj tradiciji i ivotu. Zagreb: Konzor 1999: 25-47.
Slavica Stojan, vii je znanstveni suradnik Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku. Adresa: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Lapadska obala 6, 20000 Dubrovnik.
428
drutvu definira svojom ulogom u obitelji, jer jedino tu ona nalazi prostor za svoju aktivnost i smisao svoga ivota - Cinderella complex.2 U Dubrovniku, posebno u tijekovima gradskog ivota, sreemo ene u ulogama i relacijama izvan obiteljskog ivota. Njihov svijet, u prepletu intime i uloga koje su primale i razvijale u toj sredini, oitovao se i izvirao iz nezatienog drutvenog poloaja. Ipak ga kontinuirano prati nastojanje da realiziraju svoju materijalnu i moralnu nezavisnost. Posljedice toga bile su da su neki enski poslovi izrugivani kao neasni (babice), neki su bili podloni represijama (prilikom neuspjeha u lijeenju), a svaki je javni posao (tr//nice - pekarice i prodavaice kruha, tovjernare, prodavaice ulja, leda, zeleni, koraljarice, pralje na javnim fontanama, brodarice itd.) enu dovodio u situaciju da bude prozvana kao ona koja se zapravo, uz taj posao dopunski bavi jo prodajom vlastita tijela, ili je pak smatrana svodiljom (rofijana). Zaraivanje za ivot nuno je vodilo suprotstavljanjima standardu o enskoj kreposti. Najnieg ugleda meu zaposlenim enama bile su slukinje (mnoge od njih nisu imale priliku izabrati taj posao, ve su ih na to jednostavno prisilili gospodari njihovih oeva kmetova), kojima je, kako se openito smatralo, nemoral bio u opisu radnog mjesta, iako nitko ne dvoji u teak i esto puta muan posao koji su obavljale.3 Za razliku od sredina s naglaenom patrijarhalnom plemenskom kulturom, u kojima je, zbog ukorijenjenih predrasuda i diskriminacije ena, mizoginija imala trajno i vrsto uporite, snaan oblik enomrstva, koji je oito proizlazio izravno iz tijekova dnevnog ivota u Dubrovniku, producirala je jedna urbana visoko civilizirana sredina. Znakovito je da se enomrstvo kao opa pojava, kao trend, javlja u kulturnom sreditu u kojem je enska ljepota bila trajna umjetnika inspiracija, pa se ini na prvi pogled kao da pojaani napadi na ene tijekom 18. stoljea izraavaju prije svega reakciju protiv renesansne kavalirske idealizacije ljubavi prema eni. injenice, meutim, govore da uzrok mizoginskim provalama nije samo u seksualnoj averziji i zasienoj senzualnosti.
2 Ute Karlavaris-Bremer, Identitet ena u bajkama - Pepeljuga i princeza., u: Simboli identiteta. Studije, eseji, graa. Zagreb: ur. Dunja Rihtman Augutin, Hrvatsko etnoloko drutvo, 1991: 90-95. 3 U komediji Venere i Adon Marina Dria, Vlade savjetuje Vukodlaka i Grubiu: Ohaj ve, sinko moj, gracke godinice voditi na stan svoj hude putenice Ja ti u u selu djevojku isprosit...
S. Stojan, Mizoginija i hrvatski pisci 18. stoljea u Dubrovniku
429
Nakon reformi zaokupljenih moralom (1650-1800) koje su, istina, vie zahvatile educiranu manjinu, revolucionarne promjene u Europi, poglavito u drugom dijelu 18. stoljea, unose promjerne i u kulturu obinog naroda.4 Osamnaesto stoljee poelo je razvijati afirmaciju jednakovrijednosti mukaraca i ena kao prepoznatljivu vrijednost civiliziranog drutva. Obrazovana ena tei mnogostrukoj cjelovitosti ivota, a o udaji razmilja kao o prirodnom zadatku. Socijaliziraju se i puanke, kreui se i sudjelujui u ulinom ivotu razliitim oblicima rada i dajui tako vlastiti doprinos stvaranju nove srednje klase, ime su dolazile u sukob sa starom ideologijom o odvojenim sferama, koja je odreivala enama da se povuku u kunu iskljuenost kako bi bile potovane. Mnoge su ene vodile poslove zajedno sa svojim muevima, to je zasigurno pripomagalo respektabilnosti drugih poslovnih ena u gradu koje su svoj posao samostalno vodile, najee kao udovice. Osamnaesto stoljee i u Dubrovniku donosi svijest o tome da se ne smije zanemarivati naobrazba ena, ne samo zato da bi kao budue majke bile i educirane vjerovjesnice svome potomstvu, ve je naobraena ena jednostavno postajala potreba drutva i drave u novim povijesnim uvjetima. Krajem 18. stoljea i ene iz niih drutvenih slojeva poele su stjecati redovnu naobrazbu, a stanoviti broj onih iz plemikih i boljih graanskih obitelji, koje su prva obrazovna saznanja stjecale uz svoju stariju brau, kolovale su se i u inozemstvu. ena je, naime, morala odgovoriti dunostima koje je drava u novim povijesnim uvjetima stavljala pred nju. Obrazovanu Dubrovkinju zanimali su i domovinski interesi, ostvarivale su dignitet i mo ne samo unutar vlastite obitelji, ve su esto bile posrednice (preko svojih mueva i brae) i u poslovima ireg znaaja. ena je postajala svjesna uloge po kojoj se vie nije od nje iskalo da ispunja svojom ljepotom viteki feudalni svijet i da ne samo svojom senzibilnou, ve i fizikim i radnim sposobnostima podie novu generaciju ljudi potrebnih domovini, te na taj nain izvri fundamentalnu zadau vlastite slube domovini, ne samo kao ene i majke, ve i hraniteljice, a da pritom nitko ne ovladava njezinim djelovanjem i njezinom svijeu. Fiziki odgoj odnosio se na svu djecu, moralni odgoj poglavito na keri, koje su dulje bile podvrgnute majinom utjecaju, ukljuujui praksu higijenskih normi, lijeenje djejih bolesti itd. U tu svrhu u 18. stoljeu naobraene Dubrovkinje, uz djela vjerskog karaktera, itaju svjetovnu literaturu u prijevodu, ali i na originalnom jeziku. Razumiju latin4
Peter Burke, Popular Culture in Early Modern Europe. London: Temple Smith 1978: 234.
430
ski, ak se i dopisuju na latinskom jeziku. Stvaraju originalna knjievna djela. Prevode s talijanskog jezika. Bave se politikom. Zanima ih znanost, matematika primjerice. U Dubrovniku se raspaava i ita znanstveni asopis Giornale nuovo enciclopedico iz Vincenze. Oko tog posla angairane su gospoe. O njima s potovanjem i divljenjem govori i sama urednica spomenutog asopisa Elisabeta Caminer Turra (1779-1812).5 Drue se i dopisuju s intelektualcima izvan dubrovakog kulturnog kruga, pa ak i s talijanske strane Jadrana. Zanima ih politika, posebice europske prilike u predveerje napoleonskih ratova. Okrenute su prema novim modnim trendovima koji dolaze iz francuskih salona. Povodei se za njima, uzimaju satove pjevanja i sviranja, pleu, to skandalizira domae tradicionaliste za koje to nije nita drugo do li uenje gizdi po franezijem zakonima. Stjeui i na taj nain duh samosvijesti i dostojanstvo osobe, Dubrovkinje nisu potirale naslijeenu krotku predanost vjeri. Dokazuje to njihova literarna aktivnost koja je sva ispunjena vjerskim motivima.6 Ipak, novi kulturni i znanstveni interesi, te individualno iskustvo sazdano na univerzalnoj humanistikoj mjeri, omekavali su tradicionalne norme enskog ponaanja. Iako stranci opaaju da se ene u Dubrovniku vie usteu nego drugdje u Europi, i da razuzdanost ovdje nije postala modom, Dubrovkinje ne ive vie onako povueno, zauzete kunim poslovima. Srameljivost je i u njih postajala dio drutvene konvencionalnosti i vie bila umjetna nego instinktivna.7 Nekadanja ogranienja u pogledu izlazaka ena bila su mnogo manja, a djevojke su se pojavljivale na prozorima, to se nekad ni sluajno nije smjelo dogoditi.8 ivot naobraene ene 18. stoljea obiljeavaju saloni, ljubav, ljepota i moda, jednom rijeju, svjetovnost koju enomrsci nazivaju boleu
5 Slavica Stojan, U salonu Marije Giorgi Bona. Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku 1996. 6 Slavica Stojan, Anica Bokovi. Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku 1999. 7 S. Stojan, U salonu Marije Giorgi Bona: 16. 8 U komediji Mada (Mada. Komedije VII. i VIII. stoljea. Priredio Marko Fotez u Pet stoljea hrvatske knjievnosti, sv. 20. Zagreb: Matica hrvatska - Zora 1967: 153-184), otac Gabro i ki Mada razgovaraju o stajanju uz prozor: Gabro: ...funjestra je veliko perikulo; na njoj stojei u veliko se zlo moe upasti. A ko pogibio ljubi, u njoj e poginuti. Mada odgovara ocu: Ja tezijeh perikula na nahodim ni mogu poznati nego samo jednu tvoju opstinacion. Prosti ako, er ti ovo ovako izgovorjeh i kojom me si doveo na siu: Molim te, ae, nemoj biti toliko nemio na meni! Tvoja sam ki, oblegana sam te sluati, ma nemoj ni ti mene prem drati u suanstvu!
431
stoljea.9 Promjene su postajale oite ak i u ponaanju priprostih slukinja, koje pokuavaju to bolje iskoristiti svoju poziciju u kui.10 I ene iz puka i seoske ene, premda neuke, osjeale su povoljnije prilike, pa ustaju protiv nepravde prijavljujui u velikom broju, primjerice, neharne vjerenike koji su jednostrano prekinuli vjeridbeni ugovor i ostavili ih, vrlo esto i u trudnoi, osramoene, premda za ovakve tube nisu bile poduprte Statutom Republike. Uoivi svu pogubnost pridravanja enidbenog pravila prema naelu statusne jednakovrijednosti, koji je malu drutvenu zajednicu poput Dubrovnika izjedao demografski i vodio u dekadenciju, ene su spravne na otpor prema obvezi koja se neslubeno zvala korta supra korti (vrata nasuprot vratima, to je znailo jednakovrijedan obiteljski ugled), a posve je iskljuivala strance i onemoguavala ak brakove unutar plemikog kruga u kojem je postojala znatna razlika izmeu starijih i novijih plemia (prije i poslije potresa). Primjerice, plemkinja Marija Giorgi Bona (1754-1833) daje svoju mlau ker francuskom asniku, neplemiu i strancu, potujui kerin izbor zasnovan na ljubavi, pa dolazi u sukob i s vlastitim sinovima, emu se hrabro opire. O enama koje se udaju za strance, prezrene od domae sredine, a kasnije hrabro podnose udarce sudbine, piu sredinom 19. stoljea dubrovaki pisci O. Puci i A. P. Kazali. Takva se ena nije uklapala u topos bespomone ene, odane vjeri, slijepo podlone muu i strogim moralnim obvezama. Njezino ponaanje i djelovanje zacijelo nije pokrivalo dubrovaku tradicionalnu predodbu o idealnoj eni. Kakva je to ena imala biti: Kotruljevieva definicija idealne ene, formulirana jo u 15. stoljeu, slijedi ovako: Ona mora biti lijepa, razborita, postojana, ozbiljna, mila, marljiva, blaga, edna, milosrdna, pobona, religiozna, velikoduna, uzdrljiva, dareljiva, radina, umjerena u jelu i piu, trijezna, otroumna i uvijek zaposlena. Marin Dri bio je uvjeren da ene polaku pamet od mukaraca imaju. Humanist, filozof Nikola Gozze u ene je iskao ljepotu, estitost, pobonost i stidljivost, ali nijedno od toga nije smjelo izostati iz te idealne
Fiamma Lussana, Misoginia e adulazione: ambiguit dell immagine femminile nel secolo dei lumi. Studi storici 25 (1984): 550. (Parafrazira se studija E & J de Goncourt, La donna nel Settecento. Milano: Feltrinelli 1980.) 10 Mada.: 160. Kako ti sada ove godinice nejmaju u aci za mo kupit ali tkanicu ali koulju ali cendalinu ali crevlje, zaisto ti ne sarofija se! A imaju i razlog, zato svaki trud ite platu.
432
predodbe.11 Ponajvie mu je smetala brbljavost te navodno enska sklonost prevrtljivosti i nestalnosti miljenja, nadovezujui se pritom na Seneku. Ivan Gunduli definira enu kao upropastiteljicu ljudske due, kao demonsko bie koje niskim porivima navodi razmetnog sina na zla ovoga svijeta.12 ena u baroknog pisca Junija Palmotia, koja je zla, pokvarena i laljiva, a njezina ljepota isprazna, opasna, koja budi na zlo - trebala bi biti blage udi, koja slua mueve savjete, da mu bude nagrada za ivot ispunjen radom, utjeha i pomo.13 Huda ena kad na sviti sasma ti se kae mila, ili te je prevarila, il te ima prevariti. Osjeajui da je poetkom 18. stoljea znatno olabavila obiteljska i drutvena stega kojoj su generacijama bile izloene pripadnice slabijeg spola, knjievnici i propovjednici i drugi pripadnici konzervativnog miljenja bili su potaknuti da ustanu protiv slobodoumnosti enske. ensku emancipaciju smatrali su uzrokom svih nevolja koje su se u drugoj polovici 18. stoljea gomilale nad gradom, pa u to vrijeme u Dubrovniku dolazi do provale mizoginskih osjeaja i netrpeljivosti prema enama, osobito prema onima koje su ojaale svoju ulogu znanjem. Ovako tu misao izraava Andrija anpjera Pauli (1697-1783), predstavnik novijeg plemstva u Dubrovniku, ija je obitelj izumrla ve u njegovoj generaciji.
Nikola Gueti, Upravljanje obitelji. (Prevela Maja Zaninovi). Zagreb: Sveuilite u Zagrebu, Hrvatski studiji - Studia Croatica 1998. 12 Jakov Armolui, Slava enska i protivni odgovor Jakova Armoluia ibenanina Cvitu estomu. (Priredili Dunja Falievac i Stjepan Damjanovi). ibenik: Gradska knjinica Juraj igori (Prvo izdanje: Padova 1643.): 94. 13 Junije Palmoti., u: Pet stoljea hrvatske knjievnosti. (ur. Rafo Bogii). Zagreb: Matica hrvatska - Zora 1965: 231-250.
11
433
Prema novom ispraznosti Dubrovnika14 Dubrovnie, ah! nekada Lijepi izgledu svijetu svemu, Rasplaem se gorko sada U nainu sadanjemu. Ginu u tebi sve kreposti, Svaka izvrstnos, vajmeh! gine, A kraljuju ispraznosti I u napravah sve tatine. Dikle tvoje sred slobode Ne u kuam, ko prije skrovne, U tancanju dni provode tiju ljuvene liste otrovne. Sve ovo prijeti po nainu Svrhu i poraz Dubrovniku, Ki ve neima u istinu Od prijanjega grada sliku.15 Paulijevom proskribiranju ena kao uzronica svega zla koje pogaa Dubrovnik pridruila se i jedna ena - Anica Bokovi (1714-1802), sestra znanstvenika Ruera, opaajui da emancipacija ena nije ograniena pojava, ve trajan i nezaustavljiv proces ije posljedice nije bilo mogue nazrijeti i koji je zbog toga i nju plaio. Kad je ovo reko tada to bi na to reko sada?
14 Ovu sam Paulijevu pjesmu objavila prvi put u asopisu Dubrovaki horizonti 39 (1999): 48, prema rukopisu iz privatne zbirke Dvanaest dubrovakih pjesnika Ive Dubravia, Delft, Nizozemska, rkp. 7, str. 561-577. 15 Na ove je Paulijeve stihove Anica Bokovi, kako je istaknuo prepisiva, dodala svoj stih, pun rezignacije: Kad je on reko ovo tada Da to izreko ne bi sada.
434
Dubrovnik, dakako, nije u tome ni izuzetak ni usamljeni sluaj. Poputanje patrijarhalne stege i nezavisnija uloge ene doveli su i u Britaniji u doba restauracije do promjene odnosa prema enama; snano izraavanje gnuanja prema enama i odbijanje svega to je ensko.16 Knjiga A History of the Lives and Intrigues of a Lewd Women (London: Printed for C. Hitch and L. Haws 1762.) mogla bi sluiti kao prirunik za enomrsce, jer analitiki ulazi u sva podruja enina djelovanja, pa ak i u tijek njihovih misli, nalazei u svakoj pojedinosti temelj grenosti, poroka i iskonskog zla, te zakljuujui o prirodnoj manjkavosti ena (original defection), budui da su sve kontaminirane grijehom pramajke Eve. U ene dominira tjelesnost, za razliku od mukarca kojim ravna duh, pa je stoga potreban stalan nadzor nad njezinim mislima i ponaanjem. Rukopis slinog karaktera, potpisan rukom Del Pacioso Accademico Rozzo, nastao po svoj prilici u Dubrovniku krajem 18. stoljea, raspravlja na temu Sulla imperfettibilit feminile.17 enama se predbacuje neznanje, afektacija, neskromnost, za to smatra odgovornima njih same, dakle mukarce, potom ensku nemarnost i odsutnost dobrog odgoja. Nakon to u malo vremena izgube cvijet ljepote i mladosti - istie ovaj estoki kritiar ena - ne preostaje im nita zbog ega bi bile vrijedne naeg tovanja.18 The Journal of a Modern Lady (1729) Jonathana Swifta (1667-1745) pravi je primjer, u kojem je ovaj irski sveenik i satiriar engleskog drutva estoko obradio omiljenu suvremenu temu - enomrstvo. On se bavi enskom iracionalnom trivijalnou, njihovim obezvreivanjem mueva i stvari, privrenosti smijenoj i glupoj modi, gubljenjem vremena u besadrajnoj tatini - to je sve sadravao Dnevnik jedne dame.19 U Italiji se u to vrijeme javlja u literaturi slika demonske ene, glavne asocijacije grijeha, koji je ponajprije sadran u luksuzu. Luksuz i ena ista je misao u katolikih moralista. Filozof i ekonomist Antonio Genovesi (17131769) pisao je da je ena pratilja a ne slukinja, pa stoga prirodno mora biti pod muevom paskom, jer njezina je dua puno slabija od muevljeve. Prirodnu razliitost i razliitu drutvenu ulogu ena podravao je i profesor
16 Katharine M. Rogers, The Troublesome Helpmate: A History of Misogyny in Literature. Seattle and London: University of Washington Press 1966: 160- 189. 17 Del Pazioso Accademico Rozzo, Sulla imperfettibilit feminile, rkp. 1587, Arhiv Male brae u Dubrovniku. 18 ...sparito il rapido fiore della sedutrice Bellezza e Giovent, nulla resta di capitale per asicurarsi la nostra stima. 19 John Hayward, Selected prose works of Jonathan Swift. London: The Cresset Press 1949.
435
prava Gaetano Filangieri (1752-1788). Smatrao je da za ulogu poslune i prilagodljive supruge, koju su joj priroda i drutvo dodijelili, ena nije imala potrebu za kolovanjem. Ipak, kolovanje ene tumailo se kao spreavanje enine grenosti, to se moglo reflektirati na opem ponaanju, jer je ono ovisilo o nainu ivota ena. Djevojke se moraju obrazovati da bi bile dobre majke obitelji i odline odgajateljice mukaraca. Supruga s vrlinama i njena majka, to su termini prilino esti krajem 18. st. kad je rije o enama. utnja se smatrala velikom vrlinom ena. U tom smislu navodile su se rijei sv. Pavla (... ene neka na sastancima ute. Njima se ne doputa govoriti, ve neka se pokoravaju kako im zakon propisuje. Ako ele to nauiti, neka pitaju svoje mueve, jer ne dolikuje eni da govori na sastanku. Posl. Korinanima I, 34-36). Na te rijei nadovezuju se one Sofoklove: utnja je ukras ene. Tiina ostaje glavna vrlina ene kao to to pokazuje feminilna metafora slobode: talijanski povjesniar iz Piemonta Carlo Botta (17661837) pisao je sloboda nipoto nije ena brbljava i tata nego ena dostojanstvena i asna. Ona se suzdrava u tiini, zadovoljna da moe mirno gledati svoju djecu...20 Ideja o jednakosti spolova (De lgalit des deux sexes Poullaina de la Barre, objavljeno u Francuskoj 1673) u 18. stoljeu, koje je dvosmisleno nazvano stoljeem ena, prema kojoj prirodna i bioloka razliitost ne ukljuuje intelektualnu i kulturnu razliku izmeu mukarca i ene, donosi nove modele edukacije ene. Tzv. literatura za gospoe ukljuivala je izdanja poput F. Algarottijeva Newtonianismo per le dame o Dialoghi sopra lottica newtoniana iz 1737; E. G. Melani, Il libro delle donne. Venezia 1757; G. F. Periconi, Teologia per le donne. Padova 1780; G. Compagnoni, Chimica per le donne. Venezia 1792. etc.21 Braa Goncourt poznati enomrsci, objavili su u svom asopisu Journal 1862. godine publikaciju koja govori o eni 18. stoljea, za koju kau da je nevjerna, dvolina i nesposobna za ikakav sud, koja se bori s vjenom dosadom i melankolijom, definiravi je na koncu kao zlu ivotinju. Usporedba ene sa ivotinjom bila je omiljena mizoginska sintagma, jer se openito smatralo da je ena sklonija tome da ivi poput ivotinja u poudi svoje puti, prepustivi se nesputanoj izopaenosti svojih
Anna Maria Rao, Il sapere velato. L educazione delle donne nel dibattito italiano di fine settecento. u: Misoginia: La donna vista e malvista nella cultura occidentale. (a cura di Andrea Milano). Roma: Edizione Dehoniane 1992: 243-310. 21 F. Lussana, Misoginia e adulazione: ambiguit dell immagine femminile nel secolo dei lumi.: 547-558.
20
436
nagona, odavajui se bludu i preljubu.22 Jedan njihov mnogo stariji sunarodnjak, koji se nalazio sredinom 18. stoljea u politikoj misiji u Dubrovniku, francuski poslanik Le Maire, zapisao je o Dubrovkinjama svoga vremena kako su, bez obzira na injenicu to se odstupilo od negdanje strogosti, jo uvijek sputane smijenim ogranienjima i u vjenim okovima poput najglupljih ivotinja, ali one priroenom drai i finoom nadoknauju proputeno u naobrazbi.23 Tradicionalni pristup odgoju enskog djeteta bilo je uenje poniznosti u tiini. Brbljavou i dugim jezikom tumaio se svaki in izraavanja osobnosti kad je posrijedi bila ena. Pjerko Sorgo Cerva (1749-1828) u tom pogledu nije ba obziran ni prema eni svoga prijatelja Miha Ivia, kojemu je u povodu Martinja uputio kolendu, a nju oinuo britkim rijeima:24 Gosparu Miho susjede Na tve nas primi posjede. Gospoi tvojoj zabrani Jezikom da nas ne rani; Er ima gusta trusiti, Na drubu moju zloriti: Neemo trpjet prikore, Ni slane zaisto govore. Raskone niti sred Rijeke Sluati vee zloreke: Zna da smo blinji susjedi, Nek lijepo s nami besjedi. Antun Kaznai (1787-1878) ne ustruava se enin prosvjed usporediti s lajanjem psa.25 Usto joj zamjera (nazivajui je kunim vragom) da je, teei
N. Gueti, Upravljanje obitelji: 109. Andr Alexandre le Maire, O Dubrovniku i Dubrovanima godine 1764. (preveo Zdravko undrica) Dubrovnik 6 (1974): 9-65. 24 Pjerko Sorgo Cerva, Gosparu Mihu Iviu u Rijeci kolenda R 5320, Nacionalna i sveuilina knjinica u Zagrebu (NSK). 25 Antun Kaznai, Pjesme razlike. Dubrovnik: D. Pretner 1879.
23 22
437
za to lagodnijim ivotom, zapustila stare obiaje, pa i one koji se tiu velikog kranskog blagdana - Boia: ...Al popjevke to e nama Medj sadaniem gospodjama Koe za Boi malo haju Nit badnjaka doma imaju. Ve ne misle one o tomu O napredku neg o svomu Ter na staru ne bi htjele Da se predu ni kudjelje. Njim je Boi kad vrh glave Lopiicu kakvu stave, Kad mantilju stei mogu Samo tada hvale Bogu. Mu se tui, mu proklinje Da napredkom kua gine, Ona za to ni ne haje Neg na njega ko pas laje... Osuivane su tzv. potrebe za suvinijem stvarima, uestalost glazbenih i kazalinih priredbi i plesova, nazivajui to mekoputnim nainima koji razmlitavie mlade i ene i gospoama dadoe premo. Osobito je s negodovanjem gledano na popularnost kazalinih predstava, to je pribrajano enama kao tipino enski grijeh, kao i sudjelovanje u karnevalskom veselju.26 Na modne afektacije ena, razne odjevne triavosti obara se i najpoznatiji hrvatski latinski satiriar Junije Resti (Rasti) (1755-1814).27 Za veinu osamnaeststoljetnih pisaca enina uporaba sredstava za uljepavanje bila je slabost zbog koje su morale biti opomenute ili blago ismijane, za to su osobito skrbili propovjednici. Protiv ukraavanja i uljepavanja ena
S. Stojan, U salonu Marije Giorgi Bona: 14. Miljenko Foreti, U procijepu prodora novih ideja i realiteta dubrovake zbilje. Dubrovnik 5 (1995): 116.
27
26
438
grmjelo s oltara dubrovakih crkava, a poglavito s isusovakih propovjedaonica. Ti Gospo, koliko ima navezenijeh carigradskijeh maramica, koliko svilenijeh dolamica? Imam ih, hvala Bogu, puno! Dosta ti ih je za ukazat se po tvom biu ureena i polovica; Metni dake sve ostalo na gomilu. Ima zlata i bisera, srebra i uresa to ti nije tako potrebito; sve ovo metni u smetlite...28 Njegove poruke vezane s enskom uporabom sredstava za uljepavanje ipak su samo blaga opomena u usporedbi sa stavom Jonathana Swifta, koji je osobito osjetljiv na mirise povezane sa eninim tijelom, pa je ena za njega, unato uljepavanju, kosmata, prljava, smrdljiva ivotinja suhe naborane koe. (The Journal of a Modern lady 1729, str. 69). Bernard Zuzzori (Zuzori) (1683-1762) ozbiljno je sumnjiio nain na koji su ene troile vrijeme: Zato due pravovjerne srcem na zemlju prignutijem svjetovne tatine obljubiste; a varate same sebe vie dobara koja ne ginu? Hranite pomnjivo i zatvorate sve to imate u vaem stanu svjetovnoga blaga, za sve da je i zaliha i da ga imate usilovani pod silu od smrti ostaviti; da kako paka razmeete tako lasno vrijeme, blago vele vee, po komu nainom podobnijem istraenu mogli biste prikupiti krune lijepe i nedospjetne... Tri etr ure svaki veer u ispraznosti po posjedijeh, na igri do ponoa, u razgovorih nekorisnijeh, u snu dugu, u etanju zaludnomu prohode nam dni i ljeta izgubljena...29 Majkama je spoitavano da su lo uzor svojim nedoraslim kerima i slukinjama: Ovaka je krivina jedne matere - govorio je Della Bella - koja prem da dobro znade da njoj su priporuene od Ovega Gospodina nje keri neka ih ui bogoljubnost, istou, posluh i ostale kreposti koje su pristojne krstjanskim djevojkam- sa svijem tijem ili nemarei ili zaboravljena od ta je duna, obikne ih svojim izgledom ivjeti naopako. Kako se ima vladati ki gdi vidi da mati ne haje znati s kim i kako se razgovara, pae puta da vidi i da je viena, da se igra, da ima prijateljstva, da prima darove. Della Bella otro osuuje ovakve majinske propuste: Htio bi da vi sudite ima li se taka mati zvati majka ili ubojica svoje djece. Gospoama dri tekim grijehom moralne propuste njihovih sluavki, obino djevojaka sa sela. Jer gospoa mora misliti na spas dua onih koje su njoj od Gospodina Boga preporuene,
28 (Bernard Zuzzeri), Besiede duhovne otca Bernarda Zuzzeri Dubrovcsanina druxbe Jesusove, recsene prid skupsctinom Dobre Smerti u Carkvi S. Ignacia u Dubrovniku. Ragusa: Andria Trevisan 1793. 29 (Bernard Zuzzeri), Besiede duhovne otca Bernarda Zuzzeri Dubrovcsanina druxbe Jesusove, recsene prid skupsctinom Dobre Smerti u Carkvi S. Ignacia u Dubrovniku.
439
a ne da kao neke samo brine o tome je li se slukinja vratila kasno a da nije opravila obiajne posle, ne razbijajui glavu milju da moda ta djevojka upravo vrat lomi...30 Frano Ghetaldi Kruhoradi (1650-1719) bio je pedesetgodinjak na osvitu 18. stoljea. U to vrijeme poinje intenzivno pisati i stihove na hrvatskom jeziku, kako navodi Nada Beriti.31 Pjesniki sastavi Getaldievi uistinu su raznolika sadraja, ali nau panju privlae oni koje je posvetio enidbi i openito odnosu mua i ene. Mnotvo je stihova poput ubojitih strijela uperio prema enama, koje je smatrao uzrokom svih nevolja u braku. Frano se oenio prilino kasno, poetkom 1689., ili neto ranije. ena mu se, kao i majka iz obitelji Lukarevi, zvala Ore, a bila je dvostruko mlaa od njega. Ona je 1690. godine rodila ker, koja je takoer dobila ime Ore. Franova mlada ena ini se da je neposredno prije udaje, a moda i po udaji, bila upletena u skandaloznu ljubavnu avanturu s mladim idovom Samuelom Coenom. Zbog toga je protiv mladia otvoren politiki proces i on je 26. rujna 1689. protjeran iz Dubrovnika. Na putu za Carigrad je umro. Gorinu prevarenog mua Frano Ghetaldi pretoio je u mizogine stihove u kojima je ena oslikana kao najtea pokora i uzronik svih zala. Tko hoe s enom spat, spravi jaki tobolac, Za gladan pak ne zjat i lomit svoj kolac... ovjeku bog s nebi ljepi dar ne poda, Neg li je pod nebi njegova sloboda, ena ka donosi, bjei s time hrlo, A muu donosi verige na grlo; Mladie Frano Ghetaldi upozorava da dobro promisle prije nego to se odlue na brak: Promisli, mladiu, ke su ovo nevolje, I tvomu sad biu oberi toe bolje.
(Ardelio Della Bella), Razgovori i pripovidanja oca Ardelia Della Bella, Fiorentina. Mletci 1805. Nada Beriti, Frano Getaldi Kruhoradi (1650-1719). Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji (Fiskoviev zbornik sv. 2) 22 (1980): 346-359.
31 30
440
Promisli najpre, ki e drum trajati, Zaman se je poslije ponazad kajati. Iako dvadeset godina mlaa od svog mua, Ore je rano umrla, u svojoj etrdesetoj godini, pa je Frano Ghetaldi kao udovac punih deset godina imao vremena da revidira svoje enomrstvo.32 Frano Lali (1679-1724), kao lan Akademije ispraznijeh razradio je u pjesmi Bestuanstvo tezu o enama kao uzronicama zla i recitirao je na skupu Akademije 1699. godine.33 U malo pjesama to ih je na hrvatskom jeziku napisao uro Matijaevi (1670-1728), lan iste Akademije, pokazao je takoer da nije bio privren enama. U Dubrovniku je tijekom 1707. godine obavljao slubu duhovnika samostana sv. Klare, u kojem su ivjele redovnice iz dubrovakih vlastelinskih obitelji, od kojih su mnoge morale na silu, voljom roditelja prihvatiti isposniki ivot. Ureujui odnose vanjskog svijeta s redovnikim asketskim ivotom punim odricanja, Matijaevia su redovnice optuile da pretjeruje u strogosti i on je protjeran iz Grada u koji se vie do kraja ivota nije vratio.34 U oajnikom ali galantnom pismu nadstojnici samostana i njezinim pomonicama Matijaevi je, naputajui domovinu, ganutljivim rijeima upozorio osvetnice da je sve to je radio inio samo za dobrobit njihovih dua. Zbog ega je Matijaevi progonio povjerene mu redovnice svete Klare, moemo tek pretpostaviti, ali zasigurno znamo da propovjednici dubrovake stolnice, isusovake i drugih crkava, nisu tedjeli britkost i otrinu da bi dubrovake vladike i ene iz puka izveli na pravi put. Na besplodnu ensku tatinu upozorava Bernard Ricciardi (Brnja Riardi) (1680-1716), Matijaeviev suvremenik, u pjesmi Ljepota enska koliko je tata, zakljuujui je refleksijom baroknih pjesnika o tome da se sve skonava u malo praha sred groba.35
32 Psan Frana imunova Ghetalda. u: Fran Kurelac, Runje i pahuljice. Zagreb: Dragutin Albrecht 1866-68: 108-110. 33 Mihovil Kombol, Povijest hrvatske knjievnosti do preporoda. Zagreb: Matica hrvatska 1961: 289, 305. 34 Mirko Deanovi, Odrazi talijanske akademije Degli Arcadi preko Jadrana. Rad JAZU 250 (1935): 107. 35 M. Deanovi, Odrazi talijanske akademije Degli Arcadi preko Jadrana.: 190-191.
441
Antun Gleevi (1569-1728), znaajniji dubrovaki pjesnik na prijelazu 17. u 18. stoljee, lan Akademije od turaka, temperamentno je i ustrajno napadao ene i njihov nain ivota, uoavajui njihove strasti i poude, koje je potom beskompromisno i analitiki, ali esto i s puno zlobe iznosio na vidjelo. Smatrajui ene besramnicama, Gleevi surovo ogoljava svaki oblik enske osjeajnosti, ne zazirui ni od uvreda, zbog ega je, kako navodi njegov biograf Serafin Crijevi, znao ee zavriti i u zatvoru. Smeta ga kienje ena, pogotovo onih koje su ve zale u zreliju dob a rado bi se i udale (Kae da se ne pristoji jednoj eni starijoj radit od ljubavi, Spovijeda zato je skarestija od bumbaka). S osobitom estinom napadao je udovice, drei da se gizdaju u crnoj odjei i smiljaju kako da se ponovno udaju, perfidno se predstavljajui posvemanjom nedunou. Kao to je ponovna enidba mukarca nakon enine smrti bila poeljna i na to se dobrohotno gledalo u drutvenoj sredini, tako se na preudaju udovice gledalo s negodovanjem. Duboko meu pukom ukorijenjena mizoginska tradicija progovarala je i u sluajevima mukog udovitva grubou narodne uzreice: Nesretnome kobile krepavaju, a sretnome ene umiru.36 Uz ve nekoliko objavljenih pjesama u kojima se Gleevi okomio na udovice, u jednoj do sada neobjavljenoj pjesmi njegova satirina otrica usmjerena je prema mladoj udovici Cvijeti koja je imala sreu da se uda za imunog Iliju Radova Kotla, trgovca i zemljoposjednika s kuom na Konalu, te velikim imanjem i ljetnim stanom, s kmetovima i brojnim slukinjama u Komolcu u Dubrovakoj Rijeci.37 enidba Ilije Kotle i Fiore njegove ene38 ujte ljudi, ujte ene Za popjevat glasom ene, Hou da me uje more, Zemlja, nebo, luzi i gore.
36 Nenad Vekari i dr., Vrijeme enidbe i ritam poroda. Zagreb-Dubrovnik: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti - Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku 2000: 62. 37 Antun Gleevi, Kae da sad udovice ne obsluuju podpuno korota. u: Stari pisci hrvatski. (Priredio Pero Budmani), sv. 15, Zagreb: JAZU 1886: 354. 38 Ova neobjavljena pjesma Antuna Gleevia uva se u Znanstvenoj knjinici u Dubrovniku (ZKD), rkp. 538.
442
Da svak hvali, da svi slave Sreu vrijedne Captislave. Captislava, mila moma Za ne ivjet sama doma, I za sama ne izgorjeti, K sebi mua obra uzeti. Sjede na kraj sve lonice I vrh zjake skui lice, Sta misliti tko bi bolje Mogo ispunit sve nje volje, I im mnoge u broj skupi, Ilija joj na um stupi.39 Skoi u plam sva s obrati, Pak na svrhu pero uhvati. Njemu ljuven lis napisa Da je doe ut izbliza. Nju pozdravi junak vrli, Na dvore joj ter dohrli. Zasjarano od nje lice, Uze sliku od jetrice, Njega sresti van istee, Posmjehnu se pa mu ree: Uzmi od mene to ti je drago Darivam ti sve me blago, Er, zasve sam ja udova, Jo ne primih ni cjelova. I tako mi tvoje puke Joter ne znam glave muke. Uzmi mene, neka take Rodim tebi ja junake.
39 Ilija Kotlo stvarna je osoba koja se spominje u dokumentima Povijesnog arhiva u Dubrovniku poetkom 18. stoljea, meu ostalim i u jednoj sudskoj parnici s Nikolom Bokoviem, ocem Ruera Bokovia. Usp. Slavica Stojan, Anica Bokovi: 19. Po svoj prilici bio je imuniji trgovac oko kojega je, kako to Gleevi nastoji predoiti, lukava udovica isprela mreu da bi povoljnom udajom i po drugi put rijeila prohtjeve za dobrim imovnim stanjem.
443
Svijeh neu ki me ude, U te stavih sve poude. Mlad se junak na to kori, Plami uee i razgori, Bradu gladi, brk zapreda, kapu uzmae, kraj nje sjeda. U lice se nje zapasi I u nain ovi oglasi: Ah, tako mi polja i gore, Ljepa jesi, svjetlja od zore, I tako mi hljeba i soli, Sama meni ti odoli Da ive vik u jadu, Za moju te hou radu. Nu ko ljubav njih doprli, Jedan drugom vrat zagrli, I uze je posred zjaka Djelo vrlo od junaka. Da si blaen oj, junae, Ona ree, trudi jae, Er trudei bolje od sada Vee emo ste iljada. Tko se ovoj po dubravi Glas njegove u ljubavi, Jedan ki je zla jezika, Za poastit njih zavika: S Mrkanom se eto stara, Sjedinila jes Bobara. O poeta glasoviti Tkoj u vijenac hoe sviti Captislavu i nje hvale, Ke su odavna poivale, Svaki razlog udi i eli Bez difeta znati je li
444
Erbo inako svako cvijee U vijenac joj doi nee. Tim hvali se na nju dosti Kad si laan, glodat kosti. to ti para, nu mi reci Ali u Gradu, ali u Rijeci, Da ti tkogod da obrati, gdje bi obro poivati? Ako moma nije mila, Ali od dobra vea je sila, Za ke junak prignu grivu, A za ostalo ne htje brigu, Vele, malo ena valja Ma ono to je zapisala. I ja mlados malo marim, Samo u dobro da se uvalim. A to druzi vele samnom, to si, to si uinio, Nek ti reem, signor mio, Svak svojijem melje mlinom. Gleevieve stihove o eninoj opsjednutosti muevljevom imovinom kojom moe upravljati tek po njegovoj smrti, podupire iskaz kaniljera u dubrovakoj preradbi Molireova Nauka od ena / Lcole des femmes: ...ja znam da jedna ena udata sve to dobiva, dobiva za mua, a on je oblegan hranit. Znam da po smrti muevljevoj, za bit gospoa od onega to bude dobila ili na svom trudu ili avancala od intrata, hoe se ili da renuncija al possedio od dobara nje mua i uini salvo od prije ili da jom bude do nel suo testamento moi disponjat degli avanzi fatti durante la sua vedovanza....40 Za razliku od ovih miljenja o udovici, Lukava udovica Carla Goldonija samosvjesna je dostojanstvena i praktina mlada ena koja, cijenei steenu slobodu, detaljno razmatra sve okolnosti novog branog ugovora. Iako je na40 Mirko Deanovi, Dubrovake preradbe Molireovih komedija. Stari pisci hrvatski sv. 36, Zagreb: JAZU 1972: 168.
445
ziva lukavom, Goldoni ne misli da su udoviine procjene ile na raun njezina potenja, odnosno, da se nije ogrijeila o naela svoje drutvene sredine. Brano nevjerstvo u dubrovakih ena nije bila tako esta pojava kao u njihovih mueva, ali se pobona Lukrecija Bogainovi (1710-1784), oito ponukana nekim poznatim sluajem, odluila da uz kletvu poalje stihovanu poruku nevjernici: Prokleta je svaka od boga ena, due ka je neiste, i ne ljubi druga svoga, nego drugih ljubit ite. Moda je pobonoj Bogainovici u susjedstvo na Ploama (dio Grada ispred istonog ulaza) doselila koja mlaa ena slobodnog ponaanja, kojoj su u muevoj odsutnosti nou navraali mornari i trgovci iz zalea, pa je to bio razlog ovako otro nabruenim stihovima. Mogue je da bismo do kakva saznanja doli i listajui zapise sudske kancelarije, itui sluajeve koje je pisar biljeio pod nazivom pratica scandalosa. Ne postavljajui ikakvu sumnju u dvostruku krivicu, August enoa nazvao je ove odabrane stihove Nestalnost ene kad ih je ukljuio u antologiju Vienac izabranih pjesama hrvatskih i srbskih. Mnogo je dojmljivija u tom smislu i mnogo starija pjesma Tuba Marina Bureia iz 16. st., koji ganutim rijeima pita svoju dragu zato ga je prevarila: ...Er je bila ljubav moja krepka u srcu mom odvee a ne kako vjera tvoja, kojom svaki vjetar kree. Ah zlo ensko obeanje! ma prem zloes ovjek oni, koji u ensku sve ufanje od ljubavi svoe nasloni.
446
to si mogla na u njemu, koje dobro, ka li uda? eto vidi da e u svemu vazda enska pamet luda.41 ena je tradicionalno morala biti iskusna u kunoj medicini. S tim u svezi, u mnogim se narodnim protuenskim priama javlja opaka baba, zapravo vjetica odnosno zla vila koja manipulira enskim trudnoama, porodima i abortusima, izljeenjima i smru djece i odraslih. Kad dubrovaki lijenik, pjesnik i prevodilac uro Hida (1752-1833) govori o babicama koje su izuile kolu i rade to sada kao drutveno priznati zanat, ne ini to sa simpatijom ili izraavanjem priznanja enskoj pameti i umjenosti, ve podrugljivo, izraavajui sumnju kao da je posrijedi neki vraji posao. Podrijetlom Konavljanin, uro Hida ima na umu brojne procese koji su se do njegova vremena vodili protiv ena koje su vradbinama znale skriviti smrt odraslih i djece, ali su isto tako poznavanjem ljekovitih svojstava trava i njihovom korisnom uporabom mogle olakati muke bolesniku i pospijeiti lijeenje. Toliko su domiljate Da kroz vode i travice Na istou djevstva vrate Popuzene djevojice Umigle bi ko se lii Uzrokovat i izmete Da in ne strae boji bii I svjetovne pravde tete.42 Povezivanje karnalnog s pojavom ene bilo je naglaeno ve u starijih pisaca, primjerice Naljekovia i Dria, i to ne iskljuivo u funkciji zabave gledatelja. Prvi spominje odsijecanje nosa godinjicama ako se otkrije njiMarin Burei, Tuba. u: Pjesme Miha Bunia Babulinova, Maroja i Oracija Maibradia i Marina Bureia. Zagreb: Stari pisci hrvatski, 11, JAZU 1880: 238. 42 Stanislava Stojan, Berneskna poezija u Dubrovniku na prijelazu iz 18. u 19. stoljee. Anali zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku 31 (1993): 139.
41
447
hov intimni odnos s nekim izvan gospodarevih prohtjeva, Dri, govorei o slukinjama, koristi augmentativne i pejorativne oblike, usporeujui ih s kravama (kravina) kojima su zadnjice tako velike da ih jedva vuku. Dakako, time ne misli samo rei kako neprestano neto prismau u kuhinji, koja je u dubrovakim kuama redovito smjetena u potkrovlju, gdje se nalazio i kokoinjac, ve aludira na to da su bremenite, te da neformalno ozakonjenim slobodama svojih gospodara ulaze iz jedne nezakonite trudnoe u drugu. Neumjestan augmentatativ koristi i Ignjat urevi nazivajui djevicu djevi ina (babopoljska djeviina u pjesmi Suze Marunkove). Karnalno u svom izriaju koriste mnogi pisci u 18. stoljeu. Evo jedne takve pjesmice Andrije Paulija (1697-1783) pod simbolinim naslovom Zvonac. Za vei moj nemir - Gospoju mu lijepu Tormenta jedan ir - tja doli na repu. Pejorativom se slui, primjerice, Antun Ferdinand Putica (oko 17591832): Jo ne uh da su rabe godulje (pejorativ za slukinju godinjicu) poele na skulu hodit!43 Pisac se izruguje naobrazbi ena, iako je ba u to vrijeme u Dubrovniku, zaslugom Luka Sorga (Sorkoevia) (1734-1789), kompozitora i diplomata, osnovan Conservatorio delle educande za djevojke iz donjeg sloja dubrovakog drutva. kolovanjem ena ruga se i Vlaho Stulli (1768-1848), napominjui da bi se prostakui Kati Sukurici htjelo da otvori djevojicam skulu. Mu je Luko pak, prezirno pita: Kad si ti legala oli pisala, da zna to je knjiga? Mazgo erijanska, ne prucaj se toliko, pleti jadna te bjeve, i ne prti se u to ne razumije: ne valja za drugoga vraga neg za labarit i psovat. U Putice je, uz agresivnu mrnju prema enama, prisutno i brakomrstvo. U njegovoj nikad objavljenoj farsi Pir od djece ili pir Sima Bazzate svi se vesele kad mlada pretuena nevjesta zauvijek napusti mladoenjinu kuu. Nikola Gueti nalazio je u 16. st. opravdanje u odbijanju braka dubrovakih mladia, odnosno produljivanju mladikoga statusa do poznih godina. Smatrao je, naime, da se boje se da ne dobiju neku enu sramotnu i nastranu ili neznalicu, kakvih ima mnogo, pa je stoga bolje ivjeti sam u kui.44
43 44
Antun Ferdinand Putica, Pir od djece ili Pir Sima Bazzate. R 3267, (NSK). N. Gueti, Upravljanje obitelji: 109.
448
Kao u stvarnosti, tako se ene i u literaturi vrijeaju pogrdnim, esto vulgarnim rijeima: magarico, popianice, zasranice, potezanice i sl.,45 sve do najuvredljivijih, tekih izraza poput kurva raskidena, birbaco buzarada, usmrena karonjo, labaro da novanta nove caratti, kenjo raskreena46 itd. Dakako, ove su se prostake atribucije odnosile na ene iz puka. Nekritinih ili pak prekritinih napada nisu, meutim, bile oprotene ni one plemenita roda. Prikazujui potanko svaku od vlastelinki, svojih suvremenica, u tajnom izvjeu austrijskoj policiju, gluhi fratar Inocenc uli (1780-1852) ne tedi negativne kvalifikacije, poglavito naglasivi njihovu prepotenciju, tatinu i oholost. On pronalazi i framasonke meu dubrovakim plemkinjama, predbacuje im nemoralnost i elju za pojavljivanjem u javnosti.47 U veine plemenitih Dubrovkinja istie runou tjelesne grae i openito njihova izgleda. O izrazito runim vlastelinkama govori i ve spominjani Le Maire, koji naglaava razliku izmeu njih i njihovih slukinja, koje su draesne i lijepe. Istu je razliku primijetio jo jedan predstavnik francuske vlade u Dubrovniku, diplomat i pjesnik Marc Brure Desrivaux (vjerojatno 1765-1823), poznatiji kao hrvatski pjesnik Marko Bruerevi krajem 18. i poetkom 19. stoljea. U komediji Vjera iznenada govori o njima kao grbavicama, krivonosama, istie da su runih zuba, neuglednih nokata, gruba lica, bezona pogleda, hrapavih i tvrdih glasova.48 Za dubrovake slukinje Bruerevi je, meutim, pun suuti, iskrene simpatije i njenosti.49 Kao stranac graanskog statusa (a opisuju ga suvremenici i kao veoma runog ovjeka, gotovo nakaznog izgleda), Bru re nije imao nikakve enidbene izglede meu mladim dubrovakim plemkinjama dospjelim za udaju, premda su ga za nekoliko veoma utjecajnih plemikih obitelji spajale tijesne prijateljske veze. Prvi se put oenio za Bosanku skromna roda koju je susreo za konzulskih vremena u Travniku, a po njezinoj smrti za svoju slukinju podrijetlom iz upe dubrovake.50 Ipak, ni Brure, ije ponaanje nosi obiljeja
N. Gueti, Upravljanje obitelji: 109. Vlaho Stulli, Kate kapuralica. Komedije XVII. i XVIII. stoljea. (Priredio Marko Fotez), Pet stoljea hrvatske knjievnosti, sv. 20. Zagreb: Matica hrvatska - Zora 1967: 300-334. 47 S. Stojan, U salonu Marije Giorgi Bona: 24-27. 48 Marko Bruerevi, Vjera iznenada. Komedije XVII. i XVIII. stoljea. (Priredio Marko Fotez), Pet stoljea hrvatske knjievnosti, sv. 20. Zagreb: Matica hrvatska - Zora 1967: 384-419. 49 Marko Bruerevi, upe, Spravljenice. Zbornik stihova i proza 18. stoljea. (Priredio Rafo Bogii), u Pet stoljea hrvatske knjievnosti, sv. 19. Zagreb: Matica hrvatska - Zora 1973: 289, 294. 50 Slavica Stojan, Rukopisna ostavtina Marka Bruerevia na etiri jezika. Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku 38 (2000): 185-199.
46 45
449
francuske revolucionarne mode, utjecaje jakobinizma i liberalizma, ne moe izbjei mizoginski nastrojeno moralizatorsko konzervativno stajalite po kojem su ene bespametne, koje po muevljevoj savinjoj dobroti izobijestu...51 Patolokim enomrstvom odie jedna pjesma anonimnog autora, dubrovakog pjesnika, upuena enama oko godine 1799 (u vrijeme Konavoske bune, na to upuuju imena koja se javljaju u istoj pjesmi).52 Pjesma je bez naslova (drugim rukopisom naknadno je dopisan podnaslov na talijanskom jeziku koji glasi: Canzonetta nella partenza di due signore nominate N.N., partite di questi lidi i quali avete sporcati) Pojte s vragom, u ime Oca Ah moj Boe ova hala Manigodo ko s konopca Na mene se nabandala. Ambicion ma prokleta Sama htje se Jele stara, Da se vidi ena ueta Konavoskog od brodara. vago, Mujo i Magude (pobunjenici konavoske bune, op. a.) U gradu vas vee nije Vjerujte da mi bude Kad promislim ugodnije. Nek se i vi ne rugate Rodom vaijeh od patruna
M. Bruerevi, Vjera iznenada: 384-419. Pjesma se nalazi u knjinici rukopisa Male brae u Dubrovniku, br. 777. Pod istom signaturom se nalazi i pjesma Bara Bokovia Piessan Oza Bara Bosckovichja drusgbe Jesusove, koij pod immenom Radmilla placce smart Drugha svogha Mesctriza u skullah, koga nasivaglie Selenka. Isti rukopis sadri jo pjesmicu Jaka Natalija U pohvalu Bara Bettere, te hrvatski prijevod Anice Bokovi jedne pjesmice Ruera Bokovia na talijanskom jeziku.
52
51
450
Od ene ga di je uzgledate Okrunjena ko pauna. Ja u marat priko ala U kontenju od gverjera Ova e se plait hala Svom galenu s mog penera. Svom galenu kij joh meni Prodade jom sasma skupe Jo ne bismo oenjeni Pjaere plodne od upe. Dakle ne me lakomosti Hotijahu, neg me brige Nek mi zato svak oprosti Da ja idem bez kacige. Cijenim teke moje ruge Prikrile bi penachjere Ah, ovo su brao tuge Vraja eno, ... pasje vjere. A pak da si to valjana Da si bokun od markeza, Manja bi mi bila abana, estitiji bi bio od kneza. Iz lonia ti si bijela Kad se iera ti rumena Da mi para draga jela, ekovica priobraena. Neima zuba vragutoga Ispali su od katara, Oh, sotono petonoga, I jo ne veli da si stara. Spomeni se od kuina Luda unuko majke Vice to umee od krpina Za nadignut tve guzice.
451
I zaslijepljen jo je tako Tkogod ... pj..., Pj... Grom ga ubio Koji bi te eno i kako Prigrlio, obljubio. Tebe ljubit meni je sila Prema volji i razlogu Svijetu kaem da si mila Al laivo, Hvala Bogu. uj to odredih: Piku meni Dozvat ima, nit se kara, Ne ti Cvijetu moj Gomneni Neg Marua ba s fumara. Pri tebi se svaka rabe Gospoica vele fina Uputi se stara babe Cik, aprduj i put komina. potne pjesni i sprdance I joter nam ne letite Kapetana od ordenance I joter nam ne slavite. Ja vas ekam, ja vas elim, Ja va zovem, ujte, ujte Vee vam se ne veselim Cikte i vi, aprdujte. Svarha (Dodano kao prolog) Tko je da moe proglasiti Zlo i dobro bolje od mene Tko je da moe bolje otkriti Stvari otajne i skrovene.
452
Pisati neto u obranu ene bio je hrabar istup i u 18. stoljeu. Talijanski asopis Caffe, koji se borio protiv tradicijskog odnosa prema kulturi, objavio je tekst pod nazivom Difesa delle donne (Obrana ena) u kojem je naglaena presudna uloga ene u drutvu, meutim, njegov autor je ostao anoniman, premda se ovaj napis povezuje s imenom kontroverznog filozofskog pisca Pietra Verri (1728-1797).53 Poznata je u hrvatskoj knjievnoj povijesti Armoluieva obrana ene pod naslovom Slava enska, koja potjee iz sredine 17. stoljea, a upuena protuenskom satirinom istupu Braanina Ivana Ivanievia Od privare i zle naravi enske.54 Slian primjer obrane ene nalazimo u dubrovakog pjesnika iz 18. stoljea Marina Zlataria (1753-1826). kolovao se u rodnom gradu. Najprije dominikanac a potom svjetovni sveenik, ovaj je aristokrat iz razdoblja pada Republike poznat i kao pregovara s francuskim generalom Molitorom, izabran od Senata da ishodi privolu francuskih vojnih vlasti da prijeu dubrovaku granicu morem, a ne suhozemno. Njegovao je kolendu i aljivu pjesmu. Iako su one dokument vremena u kojemu je Zlatari s puno spontane duhovitosti i jezinog realizma oslikao pojedine segmente dubrovakoga ivota, sve su ostale u rukopisu. Vei broj ovih pjesama nalazi se u rukopisnoj Zbirci dubrovakih pjesnika Znanstvene knjinice u Dubrovniku.55 Iako je Zlatari bio omiljeni domai pisac dubrovakih gospoa i est posjetilac njihovih salona, dvojni su motivi ovog Zlatarieva istupa u obranu enske asti, a rije je o iteljkama Cavtata (kolokvijalno: Cavtajkama). Moemo se upitati je li u njega prevladala viteka elja da obrani estite ene pomoraca koje je izravno pogaala Ferieva optunica, ili je to bila prigoda da nasrne, pun aristokratskog prezira, na latinskog pisca i sveenika ura Feria (1739-1820), podrijetlom puanina, koji je njega i ostale njegove knjievne drugove i plemie pretekao u nasto-
53 54
F. Lussana, Misoginia e adulazione: 554. J. Armolui, Slava enska i protivni odgovor Jakova Armoluia ibenanina Cvitu es-
tomu.
55 Zlatarieve pjesme nalaze se u rukopisu br. 918, str. 250-295. Nije tiskan ni Zlatariev prijevod Gessnerovih Idila iz 1793. godine, djelo izuzetno popularno u Dubrovniku njegova doba, poglavito meu obrazovanim enskim svijetom. Dopuna Gundulieva Osmana, poslije Pjerka Sorkoevia, dvama pjevanjima objavljena je prvi put u Viencu 1890. i drugi put u izdanju Gundulievih djela u ediciji Stari pisci hrvatski 1938. godine u Zagrebu. Cijenjen kao pjesnik koji se sluio hrvatskim jezikom, Zlatari je slagao stihove i na latinskom.
453
janju da s puno senzibilnosti, ljubavi i ne bez stanovite poetinosti, prikae razliitost i ljepotu dubrovakoga krajolika i njegovih itelja, isprepliui pri tome predaju i stvarnost.56 S Feriem je, osim toga, imao Zlatari i osobni nepodmireni raun; don uro se naalio s don Marinom ispriavi na latinskom jeziku anegdotu o njegovu pentranju po krovovima da bi se uvlaio u postelje dubrovakih slukinja, zbog ega je dobio nadimak maak.57 Nesporno je, meutim, da je Zlatari, obranivi Cavtajke od neumjesnih primjedbi na njihovo ponaanje u odsutnosti mueva pomoraca, istaknuo kako je Feri ovim istupom zgrijeio protiv digniteta dubrovake drave, te da je umjesto proslavljanja njezina dinog imena, ostavio na njemu trajni rug i sramotu. Iz travestije Marina Zlataria Ferieva latinskog djela Periegesis orae Rhagusanae, koju je Zlatari poput poslanice uputio Dum uru Feriu pisaocu rune Periegesi, po prvi put objavljujem ulomak koji se odnosi na Zlatarievu reakciju Ferieva prikaza Cavtata i njegovih iteljki. Liber I De Zaptat, Italice Ragusavecchia ubi olim Illirica Epidaurus Rekoh neima ni prilike Slikovati se za pjesnike, Ne srami se tvoje lice Muze zvati tve Boice. Ljubu zaisto djeve iste Sve pjesnike, ne versiste, Smio si se ti izusti Da ti svetom vodom usti Budu okvasit tve halave I himbene i neprave.
Zlatarieva obrana Cavtaanki nalazi se u rukopisu pjesme Marina Zlataria Dum Gjuru Ferricju pisaozu rusene Periegesi, rkp. 918 str. 274-295 (ZKD). 57 uro Feri, Epigrammata de nostratibus. u: Hrvatski latinisti II. (Priredio Veljko Gortan). Zagreb: Matica hrvatska - Zora 1970: 647-651.
56
454
Ah, da hoe konj krilati Tebe s Pinda zamiati! Moe usti tad skvasiti S miom, s ke e estit biti! Bezona si prem obraza Zvati muze zgar s Parnasa Da stupaje svoje upravu Dubrovaku uz dravu. I da u temu s tobom trudu Sve razgledat pomno budu. U pjesnima tvijem za moi Biti tebi od pomoi. Malahna je, jest istina Dubrovaka pokrajina, I s tega je prem daleko Od istine to si reko, Da ti snaga ne pogine Tega puta rad diljine. Gdje se ulo kadgod rijeti, Kojomgod strani od svijeti Da se stvari s tebe uju Da vs puka vrata bljuju, Kad iz crkve tad ishodi Svetkovine tej u zgodi, Ku Nikoli Svetom ine Bogoljubne tej skuptine, Na Captatu, gdje se vidi Da za vazdan rados slidi; Zasve ree rad slinosti Priblia se nu ludosti. Bezobrazno pak ne hini Neg s Cavtajkam ruge ini, U emu se ti zabavlja Da jim prahanje u rug stavlja?
455
Ko micaju jo rukami U njihovijem besjedami I da je govor smijean dosti Bez ikakve gizdavosti. Od tebe se ruzi ine Tko god vidi tve naine, Kad habave usti otvori, I neslano to govori. Bez krasnosti, bez naina Blezga, tuga, muturlina. im rukami kadgod mie Roge rekbi da omie. Od radosti kad se smije I tve pjesni komu tije To jest zaisto biljeg pravi Da si sasvijem lud u glavi. Nu to od ena ree od prije, To govori da sad nije Neg da su ve zadosti Pune svake izvrsnosti. Svej su i sada one ene Prem dostojne svake cijene, I nije uzrok da su take to dooe inostranke. Tri, etiri meu njimi Da od njih skladnos svaka primi. Mogle bi one nauiti Skladno ene svud iviti. Skladnos, mudros, as i cijena Captatskijeh je izgled ena, Ke su izvrsne sve gospoje Ne ko velu pjesni tvoje. Er neimaju jur potrebe Uit skladnos jaoh od Tebe.
456
Ki ne zno si ni zna sade Koje skladno jes eljade.... Zgodilo se vee krati Prije neg mu se s mora vrati Da mladii njeki od grada Na Captat su doli tada I hotjeli da potene S nim tancaju s silom ene, Ke ne htjee pogoditi Na te tance dohoditi. Oni njima za osvetu Nastojahu init tetu, Prosipaju glas pogani Ki njihovu as izrani. Kada uje vrhu ene Mu te glase nepotene Uee se, mui i jedi, Er se njemu as uvrijedi. U knjigami eni prijeti I promilja da se osveti, I im domu svom dohodi, ena iz kue ne ishodi, Dokle obazna mu zadosti Istinite pravednosti, Da je njemu ena mila Doba u svako vjerna bila. Da mladii rasputeni Glas prosue nepoteni, Svarhu koju za prokletu Za uinit mo osvetu. enu svoju ljubit slijedi I radosti njoj ne tedi. Ali ako po zloj srii Povratu se ti mladii
457
Kudgod idu runi ostaju Sramotno ih istjeraju. Nu kadgod se jote zgodi Da kojagod k tancu hodi im pristojno, skladno eli Da se malo razveseli, To ne bude drago uti Svakom muu ki se ljuti, Po Gradu su za to zvani Ljubomorni Cavtaani. Zato nemoj ti potene Od Cavtata ruit ene Od skladnosti izgled pravi Dubrovakoj svoj dravi. A pak jote, znaj odvee Da ne ini cvijet proljee, Ko god izgled u istom mjesti Neima svaiji pokoj smesti; Zato da su, ve ne zovi Ljubomorni ovi muovi Na Captatu koji stoju I ki ljubu enu svoju, Znaju od nje as i cijenu I sve dragu uspomenu. Profanacija enske asti, bilo da su posrijedi djevojke i udovice ili udate ene, dovodila je nesretnicu u vrlo nezavidan poloaj, tovie, prijetio joj je sramotni status pri kojem je gubila svaku zatitu i sigurnost u patrijarhalnoj sredini, esto puta ostajui i bez osnovnih sredstava za ivot, za hranu i odjeu, nakon to su je se odrekli mu, otac i braa. Poglavito se to dogaalo u situacijama kad je mu bio pomorac koji je tek svako nekoliko godina navraao u Grad, a mladu enu napadali domai sladostrasnici o kojima govori Zlatarieva obrana Cavtajki. Zanimljivo je da Zlatari ne brani ast ena iz upe dubrovake, koje je Feri u svom opisu dubrovake obale, piui o
458
tom kraju, takoer uvrijedio. O njima autor kae da su surove poput svojih mueva sklonih piu, koji znaju raspaljivati kavge i mirne uznemirivati Turke. Istie ipak da su neto njenije, sklone igrama i ljubakanju, emu se esto utjeu. Njihove surove navike ublaava blizina gradskog ivota, koji im slui za primjer. Njeguju tijelo, istie nadalje Feri govorei o upkama, a kite se, prema njegovu miljenju, vie nego to im to doputa njihov kmetski status. To ine samo kad ulaze u Grad. Pri odlasku, im prijeu gradska vrata, brzo skidaju sve urese, presvlae se i obuvaju loiju obuu, te drvenim kolcem podrauju rebra magareta koji sporo ide. Lukavo varaju svoje mueve, naglaava Feri, mislei pritom na one koje ostaju u Gradu budui vrlo vjete poslunikim poslovima. Tjelesno zdravlje kojim se istiu ini ih najpozvanijima za dojenje gradske djece.58 ene su oajniki nastojale povratiti ugroenu ast prituujui se Kaznenome sudu u Dubrovniku, no rijetke su bile prigode kad su postizale zadovoljtinu. Jo se rjee naao pojedinac s vitekim osjeajem za ast i s graanskom hrabrou da se upusti u teko dokazivu obranu oblaene ene, ulazei na taj nain u intimu njezina obiteljskog ivota. Ponekad su to inili odgovorni sveenici, upnici iz seoskih sredina, spaavajui ne samo eninu ast, ve i moralni integritet njezine obitelji. Sucima Kaznenog suda javio se pismom sveenik Melkior Steffani, upnik iz Postranja u upi dubrovakoj obranivi Katu, enu Luka Sambrailo, po njegovu saznanju dobru i asnu, koju su vie puta oklevetala braa Mato i Ilija Kristovi, te Ilijina ena Ane, svi poznati kao psovai, pred muem Lukom, koji je poput razbjenjele ivotinje nasrnuo na nju noem. upnik ja zatraio moralnu satisfakciju oklevetanoj eni, kao i kaznu za klevetnike.59 U vijeku prosvjeenosti prepoznajemo prvo oitovanje sukcesivne i zrele emancipacije ene, iako je ivot ene tijekom, pa i krajem 18. stoljea u Dubrovniku jo uvijek u znaajnom raskoraku izmeu revolucionarno novog ponaanja u sferi pojedinanog i privatnog, koje se oituje u stvaranju prostora slobode u vjerovanju, stavovima i senzibilitetu i onog tradicionalnog, institucionaliziranog, s jedva zamjetljivim ili nikakvim pomacima u stavovi58 (uro Feri), Periegesis orae Rhacusanae duobus libris comprehensa. Racusii: Antonio Martecchini 1803: 33. 59 Lamenta del Criminale, ser. 50.3, sv. 177 (Dravni arhiv u Dubrovniku), pismo uloeno u knjigu.
459
ma. Dubrovaki knjievnici koji djeluju u razdoblju 18. stoljea i poetka 19. stoljea gaje tradicionalno miljenje o poslunoj i prilagodljivoj keri i suprunici, prevrtljivom stvorenju koje se lako moe zavesti i udaljiti od fundamentalne zadae koju je enska sudbina podrazumijevala. U tom smislu oni ne samo da ne odstupaju od miljenja konzervativnih pjesnika starijeg razdoblja, tovie u mnogim primjerima njihov je odnos prema enama lien i minimuma potovanja koje zasluuje ljudsko bie. Oni se jednostavno ne mire s naruavanjem mitske dogme o superiornosti mukarca i bespomonosti ene, zadravajui miljenje o biolokoj, intelektualnoj i kulturnoj potinjenosti ene pred mukim stvorom. Bez obzira na injenicu to su gubitak slobode, francuska okupacija, a potom i austrijska vlast, koja je od najvanijeg sredita na istonoj obali Jadrana stvorila zaputenu provinciju i obrnula ga prolosti, u velikoj mjeri usporili daljnje procese kulturnih mijena, pa tako i enino oslobaanje podlonosti i posluhu na kojima su poivale predodbe o njima, novi e hrvatski pisci, koji su stvarali u Dubrovniku sredinom 19. stoljea, primjerice, Mato Vodopi, Antun Kazali i Orsat Puci, literarno uobliiti nekoliko lirskih enskih portreta, tankoutno, poetski s puno razumijevanja za njihove ivotne nedae i nesporazume s okolinom i tako prekinuti mizoginsku tradiciju ukorijenjenu u stvaralatvu hrvatskih pisaca u Dubrovniku.
460
MISOGYNY IN THE WORKS OF THE EIGHTEENTHCENTURY CROAT WRITERS OF DUBROVNIK SLAVICA STOJAN
Summary The eighteenth century saw the affirmation of gender equality as a distinctive value of the civilized society of Europe. Education was no longer a privilege of the nobility, and young, accomplished ladies from the well-todo commoner families of Dubrovnik were not an exception. An active process of change could also be anticipated in the day-to-day lives of common working women, who contributed in their own way to the establishment of a new middle class. By doing so, they audaciously challenged the antiquated yet dominant ideology of gender difference, based on the centuries-long notion of separate spheres, according to which the role and nature of women were determined by the limits of their households. Literary men, preachers, and others in support of conservative views raised their voice against manifestations of womens consciousness, their accusations often being imbued with bitter misogyny. Women and their emergence into the public scene were held to be the cause of all the adversities that befell the city of Dubrovnik-the loss of freedom, economic stagnation, pestilence, etc. In the mid-eighteenth century and particularly at the turn of the ninetheenth century, Dubrovnik witnessed two antithetical views relating to the issue of womens position in society: one view saw a woman as a rational individual, creating her own secular attitude towards life, while the other, more traditional view envisaged a woman in the role of an obedient, compliant daughter and wife, an unpredictable creature that could easily be seduced and led astray. Although womens legal and family status, engagement in public life, and education were deeply marked by traditional and institutional male domination, in these protests we feel the first expressions of the successive and mature emancipation of women.
Anali Dubrovnik 39 (2001): 461-496 V. Stipeti, Nepoznata studija Iva Belina o sanaciji novarstva iz 1933. godine
461
Pregledni rad UDK 336.7(497.1)1933 Primljeno: 24.1.2001.
NEPOZNATA STUDIJA IVA BELINA O SANACIJI NOVARSTVA IZ 1933. GODINE VLADIMIR STIPETI
SAETAK: U ostavtini Iva Belina nedavno je pronaen neobjavljeni rad o sanaciji novarstva 1933. godine. U njemu Belin analizira veliku krizu bankarstva u staroj Jugoslaviji u tridesetim godinama, ije je ishodite bilo u padu kupovne moi poljoprivrednika. Zbog pada cijena na svjetskom tritu seljaci, koji su u to vrijeme inili gotovo etiri petine stanovnitva Kraljevine Jugoslavije, postizali su 1933. godine svega 44% cijene iz 1928. godine (za biljne proizvode) i 53% (za stoarske proizvode). Padom kupovne snage nisu vie mogli vraati svoje dugove, iji je ukupni iznos, prema anketi Agrarne banke iz 1932. godine, bio blizu 7 milijardi dinara. Banke nisu mogle unoviti svoje plasmane, pa su sve tee isplaivale obveze prema tediama. Nakon toga uslijedio je juri tedia na banke.
U ostavtini dr. Ive Belina (kod keri Nine) pronaen je nedavno jedan rad pok. dr. Iva Belina, koji nikad nije bio tiskan, pa ga ovdje prenosimo u cijelosti, s neznatnim korekcijama u interpunkciji i pravopisu. Prije iznoenja razloga za tiskanje nekoliko rijei o samom autoru.
ivot
Dr. Ivo Belin roen je u Trpnju (poluotok Peljeac) 14. lipnja 1891. godine, a umro je u Zagrebu 27. rujna 1975. godine. Nakon zavrene Trgovake
Vladimir Stipeti, redovni je lan Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Adresa: Veselka Tenere 9, 10000 Zagreb.
462
akademije u Trstu (1907-1911) studira ekonomske znanosti u Klnu (Handeln-Hoch Schule, 1911/3.) i u Zrichu (1913/4.), a doktorira 1923. godine u Frankfurtu na Majni disertacijom Problemi pomorstva i pomorske politike u Austrougarskoj. Po povratku u zemlju bio je bankovni inovnik u Zagrebu te tajnik zagrebake burze za robu i vrednote. Od 1925. do 1936. godine privatni je docent na Ekonomsko-komercijalnoj visokoj koli u Zagrebu; od 1936. do 1941. viceguverner je Narodne banke Jugoslavije u Beogradu. Vraa se 1941. godine u Zagreb, gdje slubuje kao bankovni inovnik. Godine 1945. je uhien i presudom Okrunog suda za grad Zagreb (od 17. studenog 1945.) i Vrhovnog suda (od 13. veljae 1946.) osuen je na kaznu lienja slobode u trajanju od 10 godina. Odlukom Prezidija Narodne skuptine FNRJ (od 25. travnja 1946.) ta je odluka suspendirana i oproten mu je ostatak neizdrane kazne. Do tog dolazi zbog toga to su molbu za pomilovanje potpisali gotovo svi kuedomaini iz Trpnja.1 Na slobodi Belin se prihvaa mnogih poslova, a od 1951. do 1963. godine redaktor je u Jugoslavenskom leksikografskom zavodu (u Enciklopediji Jugoslavije pokrivao je struke bankarstvo, pomorstvo i trgovinski ugovori). Umro je u Zagrebu 25. rujna 1975. godine; ispraen od zagrebakih Trpanjaca na Mirogoju, pokopan je u obiteljskoj grobnici u Trpnju.
Djelo
Bio je iznimno plodan pisac, koji je objavio oko sedamstotina strunih i znanstvenih radova u asopisima izmeu dva svjetska rata.2 Objavio je, meutim, samo dvije knjige: Problemi nae valute s podnaslovom Studija za sanaciju nae privredne krize izala je u Zagrebu 1924. godine i predstavlja iznimno sagledavanje tadanjih prilika; sanaciju tadanjeg tekog poloaja jugoslavenske privrede gledao je prvenstveno u stvaranju stabilnog teaja domae valute. Postupno dolazi do uvjerenja kako je fokusalna toka sreivanja gospodarskog stanja politika Narodne banke Jugoslavije. Za tu svrhu prikuplja prvo dokumente (objavljuje ih u knjizi Zvanine izjave o kreditnoj
To je bio izraz i injenice to je Belin mnogo uradio za sam Trpanj u tridesetim godinama: 1936. njegovom zaslugom i zauzimanjem stie u Trpanj vodovod i elektrina centrala (1939) a financira i izgradnju putova, etalita i skalinada u rodnom Trpnju i drugo. Vidi Frano Glavina, Andriii, trpanjska ulica koja nestaje. Dubrovaki horizonti 30 (1990). 2 Vidi: Vinko Foreti, Belin Ivo. Hrvatski biografski leksikon 1 (1983): 616-617.
1
V. Stipeti, Nepoznata studija Iva Belina o sanaciji novarstva iz 1933. godine
463
politici Narodne banke, Zagreb 1930); pie i brojne lanke na tu temu, pa sintetizira svoje nalaze u studiji koju objavljujemo u prilogu. Ona je izreena na tri rasprave o krizi naeg novarstva, koje je organiziralo socioloko drutvo u Zagrebu (15., 17. i 22. oujka 1933. godine), o emu se vodila rasprava. Na njoj sudjeluju mnogobrojni znalci, koji osvjetljavaju iste tekoe iz razliitih kutova promatranja. Tako je iznimno kritian na postupke Narodne banke bio N. Plavi, financijski strunjak koji je vodio sanaciju Prve hrvatske tedionice. Manje je kritian u tome bio Otto von Frange (tadanji ministar poljoprivrede), koji u svojoj raspravi istie da situacija nije tako loa, jer su sve zemlje Europe u krizi, sueljene sa slinim tekoama, koje je mogue mudrom politikom odstraniti. Svoje teze potkrepljuje svojim razgovorom s njemakim ministrom financija dr. H. Schachtom, koji mu je istakao da su knjine vrijednosti njemakih banaka u velikoj mjeri fiktivne (80% dananjih knjienih vrijednosti banaka i industrije ne postoje), pa se mora vratiti na realne vrijednosti, jer se s fiktivnima ne moe spaavati privreda.
Studija
Rasprava O sanaciji naeg novarstva izniman je dokument. Ona govori o velikoj krizi bankarstva u staroj Jugoslaviji u tridesetim godinama, krizi koja je potresla itavu ekonomiju. Ta je novarska kriza imala svoje ishodite u padu kupovne moi poljoprivrednika. Zbog pada cijena na svjetskom tritu seljaci su 1933. godine primali svega 44% cijene iz 1928. godine (za biljne proizvode) i 53% (za stoarske). Kako u to vrijeme gotovo etiri petine stanovnitva Kraljevine Jugoslavije ivi od poljoprivrede, toliki je pad imao stravini odraz na kupovnu snagu stanovnitva, s radikalnim smanjenjem potronje industrijskih i drugih proizvoda. Seljaci nisu vie bili u stanju vraati svoje dugove (bili su duni, prema anketi Agrarne banke iz 1932. godine, gotovo 7 milijardi dinara), ni kamate, a jo manje glavnicu. Drava, da bi olakala poloaj poljoprivrednika, 19. lipnja 1932. donosi Zakon o zatiti poljoprivrednika, kojim se proglaava moratorij nad seljakim dugovima: proglaava se odgoda plaanja seljakih dugova te zabranjuje prinudna prodaja objekata pod hipotekom. Odluka je trebala biti na snazi samo 6 mjeseci, ali kako se u tih 6 mjeseci nije nita uinilo, to se stalno donose uredbe po kojima se privremena odluka produava za idue razdoblje (iz tog je vremena maksima kako nita nije tako dugotrajno kao privremena
464
odluka). Banke nisu u stanju unoviti svoje plasmane, pa sve tee isplauju svoje obaveze prema tediama. Nastaje juri tedia na banke; mnoge vie ne mogu ispunjavati svoje obaveze prema tediama pa, koristei se tadanjim zakonskim pravima, trae od drave olakice pri isplati uloga i drugih obaveza (meu prvima je to traila i Prva hrvatska tedionica - samo 7 dana poslije donoenja Zakona o zatiti poljoprivrednika!). Da nevolja bude vea, i plasmani u industriji ne daju bankama oekivani prihod, jer je i ona u krizi zbog smanjene kupovne snage domaih potroaa. To je, ukratko, stanje u kome pie svoju studiju Ivo Belin. Iznosi je pred forum Trgovakog doma u Zagrebu, oekujui da e njegovi prijedlozi biti dopunjeni strunom raspravom (koje gotovo i nije bilo). Zato su prijedlozi koje je Belin iznio bili i jedini ishod tog skupa. Belin polazi od konstatacije da tadanje jugoslavensko novarstvo u ogromnoj veini slabo ili nikako ne funkcionira, a da se suvremeni ivot ne moe zamisliti bez izgraene kreditne organizacije i njenog besprijekornog funkcioniranja. To se moe uiniti, kae Belin, samo ako situaciju pogledamo otvoreno u oi bez ikakvih iluzija, ali i bez fatalizma! Kriza povjerenja u banke, prvenstveno u njihovu likvidnost i solventnost, uzrokovala je i krizu povjerenja u sam dinar. To je uzrokovalo da mnogi podiu svoje uloke, ne samo radi nepovjerenja u banke, nego i radi toga da svoju gotovinu plasiraju u nekretnine, strane devize i valute, zlato i sline vrjednote, za koje se dralo da su postojane u svojoj vrijednosti! Zato Belin odrjeito smatra da ne moe biti govora da bi se sadanja bankarska kriza mogla rijeiti tako da Narodna banka stane iza banaka i da im podijeli neograniene kredite. Rezerviran je i prema soluciji po kojoj bi privilegirana Agrarna banka preuzela od banaka njihova potraivanja prema zemljoradnicima, dajui za njih svoje bonove. Ti bi bonovi, dakako, mogli cirkulirati, stvorio bi se paralelni novac, to donosi opasnost inflacije. To se ne moe ni reeskontom i lombardom. Ne dolaze u obzir ni inozemni krediti: jedini je izlaz oslon na vlastite snage, po onoj narodnoj, uzdaj se u se i u svoje kljuse - govori Belin. Kako to postii? Prije svega eliminacijom gubitaka, koje valja otpisati iz rezervnog fonda banaka samih. On nije za socijalizaciju gubitaka kod velikih i vanijih poduzea. Ako sredstva same banke ne bi dostajala, tada bi se moralo fuzijama banaka nastojati gubitke eliminirati, otvoriti likvidacioni
465
postupak za znatni broj banaka i, budui da je tadanjih 700 novarskih zavoda previe za siromanu zemlju, to e dananja kriza i njena likvidacija otpuhati znatan dio tih institucija ponajvie likvidacijama. Preostalim novarskim kuama koje imaju uvjeta za daljnji opstanak nova vlastita sredstva trebalo bi namaknuti povienjem dionike glavnice. Glavni bi upisnici tih dodatnih dionica morali biti postojei ulagai, jer se samo tako mogu nadati da e sauvati i one iznose koje su dotad povjerili datom novarskom zavodu. Od posebnog je interesa analiza bilance novarstva, koju provodi Belin. On istrauje plasiranje 12,6 milijardi dinara povjerenih bankama i 2,9 milijardi bankarskih vlastitih sredstava. To se sve nalazi u mjenicama kod dunika i u nekretninama, a gotovine je malo. Ta sredstva nisu likvidna, ak ni ona koja su plasirana u mjenice, jer se one u pravilu prolongiraju. Tako se nasuprot ulagaa, koji u pravilu imaju a vista potraivanja, nalaze banini krediti koje nije mogue naplatiti. Zato treba mijenjati odnose banke prema industriji, poljoprivredi, prema plasmanima u komunalna poduzea, trgovce i zanatlije. Banka bi morala preuzeti dio imovine poduzea u akcijama poduzea, mobilizirajui svoje uloke. Treba mijenjati i politiku kamatnih stopa, smanjujui dravnim propisima kamate i provizije, kako na tednju, tako i na plasmane sredstava. Maksimirati valja kamatnjak, preporua Belin. Prvo to mora uiniti Narodna banka, a potom i ostali novarski zavodi. Naroitu panju valja obratiti sredstvima dravnih i samoupravnih financija. Postoji konstantan deficit javnog sektora, koji se na ovaj ili onaj nain financira iz novarskog potencijala: drava i samouprave imale bi biti prvoklasan platac, a ne dugovati privredi, ni najmanji iznos. Belin to naglaava, jer je Drava dugovala tada dravnoj Potanskoj tedionici, zatim dravnoj hipotekarnoj banci i drugim zavodima iznimne iznose, financirajui prekomjernu dravnu potronju. Belin je vrlo odrjeit kad trai reformu u kreditnoj politici Narodne banke, pri emu bi se morala voditi politika jednakog tretmana eskomptnog i lombardnog kredita prema svim dijelovima Jugoslavije. To tada nije bio sluaj, jer je Narodna banka favorizirala beogradske banke, na tetu Zagreba. O tome Belin daje slijedee podatke za 1931. godinu:
466
Ulo ci (milijuni dinara)
Eskomptni i lombardni kredit Narodne banke (milijuni dinara) 565
Beograd
4117
Zagreb
850
1024
Belin odrjeito tvrdi: Krediti Narodne banke u Beogradu i Zagrebu ne stoje u nikakvom omjeru prema njihovoj ulozi u naoj privredi, naroito na polju novarstva. Beograd je dobio vie kredita Narodne banke nego to ima uloaka, a Zagreb dobiva tek jednu osminu svojih uloaka! Belin pie: to nejednako tretiranje mora prestati. (Za ekonomskog povjesniara zanimljiva je injenica da su uloci u zagrebake banke ak 4,8 puta vei nego uloci u beogradske banke, to je sigurni indikator gospodarske snage tih dvaju sredita ekonomskih potencijala kraljevine Jugoslavije u 1931. godini. Belin to ne komentira, jer je to tadanjim financijskim strunjacima bilo poznato). Konani je izlaz, po Belinu, potreba da se znatan dio uloaka (tednje op. V. S.) zamijeni dugoronim angamanima, akcijama ili obligacijama! Te bi obligacije kotirale na tritu ispod nominalne vrijednosti, ali bi se ipak mogle unoviti. Treba, nadalje, napustiti politiku deflacije, koju je provodila Narodna banka: politika podravanja po svaku cijenu teaja dinara nije donijela eljene rezultate, jer je dinar izgubio (slubeno!) 28,5% svoje vrijednosti, a neslubeno ak i 40%. Belin predlae da se dodatni izvori nau za Narodnu banku u kvarenju srebrnog novca u optjecaju (protiv toga su bili jo Kotruljevi i Gradi), ime bi se ostvarila velika dobit (no ne bi smjela koristiti za plaanje deficita u dravnom gazdinstvu, nego za potrebe privrede). Takoer, sugerira poveanje optjecaja novca (za 1-2 milijarde dinara), uvjeren da to ne bi bila nikakva opasnost, ali i ovdje trai da to ne ide za potrebe drave, nego za potrebe privrede. Od posebnog je znaenja njegovo upozorenje da je preduvjet za uspjeh svih njegovih preporuka da su i politike prilike sreene, prema inozemstvu, ali i u zemlji (zadovoljstvo irokih slojeva u svim krajevima drave mora postati u cilj kupne politike, to je svojevrsni welfare kriterij).
467
U ovom kratkom prikazu nismo se osvrtali na mnoge druge ocjene i stavove Iva Belina, jer donosimo cijeli tekst, koji e biti koristan ne samo ekonomskim povjesniarima. Tekst donosimo u cjelini i zbog toga da bi i suvremene generacije mogle cijeniti misli, prijedloge i preporuke tog u povijesti hrvatske ekonomske misli nepravino zapostavljenog ekonomista iz Trpnja.
SANACIJA NAEG NOVARSTVA1 IVO BELIN Uvod

Ne mislim ovdje iznijeti neki recept koji bi poput maginog tapia, onako preko noi, rijeio novanu krizu. To bi znailo sebe precjenjivati a vas podcijeniti. Situacija je takva da je potreban intenzivan i mnogostrani rad i nastojanje svih zanimanih krugova da se nae izlaz. Moja je zadaa da veeras iznesem misli i poglede kako bi se mogle sanirati dananje prilike u naem novarstvu. I to ne samo moje vlastite poglede, nego i poglede drugih, ukoliko su, naravno, ve formulirani. Meutim, teite dananje veeri imalo bi biti u diskusiji, a moje predavanje, zapravo imalo bi biti uvod u tu diskusiju. Ta diskusija imala bi kritiki ocijeniti iznesene misli i poglede, konstatirati to nam najvie konvenira i to je prema dananjim prilikama izvedivo. Jer opet, nema smisla zanaati se na solucije, koje su iz budi kojeg razloga neprovedive. Dotino, zadaa je diskusije da iznesene misli nadopuni novim, koje bi moda jo bolje odgovarale. Tako bi dobili materijal koji bi mogao korisno posluiti kad se pristupi definitivnom rjeavanju jednog od najakutnijih i najaktualnijih problema nae privrede. Treba potraiti izlaz iz dananjeg stanja. Nae novarstvo danas u svojoj ogromnoj veini slabo ili nikako ne funkcionira. Kreditna djelatnost gotovo je sasvim prestala. A dananji privredni ivot na dugo ne moe se zamisliti bez izgraene kreditne organizacije i njenog besprijekornog funkcioniranja. Moramo traiti ne samo izlaz iz dananje situacije, nego moramo ii za time da nae novarstvo tako reorganiziramo, da mu osiguramo nove uslove ivota i razvitka. I da koliko je mogue, do krajnih granica, zaprijeimo da se slini dogaaji ne ponove.
1
Izlaganje na sjednici Sociolokog drutva u Zagrebu, 17. oujka 1933. godine.
468
Za sanaciju prilika u naem novarstvu, po mom miljenju, je prvi preduvjet da situaciju otvoreno pogledamo u oi. Bez ikakvih iluzija, ali i bez fatalizma.
Sanacija novarstva pomou Narodne banke

Je li jo danas mogue provesti sanaciju naeg novarstva i nai izlaza iz sadanje krize iskljuivim oslonom na Narodnu banku? U septembru 1931., moda jo da. Moda, da se je sa par stotina milijuna dinara novih kredita dalo zaprijeiti da izbije kriza povjerenja, da se odmah ugui. Moda da bi bila dostatna i sredstva, koja je Narodna banka u jeseni i zimi 1931., a i u toku 1932. dala bankama na raspolaganje, samo da ih je Narodna banka odmah stavila na raspolaganje. Meutim, moramo imati u vidu da je, pored krize povjerenja u banke, najprvo u njihov likviditet a kasnije i u njihovu solventnost, nadola i kriza povjerenja u sam dinar. Mnogi su dizali svoje uloke ne samo radi nepovjerenja u banke, nego i radi toga da svoju gotovinu plasiraju u nekretnine, strane devize i valute, zlato i sline vrjednote, za koje se je dralo da su postojane u svojoj vrijednosti i da e se tako izbjei materijalnim posljedicama eventualnog pada dinara. Kod ovakvog stanja, a ono je u toku 1932. gotovo prevladavalo, Narodna banka pa i najizdanijom pomoi teko da bi mogla rijeiti novanu krizu. S obzirom na prilike da se danas Narodna banka u punoj mjeri stavi iza novanih zavoda i da im prui neogranienu pomo, nije iskljueno da bi dizanje uloaka uzelo takve dimenzije da bi se opticaj novanica Narodne banke mogao povisiti i za nekoliko milijardi dinara. Dok se ulone knjiice pojedinih banaka trguju uz 50%, pa i nie od nominalne, tko garantira, da se sve te ulonice nee odmah unoviti im im se prua mogunost 100% realizacije? Zar ne bi mnogi ulagai, koji danas ne mogu raspolagati svojim ulokom, iste digli, kako bi svoj novac ve iz valutarnih razloga drugaije plasirali. Pored toga, veina novanih zavoda nije danas ni u stanju pruiti odgovarajui materijal za kredite, koje bi oni trebali da udovolje svim zahtjevima svojih ulagaa. A moramo naravno voditi rauna da Narodna banka ne dobije jo vie loeg mjenbenog materijala, jer ga ve ima i na pretek. Moda e i u tom pogledu biti potrebna izvjesna sanacija - da se taj loi materijal im prije otpie. Prema tome, ne moe biti ni govora da bi se dananja bankarska kriza mogla u jedan mah tako rijeiti, da Narodna banka jednostavno stane iza banaka i da im podijeli neograniene kredite. Solucija pomou Narodne banke danas vie nije kadra da sama za sebe dade izlaz iz situacije. Pogotovu kad postoji kriza povjerenja ne samo prema bankama, nego i prema dinaru.
469
Solucija pomou agrarnih bonova Privilegirane agrarne banke

Ve pred godinu dana iznesen je prijedlog, a on se podrava jo i danas, da Privilegirana agrarna banka preuzme od novanih zavoda njihova potraivanja prema zemljoradnicima. Ta su potraivanja, kako je poznato, zamrznuta, pak bi se na taj nain mogla mobilizirati. Privilegirana agrarna banka (PAB) imala bi novanim zavodima za protuvrijednost preuzetih potraivanja izdati svoje bonove. Ako bi PAB preuzela samo seljake dugove novanim zavodima, ona bi morala izdati tih bonova za najmanje 2 milijarde dinara, koliko po podacima Ministarstva poljoprivrede iznose seljaki dugovi novanim zavodima. Udruenje banaka u Beogradu dri da ta dugovanja iznose preko tri milijarde. Meutim, organizacije poljoprivrednika iz Vojvodine trae da PAB preuzme sva dugovanja zemljoradnika. Tu bi se onda radilo o kojih 6 milijardi dinara. Ti bonovi, koje bi izdala Agrarna banka, imali bi biti sredstvo cirkulacije. U neku ruku dravni papirni novac, pokriven zaloenim zemljoradnikim nekretninama. Bonovi bi imali glasiti na druge iznose nego novanice Narodne Banke (50, 250, 500 dinara) i u svakom pogledu biti izjednaeni novanicama notne banke. Ti bonovi imali bi se povui iz prometa u roku od 25 godina, za koje bi se vrijeme i amortizirali zemljoradniki dugovi, koji bi posluili kao baza za njihovu emisiju. Meutim, ovdje se ne vodi rauna o ozbiljnim potekoama i opasnostima koje bi nastale ako bi mi imali u opticaju dvije vrsti novanica, i to obje u znatnim koliinama. Vjerojatnost je da bi ovi bonovi u prometu izgubili na svojoj vrijednosti, jer ih publika ne bi onako primala kao novanice Narodne banke. Moe zakonodavac obje vrste novanica i izjednaiti. Ali onda e, po principima Greshamova zakona, loiji novac iz opticaja istisnuti bolji novac. Dotino, formirat e se za robu dvije cijene. Jedna u novanicama notne banke, druga u bonovima PAB. Tu bi postojala opasnost inflacije. Makar oni koji zagovaraju ovakvo rjeenje i govorili da to nije inflacija. Da poveanje opticaja ne bude inflacija nije dosta da onaj koji zagovara ili provodi to povienje opticaja jednostavno izjavi da to nije inflacija. Izdani bonovi - za 2-3 ili 5-6 milijardi dinara, ve prema tome, koji e se svi dugovi zemljoradnika tako konsolidirati - ostali bi trajno u opticaju. Dotino, tako dugo dok budu amortizirani, to znai 25 godina. Za sve to vrijeme na opticaj morao bi podnositi te milijarde bonova, bez obzira trai li privredni ivot toliki opticaj ili ne. Mi bi lako imali prezasieni opticaj. A to je ve inflacija sa svim svojim loim posljedicama. To bi se odrazilo i na kurs dinara. Naravno, u mnogo veem opsegu nego to je to ve sluaj.
470
Ako se ve mora rjeavati pitanje razduenja seljaka, dotina sanacija novanih zavoda poveanjem opticaja, onda je iz monetarnih razloga daleko jednostavnije, bolje i manje opasno ako se to vri poveanjem sadanjeg opticaja novanica Narodne banke i kovanjem novih koliina srebrenog novca, nego izdavanjem nove vrste novca, pa bili to i dravni bonovi. Dvije vrste novca, naroito s obzirom na psiholoko raspoloenje irokih narodnih slojeva, moglo bi imati kobnih posljedica po monetarne prilike. Prema tome, ne moe se zagovarati razduenje zemljoradnika, dotinu sanaciju banaka koje imaju znatne seljake kredite, putem izdavanja bonova Agrarne banke. Takvo bi rjeenje pomoglo samo one banke koje imaju znatne zemljoradnike dugove. A to je tek dio naeg novarstva! Mnoge velike banke, koje su sada u potekoama, imaju relativno neznatne seljake dugove. A moramo traiti ope rjeenje.
Sanacija vlastitom snagom

Meutim, Narodna banka ne pokazuje ni najmanje volju da sanira prilike u naem novarstvu neogranienim reeskomptom i lombardom. Ona, dapae, sve poduzima kako da reducira opticaj: u tu svrhu sniava ve odabrane kredite. Pa ak i od zavoda koji su pod Uredbom /i koji gotovo sva sredstva to dobiju realizacijom izvjesnog dijela svojih potraivanja, umjesto da ih upotrijebe da zadovolje bar neke obaveze prema svojim ulagaima plaanje dospjelih kamata/ moraju da ih polau Narodnoj banci na otplatu kredita koji su im dani, da izau iz krize povjerenja. U zadnja 3-4 mjeseca eskompt je Narodne banke reduciran za prijeko 150 milijuna dinara. Na pomo Narodne banke u vidu novih eskomptnih kredita po tome ne moemo raunati. A ni PAB nije ni najmanje voljna da preuzme zemljoradnike dugove novanih zavoda. A jo manje i dugove prema ostalima, privrednicima i privatnicima. Demoralizacija dunika ila je tako daleko da PAB prole godine nije naplatio preko 50% anuiteta kod hipotekarnih i preko 70% kod zadrunih kredita. PAB je dosad odluno oponirao nastojanju da on preuzme agrarne dugove i da za to izda svoje bonove. A ni ministar financija ni nitko drugi od nadlenih faktora nije voljan da bankarsku krizu rjeava novim sredstvima Narodne banke, dotino bonovima Agrarne banke. Prema tome, bit e najbolje ako za sada te kombinacije ne uzimljemo ozbiljno u pretres. Moramo situaciji otvoreno pogledati u oi i potraiti druge, realnije solucije. U prvom redu, oslanjajui se na vlastitu inicijativu i iz vlastitih sredstava privrede. To nam poruuju ili daju poruivati i mjerodavni faktori. Sve ono to je iznosio g. dr. Miljenko Markovi o tome to su druge drave uinile da saniraju prilike u svom bankarstvu i koje su rtve u tom cilju pridonijele, za nas ne vrijedi. Jer nai mjerodavni faktori o tome nee ni da uju. Moda i radi
471
toga, jer je po miljenju nekih od tih faktora bankarska kriza kod nas jedna lokalna pojava. Pojava koja jae tangira u prvom redu zapadne i sjeverne dijelove drave. Izlaz, prema tome, treba potraiti bez izgleda na veu pomo sa ma koje strane. ak moramo biti spremni i na to da e nam se u tom nastojanju praviti potekoe. Inozemstvo ne dolazi u obzir. Svaka pomo sa strane, svaki oslon na velike financijske grupe inozemstva, danas ne ulazi u ozbiljnu kombinaciju. Na kredit na strani tako je poljuljan da za dugi niz godina ne moemo raunati na nikakve kredite. Ni drava, ni privreda. Kod kue ili nee da pomognu ili zbilja ne mogu. Za samu stvar, dotino za traganjem ka izlazu iz dananje situacije to je, praktino govorei, gotovo jedna te ista stvar. Dakle, da vidimo koji bi to bio izlaz vlastitom snagom. Po onoj narodnoj uzdaj se u se i u svoje kljuse.
Eliminiranje gubitka
Prije nego to se moe i pomisliti na ozbiljnu sanaciju prilika u naem novarstvu i prije nego to se utru putovi za njegovu regeneraciju, kako bi ono opet moglo da igra svoju ulogu u naoj privredi, moramo biti na istu da treba prvo eliminirati sve gubitke. A ti mora da su znatni. Meutim, to nije nita specifinoga nae. To je pojava u bankarstvu itavoga svijeta. I sanacija je uvijek ila najprvo za time da eliminira te gubitke i da bilancu skroz proisti. Pad gotovo svih vrjednota morao je pogoditi i novane zavode, koji su ili posjedovali te vrjednote ili su kreditirali imaoce tih vrjednota. U normalnim prilikama znatan dio tih gubitaka bio bi u meuvremenu sam eliminiran amortizacijom iz tekuih prihoda. Danas je to teko, a u veini sluajeva nemogue provesti. Prema tome, gubitke treba otpisati. A kad se ve otpisuje, onda samo temeljito otpisati. Daleko je bolje previe otpisati nego premalo. Jer nedovoljni otpisi klice su novih kriza i trzavica. U drugim dravama vidjeli smo da je jedan dio gubitaka preuzela na sebe drava. Nekako po teoriji socijalizacije gubitaka kod velikih i vanih poduzea. Na to kod nas ne moemo raunati. Treba, po tome, otpisati iz vlastitih sredstava. U prvom redu iz rezervnog fonda, iskazanog i neiskazanog. No to e dostajati samo kod izvjesnog broja zavoda. Kod onih koji imaju znatne rezerve a manje gubitke. U mnogim sluajevima trebat e reducirati i dioniku glavnicu. Bit e sluajeva gdje e trebati otpisati itavu dioniku glavnicu. A ima sigurno zavoda gdje ni to nee dostajati, gdje su, naime, gubici vei nego to su vlastita sredstva. Kod ovakvih zavoda postoje tri mogunosti: a) da vjerovnici proporcionalno doprinesu, da se pokrije ostatak gubitaka, poto
472
su otpisana vlastita sredstva zavoda,
b) da se zakljui fuzija sa jednim ili vie drugih zavoda i da se u provoenju fuzije ti gubici eliminiraju, c) da se zakljui i provede likvidacija. Tek kad smo tako proistili situaciju kod naeg novarstva, eliminirali sve gubitke i omoguili brzu likvidaciju zavoda koji vie ne mogu egzistirati, moe se misliti i na stvarno sreivanje prilika u naem novarstvu.
Namaknue novih sredstava za preostale zavode

Zavodima koji radi eliminiranja ranijih gubitaka moraju otpisati znatan dio svoje glavnice, ili ak i itavu glavnicu, ali koji imaju preduvjeta za daljnji opstanak, treba namaknuti nova vlastita sredstva. Treba provesti povienje dionike glavnice, dotino, novi upis. U nekim sluajevima nova sredstva moraju se namaknuti u znatnim iznosima, da omjer izmeu vlastitih i povjerenih sredstava bude to povoljniji. Kod nekih zavoda i u tom pogledu bio je znatan disparitet. Meutim, odmah se namee pitanje tko da upie te nove akcije. I sa kojim sredstvima, kad kod nas postoji izrazita antipatija za dionice? Kod sreivanja prilika u novarstvu inozemstva vidjeli smo mnogo sluajeva da je te nove dionice upisivala drava, dotino, javno-pravne novane ustanove. Kod nas na to ne moemo raunati. Bar tako izjavljuju svi mjerodavni faktori. Prema tome, ne preostaje drugo nego da sami interesenti namaknu sredstva potrebna za nove akcije. Javni upis, sve kad bi se dale i naroite prednosti za nove dionice kao prioritet u pogledu dividende, dao bi nikakve rezultate. Za odranje pojedinih novanih zavoda danas su u prvom redu zainteresirani sami ulagai. Jer jedino ako zavod i dalje posluje, mogu se nadati da e sauvati iznose koje su im povjerili. Oni, po tome, trebaju zavodu osigurati nova vlastita sredstva. Jer samo daljnji rad, a ne likvidacija dotinog zavoda, moe spasiti najvei dio njihove imovine. Novani zavodi kod kojih prilike trae da se mora nadopuniti dionika glavnica, ali da se mora sasvim iznova upisati, potrebne iznose otpisat e od uloaka i potraivanja po tekuim raunima. I to proporcionalno prema visini uloka. Eventualno, moe se voditi rauna i o socijalnom momentu, pak manje i slabije ulagae manje pogoditi ili sasvim eliminirati od prisilnog upisa novih akcija. Nove dionice, koje dobivaju ulagai i vjerovnici umjesto jednog dijela svoga potraivanja, imale bi biti prioritetne. Tj. iz dobitka tako saniranog zavoda najprvo bi oni dobili izvjesnu dividendu, a tek onda stari akcionari. Ulagai time jednim dijelom svoga uloka postaju akcionarima zavoda kod kojega imaju uloak, a koji su potrebni radi sanacije. Oni su zapravo danas nosioci dotinog zavoda, pak moraju
473
preuzeti i njegove dionice. Za otpisane akcije starim akcionarima mogle bi se izdati neke potvrde, ako se likvidacijom otpisanih trabina ipak kasnije neto dobije. Ali bit e sluajeva gdje su akcionari definitivno izgubili vrjednote koje su reprezentirale njihove akcije. Meutim, to se je ve dogodilo i sad treba iz toga povui i konzekvence. Na ovaj nain moda bi kod itavog naeg novarstva, koje ima vlastitih sredstava za skoro tri milijarde dinara, bila otpisana polovina toga iznosa i ponovno dovedena na raniju visinu upisom sa strane ulagaa, a putem otpisa kod njihovih potraivanja.
Likvidacija jednog broja zavoda

Skoro 700 novanih zavoda akcionarskog tipa za siromanu zemlju kao to je Jugoslavija previe je. Dananja kriza i njena likvidacija otpuhnut e znatan dio. Dijelom fuzijama, a ponajvie likvidacijama. Meutim, ne smije se dozvoliti da pojedini zavod likvidira svaki sam za sebe i po propisima dananjih zakona. Ako bi se to dozvolilo i ako se ne poduzmu naroite mjere, likvidacija pojedinih zavoda trajat e i 20 godina. A trokovi e apsorbirati najvei dio preostale aktive, tako da bi ulagai dobili malo ili nita. Daleko manje nego to bi odgovaralo stvarnoj situaciji zavoda. Mislim da bi likvidaciju trebala provesti kumulativno. Za svaku Banovinu, ili i za vie njih, imao bi se osnovati posebni Likvidacioni ured. Eventualno sa javnopravnim karakterom. Preko toga Ureda imala bi se izvriti likvidacija svih novanih zavoda dotinog podruja koji se moraju likvidirati. Banke koje se likvidiraju prenijele bi na taj Ured svu svoju aktivu i pasivu. Napravila bi se procjena koliko ima izgleda da bi ulagai-vjerovnici pojedinog zavoda mogli dobiti kao kvotu. Ta bi im se kvota mogla i isplatiti odmah. Ali ne u gotovini, jer te po svoj prilici ne bi bilo, nego u obligacijama izdanima po tom Likvidacionom uredu. Ovaj ured bi izdao obligacije prema sigurnim potraivanjima preuzetim od zavoda koji se likvidiraju. Naroito ako su ta potraivanja realno osigurana. Obligacije bi imale imati iste rokove kakva su predvianja da e se potraivanja dati realizirati. Na taj nain, 5-6 novih javno-pravnih banovinskih Likvidacionih ureda ili zavoda apsorbiralo bi i izlikvidiralo itav niz novanih zavoda koji vie ne mogu poslovati. Ulagai tih likvidiranih banaka, umjesto svojih knjiica koje imaju tako malo izgleda na realizaciju (bar ne u dogledno vrijeme), dobili bi obligacije tog javnopravnog Ureda ili zavoda, koje bi svakako vie vrijedile i lake se dale realizirati, nego uloci zavoda koji likvidiraju. Ovdje se radi o ulagaima zavoda koji su propali i koji ovako spaavaju bar jedan dio svog imetka. I to na nain, koji je jedini mogu, jer o isplatama u gotovome ovdje ne moe biti ni govora.
474
Bilanca naega novarstva

Koncem 1931. (novijih podataka nema!) svi nai novani zavodi akcionarskog tipa imali su, prema podacima Saveza novanih zavoda u Zagrebu:
Ulo ci (milijuni dinara)
Eskomptni i lombardni kredit Narodne banke (milijuni dinara) 565
Beograd
4117
Zagreb
850
1024
Tomu nasuprot stajala su vlastita sredstva tih zavoda (kapital i rezerva) u iznosu od 2 milijarde i 894 milijuna dinara. Pitanje je kako su bila plasirana ta sredstva s kojima su raspolagali novani zavodi. Naroito tih povjerenih 12 i pol milijardi dinara, a moda ak i preko 14 milijardi, ako vodimo rauna o stanju prije nego to je izbila otvorena kriza povjerenja. Ta su sredstva u svojoj ogromnoj veini formalno kratkorona. Dotino, mogu se otkazati a vista ili najkasnije na 6 mjeseci. O tome se dosad nije vodilo dovoljno rauna i tu lei jedan od glavnih uzroka dananjega stanja naega novarstva. Tih 12.5 milijardi povjerenih i skoro 3 milijarde vlastitih sredstava novanih zavoda bilo je plasirano
u mjenice dunike efekti nekretnine gotovina
4 milijarde i 570 milijuna 8 milijardi i 112 milijuna 1 milijarda i 112 milijuna 840 milijuna 933 milijuna
Pitanje je koliko su ti pojedini angamani likvidni? O solventnosti za sada ne govorimo. Niti 933 milijuna, koliko je iskazana gotovina, nije potpuno likvidna, jer su tu i meusobna potraivanja novanih zavoda. Tu je potrebna znatna korektura. Pored toga, tu ima i potraivanja kod zavoda koji su pod Uredbom. etiri i pol milijardi mjenica, makar dospijevaju za 3, najkasnije za 6 mjeseci, samo su formalno likvidni angaman. Najvei dio o dospijeu se prolongira. Takvi
475
odnoaji znaju trajati i godinama. Negdje su se i kupnje nekretnina ili druge investicije vrile mjenicama. O dospijeu moe se realizirati samo jedan dio mjenica. Ostalo se mora prolongirati. Danas ve i bez plaanja dospjelih kamata. Nije mnogo bolje ni s 8 milijardi potraivanja u tekuim raunima. Potraivanja po tekuim raunima naroitu ulogu igraju u bilancama velikih zavoda. A tu su prilike naroito teke. Mogunost realizacije ovakvih potraivanja danas je dosta teka. Ni o efektima se ne moe govoriti kao o likvidnom angamanu. Ne samo za dionice, nego i za dravne papire. Niti se dadu lombardirati a niti prodati u veim koliinama. Potanska tedionica u svom izvjetaju za 1932. naroito naglaava da je radi prilika na novanom tritu morala reducirati lombard. Prema tome, najvei dio potraivanja banaka mora se smatrati zamrlim. Kod zemljoradnika ak i po propisima zakona. A kod drugih privrednih grana silom prilika. Imamo znatan disparitet izmeu karaktera i rokova povjerenih sredstava i plasiranih iznosa. Sredstva koja su, ako ne uvijek po svojoj faktinoj naravi, ali po svojoj formi bila kratkorona, plasirana su, formalno moda kratkorono, ali po svom karakteru skroz dugorono.
Plasmani naih novarskih zavoda

Kod plasmana naih novanih zavoda dolazilo je u obzir: a) kreditiranje zemljoradnika b) kreditiranje graevne djelatnosti dotino na zgrade c) kreditiranje industrije d) trgovine i zanatstva e) angaman u dravnim i javno-pravnim ustanovama, potraivanje od tih ustanova, dotino u dravnim i slinim papirima. Kod zemljoradnika nalazi se, po podacima Ministarstva poljoprivrede, oko 2 milijarde dinara sredstava novanih zavoda, dotino preko 3 milijarde prema podacima Udruenja banaka u Beogradu. To su preteno zamrli angamani, pa imali i formu mjenbenog kredita. Ne samo radi situacije u poljoprivredi, nego i radi zakona o zatiti zemljoradnika koji je uveo gotovo totalni moratorij. Iznosi koji su plasirani u kreditiranje zgrada po gradovima i varoima isto se mogu smatrati zamrlima, makar i imali krai rok. O prodajama nekretnina u veem opsegu nema ni govora.
476
Kod kreditiranja industrije treba strogo luiti da li se radi o kreditima koji su upotrebljeni za investicije ili o kreditima koji su sluili kao obrtni kapital poduzea. Obrtni kapital dan industrijskim poduzeima moe se teko realizirati preko noi ili u kratkom razmaku vremena. Investicioni kredit danas se gotovo nikako ne dade realizirati. Jer jedno industrijsko poduzee nije danas lako prodati, a jedino na taj nain dali bi se realizirati investicioni krediti. Nije mnogo bolje kod potraivanja prema dravi, javno-pravnim tijelima, odnosno s angamanima u dravnim papirima. A angamani prema trgovcima i zanatlijama? Ovaj stale, pogoen izravno ili preko onih koje je on opet kreditirao zakonom o zatiti zemljoradnika, teko udovoljava svojim obvezama na vrijeme. Treba otvoreno priznati da su iznosi koje su ulagai povjerili novanim zavodima i koji imaju formu kratkoronih, preteno a vista angamana, i koje oni danas trae u milijardskim iznosima, preteno zamrli. I da nema izgleda da bi se u dogledno vrijeme mogli odrediti. Prema tome, ni ulagai ne mogu raunati da e tako lako moi raspolagati sa svojim ulocima. Bez obzira na iznose koji se moraju smatrati izgubljenima. Iz takva stanja treba povui konzekvence. Dotino, moraju ih povui ulagai. Pa htjeli to oni ili ne. Kod nas gotovo itava narodna tednja bila je plasirana u uloke. U efektima, pa i dravnim, bile su plasirane relativno neznatne sume. Dok su u drugim dravama teke milijarde narodne uteevine bile plasirane u hipotekarne i komunalne obveznice, izdane po privatnim ili javno-pravnim novanim institucijama, u neku ruku kao mobilizacija dugorono podijeljenih kredita, kod nas taj nain poslovanja bio je gotovo nepoznat. Nai su novani zavodi i dugorone kredite davali od uloaka bez da su ulagaima davali obligacije s istim rokovima koje imaju i podijeljeni zajmovi. Prije rata i kod nas u tom pogledu bilo je drugaije. Prva hrvatska tedionica, Hrvatska zemaljska hipotekarna banka, Hrvatska eskontna banka i Jugoslavenska (onda Hrvatska zemaljska) banka iz Zagreba te Zemaljska banka za Bosnu i Hercegovinu iz Sarajeva dale su desetke milijuna zlatnih kruna hipotekarnih i komunalnih kredita. Ali u iznosu tih kredita emitirale su i plasirale meu ulagae i druge interesente svoje komunalne i hipotekarne obveznice. Ovdje se je tono vodilo rauna o istovjetnosti rokova kod kreditnog i debatnog angamana. Poslije rata gotovo sve investicije i ostali dugoroni angamani financirani su ulocima. Sada treba provesti korekturu toga stanja. To je jedan od najvanijih preduvjeta za temeljitu sanaciju prilika u naem novarstvu. Kad su uloci sticajem prilika ve plasirani dugorono, treba im dati i odgovarajuu dugoronu formu. Drugog izlaza nema i ne moe biti. Osim ako se ne misli
477
novanim zavodima dati toliko sredstava da mogu isplatiti najvei dio svojih ulagaa. Jer, obzirom na dananje prilike, nije iskljueno da bi ulagai digli i milijarde kad bi im se samo isplatile. A toliko sredstava mi danas nemamo. Niti ih, bez velikih opasnosti po stabilnost naih novanih, a po tome financijskih i ope privrednih prilika, moemo pribaviti. emu da se jo neko zavarava uloenim knjiicama, koje moda glase a vista ili uz jedan kratki otkazni rok, kad na tu knjiicu u mnogim sluajevima ne moe dobiti ni dospjele kamate! I nee ih moi dobiti jo za dugo. A da o otplati ni ne govorimo. Istini treba otvoreno pogledati u oi. Uloci kod veine naih novanih zavoda su zamrli. Oni su bili zamrli i prije nego to je pala funta. Iz toga treba povui sve konzekvence. Ve prema tome da li su uloci povjereni novanim zavodima plasirani u industrijske angamane, u hipotekarne i zemljoradnike zajmove, u potraivanja prema dravi i samoupravama, dotino u papire tih ustanova ili pak u kredite trgovini i zanatstvu, treba potraiti nain da se ti uloci pretvore u angamane koji odgovaraju naravi i rokovima ovih plasmana. U veini sluajeva to vie nisu uloci. Bar ne stvarno. Djetetu treba dati i njegovo pravo ime.
Odnoaj izmeu banaka i industrije

Ve sam naveo da su novani zavodi plasirali znatne iznose u financiranje industrije. Ja to ne zamjeram, ve samo konstatiram. To je bio obiaj kod kontinentalnog bankarskog sistema. I nekada je bankama nosio veliku zaradu, a pomagao industrijalizaciju mnogih drava. Ali uski odnoaj s industrijom znai imobilizaciju znatnih sredstava. Kod nas sredstava ulagaa. Sada su potrebne korekture. Angaman banaka u industriji bio je dvojake naravi. Ili preuzimanjem dionica dotinog poduzea ili davanjem konkretnog kredita. Kod konto-korentnog kredita imamo opet kredite za investicije i kredite za obrtni kapital. Nas naroito interesiraju krediti koji su bili upotrebljeni za investicije. I koji su po tome via facti postali dugoroni. Ako banka potrauje prema pojedinom industrijskom poduzeu znatne iznose koje je ono upotrijebilo za investicije, onda je banka ne vie toliko kreditor poduzea, nego sam nosilac poduzea. Tom faktinom stanju treba da slijedi i formalno-pravno. Novani zavodi ima da djeluju na to industrijsko poduzee, da poto je ako je potrebno, izvrilo sanaciju putem otpisa, za toliko povisi dioniku glavnicu, za koliko iznose investicije. A novani zavod da preuzme te dionice. To jest, da banka bude i formalno glavni interesent poduzea. Jedino na taj nain stvoriti emo preduvjete za prosperitet takvog poduzea. A time osigurati banki njen angaman. U protivnom sluaju, ako investicije nisu pokrivene vlastitim sredstvima - ukoliko ne dolaze u obzir obligacije, to kod nas ne ide - onda su izdaci na kamatama tako znatni, da je prosperitet poduzea ugroen. A
478
ako, meutim, naie loa konjunktura, onda se ti izdaci na kamate za investicije toliko osjeaju, da dolazi u pitanje opstanak poduzea. Dotina je banka primorana da ga sasvim preuzme i vodi dalje kao vlastito. Poduzeu treba omoguiti da izdatke na kamatama reducira na minimum. I da eventualni profit plaa u formi dividende. Bez reguliranja odnoaja izmeu banaka i industrije teko e se sanirati mnogi, naroito veliki zavodi. Jer u tom nesreenom odnosu leati e klice novih potekoa, koje e jednog dana morati ponovno izbiti. Banke moraju za potraivanja prema industriji, koja su upotrebljena za investicije, primiti dionice dotinog poduzea. A ukoliko se radi o privatnim industrijskim poduzeima, morat e se ista pretvoriti u dionika drutva i banke e za svoja zamrla potraivanja, koja su ila u investicije, primiti odgovarajuu protuvrijednost u dionicama. Te dionice moi e kasnije upotrijebiti da se namaknu sredstva kojima e udovoljiti jednom djelu obaveza prema ulagaima.
Banke i poljoprivreda
Danas su sva ta potraivanja u glavnome zamrla. A radi se o dvije do tri milijarde dinara. Makar ovi krediti imali veinom formu mjenice, pa prema tome na prvi pogled izgledali kratkoroni, oni su po svojoj strukturi danas dugoroni. Treba im dati i odgovarajuu formu. Dananje seljake mjenbene kredite treba zamijeniti dugoronim hipotekarno osiguranim kreditima. To je u ostalom jedini oblik za dugoroni agrarni kredit. Ono to smo ranije propustili u formi, treba da izvedemo sada u stvarnosti. Na taj nain treba definitivno rijeiti pitanje razduenja seljaka. Time bi dobio seljak, jer bi njegove obaveze postale i formalno kratkorone. A podjednaku bi i kamatnu stopu trebalo dovesti na visinu koja odgovara rentabilitetu poljoprivrede. Dotino, dati im i amortizacionu formu. Time bi dobili i novani zavodi, jer bi se ti dugoroni-hipotekarno osigurani i amortizacioni zajmovi mogli upotrijebiti za dobivanje novih sredstava, koja bi se mogla upotrijebiti za daljnje udovoljenje jednom dijelu obaveza zavoda prema ulagaima. Ovakvo rjeenje od presudne je vanosti za neke provincijalne zavode, koji su razmjerno najvie sredstava plasirali u zemljoradnike mjenice. A i za neke velike zavode. Do pred godinu dana oprezno kreditiranje poljoprivrede smatralo se najzdravijim angamanom novanih zavoda. Danas vue za sobom Uredbu po lanu 5 i 6 Zakona o zatiti zemljoradnika, koja onemoguuje ovu granu posla.
479
Komunalni i hipotekarni krediti novanih zavoda

Pojedini novani zavodi, naroito komunalne tedionice, plasirali su znatna sredstva u kreditiranje na nekretnine, kao i u pozajmice opinama i drugim ustanovama javno-pravnog karaktera. Veinom u formi mjenica s hipotekarnim osiguranjem. A u mnogo sluajeva, naroito kod opina, u obinom konto-korentnom kreditu, makar je bilo jasno da se radi o dugim rokovima. Danas su sve to zamrli angamani. I tim angamanima treba dati dugoronu formu hipotekarnih i komunalnih zajmova kako bi mogli posluiti dotinim zavodima da reguliraju jedan dio svojih obaveza prema ulagaima, dotino ostalim povjeriocima.
Potraivanja banaka prema trgovcima i zanatlijama

Ovi su krediti preteno personalni, osigurani u prvom redu mjenicama. Veoma rijetko zalogom same robe. Realni zalog, koji bi se mogao upotrijebiti za likvidiranje jednog dijela obaveza novanih zavoda prema ulagaima, gotovo da ne dolazi u obzir. Ovdje e se morati nai neke aranmane sa dunicima i utvrditi rokove otplate kojih e se moi i drati. Za velike novane zavode ova grana poslovanja igra znatnu ulogu. I jo uvijek plasirana su znatna sredstva. U slinu kategoriju dolaze i obrtni krediti dati industrijskim poduzeima. Ona potraivanja, ili njihov dio, za koji ima izgleda da bi se za kratko vrijeme mogao realizirati, treba, ukoliko ve nije ureeno, pretvoriti u mjenbeni kredit, jer se dobre mjenice jo uvijek mogu bar donekle upotrijebiti za dobivanje novih likvidnih sredstava. Odnosno, mogli bi posluiti za dobivanje takvih sredstava promjenom kreditne politike Narodne banke.
Mobilizacija zamrzlih potraivanja novanih zavoda

Do sada smo vidjeli da je zamrznut znatan dio sredstava zavoda, u prvom redu uloaka novanih zavoda koje su oni dali raznim privrednim granama. Mogunosti realizacije kod dospijea ne stoje ni u kakvom omjeru s ulocima i rokovima kako oni dospijevaju. Tu treba izvesti korekturu. Tim stvarno dugoronim potraivanjima banaka prema raznim privrednim granama, makar ona za sada jo imala formu mjenbenog ili konto-korentnog kredita, i treba dati i odgovarajuu formu. Formu koja e biti podesna da se upotrijebi za naplatu jednog dijela uloaka. U tome je znatan dio problema sanacija prilika u naem novarstvu. Moda najvaniji dio. Za zamrle uloke treba dati vrjednote koje e se bar djelomino direktno ili indirektno dati realizirati.
480
Realizacija akcija industrijskih poduzea

Novani zavodi ve imaju znatne koliine akcija industrijskih, trgovakih i saobraajnih poduzea. A po mom prijedlogu, trebat e jo mnogo u cilju sreivanja odnosa izmeu banaka i industrije kad se investicioni krediti banaka zamjene vlastitim uestvovanjem u kapitalu. Meutim, akcije je danas nemogue realizirati. Ni prodati a ni lombardirati. O tome smo na istu. Moda bi se moglo, po uzoru Italije, osnovati jedan poseban zavod (industrijsku banku) koji bi od banaka preuzeo sve njihove akcije industrijskih i slinih poduzea. Naravno, prema stvarnoj vrijednosti. Ta bi industrijska banka preuzela dotine dionice u prvom redu u lombard. A odgovarajuu protuvrijednost ne bi, ukoliko se, kao u Italiji, ne bi mogla regresirati na Narodnu banku, platila u gotovom, nego bi dala u svojim obligacijama. Moda bi se moglo udesiti da sada same banke te obligacije koriste za dobivanje novih kredita. Ali teko da u prvo vrijeme do toga doe. Meutim, drim da ne bi ve sada pojedini zavodi dobivene industrijske obligacije mogli tako plasirati, nego bi ih proporcionalno prema visini uloka podijelili meu svoje ulagae, uz otpis odgovarajue protuvrijednosti uloka. Moglo bi se to i tako rijeiti da pojedini ili vie velikih zavoda skupa osnuju vlastite holding-kompanije kojima bi predali svoje akcije industrijskih poduzea, a ove bi im onda izdale odgovarajuu protuvrijednost svojih obligacija. Te obligacije mogle bi se onda podijeliti meu ulagae. Ukoliko ne bi mogle posluiti za izravnu nabavku novih sredstava. Velika industrijska ili saobraajna poduzea mogla bi za iznos obaveze prema novanim zavodima (pored iznosa koji se eliminira izdavanjem akcija) izdati vlastite obligacije i da ih predaju dotinoj banci radi podmirenja svog investicionog duga. Novani bi zavodi te obligacije mogli dati ulagaima, otpisujui jedan dio uloaka.
Mobilizacija uloaka plasiranih u dugorone realne kredite

Znatni iznosi uloaka novanih zavoda - akcionarskih ili javno-pravnih - plasirani su dugorono. Na podlozi zemljita, zgrada ili prireza. Za te plasmane, koji svi imaju realnu bazu i osiguranje, trebalo bi izdati amortizacione obveznice i te obveznice dati ulagaima i na taj nain eliminirati znatni dio dugoronih obaveza novanih zavoda. Moda vodei i ovdje rauna o manjim ulocima i o socijalnim momentima ulagaa. Pitanje je tko bi izdavao te obveznice kako bi ulagaima predstavljale neku realnu vrijednost. Veliki zavodi mogli bi sami izdavati obveznice za potraivanja koja su dugorona i koja se dadu realno osigurati. Neki zavodi ve su i izdavali svoje obligacije. Samo to su ih prodavali onima koji su imali gotovine i htjeli su je dugo-
481
rono plasirati. Danas bi se prisilno dali i onima koji ba ne bi eljeli svoje uloke dugorono plasirati. Meutim, oni su stvarno tako plasirani. O tome treba voditi rauna i ne podavati se nikakvim sentimentalnostima. Drugi veliki zavodi, koji do sada nisu izdavali takove obligacije, mogli bi poeti s izdavanjem. Manji zavodi jedne ili vie susjednih Banovina mogli bi skupa osnovati jedan takav poseban zavod koji bi izdavao svoje obligacije. Oni bi na taj zavod prenijeli sva svoja dugorona i realno osigurana potraivanja. Za protuvrijednost dobili bi obligacije tog banovinskog novog zavoda. A oni bi opet te obligacije dali svojim ulagaima. Mogle bi se izdavati hipotekarne i komunalne kredite, ve prema naravi i karakteru osiguranja. Ne zagovaram ideju da se osnuje jedan takav zavod za itavu dravu. Velika je razlika izmeu prilika u pojedinim krajevima drave: izmeu istoka i zapada, sjevera i juga. Teko je sve to skupiti pod jedan eir. A znamo kakvo je iskustvo i koje se tube diu na centralne novane zavode kao to su Narodna banka, Dravna hipotekarna i Agrarna banka te Potanska tedionica. Treba voditi rauna o specijalnim prilikama i ovdje zadrati centralistiko ureenje. Tim vie to su usta svih mjerodavnih puna o decentralizaciji.
Mobilizacija srednjoronih angamana banaka u trgovini i industriji

Novani zavodi, naroito veliki, imaju znatna potraivanja prema trgovini, iako su davali prometni kapital i industrijskim i slinim poduzeima. Taj se angaman ne da danas lako realizirati. Ali je prilino siguran. Naravno, ako se oprezno postupa. Problem je kako sredstva ulagaa koja su plasirana u te, recimo srednjorone, angamane bar donekle realizirati. Ukoliko ne ide reeskomptom dobivenih mjenica, mislim da bi se mogli posluiti jednom institucijom, koja je toliko oprobana u vicarskoj. To su takozvani Kassenscheini, blagajniki bonovi. Ti u vicarskoj dospijevaju za 2 do 5 godina, dakle, tipino srednji rok. Prema tome, ni kurs im ne moe biti tako nizak, jer se brzo amortiziraju, i to po nominali. Dodue, oni se u vicarskoj daju onima koji ele svoju gotovinu plasirati na srednji rok. Kod nas bi ih dali ulagaima uz otpis jednog dijela uloaka. Na ovaj nain mogli bi se u prvom redu podmiriti vjerovnici po tekuim raunima. Ovi blagajniki bonovi bili bi pokriveni u potraivanjima banaka prema trgovcima i za prometni kredit industriji. Blagajniki bonovi dali bi se mnogo lake mobilizirati nego drugi angamani. Oni bi nosili kamatnjak od 5-6% i, kako bi glasili na 2 do 5 godina, kurs bi im bio relativno visok. Mnogo vii nego ostalih papira koji nose kamatnjak od 5-6%. Realizacija ovih blagajnikih bonova o dospijeu ne bi bila teka, jer bi se meutim znatan dio potraivanja prema trgovcima, dotino prometni krediti prema industriji, mogli realizirati. Eventualno bi i Narodna banka za svoja potraivanja po reeskomptnom kreditu mogla biti podmirena sa ovim blagajnikim bonovima. Mjenice koje sada
482
dri Narodna banka od pojedinih zavoda ionako nisu likvidne. I krediti koje je ona dala pojedinim zavodima ne mogu biti tako lako povraeni. Danas je jasno da reeskomptni kredit koji je Narodna banka dala bankama ima karakter, ako ne dugoronosti, a ono da je srednjeg roka. Ako je ve takav po naravi, onda mu treba dati i odgovarajuu formu.
Mobilizacija vlastitih nekretnina

Pojedini novani zavodi imaju znatne nekretnine. Ne samo zgrade u kojima se nalaze njihovi uredi, nego i inovnike stanove. Pa i velike komplekse zemljita, koji bi se imali parcelirati. Hotele i slino, koje ili vode u vlastitoj reiji ili daju u zakup. Tako je vezana skoro jedna milijarda dinara. A prema stvarnoj vrijednosti moda jo i vie o dobivanju hipotekarnih zajmova na ove nekretnine danas nema govora. Dravna hipotekarna, koja jedina dolazi u obzir, reducirala je svoju djelatnost na hipotekarnom polju na minimum. Pojedini veliki zavodi, koji imaju znatne nekretnine, imali bi osnovati posebno dioniko drutvo, na koje bi prenijeli sve svoje nekretnine. Ovo bi drutvo izdalo za protuvrijednost preuzetih nekretnina svoje obligacije i dalo bi ih bankama. A ove bi opet te obligacije dale svojim ulagaima. Od najamnine koja bi se dobila za te nekretnine plaale bi se kamate na obligacije. Prodajom jednog dijela nekretnina, naroito parcelacijom zemljita i gradilita, dobila bi se sredstva za amortizaciju tih obligacija. A ako bi se amortizacija vrila kupnjom tih obveznica na tritu, kurs im ne bi bio nepovoljan, jer bi bila stalna tranja.
Komunalne tedionice
Komunalne tedionice igraju u naem novarstvu sve to veu ulogu. Posljednje 2-3 godine osnovano je dosta komunalnih tedionica i u drugim krajevima drave, dok smo ranije te ustanove u veoj mjeri poznavali jedino u Sloveniji. Komunalne tedionice imaju uloaka za 2 milijarde dinara. I tu je gotovo sve zamrlo. Polovina uloaka komunalnih tedionica nalazi se pod Uredbom. A ni ostala polovina ne plaa glatko. Tu je situacija, to se tie ulagaa, gotovo ista kao kod akcionarskih banaka. Garancija opine za uloke svoje tedionice nije zaprijeila da se ulone knjiice pojedinih Gradskih tedionica trguju uz kurs od 50-60%. Jer ta garancija dolazi u obzir tek iza provedene likvidacije. To znai za 20-30 godina. A toliko nitko nema vremena ekati. Hipotekarni i komunalni krediti komunalnih tedionica, makar i imali kratkoronu formu mjenice ili konto-korenta, u stvari su dugoroni. Tako su i uloci iz kojih su ti krediti dani postali dugoroni. Makar tu i bile ulonice a vista. I ovdje e
483
trebati izdati komunalne i hipotekarne obveznice i tim obveznicama podmiriti jedan dio ulagaa. I to najvei dio. Ja mislim da bi trebalo pristupiti osnivanju komunalnih banaka za pojedine ili vie susjednih Banovina. Ove bi komunalne banke preuzele od gradskih tedionica sve hipotekarne i komunalne kredite. Izdale bi za protuvrijednost svoje obligacije i dale ih odnosnim gradskim tedionicama da ih one upotrijebe za svoje ulagae. Komunalne banke mogle bi se, radi manje reije, osnovati u vezi s postojeim banskim tedionicama kao jedan posebni odio. Komunalne banke dobro bi dole i u kasnijoj naoj izgradnji kreditne organizacije kao matice komunalnih tedionica. Neto kao Giro, dotino Komunalbanken u Njemakoj. Time bi nae javno-pravne novane ustanove dobile jednu savreniju organizaciju preko koje bi one bile bolje ukopane na nae novano trite.
Sreivanje prilika kod velikih komunalnih tedionica

To je specijalan problem, budui da svaka od njih ima po 400 milijuna dinara uloaka. Trebalo bi pokuati da gradovi Zagreb i Ljubljana dobiju zajam iz kojeg bi vratili svoj dug prema Gradskoj tedionici. Onda bi i te tedionice u punoj mjeri mogle udovoljavati zahtjevima svojih ulagaa. Beograd ima kredit od Dravne hipotekarne banke 120 milijuna, od Potanske tedionice 30 milijuna. Takve kredite imali bi dobiti Zagreb i Ljubljana. Meutim, to e teko ii. I usprkos geslu jednakosti i ravnopravnosti. Trebati e i ovdje sami nai izlaz. Grad Zagreb, primjerice, duguje Gradskoj tedionici 150 milijuna dinara. A preuzimanjem tramvaja taj bi dug mogao narasti i na 200 milijuna dinara. Za tu sumu grad Zagreb mogao bi izdati svoje obveznice. I prodati ih Gradskoj tedionici na otplatu svoga duga. A Gradska bi tedionica te obveznice podijelila meu svoje ulagae. Svakako bi obveznice grada Zagreba imale vei kurs nego to je kurs uz koji se sada trguju ulonice Gradske tedionice. Meutim, Gradska tedionica mogla bi pokuati da te obveznice lombardira. Ali izgledi su slabi, pak ne preostaje drugo nego ih dati ulagaima. Slino bi se imalo urediti i sa kreditima na nekretnine. Treba im dati dugoronu formu, provesti uknjibu i izdati vlastite obligacije. Te obligacije imala bi onda Gradska tedionica da dade svojim ulagaima. Na uloenim knjiicama ostalo bi jo kao uloak samo onoliko koliko se dade u dogledno vrijeme zbilja i realizirati. Naroito manje uloke, dok bi vee trebalo svakako zamijeniti za gradske ili hipotekarne obveznice.
484
Situacija ulagaa
Prema mojim izvodima, ulagai ba najbolje ne prolaze. Ja sam toga svjestan. Ali drugaije ne moe ni biti kad su ti uloci po bankama dugorono plasirani i kad ni drava ni Narodna banka nee ili ne mogu te dugorone angamane mobilizirati. Treba gledati na stvari onako kakove su one uistinu. Malo ulagaa moe danas raspolagati sa svojim ulokom. A sutra e jo manje, jer se obru nepovjerenja sve vie suava. Mnogi ne dobivaju ni kamate na svoje uloke. Prodaju ulonice uz polovinu nominalne, pa i manje. Njihove ulonice danas su ve jedan efekt, s kojim se uvelike trguje. Te ulonice, koje su danas zapravo jedan dugoroni plasman, treba dijelom zamijeniti obveznicama, dijelom akcijama dotinog zavoda. Kad se to predlae, time se samo vodi rauna o situaciji kakova je ona u istinu. Ulagai su i te kako zainteresirani na sudbinu zavoda kojemu su povjerili svoje pare. U mnogo sluajeva oni su danas zapravo nosioci toga zavoda. Oni se moraju zadovoljiti onime to im se moe pruiti, jer drugog izlaza nema. A bolje je dobiti za jedan dio uloaka akcije i obveznice, koje bar nose neke kamate i koje se amortiziraju. Likvidacija zavoda, a do toga mora doi ako se ne poduzmu predloene mjere, imala bi katastrofalne posljedice za sve ulagae. Naravno da bi se pravom zamjene uloaka za akcije i obligacije imali posluiti samo oni zavodi koji ne vide drugog izlaza. Oni koji i danas udovoljavaju zahtjevima svojih ulagaa ostali bi pri svom nainu poslovanja i dalje. Neki zavodi posluili bi se predloenim mjerama u manjem opsegu, tako da bi najvei dio uloaka ostao intaktan. Obziri socijalne politike imali bi za posljedicu da bi manji ulagai bili neto bolje tretirani nego veliki. To ve predvia i steajni zakon. Prema tome, veliki ulagai moraju najvie doprinijeti za sanaciju. A oni su i najvie zainteresirani. Naravno, trebalo bi uvesti u ivot organizaciju ulagaa pojedinog zavoda. Ova organizacija pregovarala bi sa upravom zavoda, a pod nadzorom vlasti, o modalitetima kako e se provesti sanacija, dotino, koliko e se uloaka zamijeniti akcijama i obligacijama, a koliko e i dalje moi ostati kao uloak. Neka vrst kao organizacija portera stranih zajmova. Ulagai moraju imati u vidu da je jedan dio njihovih uloaka ve izgubljen, najvei dio dugorono angairan. Prema tome, novani zavodi im ne mogu likvidirati te uloke, nego ih moraju zamijeniti za efekte koji odgovaraju stvarnom karakteru tih uloaka. To je injenica i tu vie nita ne pomae.
485
Budua situacija novanih zavoda

Po otpisu svih gubitaka i novom ureenju dionike glavnice, kod preostalih novanih zavoda situacija e biti ista i zdrava. Jasno je da vie neemo imati 700 novanih zavoda akcionarskog tipa. Moda ni polovinu, jer e se znatan dio morati likvidirati, dotino fuzionirati. Kod preostalih zavoda biti e zdraviji odnos izmeu povjerenih i plasiranih sredstava. Vis vis uloaka koji su plativi a vista ili najkasnije za 6 mjeseci nee vie i za 90% stajati dugoroni angamani. Uloaka e biti znatno manje nego to je sada. Jedan dio se mijenja za akcije, a drugi za razne vrsti obligacija, dotine blagajnike bonove. Ostalo bi samo onoliko koliko ima likvidnih angamana. Novani zavodi, po izvrenoj sanaciji, imali bi u bilancama mnogo manje uloaka nego sada, a isto tako i konto-korentnih obaveza. S druge strane, imali bi znatne dugorone obaveze, u prvom redu obligacije i blagajnike bonove. A aktivi, naprotiv, imali bi vie akcija industrijskih poduzea, raznih obligacija te hipotekarno osiguranih potraivanja na nekretnine i javno-pravna tijela. Bilanca bi odgovarala faktinom stanju u pogledu rokova, to do sada nije bio sluaj. Ili samo djelomino. Time bi zavodi i s formalne strane bili postavljeni na zdravije temelje.
Kreditno zadrugarstvo
I kreditno zadrugarstvo treba postaviti na zdrave temelje, iako je ono, izgleda, najbolje odoljevalo krizi povjerenja. Trebati e u budue kreditno zadrugarstvo potpuno odvojiti od ostalih grana zadrunog pokreta. Naroito od robnog i produktivnog. Trebat e osnovati centralne zadrune novane ustanove koje e biti novane matice kreditnih zadruga, dok bi razni savezi vrili zadrunu propagandu i reviziju. Ali ne u formi jedne centralne zadrune banke za itavu dravu, kako se namjerava, jer prilike u pojedinom kraju nisu jednake. A obzirom na iskustvo sa slinim centralnim ustanovama, ona ne bi ulijevala ni povjerenje. Isti prigovori koji se diu protiv Narodne banke, Dravne hipotekarne i Agrarne banke te Potanske tedionice digli bi se i protiv jedne centralne zadrune banke. O tome svakako treba voditi rauna i sprijeiti pogrjeke u koje se upadalo.
Problem kamatne stope

Usporedo sa saniranjem prilika u naem novarstvu, treba pristupiti i rjeavanju pitanja kamatne stope. To je centralno pitanje u sreivanju naih privrednih prilika uope, a novarstva napose.
486
Jedno je jasno. Da privreda danas vie nije u stanju da plaa kamate i provizije koje idu i do 15-20%. Redukciju kamatne stope, i to administrativnim mjerama, provodile su ve mnoge drave. Tako Njemaka, Austrija i Maarska, a sada je provodi i ehoslovaka. I to za sve privredne grane. Pa i za samu dravu u vidu konverzije ili udaranja poreza na kupone dravnih i javno-pravnih papira. Kod nas reduciramo samo za zemljoradnika. Maksimiranje kamatnjaka do sada redovito nije uspijevalo, jer se je maksimirao kamatnjak samo za dugove. A ne i za potraivanja. Danas se i tu drugaije nastupa, jer se maksimira i kamatnjak na potraivanja, u prvom redu uloka. A tu je i teite. Nai novani zavodi plaali su za uloke veliki i 6-7%, a manji i 10 i preko 10%. Ako uzmemo u obzir reijske trokove, lako naemo koliko novani zavodi moraju traiti od svojih dunika. Plaanje visokog kamatnjaka sili novane zavode da ulaze u angamane od kojih se mogao oekivati znatan profit. Dotino, da u blagajnama i po iro raunima dre neznatne iznose kako gubitak na kamatama ne bi bio znatan. To je opet imalo za posljedicu da je likviditet novanih zavoda bio razmjerno slab. Dok je Dravna hipotekarna banka plaala na a vista uloke 6% kamate, ni druge banke nisu mogle ii ispod tog kamatnjaka. Prema tome, bili su prisiljeni da taj visoki kamatnjak i zarade, ulazei u manje likvidne angamane. Jer mi likvidnih angamana ranije nismo uope imali. Blagajniki zapisi Narodne banke, koji su imali posluiti kao korisni plasman sredstava koja moraju biti likvidna, dolaze tek poslije 28. juna 1931., dakle, kad je bankovna kriza ve donekle bila tu. Tonije, kad je ve bilo kasno izvesti novo grupiranje plasmana. Lako je bilo vicarskim bankama drati u blagajnama i po iro raunima i 30% uloaka kad na uloke nisu plaali kamate vee od 1%. A dosta puta niti to. Da su nai novani zavodi 30% uloaka drali na iro u blagajnama, onda bi ih uloci kotali 8 do 10%. A koje bi tek kamate onda morali traiti! Treba maksimirati kamatnjak. Ne samo za debet, nego u prvom redu za povjerene iznose. U prvom redu uloke. Tek onda ima izgleda da e nastojanja oko snienja ope kamatne stope donijeti rezultate. Narodna banka mora sniziti svoj kamatnjak. I to znatno! Kao i da podjednako napusti politiku kontigentiranja koja favorizira samo izvjesne privrednike. Pa da su uvijek i privrednici. Dravna hipotekarna banka i Potanska tedionica moraju znatno reducirati svoj kamatnjak na uloke. Na 3, maksimalno 4%. Slino je i sa ostalim javno-pravnim novanim ustanovama. Meutim, i za novane zavode akcionarske forme treba maksimirati kamate na uloke. Ukoliko to ne ide putem organizacija novanih zavoda, administrativnim putem. I to prema banovinama ve radi razliitih prilika u naoj zemlji. Tek kad novani zavodi nikako ne bi smjeli plaati visoki kamatnjak, mogli bi i oni raunati nie kamate na njihova potraivanja. Pogotovo kad bi se pristupilo i snienju reije. Plaanjem nieg kamatnjaka na uloke ne samo da bi se olakala si-
487
tuacija novanih zavoda, nego bi oni u budue mogli drati vee iznose u blagajnama, odnosno po iro raunima. A da ne govorimo o likvidnim angamanima kao blagajnike zapise Narodne banke i sline, koje treba tek stvoriti. Pored toga, snienja kamatne stope povoljno bi djelovalo i na dravne papire kao i na kurs obveznica koje bi se izdale radi sreivanja prilika u naem novarstvu. A za time moramo u prvom redu ii.
Novi uloci
teta to septembra 1931. nismo dobili bankovne praznike od nekoliko dana. I da onda nije doao zakon kako se ima rukovati sa novim ulocima. teta to se nije ve onda bankama dala mogunost da odrede nain isplate uloaka. Onda ne bi se tako lako diglo iz banaka preko 4 milijarde dinara uloaka. I banke prisililo da realiziraju sve one angamane koji su bili dobri. Na tetu ostalih ulagaa. Da smo ve koncem septembra 1931. donijeli propise koji bi vaili za sve novane zavode, a ne samo za one koji su kasnije doli pod Uredbu, kako se ima rukovoditi s novim ulocima i kako se mogu plasirati, javnost bi s mnogo vie povjerenja gledala u nae novane zavode nego to gleda danas. I sigurno da bi imali i novih uloaka. Prijeka je potreba da se donese zakon, ne toliko o bankama koliko o ulocima. Novi zakon imao bi odrediti tko sve moe primati uloke i koliko. Kao i to kako se ti uloci imaju plasirati. Morali bi biti tono fiksirani rokovi uz koje ulaga moe disponirati svojim ulokom. Otkazni rokovi morali bi biti organski vezani sa kamatnjakom koji e se odobravati na takve uloke. A vista uloci morali bi biti bez kamata ili s minimalnom kamatom. Time bi se ulagae prisililo da jedan dio uloaka veu na izvjesni rok. A to opet olakava bankama nain plasiranja dobivenih sredstava. Za a vista uloke morali bi biti predvieni naroiti plasmani u blagajnama i na iro raunima, u blagajnikim zapisima. A za te bi se morao osigurati reeskompt, dotino lombard pod svaku cijenu. Poetke takva zakonodavstva vidimo u propisima za novane zavode koji su pod lankom 5 Zakona o zatiti zemljoradnika. Te propise kako se imaju plasirati nova sredstva trebalo bi izgraditi. Novi propisi imali bi vaiti za sve uloke poslije donoenja toga zakona. Imalo bi se za njih voditi i odvojeno knjigovodstvo. Zavodi koji nisu pod Uredbom imali bi sukcesivno svoje stare uloke, dotina sredstva koja su dobili od starih ulagaa, saobraziti novim propisima. Time bi bila izvrena temeljita reforma naega novarstva. Tako je radila i Amerika. Time bi javnost sukcesivno ponovno zadobila povjerenje u novane zavode. A za time moramo ii u prvom redu. A za povjerenje nisu dostatne rijei, nego su potrebna i djela.
488
Preduvjeti za izlaz iz dananje krize

U prvom je redu potrebno da se srede dravne i samoupravne financije. Konstantan deficit u dravnim i mnogim samoupravnim budetima jedan je od vanih uzroka dananjeg stanja bankarstva. I danas privreda potrauje od drave i samouprava stotine milijuna dinara. Od toga trpi i nae novarstvo, jer bi ono dobilo jedan dio tih sredstava budui da je kreditiralo one koji rade sa dravom. Deficit u javnim budetima treba eliminirati. I to ne samo na papiru nego i stvarno. Ako prihodi ne dostaju, neka se snize rashodi, ili ak i namaknu novi prihodi, jer je i to bolje nego deficit. A ne da izvodimo investicije, a rauni se ne plaaju. Mi smo siromani na kapitalu. Ono malo to imamo ne smije biti apsorbirano po dravi i samoupravama u vidu neplaenih obaveza. Drave i samouprave imale bi biti prvoklasni platac, a ne dugovati privredi ni najmanji iznos. Osim, naravno, u formi efekata koji se nalaze na tritu. Nesreene dravne financije pogaaju javno-pravne novane zavode, koji bi inae privredi mogli staviti na raspolaganje vea sredstva nego to je sada sluaj. Privremena pozajmica drave kod Narodne banke dobila je karakter definitivnosti. Za taj iznos moe Narodna banka privredi da stavi na raspolaganje manje kredita. Razna dravna nadletva duguju Potanskoj tedionici 588 milijuna dinara. A s beogradskom opinom preko 600 milijuna. To zaduenje pokazuje tendenciju porasta. U proloj godini za 200 milijuna dinara. Radi toga morala je Potanska tedionica i prole godine reducirati kredite novanim zavodima. Pa i onima koji su pod Uredbom. A nije mogla davati ni lombardne kredite, to je veoma loe djelovalo na trite dravnih papira. Iznose koje imaoci ekovnih rauna podravaju kod Potanske tedionice i koji idu do milijarde dinara, umjesto da se angairaju za olakanje situacije novanog trita, idu za pokrie dravnog deficita i dravnih investicija. Slino je i sa Dravnom hipotekarnom bankom koja je znatna sredstva morala staviti na raspolaganje Ministarstvu financija. A sama apelirati na pomo Narodne banke. Uslijed toga njezina kreditna djelatnost gotovo je sasvim prestala. Kod nje situacija nije nita bolja nego kod mnogih novanih zavoda. I tu je mnogo toga zamrlo. A ostalo se smrzava.
Dravni papiri
Na sadanje nae prilike djelovao je mnogo i razvitak situacije na efektnom tritu. U prvom redu na dravne papire, koji su tako duboko pali da kotiraju sa tek neto preko treine kursa za vrijeme stabilizacije. Na nijednom angamanu novani zavodi nisu toliko izgubili koliko kod dravnih papira. A o zamrznutim angamani-
489
ma da ne govorimo. Treba sve poduzeti da se i ovdje prilike srede i poboljaju. Slubu kamate i amortizacije bar u zemlji i treba vriti u redu. U tom pogledu u najnovije vrijeme ne ide sve kako bi trebalo. Ne smije se vie dogoditi da se i na naplatu kupona eka mjesec i vie dana. Da se daju reversi umjesto gotovih papira. Pitanje intervencije na burzi treba postaviti na solidnije i moralnije temelje nego to je sada. Nema smisla da se tjera kurs na visinu koja ne odgovara prilikama, kao to je bilo koncem prole godine, i da se onda pusti da kurs za samih par dana padne za 30%. Pitanje lombarda treba postaviti na druge temelje. Potanska tedionica trebala bi se osposobiti da moe lombardu staviti na raspolaganje potrebna sredstva. Ona ima povjerenih sredstava za 1.5 milijardu dinara, pak bi znatan dio imala odvojiti za lombard dravnih papira i ostalih papira sa stalnim kamatnjakom. No za to je preduvjet da je vie ne apsorbira drava i javno-pravne ustanove. U novim propisima o ulocima imalo bi se odrediti da stanoviti postotak ima biti plasiran u dravne papire. Ili u obveznice koje e se izdati radi sreivanja prilika u novarstvu. Za ove obveznice imao bi se onda osigurati lombard kod Potanske, ili po potrebi i kod Narodne banke. Na ovaj nain ne samo to bi se kursovi dravnih papira brzo oporavili nego bi se stvorio teren za plasiranje jednog dijela obveznice koje bi se izdale radi sreivanja prilika u naem novarstvu. Zaprijeilo bi se da im kurs tako strano padne.
Reforma u kreditnoj politici Narodne banke

Politika kontingentiranja ima se napustiti! Pod svaku cijenu ima se ii za time da se dobiju uistinu poslovne mjenice. A poslije izvjesnog roka, reeskompt ograniiti iskljuivo na poslovne mjenice. Kad bi Narodna banka konzekventno eskomptirala iskljuivo poslovne mjenice, vremenom bi se i privreda nauila na poslovne mjenice. Naroito na ispunjenje u njima preuzetih obaveza. Pored toga, Narodna banka morala bi podjednako voditi rauna o kreditnim potrebama svih dijelova drave. Prema njihovoj privrednoj snazi. Posljednje tri godine Narodna banka dala je eskomptnog i lombardnog kredita (u milijunima dinara).
Godina 1930 1931 1932 Beograd 884 1024 1069 Zagreb 177 565 593
490
Prema podacima Saveza novanih zavoda u Zagrebu, godine 1931. imali su uloaka.
Banke Zagreba
4 milijarde i 117 milijuna dinara
Banke Beograda
850 milijuna dinara
Dok Beograd ima vie kredita Narodne banke nego to ima uloaka, Zagreb je imao 1931. kredita Narodne banke tek jednu osminu od iznosa uloaka. A ranijih godina tek 5% svojih uloaka. Jasno je da krediti Narodne banke u Beogradu i Zagrebu ne stoje ni u kakvom omjeru prema njihovoj ulozi u naoj privredi. Naroito na polju novarstva. Isplatu uloaka vrile su zagrebake banke u prvom redu iz svojih uloaka. Prole godine, ma da je za bankarstvo bila kritina, Narodna banka dala je novih kredita Beogradu za 45 milijuna dinara, a Zagrebu samo za 28 milijuna. A ipak je Zagreb, dotino njegovi novani zavodi, prole godine povratio uloaka ak i vie nego to ih beogradske banke bez Dravne hipotekarne i Potanske uope imaju. To nejednako tretiranje mora prestati. Ono je jedan od razloga zato se bankarska kriza u zapadnim dijelovima tako zaotrila. Narodna banka rauna danas kamatu od 7,5% na eskompt i 9% na lombard. To treba radikalno sniziti. Ne sniava radi velikih otpisa na gubicima. Prole godine otpisano je 50 milijuna dinara, i to bez Matejia, jer on dolazi kasnije. U Zagrebu prole godine nije otpisan ni dinar. Uope, dividenda se mogla platiti samo zbog toga to je Zagreb dao daleko vei dobitak nego ranije. I kod Narodne banke treba izvriti velike otpise. A o zamrlim angamanima da ne govorimo. Ti otpisi imali bi se izvriti iz dobiti koja e se imati iz nominalne i stvarne vrijednosti zlatne podloge kad se izvri nova valutna reforma. Tako bi Narodna banka mogla smanjiti kamatnjak, jer ne bi trebala otpisivati. A i izdaci koje ona ima radi kamata na strane kredite trebali bi da se prebace na Ministarstvo financija, kamo i spadaju. Onda bi Narodna banka mogla raunati i eskompt uz 5%, a lombard uz 6% i ponovno platiti dividendu od 400 dinara.
Konani izlaz
Iz injenice da su novani zavodi iznose koje su im povjerili ulagai i vjerovnici i koji su svi bili a vista ili uz kratki otkazni rok, plasirali dugorono, treba izvesti potrebne zakljuke. To jest, znatan dio uloaka treba zamijeniti dugoronim angamanima, akcijama i obligacijama. Meutim, opet, ne moe se prepustiti ulagaima s
491
tolikim obligacijama i akcijama a da zapravo ne znaju to bi s tolikim papirima. Oni koji su imali uloke radi rente i koji nisu imali namjere da svojim ulokom raspolau, prolaze jo najbolje. Njima je glavno da vuku stanovitu rentu. Umjesto kamate na uloke, u budue rezat e kupone od dobivenih akcija, a naroito obligacije. A danas kod mnogih uloaka nema nikakve rente, jer se u pojedinim sluajevima ne plaaju ni kamate. Ili bar ne svi. Kazat e se da e obligacije kotirati 30-40% nominalne. Zar se ulone knjiice u pojedinim sluajevima ne trguju uz isti kurs? Reformama na tritu efektima situacija bi se mogla bitno popraviti. A naroito ako se omogui lombard kod Narodne banke. Teite itave sanacije opet se vraa na Narodnu banku. Ali ne vie da ona odobrava neograniene iznose pojedinim zavodima kako bi ovi mogli isplatiti milijarde uloaka. I bez pravog obzira na pokrie koje su neki zavodi danas u stanju dati. Narodna banka mora na koncu pomoi. Ali samo na nain kako e od toga imati koristi itava naa privreda. Zadaa je Narodne banke da vodi rauna i o kreditnim potrebama zemlje. Ona o tom svom zadatku u posljednje vrijeme nije vodila ba mnogo rauna. Naprotiv, provodi politiku deflacije. I to u momentu kad je takva politika najmanje na mjestu. Narodna banka pod svaku cijenu htjela je da odri dinar stabilnim. Pa i pod cijenu velikih rtava u naoj kreditnoj organizaciji. Njeno nastojanje da pod svaku cijenu odri dinar nije dalo pozitivne rezultate. Dinar je slubeno pao ve za 28.50%. A privatno i za preko 40%. Toliko padanje vrijednosti dinara moralo je, po dosadanjim shvaanjima, bar u nekom pravcu povoljno djelovati na nau privredu. Da joj dade nekog impulsa! Da cijene budu prijaznije. Meutim to nije nastupilo. Moda je tome kriva i politika deflacije, koja se vodi usporedo s padom dinara. Tu politiku, kako rekosmo, treba napustiti. Da li krenuti u inflaciju? Poveanje opticaja, koje bi ilo iskljuivo za potrebe privrede i koje bi bilo tako elastino da poveanje opticaja traje tako dugo dok privreda to apsolutno trai, ne bi bila nikakva nesrea niti bi se moglo okrstiti kao inflacija. Mi smo ve u inflaciji. Ali samo za potrebe drave, a to je ba najgore. Zajam drave kod Narodne banke za 600 milijuna dinara, koji je zamrzao, mora se okrstiti kao inflacija. Tako isto i kovanje srebrnog novca za jednu milijardu dinara, budui da dobit od kovanja u iznosu od 700 milijuna ide u dravnu blagajnu, to ima za posljedicu poveanje ukupnog opticaja za taj iznos. Kad bi Narodna banka lombardirala stanovitu koliinu obligacija, koje bi bile izdane radi sreivanja prilika u naem novarstvu, to ne bi imalo teih posljedica po njeno poslovanje. Lombard obveznica sasvim je neto drugo nego bonovi-dravni novac. Jer bonovi-dravni novac imali bi tendenciju da stalno ostanu u opticaju, bez
492
ikakva obzira da li privreda uvijek treba toliki opticaj. A lombard bi bio elastian. Naime, lombardiralo bi se kad se treba gotovina i kako se dugo treba. Nitko ne bi lombardirao obveznice i plaao na to kamate, a gotovinu drao u svojim blagajnama. Za sreivanje prilika u naem novarstvu trebalo bi danas izdati nekoliko milijardi akcija i obveznica. Preteno obveznica. Sve kad bi se i izdalo toliko obveznica, nema opasnosti da bi sve bile lombardirane. Pogotovo to se svim kategorijama obveznica ne bi trebala priznati mogunost lombarda. Pored toga, ne bi se lombardiralo uz nominalnu, nego uz kurs koji odgovara prilikama trita. To znai da bi se tri milijarde obveznica mogle lombardirati za cirka jednu milijardu dinara. A danas ulagai ne mogu raspolagati ni sa dijelom njihovog uloka. Zakon o Narodnoj banci predvia da lombard moe iznositi najvie petinu eskompta. To bi trebalo izmijeniti i izjednaiti sa eskomptom. Mi vidimo da i drugim dravama papiri sa stalnim kamatnjakom mogu sluiti kao pokrie za novaniki opticaj. Naroito u Americi. Narodnu banku trebalo bi osposobiti za poveanje kreditnog volumena na temelju lombardiranja likvidacionih obveznica. Drim da bi se moglo jo izdati srebrnog novca. Moda ak i komade od 100 dinara. Italija ima komade od 20 lira (to je danas 80 dinara), vicarska 5 franaka (isto 80 dinara), samo to bi onda trebalo prekovati komade od 10 do 50 dinara koji su sada u prometu, kako to sada provodi Njemaka. Dobit od tog novog srebrnog novca ne bi se vie smjela upotrijebiti za plaanje deficita u dravnom gazdinstvu, nego za potrebe privrede. U prvom redu radi sreivanja prilika u bankama. Moda bi se mogao osnovati i naroiti institut za lombardiranje akcija i obligacija radi saniranja prilika u bankarstvu. A potrebna sredstva taj bi institut dobio od kovanja novih koliina srebrnog novca. Ili bi Narodna banka mogla izmijeniti svoje propise da omogui poveanje opticaja radi lombardiranja tih obveznica. Propise o 35% pokria trebalo bi sniziti, jer ne odgovaraju naim prilikama. A danas ne odgovara ni faktinom stanju, makar da Narodna banka jo uvijek iskazuje kao da pokrie iznosi 35%. Mogao bi se dravni dug, stari ili novi, ili oba, izluiti iz propisa od pokria. Dotino, dobitak od kovanja novih koliina novca imao bi se upotrijebiti za otplatu ovog duga kako bi Narodna banka mogla dobiti slobodna sredstva za lombard. Povienje opticaja i za 1-2 milijarde dinara, ukoliko bi ilo iskljuivo za potrebe privrede i bilo na jednoj elastinoj osnovi, mogla bi naa privreda da podnese bez opasnosti od nekih naroitih trzavica. Mi imamo danas najnii opticaj to smo ga imali posljednjih godina. Dne 15. oujka 1933. u opticaju je bilo samo 4 milijarde 587 milijuna. A ranije smo imali i preko 6 milijardi. A ako uzmemo u obzir i metalni novac, jo uvijek za 7-800 milijuna dinara manje nego, recimo, 1925. A meutim je stanovnitvo poraslo za milijun do milijun i pol dua. Prema tome, danas je po
493
stanovniku mnogo manji opticaj nego to je bio ranije. Dodue, i privredna djelatnost je slabija. Ali je i cirkulacija novca mnogo slabija radi velikog tezauriranja. Ne samo po privatnicima, nego i po privrednicima, koji su primorani da dre mnogo vie gotovine nego ranije. A ako uzmemo u obzir da je dinar pao za treinu, onda po stanovniku imamo danas tek polovinu opticaja koji smo imali godine 1925. Prema tome, jedno povienje opticaja, pa i za 2-3 milijarde dinara, ne bi bila nikakva opasnost i odgovaralo bi potrebama prometa. Samo to povienje opticaja ne bi smjelo doi za potrebe drave, nego za potrebe privrede. U prvom redu radi konanog sreivanja prilika u naem novarstvu. To povienje opticaja za potrebe privrede ne bi imalo nikakvih posljedica na kurs dinara. Ako e dinar i dalje padati, padati e radi strukture nae platene bilance, a ne radi opticaja. Niti je dinar pao za jednu treinu radi naeg opticaja, niti e u budue padati ako mi sada na opticaj prilagodimo novim prilikama. Izdavanjem obveznica i mogunou njihova lombarda mi bi dobili instrument koji bi mogao naoj privredi posluiti za dobivanje novih kredita kod Narodne banke. Dotino, koji bi imao posluiti da se na opticaj moe prilagoditi potrebama privrede. Porast ili smanjenje opticaja i za nekoliko desetaka percenata, ukoliko je izazvano iskljuivo potrebama privrede, ne treba da djeluje ni najmanje na kurs te valute. Mi smo vidjeli u svim dravama da je opticaj elastian, da se zna prilagoditi potrebama privrede bez da to i najmanje ne djeluje na valutu. Mogunou lombarda, oni koji apsolutno trebaju gotovine, dolazili bi lake do potrebnih sredstava nego sada kad imaju zamrle ulone knjiice. Realizacijom tih ulonica u obligacije i njihovom mobilizacijom putem lombarda dobila bi privreda nova sredstva koja su joj potrebna za njen rad.
Zadaa zakonodavca
Vidjeli smo da drava nee ili ne moe da aktivno pomogne. Niti da preuzme dio gubitaka niti da upie nove akcije. A niti da dade ma koje kredite. Drava bi zakonodavnim radom morala omoguiti izloenu sanaciju, donosei zakone koji su potrebni. I da ne rauna takse za fuzije, nova povienja dionike glavnice, izdavanje obligacija i slino, jer bi to samo poskupilo i otealo sanaciju. Morao bi se donijeti jedan okvirni zakon, koji bi predvidio ubrzanu i pojednostavljenu proceduru kod redukcije dionike glavnice, fuzija, likvidacija, izdavanja dionica za uloke, izdavanja obveznica, pretvaranja dugoronih angamana i formalno u takve olakanim unosom u gruntovnicu i slino. Naravno da to ne bi bio zakon jednak za sve banke. Jer ni prilike kod svih zavoda nisu jednake, pak ni sve izloene mjere nisu ni potrebne. Negdje nee biti potrebno davati nove dionice. A negdje morati e se i otpisati dio uloaka da se
494
eliminira gubitak koji ostaje i poslije otpisa dionike glavnice. Zatim, trebat e urediti odnose s Narodnom bankom. Izmijeniti zakon, propise o pokriu, mogunost lombarda likvidacionih obveznica. Pored toga, bit e potrebno da se izradi i jedan smiljeni privredni plan za dulji niz godina, jer bi izrada i provedba takva plana povoljno djelovala na ope povjerenje. A bit e potrebno da se donesu takvi kazneni propisi da ulagai dobiju uvjerenje da e se postupati protiv onih koji su vlastitom krivnjom skrivili pad mnogih zavoda. Jer do sada nitko nije odgovarao, makar je bilo i istog kriminala.
Zakljuak
Da se sanacija izvedeto uspjenije i sa to manje rtava i da se ponovno vrati povjerenje u novane zavode, kao u nae prilike uope, apsolutno je potrebno da su i politike prilike sreene. Dok nam nad glavama visi Damoklov ma vanjskih sukoba, teko e doi do potpune konsolidacije prilika. A potrebne su sreenije prilike i u samoj zemlji, kao i zadovoljstvo irokih slojeva u svim krajevima drave. Jer jo uvijek vrijedi ona Lujovog ministra: dajte mi dobru politiku i dat u vam dobre financije.
495
THE RECENT DISCOVERY OF IVO BELINS STUDY ON THE CONSOLIDATION OF THE BANKING SYSTEM OF THE KINGDOM OF YUGOSLAVIA IN 1933 VLADIMIR STIPETI
Summary Ivo Belin (born in Trpanj in 1891) studied commerce in Trieste and economics in Kln and Zrich, receiving his Ph.D. in Frankfurt am Main with a dissertation entitled The Problems of Shipping and Naval Policy in AustriaHungary. Upon his return to Zagreb, he worked as a finance clerk and later was secretary of the Zagreb Stock Exchange. In the period 1925-1936 he was docent at the College of Economics and Commerce in Zagreb, and between 1936 and 1941 he was vice-governor of the National Bank of Yugoslavia in Belgrade. With the outbreak of World War II Belin moved to Zagreb, where he was arrested and sentenced to ten years imprisonment. Thanks to a petition signed by all the local residents of Trpanj, Belin was pardoned by the Presidency of the National Assembly of the FNRY on 25 April 1946. From 1951 to 1963 he worked as an editor of the Yugoslav Institute of Lexicography. He died in 1975. A study on the consolidation of the Yugoslav banking system, dated 1933, has recently been discovered in his manuscript legacy. The work of this unjustly neglected economist of Trpanj is presented in its original form, apart from a few minor changes in punctuation and style. It brings to light the great banking crisis of the 1930s, the aftermath of which included the drastically deteriorated position of the farmers. Due to the overall drop in prices on the world market, the farmers, who at the time numbered almost four-fifths of the population of the Kingdom of Yugoslavia, were able to attain only 44 percent of the 1928 price for the fruit and vegetable products and 53 percent for meat. According to a survey carried out by the Agrarian Bank in 1932, their debt reached an incredible 7 billion dinars. Being unable
496
to realize their investments, the banks found themselves in a most difficult position with the depositors, who were soon to make a run on the banks. Belin submits a number of measures in order to solve the banking crisis, which parallel those of J. M. Keynes in terms of strategy, but were adapted to the specific Yugoslav circumstances of the time.
Anali Dubrovnik 39 (2001) DUBROVANIN MARIN RAFAELI O DVOSTAVNOM KNJIGOVODSTVU 1475. GODINE (otkrie nepoznate knjige i pisca) Talijansko izdanje knjige Benedikta Kotruljevia O umijeu trgovine, koje je priredio Ugo Tucci i tiskao 1990. godine, na osnovu dotad nepoznatih prijepis Kotruljevieva rukopisa, datiranih s kraja 15. stoljea, pobudilo je u svijetu iznimni interes za tog dotad u svijetu slabo poznatog naeg ekonomskog pisca. Za njega se sada interesiraju ne samo povjesniari ekonomske misli i povjesniari knjigovodstva, ve i svi oni koji se bave mediteranskim gospodarstvom, trgovinom i poduzetnitvom. Dokaz tome je i novopronaeni rukopis Marina Rafaelija, Dubrovanina (kako on sam istie), koji je nastao upravo potragom za najstarijim poznatim prijepisom Kotruljevieve knjige O umijeu trgovine. Kristeller (1989) je, naime, upozorio da se najstariji prijepis Kotruljevieva rukopisa uva u Nacionalnoj biblioteci u La Valetti (Malta) i da taj potjee iz 1475. godine, pa je on stariji od onih dvaju rukopisa, na temelju kojih je Tucci priredio novo izdanje Kotruljevia. Idui tim tragom dva su se nizozemska istraivaa uputile na Maltu i tamo nale rukopis Marina Rafaelija. Tako rastui interes za Kotruljevia pridonosi pojaanom interesu za Dubrovnik i njegovu gospodarsku povijest. Odraz su toga i meunarodni simpozij, koji su organizirali zajedniki HAZU i Hrvatski raunovoa (tiskano u dva sveska 1996. i 1997.), kao veliki broj napisa, koji se pojavio u inozemstvu o Kotruljeviu (vidi u prilogu u literaturi izbor napisa na talijanskom, panjolskom, engleskom i nizozemskom jeziku). Bez pretjerivanja moglo bi se rei da je o Kotruljeviu u minulih deset godina objavljeno vie radova, nego u prethodnih 430, koliko je do 1988. proteklo od njegove knjige. Veliki broj istraivaa ne bavi se samo knjigom Kotruljevia, ve ga sve ee obrazlae s povijesnim, gospodarskim i kulturnim prilikama vremena i mjesta na kome je radio i pisao. Tak-
497
va je i studija La Riegola de Libro. Bookkeeping Instructions from the Mid-Fifteenth Century, koju su u ljeto 2000. godine prezentirali na 8. svjetskom kongresu povjesniara knjigovodstva Nizozemci Anne J. van der Helm i Johanna Postma, a koja je tiskana na engleskom jeziku u zborniku Accounting and History, u izdanju Association Espanola de contabilidad y Administration de Empressa u Madridu 2000. godine (str. 147-178). Povijest otkria P. O. Kristeller otkrio je (i objavio 1989. godine) da se u Nacionalnoj biblioteci Malte uva najstariji poznati prijepis Kotruljevieve knjige, datiran 1475. godinom, a koji je u Napulju prepisao Dubrovanin Marino de Raphaelli. Ugo Tucci, koji je svoju knjigu tiskao 1990. godine, nije znao za taj prijepis, pa stoga u svom kritikom izdanju Kotruljevieve knjige (1990.) nije koristio taj prijepis, unato poznatoj maksimi da je vjerojatno najstariji prijepis najblii originalu. Kod nas je na Kristellerovo otkrie upozorio u vie prilika arko Muljai (1994., 1995. i 1996.). Viekratno je isticao pri tome kako se na kraju prijepisa Kotruljevieva teksta nalaze financijske biljeke iz 1475. godine, koje je pripisao vlasniku rukopisa knjige. Tako je postupio i filolog Zanato (1993.), koji je dao briljantnu analizu (jezinu) svih triju poznatih rukopisa Kotruljevieve knjige, uspostavljajui i genealoko stablo tih prijepisa; meutim, biljeke na kraju tretirao je kao puke primjere iz knjigovodstva. Autori studije nisu se time zadovoljili, pa su golemim radom proitali te financijske biljeke i s uenjem pronali da se ne radi o povremenim ispisima knjigovodstva, koje je vodio Marino de Rafaeli, ve o prvom udbeniku iz knjigovodstva u svjetskoj literaturi. Sama knjiga nema naslova, pa su autori kao naslov koristili prve rijei teksta knjige, koji glasi: Questa si la riegola del libro, laqual si fondamento de ogni quadernier etc, to bi u prijevodu glasilo: U ovoj se knjizi izlau pravila za dnevnik, to je temelj svakog knjigovodstva. Taj dugi naslov Nizozemci skrauju, pa
498
je u tekstu nazivaju samo La riegola del Libro, to bismo mi mogli prevesti kao Pravila knjienja. Autori su ustvrdili da je prijepis Kotruljevieve knjige i Pravila knjienja pisala ista ruka (pismom kojeg talijani nazivaju mercantesca), a to je ona Dubrovanina Marina de Raphaelija. Obje su knjige pisano na lingua franca tadanjeg Mediterana, talijanskim jezikom (s iznimkom jedne jedine stranice u Rafaelijevom tekstu, koja je pisana latinskim!). Obje su knjige bile od davne 1475. godine uvezane zajedniki, o emu svjedoi konzekutivna paginacija i isti rukopis. Pretpostavljaju da su oba teksta bila koritena u istoj trgovakoj obitelji, da su je vlasnici smatrali iznimno vrijednim prirunikom, o emu svjedoe i bogato kolorirani inicijali u etiri boje, sa zlatnim listiima! Autori nisu nali objanjenje kako su ta dva djela dola na Maltu: ali su otkrili da je knjiniar Ignatio Xaverio Mifsud poznavao taj tekst ve 1756. godine i napisao esej o Benediktu Kotruljeviu, posveujui ga knjiniaru kraljevske biblioteke u Napulju, s uvjerenjem da je Kotruljevi bio Napolitanac. Opis i sadraj knjige Knjiga ima 36 stranica, na kojima se nalazi 50 redaka teorijskih instrukcija u pogledu knjienja i 266 primjera naina unoenja trgovakih aktivnosti u Dnevnik i glavnu knjigu. Rafaeli tih 266 primjera izlae pedagoki: kree od jednostavnih primjera, preko sloenijih sluajeva, da bi na kraju tumaio knjigovodstvo pri vrlo specijaliziranim operacijama ondanje mediteranske trgovine. Stoga Rafaeli dijeli tekst u 13 dijelova. U prvom se nalaze elementarni primjeri dvostavnog knjigovodstva; u drugom se izlau postupci prigodom kupovine i prodaje; u treem se to razrauje na komisionim kupovinama i prodajama - za druge osobe; u etvrtom se razrauje primjer putovanja u Beirut, po nalogu i raunu drugoga, u petom iznosi postupak i knjienja dravnih obveznica, koje su izdavale pojedine republike da bi namakle sredstva za neke tekue poslove. U estom poglavlju razrauju se knjienja, koje ima
Anali Dubrovnik 39 (2001) trgovac koji putuje sa jo nekolicinom drugih na brodu na Levant, a pri emu se zastaje u pojedinim lukama, prodaje dio robe, kupuju druge robe ili zamjenjuju svoje za one koje se nalaze u mjestu doplovljenja. U sedmom se opisuje to se nabavlja i kako se knjie stavke o najamnini broda koji putuje u Aleksandriju; u osmom se poglavlju opet razrauje zajedniko ulaganje u robe koje se krcaju na brod, a koji e pristajati u vie luka i razmjenjivati robe s kojima je doplovio s robama kojih ima jeftino i u obilju u luci pristajanja; u devetom se poglavlju opirno obrauje trgovina svilom od kupovine kokona, preko predenja i tkanja do prodaje gotovih proizvoda. Primjeri knjienja, koje Rafaeli daje, proiruju se u desetom poglavlju, gdje se obrauju knjienja trokova pri izgradnji kue (palazzo), ali i nain iznajmljivanja kue, kao i postupak s dospjelim naplatama i potraivanjima. Opirno se navode primjeri knjienja mjenica, kako ih treba tretirati prilikom protestiranja; zatim knjienja oko najma broda i brodskog osiguranja, organizacije putovanja i kako bilancirati u glavnoj knjizi sve te aktivnosti. Primjeri, koje navodi Rafaeli, uvijek nose toan datum, kad su operacije izvrene, kao i puna imena trgovca, prodavaoca, odnosno kupca, koji je sudjelovao u prometu. Tako ova knjiga primjera postaje bogat izvor za gospodarsku povijest, budui da ona nisu fiktivna, ve stvarna. Autori su se upustili u analizu tih imena i nali da je meu njima samo jedan jedini Napolitanac (Alvisi Luigi Coppola, koji je u Napulju djelovao kao brodski osiguravatelj nakon 1452. godine). Svi ostali su iz sjeverne i srednje Italije (Mleani, Firentinci, trgovci iz Lucce i Siene, ali se spominju i imena trgovaca iz Londona i Carigrada). Nema potrebe navoditi da se meu njima nalaze i imena Dubrovana, ukljuujui i obitelj Rafaelija. Navest u kao ilustraciju tih knjigovodstvenih unesaka onaj u kojem Rafaeli vodi raunovodstvo zajednikog trgovakog posla. Evo kako se to pie: Per: novani iznos A, u zajednikom poslu mene Rafaela de Marina samog s gospodom Anzolom Zonom i Antonijem Soranzom, u koji
Anali Dubrovnik 39 (2001) posao ulaem 500 dukata, za moj ulog u dobitku i gubitku pothvata, ulaem odmah ..... 50 dukata To je prvi unos u dvostavno knjigovodstvo zajednikog pothvata, u kome je Rafael de Marin knjigovoa. Kasnijim unosima on pokazuje koliko su partneri nabavili robe, koju e on nositi na svom putu radi prodaje, kolika je vrijednost te robe, koliko je uzeo novanih sredstava za put, kako bi mogao obaviti predviene poslove i olakati trgovinu tijekom puta. Pri tome se razlikuju unosi za robu: ponegdje to je roba nabavljena za zajedniko partnerstvo, a ima nabavaka gdje takve oznake nema, to indicira da postoji posebna knjiga, odvojena, u kojoj se obraunava pojedinani posao trgovca, koji putuje na brodu s robom. ak 53 stavke opisuju knjienja, koja su se zbila tijekom tog zajednikog posla i putovanja brodom. Takva specifikacija omoguuje ekonomskom povjesniaru da jasno sagleda to se sve zbivalo u mediteranskoj trgovini sredinom 15. stoljea. Daju se, naime, precizni podaci o koliinama i cijeni robe, njenom pakiranju i trokovima dostave robe na brod. Stavka kako je pie Marin Rafaelli con tutte spese fin porto in galea odgovarala bi modernoj koncepciji cijena FOB, budui da ukljuuje trokove transporta, pakiranja i dostave robe na sam brod, uz, dakako, samu cijenu robe. Zatim se vrijednosti robe dodaje troak prijevoza brodom (u ovom sluaju do Aleksandrije), kao i trokovi osiguranja. Roba se u Aleksandriji prodaje preko tamonjeg agenta, koji prodaje robu po odreenoj cijeni, to omoguuje utvrivanje dobiti po svakoj ukrcanoj robi, ali i po poslu u cjelini. U dobit iz poslovanja ukljuuje se i profit, koji nastaje iz trgovine robom, koju je agent nabavio u Aleksandriji i koja se prodaje negdje u Italiji (jer se brod ne vraa prazan). Rafaeli ve sredinom 15. stoljea poznaje kalkulaciju trokova proizvodnje, to dokazuje na primjeru proizvodnje svilenih tkanina. Poduzee (na talijanskom botega) kupuje prvo kokone, zatim ih daje na preradu i upredanje; svilena se nit alje tkalcima na grubo tkanje i bojenje, a potom slijedi finalizacija u visoku
499
kvalitetu, koju provode vrsni zanatlije. Knjigovoa Rafaeli preporua da se vodi posebna evidencija za cijeli taj proces: koliko je kupljeno robe, u kojoj se fazi prerade nalazi, s preciznom naznakom koliko se platilo pojedinom zanatliji za njegove usluge. U Rafaelijevoj knjizi nalazimo udesne podatke o trokovima koje knjigovoa registrira ve tada: kolike su provizije nabavljaa sirovina, koliko su plaeni oni koji su mjerili koliinu nabavljene i dostavljene robe, koji su iznosi dati za trhonoe koji su prenosili robu od jednog do drugog zanatlije i slino. Tu Rafaeli rauna i kalo (tako se i pie na srednjevjekovnom talijenskom jeziku!), i koliko je dobio za otpatke iz osnovnog procesa proizvodnje (primjerice, kratka vlakna svile, koja se ne daju upredati, prodaju se za podstavu proizvoau kapa, koji se naziva bereter, od ega dolazi rije beretka). Kad se konano proda proizvedena svilena tkanina, tada se to knjii kao prihod botege, koji se po odbitku trokova proizvodnje dijeli meu kompanjone (jer je i taj posao nerijetko u rukama vie kompanjona). Ne treba duiti: iz naizgled suhoparnih podataka, koje iznosi Rafaeli u svojoj knjizi, pokazujui kako se dvostavno knjie sve te stavke, izbija u svoj punoi ivot mediteranske trgovine sredinom 15. stoljea. Tu vidimo i poduzetnike, koji tee maksimizaciji dobiti i minimiziranju rizika, proisteklih iz trgovine na velike distance. Tako nam knjiga Marina Rafaelija otvara uvid u taj svijet, koji emo nakon cjelovite analize moi mnogo lake percipirati nego dosada. Pritom se javlja i pitanje kako je autor doao do te bogate grae? Trgovci su i onda nerado davali podatke iz svojih poslovnih knjiga: nisu htjeli da drugi trgovci krenu njihovim putem u traenju najekonominijih poslova. Time bi sami sebi stvarali konkurente, to je u to vrijeme bilo jo nezgodnije nego danas. Autori zato postavljaju hipotezu, po kojoj je Rafaeli u svojoj knjizi skupio mnoge primjere i kod drugih autora, koji su tada predavali uenicima svoje znanje o tehnikama i nainu voenja dvostavnog knjigovodstva. Po njima, Rafaeli je objedinio te danas iezle
500
primjere, izgubljene u praini vremena, u logiku cjelinu, svrstavajui ih po vrstama posla. Izvrio je to na tako visokom nivou, da se u iduih pedesetak godina nita bolje nije pojavilo u literaturi o tim pitanjima. Tako su dostignua i drugih autora, ali i naeg Rafaelija, sauvana od zaborava i sada otkrivena nakon 425 godina. Sve je to dokaz poduzetnikog duha u Dubrovniku u drugoj polovici 15. stoljea, kad dubrovako gospodarstvo dostie svoj apogej. Otkrie ove knjige, po nizozemskim autorima, daje jo jednu potvrdu takvom gleditu. Znanstvena verifikacija Didaktike knjige ove vrste uvijek podlijeu znanstvenoj kontroli: nastoji se utvrditi jesu li izneseni primjeri stvarni ili su pak hipotetski; jesu li ilustracija moguih sluajeva ili odraz stvarnih injenica iz onog doba? Znanstvena verifikacija provodi se na temelju nekoliko parametara: jesu li spomenuta imena stvarna ili su fiktivna; jesu li jedinine cijene, koje se navode, u skladu sa saznanjima tih cijena iz drugih izvora; jesu li navedene operacije o trgovini, osiguranju, vozarini i drugom korespodentne s drugim izvorima itd. Nizozemski autori proveli su analizu samo na primjeru imena, spomenutih u Rafaelijevoj knjizi o pravilima knjienja i doli do podatka da je postojanje linosti, koje Rafaeli navodi, potvreno u 31,8% sluajeva u drugim izvorima. Radi komparacije recimo da poznata knjiga G. A. Taglienteja (Considerando diversi mercanti, Venezia, 1525) ima svega 15,4% potvrenih imena; Manzonijeva Quaderno doppio col suo giornale (Venezia, 1540) samo 12,7%; Casanovin Specchio lucidissimo (Venezia, 1558) ima neto vie od 20% poznatih imena, spomenutih u drugim izvorima; jedini potpuniji izvor je knjiga M. Schwarza: Venezianischer Handel der Fugger Musterbuchhaltung (Venezia, 1994), koja biljei ak 50% potvrenih imena u drugim izvorima. Mjereno tim kriterijima, Rafaelijeva knjiga je iznimno pouzdana, ak najvie, izuzmemo li knjigovou Fuggera u Veneciji. Kako je usto i najstarija od svih poznatih, ona e svakako
Anali Dubrovnik 39 (2001) postati vaan izvor ne samo za povijest knjigovodstva, ve i za gospodarsku povijest mediteranske trgovine i Dubrovnika posebno. Rekoh mediteranske, jer primjeri koje Rafaeli navodi, potiu najveim dijelom iz venecijanske trgovine pa na toj osnovi autori studije pretpostavljaju da je Marin Rafaeli svoju knjigovodstvenu poetnicu samo komponirao u Napulju, koristei neke starije sline izvore. Oito je, nadalje, da se knjiga nije namjeravala koristiti u Napuljskom Kraljevstvu, jer bi u tom sluaju broj primjera iz samog Napulja morao biti vei! Po uvjerenju autora novopronaena knjiga Marina Rafaelija bitno mijenja povijest knjigovodstva. Ona se dosad dijelila na rani tzv. dokumentarni period, u kojem se dvostavno knjigovodstvo dokazivalo malobrojnim sauvanim knjigovodstvenim knjigama trgovaca i nekih institucija. Drugo doba poinje s pisanim djelima o knjigovodstvu Kotruljevia (1458) i Paciolija (1494). Novootkrivena knjiga Marina Rafaelija pomie unazad tu granicu, iako jo nije mogue precizno odrediti koliko unazad. Naime, dio knjige, koji pokazuje dvostavno knjigovodstvo iz razdoblja oko 1440. godine, moda i nije najstariji, budui da jo uvijek nisu proitani svi dijelovi rukopisa. Otvorena pitanja Autori su sami svjesni injenice kako u sadanjoj fazi istraivanja nisu u mogunosti odgovoriti na sva pitanja. Oni piu: Uvijek istraivanje novog postavlja vie pitanja nego to se moe na njih odgovora dati. Zato mislimo i vjerujemo da e i drugi autori dovriti i upotpuniti nae istraivanje. Prvo je takvo pitanje: to znamo o piscu same knjige? Nizozemski autori obitelj Rafaelija poznaju samo na temelju 4 unosa u samoj knjizi. Rafaeli de Nicolo, koji se spominje u prvom dijelu rukopisa, roen je po miljenju autora izmeu 1405. i 1409. godine u Dubrovniku i 1465. godine napravio je testament (sauvan u dubrovakom arhivu), iz kojeg proizlazi da je tada imao ak 6 sinova, svaki je bio mlai od 24 godine. Peti po redu se zvao Marin
Anali Dubrovnik 39 (2001) (Test. Not. sv. 18, f. 144v-145r). Je li to pisac knjige? Drugi Rafaeli de Marin spominje se u 6. dijelu knjige, na temelju knjigovodstvenih dokumenata iz 1439. godine. Autori smatraju da je taj bio izvrilac oporuke Sigismunda de Rafaeli (koju je proveo zajedno sa Bartolom de Gozze, koji je u to vrijeme boravio u Napulju). Enigmatian je Marin Rafaeli, koji je istoimeni kao i pisac i prepisiva teksta Kotruljevia: ne znamo je li se radi o ocu ili sinu naeg pisca (poglavlje VIII.). Prije nego to se precizno utvrdi genealoko stablo dubrovakih Rafaelija teko emo moi dati preciznije odgovore o pozivu i poslovima samog pisca pravila knjienja. No vrlo je vjerojatno da bi pomnija analiza vrela dubrovakog arhiva mogla pomoi pri odgonetanju tog novog imena nae ekonomske literature. Autori namjeravaju, piu u svojoj studiji, izdati cijelu knjigu i popratiti je temeljitom analizom ne samo knjigovodstvenih uputa, ve i analizom mediteranske trgovine (s detaljnom obradom trgovaca, koji se spominju, trgovakih putova, iskazivane dobiti i drugog, to omoguuje novopronaena knjiga). Poelimo autorima to skoriji izlazak te knjige. Njima valja estitati na golemom poslu, koji su ve obavili. Vjerujemo da e se do objavljivanja knjige nai i drugih istraivaa, koji e produbiti skromna znanja i o piscu i o njegovim poslovima. U tome bi i nai istraivai mogli dati znaajni doprinos. Na kraju jo jedan opi komentar. Studija naih autora iz Nizozemske pokazuje kako se u novim uvjetima istraivanja mnogo lake razrjeavaju neke stare dileme i nejasnoe. Navest u samo jedan izvod iz ove izvrsne studije na temu je li Pacioli poznavao djelo naeg Kotruljevia i u kojoj ga je mjeri koristio. Na poetku dvadesetog stoljea Kheil je sumnjao o originalnosti Paciolijeva rada (1906); Penndorf (1933) je ve tvrdio da je Pacioli sistematizirao i skupio ono iz dvostavnog knjigovodstva, to je tada naao kod razliitih autora. Penndorf je pri tome ekskulpirao Paciolija rekavi da se u ono vrijeme nije znalo za autorska prava i intelektualno vlasnitvo, pa je bilo
501
uobiajeno preuzimati cijele tekstove drugih autora u svoje djelo. Tako je i Pacioli postupao, kae Penndorf, kad je svojoj knjizi divina proportione dodao doslovni prijevod s la tinskog originala knjige Pierra della Francesca, ne navodei uope izvor. Slijedei taj primjer Radievi je (1985, str. 250) spekulirao da je Pacioli koristio Kotruljeviev rukopis, koji je mogao nai prilikom svog dueg boravka u Zadru. Sve te hipoteze, je li ili nije Pacioli poznavao djelo naeg Benedikta Kotruljevia, djelom nizozemskih autora sada su okonane. Johanna Postma je, naime, prouavajui Paciolijevu knjigu Tractatus mathematicus ad discipulos perusinos (pisanu 1478. godine) nala da je prvi dio Paciolijeva poglavlja, koje nosi naslov Tariffa mercantesca identian s Kotruljevievim tekstom o mjenici (u Umijeu trgovine. knj. I, pogl. 11). Zato autorice s pravom zakljuuju kako je Pacioli piui svoj traktat 1478. godine koristio jedan stariji prijepis Kotruljevieve knjige (budui da su oni, koje je Tucci izdao, bili iz 1484. godine). Time se potvrdila starija pretpostavka da je Pacioli poznavao Kotruljevievo djelo, iako poslovino oprezni Nizozemci dodaju kako su moda obojica imala neki jo stariji tekst, koji su koristili. Ta mogunost, dakako, postoji: za nas je sada nedvojbeno da je Luca Pacioli posjedovao i koristio tekst Benedikta Kotruljevia, davno prije nego to je tiskao svoju Summu (1494). Odsad, zahvaljujui nizozemskim istraivaima, primat u razradi dvostavnog knjigovodstva pripada nesporno Benediktu Kotruljeviu i njegovu popularizatoru Marinu Rafaeliju. Literartura: Miroslav Buzadi, Mladen Habek i Vladimir Stipeti, Benedikt Kotruljevi (Benedetto Cotrugli) of Dubrovnik on Doubleentry Bookkeeping in 1458 - Before L. Pacioli. Paper presented to the 21st Annual Congress of the European Accounting Association, Antwerp 1998; P. Jouanique, Benedetto Cotrugli reecontrado. Tecnica contable 46 (1994): 205-223; Karel Petr. Kheil, Benedetto Cotrugli Raugeo. Wien, 1906; Paul Oskar Kris-
502
teller, Iter italicum, Vol. IV., Alia itinera II (Great Britain to Spain). London, Leiden, 1989; L. Mari, Il libro dellarte della mercatura e il mercante perfetto di Benedetto Cotrugli de Ragusa, IV., u: Convegno nazionale di storia della ragioneria, Perugia, 1997; arko Muljai, Franjo Petris kao izdava traktata o trgovini Dubrovanina Bena Kotruljevia (1573). Filozofska istraivanja 15/1-2 (1995); arko Muljai, U potrazi za izvornim Kotruljeviem., u: Dubrovanin Benedikt Kotruljevi. Hrvatski i svjetski ekonomist XV. stoljea. Meunarodni znanstveni skup, Dubrovnik od 17. do 19. X. 1996., ur. Vladimir Stipeti. Zagreb: HAZU i Hrvatski raunovoa, 1996: 3-17; B. Penndorf, Einleitung fuer Pacioli Luca Abhandlung ueber die Buchhaltung 1494. Stuttgart, 1933; Rikard Radievi, Komentar knjizi Beno Kotruljevi: O trgovini i o savrenom trgovcu. Zagreb: JAZU, 1985; Radovi o ivotu i djelu Benedikta Kotruljevia (ur. V. Stipeti). Zagreb: HAZU i Hrvatski raunovoa, I (1996) i II (1997); Vladimir Stipeti, Kotruljevi preuzima primat u povijesti dvostavnog knjigovodstva., u: Vladimir Stipeti i Mladen Habek: Dubrovanin Benedikt Kotruljevi. Zagreb: Hrvatski raunovoa, 1996; Ugo Tucci (ur.), Benedetto Cotrugli Raguseo: Il libro dellarte di mercatura. Venezia: Arsenale editrice, 1990; T. Zanato, Sul testo della Mercatura di Benedetto Cotrugli (a proposito di una recente edizione). Studi Veneziani, N. S. 26 (1993).
Anali Dubrovnik 39 (2001) Mavro Orbini, Kraljevstvo Slavena. Zagreb: Golden marketing i Narodne novine, 1999., 623 str. (prevela Snjeana Husi; priredio i uvodnu studiju napisao Franjo anjek) Knjiga dubrovakog benediktinca Mavra Orbinija (oko 1550-1610) Kraljevstvo Slavena (Il regno degli Slavi hoggi corrottamente detti Schiavoni) od prvog objavljivanja u Pesaru 1601. predstavlja jedno od najee koritenih i interpretiranih djela nae starije historiografije. Unato tome, tek je 1999. doivjela svoje prvo izdanje na hrvatskom jeziku.1 O ovoj kapitalnoj knjizi, i na temelju njezina sadraja, a napose o samom Orbiniju, u meuvremenu je nastala opsena literatura. Stoga opravdano moemo govoriti o orbinologiji kao temi u europskoj i hrvatskoj povijesnoj znanosti. Objavljujui Kraljevstvo Slavena kao drugu knjigu niza Povijest hrvatskih politikih ideja, urednici i prireivai ovog izdanja (Tihomir Cipek, Marinko iak i Franjo anjek) potvrdili su vano mjesto koje Orbini zauzima u povijesti hrvatske politike misli. Prema dosad poznatim povijesnim vrelima, Mavro Orbini prvi put se spominje 1592. kao prior benediktinskog samostana sv. Andrije na istoimenom dubrovakom otoiu. Daljnji arhivski podaci ne razjanjavaju uzroke njegova sukoba s Ivanom Orsatovim Giorgijem, koji je u to doba bio na elu Mljetske kongregacije benediktinaca. U tom je sporu intervenirao Senat i dubrovaki nadbiskup, a konani je pravorijek donio papa Klement VIII. Nakon uvjetne kazne, Orbini je 1597. godine, kao opat sa-
Vladimir Stipeti
1 U izdanju Srpske knjievne zadruge tiskano je u Beogradu 1968. srpsko, irilino izdanje Orbinijeva djela pod naslovom Kraljevstvo Slovena. Rije je, meutim, o nepotpunom izdanju iz kojega je selektivno izostavljen prvi dio naslovljen Podrijetlo Slavena i napredak njihova carstva, te za hrvatsku povijest osobito znaajno poglavlje Povijest kraljeva Dalmacije i drugih okolnih ilirskih krajeva.
Anali Dubrovnik 39 (2001) mostana sv. Mihajla Arkanela u Pakljenoj na ipanu, od samoga pape bio razrijeen optubi koje su mu stavljane na teret. Nakon toga, za dulje vrijeme naputa Dubrovnik i odlazi u Italiju, gdje prikuplja gradivo za svoju knjigu, a uz njegovo ime otad se vee naslovna titula opata sv. Marije u Bau. Orbinijev historiografski rad zacijelo ne bi bio tako brzo i uspjeno okonan da u Pesaru nije uivao svekoliku potporu bogatog i utjecajnog dubrovakog vlastelina i prognanika Marina Andrijinog Bobalija (15561605) koji mu je, uz materijalnu pomo, omoguio koritenje jedne od najboljih talijanskih knjinica, biblioteke urbinskih vojvoda. Zauzvrat, Orbini je svome meceni sroio raskonu posvetu. Politiku podlogu njihove suradnje vjerojatno valja traiti u injenici da je Bobali po drugi put pobjegao iz Dubrovnika 1589., i to zbog politiki motiviranog ubojstva najuspjenijeg dubrovakog diplomata toga doba Frana Gondole. Naime, Gondola je bio predstavnik veinske politike struje koja je slijedila uhodanu dubrovaku diplomatsku formulu balansiranja izmeu Lava i Drakuna, dok je njegov ubojica Bobali pripadao skupini koja je zagovarala protuosmanski politiki smjer. Ta je injenica posebno vana u osvjetljavanju Orbinijeva djela i same autorove sudbine. U uvodnom dijelu hrvatskog izdanja Kraljevstva Slavena pod naslovom Povijesni pogledi Mavra Orbinija (str. 7-46), prireiva Franjo anjek iscrpno i kritiki analizira tajnovit i slabo poznat Orbinijev ivotni put, njegov znanstveni rad, historiografske i politike poglede te povijesne izvore i spisateljske uzore. Unato oskudnim vrelima o autoru, iz anjekove sintetske studije jasno se ocrtava Orbinijevo osobito mjesto u tradiciji hrvatske povijesne i politike misli, te se Kraljevstvo Slavena opravdano ocjenjuje prijelomnim djelom i vrhuncem nae humanistike historiografije. Uvodni dio zakljuen je prireivaevim izborom iz opsene literature o Mavru Orbiniju (str. 46-54). Na kraju knjige Franjo anjek i Marinko iak priredili su i neophodne biobibliografske biljeke, kako o onim autorima i izvorima koje je Orbini spomenuo u svom popisu literature, tako
503
i o onima koje je autor koristio ali ih nije naveo u popisu (str. 535-575). Knjiga je opremljena kazalima osobnih imena, toponima zemalja i naroda, dragocjenima za njezino koritenje. Kraljevstvo Slavena Orbini je podijelio na dvije cjeline s razliitom ulogom u ukupnoj strukturi djela. U prvom dijelu on se bavi drevnom slavenskom postojbinom (Skandinavijom!) i ostalim zemljama koje su Slaveni napuili, te podrijetlom, irenjem i ratnikom slavom brojnih Slavenskih naroda, i to od biblijskog i antikog doba do vremena njihova pokrtavanja. Mistificirajui slavensku povijest, Orbini u Slavene ubraja gotovo sve etnike skupine sjeverne, srednje i istone Europe, a posebno je zanimljivo njegovo tumaenja slavenske pripadnosti Vandala i Gota. Ne sluajno, prvi dio zavrava historiografskim panegirikom o nastanku i razvoju Dubrovnika, u kojemu se Orbini obilato koristio poznatim kronikama i Luccarijevim djelom koje jo nije bilo tiskano. U drugom dijelu knjige, vjetinom historiografskog erudita, Orbini kompilira dinastiku povijest Dalmacije i Hrvatske, Duklje, Huma, Bosne, Srbije, Rake i Bugarske. Ova se cjelina uglavnom temelji na Ljetopisu popa Dukljanina, iju je povijesnu okosnicu Orbini isprepleo s raznorodnim podacima iz literature i predaje, uglavnom neautentinog sadraja. Mijeajui legendarne prie sa stvarnim, u izvorima potvrenim dogaajima, Orbini oblikuje osebujnu povijest istonojadranskih Sklavinija, kojoj pridodaje heraldiko gradivo i veim dijelom proizvoljnu kronotaksu vladarskih rodova. U humanistikom maniru Orbini se oslanja na brojna i anrovski raznovrsna historiografska ostvarenja - od praktino svih vanijih antikih i suvremenih europskih autora do hrvatskih humanistikih pisaca koji su zastupali njemu bliske povijesno-politike ideje: igoria, Cerve-Tuberona, Zavorovia i Vrania. Ipak, najvei dio historiografskog sadraja u Kraljevstvu Slavena ine podaci iz kronike Sclavorum Regnum tzv. Popa Dukljanina, kojima se Orbini koristi u irim izvodima. Vei dio panslavenskih konfabulacija o najstarijoj povi-
504
jesti Slavena Orbini, pak, crpi iz prigodnog djela Hvaranina Vinka Pribojevia De origine successibusque Slavorum (1525). S tim u vezi, na Orbinijevo spisateljsko potenje sjenu baca injenica da je mjestimice preuzimao itave pasuse Pribojevieva hvalospjeva slavenske povijesti, a da nigdje, pa ni u opsenom bibliografskom popisu, nije naveo da se uope sluio Pribojevievom knjigom. U okviru tradicionalne historiografije 19. i 20. stoljea Kraljevstvo Slavena je viekratno prouavano i analizirano, a Orbinijevi podaci od vremena Ivana Luia kritiki su vrednovani i rabljeni, uglavnom kao vano kompilacijsko gradivo o srednjovjekovnoj povijesti junoslavenskih naroda. Iz suvremenog znanstvenog motrita, pak, Orbinijevo djelo predstavlja nezaobilazan izvor za povijest ranog hrvatskog novovjekovlja. Ako, naime, Kraljevstvo Slavena itamo po ideolokom kljuu, ono nam zacijelo vie govori o vremenu u kojem je nastajalo, nego to nas pouzdano izvjeuje o srednjovjekovnoj povijesti slavenskih naroda. Da bi Kraljevstvo Slavena tumaili u tom svjetlu, nuno je imati u vidu iri kontekst dogaaja u razdoblju u kojemu je nastajalo, a napose politiko ozraje u Dubrovniku potkraj 16. i poetkom 17. stoljea. Ako Orbinijevo djelo promatramo u slijedu tradicije dubrovake kroniarske humanistike historiografije, koju su erudicijskom metodom znatno obogatili upravo njegovi suvremenici Serafin Razzi (La Storia di Raugia, 1595.) i Petar Luccari (Copioso ristretto degli anali di Ragusa, 1605.), uoavamo da nam ono nudi posve drugaiju historiografsku paradigmu. Usprkos tome to je Orbini Dubrovniku posvetio znaajno mjesto, za razliku od spomenutih pisaca povijest Grada nije njegova sredinja tema. On sebi postavlja puno iru i pretenciozniju zadau - pisanje povijesti svih Slavena. Posve je jasno da je Orbinijev sloeni pothvat bio politiki inspiriran te su i njegovi rezultati bili manje znanstvene a vie programske i ideoloke naravi. Usprkos tome, ili upravo zbog toga, Kraljevstvo Slavena dugo je godina ostalo jednim od temeljnih djela o slavenskoj povijesti. Svojim interpretacijskim
Anali Dubrovnik 39 (2001) modelom slavenske povijesti Mavro Orbini je prvi na hrvatskim stranama inaugurirao duh novovjekovne historiografije. Njegov se novovjekovni senzibilitet u pristupu povijesti oituje historicistikom opsenou teme i naglaavanjem njezinih politikih konotacija. U sklopu raznolikih humanistikih domiljanja oko uspostavljanja etnikog i jezinog kontinuiteta slavenskih naroda s klasinom antikom, Orbini, kao novi dalmatinski Tukidid, izlae cjelovitu ideoloku koncepciju, kojom na povijesnom polju za slavenske narode kreira identitet i politiki subjektivitet novog tipa. Za razliku od prethodnika i uzora, igoria, Crijevia i napose Pribojevia, Orbini razrjeava kljuno pitanje kontinuiteta s antikim nasljeem na tlu Ilirika tako to i starosjedioce, dakle Ilire i Traane, naprosto proglaava Slavenima koji su se zbog jezine i etnike srodnosti prirodno asimilirali s novodoseljenim slavenskim narodima tijekom ranog srednjeg vijeka. Ustvari, Orbinijeva opsena apoteoza panslavenske povijesti predstavlja pokuaj da se, sa slavenske strane, legitimiraju politike pozicije u tek uoblienom Istonom pitanju. S tim ciljem Orbini u Kraljevstvu Slavena uvodi pojam slavenskog carstva, kojim zapravo evocira povijesno pravo Slavena na podruja osvojena od Osmanlija, to potkrepljuje i heraldikom graom iz tzv. Korjeni-Neorieva grbovnika. Unato tome to je Kraljevstvo Slavena, zbog spominjanja pojedinih protestantskih, Katolikoj crkvi nepoudnih autora, ve od 1603. bilo na Indexu, njegova je promidbena snaga meu slavenskim narodima ostala stoljeima aktualna. Godine 1728. u Petrogradu je objavljen selektivni prijevod Orbinijeva djela na rusko-crkvenoslavenskoj mjeavini. Pritom je inspirator balkanske politike cara Petra I. i prireiva knjige, Sava Vladislavi, od Orbinija preuzeo upravo one dijelove koji su mogli posluiti kao historiografska potpora politikim planovima ruskog cara. Zanimljivo je da u tom izdanju nije razlueno autorovo ime od prezimena. Tako je Mavro Orbini pod hibridnim imenom Mavrourbin dugo ostao poznat u
Anali Dubrovnik 39 (2001) ruskoj politikoj i historiografskoj literaturi. Orbinijeva predmoderna povijesno-ideoloka koncepcija buenja Slavena imala je do 19. stoljea brojne sljedbenike i preradbe, osobito meu Hrvatima i drugim junim Slavenima (Jeronim Kavanjin, Pavao Ritter-Vitezovi, Juraj Rattkay, Andrija Kai-Mioi, Pajsije Hilandarski, Dositej Obradovi, Valentin Vodnik, Hristo Botev). Meutim, dugotrajni interes koji je Kraljevstvo Slavena uivalo u zapadnoeuropskoj historiografiji i politici, a napose meu narodima jugoistone Europe, povezan je s jednako dugotrajnim politikim procesima koji su zapoeli u doba njegova nastanka. Naime, nakon prvih poraza Osmanlija potkraj 16. st., aktualiziraju se politiki planovi brojnih protuosmanskih koalicija. Ti su planovi trajno odredili budui odnos kranskog Zapada prema sve slabijem Istoku. U Orbinijevo vrijeme glavni protagonisti osvajakih tenji postali su panjolski i austrijski Habsburgovci, pape, panjolski namjesnici Napulja i od njih zavisni vladari talijanskih drava. Protuosmanski pokret u velikoj je mjeri bio proet idejama katolike obnove, a u odnosu na Slavene pod osmanskom vlau poseban peat davala mu je papinska politika i djelovanje isusovakog reda. Dubrovnik je u to doba postao jedno od najvanijih promidbenih sredita protuosmanske koalicije. Slubena dubrovaka politika pragmatinog suivota s Osmanlijama dobila je konkurentnu politiko-religijsku ideologiju, koja je zagovarala neizvjesne osvajake pothvate na Istoku. U kontekstu katolike obnove, meu dubrovakom vlastelom i obrazovanom elitom oblikovale su se izvorne panslavenske zamisli s protuosmanskim sadrajem, proetim katolikim prozelitizmom. Na to su raspoloenje zacijelo utjecali i isusovci, iju je novoutemeljenu dubrovaku postaju vodio Aleksandar Komulovi. Meutim, glavni ideolog sveslavenstva u duhu katolike obnove po svemu je sudei bio upravo Mavro Orbini. Usprkos tome to je u prvi plan isticalo povijesnu vanost i ulogu slavenskog etnikog konglomerata od Skandinavije do Jadrana i Crnoga mora, upravo je Or-
505
binijevo djelo prualo nesumnjivu potkrepu zapadnim politikim aspiracijama u jugoistonoj Europi. Osim toga, Orbinijeva je povijesna vizija zacijelo poticala i argumentirala politika stajalita onog dijela dubrovake vlastele koji je zagovarao aktivno ukljuenje Republike u protuosmansku koaliciju. Ipak, oskudni podaci u izvorima ostavljaju nam mnoge dvojbe o Orbinijevim politikim gleditima i njegovim nastojanjima u praksi. Nedugo nakon tiskanja Kraljevstva Slavena, koje je odmah pobudilo iroki interes, Orbini se vratio iz Italije u Dubrovnik, gdje je ponovno upao u neprilike sa svjetovnim i crkvenim vlastima. Nakon kratkog boravka u samostanu na sv. Andriji, gdje je preveo Zrcalo duhovno, jedno od najvanijih protureformacijskih djela, Orbini je 1606. premjeten u mljetski samostan. Njegova umijeanost u rasplet tzv. Velike zavjere, tijekom koje je dio dubrovake vlastele htio ukljuiti Dubrovnik u ratne planove protuosmanske koalicije, ostaje nam nerasvijetljena. Naime, u samom zametku zavjere 1608. Orbini je razotkrio i vlastima prijavio mljetskog laika fra Santa, prenositelja pote i jednog od prvih zavjerenikih pouzdanika koji je odravao vezu sa savojskim vojvodom. S druge strane, nesumnjiv je Orbinijev utjecaj na stonskog biskupa Miha Restija, pripadnika zavjerenikog klana, ijim je bliskim suradnikom postao 1610., u vrijeme kljunih dogaaja oko Zavjere. Odluka Senata iz studenog 1610. da se Orbini udalji iz Stona i Stonske biskupije ini se indikativnom s obzirom da je i sam Resti bio upleten u urotu. Skora Orbinijeva smrt u studenom 1610. ostavlja prostor nagaanju o njegovoj ulozi u itavom sluaju. Hrvatsko izdanje Orbinijeva Kraljevstva Slavena zacijelo e pridonijeti obnovi interesa za istraivanje historiografske i ideoloke slojevitosti toga djela, u kojemu i suvremena povijesna znanost moe pronalaziti odgovore na nedovoljno rasvijetljena pitanja nae srednjovjekovne i ranonovovjekovne prolosti.
Stjepan osi
506
Mirko Draen Grmek i Josip Balabani, O ribama i koljkaima dubrovakog kraja. Zagreb: Dom i svijet, 2000., 193 str. U biblioteci Povjesnica izdavaa Dom i i svijet iz Zagreba objavljena je 2000. godine knjiga O ribama i koljkaima dubrovakog kraja autora Mirka Draena Grmeka i Josipa Balabania. Sadri korespondenciju dubrovakog vlastelina Jakova Lovrova Sorkoevia i Ulissea Aldrovandija iz Bologne tijekom etverogodinjeg razdoblja 1580-1584. Rije je o rukopisnoj ostavtini znamenitog talijanskog prirodoslovca, profesora znamenitog bolonjskog sveuilita, Ulissea Aldrovandija (1522-1605), osnivaa prirodoslovnog muzeja u Bologni. Kao pragmatian znanstvenik zauzimao se za znanstveni pristup koji je podrazumijevao izlazak na teren, promatranje i prikupljanje prirodnina iz razliitih krajeva. Radi toga se Aldrovandi povezao s mnogim suradnicima. Autori referiraju Aldrovandijevu povezanost s Dubrovnikom, s dubrovakim ljekarnikom Federikom Ogerijem, kancelarom Dubrovake Republike Guglielmom Dondinom, te napose s vlastelinom dubrovakim Jakovom Sorkoeviem Lovrovim, prirodoslovnim amaterom. Jakov Sorkoevi (1534-1604) obnaao je dunost stonskog kneza 1580. i 1584. godine i tom prigodom dulje boravio u Stonu i njegovoj okolici. Za razliku od drugih svojih stalekih drugova, kojima je odlazak u Ston znaio kanjeniku moru (dijelom i opravdano, jer je ivot u stonskoj movari bio prilino nezdrav), Sorkoevi je kao zaljubljenik prirode iskoristio taj boravak da produbi svoje znanje o fauni Malostonskog podmorja, koja ga je, u to nema sumnje, neobino privlaila. Sorkoevievo prirodoslovno nagnue bilo je poznato u Dubrovniku, pa i izvan granica Dubrovake Republike. Profesor Aldrovandi je, naime, preko svoga tajnika Antonija Gigantea, koji je jedno vrijeme bio tajnik teologa Ludovica Beccadellija, u jednom razdoblju i dubrovakog nadbiskupa, imao dobra saznanja o dubrovakoj
Anali Dubrovnik 39 (2001) intelektualnoj sredini, jer je Beccadelli u svom ljetnom dvoru okupljao, u okviru svojevrsne akademije, izabrano drutvo koje je vodilo znanstvene i knjievne plemike i diskusije. Stoga je za pretpostaviti da je Gigante i uputio profesora Aldrovandija na suradnju sa Sorkoeviem, koja se odvijala intenzivnom i produktivnom prepiskom tijekom spomenutog razdoblja. Rije je o 25 pisama iz Aldrovandijeve korespondencije popraenih vrlo minuciozno izraenim slikama ivotinja i riba i njihovih dubrovakih naziva, koje je Aldrovandi, prema preciznim opisima Jakova Sorkoevia, dao izraditi u tehnici akvarela. Pored pisama s opisima i vlastitim zapaanjima, Sorkoevi je slao talijanskom znanstveniku riblje ljuture, kosti, pa ak i ive ribe, te drugi slini materijal koji je dobavljao iz mora, za koji je pretpostavljao da moe posluiti znanstveniku. Na temelju poznavanja ribljeg i drugog ivotinjskog svijeta Malostonskog zaljeva i okolice, podrobno, argumentirano i analitiki izvjetava znamenitog Bolonjeza o njihovim osobinama, nainu rasploivanja, izgledu i anatomiji, te nainu ponaanja. Opisi Sorkoevievi realistini su i ivopisni, poput Hektorovieva knjievnog zanosa u Ribanju i ribarskom prigovaranju, a svjedoe i o irini njegove naobrazbe. Pod Sorkoevievim utjecajem Aldrovandi je u nekoliko primjera promijenio svoje miljenje, zasnovano na kasnosrednjovjekovnim autorima, priklonivi se Sorkoevievu miljenju potvrenom samostalnim opaanjem tih prirodnih fenomena. Dobro je poznat Sorkoeviu bio i raznoliki i obilni svijet riba u tom podruju, koje je sam opaao i lovio, ali i razmjenjivao saznanja s lokalnim ribarima. Stoga se, kao prirodoslovac amater, nimalo nije ustruavao pred znanstvenim autoritetom kakav je bio profesor Aliprandi istaknuti vlastito miljenje, ak i kada je ono bilo posve opreno stavu istaknutog znanstvenika iz Bologne. Dragocjeno je i za nas Sorkoevievo iskustvo u gajenju kamenica i dagnji u Malostonskom zaljevu, gdje su se ove koljke uzgajale u uvalama Sutvid, Bjejevica, ispred Hodilja, pred Malim Stonom, te osobito u Bistrini, uvalama
Anali Dubrovnik 39 (2001) bogatim podmorskim vrelima slatke vode i pjeskovitog i bistrog dna mora, a zatienih od snanih valova, te s umjerenom tempereturom i slanosti. Premda je Malostonski zaljev bio poznat jo u antikom vremenu po kamenicama i dagnjama, kao prirodnom nalazitu iz kojega su se pobirale ove dvije ekonomski najvanije koljke, potreba ljudske prehrane za koljkama razliitih vrsta dovela je do toga da se rano razvio njihov uzgoj. Sorkoevi prvi izvjeuje o gojenju ovih koljki i nainu na koji se to ini u Malostonskom zaljevu. Iako je ve Juraj igori u svom djelu De situ Illyriae et civitate Sibenici iz 1487. godine (Graa za povijest knjievnosti hrvatske Zagreb 8, 1899) opisao glavne morske proizvode i naveo kamenice kao vrlo hranjivu i ukusnu hranu, prvi je dosad poznat zapis o uzgajanju kamenica u Malostonskom zaljevu napisan gotovo dvije stotine godina kasnije od Sorkoevia, a njegov autor je Grisogono de Trau, koji je 1775. godine prikazao kako obitelji iz tog kraja polau hrastove grane na koje se hvataju kamenice, koje tri godine rastu, da bi nakon toga razdoblja bile zrele za prehranu i ekonomski isplative. Objavivi prijepis i prijevod pisama profesora Aldrovandija i njegovih dubrovakih suradnika, autori Mirko Draen Grmek i Josip Balabani otrgnuli su iz povijesnog zaborava jedan vrijedni kulturno-znanstveni sadraj. Potvrdivi sudjelovanje dubrovakih intelektualnih snaga u postavljanju temelja novovjekoj zoologiji, unijeli su novo svjetlo u hrvatsku kulturnu prolost 16. stoljea. Objavljivanje prepiske dubrovakog vlastelina i bolonjskog znanstvenika iz rukopisne ostavtine profesora Ulissea Aldrovandija potvruje jo jednom kulturnu i intelektualnu povezanost dviju strana Jadrana koja se odrala kroz dugi niz stoljea.
507
David Rheubottom, Age, Marriage and Politics in Fifteenth-Century Ragusa. Oxford - New York: Oxford University Press, 2000., 220 str. David Rheubottom, predava socijalne antropologije na University of Manchester, hrvatskoj je historiografskoj publici poznat po nekoliko radova vezanih uz dubrovako srednjovjekovlje. Po obrazovanju antropolog, u pustolovinu istraivanja povijesti upustio se, gotovo bi se moglo rei eksperimentalno. Kao dionik skupine strunjaka koji su prije 20-ak godina poeli ispitivati mogunosti veza i utjecaja izmeu povijesti i antropologije uvidio je da, kako sam kae, ne moe razumjeti um i postupke povjesniara bez iskustva konkretnog povijesnog istraivanja. Za taj eksperiment izabrao je mali projekt o miraznom sustavu u Dubrovniku i njegovom utjecaju na strukturiranje obitelji i drutvene odnose. Po autorovu miljenju, razdoblje Dubrovake Republike prua vrlo povoljne mogunosti za antropoloka istraivanja zbog malobrojnosti stanovnitva i izrazito dobro ouvanih povijesnih izvora. Taj mu je materijal omoguavao da pronae odgovor na pitanje u kojem odnosu stoje vlasteoske kue, enidbene strategije i politika. Stoga su za prvim projektom zaredale i druge teme: enidbene strategije dubrovakih vlasteoskih obitelji, struktura rodbinstva, odnos dobi i politike karijere dubrovake vlastele i hijerarhija upravnih slubi Republike. Iz tih je istraivanja, provedenih kasnih osamdesetih i ranih devedesetih godina 20. stoljea, proizalo nekoliko lanaka koji su u ovoj knjizi nadopunjeni i stopljeni u cjelinu. Knjiga je podijeljena na 10 poglavlja: Introduction; Ragusa: Trade and Territory; Ragusan Government and the Quest for Offices; The Casata; Casata Unity: Size and Political Muscle; Bethrothal Order, Dowry and the Sisters First Principle; Age at Marriage; The Casata: Genealogical Skewing and Political Support; Changes in the Great Council and Political Competition; Bureaucracy and Office; Conclusion. U prvom dodatku autor donosi popis plemikih imena. Odluio se za upotrebu latin-
Slavica Stojan
508
skih oblika prezimena, no navodi i druge oblike (ne sve) koje izvori spominju. U drugom dodatku objanjava nastajanje baze podataka kojom se sluio u kompjutorskim analizama i simulacijama na kojima temelji istraivaki postupak. Trei dodatak jest popis 813 politiki aktivnih plemia izmeu 1440. i 1490., koji sadri jo i podatke o imenu oca i djeda, Hackenbergov broj, godinu ulaska u vijee i godinu smrti. Knjiga je takoer opremljena kartom Dubrovake Republike oko 1450. te tlocrtom samoga grada. Sadri i niz tablica, grafikona i shematskih prikaza, popis izvora i literature, te indeks. O znaajkama kasnosrednjovjekovnog Dubrovnika kao grada-drave, o gradskom gospodarstvu, teritoriju Republike i o ivotu dubrovake vlastele i puana autor govori na temelju literature, slijedei prvenstveno radove F. Cartera, S. Mosher Stuard, I. Mahnken, J. Tadia, M. Petrovia, B. Krekia i nekih drugih. Osim to je izbor literature prilino oskudan, za aliti je i to je, izuzev u sluaju B. Krekia, Rheubottom potpuno ignorirao radove nastale od kraja 80-ih godina do danas, ak i one koji se izravno odnose na problematiku njegove knjige (S. Krivoi, N. Vekari, Z. Janekovi Rmer i drugi). To osobito udi stoga to se Rheubottom obilato slui radovima ne samo o Veneciji i Firenci 15. stoljea, nego i antropolokim materijalom o zapadnoafrikim drutvima, australijskim otoanima, Aboriginima, kineskim i japanskim rodovima. Dakako, tako daleke usporedbe su legitimni dio antropolokih polazita i metodologije, no one mogu navesti i na krivi trag, pogotovo zato to ne uzimaju u obzir vrlo razliiti drutveni kontekst u kojem se pojedini oblici organizacije obiteljskih i roakih odnosa mogu javiti. Odgovore na autorova pitanja mogue je nai prije svega u radovima koji se tiu Dubrovake Republike, a tek potom mogu slijediti blie ili dalje komparacije. Na antropolokom planu Rheubottomov je rad vrlo vrijedan, nov, esto i izazovan, osobito zato to se temelji na raunalnoj obradi serijalnih podataka, to je razmjerno rijetko u dubrovakoj historiografiji. Povezujui niz poje-
Anali Dubrovnik 39 (2001) dinanih podataka u serije koje je potom kompjutorski analizirao, autor je doao do novih podataka i novih teza koje e se moi koristiti u razmatranju razliitih pitanja vezanih uz vlastelu. Vrlo su vrijedni podaci o politiki aktivnoj vlasteli tijekom itavog 15. stoljea kojima je, uz podatke koji se nalaze u Specchio del Gran Conseglio, pribrojio i Hackenbergov broj, koji organizira genealoke podatke u opeprihvaeni sustav koji se koristi od 1967. godine. Naime, tim su brojem, pomou serije dvoznamenkastih brojeva, kodirani podaci o afilijaciji i genealokoj lokaciji pojedinca u genealogijama I. Mahnken. Mnogobrojne tablice tim osnovnim podacima dodaju i informacije o kretanju pojedinaca kroz sustav slubi. Tome valja dodati i statistiko istraivanje oko 7000 postupaka glasovanja za vlasteoske slube tijekom 15. stoljea, koje nas informira ne samo o karijerama pojedine vlastele nego i o tijeku izbornog postupka. Autor je ustanovio da je 60% plemia pogodnih za slubu doista i sudjelovalo u upravi. Podaci o dobi ugovaranja i sklapanja braka, o mirazu, enidbenim strategijama, dobi udaje i enidbe, redu sklapanja braka meu sestrama i braom i tutorskim odnosima, izvueni iz Pacta matrimonialia, Libri dotium, Testamenta i Acta Consilii Minoris, isto su tako dragocjeni. Poticajno i vrijedno je i nastojanje da se precizno odrede strukturalni oblici organiziranja dubrovakih vlasteoskih obitelji, iz ega slijedi jednako tako precizno terminoloko distingviranje tih oblika. U hrvatskoj historiografiji jo nije provedeno jasno povijesno definiranje pojmova koji oznauju rodbinske veze - rod, kua, loza, koljeno, pleme, obitelj, porodica, itd. Taj se problem ne moe rijeiti jednostavnim prevoenjem s drugih jezika, jer su razliite drutvene tradicije dovele i do razliitog dosega znaenja pojedinih pojmova. Primjerice, pojam rod u hrvatskom jeziku pokriva daleko ire znaenje nego rije clan u engleskom, kojom se rod obino prevodi. Za ilustraciju tog problema navest u samo da Mauraniev pravno-povijesni rjenik pojmu rod pridaje znaenje pleme, kua, obitelj, bliika, srodstvo, srodnici, rodbina i svojta. Svakako, ta terminoloka zavrzlama predstavlja problem vrijedan
Anali Dubrovnik 39 (2001) istraivake rasprave u krugu povjesniara, etnologa i antropologa. U tom smislu Rheubottomov rad predstavlja vrijedan doprinos diskusiji. Rheubottom smatra da je slavenski jezik bio onaj koji je odraavao rodbinske odnose u Dubrovniku, jer je to bio jedini jezik koji su svi govorili. Ipak, dubrovake patricijske rodove naziva jednim od talijanskih termina koje nalazi u izvorima: casata, odnosno kua. Analogno Goodyjevu tumaenju firentinske i mletake situacije, pojam casata tumai kao oznaku za skupinu roaka koje povezuje status i imovina i koja je organizirana kognatski, to jest bilateralno. Autor smatra da je dubrovaka vlasteoska casata bila mijeani oblik: jednako kao i klasini rod, casata je imala vrstu strukturu, nitko izvana nije mogao biti inkorporiran, a oeva je vlast bila prilino jaka. S druge strane, casata, osim imena i statusnih simbola, nije imala zajednikih posjeda i nije djelovala kao pravna osobnost na politikom planu. Kvantitativna analiza podataka o ugovaranju brakova i roacima koji su u tome sudjelovali kao skrbnici, ukazala je na zakljuak da dubrovaka casata nije organizirana kao klasini patrilinearni rod - nema agnatskog autoriteta, nema korporativnog interesa u ugovaranju brakova i ne trai se suglasnost lanova roda u vezi s brakom ili mirazom, bez obzira je li otac iv ili mrtav. Termini za rodbinske odnose u slavenskom idiomu takoer podravaju tezu o tome da je u Dubrovniku dominirao bilateralni i linearni, a ne patrilinearni sustav, a to podravaju i obrasci nadijevanja imena, brane strategije, analiza rodbinskih odnosa izmeu tutora i pupila i vanost veza preko ena u razliitim obiteljskim situacijama. Argumenti su nedvojbeno jaki, no postoje i protuargumenti koji ukazuju na stanovite prednosti muke silazne linije i svijesti o rodovskom zajednitvu. Primjerice, tvrdnja da nema dokaza da su dubrovaki plemii u 15. stoljeu svoje odnose doivljavali unutar patrilinearne genealogije naprosto je netona. Po miljenju autora, genealogije koje je sastavila I. Mahnken u tom pitanju vode na krivi trag, naime, iz njih bi se moglo napreac zakljuiti
509
da su dubrovaki rodovi patrilinearni, jer poinju s rodoelnikom i nabrajaju samo djecu mukih potomaka. Takvo razmiljanje Rheubottom potkrepljuje firentinskim genealogijama koje poinju od ja i zavravaju s nekim pretkom 3-4 generacije unazad. Meutim, on uope ne spominje tradicionalne vlasteoske genealogije koje se javljaju upravo u 15. stoljeu, a sastavljaju se i tijekom 16. i 17. stoljea. Naalost, sauvana su samo dva rodoslovlja, rodova Gondola i Gozze, no i ta dva mogu posvjedoiti da je u dubrovakim vlasteoskim rodovima postojala patrilinearna svijest. Naime, spomenuta rodoslovlja poinju od rodoelnika i sputaju se prema dolje, od pretka k nasljedniku, ukljuujui samo mukarce. Uz to, iako u Dubrovniku doista nije postojalo kolektivno rodovsko vlasnitvo nad nekretninama, razliiti oblici zatite patrimonija, kao to je fideicomissum familiae relictum i zajedniki patronati nad crkvama, posvjedouju rodovsku svijest, jednako kao i izuzetno znaenje rodovskog imena, grba i drugih simbola. Prema tome, rasprava o znaajkama dubrovakih rodova ili kua tek je otvorena. U tom je smislu zanimljiva Rheubottomova teza da su dubrovake vlasteoske kue ranije imale znaajke klasinih rodova, no da su im neke nadlenosti i funkcije preuzela vladajua tijela. Takvo je razmiljanje sukladno postojeim spoznajama historiografije o odnosu roda i stalea meu dubrovakom vlastelom. Osobito veliku pozornost autor je posvetio enidbenim strategijama dubrovakih vlasteoskih obitelji, miraznom sustavu i stalekoj solidarnosti, dobi enidbe i udaje, redu enidbe meu braom i sestrama, te razlici u dobi izmeu mua i ene. Rezultat tih istraivanja prije svega je potvrda da su brakovi dubrovake vlastele u 15. stoljeu sukladni mediteranskom modelu braka, ija su osnovna obiljeja velika razlika u dobi izmeu mua i ene, te razmjerno veliki broj mukaraca koji se uope ne ene. Istraivanje distribucije miraza u razdoblju od 1455. i 1460. godine pokazalo je da je brak meu dubrovakim patricijima bio izogaman, te da nema svjedoanstva o redistribuciji bogatstva. Drugim rijeima, bogati su se enili boga-
510
tima, a siromani siromanima, suprotno tezi S. Mosher Stuard da su se vlasteoske ene udavale prema dolje i da se na taj nain rjeavao problem siromanijeg plemstva. Istraujui iznose miraza, autor je ustvrdio da su sve sestre dobivale podjednako, zaboravljajui pri tome mnogobrojne djevojice koje su sa skromnom dumanjskom dotom morale otii u samostane, jer im obitelj nije mogla priskrbiti miraz. Jo u lanku Sisters First: Bethrothal Order and Age in Marriage in Fifteenth Century Ragusa (Journal of Family History 13, no. 4, 1988, 359-406), autor je otvorio pitanje reda sklapanja braka u skupini brae i sestara. Poetna analiza, provedena na 33 skupine brae i sestra, nadopunjena je kompjutorskom simulacijom kako bi se nadoknadila oskudica i nepotpunost postojeih podataka. Za svaki postupak simulacije autor je kreirao populaciju od 1000 ljudi i ponovio postupak 64 puta. Zakljuio je da su u tom pitanju postojala dva kulturalna pravila: da se sestre zaruuju prema dobi roenja i da se braa zaruuju poslije njih. Dodatna analiza 412 brakova sklopljenih izmeu 1440. i 1490. potvrdila je dobivene rezultate i pokazala da u Dubrovniku nije bila uobiajena izravna razmjena brae i sestara iz razliitih obitelji, zbog razlike u dobi sklapanja brakova mukaraca i ena. Autor je takoer ustvrdio da su se sinovi jedinci prosjeno manje enili i da im je politika karijera zaostajala u odnosu na one koji su imali brau. To objanjava poveanim obvezama jedinaca oko udaje sestara, upravljanja imanjem i trgovakim poslovima. Zakljuak koji izvodi iz toga jest da je briga za sestrinu udaju bila vanija od nastavljanja roda, to bi znailo da je enska linija imala prednost pred mukom. Kao to je ve reeno, pitanje vrijednosti i uloge enske linije u dubrovakom vlasteoskom okruenju nesumnjivo je otvorena tema, no izneseni mi se argument ne ini dovoljnim za tako dalekoseni zakljuak, tim vie to se temelji na genealokim tablicama I. Mahnken koje su za 15. stoljee vrlo nepotpune. Vrlo znaajnim imbenikom enidbene strategije Rheubottom smatra male dimenzije endogamne vlasteoske zajednice. U malom i zatvorenom branom sustavu u odreenom je
Anali Dubrovnik 39 (2001) trenutku mali broj mukaraca i ena bio spreman za udaju i enidbu. Taj je krug jo vie suavala crkvena zabrana enidbe meu srodnicima, kao i potraga za branim drugom jednakog bogatstva i statusa. Istraivanje dobi oeva, sinova i keri, pokazalo je da je mali broj oeva mogao doivjeti zaruke keri, a pogotovo sina. Konkretno, u 15. stoljeu oko 40% vlasteoskih djevojaka i oko 80% mladia u trenutku sklapanja zaruka nije imalo ivog oca. Rezultati tih ispitivanja bacaju novo svjetlo na strukturiranje vlasteoskih obitelji, pa bih rekla da e na temelju toga doi do revizije nekih dosadanjih miljenja o tom problemu, ukljuujui i moje (Rod i grad, 1994). Svakako, Rheubottomova analiza relacije branih strategija i politikih odnosa meu pojedinim vlasteoskim kuama potvrdila je miljenje historiografije da je dubrovakom politikom dominirao vlasteoski stale u cjelini, a ne pojedini rodovi. Posebno je zanimljivo istraivanje narataja u pojedinim rodovima i utjecaja dobnih razlika meu njima na rodbinsku povezanost i politiku suradnju roaka. Rheubottom je ukazao na to da velika dobna razlika izmeu mueva i ena ima dalekosene posljedice i izvan uskog obiteljskog kruga. Naime, prema modelu dobnih razlika izmeu mueva i ena ispitanom na toskanskom materijalu (D. Herlihy), otac i oeva braa bili su prosjeno 15 godina stariji od majke i njezine brae, mu oeve sestre i njegova braa bili su prosjeno 15 godina stariji od oca i njegove brae. Zbog toga genealoki shvaene generacije nisu jednake po dobi, te se genealoke linije ukosuju. Primjerice, u odnosu na odreenog pojedinca, sinovi oeve sestre bili su oko 15 godina stariji, sinovi majinog brata oko 15 godina mlai, a sinovi oevog brata i majine sestre podjednako stari kao on. Drugim rijeima, roaci po ocu bili su bitno stariji nego oni po majci. Dubrovaka graa u potpunosti je potvrdila postojanje takvih kosina u genealogijama. Taj nagib imao je vane drutvene implikacije - budui da je razliita dob bila povezana s razliitim mogunostima i dunostima, razliite kategorije roaka imale su razliitu ulogu i znaenje u pojedinim fazama ivota po-
Anali Dubrovnik 39 (2001) jedinca. Kompjutorsko istraivanje politikih karijera dubrovakih plemia u razmacima od pet godina, izmeu 1455. i 1490, dovelo je do zakljuka da je izborni uspjeh pojedinaca bio obrnuto proporcionalan broju agnata i izravno proporcionalan broju ostalih roaka u vijeu. Dobne razlike meu generacijama stvarale su potekoe u koordiniranju politikih aktivnosti agnata, budui da sukcesivne generacije agnata nisu u isto vrijeme bile lanovima vijea. Kada se tome dodaju izborna pravila koja su iskljuivala roake iz glasovanja, jasno je da rodovi nisu mogli dominirati vijeem. Time je Rheubottom donekle revidirao teze iznesene u lanku Genealogical skewing and political support: patrician politics in fifteenth-century Ragusa (Continuity and Change 9, 3, 1994, 369-390.), u kojem je raspravljao o odnosu brojane snage pojedinih rodova i njihove mogue dominacije u upravi. Nekolicina povjesniara koji su pisali o tome jednoglasno su zakljuili da su svi rodovi relativno jednako moni, odnosno da su brojano najjai rodovi relativno slabije zastupljeni od malobrojnijih. Rheubottom je i sam doao do istog zakljuka, iako je ispoetka traio odgovor iskljuivo u moi rodova, a ne stalea, koji je onda distribuirao na pojedince. Pozornost pobuuju i teze o odnosu slube, pojedinca i drutva, koje donekle odstupaju od uobiajenih antropolokih stavova utemeljenih u Weberovoj raspravi o birokraciji. Prema Weberu, birokracija ukljuuje impersonalnu organizaciju temeljenu na podjeli rada koja ukljuuje specijalizaciju funkcija, pri emu pozicija pojedinca ovisi o autoritetu slube, a ne o osobnom ugledu i utjecaju. Za takvo poimanje moderne birokracije kljuna je teza o jasnom razdvajanju nadlenosti unutar mree slubi. To se odnosi na naela hijerarhije slubi s jasnim sustavom nadreenosti i podreenosti, te nadzora viih nad niim slubama. Rheubottom smatra da u Dubrovniku nadlenosti nisu bile strogo definirane, niti je sustav nadreenosti i podreenosti bio strogo definiran, no to ne znai da nije bilo hijerarhije koja je bila definirana prvenstveno dobnim razlikama. Zanimljivija od
511
tog zakljuka, poznatog ve iz lanka Hierarchy of Office in Fifteenth -Century Ragusa (Bulletin of the John Rylands University Library 72, no. 3, 1990, 155-167), jest teza da dubrovaku administraciju karakterizira interakcija izmeu slube i pojedinca koji je vri. Ortodoksno poimanje slube, koje je dominiralo klasinim antropolokim prilozima, tretira slube kao niz pozicija koje slue odreenim funkcijama u vlasti, dok alternativno gledite gleda na njih kao na gibanje pojedinaca kroz niz pozicija upravne slube. Da bi dokazao svoju pretpostavku, Rheubottom je matematiki ispitivao odnose slubi u parovima - to vei broj godina dijeli dvije slube u karijeri pojedinca, vea je vjerojatnost stroge hijerarhije meu njima. Na temelju toga je zakljuio da se dubrovaki upravni aparat ne uklapa u veberijansku paradigmu slube kao nepromjenljive pozicije unutar organiziranog i jasno strukturiranog sustava, odnosno kao trajne vrijednosti neovisne o pojedincima koji je nose. Poglavlje o promjenama u Velikom vijeu i politikom natjecanju koje je iz toga proizlazilo donosi neke zanimljive demografske podatke o porastu dobi enidbe, dva baby-boom razdoblja u 15. stoljeu, te o porastu broja brakova koji je iza toga uslijedio. Meutim, ispitivanje oblika, odnosno oscilacije dobne strukture Velikog vijea u intervalima od 5 godina, izmeu 1455. i 1490, povjesniaru ne govori puno. Je li u nekom vremenskom razdoblju u vijeu sjedilo neto vie starijih ili mlaih ljudi nego u drugima ne odraava se u odlukama vijea i njegovom ukupnom politikom djelovanju. Rheubottom smatra da je istraivanjem spomenutih intervala od 5 godina unio u igru faktor vremena, dokazavi promjene koje su se u vijeu dogaale tijekom 15. stoljea: oscilacije broja moguih kandidata za slube, dobne strukture Velikog vijea, znaenja pojedinih slubi unutar hijerarhije, potom pad i uzdizanje broja ljudi u pojedinim generacijama, te promjene u kompeticiji u razliito vrijeme i u razliitim segmentima Velikog vijea. Tu se, meutim, ne radi o sutinskim promjenama, ve samo o prilagodbama trenutnoj demografskoj
512
situaciji i ponudi slubenika i slubi. Rheubottom nije uhvatio vrijeme, naprotiv, izdvojio je Veliko vijee i izbore koji su se u njemu odvijali iz povijesnog konteksta i pretvorio ga u brojane vrijednosti, potpuno odvojene od odluka samog tog vijea, a pogotovo od ivota, odnosno vremena izvan vijenice. Na istom tragu protumaio je i porast broja administrativnih slubi i slubenika tijekom 15. stoljea. Nesumnjivo je tono da je porast broja patricija ojaao i natjecanje za slube, no na rast administracije ne moe se gledati samo iz tog kuta, izdvojeno od svih ostalih dogaanja. Mogue je, primjerice, da je utemeljenje kolegija prizivnog suda 1490. bilo palijativno rjeenje za mnoge plemie bez slube, no porast broja slubenika u 15. stoljeu prvenstveno je posljedica teritorijalnih proirenja i velikog porasta broja stanovnika, jaanja samouprave Republike, kao i njezinih meunarodnih kontakata. Istraivanja provedena na povijesnoj grai, suprotna uzusima antropologa, ukazala su Davidu Rheubottomu na neke potekoe povjesniarskog rada, prije svega one vezane uz prikupljanje i obradu podataka iz izvora. Takoer je otkrio da se povijesni podaci teko mogu podvri jednoznanoj analizi kompjutorskih programa, za razliku od onih dobivenih ciljanim i programiranim antropolokim istraivanjima. Ti su ga zakljuci neminovno naveli na razmiljanje o potrebi suradnje povijesti i antropologije na metodolokom i sadrajnom planu. U skladu s tim ciljem, na mnogo mjesta kritizira ignoriranje povijesnih promjena, to karakterizira antropologiju, te eli povezati antropoloke metode s imbenikom vremena. Sam kae da je tradicionalna antropoloka metodologija postala instrument za brisanje vremena i stoga odbacuje de Saussureovu radikalnu distinkciju izmeu sinkronije i dijakronije koja vodi u slijepu ulicu etnografske sadanjosti. U svoja istraivanja eli unijeti kategorije prije i poslije, proces - jednom rijeju, vrijeme. To nije sasvim nova ideja unutar antropologije - nasuprot ahistorinosti tradicionalne strukturalne antropologije, novi smjerovi, posebice unutar simbolike antropologije,
Anali Dubrovnik 39 (2001) otkrivaju kronologiju kao bit metodologije povijesno-antropolokog istraivanja. Mnogi su antropolozi uoili nedostatke antropolokih tehnika rada na izvorima - prije svega injenicu da su one autoreferentne, jer same stvaraju materijal koji potom istrauju. To je razlog zbog ega su se pojedini strunjaci, meu kojima i Rheubottom, utekli povijesnoj metodologiji i otkrili prednosti povijesnih izvora koji zadravaju nezavisnost u odnosu na istraivaa i pristupani su mnogima, to znai da je njihova interpretacija otvorena raspravi. Meutim, autorov teoretski iskorak na teren povijesne znanosti u praksi je poluio slabije rezultate u odnosu na njegove antropoloke analize. Primjerice, autorove napomene o povijesnom kontekstu 15. i ranijih stoljea ture su i neprecizne, a stoga vrlo esto i pogrene. Govorei o uem predmetu svoga istraivanja, o vlasteli, Rheubottom se ne uputa u procjene o njihovom razvoju tijekom srednjeg vijeka, nego se usredotouje na svjedoanstva i rasprave o njihovom egalitarizmu, broju patricija, odnosima izmeu pojedinih kua, enidbenim strategijama, stabilnosti patricijata i upravnog aparata Republike. Upravnu strukturu zateenu u 15. stoljeu uzima kao gotovu stvar, ne zanimajui se previe za genezu takvog administrativnog aparata niti za povijesni kontekst u koji se ona uklapa. Po mome sudu, to proizlazi iz metodolokih razloga. Unato pokuaju unoenja vremena i procesa u istraivanje, povijesni kontekst ostaje prilino slabaan i djeluje samo kao kulisa istraivanih pitanja. Razvoj i znaenje komunalnih institucija i razlike u odnosu na kasniju aristokratsku vlast izmakle su njegovoj panji. Sloila bih se s D. Rheubottomom u tome da odnos izmeu povijesti i antropologije ima implikacije za obje discipline, ali ne i s njegovom eksplikacijom tih doprinosa, pri emu antropologiji pripada teoretski utjecaj, dok je povijest ponovo svedena na staro skladite podataka kao toliko puta od antike do danas. Govorei o vlastitom istraivanju, Rheubottom vidi doprinos povijesti prije svega u genealokim istraivanjima I. Mahnken i drugim podacima koji su mu posluili kao izvor materijala za
Anali Dubrovnik 39 (2001) antropoloku analizu, to jest kao argumentacija za njegove zakljuke. Antropoloka analiza moe doprinijeti povjesniarskom pogledu na probleme, osobito karakteristinim komparativnim pristupom, te razliitim metodolokim modelima istraivanja prole zbilje. No i povijest u tu suradnju donosi mnogo vie od skladita golih podataka - nosi obuhvatnost pogleda, svijest o cjelini, a prije svega svijest o vremenitosti, o povijesnosti svega. Rheubottomova potreba za iskorakom iz etnografske sadanjosti svakako je jedan korak u potrazi za vremenom, ali taj je korak nedovoljan. Njegova ograniena upotreba imbenika vremena u povijesnom istraivanju, te shvaanje historijske dimenzije vlastitog istraivakog postupka bitno se razlikuju od povjesniarskog poimanja vremena. Zbog toga je u oima povjesniara i njegova definicija historijske antropologije preuska. Za povjesniare pojam historijska antropologija znai odmak od istraivanja napretka zapadnoeuropskog drutva i elitne kulture, zaokret ka pukoj kulturi, imaginarnom, mentalitetima, simbolici, ritualima, te zbliavanje s metodama i tematikom etnologije i antropologije. Svoje mjesto u spoznavanju ovjeka povijest je nala na socijalno-kulturnom podruju, u vrlo iroko postavljenom istraivanju povijesti tjelesnog i duhovnog ivota ovjeka i njegova okruja. Pri tom je, barem djelomino, prihvatila i metode kvantitativnog istraivanja, kao i razliite antropoloke modele i mikroistraivanja. Meutim, za povjesniare su istraivaki modeli samo to - mogunost da se posrednim putem doe do podataka za kvalitativnu interpretaciju. Redukcija zbilje na modele i statistike, izvan ukupnog drutvenog konteksta i izvan vremenitosti, povjesniaru nije prihvatljiva. Vrijeme je za povjesniara ukupni drutveni kontekst sa svim promjenama koje to ukljuuje, a ne samo varijabla u grafikonu. D. Rheubottom svojim je analizama potvrdio neka miljenja historiografije, dok je druga pobio ili otvorio raspravu o njima. Moe se rei da je upotpunio dubrovaku historiografiju novim serijalnim podacima, ali isto tako i novim tezama, proizalima iz drugaije vizure.
513
Iako povjesniar katkada teko moe prihvatiti svoenje sve sloenosti zbilje na nekoliko pojednostavljenih, mjerljivih kategorija, rezultat je ipak viestruko zanimljiv i za historiografiju. Mnoga pitanja o kojima je dubrovaka historiografija sudila temeljem procjene ili usporedbe, Rheubottom propituje temeljitim statistikim istraivanjima, koja u nekim sluajevima daju preciznije odgovore i revidiraju dosadanje historiografske postavke. Knjiga e zacijelo biti nezaobilazna u buduim analizama dubrovakog vlasteoskog stalea, osobito uznapredovalim demografskim istraivanjima. Stoga na autorov poziv da odgovore na postavljena pitanja traimo udrueno moemo odgovoriti potvrdno.
Zdenka Janekovi Rmer
514
Charles Yriarte, Istra & Dalmacija. Predgovor Miroslav Bertoa; prijevod Vladimira Mirkovi-Blaevi. Zagreb: Antibarbarus, 1999. Zanimanje europske javnosti za podruje Balkanskog poluotoka kulturoloke i znanstvenoistraivake naravi postaje vrlo aktualna injenica ve sedamdesetih godina 18. stoljea. Osobito su u tom pogledu bili uestali i brojni francuski putnici putopisci na prijelazu 18. u 19. stoljee, a potom i njemaki putopisci na poetku i sredinom 19. stoljea. Spomenuti putopisi ostaju nam kao vrlo vani povijesni izvori o ivotnoj zbiljnosti toga vremena na naim prostorima, o kojima govore vie nego to kazuju o svojim autorima i njihovim ideolokim i estetskim poticajima. Putopis francuske provenijencije, o kojem govorimo, nastao je relativno kasno, u drugoj polovici 19. stoljea, kada su Francuzi ve bili izgubili politiki podstrek za putovanjima i otkriima sline naravi. Rije je, naime o autoru Francuzu koji se zove Charles Yriarte, zakanjelom romantiaru koji bez politikih ambicija, ideolokih pregnua i gospodarskih planova putuje balkanskim podrujem prouavajui ljude i njihovo povijesno i kulturno nasljee, ostavivi u svojim esejistikim zabiljekama mnoga vrijedna zapaanja o naoko nevanim pojedinostima ivota, koja kvalitetno dopunjuju mozaik drutvenih prilika sredinom pretprolog stoljea na podruju hrvatske obale. Cilj putovanja na koje se odluio ovaj francuski publicist i novinar istananog intelektualnog publiciteta, roen 1832. godine (umro je 1898), bio je da obie hrvatsku obalu u njezinoj punoj duini, zalazei najvie do 20 km u kontinent, potom da prijee Otrant i talijanskom stranom Jadrana vrati se u ishodinu toka svoga puta, u Veneciju. Za ovaj fiziki i intelektualni pothvat Yriarte se nastojao dobro pripraviti opskrbivi se svim moguim pomonim materijalom koji bi mu olakao da razumije i snae se na rubnom, teko pristupanom dijelu europskog kontinenta, jo uvijek prilinoj nepoznanici zapadnog svijeta. To nije
Anali Dubrovnik 39 (2001) samo podrazumijevalo priskrbiti brojne geografske karte, ve i zabiljeke, te objavljena izdanja nekolicine prethodnika koji su se bavili slinom idejom u ranijim desetljeima, ali i u 18. stoljeu. Izravno nam autor priopava njihova imena, primjerice Xaviera Marmiera, kao i pjesnika Merimea i njegovo pjesniko djelo Guzle, a poznata su mu znanstvenoistraivaka putovanja Talijana Alberta Fortisa u tom dijelu Europe ve u drugoj polovici 18. stoljea. Zanimljivo je da Yriarte ne spominje putovanje svog zemljaka Pouckvillea koji je koncem 18. stoljea, proavi hrvatskom obalom, doao do Grke i o tom putovanju napisao knjigu (knjiga sadri i pjesmu Hasanaginica u francuskom prijevodu hrvatskog pjesnika i francuskog konzularnog predstavnika Marca Bruerevia (Brurea) (1775-1821). Osim uvoda, u kojem je obrazloio program i ciljeve svog istraivakog putovanja, knjiga sadri tri glavna poglavlja: prvo posveeno Istri, drugo Kvarnerskom zaljevu i njegovim otocima i tree u kojem se bavi Dalmacijom. U okviru putopisnog razmatranja o Dalmaciji autor je osobiti znaaj posvetio Dubrovniku, u to vrijeme dijelu zaputene austrijske provincije smjetene na samom rubu carstva. Kad ste prouili povijest Dubrovnika, u grad ulazite ispunjeni potovanjem, izjavljuje autor aludirajui na duga stoljea dubrovake nezavisnosti, kada je u gradu cvjetala trgovina i razliiti obrti, ali i umjetniko stvaralatvo u svojim raznovrsnim oblicima. Svoj boravak u Dubrovniku putopisac prati biljekama ve od prvog trenutka, od iskrcaja s broda u grukoj luci, o kojoj govori divei se vegetaciji i ladanjskoj arhitekturi, elegantno smjetenoj u bujnom raslinju jarkih boja. Na putu do gradskog sredita zainteresirano promatra i vidi ne samo duboke jarke i visoke bedeme, ve i zupaste zidove, straarnice i kipie sv. Vlaha, poploane ulice i balkone i budno oslukuje prie i legende koje prate dugi povijesni hod grada. Svakom pojedinanom gradskom spomeniku i povijesnom lokalitetu Yri-
Anali Dubrovnik 39 (2001) arte posveuje nemalu panju, poevi od glavne ulice Straduna (ne zove je Placom, kako je njezin pravi naziv, ve popularnim imenom Stradun), koja ga je zabljesnula prilikom ulaska kroz zapadna gradska vrata na Pilama, ali i bonim strmim ulicama koje se poput potoka ulijevaju u tu prostranu rijeku punu ivota, inae geometrijski ravnu, kako istie autor. Njegov pogled dugo se zaustavlja na proelju palae Sponza, zgradi istananih proporcija i formi, koja je sluila kao carinarnica. Pomno prouava sve arhitektonske ukrasne detalje, pa ak i natpise na njenim zidovima i ponad vrata. Njezinu rasko razumije kao zahvalnost Dubrovana trgovini za knjievnu i umjetniku slavu njihova grada. Kneev dvor podsjea ga na trijem Dudeve palae u Veneciji. Govori o katedrali i njezinoj riznici, zauen tolikim brojem crkava na relativno ogranienom prostoru grada. Zaao je i u samostane. Razoarano autor konstatira da, za razliku od arhitekture koja je dobrim dijelom sauvana, interijeri ne pruaju nikakvu ideju o izvornome stanju, alei to je Grad proao kroz tolike povijesne kunje i divei se njegovim stanovnicima koji, unato izloenosti stalnim opasnostima, uporno nastavljaju ivjeti na istom prostoru. Kao romantini pisac, Yriarte priznaje da Dubrovnik razigrava matu putnika svojom bogatom povijeu, pa se u dijelu putopisa osvre na povijest Dubrovake Republike, sluei se, prema njegovoj tvrdnji, najboljim i najautentinijim izvorima, ali i njegovim vlastitim saznanjima do kojih je doao pomnim pregledom arhiva Ministarstva vanjskih poslova svoje zemlje. Iako preplee povijest i predaju, autor je, nema sumnje, stanovito vrijeme proboravio u arhivu negdanje Republike, listajui meunarodne ugovore, sporazume i razne druge dokumente, na osnovi kojih govori o vjekovnom rivalstvu Dubrovnika i Venecije, ali i o odnosima Dubrovake Republike sa susjedima u zaleu, naglasivi da je mala republika bila prvi turski saveznik u Europi. Poevi od legendarnog podviga popa Stojka, koji je s pomou sv. Vlaha spasio Republiku, autor nie jednu za drugom razliite povijesne opsade grada, koje su imale sretan ishod
515
zahvaljujui povijesnim i geopolitikim okolnostima u kojima se Grad nalazio. Premda se slui brojnim datacijama, oito je da su mnogi podaci koje autor podastire iz razliitih kronika koje je zatekao u dubrovakim arhivima, ali i usmenih saznanja koje je stekao druei se s posljednjim predstavnicima dubrovake vlastele koje je jo zatekao u Dubrovniku. Pred nama je putopisna knjiga velikog formata opremljena geografskim kartama i brojnim vrlo uspjelim crteima na kojima je autor prikazao dobre realistine portrete (osobito one koji predstavljaju mlade ene), dogaaje i krajobraz, imaginativno oslikao kulturoloke epizode iz razdoblja hrvatskog narodnog preporoda u Dubrovniku i Dalmaciji, kao i elemente hrvatskog kulturnog nasljea poput nakita, itd. Premda njegov putopis nije mogao izbjei pogreke ideoloke naravi (jezika Vuka Karadia na hrvatskoj obali), te brojne povijesne (pa i geografske) netonosti, budui da se obilato sluio usmenim izvorima, Yriarteov esejistiki prikaz hrvatske obale Jadrana, natopljen romantiarskim historicizmom i ne bez istraivakog zanosa, sa smislom za kolorit i atmosferu, prua mnoge korisne informacije na etnokulturolokom, pojedinanom ljudskom i komunikacijskom planu.
Slavica Stojan
Radovi Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru 41 (1999), Zagreb-Zadar, 326 str. Novim sveskom zadarskih Radova, prepoznatljivom asopisu koji objavljuje priloge iz podruja povijesti (Zavod za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru), struna javnost je dobila niz novih saznanja u trinaest zanimljivih radova. Kvalitetom prisustva bizantske vlasti na istonoj jadranskoj obali tokom 9. stoljea u
516
svom radu pozabavio se Mladen Ani (Imperij na zalasku. Nestanak bizantske vlasti na istonoj obali Jadrana u 9. stoljeu, 1-20). Dosadanja prouavanja autor usmjerava pravcem radova istaknutih poznavalaca istone jadranske obale, Roberta Cessija i Luje Margetia, iji stavovi ine polaznu osnovu za rjeavanje pitanja slabljenja bizantske vlasti u Dalmaciji u 9. stoljeu. Iscrpnom analizom izvora, naroito popunjavanjem konteksta 29. i 31. naspram 30. poglavlja spisa O upravljanju Carstvom Konstantina VII Porfirogeneta, autor utvruje da su potezi bizantskog cara Bazilija II. jasan pokazatelj stanja. Usmjeravanjem poreskih prihoda u ruke hrvatskog vladara, dotadanji temat i strateg pretvoreni su u praznu ljuturu. Poslije 879. godine Bizant vie nije u stanju vladati i upravljati Dalmacijom. Uvrijeeno stajalite historiografije na jugoistoku Evrope (J. Ferluga) da je Dalmacija do 11. st. bila manje-vie pod direktnim nadzorom i vlau Bizanta, time je iz osnova izmijenjeno. Obiljeja metrologije, kao pomone povijesne znanosti (tumaenje starih mjera terminima dananjeg metrikog sistema, razumijevanje ekonomskih struktura i svakodnevnog ivota), na primjeru otoka Ugljana, mikroregiji zadarskog distrikta, svojim radom demonstrira Marija Zaninovi-Rumora (Stare mjere u svakodnevlju otoka Ugljana, 21-26). Aktualne mjere otoka Ugljana govore o prisustvu svih u povijesti otoka primjenjivanih mjera, tj. komunalnih zadarskih, mletakih i austrijskih. Arhivske vijesti (13-14. stoljee) i dananje poznavanje kod stanovnika pokazuju da su neke mjere gotovo iste, neke su se sauvale samo u nazivu, a veinom su nestale iz svakodnevnice otoka Ugljana. Na osnovu arhivske grae (14-17. st.) mletakog Dravnog arhiva, Lovorka orali prikazuje ivot i djelovanje hrvatskih brodara prijevoznika (barkariola i gondolijera), brojano jake skupine prekojadranskog iseljenitva u Veneciji (Hrvatski barkarioli i gondolijeri u Mlecima tijekom prolosti, 27-50). Najintenzivnije prisustvo hrvatskih brodara (s ee upotrebljenim vlastitim i oevim imenom, a ri-
Anali Dubrovnik 39 (2001) jetko prezimenom) je u periodu od sredine 15. do sredine 16. st., u vrijeme osmanskih provala i raseljavanja stanovnitva u hrvatskim krajevima. Oni su podrijetlom preteno iz mletake Dalmacije, Boke i mletake Albanije, Schiavoniae, Dubrovake Republike, sjeverne Hrvatske, Istre i Bosne (tj. Zadra, ibenika, Trogira, Splita, Raba, Hvara, Kotora, Patrovia, Bara, Dubrovnika, Senja i Zagreba). Brodari iz Bosne i Istre oznaeni su iskljuivo regionalnom oznakom (de Bossina, de Istria), bez blieg navoenja grada ili kraja iz kojeg potjeu. Autorica prikazuje mjesta stanovanja i svakodnevnih aktivnosti (prijelazi na kojima obavljaju prevoz). Oni pripadaju sloju sitnijih i srednje imunih puana. Njeguju odnose sa zemljacima kao i s mletakim brodarima, izloeni su procesu asimiliranja, ali ni veze s ranijom domovinom nisu zaboravljali. Svoje analize i zakljuke autorica potkrepljuje preglednim grafikonima. Uz iscrpan egdotiki komentar arko Muljai objavljuje jedan letak (protournalistiki), koji je u Zadru 9. kolovoza 1538. godine o prilikama iz mletako-osmanskog rata 1537-1540. sastavio nepoznati autor (pseudonim Pamphilo Tinto) (Jedan rimski letak o dosad nepoznatom oslobaanju Obrovca od turske vlasti (u kolovozu 1538. godine), 51-59). Meu informacijama koje osvjeavaju poznavanje ovog rata jesu i drugo oslobaanje Obrovca poetkom augusta 1538. od Osmanlija, te motivi oslobodilaca, stranih plaenika (novac). Osim strateke pozicije i ribarstva, od istone jadranske obale udaljenom otoku Visu do sada u literaturi nije pridavana dovoljna panja. Obiman rad ime Periia monografska je obrada gospodarstva otoka Visa kroz povijest, do II. svjetskog rata (Razvitak gospodarstva otoka Visa u prolosti, 61-144). Specifinim poloajem, stanovnitvo Visa oduvijek se oslanjalo na izvore koje je otoku podarila priroda. U oblasti poljoprivrede najvea panja posveivana je uzgoju vinove loze, koji je premaivao potrebe otoka. Viak proizvoda ostvarivan je i uzgojem soiva i rogaa. Od stoke u veoj mjeri uzgajali su ovce i koze. U ribarstvu
Anali Dubrovnik 39 (2001) otoka, znaajem temeljne grane privreivanja, angairano je najvie stanovnitva. Od ruda kopala se saldama (za potrebe proizvodnje stakla), mramor i gipsana ruda. Preraivaka djelatnost znaajne rezultate ostvaruje preradom ribe, soljenjem, pa industrijskom izradom sardina. Krajem 19. st., poslije Izole, Vis postaje najvei proizvoa sardina na istonoj jadranskoj obali. Otoko jedrenjatvo vrhunac dostie u napoleonovskoj epohi, dok parobrodarstvo intenzivira razvoj od 1890. godine. U trgovini Viani izvoze znaajno ribu i vino, a uvoze ito i ulje. U meuratnom periodu, manjeg razmjera, razvija se turizam. Autor obrauje obiman fond izvora i literature (506 biljeaka). Tekst je pun statistikih pokazatelja i priloga koji potkrepljuju i olakavaju praenje gospodarstva Visa u irokom vremenskom periodu. Svojim radom Damir Maga usmjerava panju prema karakteristikama crkvenog ivota u Vinjercu, malom pomorskom naselju zadarskog distrikta (Povijesno-zemljopisne znaajke crkvenog ivota u Vinjercu, 145-180). Slabija istraenost vinjerakog podruja, iscrpnom skicom praenja vjerskog ivota, dobila je znaajan doprinos naroito za novije doba. Najznaajnijem lanu obitelji Marki iz Splita, Ivanu Petru (1663-1733), Danica BoiBuani posveuje svoj rad (Ivan Petar Marchi - Marki: Njegovo djelovanje i njegova oporuka, 181-202). Ugledni splitski patricij, kulturna i bogata linost, evropskih razmjera, istakao se osnivanjem Hrvatske (Ilirske) akademije, prve literarne akademije u Dalmaciji. Marki je inicirao osnivanje dobrotvornih zavoda, a kao vizionar prepoznaje se po planovima o oslobaanju junih Slavena od Osmanlija i otkupljivanju dijela Vojne Krajine za djelatnost katolike crkve. U prilogu autor objavljuje njegovu oporuku. Drugi rad ime Periia posveen je hajduiji u mletakoj Dalmaciji (Hajduija u mletakoj Dalmaciji XVIII. stoljea, 203-212). Izvornom analizom autor utvruje da hajduija nije iskljuivo antiosmanska, kako se nekad tvrdilo, nego sloena drutvena pojava u Dalmaciji koja zahtijeva dodatna istraivanja.
517
Problemi u pokrajini stanovnitvo vode na put alternative - hajduka i razbojnika. Teko gospodarsko stanje u pokrajini dovodi do nastanka hajduije. Samostan sv. Dominika u Trogiru (iz 13 st.) doivljava propadanje poetkom 19. st., s opadanjem dominikanskog reda u Dalmaciji. Njegovo koritenje i obnavljanje predmet su rada Stanka Piplovia (Dominikanski samostan u Trogiru u XIX . stoljeu, 213-222). U 19. st. samostan je koriten za potrebe vojske. Razvojem konzervatorske slube u Hrvatskoj samostan je potpao pod brigu struke (Frane Buli). Radovima na njegovom konzerviranju, zavrenim poetkom 20. st. predstavljen je, uglavnom, njegov dananji izgled. Slabije obraenoj tematici vojne organizacije Dalmacije u vrijeme Austro-Ugarske svoj rad posveuje Tado Oroli (Ustroj i sluba austrijske kopnene vojske u Dalmaciji od 1867. do 1873., 223-245). Kljuna 1867. godina u sreditu je razmatranja, s novom vojnom orga nizacijom. Detaljno je obraeno vojno-teritorijalno ureenje sputanjem do nivoa lokalne hijerarhije (jedinstvena vojna jedinica za cijelu Dalmaciju: XVIII. vojni divizion u Zadru), pomone vojne jedinice, smjetaj vojske, mobilizacija i vojna obaveza. Reorganizaciju vojnog ureenja Austro-Ugarske autor povezuje s opim moderniziranjem u tadanjoj Evropi. Niz politikih dogaaja u drugoj polovini 19 st. upravo proizilazi iz modernijeg izraza vojne sile. Srpsku stranku u Dalmaciji karakteriziraju dva razdoblja, s prekretnicom u 1897. godini, smru lidera Save Bjelanovia. Drugom razdoblju, s izraenim izostankom vrstog vodstva stranke, kroz izraz i sukob liberalno-radikalne i konzervativne struje, Tihomir Raji posveuje detaljniju analizu (Sukobi unutar Srpske stranke u austrijskoj pokrajini Dalmaciji 1897.-1902., 247-260). Osnovni povod sukoba dviju struja nalazi se u definiranju srpske narodnosti u tadanjoj Dalmaciji. Razliitim pristupima obje struje teile su istom cilju, srbizaciji Dalmacije. Uz ponuene analize, autor daje iscrpne komentare historiografskog rasta u prouavanju
518
Srpske stranke u Dalmaciji. Drugi rad Stanka Piplovia posveen je praenju iskopavanja mauzoleja hrvatskih vladara na Otoku u Solinu 1898. godine (Kako je otkriven mauzolej hrvatskih kraljeva u Solinu, 261-276). Novim podacima o ulozi don Luke Jelia u otkrivanju mauzoleja autor djelimino osvjetljava ovo vrlo vano otkrie. U prvom dijelu svoga rada Ante Brli daje statistiki pregled lanaka zadarskih listova Narodni list i Hrvatska kruna o drugom balkanskom ratu, a u drugom dijelu prikazuje glavne ideje koje su u praenju rata isticali ovi listovi (Narodni list i Hrvatska kruna u Drugom balkanskom ratu, 277-298). S vie statistkih pregleda autor prezentira jako izraen utjecaj drugog balkanskog rata u Dalmaciji, naroito u Narodnom listu. Narodni list odraava politiku Hrvatske stranke, a Hrvatska kruna je glasilo Stranke prava u Dalmaciji. Razliita politika orijentacija odraava se i na pisanje o ovom ratu. Dok Narodni list ustrajava na podrci Srbiji i junoslavenstvu, Hrvatska kruna, uz naelan neutralni stav prema stranama u ratu, simpatizira Bugarsku i osuuje srbo-hrvatsvo kao negaciju hrvatske nacionalne ideje. Meu biljekama (ocjene i prikazi) nalaze se struni pogledi na vie novijih publikacija. Radovi su snabdjeveni prateim uvodnim metodoloko-sutinskim saecima i saecima na stranim jezicima. Stabilizirani godinjak kvalitetne tehnike opreme, zadarski Radovi su i ovim sveskom ostvarili historiografski rast. Nizom zanimljivih, svjeih i poticajnih radova unaprijeena su saznanja i proirena je osnova u prouavanju Zadra i njegove okolice, Dalmacije, Hrvatske i njenog susjedstva.
Anali Dubrovnik 39 (2001) Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i drutvene znanosti HAZU 17 (1999), Zagreb, 290 str. Svojim sadrajem najnoviji broj Zbornika viestruko upuuje na pozornost strune javnosti. Pored niza svjeih radova iz hrvatske prolosti, metodolokim postavkama priblienih modernoj svjetskoj historiografiji, u njemu su prezentirani rezultati rada Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i drutvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u posljednjih 50 godina. Njegovim iitavanjem starije generacije osvjeit e spoznaje o proivljenom i u struci priznatom kroz istaknuti rad Odsjeka, a mlae nauiti podosta potrebnog to bi trebali znati o vrhunskim rezultatima, naroito na polju izdavanja grae, radu na pomonim povijesnim znanostima, kao i djelatnicima hrvatske historiografije u drugoj polovici 20. stoljea. U koncepciji Zbornika prezentirano je nekoliko cjelina. Prednost je data ustaljenoj rubrici novih strunih i izvornih znanstvenih radova. upa Zmina prostirala se od dananjeg Crivca do Neoria, te od Svilaje do Koinjeg brda, na podruju srednje i zapadne Zagore. Plemiima ove upe panju posveuje Kreimir Kui u svome radu (Plemii s podruja upe Zmina u srednjem vijeku, 5-15). Plemenitiji ljudi Zmine potjecali su od dvanaest hrvatskih plemena a zabiljeeni su kao didii. Najranije se poimenino spominju lanovi roda Neori, 1270. godine. Istiu se i plemii roda Dubravi. Meu doseljenim vlasima je istoimeni rod Dubravia. Malo se zna o svakodnevnici Zmine. Autor pretpostavlja da se ona nije razlikovala od one u okolnim podrujima Knina, Poljica, Cetine i Klisa. U drugoj polovini 15. st. Zmina je dola pod vlast Osmanlija, dok je plemstvo prebjeglo u Split i Senj. Oporuke pripadaju rijetkim dokumentima koji su zapisivani sa eljom i slobodnom voljom pojedinaca iz svih drutvenih slojeva. U njima se osjea proraunatost i odmjeravanje znaaja svakog legata, ne samo u ekonomskoj,
Esad Kurtovi
Anali Dubrovnik 39 (2001) nego i na pobonoj razini. One sadre podatke o nasljeivanju, vlasnitvu, kao i pobonosti oporuitelja. Teite rada Zorana Ladia je predstavljanje studija i lanaka, te smjernica europske i amerike medievalistike u prouavanju svakodnevnog ivota kroz oporuke (Oporuni legati pro anima i ad pias causas u evropskoj historiografiji. Usporedba s oporukama dalmatinskih komuna, 17-29). Pregled stanja istraenosti oporuka u svjetskoj historiografiji pokazuje da je ona pod utjecajem rastezljive i neodrive podjele na izuavanje pobonih i religioznih motiva (francuska kola) s jedne, i ekonomskih pitanja (engleska kola) s druge strane. Podruja istraivanja su iroka, s pretenim pravcem prepoznavanja svakodnevnice u ivotu srednjovjekovnog ovjeka. Podaci iz oporuka omoguavaju vie saznanja o materijalnoj kulturi urbanih sredina (naroito interijera srednjovjekovne gradske kue), demografije (mortaliteta i nataliteta), vie aspekata pobonosti (odnos prema smrti, mise za spas due, mjesto pokopa, ceremonija pokopa, darivanje crkvenih ustanova i crkvene hijerarhije, darivanje ubogih i siromanih), mentaliteta uope. Svjetskoj historiografiji prikljuuju se dometi hrvatske historiografije kroz radove Lovorke orali, Zdenke Janekovi-Rmer kao i autora Zorana Ladia. Na osnovu notarskih dokumenata Dravnog arhiva u Zadru Sabine Florence Fabijanec prati profesionalnu djelatnost zadarskih trgovaca (Profesionalna djelatnost zadarskih trgovaca u XIV. i XV. stoljeu, 31-60). Analiza je usmjerena na 11 trgovaca u Zadru. Dok se u poetku kao profesionalni trgovci prate samo Mleani, tijekom 14. i 15. st. sve je vie domaih trgovaca. Vremenom se i stranci vre vezuju za sam grad. Poslovanja se proiruju i razgranjuju. U poetku su to samostalni trgovci koji se povremeno i kratkotrajno udruuju da bi s vremenom pravili dugotrajna drutva i kompanije. Ekonomska mo neplemia izjednaava se sa zadarskim patricijatom. Usprkos mletakom pritisku, mnogi od njih uspjeno se snalaze i pod mletakom vlau. Niz modernih presjeka rezultata prouava-
519
nja hrvatskog srednjovjekovlja (J. idak, T. Raukar) ukazuju da nedostaju noviji sveobuhvatniji pristupi za 15. st. To je polazite rada Ivana Jurkovia (Turska opasnost i hrvatski velikai - knez Bernardin Frankapan i njegovo doba, 61-83). ilava odbrana od osmanske opasnosti nalazi se u ekonomskoj podlozi i drutvenom statusu velikaa u Hrvatskoj. To je elemenat zainteresiranosti kojim velikai brane steene pozicije. Iscrpnim analizama pitanje pojma feudalne anarhije 15. st. autor postavlja na nove osnove: u rijeima kneza Bernardina to je borba za goli opstanak, domiljanje kako da se ne izgube posjedi. U toj grevitoj borbi na putu ka novoj Hrvatskoj uloga velikakih porodica bila je odluujua. Meu doseljenicima iz Dalmacije, u Veneciji su se patriciji lake i uestalije ukljuivali u javne tokove ivota. Kroz oporuke patricija podrijetlom s istone jadranske obale Lovorka orali prati vie segmenata ivota i rada koji karakteriziraju i odreuju njihovo prisustvo (Oporuke dalmatinskih patricija u Mlecima (XV.-XVIII. st.), 85-109). Bogatom izvornom elaboracijom oporuke dalmatinskih patricija u Veneciji predstavljene su kao izuzetno vrijedni izvori za prouavanje migracija i Dalmacije uope. Dalmatinski patriciji najee ne borave trajno u Veneciji. Tamo su povremeno, zbog obiteljskih ili poslovnih razloga. Prisustvom prednjae patricijske obitelji iz Zadra, ibenika, Splita, Trogira i Hvara. Najea mjesta prebivanja su Castello i S. Marco. Imaju visok novani kapital i razgranate poslovne veze. Povezani su unutar drutvene skupine, kako poslovanjem, tako i srodstvom. esto daruju vjerske ustanove i hijerarhiju u domovini. Nisu previe vezani za druge nie drutvene slojeve dalmatinskog iseljenitva (puani), ali su i tu prisutni. U prilozima autorica daje popis oporuka dalmatinskih patricija u Veneciji (29), te tri oporuke u cjelini. Svojim radom Zoran Velagi osvjetljava tri strane knjikog posla 18. st.: vjeru u knjigu, naine pisanja i naine kojima autori opismenjavaju itatelja (Nekoliko vidova prosvjetnog rada na hrvatskom sjeveru osamnaestog sto-
520
ljea, 111-131). Iscrpnom analizom obuhvaeni su autori koji omoguavaju pristup problematici. Vjera u knjige izraava se rijeima pisca, ona je lini duhovnik pojedinca ili obitelji koji ui ispravnom ivotu i onda kada nema misionara ili propovjednika. Knjiga 18. st. je uvar znanja. Autori ele jednostavno i razumljivo pisati kako bi ih ire itateljstvo razumjelo. Zato ele sakupiti svo znanje pred itatelja, ispisati ga jezikom puka, da ono bude rezultat usvajanja govornog jezika puka. Glasno itanje je uobiajeni nain pouke onoga vremena. ita je dodatno napisano pretvarao u usmeni oblik koji su sluatelji mogli razumjeti. On je posredovao u odnosu izmeu pisane i usmene kulture. U tom pravcu su pravljene prve poetnice, koje su trebale osposobiti puk da prihvati pouku. Autorima nije nedostajalo smisla za stvarne potrebe puka, nedostajalo im je obavezno institucionalizirano kolovanje na narodnom jeziku, koje e uslijediti u 19. st. Predmet rada Tomislava Markusa je analiza otpora hrvatskih politikih krugova i javnog mnijenja prema politici germanizacije i centralizacije beke vlade tijekom 1850. godine. (Otpor centralizaciji i germanizaciji u banskoj Hrvatskoj 1850. godine, 133-162). Germanizacija suava proglaeno naelo nacionalne ravnopravnosti u Habsburkoj monarhiji i politiku autonomiju Hrvatske. Detaljnije analize date su stavovima bana Jelaia, Banskog vijea, upanijskih i gradskih poglavarstava, te opozicionarskih zagrebakih novina. U prilozima autor objavljuje 8 dokumenata koji ukazuju na probleme hrvatske politike i javnosti prema bekoj vladi. Knjievnost hrvatskog preporoda traila je srednjovjekovne junake koji su trebali odgovoriti ratnim zahtjevima modernog vremena. Skenderbeg je u tom kontekstu imao posebno mjesto. Musa Ahmeti panju usmjerava na jedan neiskoriteni rukopis Ivana Kukuljevia Sakcinskog o Skenderbegu (Jedan nedovoljno poznati rukopis I. Kukuljevia Sakcinskog o Skenderbegu, 163-178). Rukopis koji se uva u Arhivu HAZU u Zagrebu predstavlja nedovrenu dramu kojoj nedostaje nekoliko scena
Anali Dubrovnik 39 (2001) prvog, treeg i etvrtog ina. Autor detaljnije analizira opis rukopisa, izvore Sakcinskog i sadraj rukopisa. Drugu cjelinu asopisa predstavljaju referati koji su u povodu 50-godinjice Odsjeka za povijesne znanosti HAZU proitani na njenoj proslavi 30. lipnja 1998. godine. Opis proslave povodom ovog zavidnog jubileja daje direktor Zavoda Ante Gulin (Obiljeavanje 50. obljetnice utemeljenja Odsjeka za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu (1948.-1998.), 180-181). Plodnim radom Odsjeka na izdavanju izvora posveen je referat Mirjane Matijevi-Sokol (Izdavanje povijesnih izvora, 181-184). Vesna Gamulin Tudjina je dala pregled izdavake djelatnosti lanova Odsjeka (Monografije, studije i prirunici lanova Odsjeka, 184-187). Zoran Ladi detaljno analizira Zbornik, periodinu publikaciju Odsjeka (Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i drutvene znanosti HAZU u Zagrebu, 188-192). Referat Damira Karbia posveen je pitanju suradnje Odsjeka s inozemstvom (Suradnja Odsjeka s inozemnim znanstvenim ustanovama, 192-194). Josip Barbari daje presjek rada Zavoda na izdavanju srednjovjekovnih izvora (Znanstveno-istraivaki projekt: Srednjovjekovni izvori za hrvatsku povijest, 194-197), dok Hodimir Sirotkovi pravi analizu svjee objavljenih Dodataka u tom projektu (Predstavljanje prvog sveska Dodataka Diplomatikog zbornika Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, 198-200). Na kraju ove cjeline Damir Karbi i Zoran Ladi dali su bibliografiju prvih 16 brojeva Zbornika (Sadraj Zbornika Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i drutvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjenosti, vol. 1-16, (1954-1998), 203-218). U treoj cjelini Ante Gulin, Aleksandra Kolari i Zoran Ladi kraim ali bogatim skicama predstavili su elne djelatnike Odsjeka zadnjih 50 godina: Marka Kostrenia (18841976), Vladimira Aleksejevia Moina (18941987), Zlatka Herkova (1904-1994), Ljubu Bobana (1933-1994), Igora Karamana (19271995), Hodimira Sirotkovia (*1918) i Miro-
Anali Dubrovnik 39 (2001) slava Kurelca (*1926.) (Voditelji i ravnatelji Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu (1948.-1998.), 219-234). U Ocjenama i prikazima predstavljeno je 14 novih izdanja. Na kraju Zbornika, perom Miroslava Kurelca, dato je posmrtno slovo Branku Fuiu (In memoriam, Branko Fui (1920.-1999.), 284-286).
521
posveuje izvanbranim vezama i izvanbranoj djeci. Rad je snabdjeven preglednim tablicama u kojima je prikazana struktura trogirske obitelji prema izvornim pokazateljima. U Veneciji, u vrijeme svoje najintenzivnije prisutnosti nemletako stanovnitvo inilo je oko 20% ukupnog stanovnitva. Ono je u Veneciji usadilo obiljeje kreativne multikulturalnosti. Cilj rada Lovorke orali je predstavljanje obiljeja hrvatske Bratovtine sv. Jurja i Tripuna u Veneciji od njenog osnivanja (1451. godine) do suvremenog doba (Scuola della nation di Schiavoni - hrvatska Bratovtina sv. Jurja i Tripuna u Mlecima, 53-88). Nakon prezentiranja izvorne grae (pohranjene u sjeditu Bratovtine, kao i niza serija Dravnog arhiva Venecije), autorica prati povijesni razvoj Bratovtine, njeno unutarnje ustrojstvo, strukturu lanstva, oblike djelovanja i umjetniku batinu kojom su Hrvati doprinosili sveukupnosti mletake kulturne batine. Okupljajui izbjeglice, prognanike, hodoasnike, privremeno ili trajno nastanjene stanovnike Venecije, Bratovtina je bila mjesto zatite, pomoi, snalaenja i sredite u kojem se uvala i njegovala domovinska svijest iseljenika s cjelokupnog hrvatskog podruja. Njena opstojnost svjedoanstvo je neprekinute komunikacije dviju jadranskih obala i uloge hrvatske sastavnice u povijesti Venecije. Razdoblje revolucije i politikog pokreta 1848-1849. godine jedno je od najznaajnijih u politikoj i drutvenoj prolosti sjeverne Hrvatske u 19. stoljeu. Predmet rada Tomislava Markusa je praenje politike kulture tog vremena (O nekim pitanjima politike kulture u Hrvatskoj 1848.-1849. godine, 89-120). U prvom dijelu rada autor obraa panju na odreene filozofske koncepcije o pitanju slobode i tolerancije i njihove vezanosti za stvaranje graanskog drutva od 17. i 18. stoljea nadalje u zapadnoj Evropi. U drugom dijelu rada analizirani su elementi politike kulture u Hrvatskoj. Meu politikim pitanjima koja su dominirala u ideologiji hrvatskog pokreta 18481849. godine u tenji za uspostavljanjem graanskog drutva kljunim se ine mijeanja
Esad Kurtovi
Povijesni prilozi 18 (1999), Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 476. str. Najnoviji broj Povijesnih priloga zastupljen je s osam izvornih znanstvenih radova, redovnom rubrikom intervjua i pogledima na niz novijih izdanja. U rubrici Rasprave zastupljeni su lanci koji tretiraju problematiku prolosti od srednjeg vijeka do suvremenog doba, preteno kroz prizmu povijesti Hrvatske. Zamanim izvornim elaboracijama i izbruenom metodologijom prepoznaju se kao kvalitetni struni izraz koji zasluuje respekt i panju struke. Razlog vie su i aktualna definiranja raznolikosti hrvatske historiografije, za koju se Hrvatski institut za povijest zalae kroz stranice svoga asopisa. U hrvatskoj historiografiji problematika obitelji i roda u posljednje vrijeme dobiva znaajne istraivake zahvate. Neistraenoj strukturi srednjovjekovne trogirske obitelji svoj rad posveuje Zdenka Jelaska (Trogirska srednjovjekovna obitelj (XIII.-XIV. stoljee, 9-51). Izvorna graa, notarski i sudski spisi omoguavaju sagledavanje strukture trogirske obitelji od 13. stoljea obzirom na gradsko stanovnitvo (plemii i puani), dok je ivot obitelji seoske okoline (distriktualaca) i dalje u tami. Nakon definiranja pojmova srodnika i obitelji, autorica analizira broj lanova obitelji i njihovu strukturu, zasnivanje obitelji, poloaj i odnos mua i ene, roditelja i djece. Na kraju, panju
522
starih i novih sistema i vrijednosti, koji e predodrediti kasniji drutveni razvitak. Tada se polau stvarni temelji izgradnje novog hrvatskog drutva. Glavno obiljeje humoristiko-satirine tampe je da raznim formama izraavanja na duhovit nain komentira aktualne politike i drutvene pojave. Prilog Jasne Turkalj razmatra pravako novinstvo kroz list Zvekan (Zagreb, 1867. godine) (Zvekan - humor, satira i karikatura kao sredstvo pravake propagande, 121160). Ton i peat listu davao je Ante Starevi. Analizom niza konkretnih komentara svakodnevnice autor prezentira poglede Ante Starevia na situaciju u Hrvatskoj. Pored izraene kritinosti prema vremenu i postojeem stanju u drutvu, glavni predmet napada je ideologija i politika Narodne stranke. Prestanak izlaska lista pokazuje da prvo pravako glasilo tokom 1867. godine nije postiglo oekivane rezultate i da je Ante Starevi toga bio svjestan. Prouavanje etnike i stranake pripadnosti u vodstvu novanih zavoda u Hrvatskoj nije bilo detaljnije analizirano. Predmet rada Natalije Rumenjak je praenje srpske elite u Hrvatskoj u vrijeme Khuena Hdervryja (elni ljudi u novanim zavodima Banske Hrvatske 1900. godine - osvrt na srpsku elitu 1882.1900. godine, 161-239). Osnovu za prouavanje predstavljaju financijski imenici AustroUgarske (Compass) koji su objavljivani i u Hrvatskoj. Dobiveni podaci, u svrhu analize, prepoznavanja etnosa i stranake pripadnosti, dodatno su prepoznavani mnotvom upotrebljenih izvora, tampe prije svega. Relativnost statistikih pokazatelja uvjetuje djelominost istraivanja i davanje okvirnih rezultata. Srpska elita istie se prisutnou u novanim zavodima u Srijemu kao pripadnica Narodne stranke. Pored datog Popisa i iscrpnog komentara, u cjelini metodoloki nazvanog prijedlog baze podataka za socijalno-historijske analize, data su zakljuna razmatranja i u prilogu pregled stanja imovine srpskih novanih zavoda 19001903. godine. Najopsenijim radom u asopisu Mira Kolar-Dimitrijevi prikazuje Hrvatsku u vri-
Anali Dubrovnik 39 (2001) jeme bana Pavla Raucha (Ban Pavle Rauch i Hrvatska u njegovo vrijeme, 241-323). Radom se ukazuje na potrebu revaloriziranja razdoblja banovanja Pavla Raucha (sijeanj 1908. - veljaa 1910. godine). Prema iznijetim analizama proizilazi da je Hrvatska napredovala u ovom periodu, kao i da je sve injeno da se taj napredak sprijei i, kasnije, pripie drugima. Ban Rauch je vodio politiku u interesu Hrvatske, imao je povjerenje cara, nije bio Maaron niti uope stranaki angairan, a nije bio ni neprijateljski raspoloen prema Srbima, iju je budunost vidio u Hrvatskoj. Teite njegove politike bilo je u ekonomskom programu, za koji nije imao razumijevanje, naroito kod plemstva na koje se oslanjao. Kroz ekonomiju ban Rauch je teio da ojaa i osamostali Hrvatsku. Meu znaajnijim dokumentima novije hrvatske povijesti je Deklaracija o nazivu i poloaju hrvatskog knjievnog jezika. Ona je predmet razmatranja Berislava Jandria (Pogledi na Deklaraciju o nazivu i poloaju hrvatskog knjievnog jezika, 325-371). U uvodnom dijelu daju se opi podaci o izdavanju Deklaracije i dogaajima koji su uslijedili nakon njene objave. Zahvaljujui novoj grai, autor prezentira rad komunista na Filozofskom fakultetu u Zagrebu pri kanjavanju pojedinaca putem pregleda iscrpljujuih sjednica. Pustivi na mnogim mjestima da graa sama za sebe govori, autor je omoguio prepoznavanje direktiva kojima je sprijeavan nacionalni izraz Hrvata. Istie se injenica da je dimenzija pritiska neutralizirala dijalog. Malo ledeno doba zahvatilo je Evropu poetkom 16. stoljea i potrajalo sljedeih tristo godina. Ono je razmatrano u radu Kreimira Kuia (Zabiljebe o malom ledenom dobu i njegovim posljedicama u hrvatskim krajevima, 373-404). Pored analize pojavnih manifestacija i posljedica malog ledenog doba, autor obrauje i faktore koji su uveavali posljedice zahlaenja i produbljivali siromaenje prirodne sredine. U drugom dijelu rada, na temelju znaajnog uvida u ljetopisnu literaturu, dati su tablini pregledi kojima se kroz dui vremenski
Anali Dubrovnik 39 (2001) period sveobuhvatno prikazuje postepeno pogoravanje klime. Poticaj za intervju s domaim povjesniarima na stranicama asopisima aktualni su nesporazumi koji se u posljednje vrijeme osjeaju na razinama pojedinaca i institucija, Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta i Hrvatskog instituta za povijest iz Zagreba. Za sugovornike su izabrani medievalisti Neven Budak i Mladen Ani putem paralelnog razgovora, s gotovo istim pitanjima (Intervjui, 405424).
523
cima temeljenim na svim trima narjejima hrvatskoga jezika, ovisno o potrebama itatelja, te njegovu vanost za ouvanje vjere, jezika i nacionalne svijesti Hrvata u dijaspori, a naravno, i u domovini. Ivan Fuek je autor jo jednog teksta u Zborniku pod naslovom Mulih kao moralist. U tekstu koji potpisuje Ivan Golub rije je o biblijskim temama u Mulihovim djelima, a u tekstu Zvonimira Bartolia o Mulihovim kajkavskim baroknim tekstovima. Zoran Velagi pie o Mulihovoj prosvjetiteljskoj djelatnosti i s tim u svezi o njegovim poetnicima, tzv. abecevicama na kajkavskom i tokavskom knjievnom jeziku. Posebnu je pozornost posvetio Abecevici slovinskoj iz 1748., koja je objavljena na tokavtini temeljenoj na posavskim ikavskim govorima slavonskog dijalekta tokavskog narjeja, te Mulihovim akavskim tekstovima. Pritom podsjea na Mulihov obiaj da uvijek pie jezikom temeljenim na dijalektnoj osnovici puka kojemu je pojedino djelo namijenjeno. Zoran Velagi je autor i priloga o prije nepoznatoj tokavskoj Abecevici iz 1737. godine. Na osnovi tekstoloke analize zakljuuje da je Mulih autor i toga djela. To nije jedino novopronaeno djelo o kojemu pie Velagi. Naime, taj autor, zajedno s Mijom Koradom, predstavlja i novopronaeni Mulihov tokavski molitvenik Duhovna hrana iz 1746. godine, koji je sadrajno gotovo istovjetan kasnijem kajkavskom molitveniku iz 1748., nazvanom Nebeska hrana, naravno, istoga autora. Citiraju odlomak u kojemu se Mulih ispriava svojim tokavskim itateljima zbog nedovoljnog poznavanja idioma na kojem za njih pie. Korade je takoer autor jo jednoga teksta u kojem s povijesnog i teorijskog aspekta analizira pojavnost pukih misija, posebice u 18. stoljeu. O Mulihovoj misionarskoj djelatnosti openito pie i Josip Antolovi, dok se Ante Sekuli posebice usredotouje na takvu Mulihovu djelatnost meu bunjevakim Hrvatima u Bakoj. Budui da je na istom podruju stoljee prije djelovao Mulihov redovniki subrat Bartol Kai, Ante Sekuli usporeuje ta dva razdoblja u duhovnoj povijesti bakih Bunjevaca. Za razliku od Sekulia, u sreditu pozornosti Nikole
Esad Kurtovi
Vrela i prinosi, Zbornik za povijest isusovakoga reda u hrvatskim krajevima, knj. 21, Radovi meunarodnog znanstvenog skupa Isusovac Juraj Mulih (1694.-1754.) i njegovo doba, ur. Vladimir Horvat, Zagreb, 1996-97., 307. str. U mjesecu studenom g. 1994. u Zagrebu je, u organizaciji Filozofsko-teolokog instituta Drube Isusove, odran interdisciplinarni meunarodni znanstveni skup Isusovac Juraj Mulih i njegovo doba. Radovi s toga skupa objavljeni su u Zborniku koji je, kao 21. knjiga edicije Vrela i prinosi, tiskan za godinu 1996/97., ali je objelodanjen tek 1998. godine. Glavni i odgovorni urednik Zbornika jest isusovac Vladimir Horvat. Budui da je skup odran pod pokroviteljstvom Razreda za filoloke znanosti HAZU, Zbornik zapoinje pozdravnim govorom pok. akademika Boidara Finke, koji je u vrijeme odravanja skupa bio tajnik Razreda. Iza toga slijedi 20 radova koji s razliitih aspekata osvjetljavaju ivot i djelo Jurja Muliha, te razdoblje u kojem je djelovao. Autor prvog od njih jest isusovac Ivan Fuek, nedvojbeno najbolji poznavatelj te, u hrvatskoj kulturnoj povijesti iznimno vane linosti. Meu inim, istie Mulihovo izraavanje na knjievnim jezi-
524
Benia jest misijsko djelovanje Jurja Muliha na gradianskohrvatskom govornom podruju, tj. na teritoriju dananje drave Austrije i zapadne Maarske. Zato nije zaudno to ga ponajprije zanimaju Mulihovi akavski tekstovi temeljeni na dijelu gradianskohrvatskih govora koji pripadaju srednjoakavskom ikavskoekavskom dijalektu akavskog narjeja. Usput upozorava i na stanovite kajkavizme u tim tekstovima. I ini Mulihovi tekstovi bili su zanimljivi autorima priloga u ovom Zborniku. Tako npr. Vladimir Dugali analizira est Mulihovih molitvenika, koje po opsegu dijeli na velike, srednje i male. Meu velike pripadaju molitvenici Duhovna hrana (1746.) i Nebeska hrana (1748. i kasnija izdanja), meu srednje Duhovne mrvice (1749. i kasnija izdanja) i Nebeska hranica (1748.), a meu male kajkavska djela Duhovni posel (1731.) i Drobtinica molitvena (1751.). U sreditu pozornosti Alojza Jembriha bila je Mulihova misijska djelatnost meu ondanjim zapadnougarskim Hrvatima, tj. na dananjem gradianskohrvatskom govornom podruju. Spominje Mulihove pohode na to hrvatsko govorno podruje godine 1750. i 1751., dok Ivan Fuek u svojoj monografiji o Jurju Mulihu navodi 1749. i 1750. godinu, te usto etiri gradianskohrvatska sela u kojima je na isusovac misijski djelovao 1730. godine. Pozivajui se na gradianskohrvatskog znanstvenika Nikolu Benia, Alojz Jembrih istie kako sela u kojima je propovijedao otac Mulih jo i danas govore hrvatskim jezikom (str. 122). Ta je tvrdnja samo djelomice tona. Naime, od etiri sela koja je Mulih posjetio 1930. tri su ve odavna u potpunosti ponijemena. To su sela Ketelj (Neumarkt im Tauchental), Mika (Mischendorf) i Sveti Mihalj (Sankt Michael im Burgenland) u junom Gradiu u Austriji. U Ketelju i Svetom Mihalju Mulih je misijski djelovao i 1749. godine. Iste je godine bio u jo 14 sela gradianskohrvatskog govornog podruja, od kojih je Rohunac (Rechnitz) u junom Gradiu u potpunosti ponijemen, Book (Bozsok) u zapadnoj Maarskoj u potpunosti pomaaren, a u Santaleku (Stegersbach) u ju-
Anali Dubrovnik 39 (2001) nom Gradiu hrvatski je jezik na izdisaju. Od 24 sela gradianskohrvatskog govornog podruja u kojima je Mulih djelovao 1750. godine u potpunosti su asimilirani Rosvar (Rusovce) u zapadnoj Slovakoj i Ivanci (Gyorszentivn) u zapadnoj Maarskoj. U Cimofu (Hof am Leithagebirge) i Cundravi (Au am Leithaberge) u Donjoj Austriji sauvani su tek tragovi gradianskohrvatskog govora, dok su Gieca (Kittsee), Lajtica (Potzneusiedl) i Rauer (Gattendorf) u sjevernom Gradiu gotovo posve ponijemeni. Budui da je svoje Duhovne jake Mulih namijenio vjernicima upravo na gradianskohrvatskom govornom podruju, Jembrih analizira jezik te pjesmarice. Upozorava na kajkavizme u tom djelu te usporeuje jezina rjeenja za iste pjesme u kajkavskoj Nebeskoj hranici i u akavskim Duhovnim jakama. Tekst Tatjane Pukadije Ribkin usredotoen je na kajkavsko Mulihovo djelo Zakon bratinstva iz godine 1740., a tekst franjevaca Franje Emanuela Hoka na katekizam kola Kristueva iz 1744. godine, koji razmatra u kontekstu katekizamske literature u Hrvatskoj od 16. do 18. stoljea. O Mulihovoj zastupljenosti u povijestima hrvatske knjievnosti pie Vladimir Horvat, koji smatra da to djelo u knjievnom smislu do sada uglavnom nije bilo adekvatno vrednovano. Glazbenom aspektu Mulihovih djela posvetili su se Hrvojka Mihanovi-Salopek i Ennio Stipevi. Hrvojka Mihanovi-Salopek takoer istie da je jezik pojedinih misijskih pjesmarica temeljen na onom od tri hrvatska narjeja kojemu je govornom podruju pojedina pjesmarica namijenjena, dok Stipevi razmatra Mulihove pjesme u svjetlu isusovake glazbene tradicije. Zanimljivo je da jedan tekst u Zborniku nije objavljen na suvremenom hrvatskom knjievnom jeziku nego na urevekom govoru koji pripada podravskoj grupi govora krievakopodravskoga dijalekta kajkavskoga narjeja. To je tekst urevekog pukog pisca uke Tomerlina-Picoka u kojemu je rije o Mulihovoj misijskoj djelatnosti u urevcu 1745. godine. Tekstu je pridodan mali tuma urevekih ri-
Anali Dubrovnik 39 (2001) jei koje je autor u tekstu uporabio, s prijevodnim semantizacijama na standardnom jeziku. Najopseniji te ujedno i znanstveno najiscrpnije obraen tekst u ovom Zborniku jest studija Ivice Martinovia o Mulihovoj kajkavskoj Abecevici iz godine 1746., iji je jedini primjerak (i to drugog izdanja) osobno otkrio 1994. g. u knjinici Dubrovanina Ivana Bizzara u Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku. O tom se djelu do spomenutog pronalaska nije nita znalo pa je, prema tome, novootkriveni dubrovaki primjerak, koliko je poznato, jedini postojei. Na taj je nain pronaena, prema dosadanjim spoznajama prva tiskana kajkavska poetnica, koja je potvrda Mulihove prosvjetiteljske djelatnosti meu kajkavcima. Stoga je Martinovi 1997. priredio pretisak te knjige (u 600 primjeraka) u nakladi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku i Zavoda za znanstveni rad HAZU u Varadinu. U ovom Zborniku Ivica Martinovi tekst te Mulihove Abecevice analizira s razliitih aspekata. Najprije odreuje genezu teksta, njegovu strukturu te tematske slojeve sadraja Abecevice. Iza toga slijedi detaljna tekstoloka analiza s osobitim obzirom na Mulihov slovopis te opis matematikog dijela poetnice. Ukratko, rije je o prilogu koji zauzima gotovo etvrtinu Zbornika u cjelini. Brzo snalaenje u Zborniku omoguuje zajedniko kazalo imena osoba i mjesta, iza kojega slijedi notni zapis jedne Mulihove popijevke. Zbog interdisciplinarnog karaktera priloga, a osobito zbog pojedinih dragocjenih priloga poznavanju Mulihova djela, taj e zbornik biti nezaobilazno tivo buduim istraivaima i svima ostalima zainteresiranima za tu problematiku.
525
Acta Histriae IX. Prispevki z mednarodne konference ast: identiteta in dvoumnost neformalnega kodeksa (Sredozemlje, 12.-20. stoletje), Koper, 11.-13. november 1999. Koper: Znanstveno-raziskovalno sredie Republike Slovenije Koper, 2000, 368 str. Zbornik Acta Histriae u devetom broju donosi dio priloga s meunarodnog znanstvenog skupa odranog u Kopru 11.-13. studenog 1999. na temu ast: istovjetnost i dvosmislenost neformalnog kodeksa (Sredozemlje 12.-20. stoljee). Zbog velikog broja sudionika prilozi su podijeljeni u dva dijela, te e drugi dio biti objavljen u sljedeem broju istog zbornika. U problematiku definiranja pojma asti u literaturi, te u prilozima s ovog skupa, kao i u problematiku shvaanja i znaenja tog pojma u razliitim drutvima uvodi nas Claudio Povolo u uvodu zbornika (I-XXXVI). Frank H. Stewart, s Hebrejskog sveuilita u Jeruzalemu, u svom prilogu (What is Honor, 1-12, 13-28) daje usporedbu tradicionalnog zapadnoeuropskog kodeksa asti s kodeksom asti beduina na Sinajskom poluotoku i zakljuuje da izmeu njih postoje velike razlike. U odgovoru na pitanje koje je postavio u naslovu teksta, iznosi miljenje da u teoriji pod pojmom asti u pravilu podrazumijevamo osobnu ast, odnosno pravo pojedinca da ga se potuje kao jednakovrijednu osobu. Problematici enske asti u istarskim gradovima svoj je prilog posvetila Darja Miheli (enska ast v istarskih mestih - Trst, Koper, Izola, Piran, 14.-15. stoletje, 29-40), koja je ovoj temi pristupila s dvije razliite toke gledita. Jedna je ensko, subjektivno, shvaanje vlastitog dostojanstva, a druga objektivni stav okoline koja je okruuje, kako obitelji, tako i ire javnosti. Analiza je dovela do zakljuka da su pravila o tome to je za enu asno a to ne postavljali mukarci. Pitanje slobode izbora branog druga, ukoliko takav izbor nije bio po volji obitelji, ve je vrijeao ast obitelji i roda, te promjene u stavu Crkve prema slobodi izbora pojedinca izmeu 16. i 18.
Sanja Vuli
526
stoljea istrauje Daniela Lombardi u tekstu Scelta individuale e onore familiare: conflitti matrimoniali nella diocesi fiorentina tra 500 e 700 (111-128). Temom propadajuih brakova i izokretanjem pojma asti u sporovima meu suprunicima u kasnorenesansnoj Veneciji bavi se u svom prilogu Joanne M. Ferraro (Honor and the marriage wars of late renaissance Venice, 41-48), koja iznosi podatke o tome kako su ene titile svoju ast ocrnjujui ast svojih mueva pred svjetovnom i crkvenom vlau. Odgovor ena na optube mueva da su preljubnice bilo je optuivanje mueva da su ih na to naveli svojim ponaanjem, tonije preljubnitvom, rasipnitvom, impotencijom ili sodomijom. Utjecaj optubi za spolnu nemo na gubitak spolnog identiteta mukarca i na trajni gubitak asti mukarca u patrijarhalnom drutvu razlae Daniela Hacke u prilogu Gendering men in early modern Venice (49-68). O poimanju enske asti nakon uvoenja strogo monogamnog poimanja braka Napoleonovim i austrijskim dravnim zakonikom i odbacivanja tradicionalnih prilenikih veza govori Ivan Pederin u tekstu Womans honour in the tragedies of Wieland and Schiller and the sexual manners in XIXth century (69-76). Zoran Ladi u prilogu The notion of honor in the relationship between the authorities and the subjects on the example of Zadar in the first half of the fourteenth century (77-86) razmatra shvaanje pojma asti s razliitih polazita: analizirajui znaenje pridjeva honorabilis uz osobno ime; ast osobe kao pravo i privilegij u pravnim poslovima; politiko znaenje pojma asti izraeno u odnosima Zadra prema Veneciji i hrvatsko-ugarskom kralju; te ast kao moralnu i ljudsku vrijednost. U prilogu Le sens de lhonneur chez quelques hommes daffaires Zadar au XIVe et au XVIe sicle (99-110) na primjeru etiri sudska procesa voena zbog vrlo razliitih kaznenih djela (dug, krijumarenje oruja, umorstvo i silovanje) Sabine Florence Fabijanec istrauje poimanje asti meu trgovcima u Zadru na prijelazu iz srednjega u novi vijek.
Anali Dubrovnik 39 (2001) asna obveza uvanja dudeve vojne zastave na admiralskoj lai, koju su imali pripadnici 12 bratstava iz Perasta od 1571. do 1797. godine, tekoe i koristi koje je donosila Perastu i njegovim stanovnicima tema su istraivanja Lovorke orali u tekstu U Slavu Prejasne Republike: peraki ratnici - uvari dudevog stijega (87-98). James R. Farr je obradio sukob neformalnog kodeksa asti i slubenog prava, koji je bio osobito izraen u Francuskoj 16. i 17. stoljea (Honor, Low and Sovereignity: The Meaning of the Amende Honorable in Early Modern France, 129-138), a John Martin poimanje asti u 18. stoljeu na temelju jednog glasovitog spora izmeu uglednih filozofa (Honor among the Philosophes: The Hume-Rousseau Affeir Revisited, 181-194). Tema asti u talijanskoj literaturi 16. stoljea privukla je dvije autorice. Luciana Borsetto u tekstu naslovljenom Lufficio di scrivere in suggetto di honore. Girolamo Muzio duellante duellista (139-158) obradila je ovu temu, usko vezanu uz poimanje vitetva i dvoboja tog doba, na primjeru djela Girolama Muzia. Odnos pojma asti i uglaene ljubavi u prilogu Dellamore dellonore dellonore dell amore: Linnamorato di Brunoro Zampeschi (1565) obrauje Inge Botteri (159-180). Poput L. Borsetto, temi dvoboja prilog su posvetili Daniela Fozzi i Mario Da Passano, ali su oni ovoj temi pristupili s pravnog stajalita, opirno obraujui odnos talijanskih kaznenih zakona prema dvobojima (Uno scabroso argomento: il duello nella codificazione penale italiana (1786-1889), 243-304). Uloga dvoboja za obranu asti u Sloveniji i Austriji krajem 19. i na poetku 20. stoljea tema je rada Andreja Studena (Kodeks asti na Slovenskem pred prvo svetovno vojno, 305-314). Michelangelo Marcarelli u prilogu Onore della comunit, chiese e parroco. Un caso nella pianura friulana in et moderna (195-206) obrauje pitanje asti u sukobu dviju seoskih zajednica oko upnika. ast dravnih inovnika, norme ponaanja
Anali Dubrovnik 39 (2001) koje im je propisala carica Marija Terezija, a dopunjavali njezini nasljednici, otpor tim zahtjevima i sporost njihovog uvoenja (Uradnika ast v 18. stoletju. Razmere v avstrijski Istri v asu vlade Marije Terezije, 207-224) tema su istraivanja Eve Holz u tekstu koji je usko vezan uz njeno izlaganje objavljeno u prethodnom broju ovog zbornika. Mladen Vukevi obradio je Poimanje asti u Crnoj Gori i Boki Kotorskoj u 19. vijeku (225-242) sa moralno-etikog, sociolokog i filozofskog gledita, prikazujui drutvo koje je asti davalo prednost pred bogatstvom i prestiem u duhu srednjovjekovnog poimanja tog pojma. Izvorne rasprave koje donosi zbornik Acta Histriae u ovom, kao i u prethodnim brojevima, zanimljive su studije civilizacijskih odnosa s brojnim mogunostima usporedbe drutvenog razvoja na irem alpskom i jadranskom prostoru, a u neto manjoj mjeri i na europsko-sredozemnom prostoru. Zdravka Jelaska
527
paen i u meunarodnoj, meu njima i hrvatskoj znanstvenoj literaturi. I meni je bilo posebno vano osvrnuti se na tu djelatnost u recenziji objavljenoj na stranicama Anala (svezak 38, 2000., str. 392-396). I evo, sada je pred nama posljednji, 4. broj zbornika Radionice, u kojemu moemo pratiti put koji je Radionica prola posljednjih godina. Taj put zasluuje nau panju. U prvom redu, grupa istraivaa okupljena oko zbornika oito se nije raspala, nego je ojaala i pretvorila se u ozbiljnu znanstvenu zajednicu koja radi na istoj ili slinoj problematici. Sadraj zbornika podijeljen je u dva dijela. Prvi dio nosi naslov Pokuaj rekonstrukcije srednjovjekovnih arhiva Crnomorskog primorja XIII. do XV. stoljea. Tu su dva nevelika lanka iz pera S. Karpova i A. Talyzine u kojima su opisane najstarije odluke mletakog Senata i njegova djelatnost u Tani. Oba lanka kao da blokiraju neobino opirnu publikaciju N. Prokofjeve, posveenu djelatnosti venecijanskog notara Donata a Mano 1413-1419. godine. U publikaciju je uvrteno 156 dosad neobjavljenih ni posebno prouavanih spisa. Na njih se osvrnuo samo M. M. Kovalevski (1905. godine). Analiza N. Prokofjeve otkriva nain rada notara, ispituje sastav i ouvanost kartulara u kojima su pohranjeni spisi i donosi zakljuke o pismu i jeziku spisa. I naravno, konkretna razmatranja autorice, nastala tijekom prouavanja kartulara. Sve to ini pravu malu knjigu i, poput svake knjige, zavrava popisom imena. Drugi dio zbornika, Gradovi Crnomorskog primorja od XIII. do XV. stoljea u sustavu meunarodnih odnosa u srednjem vijeku, opirniji je, svestraniji, ak i originalniji od prvog. Zapoinje istraivanjem R. urkova Veliki Komneni i sinopsko pitanje 1254-1277. godine. Tu je objavljena zadivljujue sadrajna analiza odnosa nastalih u istonom Sredozemlju u vezi s borbom za Sinop. Nabrojit u samo nekoliko naslova kratkih poglavlja na koja je podijeljen taj sadrajni lanak, pa e i-
Sergej P. Karpov (ur.), Crnomorsko primorje u srednjem vijeku, IV. Sankt Peterburg: Altaleja, 2000., 446. str. Prije deset godina, 1991., na Fakultetu povijesnih znanosti Moskovskog dravnog sveuilita osnovana je Radionica za povijest Bizanta i Crnomorskog primorja. Njezin voditelj, akademik, ravnatelj katedre za povijest srednjeg vijeka Sergej Karpov, okupio je grupu istraivaa zainteresiranih za prouavanje procesa koji su se odvijali u tom podruju od 13. do 15. stoljea. Za samo nekoliko godina iskazao se uspjeh tog rada - Radionica je poela izdavati zbornik Crnomorsko primorje u srednjem vijeku. Poslije prvog broja zbornika, koji je objelodanjen 1991. godine, izali su drugi (1993) i trei (1995). Uspjeh izvrenog rada ubrzo je bio za-
528
tatelj dobiti predodbu o opsegu zahvaenih problema. To su: Iranski Mongoli i Zlatna Horda, Selduci i Gruzija, Mala i Velika Armenija, Povratak u Sinop, Mongoli i mameluci, Malik i sahib Sinopa, i to ni izdaleka nije sve. Sve u svemu, rijetko ozbiljan orijentalistiki rad urkova zavrava zakljukom da su koncem 13. stoljea Veliki Komneni izgubili interes za Sinop kao vrata iz Ponta za Carigrad i tu je tezu autor uvjerljivo obrazloio. O. Barabanov obrauje sudsku praksu enoveke zajednice u 15. stoljeu. J. Vinogradov poklanja panju natpisima kneevine Feodosije koji se nalaze u fondovima hersonskog muzeja, a rad A. Sazonova bavi se interpretacijom arheolokih spomenika kranskog Hersona. S. Bliznjuk opisuje promjene u ivotu Famaguste nakon njezina prelaska pod vlast enoveana, zavravajui opis smjelim zakljukom:Izgubivi na povrini, Famagusta se iz nakadanjeg ivog trgovakog sredita, nakon predaje otoka Veneciji 1489. godine, pretvorila u obinu utvrdu na rubu kranskog svijeta (str. 230). Rad S. Bliznjuka zavrava opirnim Prilozima (str. 230-275) u kojima su objavljena regesta i izvorni tekstovi dokumenata koji se uvaju u Dravnom arhivu Genove. Jo se moramo osvrnuti na jedan od najoriginalnijih radova objavljenih u etvrtom broju zbornika, na istraivanju A. Ponomareva Teritoriji i stanovnitvo enoveke Kaffe prema podacima iz knjigovodstvene knjige - massarije dravne blagajne za 1381/1382. godinu. To je izuzetno iscrpan rad na oko 120 stranica (str. 317-443), a najsloeniji je u njemu tok autorova razmiljanja u rjeavanju zadataka koje je sebi postavio. Ponomarev jasno pokazuje da na ta pitanja nije mogue odgovoriti uz pomo tradicionalne metodike i analize prethodnih vrela. Neophodna je informacija skrivena povrnom pogledu (str. 317). Da se do nje doe valja ponuditi drugi nain analiziranja knjigovodstvenih knjiga. Prouavanje knjigovodstvenih knjiga posta-
Anali Dubrovnik 39 (2001) lo je mogue tek poto su njihove kopije, koje je napravio S. P. Karpov, dopremljene iz Genove u Moskvu. Narav kasnije analize, njezini ciljevi, metodika cijelog spleta problema koje je Ponomarev sebi postavio, neobino je sloena. ak bih rekao da ona premauje snage recenzenta - pa i tek jednostavno prepriati mogao bi samo suautor analize. Stoga u se usuditi samo utvrditi uspjenost analize koju je Ponomarev odabrao. Ona ima matematiki karakter i nova je rije u prouavanju etnokonfesionalnih svojstava stanovnika Kaffe. Izabrat u samo jednu, dvije Ponomareve zakljune definicije. Na primjer, Nastanak enoveke Kaffe i njezino okretanje gradskom ivotu za krimske etnose (znailo je) novu toku odbrojavanja... Rustikalne obiaje (odsad) je trebalo preispitivati... Rezimirajui rezultate ove kratke ocjene etvrtog zbornika, s pravom moemo zakljuiti da znanstvena razina istraivaa koji su se oko njega okupili postaje sve raznovrsnija i ozbiljnija. Maren Frejdenberg (s ruskog prevela Mihaela Vekari)

Anali HAZU U Dubrovniku 39 (2001)

Diunggah oleh

Informasi Dokumen

Judul Asli

Hak Cipta

Format Tersedia

Bagikan dokumen Ini

Bagikan atau Tanam Dokumen

Opsi Berbagi

Apakah menurut Anda dokumen ini bermanfaat?

Apakah konten ini tidak pantas?

Hak Cipta:

Format Tersedia

Anali HAZU U Dubrovniku 39 (2001)

Diunggah oleh

Hak Cipta:

Format Tersedia

Anali Dubrovnik (2001): 9-48 hrvatski glagoljski natpis N. Kapetani i M.

NAJJUNIJI HRVATSKI GLAGOLJSKI NATPIS NIKO KAPETANI I MATEO AGAR

U spomen Branku Fuiu

Anali Dubrovnik 39 (2001)

N. Kapetani i M. agar, Najjuniji hrvatski glagoljski natpis

Slika 1. Konavoski glagoljski natpis

Anali Dubrovnik 39 (2001)

2. Konavoski glagoljski natpis u kontekstu glagoljske epigrafike

N. Kapetani i M. agar, Najjuniji hrvatski glagoljski natpis

Slika 2. Poleina glagoljskog natpisa s ostacima rimskog natpisa

Slika 3. Pozicija Soko Grada

Anali Dubrovnik 39 (2001)

N. Kapetani i M. agar, Najjuniji hrvatski glagoljski natpis

Anali Dubrovnik 39 (2001)

N. Kapetani i M. agar, Najjuniji hrvatski glagoljski natpis

Anali Dubrovnik 39 (2001)

N. Kapetani i M. agar, Najjuniji hrvatski glagoljski natpis

Anali Dubrovnik 39 (2001)

N. Kapetani i M. agar, Najjuniji hrvatski glagoljski natpis

Anali Dubrovnik 39 (2001)

3. Paleografska analiza Konavoskog glagoljskog natpisa

N. Kapetani i M. agar, Najjuniji hrvatski glagoljski natpis

Slika 4. Konavoski glagoljski natpis - numeracija redova i slova

Donji je dio etvrtast u Valunskoj ploi:

i Ljubljanskom homilijaru (13. st.):

Anali Dubrovnik 39 (2001)

N. Kapetani i M. agar, Najjuniji hrvatski glagoljski natpis

Anali Dubrovnik 39 (2001)

N. Kapetani i M. agar, Najjuniji hrvatski glagoljski natpis

Anali Dubrovnik 39 (2001)

N. Kapetani i M. agar, Najjuniji hrvatski glagoljski natpis

Anali Dubrovnik 39 (2001)

N. Kapetani i M. agar, Najjuniji hrvatski glagoljski natpis

Anali Dubrovnik 39 (2001)

N. Kapetani i M. agar, Najjuniji hrvatski glagoljski natpis

Anali Dubrovnik 39 (2001)

N. Kapetani i M. agar, Najjuniji hrvatski glagoljski natpis

Anali Dubrovnik 39 (2001)

N. Kapetani i M. agar, Najjuniji hrvatski glagoljski natpis

Anali Dubrovnik 39 (2001)

N. Kapetani i M. agar, Najjuniji hrvatski glagoljski natpis

Anali Dubrovnik 39 (2001)

N. Kapetani i M. agar, Najjuniji hrvatski glagoljski natpis

Anali Dubrovnik 39 (2001)

4. Zakljuak: itanje Konavoskog glagoljskog natpisa

N. Kapetani i M. agar, Najjuniji hrvatski glagoljski natpis

Anali Dubrovnik 39 (2001)

N. Kapetani i M. agar, Najjuniji hrvatski glagoljski natpis

Anali Dubrovnik 39 (2001)

N. Kapetani i M. agar, Najjuniji hrvatski glagoljski natpis

Anali Dubrovnik 39 (2001)

Anali Dubrovnik 39 (2001): medicorum... 49-120 T. Buklija, Per relationem

Anali Dubrovnik 39 (2001)

T. Buklija, Per relationem medicorum...

Anali Dubrovnik 39 (2001)

T. Buklija, Per relationem medicorum...

Tablica 2. Dubrovaki lijenici prema kaznenim spisima 1430/1. godine

Anali Dubrovnik 39 (2001)

LM, sv. 5, f. 78.

T. Buklija, Per relationem medicorum...

Tablica 4. Anatomska lokalizacija povrede

Izvor: Libri malefitiorum, ser. 50-1, sv. 5. i 6.

Anali Dubrovnik 39 (2001)