Gračanički Glasnik Br. 15

UDK930.
85 ISSN 1512-556
Graaniki glasnik
asopis za kulturnu historiju
Voice of Gracanica
Journal for cultural history
MONOS
Graanica, maj, 2003.
Atif KUJUNDI
Povodompetnaestogbroja
asopisaGraaniki
glasniki Pregleda
biobibliografskihpodataka
zastupljenihautora
MARKINGTHEFIFTEENTH
ISSUEOFTHEMAGAZINE
"GRAANIKIGLASNIK"
ANDTHESURVEYOF
BIBLIOGRAPHICDATAOF
AUTHORS
I
majui u vidu Pregled biobibliografskih
podataka o autorima koje njihovim rado-
vima okuplja u petnaest brojeva asopis za
kulturnu historiju GRAANIKI GLAS-
NIK, ne moemo se oteti snanom dojmu
kako se dogaa neto uistinu znaajno i dru-
gaije nego to smo svikli gledati u naem
skromnom kulturnom prostoru, iskustvu i
optici. Batinei svekoliko kulturno djelanje,
vie smo nego li svjesni kako je pojavljivanje i
opstajanje ma kako zamiljenih i koncipira-
nih asopisa, ustvari, kruna ukupnih potenci-
jala i mogunosti jednoga miljea u vremenu,
ono najbolje i najvie to prostor i ljudi uope
mogu.
Pa se prisjeamo kako su teko opstajali i
tavorili asopisi koji su pokretani u razliitim
vremenima koja i danas mnogi smatraju sret-
nijim. I, kako opstaje asopis iza kojega je stao
tek Jedan ovjek: Omer Hamzi, kao vakif s
punomsvijeu kako je kulturno djelanje naj-
bolji vakuf koji moe napraviti. Osim svega,
asopis je koncipiran kao asopis za kulturnu
historiju, to se mnogima ini/lo ili apsurd-
GRAANIKI GLASNIK POVODOM
2
Atif Kujundi:
Povodompetnaestogbroja
asopisaGraaniki glasniki
Pregledabiobibliografskihpodataka
zastupljenihautora
ZlatkoDuki:
Buldoer strategijai be-harealnost
nim, ili stranimi dalekim. Samo istinski znalci
imaju predstavu kako je ta daljina u nama sa-
mima na pravom i najbliem mjestu.
Tih, do sada ispisanih, cca dvije hiljade
strana asopisa GRAANIKI GLASNIK,
oko dvije stotine autora i saradnika u razlii-
tim vidovima okupljenih oko asopisa, tih
oko 300 objavljenih bibliografskih jedinica u
vremenu koje ve gazi polovinu sedme godine
postojanja, s kontinuitetomizlaenja asopisa
dva puta godinje, te uistinu pozitivan odjek
izlaenja, izuzev jedne nesuvisle zaevice
kazuju i vie nego li moemo procijeniti i to
ne samo u ovome asu.
Projekat asopisa iz broja u broj nadrasta
prvotnu zamisao i ve svojim postignuem,
smislom, sadrajem i arhitektonikom nadvi-
suje svoje graditelje i postavljene ciljeve. Sa sa-
moga ruba zaborava otrgnute su i zauvijek sa-
uvane mnoge dragocjene kulturne i historij-
ske injenice koje su bile na najboljemputu da
se zauvijek izgube. Mnogi, uistinu vrijedni
ljudi, kojima je asopis ukazao povjerenje i
ustupio prostor, ugradili su se na najbolji na-
in: imenom i djelom, rekli se na nain koji
smatraju djelatnim i stvarnim.
Potom, GRAANIKI GLASNIK post-
ao je referentno mjesto za inicijaciju, tj.
raspoznavanje i identificiranje najznaajnijih
kulturno-povijesnih pitanja, promiljanja i
ostvarenja, postao je prostor u kojem suvisla
promiljanja i ideje mogu dobiti podrku,
pustiti korijen i krenuti u ivot. Pomenimo
samo fondaciju STARI GRAD SOKO.
No, put do pojavljivanja asopisa GRA-
ANIKI GLASNIK, kao put osvjeenja
koji smo morali prijei u nama samima, uisti-
nu je teak i sloen i u mnogim aspektima ne-
povezan i nejasan za oi koje se tek susreu s
asopisom koji je povod nastajanju ovoga
teksta.
* * *
U knjizi BOSANSKI VJESNICI poeci
tampe kod bosanskih muslimana, (ali i u
Bosni i Hercegovini), dr. Minka Memija
ustvrdit e:
Na kulturnom planu Bosna i Hercegovina u
XIX stoljee ulazi kao prostor obiljeen domina-
cijomusmene kulture. Analfabetizam se iskazu-
je u procentu 82,90% za mukarce i 93% za
ene. Ovaj procenat se odnosi na opismenjenost
u latinici i irilici. Inae, gro muslimanskog sta-
novnitva znao je arapski alfabet, a i Jevreji su
bili u visokom procentu opismenjeni u
hebrejskom pismu.
1
Ako elimo istini pogledati u oi, shvatit
emo kako u proteklih dva stoljea u kulturi i
obrazovanju Bosne i Hercegovine jeste oba-
vljen teak posao, i s obzrom na okolnosti
uinjen veliki korak i napredak. To najbolje
moemo uoiti na mjestu na kojem tako oi-
gledno dio muslimanskog ivlja jo uvijek
vue prtljag duhovne, usmene kulture
2
, ne-
POVODOM GRAANIKI GLASNIK
3
1 Dr. Minka Memija: BOSANSKI VJESNICI, poeci tampe kod muslimana, EL
KALEM, Sa., 1996., str. 15.
2 Oito u jeziku bonjakoga naroda u bosanskomPodrinju, iji govor sadrava grlene gla-
sove koji se ne moguzapisati, a koje je teko razumjeti i ukontekstureenice; IZJAVEpro-
pismenost opet uzima maha. Jezik, koji u po-
sljednjem desetljeu nominiramo kao bosan-
ski, jo uvijek je u lingvistikom smislu i zna-
enju tek prvi jezik sa svim nanosima duhov-
ne/usmene kulture. Nauka o jeziku, opteree-
na ideolokimi politikimpredrasudama i za-
htjevima, ini nepromiljene poteze i tako
sprjeava izvoenje jezika u nivo tzv. drugog
jezika, tj. u nivo standardiziranog jezika koji
prate gramatika, pravopis, rjenici i lingvis-
tika istraivanja i struni asopisi na osnovu
kojih bi i s takvom poputbinom bosanski
jezik mogao biti i drugi jezik, ili: slubeni je-
zik
1
u dravi koju imenujemo Bosna i
Hercegovina.
Dakle, naalost, to to zovemo bosanski je-
zik uglavnompostoji kao idejni nivo u svijesti
onih koji spram te materije imaju pozitivno
odreenje, pa ga u tolikj mjeri i prakticiraju,
inae ga svim sredstvima odriu, a ponajbolje
pogrekama njegovih zagovornika. Osim sve-
ga, grubo neslaganje strunjaka u prilazu
standardizaciji bosanskoga jezika, u sutini
odlae svako oigledno mogue rjeenje nje-
gove stvarne pozicije.
* * *
Naravno, takvo ope stanje, osim geopoli-
tikom pozicijom, uslovljeno je i svekolikim
duhovnim prtljagom, naprimjer: obrazovan-
jem koje je u Bosni i Hercegovini i do sredine
XIX stoljea imalo naglaeno konfesionalni
karakter kod Bonjaka, ali i kod Hrvata i Srba
skoro u istoj mjeri. Kod Bonjaka, sve je i
kompliciranije, jer se kuranski tekst na arap-
skom jeziku dodatno, kao lingua i scripta sac-
ra, protivi prevoenju na druge jezike. Pose-
bice je smatrano grijehom mehaniko multi-
pliciranje svetih i inae tekstova pisanih arap-
skimpismom. Tek u XVIII stoljeu, Mehmed
II ukida ferman o kanjavanju tampara..., pa
islamizirani Maar Ibrahim Muteferika
1727. godine otvara tampariju u Istanbulu.
A Gutenbergova galaksija krenula je od
1455. godine i, revolucionirajui javne ko-
munikacije, Zapadnoj Evropi donijela svaku
korist i prednost. No, sem pomenutih, pro-
gresu tampe na arapskompismu i jeziku pro-
tivi se i injenica to arapski jezik i djela pisa-
na na arapskom jeziku multipliciraju prepisi-
vai koji, staleki organizirani kao mudeli-
ti, tite svoju profesiju, kao to ve svako uva
svoj hljeb. Dakle, u tome kao i u mnogo emu
drugom, tada kao i danas, Bosna je kontinui-
rano oita rtva svekolikih sitnih i linih inte-
resa. I ta pria ne samo da traje, nego se kao
takva i nastavlja i ponavlja, a da tome, ne ne
vidimo, nego i ne moemo naslutiti kraj.
ta to u samoj sutini moe znaiti? Znai
da su stvarni interesi Bosne i Hercegovine
uvijek bili u drugom planu. Znai, i onda,
kada su interesi Bosne i Hercegovine prolazili
u prvi plan, kao kod franjevaca, koji su odbi-
jali prikljuivanje Bosne i Hercegovine kao
unutarnje zemlje terra interiori Hrvatskoj i
Dalmaciji, kao u ivotu i djelu Ivana Frane
Jukia, ili kao u pokretu za autonomiju
1831.1832. godine, koji je predvodio Hu-
sein-kapetan beg Gradaevi, itd. i tsl. nisu
imali neke, a posebice ne stvarne izglede, sem
4
gnanika, uzimane 1992.-1996. godine u Komisiji za prikupljanje injenica o ratnim
zloinima Lukavac.
1 David Crystal: Enciklopedijski rjenik moderne lingvistike, NOLIT, Bgd., 1988., str.
110./111.
da, eventualno, u odsustvu ope suglasnosti
ostanu zapameni kao lino pregnue i rtva.
Puno efektniju ulogu u odravanju status quo
imali su pohodi zatiranja bosanstva od vreme-
na Batonskog ustanka ilirskih plemena Bel-
lum batonianum 6.9. godine n.e.
1
radi defi-
nitvne uspostave rimske vlasti, pa do pohoda
Omer-pae Latasa 1850.1852. godine na-
kon borbe bosanskog plemstva na elu sa
Husein-kapetanom begom Gradaeviem za
autonomiju Bosne, ili desetine drugih
genocida prema Bonjacima.
Moda e tek sasvim drugi ljudi i shvatiti i
razumjeti u kojoj mjeri je Bosna i Hercegovi-
na ne tek pjesniki lijepa ideja, ve u samoj
sutini projekat vrijedan svakog pozitivnog
nastojanja. ini se da dio tih ljudi stasa uz
projekat asopisa za kulturnu historiju
GRAANIKI GLASNIK. To bi moglo po-
tisnuti neslaganja, ujednaiti zamaknue kri-
terijuma, izdignuti struno miljenje, uvaiti
kulturnocivilizacijsko bie Bosne i Hercego-
vine, a s distance i s elementarnom proniclji-
vou pogledati ideoloko i politiko uplitan-
je s ciljem bizarnog i bezobzirnog, krajnje li-
no utilitarnog, koje uvijek unosi zbrku i na-
nosi velike tete zemlji i narodima. Nadamo
se i kako je ovakav ili slian pokuaj anticipa-
cije drugaijeg odnosa prema kulturi, pa i
medijima, ve sadran u elji i linom
iskustvu najveeg broja Bosanaca i kako ga
nije potrebno ire elaborirati.
5
Rajmund tilfrid: Homotova, eka: Bosanski konjanici
1 Ivan Lovrenovi: ABI IN I PAME NJE, kulturnohistorijski esej o Bosni,
OSLOBOENJE, Sa., 1990., str. 166.
* * *
U ve citiranoj knjizi, na strani 10., dr.
Minka Memija kae: Ako izuzmemo
Goradansku tampariju, koja je trajala kratko
dvadesetih godina XVI stoljea i objavila etiri
crkvene knjige, na prostoru dananje Bosne i
Hercegovine nema tamparske djelatnosti do po-
lovine XIX vijeka. Sve do tada traje era ruko-
pisne knjige. Ustvari, dolaskom Turaka, u
Bosni i Hercegovini, posebice kod bonjako-
ga svijeta ustaljuju se arapsko pismo i tri ori-
jentalna jezika: turski, arapski i perzijski. Uz
turski, kao jezik zvanine komunikacije, u
slubenoj korespondenciji jo dugo se
zadrala irilica. Gazi Husrev-beg je i u XVI
stoljeu imao irilinu kancelariju, a takva
kancelarija postojala je i na dvoru u Carigra-
du. Osimsvega, u privatnoj prepisci i do kraja
XIX stoljea, kao pismo zadrale su se tzv. be-
govska irilica i bosanica. Mrea mekteba i
medresa opismenjava bonjaki ivalj arap-
skim pismom, koje kao arebica ispisuje i jed-
nu cijelu knjievnost koju nazivamo alhami-
jado. Naravno, ovakvi oblici opismenjavanja,
administrativnog komuniciranja i knjievnog
djelovanja uslovljeni su nunou pozicije
Bosne i Hercegovine, ali su svojom
autarhinou i zatvorenou i
samodovoljnou bili i ostali prepreka
otvorenijim i progresivnijim mogunostima
komunikacije sa okruenjem.
Zato, svako nastavlja raditi za sebe. Bosan-
ci poinju prije tampati u Turskoj nego li u
Bosni. Tarih-i Bosna (Historija Bosne) Ome-
ra Novljanina, tampana je na turskom jeziku
u Istanbulu 1741. godine pod naslovom Ah-
val-i gazawat der Divar-i Bosna. No, izdava-
ko djelovanje Bosanaca u inozemstvu ostalo
je i do danas neistraeno. Ali je, uope uzevi,
na tom putu uvijek tragove ostavljalo naroi-
to naglaeno lino pregnue, nastojanje poje-
dinaca. Bezuspjenim je ostalo nastojanje bo-
sanskog namjesnika Omer-pae Latasa u
pravcu osnivanja tamparije. Nije bio uspje-
niji ni fra Andrija Kujundi, koji je to po-
kuao i kod Porte, a posredstvom tadanjeg
namjesnika Hurid-pae. tampariju za kato-
liko stanovnitvo i sveenstvo traio je i Ivan
Frano Juki u uvenoj promemoriji elje i
molbe kristjanah u Bosni i Hercegovini koje po-
nizno prikazuju njegovom carskom velianstvu
sretnovladajuem sultanu Abdul Medidu, iz
1850. godine. No izvan Bosne, naroito u
Istanbulu, Bosanci su agilni izdavai: Sarajlija
Muharem Smaji, npr. Ili, Hadi Muharrem
efendija Bonjak koji 1887./8. godine tampa
Rajske bae o naelima vjerovanja Hasana
Kafije Pruaka, ali koji kao izdava djeluje od
1867. do 1892., tj. dvadesetpet godina. Po
svemu sudei, dosta je objavio i Ali efendija
Cepi, o kojem se znaju samo podaci koji su
ostali odtampani u knjigama koje je izdavao.
No, pomenimo, kako kroz sve to vrijeme vi-
sokim sjajem svijetli najznaajnija bosan-
sko-hercegovaka medresa, ostavina Gazi Hu-
srev-bega iz 1537. godine, koja je po svom pro-
gramu i trajanju znaila zapravo jedan mali
univerzitet slian europskima toga vremena.
Svrenici medresa predstavljali su intelektualni
i upravni sloj muslimanskog ivlja kae dr.
Minka Memija u citiranom djelu, str.16.
Dalje, autorica kazuje da u isto vrijeme u Bosni
i Hercegovini postoji preko hiljadu mekteba koji
nisu u osjetnijoj mjeri unapreivali obrazovni
nivo stanovnitva, jer su udbenici bili vijekovi-
ma isti, neprilagoeni mogunostima uenika
na turskom i arapskom jeziku i rezultati su bili
slabi. Ali, medrese, srednje i vie kole imaju
raznovrstan program koji pored vjerskih
ukljuuje i druge predmete knjievnost,
retoriku, erijatsko pravo, matematiku...
6
Stvaranje i izgraivanje kolske mree do-
bija snanije impulse u XIX stoljeu u formi
otvaranja svjetovnih kola. Prva je otvorena u
Tolisi, kod Gradaca, 1823. godine. To je
znailo prodiranje modernijeg sistema obra-
zovanja po ugledu na obrazovne sisteme u Sr-
biji i Hrvatskoj, a u muslimanskim pod utje-
cajem promjena u osmanskoj administraciji.
Impulse osuvremnjivanju kolstva daju i Vu-
kova reforma knjievnog jezika na fonetskoj
bazi i osnovi narodnog govora to demokrati-
zira pisanu rije. Zatim, tu je Gajeva reforma
latinice koja iz pisma iskljuuje znakove koji
su predstavljali veliku smetnju za njezinu ma-
sovniju upotrebe. Dolazi i Hatierif od
Gulhane koji svima bez razlike otvara vrata
graanskih i vojnikih kola, a obina imade
vlast podizati kole i nauke, umjetnost i zanate.
Tome idu na ruku i drutvenoekonomski pro-
cesi jaanja trgovakog i graanskog stalea koji
su vitalno zainteresirani za obrazovanje, kao i
prvi pokuaj osmanske uprave da obrazovanje
tretira kao dravnu obavezu: Zakonom za ob-
tu prosvjetu iz 1869. godine koji predvia oba-
vezno kolovanje za muku djecu od 7 do 11 go-
dina, a za ensku od 6 do 10 godina, te u
ravnopravan poloaj dovodi latinino i irilino
pismo i otvaranje svjetovnih i
monokonfesionalnih kola.
etrdesetih godina XIX stoljea otvaraju se
prve puke kole u Duvnu, Posuju, Ljubukom,
Fojnici, Kreevu, Livnu, Varcaru, irokom Bri-
jegu, Travniku. U varcarskoj koli jedno vrije-
me predavao je Ivan Frano Juki i u njoj je po-
red katolike, muke i enske, bilo i ritjanske
17 dietce. To je i bila prva multikonfesionalna
kola u Bosni i Hercegovini. Prva katolika re-
alka poela je rad u Sarajevu 1864. godine. Hr-
vatske puke i druge kole dobijaju i materijal-
nu pomo od Austrije, a udbenikom literartu-
rom snabdijevaju se iz Hrvatske, Dalmacije,
Ugarske. Obrazovanje hrvatske enske djece po-
inje 1871. godine, kada su u Sarajevu sestre
Drube sv. Vinka, doavi iz Zagreba, osnovale
ensku kolu. Godinu kasnije, sline kole rade u
Mostaru, Docu, Derventi, Banjoj Luci i Livnu.
Do kraja osmanskog perioda, do 1878. godine,
u Bosni i Hercegovini djeluje 26 hrvatskih
kola, a kroz cijelo stoljee nastavlja se
kolovanje franjevaca u Hrvatskoj, Ugarskoj,
Italiji.
Srpske kole podravaju trgovci i imuniji
graani, ali i vlada Srbije. Od sredine XIX.
stoljea vlada Srbije redovno izdvaja sredstva
za kole i pomaganje siromanih uenika te alje
udbenike. Na isti nain se prema srpskim ko-
lama i crkvama slanjem pomoi odnosi i
Rusija. Osim iroke mree osnovnih kola,
1866. godine u Banja Luci, Vaso Pelagi osniva
bogosloviju, prvu kolu ovoga tipa u Bosni i
Hercegovini. Prvu ensku kolu osniva Srp-
sko-pravoslavna optina u Sarajevu 1854. godi-
ne, a Staka Skenderova ustanovljava ensku
kolu, koju su pohaale i muslimanske i
jevrejske uenice. Neto kasnije, dolazi
Engleskinja mis Adelina Irbi i otvara enski
zavod.
Od sredine XIX stoljea i muslimansko kol-
stvo naputa tradicionalne tokove. Prekretnica
se dogaa otvaranjem rudija, niih srednjih
kola, inae prvih dravnih svjetovnih ustano-
va. Bile su otvorene za sve konfesije i bile su prve
kole u Bosni i Hercegovini u kojima je bilo za-
branjeno fiziko kanjavanje uenika. Ve
1878. godine u Bosni i Hercegovini djelovalo je
25 kola ovoga tipa. Od 1878. godine broj kola
ovoga tipa se poveava, ali se otvaraju i kole za
inovnika zvanja sabah mektebi. Otvaraju
se uiteljska, popravilite i javna radionica za
obrazovanje siromane djece. Tada se ve kree i
s uvoenjem srpsko-hrvatskog jezika i domaih
udbenika... Bilo je to vrijeme kada je Bosna i
7
Hercegovina imala 1.777.500 stanovnika i to
preteno seoskoga ivlja... Sarajevo broji oko
60.000 itelja, u njemu djeluje est konzulata:
njemaki, francuski, talijanski, ruski, austrij-
ski, ugarski koji paljivo prate zbivanja u Bos-
ni, jer su vitalno zainteresirani za svoje interese
u njoj.
1
Knjievni ivot je najvema odraz ukup-
nosti predoene slike. Konfesionalizam je pri-
marni okvir realnog ivota. Prisutni su polial-
fabetizam i viejezinost, iako se sve manje
djela javlja na arapskom, turskom, perzij-
skom, latinskom i talijanskom jeziku, ali se
javlja i ideja sekularizma kao svijest o do tada
presudnom utjecaju i determiniranosti kon-
fesionalnim okvirom. Utjecaji evropskog ra-
cionalizma i prosvjetiteljstva, romantizma,
utjecaji nacionalnih i socijalnopolitikih gi-
banja u junoslavenskim zemljama prisutni
su i u samoj Bosni i Hercegovini. Vrlo snaan
utjecaj imaju programi ilirskog pokreta u
Hrvatskoj i Vukova akcija u Srbiji. Ovi
utjecaji, ustvari, inkorporiraju Bosnu i
Hercegovinu u junoslavenski prostor.
Oigledno, XIX stoljee sloenim mehani-
zmima utjecaja i impulsa intenzivira kultur-
noobrazovne procese i donosi promjene. Os-
nivaju se tamparije, pokreu glasila, tampa-
ju udbenici. Prednjae franjevci visokomsvi-
jeu i inzistiranjem na otvaranju tamparija.
Franjevaki provincijal fra Andrija Kujundi
obraa se Hurid-pai ve 1853. godine. Hur-
id-paa se dobrohotno odnosi spram ovoga
zahtjeva, ali ga Porta ne odobrava. Zahtjev je
zanovljen 1857. godine i jo jedanput ostao
bezuspjean.
Zakonom iz 1865. godine provincije Car-
stva se ureuju kao vilajeti najvee teritori-
jalno-upravne jedinice, a taj zakon predvia i
da se u centralnom mjestu svakoga vilajeta
osnuje tamparija i pokrene zvanini list... U
odsustvu tipografa, Topal Osman-paa pozi-
va iz Zemuna tampara Ignjata Soprona da u
Sarajevu pokrene tiskaru. Tako kree i zvani-
ni list Bosna i po tamparovoj inicijativi Bo-
sanski vjestnik. tamparija u Sarajevu poela
je rad 1866. godine.
Druga hercegovaka tamparija osnovana
je 1876. godine, kada je Hercegovina uprav-
no i administrativno odvojena od Bosne u za-
seban vilajet. tamparija radi u Mostaru i po-
kree list Neretva. Direktan povod bio je her-
cegovaki ustanak 1875.1878. godine. No,
sve je trajalo nepunu godinu, i Hercegovina je
ponovo povezana s Bosnom.
Po svemu, pojava tampe u Bosni i Herce-
govini najvei znaaj ima upravo za muslima-
ne, jer je oito da su Srbi i Hrvati bili ve sa-
svim dobro naslonjeni na svoja zalea: Srbiju
i Hrvatsku, a tako i na manje oigledne, ali
prisutne oslonce. tampa djeluje integrativno
na planu stvaranja poetaka zajednike spisa-
teljske prakse na jednom jeziku koja vie nikad
nee prestati. To otvara sasvim nove procese u
obrazovanju i kulturnom ivotu. Prvo bosan-
skohercegovako glasilo je Bosanski prijatelj,
iako nije tampano u Bosni i Hercegovini.
Slijede jo etiri lista: Bosanski vjestnik, Bosna,
Sarajevski cvjetnik Gulseni sary i Neretva.
Za ovaj trenutak moda je interesantno za-
paziti kako je Osmanska imperija dovodila u
vezu administrativno upravnu organizaciju
8
1 Dr. Minka Memija: BOSANSKI VJESNICI, Poeci tampe kod muslimana, EL
KALEM, Sa., 1966., strane 12.25.
Carstva i pokretanje rada tamparija! Provin-
cija postaje vilajet, a vilajet dobija tampariju,
koju u ranijim okolnostima Porta nije nikako
htjela odobriti! Porta je, dakle, jasno vidjela,
dobro znala sve o snazi pisane rijei i kao sna-
gu koju ne moe u cijelosti nadzirati, smatrala
ju je opasnom po sebe i svoju poziciju! S poja-
vom tampe, veli Maral Mekluan, odmah je
uslijedilo otkrie narodnog jezika kao razglas-
nog sistema. Kako da ne! tampa se pojavljuje
kao mogunost javnog susretanja svih nacio-
nalno-konfesionalnih grupa i kao mogunost
njihovoga izraavanja na svome jeziku i pis-
mu to Bonjaci ranije nisu ni imali priliku
da parafraziramo rijei dr. Minke Memije u
ve citiranoj knjizi.
Svakako, toi jesterazlogdajesvakapisanarijedoeki-
vana s panjomi nerijetkos podozrenjem. Bosanski fran-
jevci su objavljivali izvan Bosne jo od petnaestog stoljea.
Juraj Dragii je prvi objaviosvojihest knjiga vjerske pro-
pedeutike, ematizama i udbenika, a prvi asopis,
sredinomXIXstoljea, podnazivomBosanski pri-
jatelj, pokree, ispisuje i ureuje Ivan Frano Juki
(Banja Luka 1818. Be, 1857.).
Dakle, tih cca 150 godina, koje ima-
mo iza sebe od poetka prie koju smo
ispriali, kazuju nam kako smo duni
najodgovornije procjenjivati i uvaavati
svaki pisani trag. Neophodno je imati
svijest o tome kako je sve to i takvo vri-
jeme u najveoj mjeri anticipiralo nas
kao ljude i dogaaje, ali i asopis za
kulturnu historiju GRAANIKI
GLASNIK, ijih sedam i po godina
opstajanja i djelovanja postaju paradig-
ma novog i drugaijeg vremena iji je
on glasnik ili najavitelj. Radovi i ostva-
renja koja afirmira GRAANIKI
GLASNIK rasprostiru pozitivne ener-
getske silnice u svim smjerovima, inei
jasnijom prolost i izvjesnijom budu-
nost. Obasjanja niveliraju vrijednosti i uklan-
jaju sumnjiavost neznanja. Dignitet
strunog, naunog i provjerenog rastereuju
ivot od dugih napregnutosti i meusobnog
nepovjerenja.
Krug autora saradnika asopisa za kul-
turnu historiju GRAANIKI GLASNIK
najoiglednije dokazuje njegov svekoliki smi-
sao i znaaj. Rije je o ljudima koji su shvatili,
koji razumiju i vjeruju u svoju mogunost i
priliku koju GRAANIKI GLASNIK po-
sreduje. Oni su svoj dignitet izgradili i
velikoduno ga prenose na asopis.
Poelimo da GRAANIKI GLASNIK
dugo i svijetlei traje.
Napomena: Osim na oznaenim, i na ne-
koliko neoznaenih mjesta slobodnije samin-
terpretirao navode u tekstu citirane knjige dr.
9
Kurzon. Kovai u Sarajevu
Zlatko DUKI
Buldoer-vizijai be-ha
realnost
"BULLDOZER" OFTHE
STRATEGIESANDBOSNIAN
REALITY
(Nad projektom reformi OHR-a, koje bi od
Bosne i Hercegovine prije ili kasnije trebalo
da uine evropskiju i bolju zemlju)
K
ad su se, s poetka ove godine, na
(ne)potrebno pompezan nain pred
zgadom OHR-a u Sarajevu, a uz neizb-
jeno prisustvo novinara i uvijek poeljnih
TV-kamera, uredno nacifrani i slubeno
raspoloeni, pored pravog pravcatog bul-
doera poredali zvaninici ove drave i prva
postava Ureda visokog predstavnika radi
promocije Buldoer-projekta reformi za 100
dana, nalo se i onih koji ovo (dodue, ne ba
naglas) nisu podrali. Uisto vrijeme, bilo je i
takvih koji su s optimizmom gledali na tu,
evidentno osvjeavajuu novotariju, vehe-
mentno to tumaei kao rijeenost meuna-
rodnih predstavnika da s novomvlau prave
odluan zaokret.
Kao to su oni prvi, oni to nisu odoljeli,
ali su, za svaki sluaj, malo krili skepsu, spada-
li u red ipak bolje informisanih (ovdanjih)
poznavalaca naih neprilika, tako su, logino,
oni drugi manje ili vie vezani za meuna-
rodne institucije i, pogotovo, njihove jasle, o
namjetenju, platama ili ukljuenosti u kon-
kretne (unosne) projekte, kad je rije. U oba
sluaja, meutim, mnogo toga je ostalo nejas-
no, nedoreeno i neizvjesno. Jedino je jasno
da je u igri velika para i da e kajmak sa cijelog
posla, ponovo, skinuti odabrani, oni koji su
na vrijeme uhvatili pravi voz i nali se u
brojnim ekipama realizatora ove ambiciozne
zamisli.
O svemu ostalom, svoj najobjektivniji sud
e dati vrijeme. A i mnogi od nas, ako to do-
ekaju.
Licei nalijereformi
Cijela zamisao se odvija u, najveim dije-
lom, neplaniranim okolnostima i u uslovima
u kojima se mnogo ta od zamiljenog iz glo-
balnog projekta i pojedinanih potprojekata
ni sluajno nije moglo planirati
1
. Vanred-
no stanje u Zajednici Srbije i Crne Gore, po-
slije martovskog atentata na Zorana inia,
nuno je stvari iz temelja moralo izmijeniti.
Samo naivni, otuno neinformisani ili na
neki trei nain iaeni nisu jo dokuili da
se to, itekako:
tie, i Bosne i Hercegovine,
10
1 Podsjeamo: 12. marta 2003. godine, usred dana, u Beogradu je u atentatu poginuo srbi-
janski premijer Zoranini. Taj dogaaj je pokrenuo lavinu, dotaduglavnomproklama-
tivne i sklerotine borbe protiv kriminala, mafije, korupcije. Otad je svakom normalnom
moralo postati jasno da se radi o prijeteoj sprezi poraenih politikih struktura i mafi-
jakihbogatuna i da to, objektivno, predstavlja oteavajui faktor ako ne i neizbjeanko-
rektiv svihozbiljnijihplanova demokratizacije i nune evropeizacije Balkana, prije svega
prostora nekadanje Jugoslavije. I da je htjela, a nije, meunarodna zajednica, instalirana u
naoj zemlji, nije se mogla postaviti drukije, nego da, u neposrednoj saradnji s domaim
polugama vlasti, neto slino pone preduzimati i u Bosni i Hercegovini. Radovi su u
toku...
da se, poput epidemije korisnog ienja,
odmah prenijelo i preko Drine, na za-
padne strane,
te, konano,
da e prvobitno projektovana zamisao
doivjeti neophodne i neizbjene korek-
cije.
Pogledajmo neto neposrednije kako bi to
moglo izgledati.
Osim to je jasno da, i ovog puta, ipak
mjestimino pretenciozno zamiljen set refor-
mi nuno ima svoje lice, ali i nalije, nije te-
ko (naprotiv!) dokuiti i to da bi bilo u zava-
di s dobrim ukusom, ako bi se u samom
startu osporile dobre namjere i optimizam
reformskih aktera. No, odmah e se, na ovom
mjestu, nai i oni koji e se sjetiti Danteovog
Pakla i tamonje tvrdnje da je i put u pakao
poploan dobrim namjerama... Moemo
eventualnu takvu intervenciju nazivati i
sitniarenjem i neprimjerenom, ali osporiti
je nije mogue.
Povod za to su nam, kad smo je proitali
kao poseban, obiman prilog dnevne tampe,
dala mnoga mjesta u grafiko-sadrinski ne-
konvencionalno spravljenom projektu. ak
nam se javila dilema, u vidu izostavljenih od-
govora na pitanja da li, recimo, usklaivanje
sadraja voznog reda meumjesnog autobuskog
saobraaja u dravi BiH stvarno ima presu-
dan znaaj za ekonomske, privredne i, uopte,
razvojne reforme.
Ili, pak, da li projektovan frontalni reform-
ski nastup na odve mnogo podruja i oblasti,
koje su, uistinu, g l a d n e reformi predsta-
vlja realno ostvarljiv cilj u ciglih stotinu dana?
I tako dalje.
Lice i nalije, meutim, nije sve to privla-
i panju.
Istonoi zapadnoodDrine
Ako se vratimo ponuenom trijanglu
vanih pitanja, onda je neophodno zadrati
makar minimum panje na svakom od njih.
Prije svega, na pitanju refleksija srbijan-
skog rata protiv mafije na be-ha stanje.
Izgleda da i ptice na grani, samo ne
nadlene bezbjednosne institucije i pojedinci,
znaju da je povezanost srbijanskih gangova i
politikih mafijaa sa istomiljenicima i sa-
radnicima u dijelu BiH koji se zove Republi-
ka Srpska i logina, i realna i nepobitna.
Trebalo je da proe vie od mjesec dana od
12. marta da srbijanski organi bezbjednosti u
zatvore potrpaju vie od 8.500 osumnjienih,
da Pedi Edaun ode u Beograd da ponudi sa-
radnju i pomo novomsrbijanskom premijeru
Zoranu ivkoviu, a da ga ovaj prema pisa-
nju dijela ozbiljne tampe propisno verbal-
no iamara i podsjeti na to da on (Edaun)
ima sasvim dovoljno prljavog vea te vrste u
Bosni i Hercegovini, pa nema potrebe da tura
nos u srbijanski, trebalo je da se baci oko i
usredsredi panja na notorne igrae na ici ne-
zakonitosti Momila Mandia (nedavno
uhapenog u Beogradu), za koga je odavno
javna tajna da je glavni logistiar uspjenog
skrivanja Radovana Karadia, te Cicka Bje-
licu, svojevrsnog romanijskog hajduka novog
doba, kome se prsti odavno lijepe za sve to
nije njegovo, ali jeste protivzakonito pa da
se i oficijelno (u meunarodnim i domaim
kabinetima) shvati da je i Bosna i Hercegovi-
na sastavni dio velikog i monog mafi-
jako-politikog lanca, iji vrhunac je bilo
besprizorno ubijanje Zorana inia, ali
kraj se, sigurno, jo ne bi vidio da nije pre-
11
duzeto to to je (u Srbiji, ali ne jo i kod nas)
dosad preduzeto.
1
Drugi krak trijangla se, tako, sasvim spon-
tano mnogo vie nego planski i sistematski
prenio preko Drine na zapad. Dakle, u
Bosnu i Hercegovinu. Sasvim dovoljno da
bitno utie na korekcije prvobitno zamilje-
nog buldoer-projekta.
I da, skoro preko noi, u aprilu i maju
2003. godine otvori dosije neophodnih pro-
mjena u ambiciozno zamiljenom paketu
reformi.
Nema sumnje u to da su se, negdje iza za-
vjese, do koje dopiru pipci javne znatielje i
mogunosti saznavanja najvanijih podataka,
vrlo vjerovatno, proteklih mjeseci (mart-maj)
deavali i neki dramatini i dinamini procesi
sastavljeni od izmjena, ispravki, dotjerivan-
ja i, svakako, manje-vie uljudnih pritisaka.
Oni, pritisci, morali su porijeklo, kao i pri-
nuenost na korekcije projekta, imati u inje-
nici da je golemom grekom mogue, ako ne i
potrebno smatrati manir autora projekta, koji
su utopijski nerealno oekivali da e njegova
realizacija ii bez uticaja sa strane i, pogoto-
vo, bez potrebe da se ti uticaji uvae. Pojed-
nostavljeno kazano, niti je Bosna i Hercegovi-
na izolovano ostrvo, koje je mogue i dalje, do
u beskraj, tretirati kao eksperimemntalnu labo-
ratoriju, sa opitima koji nigdje drugdje, koli-
ko se zna, nisu izvedeni, niti se ijedan od dva
susjeda ove zemlje mogu smatrati
nezainteresovanim i ostati neangaovani u
vezi s naim reformama.
Zagrebi BeogradviaSarajevo
Ne treba ii dalje u dokazivanju ove teze
od nastojanja da se pravilno protumae i upo-
trijebe podaci iz dogaaja u, ostanimo samo u
tom vremenskom okviru, posljednja dva-tri
mjeseca
2
. Zvanina aprilska posjeta visoke
dravne delegacije Bosne i Hercegovine,
predvoene prvimovjekomVijea ministara
Adnanom Terziem Zagrebu, zatim posjeta
ino-ministra Mladena Ivania, pa predsjed-
nika Republike Srpske Dragana avia Beo-
gradu, jesu u konfekcijskomkontekstu dob-
rosusjedskih odnosa za nekog moda rutin-
ski dogaaji. No, kad se stvari malo bolje ra-
zaberu, to je mnogo vie od transparentno
saoptene neophodnosti rjeavanja spora
izmeu BiH i Hrvatske oko Ploa i Neuma i,
s druge strane, potrebe za saradnjom u borbi
protiv kriminala, na emu naglaeno
insistiraju Banjaluka i Beograd. Sarajevo je, u
ovom sluaju, uzgred, tek forme radi, takoe
pomenuto.
Bar do polovine maja, kada predsjedavaju-
i Vijea ministara Terzi ide u Beograd i
12
1 Ne ini se ni osobitobrzo, a jo manje efikasnoreagovanje totovisoki predstavnikza BiH
Pedi Edaun, sredinom aprila, najavljuje objavljivanje spiska opasnih kriminalaca i
nepoeljnihosoba iz Bosne i Hercegovine. ta toznai? Ili, jo bolje reeno, ta e toznai-
ti? pitanja su na koja nema odgovora.
2 Donkihotovski je, dakle krajnje neutemeljeno, vjerovati da je formalan kolaps veli-
kodravnih politika bivih reima Zagreba i Beograda, a na raun Bosne i Hercegovine,
zauvijek ishlapio kvarni san. Politika uljudnost i diplomatska etikecija, dodue, trae da
se birajurijei i odmjeravajustavovi, ali tvrditi da su i novi Beogradi novi Zagrebnezain-
teresovani za Bosnu i Hercegovinu, za ono to se u njoj deava i, naroito, za zapoete re-
forme, ravno je politikoj nepromiljenosti i neoprezu, koji bi se, jednog dana, opet mogli
skupo platiti.
Podgoricu. Putovao je tamo ne samo zato
da ispegla poeljnu ekvidistancu
izmeupozicije Sarajeva prema Zagrebui
Beogradu, ve i stoga da, samo dva dana
prije predsjednikih crnogorskih izbora
(11. maja), s podgorikimpremijeromMi-
lomukanoviemrazgovara konkretno i prag-
matino o Luci Bar. to valja shvatiti kao
jasnu i direktnu poruku zvaninom, tvrdo-
kornom Zagrebu u vezi s natezanjem oko
Luke Ploe. I oko onoga to e, u vezi s tim,
svakako uslijediti vrlo, vrlo brzo...
Direktna autorska tvrdnja, sasvim primje-
rena okrilju ovih dogaaja, poslije svega bi
mogla glasiti samo ovako: nita to se u BiH
deava, nita od onoga to se u Sarajevu od-
lui u domaim i stranim institucijama
ne moe proi bez zainteresovanosti, ako ne i
direktne, manje ili vee, umijeanosti, dakle
ukljuivanja Zagreba i Beograda.
U isto vrijeme, prigodan demokratski na-
maz na aktuelnom zagrebakom i beograd-
skom reimu ne oduzima nimalo uvjerljivosti
upozorenjima da se ambicije za vazalskim ili,
jo preciznije kazano, intereseno precizno
izbadarenim lobijima (osloncima) u naoj ze-
mlji konstantno i dugorono, uzimaju kao
trajan politiki adut u metropolama naeg
zapadnog i istonog komije.
Ako se s tim saglasimo, onda je na granici
dobrog ukusa svako iuavanje ili, pak, obi-
no iznenaenje kao reakcija onoga ko se su-
oi s podatkom(podacima) o tome da se u Sa-
rajevu, to e rei ovakvoj Bosni i Hercego-
vini, doslovno nita bitno ne moe dogoditi,
odluiti ili rijeiti a da se (diskretan
ili upadljivo) mig za to ne dobije iz
Zagreba i Beograda.
Dakako, niko vaan u ovoj ozbiljnoj
i kompleksnoj igri nije, valjda, ni nai-
van, ni neoprezan. Bar ne toliko da bi,
s jedne strane, ovo o emu se govori
pokazao aiare jasno, a, s druge stra-
ne ni da bi to inio bez znanja (ami-
novanja) Brisela i Strazbura. A potom,
svakako, i Haga... Za svaki sluaj!
ta bi mogao biti konaan cilj te
igranke, i teko je, ali i nije teko pogo-
diti.
Nedavno putovanje na instrukcije
Pedija Edauna u Brisel docurilo je
nekako do autora ovih redova u su-
itni se svodilo ne na uvijanje ruke Vi-
sokog predstanvika, kakav je obiaj bio
u nekimbivim prilikama, ve na to da
mu se direktno izdiktiraju konkretni
zadaci. I, svakako, da se od njega za-
trai da odredi krug saradnika (koope-
13
Kurzon. Kovai u Sarajevu (1899. godina)
ranata), na koje u tom poslu mora raunati
meu ovdanjim politikim igraima.
Na ovom mjestu cijele prie dolazimo do
neizbjenog Meunarodnog suda za ratne
zloine u Hagu. Otprilike u onom trenutku i
u konstelaciji aktuelnih odnosa, koji su, samo
nekoliko dana poslije spektakularnog april-
skog hapenja Nasera Oria usred Tuzle, do-
veli glavnu haku tuiteljicu Karlu del Ponte
na jednodnevnu ekskurziju u Zagreb.
Hagnapoetkui nakraju
Iole ozbiljniji i odgovorniji snimak stanja,
o kome govorimo u ovoj rubrici Povodom
Graanikog glasnika, jednostavno je naza-
misliv i neizvodljiv bez (ponovnog i, sve su
prilike, jo dugo potrebno) pominjanja
Haga.
U samo desetak aprilskih dana, sredinom
tog mjeseca godine 2003. i do njegovog kraja
(da bi se, onda, prenijelo i u maj), desilo se to-
liko dogaaja koliko, u neto duem, razvue-
nom vremenskom razdoblju, ve dugo, ob-
jektivno, nismo imali. Hapenje Ivice Rajia
u Hrvatskoj, Nasera Oria u Bosni i Herce-
govini i Momila Mandia u Srbiji, i to samo
u nekoliko dana, onome ko to pravilno tuma-
i i ita sve govori.
Recimo i ovo: hakog optuenika, generala
Antu Gotovinu u Hrvatskoj, naroito nakon
smrti generala Janka Bobetka 30. aprila, ofi-
cijelno, nije mogue uhapsiti, iako se, zapra-
vo, stvarno radi o tome da ga se, zapravo, ne
eli privesti u Hag, jer aktuelna tamonja
vlast dobro znai da bi to izazvalo reakciju
javnosti i da bi je preko noi izbacilo iz
sedla.
ta, onda, uiniti?
Kompenzirati to Ivicom Rajiem. Em je
on manje delikatan kao kapisla za eksploziju
hrvatskog javnog mnjenja, budui da je bo-
sanskohercegovaki Hrvat, em je, takoe,
haki optuenik, eme, vjerovatno, zadovolji-
ti stroge zahtjeve Karle del Ponte i Haga, a
nee izazvati sputanje rampe pred najavlje-
nim koracima ka integrisanju Hrvatske u
evropsku porodicu.
Idemo dalje.
USrbiju i Crnu Goru. Nekoliko dana prije
hapenja Momila Mandia, ino-ministar
ove instant-drave Goran Svilanovi na kon-
ferenciji za tampu upuuje poziv vukovarskoj
etvorci koljaa i ubica u ondanjoj uniformni
JNA da se predaju Hagu. Naravno, to ne
pije vode. Nita do toga... Ali, zato je tu, opet
kao kompenzacija, a i kao krajnje interesant-
na zvjerka, koja se glatko uklapa u aktuelni
kontekst ienja u Srbiji, reeni M. Mandi.
Na trenutak e se, zbog toga, zaboraviti i vu-
kovarska etvorka, a i jo jedna krupna zloi-
naka riba Ratko Mladi.
Da bi se trougao zatvorio, ostala je jo Bos-
na i Hercegovina. Tu je, odavno zaglavljena u
glibu nesposobnosti, neinventivnosti i ne-
hrabrosti, u toku trakavica o hapenju Rado-
vana Karadia. Koga, naravno, jo nee
uhapsiti, jer ima jo nekih vanih poslova,
koje prethodno treba obaviti. A da su ga ko-
motno mogli, da su htjeli, odavno spakovati u
Hag, valjda je jasno svakom ko ima imalo soli
u glavi... Zato je tu Naser Ori. Da bi se smi-
rile neke, potencijalno zapaljive strasti i,
svakako, da bi se, opet, poseglo za kompen-
zacijom. A i za redovno dobrodolim,
neizbjenim izjednaavanjem svih strana.
Pria je privremeno popet kompletira-
na, kako bi se na miru i bez nepotrebnih pro-
blema obavile pripreme za idue inove dra-
me. Koji e, svakako, uslijediti. Prije ili
kasnije...
14
15
Kakosadaizgledabuldoer-vizija
Tek u ovomkontekstu, jasnije je ono s po-
etka ovog teksta potreba za korekcijama
paketa buldoer-reformi. Meutim, jasno je
to samo onome ko eli da mu je ita jasno.
Ostalima, a nije ih malo, hoe se i dalje, od-
govara im jedino to, da bude nejasno.
ak ni karikaturalno odstranjivanje biveg
elnika Predsjednitva BiH Mirka arovia
koga, iako zna da je do ramena imao umijea-
ne prste u aferu Orao, Edaun javno pohvali
kao asnog, bacajui nas u dilemu u vezi s pi-
tanjem da li je njegovo i nae shvatanje znae-
nja rijei ast isto nije bitnije promijenilo
neophodnost korekcija reformi u hodu. Nije
na to uticalo ni dosljedno odbijanje Republike
Srpske i njenih elnika da prihvate jedinstve-
nu vojnu komandu. A ni, po svemu sudei,
nedavni, blago kazano skandalozan izbor Bo-
risava Paravca, kao legitimnog predstavnika
be-ha Srba u Predsjednitvu BiH. Pogotvo
nakon groteskno neprihvatljive Edaunove
izjave, poslije novinarskog pitanja hoe li Pa-
ravac biti provjeravan zbog onoga to je, pre-
ma pouzdanim podacima, u Doboju radio
tokomrata, da lanovi Predsjednitva ne pod-
lijeu toj vrsti provjere... Dovoljno je, izgleda,
OHR-u da detaljno provjerava, sve do istresa-
nja iz gaa, i posljednjeg optinskog atu, to
bi to bilo potrebno za predsjednika drave?!
Po utvrenom redu vonje, obeano nam
je da emo oko Prvog maja znati odgovore na
najvei broj pitanja iz reformskog paketa za
100 dana. Uostalom, OHR raspolae bati-
nom represije i nije ba preporuljivo izlagati
lea njenom razmahivanju. Uinie se to,
svakako, ali ne zato to su ba svi zagovorni-
ci i projektanti reformi ubijeeni u to da Bos-
ni i Hercegovini treba pomoi, ve stoga to
im s a m o to ide u prilog.
Uostalom razvijam skromno ovdje svoju
staru tezu, koja ne mora biti originalni pa-
tent, ali jeste istina: nisu oni ovdje zato to
nas vole i to svi odreda, bez izuzetka, ele da
nam pomognu. Oni su ovdje zato to
(1) ele da otklone opasnost, koju, ovakvi
kakvi smo, objektivno predstavljamo za Evro-
pu,
(2) zato to su ovdje poslati s odreenim
ciljem i to su na zadatku i, konano,
(3) zato to im se to i te kako isplati, neo-
pisivo je unosno, bezobrazno mnogo se za-
radi, obezbijede se pokoljenja, mirna starost i
blagougodan ivot na skupom Zapadu.
Sve ostalo su na nivou prie za malu dje-
cu.
I, zato, kad hoemo da vjerujemo u to!
buldoer-reforma ipak uspije, polui rezultate
i, konano pomogne da Bosna i Hercegovina
doe na zelenu granu, to e biti vie plod po-
menute tri bitne okolnosti, nego iskrene
spremnosti, elje i volje da, konano, uz tuu
pomo krenemo putemrazvoja normalne, ev-
ropske zemlje. A jo manje e to biti rezultat
toga to u navodno reformskim nacional-
nim partijama na vlasti za to postoje
spremnost, potencijali i vizije.
Naa svakodnevica, naa gruba stvarnost
stoga je, ipak, neto drugo i neto drugaije
od onoga to je u lijepo zamiljenim projekti-
ma zapisano. to to prije shvatimo i, pogoto-
vo, prihvatimo - bie nam lake i prije emo,
valjda, izai iz (su)mraka, kome, evo, ni
proljetni razvigorac, ni vedrina buenja pri-
rode ne pomau Bog zna koliko.
(Tuzla, 18. 4. 2003.)
15
Kakosadaizgledabuldoer-vizija
Tek u ovomkontekstu, jasnije je ono s po-
etka ovog teksta potreba za korekcijama
paketa buldoer-reformi. Meutim, jasno je
to samo onome ko eli da mu je ita jasno.
Ostalima, a nije ih malo, hoe se i dalje, od-
govara im jedino to, da bude nejasno.
ak ni karikaturalno odstranjivanje biveg
elnika Predsjednitva BiH Mirka arovia
koga, iako zna da je do ramena imao umijea-
ne prste u aferu Orao, Edaun javno pohvali
kao asnog, bacajui nas u dilemu u vezi s pi-
tanjem da li je njegovo i nae shvatanje znae-
nja rijei ast isto nije bitnije promijenilo
neophodnost korekcija reformi u hodu. Nije
na to uticalo ni dosljedno odbijanje Republike
Srpske i njenih elnika da prihvate jedinstve-
nu vojnu komandu. A ni, po svemu sudei,
nedavni, blago kazano skandalozan izbor Bo-
risava Paravca, kao legitimnog predstavnika
be-ha Srba u Predsjednitvu BiH. Pogotvo
nakon groteskno neprihvatljive Edaunove
izjave, poslije novinarskog pitanja hoe li Pa-
ravac biti provjeravan zbog onoga to je, pre-
ma pouzdanim podacima, u Doboju radio
tokomrata, da lanovi Predsjednitva ne pod-
lijeu toj vrsti provjere... Dovoljno je, izgleda,
OHR-u da detaljno provjerava, sve do istresa-
nja iz gaa, i posljednjeg optinskog atu, to
bi to bilo potrebno za predsjednika drave?!
Po utvrenom redu vonje, obeano nam
je da emo oko Prvog maja znati odgovore na
najvei broj pitanja iz reformskog paketa za
100 dana. Uostalom, OHR raspolae bati-
nom represije i nije ba preporuljivo izlagati
lea njenom razmahivanju. Uinie se to,
svakako, ali ne zato to su ba svi zagovorni-
ci i projektanti reformi ubijeeni u to da Bos-
ni i Hercegovini treba pomoi, ve stoga to
im s a m o to ide u prilog.
Uostalom razvijam skromno ovdje svoju
staru tezu, koja ne mora biti originalni pa-
tent, ali jeste istina: nisu oni ovdje zato to
nas vole i to svi odreda, bez izuzetka, ele da
nam pomognu. Oni su ovdje zato to
(1) ele da otklone opasnost, koju, ovakvi
kakvi smo, objektivno predstavljamo za Evro-
pu,
(2) zato to su ovdje poslati s odreenim
ciljem i to su na zadatku i, konano,
(3) zato to im se to i te kako isplati, neo-
pisivo je unosno, bezobrazno mnogo se za-
radi, obezbijede se pokoljenja, mirna starost i
blagougodan ivot na skupom Zapadu.
Sve ostalo su na nivou prie za malu dje-
cu.
I, zato, kad hoemo da vjerujemo u to!
buldoer-reforma ipak uspije, polui rezultate
i, konano pomogne da Bosna i Hercegovina
doe na zelenu granu, to e biti vie plod po-
menute tri bitne okolnosti, nego iskrene
spremnosti, elje i volje da, konano, uz tuu
pomo krenemo putemrazvoja normalne, ev-
ropske zemlje. A jo manje e to biti rezultat
toga to u navodno reformskim nacional-
nim partijama na vlasti za to postoje
spremnost, potencijali i vizije.
Naa svakodnevica, naa gruba stvarnost
stoga je, ipak, neto drugo i neto drugaije
od onoga to je u lijepo zamiljenim projekti-
ma zapisano. to to prije shvatimo i, pogoto-
vo, prihvatimo - bie nam lake i prije emo,
valjda, izai iz (su)mraka, kome, evo, ni
proljetni razvigorac, ni vedrina buenja pri-
rode ne pomau Bog zna koliko.
(Tuzla, 18. 4. 2003.)
Priredio: Hasan ALI
GrnarstvouMaleiima
neeseugasiti
TRADITIONALPOTTERYIN
MALEIIVILAAGE
U
naoj etnografskoj nauci odavno je
primijeeno da selo Maleii (8 kilo-
metara od Graanice), po svom tradi-
cionalnom grnarstvu, predstavlja jednu od
rijetkih oaza u Evropi, u kojoj se sauvao sta-
rinski nain izrade zemljanog posua. Zapra-
vo, samo na jo nekoliko mjesta u Junoj Ev-
ropi gotovo do dananjih dana sauvao se na-
in izrade posua upotrebom primitivnog
kola. Tradicija grnarstva u Maleiima speci-
fina je, prije svega, po vrsti materijala od ko-
jeg se posue izrauje. Analizom sastava tog
materijala (glina i mljeveni kamen), koji se is-
kopava u blioj okolini i analizom naina iz-
rade posua, moemo priblino saznati kako
su se nekada, jo u prahistoriji, ljudi u ovim
krajevima bavili ovim zanatom, tvrdi profe-
sor Rusmir Djedovi, koji se, inae, dugo bavi
prouavanjem tradicije i kulturne batine
Graanice i okoline.
Grnarija ovog tipa ima simboliku ulogu
u izgradnji bosanskog identiteta. Maleiki
lonari koristili su tehnologiju i alate (uklju-
ujui mala runa kola i peenje na vatri) koji
pripadaju tradicionalnoj bosanskohercego-
vakoj grnariji. Uglavnom su proizvodili po-
sue za pripremu i kuhanje hrane, ali su iz
njihove radionice izlazili i visokodekorirani
predmeti, obojeni crvenom bojom. Naune
studije su pokazale da se kvalitet tog posua
ogleda u njegovoj poroznosti i relativnoj flek-
sibilnosti koje se postiu kroz takozvani po-
stupak ponovljenog zagrijavanja i hlaenja.
GRAANIKI GLASNIK ZAVIAJ
16
Hasanali:
Tradicionalnagrnarijauselu
Maleii
BorkaTomljenovi::
Kula(odlomakizknjigesjeanja
"Bosanski kontrapunkt") ostaroj
begovskoj kuli uBosanskom
PetrovomSelu
Omer Hamzi:
Likovi zaviaja: Dr. Mustafa
Kamariprvi Graanlijadoktor
nauka
Time se postie relativno dobra otpornost tog
posua na mehanike udare i zategnua.
Ovaj zanat, kao i mnogi drugi tradicional-
ni zanati, kod nas ve lagano izumire. Sve je
manje onih koji, okreui toak i izraujui
glineno posue, zarauju hljeb. Nema vie ni
poznatog maleikog lonara Ibrahima De-
lia, umro je poetkom2003. godine. A samo
godinu ranije, kada smo s njim razgovarali, s
optimizmom je govorio: Zanat, kojeg sam
nauio od oca Adema, ne kanimnapustiti, jer
se nadam boljim vremenima. Sjeam se da
smo robu, prije rata u Bosni, vozili na sve stra-
ne, ali sada je situacija teka, pa i nama loe
ide. Obuio sam sina Mirsada i brata Deva-
da, pa bujrum, neka se ne zatire ovo ognjite,
neka ne stane toak, neka ostane tradicija.
Da bismo oivjeli sjeanje na nekadanje
maleike grnare i tehnologiju tradicional-
nog grnarstva, donosimo odlomak iz opir-
nije studije Cvetka . Popovia Lonarstvo
u BiH, objavljene, sada ve daleke, 1956.
godine u Glasniku Zemaljskog muzeja u Sa-
rajevu (Historija i etnografija, Sveska XI,
1956., str. 116.-118.), a koji se odnosi na Ma-
leie i, jednim manjim dijelom, na Stjepan
Polje:
"U muslimanskim Maleiima, u biv. Gra-
anikom srezu dananji stanovnici ne znaju
kada i odakle su se doselili. Bave se poljopri-
vredom i stoarstvom, a samo porodica De-
lia, pored toga i lonarstvom i to dva brata
Sejdo (50 god.) i Atif (46 god.) Deli. To su
nauili od svog oca. Ali lonarstvo u porodici
Delia nije od davnina. Prvi ga je nauio nji-
hov deda i to u Stjepan Polju kod Muje Ja-
hia.
Materijal i alat Potrebnu zemlju "lona-
ruu" Delii kopaju u Stjepan Polju. Prvo se
zemlja "pokiseli", a to znai u "teknetu" poli-
je vodom i ostavi da stoji oko tri sata. Poki-
seljena zemlja se aovom isee i doda joj se
prosejan sitan "bijeli kamen". Njega kopaju u
zaseoku Kariima (s. Babii). Kamen se prvo
na vatri ispee, zatim u teknetu ekiem istu-
e da bude sitan kao zrna kukuruza. Tako isit-
njen kamen samelje se na "suharu vodenicu"
(runi rvanj) i proseje na gue ili ree reeto.
Malo je udno da Delii za ovaj smleveni ka-
men nemaju poseban naziv kao u drugim
lonarskim mestima. Sitnije prosejan kamen
se dodaje zemlji za lonce, a za ostale proizvode
(peke, saeve, uvee i dr.) uzima se krupnije
prosejan. Na dva dela zemlje dodaje se jedan
deo prosejanog kamena. Ova se meavina
mesi nogom sve dotle dok se potpuno ne
ujednai.
Kolo je sloeno, to jest na krstau i za po-
sebne njegove delove nema naroitih naziva.
Okrugla ploa, kolo, moe biti od borovog,
bukovog ili javorovog drveta. Za nju su ugla-
vljena 4 uspravna "klipia" od bukovine koji
je spajaju sa "ravnim klipiima" (krstaom).
Na sastavcima ravnih klipova je izvrena rupa
ZAVIAJ GRAANIKI GLASNIK
17
Rahm. Ibrahim Deli
kroz koju prolazi "klip" od jasenovine, na i-
jem se vrhu okree kolo. Za razliku od
sloenih kola u drugim mestima, klip nije u-
vren u pominu dasku, ve je uvren u
podnicu sobe u kojoj lonar radi. Videli smo
da je ovakvo kolo imao i Pero Tadi iz Dob-
rinje (Modria). Rupa na krstai kroz koju
prolazi klip i rupa s donje strane kola u koju
ulazi vrh klipa, kao i sami klip, podmazuju se
maslom da se smanji trenje pri okretanju.
Drveni no, duine oko 20 cm, od javoro-
vine, na jednoj strani ima vrh, a na drugoj e-
tiri zupca za izvoenje ara.
Krpa od beza u manjoj posudi s vodom. To
je sve od alata.
Nain izrade Pre poetka rada kolo se
pospe sitnim kamenom da zemlja ne prione
za njega. Prvo majstor uzme pare zemlje "za
dno" i rukom ga na kolu "raspljee" da bude
potpuno ravno i tanko, a zatimga odmah prs-
tom "opervazi", to jest obelei obim dna. Po-
sle toga uzme novo pare zemlje i od njega na-
pravi "svrtak" (valjutak), koji "ugradi" nao-
kolo po opervaenoj liniji tako da levim dla-
nom svrtak spolja ispravlja vertikalno, a prsti-
ma desne ruke iznutra prignjeuje svrtak za
dno. Za sada jedinstveni poznati nain poet-
ka. Na ovaj poetak dna "domee" drugi svr-
tak, a po potrebi i trei, etvrti i vie, napri-
mjer za vee lonce i upove. Sada mokromkr-
pom, od beza, izmeu kaiprsta i srednjeg
prsta doteruje sud. Za uve "arku" (usnu)
prvo "izvue", pa onda "zbije". Kad je sud go-
tov, drvenim noem ga pri dnu obree da se
moe skinuti. Atif Deli ima est kola i napra-
vljeni sud ne skida odmah s kola, nego ga za-
jedno sa kolom ostavi ustranu, a za dalji rad
natakne na klin drugo kolo. Znaajno je da za
vreme rada kad radi sa obe ruke kolo okree
levom nogom. Tu je moda sauvan prijelaz
rada sa runog na nono kolo.
Gotovo sue se stavi na sunce da se prosu-
i, dok "zabijeli", a onda se slae na "ljesicu"
vie ognjita i tu na jakoj vatri ostavi do tri
sata, za koje se vreme skroz osui.
Pee se u jami dugakoj oko 5 m, irokoj
2,5 m i dubokoj oko 30 cm. Sve je pokriveno
visokim krovom. Prvo se preko jame upopri-
jeko pomeu "prijekladnje", a po njima se
poniu sitna drva. Na ova drva se poslae sue
(do 100 komada), a sa strane se uz sue pris-
lone drva, a ozgo se metne "plek". Ovako
spremljena pe se potpali odozdo s jednog
kraja. U toku peenja sue sa strane koje je
ve peeno odmah se vadi i kali, a na prije-
kladnje se dalje guraju drva dok se i ostalo
sue ne ispee.
"Kal" se pravi od kukuruznog i peninog
brana u teknetu. Na 20 l vode uspe se 3 kg
kukuruznog i peninog brana i dobro se
izmea, da bude kao orba. Peen sud vadi se
iz vatre klipovima i odmah ceo umoi u kal i u
njemu nekoliko puta okrene, te sud pocrni. U
ovako kaljenom sudu moe se odmah kuvati,
jer on od tenosti nita u sebe ne upija.
Vrste proizvoda Sva grnarija brae De-
lia je od kalenja crna, sa mestiminim mrko-
crvenkastim mrljama. Proizvodi su masivni,
teki, sa nedovoljno uglaenim povrinama i
oskudnim ukraavanjem. Ni oblici nisu uvek
pravilni. Uopte, rad je dosta primitivan, sli-
an onome Ive Tadia u Dobrinji. Sve vrste
svoje grnarije braa Delii izrauju u raznim
veliinama. Ovde se daje opis samo primera-
ka iz zbirke Etnografskog odeljenja.
Lonac bez "ruice", "prost lonac za vatru"
(misli se na vatru na ognjitu). Na ramenu
kosi niz uboda izveden zupcima noa. Moe
imati i sloenu valovitu liniju. Profil isti kao
kod lonca iz Ularica (Slika 3). Dimenzije: vi-
18
sina 17 cm, prenik
otvora 13 (11) cm,
dna 11,30 cm,
boka 17,83 cm.
iroki lonac za
"platine" (ploe na
tednjaku) ima dve
male "ruice" i "ka-
pak". ara se naj-
ee nizom kosih
uboda ili valovitom
linijom. Dimenzi-
je: visina 14,50 cm,
prenik otvora 16
(14,50) cm, dna
13,20 cm, boka
19,10 cm. Kapak je
uobiajenog oblika.
Dimenzije: visina 4,50 cm, prenik otvora
13,50 cm, dna 7 cm.
uve za peenje i prenje jela. Oblika
dublje manje tepsije. Dimenzije: visina 7 cm,
prenik otvora 27,50-28 (25,50-26) cm, dna
21,50 cm.
Peka za hleb ima dva "pasa". Gornji je
ukraen nizom kosih otisaka, a donji je sa
otrom ivicom. Na vrhu peke je "kvak" (dr-
ka). Drka se naknadno ugrauje u peku,
poto se gotova peka osui. Nema "oduve" za
paru, ali se prave i sa oduvom koja je redovno
ispod gornjeg pasa. Dimenzije: visina 14,50
cm, prenik otvora 30,50 cm.
Sa se razlikuje od peke utoliko to je vei i
srazmerno nii. Ispod gornjeg pasa ima "odu-
vu". Levo i desno od drke zaparan je motiv
stilizovane grane. Pod saem se peku pite u
tepsiji. Dimenzije: visina 14,50 cm, prenik
otvora oko 42 cm. Vei saevi imaju i po tri
pasa.
Prulja sa upljikavim kapkom slui za va-
renje mleka. Spolja donji deo "arke" (usne) na
prulji ukraen je nizom otisaka prstom.
Unutra, pri vrhu je niz kosih uboda. Dimen-
zije: visina 11,50 cm, prenik otvora oko 32
(29) cm, dna 12 cm. Kapak ima oblik ire
kupole. Na sredini je vea rupa, a oko nje u tri
razmaknuta reda su manje rupe. Za pravilniji
raspored ovih rupa iznutra su zaparana tri
kruga. Dimenzije: visina 9 cm, prenik otvora
30 cm.
Pored saa i "odak" je specijalni proizvod
lonara u Maleiima i u Stjepan Polju.
Odak je manja pe koja se moe prenositi
(slika 4). Donji deo ima otvor za loenje vatre,
a okolo su povee rupe za prolaz vazduha i
dima. Gornji deo lii na mangalu, ali bez dna,
da bi vatra mogla neposredno da dolazi do
prulje koja se stavi na odak.
Sezonski jesenji proizvodi su up, suluntar
i lonii za pei. Kad ujesen dozre voe, naro-
ito ljive, onda se mnogo trae upovi za
pekmez. Oni mogu imati 2-4 "obrua" kao
19
Mirsad i Devad Deli nastavljaju tradiciju (snimio: H. ali)
pojaanje. Za suenje ljiva i drugog voa, za
pei sunica potrebni su sulundari i lonii.
Po svomobliku ne razlikuju se od onih u dru-
gim mestima. Samo po porudbini pekara
prave se i dagare, ovalne plitke posude za pe-
enje jaganjaca u pekarskim peima.
Braa Delii nemaju na kolu nikakvog
znaka. Njihov otac Mehmed napravio je sebi
gvozdeni peat sa slovom M (Mehmed
Maleii) i utiskivao ga na svoje lonarske
proizvode. Taj peat nasledio je stariji brat
Sejdo, pa ga i on utiskuje u svoju robu.
Svoje lonarske proizvode Delii prodaju
najvie u Graanici i Gradacu, a poneto u
Maglaju.
Stjepan Polje Slino kao to se u Male-
iima samo porodica Delia bavi lonar-
stvom, isti je sluaj i u susednom selu Stjepan
Polju. U njemu se od davnina samo porodica
Jahia bavi lonarstvom. Danas je tu jedini
lonar Hasan Jahi, sin umrlog Muje, od ko-
jeg su Delii u Maleiima primili lonarski
zanat. Hasan Jahi radi na isti nain i izrauje
iste proizvode kao i braa Delii u
Maleiima."
***
Nema vie starih maleikih lonara, nema
vie Ibrahima Ademovog, ali, sreom, lonar-
ski toak se nije zaustavio. elja i oporuka
rahm. Ibrahima se tako ispunjava. Lonarski
toak okreu sin Ibrahimov Mirsad i brat mu
Devad.
Biljeimo Mirsadovu priu: Otac nas je
zamolio da tamo gdje je on stao, mi nastavi-
mo, obuio nas je da radimo ovaj posao i
tako e biti. Zemlju dovozimo iz Stjepan Pol-
ja, koja odstoji" nekoliko dana, onda ide
na preradu mijeanje. Kamen dovozimo iz
Omerbaia. To je polukvarcni kamen koji se
prvo pee na vatri, a onda melje. Pomijeana
glina sa kamenom u omjeru pola-pola daje
izvanredan materijal, od kojeg pokretanjem
kola, nono, izraujemo lonce, uvee,
peke, tendere, saeve u raznim oblicima i po
narudbi. Nakon prirodnog suenja, slijedi
dvosatno peenje na jakoj vatri i na koncu,
kaljenje. Kad lonac cvrkne u vodi, u koju
prethodno stavimo penino brano (da bi
jelo u posuu bilo ukusnije) to ti je merak.
A onda, kucnem jednom-dva puta, pa ako je
zvuk jasan, to je znak da je posue dobro
peeno i da e izdrati godinama.
Mirsadov amida Devad desna mu je ruka
- u svemu.
Zakleli su se: grnarstvo u Maleiima nee
se ugasiti.
Da li se na spaavanju ovog zanata moglo
uraditi neto vie?
Podsjeamo na istraivanje Britanca Riar-
da arltona, svjetskog strunjaka za rijetke i
tradicionalne zanate u Evropi (doktorirao na
grnarstvu), koji je prije nekoliko godina vie
puta boravio u grnarskoj radionici kod
rahm. Ibrahima Delia i utvrdio da je izrada
posua od gline i kamena u Melaiima je-
dinstven postupak, kako po nainu proizvod-
nje (ouvan je tradicionalan postupak, bez
upotrebe maina), tako i po kvalitetu. Rezul-
tate tog svog istraivanja objavio je u strunoj
literaturi i britanskoj tampi. Uz to, bio je
spreman pomoi otvaranje jednog specijal-
nog centra u Maleiima za obuku i nastavlja-
nje tradicije tog zanata. Raunao je na po-
veanje proizvodnje i siguran plasman. Inte-
res su pokazale i neke humanitarne organiza-
cije, potom su se povukle. Naalost, na tome
se i ostalo. Inicijativa je ostala da eka neka
bolja vremena.
20
Borka TOMLJENOVI
Kula(odlomakizknjige
sjeanja"Bosanski
kontrapunkt") ostaroj
begovskoj kuli u
BosanskomPetrovom
Selu
THETOWER(ANEXTRACT
FROMTHEMEMORYBOOK
"BOSNIANCOUNTERPOINT"
ONTHEOLDBEY'STOWER
INBOSANSKOPETROVO
SELO)
(Autorica ove knjige sjeanja je kerka uve-
nog tuzlanskog ljekara dr. Milana Jovanovia,
koji je u ovom gradu ivio i radio u periodu
izmeu dva svjetska rata. Roena je 1917. go-
dini u Zenici, ali je djetinjstvo i mladost, sve do
udaje 1939. godine, provela u Tuzli, odakle je
ponijela najljepe uspomene. Diplomirala je na
Zagrebakom univerzitetu, gdje je 18 godina
usavravala svoj engleski jezik. Poetkom Dru-
gog svjetskog rata seli u Beograd, a nakon njego-
vog zavretka pridruuje se svojoj kerki u Ann
Arboru (SAD), gdje i danas ivi i radi. Knjiga
Bosanski kontrapunkt je zanimljiva knjiAga
uspomena na staru Tuzlu i njezinu okolinu, na
mladalake izlete, zanimljive likove, lokalitete i
mjesta, na zajedniki ivot sa drugim i druga-
ijim. U poruci itaocu, autorica to i naglaa-
va: Ova je knjiga posveena mojim dobrim ro-
diteljima dr. Milanu i Katinki Jovanovi. Za-
jedno s njima ova je knjiga posveena i svijetu u
kome smo tada ivjeli i iji smo dio bili. Taj svi-
jet je, zajedno s mojim roditeljima, nepovratno
nestao. Ali je ostalo ivo sjeanje na jedan nain
ivot,a u kome su se etnike i kulturne razlike
potovale. () Ja se lino osjeam neizmjerno
obogaena to sam ivei u Bosni zarana naui-
la da ima vie naina, a ne samo jedan, da se
doivi ovaj svijet. Ako ima neka poruka koju bi
moja generacija mogla ostaviti dananjoj, onda
bi to bilo ovo: Raznorodnost nosi u sebi veliku
pokretaku i stvaralaku snagu, dok jednoob-
raznost vodi u duhovni geto i u provincijsku u-
malost. Tuzlanski Front slobode je 1999. go-
dine tampao neto dopunjenu i promijenjenu
verziju engleskog i vedskog izdanja Bosanskog
kontrapunkta, iz koje smo odabrali kazivanje o
staroj turskoj kuli u Bosanskom Petrovom Selu,
i to iz dva razloga: prvo zbog dopadljivog stila
kazivanja i interesantnog opisa itavog tog kra-
jolika i drugo, zbog dokumentarno-historijske
dimenzije ove male prie. Zahvaljujemo se au-
torici i izdavau, koji su nam omoguili da ovaj
mali insert iz knjige Bosanski kontrapunkt
prezentiramo i naim itaocima. Urednik.)
K
ula se zvala jedna stara turska kua u Pe-
trovom Selu, u kojoj smo proveli dva
nezaboravna ljetna raspusta kad smo
bile male djevojice. Petrovo Selo je bilo malo
selo, jedno od brojnih malih stanica na usko-
tranoj pruzi izmeu Tuzle i Doboja. U to je
vrijeme u Petrovom Selu ivjela porodica dr.
Miloa Tupanjanina. On je bio vlasnik velike
pilane i vrlo lijepe kue, koje je kupio od ne-
kog bogatog idova. Kua je bila sagraena
elegantno, s belvederom, i po svojoj veliini i
nainu kako je bila namjetena razlikovala se
od Kule, koja se nalazila na izvjesnoj udalje-
nosti od nje, kao i od ostalih mnogo skromni-
jih zgrada koje su se mogle opaziti kroz prozor
malog voza to je redovno prolazio kroz Pet-
rovo Selo na svom putu iz Doboja u Tuzlu i
obratno.
Dr.Tupanjanin je imao veliku porodicu, a
poto je neko od njegovo petoro djece bilo
21
esto bolesno njima je bio potreban doktor pa
su zvali moga oca. To, kao i injenica da je
moj otac kasnije bio krsni kum njegovo dvoje
najmlae djece, Mirjane i Solange, zbliilo je
ove dvije familije. Dvije starije keri dr.Tupa-
njanina, Ivanka i Zorka, bile su otprilike iste
dobi kao moja sestra i ja, pa smo se vrlo brzo
sprijateljili i esto uzajamno posjeivali. Jed-
nog nas ljeta kum Tupanjanin pozove da bu-
demo njegovi gosti u Kuli. To je bilo tako
uspjeno da smo i idue godine opet ljetovali
u Kuli, premda smo tamo esto odlazili i na
krae posjete.
Ta dva ljeta provedena u Petrovom Selu u
Kuli vezana su za najdrae uspomene iz moga
djetinjstva. Kula i imanje oko nje ranije su
pripadali porodici nekog turskog bega, i ja ne
znam ni zato ni kako je kum Tupanjanin po-
stao njen vlasnik.
Budui da u Kuli nije niko stanovao, mo-
rali smo donijeti dosta stvari potrebnih da se
vodi privremeno kuanstvo. Zajedno s naom
djevojkomTodorom, koja je trebalo da kuha i
brine se o nama, smjestili smo se u toj neobi-
noj i arobnoj staroj kui, i zapoeli nae
dugo, sretno ljetovanje.
Ta zgrada je predstavljala tipian primjer
bosanske muslimanske arhitekture - etvo-
rougaona jednokatnica s bijelo okreenim zi-
dovima i strmimkrovomod crne indre, kako
bi zimi snijeg s njega lake pao. Dva, iz drveta
grubo otesana stepenika, vodila su do masiv-
nih, eljeznih ulaznih vrata. Vrata su se otva-
rala pomou velikog kljua, dok je na svakoj
strani bila velika gvozdena halka. Ulazilo se
prvo u prostrani i mrani hol, poploan ci-
glom. Drvene su stepenice vodile na kat, gdje
smo naa majka, moja sestra i ja imale nae
spavae sobe. U prizemlju smo upotrebljavali
samo jednu sobu kao spremite, jer su se nai
obroci pripremali u ljetnoj kuhinji, u poseb-
noj zgradi s malom jednostavnom pei za ku-
hanje. Mali bunar izmeu te kuhinje i Kule
bio je u stalnoj upotrebi, jer Kula, naravno,
nije imala ni tekuu vodu ni elektrinu struju.
Bila je sagraena u vrijeme kada se jo nije
znalo za takve pogodnosti. Naa djevojka To-
dora izvlaila je za nas vodu iz tog bunara, a
moja sestra i ja s oduevljenjemsmo se umiva-
le i prale u lavorima u naim sobama, i ni
jednog nam trenutka nije padalo na pamet
nae kupatilo u Tuzli.
Sobe su na katu bile u orijentalnom stilu, s
drvenimseijama koje su sluile umjesto kau-
a, a u svakoj je sobi bio i dolap, uzidani or-
mar, gdje se drala posteljina i druge potrebne
stvari. Bila je tu jo jedna mala, za nas udna
prostorija, koja se zvala hamam. Ona je neka-
danjim vlasnicima sluila kao kupatilo, ali
mi je nismo nikada upotrebljavali. I dolapi i
sva drvena druga drvenina u toj kui bila je iz-
raena iz borovine, i taj posebno prijatni mi-
ris borove smole, karakteristian za veinu
starih bosanskih kua, proimao je cijelu
Kulu. Kroz taj miris kao da je do nas dopiralo
i neto od nekadanjih stanara ove kue, i
podsjeao nas na prola vremena i na nain
ivota koji je zauvijek nestao. Udate Musli-
manke, hanume, sjedile su na tim seijama s
podvijenim nogama dok su se tiho
razgovarale puei cigare, i ispijale kafu koju
su pripremile na maloj mangali to je stajala
pred njima.
Kao veina muslimanskih kua u Bosni i
Kula je bila sagraena na mjestu s koga se
pruao prekrasan vidik. Stajala je usred pro-
stranih polja zasijanih kukuruzom i peni-
com, a njihove zelene i ute povrine stvarale
su prijatan kontrast sa plavim tonovima pla-
ninskih vijenaca u daljini. Avlija oko Kule
bila je obrasla travom, a ubor potoka koji je
kroz nju proticao stvarao je osjeaj neobine
22
svjeine. Na mjestu gdje se potok pribliavao
Kuli bio je sagraen drveni ardak na visokim
drvenim direcima kako bi voda mogla protje-
cati ispod njega. Izgledao je kao onaj ardak
ni na nebu ni na zemlji iz naih narodnih pri-
a. U tu udnu, dvospratnu graevinu ulazilo
se iz dvorita preko klimavih drvenih stepeni-
ca. Nema sumnje da su nekadanji vlasnici
koristili ovo mjesto da u njemu nau prijatno
utoite za vrijeme dugih i vruih ljetnih
dana. Dvije velike, stare topole pruale su hla-
dovinu, a potok, koji je bio tako ist i bistar
da se u njemu mogao vidjeti svaki kameni,
stvarao je osjeaj ugodne svjeine. Naa
mama nije voljela da se mi igramo u tom
ardaku, jer je bio star i troan. Uprkos tome,
mi smo zajedno s Ivankom i Zorkom tamo
esto odlazili da se igramo s naim lutkama.
Taj ardak i Kula doaravaju na u malom
sliku o tome kako se Bosanci odnose prema
prirodi i ivotu njihovu sposobnost da
uivaju u malim stvarima, i da ignoriraju ma-
terijalna dobra. Da cijene duevni mir i da
ive u skladu sa svojom okolinom. Sjeam se
kako mi je majka priala kako su provodili
vrijeme kad je dolazila u posjet oevoj tetki
Alki u Travnik. Rano ujutro krenuli bi oni
prema obroncima Vlai planine. Poto sam
ja tada imala samo dvije godine, majka bi me
gurala u malimkolicima, u koja su stavili i ne-
to hrane. Zaustavili bi se na mjestu koje se
svidjelo tetka Alki. Ona bi onda zapalila ciga-
retu i njih dvije bi zajedno i utei posmatrale
polja sa itomkoje se njihalo na laganomvjet-
ru, i udaljene krovove i minareta grada. Tako
bi one provele vie sati uivajui u slici svijeta
koji su intimno poznavale i kome su i same
pripadale.
im nastupe prvi lijepi proljetni dani, pa
sve dalje tokom ljeta, u Bosni je poinjala se-
zona teferia, koji su bili osobito omiljeni
meu Muslimanima. Nekoliko bliskih prija-
telja, najee ena i mladih djevojaka, poni-
jeli bi koare sa hranom i neizbjeni pribor za
pripremanje turske crne kafe, dezvu i
fildane, i krenuli bi u prirodu, u potragu za
nekimlijepimmjestom, po mogunosti u bli-
zini rijeke ili neke vode. Tamo bi proveli naj-
vei dio dana oko male vatre na kojoj se pekla
crna kafa, peenjci, ili ak i janje ako se za to
pruila prilika. Mlade bi djevojke igrale kolo
uz sjetne zvuke harmonike, instrumenta koji
se neobino dobro slae s bosanskim ljubav-
nim pjesmama, sevdalinkama. Ta ljubav pre-
ma prirodi i osjeaj da smo mi njen dio sain-
java dobar dio bosanske kulture. Moda to
ima svoje porijeklo u islamskoj kulturi, gdje je
priroda uvijek bila sastavni dio svakodnevnog
ivota.
Sve to smo mogli doivjeti u Petrovom
Selu dok smo boravili u Kuli. Nita slino
tome nismo doivjele ranije. Za nas djecu ta
su ljeta u Kuli predstavljala pravi raj. Uivali
smo u osjeaju slobode i stalne oparanosti, i
u mogunosti da izvodimo igre koje su bile
nepoznate gradskoj djeci. Ako se nismo igrali
u ardaku, mogli smo se skitati po Jadrini,
plitkoj rijeci koja je proticala kroz Petrovo
Selo prije nego to bi se ulila u mnogo veu
Spreu, Sprea je bila malo podalje od sela, s
druge strane eljeznike pruge. Odlaziti tamo
na plivanje, za nas djecu bio je poseban
uitak. Obino smo tamo odlazili rano poslije
podne, ali ako smo odlazili ranije, ponijeli
bismo sa sobom ruak. S kakvim smo uivan-
jemrasprostrli nae deke po mekoj travi u du-
bokoj hladovini vrba i topola! U slast smo jeli
na ruak u njihovoj sjeni koja nas je dobro
titila od ljetne ege pod kojom je zamirao
svaki znak ivota, osim, naravno, hora upor-
nih zrikavaca. S naim tikvicama za plivanje,
objeenimpreko ramena, gazili smo bosonogi
23
po pranjavoj i vruoj stazi izmeu visokih
kukuruzovih stabljika, ije nas je otro lie
golicalo i grebalo po licu. S nekim osjeajem
straha oekivali smo kada emo ugledati jed-
no kvrgavo drvo koje je usamljeno stajalo
nasred jednog polja. Veliko i naputeno gni-
jezdo, nainjeno od granja, lealo je usred nje-
gove kronje. Mi smo vjerovali da u tom gni-
jezdu ivi zmijski car, i svaki put, kad bismo
prolazili pored toga drveta, oekivali smo da
ugledamo veliku glavu zmijskog cara kako, iz-
virujui, palaca svojim jezikom na sve strane.
I svaki put smo bili razoarani, ali bismo i
odahnuli kad se to ne bi dogodilo. Nikako se
ne sjeam kako je nastala ta pria o zmijskom
caru. Moda je to imalo neke veze s naim sa-
tovima vjeronauke, gdje smo uli kako je Evu
namamila lukava zmija da okusi jabuku s dr-
veta poznavanja dobra i zla. Moda smo prvi
put uli za to mitsko bie u naim narodnim
pripovijetkama. Ili je to, moda, bio samo
proizvod nae mate, neka podsvjesna protu-
tea sretnom i vedrom svijetu u kome smo se
kretali i ivjeli. Bilo kako bilo, im smo proli
to drvo ve smo zaboravljali sve o zmijskom
caru i urili se da to prije stignemo do Spree,
s nestrpljenjem oekujui trenutak kada
emo se, poslije dugog hoda po suncu, rashla-
diti u njenoj svjeoj vodi. Kad smo se umorni,
ali sretni, vraali u Kulu, odisali smo prijat-
nimmirisomna Spreu, u kojoj su tune vrbe
namakale svoje duge grane, i u kojoj smo prvi
put nauili kako se pliva.
Ali nisu sve nae igre bile nedune. Mi smo
voljeli da lovimo neke kukce, kornjae u
piljotini koja se nalazila u podrumu pilane.
Odlazili smo tamo nakon to je sirena dala
znak za prestanak rada. Podvrgavali smo te ja-
dne insekte pravoj torturi. Prvo bismo ih
okrenuli na lea a onda smo komadom pljos-
natog drveta udarali po njima sve dok nisu
prestali pokazivati znake ivota. Jedanput
smo nekako doli do neke male krtice i ja se
jo sjeam, s nekom tjeskobom, kako smo
morbidno uivali dok smo pokuavali da joj
prereemo vrat turpijom.
Sve te igre, i nedune i one koje to nisu
bile, izvodili smo u drutvu s Tupanjanino-
vom djecom. Za nas su Tupanjanini predsta-
vljali neto neobino, egzotino. Kao da su se
u svemu razlikovali od drugih ljudi. ena
dr.Tupanjanina je bila Francuskinja, i oni su
meusobno razgovarali na francuskom, jer
ona nije dovoljno poznavala na jezik. I kum
Tupanjanin je bio neto posebno. Bio je neo-
bino lijep ovjek, s grguravom kosom i tam-
nim oima. Iz njega je zraila vitalnost, i neka
neodoljiva, magina privlanost. Nije bilo te-
ko razumjeti kako se ta fina francuska djevoj-
ka zaljubila u njega i dola s njim u Bileu u
Hercegovini, u zemlju o kojoj je tako malo
znala, i meu familiju s kojom nije mogla da
se sporazumijeva. Oni su se upoznali u Gre-
noblu, gdje je ona ivjela sa svojim roditelji-
ma, a gdje je Milo Tupanjanin doao na stu-
dije s grupom srpskih studenata, odmah na-
kon Prvog svjetskog rata, kao pitomac fran-
cuske vlade. ivot kume Madlen mora da se
jako razlikovao od ivota koji je vodila u nje-
noj dobro organiziranoj zemlji. U Petrovom
Selu je ona izgledala izgubljeno, i provodila je
vrijeme svirajui na klaviru i pijui njen
cafe-au-lait, dok je ekala da se kumTupan-
janin vrati sa svojih misterioznih putovanja.
On je bio istaknuti lan zemljoradnike
stranke, koja je u to vrijeme bila u opoziciji.
Kao narodni poslanik u Skuptini, esto je
morao prisustvovati sjednicama u Beogradu,
ili je vodio agitaciju po svom izbornom okru-
gu. Bio je odlian govornik i zastupnik ljud-
skih prava, uloga koja mu je dobro leala, i u
kojoj je on jako uivao. Nije, stoga, bilo ud-
24
no to je on esto dolazio u sukob s vlastima, i
to je povremeno bio ak i zatvaran. On je bio
linost koja vas oarava, a mi smo ga djeca
prosto oboavali kao neku vrstu heroja. Bio je
vrlo enerozan i esto nam je donosio divne
darove. Sve to je on radio bilo je neobino i
uzbudljivo, i njegov ivot, pa prema tome i
ivot njegove porodice bio je pun neoekiva-
nih uspona i padova. Meni se taj ivot inio
mnogo interesantniji od sreenog ivota u
naoj familiji, koji mi je, u poreenju s njiho-
vim, izgledao skoro monoton. Danas,
meutim, gledam na te stvari malo drugaije,
i s velikom se zahvalnou i nostalgijom
sjeam sretnog i dobro zatienog ivota koji
su nam pruili nai roditelji.
Kad su dvije starije keri, Ivanka i Zorka,
krenule u Gimnaziju u Tuzli, bile su smjete-
ne u djevojaki internat Kola srpskih sestara.
Za vikende su se vraale u Petrovo Selo, pa
smo im se esto pridruile moja sestra i ja. U
prvo vrijeme nas je vozio u njihovomvelikom
dodgeu mrgodni ofer, Maar Adam. Kad
je nastupilo hladno, vrijeme on bi podigao
platneni krov, a mi bismo se uurile pod de-
kama od vujeg krzna. Bila je to dobra zatita
od hladne bosanske zime. Uivali smo u
vonji po gotovo pustim cestama, gdje ste
mogli mnogo ee sresti konjsku ili volovsku
zapregu nego neki drugi auto. Adam nije
imao strpljenja sa ivotinjama i njihovimvlas-
nicima. Pritiskao bi sirenu samo zato da
preplai ivotinje i njihove vlasnike, koji jo
nisu bili naueni na automobilsku buku, i
tako bi se oni u panici razbjeali s puta.
U Petrovom Selu smo uivali veliku slobo-
du kretanja. Znali smo satima tumarati po
skladitu oko pilane i ganjati se i loviti izmeu
tosova izrezanog drveta. Igrali smo se s njiho-
vim psima, to je za nas bilo posebno veselje,
jer je u gradu bilo teko drati ivotinje. Zimi
smo se povlaili na gornji kat, u jednu veliku
prostoriju, koju smo zbog njene veliine zvali
sala. Ta prostorija je bila skoro bez namjeta-
ja, pa smo mogli slobodno rasprostrti nae
igrake u blizini velike kaljeve pei koja se
loila na drva. Cijela je kua divno mirisala po
drvetu, koje se koristilo za loenje pei.
Vatra u pei je jedne zime prouzrokovala
veliku tragediju, kada su dvije male djevoji-
ce, kerke sestre kuma Tupanjanina, boravile
kod njih u Petrovom Selu. One su spavale u
jednoj od spavaih soba na katu, koje su bile
odvojene tom velikom salom od spavae sobe
kume Madlen. Na nesreu, djevojka koja je
naloila vatru u toj sobi, kad je stavljala te dje-
vojice da spavaju, nije primijetila da odvod-
na cijev na pei nije bila dobro uglavljena.
Dok je miris dima dopro do sobe kume
Madlen, te dvije djevojice su se ve bile poe-
le guiti zbog pomanjkanja kisika u tolikoj
mjeri da je bilo malo nade za njihovo spasen-
je. Moj otac je brzo doao autom iz Tuzle, ali
nije mogao da ih povrati u ivot. Ta prerana i
nepotrebna smrt bacila je tamnu sjenku na
inae jako sretne dane koje smo provodili u
Petrovom Selu.
Kako je kum Tupanjanin bivao sve vie za-
okupljen politikom, stvari u pilani krenule su
nagore i jednog je dana dolo do steaja. To je
imalo za posljedicu da se vjerovnici pojave u
Petrovom Selu kako bi naplatili svoja po-
traivanja. Ivanka i Zorka nisu pridavale tome
dogaaju neku vanost, kad su nam kasnije
priale o tome u Tuzli. Vie nismo odlazili u
Petrovo Selo u autu, nego smo putovali vo-
zom. Skoro da smo u tome vie uivali, jer
nam se svialo putovati tim malim vozom s
ostalim acima koji su se vraali iz kole kui
u sela du pruge. Uskotrana eljeznica, jo
jedan ostatak iz vremena Austrije, imala je e-
tiri razreda - klase. Prvi i drugi razred su bili
25
tapacirani crvenim, odnosno zelenim
somotom, a sjedita su
se mogla izvui i pretvoriti u udobne
leaje. Uz to, prva dva razreda su imala i du-
gake zavjese koje bi, navuene, omoguavale
da spavate u potpunoj skrovitosti. Mi smo se
vozili u Petrovo Selo u treoj klasi, koja je
imala uta drvena sjedita. etvrti razred je
imao samo klupe koje nisu bile fiksirane to je
bilo vrlo pogodno za seljake kad su, natovare-
ni svojim proizvodima dolazili na pijacu u
Tuzlu. Taj mali voz je vukla lokomotiva koja
se loila na ugalj i ostavljala za sobom crn i za-
guljiv dim pun ugljenih estica. Zimi bi nae
prozore zasipale crvene varnice, koje je s vre-
mena na vrijeme obilno izbacivala lokomoti-
va. Voz se esto zaustavljao i mi smo brzo na-
uili ime svake stanice na naem putu do Pet-
rovog Sela. Poevi od Tuzle bile su Kreka, So-
lina, Bukinje, Bistarac, Lukavac, Purai, Mi-
riina, Dubotica, Petrovo Selo. Ovdje smo se
opratali od naeg voza i od konduktera Ni-
kole, a oni su nastavljali svoj put preko
Kakmua, Karanovca, Boljania, Suhog Pol-
ja, do krajnje stanice Doboja. Ova je pruga
skinuta i naputena poslije Drugog svjetskog
rata, kada su uveli standardnu, irokotranu
prugu umjesto nje. Ali, kadgod se sjetim
Petrovog Sela, ini mi se da ujem prodorni i
otegnuti pisak lokomotive koja nas je nekada
vozila tamo u doba moga djetinjstva.
Nakon steaja, familija Tupanjanin je na-
mjeravala do doe u Tuzlu. Mi smo im po-
mogli da nau stan koji je bio dosta mraan, a
nalazio se u istoj ulici u kojoj je bila i naa
kua. Iako su plaali najamninu za taj stan,
gotovo itavu godinu nisu nikada doli da tu
ive, jer je u meuvremenu kum Tupanjanin
uredio da preu u Beograd. Tamo je on unaj-
mio vrlo lijepu kuu u etvrti vila, i oni su za-
poeli ivot u stilu, ali samo nekoliko godina,
jer je uskoro izbio Drugi svjetski rat.
Ratni vihor nas je sve razbacao u razne di-
jelove nae zemlje i svijeta. Tupanjinova fami-
lija je napustila zemlju zajedno s vladom i
ostalim politiarima, da se nikada vie ne vra-
te. uli smo o njihovim puteestvijama, dok
se konano nisu smjestili u Londonu. Tako su
oni iezli iz naeg ivotnog vidokruga i svaka
je familija slijedila svoju sudbinu. Poslije rata
sam se jednom u Londonu vidjela s kumom
Madlen i s njene dvije najmlae keri, Mirja-
nom i Solange. Poslije toliko godina osjeali
smo se nekako otueni, ali uspomene na dane
koje smo zajedno proveli u Petrovom Selu i u
Tuzli opet su nas pribliile. Solange mi je po-
kazala malu emajliranu ikonicu Bogorodice,
koju je na zlatnomlancu nosila oko vrata. Bio
je to poklon koji je dobila od mojih roditelja,
njenih krsnih kumova. A meni je kuma
Madlen ostavila drugaiju i dragu uspomenu
- jednu francusku pjesmu koju sam ula da
ona katkada pjeva pratei se na klaviru:
Trottez gaiement, mules agiles
Le long de bois et de ravins,
En nous portant soyes dociles,
Et vous aurez, vous aurez des doux festins,
En nous portant soves docile, soves agiles
Comme le vent,
Trottez, trottez, trottez gaiement..........
Stare Kule vie nema, nestala je u ratu, a i
Sprea nije vie ona rijeka iz naeg djetinjstva.
ujem da je toliko zagaena da se u njoj da-
nas niko vie ne kupa.
26
Omer HAMZI
Likovi zaviaja:Dr.
MustafaKamariPrvi
Graanlijadoktornauka
IMPORTANT PEOPLEFROM
THEHOMETOWN:DR
MUSTAFAKAMARI,THE
FIRSTDOCTOROFSCIENCE
FROMGRACANICA
P
ripadao je generaciji onih naih intelek-
tualaca koji su tokom itavog ivota u
svojim najistijim i najplemenitijim
stremljenjima nosili ideal ljepeg i boljeg ivo-
ta svog naroda kojem su posvetili svoje naj-
bolje umne i fizike sposobnosti.
Kao akademik i dugogodinji profesor
Pravnog fakulteta u Sarajevu ostavio je iza
sebe znaajne naune radove iz teorije prava i
pravne nauke, kao izvrstan strunjak iz te ob-
lasti bio je jedan od najvrednijih poslenika u
najviim organima i Starjeinstvu Islamske
vjerske zajednice u Sarajevu, kao ovjek iro-
kih interesovanja ostavio je duboke tragove i
u kulturnoj historiji svoje Graanice, naroito
u svojim mladim danima. Prebogata nauna i
ivotna biografija ovog znamenitog Graanli-
je, velikog humaniste, pedagoga i pravnika
tek oekuje svoje istraivae, opirnije i dublje
studije. U ovom tekstu iz te biografije,
naalost, sa traginim zavretkom, date su
samo neke najvanije naznake.
Roen je u Graanici 7. 4. 1906. godine.
Osnovnu kolu zavrio je u rodnom gradu,
erijatsku gimnaziju u Sarajevu, a Pravni fa-
kultet 1932. godine u Beogradu. Doktorat
pravnih nauka stekao je u Zagrebu, a 1967.
godine izabran za dopisnog lana Akademije
nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Vra-
ajui se sa slubenog puta iz Francuske, izgu-
bio je ivot zajedno sa suprugom u traginom
saobraajnom udesu 6. 11. 1973. godine kod
Insbruka u Austriji.
Prema turim biografskim podacima do
kojih smo, pripremajui ovaj tekst, uspjeli
doi, Mustafa Kamari je bio odlian ak i
student, isticao se vanrednom marljivou i
inteligencijom i uivao izvanredan ugled
meu svojim vrnjacima u Graanici, tako i
meu kolegama, naroito studentima iz BiH,
tokom svojih studija i slubovanja u Beogra-
du. Izvlaenje muslimanskog bonjakog na-
roda iz bijede i kulturne zaostalosti bila mu je
stalna preokupacija od dana djeatva pa do
zrelog doba naunog radnika i stvaraoca.
Meu studentima iz BiH bio je poznat po
svom zalaganju za ravnopravnost bosanskih
Muslimana sa ostalim narodima Kraljevine
Jugoslavije, kao i za autonomiju BiH, i o
tome pisao i drao zapaena predavanja, naro-
ito u predratnoj uzavreloj politikoj atmos-
feri komadanja BiH i nategnutih srpsko-hr-
vatskih odnosa, upravo na liniji podjele
Bosne. Na brojnim primjerima dokazivao je
da su Muslimani bili u neravnopravnom
poloaju, da su bili inferiorni i nacionalno ug-
njetavani. Za ilustraciju, navodimo njegovo
predavanje koje je odrao u beogradskomgaj-
retu Osman iki na Kurban-bajram
1939. godine o drastino malom broju Mus-
limana u tadanjoj dravnoj administraciji,
naroito u viim nadletvima dok smo na
sluiteljskim (podvornikim) poloajima,
kako je rekao, prilino uznapredovali. To je
potkrijepio sljedeim podacima: od ukupno
2.492 inovnika ranga ministara, njihovih
zamjenika i rukovodilaca viih dravnih
direkcija svega tridesetorica su bili Muslimani
27
ili 1,2%, to je samo po sebi govorilo o
njihovom poloaju u toj dravi.
Tokom svog kolovanja, posebno za vrije-
me ljetnih ferija, boravei u rodnoj Graanici,
pokrenuo je niz inicijativa za unapreenje
kulturnog ivota u gradu i okolini. Jedna od
najznaajnijih bila je inicijativa za osnivanje
Narodne biblioteke koju je, zajedno sa Hajru-
dinom Bujukaliem, studentom umarstva,
pokrenuo jo daleke 1924. godine. Poto je
naiao na iroku podrku graana, posebno
omladine, organizovao je osnivaku skupti-
nu biblioteke, koja je pod njegovim rukovod-
stvom i uticajem postala prava drutvena or-
ganizacija, sa svojim upravnim i nadzornim
odborom, pravilima o radu,
programom itd. Prostorije
Biblioteke i itaonice bile su
u zgradi starog kina,
sadanja kafana, u centru
grada.
Iako se kolovao, a zatim
slubovao izvan Graanice,
Mustafa Kamari je sve do
poetka Drugog svjetskog
rata bio u neposrednom
kontaktu sa Narodnom bib-
liotekom i bio lan njene
uprave. Pod njegovim utica-
jem, u sklopu Biblioteke
1931. godine osnovana je
Narodna itaonica, u koju je
smjeten prvi radioaparat u Graanici. U
sastavu Biblioteke radilo je i nekoliko kultur-
no-umjetnikih grupa (muzika, diletantska i
dr.) koje su uspjeno nastupale u gradu i oko-
lini, pa i u drugimmjestima kao to su Teanj,
Maglaj i dr. Za aktivnost Biblioteke i njenih
lanova vezano je i osnivanje prvog bioskopa
u Graanici 1938. godine. Nabavka knjiga vr-
ila se konstantno, prvenstveno poklonima
njenih lanova i ostalih grupa graana, kao i
prihodima sa priredbi i od lanarina.
Nekoliko godina pred rat Biblioteka je imala
oko 4.000 knjiga, to je za one prilike bio
dosta bogat knjini fond.
Prevazilaenje zaostalih shvatanja, konzer-
vatizma, zatucanosti i bijede u narodu bio je
glavni zadatak i krajnji cilj Biblioteke. Teaje-
vi za opismenjavanje, koje su na volonterskoj
osnovi organizovali lanovi Biblioteke i razbi-
janje zaostalih shvatanja, da ensku djecu ne
treba kolovati u uslovima kad je vie od 80%
stanovnitva bilo nepismeno vie je od en-
tuzijazma lanova Biblioteke i njenog osniva-
a Mustafe Kamaria, i ima posebnu dimen-
ziju u kulturnoj historiji
Graanice. Ako se k tome
doda i injenica da se u
krilu Biblioteke nalo i je-
zgro naprednog omladin-
skog pokreta Graanice
izmeu dva svjetska rata,
onda, bez pretjerivanja,
moe se rei da od osniva-
nja Narodne biblioteke u
Graanici, 1924. godine,
poinje, zapravo, moder-
no doba u kulturnom
razvoju ovog kraja, u
emu istaknuto mjesto
ima Mustafa Kamari.
Upravo su to imali u
vidu lanovi Radne zajednice Narodnog uni-
verziteta u Graanici, prihvatajui inicijativu
svog direktora Nesiba Sumana, negdje poet-
kom 1974. godine, da se Skuptini optine
Graanica predloi da Narodna biblioteka u
Graanici, koja je bila u sastavu Univerziteta
ponese ime doktora Mustafe Kamaria.
Skuptina optine je taj prijedlog prihvatila i
28
Dr. Mustafa Kamari
graanika Biblioteka i danas posluje pod
njegovim imenom.
Po zavretku studija na Pravnom fakultetu
u Beogradu, Mustafa Kamari se zaposlio kao
sekretar tadanjeg dravnog savjeta, u koji su
primani samo izvrsni poznavaoci prava. Po iz-
bijanju Drugog svjetskog rata, otputen je iz
slube kao antifaista. Vratio se iz Beograda u
Graanicu, gdje se poeo baviti advokaturom.
Kao iskreni patriota i protivnik faizma, jedi-
no rjeenje nacionalnog pitanja BH Musli-
mana u tom burnom vremenu vidio je u na-
rodnooslobodilakom pokretu, iji je od po-
etka bio simpatizer. Pred kraj rata prihvatio
je dunost predsjednika Narodnooslobodi-
lakog odbora, koja mu je ponuena iako nije
pripadao KPJ. Poslije rata preao je na rad u
zakonodavno-upravno odjeljenje Predsjed-
nitva vlade BiH u Sarajevu. Odmah nakon
osnivanja Pravnog fakulteta u Sarajevu, iza-
bran je za nastavnika upravnog prava na tom
fakultetu, kada i zapoinje njegov opsean na-
stavni i nauni rad. Na Pravnom fakultetu ra-
dio je preko 25 godina, predavao na Vioj
upravnoj koli, Vioj koli za socijalne radni-
ke, a jedno vrijeme i na Ekonomskom fakul-
tetu u Sarajevu. U isto vrijeme, aktivno je sa-
raivao u raznimdravnimkomisijama, prav-
nim institucijama, udruenjima i savjetima,
vodio katedru dravnog i meunarodnog
prava, obavljao funkciju predsjednika Savjeta
Pravnog fakulteta itd. Pamte ga kao profesora
i pedagoga koji je sa nevjerovatnom
lahkoom i umjenou stvarao prisan
kontakt i sa studentima i sa kolegama
saradnicima.
U nizu spomenutih i drugih aktivnosti, od
kojih bi svaka bila dovoljna da preokupira ci-
jelog ovjeka, posebno mjesto u biografiji dr.
Mustafe Kamaria zauzima njegova dugogo-
dinja saradnja, rad i pregalatvo za prosperi-
tet Islamske zajednice, gdje je, sa kraim
29
Dr. Radivoje Simonovi. engi kula na Boriji
prekidima, aktivno angaovan sve do svoje
tragine smrti. Ostao je zapamen po ne-
shvatljivo ivoj i aktivnoj energiji na rjeavan-
ju svih problema sa kojima se suoavala Is-
lamska zajednica u svom svakodnevnom
radu. Bio je lan Vrhovnog sabora Islamske
zajednice, a u tri saziva i njegov predsjednik,
odnosno lan Vrhovnog islamskog starjein-
stva. Kao vrstan pravnik i dobar poznavalac
ondanjih prilika u Islamskoj zajednici BiH,
pomogao je da se reformie tadanje zakono-
davstvo u Islamskoj zajednici i osavremeni
prema prema prilikama i vremenu u kojem se
ivi.
I pored velike zauzetosti raznim poslovima
iz domena nauno-nastavnog rada, nalazio je
vremena da se izravno na terenu lino upozna
sa problemima Islamske zajednice, da ih ra-
zrjeava na licu mjesta. Kao rutinski pravnik,
sa velikom pravnom praksom i iskustvom,
bio je jedan od bliskih saradnika Reis-ul-ule-
me Hadi Sulejman ef. Kemure. Svojim veli-
kim iskustvom pomogao mu je u priprema-
ma za renoviranje i dogradnju Gazi
Husrev-begove medrese i Islamskog fakulteta
u Sarajevu.
Opte priznanje naunih krugova u zemlji
i inostranstvu postigao je rezultatima svojih
istraivanja na podruju raspodjele normativ-
ne djelatnosti izmeu predstavnikih i uprav-
nih organa u savremenoj dravi. O tom
sloenom problemu napisao je opsenu mo-
nografiju, pod naslovom Problemi uredbe sa
naroitimobziromna iroka ovlaenja, koja
je objavljena u izdanju Naunog drutva BiH.
Tim djelom je, po ocjeni naune kritike, zna-
ajno obogaena naa pravna nauka. I ostali
njegovi nauni radovi preteno razmatraju
spomenutu pravnu problematiku. Izmeu
ostalih to su: Skuptinska kontrola uredbe,
Klasifikacija uredaba, Domen zakona i
uredbe, Primat egzekutive i irokih ovlae-
nja, Reorganizacija na podruju zakona i
uredbe i dr. U ovim radovima, kako je ocije-
nila nauna kritika, obraena su znaajna pi-
tanja iz domena odnosa legislative i egzekuti-
ve u savremenoj dravi i kod nas. Spomenuti
radovi u naoj naunoj literaturi predstavljaju
najiri zahvat u tom domenu i doprinos od
trajne naune vrijednosti. Njegov udbenik
Upravno pravo, namijenjen prvenstveno
studentima u praksi, prihvaen je kao veoma
cijenjena i korisna literatura.
Poslije smrti dr. Kamaria, dio njegove na-
une biblioteke prenesen je u Graanicu i u
vidu spomen-biblioteke nalazi se u sastavu
knjinog fonda graanike Narodne biblio-
teke, ije ime nosi i danas.
30
Frantiek-Franjo Topi: Maglaj (1900. godina)
Edin AKOVI, Rusmir
DJEDOVI
Mahalairirazvoj i
prolost
HISTORIJSKA,
GEOGRAFSKAI
ETNOGRAFSKA
ISTRAIVANJA
IRIQURTER-
DEVELOPMENTANDPAST
(HISTORICAL,
GEOGRAPHICALAND
ETHNOGRAPHIC
RESEARCH)
1. Poloaj mahale
Mahala iri smjetena je na prisojnim
stranama brda Gri, s desne strane rijeke So-
kolue, paralelno sa graanikom arijom.
Radi se o blagim padinama, sa toplim i osun-
anim jugoistonim i junim ekspozicijama.
Mahala zauzima jedan od najpovoljnijih geo-
grafskih poloaja za razvoj naselja na iroj te-
ritoriji Graanice, a protee se od 187 do 220
m nadmorske visine. Na padinama Gria su
pronaeni mnogobrojni ulomci keramike
sive i crne boje iz ranog srednjeg vijeka, to
svjedoi da se tu prije nekih 10-12 stoljea na-
lazilo naselje. Prikupljeni ulomci keramike
pregledani su od strunih osoba, te je ustano-
vljeno o kojem se periodu radi. Sredinom
80-tih godina na istraivanju ovog lokaliteta tre-
bala je da bude angairana dr. Irma remonik,
poznati arheolog i strunjak za ranoslavenske
kulture. No, to nije realizirano zbog nedostatka
financijskih sredstava. Takoe, i u samoj ma-
hali je bilo dosta nalaza keramike prilikom
GRAANIKI GLASNIK PROLOST
32
Edinakovii Rusmir Djedovi:
Mahalairi - razvoj i prolost
(historijska, geografskai etnografska
istraivanja)
MinaKujovi:
Preglednositeljavlasti, upravei
prosvjeteuGraanici uperioduod
1886. do1918. godine
OsmanPukar:
109. brigadaDoboj - Istok
gradnje kua. Sve to govori o povoljnom
poloaju na kome se nalazi ova mahala, pa je
sasvim sigurno da je ona postojala jo u XVI
stoljeu, odnosno da je istovjetna sa jednom
od osam mahala iz tog perioda koje su ulazile
u okvire kasabe (dio naselja iji su stanovnici
uivali privilegije u pogledu poreskih izda-
taka), a nosile su slubena imena prema svo-
jim osnivaima ili bogomoljama u njima.To
su bile sljedee mahale: mahala asne dami-
je, mahala Isa-eminovog mesdida, mahala
Hadi Osmanovog mesdida, mahala Aliji-
nog mesdida, mahala Turhana saraa, maha-
la Osmana tadije, mahala Behrama urije i
mahala Jahije pisara (Adem
HANDI, Tuzla i njena okolina u
XVI vijeku, Sarajevo 1975., str.158.);
pojedine mahale oznaavane su kao di-
jelovi nekih drugih mahala, to upuuje
na poveavanje broja stanovnika, iren-
je starih mahala te podizanje novih
kultnih ustanova koje bi postajale sre-
dita novoformiranih mahala (up. Jusuf
MULI, O razvoju gradskog naselja
Graanica u XV i XVI vijeku, Graani-
ki glasnik, 12. novembar 2001., str.
26.).
Mahala se sastoji od kua koje su
izgraene du dviju ulica, u narodu
zvanih Gornji i Donji iri. Te dvije
ulice, koje se sastaju u sreditu maha-
le, kod irike damije, vee jedan
sokak, u narodu ranije poznat kao
Malkija sokak, a ulica koja iz Donjeg
iria silazi do dananje autobuske
stanice (odnosno ranije eljeznike),
narod je nazivao Zukijevia sokak
(danas Ulica 25. maja). Jo jedan manji kaldr-
misani sokak silazio je do vodenice Kapetanu-
e. Uz ove ulice bile su podignute kue i gos-
podarski objekti, odvojeni baama i vonja-
cima. Na prostoru dananje autobuske stani-
ce, na aluvijalnoj ravni, prije reguliranja i iz-
gradnje eljeznice (1898.) bila je pijaca, dok
je nizvodno, na drugoj obali bio sajam (sto-
na pijaca).
1
U blizini pijace bila je kafana
Alage irbegovia, dok se vodenica Kapeta-
nua, vlasnitvo vakufa Osman-kapetana
Gradaevia, nalazila sjeverno od nje. Niz-
vodno od Kapetanue nalazila se jo jedna vo-
denica, u blizini dananje autobuske stanice,
33
Mahala iri danas
1 Prema kazivanju Muhameda Moralia (ro. 1884.)
a nazivala se Koka. Voda za ove mlinove je do-
vedena jazom sa Sokolue. Pojas kua uz rije-
ku Sokoluu, odnosno dananju ulicu
Mehmeda V. emsekadia, danas se ne smatra
dijelom iria, no prije stotinjak godina i taj
je prostor pripadao ovoj mahali. U sreditu
mahale, oko raskrija ulica Gornji i Donji i-
ri, te jednog sokaka na kojeg se nadovezivala
staza preko Gria za Bulakov sokak,
1
razvili su
se osnovni sadraji karakteristini za sve ma-
hale u bosanskim gradovima. To su damija
sa haremom, mekteb i esma.
Mahala iri se dodirivala sa drugim mik-
roregionima, kao to su Podjaz na sjeveru,
Mejdan na jugu, te Patkovaa i Lipa na zapa-
du. Podjazom se nazivao naseljeni prostor is-
pod jaza (danas Sarajevska ulica), od vodeni-
ce Oskopac do Kapetanue, a u narodu se
uglavnom i ne smatra posebnom mahalom,
ve sjevernim dijelom iria. esto se za ovaj
prostor (posebno u novije vrijeme) uje i na-
ziv Zabrijeg (Iza Brijega). Krajem osmanske
vlasti tu je bilo oko 20 kua.
2
Rijekom Soko-
luom(ili Graanicom, kako se prije stotinjak
godina nazivala) iri je bio odvojen od ari-
je, no vezao se sa mahalomMejdan, u kojoj se
nalazila arena damija, u kojoj je bilo oko 25
kua.
2. Toponomastika
U pristupanim historijskim izvorima,
ime iri kao naziv mahale i damije u njoj
javlja se u drugoj polovici XVIII stoljea, ali je
ono, bez sumnje, daleko starije. Sama rije
iri (turski iri) oznaava jednu vrstu
obuarskog ljepila koje se u ono doba koristi-
lo. Nije poznato zato mahala nosi ovakav
naziv i to se u ovom trenutku moe samo na-
gaati. Mogue je da se nekada u ovoj mahali
spravljao iri, ili su se tu nalazile radionice
hafafa (obuara) kojih je, inae, u Graanici
bilo mnogo ve polovinom XVI stoljea. U
tom sluaju, mahala je u narodu mogla biti
prozvana irikom mahalom ili iri maha-
lom. irika damija je vjerovatno dobila ime
po mahali (kao to je to sluaj sa Potokom,
Drafnikom i drugim damijama), dok su
neke graanike mahale dobile ime po dami-
jama sagraenim u njima (Hadi Dafer ma-
hala i Olovija). Meutim, ti su nazivi bili
slubeni i uglavnom nisu zaivljavali u naro-
du.
3
Zanimljivo je spomenuti da se kod stari-
jih osoba ponekad ime mahale ulo u
mnoini, irie ili irii (za nekog bi se
reklo da ivi u iriima). I u gruntovnim
knjigama s kraja XIX stoljea vei kompleks
zemljita izmeu Vina, abue i Patkovae
(gdje su danas kue Beakia) nazivao se u
iriama. Od toponima iri izvedeni su
nazivi Gornji i Donji iri, kako se nazivaju
34
1 Timputemsu, prema sjeanjurahmetli Aie abi r. Tihi (ro. 1904.), stanovnici Lendia
konjima donosili tovare ita u vodenicu Kapetanuu.
2 Tada su tu ivjeli Beganovii, Biakii, Dinii, Jahii, Like (iji je predak sa gradaakog
podruja doao na slubu imama Bijele damije), itd.
3 Naprimjer, niko od starijihljudi u mahali Lipa, koja se u dokumentima spominje pod ime-
nom Hadi Dafer mahala, ne zna za taj naziv; oni su svoju mahalu oduvijek nazivali Li-
pom.
ulice u ovoj mahali. Nazivi dvaju spomenutih
sokaka u iriu su relativno novijeg porijekla,
Malkija sokak je dobio naziv po Malkijama,
to je nadimak za porodicu Junuzovi koja tu
ivi, dok je naziv za drugi sokak, Zukijevia
sokak, danas zaboravljen, a nastao je po poro-
dici Zukijevi, ija se kua nalazila u toj ulici.
Brdo Gri, odnosno njegov zaravnjeni vrh
(vlasnitvo Kakea), sve do prije nekih stotin-
jak godina zvao Igrite, to je interesantan to-
ponimsa moguimkultnimsadrajem. Za taj
lokalitet vezala su se neka predanja. Gri znai
kamenjar, i tako se prvobitno svakako zvao
onaj kreviti dio brda u kome je kasnije otvo-
ren majdan (kamenolom). Svaka vea zeml-
jina parcela uglavnom je dobila ime po svo-
jim vlasnicima. abua je ime dobila po ab-
iima, Dizdarua po Dizdareviima, Tabako-
ve bae po porodici Tabak (danas izumrloj).
Posebno su interesantni toponimi koji
upuuju na nestale i zaboravljene rodove ili
linosti (Reii, Badua, Bulakov sokak), ali i
nekadanje poljoprivredne kulture, posebno
na izumrlu tradiciju vinogradarstva (Vina).
Nije mogue utvrditi porijeklo toponima
Gloga, kako se naziva prostor izmeu Donjeg
i Gornjeg iria, kao ni toponima Cica, kako
se nazivaju sjeverne padine Gria, prema Ja-
voru. Vremenom je dolazilo do promjene po-
jedinih toponima u narodu i nastanka novih
(npr. lokalitet Mikailov kamen ime dobio
po vlasniku tog dijela zemljita Mikailu Mili-
35
Plan mahale iri krajem 19. stoljea
savljeviu). Moe se rei da taj proces nije za-
vren.
1
3. Vodosnabdijevanje
iriani su se prije izgradnje gradskog vo-
dovoda pitkom vodom snabdijevali sa izvora
zvanog Mahala. Taj je izvor vaio za dobru
vodu, koja se nikada nije zamuivala, a prili-
kom prokapanja i postavljanja cijevi voda je
uzeta izravno ispod jedne stijene. Na tom
izvoru se i danas nalazi staro monolitno ka-
meno korito.
2
Tu je takoer napajana i stoka,
a kako se izvor nalazi u neposrednoj blizini
damije, na njemu su i vjernici uzimali ab-
dest. Kasnije je na izvoru izgraen manji kap-
tani bazen, u kojemse voda trebala sakuplja-
ti i ime bi se obezbijedila vea koliina, ali je
zbog toga opao njen kvalitet. Danas se, inae,
iri lokalitet oko izvora takoer naziva Maha-
la. Mnoga domainstva su imala svoje privat-
ne bunarove, a jedan dosta dubok bunar se
nalazio i na lokalitetu Vina. Pored Mahale,
pojedina domainstva su ranije vodu donosila
sa izvora Javor. Voda sa ovog izvora smatrana
je naroito dobrom, a sam izvor je bio, moe
se rei, neka vrsta kultnog mjesta. Tu su se re-
dovno pravili teferii ujutro na Jurjevo (6.
maja), kako na meraji oko izvora, tako i na
susjednoj njivi Hrustovai.
4. Kuei porodice
Mahala iri je krajem osmanske vlasti
brojala oko 40 kua, koje su se nalazile du
mahalskih cesta i sokaka, a bile su odvojene
baama i vonjacima. Ovdje emo prikazati
teritorijalni izgled, broj kua i stanje vlas-
nitva nad njima krajem XIX i poetkom XX
stoljea.
3
S tim u vezi emo se osvrnuti i na
porijeklo pojedinih irikih rodova. Radi lak-
eg prikazivanja prostor mahal iri podi-
jeljen je na Gornji, Srednji i Donji iri;
Srednjim iriom nazivamo dananju ulicu
Donji iri, a Donjim pojas kua u blizini
Sokolue.
U Gornjem iriu je bilo 9 kua:
Kua Huseina Husia, sina umrlog Hu-
seina;
Kua umrlog Mustafe abia, u posjedu
njegovih nasljednika (hudovice Hane
ro. Biaki i maloljetnih keri Bisere i
Zlate);
Kua Ibrahima (sina Osmanova) Faz-
lia, koji je doselio iz sela Seone. Godine
1899. nasljeuje ga supruga aha, roe-
na ehaji, zatim jo iva hudovica nje-
govog oca Osmana (Hava ro. Bekri) i
36
1 Nekadanji lokalitet Igrite vie ni starije osobe u mahali tako ne nazivaju, to se mjesto po
vlasnicima naziva Kakeovo, vrh Gria na kome je izgraen repetitor i naziva se Repetito-
rom, a interesantno je spomenuti da mlae generacije iriana ulicu Malkija sokak sada
nazivaju Didino, po Nihadu Kantardiu Didi, relativno mlaem ovjeku. Naziv
Malkija sokak meu njima je potpuno nepoznat.
2 Korito je monolitno, duljine oko 2 metra, a irine nekih pola metra. Uosnovici je trapez, a
ne pravokutnik. Njegov oblik i dimenzije ukazuju na to da je to nekada bio steak, a steci
takvog oblika dosta su esti na podrujusjeveroistoe Bosne. To je korito volovima dovu-
eno sa Drafnia, s Kamenite vode prialo se da su ga iriani ukrali Drafnianima.
3 Korieni supodaci iz austro-ugarskihgruntovnihknjiga iz 1891. godine (kada je i osnova-
na Gruntovnica u Graanici).
maloljetni sinovi Osman, amil i Hu-
sein;
Kua Emina (um. Mustafe) Ramaa,
koji ivi sa majkom Hanifom, ro. Hu-
siki. Majku 1904. godine nasljeuju i
kerke Delva i Umihana, udate Halilo-
vi, odnosno ehaji, koje su se odselile
u Ankaru;
Kua Mehmeda (um. Ibrahima) Sarae-
via, kojeg 1897. godine nasljeuje sin
Adem Saraevi;
Kua Hanke, ro. Brki, udate za
Mehmeda Kakea;
Kua Adema abia, sina hadi Ibrahi-
ma abia (koji je u ovo vrijeme jo uvi-
jek iv), kasnije ga nasljeuje (vjerovat-
no njegova kerka) Zineta abi, udata
za Adema abovia;
Kua Fazle (um. Mehmeda) abia, koji
ivi sa majkom Zlatom, roenom Ra-
ma. Fazlo je, inae, imao sina Mehme-
da, koji je odselio u Banja Luku, te ker
Zlatu (ro. 1910.), koja se kasnije udala
za gore spomenutog Adema abovia.
1
Kua Huseina (um. Osmana) abia.
Na prostoru koji smo oznaili kao Srednji
iri postojale su 22 kue:
Kua Ibrahima Tufekia umrlog
Mehmeda, koga 1898. godine nasljeu-
ju ene Zlata, ro. Zari i Zlatka ro.
Kake, kao i maloljetni sin Emin i ker-
ka ulsuma;
Kua Sadika ilia, u posjedu njegovih
nasljednika, koji ive u Gradacu (nje-
gova hudovica Nura, ro. Huseinbego-
vi, maloljetna djeca Almaza, Devleta i
Salih, te kerka Haija, udata za Salkana
Karamujia iz Gradaca);
Kua nasljednika umrlih Mustafe i Rei-
da abia, tj. Ibrahima abia sina
Mustafinog, te hudovica Reida, Umi-
hane ro. krebo i Hane ro. Islamovi,
sa kojima je i Reidova maloljetna ki
azba (1895. godine udata kilji);
Kua Adema (um. Mustafe) Osmanbe-
govia, njega 1907. godine nasljeuju
hudovica Nura,ro. Dizdarevi, sin
Mustafa i jo dvojica maloljetnih sinova,
Hasib i Hazim;
Kua Saliha (um. Mula Mustafe) ab-
ia, koji nema djece, pa kua 1910. go-
dine pripada njegovom bratiu hafizu
Mustafi abiu, sinu hadi Ibrahima;
Kua hadi Ibrahima (um. Mula Musta-
fe) abia, kojeg 1901. godine nasljeu-
ju udova Fatima, ro. Jusufovi (zvana
Zlatka), te sinovi Adem, Salih, Mustafa,
Abdulah i ki Hasiba;
Kua Hanife Rama, udate za Mustafu
Nalia;
37
1 Kasnije, nakon smrti Ademove prve ene Zinete abi, on je ostao samsa djecom, pa je na
prijedlog hafiza Muhameda abia oenio Fazlinu ker Zlatu, roaku njegove umrle
supruge. Fazlo je, prema kazivanjurahm. Aie abi (ro. Tihi), bio u sukobu sa veinom
drugih abia, jer su ga ovi materijalno otetili i prevarili za nekakvu zemlju.
Kua Mustafe (um. Mehmeda) Huska-
novia i sestre mu Fatime, udate za Hif-
zu Morankia u selu Moranjci. Mustafu
1892. godine nasljeuje maloljetni sin
Mustafa;
Kua Dehve Tabak, ro. Kori, koja se
potom udaje za Ibrahima uia. Kasni-
je se spominju sinovi Ibrahima pod pre-
zimenom ua;
Kua Abdulaha (um. hadi Omera) Na-
lia, kojeg 1904. godine nasljeuje sin
Mustafa, a njega 1907. godine sinovi
mu Omer i maloljetni Adem;
Kua Omera (um. Osmana) Sakalaa.
Nasljeuju ga 1909. godine hudovica
Hata, ro. Habibovi, i sinovi Osman,
Ibrahim i Sejdo;
Kua Beirage (um. Hasana) Tihia, do-
seljenika iz Uica;
Kua nasljednika umrlog Ibrahima Ka-
rasofte (Karasoftia), takoer doseljeni-
ka iz Uica (hudovice Rue, ro. Har-
in, i maloljetnog sina Osmana, koji
prije 1900. godine kao mlad umire, a
nasljeuju ga majka, ena Sajma, ro.
Halilbegovi, i maloljetna djeca Sulej-
man i Rajfa);
Kua Saliha abia, sina hadi Ibrahi-
ma;
Kua Ibrahima (um. Mustafe) Sakalaa,
sa kojim ivi i majka Hana, ro. Kake;
Kua Hanife, ro. Ademovi, udate za
Mustafu Beganovia, a kuu 1900. go-
dine nasljeuju sin Avdo te tri keri: Ha-
nifa, udata Sakala, Umka, udata Hafiz-
kadi i neudata eera;
Kua Sadika i Muharema Dizdarevia,
sinova umrlog Saliha, porijeklom iz
Uica. Kua im se nalazila neposredno
ispod vode Mahala;
Kua Ibrahima i Osmana ehajia, si-
nova umrlog Ibrahima;
Kua Huseina ehia (um. Saliha), koji
ivi sa majkom Alemom, ro. Habibo-
vi;
Kua Ibrahima ehia (um. Ibrahima),
koga 1907. godine nasljeuju maloljet-
na ki amila i Hanifa, ud. Rami, iz
Mitrovice na Kosovu;
Kua umrlog Hasana krebe, u posjedu
nasljednika: maloljetne djece Ibrahima,
Hanife i Zilke, kao i Hanife ro. Mehi-
novi (u prvom braku udate za Nurina
Salihefendia);
Kua Omera Dizdarevia (um. Saliha),
porijeklom iz Uica.
U Donjem iriu, odnosno u blizini pija-
ce, na kojoj e 1901. biti izgraena eljezni-
ka stanica (tacija), bilo je 10 kua:
Dvije kue irbega irbegovia (um.
Mustafe), koje kasnije nasljeuju sinovi
Ahmetaga, Raid, Murat i Hakija;
Dvije kue Alage irbegovia (um.
Mustafe). Jednu kuu 1905. godine ku-
puje Arif-ef. Mehinagi, erijetski sudac,
a drugu 1906. godine nasljeuju brojni
nasljednici: hudovica efika, ro. Agi,
koja se preudala za nekog Agia iz Smo-
lue, Alagina maloljetna ki Hanka, po-
tom Paa, ro. kilji, izgleda hudovica
Mehage irbegovia, kao i njihova ma-
loljetna djeca Mehmed, Edhem, Zulej-
ka, Atifa, Erefa i Aia. Nasljednici su ta-
koer i Alagina braa, spomenuti irbeg
i umobolni ulaga;
38
Kua hadi Huseina Malagia (um.
Mehmeda), trgovca i doseljenika iz
Uica. Iza 1905. godine nasljeuju ga
supruga Bedrija, roena Mahmutspa-
hi, i kerke Fatima i Demila.
Kua Ganibega Muftia (um. Mujage),
kojeg 1907. godine nasljeuju Bedrija,
ro. Mahmutspahi, sinovi Osmanbeg i
Ibrahimbeg, kao i dvije kerke Azemina,
udata za Mujagu Kuukalia (sina Alia-
ge iz Brkog) i Atifa, udata irbegovi;
Kua Salihage Karasoftia (um. Husei-
na), doseljenika iz Uica, kojeg 1893.
godine nasljeuju supruga Demila,
ro. Malagi, Fatima Karasofti, udata
za Saliha Prohia i Salih Karasofti, ma-
loljetni sin umrlog Mustafe Karasoftia;
Kua Mehage irbegovia, umrlog
Mustafe. Vlasnik te kue 1899. godine
postaje banka, a 1906. godine dvojica
njenih slubenika;
Kua umrlog Mustafe Mehinovia, u
posjedu nasljednika (sinova Mustafe i
maloljetnog Ibrahima te maloljetne
kerke Hasije);
Kua Adema Mehinovia (um. Musta-
fe).
1
Prezentirani podaci o broju kua u mahali
iri i njihovom rasporedu unutar mahale,
zatim pojedinano imenovanje svake kue,
porodice i roda, te kretanje nekih parametara
stanovnitva krajem XIX i poetkom XX
stoljea daju mogunost detaljnijeg sagleda-
vanja razvoja i strukture jedne tipine graa-
nike mahale. To se prije svega odnosi na ana-
lizu i otkrivanje nekih urbano-geografskih,
demografskih i socijalno-geografskih procesa.
Tako se jasno mogu uoiti neki procesi koji su
u to vrijeme sigurno bili karakteristini i za
ostale mahale u Graanici, pa i drugimbosan-
skim gradovima. Navodimo neke od njih:
(1) Znaajan broj kua govori o dosta
staroj mahali, a pojava da neki stariji rodovi
imaju po vie kua, govori o znaajnom
ueu starenikog stanovnitva, tj. u mahali
se neke familije ve tada nalaze vie generaci-
ja.
2) Najgue je naseljen sredinji dio
mahale (22 kue od 41 koliko ima itava ma-
hala), upravo pored glavnog raskra, mahal-
ske vode, damije, mahalskog greblja i mekte-
ba.
3) Znaajne su i migracije stanov-
nitva u razvoju mahale. Uoava se jaka struja
doseljenikog stanovnitva iz Uica, koje se u
mahalu naselilo tokomXIXstoljea (o samim
doseljenim rodovima bie rijei neto kasni-
je), a stalna je i doseljenika struja iz Hercego-
vine. Primjeuje se, meutim, dolaskom Aus-
tro-Ugarske i emigracija bonjakog musli-
manskog stanovnitva na jo uvijek osmanski
teritorij (Sandak, Kosovo, Turska). Takoer
vrijedi spomenuti doseljavanje novog stanov-
nitva iz okolnih sela, a prisutno je i unutar-
gradsko preseljavanje stanovnika iz drugih
mahala ka iriu.
39
1 Gruntovni uloci za katastarsku opinu (k.o) Graanica, Gruntovnica Opinskog suda u
Graanici.
4) Sve do kraja XIX stoljea, donji
dio mahale iri je bio rijetko naseljen.
Izmeu iria i arije (na drugoj strani Gra-
anica rijeke) bio je nizak i esto plavljen te-
ren, korien za razne javne potrebe. Na nje-
mu su se odravali sajmovi, vaari, a tu su se
nalazile i zanatske radionice koje prate takve
sadraje. Meutim, na samom kraju XIX
stoljea, uz izgradnju uskotrane pruge, dea-
vaju se krupne urbane promjene na tom pro-
storu. Desnom obalom rijeke, na povisokom
nasipu, prolazi pruga i uz nju se gradi
eljeznika stanica 1898. godine. Stanica ima
i druge sadraje: magacin, manji park, tri ko-
losijeka za manevriranje, itd. Neto kasnije se
gradi i pjeaki eljezniki most za nesmetano
komuniciranje pjeaka izmeu mahale iri i
arije (most je prelazio sva tri kolosijeka i ri-
jeku). Odmah nakon izgradnje stanice, razni
privatni preduzimai u donjem dijelu iria
prave znaajnije poslovno-stambene objekte
zgrada nekadanjeg Rifataginog hotela,
zgrada Zukijevia (danas porodina kua
Tinjia), tzv. Begova kua (koja je bila u vlas-
nitvu ekia, danas u posjedu Sulje Spa-
hia), zgrada Ignjaca Rozenpica (danas u po-
sjedu auevia). Iza Rifataginog hotela ne-
koliko objekata se koriste kao han (Jahia
han). Ovim snanijim urbanim razvojom sta-
ra mahala iri u svom donjem dijelu srasta
sa graanikomarijom, odnosno ova prelazi
rijeku i poinje se iriti na raun iria.
Kao to se gore vidi, u mahali iri su kra-
jem XIX stoljea ivjela ukupno 22 roda.
Tada su najbrojniji bili abii (8 kua), po-
tomirbegovii (5 kua), a zatimDizdarevii,
Karasoftii, Mehinovii, Ramai, Sakalai i
ehii (sa po 2 kue), te ostali rodovi. Prema
porodinoj tradiciji, abii su porijeklom iz
Unurovine (Maarske), iako neki tvrde da
su iz Turske.
1
Oni su se, zapravo, do kraja
XIX stoljea prezivali abo, kako se to vidi iz
dokumenata tog vremena. No, ve tada se ja-
vlja i oblik abi. Najstariji abi za koga se
zna bio je Omer-efendija, koji se spominje u
sidilu graanikog kadije jo krajem XVIII
stoljea. Ovaj je rod jo u drugoj polovici XIX
stoljea bio brojan i razgranat. Udefteru sara-
jevskih trgovaca Potogija (oko 1860.) spo-
minju se Mehmed, Mula Mustafa, Salih i Re-
id abi, kao graaniki trgovci sa kojima je
ta porodica odravala poslovne veze.
2
Mula
Mustafa abi je imao estoricu sinova. Jedan
od njih, hadi Omer, odselio se u Visoko, a
njegovi potomci su nazvani Hadiomerovii-
ma. Ova visoka porodica se kasnije roala
sa abiima. Drugi njegov sin je hadi Ibra-
him, od koga potjee najvei dio abia koji
danas ive u Graanici. On je imao etvoricu
sinova, ranije ve spomenutih, dok njegov
brat Salihaga nije imao djece. Za Reida i
Mehmeda abia ne znamo u kojem su ste-
penu srodstva sa hadi Ibrahimom. Reid,
ini se, nije imao mukih potomaka, dok je
spomenuti Mehmed abi, koji je trgovao sa
Potogijama, vjerovatno istovjetan sa ocem
spomenitog Fazle (1891. ve umrlim). Moe
se uoiti da se u ovome rodu iz generacije u
generaciju ponavljaju imena Adem, Husein,
Ibrahim, Mehmed, Mustafa, Omer, Osman i
Salih, tako da i danas ive lanovi ovog roda sa
takvim imenima.
40
1 U dijelu literature tvrdi se da su se abii doselili iz Srbije u XIX stoljeu, to nema
nikakvog osnova.
2 O. A. Sokolovi, isto.
Ramai su, prema nekim kazivanjima,
moda i najstarija irika porodica. Nije sa-
uvana tradicija o njihovomporijeklu, a izgle-
da da su jo u drugoj polovici XIXstoljea bili
prilino ugledni i imuni, ostalo je sjeanje da
su zemljite ifluk (sa sjeverozapadne strane
Gria, prema Drijeni) abii kupili od Ra-
maa, dok u Donjoj Orahovici postoje njive
Ramaevine, a u Sokolu Ramaevo groblje.
Hafiz Ibrahim ef. Mehinagi pisao je svoje-
vremeno o nekom kadiji Ramau ije su vlas-
nitvo te zemlje bile, vjerovatno se oslanjajui
na narodnu tradiciju.
1
U defteru Potogija,
meu graanikim trgovcima spominje se i
Mustafa Rama. Krajem XIX stoljea, u ovoj
mahali je postojala samo jedna kua Ramaa
(Emina, sina Mustafe), ali treba spomenuti
predanje koje kae da su prilikom aus-
tro-ugarske okupacije 1878. godine dvojica
brae Ramaa izbjegli u Tursku, dok je jedan
ostao (valjda spomenuti Emin). Iako su ranije
bili imuniji, Ramai su vremenom potpuno
propali i osiromaili.
Pored Ramaa, starija irika porodica bili
su danas izumrli Sakalai, koji su ivjeli na
sjeveroistonim padinama Gria (otprilike na
mjestu dananje kue Safeta Dedia), a taj lo-
kalitet se kasnije i nazivao Sakalaevinom.
Nalii su jo jedna od starijih porodica u iri-
u koja je do danas izumrla, devedesetih godi-
na XIX stoljea postojale su takoer dvije
kue. Zemljite zvano Nalia mila (plac, par-
cela) nalazilo se krajem osmanske vlasti u po-
sjedu hadi Fatime Sulejmanovi, koja ga je sa
jo nekim nekretninama uvakufila. Ovi su
Sulejmanovii, inae, ivjeli u blizini danan-
je umske uprave, a treba ih razlikovati od Su-
lejmania porijeklom iz Hercegovine (zvanih
i eiima). Oporijeklu ostalih starenikih i-
rikih porodica, Husia, Huskanovia,
ehia, kreba i Tufekia nije se ouvala tra-
dicija. krebe, dodue, nalazimo i u Brijesni-
ci, ali ne znamo jesu li u vezi sa nekadanjom
istoimenom irikom porodicom. U irike
rodove mogu se ubrojati i Kakei, prema
nekim priama takoer porijeklom iz Maar-
ske. Njih je, inae, bilo i u drugim graani-
kim mahalama (oko arene damije, u Don-
joj Mahali, itd.), dok su Mehinovii, svakako,
od onih iz Potok-mahale.
U Donjem iriu su ivjeli irbegovii.
Nije poznato odakle su porijeklom, ali se ovo
prezime javlja jo u osmanskom periodu i u
nekimsusjednimmjestima, Maglaju, Tenju i
Modrii, odnosno Tarevcima. Izgleda da su
graaniki irbegovii u nekoj vezi sa maglaj-
skim (na to ukazuju neke indicije, kao irbe-
gov han u Boljaniu izmeu Graanice i
Maglaja, potom to to su maglajski irbego-
vii posjedovali Ahmie u Maleiima, itd.).
Krajem osmanske vlasti spominje se nekoliko
irbegovia, koji su ivjeli u mahali Mejdan
(oko arene damije). Meutim, jo krajem
XIX stoljea postojao je jedan ogranak te po-
rodice i u iriu, gdje su ivjela etiri brata, si-
novi Mustafe. Jedan od njih, Alaga, oko
1909. je bio i mutevelija nekoliko graanikih
vakufa, izmeu ostalih i vakufa irike
damije, a drao je i jednu kafanu. U vlas-
nitvu irbegovia se nalazio skoro itav
prostor izmeu vodenica Kapetanue i Koke.
irbegoviima su prve komije bili Muftii,
ugledna begovska porodica, prema predanju
porijeklom iz Ugarske. Muftia je bilo i u
drugim mahalama, a posjedovali su imanja u
pionici (gdje su se kasnije odselili neki la-
41
1 Izvjetaj Odbora Islamske vjerske zajednice Graanica Starjeinstvu Islamske vjerske za-
jednice Sarajevo, 57/67, od 25. 8. 1967., str. 3.
novi tog roda. Genealogiju ove porodice
moemo pratiti od Mula Reida (ivio u prvoj
polovici XIX stoljea), za koga se zna da se
kolovao u medresi (to se vidi iz pridjevka
mula). On je imao sinove Huseina, Mehagu,
Osmana i Abdulaha, od kojih se nastavlja nji-
hovo porodino stablo.
Nakon izbijanja tzv. Prvog srpskog ustanka
(1804.), ve otpoinju migracije bonjakog
stanovnitva sa prostora Smederevskog
sandaka u Bosnu, kada izvjestan broj bon-
jakih porodica u strahu od pobunjenika
ostavlja svoje domove. Taj e se proces inten-
zivirati 1834., kada je donesena odluka o pre-
seljenju muslimanskih porodica sa seoskog
podruja Smederevskog sandaka na prostore
sjeveroistone Bosne. Mogue je da su se tada
u Graanicu doselili Osmanbegovii, iji se i-
riki ogranak nazivao Mujanetoviima, po
Mustafi Osmanbegoviu, zvanom Mujane.
Prema sauvanoj tradiciji, iz prekodrinskih
krajeva je takoer i porodica Junuzovi,
1
no
njihovi se lanovi kasnije doseljavaju u iri,
tek krajem XIX stoljea. Godine 1898.
Osman Junuzovi, sin Smail-efendije, iz ma-
hale Podastrana, kupio je kuu umrlog Hu-
seina abia, sina Osmanovog, i tu se nasta-
nio. Ove Junuzovie su u iriu nazivali Mal-
kijama, jer se Osmanova majka Fata prezivala
Malki.
Migracioni valovi prognanog bonjakog
stanovnitva iz Srbije konano se zavravaju
1862. godine, iseljenjem Uica i drugih grad-
skih mjesta. U Graanicu se u tom zadnjem
valu naseljava nekoliko uikih rodova,
2
dok
se u mahalu iri nastanjuju Malagii i Kara-
softii. Ve spomenuti hadi Husein Malagi
je 1862. godine, kako se to vidi iz popisa ui-
kih muhadira nastanjenih u Graanici, imao
48 godina i ivio je u istom domu sa 70-go-
dinjim ocem Mehmedom, zetom Salihom i
zetovim sinom Mustafom. Krajem XIX
stoljea nalazimo dvije kue Karasoftia u i-
riu, a jedna od njih je bila u vlasnitvu ve
umrlog Ibrahima, sina Huseinova, koji je
imao 46 godina kada je 1862. godine doao u
Graanicu.
3
Vjerovatno malo kasnije dolazi i
njegov brat Salihaga. U isto se vrijeme u iri
doseljavaju i Tihii, odnosno 36-godinji
Beir Tihi, sin Hasanov. On se izriito po
prezimenu ne navodi u spomenutom doku-
mentu, nego tek kao sestri Ibrahima Kara-
softia, u ijem je domu ivio.
4
On je, prema
tradiciji, u poetku ivio u jednoj kui na lo-
kalitetu Gloga, potom na Mahali, a onda je
kupio kuu na oblinjem brijegu zvanom Ra-
van, koju je kasnije obnovio njegov sin, koji
se takoer zvao Beir (Beiraga).
5
Porijeklom
iz Uica su vjerovatno i Saraevii, a prema
42
1 Tradiciju po kojoj su Junuzovii porijeklom sa prostora dananje Srbije biljei hfz. Ibra-
him-ef. Mehinagi 1967. (Izvjetaj Odbora Islamske vjerske zajednice Graanica
57/67, str. 14.).
2 aban Hodi, Migracije muslimanskog stanovnitva iz Srbije u sjeveroistonu Bosnu
izmeu 1788.-1862., lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, II, Tuzla 1958., str.
131.
3 Isto.
4 Isto.
5 Prema navodima dananjeg vlasnika te kue, Hamida abia, a na osnovukazivanja njego-
ve majke, Aie ro. Tihi.
nekim kazivanjima izgleda i ilii, te Dizda-
revii.
Krajem XIX i poetkopm XX stoljea u
iri se doseljava nekoliko porodica iz drugih
mahala. Tako su se na zemljite Husia dose-
lili Biakii (u narednom periodu prezime
im se mijenja u Beaki), i to Mehmed Bi-
aki, sin umrlog Hasana, koji je prije stano-
vao u Podjazu. On je, kako se moe naslutiti
iz nekoliko dokumenata, 1913. kupio jednu
vakufsku parcelu, ali je nije isplatio, tako da se
jo 1929. spominju njegovi nasljednici kao
dunici.
1
Biakia je, inae, bilo i na Mejda-
niu, a porijeklo prema predanju vuku iz Sa-
rajeva. Malo kasnije se doseljavaju i Begano-
vii sa Podjaza, te pred prvi svjetski rat i
Ademovii, koji su ivjeli u blizini arene
damije i na Patkovai.
2
Evidentna su i dosel-
javanja sa seoskog podruja: Jo krajem
osmanske vlasti, iz Seone dolaze Fazlii, a
1905. godine se na kupljeno zemljite Sarae-
via doseljavaju Krajinovii iz Maleia
(Sejdo Krajinovi, sin Osmana), daljim pori-
jeklomiz Krajine. Neto kasnije naseljavaju se
i Djedovii (iz ekania), te Ibrii i Neziro-
vii (iz ehaja kod Srebrenika, ranije isti rod).
Kasnije se doseljavaju i druge familije, kako sa
sela, tako i iz drugih graanikih mahala.
Krajem XIX stoljea ovdje se nastanjuje i
nekoliko porodica iz Hercegovine. Godine
1900. u kuu koja je do tada bila vlasnitvo
porodice krebo, nastanjuju se Mujaii, po-
rodica Muharema, sina Ademova, dok su e-
tiri godine kasnije kuu Tufekia preuzela
dva brata erimagia, Hakija i Mustafa, sino-
vi Selmana. Iz Hercegovine su takoer i abo-
vii, tanije iz okoline Nevesinja. U Graa-
nicu su se doselili krajemosmanske vlasti, i to
u kuu koja se nalazila iznad dananjeg Ruko-
metnog igralita.
3
Adem abovi je oenio
Zlatu, ker Fazle abia (abe), te je na njenoj
zemlji napravio kuu. On je iz dva braka imao
sinove Hivzu, Mehmedaliju, Ibrahima i Sali-
ha, te etiri kerke. Meutim, danas vie
nema abovia u iriu niti mukih lanova u
Graanici uope. Ta porodica je nestala. Dvi-
je kue Mehinovia u Donjem iriu, u blizi-
ni Sokolue, dospjele su u vlasnitvo ekia.
Ova je porodica porijeklom iz Sanskog Mos-
ta, godine 1909. u kuu umrlog Mustafe
Mehinovia doseljava se Nurhanuma eki,
sa djecom od Hasan-bega ekia. Ona je,
43
1 Dokumenti u grai Medlisa IZ Graanica.
2 Inae, prema tradiciji, u Graanicu se nastanio predak Ademovia koji je za uinjene za-
sluge u ratu dobio od sultana velike zemljine posjede u Drijeni i Lendiima, prema pre-
danju od Mikailovog kamena do Stjepan Polja. Taj njihov predak je vjerovatno
porijeklom iz Perzije (prezime Ademovi uope, dolazi od turske rijei adem, to znai
Perzijanac).
3 abovii su u okolini Nevesinja posjedovali kulu, zemljita i kmetove, a sve to su izgubili u
pobuni 1875. godine. Ouvalo se sjeanje da su se nekoliko dana odupirali napadaima, a
ak sui ene kroz pukarnice pucale iz kubura. No, ipak subili prisiljeni da bjee, ponijevi
sa sobom tek neto gotova novca i nakita. Skrivajui se od pobunjenika, bili su zaboravili
jedno novoroene, staro svega etrdeset dana; ono je u itu ostalo cijeli jedan dan i no,
dok se nisuvratili po njega. Vei dio abovia se odselio uPlav, ucrnogorski dio Sandaka,
dok su drugi doli u Graanicu i okolinu (krajem XIX stoljea abovie zatiemo i u
Raljevi).
inae, bila rodomMuftika iz Graanice. Go-
dinu dana kasnije kupit e susjednu kuu
Adema Mehinovia. U kuu kupljenu od ir-
begovia 1905. nastanjuje se porodica Mehi-
nagi, odnosno erijatski sudija Arif-ef. Mehi-
nagi, dok novu kuu na mjestu stare kue
Mehage irbegovia gradi banka, a 1906. se
kao njeni vlasnici navode bankovni inovnici
Prokop Zukiewicz (um. Ivana) i Wilhelm
Foukal (um. Ferdinanda) iz Sarajeva. Porodi-
ca Zukijevi (Zukiewicz), porijeklom Poljaci,
jo dugo je tu ivjela.
Mogu se uoiti neki elementi izdvajanja
pojedinih socijalnih grupa stanovnika maha-
le, to se u prvomredu odnosi na praksu bra-
nog vezivanja meu rodovima: starinaki ro-
dovi se uzimaju izmeu sebe i u najbliem
susjedstvu, rodovi doseljeni iz Uica uzimaju
se takoer sa rodovima porijeklom iz istog
grada, rodovi porijeklom iz Hercegovine
branimse vezama veu za rodove doseljene iz
Hercegovine (u druge mahale, ako treba, pa
ak i u udaljena sela: Miriinu i Raljevu). Po-
sjednike (begovske) familije se, opet, uglav-
nom uzimaju izmeu sebe, ilmijanske i trgo-
vake takoer.
5. irikadamija
Ukoliko je ispravna pretpostavka da je ma-
hala postojala jo u XVI stoljeu, onda je
svakako i damija nastala u to vrijeme, jer je
svaka od tadanjih graanikih mahala imala
mesdid ili damiju. Dakle, utemeljitelj ove
damije tada bi bio jedan od ljudi po kojima
su mahale dobile ime. Pod dananjim ime-
nomse prvi put u pristupanimizvorima spo-
44
Krovovi Graanice, snimak M. Rener 1886. godine
minje u Yevmiye defterima, popisima novopo-
stavljenih vjerskih slubenika, voenim u pe-
riodu od 1763.-1776. godine
1
, i to kao
damija, to znai da se tu klanjao duma-na-
maz. Osim damije u mahali iri, u tom
izvoru se spominje jo sedam damija i
mesdida po mahalama i jedna u ariji. Tri
damije se spominju pod imenima svojih os-
nivaa (Ahmed-paina, Dervi-hodina i
damija ejh hadi Halil-efendije), dok se
druge spominju pod tradicionalnim imeni-
ma, imenima mahala u kojima se nalaze, to
znai da su imena njihovih utemeljitelja ve
tada bila zaboravljena. Jedna od ovih drugih
je i irika damija. Dakle, s obzirom da se
ona navodi pod narodnim imenom, jasno je
da je izgraena tako davno da je njen utemel-
jitelj zaboravljen. Moe se onda pretpostaviti
da je izgraena najkasnije jo u XVII stoljeu.
Meu familijom abi se ouvala predaja
da je iriku damiju sagradio neko od njiho-
vih predaka. Ovo predanje bi moglo biti ta-
no, ali ako se odnosi na obnovu, ponovnu iz-
gradnju ranije utemeljene damije. Ve je is-
taknuto da je u periodu 1763.-1776. vakif
(utemeljitelj) irike damije bio zabora-
vljen, a to ne bi bilo mogue u relativno krat-
komvremenskomperiodu, od poetka XVIII
stoljea pa do oko 1763. godine. U istom pe-
riodu kada su se u Graanicu, prema predan-
ju, iz Maarske doselili abii, doselio se, pre-
ma tradiciji, i neki Ahmed-paa iz Budima,
koji je podigao svoju damiju i niz koristo-
nosnih objekata. U gore spomenutom doku-
mentu se spominje Ahmed-paina damija,
dakle pod imenom vakifa, pa nije bilo razloga
da ne bude spomenuta i irika damija pod
imenom svog vakifa iz istog vremena. Na os-
novu svega toga se da zakljuiti da je damija
postojala u mahali iri jo prije kraja XVII
stoljea, a moda ju je neki predak abia tu
zatekao, te je tada sredstvima ove porodice
mogla biti temeljito obnovljena.
Bilo kako bilo, sigurno je da su se abii
oduvijek brinuli o ovoj damiji i dali veliki
broj mutevelija, mujezina, imama i mualima.
Zbog toga se gore navedena tradicija, da je
neko od abia (nanovo) sagradio damiju,
moe smatrati istinitom, jer je damija, vjero-
vatno, vie puta obnavljana sredstvima lano-
va ovog relativno bogatog roda. Da se nasluti-
ti iz izvora da je damija temeljito opravljena
krajem osmanske vlasti, sredstvima hadi Ib-
rahima abia.
Austro-ugarsku okupaciju damija je doe-
kala kao jednostavna graevina od drvene
konstrukcije ispunjene erpiem, s drvenom
pokrovom. Munara je, takoer, bila od drve-
ta, sa zatvorenom erefom, i u nju se ulazilo s
mahfila. Damija je vie puta obnavljana, a
prilikom jedne obnove, oteeni drveni krov
je zamijenjen crijepom. Na damiji su 1903.
godine vrene izvjesne opravke, za koje je
utroeno 10 forinti, kako se to vidi iz va-
kufskih prorauna. U proraunima iz 1911.,
1913. i 1914. navedena je i stavka za popra-
vak ograde oko damije, a ini se da je 1914.
postavljena nova ograda, jer je pod tom stav-
kom naveden znatno vei iznos nego
prethodnih godina.
Stara zgrada damijE sluila je sve do
osamdesetih godina XX stoljea i bila je,
uprkos brojnim obnovama, dosta trona i o-
45
1 Adem Handi, n. dj., str. 10.-11. i str. 159., bilj.70.
teena. ak se posebnim eljeznim stegama i
podupiraima pokuavalo sprijeiti njeno
naglo obruavanje. S obzirom da je prijetila
opasnost od potpunog pada zgrade, sredinom
80-tih se razmiljalo o ruenju stare dotrajale
damije i izgradnji nove. Uskoro se pristupilo
i realizaciji te ideje, pa je na istom mjestu
uskoro prilozima dematlija i sredstvima Is-
lamske zajednice sagraena nova zgrada
(priblino istih dimenzija, to su uslovile
gradske vlasti). Zgrada ima podrum, a gornji
dio se sastojao od sredinjeg prostora odree-
nog za namaz, jedne manje prostorije pred-
viene za uzimanje abdesta i jo jedne sobe.
Prezide izmeu te sobe i sredinjeg prostora
su poruene 1997. godine, kako bi se dobilo
na prostoru za klanjanje.
Prethodna zgrada damije, izgraena od
erpia i opeke umetnute u drvenu konstruk-
ciju, predstavljala je tipian primjer tradicio-
nalne graanike mahalske damije sa drve-
nom munarom. Ono to je za ovu damiju
bilo karakteristino je to to je, za razliku od
veine dugih graanikih damija, bila podig-
nuta na kosom terenu, te to je imala mihrab
isturen u vanjskom licu zida.
U damiji su se polovinom XVIII stoljea
klanjali svi propisani namazi, be-vakat, tj.
pet dnevnih namaza, te duma i bajram-na-
maz (ukoliko vremenske prilike nisu dozvol-
javale okupljanje na Musali). Negdje od kraja
XIX stoljea, u damiji su se uglavnom klan-
jali samo tzv. noni namazi (akam, jacija i sa-
bah), a poetkom 70-tih godina, u damiji se
prestaje klanjati. Od tada je damija aktivna
samo tokom Ramazana i u njoj se klanja tera-
vih-namaz. Njen demat je pripojen
Ahmed-painoj (Bijeloj) damiji. U najnovije
vrijeme, zalaganjem dematlije Jakuba ab-
ia, u damiji se u dematu klanjala jacija, od
ramazana 1422. do ramazana 1423. hidret-
ske godine. Imami irike damije tradicio-
nalno su bili iz porodice abi, imamska
sluba (dihet) prenosila se s oca na sina, pre-
ma odredbama Tevdihi dihati ku-
nun-name.
Vrijedi spomenuti jedno interesantno pre-
danje vezano za ovu damiju. Prema narod-
nom vjerovanju, u noima uoi Blagovijesti
(7. april) i Jurjeva (6. maj), na mjestima gdje
se nalazi zakopano blago iz zemlje bljesne pla-
men. To se, prema prii, dogodilo i u nepo-
srednoj blizini irike damije, nekih 20-30
metara sjeverno od ulaza.
6. Mektebuzirikudamiju
Ovaj mekteb se jednostavno nazivao iri
mekteb i zasad nije poznato ko ga je i kada
sagradio, ali izgleda da nije sagraen mnogo
vremena iza same damije. Nalazio se na za-
padnoj strani harema, pored puta za Gornji
iri. To je bila manja prizemna graevina, sa
dvije prostorije, pokrivena crijepom. iriki
mekteb je imao vlastiti vakuf iz kojeg se pla-
ao mualim, kalfa (mualimov pomonik) i
bevab (posluitelj). Po svemu sudei, taj sa-
mostalni vakuf mekteba osnovao je Hadi Ib-
rahim abo (abi), koji je i (nanovo) podi-
gao mektebsku zgradu. Pored toga, mualimje
primao naknadu i iz jednog dijela prihoda va-
kufa irike damije. Upopisu sibjan-mekte-
ba iz 1912. godine istie se da u Graanici po-
stoje tri mekteba (sa samostalnim vakufima):
Ahmed-pain mekteb, iri-mekteb i
Paa-zade mekteb, te jo nekoliko mekteba,
46
iji se slubenici plaaju iz prihoda drugih va-
kufa. Slubenicima iri mekteba je 1912. is-
plaeno ukupno 40 kruna iz vakufa mekteba
te jo 30 kruna iz vakufa same damije. U
tom dokumentu se istie da se ima nastojati
oko zatvaranja ovih mekteba budui da u
Graanici postoji muka i enska ibtidaijja.
1
Meutim, do toga nije dolo, tako da je iri
mekteb radio jo nekih 60-tak godina. Po-
kustvo u mektebu je bilo skromno i sastojalo
se uglavnom od petehta, drvenih klupica
za pisanje, kojima su se koristi-
li uenici. Mahalska djeca su u
ovomsibjan-mektebu uila os-
novne pojmove vjere, obredo-
slovlja i arapsko pismo, to je
svakako doprinosilo opemni-
vou pismenosti i
prosvijeenosti.
Poetkom prolog stoljea,
mualim u iri mektebu je bio
Mula Adem abi, sin hadi
Ibrahimov. Godine 1961.
mekteb se spominje kao nacio-
naliziran i pretvoren u stambe-
ni objekt, a nacionaliziran je,
kako stoji u tom dokumentu,
28. X 1960. godine.
2
Sruen je
sedamdesetih godina XX
stoljea. Vjerska pouka se od
nacionalizacije mektebske
zgrade obavljala u samoj
damiji, a 1961. vrio ju je Hasan-ef. Turbi,
tadanji imam Bijele damije, rodom iz sela
Vukovaca kod Gradaca i vrlo omiljen i po-
pularan meu dematlijama. Nastavu je te
godine pohaalo 60 polaznika
3
. Nakon to je
Hasan-ef. preselio na ahiret 1966. godine,
mjesto mualima iri mekteba preuzima
hadi Galib-ef. abi. Mektebska nastava od-
vijala se i dalje u damiji, a u najnovije vrije-
me djeca iz iria na mektebsku pouku idu u
Bijelu damiju.
47
irika damija i esma
1 Dokument u arhivi Medlisa Islamske zajednice Graanica, Vakufsko-mearifski saborski
odbor Sarajevo Kotarskomvakufskompovjerenstvu Graanica, 1094/912, od 18. februara
1912.
2 Popis nacionaliziranihvjerskihobjekata, uarhivi MedlisaIZGraanica, od12. VII 1961.
3 Popis vjerskih objekata u kojima se vre redovni obredi, u arhivi Medlisa IZ Graanica,
17/61, 31.1.1961.
7. iriki vakufi
Uloga vakufa u razvoju pojedinih gradskih
naselja za vrijeme vladavine Osmanlija bila je
prvorazredna, a vakufi i vakufski sadraji igra-
li su veliku ulogu u svim segmentima ivota
tog vremena. Svaka kasaba (gradsko naselje)
imala je brojne vakufe, a i pojedine mahale ta-
koer su imale svoje vakufe. Obino su to bile
mahalske damije ili mesdidi sa haremima,
grobljima, esmom, itd. Takav je sluaj i sa
mahalom iri, koja je, tavie, imala nekoli-
ko vakufa i vakifa. Sredinji vakufski sadraj u
mahali bila je svakako irika damija sa
mektebom, a vakuf ove ustanove je i najraniji
poznati iriki vakuf. Nije ostalo upameno
ime njegovog osnivaa. Ekonomsku osnovicu
vakufa predstavljale su uglavnom zemljine
nekretnine, koje su pojedini mahaljani uzi-
mali pod godinji zakup. Pored ovog vakufa,
te posebnog vakufa iri mekteba, u ovoj su
mahali nastali i drugi vakufi.
Na samom kraju osmanske vlasti, nastaju
dva znaajnija vakufa. Jedan od njih je vakuf
hadi Ibrahima abe (abia). Hadi Ibrahim,
trgovac i imam irike damije, odluio je da
zavjeta nekoliko svojih nekretnina u opeko-
risne svrhe, to je legalizirano vakufnamom iz
1874. godine.
1
Hadi Ibrahim je, izgleda,
osnovao poseban vakuf iri mekteba, a ta-
koer je pojaao ekonomsku osnovicu ve
postojeeg vakufa irike damije. No, drugi
vakuf, nastao najvjerovatnije u isto vrijeme,
moda i neto raniji, bio je vakuf hadi Fatime
Sulejmanovi. Izgleda da je ova vakifa potjeca-
la sa iria, a Sulejmanovii su ivjeli izmeu
iria i arene damije. O njoj se malo toga
zna, izvjesno je da je bila imunijeg materijal-
nog stanja, da je imala priliku obaviti had te
da je dala sagraditi dvije pekare u ariji, koje
je zajedno sa tri parcele zemljita u iriu uva-
kufila.
2
Prihodi od kirije spomenutih pekara
te od zakupnine zemljita troili su se na ispla-
ivanje naknade imamu, muderisu, mualimu
i njegovom pomoniku, te za rasvjetu dami-
je. S obzirom da je vakufnama izgubljena, te
da se u proraunima ovog vakufa s kraja XIX i
poetka XX stoljea ne precizira na koju se
damiju, mekteb i medresu ovo odnosi, to se
u ovom trenutku moe samo nagaati o kojoj
se damiji i mektebu radi moda o
Ahmed-painoj damiji, odnosno mektebu,
ili pak o irikoj damiji. to se tie medrese,
svakako je rije o Osman-kapetanovoj medre-
si. Od ostatka sredstava plaali su se popravci
i drugi trokovi oko nekretnina.
U Graanici je u vrijeme vladavine
Osmanlija bilo nekoliko ljudi koji su uvakufi-
li knjige, rukopisna i tampana djela, pone-
kad izuzetno skupa i vrijedna. Time su omo-
guavali irem krugu zainteresiranih itatelja,
naroito siromanijim uenicima medrese ili
vjerskim slubenicima, njihovo itanje i ko-
rienje. Tako je jedan rukopisni primjerak
ulistana, popularnog djela perzijskog
knjievnika ejha Sadi irazija, uvakufio
1284. (1867.-68.) irbeg irbegovi, sin Mu-
48
1 Prijepis vakufname uGazi Husrev-begovoj biblioteci uSarajevu, Sidil vakufnama, tomI,
br. 161., str. 198. Dokument je na osmansko-turskom jeziku i jo nije preveden.
2 Uproraunima ovog vakufa s kraja XIXi poetka XXstoljea (koji ostajujedini izvor onje-
govompostojanju, budui da je vakufnama izgubljena), te se parcele oznaavaju kao Baa
hadi Ibrahima abia, Nalia mila i Kakea mila. Oito je vakifa spomenuta zemljita
kupila od hadi Ibrahima te od porodica Nali i Kake.
jage
1
(Mustafe), koji je krajem XIX stoljea
ivio u iriu. Nije poznato na koju se ustano-
vu odnosilo uvakufljenje, rukopis je kasnije
dospio u Osman-kapetanovu medresu, odakle
je, zajedno sa ostalimrukopisnimi tampanim
orijentalnim djelima, 1940. prenesen u Gazi
Husrev-begovu biblioteku u Sarajevo. irbeg
irbegovi je bio zemljoposjednik i jedan od
bogatijih i uglednijih Graanlija.
2
Ve je istaknuto da nije poznato ko je naj-
stariji vakif damije u mahali iri. Ukoliko
bi bila tana pretpostavka da je damija sagra-
ena jo u XVI stoljeu, onda je njen vakuf,
vjerovatno, tokom vremena propadao i obna-
vljan je zadubinama drugih vakifa. Iz doku-
menata Kotarskog vakufskog povjerenstva
Graanica, vidi se da je vakuf irike damije
u periodu Austro-Ugarske bio jedan od jaih
gradskih vakufa. Osim imovine prvobitnog
damijskog vakufa, irika damija je raspo-
lagala i sa nekretninama koje su naknadno
uvakufili neki od dematlija, poput hadi Ib-
rahima abia, ali takoer i njegovog roaka
Reida abe, te brata mu Salihage abia.
3
Za-
hvaljujui tim naknadnim pojaanjima, va-
kuf irike damije je poetkom XX stoljea
spadao u najznaajnije graanike vakufe, od-
mah poslije Ahmed-painog vakufa, vakufa
Osman-kapetana Gradaevia i vakufa hadi
Beir-bega Gradaevia.
Proraun vakufa irike damije za 1889.
baca svjetlo na stanje i jakost tog zadubin-
skog fonda. Ukupno pokrie, tj. primitak va-
kufa planiran je na 368 forinti, a dolazio je od
kirija dva duana u ariji (50 forinti), kirija
od dvije sobe za stanovanje (vjerovatno nad
timduanima, 25 f.), od dohodka etiri bae
(250 f.), kao i kamate od glavnice u iznosu od
430 f. (43 f.). Od toga je utroeno 312 forinti,
dok je ostalo 56 forinti suvika. Iznos utroe-
nog novca rasporeen je na osobna beriva
(plae) mutevelije (24 f.), imama (72), muali-
ma (68), mujezina (40), te na plae pomoni-
ka mualima (36), kao i na tzv. stvarne izdatke:
uenje Kurana, sallavata i Mevluda (20 forin-
ti), popravak vakufskih zgrada i damije (30),
rasvjetu damije (20) i za druge sitne izdatke
(2 forinte). U tom proraunu se istie da va-
kufnama damije ne postoji, to se odnosi na
prvobitnu vakufnamu, a ne na gore spome-
nuta naknadna pojaanja vakufa.
Godine 1903, vakuf iri damije je ostva-
rivao sljedee prihode: od kirije (stambenih
objekata i poslovnih prostora u ariji) 120
49
1 Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke, knj. V, str.
387.
2 Kada je 1886. godine objavljena broura Mehmed-bega Kapetanovia Ljubuaka ta misle
Muhamedanci u Bosni, u kojoj objanjava da Bonjaci prihvaaju novu austrougarsku
upravu, te da suspremni suraivati, ulistuBosnische Post objavljivane suizjave podrke
mnogih bonjakih posjednika, izmeu ostalih i irbega irbegovia (Todor Kruevac:
Bosansko-hercegovaki listovi u XIX veku, izd. Veselin Maslea, Sarajevo 1978., str.
168.).
3 Prijepis vasijetname (oporuke) aboReida iz 1883. nalazi se uzbirci vakufnama Gazi Hu-
srev-begove biblioteke (Sidil I, br. 270, str. 71.), a prijepis vakufname abi Salihage, sina
Mula Mustafe, iz 1909. godine, takoer je u Gazi Husrev-begovoj biblioteci (Sidil vakuf-
nama II, br. 540, str. 999.).
kruna, od zakupnine (zemljita) 400, te 140
od murabehe (kamate), dakle ukupno 660
kruna. Taj novac je utroen za plaanje upra-
ve vakufa (mutevelije) 50, za popravke koris-
tonosnih nekretnina 40, za porez 40, potom
230 za osobna beriva (line dohotke) damij-
skih slubenika, za rasvjetu i vjerske sveanos-
ti 80, za popravak damije 10, te 210 za osob-
na beriva slubenika iri mekteba.
Godine 1911. prihodi su dolazili od idara
i zakupnina novog groblja (drao Ahmetaga
irbegovi), od trave gradilita (drao Ha-
san Arnaut), od njive Dizdarue (drao
Osman Patak
1
), od njive abue (Ahmetaga
irbegovi), Badue (Ibrahim Ibri), Taba-
kove bae (Huso M /?/, prezime neitko),
damijskog harema (Mula Ademabi), te od
murabehe. Ukupan prihod je iznosio 325
kruna. Taj novac se utroio na plae muteveli-
ji (30 K), imamu (70), mujezinu (30), za ra-
svjetu (20), te za opravku damije (10). Iste
godine, iz Vakufsko-meraifskog saborskog
odbora u Sarajevu upuen je poziv Kotar-
skom vakufskom povjerenstvu vakufu iri
damije da se osiguraju naj dalje do konca
augusta vakufske glavnice koje nisu gruntov-
no osigurane, a koje jesu pri hafizu Sejidu
Omerbegoviu, Mula Salihu abiu i hadi
hafiz Hasan ef. Hadiefendiu.
2
Godine 1913., primitak ovoga vakufa
ukupno je iznosio 302 krune, a dolazio je od
zakupa trave novog groblja (12 kruna), za-
kupa Novog groblja kod Osmana Patka (13),
zakupa groblja kod Osmana Patka (13), zaku-
pa Tabakove bae, koju je drao hadi
Ahmet Brii (3), zakup harema (drao Mula
Ibrahim Ibri, zakupnina iznosila 5 kruna),
zakup Badue, koju je drao Osman Patak
(64), zakup abue, koju je pod zakupom
drao Ahmed irbegovi, te murabeha (ka-
mata) od glavnice, u iznosu od 142 krune.
Dobiveni novac je utroen u plae muteveliji
(20 K), imamu (70 K, mujezinu (30), za po-
rez (47), za vjerske sveanosti i rasvjetu
damije (67), za plau mualima (30), te za po-
pravak ograde oko damije (15 kruna).
Ukupno je utroeno 279 kruna.
Jednu godinu kasnije prihodi su iznosili
ukupno 365 K, a planirani su rashodi neto
vei nego prethodne godine. Tako je muteve-
lija imao naknadu od 36 K, za vjerske svea-
nosti i rasvjetu utroeno je 60 K, porez je iz-
nosio 54 K, a popravak ograde 50 K, ukupno
330 kruna. Mutevelija vakufa irike damije
1889. bio je hadi Ibrahim abo, njen imam,
1909. godine na tom mjestu se spominje Ala-
ga irbegovi (takoer mutevelija vakufa i-
ri mekteba, te hadi Fatiminog vakufa),
1911. Sulejman ef. Fazli, a 1913. i 1914. Sa-
lih Pai. Meutim, dolazilo je i do odstupan-
ja od planiranog vakufskog budeta: muteve-
liju Saliha Paia su 5. VIII 1914. iz Va-
kufsko-meraifskog saborskog odbora upozo-
rili da je prekoraio proraunom utvreni iz-
nos (18,83 K) kod odreivanja sopstvene
naknade.
3
50
1 OsmanPatakje biosinMehmeda, a ova porodica je ivjela uulici Patkovaa, koja je po nji-
ma i dobila ime.
2 Dokument u arhivi Medlisa Islamske zajednice Graanica, 6/47/911, od 3. juna 1911.
3 Dokument u arhivi Medlisa Islamske zajednice Graanica.
U posjedu ovog vakufa nalazila su se zeml-
jita abua, Dizdarua, Badua, Tabakove
bae ili Tabakua, Novo groblje, gradilite,
sa kojeg je prodavana trava te, konano,
damija i harem uz nju, kao ljivik. Ukupna
povrina vakufskih zemljita 1923. godine iz-
nosila je neto manje od 32 duluma. Osim
toga, u posjedu ovoga vakufa bili su i poslovni
prostori i sobe za stanovanje u ariji (u prora-
unu iz 1903. navodi se i stavka kirija). U
popisu vakufskih nekretnina 1930. godine
navedene su sljedee nekretnine u vlasnitvu
irike damije: sama damija s dvoritem
(k.. 26/4) kao mulk, gradilite (k.. 16/41.)
kao mirija,
1
ljivik kod damije (k.. 26/12),
ljivik Tabakua (k. 30/28), kompleks zeml-
jita abua (k.. 988, k.. 990, k.. 991 i k..
996), te zemljite Dizdarua (k.. 997). Neto
ranije je jedan dio zemljita abua prodan
Mehi Biakiu, iji su nasljednici jo 1929.
dugovali neka sredstva vakufu. U narednim
godinama vakuf irike damije ulazi u sastav
tzv. Ujedinjenih gradskih vakufa (godine
1932. mutevelija je bio Ibrahimaga
Ahmetaevi).
Pored imovine koja je u gruntovnim knji-
gama zavedena kao imovina vakufa, irika
damija je prihode dobijala i od jo nekoliko
parcela zemljita koje se vode kao vlasnitvo
abia. Ta zemljita se, po usmenomsporazu-
mu, smatraju nekomvrstomevladijet-vakufa,
o kojem se imaju brinuti iskljuivo lanovi te
porodice. Usastavu tog vakufa nalazi se zeml-
jite u Drijeni, u blizini Glavice, a ranije su
to navodno bila i zemljita Vina iznad iria,
te njiva ispod Vina, u narodu zvana Sjelina
(gdje su danas izgraene kue Rame Ku-
jundia i Muhameda Krajinovia). Zemljite
Vina oduzeto je od strane opine. Vakufska
zemljita koja su izbjegla nacionalizaciju gae-
njem stalnog demata iri pripojena su va-
kufu Bijele damije. irika damija danas
dobiva prihode samo od spomenutog zemlji-
ta u Drijeni, a od toga se plaa struja za ra-
svjetu i grijanje u vrijeme ramazana, kada je
damija aktivna.
Iako je u proraunima vakufa irike
damije redovno odreena i naknada za mua-
lima, svakako mekteba u iriu, ipak je iri
mekteb imao svoj vlastiti vakuf. Vakuf iri
mekteba 1903. godine ostvario je prihode od
ukupno 300 forinti, to i nije bio tako mali iz-
nos, a od toga je 10 utroeno na popravak ko-
ristonosnih nekretnina, 10 na porez, 20 na
osobna beriva damijskih slubenika, 160 na
osobna beriva kolskih slubenika, 10 za
opravku mekteba, te za trokove oko uprave.
Cjelokupni izdaci su iznosili 282 K. U ovom
proraunu se ne spominju pojedine nekretni-
ne niti iznos njihovogf zakupa, kao to je to
sluaj u proraunu za 1913. godinu, kada je
ovaj vakuf prihode ostvarivao od zakupa ze-
mljita Drijene (drao u zakupu hafiz
Mustafa abi, iznos zakupa je bio 14 kruna),
zakupa bae kod Mujanetovia kue (ha-
fiz Mustafa abi, 20 K), zakupa Kakeeve
bae (Mula Adem abi, 16 K), te zakupa
mila kod mekteba (M. Adem abi, 8), kao i
murabehe (kamate). Prihodi su spomenute
godine utroeni na naknade muteveliji (6),
mualimu ili mektebhodi (20), kalfi (pomo-
niku mualima, 14), bevabu ili podvorniku
(6), te na plaanje poreza.
51
1 To gradilite se nalazilo u ariji, preko puta Stare pote.
U jednom iskazu iz 1930., u posjedu ovog
vakufa popisane su sljedee nekretnine: jedna
kua s dvoritem (k.b. 82) kao mulk, neogra-
nieno vlasnitvo vakufa (to je, ustvari, sama
zgrada mekteba), zatim ljivik Dolnja baa,
ljivik kraj mekteba, ljivik Drijene, ljivik
Kakeevina, te vodenica Koka, koja se nalazila
u blizini dananje autobuske stanice. U popi-
su mekteba u Graanici iz 1912., istie se da
iri mekteb iz vlastitog vakufa isplauje mu-
alima, kalfu (pomonika) i bevaba
(podvornika).
8. Istaknutiji iriani
U svakoj su graanikoj mahali ivjeli po-
jedinci koji su se po neemu isticali iznad
ostalih mahaljana, svojih komija, koji su,
pak, o njima esto govorili s uvaavanjem i
ponosom, a poneko i sa zaviu, to je jedna
od crta u mentalitetu ovdanjih ljudi. Ti su
pojednici mogli biti kolovani ljudi, alimi,
dobri majstori. Mahala iri takoer je imala
nekoliko takvih ljudi, koji su bili poznati u ci-
jeloj Graanici, pa i na irem podruju. Na
prvom mjestu moemo spomenuti imame
irike damije, koji su pripadali tadanjoj
graanikoj ulemi, svi oni su se kolovali u
graanikim medresama i za ono vrijeme i
one prilike su, ipak, predstavljali obrazovanije
ljude i poznavatelje orijentalnih jezika. Jo
polovicom XIX stoljea imam je bio Mula
Mustafa abi. On je uio u jednoj od graa-
nikih medresa, to se vidi iz pridjevka mula.
Na imamskoj dunosti naslijedio ga je sin
hadi Ibrahim. Tu je dunost, izgleda, obavl-
jao jo 1874., pa sve do svoje smrti (izmeu
1889. i 1891.). On se pored imamske
dunosti bavio trgovinom, spadao je u boga-
tije Graanlije i imao je priliku obaviti had.
Kako je ranije spomenuto, dio svoje imovine
ostavio je u vakuf. Godine 1889. se spominje
kao mutevelija irike damije, a bio je iv jo
1891. godine. Njega je, opet, na imamskoj
slubi naslijedio Mula Salih abi (umro
1934.), izgleda najstariji mu sin; on se kao
imam spominje 1911. godine, a bie da je vr-
io tu slubu do pred smrt. Nakon njega,
imam postaje hadi hafiz Mustafa abi
(umro 1952., u dubokoj starosti), sin hadi
Ibrahimov i brat Salihov. Stariji mahaljani
upamtili su hafiza Mustafu kao pomalo ters
ovjeka. Tako on, naprimjer, ukoliko bi neko
dijete prelo cestomispred njega, nije htio na-
staviti tim pravcem (valjda iz nekog prazno-
vjerja), nego bi se okrenuo natrag. To su djeca
i iskoritavala, pa bi brzo otila na drugu stra-
nu i ponovno mu presjekla put. Trei sin
hadi Ibrahimov, Mula Adem abi, takoer
je pripadao ilmiji.
Hafiz Muhamed ef. abi (1888.-1974.),
sin hadi Mustafe, bio je izuzetno potovan
meu Graanlijama. Naslijedio je oca na
slubi imama irike damije, a bavio se ze-
mljoradnjom, kao i trgovinom, te je imao je-
dan duan u ariji. On ne samo to je bio do-
sta uen i poten, nego je bio i human ovjek.
Izmeu dva svjetska rata, za Kurban-bajram
je dijelio kurbane sirotinji u cijeloj Graanici,
ne zaobilazei ni udaljene mahale. Nakon
Drugog svjetskog rata, od tadanjih komunis-
tikih vlasti je proganjan i zatvaran zajedno sa
jo nekim uglednijim ljudima iz arije, koji
nisu bili napredni u komunistikom tuma-
enju te rijei. Hafiz Muhamed je spadao u
onu nau provincijsku ulemu, izuzetno kon-
zervativnu. Prema svjedoenju Muhameda
Maia, inae svrenika Gazi Husrev-begove
medrese, hafiz Muhamed se estoko protivio
da njegovi sinovi nose hlae, to je smatrao
nemuslimanskim i tuim, iako su ovi zbog
toga doivljavali neugodnosti u svom
drutvu. Na nagovor hafizove supruge, Ma-
iu je dugo trebalo da slomi hfz. Muhame-
52
da, kako bi sinovima konano dozvolio to
tue odijelo. Takoer, Mai je pokuavao
hafiza ubijediti da umjesto starog zemljanog
bardaka u duanu, iz kojeg je istovremeno i
uzimao abdest i pio, upotrijebi neki sud iju
e istou moi kontrolirati, no hafiz se nije
osvrtao na te preporuke i tvrdoglavo se drao
suneta sve dok jednom prilikom nije u
bardaku pronao mrtvog mia. Tada je i Ma-
i u hafizovomduanu naiao na stakleni bo-
kal sa istom aom pored njega.
1
Hafiza Mu-
hameda abia, inae, na imamskoj dunosti
naslijedio hadi Galib abi, njegov roak,
koji se kao uposlenik Islamske zajednice pro-
fesionalno bavio vjerskom slubom. Pored
dunosti imama irike damije, on je bio i
mualim u Paa-zade mektebu u Rijekoj (Po-
dastrani), gdje je i ivio. Svi imami irike
damije nakon Mula Mustafe sahranjeni su u
groblju abua.
Poetkom XX stoljea, u damiji je kao
mujezin slubovao Husein abi (na toj
slubi se spominje i 1911.), a 22. VI 1913. za
mujezina ove damije je postavljen hafiz Idriz
Omeragi iz Graanice, jer je stari napustio
slubu nezadovoljan naknadom
2
. Idriz Ome-
ragi (1887.-1945.) je bio rodom iz Donjeg
Vakufa, kolovao se u Osman-kapetanovoj
medresi i 30-tih godina je radio kao
imam-matiar u Stjepan Polju. Njegovi e
potomci jedno vrijeme ivjeti u iriu. Kasni-
je su mujezini bili uglavnom mahaljani, dugo
godina je mujezinio Mustafa Rama, potom
Ibrahimabi, a od kada se u damiji ne klan-
ja redovno, uglavnom uz ramazan mujezini
Selim Beganovi
Rodonaelnik graanikih Mehinagia, e-
rijatski sudija Arif Hikmet-ef. Mehinagi
(1855.-1914.), naturalizovani irianin,
rodom iz Linje (stare kasabe izmeu Prnja-
vora i Banja Luke), koji je doao na slubu u
Graanicu krajem XIX stoljea, predstavlja
jednu od znaajnijih linosti u prolosti Gra-
anice. Prije nego je doao u ovaj grad,
slubovao je u nekoliko drugih mjesta Bosne i
Hercegovine. Zavrivi visoke kole, on ne
samo da je bio vjerski obrazovan, nego je bio
napredan i moderan ovjek, predstavnik one
uleme koja se poetkom XX stoljea borila
protiv svakojakog konzervativizma i primiti-
vizma meu muslimanskim masama. On je
jo u ono doba posjedovao gramofon, a u
Graanici je osnovao ahovski klub. Prema
svjedoenju njegovog sina, hafiza Ibrahima
Mehinagia, bio je sakuplja starih rukopisa i
dobar poznavalac orijentalnih jezika.
3
Iza
sebe je ostavio sinove Rifatagu i Ibrahima. Ri-
fataga je bio trgovac i vlasnik hotela, jedan od
uglednijih Graanlija i istaknut u tadanjem
javnom ivotu ove arije, dok je Ibrahim na-
stavio oevim pravcem.
Nakon poetnog kolovanja u Osman-ka-
petanovoj medresi u Graanici, hafiz Ibra-
him-ef. Mehinagi (1894.-1976.) odlazi na
dalje kolovanje u Istanbul, odakle se, meu-
tim, nakon izvjesnog vremena vraa i nastavl-
ja kolovanje na erijatskoj sudakoj koli u
53
1 Podaci iz neobjavljenih memoara Muhameda Seida Maia.
2 Rjeenje o naimenovanju u arhivi Medlisa IZ Graanica.
3 Izvjetaj Odbora Islamske vjerske zajednice Graanica Starjeinstvu Islamske vjerske za-
jednice Sarajevo, 57/67, od 25. 8. 1967., str. 15.
Sarajevu. Po zavretku kolovanja i polaganju
dravnog ispita, radi kao erijatski sudija, a
napredovao je do poloaja vrhovnog erijat-
skog suca i predsjednika Vrhovnog erijatskog
suda u Sarajevu. Hafiz Mehinagi bio je i po-
litiki aktivan, poznat kao pristalica HSS-a, a
zbog uea u javnom ivotu u vrijeme Neza-
visne drave Hrvatske, od komunistikih je
vlasti nakon 1945. proganjan i zatvaran. Do
svoje smrti je bio pod prismotrom. Jo u mla-
dosti se javljao lancima i prijevodima u peri-
odici, uglavnomu NovomBeharu i El Hidaji.
1
Pisao je i neke historiografske radove, a 1967.
je duboko zaronio u povijest svoga rodnog
grada i zaviaja, u jednomizvjetaju Starjein-
stvu IVZ-a u Sarajevu.
Jedan od najuglednijih Graanlija u vrije-
me Austro-Ugarske bio je Ganibeg Mufti,
koji je ivio u Donjem iriu. Sin je Mujage
Muftia. On je pripadao onoj skupini Bon-
jaka koji su prihvatili novu vlast i sve tekovine
koje je ona donijela. Ganibeg je dugi niz godi-
na bio gradonaelnik Graanice, takoer je
bio vlasnik registrirane trgovake radnje, a
nositelj je titule i odlikovanja vitez niana
cara Franje Josipa. Ostalo je upameno da je
on bio veliki zagovornik kolovanja bonjake
djece u dravnim osnovnim kolama, to je
konzervativna sredina odbijala, tavie, on je
svoju djecu prvi upisao u osnovnu kolu, da-
jui time primjer svojim sugraanima. Gani-
beg je imao dvojicu sinova (Osmanbega i Ib-
rahima), te keri Azeminu i Atifu. Atifa se
udala u irbegovie, dok se Azemina (zvana
Aza) udala za poznatog graanikog podu-
zetnika Mujagu Kuukalia, sina jo poznati-
jeg Alijage Kuukalia iz Brkog, prvog bon-
jakog milionera. Ganibeg Mufti je imao i
brata, Ibrahim-efendiju Muftia, koji je i
slubovao kao muftija, a u presudnimdanima
1878. zalagao se za uzdravanje od pruanja
otpora austro-ugarskim okupacionim jedini-
cama.
U naim je kasabama ranije bilo pojedina-
ca poznatih po svojoj pobonosti. Jedan od
takvih je bio i hadi Omer Nali (umro vjero-
vatno negdje krajemosmanske vlasti, moda i
ranije), u narodu poznat kao Hadija Nalo.
On je za vrijeme osmanske vlasti smatran za
vrlo uglednog i pobonog ovjeka, a mezar
mu se nalazio na breuljku, kod vode Kotoru-
e, upravo na mjestu gdje je bio ukopan i mu-
deris Mehmed-efendija Piskavica. Narod je
oba ova mezara naroito potovao, zbog ugle-
da koji su ova dvojica merhuma uivali za
ivota.
2
Meu interesantnije likove iz prolosti ove
mahale svakako se moe ubrojiti i Adem
Ademovi, rodonaelnik irikih Ademo-
via, o kome postoji itav niz interesantnih
kazivanja, po kojima je posjedovao neka nad-
naravna svojstva. Adem je bio obuar, dobar
majstor, a bio je i prilino imuan, a valjda i
poboan, tako da su se neki udili zato se on
ve ne odlui da ode na Had. Meutim, jed-
nom, kada su iz Graanice polazile hadije na
abu, Adem je uestvovao u njihovom ispra-
aju, te se vratio kui i cijelo vrijeme do njiho-
54
1 Mahmud Tralji, Inmemoriam: hafiz IbrahimMehinagi, erijatski sudac i glavni
imamiz Graanice, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knj. VII-VIII, Saraje-
vo 1982., str. 178.
2 Prema kazivanju Mehmedalije Trepania (ro. 1902.). Poznate su i neke predaje o nadna-
ravnim svojstvima muderisa Piskavice.
vog povratka (neto vie od godine dana)
ivio uobiajenim ivotom u Graanici, odla-
zio je u ariju, bavio se oko kue, itd. Meu-
tim, kada su se hadije vratile, tvrdili su da su
Adema vidjeli u Meki te da je i on obavio
had, no zna se da za cijelo to vrijeme nigdje
nije iao iz svog rodnog grada.
Adem je uskoro preselio na ahiret, a njego-
vi potomci su u to vrijeme boravili u ljetnoj
kui na Lendiima, dok u njihovoj kui u i-
riu nije bilo nikoga. Meutim, ljudi su neko-
liko veeri primjeivali kako u Ademovoj
soba gori svjetlo, pa su se udili, jer su znali da
su Ademovii na Lendiima, te da je kua
prazna i zakljuana. Obavijestili su ih o tome,
a ovi su provjerili i vidjeli da je kua zakljua-
na, te da niko nije u nju ulazio niti je mogao
ui. No, svjetlo se opet pojavilo, i kada su to
ispriali Arif-efendiji Mehinagiu, on im je
savjetovao da uzmu ibrik sa vodom i leen i
da ga preko noi ostave u sobi u kojoj se javl-
jalo svjetlo. Ovi tako i uinie, i kada su
ujutro doli ibrik je bio prazan, dok je voda
bila u leenu, kao da je neko uzimao abdest.
Ponavljalo se to nekoliko noi zaredom, a
kada se to poelo priati po mahali, ljudi jed-
nu no vie nisu vidjeli svjetlo u praznoj kui.
Kada su ujutro vlasnici doli, vidjeli su da je
sada ibrik sa vodom nedirnut, a iznad njega,
na drvenom ietu jasno se uoavalo udublje-
nje prema obrisima ljudske ake. Ta daska sa
utisnutom akom se i nakon ruenja stare
kue uvala, a nestala je tokom Drugog svjet-
skog rata.
9. Mezarjauiriu
U iriu je ranije bilo nekoliko mezarja u
koja su se sahranjivali umrli mahaljani. Uz
samu iriku damiju danas se nalazi harem
manje povrine. Kako se vidi sa austro-ugar-
skih katastarskih planova, njegova povrina je
ranije bila neto vea nego danas. Tu se danas
nalazi ukupno 36 nianima obiljeenih meza-
rova, od toga je 10 enskih i 14 mukih nia-
na, dok za jo 12 niana to nije mogue utvr-
diti jer su im vrhovi odbijeni, ili su sauvani
samo fragmenti. Niani u ovom mezarju su u
prilino loem stanju, neki od njih su polo-
mljeni, drugi su skoro potpuno utonuli u ze-
mlju. Nekoliko niana navodno je u novije
vrijeme iskopao i odnio na otpad jedan od za-
kupaca trave iz harema, jer su mu smetali pri
koenju. Naalost, to je sudbina mnogih na-
ih starih mezarluka. Onih nekoliko preosta-
lih niana pripada uobiajenom tipu, karake-
ristinom za vrijeme XVIII i XIX stoljea.
Muki uzglavni niani su sa turbanima, a sa
strane su isklesane sablje. Na tri uzglavna
niana sablje su isklesane na eonoj strani,
gdje bi trebao da bude natpis, a ne na bonoj
kako je to uobiajeno. Natpisi se, inae, uoa-
vaju na pet niana, ali su vrlo teko itljivi.
Najstariji datirani natpis potjee iz S1168.
(1755.) godine, na enskom nianu.
Ostali niani su bez natpisa. Ispred samog
ulaza u damiju nalazi se jedan mezar oivien
klesanim kamenovima, ali na njemu danas
nema niana. Prema sjeanjima starijih ma-
haljana, tu je sahranjena majka hafiza Muha-
meda abia, supruga hafiza Mustafe abia.
U ovom haremu je, prema kazivanjima, sa-
hranjen i jedan od sinova hadi Ibrahima ab-
ia, po svemu sudei Mula Adem ili Abdulah,
jer su ostala dvojica sahranjeni u abui.
Stariji stanovnici mahale su upamtili stare
niane i sa desne strane ceste u Gornjem iri-
55
u, na mjestu gdje se danas nalaze porodine
kue Beganovia.
1
Ovo mezarje je bilo vrlo staro, vjerovatno
potjee jo iz XVII stoljea, jer se to nekada
vakufsko zemljite, na kome se ono nalazilo,
nalazilo u privatnom vlasnitvu jo poetkom
austro-ugarske vlasti. Takoer, stariji mjeta-
ni su upamtili niane i u Donjem iriu, na
mjestu gdje je danas kua Adema abia. Tu
je, prema sjeanjima, bio sahranjen Mula
Mustafa abi, rodonaelnik veine danan-
jih abia.
Osim u spomenutim mahalskim mezarlu-
cima, stanovnici iria su se sahranjivali i na
Reiima, a takoer i u mezarju abua, koje
je pripadalo vakufu irike damije, te u me-
zarju Mali reii, ispod abue. U abui se
zapaa nekoliko starijih nadgrobnika, ali su
oni danas skoro potpuno utonuli u zemlju.
Interesantno je spomenuti da je, prema sjea-
njima, starih niana bilo i u njivi do abue,
takoer zvanoj Reii kao i veliko groblje pre-
ko puta, gdje se danas ponovo poelo sahran-
jivati
2
, te na mjestu gdje su danas porodine
kue Beakia.
56
1 Kada je tu prije par godina vlasnik ruio staru podzidu, u njoj je pronaao i dva fragmenta
niana, od kojih je na jednom bila isklesana sablja.
2 Te nadgrobnike je upamtio rahmetli Husein abi.
Mina Kujevi
Preglednositeljavlasti,
upravei prosvjeteu
Graanici uperioduod
1886.do1918.godine
SURVEYOFEDUCATIONAL,
ADMINISTRATIONALAND
AUTHORITYHOLDERS
FROM1886TO1918
ShematizamuGraanici od1886.
do1918. godine
K
alendari su zvanine periodine publi-
kacije u kojima se, osim kalendarskog
dijela, objavljuju i drugi prilozi iz razli-
itih oblasti, najee iz historije, knjievnos-
ti, narodnih obiaja, ali i ostale zanimljivosti
za iru italaku publiku. U mnogim kalen-
darima objavljivani su shematizmi
1
vlasti,
uprave i raznih drugih oblasti kako za cijelu
zemlju, tako i za svako mjesto pojedinano.
Za izradu ovog priloga koristili smo she-
matizme objavljene u kalendarima listova
Bonjak
2
i Bosnischer Bote
3
.
Bonjak, od 1883. do 1918. godine,
tampao se u Zemaljskoj tampariji u Saraje-
vu. Osim kalendarskog dijela za svaku godi-
nu, u Bonjaku su objavljivani i prilozi iz
knjievnosti, poljoprivrede, zabave i pouke,
razne fotografije bosanskohercegovakih gra-
dova, te shematizmi svih oblasti u Bosni i
Hercegovini.
Imena nositelja vlasti i uprave u ovom ka-
lendaru rasporeena su po sljedeim rubrika-
ma:
BOSANSKO-HERCEGOVAKA ZEMA-
LJSKA UPRAVA
4
VJEROZAKONSKE OBLASTI I ZAVODI
I. Rimo-katolike,
II. Pravoslavne,
57
1 Shematizam (ematizam) je krut i jednoobrazan poslovni (kancelarijski), administrativni
nainpostupanja; zvanini kalendar sa spiskomsvihdravnihvlasti i ustanova, slubenika
i sl. Naprimjer, uiteljski, sveteniki i sl.
2 Sauvana godita Bonjaka nisu kompletna.
3 Kalendar za 1915. godinu ne sadri ematizamzemaljskihoblasti i zavoda u Bosni i Hece-
govini, te eta i vojnihzavoda, jer se nije mogloutvrditi kadje taj broj kalendara bioutam-
pi.
4 I. Vrhovna centralna uprava; II. Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu; III.
Vrhovni sud u Sarajevu; IV. Okrune oblasti; V. Financijalna nadzornitva; VI. Okruni
sudovi; VII. Centralna kazniona u Zenici; VIII. Kotarski uredi; IX. Oruniki zbor za
Bosnu i Hercegovinu; X. Financijalnimnadzornitvima potinjeni uredi i organi; XI. Du-
hanska reija; XII. Rudarske oblasti i organi; XIII. Zemaljski zavodi za promet; XIV. Sani-
tetski zavodi; XV. Zemaljski muzej u Darajevu; XVI. Zemaljska tamparija u Sarajevu;
XVII. Zemaljska drepana u Sarajevu; XVIII. Zemaljske poljoprivredne stanice; XIX.
Zemaljske voarsko-vinogradarske stamice; XX. Zemaljski zavod za gojenje peradi u Pri-
jedoru; XXI. Zemaljske radionice za umjetni obrt u Sarajevu; XXII. Zemaljska tkaonica u
Sarajevu; XXIII Nastavni zavodi.
III. Muhamedan-
ske,.
IV. Vakufska
uprava.
OPINE U
BOSNI I HER-
CEGOVINI.
Bosnischer
Bote (Bosanski
glasnik: Opi ad-
resni prirunik sa
kalendarom svih
vjeroispovijesti sa
podruja Bosne i
Hercegovine),
ureivao je Adolf
Walni. Od 1897.
do 1912. godine
izlazio je na nje-
makom jeziku, a
od 1912. do
1918. godine po-
javljuju se para-
lelno tekstovi i
na njemakom i
na bosanskom
jeziku, ali ne za
cijeli sadraj pu-
blikacije. Redov-
ne rubrike u tom
kalendaru su
bile:
I. dio: BOSAN-
SKO-HERCE-
GOVAKI KALENDAR,
II. dio: ADRESNI PRIRUNIK ZA
BOSNU I HERCEGOVINU SA ODJELJ-
CIMA:
1. Shematizam svih zemaljskih oblasti i zavo-
da u Bosni i Hercegovini,
2. Shematizam eta i vojnih zavoda, razmje-
tenih po Bosni i Hercegovini i Dalmaciji,
3. Vjerozakonske oblasti
1
,
58
Prezime i ime Godina i mjesto ro.
Nacionalnost i
vjeroispovijest
kolska sprema
God. slube u
Graanica
Sladovi Georg 1845., Senj, Hrvatska Hrvat, rimokatolik Pravni fak. u Gracu 1882.1886.
Bahtijarevi Atif 1853., Banja Luka, BiH
Bosnier
muhamedaner
Vis. kola, dr. tur. ispit 189?1895.
Petrovi Johan 1865., Lopianka, Galicija Rusin, grko-katolik Pravni fak. u Beu
1898.
Lianin Isidor 1862., N. Sad, Vojvodina Srbin, grko-ortodoks
Pravni fak. u Gracu i
Beu
1900.1905.
Zima Ladislav 1863., Priban, Prag, eka eh, katolik Doktorirao pravo u Pragu 1908.1910.
Hrasnica
Abdulselam
1867., Sarajevo, BiH
Bosnien, Kroat.,
Musl.
Pravni fak. u Beu 1916.1918.
Lianin Isidor
Ladislav Zima
Bahtijarevi Atif
1 A. Srpsko-pravoslavne; B. Muslimanske; C. Rimo-katolike, Grko-katolike; D. Evange-
listikacrkva; E. Sefardsko-jevrejska opina uSarajevui Bogotovna optina austro-ugar-
skih jevreja.
4. Sud-
ski vjetaci,
5. Kratki opisi mjesta po Bosni i Hercegovi-
ni,
6. Banke, tedionice i veliki trgovaki zavodi,
7. Shematizam bosansko-hercegovake in-
dustrije.
Podatke za est
kotarskih predstoj-
nika (gradonaelni-
ka) od 10, koliko ih
se smijenilo u peri-
odu od 1886. do
1918. godine, nali
smo u Arhivu
Bosne i Hercegovi-
ne u Arhivskom
fondu: Zbirka dosi-
jea vladinih slube-
nika od 1918. do
1945. godine.
Slubeniki do-
sjei kotarskih pred-
stojnika sadrajno
su neujednaeni -
od detaljnih do izu-
zetno turih, pa
stoga navodimo
samo podatke o godini
i mjestu roenja, dravi
porijekla, nacionalnosti i
kolskoj spremi, te godine
slubovanja na mjestu kotar-
skog predstojnika u Graanici.
U narednim tabelama donosimo pre-
gled imena nositelja sljedeih funkcija: ko-
tarski lijenik, sanitetski inovnici, sekretar
suda, naelnik opine, predsjednik kotar-
skog vakufskog povjerenstva, predsjednik
kotarskog vakufsko-mearifskog povjeren-
stva, opinski inovnici (gruntovniari, geo-
metri, poreznici, umski upravnici, cestarni-
ci), erijatski sudije, uitelji (opa narodna
osnovna kola u Graanici, Puraiu, Bolja-
niu, Kouhama, Osjeanima, Porjeini,
Skipovcu). Znak + u tabeli pokazuje godi-
59
nu slubovanja naznaene osobe u Graani-
ci, odnosno u graanikom kotaru.
60
61
62
63
64
65
Osman PUKAR
109.brigada,Doboj-Istok
109
TH
BRIGADE,
DOBOJ-ISTOK
Uvodnenapomene
Jedna od prvih bosanskohercegovakih
brigada koje su formirane u okviru Teritori-
jalne odbrane (kasnije Armije) Republike
Bosne i Hercegovine bila je 109. dobojska.
Branila je teritoriju istono od Doboja, koju
su inila naselja Velika i Mala Brijesnica, Klo-
kotnica, Stani Rijeka, Svjetlia i Lukavica
Rijeka. Sa te teritorije u poetnom periodu se
i popunjavala ljudstvom.
Datum formiranja Brigade je 4. jul 1992.
godine.
Bilo je to vrijeme neizvjesnosti, neorgani-
zovanosti i gotovo potpune dezorijentacije,
kako stanovnitva, tako i svih elemenata
dravne vlasti na ovom prostoru. Na lokal-
nom nivou, dodue, bili su aktivni samo neki
pojedinci, koji su, u strahu i iekivanju to e
im se desiti, reagovali nepredvieno i roman-
tiarski. Malo je bilo onih koji su mogli ra-
zumjeti situaciju, koji su bili vrsti i odluni
da se organizovano suprotstave nastupajuoj
opasnosti.
1
uvenim Planom Drina, koji su izradili
vrhunski operativci Jugoslovenske narodne
armije, bilo je predvieno da se radikalnom
upotrebomsile na pravcima Doboj - Graani-
ca i Lukavica - Gornji i Donji Skipovac
Dakule Srnice, prostor doline Spree i pla-
nine Trebava pripoji srpskim zemljama.
Tako bi se dogovoreni projekt podjele Bosne i
Hercegovine dolinama rijeke Neretve i rijeke
Bosne u svojoj odluujuoj fazi realizirao na
sjeveru Bosne i Hercegovine. U svim tim pla-
novima, jedan od kljunih gradova u Bosni i
Hercegovini bio je grad Doboj. Vojno-poli-
tiki vrh Jugoslovenske narodne armije forsi-
rao je intenzivne pripreme i obradu ovog te-
rena u periodu od 1989. do 1991. godine. Po-
eli su izuzetno jakim propagandno-psiho-
lokim dejstvima, da bi nastavili demonstra-
cijom sile u vidu kontrolisane upotrebe mo-
torizovanih kolona Jugoslovenske narodne
armije, koje su se kretale komunikacijomDo-
boj Tuzla, u odlasku ili povratku sa hrvat-
skog ratita. Te vojne kolone mogle su koristi-
ti i druge komunikacije, kao to su Bosanski
Brod Odak Lonari - Brko ili preko Do-
boja, pravac Ozren Zvornik. Meutim, za
izazivanje straha i provociranje bonjakog
stanovnitva, te ostvarivanje krajnjih ciljeva i
namjera onih koji su upravljali itavim tim
projektom, najpogodniji je bio, upravo, putni
pravac Banja Luka Doboj Tuzla Zvor-
nik, odnosno Tuzla Bijeljina i obratno. U
zahvatu tih komunikacija, odnos vojske i po-
naanje pojedinaca prema bonjakom sta-
novnitvu bio je stalno na rubu incidenta i-
66
1 Ovdje treba istaknuti da su vieni ljudi ovog prostora, bez obzira na politike pozicije, je-
dinstveno djelovali i tako organizirali narod na svom podruju prema datim uslovima.
Tako se u Svjetlii istiu Mirsad Durmi i Rifat Jahi, Klokotnici, Huso Mujki zv. Pup i
Refik uvali, uStani Rijeci Dedi Osman, Dedi ulaga, Mirsad Sinanovi, Senad Me-
i, u V. i M. Brijsenici Mehinovi Samir, Beirovi Hasan, Ismet Kari, Nesib uvali,
Meanovi Hasan i Dautovi Refik, u Lukavica Rijeci Softi Abdulah i dr.
rih razmjera. Uslijedilo je zauzimanje repeti-
tora Televizije Sarajevo na brdu Becanj,
zaposjedanje prostora Dugih njiva, kao i
ponuda Jugoslovenske narodne armije
vlastima opine Graanica da se sa Gornjeg i
Donjeg Skipovca izgradi alternativan putni
pravac trasom etoviljska rijeka - Biberovo
Polje Srnice Ormanica, koji bi bio u
funkciji ostvarenja njihovih ciljeva.
Poela je nacionalna homogenizacija i srp-
skog i bonjakog stanovnitva, kao i satani-
zacija biveg sistema, kako njegovih instituci-
ja, tako i pojedinaca. Trebalo je stvoriti to
dublji jaz izmeu srpskog i bonjakog sta-
novnitva i to prije izazvati neprijateljstva na
ovom prostoru. Dodatno je podgrijavano ne-
povjerenje u strune ljude bonjake nacio-
nalnosti, posebno u oficire Jugoslovenske
narodne armije od strane Jugoslovenske
narodne armije (aktivne i rezervne).
Krajnji cilj svih tih propagandno-psiho-
lokih dejstava bio je usmjeren na to da itav
ovaj prostor tiho padne.
Srbi na Ozrenu i Trebavi bili su izuzetno
dobro naoruani, organizovani i odluni da se
bore za ciljeve Srpske demokratske stranke.
Formirali su sedam dobrovoljakih odreda
svoje vojske, koji su imali punu logistiku i
svaku drugu podrku iz zapovjednitava ve
stacioniranih jedinica Jugoslovenske narodne
armije na tom prostoru. Zato su i raunali da
e lahko savladati manje, neorganizovane i
slabo naoruane grupe na bonjakoj strani
koje su predvodili hrabri, ali nestruni
pojedinci.
Svi ti planovi na srpskoj strani potpuno su
se uklapali u planove SiS-a (Hrvatske obavje-
tajne slube), koja je putem svojih detamana
u Doboju i Bosanskom Brodu veliala
ustatvo i HOS, te sijala defetizami sumnju u
mogunost odbrane ovih prostora. U isto vri-
jeme, irilo se uvjerenje da je Hrvatska vojska
nepobjediva i da e ui u Doboj kada god to
zaeli.
1
Saradnja SIS-a i KOS-a bila je evi-
dentna, raune je plaao narod - i srpski, i
bonjaki, i hrvatski.
Otpor i organizovanjenaroda
Padom Doboja, 1. 5. 1992. godine, stanje
na terenu se jako osloilo, sistem dotadanje
vlasti se potpuno raspao. Bonjaci su bili go-
loruki, preplaeni i razjedinjeni. Uvojnikom
smislu, konture vojne organizacije bile su
fragmentirane. Istina, postojala je opa orga-
nizacija naroda, ali po mjesnim zajednicama,
koje nisu bile vrsto uvezane. Tek 5. 5. 1992.
godine, spomenute mjesne zajednice donijele
su zajedniku odluku da se pridrue opin-
skim vlastima u Graanici, gdje je ve funkci-
67
1 Armin Pohara, kao eksponent SIS-a, tvrdio je da e u Doboju 1. maja 1992. godine pojesti
bajramsku baklavu i da Dobojlije ne treba da brinu za odbranu Doboja. Meutim, 1. maja
1992. godine, srpske snage, obilato potpomognute jedinicama JNA sa Ozrena i Krnjina,
zauzele su Doboj. Detamani SiS-a su putem HOS-a na ovom prostoru nastojali da to
prije izazovu rat, svjesni da su i stanovnitvo i teritorija za takvo neto bili potpuno ne-
spremni. Oni surealizovali tue ciljeve, iakosubili domai ljudi. To potvruje pojava nao-
ruanih grupa iz srednje Bosne i HOS-a radi stvaranja incidentnih situacija (put
Doboj-Tuzla), zatim napadi na kuu rezervnog majora Meanovi Hasana u Velikoj Bri-
jesnici od strane mjesnihnaoruanih grupa, pobuna policajaca u MUPGraanica februa-
ra 1992. godine, diverzije na prostorima Graanice i Doboja s proljea 1992. godine itd.
onisalo Ratno predsjednitvo kao glavni or-
gan rukovoenja openarodnim otporom na
cjelokupnom prostoru, zapadno od Doboja
(dananja opina Doboj Istok) i prostoru
opine Graanica (s desne strane Spree). To
je, u neku ruku, bila politika podloga za for-
miranje Rejonskog taba Teritorijalne odbra-
ne (RjTO) Klokotnica, koji e se nai u
sastavu Optinskog taba Teritorijalne odbra-
ne (OpTO) Graanica. Na tome se posebno
angaovao Sead Arnautovi, koji je nekoliko
mjeseci ranije napustio JNA i pridruio se or-
ganizatorima otpora i odbrane na tom pro-
storu.
1
Na njegovu inicijativu, Rejonski tab
teritorijalne odbrane u Klokotnici konano je
postrojen 7. 5. 1992. godine i odmah uklo-
pljen u sistem rukovoenja i komandovanja
(RiK) OpTO Graanica. Tek tada stvoreni
su uslovi za uspostavljanje nekog reda i za
stabilizaciju prilika u spomenutim selima.
Zapoeto je njihovo uvojniavanje i
uspostava prvih elemenata civilnih struktura
vlasti.
Vana je injenica da su se svi ti procesi u
poetnom periodu odvijali pod neposrednim
rukovodstvomRatnog predsjednitva optine
Graanica kao najvie civilne instance i pod
komandom OpTO Graanica kao najvie
vojne instance u irokom etverouglu,
izmeu Doboja, Gradaca, Srebrenika i Lu-
kavca. Predstavnici ranije vlasti Doboja iz
reda Bonjaka, na elu sa naelnikom Ahme-
tom Aliiem, nali su se na podruju opine
Teanj i, osim svojatanja ovog prostora, nita
nisu mogli uiniti da pomognu ovom stanov-
nitvu. Istina, bilo je vie dogovora, obeanja i
planova koji, uglavnom, nisu realizovani. Sa-
moorganizovana eta policajaca, koji su izali
iz Doboja pod komandom Hadi Hasiba,
zvanog Homba, bila je, takorei, jedini izraz
te vlasti.
Na irem prostoru, zapadno od Doboja, u
to vrijeme bilo je dosta aktivnih i rezervnih
oficira, koji su se drali dosta pasivno. Sead
Arnautovi, rodom iz Vraia, jedini se u po-
etku prihvatio odgovorne dunosti koman-
danta. I to, izmeu ostalog, govori o dobro
odraenomposlu KOS-a i SIS-a u Doboju i
njegovoj okolini. Operativci iz tih obavjetaj-
nih slubi proturali su tezu da treba saekati
ishod prvog udara, pa tek onda vidjeti to e
se initi. Narod, na svu sreu, nije ekao. Po-
javljuju se mnogi pojedinci, obini ljudi iz
naroda, kao organizatori otpora i odbrane
vlastitog kunog praga. U pomenutim selima
prednjaili su: Mirsad Durmi
2
, Samir Mehi-
novi, Huso Mujki, ulaga Dedi, Senad
Mei, Huso Konji, efik Konji, Ismet
68
1 Sead Arnautovi, brigadir, artiljerija, bio je na slubi u garnizonu Doboj. Odgovoran i sa-
vjestanvojnik. Mudar ratnik, poteni odansvompozivu. Izvrsno je obavio svoj zadatak na
ovomprostoru, kakovojniki takoi organizacioni i za vlasti i za vojsku. ini se da uvojni-
koj karijeri nije dostigao zenit, ali nije bio sklon politikantstvu, ve je bio odan vojnikom
pozivu.
2 Mirsad Durmi je ovjek koji je, vjeto balansirajui na ivici nemogueg, dugo branio na-
rod Svjetlie od etnika iz Doboja. Samo tako mudar i hrabar ovjek je to mogao initi u to
vrijeme. Ogroman broj Dobojlija, i Bonjaka i Srba duguju mu zahvalnost. Kontroverze o
njemusuplodnepoznavanja stvarnog stanja na tomprostorui napora koje je iniouzatiti
naroda Doboja i Svjetlie.
Kari, Ibrahim Salki,
Nesib uvali, Hasan
Beirovi, Refik
Dautovi, Refik
uvali, Abdulah
Softi i dr.
Prve jedinice
Rejonskog taba Teri-
torijalne odbrane Klo-
kotnica bile su dosta
glomazne, neobue-
ne, slabo naoruane i
meusobno nepove-
zane. Stoga e se ubr-
zo nakon njihovog postrojavanja javiti potre-
ba za kvalitetnijim vojnim i civilnim organi-
zovanjem na tom prostoru. Formacijski okvir
takozvane prostorne strukture, uspostavljen u
okviru RjTO Klokotnica, postao je pretije-
san pa je trebalo traiti druga i drugaija rjee-
nja. Stoga je ve u drugoj polovini maja 1992.
godine, komandant OpTO Graanica do-
nio odluku da se pristupi pripremama za for-
miranje 109. dobojske brigade. Ta je odluka
bila od dalekosenog znaaja, ne samo za
podruje RjTO Klokotnica, ve i za
organizaciju odbrane, odnosno budue
vojniko ustrojavanje na itavom
Tuzlanskom okrugu.
Pripreme za formiranje Brigade odvijale su
se u dvije faze. U prvoj fazi izvreno je formi-
ranje jedinica RjTO Klokotnica i odvajanje
Sekretarijata za narodnu odbranu od vojni-
kih sastava, u drugoj fazi uspostavljen je stabi-
lan sistem rukovoenja i komandovanja
(RiK) tim jedinicama. Civilna vlast preuzela
je odgovornost za organizaciju odbrane, ime
je uspostavljen legitimitet u rukovoenju
vojnom organizacijom.
Sekretarijat za narodnu odbranu Klokotni-
ca funkcionisao je kao dio Sekretarijata za na-
rodnu odbranu u Graanici sve do 1. 10.
1992. godine, kada se konano osamostalio.
1
Tako je uspostavljena prva opinska instituci-
ja na prostoru dananje opine Doboj Istok.
Njen prvi naelnik bio je mr. Fadil Hodi.
Razvoj vojno-politikesituacije
okoDobojai koordinacijasa
HVO
Intenzivnije vojniko organizovanje ita-
vog tuzlanskog okruga uslijedit e nakon oba-
vljenih razgovora izmeu predstavnika
Okrunog taba teritorijalne odbrane Tuzla,
koje je predvodio tadanji komandant taba
eljko Knez i predstavnika Hrvatskog vijea
69
Poast zastavi
1 Od2. 7. 1992. godine, sekretarijati za narodnuodbranuformirajuse i djelujukaoodjeljenja
narodne odbrane.
obrane iz takozvane Operativne grupe Posavi-
na. I s jedne i s druge strane, u razgovorima su
uestvovali odreeni politiki rukovodioci sa
ovog prostora. Cilj tih razgovora bio je da se
obezbijedi kvalitet logisticiranja jedinica
Okrunog taba teritorijalne odbrane Tuzla,
da se uspostavi sistem veza i usklade borbena
dejstva. Predstavnici Operativne grupe Hr-
vatskog vijea obrane Posavina nametnuli su
pitanje reorganizovanja jedinica Armije
Bosne i Hercegovine. Zahtijevali su da se sa
teritorijalnog pree na brigadni sistem orga-
nizovanja jedinica, pravdajui to neadekvat-
nim borbenim aktivnostima jedinica Armije
Republike Bosne i Hercegovine na terenu.
Reorganizacija jedinica postavljala se kao
uslov svake daljnje saradnje i logistike podr-
ke. Upozadini svega toga bila je namjera da se
inaugurira sistem ovisnosti Armije Republike
Bosne i Hercegovine od Hrvatske vojske i
Hrvatskog vijea obrane.
Prvi sastanak na tu temu odran je 4. 6.
1992. godine, na jezeru Hazna u Gradacu,
upravo u jeku intenzivnih borbenih dejstava
HV i HVO na pravcu Derventa Doboj.
1
Dogovorena su mogua zajednika dejstva i
koordinacija izmeu zapovjednitava HVO i
Armije Bosne i Hercegovine. Kako se oeki-
vala odluujua bitka za sam grad Doboj, je-
dinicama Armije Bosne i Hercegovine, a po-
sebno RjTO Klokotnica u toj bici bila je
predodreena izuzetno vana uloga.
Kako se vojno-politika situacija kompli-
kovala, novi sastanak u istom sastavu i na is-
tom mjestu (Hazna, Gradaac) odran je 17.
6. 1992. godine. Izvrena je obavjetajna ana-
liza ratita sjeverne Bosne i takozvana vojni-
ka procjena mogunosti vlastitih snaga. Po-
sebno teko stanje bilo je na potezu od Dobo-
ja prema s. Johovac i s. Kotorsko. Reagovalo
je i Zapovjednitvo 108. brigade Hrvatske
vojske u Slavonskom Brodu. Pozvalo je ko-
mandanta OpTO Graanica i komandanta
RjTO Klokotnica na hitne dogovore oko
koordinacije dejstava u rejonu Doboja i
Modrie.
Dogovori su obavljeni 19. 6. 2002. godine
u sjeditu Zapovjednitva 108. brigade Hr-
vatske vojske u Slavonskom Brodu. Po pona-
anju politikih rukovodilaca s podruja Po-
savine, koji su prisustvovali tom sastanku,
moglo se zakljuiti da im je sasvim svejedno
to e se sa Posavinom dogoditi.
Predstavnici HDZ iz Bosanske Posavine
(gosp. Vinko Begi) uglavnom su forsirali po-
litika pitanja oko budueg statusa RBiH,
tako da su najavljeni razgovori oko logisticira-
nja brigade i koordinacije borbenih dejstava
bili sasvim u drugom planu. Budui da se ra-
dilo o isto vojnikom sastanku, nametanje
politikih pitanja HDZ gotovo jednoglasno
su odbijali svi zapovjednici i HV, HVO i AR-
BiH. Predstavnici Hrvatske vojske, meutim,
insistirali su da se budua brigada (koja je tre-
balo da se formira od jedinica RjTOKlokot-
nica), imenuje kao jedinica Muslimansko-hr-
vatskog vijea obrane, pod zapovjednitvom
oficira iz hrvatske nacionalnosti. Takvo
ustrojstvo uslovljavalo se logisticiranjem
brigade i pravdalo politikim floskulama o
70
1 Ovomsastanku prisustvovali su naelnici opina Graanica, Srebrenik, Gradaac, Tuzla i
dio Okrunog taba TO Tuzla na elu sa komandantom eljkom Knezom i komandanti
optinskih tabova TO Osman Pukar, Ivan Mijaevi i dr.
masama Muslimana, koji podravaju hrvat-
sku stvar. Izdiktirana su ak i neka imena
oficirskog kadra, dok se na obuci u vojnim
centrima Hrvatske ve nalazilo oko 250
pripadnika HOS sa ovog prostora i sa
prostora Kalesije.
Vjetim manevrisanjemm lanovi vojnog
dijela pregovarakog tima, na elu sa koman-
dantom108. brigade Hrvatske vojske, gospo-
dinom tefanekom, i starjeinama ARBiH
(Pukar i Arnautovi), uspjeli su izdejstvovati
da se takva odluka ne donese. Dogovoreno je
da komandant budue brigade bude iz bon-
jake nacionalnosti. Jedini kandidat za tu
dunost bio je Sead Arnautovi, komandant
RjTO Klokotnica. Iako je s hrvatske strane
dato obeanje da e brigadu logisticirati, to
se nikad nije dogodilo.
1
Razvoj vojno-politike situacije oko Do-
boja ubrzao je proces reorganizacije RjTO
Klokotnica u brigadu. Zadatak komandanta
RjTO Klokotnica bio je da saini plan reor-
ganizacije i da sve poslove zavri za mjesec
dana. Novoorganizovane ete, bataljoni, ar-
tiljerijska grupa, vojna policija, logistiki ele-
menti i komanda polagali su zakletvu, ustro-
javali se, a usputno su se rjeavala i pitanja
uspostave Odjeljenja narodne odbrane i poli-
cijskih snaga u funkciji civilnih vlasti. Radilo
se ubrzanim tempom, niko nije bio poteen
- ni vojnici ni civili. Kompletan proces formi-
ranja brigade voen je iz komande OpTO
Graanica, sa jezgrom starjeina RjTO Klo-
kotnica, koji su dosta kvalitetno obavili taj,
isto vojniki, posao. U toj grupi bilo je
starjeina izuzetnog entuzijazma, meu
kojima su prednjaili: Huso Mujki, zv. Pup,
braa Mehinovii, Huso Konji, Ismet Kari,
Hasan Beirovi i dr.
Naredbom komandanta Glavnog taba
TO BiH od 21. 6. 1992. godine, za koman-
danta 109. brigade postavljen je gospodin
Sead Arnautovi, bivi aktivni oficir JNA.
Tokom ustrojavanja jedinica Brigade, tre-
balo je savladati bezbroj problema i tekoa.
Zapoete aktivnosti koio je izraziti lokalizam
mjesnih voa, koji je bio posljedica nedostat-
ka ne samo opinske, ve bilo kakve vlasti na
teritoriji sa koje se Brigada popunjavala. U
vojniku strukturu Brigade teko su se ukla-
pale neke manje jedinice, sastavljene od izbje-
glih lica iz Grapske, Sjenine Rijeke, Suhog
Polja, Doboja. Bioloki sastav ljudstva u cjeli-
ni nije bio zadovoljavajui, logisticiranje jedi-
nica oslanjalo se na humanitarnu pomo i
dobrovoljne donacije pojedinaca. Jedinice su
bile, praktino, pod kontrolomkriznih tabo-
va mjesnih zajednica, a samim tim i predmet
manipulacije pojedinaca, to je situaciju ini-
lo jo sloenijom. Na to se mogu nadovezati i
razni pokuaji da se politiki interesi reali-
zuju putem vojnih jedinica, kroz uticaj na
kadrovsku strukturu vodeih starjeina. Ko-
ristile su se i najgrublje metode, ukljuujui i
71
1 Poslije ovih razgovora, autor ovog priloga je dostavio slubenu zabiljeku Predsjednitvu
BiH i Glavnom tabu ARBiH, u kojoj je opisao dogaanja na spomenutom prostoru i
predloio da se ide na razrjeenje vojnih odnosa Hrvatske i Bosne i Hercegovine, jer se na
tom sastanku vidjelo da e meusobni sukobi sigurno eskalirati, te da su elnici HDZ iz
Bosanske Posavine potpuno nezainteresovani za sudbinu Hrvata i Bonjaka u Bosanskoj
Posavini.
oruane napade na mjesne komande TO.
Drastian je sluaj koji se dogodio 30. 6.
1992. godine u Maloj Brijesnici. Izvren je
oruani napad na komandu mjesne jedinice
TO, koji su podstakli neki istaknutiji lokalni
lideri SDA. Oni su bili posebno agresivni u
jedinicama koje su se popunjavale sa raselje-
nim osobama (Grapska, Sjenina i dr.)
1
. Stoga
je pravo udo kako su pojedini trezveniji ljudi
u tom haosu uspjeli obezbijediti uslove za ne-
smetano ustrojavanje i aktivnost te jedinice.
U toj zaslunoj ekipi treba posebno istai
Ismeta Karia, Husu Mujkia, Refika
uvalia i Mehu Mehinovia. Presudna je bila
podrka i opredjeljenje da jedinice mogu
voditi samo struni, a ne podobni kadrovi.
Na tom vrstom vojnikom stavu trebalo je
istrajati.
Puna politika podrka i pomo tokom
formiranja Brigade, a i kasnije, kontinuirano
je dolazila iz Graanice. Komandant OpTO
Graanica ostvario je dobru koordinaciju
izmeu OpTO Graanica i RjTO Klokot-
nica s jedne i Okruga Tuzla, OkTO, i Glav-
nog taba ARBiH, s druge strane. Odrao je
vie sastanaka i sa lokalnim vostvima mjes-
nih zajednica na terenu, odakle se regrutovao
vojniki sastav Brigade. Imenovao je grupu
starjeina, na elu sa naelnikom OpTO Ib-
rahimom Nurkiem, koji je imao zadatak da
taj proces lino nadgleda i pomae na terenu.
Vanu pomo u tome pruao je i tadanji
predsjednik opine Graanica HazimVikalo.
Dok su se poslovi oko formiranja Brigade
privodili kraju, poelo se ofanzivnije nastupa-
ti ka vlastima Doboja sa zahtjevom da se for-
mira posebna opina Doboj Istok, koja e se
vezati za Tuzlanski okrug i tako obezbijediti
kvalitetnije logisticiranje te jedinice.
2
U
meuvremenu, formirano je posebno koor-
dinaciono tijelo koje je imalo ulogu Izvrnog
odbora optine, sa zadatkom da objedini sve
politike strukture i tako stvori realnu podlo-
gu za formiranje opine. Iako je sve to u po-
etku prihvatano sa manje ili vie rezerve, na
kraju je sve uspjeno realizovano. Funkcija
opine uspostavljena je 1. 12. 1992. godine.
Tako je raanje Brigade pomoglo uspostavu i
lokalne vlasti.
DejstvaBrigadei funkcionisanje
opinskevlasti
Prva smotra Brigade i njeno prvo postroja-
vanje izvreno je 4. 7. 1992. godine u Klo-
kotnici. Pored komande Brigade sa pritap-
skim jedinicama, u njenom sastavu bila su jo
72
1 Jedinica Grapske, sastavljena odprotjeranihstanovnika togsela, upoetnomperiodubro-
jala je oko 500 boraca i bila samostalna gotovo cijelu1992. godinu. Na elujedinice nalazio
se gosp. Muratovi, zvani iro, bez vojnogobrazovanja, ali hrabar i saogromnimutjecajem
na raseljena lica iz Grapske.
2 Komandant OG-2 Graanica dosta dugo se ubjeivao sa elnicima mjesnih zajednica oko
uspostavljanja elemenata civilne vlasti opinskog nivoa na tom podruju. Budui da su
mnogi dogovori oko toga propali, na jednomsastanku u Komandi 109. brigade u Klokot-
nici dat imje ultimatumda se hitno dogovore o kadrovskimrjeenjima ili e imbiti uvede-
na vojna uprava. Nakon toga, dogovor je brzo postignut. Za vrioca dunosti predsjednika
budue opine izabran je Refik uvali, koji je 1. 12. 1992. godine otpoeo sa formiranjem
prvihorgana budue opine Doboj Istoki posebno je zasluanza uspostavuvlasti na ovom
prostoru.
tri pjeadijska bataljona, jedna artiljerijska ba-
terija, samostalna eta Grapska, jedinica
veze, vojne policije, interventne i logistike
jedinice (sanitetske, tehnike i intedantske
baze), sa ukupno 2.200 boraca. Zona odgo-
vornosti Brigade protezala se od Stjepan
Polja, dolinom rijeke Spree, do Becnja i
Oblia.
U logistikom smislu, Brigada se oslanjala
na OkTO Tuzla, a kasnije i na OG-2
Graanica.
Komandant Brigade, Sead Arapi, 8. 7.
1992. godine, posjetio je komandanta Ok-
TOpotpukovnika eljka Kneza u Tuzli i izvi-
jestio ga o formiranju Brigade, stanju na tere-
nu, problemima i potrebama svojih jedinica.
Sa svoje strane, komandant OkTO eljko
Knez, 12. 7. 1992. godine, OpTO Graani-
ca upuuje telegram slijedeeg sadraja: Na
osnovu nareenja Glavnog taba OS BiH o
pretpoinjavanju 109. dobojske brigade pod
komandu taba OS okruga Tuzla, a radi sagle-
davanja potreba za popunu brigade sa ljud-
stvom i MTS, prenesite komandi brigade da
pripremi izvjetaj o stanju jedinica, o izvoe-
nju borbenih dejstava, o tanim linijama do-
dira sa neprijateljem, i da pripremi zahtjev za
popunu. Komandant brigade da lino doe u
tab OS radi iznoenja situacije dana 14. 07.
1992. godine. Javiti nain na koji se moe
ostvariti kontakt sa komandom 109.
dobojske brigade. Kraj.
Komandant Brigade otiao je na zakazani
sastanak u naredjeno vrijeme. Poslije iznoen-
ja namjere komandanta Brigade o narednim
borbenim dejstvima, komandant OkTO
Tuzla iznio je svoju ocjenu stanja rijeima:
Ti si u vrlo nezgodnoj situaciji, bit e usko-
ro u potpunom okruenju a mi ti ni u emu
ne moemo pomoi. Bez obzira na ove inje-
nice, mislio sam vau jednu etu angaovati
prema Gradacu, jer je tamo vrlo kritino, a
vi smanjite intenzitet borbenih dejstava."
Tako je i bilo. Komanda 109. brigade je dobi-
la stalnu zonu odgovornosti u rejonu Grada-
ca i, u poetku, na to ratite upuivala po jed-
nu etu, a kasnije i kompletan bataljon. Stra-
hovanja komandanta OkTO Kneza nisu se
ostvarila. Brigada je bila uvezana u sistem
TG-2 koju su, uz njene jedinice, inile i
jedinice i sastavi OpTO Graanica, odlune
da brane cjelokupan prostor BiH.
Paraleleno sa vojnim aktivnostima, ko-
mandant i komanda OpTO Graanica, kao
i komanda 109. brigade, odluno su insistira-
li da se formira opinska civilna vlast na tere-
nu odakle se popunjavala. Nakon formiranja
i organa OpTO, kasnije OG-a, Brigada je
stasala u jedinicu koja je mogla samostalno
planirati i izvoditi borbena dejstva i izvan teri-
torije opine. Postala je vojna snaga od
povjerenja kako za lokalno stanovnitvo, tako
i za komandanta OG-2.
Brigada je brojala od 2.200 do 2.500 ljudi,
to je uz jedinice radne obaveze, jedinice civil-
ne zatite i policije inilo oko 95% lokalnog
stanovnitva. Stoga se svaki gubitak u ljud-
stvu morao popunjavati eksteritorijalno, pr-
venstveno sa podruja opine Graanica, ali i
sa drugih opina. Otpori vojnika u Graanici,
da budu rasporedjeni u 109. brigadu, u po-
etku bili su vrlo jaki. Boljim radom sa ljudi-
ma, a kasnije i povoljnijim kadrovskim
rjeenjima na komandnim dunostima, taj se
problem postepeno prevazilazio.
Prvi komandant Brigade bio je Sead Ar-
nautovi, a naelnik taba Ismet Kari. Kas-
nije e se personalni sastav zapovjednitva
Brigade mijenjati. Dunost naelnika taba
obavljali su: Huso Mujki, Smail Mei i Ke-
mal Salihbai. Poslije Arnautovia, za ko-
mandanta Brigade postavljen je Demo Ju-
73
kan
1
, a kasnije Mirsad Sinanovi. Brigada je u
potpunosti izvrila svoj najvaniji zadatak:
odbrana teritorije dananje opine Doboj Is-
tok. Stalne borbe sa srpskim snagama vodila
je na Becnju, Bjeljevinama, Mujanovom me-
zaru, itd. Uestvovala je u borbama za s.
Svjetliu, s. Stani Rijeku, Vis i Obli, sudje-
lovala u odbrani Gradaca, Bosanske Posavi-
ne (rejon B. Bijela Vitanovii), u
Sarajevskoj operaciji itd.
Znaaj bitkezaStaniRijeku
Unizu spomenutih i drugih akcija, okraja
i bitaka na borbenom putu ove brigade, ipak
se mora izdvojiti bitka za Stani Rijeku, koja
je izvedena 2. 6.1993. godine, jer je po mno-
go emu znaajna. Mnogi vojni analitiari,
akciju za oslobaanje Pelemia, i kasarne Sje-
verni logor u Mostaru, pored ove akcije,
ubrajaju u tri najuspjenije akcije koje su izve-
dene u 1993. godini na prostoru Bosne i
Hercegovine.
Pokuat u ukratko iznijeti znaaj bitke za
Stani Rijeku: sprijeena je namjera i osu-
jeen plan neprijatelja da spoji Ozren i Treba-
vu i napravi iri pojas oko Doboja, za njih si-
gurnog prostora. U to vrijeme, neprijateljske
snage su preduzele jaku ofanzivu u Posavini, s
ciljem da proire koridor i stvore povoljnije
uslove za dalja borbena dejstva. Akcija na Sta-
ni Rijeci u velikoj mjeri je razvukla njihove
snage, koje su morali stavljati u funkciju od-
brane grada Doboja.
Nakon ove akcije, sruen je mit o nepobje-
divosti srpskih snaga, u njihovim redovima u
znaajnoj mjeri nastupila je erozija morala. U
borbama za Stani Rijeku gotovo je prepolo-
vljena Krnjinska brigada, pa su na ovaj
prostor kasnije dovedene potpuno nove snage
iz Banja Luke i Prijedora. U ovoj akciji za-
robljeno je preko 45 vrsta materijalno-tehni-
kih i ubojnih sredstava, od kojih u napome-
nuti samo neka: 1 tenk, 1 oklopni transpor-
ter, baterija MB 120 mm, eta MB 82 mm,
PO top MT-12 100 mm, PO top 76 mm
ZIS, vie specijalnih i transportnih motornih
vozila, sredstava veze, linog naoruanja, mu-
nicije i lijekova. Koliki je znaaj ovog ratnog
plijena bio za jedinice Armije Bosne i Herce-
govine, moe se procijeniti tek ako se uzme u
obzir injenica da je prostor koji je kontrolisa-
la ARBiH bio u potpunom okruenju, da
smo imali dva agresora i da je snabdijevanje
naih jedinica bilo dosta oteano i pored zna-
ajnih kapaciteta namjenske proizvodnje. Ve-
like koliine tog ratnog plijena, u skladu sa ra-
zvojem tadanjih borbenih dejstava predat je
Gradaakoj, Banovikoj i elikoj brigadi.
To se tretiralo kao direktna pomo 109. do-
bojske brigade pomenutim jedinicama. Za-
robljavanje tolikih koliina ratnog plijena
stvorilo je uslove da se u 109. dobojskoj briga-
di izvre odredjene organizacijsko-formacij-
74
1 DovoenjemDemalaJukana, omiljenogvojnika iz Graanice, za komandanta 109. briga-
de, prestali su otpori vojnika s podruja Graanice, koji su rasporeivani u 109. brigadu. U
isto vrijeme, Smajl Mei, roen u Svjetlii, rasporeen je na dunost komandanta 111.
graanike brigade. To je bio nainda se prevladajulokalizmi i kvazidomobranstvo kako
u redovima Graanlija, tako i u redovima Dobojlija. I Jukan i Mei, kao starjeine, bili su
izuzetnodobroprihvaeni na svojimnovimdunostima, tojest unovimsredinama. Sistim
ciljem, takoe, na rasporedu u OG-2 krae ili due vrijeme nalazili su se odreene starjei-
ne sa prostora dananje opine Doboj Istok: Ismet Kari, HasanBeirovi, a kasnije i Sead
Arnautovi i dr.
ske promjene. Formiran je mjeoviti artiljerij-
ski divizion (bataljon), koji je kasnije odigrao
znaajnu ulogu u odbrani i oslobadjanju Ob-
lia, Visa, Vijenca itd. Kad se radi o nainu ra-
tovanja, pored ubacivanja naih snaga u dubi-
nu neprijateljskog rasporeda, ovdje je po prvi
puta primijenjena jedna nova taktika radnja
gonjenje naprijatelja, to je stvorilo straho-
vitu paniku u samom gradu Doboju, s obzi-
rom da su se borbe vodile u samom predgra-
u. Sve nae jedinice, komande, a rekao bih i
mjesno stanovnitvo, dobili su ogromno sa-
mopouzdanje i sigurnost opstanka. ivotne
probleme niko nije spominjao. Da je borbeni
moral bio roba, imali bi ga i za izvoz.
Kad se govori o znaaju ove akcije za civil-
ne strukture i organe vlasti, znaajno je slije-
dee: oslobodjen je prostor od oko 12 km
2
, sa
nekoliko naseljenih mjesta, stvorene su mo-
gunosti povratka na svoja ognjita gotovo
svimstanovnicima s. Hodia i s. Stani Rije-
ke. To se kasnije vrlo kvalitetno odrazilo na
uspjeno izvrenje svih zadataka legalnih
organa vlasti. Ova bitka bila je svojevrsna pro-
vjera organizacije i funkcionisanja svih segme-
nata vlasti, od civilne zatite pa do MUP-a.
Vrlo uspjeno je organizovano izvlaenje, pre-
gled i stavljanje u funkciju sredstava ratnog pli-
jena, asanacije bojita i smjetaja svih jedinica
na dostignutim linijama. Posebno istiem do-
prinos jedinica Civilne zatite na pomoi u
ureenju dostignutih linija odbrane, na oprav-
ci i izgradnji puteva. Bila je to potvrda kvalitet-
nog rada optinskih struktura vlasti i vrlo
sadrajne saradnje sa optinom Graanica.
U sastavu Brigade tokom rata poginulo je
286 boraca. Najvee ratno priznanje Zlatni
ljiljan dobilo je 13 boraca, od toga etiri
posthumno. Na ovom prostoru poginulo je
50 civilna od neselektivnog granatiranja i
snajperskih dejstava srpske vojske. Ljudi su
ubijani na svojim njivama i na kunim
pragovima.
Zakljuak
Brigada je izrasla na temeljima odluke sta-
novnitva i njegovog vostva da brani svoje, a
ne dira tue, na elji protjeranih i ponienih
da se vrate svojoj kui. Nastala je zbog potre-
be i odlunosti naroda da se brani i odbrani
od neviene ljudske mrnje i istrebljenja. Re-
zultat je pravilne procjene i odluke ueg sasta-
va vojnog rukovodstva ovog prostora, da se
objedine sve snage odbrane, zatiti narod i da
se, konano, na silu odgovori silom. Njeno
ime je plod stasanja i razvoja jedinica na rati-
tu sjeveroistone Bosne sredinom1992. godi-
ne i prijedloga da se tako zove od strane ko-
mandanta OpTO Graanica, kasnije ko-
mandanta OG-2. Istiemveliku hrabrost nje-
nih boraca, kao i stanovnitva, koje je cijeli
rat, od 1992. do 1995., provelo praktino na
prvoj liniji - ka Ozrenu i Doboju. Treba odati
i priznanje ljudima koji su ivjeli i radili, proi-
zvodili i hranili i sebe i vojsku. Pokazali su
vjetinu i umijee ivljenja.
Vojnike pobjede i zarobljena MTS svrsta-
vaju ovu brigadu u red najboljih jedinica 2.
korpusa ARBiH. Nije dobila priznanja koja su
borci i stanovnitvo ovog kraja zasluili. Ni
njen prvi komandant, hrabri ratnik i profesio-
nalni vojnik, nije okien nikakvim odlikovan-
jima. Naalost, suvie esto namse deavalo da
smo vie cijenili priu nego djela. Ipak, naj-
vee djelo ove brigade je to da su stanovnici
Doboj Istoka danas svoji na svome, bez uprlja-
nog obraza i stida za ono to su inili u ratu.
Na kraju, izraavam zahvalnost prvom ko-
mandantu 109. brigade na pomoi u pisanju
ovog priloga, posebno oko potvrde znaajnih
datuma, dejstva Brigade i funkcionisanja
opinske vlasti. Zasluio je da bude koautor
ovog teksta, ali njegova skromnost mu to nije
75
dozvolila, zato to je bio jedan od glavnih ak-
tera ove prie.
76
Omer Hamzi
Graaniki pjesnici:Seada
Delii MirzaDedi
GRAANICA'SPOETS:SEADA
DELIANDMIRZADEDI
(neke napomene prije stihova)
R
ubriku "Rije" u ovom broju naeg a-
sopisa "ispisujemo" stihovima dvoje
graanikih pjesnika: Seade Deli i Mir-
ze Dedia. S razlogom. Prvo, zato to se radi o
pjesnicima naglaene individualnosti u boga-
tom (po obimu) graanikom pjesnikom
raznoglasju i drugo, zato to u njihovim sti-
hovima prepoznajemo izvjesnu slinost moti-
va, ivotnih pogleda, suptilnosti osjeanja
naravno, sa razliitim muko-enskim tono-
vima. U stihovima i jednog i drugog domini-
ra ljubav kao univerzalna tema, prolaznost
ivota kao univerzalna tema, neostavreni sno-
vi kao univerzalna tema. Ali sve to iskazano je
na poseban nain. Nije dovoljno rei pjesni-
ki, ve topli ljudski pogled na univerzum, s
pomijeanim strahovima, neizvjesnostima,
alom, buntom.
Seada Deli (ro. 1970.), slikarka i pjesni-
kinja, iza sebe ima neveliku zbirku pjesama
pod naslovom "Plavi san" (Graanica, 2001.)
i uee na vie kolektivnih izlobi ovdanjih
slikara-amatera. Objavila je vie pjesama i u
nekim zajednikim izdanjima lokalnog "Pre-
poroda". Na narednimstranicama objavljuje-
mo 11 njenih novih pjesama, u kojima se pri-
mjeuje izvjesno pjesniko zrenje ali i rastr-
ganost pjesnike misli i due izmeu mogu-
eg i zadatog u ljudskom ivotu. Ti se stihovi
ponekad doimaju kao isprekidani diskretni,
da kaemo, enski uzdasi, stidljivo skriveni u
prejakoj, ali prekinutoj pjesnikoj sintagmi,
GRAANIKI GLASNIK RIJE
78
OmerHamzi:
Graaniki pjesnici:SeadaDelii Mirza
Dedi
Noveknjige:
NikolaMaru,HistorijafotografijeuBiH
do1918.,Foto-savezBosnei Hercegovine,
Tuzla2002.(Atif Kujundi);AhmedAlii,
Historiografski lanci.OpinaDoboj Jug
2001.-Priredioza.tampui predgovor
napisaoAmirBrka(Atif Kujundi);Avlija,
ZbornikradovaBonjakezajednicekulture
Preporod,OpinskodrutvoGraanica,
broj l,godina2003..BZKPreporod
Graanica(OmerHamzi);Hasib
Muinbegovi,OsmanKavazovi
(prireivai),Drugi korpusslobodi pjeva
(pjesme).Udruenjegraanazaouvanje
ije dijelove grafiki povezuju ili razdvajaju
"tri take". Ne znamo je li to nemo pjesnika
da iskae u jednom dahu svu silinu svojih
osjeanja (jer nikad ne znamo ta se krije u
tim prelazima koje pjesnikinja oznaava sa te
"tri take") ili je moda to jedini nain da se
iskau ti neiskazivi prelivi u jednoj pjesnikoj
strukturi, ili je u pitanju (i mi ostavljamo
"tri takice"). itaoci e, vjerovatno, imati
neki trei odgovor. Dobra poezija i ne moe se
dugaije itati.
Mirza Dedi (ro. 1957.) moda je najzre-
lije pjesniko ime na podruju Graanice, pa i
ire. Iza sebe ima objavljene tri zbirke pjesa-
ma, koje su, svaka za sebe, svojevremeno iza-
zvale zapaen interes ljubitelja pjesnike rijei
i dobile relativno dobre ocjene nekih ozbiljni-
jih kritiara. Led je probio zbirkom pjesama
"Raskopana djevojka" (1982.), zatim je ob-
javio zbirku "U inat nama" (1984.) i, napo-
kon, zbirku "Kamenovanje ptice" (1989.).
Dedi je odavno pripremio i etvrtu zbirku
pjesama, pod naslovom "Molitva za plavuu"
koja, naalost, "iz poznatih razloga" jo uvijek
nije dospjela do tamparije. Stoga smo i odlu-
ili da iz tog neobjavljenog rukopisa ljubitelji-
ma poezije podarimo desetak Dedievih pje-
sama i tako jo jednom ukaemo na nesumn-
jivi talent ovog pjesnika i dokazani kvalitet
njegovih pjesama. Otomtalentu, jo prije de-
set godina, rahm. prof. dr. Asim Halilovi je
rekao: "Poezija Mirze Dedia sva je ustrepta-
la, sva je u skladnomzanosu, u ushienju neo-
doljivom ljepotom i privlanou ene, nje-
nih ari i bogate ulne osjetljivosti njene due.
To to se ovaplouje u njegovim stihovima
sama je iskrenost jednog autohtonog pjesni-
kog srca, otvorenog za sve ovozemaljske
drai, za trenutke drhtaja mladog tijela, za
nadzemaljske uitke ljudske sree, a istovre-
meno i gorko saznanje da je ivot prolazan, da
mladost ne traje vjeno, da "nikada vie /
neemo u miru / letjeti na istok / kroz behar
po svilu" Ima tu neeg renesansnog, neeg
od one iskonske mladalake devize daj nam
danas No, sve je reeno s mjerom i opre-
zom."
RIJE GRAANIKI GLASNIK
79
Rajmund tilfrid, Homotova, eka. Viegradski most na Drini (1890. godina)
Seada Deli
Jablanovi
Instinkt govori jezikom znakova,
veslam alejom beskraja
Ispruene ruke
Ljudi prosjae sreu
Ne vidim
Slijepa sam i gluha
I ne znam vie zagrliti ivot
Dosegnute zvijezde, jablanovi!
U vaim kronjama
sagradiu svemir.
Uramljeni dani
Slika
ovjek i neto osobnih stvari.
Vue duge dane olovnim cipelama.
Pijanac neki pita:
Ima li vatre?
ovjek prolazi nijemo, povijenih lea,
Davno je nestala vatra,
ostao je pepeo ugaenog vulkana.
Nedoreeno
No i nemir
Zakivam misli u lance snova
Uvijek pobjegne mi neka
Hladno je!
Lomim rijei o ukoeni zid
Gitara uti, zaleena
Raupane ice
Dolazi zima
A ja nemam kome da sviram
Vrtlog
Mrak je
Tiina akorde svira
Pletem pokidane note
Na stolu, izvor zatrovani
Tvrdo pakovanje.
Jedna za drugom
ne brojim vie
Vrtlog obavija me.
Misao:
Od neega ovjek mora umrijeti
Vrisak na ulici sitni sati
Potres!
Polomila sam sebe nije vano
To nije moj svijet!
Otii u jednoga dana
Nai u se na drugoj strani
Zagrliu tada lomljive stvari
Neoekivani razmjeri
Ulica duga
Oko mene maskirana lica
Oeliena vritim tiinom.
Zar ne uje?
Prolazim press-centar,
zatrovanim jezikom prosipa rijei.
Bljesne u daljini
ulina svjetiljka
Gori u oima
Spaliu na njoj
svoja krila
Zaglavilasamse
Dan je gotov!
I ja sam kraa za dan.
Pauina sumraka umotava me
Vuem isprepletene udove
pozornicom godina.
Prva straa!
Na uglu kameni ovjek
Zaglavila sam se
u njegovim ugaenim oima.
Poinje kia!
Nijemo stojimo kamen i ja
Bez komentara
Bjegunci smo
minulih svitanja.
80
Uogledalu
Prijatelju,
ne upuuj neshaveni pogled
tajnim kanalima svoga bia
Pusti da
drvene lutke oslika vrijeme
sa crnim platom u ogledalu.
Ne birajstrane
Putokaza nema
Ljubav je
Zakljuana
Nezvanino
ivot je
press-konferencija
lairanih
istina
Vrijeme
Kazaljke plove tiinom,
misao se ne da
Rijei bezglasno
Utonule
Izlomljena no
Tamnosanjive sjenke
kaam na zidove
Tvrdim prstima samoe
dotiem
prolazee vrijeme
Urbanakamuflaa
Da li je bitno gdje!?
Nose me crne ulice
Pustinja okolo.
Tek poneka svjetlea reklama
prosipa arenilo
Zakoena sluam,
to vriti nona ptica
u kronji Jasena.
Neto mi se vrzma po glavi
Poznajem joj glas
tamno-tugaljive boje
Prasak
prekida snatrenje
81
Kurzon. esma na Alifakovcu u Sarajevu
Gradska gerila rui parkove
Teem dalje
Nemoralno
zgaena trava
spava
u malograanskim njedrima
Prolaznost
Vjetar izvjesnosti
u prolazu
ponese me
zaspalim liem
Bez kofera iluzija
poelim otii u no
nosei sa sobom
samo peat pjesnika
melanholinog udaka,
traei milost
ne od ljudi -
ve od Boga.
Mirza Dedi
Zvjezdanestaze
itna su polja i kii pomalo.
Negdje se uje, ko neko laje.
Pastir tjera svoje i pita
umornog prolaznika.
Dokle, jarane?
Djevojka snena
u jaslama trai da nije koja
snijela.
Na tavanu slamnom
udovica plae, a zvona se uju
sa pranjave ceste.
Umoran koija psuje,
negdje se seljanka uje,
hoe nekog da tui,
jer joj kokoi truje.
Umoran kova pljuje,
svekrva na ledinu sjela
i svoju snahu kune.
Pastir svoje tjera.
i kii pomalo,
Kvase se uparena sijena.
Moja se, kau, udala
bilo je i veselja.
Bezimenoj
Kupala se ona
u purpuru svile
jutro se pobunilo
kao nikad prije
traila je mnogo
hoe da se pije
nemoj me u vatru
to za mene nije
pusti me da gledam
kako lete ptice.
Svatovi
Suzama svojim dokazuje
koliko je plamen
nemoan
pred tvojim osmijehom od bronze.
Pa zato te onda
vode?
Crvenamaska
Prsten ti nudim.
Znam, dolazi jesen.
Moda smo isti,
ostavi masku.
Prevarimo ljubav,
moda uspijemo?
Molitvazaplavuu
Veli mi da voli dunje
i sina Abdulahova
iz plemena Kureja
pa ako bude,
biva, ako umre
82
da je kopaju ovdje
tu,
gdje smo se igrali bosi
pod ovom brezom
u njenoj Bosni.
Nije mi lahko,
opada behar
dok kia rosi.
Djevojku vidim,
drebicu vodi -
sva je u bijelom,
na prste broji
i miris dunja
sa sobom nosi.
Neetvojetijeloniko
Ako si mislila
da neko u tebi
gleda neku
ne boj se
nee tvoje tijelo
niko
jer ja bez tebe
ni tvoje tijelo neu.
Ispovijed
Marija,
ovo
je
pjesma
bez
forme.
Isto
ko
to
si
ti
nekad
hodala
bez gaa.
Nije stilski
Sreena,
vidjet e
na kraju
jer dosta je sloena,
isto kao to se na tvom tijelu
mnogo njih sloilo.
Bit e tu svega,
pa i neonskih lampa,
samo daj je nekome da ti ita
jer,
ti si nauila sve samo iz slika.
Oprosti, previe si buna,
budi fina, sluaj recital.
Ne daj da ti smeta kia,
uti i ne pitaj
nita.
Djevojci kojajevoljelajutro
Jasminka je voljela jutro
obino bi tada
rumenilom svojih usana
bojila nebo
i nije pogledala nikog
ona je znala
daleko je istok
ona je znala
da u krpama
snijega
leda
i krvi
sjena smrti
koru kruha mrvi.
San
Usne ti sanjam
na mrvi kruha.
Sva si mi nekako
vlana i posna.
Pomislim na tren -
ISTA SI BOSNA.
83
Porukazaplavuu
Jutro gledam
kako mrtve broji
hou da ti piem
ne znam ta je s mojim
ne daju mi ene
hoe da se molim
kletvu nose
u njedrima svojim
pale vatru
hoe me da gorim
samo zato
to te malo volim.
Zabezimenu
Sjeam se jutra
i jeseni,
bjee to molitva
krvavih ptica,
a ona sama,
iza nje nita,
samo vjetar
i dijete pia.
Jo uvijek ne znam
ko je ta bila.
Sjeam se samo
za brata pita,
kupujem novine
i vidim slika,
djevojka lei,
koulja ista,
iza nje dijete
i neka ptica,
preko njih pada
krvava kia.
Zaplavuu
U ovoj zemlji,
ba ovih dana,
ivi jedna djevojka sama.
Znate li, moda,
ime tog grada?
Ja pamtim samo
da nema posla
i da je plava.
ta da vam priam
nije mi dala.
Za nju sam bio
obian stranac,
koji ne treba da kisne
i nita vie.
Ki islamaII
Zato bi ptice snivale tamo
gdje svoga nema
i gdje ima bluda?
Ovdje zaposti, jedina moja,
Ovo je naa kua.
Ki islamaIII
Zato bi, keri,
plakala sada?
Proui neto,
spomeni brata.
Ne daj se, bona,
budi mi hrabra.
Otjeraj tugu
sa ovih vrata.
I tu se malo zamisli stara,
pa onda ustade
podne da klanja.
84
Noveknjige
NikolaMarui,Historijafotografije
uBiHdo1918.,Foto-savezBosnei
Hercegovine,
Tuzla2002.
Knjiga autora Nikole Maruia, koju nam
je pod naslovom HISTORIJA FOTOGRA-
FIJE U BOSNI I HERCEGOVINI DO
1918. GODINE priutio i ponudio
FOTO-SAVEZ BOSNE I HERCEGOVI-
NE, kao izdava fascinantan je kulturni
in/pojava ija se znaenja i smislovi multipli-
ciraju.
Pod jedan: kao plod tridesetogodinjeg
rada doajena bosanskohercegovake fotogra-
fije NIKOLE MARUIA, ona dolazi iz vre-
mena s kojim smo pa skoro izgubili svaku
vezu, a tako pouzdano faktografski i kulturo-
loki nedvosmisleno svjedoi, mosti i obasja-
va vrijeme do prije 85 godina, tj. 150 godina
unatrag, od ukupno 160 godina koliko dugu
povijest uope fotografija biljei. Naime, fo-
tografija se u Bosni i Hercegovini pojavljuje
desetak godina od trenutka njezinog tehni-
ko-tehnolokog roenja.
Moda i nije bez rezona na ovom mjestu se
prisjetiti kako fotografija nastaje, u trenutku
kad je veoma iva misao sjajnog G. W. F. He-
gela, 1770.1831., o kraju umjetnosti. Ova fi-
losofema je puno okretana, obrtana, kritiko-
vana slijeva i sdesna, ali je u susretu s tehnolo-
gijskom civilizacijom zauvijek zadrala neto
od svoga smisla. Mada vidimo kako, tehni-
ko-tehnoloki producirana i uslovljena, foto-
grafija ipak opstaje kao kreativna ovjekova
mogunost, jer istu u cjelini ba ovjek ini
moguom. Naravno, tu i takvu tehniko-teh-
noloku projekciju mogunosti susretanja o-
vjeka i umjetnosti, Hegel i nije morao pro-
miljati, usprkos tome to je razumljivo uoa-
vao i promiljao kraj jedne koncepcije.
Drugo: ini se iznimno uzbudljivim, to su
ova knjiga i fotografije u njoj danas istinitije i
stvarnosnije od svega to znamo o sebi u vre-
menu do 1918. godine. To ide do one granice
na kojoj cijela pojava ove knjige odie svoje-
vrsnom harizmom, jer rije je o prostoru i
vremenu kroz koji smo i mi proli do u ovaj
as. Istinite tako, fotografije funkcioniraju i
kao umjetnika opcija, jer istina je ne samo
imanentna, ve i prva stavka svakog umjet-
nikog ina, njegovog jezika, sadraja, forme i
smisla. Ma s kakvim razlozima pravljene: kao
portreti, zabiljeke s putovanja, razglednice,
fotografije za uspomenu, porodine fotogra-
fije, ilustracije za novine i asopise, kolekcije
za izlaganje, danas su neupitan podatak vie.
Vrijeme koje je prolo fotografije ini stvar-
nim i stvarnijim od nas samih, od svake nae
misli usmjerene na i u vrijeme u kojem su
nastale.
No, sa stanovita umjetnikog sadraja,
ove fotografije ispunjavaju i brojne druge
uslove, pa emo o tome kasnije jo neto rei.
A, tako jednostavno, moglo se dogoditi da
uope ne dou pred nae oi! Jer, prireivanje
ove knjige, prikupljanje grae i pisanje trajalo
je due od trideset godina. Potom, dovrivi
ovaj teki i odgovorni posao, autor je umro,
1994. godine u Sarajevu, i graa je imala sve
izglede da nestane u bezumlju rata. ak je do-
lo do njezinog djelominog oteenja.
Ustvari, ova knjiga briljivo i zauvijek uva
brojne detalje s bosanskoga palimpsesta. Jer,
Bosna jeste palimpsest. Svi koji su dolazili, ili
su imali neto to smatraju silom, dobijali su,
a nerijetko gajili i trajniju elju: da s lica
Bosne sastruu sve druge i upiu sebe. No, i
mitski je imanentno palimpsestu da u po-
85
sljednjem, tj. konanomvidu trajno
uva i sve prethodne zapise. Zatim,
pamtimo i u sopstvenom iskustvu
nosimo: sve istine su samo tako esto-
ko i osporavane opstale, jer samo isti-
ne mogu izdrati sve pokuaje odrica-
nja. Pjesnik je imao obiaj rei: Ono
to ostane to je ovek. A ovjek je ivot
koji opstaje kao neunitiva istina.
Dakle, da kojim sluajem nije isti-
nita, ova knjiga uope ne bi bila mo-
gua i, uope, ne bi je ni bilo, jer vrije-
me koje se isprijeilo izmeu grae
koju okuplja i uva, obiluje nemilo-
srem svake vrste, snagom nesmisla
koji obesmiljavajui nasre odasvud.
Ba zato, vrijednost ove knjige u
svakom pogledu ini se neprocjenji-
vom.
Pouzdano, to je znao i mislio, toga
je sasvim bio svjestan i doajen bosan-
skohercegovake fotografije, sjajni
ovjek nepomuene vjere u vrijednost fakata
Nikola Marui, roen 1924. godine u Bo-
sanskoj Rai umro u Sarajevu, ratne 1994.
godine. Tako su mislili i ljudi koji su fotogra-
fiji davali sve to ljubav prema toj mogunosti
ovjekovjeivanja/svjedoenja i umjetnikog
iskaza moe dati. Bili su to fotografski umjet-
nici edler, Topi, Cimolo, Arnt-eplin, Leo
Arnt, Tomlinovi, Laforest, Tau, Simonovi
i Kurzon. Fotografiju do Bosne i Hercegovine
i u Bosni Hercegovini u prvih deset godina
posredovali su stranci, ljudi iz Njemake,
Austrije, Poljske, Italije, fotografija je dio
tehnlokog progresa koji je posredovala Aus-
trougarska ma kako je shvatali. Tek u prvoj
deceniji dvadesetog stoljea dobili smo i broj-
ne domae fotografe: Petrovi, Blaho, Cesar,
Knei i Savi iz Mostara, Simovi iz Ne-
vesinja, Bogonji iz Trebinja, Mlaenovi i
Braovan iz Travnika, Blaek i Kajon iz
Sarajeva, Malinovi iz Banja Luke, Cisar iz
Bosanske Krupe, Lonari iz Teslia,
Dragovi iz Foe i Merep iz Bilee.
Kreui od Predgovora koji je, iako
suspregnuto i vrlo odmjereno, to iznimno ci-
jenim, a ba zato vrlo akribino napisao
Ozren Boanovi, ova dragocjena knjiga ima
sve elemente koji je ine znaajnim djelom:
Uvod, pa tekstove kako slijedi: Bosna i Herce-
govina u 19. stoljeu, Pojava prvih fotografa,
Snaan fotografski razvoj poslije 1880. godine,
Pojava slikara fotografa, Otvaranje foto-
grafskih ateljea domaih fotografa, Formiranje
udruenja profesionalnih fotografa, Fotografi
putopisci, Predjeli i arhitektura, Fotoreportae,
Razglednice, Mape i albumi, tampa, Knjige,
Fotoamaterizam, Epilog, a potom i tako dra-
86
gocjenu aparaturu koja knjizi daje karakter i
fizionomiju naune i iscrpne monografske
publikacije: Napomene, Registar imena, Popis
fotografija, Spisak koritene literature, Opis
manje poznatih pojmova i, naravno, Sadraj.
Osim svega, knjiga donosi 208 reproduk-
cija, a tehniki je realizirana na 300-gram-
skom mat kunstdruk papiru i u smeem tonu
koji uva patinu i u njoj svu toplinu i nespo-
znatost jednog davnog vremena i dobro oba-
vljenog, plemenitog fotografskog posla.
Ako svemu tome prikljuimo injenicu da
cjelokupan tekst u prijevodu, Faruka Ibrahi-
movia, knjiga donosi i na engleskomjeziku
pred nama je visoko-profesionalno realiziran
projekat koji zasluuje najvie ocjene. U na-
im prilikama i okruenju, ovako briljivo
pripremane i obavljene poslove rijetko
viamo.
* * *
Kad je u pitanju fotografija u toj, da
kaemo, najstarijoj opciji na prostoru Bosne i
Hercegovine, mada je nuno imati u vidu
kako je rije i o poecima fotografije uope i
kod nas, valja uoiti i priznati kako ona u ovoj
knjizi ipak nema uklon od onoga to smatra-
mo i podrazumijevamo pod kreativnom, tj.
umjetnikom fotografijom. Skoro pa se ne
moemo ne upitati: kako je to mogue?! Jer,
kreativna fotografija, ako emo ostati kod te
nominacije za ono to smatramo umjetni-
kom fotografijom, usprkos nevjerojatnom
tehnikom i tehnolokom razvoju, usprkos
unapreenju fotografskih sredstava,
inventivnim ljudima i danas opstaje kao
nita manje znaajan izazov.
Dakle, ne moemo a ne uoiti kako su fo-
tografije, pravljene prije stotinu i pedeset go-
dina, sa stanovita likovnosti, kompozicije, ali
i drugih isto likovnih zahtjeva snimane lege
artis, tj. po pravilima vjetine koja su odnje-
govana u klasinimumjetnostima i njima pri-
mjerenim estetskim zahtjevima. Oito je,
dakle, fotografije koje donosi ova knjiga svje-
doe o tome da su ljudi koji su se bavili foto-
grafijom prije stotinu i pedeset godina znali
to to i danas, usprkos svekolikom civlizacij-
skom progresu veina ljudi i dalje ne zna i sa
ime se hrve i gomba, uvijek ispoetka elei
postii rezultat, koji moe znaiti umjetniki
doseg. Naravno, u tome je i sadraj i in odri-
canja potpune istinitosti Hegelove filosofeme
o kraju umjetnosti.
Oslonjene na simetriju, organizaciju
prostora po principu zlatnog presjeka, kompo-
ziciju koja rezultira iz tih zahtjeva i odabranog
motiva ove fotografije, naete vremenom i
agresivnim kemijskim procesima koje je bilo
iznimno teko kontrolirati, i danas blistaju
neupitnou mjere i sadraja koji uvaju, kao
i visokim estetskim zahtjevima svojih autora
u jednom oporom vremenu, koje po sebi, do
umjetnosti, moda i nije ba puno dralo.
To to imenujemo ili nominiramo kreativ-
nomfotografijomjeste ono to bi se htjelo/mo-
glo nazvati umjetnou. Znajui kako, uope
uzevi, umjetnost postoji koliko i ovjek, fo-
tografija se javlja kao kardinalno mjesto na
kojem moemo otitati neke znaajne spo-
znaje o umjetnosti uope i tako o ovjeku par
exellance.
Ako je u peini Altamira ovjek, onako
kako zna, slikao bizone u trku kao svoj san o
ulovu, ta je to slikao/fotografirao ovjek koji
ivi u vrijeme kada je ve kao tehniko-teh-
noloko udo izumljen fotoaparat i definiran
kemijski proces dobijanja fotografije? Pouz-
dano, i jedan i drugi ovjek, kao predstavnici
prethistorije i historije, nali su se ispred
ivotnih prizora svoga vremena. Jedan ponijet
snom, drugi zapanjen mogunou svjedoe-
87
nja u asu izvrenja smrtne kazne nad drugim
ovjekom, ili s potpuno istim/jednakim
naumom i ciljem.
Ogranien na osnovne boje, ovjek u pei-
ni Altamira ostavljen je samo svojoj vjetini i
elji da svjedoi o svom lovakom, tj. stvar-
nosnom snu, a ovjek s fotoaparatom u ruka-
ma i s neizvjesnou hemijskih procesa za do-
bijanje slike izloen nemilosru savlaivanja
tih tehniko-tehnolokih ogranienja za do-
bijanje slike historijskog dogaaja kojem pri-
sustvuje/svjedoi. Dakle, ono to ini krativ-
nim/umjetnikimin i jednog i drugog ovje-
ka, jeste ono to ih u njihovom pregnuu na-
dilazi, prvoga san koji sanja, drugoga
okolnosti za dobijanje slike koju gleda svojim
oima!
U principu, u sutini/pitanju je sasvim ista
pozicija umjetnika, i nakon to su protutnjali
mileniji nemilosra izmeu te dvije ljudske
pojave.
elimo uoiti i rei kako su ovjek i umjet-
nost uvijek u istom odnosu, a mislimo kako
ovjek nikad, dok ga ima, nee uspjeti savla-
dati nemilosre kojim ga posipa hujanje vre-
mena i nada kojom se uporno obmanjuje.
ovjekovo nastojanje da stvori i sistematizira
vrijednosti koje e trajati u vremenu i prosto-
ru, ista je zabluda, da ne kaemo: zaluda. Pri-
je svega, zato to ovjek uvijek mora krenuti
od sopstvenog ivota i u svemu: od sasma
drukijih pretpostavki nego njegov prethod-
nik. ovjek nikako da shvati kako na raspola-
ganju ima samo svoju priliku. Nastojei da
ojaa svoju poziciju poseui u prolost i ste-
ena znanja, ovjek, nerijetko, neracionalno
troi svoje vrijeme i opredjeljuje se za putove
koji nisu njegovi, a koji mu limitiraju dome-
te. Odbacujui tradiciju i tradicionalno, o-
vjek samo pravi korak u mrak i ne/s/poznato,
jer odbacuje ono to ivi i to ga ivim ini, a
naslanja se na upitno iskustvo drugog
ovjeka, pa tako ograniava sopstveno
inventivno i kreativno u biu i pristaje da se
hrve s okotalim zabludama odavno umrlih
autoriteta.
Ve je dugo vrijeme kako se ovjek, uope
uzevi, slabo snalazi. U vremenima u kojima
su mu kao djetetu ili odabranom mladom o-
vjeku pokazivane zvijezde kao daleka kon-
stanta na koju se moe osloniti a da suvie ne
pogrijei, barem ne puno vie nego njegovi
prethodnici, ovjek je doao do upuivanja na
traljave sistematizacije fiktivnih spoznaja pa-
metnjakovia koje u njemu poraaju zablude.
U sutini, ako nam je do sutine uope stalo
fotografija kao mogunost i ova knjiga
svjedoe i o tome.
Dakle, ovo je jedna od onih rijetkih, uisti-
nu nam potrebnih knjiga, koje nas svojom
nedvosmislenou oslobaaju ne samo nago-
milanih zabluda, ve nas jasno upuuju na
nas same. Po svojoj sutini, ova knjiga emani-
ra iz kulturnocivilizacijskog bia i amalgama
koji Bosna i Hercegovina - kao viestoljetna
injenica o zajednikom ivotu naroda koji je
ine znai i predstavlja.
* * *
Moda je svemu ovome sjajan dokaz ba
ono to radi Faruk Ibrahimovi, kreui od
digitalnog fotografskog zapisa, a u procesu
kompjutorske obrade istog. Ako sutra u nekoj
kataklizmi, na ijem dogaanju ovjek upor-
no insistira, doe samo do zaustavljanja tradi-
cionalnih proizvoaa elektrine energije, sve
to prave Faruk Ibrahimovi i njemu slini
kreativci postat e mit. Upravo zato, umjet-
niko i mitoloko su uvijek imali najstvarniju
vezu na mjestu gdje se svaka veza logiki i pri-
vidno gubi. Moda i najstvarniju na mjestu,
na kojem se ovjek uporno nastoji izjednaiti
88
s mithosom, nesvjestan kako mit stvaraju
okolnosti koje ovjeka rtvuju.
ta je, dakle, umjetnost? pitaju ove foto-
grafije i ova knjiga.
A to je kao da nas pitaju: ko smo i odakle
smo, jesmo li to, uistinu, danas i ovdje mi?!
Zato, pokojnom Nikoli Maruiu zah-
valjujemo, a FOTO-SAVEZU i ljudima koji
su projekat realizirali, estitamo. (Atif Ku-
jundi)
AhmedAlii,Historiografski
lanci,OpinaDoboj Jug2001.
(Prirediozatampui predgovor
napisaoAmir Brka)
Sve ega se milju taknem i to mi potom,
refleksivno i meditativno ima i moe imati
smisao Bosne, uspijevam razaznavati i razu-
mijevati tek do izvjesne mjere i to samo kao
fenomen. Dakle, kao pojave i sadraje po sebi,
mada me mui obesmiljavajui karakter ove
odrednice do asa u kojem u razumjeti zbog
ega je to tako, odnosno, da tako nije.
Prostor koji imenujemo Bosna i Hercego-
vina, bolje reeno poprite u svijetu nevie-
nog multikulturalizma, opstajao je dokle nam
spomenici svake vrste i misao seu, tek uz tra-
gino visoku cijenu koju je plaala iva
supstanca koja se po Bosni imentuje. Iliti: ivi
kontekst, kako voli rei akademik Muhamed
Filipovi.
Poraznom izgleda injenica da se to to re-
koh, kao vienje, moe i dokazivati. Jer, to to
Svijet prieljkuje kao svoju sutinu i najvii ci-
vilizacijski doseg, bonjaku ivu supstancu
stavilo je na marginu u sopstvenoj zemlji i
tako na periferiju Svijeta. Da. Jeste. To mora
biti to. Potom, to traje i dan-danas.
Moda je slina ifra Rome uinila apatridi-
ma?!
Naime, ravnopravno, jo uvijek mogu da
se dogode barem dvije stvari: Da Bosna osta-
ne bez Bonjaka i da Bonjaci ostanu bez
Bosne. Opet, i tek kao fenomen, opstao bi je-
ziki prostor, tj. lingvistiki fenomen. I vjeno
nesaglasje oko tumaenja imena Bosna, da
opet pomenemo miljenje akademika
Filipovia.
No, kako god da pogledamo stvari, vidimo
tek fenomene.
Da, fenomene koje imamo tek u svojoj svi-
jesti kao neobine, ali evidentne pojave. Rijet-
ke, u svakom sluaju. Nesline, takoe.
Iznimne, po svemu. I, nezavisne o naem is-
kustvu. A od nas neodvojive. I nas za njih ve-
zane i srasle u nivou arhetipa. I, istrajne u ops-
tajanju i kad ne znamo odakle imsnaga. I uvi-
jek na putu svakoj naoj artikulaciji smisla i
stvarnosti. Uvijek dio svega.
Pri tome, poimamo: sve to to nas takve
tvori, sve to o sebi znamo i to je u nama
opstalo, podjednako nas ini kao i sve ono
ega vie nema, o emu i nemamo predstavu.
Znamo, takva je slika Usuda kojim opstaje
ivi kontekst i traak svijesti o kontinuitetu.
Uska i naizgled isprekidana staza, kojom, sti-
gli smo u ovaj as. I ta, uslovno reeno feno-
menoloka matrica, potopljena je u mrak i na-
topljena njime kao crnim mureepom.
No, kao i inae, u odnosu prema samima
sebi, stvaran smisao moe imati samo krajnje
nemilosre kojemu se moemo izloiti. Na-
ravno, ne iz nekih trivijalnih i mazohistikih
razloga. Naime, to to je opstalo jo i moemo
podnijeti, ali to ega vie nema, usisava nas
kao crna rupa nitavila. Sve to nije izgorjelo,
opstalo je tek s nadom da zasvijetli, rekao je
znamenit Pjesnik. To zvui kao neto to
89
moemo povjerovati, jer mnogo ega odavno
nema, ali svjetlosti ima. Mada, po istome au-
toru, poslije vatre, dolazi nita. A Svjetlost ne
moe biti nita. Kao ni vatra, uostalom.
Pa i da kaemo: To to nas oekuje, to
emu se nadamo i to moemo sniti, samo jo
vatra i moe biti. Heraklitovski zvui, ali pred
nama je pa moemo provjeriti. To e rei i da,
ako je, po Heraklitu, sve nastalo iz vatre, a va-
tra daje svjetlost, svjetlost je sve.
Ili bolje, preciznije, ali i prostije reeno: sve
u emu smo opstali, tek rtva pojedinaca jes-
te. Planuli u svojoj rtvi obasjali su na put.
Katarzina snaga i istrajnost njihove vjere i
nau vjeru osnaila je i dala smisao naem
prisustvu i putu.
ta je povod i nijet, pa pravim ovoliki i
ovakav, donekle i kompliciran, nadam se, ne i
nejasan, uvod?
Povod je knjiga HISTORIOGRAFSKI
LANCI Ahmeda Aliia, koje je za tampu
priredio i kojoj predgovor napisao je Amir
Brka. Nijet mi je, na skroman, ali prihvatljiv,
suvisao i jasan nain rei rije o Knjizi, Ahme-
du Aliiu i Amiru Brki.
Ova Knjiga i ova dva ovjeka, do sada, svo-
jimdjelomopkorauju pet, a ivotima tek ne-
puno stoljee. To vrijeme, nema sumnje,
osvijetljeno u bonjakoj optici, opstaje
zahvaljujui i njima.
A kako, a zato?
Tako i zato to oni, treba bez patetike rei,
pristaju da budu rtva u ime mnogih, ako ne i
svih, koji su, nerijetko, tek rtva svojih strasti.
Ahmed Alii, piui to je pisao i prije nego
je roen Amir Brka. Amir Brka, kao prirei-
va i pisac predgovora Aliievih historio-
grafskih lanaka, pedeset pet godina nakon
Ahmedove smrti. Naravno, to je tako u mo-
joj, da kaem, pjesniki intoniranoj recepciji.
AHMED ALII, izvanredni mladi o-
vjek, roen u Matuziima, ivio je tek trideset
jednu godinu. Taj daroviti autor historio-
grafskih lanaka nije asio asa bez bonjake
misli u glavi i pera u ruci. Vano je razumjeti
da je pisao s nepogreivim osjeanjem za bit-
no kad su u pitanju i Bosna i Bonjaci. Da, pi-
ui tako, nikome nije pravio tetu. Pisao je s
izuzetnim smislom i razumijevanjem kako
pojava, tako i drutvenog konteksta koji ih
determinira i svojim utjecajima artikulira.
Prirodno, takav odnos rezultira i primjerenim
razumijevanjem povoda i ustanovljenome,
pribavljanjem uvjerljive, logine i odrive ar-
gumentacije. I uspijevanjem u tome.
Ahmed Alii paljivo traga za injenicama
i oprezno izvodi zakljuke u svojim tekstovi-
ma. U svojim razmatranjima on razumijeva
interakcijsku logiku miljea, pa ne ostaje na
povrini prie koja ve ima smisao predaje, le-
gende, mita. Na ugaonim mjestima predanja,
Alii briljivo, nesumnjivimdaromza detek-
ciju utvruje stvarnu vezu s povijesnim inje-
nicama i historijskim linostima, identificira-
jui realne mogunosti izvoenja zakljuaka.
Nervom i refleksom roenog historiografa,
zaranja u dubinu kako bi izronio ako ne biser,
a ono zlatno zrnce istine, traak svjetla,
injenicu, smisao na tragu opstajanja i
kontinuiteta prisustva.
U svemu tome, kako u svome predgovoru
vispreno opaa Amir Brka, Alii uspijeva izb-
jei linu borniranost dogaajima i injenica-
ma kojima se bavi. Upravo to i jeste mjesto na
kojem Aliievi tekstovi neupitno postaju
historiografski lanci ili tekstovi kojima se ne
moe odricati barem izvjesna nauna zasno-
vanost, autorova dobra obavijetenost i stvar-
na spisateljska nepristrasnost. Ako imamo u
90
vidu i injenicu da su tekstovi nastajali prije
ezdeset i vie godina, te da ih je pisao relativ-
no mlad ovjek, zastat emo iznenaeni pred
brojnim tekstovima koje danas piu i obja-
vljuju uskogrudi i zahlupani autori s oitim
vikom bonjakog patriotizma, ne videi da
ispisuju neodrive tirade koje mogu posluiti
samo kao dokazi protiv njih samih, a opstati
samo kao teta i za Bonjatvo i islam.
U svojim tekstovima, Ahmed Alii pred-
stavlja se iznimno istinoljubivim ovjekom,
luonoomkoji svojimradomnastoji obasjati
dokaze i tako zasvjedoiti svojim djelom. U
tom smislu, i ovu knjigu historiografskih la-
naka moemo gledati kao ehida, ili Ahmeda
Aliia lino, kako se vraa u rodni kraj s knji-
gom kao glavom pod rukom i hodi putovima
svoga zemaljskog ivljenja. Ahmed Alii, na-
dahnut islamom, u svojoj istinoljubivosti
stalno je imao na umu Allaha, d. ., kao ehi-
da, ili svjedoka svemu i svima.
Ahmed Alii je izuzetno djelatna ljudska i
spisateljska pojava. Gdje god je bio i slubo-
vao, djelovao je i ostavljao spisateljski trag.
Njegov kratki ivot i njegovo djelo i danas si-
jaju istim sjajem kao u vrijeme u kojem je
ivio. Oigledna je injenica da je Alii bio
ovjek lijepoga opeg obrazovanja, dobre na-
itanosti i obavijetenosti, visoke svijesti i
etinosti, zdrave i snane ljubavi prema Bosni
i Bonjacima i njihovoj duhovnosti .
Aliievi historiografski lanci, i za dana-
nje vrijeme i shvatanja, pisani su veoma lije-
pim stilom i biranim rijeima, tako da odiu
svjeinom i autentinou njegove linosti i
njegovoga pregnua, plemenite i dobrohotne
namjere da se osvijetle prostor i vrijeme radi
ope koristi i bez tete po bilo koga.
U tom smislu, on paljivo konstatira da je
Livno hrvatski grad, ali ga zove i Hlivno, kako
to Bonjaci ine. Ustanovljava da su 1878.
godine u tom gradu ostali preteno Bonjaci,
organizirani oko Mahmudbega Buatlije radi
suprotstavljanja aneksiji od strane Austrou-
garske, poslije Berlinskoga kongresa. On kon-
statira da nestale nebrojene su vakufname,
moda i zato da bi se, po naemdobrom obia-
ju, mogli proerdati mnogi vakufi, ali da pre-
danja uvaju imena vakifa i dobroinitelja.
Alii dokazuje da se iz krtog i oteenog
tariha iznad damijskih vrata ili zapisa na
baluku moe pouzdano rekonstruirati ono
to, rei emo, ionako dosta dobro znamo, a
ne znamo zbog ega zaboravljamo i zato po-
veavamo svoju samozapitanost.
Ono to posebno ini snanom autorsku
poziciju Ahmeda Aliia jeste njegovo neu-
pitno istinoljublje kojim bez zazora iznosi i
predoava injenice koje se vrlo intimno tiu i
same sutine bonjakog bia i odnosa bon-
jakih susjeda prema njima. Govorei o jed-
nom od najveih dobrotvora i vakifa
Gazi-Husrevbegu i umama koje mu je Sul-
tan darovao na planini Krnjin i u njezinoj
okolici, Alii bez zazora iznosi i podatak da
su Gazi-Husrevbega krani zvali Usrenbeg. I,
zbog ega bi zazirao? Oni tako govore i danas i
s jo vie ironije i cinizma o svakom Bonjaku
koji neto znai, a to znai o svakom po spis-
ku! Aliiu je sasvim jasno da je u pitanju
konstanta njihovoga odnosa prema Bonjaci-
ma uope. Govorei o austrougarskom prije-
kom sudu u Maglaju, on navodi podatke da su
Austrijanci preko mezarova, najee na
pravdi Boga strijeljanih ljudi, tek radi
odmazde, pravili ceste! Tako su Bonjake
odvajali od njihovih ehida.
To je tako i danas, kad unitavajui tragove
svojih zloina pobijene ljude, ene i djecu
melju u branskoj kafileriji, masovne grobni-
91
ce zatrpavaju buldoerima ili nou preseljava-
ju u susjednu dravu.
Govorei o bonjakom hajduku, haram-
bai Zaimu Sultanoviu, neke vrste bonja-
kom Robin Hudu, Alii kae da je u to vrije-
me njegovoga hajdukovanja bila velika kiseli-
na meu muslimanima! A Zaim Sultanovi je
hajdukujui titio i Bonjake i krane.
Sjajnim primjerima vjerske snoljivosti, a
puno ih navodi, Alii daje islamski pred-
znak, pa to kuranskim tekstom i podupire.
Alii bez zazora gleda u lice injenici o za-
putenosti bonjake sirotinje, iz koje se vrbu-
ju prosjaci i nazlobrzi irom zemlje.
Itd.
Piui o proklanjavanju Lalapaine dami-
je u Hlivnu, Alii pria ta je Lalapaa rekao
okupljenom narodu: Neka proe pred demat
i bude imam onaj kome za etrdeset godina nije
proao nijedan ikindijski sunet.
Kad je vidio da niko ne izlazi, proe sam
naprijed, pa klanjae prvu dumu u toj
damiji. Lalapaa naredi svome ehaji da po-
slije dume pozove ljude na gozbu.
ehaja stade ispred damije, pa prije nego
to bi nekoga pozvao na gozbu, upita ga: ta
je paa uio na prvom rekjatu? Svraajui one
koji su znali taan odgovor, Lalapaa je imao
na gozbi samo tri ovjeka! A sve to, kao i
to-ta drugo, jesu stvari koje ne volimo sebi
priznati i rei. Meutim, valjda nam je jasno
da se upravo u ovim primjerima zrcali stvarna
dubina Aliievog rodoljublja, kao njegova is-
tinska i najdublja elja da se mijenjamo na-
bolje. Zatim, samo Istina - odista Njegova je
strana i zbog toga je ljekovita.
U Petrinji, 1945. godine, ustae su ubile
Ahmeda Aliia.
U Hlivnu, u kojem je Alii kao imam na-
jdue slubovao, 1945. godine, roen je Rap-
ko Orman.
Kada je, 55 godina kasnije, pjesnik Rapko
Orman pravio svoju knjigu o livanjskim
damijama, BLAGO POD KUPOLOM, kao
glavni izvor podataka posluili su mu histori-
ografski lanci Ahmeda Aliia. Ne, odista,
nita nije sluajno. Sasvim druga je stvar to,
nerijetko, slabo razumijemo i sebe i dogaaje.
Na lanke Ahmeda Aliia, Ormana je 1999.
godine uputio Amir Brka.
Itd.
ini se da je pravo mjesto, povod i vrijeme,
da se kae jo neto o prireivau ove knjige i
piscu predgovora, spisatelju Amiru Brki.
Rad Centra za kulturu i obrazovanje Tea-
nj, posebice njegovu izdavaku djelatnost, ve
petu godinu, kulturna javnost Bosne i Herce-
govine ne samo da gleda ve i kvalificira kao
udo. Moemo rei: Neka im bude! Mada je
strano to je to tako.
Takva kvalifikacija, u svakom sluaju, vie
svjedoi o udu bosanskohercegovake kul-
turne javnosti. Ili o tome da je ta javnost odis-
ta udovina, kad ve ne razumije rad i rezulta-
te angairanja pisca Amira Brke i teanjskog
Centra kojemu je on direktor.
Ali, stvar je u tome da tu nikakvoga uda
nema!
Tek, gola stvarnost je da u Tenju postoji,
ivi i radi ovjek i pisac Amir Brka koji, slije-
dei sopstveno znanje, savjest i osjeanje, gura
svoj stav o kulturi i izdavatvu u okviru poslo-
va koje svakodnevno obavlja.
Nema sumnje, i da je na elu Centra o-
vjek koji za pet godina nije objavio ni jednu
knjigu, moda ni mi, kao ni pomenuta bosan-
92
skohercegovaka kulturna javnost, ne bismo
uoili da nam taj ovjek smeta, a knjiga nedo-
staje. Kod nas, to moe i tako. Ba, kao to po-
stoje oni koji kau: Ma, ta e mu sve te
knjiurine?!
No, uistinu, neuporedivo vei broj je onih
koji znaju vrijednost Brkinog angamana i
koji ga odobravaju, pa i podravaju. To to
Amir Brka radi, ionako niko i nikad nee
moi da mu plati ili uzvrati. Kad bi ve posto-
jala takva osoba, bila bi znaajnija od Amira
Brke. Ovako, neka svako sam napravi
ran-glistu i ne mora nikome rei ta misli.
Zar i to nije fenomen?!
Kako da ne - rekao bi moj bivi prijatelj,
danas profesionalni etnik, u konstantnoj
obavezi da dokazuje svoje etniko opred-
jeljenje. Ba, kao to je fenomen, da u arija-
ma irom Bosne i Hercegovine postoje centri
za kulturu koji imaju direktore, da ti centri
nerijetko imaju i znaajnija sredstva i potenci-
jalno bolje pretpostavke i uslove za rad, ali da
im nije ni na kraj pameti da objavljuju knjige
i razvijaju izdavaku djelatnost. Oni grickaju
to to im je dato i ekaju sretnija,
penzionerska vremena. I to nije udo. Ljudi
su takvi.
Ali udo jeste, ako ve, i to nije fenomen, da
pomenuta bosanskohercegovaka kulturna
javnost proglaava udomstvarnost angairanja
teanjskog Centra za kulturu i obrazovanje pod
rukovodstvom pisca Amira Brke, a ne proglaa-
va udom stvarnost odsustva slinog
angamana u drugim centrima za kulturu
irom BiH!
Shvatimo, dakle, gdje je nastala zbrka i po-
metnja.
Naravno, tamo gdje je tako kako jeste arti-
kulirana bosanskohercegovaka kulturna stvar-
nost, tj. u nivou pomenutih centara za kultu-
ru, obrazovanje i informiranje koji ne
proizvode kulturna dobra!
Pogledajte, kako je u tom proglaavanju
udom sadrana strana zamjena teza i bespri-
zorna la! Jednu plemenitu sadrinu i inven-
tivni angaman udom proglaavaju oni koji
predstavljaju udo ljenosti i odsustva svake in-
vencije i kreativnosti. I hajde to govore to to
govore, ve i sebi uzimaju pravo da budu
instanca koja vrednuje!
Ne moe ovjek, a da se ne upita zato je to
tako.
I da od svega toga ne osjeti umor i muni-
nu.
I neku vrstu beznaa zbog tolike i takve in-
dolencije.
Uglavnom, nastojim govoriti injenicama
i o injenicama, ali postoje ljudi koji to rado
proglaavaju neosnovanim optimizmom. To
zvui isto kao da kau da i nisam ba inteli-
gentan i pri istoj pameti, jer uporno istraja-
vam u neemu to im izgleda ista fikcija. Jer,
oni su realni!
Tada im kaem da odista vidim kako se
mijenjaju Bonjaci. Na pravom mjestu i u
pravom, pozitivnom smjeru. I, kako se to ne
odnosi na njih koji tako misle!
Naprimjer:
Zar se ne moemo iskreno poradovati, jer,
eto, imamo i opine koje, ak i kao izdavai
podravaju ovakve projekte kakav promovira-
mo? Naravno, mislim na opinu Doboj Jug.
Pa u na ovom mjestu pokuati da napra-
vim malu reminiscenciju ili obasjanje, koje bi
moglo pomoi da cijelu stvar situiramo na
pravo mjesto.
93
Nekom prilikom, uo sam da to kae, a ne
znam da li je to i napisao, prof. dr. Enes Ku-
jundi, direktor Nacionalne i univerzitetske
biblioteke Bosne i Hercegovine: Bonjaci su
narod, koji za razliku od svojih susjeda ima ve-
like probleme s povijesnim kontinuitetom...
Priznajem, porazila me preciznost tog di-
jagnosticiranja!
Uinilo mi se da sam uo upravo ono to
mislim a ne uspijevam formulirati. Kako da
ne, mislio sam dalje sam. Pa, taj odnos prema
sopstvenomkontinuitetu kao i sam kontinui-
tet uspostavlja se u nacionalnoj dravi, koju
Bonjaci nikad nisu imali!
Naravno, molim da razumijete, da danas i
ovdje, lino i posebno politiki ne zagovaram
nikakav program niti projekciju. Sve to
elim je baciti malo svjetla na to mjesto, kao
bolno vorite u bonjakoj supstanci. A to
mjesto u razmiljanju je poput trenutka u ko-
jem, to bi rekao drugi pjesnik: Puca zora, evo
dana! Tu ne samo da svie svijest o problemu,
ve bivaju obasjana i druga, ne manje
zanimljiva pitanja.
Pa mislim: Tano. Bonjaci imaju proble-
me s povijesnimkontinuitetomsvoga bia, ali
taj kontinuitet imaju, jer kako bi, inae, stigli
u ovaj as?! Potom, ni odnos njihovih susjeda
ne moe im posluiti kao model. Jer, Bonja-
cima ne treba takav, to da ne kaemo, autori-
taran odnos. Njihova susjedska nesmiljenost,
nepopustljivost, iskljuivost, taman je u ni-
vou u kojem su artikulirane i pretenciozne i
njihove nacionalne velikodravne ambicije.
Njihov neljudski trag vodi do tog fiktivnog
cilja.
Ali, svakome svoje...
Evidentno, taj odnos prema sopstvenom
kontinuitetu kod Bonjaka, sve vie pretvara
se u njihovu samozapitanost upravo zato to
je odnos njihovih susjeda, zajedno sa Bonja-
cima - konstitutivnih naroda, tako agresivan i
iskljuiv. Bonjaci doseu svijest o tome da, za
razliku od drugih, niotkuda nisu doli i da su
autentina supstanca ovdje, oduvijek, sada i
zauvijek. Drugi mogu mislit to hoe, a to to
misle i ine, to se vidi i zna.
Ahmed Alii i njegovi HISTORIO-
GRAFSKI LANCI, Bonjacima daju za pra-
vo. A Amir Brka, kao prireiva knjige i pisac
predgovora to bjelodano zna. Izdava, opina
Doboj Jug i ljudi tamo, takoe. Dakle, i ako
je u pitanju moj optimizam, stvarnost je
takva.
injenica, da odnos prema sopstvenom
povijesno-duhovnom kontinuitetu, kad je
ve uspostavljen, funkcionira kao podsvijest i
nagon, kao svijest i primjerena joj svjesna dje-
latnost, ali da postoji i opstaje bez manifesta-
cija, nije mogua. Pri tome, manifestacijom
smatram i svjesno zatomljavanje reagiranja, i
naizgled, zanemarivanje refleksa koji se javlja.
Taj odnos osnovna je sadrina neunitivog
karakteristinog znaka, sadrina ifre po kojoj
se odista razlikujemo. To je kua u kojoj ops-
taje bie naroda i znak koji samo donekle ra-
zotkriva jezik, da parafraziramo filozofa
Martina Hajdegera.
Ili, jedan drugi primjer.
ini se, 1983. godine, Gojko Tei - tada
urednik beogradske Knjievne rei i Ljubomir
Rumovi - deiji pesnik i slobodan umetnik,
kao prireivai i urednici stali su iza projekta
objavljivanja sabranih dela Slobodana Jova-
novia (1869.-1958.). Poto postoji jo jedan,
za njih, takoe, veoma znaajan S. J. A., elim
rei da je ovdje rije o Slobodanu Jovanoviu
pravniku, historiaru, sociologu, briljantnom
esejisti, historiaru knjievnosti, pozorinom
94
i knjievnom kritiaru, osnivau Srpskog
knjievnog glasnika te predsjedniku jugosla-
venske vlade u emigraciji 1942.-1943. godi-
ne. Rije je o ovjeku koji je ignorirao socija-
listiku ideju i koji je smatran ideologom gra-
anske klase, a kao piscu - najistaknutijem
predstavniku tzv. beogradskog stila.
Kada su, dakle, prije dvadesetak godina
objavljena sabrana djela pomenutog pisca,
graknula je cjelokupna jugoslavenska komu-
nistika javnost. Kao: kako i zato tampati
djela tog etnika? Koliko se sjeam, niti se
kome odista neto dogodilo, a niti se ko od
Srba opravdavao i osvrtao na to graktanje, ili
se, ne daj Boe nasekirao.
No, jo deset godina ranije, u dvije luksuz-
no opremljene knjige, objavljena je, SRPSKA
KNJIEVNOST KOSOVA. Ne znam, ili se
ne sjeamda je to iko iv zapazio. Aznamo ta
se dogaalo u Hrvatskoj, ili Sloveniji i Make-
doniji, koje su kao argument za istrajavanje
na povijesnom, nacionalnom, duhovnom i
kulturnom kontinuitetu imale stvarnost dru-
gaijega jezika. Naravno, svi ovi primjeri
samo se meusobno dopunjavaju i potvru-
ju. Pa i svjedoe, da postoje kulture i knjiev-
nosti manjih etnikih grupa i zajednica: Alba-
naca, Goranaca, Bonjaka, mada imje bio cilj
rei: da sve to je manje od njih, nema
nikakvoga znaaja.
Tako se i dogodilo da se ponu i meusob-
no potirati. Pa su Slovenci postali austrijski
konjuari i kukavice. Hrvati ustae. Crnogorci
- Srbi, jer im je Njego tako lijepo pisao: oda
rie, na ravnom Cetinju. Albanci su proglaeni
iredentistima na sopstvenom tlu! Muslimani
Turcima, a zajedno sa Makedoncima i nepo-
stojeim narodom, itd.
Zato to nabrajam?
Svako izdvajanje najtei i najruniji oblik
je nasilja, koji ovjek moe uiniti. Imao sam
sreu poznavati sjajnog ovjeka, hafiza Hu-
sein ef. Mekia, koji je volio rei: Ideja Mevlu-
da je Njegova ideja o Jednoi. Oni koji se izdva-
jaju, greniji su od nasilnika i da su moji, bio
bih protiv njih... Allah, d. ., vie voli nasilni-
ke, nego one koji bi htjeli biti sami...
Naravno, nae razumijevanje kontinuiteta
drugaije je i nije uporedivo s njihovim, jer
oni u naemshvatanju kontinuiteta postoje, a
u svome opstaju sami. Ako to, ve, tako shva-
eno, nije njihovo izumiranje, ne znamta je.
Ovo govorim, kako bih objasnio, da u
mome razumijevanju stvari, knjiga HISTO-
RIOGRAFSKIH LANAKA Ahmeda Aliia
tipino je bonjaka svjetlost na tragu bon-
jakog povijesnog kontinuiteta, u kojemu se
mogu i drugi ogledati.
Zato, realizaciju ove knjige najsrdanije
estitam prireivau i autoru predgovora -
piscu Amiru Brki, kao i ljudima iz opine Do-
boj Jug, koji su, kao izdavai, stali iza ovoga
projekta. (Atif Kujundi)
Avlija,ZbornikradovaBonjake
zajednicekulturePreporod,
OpinskodrutvoGraanica,broj 1.,
godina2003.,BZKPreporod
Graanica
Publikacija je svojevrsna smotra odabranih
literarnih i likovnih radova najaktivnijih la-
nova graanikog Preporoda, koji je u pro-
loj godini imao zapaenu aktivnost, posebno
u oblasti knjievnog stvaralatva. UZborniku
su predstavljeni sljedei pjesnici: Mevludin
Spahi (5 pjesama), Amir Mai (2 pjesme),
Muhamed Dautovi (1 pjesma), Atif Brkie-
vi (2 pjesme), Ramo Softi (1 pjesma), Safet
Begovi (1 pjesma), Alma aji (2 pjesme),
95
Fikret Ahmedbai (1 pjesma), Seada Deli (3
pjesme), Muhidin Beirovi (3 pjesme), Din-
ka Silajdi (3 pjesme) i Fatima Selimovi (1
pjesma). Pored pjesama, Mevludin Spahi se
pojavljuje i sa jednim dramskim tekstom pod
naslovomSrce Bosne, te kritikimosvrtom
Povodom jedne promocije, a pjesnikinja
Nisveta Kantardi sa kratkom priom Krik
majke. Omer Nuriki je autor kratkog prilo-
ga, ija se poenta istie u samom naslovu Pi-
sati ili ne (ili jedno knjievno iskustvo). Pub-
likacija je ilustrirana slikama koje potpisuju
graaniki slikari amateri: Enes Imamovi,
Refka aji, Fikret Mehinovi, Amira Tata-
ragi Salki i Satka Brki. U rubrici Kriti-
ka Mevludin Spahi je predstavio i pet sti-
hozbirki koje su tokom 2002. godine izale u
izdanju Bonjake zajednice kulture Prepo-
rod u Graanici: Ismet Sulji Io Od izvora
pa do ua, Atif Kujundi Poruka istine,
Saiba abi Skeli Uz arobnu kutiju,
Hajrija Beirovi Kazivanja iz tame i Nisve-
ta Kantardi - Prozori srca.
Zbornik potpisuje Mevludin Spahi, ured-
nik i Redakcioni odbor u sastavu: Mehmed
Nuriki, Hasan Pukar, Seada Deli, Ismet
Sulji i Omer Nuriki.
HasibMuinbegovi,Osman
Kavazovi(prireivai),Drugi
korpusslobodi pjeva(pjesme),
Udruenjegraanazaouvanje
tekovinaborbezaBosnui
Hercegovinu,Sarajevo,1993.
Ova knjiga tampana je u povodu 10. go-
dinjice formiranja 2. korpusa Armije RBiH i
prva je u planiranoj ediciji Ko pjeva, zlo ne
misli. Donosi patriotske pjesme nastale u
zoni odgovornosti 2. korpusa Armije RBiH,
kao i pjesme koje su nastale na drugim
podrujima, a koje su borci ovog korpusa
rado pjevali (ili recitirali). Pjesme podsjeaju
na jedno teko, ali slavno i dostojanstveno
vrijeme, vrijeme odbrambeno-oslobodila-
kog rata protiv agresije, u kojemje Armija na-
roda rtve, naroda odreenog za nestanak,
uzvratila borbom za slobodu, pjevajui pjes-
me koje u sebi ne nose poziv na osvetu, na
mrnju, nego naprotiv, koje imaju jasan po-
ziv na suivot i potivanje opeljudskih vri-
jednosti - pribliavajui se tako najviem civi-
lizacijskom idealu snoljivog i otvorenog
drutva. Za veinu objavljenih pjesama po-
znat je autor i to je u fusnoti naznaeno. Pjes-
me za koje se nije mogao utvrditi autor, ostale
su nepotpisane. To je, svakako, manja greka
nego upisivanje neprovjerenih injenica.
U objavljenim pjesmama se pominje
mnotvo znaajnih datuma, likova, predjela,
jedinica. Za veinu je u fusnoti dato krae ob-
janjenje njihovog znaenja.
Knjiga se sastoji od 21 dijela. Kao najava za
svaki dio knjige dat je krai uvod o doprinosu
dotine opine u odbrambeno-oslobodila-
96
kom ratu protiv agresije, tok transforma-
cije jedinica koje su na tom prostoru po-
stojale i slino. Svaki dio je sastavljen od
tekstova pjesama, prigodnih fotografija i
ratnih amblema jedinica (grbova i ratnih
zastava). Kako je u toku svog postojanja
2. korpus Armije RBiHimao nekad veu,
nekad manju zonu odgovornosti, to je i
ova knjiga obuhvatila teritorije opina, ne
samo dananjeg Tuzlanskog kantona,
nego i neke opine Zeniko-dobojskog
kantona.
U knjizi je objavljeno 379 pjesama,
281 fotografija, 117 ratnih amblema je-
dinica. Objavljeno je i 38 mapa, koje bi
itaocu trebale da olakaju snalaenje u
prostoru o kojem je rije.
Paradoksalno, ali istinito.
Deset godina od poetka agresije na
Bosnu i Hercegovinu, bosansko drutvo
je suoeno sa imperativom da se sve, ne samo
oprosti, nego i zaboravi. Rijetko se ko usudi
javno pustiti neku ratnu patriotsku pjesmu.
Moda i sami zaziremo od tog smrtonosnog i
ponosnog vremena. A moda smo te pjesme i
zaboravili. Ko zaboravlja svoju historiju, ko se
ni na svojim grekama ne umije dozvati pa-
meti rizikuje da mu se ta historija ponovi.
(Iz predgovora prireivaa)
HimzoDurakovi,Osnovno
obrazovanjeuMaleiima1950.
2000.,OsnovnakolaMaleii,
1993.
Autor je uloio izuzetan napor, prikuplja-
jui nepotpunu i rasutu grau o Osnovnoj
koli u kojoj je, kao uitelj, proveo najvei dio
svog radnog vijeka. Dobili smo zanimljivo
dokumentarno tivo, koje moe posluiti kao
izvor za neka budua prouavanja i istraivan-
ja drutvenih kretanja na podruju koje je ta
kola pokrivala. Pola vijeka jedne kole zna-
ajan je komadvremena u kojem je imala
kad udariti snaan peat na selo, na sredinu,
na generacije koje su izrastale u njenimklupa-
ma. Knjiga donosi obilje podataka o razvoju
Osnovne kole u Maleiima: od 1950. godi-
ne (kada je izgraena i otvorena prva etvoro-
razredna osnovna kola), do izgradnje nove
zgrade 1962., i otvaranja prvog odjeljenja pe-
tog razreda 1963. godine, te konanog pre-
rastanja etvororazredne kole u osmoljetku
kolske 1972/73. godine. Ispisana su i imena
uitelja i nastavnika kao i imena svih genera-
cija uenika koje su prole kroz tu kolu.
Stoga se ova knjiga doima kao svojevrsna spo-
menica osnovnog kolstva na podruju tog
sela, to je esto primijenjen postupak u
ovakvim i slinim publikacijama. Autor je
oigledno slijedio istraivaki postupak i stva-
ralaki model rahm. Osmana Delia, autora
knjige 100 godina narodne osnovne kole u
97
Graanici (1986.). U svakom sluaju, dobili
smo na jednom mjestu dokumentovanu in-
formaciju o jednom znaajnom segmentu
ivljenja na prostoru Maleia, koja otvara
mogunost za dalja demografska i druga ist-
raivanja i uoptavanja pojedinih historijskih
procesa na mikro-planu. (Omer Hamzi)
98
Omer HAMZI
Listovi graanikog
kalendaraod1.11.2002.
do16.5.2003.
15. 11. 2002.
NAPUTUGRAANICA MA-
LEII: JOTRI KILOMETRAAS-
FALTA
Uloeno je 256.000 KMiz Budeta opine
Graanica i Kantonalne direkcije za puteve.
Asfaltiranje ove saobraajnice nastavlja se slje-
dee godine.
21. 11. 2002.
NASTAVLJASEREGULACIJASO-
KOLUE
Radovi se izvode na dijelu korita od mosta
kod "itokombinata" do mosta "Rampa" u
ukupnoj duini od 420 metara. U finansiran-
ju projekta uestvuju Javno preduzee za vod-
no podruje "Slivovi rijeke Save", Direkcija
voda Tuzla i Opina Graanica. Radove izvo-
de radnici Rudnika eljezne rude "Vare" iz
Varea.
28. 11. 2002.
DVADESETOSMASJEDNICA
OPINSKOGVIJEAGRAANICA:
REBALANSBUDETAZA2002. I
PRVAPROJEKCIJABUDETAZA
2003. GODINU
Jedan od razloga za donoenje rebalansa je
uvoenje poreza na promet proizvoda i uslu-
ga u graevinarstvu i preraspodjela prihoda u
cijeni nafte i naftnih derivata u korist opine.
Budet za 2003. godinu planira se u iznosu
od 5.598.000 KM, to predstavlja poveanje
od 15,7%. Planirano poveanje oslanja se
na poveanje poreskih prihoda iz poljoprivre-
de, poreza na dobit, te na neke neporezne
izvore.
GRAANIKI GLASNIK LISTOVI
100
Listao:
Omer Hamzi
26. 11. 2002.
IZAAOPRVI BROJ GRAANI-
KIHNOVINA
Prije tridesetak godina, pod okriljem ta-
danje Optinske konferencije Socijalistikog
saveza, pojavio se Graaniki list kao prvi
printani medij na ovoj opini. Izaao je samo
jedan (probni) broj, do ijeg je primjerka da-
nas jako teko doi. Od 1979. do 1984. godi-
ne prilino redovno izlazilo je glasilo pod na-
slovomDelegatski bilten, koji je donosio ne
samo informacije iz skuptinskog ivota, ve i
ostale aktuelnosti s prostora ove opine. Izda-
va Delegatskog biltena bio je Narodni uni-
verzitet, a radila ga je Redakcija Radio Gra-
anice. Nakon izbora 1990. godine, u Graa-
nici se pojavljuje prva privatna novina pod
naslovom Istina. Izalo je svega nekoliko
brojeva te novine, koju je kao urednik i vlas-
nik potpisivao ovdanji novinar Fadil Bulju-
bai. Sredinom 1993. godine, u vrijeme naj-
tee blokade, u vrlo tekim ratnim uslovima,
grupa novinara i entuzijasta pokree list
Biljeg vremena koji je, sa povremenim
prekidima, izlazio od 1. 9. 1993. (prvi broj)
do decembra 1995. godine, kada je izaao po-
sljednji, 22. broj tog glasila. Osniva glasila
bila je Skuptina optine Graanica, funkciju
v.d. direktora Biljega obavljao je rahm.
Devad Sarajli, a glavnog i odgovornog
urednika Mehmed Nuriki.
Ukraemuvodniku, povodomprvog bro-
ja Graanikih novina, najavljeno je da e
novina izlaziti jedanput mjeseno i, izmeu
ostalog, zapisano sljedee: "Kau da to nije
zapisano, nije se ni dogodilo. A u Graanici se
mnogo toga dogaa pa je prava teta to i ne
zapisati. Nismo sigurno jedini koji elimo i na
ovaj nain pisati dio istorije ovog kraja. To je
prvi razlog pojavljivanja "Graanikih novi-
na". Drugi razlog je: naa namjera da usposta-
vimo meu nama bolju komunikaciju. ini
nam se da su se veze meu ljudima poele
prekidati. Zbog ega? Ovaj list e dat svoj do-
prinos ponovnom uspostavljanju pokidanih
veza. Prvi uslov je da imamo objektivnu in-
formaciju, lienu bilo kakvih boja. Nikako
politikih! Samo prirodnih. Izdava ovih no-
vina smatra da je ovaj vid realizacije vlastitog
programa rada pogodan i primjeren. elimo
dati doprinos stvaranju nove kulture ivljenja
u kojem se dosta toga oekuje od pojedinca."
Izdava novine je "Forum" Graanica, a kao
glavni i odgovorni urednik potpisuje se
Mehmed Imirovi.
5. 12. 2002.
PONOVOPRORADILI SEMAFORI
NAPUTUTUZLA DOBOJ, JUNI
ULAZUGRAANICU
Ugaeni su u trenutku kad je "planuo" rat
na ovom podruju i nakon 10 godina ponovo
stavljeni u funkciju. Sredstva za njihovo insta-
liranje u iznosu od oko 40.000 KM zajedni-
ki su obezbijedili: Opina Graanica i Kanto-
nalna direkcija za puteve. Sa donacijom se u
ovu akciju ukljuio francuski Flori Lezobre,
sa kojim Graanica ostvaruje dugogodinju
prijateljsku saradnju.
5. 12. 2002.
MUHAMEDIBRAHIMOVIIZA-
BRANZAPREDSJEDNIKAPRED-
STAVNIKOGDOMAPARLAMEN-
TARNESKUPTINEFEDERACIJE
BIH
Roen je 1960. u Stjepan Polju. Diplomi-
rao je na Odsjeku orijentalistike Filozofskog
fakulteta u Pritini. Obavljao je vie odgovor-
nih politikih dunosti u okviru opine Gra-
anica i Tuzlanskog kantona. (predsjednik
SDA opine Graanica, sekretar Sekretarijata
za narodnu odbranu, ministar u Vladi
Tuzlanskog kantona, naelnik opine
Graanica).
LISTOVI GRAANIKI GLASNIK
101
6. 12. 2002.
EUROGALANT GRAANICA:
VRIJEDNOSTPROIZVODNE3,3
MILIONAKMILI 7%VIEUOD-
NOSUNAPRETHODNUGODINU
...uglavnom izvoz, prodor na nova trita,
vie zaposlenih. Od svog samog poetka, Eu-
rogalant je skoro cjelokupnu svoju proizvod-
nju kone galanterije plasirao na vajcarsko
trite. Naredne godine planiramo povean-
je proizvodnje i izvoza za 15%, jer smo ove
godine, osim vicarskog, ostvarili prodor na
slovenako trite, a nedavno i u SAD. Preko
Atlantika smo uputili prvu poiljku, kojom
su ameriki kupci zadovoljni. Do kraja godi-
ne sa njima emo, vjerovatno, potpisati ugo-
vor o izvozu, izjavio je za sarajevsko Oslo-
boenje direktor i vlasnik Eurogalanta Se-
nahid Smajlovi.
8. 12. 2002.
ASFALTIRANPUTDOKAHOVICE
Radi se o 2,6 kilometara asfaltnog puta u
ijemsu finansiranju sa 60%uestvovali sami
mjetani, dok je ostatak sredstava obezbijedila
kantonalna direkcija za puteve i Opina Gra-
anica.
26. 12. 2002.
DVADESETDEVETASJEDNICA
UKUPNORASPOLOIVASRED-
STVAPOPLANUBUDETAZA2003.
GODINUPLANIRAJUSEUIZNOSU
OD5.806.000 KM, POZITIVNOOCI-
JENJENRADOPINSKOGNAEL-
NIKAU2002. I PODRANPRO-
GRAMNJEGOVOGRADAZA2003.
Vijee je usvojilo Nacrt prostornog plana
opine Graanica i Nacrt odluke o provoen-
ju prostornog plana opine Graanica. Javna
rasprava o tim znaajnim razvojnim doku-
mentima trajat e 6 mjeseci.
4. 1. 2003.
GRAANIKAFORTUNA: UGO-
VORENAPROIZVODNJAZAPRVA
TRI MJESECA, UGLAVNOMZATA-
LIJANSKOI SLOVENAKO
TRITE
Ako bude sve kako smo planirali, ove go-
dine proizvest emo milion pari obue. Naj-
vanije je da se radi, da posla ima, a tvrdim da
smo najvea tvornica za proizvodnju obue u
BiH. Nosimo se sa problemima i ini nam se
da ih uspjeno savlaujemo, izjavio je za
Dnevni avaz Ibrahim Muharemovi,
tehniki direktor ove mnogoljudne firme,
koja zapoljava oko 1000 radnika.
15. 1. 2003.
GRAANIKI PREPOROD U2002.
GODINI: NAJAKTIVNIJI PJESNICI I
SLIKARI
U izdanju ovog drutva pojavilo se est
zbirki pjesama, iji su autori. Ismet Sulji
(Od izvora pa do ua), Atif Brkievi (Po-
ruke istine), Sajiba abi-Skeli (Uz arob-
nu kutiju), Hajrija Beirovi (Kazivanja iz
tame) i Nisveta Kantardi (Prozori srca).
Uz likovne izlobe, Drutvo je priredilo i est
kataloga sljedeih svojih slikara: Refke aji,
Marije Babovi, Milene abi-Andreji, Ami-
re Tataragi i Enesa Imamovia.
31. 1. 2003.
TRIDESETASJEDNICAOPIN-
SKOGVIJEAGRAANICA: PRI-
JEDLOGZAOSNIVANJEMJESNE
ZAJEDNICETRNOVCI, INFORMA-
CIJAI BEZBJEDNOSTSAOBRAA-
JAI IZVJETAJI IZBKC
Podaci iz informacije Policijske uprave
Graanica potvruju ono to i sami graani
znaju: bezbjednost saobraaja na putevima
ove opine se pogorava. Navode se i brojni
uzroci koji se moraju otklanjati koordinira-
nom akcijom vie odgovornih subjekata: od
102
organa vlasti, pa do prosvjetnih ustanova, ali
samih graana aktivnih sudionika u saobra-
aju. Vijenici su prihvatili izvjetaj o radu
BKC i Radio Graanice u proloj godini kao i
programsku emu Radio Graanice za tekuu
godinu. Vijenici su usvojili Odluku o
prihvatanju Prijedloga za osnivanje Mjesne
zajednice Trnovci, koji se u osnovi svodi na
izdvajanje tog naselja sa 270 domainstava iz
sastava Mjesne zajednice Dakule.
31. 1. 2003.
IZABRANI SPORTISTI GRAANI-
CE2002.
U kategoriji najmlaih sportista, za naj-
bolje su proglaeni Melisa Kamberovi (en-
ski odbojkaki klub "Graanica") i Damir
Omerovi (Nogometni klub "Bratstvo"), naj-
bolji kadeti su Alisa Sarajli (Karate klub
"Graanica Nesam") i Mirza Pindi (Nogo-
metni klub "Graanica"). Za najbolje sportis-
te u enskoj i mukoj kunkurenciji proglaeni
su Lejla Nuriki (enski odbojkaki klub
"Graanica") i Darko Mehmedovi (Odboj-
kaki klub "Graanica 2000". Za najboljeg
trenera proglaen je Muhidin Halilovi (en-
ski odbojkaki klub "Graanica"), a za naj-
boljeg sportskog radnika Nusret Heli (No-
gometni klub "Bratstvo"). Za najboljeg spor-
tistu invalida proglaen je Abdulah Nuri
(Malonogometni klub ratnih vojnih invalida
Graanica). Za najbolji enski kolektiv pro-
glaen je enski odbojkaki klub "Graani-
ca", a za najbolji muki kolektiv Odbojkaki
klub "Graanica 2000". Specijalna priznanja
za doprinos razvoju sporta u opini Graanica
dobili su Dafija Gopo, Salih Pindi i Mujo
Hasi.
10. 2. 2003.
KOKODADA GRAANICA: 2002.
GODINAUZNAKUPOSLOVNE
EKSPANZIJE
To se, prije svega, ogleda u rastu ukupnog
prihoda koji je u u 2001. iznosio 5,7 milio-
ma, a samo za devet mjeseci 2002. dostigao je
8,1 milion KM. Procjene su da e za cijelu
2002. dostii 11 miliona KM. Znai, rast
proizvodnje i prodaje iznosili su oko 95%.
Broj zaposlenih sa 14 radnika krajem 1991.
godine, porastao je na 40 krajem 1992. U
sredstva rada, a najvie u vozni park, uloeno
je oko 500.000 KM. Preduzee radi sa 70 ko-
operanata iz cijele Bosne i Hercegovine, od
Pala i Sarajeva do Dervente. Od poetka no-
vembra 2002. godine, Koko Dada je po-
stala vlasnik savremene klaonice u ivinica-
ma, koja e zapoljavati jo 55 radnika. U
proloj godini, na lokalitetu Pribava, zapoeta
je izgradnja farme za tov 80.000 pilia u jed-
nom turnusu, u koju je do sada uloeno oko
milion KMvlastitih sredstava. Objekat e biti
puten u rad do polovine sljedee godine.
7. 2. 2003.
MUHAMEDSELIMOVI, NOVI
STARI PREDSJEDNIKGRAANI-
KOGSDP
To je odluka veine prisutnih na sjednici
optinske izvjetajno-izborne konferencije
SDP BiH Graanica, koja je izabrala novo
predsjednitvo i usvojila ambiciozan Program
rada za naredni period.
1. 3. 2003.
TRIDESETPRVASJEDNICA
IZMJENEURBANISTIKOGI RE-
GULACIONOGPLANA"JUGI" I
PLANAPARCELACIJELOKACIJE
"HUSANOVII"
kojom se mijenja namjena povrine i
umjesto ranije kolektivno-stambene zone
103
predvia zona individualno-stambene gradn-
je. Utvruje se i trasa saobraajnica i veliina,
oblik i poloaj parcele, pristup parcelama, re-
gulacione linije i povrine za javne namjene.
Usvojene su i sljedee odluke: Odluka o
izmjeni Odluke o naknadama za koritenje
podataka i vrenje usluga premjera katastra
nekretnina i katastra zemljita, Odluka o
izmjeni i dopuni Poslovnika Opinskog vi-
jea Opine Graanica, Odluka o izmjeni
Odluke o naknadi za pripremu i izdavanje
urbanistike saglasnosti, Odluka o namjeni
utroka sredstava iz koncesionih naknada itd.
12. 3. 2003.
GRAANIKASAHAT-KULADO-
BILANOVI "KROVNADGLAVOM"
Na inicijativu naelnika opine Graanica,
zapoeta je djelimina sanacija sahat-kule
koja je, na neki nain, dio identiteta ovoga
grada. Krov od bakarnog lima donirala je re-
nomirana graanika zanatska radnja "Limo-
rad", uskoro treba da se postave vrata, potom
satovi Opinska oprava tako, na najbolji
nain, najavljuje poetak ozbiljnije aktivnosti
na zatiti kulturno-historijskih spomenika na
ovoj opini.
31. 3. 2003.
TRIDESETDRUGASJEDNICA
USVOJENPROGRAMULAGANJAU
INFRASTRUKTURNEOBJEKTEPO
MJESNIMZAJEDNICAMANA
OPINI U2003. GODINI
i informacije: o efektima privatizacije
na opini Graanica u 2002. godini, o realiza-
ciji program rada vijea mjesnih zajednica, o
radu Teritorijalne vatrogasne jedinice i o kul-
turno-historijskim spomenicima i spo-
men-obiljejima na podruju opine.
23. 4. 2003.
FIKRET-EF. PAANOVI, GLAVNI
IMAMMEDLISAISLAMSKEZA-
JEDNICAGRAANICA- NOVI
PREDSJEDNIKSKUPTINE
UDRUENJAILMIJEBIH
To je odluka konstituirajue sjednice ove
staleke organizacije, koja okuplja, takozvani,
ueni sloj Islamske zajednice u Bosni i Herce-
govini i ima svoj poseban programrada, izvr-
ne organe itd. Tu visoku funkciju ef. Paano-
vi obavljat e u naredne etiri godine.
29. 4. 2003.
TRIDESETTREASJEDNICA
ODLUKAODAVANJUSAGLASNOS-
TI ZAKANDIDOVANJEPROJEKA-
TAKODSVJETSKEBANKEI
IZVJETAJI ORADUJAVNIHPRE-
DUZEAI USTANOVAODOPIN-
SKOGZNAAJAUPROLOJ GO-
DINI
Kandidovano je pet projekata, u ukupnoj
vrijednosti od 1.500.000 KM: Projekat regu-
lacije korita rijeke Sokolue i nastavak izgrad-
nje kolektora, Projekat postavljanja tri sema-
fora u gradu, Projekat izgradnje alternativnog
ulaza u grad Lipiniac, Projekat izgradnje lo-
kalnih puteva u mjesnim zajednicama Soko,
Vranovii, Maleii, Lukavica, Dakule i
Raljeva, Projekat preprojektovanja i daljeg
privoenja namjeni privredno-kultur-
no-sportskog centra u Graanici (PKSC-a).
Donesena je i Odluka o kriterijima za raspod-
jelu sredstava ostvarenih po osnovu prodaje
nafte i naftnih derivata mjesnimzajednicama,
namjenski za odravanje, zatitu, obnovu, re-
konstrukciju i izgradnju nekategorisanih pu-
teva na njihovim podrujima.
15. 5. 2003.
OTKRIVENASPOMEN-PLOACI-
VILNIMRTVAMARATANALOKA-
104
LITETUBIJELAPOLJAUGRAA-
NICI
Inicijator i organizator izgradnje spomeni-
ka je Udruenje graana civilnih rtava rata
opine Graanica, a pomogli su brojni poje-
dinci, preduzea i ustanove iz Graanice. Na
tom mjestu, 15. maja, 1992. godine, SDS te-
roristi iz Srpske Varoi ubili su Adema Mus-
tajbaia iz Graanice, koji je sa grupom pri-
padnika lokalne jedinice Civilne zatite radio
sa bageromna prosijecanju puta prema Draf-
niima, kao alternativnog izlaza za eventual-
nu evakuaciju stanovnitva iz Graanice u
pravcu Srebrenika. Mustajbai je bio prva ci-
vilna rtva rata na prostoru Graanice. Taj
dogaaj je iroko odjeknuo u Graanici i upo-
zorio Graanlije da ono najgore tek dolazi.
Spomenik, na kojem je ispisano 127 imena
poginulih civila (ena, djece, penzionera),
podsjea i opominje: da se to najgore ne po-
novi i da se ne zaboravi. "Ovakva spo-
men-obiljeja trajno e nas podsjeati na jed-
no teko vrijeme stradanja civila, djece, ena
samo zato to su nei-
zmjerno voljeli ovu ze-
mlju, to su joj do kra-
ja ostali vjerni i odani.
Ovo spomen-obiljeje
buduim generacijama
bit e svojevrsno svje-
doanstvo o borbi za
tu ideju, za plemenite
ciljeve Bosne. Sjetimo
se samo koliko nam je
znaio djeji osmijeh
ili djeja igra u pustom
gradu u rijetkimtrenu-
cima ratnog zatija,
izmeu dvije sirene,
izmeu dva granatira-
nja. Ovdje, na ovim
prostorima, ivot
dostojan ovjeka izaao je kao pobjednik", re-
kao je, izmeu ostalog, naelnik opine
Graanica Nusret Heli prilikom otkrivanja
spomen-obiljeja na Bijelim poljima.
16. 5. 2003.
ESTI FESTIVALDJEJEGDRAM-
SKOGSTVARALATVABOSNEI
HERCEGOVINEUGRAANICI
otvoren je predstavom Zaljubljenik,
koju su izveli uenici Osnovne kole iz Stje-
pan Polja. Potom je nastupilo Amatersko po-
zorite Neretva iz Konjica (Brod sa zele-
nombradom) te mladi glumci Osnovne ko-
le iz Donjeg Vakufa (Pepeljuga),. U nared-
na dva dana Festivala graanikoj pozorinoj
publici predstavili su se sljedei ansambli:
Sartr, kola lutkarstva iz Sarajeva (Moj
Romeo i moja Julija, Osnovna kola iz Gorn-
jeg Vakufa (ta te mui Tamagui), Osnov-
na kola i Lutkarsko pozorite iz Ugljevika
(Basnoslovni omnibus), Osnovne kole
Hasan Kiki sarajevo (Sve moje furke),
Dramski studio Bosanskog kulturnog centra
105
Naelnik opine Graainca Nusret Heli i predsjednik Opinske
organizacije civilnih rtava rata Sead Begovi: detalj sa sveanosti
otkrivanja spomen-obiljeja (Snimio H. ali)
Tuzla (udnovate zgode egrta Hlapia),
Pozorite mladih iz Ljubinja (Nema Gradac
u Ameriku), Osnovna kola Simin Han
Tuzla (Hajde da smijeh pravimo), Drutve-
ni omladinski centar Bijelo Polje Mostar
(Pobuna), Dramski studio KUD Adem
Ali Graanica (Mali princ), Mostarski te-
atar mladih (Morska pria), Osnovna kola
Lukavac grad Lukavac (Smrt Omera i Me-
rime) i Djeji studio glume Roda iz Banja
Luke (Ljubavni jadi Jea Jeia). Tokom tri
dana Festivala ljubitelji pozorita imali su pri-
liku da vide 15 predstava u kojima je igralo
preko 220 mladih glumaca. Za najbolju glu-
maku ekipu proglaen je Dramski studio
BKC Tuzla.
16. 5. 2003.
KONANO, SATOVI NASA-
HAT-KULI UGRAANICI, SATNI
MEHANIZAMPOSLJEDNJI MO-
DELELEKTRONSKETEHNIKE,
OPTINAULOILA30.000 KM
Time se ne zavrava, ve nastavlja aktiv-
nost na rekonstrukciji tog starog zdanja gra-
anike arije, ije je autentino urbano jez-
gro djelimino sauvano do danas. Hroniari
su zabiljeili da se Graanica poela ubrzano
razvijati nakon dolaska Turaka (1520.), da je
stekla status kasabe (grada) prije 1548.), te da
je potompostala sjedite prostranog kadiluka,
trgovako-zanatski i kulturno-obrazovni cen-
tar ire regije. Poslije 1686. godine u Graa-
nicu je doselio Ahmed-paa Budimlija (po
nekima e, kasnije, postati bosanski valija), za
ije se ime vezuje izgradnja nekoliko znaaj-
nih objekata, po kojima je graanika arija i
danas prepoznatljiva. Pored hamama (javnog
kupatila) i velikog hana (prenoita), kojih
odavno vie nema, najvaniji su: Ahemd-pai-
na (Bijela) damija i sahat kula kao simbol da-
nanje Graanice. Sahat-kula je masivna ka-
mena graevina, kvadratne osnove, visoka 27
metara, unutranje dimenzije sahat kule su
cca 150x150 cm. Jedna je od tri najvie kame-
ne sahat-kule u Bosni i Hercegovini. Znatno
je oteena u velikom poaru 1812. godine, u
kojemje izgorjelo i javno kupatilo i spomenu-
ti han. Kasnije je u nekoliko navrata obnavlja-
na i renovirana, posljednji puta 1974. godine.
Ne znamo pouzdano kad su u prolosti
prestali otkucaji sata s graanike sahat-kule,
ali znamo da e se od danas pa nadalje i ubu-
due (kad su kazaljke, najzad, krenule) u
Graanici bolje mjeriti (i cijeniti). vrijeme.
Jer, Graanlije, najzad shvataju (i vide) koli-
ko je sati! Nema vie kanjenja.
106
Foto ako Graanica
Rajmund tilfrid, Homotova, eka. Damija Arnaudija iz 1595. godine u Banja Luci
Priredila: Nermina HALILOVI
Pregledbiobibliografskih
podatakaoautorima
saradnicimauasopisuza
kulturnuhistoriju
GRAANIKI
GLASNIKodbr.:1.dobr.:
15.
BIBLIOGRAPHICALDATA
SURVEYOFAUTHOR'SOF
"GRAANIKIGLASNIK" -
ISSUES1TO15
P
ovodom izlaska petnaestog broja asopi-
sa za kulturnu historiju GRAANIKI
GLASNIK, objavljujemo osnovne bio-
bibliografske podatke o autorima iji su rado-
vi objavljivani tokom 7,5 godina izlaenja a-
sopisa. Bez podrke ovako irokog kruga sa-
radnika GRAANIKI GLASNIK ne bi
mogao poluiti evidentan uspjeh kod irokog
kruga itatelja i odrati se tek pukim nastoja-
njemRedakcije i Osnivaa asopisa. Sa zado-
voljstvom konstatiramo: asopis za kulturnu
historiju GRAANIKI GLASNIK probu-
dio je iroko interesovanje u bosanskoherce-
govakoj kulturnoj javnosti i kao projekat
okupio irok krug prijatelja i saradnika - u
rasponu od studenata i profesora na naim fa-
kultetima, do knjievnika, naunika i
akademika.
Prireujui ovaj PREGLEDosnovnih bio-
bibliografskih podataka o autorima, svima
koji su u proteklih sedam i po godina bili uz
asopis elimo izraziti potovanje i zahval-
nost. Naalost, s dunim pijetetom konstati-
GRAANIKI GLASNIK DODATAK
108
Priredila:
NerminaHALILOVI
ramo, kako neki od njih vie nisu meu
ivima.
I ovom prilikom izraavamo nau elju za
plodonosan nastavak saradnje i stalno proiri-
vanje kruga prijatelja i saradnika oko asopi-
sa GRAANIKI GLASNIK, ija je otvore-
nost u dosadanjem iskustvu dala izvrsne re-
zultate. Duboko smo uvjereni kako je sveko-
lika tajna uspjeha sadrana u otvorenoj mo-
gunosti da asopis bude sredite okupljanja
istinski motiviranih i zainteresiranih ljudi za
najrazliitije aspekte kulturne historije kao
jedine stvarne ope historije ovjeanstva.
Spisak autora saradnika, donosimo abe-
cednim redom.
A
Fikret, Ahmedbai, pjesnik, straiva et-
nograf-amater, roen je 1957. godine u
Dakulama kod Graanice. Objavio je knjigu
pjesama Niani Bosne (1993.), knjigu krat-
kih pria za djecu Tragom bosih tabania
(1998.) te veliki broj radova u listovima i a-
sopisima. Bavi se istraivanjima pojedinih fe-
nomena iz prolosti ueg zaviaja, posebno iz
oblasti etnologije i folkloristike.
Fuad, Ali, inenjer geologije, direktor JP
Vodovod i kanalizacija u Graanici, roen
1953. godine u Miriini, opina Graanica.
Bavi se istraivanjem i eksploatacijom pitke
vode na irem podruju Graanice. Objavlji-
vao strune radove u Zborniku rudarsko-geo-
lokog fakulteta Tuzla i strunimasopisima.
Fatmir, Alispahi, publicista i knjievnik,
esejista i knjievni kritiar. Roen 1966. go-
dine u Tuzli. Njegovu knjigu poezije Rodo-
slov, koja je u rukopisu nagraena na konkur-
su Slovo Gorina, objavljuje tuzlanski Uni-
verzal, 1990. godine. Autor je vie knjiga iz
oblasti kulture, knjievnosti, teatra itd. Bio je
glavni i odgovorni urednik revije Korzo i
urednik ratnih izdanja Tuzla-lista, suradnik
je u vie domaih listova i asopisa. Poznata
djela su mu: igrokaz Raja sa Mejdana, drame:
Lift zvani enja, Tuzlanski bog Libertas, pu-
blicistika: Tuzlanski nekrologij, Krv boje
benzina, Ubistvo svitanja, Narodno pozori-
te Tuzla 1949. 1999., monografija Tuz-
land, knjiga kolumni Divanhana, itd. Dobit-
nik je nekoliko nagrada za knjievna ostvare-
nja i publicistiku.
lan Drutva pisaca BiHod 2001. godine.
Nijaz, Alispahi, magistar knjievnosti i
knjievnih nauka, dramaturg i umjetniki di-
rektor Narodnog pozorita Tuzla, reiser,
dramski pisac i prozaista, esejista i pjesnik.
Roen 1940. godine u Kozluku. Zavrio je
Filoloki fakultet u Beogradu (studij jezika i
knjievnosti), magistrirao na Filozofskom fa-
kultetu u Sarajevu. Stvaralaki angaman Ni-
jaza Alispahia obuhvata anrovski raznoliko
i tematskomotivski iroko polje djelovanja.
Autor je vie zapaenih knjiga iz oblasti
knjievnosti i teatra, dobitnik velikog broja
uglednih nagrada i priznanja. Od 1978. do
1988. godine, urednik asopisa Pozorite, u
izdanju Narodnog pozorita Tuzla. Knjigu
Vatre pjesmomstiane, objavio je 1969., dra-
mu Zmaj od Bosne napisao 1975., igrokaz
ivotopis ha ha i tekst za mjuzikl Raja sa
Mejdana 1978., knjigu pria Vrtovi sirotog
Halimije, 1979. godine. Alispahieva drama
Zmaj od Bosne premijerno je izvedena u Na-
rodnompozoritu Tuzla i snimljena za Dram-
ski programTVBiH1986. godine. Dramati-
zaciju Selimovievog romana Dervi i smrt,
za scenu Narodnog pozorita Tuzla Alispahi
je napisao 1988. godine. Ratne, 1992. godi-
ne, napisao je scenario za film Krvava musli-
manska godina, koji je reirala Mirjana Zora-
DOTATAK GRAANIKI GLASNIK
109
novi. Tokom 1995. godine napisao je dra-
matizaciju romana egipatskog Nobelovca
Nagiba Mahfuza Tijesna ulica, koju su zajed-
niki realizovali ansambli Narodnog pozori-
ta Tuzla i Narodnog pozorita Zenica u reiji
Slobodana Stojanovia. Knjigu pjesama Ka-
rakazan Alispahi je objavio 1996., a kultur-
nu hroniku Tuzle Leda saliniana 1977. godi-
ne. Dramu i libreto za prvu bonjaku operu
Hasanaginica, koju komponira Asim Horo-
zi, pie 1997. godine. Sljedee, 1998. godine
objavljuje kao posebnu knjigu dramatizaciju
Silajdieve pripovijetke Hamdibeg. Knjigu
pria Sihirbaz. Ratnu hroniku Narodnog po-
zorita Tuzla: Sire, stigli su ratnici. Kao po-
sebna knjiga, 1999. godine izala je Alispa-
hieva drama i libreto za operu Hasanaginica.
Autor libreta za prvu operu za djecu u BiH:
Aska i vuk, prema prii Nobelovca Ive
Andria.
lan je Udruenja knjievnika BiH i
SFRJ od 1980. godine, a Drutva pisaca BiH
od 1994. godine.
Sead, Avdi, doktor tehnikih nauka, pro-
fesor na Fakultetu elektrotehnike i mainstva
u Tuzli. Roen je 1944. godine u Graanici,
Mainski fakultet zavrio je u Beogradu, ma-
gistrirao i doktorirao na Fakultetu strojarstva
i brodogradnje u Zagrebu, suradnik je Insti-
tuta za rudarska istraivanja u Tuzli, rukovo-
dilac projekta Vodosnadbijevanje grada Tuz-
le, itd. Objavio je vie strunih i naunih ra-
dova, meu kojima su posebno zapaeni: Au-
tomatizacija u rudarstvu, Uljna hidraulika i
Dinamika i automatizacija procesa.
B
Mehmed, Bajri, magistar politikih nau-
ka, pomonik direktora Kantonalne agencije
za privatizaciju Tuzla. Roen je 1949. godine
u Tuzli. Diplomirao je i magistrirao na Fakul-
tetu politikih nauka u Sarajevu, bavio se pi-
tanjemorganizacije privrede tuzlanskog baze-
na u periodu tranzicije i pretvorbe vlasnitva.
Posebno se angaovao na organizovanju edu-
kacije, informisanja i transparentnog odvija-
nja procesa privatizacije. Jedan je od istak-
nutih organizatora odbrane Tuzle i nosilac
najvieg ratnog priznanja u policiji, Zlatne
policijske znake.
Smail, Bali, doktor historijskih nauka,
nadsavjetnik Austrijske nacionalne biblio-
teke, profesor. Roen je 1920. u Mostaru,
skoro itav svoj radni vijek proveo je u emi-
graciji. Od 1983. do 1986. godine radio je na
frankfurtskom institutu za povijest arap-
sko-islamskih nauka. Vie godina bio je
angaovan kao nadsavjetnik Austrijske nacio-
nalne biblioteke u svojstvu strunog referenta
za orijentalne jezike i predava na dvije visoke
beke kole. Bio je redovni lan Njemakog
orijentalistikog drutva, kao i kuratorijuma
Austrijskog drutva za Orijent i Drutva aus-
trijskih knjievnika te dopisni lan Kraljevske
akademije za istraivanje islamske civilizacije
(Amman). Napisao je vie radova i knjiga o
tradiciji islama, kulturnoj batini Bosne, od-
nosu islamske i zapadne kulture i dr. Jedna od
najznaajnijih svakako je knjiga Kultura Bo-
njaka, prvi put tampana u Beu 1973. godi-
ne, ali i danas veoma aktuelna. Veinu svojih
radova napisao je na njemakom jeziku, od
kojih su mnogi prevedeni i na druge jezike.
Nakon osnivanja Islamskog teolokog fakul-
teta u Sarajevu, 1977. godine, trebalo je da se
vrati u domovinu i da zajedno sa prof. Taji-
bomOkiempredaje na tomfakultetu. Za taj
angaman, meutim, nije dobio odobrenje
tadanje vlasti. Umro je kao umirovljenik
Austrijske nacionalne biblioteke 19. 3. 2000.
godine.
110
Ivan, Balta, doktor historijskih nauka,
profesor na Pedagokom fakultetu u Osijeku.
Roen je 1953. godine u Zdencima (Slavoni-
ja). Zavrio je Filozofski fakultet, smjer His-
torija Filozofija Latinski jezik, magistrirao
1985. godine, potom odbranio doktorsku di-
sertaciju pod naslovom Historija hrvat-
sko-maarskih odnosa u novom vijeku.
Osim Pedagokog fakulteta u Osijeku, preda-
je i na filozofskim fakultetima u Peuhu, Re-
gensburgu, Frankfurtu, Zadru i Tuzli. Obja-
vio je nekoliko knjiga, udbenika i prirunika
te vie strunih radova u asopisima. Izdvaja-
mo sljedee naslove: Grad Osijek i Viroviti-
ka upanija u revolucionarnim zbivanjima
1848. i 1849. godine, Povijest srednje i jugo-
istone Evrope u srednjem vijeku, Pomone
historijske nauke, Bosansko-latinski rjenik,
Revolucija 1848. godine u Slavoniji i Sremu,
Zapisi o gradskim grobljima istone Hrvat-
ske, Iz prolosti grada na vodi, itd.
Amir, Barakovi, doktor tehnikih nauka,
pomonik naelnika Opine Graanica.
Roen je 1954. godine u Miriini. Diplomi-
rao je, magistrirao i doktorirao na Rudar-
skom fakultetu u Tuzli. Autor je prirunika
Geologija i vie strunih radova iz te oblasti.
Angaovan je u nastavi na pomenutom fakul-
tetu.
Kemal, Bai profesor na Gimnaziji Mea
Selimovi u Tuzli, roen je 1964. godine u
selu Kevljani (opina Prijedor), zavrio je Fa-
kultet islamskih nauka u Sarajevu, magistri-
rao na Ankarskom univerzitetu u Turskoj.
Ue podruje njegovog interesovanja je his-
torija Osmanskog carstva, 15. i 16. stoljee.
Objavio je vie radova u listovima i asopisi-
ma, kao autor ili kao prevodilac.
Hajrija, Beirevi, pjesnik, roen je 1945.
godine u Graanici. Objavio je 8 zbirki pjesa-
ma: Vrijeme i nevrijeme 1981., Suza kamena
1984., Vremenom i srcem 1986., Molitva
bola 1993., Demonski prah 1995., Mladost
nedosanjana 1995., Slika ivota 1997. i Ka-
zivanja iz tame 2002. godine. Nagraivan je
za poeziju i zastupljen u mnogimzajednikim
pjesnikim zbirkama. Moda e Graanica
imati i boljih pjesnika od Hajrije Beirevia,
moda ih ve ima u mladoj generaciji koja e tek
stasati. Ali Hajrija Beirevi e u svakoj prii o
nekom graanikom lokalnom pjesnitvu imati
svoje mjesto". (O. Hamzi).
Vitomir, Belaj, doktor etnologije, redovni
profesor univerziteta, predstojnik Fakultetske
katedre za antropologiju Filozofskog fakulte-
ta u Zagrebu. Roen je 1937. godine. Ue
podruje interesovanja: povijest etnoloke
misli, posebno u Hrvata, puka pobonost,
duhovna kultura, vjerovanja. Istrauje mitsku
podlogu slavenskih obiaja i predanja. Autor
je mnogih radova iz oblasti etnologije i antro-
pologije, koji su objavljeni u domaim i stra-
nim strunim asopisima. Knjigu Hod kroz
godinu mitska pozadina hrvatskih narod-
nih obiaja i vjerovanja objavio je 1998. go-
dine u Zagrebu. Zapaen mu je i rad Formi-
ranje naselja u Ludbrekom kraju koji je ob-
javio u knjizi Etnografija svegdan i blagdan
hrvatskog puka, koja je izala 1997. godine.
Hasan, Berberovi, inenjer u mirovini.
Roen je 1936. godine u Tenju, Fakultet or-
ganizacionih nauka (proizvodno-kibernetski
smjer) zavrio je u Beogradu, itav svoj radni
vijek proveo u drvnoj industriji: 7,5 godina u
Pilani Bosansko Petrovo Selo kao tehniki di-
rektor i 28 godina u graanikoj Jadrini kao
rukovodilac tehnike pripreme i tehniki di-
rektor. Glavna struna preokupacija mu je
bila organizacija rada u drvnoj industriji. Iz
te oblasti objavio je vie strunih i naunih ra-
dova, od kojih istiemo dva naslova: Standar-
dizacija i tipizacija u drvnoj industriji koji je
111
u nekoliko nastavaka objavljen u sarajevskom
asopisu umarstvo i drvna industrija i Pre-
rada tanke oblovine hrasta, objavljen u aso-
pisu umarstvo Zagreb. Uestvovao je kao
autor u edicijama 100 godina Drvne in-
dustrije Konjuh i Razvoj drvne industrije u
Tenju od 1945. godine do danas. U koau-
torstvu sa Sulajmanom Devediem napisao
je monografiju Jadrina Graanica, 35 godina
postojanja i rada.
Damjan, Blagojevi, graevinski inenjer,
privredni rukovodilac, partizan, roen je
1929. godine u Graanici, potie iz ugledne
zantsko-trgovake familije Blagojevia, koja
je doselila u Graanicu poetkom20. stoljea.
Zavrio je Graevinski fakultet u Zagrebu,
posjedovao je iroko obrazovanje i bio
uvaavan kao graevinski strunjak i pri-
vredni rukovodilac u Graanici. Nekoliko
mjeseci prije izbijanja rata na ovim prostori-
ma, 1992. godine, poginuo je pod nerazjan-
jenim okolnostima u saobraajnoj nesrei u
blizini Doboja.
Amir, Brka, profesor knjievnosti, knji-
evni kritiar, pjesnik, publicista, urednik i
direktor Centra za kulturu i obrazovanje u
Tenju. Roen je 1963. godine u Tenju. Za-
vrio je studij knjievnosti na Filozofskom fa-
kultetu u Sarajevu. lan je Redakcije Godin-
jaka BZK Preporod Sarajevo. Pored knjiev-
nog rada, intenzivno se bavi izdavatvom,
prouava kulturnu povijest teanjskog kraja.
Za roman Monografija grada dobio je Go-
dinju nagradu Drutva pisaca BiH za 2001.
godinu. Objavio je jo nekoliko knjiga, meu
kojima istiemo sljedee: Prirodni redoslijed
(1996.), Bjelina paspartua (1997.), Antikrist
u jeziku (1999.), Zaviajni muzej (1998.),
Na pergameni lica (2001.) Poezija mu je pre-
voena na rumunjski, engleski, slovenski i
njemaki jezik. lan je Drutva pisaca BiH.
Atif, Brkievi, roen je 1947. godine u
Lukavici, opina Graanica. Poeziju pie od
1992. godine. Poruka istine je prvo njegovo
samostalno izdanje pjesama.
Fadil, Buljubai, novinar, nastavnik.
Roen je 1943. godine u Miriini, opina
Graanica. Zavrio je Pedagoku akademiju u
Tuzli, vie godina radio je u informativnim
programima Radio-Graanice i TV Sarajevo.
Pripremio je i uredio prvu pjesniku zbirku
lokalnih pjesnika koja je izala pod naslovom
Raspjevane strune u Graanici. Osniva je i
prve privatne lokalne novine, ijih je nekoliko
brojeva izalo pred rat 1992. godine pod na-
slovom Istina, autor je monografije 30 godi-
na Fudbalskog kluba Lokomotiva Miriina.
Senaid, Buljubai, slikar, roen je 1956.
godine u Donjim Moranjcima kod Srebreni-
ka. Diplomirao je grafiku na Likovnoj akade-
miji u Sarajevu. Uspjean je u razliitim sli-
karskim tehnikama, ali je naglaeno dobar cr-
ta. Uesnik je vie izlobi i drugih likovnih
smotri.
C
Mustafa, ef. Ceri, reis-ul-ulema Roen je
1952. godine u Velikom ajnu, Visoko. Di-
plomirao je na El-Azharu u Kairu, doktorirao
na Odsjeku za bliskoistone jezike i civilizaci-
je Univerziteta u ikagu (1986. godine) pred
poznatim islamskim misliocem Fazlur
Rahmanom. Jedno krae vrijeme bio je glavni
imam Islamske zajednice u Graanici, zatim
je otiao u ikago, gdje je radio kao imam u
Islamskom kulturnom centru i kao predava
na Amerikom islamskom koledu. U perio-
du od 1991. do 1992. drao je predavanja na
Islamskom univerzitetu u Kuala Lumpuru u
Maleziji. Prije nego to je izabran za rei-
su-l-ulemu, bio je glavni imam u Zagreba-
112
koj damiji. Autor je vie zapaenih radova i
knjiga iz oblasti islamskih nauka, meu koji-
ma istiemo sljedee: El-Maturidi, ivot i
djelo (1987.), Prenatalna medicina i huma-
na genetika, Ljudsko ponaanje izmeu teo-
rije i prakse, Medicina i islam, Islamski kon-
cept ivota, Ljudski ivot, Kontracepcija,
sterilizacija i abortus (1988.), Autoritet u is-
lamu (1990.), Islam izmeu religije i nacije
(1991.), Izbor izmeu rata i mira (1992.),
Korijeni sintetike teologije u islamu: Abu
Mansur Al-Maturidi (1995.), itd.
Osman, aji, inenjer u mirovini, roen

je 1936. godine. Zavrio je Graevinski fa-
kultet, Odsjek graenje u Beogradu, magis-
trirao na graevinskom fakultetu u Zagrebu.
Kao inenjer, radio je u rudniku soli Tuanj,
zatimna velikomprojektu vodosnabdijevanja
Sjeverna Bosna, te vie godina kao direktor
Vodovoda u Graanici. Dugo se bavio ist-
raivanjem podzemnih voda i projektovan-
jem sistema vodosnabdijevanja vie naselje-
nih mjesta, autor je studije Vodosnabdijevan-
je opine Graanica.
Hasan, ali, novinar, dopisnik Dnevnog
avaza iz Graanice, roen je 1948. godine u
Maleiima kod Graanice, nastavnik, dugo-
godinji novinar i ratni urednik Radio Graa-
nice.
Hajrudin, udi, direktor tamparije Grin

Graanica. Roen je 1951. godine u Gornjim
Moranjcima, optina Srebrenik. Poslije zavr-
etka kolovanja uspjeno je obavljao vie ru-
kovodnih funkcija u privredi Graanice. Po-
sebno se bavio pitanjima privatizacije i posli-
jeratne tranzicije graanike privrede. Jedan je
od prvih nosilaca prestinog priznanja Me-
nader godine Tuzlansko-podrinjskog kan-
tona za ratnu 1994. godinu.
Hajrudin, uri, doktor historijskih nau-
ka, nauni savjetnik Zemaljskog muzeja u Sa-
rajevu. Roen je 1908. godine u Bijeloj (Bo-
sanski Petrovac). Zavrio je Filozofski fakultet
u Beogradu 1931., na istom fakultetu dokto-
rirao 1954. godine. Prouavao je razvoj pro-
svjete i kolstva u Bosni i Hercegovini i o
tome objavio vie strunih i naunih radova u
raznim listovima i asopisima. Objavio je ne-
koliko knjiga, od kojih istiemo knjigu Mus-
limansko kolstvo u Bosni i Hercegovini do
1918. godine. Umro je 1988. godine.
D
Mirza, Dedi, pjesnik, roen je 1957. go-
dine u Graanici, povremeno je objavljivao
stihove u dnevnim listovima i knjievnim a-
sopisima, na Radio-Sarajevu, Radio-Tuzli i
Radio-Graanici. Objavio je tri zbirke pjesa-
ma: Raskopana djevojka (1982.), U inat
nama (1984.) i Kamenovanje ptice (1989.).
Istiui kvalitete te poezije, rahm. prof. Asim
Halilovi je napisao da je Mirza Dedi samo-
svojan pjesnik i da nikad ne pjeva pjesmu onoga
u ijim se kolima vozi.
Faruk, Deli, nastavnik, pedagog u Osnov-
noj koli Hasan Kiki Graanica. Roen je
1947. godine u Graanici, zavrio Viu peda-
goku kolu (grupa istorija-geografija) u
Mostaru. Radio je kao nastavnik i pedagoki
rukovodilac u vie osnovnih kola na
podruju graanike optine. Poseban pred-
met njegovog interesovanja je prolost Graa-
nice i njegove okoline.
113
Omer, Deli, novinar, roen je 1959. godi-
ne u Maleiima, opina Graanica, diplomi-
rao na Fakultetu politikih nauka, Odsjek so-
ciologije u Sarajevu, najvie radio na informa-
tivnim programima, a jedno vrijeme bio i
glavni urednik Radio Graanice. Autor je kn-
jige Otpor agresiji sa Ozrena, koja je izala
1999. godine.
Osman, Deli, profesor orijentalistike, is-
taknuti prosvjetni radnik i rukovodilac.
Roen je 1919. godine u Sibovcu, opina
Gradaac, Filozofski fakultet - Odsjek orijen-
talistike i njemakog jezika, zavrio je 1966. u
Beogradu. Pored pedagokog rada, bavio se i
istraivanjemprolosti graanikog kraja. Au-
tor je knjige 100 godina Narodne osnovne
kole u Graanici te vie radova o prolosti
Graanice i njezine okoline. Umro je 1996.
godine.
Seada, Deli, nastavnica, pjesnikinja,
roena je 1970. godine u Graanici. Pored pi-
sanja, bavi se slikarstvom i dizajnom.
Uestvovala je do sada na tri izlobe slika.
Njena prva zbirka pjesama Plavi san, naila je
na dobar prijem i kod publike i kod kritike.
Sulejman, Devedi, diplomirani ekono-
mista, privrednik u mirovini. Roen je 1923.
godine u Lukavici (opina Graanica). Zavr-
io je Viu pedagoku kolu i Ekonomski fa-
kultet u Sarajevu. Od 1947. do 1957. godine
proveo je na radu u prosvjeti, prvo, kratko
kao uitelj u Lukavici, a potom kao jedan od
osnivaa i prvi direktor nie realne gimnazije
u Graanici. Po zavretku Ekonomskog fakul-
teta, preao je na rad u privredu, gdje je ispol-
jio vrlo dobre strune i organizatorske
sposobnosti. (u Jadrini, Bosni, Trgoproduktu
i Tehnozadu). U koautorstvu sa Hasanom
Berberoviemnapisao je monografiju Jadrina
Graanica, 35 godina postojanja i rada.
Rusmir, Djedovi, profesor geografije,
roen je 1959. godine u Graanici. Diplomi-
rao je na Odsjeku geografija Prirodno-mate-
matikog fakulteta u Beogradu. Krae vrije-
me radio je u osnovnim kolama na podruju
opine Graanica, a potom se zaposlio kao
asistent na Odsjeku geografija historija Fi-
lozofskog fakulteta u Tuzli. Predmet njegovog
posebnog interesovanja je urbani razvoj na-
seljenih mjesta, o emu je objavio vie radova
u strunim i drugim asopisima.
Zlatko, Duki, knjievnik, publicist, novi-
nar. Roen je 1951. godine u Osijeku, diplo-
mirao na Fakultetu politikih nauka u Saraje-
vu,. Kao novinar i knjievnik saraivao je u
mnogimlistovima i asopisima. Bio je glavni i
odgovorni urednik tuzlanskog Fronta slobo-
de i Radio Tuzle. Od 1989 godine objavio je
sljedee romane: Otkud ja u pola dva,
(1989), Bumbari (1990.), Krilo snova
(1991.), San je bio ljepi (1993.), Iza rata rat
(1996.), Ni ivi, ni mrtvi (1998.), Crvena
rupa (1999.), Kima (2000.), Zna li ovo
Maral (2000.), Tri haka druga (2002.)
Objavio je ogled o novinarskoj profesiji
Ratni reporter ta je to (1995.), te vie pro-
znih i dramskih ostvarenja, od kojih su neka
ve doivjela izvedbu.
E
Mevludin, Ekmei, akademski slikar,
roen je 1929. god. u Zaborku kod ajnia.
Nakon zavrenog studija likovnih umjetnosti
u Zagrebu, radio je kao profesor u Osnovnoj
koli Centar, u Gimnaziji i Uiteljskoj koli
u Tuzli. Najvei dio svog radnog vijeka, vie
od 25 godina, proveo je u tuzlanskoj Galeriji
portreta, kao njen osniva i direktor. Izlagao
je u zemlji i u inostranstvu, dobitnik ja veli-
kog broja znaajnih nagrada i priznanja.
114
Sead, Emri, slikar, likovni pedagog, roen
je 1965. godine u Bihau. Srednju kulturo-
loku kolu zavrio je 1984. godine u Bosan-
skoj Krupi, a Pedagoku akademiju 1990. go-
dine u Banja Luci. Do sada je imao 25 samo-
stalnih i sudjelovao na preko 30 kolektivnih
izlobi.
G
Osman, Garagi, inenjer, privrednik,
roen je 1958. godine u Dobonici. Pie po-
eziju, ali samo u izuzetnim prilikama odluu-
je se da govori svoje stihove prijateljima.
H
Amira, Hadagi, profesorica bosanskog
jezika i knjievnosti, asistent na Filozofskom
fakultetu u Tuzli, roena je 1963. godine u
Vukovcima (opina Gradaac). Nakon Pe-
dagoke akademije, diplomirala je na Odsje-
ku bosanski jezik i knjievnost Filozofskog fa-
kulteta u Tuzli, pri zavretku je postdiplom-
skih studija u Zagrebu. Objavila je vie stru-
nih radova u asopisima Bosanski jezik, Di-
daktiki putokazi, Sumeja, Hikjmet, Naa
kola, Graaniki glasnik, itd.
Mehmedalija, ef. Hadi, savjetnik rei-
su-l-uleme za erijatska pitanja, glavni i odgo-
vorni urednik Glasnika Rijaseta Islamske za-
jednice u Bosni i Hercegovinie. Roen je 13.
2. 1947. godine u Sladni, (Srebrenik). Zavr-
io je Filozofski fakultet u Sarajevu, Odsjek
orijentalistika, a postdiplomski studij na Fa-
kultetu politikih nauka u Sarajevu. Radio je
kao glavni imam u OIZ Sarajevo, urednik u
Redakciji Preporoda (1972.-1980.), struni
suradnik u Gazi Husrefbegovoj biblioteci.
Objavio je vie tekstova u Preporodu, Takvi-
mu, Glasniku, prilozima Gazi Husrev-bego-
ve biblioteke, Zem-zemu i Muslimanskom
glasu. S arapskog jezika preveo sljedea djela:
ujem um, prijatelja ne vidim od H. Basri-
ja, Lijeenje dua od I. Hazma, Plejada iza-
branih od A. Deranika. Uestvovao je u pro-
jektu prijevoda Buharijine Zbirke hadisa u
etiri toma i Nehdul Belaga.
Nihad, Hadihasanovi, slikar, roen je
1938. godine u Derventi. Studij likovne
umjetnosti zavrio je 1962. godine na Peda-
gokoj akademiji u Sarajevu, a potom zapo-
eo karijeru pedagoga, glumca-amatera, ru-
kovodioca amaterskog pozorita i kulturnog
poslenika u Derventi. Tokom rata
(1992.1995.) ivio je u Graanici kao izbje-
glica. Iza njega je 15 samostalnih i preko 80
zajednikih manifestacija i izlobi na kojima
je nastupao sa uljima, akvarelima, karikatura-
ma
Julije, Hahamovi, doktor tehnikih nau-
ka, profesor univerziteta, akademik. Roen je
1897. god. u Sarajevu. Studij graevinarstva
zavrio je na ekom tehnikom sveuilitu u
Pragu, gdje je odbranio i doktorsku disertaci-
ju iz tehnikih nauka. Bio je dekan i prodekan
Graevinskog fakulteta, predsjednik Nau-
nog vijea Instituta za materijale i konstrukci-
je, vanredni, a kasnije redovni profesor
Tehnikog i Graevinskog fakulteta, pred-
sjednik Udruenja univerzitetskih nastavnika
i naunih radnika BiH itd. Iza sebe je ostavio
vie od stotinu naunih radova, od kojih
izdvajamo: Prilog istraivanju statike vrs-
toe naeg tehnikog drveta (1955.), Otpor-
nost graevinskih materijala prema poaru
(1961.), Teorijske osnove ispitivanja bez ra-
zaranja (1963.), Uticaj industrijskog zagai-
vanja u koritu rijeke Bosne i njenih pritoka
na osobine renog agregata (sa S. Stojadino-
vi), ( 1969.). Od 1955. godine je lan Nau-
nog drutva SR BiH, a lan Akademije nauka
115
i umjetnosti BiH od njenog osnivanja, od-
nosno od 1966. godine. Umro je u Sarajevu
1990. godine.
Nermina, Halilovi, profesorica historije,
zaposlena u Osnovnoj koli Bukinje. Roena
je 1976. godine u Dakulama (Graanica).
Pohaa postdiplomski studij na Odsjeku His-
torija Filozofskog fakulteta u Tuzli.
Asim, Halilovi, doktor lingvistikih nau-
ka i knjievnosti, redovni profesor univerzite-
ta, roen je 1928. godine u Modrii. Filo-
zofski fakultet zavrio je u Beogradu, a dok-
torsku disertaciju odbranio na Sveuilitu u
Zagrebu. U periodu od 1959.1964. radio je
kao direktor Gimnazije u Derventi i kao di-
rektor Trgovinsko-ugostiteljskog centra u
Doboju. Dvadesetak godina kasnije dolazi na
mjesto dekana Pedagoke akademije u Tuzli,
a zatim radi kao redovni profesor na Filo-
zofskom fakultetu u Sarajevu i Tuzli. Objavio
je veliki broj naunih i strunih radova, meu
kojima i deset udbenika za srednje kole, te
dva za vie kole. Poznata djela su mu: Vladi-
mir Nazor stvaralatvo za djecu, Taksirati
Husage Brljka i Poruke humanosti i ljubavi.
Umro je kao penzioner u Tuzli, 2001. godine.
Mirza Hamzi, apsolvent Ekonomskog fa-
kulteta u Sarajevu. Tehniki urednik asopisa
Graaniki glasnik. Spoljni je saradnik Ka-
tedre za medicinsku informatiku Medicin-
skog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
Tehniki je urednik asopisa Medicinski
arhiv (Sarajevo), Stav (Tuzla).
Mirzet, Hamzi, profesor knjievnosti, ese-
jist, pripovjeda, knjievni kritiar, publicis-
ta, predava na Gazi Husrev-begovoj medresi
u Sarajevu. Roen je 1963. godini u Klisi kod
Zvornika. Zavrio studij knjievnosti,
knjievno-teoretske tekstove pie od 1987.
godine. U toku rata, u periodu od
1992.1995. radio je kao urednik lokalnog
lista Biljeg vremena, a od 1996. godine kao
urednik Graanikog glasnika. Urednik je
Izdavake kue ITDSedamu Sarajevu. Obja-
vio je vie knjiga, knjievnih i publicistikih
radova. Izdvajamo sljedee: Samo krv ratnika
je za slavu i pamenje, Odbrana Graanice
25. 5 1992. (u koautorstvu), Od izbora do
Dejtona, Rjenik knjievnih termina itd.
Omer, Hamzi, profesor knjievnosti, pub-
licista, urednik. Roen je 1950. godine u Ma-
leiima kod Graanice. Diplomirao je na Fi-
lolokomfakultetu u Beogradu, radio kao no-
vinar na Radio Graanici i dopisnik sarajev-
skog Osloboenja, direktor Narodnog uni-
verziteta, te rukovodilac u prosvjeti i privredi
u Graanici. Pohaa postdiplomski studij na
Odsjeku Historija Filozofskog fakulteta u
Tuzli. Uokviru vlastite izdavake kue, 1996.
godine pokrenuo je asopis za kulturnu his-
toriju Graaniki glasnik, a polovinom2002.
godine asopis za kulturu i drutvena pitanja
Stav (u kojem obavlja dunost urednika) kao
zajedniki projekat sa Narodnom i univerzi-
tetskom bibliotekom Dervi Sui u Tuzli.
Autor je ili koautor nekoliko knjiga i vie his-
torijsko-publicistikih radova o Graanici i
njezinoj prolosti. Izdvajamo naslove: Biljezi
slobode (1985), Graanica i okolina u
NOB-u i revoluciji (u koautorstvu, 1988.)
Odbrana Graanice, 25. 5. 1992. (u koau-
torstvu, 1996.), Predratno i ratno lice Graa-
nice (1997.), Graanica od posla arija
(1998.), te seriju priloga o razvoju graanike
privrede, koji su objavljeni u Graanikom
glasniku. Pisac je scenarija za dva dokumen-
tarna TV filma sa ratnom tematikom, recen-
zent, urednik i redaktor vie knjiga i drugih
publicistikih izdanja.
Adem, Handi, doktor historijskih nau-
ka, nauni savjetnik Orijentalnog instituta u
116
Sarajevu. Roen je 1916, godine u Tenju, za-
vrio je Viu islamsku erijatsko-teoloku ko-
lu 1940. godine u Sarajevu. Doktorirao je na
Katedri za istoriju Filozofskog fakulteta u Sa-
rajevu. Na Orijentalnom institutu u Sarajevu
radio je kao asistent, struni saradnik, nauni
saradnik i nauni savjetnik. Bavio se historij-
omBosne u ranijemperiodu osmanske vlasti,
sa naroitim interesovanjem za historiju gra-
dova i vakufa. Svoje studije i naune radove
bazirao je na primarnim historijskim izvori-
ma: tapu tahir defterima. Objavio je sljedee
monografije: Tuzla i njena okolina u 16. vije-
ku (Sarajevo 1975.), Population of Bosnika
in the Ottoman Period A Historical
Overwiev (Istambul, 1994.), Studije o Bos-
ni: historijski prilozi iz osmansko-turskog
perioda (Istambul, 1994.), Oblast Branko-
via, Sarajevo, 1972., sa H. Hadibegi i E.
Kovaevi), Dva popisa Zvornikog
sandaka iz 1519. i 1533. (Sarajevo, 1986.),
Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604.
godine (Sarajevo 2000.). Objavljivao je rado-
ve u mnogimdomaimi inostranimasopisi-
ma iz oblasti historiografije i orijentalistike,
uestvovao na vie naunih skupova u zemlji i
svijetu. Bio je i urednik asopisa Prilozi za
orijentalnu filologiju.
Mehmed, Handi, profesor na Vioj is-
lamskoj erijatsko-teolokoj koli, roen je
1906. godine u Sarajevu, zavrio erijatsku
gimnaziju u rodnom gradu, a potom Dami-
ul-Azher u Kairu. Jedan je od najveih alima
u bonjakom narodu. Nakon povratka iz
Kaira, radio je kao nastavnik i prefekt Gazi
Husrev-begove medrese, a zatim kao upravi-
telj Gazi Husrev-begove biblioteke. Od 1939.
pa do svoje smrti 1944. godine radio je kao
profesor na Vioj islamskoj erijatsko-teo-
lokoj koli u Sarajevu. Njegov rad u nastav-
no-obrazovnom procesu bio je posebno plo-
dan. Napisao je Uvod u tefsirske i hadiske
nauke, udbenik za islamsku dogmatiku Il-
mul-kelam, a sudjelovao je i u izradi arapske
gramatike za medrese i srednje kole. Objavio
je vie od 300 lanaka i studija na bosanskom
i arapskom jeziku, isto teolokih rasprava,
studija iz islamske prolosti, islamske savre-
menosti i kulturne historije Bonjaka. Od
1939. godine na elu je El-Hidaje, gdje nje-
gova drutvena djelatnost dolazi do posebnog
izraaja. Bio je pokreta uvene Sarajevske re-
zolucije 1941. godine (u kojoj se osuuju
ustaki zloini nad Srbima), a najvee uinke
postie u toku Drugog svjetskog rata, kada
posredstvom odbora Narodnog spasa, na i-
jem je elu, postaje duhovno-politiki stoer
bonjakog naroda.
Hazim, Hankui, nastavnik, roen je
1949. godine u Maleiima. Zavrio je Peda-
goku akademiju u Tuzli. Pie poeziju, ali se
rijetko pojavljuje u knjievnim listovima i a-
sopisima.
Omer, Heli, lektor i korektor u tampariji
Grin u Graanici. Roen je 1948. godine u
Graanici. Po zavretku Pedagoke akademije
u Tuzli, jedno krae vrijeme radio je u pro-
svjeti, a zatim preao na rad u graaniku
tampariju. Za proteklih 25 godina lektori-
sao je vie od 150 raznih knjiga, te bezbroj
drugih tekstova po raznim asopisima i dru-
gim publikacijama.
I
Omer, Ibrahimagi, doktor pravnih nau-
ka, profesor univerziteta, sudija Ustavnog
suda Federacije BiH. Roen je u selu Smo-
lua, opina Lukavac 1934. godine. Diplo-
mirao je i doktorirao na Pravnom fakultetu u
Sarajevu iz oblasti dravnog prava. Predaje
predmete Politiki sistem, Osnove prava,
117
Dravno-pravni razvitak BiH i Teoriju
drave i prava na Fakultetu politikih nauka i
Fakultetu kriminalistikih nauka u Sarajevu,
ranije je bio angaovan na Medicinskom i
Elektrotehnikom fakultetu, takoe u Saraje-
vu. Uestvovao je u vie nauno-istraivakih
projekata, saraujui sa timovima strunjaka
na univerzitetima u Harfordu, Grajsfaldu,
Vroclavu, Manhajmu, Ljubljani, Zagrebu,
Beogradu i Skoplju. Objavio je petnaestak
knjiga i nekoliko desetina naunih i strunih
radova u raznim listovima i asopisima.
Izdvajamo naslove sljedeih njegovih knjiga:
Bosna i Bonjaci drava i narod koji su tre-
bali nestati (1995., drugo izdanje 1996.),
Dravno-pravni razvitak Bosne i Hercegovi-
ne (1997.), Supremacija Bosne i Hercegovi-
ne nad entitetima (1998.), Bosna i Bonjaci
izmeu agresije i mira (1998.), Politiki sis-
tem Bosne i Hercegovine (1999.), Bosna i
Bonjaci poslije Dejtona (2000.), Srpsko
osporavanje Bosne i Bonjaka, Politiki sis-
tem Bosne i Hercegovine (2001.), Dejton =
Bosna u Evropi, pravna sutina Dejtona.
Muhamed, Ibrahimovi, profesor, posla-
nik i predsjednik Parlamentarne skuptine
Federacije BiH. Roen je 1960. u Stjepan
Polju, opina Graanica. Diplomirao je na
Odsjeku orijentalistike Filozofskog fakulteta
u Pritini. Obavljao je vie odgovornih poli-
tikih dunosti u okviru Opine Graanica i
Tuzlanskog kantona. Pohaa postdiplomski
studij na Fakultetu politikih nauka u Saraje-
vu.
Nedad, Ibrahimovi, doktor nauka, pro-
fesor na Filozofskomfakultetu u Tuzli. Roen
je 1958. godine u Tuzli, Pedagoki fakultet,
Odsjek jugoslavistika, zavrio u Osijeku. Ma-
gistrirao je na Filozofskom fakultetu u Zagre-
bu, a doktorirao na Filozofskom fakultetu u
Tuzli. Glavni je i odgovorni urednik asopisa
Razlika, koji izlazi u Tuzli. Osim na tuzlan-
skom, teoriju knjievnosti predaje i na fakul-
tetima u Mostaru i Bihau. Objavio je knjige
Prelamanje eseja (Sarajevo 1989.) i italac
na raskru (Teanj 2001.), kao i veliki broj
radova u knjievnim asopisima i revijama
kao to su Odjek, ivot, Izraz, YU film, itd.
Hasan, Ibrievi, profesor historije u Mje-
ovitoj srednjoj koli u Graanici. Roen je
1946. godine u Stjepan Polju. Zavrio je Viu
pedagoku u Mostaru, Filozofski fakultet,
Odsjek historija, u Sarajevu. Do poetka rata
1992. godine radio je kao srednjokolski pro-
fesor u Doboju. Od poetka rata do danas
radi u Graanici.
Nedad, Ibriimovi, knjievnik, likovni
umjetnik. Roen je 1940. godine u Sarajevu.
Filozofski fakultet zavrio je u rodnom gradu.
Objavio knjige: Kua zatvorenih vrata, prie,
1964.; Ugursuz, roman,1968.; Karabeg, ro-
man,1970.; Prie, 1971.; ivo i mrtvo, prie,
1978.; Car si ove hefte, autobiografska proza,
1980.; Zmaj od Bosne, pripovijest, 1980.;
Karabeg, drama, 1985.; Nakaza i vila, prie,
1986.; Drame, 1988.; Kua bez vrata i druge
prie, 1989.; Braa i veziri, roman, 1989.;
Dva dana u Al Akaru, pripovijest, 1990.;
Knjiga Adema Kahrimana napisana
NedadomIbriimoviemBosancem, pripo-
vijest, 1992.; Zambaci moje due, pjesme,
1994.; Bosna je ilimom zastrta, pjesme,
1996.; Karabeg, pria, roman, drama, 1996.;
Ruhani i ejtani inspiracija, eseji, lanci, in-
tervjui, 1996.; Wolland u Sarajevu, drama,
2000.; Bio jednom jedan, sedamdeset i se-
dam pria, 2001., itd.
Priredio je desetak samostalnih izlobi,
crtea i skulptura u galerijama grada Sarajeva.
Dobitnik je vie vrijednih nagrada i drutve-
nih priznanja. Predsjednik Drutva pisaca
BiH od 1994. do 2002. godine.
118
Enes, Imamovi, slikar amater, roen
1964. godine u Graanici, zaposlen u graa-
nikom Grinu. Do sada je izlagao svoje rado-
ve na nekoliko kolektivnih likovnih mani-
festacija, a imao je i jednu samostalnu
izlobu.
Jasmin, Imamovi, diplomirani pravnik,
knjievnik i esejista, aktuelni naelnik opine
Tuzla. Roen je 1957. godine u Brkom, di-
plomirao na Pravnom fakultetu u Sarajevu.
Do sada je objavio dva romana: Ubijanje
smrti i Besmrtni jeleni, te veliki broj novela,
eseja, radio-drama, scenarija itd. Prevoen na
slovenaki, njemaki... U vie navrata nagra-
ivan.
J
Sead, Jahi, inenjer mainstva, roen je
1954. u Graanici. Zavrio je Mainski fakul-
tet u Sarajevu, radio kao odgovorni projek-
tant i direktor razvojnog sektora u graani-
kom Feringu. Jedan je od pokretaa i uredni-
ka ratnog lokalnog lista Biljeg vremena. Po-
sebno interesovanje iskazao je za podruje
standarda i standardizacije kvaliteta proizvo-
da.
Suradnik je Tuv-a (kue za certifikate
Minhen Ljubljana) i ukljuen u izgradnju
sistema kvaliteta u vie domaih firmi.
Salih, Jalimam, doktor historijskih nauka,
profesor na Filozofskom fakultetu u Tuzli na
predmetu srednji vijek. Roen je 1951. godi-
ne u Zenici, doktorirao je na Filozofskom fa-
kultetu u Sarajevu. Ue podruje njegovog
naunog interesovanja je prolost bosanskih
bogumila, dominikanaca i franjevaca na pro-
storima srednjovjekovne bosanske drave.
Studije, rasprave i osvrte objavljivao je u svim
relevantnim asopisima koji se bave historij-
skom naukom. Objavio je i pripremio kao
posebne publikacije i knjige: Fojnica u histo-
rijskoj literaturi; Fojnica 1948.; Bibliografija
radova o historiji Zenice; Putopisne biljeke
i zapisi o zenikomkraju; Historijske osnove
drave Bosne i Hercegovine; Vranduk
kraljevski grad; Studija o bosanskim bogo-
milima; Djelatnost dominikanaca u srednjo-
vjekovnoj Bosni. Jedno vrijeme bio je lan re-
dakcionog odbora Godinjaka Drutva isto-
riara Bosne i Hercegovine.
Uesnik je i organizator vie naunih sku-
pova i simpozijuma.
Ismet, Jalovii, likovni pedagog, slikar.
Roen je 1932. godine u Trebinju. Zavrio je
Pedagoku akademiju Odsjek likovna kul-
tura u Sarajevu. Poslije slubovanja u Trebin-
ju, Banja Luci i Prijedoru, dolazi u Graa-
nicu, gdje i danas radi kao nastavnik. Najvie
panje posveuje kiparstvu, izrauje portrete,
biste itd. Iza sebe ima vie zajednikih i samo-
stalnih likovnih izlobi.
Hajrudin, Junuzovi, nastavnik u mirovi-
ni, slikar. Roen je 1934. godine u Graanici.
Uspjeno se ogledao u svim slikarskim tehni-
kama i uestvovao na vie zajednikih i samo-
stalnih likovnih izlobi i manifestacija.
K
Aziz, Kadribegovi, knjievnik i publicis-
ta, glavni i odgovorni urednik lista Preporod.
Roen je 1947. u Pljevljima, Crna Gora. Za-
vrio je Gazi Husrefbegovu medresu u Saraje-
vu. Jedan je od pokretaa i urednika Preporo-
da, 1970.; Muslimanskog glasa, 1991. te
urednik Glasnika Vrhovnog starjeinstva IZ
u SFRJ, 1979 -1992.
119
Objavio je knjigu Kuranske pripovijesti,
1987. godine i Lira vjenog aka, 1997. godi-
ne, te nekoliko zbirki pjesama.
Ahmet, Kasumovi, doktor nauka, profe-
sor i dekan Filozofskog fakulteta u Tuzli,
roen je 25. 11. 1948. godine u Tuzli. Dokto-
rirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Radio je u prosvjeti, informisanju i kulturi.
Prvi je redovni profesor Filozofskog fakulteta
u Tuzli. U isto zvanje biran je i na fakultetima
u Zagrebu, Banja Luci i Sarajevu. Objavio je
14 knjiga, od kojih izdvajamo sljedee naslo-
ve: Zato jezik bosanski; ta Bonjak misli
kad kae; Toponimi, etnici i ktetici; Rjenik
za gluhe, itd.
U isto vrijeme objavio je 72 nauna i 48
strunih radova iz oblasti lingvistike kako u
domaim, tako i inostranim strunim asopi-
sima. Citiran je u 42 struna asopisa, od ega
7 izlazi u inostranstvu.
Ahmed, Kico, profesor, roen je 1958. go-
dine u Graanici kod Bugojna. Diplomirao je
i magistrirao na Filozofskomfakultetu u Sara-
jevu. Autor je knjige Uenje i djelo Ahmeda
Bureka i opirnije studije Teoloka misao
Muhameda S. Maia. Strune radove iz ob-
lasti filozofije objavljivao je u Odjeku, Prepo-
rodu, Glasniku Rijaseta Islamske zajednice
BiH, Graanikom glasniku, Ljiljanu, itd.
Hasan, Kiki, poznati bosanski knjievnik,
roen je 1905. godine u Gradacu. Nakon za-
vretka uiteljske kole u Zagrebu, poeo je
slubovanje u Hajdareviima kod Zavidovia,
potom u Rogatici i Ustiprai. Zbog nekih po-
rodinih problema, odlazi u Hrvatsku i zapo-
ljava se kao uitelj u Sjeniaku kod Vrgin
Mosta, a zatim uiteljuje u Pitomoj Pisarevi-
ni. Umeuvremenu, privatno je poloio gim-
naziju, a zatim vanredno upisao Pravni fakul-
tet u Beogradu. Nakon toga, zaposlio se kao
pravni referent u Zagrebu, gdje se poinje ba-
viti ilegalnim komunistikim radom, supro-
tstavlja se desnici, organizuje naprednu mus-
limansku inteligenciju. Nakon propasti
Kraljevine Jugoslavije i formiranja NDH, u
aprilu 1941. godine, nastavio je politiku ile-
galnu aktivnost u Zagrebu, a potom u San-
skom Mostu, odakle je bio na stalnoj vezi sa
partizanskim jedinicama. U februaru 1942.
godine preao je na slobodnu teritoriju i od-
mah dospio u etniko zarobljenitvo, odakle
uspjeno bjei i prikljuuje se Grmekom
partizanskom odredu. Sudjelovao je u borba-
ma krajikih partizana protiv etnika sa Gr-
mea i Manjae. Poginuo je od etnike ruke
6. maja, 1942. godine kod sela Rapta na pla-
nini emernici, izmeu Mrkonji Grada i
Skender Vakufa. "O Kikiu se govorilo kao o
revolucionaru, partizanskom komesaru, ile-
galnom partijskom radniku, agitatoru, ko-
munisti, ljeviaru i politiaru, ali posebno
kao knjievniku koji je dajui rije Bosni i
njenoj sirotinji, umskim radnicima, seljaci-
ma i drugimjunacima jednog, uglavnom, no-
vog i nepoznatog literarnog svijeta stvorio
vrijedno umjetniko djelo." (Sadik ehi).
Kao i mnogi, drugi i Kiki je svoj knjievni
put zapoeo poezijom, koja mu je bila uvod u
"ozbiljniji" knjievni rad. Najbolja djela osta-
vio je u prozi: Provincija u pozadini, beletris-
tiki ciklus iz rata (Zagreb 1935.), Ho-ruk,
roman u tri dijela s epilogom (Zagreb 1936.),
ta se dogaa u paniji, objavljeno pod pseu-
donimom Alija Korjeni, (Zagreb 1937.),
Bukve, roman bosanskog sela (Zagreb
1937.), Lole i hrsuzi, fragmenti iz historije
jedne Be-Ha arije (Sarajevo 1947.), Zgode
o nasunom hljebu, (Zagreb 1947.).
Azem, Koar, doktor nauka, profesor Filo-
zofskog fakulteta u Tuzli, arhivski savjetnik.
Roen je 1947. godine u Trpezima kod Ivan-
120
grada. Diplomirao je i magistrirao na Filo-
zofskom fakultetu, grupa za historiju, u Pri-
tini, doktorirao na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu. Od 1980. godine radio je u Muzeju
istone Bosne u Tuzli kao kustos-historiar, a
od 1983. godine kao direktor Regionalnog
historijskog arhivu u Tuzli. Nakon otvaranja
Odsjeka za historiju - geografiju na Filo-
zofskom fakultetu u Tuzli, 1993. godine, iza-
bran je za saradnika na predmetima Uvod u
historiju i Pomone historijske znanosti. Od
1999./2000. god. obavlja dunosti efa Od-
sjeka za historiju na Filozofskom fakultetu
Univerziteta u Tuzli. Predaje i na Pedago-
komfakultetu u Osijeku, zatimu Bihau i na
Pedagokoj akademiji u Mostaru. Urednik je
asopisa Arhivska praksa, koji izlazi u Tuzli.
Objavio je 6 knjiga, preko 65 lanaka, 14 pri-
kaza itd. Istiemo knjige Uvod u historiju,
prirunik i Arhivistika u teoriji i praksi.
Eef, Kovaevi, profesor orijentalistike,
nauni suradnik Orijentalnog instituta u Sa-
rajevu. Roen je 1924. godine u Glamou,
diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sa-
rajevu, grupa turski i arapski jezik sa knjiev-
nostima i historija naroda Jugoslavije, a ma-
gistrirao na Filozofskom fakultetu u Beogra-
du. Od 1960. do 1989. godine radio je kao
asistent, potomstruni saradnik-istoriar i sa-
radnik-savjetnik turkolog na Orijentalnom
institutu u Sarajevu. Predavao je turski jezik
na Odsjeku za orijentalistiku Filozofskog fa-
kulteta i istoriju islamske kulture i civilizacije
na Islamskom teolokom fakultetu u Saraje-
vu. Povremeno je drao nastavu i na predme-
tu Islamska umjetnost i kaligrafija u Gazi
Husref-begovoj medresi u Sarajevu. Bavio se
historijom Bosne pod vlau Osmanlija, kao i
prijevodom i obradom osmanskih arhivskih
dokumenata, vezanih za historiju Balkana.
Objavio je sljedee knjige: Granice Bosan-
skog paaluka prema Austriji i Mletakoj Re-
publici po odredbama Karlovakog mira, Sa-
rajevo, 1973.; Muhimme defteri - dokumen-
ti o naimkrajevima, Sarajevo, 1985.; Oblast
Brankovia - Opirni katastarski popis iz
1455. Sarajevo, 1972. sa A. Handiem i H.
Hadibegiem.
Bavio se prevoenjem sa turskog jezika.
Autor je pjesnikog djela Muhamed Resulul-
lah, Sarajevo, 1990. i prirunika Pismo
Kurani Kerima, Sarajevo, 1977. godine.
Meu njegovim brojnim kaligrafskim
ostvarenjima posebno se istie prijepis
Kurana, Sarajevo, 1998. godine. Bio je ured-
nik vie izdanja Orijentalnog instituta za isto-
riju u Sarajevu. Umro je 2. 3. 1996. godine u
Sarajevu.
Indira, KuukSorgu, profesorica histori-
je, novinar, zamjenik glavnog i odgovornog
urednika sarajevskog sedminika Ljiljan.
Roena 1971. godine u Sarajevu, diplomirala
je na Odsjeku historija, Filozofskog fakulteta
u Sarajevu. Deset godina radi u novinarstvu
kao urednica kulturne rubrike u listu Dnevni
avaz, a potomna istimposlovima u sedmini-
ku Ljiljan.
Mina, Kujovi, profesorica historije, arhiv-
ski savjetnik. Roena je 1948. godine u Mr-
konji Gradu, zavrila Filozofski fakultet u
Sarajevu (grupa historija), potom zaposlena u
Arhivu Bosne i Hercegovine, gdje radi i da-
nas. Predaje arhivistiku na Filozofskomfakul-
tetu u Sarajevu. Objavila je vie radova u
strunim asopisima i publikacijama.
Atif, Kujundi, knjievnik, pjesnik, pri-
povjeda, esejist, publicist. Roen 1947. go-
dine u Graanici. Od 1970. do 1980. godine
zaposlen u Energoinevestu, Livnica elika
Tuzla na raznim poslovima, a od 1980. do
1992. godine kao direktor i urednik scen-
121
sko-literarnog programa Doma mladih u
Tuzli. Poetkom rata, 1992. godine radi kao
novinar i Urednik dokumentarnog programa
Televizije Lukavac u ijem je osnivanju sudje-
lovao, a 1993. 1995. kao novinar i Nael-
nik Informativne slube 117. 223. brdske
brigade Lukavac. ivi u Lukavcu. Bavi se
izdavatvom.
Knjige proze i poezije: Lira u predgrau,
Svjetlost, Sarajevo, 1976.; Nadrastanje, Uni-
verzal, Tuzla, 1980.; Zora put nastavlja, so-
neti, Paralele, Doboj, 1983.; Mogunost za
samou, Univerzal, Tuzla, 1985.; Prethodni-
ca, soneti i sonetni vijenac, Knjievna zadru-
ga Drugari, Sarajevo, 1986.; Pjesma o prija-
teljima ili Put, Grafit, Lukavac, 1996.; Pjes-
me sa Rahmanom, Grafit, Lukavac, 1997.;
Put i Krug, poetsko-grafika mapa, sa slika-
rom Nijazom Omeroviem, BKC Graanica,
1998.; Pjesme o pticama, pjesme za djecu,
Grafit, Lukavac, 1998.; Razglednice srca, lju-
bavi i prijateljstva, pjesme za djecu, dizajni-
rao Samir estan, Grafit, Lukavac, 1998.; ta
to znai biti ovjek, poezija, BKCGraanica i
Grafit Lukavac, 1999.; Pjesme o pticama,
kao lektira za uenike osnovnih kola, Print-
Com, Tuzla, 1999.; Vuk i janje, slikovnica,
ilustrovao Sead Kujundi, PrintCom, Tuzla,
1999.; Prie o djeacima i psima, roman za
djecu, Monos, Graanica, 2000.; Metafiziki
putnik, poezija, ITD Sedam, Sarajevo,
2001.; Muke, enske i druge pjesme, pjesme
za djecu, JUJavna biblioteka Lukavac, 2001.;
Raspust, roman o mladim ljudima, Osmijeh,
Graanica, 2002.; Raspust, roman o mladim
ljudima, lektira za VII. razred osnovne kole,
PrintCom, Tuzla, 2002.;Esejistika: Pohod,
naalost, gorak djetinjstvo i djeca u poeziji
Avde Mujkia, esej, Javna ustanova Dom kul-
ture Lukavac, 1997.; Pjesnik u provinciji,
provincija u pozadini, osvrt o ivotnom putu
pjesnika Avde Mujkia, Grafit, Lukavac,
1998.; amil Osmanovi, slikar iz Puraia,
dui esej, Grafit, Lukavac, 1997.; Rahman
abanovi, slikar iz ivinica, dui esej, Grafit,
Lukavac, 1997.; Nijaz Omerovi, ak. slikar iz
Graanice, dui esej, Grafit, 1997.; Goran
Hrvi, slikar iz Lukavca, esej, Grafit, Luka-
vac, 1997., Ahmet Hundur, ak. slikar iz Ten-
ja, dui esej za katalog; Publicistika: Lukavac
92. 96. monografija, zajedno sa Rifetom
Haskoviem, Bosnia ars, Tuzla, 1996.; Borba
i ivot za slobodu, NIK Kujundi, Lukavac,
2002.
Autor je brojnih knjievnih eseja, prikaza i
recenzija, lan ureivakih odbora vie izda-
vakih kua, listova i asopisa, urednik veeg
broja knjiga. Zastupljen tekstovima u Slovo-
daru itanci za I. razred i Kulturi izraavan-
ja za V. peti razred osnovne kole.
lan Udruenja knjievnika BiH i SFRJ
od 1982., a Drutva pisaca BiH od 1998. go-
dine.
Husein, Kulenovi, doktor medicinskih
nauka, redovni profesor Medicinskog fakul-
teta u Sarajevu, predsjednik Opinskog vijea
Centar Sarajevo, roen je 1939. u Bosanskom
Petrovcu. Medicinski fakultet i magisterij za-
vrio je 1977., a doktorirao 1979. godine. Bio
je ef Instituta za fiziologiju i biohemiju, ef
Instituta za sudsku medicinu, prodekan za
nastavu na Medicinskom fakultetu u Saraje-
vu. Od 1969. do 1999. godine objavio je vie
od 60 naunih radova iz oblasti fiziologije,
kardiovaskularnog sistema. Dobitnik je vie
visokih drutvenih priznanja i nagrada.
Salih, Kulenovi, doktor etnologije, vii
kustos, muzejski savjetnik, vanredni profesor
Filozofskog fakulteta u Sarajevu, poslanik.
Roen je 1944. godine u Jajcu, Prirodno-ma-
tematiki fakultet zavrio u Sarajevu, doktori-
122
rao na Filozofskomfakultetu u Beogradu. Od
1971. do 1990. godine obavljao je poslove
kustosa etnologa, vieg kustosa, te muzejskog
savjetnika u Muzeju istone Bosne Tuzla. Na
Filozofskom fakultetu u Tuzli ef je Odsjeka
za geografiju, gdje takoe predaje kao vanred-
ni profesor. Objavio je vie od 150 naunih i
strunih radova, uestvovao u realiziranju vie
istraivakih projekata, bio je lan redakcije
asopisa lanci i graa za kulturnu istoriju
istone Bosne, te glavni i dogovorni urednik
asopisa Graaniki glasnik Najvanija djela
su mu Graanica i njena okolina antropo-
geografske i etnoloke odlike i Etnologija
sjeveroistone Bosne.
Salim, Kulovi, slikar-amater, roen je
1937. godine u Graanici, zavrio trgovaku
kolu, pohaao Visoku meunarodnu kolu
za novinarstvo u Beogradu. Bio je dopisnik
mnogih listova, a kao ahovski sudija najvi-
eg ranga (od 1980.), osudio je na bezbroj ve-
likih meunarodnih ahovskih takmienja.
Pored aha, bavi se slikarstvomi dizajnom.
Suad, Kurtehaji, magistar politikih
nauka, vii asistent na Fakultetu politikih
nauka. Roen je 1962. godine u Bijelom
Polju. Diplomirao na Pravnom fakultetu u
Sarajevu. Za asistenta na Fakultetu politikih
nauka na predmetima Osnovi prava i Politi-
ki sistem BiH izabran je 1996. godine. Od
2001. godine stekao je status vieg asistenta
za iste predmete. Angaovan je na izradi dok-
torske disertacije. Objavio je nekoliko lana-
ka, osvrta i prikaza knjiga u naunim i stru-
nim asopisima, sedminim i dnevnim listo-
vima. U koautorstvu sa prof. dr. Omerom Ib-
rahimagiem objavio je seriju radova pod za-
jednikim naslovom Mirovni sporazum za
Bosnu i Hercegovinu te vie samostalnih ra-
dova od kojih izdvajamo: Bonjaka borba za
ime, domovinu i dostojanstvo, Analiza
ustavno-pravne situacije u BiH, itd.
Fahrudin, Kurtovi, ekonomist, dopisnik
Televizije Tuzlanskog kantona, roen je
1958. godine u Raljevi kod Graanice, ratni
TV reporter, ima 11 godina staa u novinar-
stvu.
M
Nikola, Marui, umjetniki fotograf,
roen je 1924. godine u Bosanskoj Rai kraj
Bijeljine. Fotografijom se poeo baviti 1952.
godine, kada je u apljini formirao fotoklub i
postao prvi njegov predsjednik. Od 1954. go-
dine pa sve do pred sami rat (1992.) aktivno
je uestvovao na mnogim izlobama fotogra-
fije. Izlagao je na svih est kontinenata i osvo-
jio vie stotina nagrada. Fotografije su mu ob-
javljene u svjetskim almanasima, enciklope-
dijama i fotografskoj periodici. Od 1967. go-
dine nosilac je zvanja Meunarodne asocijaci-
je za umjetniku fotografiju Exellence FIAP, a
od 1968. nosi zvanje Majstor fotografije. Bio
je predsjednik Foto-saveza Bosne i Hercego-
vine od 1964., do 1976. godine, kada je po-
krenuo niz znaajnih aktivnosti u okviru te
organizacije izmeu ostalog i historijska ist-
raivanja. Preminuo je u Sarajevu 1994. godi-
ne, ne doekavi objavljivanje svoje knjige
Historija fotografije u Bosni i Hercegovini
do 1918. godine, koja je u izdanju Foto-save-
za BiH ipak ugledala svjetlo dana 2002. godi-
ne u Tuzli.
Amir, Mai, nastavnik u Osnovnoj koli
Hasan Kiki u Graanici, pjesnik. Roen je
1944. godine u Brkom, rano djetinjstvo i
mladost proveo je u Graanici, pa je zato i
smatra svojim rodnim gradom. Zavrio je Pe-
dagoku akademiju u Tuzli. Do sada je obja-
vio pet knjiga poezije: Bosna se porobit ne
123
da, 1995., Na trenutak prolost nek se vrati,
1995., Ti si vjena sevdalinko, 1996. i a-
robni svijet knjige, 1999. godine. Oko tride-
setak njegovih pjesama je uglazbljeno i sni-
mljeno na nosaima zvuka. Izdavajamo naj-
poznatije: Ne daj se Bosno, Ti si moja ljubav
tajna, Otkud tebe da se sjetim, No nad mo-
jim gradom, Aja, Stoj mjesee, itd. Ipak,
njegovo pjesniko pero je najjae u poeziji za
djecu i omladinu.
Izet, Mai, doktor medicinskih nauka, re-
dovni profesor Medicinskog fakulteta u Sara-
jevu., roen je 1952. godine u Graanici. Me-
dicinski fakultet zavrio 1976. u Sarajevu,
specijalizirao socijalnu medicinu i organizaci-
ju zdravstvene zatite. Magistrirao je i dokto-
rirao iz podruja medicinske informatike.
Boravio je na usavravanjima u vie evropskih
znanstvenih centara. Do sada je organizirao
tridesetak naunih i strunih skupova iz ne-
koliko oblasti - medicine, historije, etike,
edukacije, islamizacije itd. Objavio je vie od
170 naunih i strunih radova u inozemnim i
domaim publikacijama. Autor je i kaoutor
dvadesetak knjiga i monografija, meu koji-
ma: Medicinska informatika, univerzitetski
udbenik, 1996.; Medicinska deontologija,
1993. Sudjelovao u radu niza znanstvenih
simpozija, meunarodnih konferencija, orga-
nizirao tridesetak naunih skupova; ureivao
pet asopisa, trenutno urednik Medicinskog
arhiva, predsjednik je Drutva za medicinsku
informatiku BiH, lan Izvrnog komiteta Ev-
rospke asocijacije medicinske informatike,
lan Generalne skuptine Svjetske asocijacije
medicinske informatike, nosilac vie vri-
jednih drutvenih priznanja i nagrada.
Muhamed, Mai, pjesnik i prevodilac,
publicist i historiar, tarihopisac i epigrafiar.
Roen je 1913. godine u uglednoj i obrazova-
noj porodici u Graanici. Jo kao ak Gazi
Husrev-begove medrese, od 1931. godine,
poeo se baviti publicistiko-prevodilakim
radom. Zahvaljujui odlinom poznavanju
arapskog, turskog i perzijskog jezika, pre-
traivao je napise u arapskoj tampi: mekj-
kjanskom Ummul-kura, kairskom El-feth,
bejrutskom El-beir, jerusalimskom Felesti-
nu, itd. Iz njih je prikupljao podatke o borbi
porobljenih i zavisnih naroda za slobodu i ob-
javljivao ih u domaoj tampi, nekada pod
punim imenom, a nekada s inicijalima. Nje-
govi prevodilaki radovi u stihu i prozi izlazili
su u listovima: Islamski svijet, Muslimanski
svijet i Slobodna rije u Sarajevu, te reviji Hi-
kjmet u Tuzli. Za ivota je napisao nekoliko
hiljada stihova na arapskom jeziku jer je po-
znavao gotovo sve dijalekte toga jezika, od
Maroka do Malezije - od vjerske do ljubavne
tematike, od kojih je veina ostala neobjavlje-
na. Preveo je dosta poetskih tekstova s arap-
skog jezika i objavio ih u domaim listovima.
Desetke vjerskih pjesama, preteno rimova-
nih, objavio je u tuzlanskom mjeseniku Hi-
kjmet. Neke pjesme na arapskomjeziku obja-
vljene su mu u Ummul-Kura - Majka metro-
pola i Beridu-ark - Pota istoka. Samo ma-
nji dio ogromne intelektualne zaostavtine
Muhameda Maia, uspjela je objaviti izda-
vaka kua Avicena iz Sarajeva. Moji stavovi,
Tarihi M. Maia, Memoarski zapisi, itd.
Neto od toga objavljeno je i na stranicama
Graanikog glasnika. Na teoloku misao
Muhameda Maia skrenuo je panju mr.
Ahmed Kico iz Sarajeva, a neke osobenosti
njegovih memoarskih zapisa istraio je mr.
Vedad Spahi iz Tuzle.
Munib, Milinki, profesor jezika i knjiev-
nosti u Gimnaziji Zavidovii, knjievni kriti-
ar. Roen je 1960. godine u Turiji, diplomi-
rao je na Pedagokom fakultetu u Osijeku,
124
smjer jezik i knjievnost. Objavio je knjigu
proze Vakat, nano, 1996. godine.
Zastupljen je u petnaestak zajednikih kn-
jiga poezije i proze.
Bavi se knjievnom kritikom.
Neven, Mioi, diplomirani ininjer geo-
logije, znanstveni savjetnik Zavoda za geolo-
giju Sarajevo u oblasti hidrologije i geotermi-
je, roen je u Bristu (Hrvatska) 1938. godine,
Rudarsko-geoloko-naftni fakultet, odjel geo-
logije zavrio u Zagrebu 1966. godine. Radei
kao operativni inenjer na razliitim hidroge-
olokim istraivanjaima (vodoopskrba, fun-
damentalna i regionalna hidroloka istraiva-
nja, hidrogeoloke karte) razvio se od poet-
nika do nosioca kompleksnih i polidiscipli-
narnih zadataka hidrogeologije i geotermije,
to mu je danas ua specijalnost. Radio je na
vie projekata u raznim podrujima bive Ju-
goslavije, rukovodio ekspertnim timovima i
raznim instituacijama iz oblasti hidro-geolo-
gije itd. Objavio je u koautorstvu 20, a samo-
stalno 40 radova, te sa sardnicima i samostal-
no 130 programa, projekata, izvjetaja, elabo-
rata i studija. Autor je prve Hidrogeoloke
karte, 1977. i Karte mineralnih, termalnih i
termomineralnih voda Bosne i Hercegovine,
1978. godine, a koautor je analognih karata
Jugoslavije, te prvog, drugog i treeg bilanca
podzemnih voda BiHi SFRJ. Koautor je Pro-
stornog plana BiH Prirodni izvori i uslovi,
1980. godine. Po principu inenjeringa, pro-
gramirao je i uspjeno realizirao sa suradnici-
ma kompleksna i fazna istraivanja i zahvata-
nja 12 leita termalnih i termomineralnih
voda BiH: Viegrad od 1975. do 1977., Gra-
daac 1979/1980., Teanj od 1976. do
1979., Kulai od 1977. do 1980., Graanica
od 1980. do 1990., Banja Vruica od 1985.
do 1986., Slatina od 1981. do 1986., Sanska
Ilida od 1979. do 1981., Gata od 1980. do
1985., Gornji eher, Dvorovi od 1985. do
1986., Ljeani od 1989. do 1991., Blauj od
1998. do 2000. godine.
Na osnovu rezultata tih istraivanja urae-
ni su banjski, rekreacioni, ekstrativni i drugi
objekti koritenja tih voda. Otkrio je nove
pojave ovih voda u BiH, dotad nepoznate u
strunoj dokumentaciji i naunoj literaturi.
Muamer, Mujinagi, ljekar specijalista,
pedijatar, roen je 1940. godine u Trebinju.
Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u
Sarajevu. Radio je kao ljekar u Doboju i Tes-
liu, a od 1971. u Domu zdravlja Graanica
prvo kao ljekar, ljekar specijalista pedijatar, a
zatim kao dugogodinji direktor sve do
2000. godine, kada prelazi na rad u Ministar-
stvo zdravstva Tuzlanskog kantona, gdje i da-
nas radi. Objavio je vie strunih radova i
stekao zvanje primarijusa. Posebno se intere-
sovao za podruje termomineralnih voda u
Graanici, te u vezi s njihovim ljekovitim
svojstvima objavio nekoliko strunih radova.
Muamera, Mujinagi, ljekar, roena je
1972. godine u Graanici. Medicinski fakul-
tet zavrila je u Tuzli. Radi u Domu zdravlja
Tuzla.
Hajrunisa, Muji, profesorica bosanskog
jezika u Gimnaziji Dr. Mustafa Kamari u
Graanici. Roena je 1946. godine u Graa-
nici. Viu pedagoku kolu, smjer jezik i
knjievnost, zavrila je u Tuzli, Filoloki fa-
kultet u Beogradu. Po zavretku kolovanja,
uglavnom radi u nastavi, prvo u Osnovnoj
koli Hasan Kiki, a potom u Gimnaziji Dr.
Mustafa Kamari u Graanici. Posebne rezul-
tate postie u radu sa talentovanim acima,
kroz angaman u literarnoj i dramskoj sekciji.
Edvin, Mujinovi, zvani Galeb, pjesnik,
roen je 1964. godine u Buletiu, opina
Doboj. Autor je zbirke pjesama Galebov let u
125
svemir. Objavljuje poeziju u knjievnimlisto-
vima i asopisima.
Jasmin, Mulabdi, inenjer hidrotehni-
kog smjera, tehniki direktor Javnog predu-
zea Vodovod i kanalizacija u Graanici,
roen je 1965. godine u Graanici. Zavrio je
graevinski fakultet u Subotici, bavi se ist-
raivanjem i projektovanjem u oblasti vo-
dosnabdijevanja i odvoenja voda. Uestvo-
vao je u izradi vie projekata iz te oblasti za
podruje Graanice i njezine okoline.
Jusuf, Muli, doktor nauka, redovni profe-
sor univerziteta, roen je 1933. godine u
Konjicu, diplomirao na Poljoprivrednom fa-
kultetu u Sarajevu 1957., magistrirao agrar-
no-ekonomske odnose u Italiji 1963., dokto-
rirao u Sarajevu 1964., a postdoktorske studi-
je pohaao 1967. godine na Univerzitetu Ho-
henheim Stuttgart. Obavljao je dunost de-
kana Poljoprivrednog fakulteta (1981.
1983.) i dunost rektora Univerziteta u Sara-
jevu (1991. 1993.). Od 1986. godine bio je
glavni urednik asopisa Poljoprivredni pre-
gled. Predavao je i na drugim univerzitetima
u zemlji i inostranstvu. Nosilac je vie drut-
venih i naunih priznanja i nagrada. Poseban
doprinos dao je razvoju metoda agrarno-eko-
nomske analize. Razvijao je metode linearnog
programiranja i jedan je od pionira na
podruju operacionih istraivanja u naoj
agrarno-ekonomskoj praksi. Njegova bogata
bibliografija sadri 62 nauna rada, 47 stru-
nih radova, 18 programa razvoja, 3 monogra-
fije, 6 udbenika, 4 skripte itd. Posije rata
(1992.1996.) sa timom svojih saradnika, u
okviru Phare programa, za potrebe Evropske
komisije izradio je studiju o razvoju agrarnog
sektora u BiH. Pored svog osnovnog naunog
interesovanja, bavio se i istraivanjima od-
reenih fenomena iz prolosti Bosne i Herce-
govine. Iz te oblasti objavio je vie samostal-
nih radova u strunim asopisima i listovima
kao to su Behar, Kabes, Novi horizonti,
Graaniki glasnik, itd. Izdvajamo knjigu
Konjic i njegova okolina u vrijeme austrou-
garske vladavine, 1878. 1918., koja je obja-
vio zajedno sa saradnicima 1990. godine, te
samostalne radove: Genocid nad Muslimani-
ma u BiHi Sandaku, Kosovu, Metohiji, Cr-
noj Gori i Makedoniji Oduzimanje zeml-
jita od strane srpskog reima u razdoblju
izmeu dva svjetska rata, Behar, Zagreb
1993. godine, Svojatanja u Bosni Prisvaja-
nje hramova Crkve bosanske u Dobrunu
kod Viegrada i Donjem Brdu kod Gorada,
Kabes, Mostar, 1987. godine, Islamske bo-
gomolje u Mostaru, Hercegovina, Mostar,
1997.) itd.
Ahmed, Muradbegovi, liriar, novelista,
esejista, romansijer i dramatiar, roen je
1898. godine u Gradacu. Filozofski fakultet
i Dramsko-umjetniku kolu zavrio je u Za-
grebu. Od 1921. godine slubovao je u Za-
grebu, najprije kao lan Hrvatskog narodnog
kazalita i pomoni reiser poznatog hrvat-
skog reditelja Branka Gavele, zatim kao na-
stavnik Glumake kole, te profesor Prve real-
ne gimnazije. Od poetka do kraja Drugog
svjetskog rata obavljao je dunost intendanta
kazalita u Sarajevu. Poslije zavretka rata, na-
kon kratkotrajnog slubovanja u Zemljorad-
nikoj zadruzi u Gradacu, premjeten je u
Tuzlu, gdje kao reditelj i umjetniki rukovo-
dilac uestvuje u osnivanju Narodnog pozo-
rita u Tuzli. U tuzlanskom pozoritu radio je
do 1954. godine, potom dvije godine
slubuje u Dubrovniku, a 1956. godine
prihvata se dunosti direktora drame u Na-
rodnompozoritu u Banjaluci, gdje je i penzi-
onisan, 1960. godine. Nakon penzionisanja
vraa se u Dubrovnik, gdje je i umro, 1974.
godine. Iz bogate bibliografije ovog bosan-
126
skog knjievnika izdvajamo sljedee naslove:
Haremska lirika, Zagreb, 1921.godine, No-
jemova laa, novele, Zagreb, 1924.godine,
Haremske novele, Zagreb, 1924. godine,
Majka, drama u tri ina, Sarajevo, 1934. go-
dine, Svijet u opancima, pripovijetke, Beo-
grad, 1936.godine, Na Boijem putu, drama
u tri ina, Novi Sad, 1936.godine, U veziro-
vim odajama, novele, Sarajevo, 1941.godine,
Husein-beg Gradaevi, drama u tri ina,
Sarajevo, 1942. godine, Ljubav u planini,
drama iz narodnog ivota, s igranjem i pjeva-
njem u tri ina, Sarajevo 1944., Omer-paa
Latas u Bosni, Zagreb, 1944.godine, Izabra-
na djela I-III, Sarajevo, 1987.godine.
N
amil, Naimkadi, diplomirani ekono-
mista, politiki i privredni rukovodilac u mi-
rovini, roen je 1937. godine u pionici,
Srebrenik. Zavrio je Visoku privrednu kolu
u Sarajevu. Jedno krae vrijeme obavljao je
dunost pomonika direktora Doma zdravlja
u Graanici, bio je direktor Feringa, kom-
pleksa termomineralnih voda itd. Istakao se u
drutvenom i politikom ivotu Graanice
kao pokreta i inicijator (nerijetko i organiza-
tor) mnogih krupnih drutvenih akcija, kao
to je izgradnja Osnovne kole Hasan Kiki,
Doma kulture, realizacija projekta Termal-
nih voda, asfaltiranja ulica i mnogih komu-
nalnih aktivnosti u gradu. Iskuao se na svih 5
nekada najodgovornijih opinskih funkcija
predsjednik omladine, predsjednik Socijalis-
tikog saveza, predsjednik sindikata, pred-
sjednik opine i, napokon, predsjednik Izvr-
nog odbora, to je moda jedinstven primjer
u tadanjoj drutvenoj i politikoj praksi.
Upamen je kao jedan od najuspjenijih
predsjednika graanike opine u periodu po-
slije Drugog svjetskog rata.
Tarik, Nuhanovi, profesor sociologije, di-
rektor Mjeovite srednje kole u Graanici.
Roen je 1952. godine u Graanici, diplomi-
rao i magistrirao na Fakultetu politikih nau-
ka u Sarajevu. Radio je kao nastavnik u Gim-
naziji i mjeovitoj koli u Graanici. Od prvih
ratnih dana 1992. godine ukljuio se u orga-
nizaciju odbrane Graanice i njezine okoline.
Bio je prvi ratni komandant 111. graanike
brigade.
O
Tajib, Omerdi, profesor i pjesnik, dugo-
godinji ef policije, u mirovini. Roen je
1948. godine u Stjepan Polju, opina Graa-
nica. Zavrio je studij kriminalistike i studij
politikih nauka, slubovao dugo godina u
slubi unutranjih poslova Hrvatske. Nepo-
sredno pred rat, 1992. godine, obavljao je
dunost naelnika policije u Graanici. Uz
svoj glavni posao, bavio se pisanjem pjesama,
ponekad se pojavljivao na knjievnim mani-
festacijama, u knjievnimlistovima i asopisi-
ma. Jedan je od uesnika i organizatora otpo-
ra i odbrane Graanice 1992. godine. Graa-
nika izdavaka kua Monos objavila mu je
poetsku zbirku pod nazivom Od obale do
obale, 1996. godine.
Nijaz, Omerovi, akademski slikar, pjes-
nik, pripovjeda, esejista, roen je 1955. go-
dine u Lukavici, opina Graanica. Akademi-
ju likovnih umjetnosti zavrio je 1979. godi-
ne u Sarajevu. Osim slikarstva i knjievnog
rada, bavi se i ilustracijom, stripom i plaka-
tom. Od 1982. godine svoje radove izlagao je
u Graanici, Doboju, Sarajevu, Tuzli, Br-
kom, Dubrovniku, Zagrebu itd. O njegovom
likovnom talentu do sada su izreeni brojni
afirmativni sudovi. Navodimo samo jedan:
"U njegovim slikama ive praslike prolosti i
127
slike budunosti. Raznorodne elemente unu-
tar jedne slike crtea, znalaki, postupkom
assemblage, strip, pomjernom perspektivom
ili stepenovanjem prostora dri na okupu
autorska ideja, da se radi o ugroenim i na-
padnutim vrijednostima, da se radi o sutini
koju treba zatiti, kao osnovu bonjakog
ljudskog pamenja i duhovne vertikale. Taj
zahtjev je ravnopravno realizovan u ciklusi-
ma: Hronika o Bosni, Vrijeme zla, Atlanti-
da, dijalog sa prolou, kako i u likovnoj
opremi knjiga i sadraja njegovog ratnog pla-
kata." (Ishak Kaimija, 1998)
Salih, Osmanbegovi, pukovnik i diplo-
mirani pravnik u mirovini, aktivista nekada-
njeg naprednog omladinskog pokreta, skoje-
vac, borac Prve proleterske brigade, nosilac
"Partizanske spomenice 1941.". Roen je
1925. godine u Graanici. Poetkom Drugog
svjetskog rata, kao ak Srednje tehnike kole
u Sarajevu, naao je svoje mjesto u grupi lije-
vo orijentisanih srednjokolaca, koji su pod
uticajem sarajevskih komunista aktivno dje-
lovali s pozicija antifaizma. Kada im je zapri-
jetila opasnost, 8. 3. 1942. godine, oni su se
izvukli iz Sarajeva i na podruju Foe stupili u
redove Prve proleterske brigade. Sa tom le-
gendarnom partizanskom jedinicom, a kasni-
je u drugim jedinicama narodnooslobodila-
ke vojske, Osmanbegovi je proao mnoga ra-
tita, od Neretve i Sutjeske, pa do Beograda i
Sremskog fronta. Na tom tekom ratnom
putu etiri puta je ranjavan, jedanput veoma
teko. Iz rata je izaao kao 40% invalid. Ipak,
ostaje na radu u vojsci i gradi vojniku karije-
ru. Zavrio je vazduhoplovnu vojnu akademi-
ju i Pravni fakultet, stekao in pukovnika. Po-
red redovne slube, uvijek je bio aktivan
drutveni radnik, nemirnog duha, skroman i
nenametljiv. I nakon penzionisanja obavljao
je visoke dunosti u borakoj organizaciji u
Sarajevu, nastojao da pomogne u organizaciji
odbrane opkoljenog Sarajeva u periodu od
1992. do 1995. godine. Nikada se nije potpu-
no odvajao od svoje rodne Graanice. Autor
je vie priloga u edicijama i hronikama iz
NOR-a. Dobitnik je velikog broja visokih
drutvenih priznanja i nagrada.
Ekrem, Osmanhodi, advokat, slikar
amater, roen je 1954. godine u Graanici.
Pravni fakultet zavrio je 1977. godine, 12
godina radio kao sudija Opinskog suda, ne-
koliko godina radio je u privredi. Kao slikar,
prepoznatljiv je po idilinim pejzaima u
temperi i ulju. Sa svojim radovima nastupao
je na dvije kolektivne izlobe u Graanici.
Iznenada je umro krajem 2002. godine.
amil, Osmanovi, nastavnik likovnog
odgoja u osnovnoj koli u Puraiu. Roen je
1934. godine u Tuzli. Imao je vie plodonos-
nih studijskih putovanja u Englesku, Fran-
cusku i vicarsku. Samostalno i sa drugim sli-
karima izlagao u zemlji i inostranstvu.
P
Fikret, ef. Paanovi, glavni imam
Medlisa Islamske zajednice u Graanici.
Roen je 1961. godine u Jezercima kod Trav-
nika. Zavrio je Gazi Husrev-begovu medre-
su, a potom Fakultet islamskih nauka u Sara-
jevu. Bio je lan redakcije nekoliko listova kao
to su Hikjmet i Biljeg vremena, Zem-zem. S
arapskog jezika je preveo nekoliko knjiga, od
kojih izdvajamo: Poslanstvo i poslanici u
svjetlu Kurana, 1994.; Biseri i merdani,
izbor Poslanikovih s.a.v.s. hadisa koje prenose
i Buharija i Muslim1997. Zapaen je i njegov
prevod s engleskog jezika knjige Odgonetan-
je boijih znakova, poznate spisateljice Anne-
marie Schimmel (2001.). Kao ve afirmisani
prevodilac s arapskog i engleskog jezika, su-
128
radnik je Preporoda i drugih poznatih doma-
ih i stranih listova i asopisa.
Zijad, Pai, doktor tehnikih nauka, vii
nauni suradnik, vanredni profesor univerzi-
teta, ministar obrazovanja i nauke u Vladi Fe-
deracije BiH. Roen je 1944. godine u Tuzli.
Tehnoloki fakultet zavrio je u rodnom gra-
du, a magistarsku i doktorsku disertaciju je
odbranio na Tehnolokom fakultetu u Zagre-
bu. Postdoktorsku specijalizaciju je zavrio na
Institutu neorganske hemije Slovake akade-
mije nauka u Bratislavi. Vanredni je profesor
Tehnolokog fakulteta u Tuzli, vii nauni sa-
radnik i lan Poslovodnog odbora Instituta za
hemijsko inenjerstvo Tuzla. Objavio je vie
strunih radova, od kojih izdvajamo: Diffe-
rential thermal analysis of the ashes of some
Yugoslav brown coals, 1985., Naprava za di-
namino mjerenje hitrosti odtapanja in/ali
izloanja topljivi trdne snovi, Strategija ob-
nove i razvoja TPK, 1998.
Enes, Pelidija, doktor historijskih nauka,
redovni profesor univerziteta. Roen je 1949.
godine u Pljevljima. Diplomirao je na Odsje-
ku za historiju Filozofskog fakulteta u Saraje-
vu, krae vrijeme radio u Srednjokolskom
centru u Zavidoviima, a od 1974. godine u
Institutu za historiju u Sarajevu. Magistrirao
je na katedri za historiju Filozofskog fakulteta
u Beogradu. Magistarski rad Pokuaj Porte
da raseli Crnogorce poetkomXVIII stoljea
odbranio je 1979. godine. Doktorsku diserta-
ciju Bosanski ejalet od Karlovakog do
Poarevakog mira, 1699.1718. odbranio
je 1986. godine. Poetkom 1992. godine iza-
bran je za vanrednog, a potom i za redovnog
profesora Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
Povremeno predaje na Fakultetu islamskih
nauka i Fakultetu politikih nauka u Saraje-
vu, na Filozofskom fakultetu u Tuzli i Peda-
gokom fakultetu u Bihau. Objavio je neko-
liko desetina radova, knjiga i udbenika, od
kojih izdvajamo sljedee: Pljevlja i okolina u
prvim stoljeima osmanskoturske vlasti
1988.; Bosanski ejalet od Karlovakog do
Poarevakog mira 1699.1718., 1989.;
udbenici historije za VI razred osnovne ko-
le,1994., za II razred gimnazije, 2000. godi-
ne.
Hasan, Pukar, radnik u policijskoj upravi
Graanica, pjesnik. Roen je 1972. godine u
Graanici. Objavio je zbirku pjesama Ugae-
na jutra, 1988. godine, te objavljivao pjesme
u asopisima Graaniki glasnik, Album, itd.
Osman, Pukar, brigadir Vojske Federacije
BiH, komandant odbrane Graanice, profe-
sor. Roen je 1951. godine u Sokolu kod
Graanice. Pedagoku akademiju (grupa fizi-
ka-matematika) zavrio je u Tuzli, a Fakultet
odbrane i zatite u Beogradu. Prije rata, radio
je kao oficir i starjeina u organima Teritori-
jalne odbrane u Graanici. U ratu
1992.-1995. aktivno je uestvovao u organi-
zaciji odbrane na irem prostoru Graanice i
Tuzlanskog okruga. Bio je ratni komandant
graanike Operative grupe dva 22. divizi-
je, koja je branila preostale slobodne dijelove
dobojske optine, zatim Graanicu, Lukavac,
ivinice i Banovie. Objavljivao je strune i
publicistike radove u vojno-strunim i dru-
gim publikacijama i asopisima.
S
ehzada, Salihbai, diplomirani ekono-
mista, direktorica Kantonalnog zavoda zdrav-
stvene zatite Tuzla. Roena je 1954. godine
u Graanici. Zavrila je Ekonomski fakultet u
Sarajevu. Dugo godina radila je kao rukovo-
dilac ekonomskog sektora u nekoliko graa-
nikih firmi Fortuna, Grin, u kojima je ispol-
129
jila visoke strune i organizatorske sposob-
nosti. Upisala je postiplomski studij na Eko-
nomskom fakultetu u Sarajevu.
Devad, Sarajli, uitelj, zatim diplomira-
ni pravnik, privrednik, potom sudija, advo-
kat, istaknuti javni i kulturni radnik. Roen
je 1936. godine u Graanici. Due vremena
radio je kao uitelj u nekim graanikim seli-
ma, potom je radio u privredi (Komunalno,
Fortuna). Vanredno je zavrio Pravni fakultet
u Sarajevu. Radio je u oblasti pravosua: kao
sudija, tuilac, advokat. Usput se bavio ist-
raivanjem prolosti Graanice i njezine oko-
line. Jedan je od inicijatora i glavnih rukovo-
dilaca graanikog ratnog lista Biljeg vreme-
na. Objavio je krau hroniku o razvoju
obuarstva u Graanici. Iznenada je umro 17.
05. 1998. godine.
Sajma, Sari, profesorica historije, arhiv-
ski savjetnik u mirovini. Roena je 1935. go-
dine u Sarajevu. Zavrila je Filozofski fakul-
tet, grupa historija, u rodnom gradu. itav
radni vijek provela je u Arhivu Bosne i Herce-
govine, gdje je stekla najvia struna zvanja i
kvalifikacije u toj oblasti. Objavila je vie ra-
dova u strunim asopisima i publikacijama,
a najvie u Glasniku arhiva i Drutva arhiv-
skih radnika Bosne i Hercegovine, koji izlazi
od 1968. godine.
amil, Sijari, roen je 1913. godine u
Sandaku, najbolje godine ivota proveo je u
Sarajevu, gdje je tragino i preminuo 1991.
godine. Smatra se da je utemeljio savremenu
sandaku knjievnost i postao uzor generaci-
jama pisaca. Njegovo djelo ostalo je kao inspi-
racija mnogim istraivaima sandake regije.
Od pedesetih godina pa sve do tragine smrti,
amil Sijari je objavio vie desetina proznih
djela. Njegovo prozno stvaralatvo obuhvata
pripovijetke, romane, putopise, reportae i
kritike. Sijari je pripovjeda u ijim je proza-
ma zamjetljiv utjecaj usmenog pripovijedan-
ja, okrenut u jednom dijelu zaviajnim tema-
ma iz bonjakog sela u Sandaku, a u dru-
gom povijesnim temama. Izdvajamo zbirke
pria Ram Bulja, Naa snaha i mi momci, te
romane Bihorci, Kuu kuom ine lastavice,
Konak i dr.
Za ivota, za svoje knjievno stvaralatvo,
Sijari je nagraivan brojnim nagradama.
Izmeu ostalih, bile su to nagrada Udruenja
knjievnika Bosne i Hercegovine, prva nagra-
da za najbolji roman izdavakog preduzea
Narodna prosvjeta, 27-julska nagrada SR
Bosne i Hercegovine, 13-julska nagrada SR
Crne Gore, Andrieva nagrada.
Sijari je bio lan Akademije nauka i
umjetnosti Bosne i Hercegovine i Akademije
nauka i umjetnosti Crne Gore, te doivotni
lan Matice srpske.l
Ismet, Smailovi, doktor lingvistikih
nauka, profesor univerziteta, historiar jezika.
Roen je 1920. godine u selu ehaje kod
Srebrenika. Diplomirao je i doktoriraro na Fi-
lozofskom fakultetu, odbranivi disertaciju
pod naslovom Uzvici u jeziku Hasana Ki-
kia. Dugo godina predavao je na Gimnaziji i
Pedagokoj akademiji u Tuzli. Bio je ef ka-
tedre za srpskohrvatski jezik i knjievnost na-
roda Bosne i Hercegovine. Do rata
(1992.1995.) predavao je na Pedagokoj
akademiji u Banja Luci. Radi kao honorarni
profesor na Pedagokoj akademiji u Bihau.
Bio je dugogodinji suradnik asopisa Jezik,
urednik i saradnik na mnogim strunim pub-
likacijama, u kojima je objavio veliki broj ra-
dova iz oblasti lingvistike, teorije i istorije je-
zika. Njegovo djelo Jezik Hasana Kikia, Ba-
nja Luka, 1979. je jedno od rijetkih lingvis-
tikih djela koja se bave monografskom obra-
dom jezika naih savremenih pisaca. Njegova
obimna studija Muslimanska imena orijen-
130
talnog porijekla u Bosni i Hercegovini (drugo
izdanje izalo 1990. u Sarajevu) daleko nadi-
lazi svoj naslov. Pobudila je interes kako u do-
maim, tako i u inostranimlingvistikimkru-
govima. Prof. dr. Mate imundi, jedan od
recenzenata, o tom kapitalnom djelu napisao
je, pored ostalog, i sljedee: Od objavljivanja
Maretieve (Toma Mareti, n.u.) studije O na-
rodnim imenima i prezimenima u Hrvata i
Srba (1886.) u nas nije izilo niti jedno djelo
takve vrijednosti. Muslimanska imena orijen-
talnog porijekla u Bosni i Hercegovini Ismeta
Smailovia ine stoga drugo meano djelo u
naoj antroponomastici.
Mustafa, Smajlovi, publicista, knjiev-
nik, urednik vie listova i asopisa. Roen je
1953. godine u selu Lascima kod Viegrada.
Zavrio je Fakultet politikih nauka u Saraje-
vu. Dobitnik je vie nagrada za poeziju i pro-
zu. Objavljena djela: Ratni recepti, 1994.;
Sehara, 1996.; ena sa slikarevog platna,
2000. i uprija pod vodom, pripovijetke,
2001.
Ramo, Softi, pjesnik, roen je 1967. go-
dine u Graanici. Pjesme objavljivao u vie
listova i asopisa.
Reuf, Sokolovi, elektroinenjer, privredni
rukovodilac, poslanik u Skuptini Federacije
BiH. Roen je 1943. godine u Graanici. Po
zavretku kolovanja, radio je kao rukovodi-
lac lokalne Elektrodistribucije, gdje je posti-
gao izuzetne rezultate na elekrifikaciji
podruja etiri dananje opine. Zasluan je
za razvoj kompleksa peradarstva na podruju
graanike opine, osnovao je Kokaprodukt i
razvio mreu privatnih peradarskih farmi,
stvorio sistem koji i danas funkcionie. Poet-
kom rata, 1992. godine, prihvatio se odgo-
vorne dunosti predsjednika Ratnog izvrnog
odbora opine Graanica. Jedan je od organi-
zatora otpora i odbrane na ovom podruju u
ratu 1992.1995. Materijalno je pomogao
mnoge kulturne akcije i pojedine stvaraoce na
podruju opine Graanica.
Mevludin Spahi, socijalni radnik, pisac.
Roen je 1949. godine u Bukovikim ivi-
jama kod Doboja. Zavrio je Viu kolu za so-
cijalne radnike i zaposlio u Centru za socijalni
rad u Graanici, gdje i danas radi. Nesumnji-
vo je najplodniji graaniki pisac, koji je za
nepunih dvadesetak godina napisao i objavio
petnaestak knjiga proze i poezije. Izdvajamo
sljedee naslove: Magle su krive, proza;
Gastarbajter, pjesme; Pogaene trave, proza;
Nebesnica, proza; Prljavtina sjaja, proza;
Gluharenje, pjesme; Prostranstva tame, pro-
za; Proroanstva bezimenih, pjesme; Mrnja
zvijeri, proza; Sumrano stanje, proza; Crna
kutija, pjesme; Tree oko, proza.
Vedad, Spahi, magistar knjievnosti,
pjesnik, esejist, knjievni kritiar. Roen je
1966. godine u Tuzli. Zavrio je Filozofski fa-
kultet u Sarajevu, Odsjek junoslavenska
knjievnost i maternji jezik. Od 1993. godi-
ne je asistent na Odsjeku za bosanski jezik i
knjievnost Filozofskog fakulteta u Tuzli. Je-
dan je od najznaajnijih bosanskohercegova-
kih knjievnih istraivaa i kritiara mlae ge-
neracije. Objavio je knjigu: Tekst, kontekst,
interpretacija, ogledi o starijoj knjievnosti
Bosne i Hercegovine, knjigu proze: anrovi u
Bosni i Hercegovini, ogled o pjesnitvu
Osmana ikia: Rob i slavuj kanona, te vei
broj studija, ogleda, interpretacija i kritika u
svim znaajnijim bosanskohercegovakim
knjievnim asopisima. Prole, 2002. godine,
magistrirao je na Filozofskom fakultetu u Sa-
rajevu na temu Poezija Osmana ikia,
Priprema doktorsku disertaciju o knjiev-
noznanstvenom djelu Muhsina Rizvia.
131
Hifzija, ef. Suljki, glavni imam u Zvorni-
ku, bibliofil i istraiva. Roen je 1925. godi-
ne u Gvozdenicima (Debarima) opina ivi-
nice. Diplomirao je Orijentalistiku na Filo-
zofskom fakultetu u Pritini. Kao imam glav-
ne damije, slubovao je 22 godine u Zvorni-
ku. Uz imamsku slubu, intenzivno se bavio
istraivanjem kulturne i vjerske povijesti Bo-
njaka i objavljivao u mnogobrojnim naim
listovima i asopisima. Zbog svojih ideja, u
bivem reimu je vie puta bio hapen i zatva-
ran. Nakon progona iz Zvornika, 1992. godi-
ne, privremeno se nastanjuje u Tuzli i nastavl-
ja da pie i objavljuje publicistike i druge ra-
dove iz prolosti Bosne i Bonjaka. Hikjmet,
Mualim, Zemzem.
Nije doekao da se vrati u Zvornik. Umro
je u Tuzli 2001. godine.
Dervi, Sui, pripovjeda, romansijer i
dramski pisac. Roen je 1925. godine u Vla-
senici. Gimnaziju zavrio u Tuzli, a Uiteljsku
kolu u Sarajevu. Radio je kao uitelj i novi-
nar urednik (Osloboenje, Omladinska
rije, Front).. U Tuzli je radio kao uprav-
nik Istorijskog arhiva, dramaturg u Narod-
nom pozoritu i direktor gradske biblioteke,
koja danas nosi njegovo ime. Od 1978. godi-
ne bio je predsjednik Udruenja knjievnika
BiH, te lan Akademije nauka i umjetnosti
BiH. Bio je vrlo plodan pisac. Proza: S prole-
terima (ratni dnevnik), Jabuani (roman),
Mome iz Vrgorca (roman), Siledija (pria),
Mrnja (pria), Kurir (roman za djecu), Ja,
Danilo (roman), Danilo u stavu mirno (ro-
man), Ogorenje (pripovijetka), Teferi (pri-
pivijetka), Pobune (pripovijetka), Uhode (ro-
man), Hoda strah (roman), estine (ro-
man), Tale (roman), Parergon (biljeke uz ro-
man o Talu), ar i mir (hronika), A, roman
(triptih), Nevakat (roman), Listopad (ro-
man); dramska djela: Ja, Danilo (dramatiza-
cija romana), Drugarica historija (scenski
prikaz za djecu), Hiljadu kamiona (dramati-
zacija romana Ja, Danilo), Ne ekajui Mijata
(agika, rukopis), Jesenji cvat (drama, ruko-
pis), Iliri ( djeja drama, rukopis), Bujrum
(komedija), Budne smjene (scenski recital),
Planeta tikla (komedija za djecu), Veliki ve-
zir (drama), Teferi (dumbus), Servis za lju-
bav, Baja i drugovi (drama), Maleevci 1942.
1972., Posljednja ljubav Hasana Kaimije
(drama), Hoda Strah (dramatizacija roma-
na), Ja, Vehab Koluhija (monodrama), Pro-
fesionalci (drama), ehit Bekrija (monodra-
ma), Jesenji cvat (drama), Ja, Danilo (mo-
nodrama), Posljednji izlazak (drama za dje-
cu), Jezik (drama za djecu), Zamoli druga
svog (drama, rukopis), Revija (drama, ruko-
pis), Vatre vremena (scensko-politiki ep,
rukpis); televizijske drame; Bijeg, Stijena,
Cvijet za ovjekoljublje (poetsko-scenski pri-
kaz), Posljednja ljubav Hasana Kaimije (ruk-
pis), Muhtar; televizijske serije: Odbornici,
Tale, Cvije za ovjekoljublje (izbor iz tv-seri-
ja). Njegove pripovijetke odlikuje dramatska
linija fabuliranja. U romanima sa ratnom te-
matikomokrenut je humornomvienju ljudi
i prilika, a u romanima s tematikom iz
osmanskog razdoblja bonjake povijesti za-
bavljen je poloajem pojedinca u sloenim
historijskim okolnostima.
Umro je 1990. godine.
Rahman, abanovi, slikar, nastavnik li-

kovne kulture u JU Osnovna kola urevik
u ureviku. Roen je 1950. godine u ivi-
nicama, zavrio kolu primijenjene umjet-
nosti u Sarajevu, slikar apstraktne orijentaci-
je. Samostalno izlagao u Sarajevu, Zenici,
Tenju, Tuzli, ivinicama, Mostaru itd.
132
Milena, abiAndreji, grafiki dizajner.
Roena je 1946. godine u Beloj Crkvi. Zavr-
ila je srednju kolu primijenjene umjetnosti
smjer grafiki dizajn u Novom Sadu. Izla-
gala je u ehoslovakoj, gdje je osvojila drugu
nagradu za dizajn cvijea. Radila je u Graa-
nici kao modni kreator, dizajner i likovni pe-
dagog. Nakon 20 godina pauze, aktivno se
bavi crtanjem. Svoje radove izlagala je na ne-
koliko samostalnih i kolektivnih izlobi.
Edin, akovi, student tree godine Filo-
zofskog fakulteta u Tuzli, Odsjek historija.
Roen je 1978. godine u Graanici. Objavio
je nekoliko radova u Graanikom glasniku i
asopisu Stav. Poseban interes iskazuje za his-
toriju srednjeg vijeka.
Sadik, ehi, knjievnik, publicista, histo-
riar. Roen je 1936. godine u Bosanskoj
Krupi. Po struci je ekonomista, a ivi i radi
kao penzioner u Garadcu. Prve svoje
knjievne radove objavio je u asopisu Razvi-
tak, koji je izlazio u Sisku, jo daleke 1954.
godine. Od tada, pa do danas, bavi se pisan-
jem proze, poezije, knjievnom historijom,
izuavanjem prolosti gradaakog kraja itd.
Napisao je nekoliko znaajnih historio-
grafskih radova o Gradacu i njegovoj okoli-
ni. (111 godina gradaakog suda, Sumbu-
luki zapisi Mula Vrcanije i dr.)Istraivao je
ivot i djelo naih poznatih pisaca: Hasana
Kikia, Murata uvalia, Alije Nametka i
Ahmeda Muradbegovia. O njima je objavio
vie zapaenih knjievno-historijskih radova i
nekoliko publikacija. (Pisma i zapisi) Surad-
nik je vie naih asopisa iz oblasti knjievnos-
ti i kulturne historije, kao to su Odjek, Front
slobode, Graaniki glasnik, itd.
Samir, estan, novinar, grafiki dizajner,
strip i rok kritiar. Roen je 1963. godine u
Tuzli, odrastao u Lukavcu, gdje i danas ivi i
radi. Ureivao je vie listova i asopisa, meu
kojima je najpoznatija Polikita. Iz njegovog
stvaralakog opusa izdvajamo knjigu Izdaj-
nik, 1996. u vidu zbirke politikih plakata
koje su pokazane na nekoliko njegovih
izlobi.
Galib, ljivo, doktor historijskih nauka,
redovni profesor univerziteta, roen je 1933.
godine u Brigovu kod Rogatice. Viu peda-
goku kolu (historija i geografija) zavrio je u
Sarajevu, a Filozofski fakultet (historija) u Be-
ogradu. Od 1976. do 1992. godine predaje
na Univerzitetu u Banjaluci, odnosno na Vi-
oj pedagokoj koli. Poetkom rata. 1992.
godine, u pedeset osmoj godini ivota, prije-
vremeno je penzionisan i udaljen iz nastavnog
procesa. Od oktobra 2000. god. ponovo pre-
daje, na Filozofskom fakultetu u Tuzli i Peda-
gokom fakultetu u Bihau. Ue polje njego-
vog naunog interesovanja je bosanskoherce-
govaka historija 19. stoljea. U okviru tog
naunog projekta, na kojem radi vie od 30
godina, do sada je objavio 10 obimnih histo-
rijskih monografija i preko 50 drugih radova,
uglavnom iz navedenog perioda. Naslovi mo-
nografija su: Omer-paa Latas u Bosni i Her-
cegovini 1850. 1852.; Klek i Sutorina u
meunarodnim odnosima, Bosna i Herce-
govina 1788. 1812.; Bosna i Hercegovina
1813. 1826.; Bosna i Hercegovina 1813.
1826. (Drugo izdanje); Bosna i Hercegovina
1827. 1849.; Bosna i Hercegovina 1849.
1853.; Bosna i Hercegovina 1854. 1860.;
Oraje 1863. - 1995. Deseta monografija iz
tog projekta pod naslovomIzlaz Bosne i Her-
cegovine na Jadransko more, na vie od 375
stranica obrauje zanimljivo i nedovoljno
proueno pitanje bosanskohercegovake his-
torije, ije se refleksije na neki nain proteu
do dananjeg dana.
Zmago, mitek, doktor etnolokih zna-
nosti i profesor historije umjetnosti, redovni
133
profesor univerziteta, reen je 1949. godine,
predaje neevropsku etnologiju i antropologi-
ju religije na Filozofskom fakultetu u Ljublja-
ni. Bavi se prouavanjem neevropskih kultu-
ra, s komparativnom mitologijom slovenskih
i indoevropskih naroda. Jednogodinju speci-
jalizaciju obavio je na univerzitetu u Nju-
delhiju. Samostojna dela: Etnoloka topo-
grafija slovenskega etninega ozemlja - 20.
stoletje: obina Koevje, Ljubljana, 1981.;
Klic daljnih svetov: Slovenci in neevropske
kulture, Ljubljana, 1986.; Kruh in politika:
Poglavja iz etnologije Vitanja, Ljubljana
1987.; (v soavtorstvu); Poti do obzorja: An-
tologija slovenskega potopisa z neevropsko
tematiko, Ljubljana, 1988.; Sreevanja z
druganostjo: Slovenska izkustva eksotike,
Radovljica, 1995.; Kristalna gora: Mitoloko
izroilo Slovencev, Ljubljana, 1998.; MESS:
Mediterranean Ethnological Summer Scho-
ol, vol. 1., Ljubljana, 1995. (ur. v soavtor-
stvu); MESS: Mediterranean Ethnological
Summer School, vol. 3., Ljubljana, 1999.
(ur. v soavtorstvu).
T
Borka, Tomljenovi, profesorica engleskog
jezika, spisateljica, roena je 1917. godine u
Zenici, ali djetinjstvo i mladost, sve do udaje
1939. godine, provela u Tuzli, mjestu slubo-
vanja svoga oca uglednog lijenika Milana
Jovanovia. Diplomirala je na Zagrebakom
sveuilitu, gdje je 18 godina usavravala svoj
engleski jezik. Poetkom Drugog svjetskog
rata odlazi u Beograd, a nakon zavretka rata
pridruuje se svojoj kerki u Ann Arboru
(SAD), gdje i danas ivi i radi. Nalisala je kn-
jigu "Bosanski kontrapunkt" koju je 1999.
godine objavio tuzlanski Front slobode. Ri-
je je o neto dopunjenoj i promijenjenoj ver-
ziji engleskog i vedskog izdanja te knjige, u
kojoj autorica saoptava zanimljive uspomene
na staru Tuzlu i njezinu okolinu, na mlada-
lake izlete, zanimljive likove, lokalitete i
mjesta, na zajedniki ivot "sa drugim i dru-
gaijim".
Esad, Tihi, pukovnik u penziji, profesor
historije, roen je 1925. godine u Bosanskom
amcu. Filozofski fakultet, Odsjek - histori-
ja, zavrio je u Beogradu. Vie od 30 godina
radio je u Vojnoizdavkom zavodu, preteno
na pripremi i izdavanju djela iz istorije narod-
nooslobodilakog rata i drugih istorijskih pe-
rioda. Objavio je veliki broj historiografskih
radova te nekoliko knjiga od kojih spominje-
mo: Posavsko-trebavski narodnooslobodi-
laki odred, Graanica u NOB-u i revoluciji
(u koautorstvu sa Omerom Hamziem), te
vie opirnijih radova iz perioda Drugog
svjetskog rata u edicijama Tuzla u radnikom
pokretu i revoluciji, Modria sa okolinom u
prolosti, Monografiji o Brkom, itd.
Bio je redaktor ili urednik preko 30 knjiga
i edicija. ivi kao penzioner u Sarajevu.
Aleksandar, Trumi, doktor tehnikih
nauka, akademik, Roen je 1908. godine u
Brkom. Studij tehnikih nauka je zapoeo u
Parizu a dovrio u Zagrebu. Doktorsku diser-
taciju je odbranio na Tehnikom fakultetu u
Sarajevu. Nakon Drugog svjetskog rata, iza-
bran je za prvog dekana i profesora novofor-
miranog Tehnikog fakulteta u Sarajevu. Ne-
koliko godina kasnije obavljao je dunost rek-
tora Sarajevskog univerziteta. lan je Nau-
nog drutva BiH i Akademije nauka i umjet-
nosti BiHod samog njihovog osnivanja.Kako
je njegova nauna i struna djelatnost vezana
prvenstveno za oblast vodoprivrede i hidro-
tehnike, uestvovao je u rjeavanju mnogih
vodoprivrednih problema Bosne i Hercegovi-
ne. Publikovao vei broj strunih i naunih
radova, uglavnom iz oblasti vodoprivrede, vi-
134
sokokolskog obrazovanja i organizacije na-
unog rada. Navest emo samo neka od njih:
Gradilite Donzere Mondragon na rijeci
Roni, Graevinarstvo, Beograd 1952.; Prila-
goavanje vieg obrazovanja savremenim
potrebama privrede i drutva, Nae teme,
Zagreb, 1960,; Akumuliranje vode na kru i
problem njenog optimalnog iskoritenja,
JAZU, Kr Jugoslavije, knj. 6, Zagreb 1967.
godine.
Dobitnik je velikog broja drutvenih
priznanja, nagrada i odlikovanja.
Umro je 1988. godine.
V
Vojislava, Vasiljevi, magistar knjievnos-
ti u mirovini, prevodilac, knjievni kritiar.
Roena je 1931. godine u Sarajevu. Diplomi-
rala je i magistrirala na Filozofskom fakultetu
u Beogradu. Prvo zaposlenje odabrala je na
srednjoj koli u Jajcu, a potom je radila tri go-
dine u Goradu. Od 1958. godine predaje na
uiteljskoj koli u Tuzli, a poslije sticanja zva-
nja magistra filolokih, nauka prelazi na rad u
Viu pedagoku, odnosno Pedagoku akade-
miju, te na Filozofski fakultet u Tuzli. ivi
kao penzioner u Tuzli i jo uvijek se bavi pre-
vodilakim radom. Objavila je vie knjiga i
strunih radova, meu kojima se istie rad o
interpretaciji knjievnog djela u ediciji za na-
stavnike prof. Rosandia Metodiki pristup
knjievno-umjetnikom tekstu. Meu vie
prevedenih knjiga istie se arlotina mrea,
0ibi Vajta, Blago u snijegu, Patrie Dons i
Trilogija, Doni Erikson.
Z
Almir, Zalihi, profesor knjievnosti,
knjievni kritiar, pisac, glavni urednik u
Izdavakoj kui Oko.. Roen je 1960. godine
u Mostaru, diplomirao na Filolokom fakul-
tetu u Beogradu na grupi jezik i knjievnost.
Objavio je desetak knjiga proze, poezije i ese-
jistike. Najvaniji naslovi njegovih objavlje-
nih knjiga su: Raseljeno lice i druge pjesme,
pezija; Suhi ig, prie; Porodini album, pjes-
me za djecu; Sasvim obina smrt, roman i
Pogled iznutra, knjievni eseji. lan Drutva
pisaca BiH od 2001. godine.
Jusuf, iga, doktor sociologije, redovni

profesor univerziteta, roen je 1951. godine u
epi. Diplomirao na Odsjeku za sociologiju
Fakulteta politikih nauka u Sarajevu 1975.
godine, doktorirao iz sociolokih znanosti
1985. godine na Filozofskom fakultetu u Sa-
rajevu. Radi kao redovan profesor na grupaci-
ji medicinskih fakulteta, te kao spoljni surad-
nik Fakulteta politikih nauka Univerziteta u
Sarajevu. Objavio je preko 120 naunih i
strunih radova, sudjelovao u realiziranju na-
unoistraivakih projekata, domaih i
meunarodnih simpozija, okruglih stolova,
konferencija itd. Poznate su mu knjige Ze-
mljoradnici vremena, Bosanska krvava zbilja
te univerzitetski udbenik Sociologija medi-
cine.
135
Povodom
Atif KUJUNDI
Povodom petnaestog broja asopisa Graaniki glasnik i Pregleda
biobibliografskih podataka zastupljenih autora . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2
MARKING THEFIFTEENTHISSUEOF THEMAGAZINEGRACANICKI
GLASNIK ANDTHESURVEY OF
BIBLIOGRAPHIC DATAOF AUTHORS
Zlatko DUKI
Buldoer-vizija i be-ha realnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
BULLDOZER OF THESTRATEGIES ANDBOSNIAN REALITY
Zaviaj
Priredio: Hasan ALI
Grnarstvo u Maleiima nee se ugasiti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
TRADITIONAL POTTERY IN MALESICI VILLAGE
Borka TOMLJENOVI
KULA(odlomak iz knjige sjeanja "Bosanski kontrapunkt" . . . . . . . . . . 21
THETOWER(AN EXTRACTFROMTHEMEMORY BOOK BOSNIAN
COUNTERPOINT ON THEOLDBEYS
TOWERIN BOSANSKOPETROVOSELO)
Omer HAMZI
Likovi zaviaja: Dr. Mustafa Kamari Prvi Graanlija doktor nauka . . . 27
IMPORTANTPEOPLEFROMTHEHOMETOWN : MUSTAFAKAMARIC,
THEFIRSTDOCTOR
OF SCIENCEIN GRACANICA
Prolost
Edin AKOVI, Rusmir DJEDOVI
Mahala iri razvoj i prolost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32
CIRIS QUARTER- DEVELOPMENTANDPAST(HISTORICAL,
GEOGRAPHICAL ANDETHNOGRAPHIC RESEARCH)
Mina Kujevi
Pregled nositelja vlasti, uprave i prosvjete u Graanici u periodu od 1886. do
1918. godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56
Graaniki glasnik 15/Voice of Gracanica 15
Sadraj/Conte
SURVEY OF EDUCATIONAL, ADMONISTRATIONAL ANDAUTHORITY
HOLDERS FROM1886 TO1918
Osman PUKAR
109. brigada, Doboj-Istok . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64
109THBRIGADEDOBOJ - ISTOK
Rije
Graaniki pjesnici: Seada Deli i Mirza Dedi . . . . . . . . . . . . . . . . . 74
GRAANICA'S POETS: SEADADELI ANDMIRZADEDI74
Nove knjige. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
NEW BOOKS
Listovi graanikog kalendara
Omer HAMZI
Listovi graanikog kalendara od 1. 11. 2002. do 16. 5. 2003.94
PAGES OF GRACANICA'S CALENDAR
Slike/Pictures:
Nikola Marui, Istorija fotografije u Bosni i Hercegovini do 1918./History
of photography in Bosna and Herzegovina to 1918, Tuzla 2002. godine
Generalni sponzor-pokrovitelj:
Opina Graanica
Utemeljitelji:
DD "Park", DOO "Sokolovi",
DOO "Eurogalant
Sponzori:
Opina Doboj-Istok
"Printcom" Tuzla
Estetika i kvalitet
imaju prioritet
LIMORAD
L
R
GRAANICA
SAMOSTALNAZANATSKARADNJA
Ulica Branilaca Kule grada
Tel/Fax: +387 35 702 104
GSM: +387 61 178 305
Proizvodnja i montaa
GRAEVINSKA LIMARIJA
LIMARSKA GALANTERIJA
P
R
O
V
J
E
R
I
T
E
Z
A
T
O
S
M
O
N
A
J
B
O
L
J
I
Oluci
Limovi
TR limovi
LR 40/188
LR 50/180
-pocinani
-aluminjski
-beskonani oluci
-bakarni
-pocinani
-plasticifirani
-aluminijski
-sa atestomGIT Tuzla
sponzor ovog broja

Gračanički Glasnik Br. 15

Diunggah oleh

Informasi Dokumen

Judul Asli

Hak Cipta

Format Tersedia

Bagikan dokumen Ini

Bagikan atau Tanam Dokumen

Opsi Berbagi

Apakah menurut Anda dokumen ini bermanfaat?

Apakah konten ini tidak pantas?

Hak Cipta:

Format Tersedia

Gračanički Glasnik Br. 15

Diunggah oleh

Hak Cipta:

Format Tersedia

UDK930.

Osman, aji, inenjer u mirovini, roen

Hajrudin, udi, direktor tamparije Grin

Rahman, abanovi, slikar, nastavnik li-

Jusuf, iga, doktor sociologije, redovni

Anda mungkin juga menyukai