M. Bukovac Puvaa, Sive zone izvanugovorne odgovornosti podruja mogue primjene...

Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 221-243 (2009)

221

SIVE ZONE IZVANUGOVORNE ODGOVORNOsTI podruja mogue primjene pravila o odgovornosti na temelju krivnje i objektivne ODGOVORNOsTI ZA TETU

Dr. sc. Maja Bukovac Puvaa, docent Pravni fakultet Sveuilita u Rijeci

UDK: 347.51 Ur.: 28. sijenja 2009. Pr.: 11. veljae 2009. Izvorni znanstveni lanak

Rad se bavi pitanjem granice podruja mogue primjene pravila o odgovornosti na temelju krivnje i objektivne odgovornosti za tetu u hrvatskom i poredbenom pravu. Razvoj odtetnog prava doveo je do toga da je ta granica u praksi postala sve manje jasna i vidljiva. Stroga odgovornost na temelju presumirane krivnje u nekim se podrujima odgovornosti pribliila objektivnoj, emu je u poredbenom pravu poseban doprinos dala sudska praksa. S druge strane, posebni sluajevi objektivne odgovornosti priznaju razliite vrste i broj egzoneracijskih razloga, pa su neki od njih po svojoj strogoi relativno blagi. Hrvatsko pravo, zbog preputanja sudskoj praksi da u svakom konkretnom sluaju odluuje koje su stvari i djelatnosti opasne, a koje nisu, ima zakonom priznato podruje odgovornosti u kojem pitanje primjene subjektivne ili objektivne odgovornosti za tetu ostaje trajno otvoreno. Kljune rijei: odgovornost za tetu, subjektivna odgovornost za tetu, objektivna odgovornost za tetu, krivnja, opasna stvar, opasna djelatnost.

1. Uvod
Subjektivnu (kulpoznu) i objektivnu (kauzalnu) odgovornost za tetu uobiajeno je u pravnoj teoriji i sudskoj praksi razmatrati kao alternativne temelje odgovornosti, dvije odvojene, meusobno iskljuive vrste odgovornosti. U konkretnom odnosu odgovornosti za tetu tetnik, odnosno odgovorna osoba, odgovara, ili prema pravilima subjektivne, ili prema pravilima objektivne odgovornosti. Prije odluke o odgovornosti konkretan se odnos podvodi pod jednu ili drugu vrstu odgovornosti. One, meutim, ne predstavljaju jedinstvene

222

M. Bukovac Puvaa, Sive zone izvanugovorne odgovornosti podruja mogue primjene... Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 221-243 (2009)

kategorije, ve imaju i svoje podvrste, pa ovisno o postojanju posebnih pravila o odgovornosti i osloboenju od iste, mogu biti stroe ili blae.1 Openito govorei, u praksi su za podvoenje pod pravila o odgovornosti najmanje sporni sluajevi koji spadaju u krajnje kategorije najstrou i najblau odgovornost. Gdje je tono granica primjene pravila subjektivne i objektivne odgovornosti nije uvijek lako precizno odrediti. Pod sivim zonama odgo vornosti u ovome radu podrazumijevamo upravo to granino podruje, sluajeve moguih preklapanja, za koje moe biti sporno treba li ih podvesti pod pravila o subjektivnoj ili pravila o objektivnoj odgovornosti za tetu. U naem je pravu, kao i poredbenom, odgovornost na temelju krivnje pravilo (l. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima2),3 a objektivna odgovornost izuzetak. Pravila objektivne odgovornosti primjenjuju se na tete od opasne stvari i djelatnosti (l. 1045. st. 3. ZOO-a) te na tete u drugim sluajevima propisanim zakonom (l. 1045. st. 4. ZOO-a). Koje su to stvari i djelatnosti opasne, ZOO nije definirao, ve je to pitanje prepustio sudskoj praksi i pravnoj teoriji. Za neke opasne stvari i djelatnosti, zakonodavac nije kvalifikaciju opasnosti prepustio sudskoj praksi, ve je objektivna odgovornost njihovih imatelja, odnosno vritelja propisana ZOO-om4 i drugim zakonima.5 Ovi sluajevi odgovornosti, kada je objektivna odgovornost posebno propisana ZOO-om ili drugim propisom, nisu predmet razmatranja ovoga rada jer za njih, u pravilu, nije sporno ulaze li u podruje objektivne odgovornosti za tetu. Kao siva zona odgovornosti zanima nas prvenstveno podruje primjene odgovornosti za tetu od opasnih stvari ili opasne djelatnosti. Postoje li uope jasne granice primjene subjektivne i objektivne odgovornosti za tetu u sustavu odgovornosti, u kojem se sve dok se ne izvri
Tako bi se klasian put od najstroe do najblae odgovornosti kretao od objektivne odgovornosti bez mogunosti egzoneracije kao najstroeg oblika odgovornosti (apsolutna odgovornost), preko objektivne odgovornosti s klasinim egzoneracijskim razlozima (via sila, iskljuiva radnja oteenika, iskljuiva radnja tree osobe), objektivne odgovornosti sa irim spektrom egzoneracijskih razloga te subjektivne odgovornosti kod koje se krivnja presumira i zavravao kod subjektivne odgovornosti kod koje se krivnja dokazuje, kao najblae vrste odgovornosti. 2 NN 35/05 i 41/08, dalje u tekstu: ZOO. 3 (1) Tko drugome prouzroi tetu, duan je naknaditi je ako ne dokae da je teta nastala bez njegove krivnje. 4 Motorna vozila u pogonu su opasna stvar i propisana je objektivna odgovornost njihova imatelja za njima prouzroene tete treim osobama (l. 1069. ZOO-a), opasna je stvar i proizvod s nedostatkom koji predstavlja opasnost tete za osobe ili stvari (l. 1073. ZOO-a), okupljanje veeg broja ljudi stvara pojaanu opasnost nastanka tete, pa je i odgovornost organizatora priredbi objektivna (l. 1081. ZOO-a). 5 Tako, npr. prema pravilima objektivne odgovornosti za tetu odgovaraju korisnik nuklearnog ureaja (vidi l. 11. Zakona o odgovornosti za nuklearnu tetu, NN 143/98), tvrtke koje obavljaju djelatnost koja predstavlja rizik za okoli i ljudsko zdravlje (vidi l. 150. st. 1. i l. 151. st. 1. Zakona o zatiti okolia, NN 110/07). Prijevoz je opasna djelatnost i posebni propisi (u pravilu usklaeni s odredbama o odgovornosti prijevoznika propisanih meunarodnim konvencijama) za neke vrste teta propisuju objektivnu (ugovornu) odgovornost prijevoznika, dok se na odgovornost prijevoznika prema treima (koji nisu putnici ili korisnici prijevoza) primjenjuju opa pravila o odgovornosti.
1

M. Bukovac Puvaa, Sive zone izvanugovorne odgovornosti podruja mogue primjene... Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 221-243 (2009)

223

kvalifikacija neke konkretne stvari ili djelatnosti kao opasne, ne zna hoe li sud primijeniti pravila o objektivnoj odgovornosti ili e odgovornost prosuivati prema pravilima o odgovornosti na temelju krivnje? Kakva to opasnost mora biti i nije li u veini sluajeva ona rezultat injenice da se odreena djelatnost nije dovoljno paljivo obavljala, odnosno s odreenom stvari dovoljno paljivo postupalo, pa bi i primjena pravila o odgovornosti na temelju krivnje dovela do istog rezultata? U ovom e se radu nastojati otvoriti neka od pitanja u tom smjeru te navesti na razmiljanja o tomu treba li podruju mogue primjene objektivne odgovornosti u naem pravu postaviti neke konkretnije granice. I u poredbenom odtetnom pravu postoje sive zone odgovornosti, a posljedica su, prvenstveno, opeg trenda postroenja odgovornosti. Iako se kao najoitiji pokazatelj toga trenda obino istie uvoenje novih sluajeva objektivne odgovornosti, svakako nisu zanemarive ni izmjene pravila o subjek tivnoj odgovornosti, odnosno njihova tumaenja u sudskoj praksi. Objektivi zacijom krivnje, zahtjevima za sve viim standardima panje i snienjem stupnja krivnje za koji se odgovara, kao i prebacivanjem tereta dokaza nekrivnje na tuenika, odgovornost na temelju krivnje, vremenom je u pojedinim podrujima odgovornosti postajala sve stroa, odnosno osloboenje od nje sve tee. Postro enje odgovornosti na temelju presumirane krivnje s jedne strane i istovremeno poveanje broja posebnih sluajeva objektivne odgovornosti, od kojih neki priznaju i vrlo iroku lepezu egzoneracijskih razloga, rezultirali su sve teim odvajanjem podruja primjene subjektivne i objektivne odgovornosti u pored benom odtetnom pravu. Tomu je na podruju Europske unije pridonio i proces selektivnog i djelominog ujednaavanja pravila o odgovornosti za tetu ije rezultate drave lanice ponekad teko uklapaju u nacionalne odtetnopravne sustave.

2. Odgovornost na temelju presumirane krivnje

2.1. Openito o krivnji u suvremenom odtetnom pravu Danas se neki argumenti za krivnju kao temelj odgovornosti, kojima se bavila starija pravna teorija, ine pomalo idealistinim.6 Ono na to se suvremeni
6 Tako se za krivnju kao temelj odgovornosti obino isticalo: jaku loginu privlanost (da svatko odgovara za svoje skrivljeno ponaanje ini se prirodnim, pravilom koje proizlazi iz zdravog razuma, kao i suprotno pravilo da nitko ne odgovara za tetu koju nije prouzroio svojom krivnjom), moralnu vrijednost (za krivnju kao kriterij odgovornosti esto se isticalo da predstavlja pobjedu pravde), socijalnu vrijednost (odtetno pravo je shvaeno kao mehanizam odravanja ravnotee izmeu ovjekove slobode i obveza koje proizlaze iz ivota u drutvu), odgovornost pojedinca (pravo koje uzima krivnju kao kriterij odgovornosti priznaje ovjekovu slobodu i odgovornost, njegovu sposobnost da se ponaa drutveno odgovorno, bira izmeu dobra i zla.) U 19. stoljeu javljaju se argumenti protiv krivnje kao temelja odgovornosti: kao funkcija odtetnoga prava poinje se isticati naknada gubitaka (pod utjecajem pozitivistike kole javlja se ideja da se odtetno pravo treba baviti iskljuivo gubicima i njihovim naknaivanjem, a ne moralnim procjenama osoba), potreba razlikovanja kaznene i graanske odgovornosti (kanjavanja i naknaivanja tete), socijalizacija prava (odtetno pravo treba se temeljiti na drutvenom interesu naknade tete, a ne krivnji tetnika), sposobnost snoenja gubitaka (nesree na radu, industrijske

224

M. Bukovac Puvaa, Sive zone izvanugovorne odgovornosti podruja mogue primjene... Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 221-243 (2009)

zakonodavci pri propisivanju odgovornosti usredotouju jest opasnost, odnosno stupanj rizika nastanka teta i na koga ga prebaciti. Ukoliko je ta opasnost vea, od potencijalnog se tetnika zahtijevaju stroi standardi panje i prebacuje teret dokazivanja da nije kriv, a izuzetno velika opasnost, irok krug potencijalnih oteenika i mogunost nastanka teta veeg obujma, navodi zakonodavce na propisivanje odgovornosti za tetu bez obzira na krivnju. Iako je odgovornost na temelju krivnje ostala temeljno pravilo o odgovornosti za tetu, vremenom su iz samog pojma krivnje potisnuti moralni sadraji,7 budui da se skrivljenost i neskrivljenost u pravilu vezuju uz apstraktne, objektivne standarde ponaanja, a ne psihiki odnos konkretnog tetnika prema tetnoj radnji i/ili njezinoj posljedici, tj. teti. Zato je opi pojam krivnje, kao pretpostavke odgovornosti za tetu, iznimno teko definirati, osobito u onim odtetnopravnim sustavima gdje je krivnju i protupravnost teko razdvojiti i posebno razmatrati.8 2.2. Odgovornost na temelju presumirane krivnje u naem pravu Odgovornost na temelju presumirane krivnje temeljno je pravilo o odgovornosti u naem pravu (l. 1045. st. 1. ZOO-a: Tko drugome prouzroi tetu, duan je naknaditi je ako ne dokae da je teta nastala bez njegove krivnje), a primjena naela dokazane krivnje iznimka je koja mora biti izriito propisana.9 ZOO ne daje definiciju krivnje, ve samo navodi njezina dva temeljna oblika namjeru i nepanju: Krivnja postoji kad je tetnik prouzroio tetu namjerno ili nepanjom (l. 1049. ZOO-a), ali ni njih ne definira. U naoj teoriji neki autori krivnju razmatraju kao subjektivni element protupravnosti,10 dok drugi smatraju, da ukoliko moda i postoje teorijski razlozi za svrstavanje
nezgode dovele su do uvoenja posebnih pravila o odgovornosti poslodavaca), itd. U prolom stoljeu poinje se isticati da odgovornost na temelju krivnje nema inherentnu moralnu vrijednost budui da pravni pojam krivnje moe biti vrlo daleko od moralnog pojma. Krivnja i nepanja vie predstavljaju odstupanja od standardnog ponaanja, a ne stanje svijesti. Ako je krivnja socijalni, a ne moralni pojam, ona u mnogim podrujima aktivnosti, kao kriterij odgovornosti ima malu socijalnu vrijednost, posebno kada ne postoji korelacija izmeu stupnja krivnje i opsega tete za koju se odgovara (u ovom smislu kaznena odgovornost ima veu drutvenu vrijednost). Vidi: Tunc, Andr, The proper place of fault in a modern law of tort, International encyclopedia of comparative law, Vol. XI Torts, Part I, I-115. I-153., str. 63.-86. 7 O ulozi krivnje kao moralnog pojma u suvremenoj graanskopravnoj odgovornosti vidi: Peschka, Vilmos, The Removal of Ethical and Moral Content from Tort Liability, Acta Juridica Hungarica, Vol. 42, No. 3. (2001), str. 133.-148. 8 O protupravnosti i krivnji, odnosno njihovu razlikovanju u poredbenopravnim sustavima, vidi: Koziol, H. (ed.) et al.: Unification of Tort Law: Wrongfulness, Kluwer Law International, The Hague, London, Boston, 1998. 9 Npr. prema l. 740. ZOO-a, ako gost ne prijavi nestanak, unitenje ili oteenje stvari im za njih dozna, ima pravo na naknadu samo ako dokae da je teta nastala krivnjom ugostitelja ili osobe za koju on odgovara. 10 Vidi: Klari, Petar, Vedri, Martin, Graansko pravo, Opi dio, stvarno pravo, obvezno i nasljedno pravo, XI. izmijenjeno i dopunjeno izd., Narodne novine, Zagreb, 2008., str. 597.; Gorenc, Vilim, Komentar Zakona o obveznim odnosima, RRiF-plus, Zagreb, 2005., str. 1611.

M. Bukovac Puvaa, Sive zone izvanugovorne odgovornosti podruja mogue primjene... Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 221-243 (2009)

225

krivnje u pojam protupravnosti, ne postoje i praktini razlozi za to, te krivnju razmatraju kao posebnu pretpostavku odgovornosti za tetu, posve razliitu od pojma protupravnosti.11 Zadravanje na, iz kaznenog prava posuenoj, definiciji krivnje kao odre e nog psihikog odnosa tetnika prema djelu (tetnoj radnji) i posljedici (teti), uglavnom je zadovoljilo nau pravnu teoriju, zbog relativno malog praktinog znaaja takvog opeg pojma.12 Ono emu se, sasvim opravdano, u pravnoj teoriji i sudskoj praksi13 posvetilo vie pozornosti, vrste su i stupnjevi krivnje. Krivnja se javlja u dva oblika kao namjera (dolus) i nepanja (culpa). Namjerno postupa onaj koji postupa znajui i hotimice, dok s nepanjom postupa onaj koji ne upotrijebi potreban stupanj panje, onu panju koju bi upotrijebio prosjean ovjek (krajnja nepanja, culpa lata) ili onu koju bi upotrijebio dobar gospodarstvenik, odnosno dobar domain (obina nepanja, culpa levis).14 Za postojanje namjere bitni su subjektivni elementi volja i zna nje koji se odnose na samu radnju i njezine posljedice,15 dok znanje o protu pravnosti te radnje nije bitno, dovoljno je da je ona objektivno protupravna.16 Nepanja se, suprotno tomu, odreuje objektivno, usporedbom ponaanja tet nika s ponaanjem drugih ljudi u istim ili slinim okolnostima u kojima je tetnik bio.17 Krajnja je nepanja tei stupanj nepanje (kada tetnik ne postupa
Grbin, Ivo, Odgovornost za tetu po osnovi krivnje, u: Crni, Ivica, et al., Odgovornost za tetu, Inenjerski biro, Zagreb, 2004., str. 4.-5. Isti, Odgovornost za tetu po osnovi krivnje, Hrvatska pravna revija, br. 11., 2004., str. 2. 12 Vidi: Klari/Vedri, op. cit., str. 597.-599. Krivnju kao opi pojam Vizner je definirao kao negativan subjektivni odnos izmeu za rasuivanje sposobnog tetnika i njegove tetne radnje kojeg pravni poredak osuuje, uzimajui u obzir konkretno postojee okolnosti i tetnikovu sposobnost za rasuivanje, poto se tetnik, usprkos postojanjima spomenutih injenica, nije ponaao kao razuman i paljiv ovjek, ve je svojim negativnim stavom i ponaanjem povrijedio neko tue subjektivno pravo ili pravom zatieni interes, koje pravni poredak njihovim titularima odnosno presumptivnim ovlatenicima garantira i zatiuje. Vizner, Boris, Komentar Zakona o obveznim (obligacionim) odnosima, I Opi dio Osnove obveznih odnosa, 2. knjiga, Zagreb, 1978., str. 676.-677. 13 Pregled sudske prakse o odgovornosti na temelju krivnje vidi kod: Crni, Ivica, Odtetno pravo, Zbirka sudskih rjeidbi o naknadi i popravljanju tete s napomenama i propisima, Drugo bitno izmijenjeno i dopunjeno izd., Zgombi Partneri nakladnitvo i informatika, Zagreb, 2008., str. 10.-20., 45.-49. 14 Neznatna nepanja (culpa levissima) u naem pravu nije dovoljna za postojanje odgovor nosti. 15 Razlikuju se dvije vrste namjere, izravna i neizravna. O izravnoj je namjeri rije kada je tetnik svojom radnjom htio uzrokovati drugome tetu, njegova je namjera usmjerena ba na postizanje tetne posljedice. Kod neizravne namjere tetnik je svjestan mogunosti da svojom radnjom uzrokuje drugome tetu, koju ne eli, ali na nju ipak pristaje. Grbin, op. cit., str. 3.; Vizner, op. cit., str. 681. 16 Prije ZOO-a u naem se pravu razlikovalo tri stupnja namjere: obina namjera, zla namjera i zluradost. Obina namjera odgovara dananjem pojmu namjere, zla je namjera postojala ako je tetnik uz to znao da je njegova radnja protupravna, a zlurado je postupao ako je uz to, nanosei tetu iskazao odreenu radost ili obijest. Klari/Vedri, op. cit., str. 597. 17 tetnik postupa nepaljivo (culpa) kad ne eli nastupanje tete drugome, niti na to pristaje, ali se ipak ne ponaa onako kako to pravni poredak od njega oekuje. Kad tetnik olako smatra da do tete nee doi ili da e je moi sprijeiti (svjesna nepanja) ili pak uope ne zna da svojim
11

226

M. Bukovac Puvaa, Sive zone izvanugovorne odgovornosti podruja mogue primjene... Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 221-243 (2009)

niti s panjom koju bi upotrijebio svaki prosjean ovjek, gospodarstvenik, strunjak), u praktinim posljedicama izjednaen s namjerom, dok je obina nepanja blai stupanj nepanje, izostanak onog stupnja panje koji bi bio upo trije bio pozoran ovjek, dobar gospodarstvenik, odnosno strunjak.18 U pravilu se postupanje tetnika usporeuje s apstraktnim ovjekom i takva se obina nepanja zove culpa levis in abstracto, a iznimno se pri procjeni postoji li obina nepanja uzima u obzir tetnikovo uobiajeno ponaanje, odnosno panja koju primjenjuje u svojim vlastitim stvarima,19 kada se radi o obinoj nepanji koja se zove culpa levis in concreto.20 Predmnijeva se obina nepanja (l. 1045. st. 2. ZOO-a21), dakle najblai oblik i stupanj krivnje tetnika, koji je u veini sluajeva dovoljan za odgovornost tetnika. Kada odgovornost postoji samo ukoliko je teta prouzroena namjerno ili grubom nepanjom,22 navedena predmnjeva ne vrijedi, pa je na oteeniku dokazati postojanje namjere, odnosno grube nepanje, osim ukoliko presumpcija grube nepanje ili namjere ne bi bila izriito propisana
postupanjem moe uzrokovati tetu, a trebao bi toga biti svjestan (nesvjesna nepanja), kao u konkretnom sluaju (pod pretpostavkom da su prigovori tuenika o uzrocima prometne nezgode neosnovani), onda pravni poredak zahtijeva od tetnika ponaanje koje se oekuje i od drugih ljudi u takvoj situaciji. Krajnja nepanja (culpa lata) postoji kad tetnik nije postupao onakvom panjom kakvu bi upotrijebio svaki prosjean ovjek, dakle radi se o nerazumnom ponaanju koje se esto izjednaava s namjerom (culpa lata dolo proxima). Za razliku od krajnje nepanje, obina nepanja (culpa levis) postoji kad tetnik ne postupa kao naroito paljiv ovjek (dobar domain, dobar strunjak ili dobar gospodarstvenik), dakle usporeuje ga se s apstraktnom osobom slinih svojstava (culpa levis in abstracto), premda se u nekim sluajevima ponaanje tetnika moe ocijeniti i kao culpa levis in concreto, kad nije upotrijebio ni onu panju koju primjenjuje u vlastitim stvarima (diligentia quam in suis rebus). (VSRH, Rev-1460/1999-2, od 30. listopada 2002.). Nepaljivo postupa onaj tko ne eli nastupanje tetne posljedice niti na nju pristaje, ali se ipak ne ponaa onako kako to pravni poredak od njega oekuje. On je lakomislen te smatra da do tete nee doi ili da e je moi sprijeiti (svjesna nepanja) ili pak uope ne zna da svojim postupanjem moe uzrokovati tetu, a trebao bi biti toga svjestan (nesvjesna nepanja). Razlikuju se dva stupnja nepanje i to: krajnja nepanja (culpa lata) kad netko ne postupa ni s onakvom panjom koju bi upotrijebio svaki prosjean ovjek, te obina nepanja (culpa levis) kad netko nije postupao kao naroito paljiv ovjek. (VSRH, Rev 387/1998-2, od 19. oujka 1998.). Vidi i: VSRH, Rev 3725/1999-2 od 11. oujka 2003. i VSRH, Rev 3030/1994-2, od 24. rujna 1997. Sve su odluke dostupne na: http://sudskapraksa.vsrh.hr. 18 Klari/Vedri, op. cit., str. 598.-599.; Gorenc, op. cit., str. 1624. 19 Tako npr. l. 1091. st. 2. ZOO-a propisuje da ako je tetnik prouzroio tetu radei neto korisno za oteenika, sud moe odrediti niu naknadu, vodei rauna o briljivosti koju tetnik pokazuje u vlastitim poslovima. Prema l. 727. st. 1. ZOO-a, kod besplatne ostave ostavoprimac je duan uvati stvar kao svoju vlastitu. 20 Grbin, op. cit., str. 4., Klari/Vedri, op. cit., str. 599., Vizner, op. cit., str. 682.-683. 21 Ova odredba predstavlja ozakonjenje stajalita sudske prakse. Naime, bivi ZOO nije sadra vao izriitu odredbu u tom smislu pa je na pitanje koji se oblik krivnje presumira odgovor bila dala sudska praksa. 22 Npr. oteenik ima pravo zahtijevati popravljanje tete koju mu je zaposlenik prouzroio na radu i u svezi s radom neposredno od zaposlenika, samo ako ju je ovaj prouzroio namjerno (l. 1061. st. 2. ZOO-a), a poslodavac ima pravo regresa prema zaposleniku za tetu koju je ovaj treima u radu ili u svezi s radom prouzroio namjerno ili iz krajnje nepanje (l. 1061. st. 3. ZOO-a).

M. Bukovac Puvaa, Sive zone izvanugovorne odgovornosti podruja mogue primjene... Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 221-243 (2009)

227

nekim drugim propisom ili nedvojbeno proizlazila iz smisla odredbe toga propisa. Moemo zakljuiti da su u nedostatku zakonskih definicija, pravna teorija i sudska praksa dale velik doprinos definiranju oblika i stupnjeva krivnje i pri tomu su zaista vrlo usuglaene. 2.3. Poredbeno pravo I u poredbenom je pravu odgovornost na temelju krivnje pravilo, ali prebacivanje tereta dokaza nekrivnje na tuenika uglavnom nije propisano kao ope pravilo. Sudska je praksa, meutim, u pojedinim europskim dravama znaajno proirila polje primjene odgovornosti na temelju presumirane krivnje.23 S obzirom na zakonodavna rjeenja, ve se i sluajevi u kojima je teret dokaza nekrivnje prebaen na tuenika u pojedinim odtetnopravnim sustavima smatraju sivom zonom odgovornosti zbog injenice da omoguavaju da odgovara i tuenik koji nije kriv, ali to nije u mogunosti dokazati. U austrijskom odtetnom pravu, odgovornost na temelju krivnje ustanovljava se bez obzira na stupanj nepanje (ABGB24, 1294. i 1295.). Kao temelj zahtjeva za poveanjem stupnja uobiajene panje istie se opasnost od nanoenja tete drugome, to je ona vea to je vii standard panje koji se zahtijeva.25 Ukoliko se ne radi samo o opasnosti koja je poveana u konkretnim okolnostima, ve je ona tipino povezana s odreenim ponaanjem, zatitni propisi (Schutzgesetze) esto postrouju odgovornost openito zabranjujui neka ponaanja zbog njihove apstraktne opasnosti.26 Za skidanje tereta dokaza s oteene strane smatra se da se udaljava od pravila o odgovornosti na temelju krivnje jer omoguava da odgovara i tetnik koji nije kriv, ali to ne moe dokazati. Ovaj nain postroenja odgovornosti koriste ABGB i posebni propisi ukoliko je izvor poveane opasnosti u sferi tetnika. U kombinaciji s opasnou ili rizinim smjetajem stvari, neispravnou graevine ili ivotinjama, objektivna povreda dune panje dovoljna je da uspostavi odgovornost prema 1318.-1320. ABGB-a.27 Paragraf 1318. propisuje odgovornost za pad opasno

Vidi infra, 2.2. Allgemeines Brgerliches Gesetzbuch iz 1811., na snazi od 1.1.1812. (JGS 946.). 25 Budui da se kod odgovornosti na temelju krivnje odgovara bez obzira na stupanj nepanje, smatra se da bi daljnje postroenje moglo ii samo u smjeru odgovornosti i za najblai stupanj nepanje (culpa levissima), koji prema jo uvijek prevladavajuem miljenju pravne teorije i sudske prakse, ne dovodi do odgovornosti jer svatko treba raunati na redovni stupanj obzira. I objektivizacija krivnje bila bi put prema postroenju odgovornosti, ali se krivnja u pravilu procjenjuje s obzirom na subjektivne sposobnosti tetnika, uz izuzetak strunjaka kojima se procjenjuje s obzirom na objektivne standarde. Koch, Bernhard, A., Koziol, Helmut, Austria, u: Koch, B., A., Koziol, H. (eds.) et al., Unification of Tort Law: Strict Liability, Kluwer Law International, The Hague, 2002., str. 10. 26 Ibid., str. 9. 27 Ibid., str. 12.
23 24

228

M. Bukovac Puvaa, Sive zone izvanugovorne odgovornosti podruja mogue primjene... Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 221-243 (2009)

smjetenih stvari,28 1319. odgovornost imatelja neispravnih zgrada,29 a 1320. odgovornost za tete od ivotinja.30 I njemaki je zakonodavac u niz odredbi BGB31-a ( 831.-834., 836.-838.) prebacio teret dokaza. To su sluajevi odgovornosti za drugoga (zastupnike, djecu, deliktno nesposobne osobe), odgovornosti imatelja ivotinja koje se koriste u komercijalne ili profesionalne svrhe, odgovornost posjednika ivotinja koji nad njima vri nadzor na temelju ugovora, odgovornost sadanjeg ili biveg posjednika nekretnine za tetu od ruenja konstrukcija ili zgrada, odgovornost ovlatenog posjednika ili nadzornika takvih konstrukcija ili zgrada.32 Krivnja tetnika se presumira i na njemu je dokazati da nije kriv, ili dokazujui da je njegovo postupanje bilo primjereno s obzirom na panju koja se openito trai u tim situacijama, ili dokazujui okolnosti koje tetni dogaaj ine neizbjeivim bez obzira na primjereno ponaanje. On je, dakle suoen s rizikom nedostatka dokaza.33 Opi princip odgovornosti i u panjolskom je odtetnom pravu odgovornost na temelju krivnje (Codigo Civil34, l. 1902.), ali se sluajevi objektivne odgovornosti nalaze i u CC-u i u mnogim posebnim propisima o odgovornosti. Ipak ne postoji otra podvojenost, s jedne strane odluke sudova su dovele do postroenja odgovornosti na temelju krivnje (proces koji je zapoeo 50-ih godina), a s druge pravila o objektivnoj odgovornosti nemaju isti intenzitet u svim sluajevima.35 U CC-u je teret dokaza prebaen kod odredbi koje propisuju
Odnosi se i na tekuine koje procure. Rizik nastanka tete mora biti procijenjen s obzirom na ope ivotno iskustvo. Osobna krivnja nije pretpostavka odgovornosti i svejedno je tko je stvar smjestio ili bacio. Imatelj prostora sa, ili iz kojeg je stvar pala, odgovoran je osim ako ne dokae da je poduzeo sve nune mjere opreza koje se odreuju s obzirom na poseban rizik (posebice visinu s koje je stvar mogla pasti i zaista je pala). Ibid., str. 10.-11. 29 Imatelj zgrade odgovoran je za svaku tetu koju prouzroi njezino ruenje ili pad njezinih dijelova. Ovo se pravilo odnosi i na druge neispravne graevine na tlu sve dok njihov pad moe dovesti do posebnog rizika. Analogno se primjenjuje na drvee i prirodno raslinje, koji ne ulaze u definiciju graevine, ali se smatra da nose rizik koji imatelj zemljita moe kontrolirati. On moe izbjei odgovornost dokazivanjem da je upotrijebio svu dunu panju razumnu s obzirom na okolnosti da bi sprijeio bilo kakvu tetu. Ovo se odreuje prema objektivnim standardima, stoga odgovornost ne ovisi o osobnoj krivnji imatelja. Ibid., str. 11. 30 Prema 1320. za tete od ivotinja (bilo domaih ili ne) odgovara njihov imatelj. Iako se u odredbi ne spominje krivnja imatelja, jednoglasno je miljenje da se ona ipak zahtijeva. Devijacija od klasinog koncepta odgovornosti za tetu nalazi se u drugoj reenici, imatelj je dogovoran osim ako ne dokae da je osigurao primjereno dranje i nadzor ivotinje. Primjerenost se procjenjuje s obzirom na objektivne kriterije temeljene na karakteristikama same ivotinje. Nepostojanje krivnje ne oslobaa imatelja odgovornosti. Ovaj kompromis izmeu odgovornosti na temelju krivnje i objektivne odgovornosti primjenjuje se jedino u sluaju kada je postojala posebna opasnost od ivotinje koja se i ostvarila. Ibid., str. 11. 31 Brgerliches Gesetzbuch od 18.8.1896., RGBl. S. 195. 32 Fedtke, Jrg, Magnus, Ulrich, Germany, u: Koch, B.A., Koziol, H. (eds.) et al., Unification of Tort Law: Strict Liability, Kluwer Law International, The Hague, 2002., str. 149. 33 Loc. cit. 34 panjolski graanski zakonik iz 1889. godine, dalje: CC. 35 Martn-Casals, Miquel, Ribot, Jordi, Sol, Josep, Spain, u: Koch, B.A., Koziol, H. (eds.) et al., Unification of Tort Law: Strict Liability, Kluwer Law International, The Hague, 2002., str. 281. 28

M. Bukovac Puvaa, Sive zone izvanugovorne odgovornosti podruja mogue primjene... Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 221-243 (2009)

229

odgovornosti roditelja i staratelja (za radnje djece i tienika), predavaa i vlasnika kola (za radnje maloljetnih uenika dok su bili pod njihovim nad zo rom) i poslodavaca za radnje njihovih djelatnika (CC, l. 1903. st. 4.); odgo vornost vlasnika rezervata divljai za tetu to je prouzroe ivotinje (CC, l. 1906.); odgovornost vlasnika zgrade za tetu od njezina ruenja ako je ono posljedica neodravanja (CC, l. 1907.), odgovornost za tetu prouzroenu industrijskim dobrima i potencijalno opasnim ili kodljivim djelatnostima i odgovornost vlasnika za tetu prouzroenu eksplozijom strojeva koji nisu odravani s dunom panjom i za zapaljenje eksplozivnih materijala koji nisu bili stavljani na sigurno i prikladno mjesto (CC, l. 1908. st. 1.) te odgovornost vlasnika za proputanje odvodnih kanala ili odlagalita infektivnih supstanci koji nisu izgraeni s mjerom opreza potrebnom s obzirom na mjesto na kojem se nalaze (CC, l. 1908. st. 4.). Prema prevladavajuem stajalitu pravne zna nosti i sudske prakse l. 1909. CC-a propisuje subjektivnu odgovornost s prebaenim teretom dokaza za arhitekte, graditelje i sve strune osobe koje su sudjelovale u izgradnji zgrade kada je teta prouzroena drugoj osobi rezultat nedostatka u gradnji.36 Detaljnije analize sluajeva odgovornosti na temelju presumirane krivnje u prikazanim poredbenopravnim sustavima prelaze okvire ovoga rada, ali ve i sam njihov pregled pokazuje kako se radi o sluajevima odgovornosti od kojih bi, izuzev onih o odgovornosti za drugoga, veina konkretnih sluajeva u naem pravu vjerojatno bila podvedena pod pravila o objektivnoj odgovornosti za tetu od opasne stvari ili djelatnosti.

3. Sudska praksa kao stvaratelj prava kod odgovornosti za tetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti
3.1. Nae pravo 3.1.1. Uvoenje pravila o objektivnoj odgovornosti za opasne stvari i djelatnosti Uz posebno propisane sluajeve objektivne odgovornosti u naem se pravu, prema pravilima o objektivnoj odgovornosti, odgovara i za tete nastale od opasne stvari ili djelatnosti (l. 1045. st. 3. ZOO-a). Za te tete vrijedi predmnjeva uzronosti, smatra se da potjeu od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokae da one nisu bile uzrok tete (l. 1063.). Budui da objektivna odgovornost treba biti iznimka, a odgovornost na temelju krivnje pravilo, tako postavljeno podruje mogue iznimke vrlo je iroko, prvenstveno zbog injenice da nema zakonske definicije opasne stvari ili djelatnosti. Razloge tomu treba potraiti u razvoju pravila o objektivnoj odgovornosti u naem pravu. Naime, primjenu objektivne odgovornosti za tetu od opasnih stvari i djelatnosti u nae je pravo
282. 36 Ibid., str. 285.-286.

230

M. Bukovac Puvaa, Sive zone izvanugovorne odgovornosti podruja mogue primjene... Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 221-243 (2009)

uvela sudska praksa 50-ih godina prologa stoljea. Tada se pravila o objektivnoj odgovornosti osim na tete izazvane motornim vozilom (na temelju primjene pravnih pravila austrijskog Zakona o jamenju za tete prouzrokovane pogonom motornih vozila iz 1908. godine) poinju primjenjivati i na tete koje potjeu od ostalih opasnih stvari i opasnih djelatnosti.37 Do donoenja biveg ZOO-a u Republici Hrvatskoj i drugim republikama i pokrajinama bive drave, sudovi su znatno proirili krug opasnih stvari i djelatnosti i esto bili u ulozi stvaratelja prava,38 tako da je 1978. godine samo ozakonjeno njihovo shvaanje da se za tetu od opasne stvari ili djelatnosti odgovara prema naelu objektivne odgovornosti. Sudskoj je praksi i pravnoj teoriji ostavljeno da se i dalje, bez uplitanja zakonodavca, bave odreivanjem pojmova opasne stvari i opasne djelatnosti iz l. 173. biveg ZOO-a. Budui da ni ZOO iz 2005. godine nije definirao opasne stvari i djelatnosti iz l. 1045. st. 3., pitanje procjene opasnosti i dalje je pitanje na koje odgovor u svakom konkretnom sluaju daje sud. 3.1.2. Kvalifikacija opasne stvari i djelatnosti kao razgranienje primjene pravila o odgovornosti na temelju krivnje i objektivne odgovornosti Vremenom je sudska praksa, kao temelj za teorijsko uopavanje, dovela do definicija prema kojima se pod opasnom stvari razumijeva svaka stvar koja po svojoj namjeni, osobinama, poloaju, mjestu i nainu uporabe ili na drugi nain predstavlja poveanu opasnost nastanka tete za okolinu, pa je zbog toga treba nadzirati poveanom panjom,39 dok se za djelatnost smatra da predstavlja poveanu opasnost kada u njezinom redovitom tijeku, ve po samoj njezinoj tehnikoj prirodi i nainu obavljanja, mogu biti ugroeni ivot i zdravlje ljudi ili imovina, tako da to ugroavanje iziskuje poveanu pozornost osoba koje obavljaju tu djelatnost kao i osoba koje s njom dolaze u dodir.40 Iako se ovim definicijama naelno ne mogu uputiti ozbiljniji prigovori, one pokazuju da je mogunost primjene objektivne odgovornosti u sluaju kada teta nastane od neke stvari ili djelatnosti gotovo neograniena. to zaista znai poveana opasnost nastanka tete i mogunost ugroavanja ivota i zdravlja ljudi u suvremenom drutvu u kojem je sve manje stvari i djelatnosti uz koje se to ne moe povezati? Kljuan je pojam opasnosti koja je pravnorelevantna, a ne opi pojam opasnosti. Opasnost treba biti poveana. Nije dovoljna opasnost koja je u granicama drutveno prihvatljivog rizika nastanka teta. A gdje je ta granica i koji je to stupanj rizika koji opasnost ini poveanom u dovoljnoj mjeri za primjenu pravila o objektivnoj odgovornosti, vrlo je teko odrediti. Svakodnevno smo suoeni s raznim izvorima opasnosti, rizik da nam od neega
Odluke citirane kod: eparovi, Veseljko, Odgovornost za tetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti, Naa zakonitost, br. 9.-10., 1987., str. 997. 38 Ibid., str. 997.-998. 39 Klari/Vedri, op. cit., str. 615. Vidi odluke Vs, Rev-190/07 od 27.3.2007. i Vs, Rev-845/83 od 3.11.1983., cit. prema Crni, op. cit., str. 81. 40 Klari/Vedri, loc. cit.
37

M. Bukovac Puvaa, Sive zone izvanugovorne odgovornosti podruja mogue primjene... Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 221-243 (2009)

231

to koristimo i ime se bavimo nastane teta postao je sastavni dio ivota. Je li i granica drutveno prihvatljivog rizika time postala via? Teko je procijeniti koje se to stvari i djelatnosti, izvan onih za koje je to posebno propisano, istiu svojom opasnou i dovoljno su opasne za primjenu objektivne odgovornosti, a koje, iako je njima prouzroena teta, ipak to nisu. U teoriji je isticano da su pravni pojmovi opasna stvar i opasna djelatnost nuno elastini prilagodljivi i rastezljivi u tolikoj mjeri da s obzirom na kontinuirani napredak drutva, posebno razvoj tehnike, mogu biti pojmovno isti, ali sadrajno drugaiji, s obzirom na to da e njihov opseg i sadraj ovisiti od svih moguih stalno nadolazeih novih konkretnih sluajeva pojava opasnih stvari, odnosno opasne djelatnosti.41 Oito se oekivalo da sudska praksa, koristei se irokim prostorom kreativne slobode, iznjedri i neke nove kategorije opasnih stvari i djelatnosti. ini se da je takvih novih opasnosti ipak relativno malo bilo preputeno na kvalifikaciju sudskoj praksi i da se ona uglavnom bavila stvarima i djelatnostima koje se ve tradicionalno smatraju potencijalno opasnima. 3.1.2.1. Opasna stvar Sudska je praksa42 odreene stvari izdvojila kao opasne iz razliitih razloga: neke su opasne ve same po sebi, odnosno po svojoj prirodi, samo njihovo postojanje izvor je opasnosti, neke su to s obzirom na odreene karakteristike i nedostatke koje imaju, neke s obzirom na svoj poloaj, a neke s obzirom na uporabu i pogon itd. Postoje, dakle stvari ija je opasnost stalna i neovisna o rukovanju njima i panji s kojom se nadziru te one koje postaju opasne samo ako imaju neke nedostatke, ako nisu primjereno smjetene, koritene i nadzirane. Za ove prve, odnosno njima prouzroene tete, primjena pravila o objektivnoj odgovornosti ne bi trebala biti sporna (opasnost od motornih vozila, industrijskih strojeva, oruja, eksplozivnih naprava i sl., jedna je od njihovih temeljnih karakteristika).43 Za tete prouzroene stvarima koje kada su ispravne, u normalnim uvjetima, pri normalnoj uporabi, smjetaju i uz uobiajeni nadzor nisu pojaano opasne, primjena objektivne odgovornosti trebala bi biti iskljuena. Da bi se, naime, neka po prirodi bezopasna stvar pretvorila u opasnu potrebne su takve promjene normalnih okolnosti koje se vrlo rijetko ne mogu nekome pripisati u krivnju. Iz pregleda sudske prakse o opasnim stvarima, ini se da se pri odluivanju o predmetnoj odgovornosti sudovi uglavnom rukovode navedenim pravilom, pa se razmatra je li konkretna stvar opasna i u normalnim okolnostima ili nije.

Vizner, op. cit., str. 737. Pregled odluka o odgovornosti za tetu od opasne stvari, vidi kod Crni, op. cit., str. 82.-88. i uveljak, Jelena, Odgovornost za tetu od opasne stvari i opasne djelatnosti, Hrvatska pravna revija, br. 11., 2001., str. 18.-21. 43 Vidi: Vs, Rev-948/05 od 1.12.2005., Vs, Rev-673/03 od 3.8.2005., Vs, Rev-747/04 od 27.4.2006., Vs, Rev-1079/05 od 19.10.2005., Os u Gospiu, G-289/86 od 18.9.1986., Vs, Rev2041/98 od 20.6.2001., sve cit. prema Crni, op. cit., str. 83.-84.
41 42

232

M. Bukovac Puvaa, Sive zone izvanugovorne odgovornosti podruja mogue primjene... Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 221-243 (2009)

Tradicionalno se pojaano opasnim stvarima smatraju ivotinje i nekretnine u neispravnom stanju. Naa sudska praksa divlje ivotinje smatra opasnim stvarima,44 dok za domae istie da su opasne samo ako pokazuju neka opasna svojstva,45 a najee su kao takve kvalificirani psi.46 Nekretnine u neispravnom stanju (ruevne zgrade,47 dotrajala stabla48), takoer, su opasne stvari. Ima i odluka iz ijih je obrazloenja vjerojatno da bi i primjena pravila o odgovornosti na temelju presumirane krivnje mogla dovesti do istog rezultata, odnosno odgovornosti tuenika za tetu. To su sluajevi u kojima se konkretna opasnost i sam nastanak tete prvenstveno mogu shvatiti kao posljedica skrivlje nog ponaanja tetnika. Tako, npr. postavljanje zamke za divlja u umi od koje smrtno strada osoba koja se kree unutar lovita49 gotovo sigurno bi prolo i kvalifikaciju skrivljenog ponaanja. Da je baeni kamen opasna stvar50 nije nita uvjerljivije od toga da je bacanje kamena skrivljeno ponaanje. Ni kvalifikacija mokrog tla u trgovini kao opasne stvari51 ne iskljuuje krivnju onoga tko je trebao sprijeiti mokar pod ili ga na vrijeme obrisati. Sudovi su, ini se, skloni koristiti ostavljenu im mogunost da izbjegnu odluivanje i izjanjavanje o nekrivnji tetnika i kada god je to mogue, pozivajui se na opasnost odreene stvari, primijeniti pravila o objektivnoj odgovornosti. Jasno je da je takvom praksom oteeniku olakan poloaj, posebno zbog injenice da tada vrijedi i predmnjeva uzronosti iz l. 1063., ali u sebi krije i opasnost da se podruje primjene objektivne odgovornosti nepotrebno iri. S druge strane, potrebno je istaknuti da primjena pravila o opasnoj stvari ili djelatnosti nije iskljuena za tete koje nastanu pri obavljanju djelatnosti za koje se inae odgovara prema pravilima o subjektivnoj odgovornosti. Zato se sudska praksa ne treba suzdravati od njihove primjene kod npr. odgovornosti u zdravstvenoj djelatnosti kada teta nastane od medicinskih tehnikih ureaja52 ili bilo kojoj drugoj djelatnosti za koju ne postoje posebna pravila o odgovornosti koja bi tu primjenu iskljuivala. Sama injenica da se u odreenoj djelatnosti mogu koristiti i opasne stvari, ne ini tu djelatnost kao takvu opasnom. I obrnuto, odreena djelatnost moe biti opasna i bez koritenja opasnih stvari.
Vidi: Vs, Rev-1816/90 od 5.12.1990. i Vs, Rev-2070/92 od 16.12.1992., sve cit. prema ibid., str. 86. 45 Kriterij za ocjenjivanje stupnja opasnosti koji ivotinja predstavlja za okolinu valja biti njezino uobiajeno ponaanje. Vs, Rev-845/83 od 3.11.1983., cit. prema ibid., str. 85. 46 Vidi niz odluka o psima kao opasnim stvarima kod ibid., str. 86. 47 Vidi Vs, Rev-829/98 od 18.4.2001. i s u Bjelovaru, G-1812/04 od 27.1.2005., cit. prema ibid., str. 84. 48 Vidi: Vs, Rev-676/04 od 28.2.2006., s u Varadinu, G-44/05 od 18.3.2005. i Vs, Rev-99/93 od 30.9.1993., sve cit. prema ibid., str. 87. 49 Vidi s u Rijeci, G-344/95 od 3.4.1996., cit. prema loc. cit. 50 Vidi Vs, Rev-271/90 od 26.3.1991., cit. prema ibid., str. 84. 51 Vidi VSRH, Rev-1905/97 od 29.8.2000., cit. prema uveljak, op. cit., str. 20. 52 Vidi o tome: Klari, Petar, Odgovornost za tete nastale uporabom medicinskih tehnikih ureaja, Pravo u gospodarstvu, br. 4., 2002., str. 67.-86. i Crni, Ivica, Odtetna odgovornost lijenika i zdravstvenih ustanova, Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, Godinjak 15., 2008., str. 137.-140.
44

M. Bukovac Puvaa, Sive zone izvanugovorne odgovornosti podruja mogue primjene... Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 221-243 (2009)

233

3.1.2.2. Opasna djelatnost Opasnu djelatnost mogu predstavljati sve one ovjekove aktivnosti kojima se stvara poveana opasnost tete za okolinu, bez obzira da li konkretna opasnost potjee od neke opasne stvari ili je djelatnost opasna sama po sebi bez neke povezanosti s opasnom stvari.53 Sam naziv djelatnost jasno asocira na neto to se obavlja organizirano, vie ili manje trajno. Kao i stvari, neke djelatnosti su opasne po samoj svojoj prirodi i nainu na koji se redovito obavljaju, dok od drugih pojaana opasnost postoji samo ukoliko se ne obavljaju dovoljno pozorno. Veina po prirodi izuzetno opasnih djelatnosti podvrgnuta je posebnim pravilima o objektivnoj odgovornosti, dok se o opasnosti kao opoj karakteristici nekih (organizaciji lova,54 organizaciji vatrometa na nogometnoj utakmici,55 ronilakim zadacima56, lomljenju i sjei grana57) izjasnila sudska praksa. Prema naoj sudskoj praksi, neke djelatnosti pod odreenim okolnostima postaju opasne, primjerice: odravanje hokej utakmice bez postavljene zatitne mree za gledatelja predstavlja opasnu djelatnost58, ugostiteljska djelatnost pod odreenim okolnostima moe predstavljati opasnu djelatnost59. Kao i kod odgovornosti za opasne stvari, nastanak i nesprjeavanje takvih okolnosti mogao bi se pripisati krivnji odgovorne osobe, pa i ovdje, esto iz okolnosti sluaja, ve je jasno da bi tuenik mogao odgovarati i na temelju krivnje. Za pretpostaviti je da sudovi rukovoeni interesima oteenika i postupovnim razlozima (prvenstveno brzinom i ekonominou postupka), ipak odluuju primijeniti pravila objektivne odgovornosti. Time, na neki nain odluka o odgovornosti u konkretnom sluaju, zapravo, prethodi odluci koja pravila o odgovornosti primijeniti u konkretnom sluaju. 3.1.3. Sluajne tete kao granica do koje see subjektivna odgovornost u naem pravu Sluaj, kao dogaaj koji je da je bio predvien mogao biti sprijeen, ali se ne moe tetniku pripisati u krivnju, istie se kao granica do koje see subjektivna odgovornost.60 Za sluajne tete ne odgovara onaj koji odgovara na temelju krivnje, ve rizik sluajnih teta snosi sam oteenik. Onaj koji odgovara bez obzira na

Vizner, op. cit., str. 739. Vidi VSRH, Rev-233/92 od 21.5.1992., cit. prema uveljak, op. cit., str. 22. 55 Vidi VSRH, Rev-141/85 od 15.10.1985., cit. prema loc. cit. 56 Vidi VSRH, Rev-1638/84. od 22.11.1984., cit. prema ibid., str. 23. 57 Vidi VSRH, Rev-887/84 od 2.10.1983., cit. prema loc. cit. 58 Vidi VSRH, Rev-2843/90 od 3.4.1991., cit. prema ibid., str. 22. 59 ako se objekt nalazi na takvoj lokaciji koja je pogodna za okupljanje osoba sklonih pijanstvu, tui i drugim vrstama nereda, a vlasnik odnosno voditelj ugostiteljskog objekta nije u stanju osigurati efikasne preventivne mjere zatite u spreavanju opasnosti (VSRH, Rev-382/85 od 3.4.1985., cit. prema loc. cit.). 60 Klari/Vedri, str. 611.
53 54

234

M. Bukovac Puvaa, Sive zone izvanugovorne odgovornosti podruja mogue primjene... Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 221-243 (2009)

krivnju, odgovara i za sluajne tete i zato sve sluajeve za koje je propisana odgovornost i za sluajne tete, treba kvalificirati kao objektivnu odgovornost.61 Odgovor na pitanje to je sluaj, odnosno koje su tete nastale sluajno, potrebno je, dakle u praksi dati samo u sluajevima u kojima (vie) nije sporno koja pravila o odgovornosti treba primijeniti. Kada se primjenjuju pravila o odgovornosti na temelju krivnje, tetnik se oslobaa odgovornosti i dokazivanjem da je teta nastala sluajno. Kod primjene pravila o objektivnoj odgovornosti, u praksi se moe postaviti pitanje je li odreeni dogaaj mogue kvalificirati kao viu silu, koja za razliku od sluaja, tetnika oslobaa od odgovornosti. Tek nakon kvalifikacije (ne)opasnosti stvari, odnosno djelatnosti, postaje relevantno je li teta nastala sluajno ili nije. Zato sluajne tete predstavljaju granicu dosega subjektivne odgovornosti za tetu, ali ne i granicu njezine primjene. 3.2. Poredbeno pravo I u poredbenom je pravu sudska praksa odigrala znaajnu ulogu u pitanju stroe odgovornosti za odreene stvari i djelatnosti koje su izvor poveane opasnosti za ljude i okolinu, a za koje zakonodavac nije posebno propisao objektivnu odgovornost niti prebacio teret dokaza na tetnika. Tako je usko tumaenje postojeih propisa o objektivnoj odgovornosti dovelo do poveanja stupnja panje i postroenja odgovornosti na temelju krivnje iz 823 st. 1. BGB-a. Naime, njemaka je sudska praksa razvila velik broj obveza osiguranja prometa (Verkerssicherungspflichten) koje zahtijevaju poveanje stupnja dune panje, a proizlaze iz stvaranja ili intenziviranja rizika ili opasnosti (uporaba oruja, eksploziva, kemikalija, prodaje ibica djeci, punjenja rezervoara ulja), odgovornosti za odreena posebna podruja (npr. skladita oruja, eksploziva ili kemikalija), potrebe odravanja sigurnosti javnog prometa shvaenog u najirem smislu kao svakog openito doputenog ili ugovornog koritenja javne ili privatne imovine (promet vozila i pjeaka, sigurnost ope dostupnih zgrada i podruja poput duana, najamnih zgrada, eljeznikih postaja, zranih luka, igralita, iara na skijalitima), prodaje dobara te aktivnosti povezanih s rizikom opasnosti (izgradnje ili ruenja zgrada, popravka automobila, prijevoza dobara, sjee drva).62 Pravna znanost je uoila ovu tendenciju sudske prakse da se, u nedostatku propisa o objektivnoj odgovornosti, fokusira na te pojaane dunosti panje. Neki pravni pisci to smatraju nedoputenim oblikom objektivne odgovornosti,63 dok drugi tvrde da se bitan zakonodavni cilj, koji naglaavaju propisi o objektivnoj odgovornosti (primjerena

Loc. cit. Vidi odluke citirane kod Fedtke/Magnus, op. cit., str. 148. 63 Esser, J., Die Zweispurigkeit unseres Haftpflichtrechts, (1953) Juristenzeitung (JZ), 129., cit. prema ibid., str. 149.
61 62

M. Bukovac Puvaa, Sive zone izvanugovorne odgovornosti podruja mogue primjene... Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 221-243 (2009)

235

distribucija rizika), takoer moe postii sudskom interpretacijom sluajeva koji nisu regulirani zakonom.64 irenje objektivne odgovornosti izraena je karakteristika opeg razvoja francuskog odtetnog prava. Neki sluajevi objektivne odgovornosti bili su prisutni jo u Code Civilu iz 1804. godine.65 To su odgovornost za tete koje prouzroe ivotinje (l. 1385.) i tete od zgrada u ruevnom stanju (l. 1386.), ali se oni ne mogu usporediti s obiljem odgovornosti bez krivnje koje karakte rizira suvremeno francusko pravo. Izmeu kraja 19. i prve etvrtine 20. stoljea mnogi istaknuti pravni pisci zagovarali su radikalnu promjenu odtetnog prava, traei odbacivanje krivnje i proirivanje sluajeva objektivne odgovornosti. Njihovi su zahtjevi naili na dobar odjek kod sudaca i ve 1896. Cour de cassation je u l. 1384. st. 1. francuskog CC-a otkrio ope naelo odgovornosti imatelja za tete od stvari i utvrdio da je to objektivna odgovornost. Danas je objektivna odgovornost vrlo esta i u podruju odgovornosti za osobne povrede, gotovo je nadvladala subjektivnu odgovornost.66 Ona, meutim, nije homogena kategorija i ukljuuje vrlo razliite reime, od potpuno objektivne, gotovo apsolutne odgovornosti, do mnogo blaih tipova odgovornosti koji doputaju brojne razloge osloboenja ili na oteeniku ostavljaju zadatak, ne samo doka zati uzronu vezu izmeu svog gubitka i tetnikove stvari ili djelatnosti, nego i takoer odreene karakteristike te stvari ili djelatnosti, npr. nedostatak zgrade ili proizvoda koji je prouzroio tetu.67 Iz navedenih se razloga, u francuskom odtetnom pravu, smatra izuzetno teko ustanoviti jasnu granicu izmeu odgovornosti na temelju krivnje i odgovornosti bez iste. U sluajevima objektivne odgovornosti, kod koje je na oteeniku teret dokaza odreene karakteristike stvari ili djelatnosti za koju je propisana objektivna odgovornost, veza s krivnjom nije potpuno prekinuta budui da nedostatak vrlo esto ima svoj uzrok u krivnji. Naelo odgovornosti za djelovanje stvari takoer pokazuje ovu podvojenost. Svaki put kada je teta prouzroena od stvari, koja je u trenutku tetnog dogaaja bila nepomina ili od stvari koja, bila nepomina ili ne, nije dola u kontakt s oteenikom, oteenik mora dokazati da je stvar bila u nenormalnom poloaju ili se nenormalno ponaala. Ovaj zahtjev jasno uma nju je stupanj odgovornosti imatelja stvari i ini je bliom konceptu odgovornosti na temelju krivnje, budui da je u velikoj veini sluajeva nenormalan poloaj ili ponaanje stvari rezultat imateljeve nepanje. 68 panjolski su sudovi proirili podruje odgovornosti za tetu ekstenzivnim tumaenjem pojma krivnje, odnosno shvaanjem da je za odgovornost dovoljna i najblaa nepanja (culpa levissima). Zahtijevaju ekstremno visok stupanj panje
Ktz, H., Deliktsrecht (8th edn. 1998), no. 264., cit. prema loc. cit. Dalje u tekstu: francuski CC. 66 Galand-Carval, Suzanne, France, u: Koch, B.A., Koziol, H. (eds.) et al., Unification of Tort Law: Strict Liability, Kluwer Law International, The Hague, 2002., str. 127. 67 Ibid., str. 128.-129. 68 Kada je stvar bila u pokretu i udarila povrijeenu osobu, oteenik treba samo dokazati ove fizike okolnosti i one same po sebi daju razlog pretpostavci o odgovornosti. Loc. cit.
64 65

236

M. Bukovac Puvaa, Sive zone izvanugovorne odgovornosti podruja mogue primjene... Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 221-243 (2009)

to im omoguava ustanoviti odgovornost na temelju krivnje i u sluajevima kada se radnja tetnika moe smatrati obinom pogrekom ili nezgodom.69 Sudovi su takoer povisili stupanj panje za profesionalne ili poduzetnike aktivnosti koje ukljuuju rizike.70 Odgovornost koju su sudovi sustavno ustanovili u praksi jest odgovornost na temelju presumirane krivnje. Sve do poetka 40-ih godina prologa stoljea vrijedilo je ope pravilo da i u izvanugovornoj odgovornosti tuitelj dokazuje krivnju tetnika. Jednom je odlukom iz 1943. godine teret dokaza prebaen, a od tada se to proirilo na mnoga podruja.71 Za pojedine (novije) odluke Vrhovnog suda istie se da predstavljaju novi trend koji naglaava ideju prebacivanja tereta dokaza na temelju, tzv. teorije rizika, a koja bi se, izvan sluajeva izriito propisanih zakonom, trebala primjenjivati restriktivno, ne na sve aktivnosti, ve samo one koje ukljuuju znaajno visok rizik u usporedbi s redovnim standardima.72

Martn-Casals/Ribot/Sol, op. cit., str. 282. U ovakvim sluajevima, prema stajalitu Vrhovnog suda, standard panje koji se primjenjuje nije onaj razumnog ovjeka (buen padre de familia), ve vii standard koji proizlazi iz vrste aktivnosti o kojoj se radi i koji se moe oekivati od normalno razumne i senzibilne osobe koja spada u tehniku sferu sluaja. Zahtjev za viim stupnjem panje vidljiv je i u ideji da dokazivanje usuglaenosti s propisima (upravnim) nije dovoljan dokaz dune panje. Vrhovni je sud u niz sluajeva ponovio miljenje da iako se odgovornost iz l. 1902. CC-a temelji na krivnji, panja koja se trai ne ukljuuje samo predvidivost i panju propisanu pravilima, ve takoer i sve one mjere koje razum nalae za sprjeavanje tetnog dogaaja. Ibid., str. 282.-283. 71 Ponekad se krivnja presumira zbog toga to tijekom postupka dokazane injenice vode zakljuku da je ponaanje tetnika bilo nemarno, u drugim sluajevima razlog prebacivanja bila je potreba da se u odreenoj mjeri pomogne tuitelju, koji je suoen s enormnim tekoama u dokazivanju krivnje tetnika, u treoj grupi takvih odluka su one kada je tueni stvorio rizik, a teta je ostvarenje rizika i opasne aktivnosti koja mu je donijela korist, a posljednju, takoer vrlo brojnu grupu ine sluajevi kod kojih se jednostavno prebacuje teret dokaza kada je teta dokazana, neovisno o bilo kojoj drugoj okolnosti. Ibid., str. 283.-284. 72 Ibid., str. 284.
69 70

M. Bukovac Puvaa, Sive zone izvanugovorne odgovornosti podruja mogue primjene... Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 221-243 (2009)

237

4. Subjektivna i objektivna odgovornost za tetu u Draft of a Common Frame of Reference73 i Principles of European Tort Law74
4.1. Odgovornost na temelju krivnje osnovno pravilo o odgovornosti prema DCFR-u i Naelima Odgovornost na temelju krivnje osnovno je pravilo izvanugovorne odgovorno sti (Knjiga VI.) DCFR-a. lanak 101. st. 1. prvog poglavlja (1:101(1)) propisuje da osoba koja pretrpi pravno priznatu tetu75 ima pravo na popravljanje te tete od osobe koja ju je prouzroila namjerno, ili iz nepanje, ili je na drugi nain
U prosincu 2007. godine Komisiji EU je predstavljen Nacrt zajednikog referentnog okvira europskog privatnog prava (Principles, Definitions and Model Rules of European Private Law Draft Common Frame of Reference (DCFR)), dalje: DCFR. On je rezultat etverogodinjeg rada Radne grupe za Europski graanski zakonik (Study Group on a European Civil Code) i Grupe za istraivanje vaeeg europskog privatnog prava (Research Group on the Existing EC Private Law), tzv. acquis-grupe. Taj je nacrt, oekivano i opravdano, izazvao veliku pozornost pravne znanosti. Meu mnogim, vie o DCFR-u vidi: Jansen, Nils, The Authority of the DCFR(2008). After the Common Frame of Reference - What Future for European Private Law?, W. Micklitz, F. Cafaggi, eds., Larouche, Pierre, Legally Relevant Damage and a Priori Limits to NonContractual Liability in the DCFR (December 1, 2008). TILEC Discussion Paper No. 2008-045.; Smits, Jan M., The Draft Common Frame of Reference, Methodological Nationalism and the Way Forward (November 1, 2008). TICOM Working Paper on Comparative and Transnational Law No. 2008/12., isti: Draft-Common Frame of Reference (CFR) for a European Private Law: Fit For Purpose?, Maastricht Journal of European and Comparative Law, Vol. 15., str. 145.-148., 2008.; Grosse Ruse-Khan, Henning, The European Draft Common Frame of Reference - A Source of Comparative Law: A New Option for Choosing the Applicable Law - Or a Template for a European Civil Code? (December, 22 2008). International Seminar on Comparative Law, Conference Proceedings, Kuala Lumpur, November 2008.; Hesselink, Martijn W., Common Frame of Reference & Social Justice. Centre for the Study of European Contract Law Working Paper Series No. 2008/04.; Eidenmller, Horst G. M., Faust, Florian, Grigoleit, Hans Christoph, Wagner, Gerhard, Zimmermann, Reinhard and Jansen, Nils,The Common Frame of References for European Private Law - Policy Choices and Codification Problems (September 17, 2008). Oxford Journal of Legal Studies N.N., Hesselink, Martijn W., CFR & Social Justice: A Short Study for the European Parliament on the Values Underlying the Draft Common Frame of Reference for European Private Law - What Roles for Fairness and Social Justice? (September 19, 2008). Centre for the Study of European Contract Law Working Paper Series No. 2008/08.; isti: The Common Frame of Reference as a Source of European Private Law (November 26, 2008). Centre for the Study of European Contract Law Working Paper Series No. 2008/10.; Rutgers, Jacobien W., The Draft Common Frame of Reference, Public Policy, Mandatory Rules and the Welfare State (November 13, 2008). The Politics of the DCFR, 2008., sve dostupno na: http://ssrn.com. 74 Principles of European Tort Law (Naela europskog odtetnog prava, dalje: Naela) rezultat su dugogodinjeg istraivanja Europske grupe za odtetno pravo. U nastojanju odreivanja minimuma zajednikih i prihvatljivih pravila odtetnog prava, pojedine su pretpostavke odgovornosti, vrste odgovornosti i pojedini pojmovi odtetnog prava istraivani na nain da su osim teorijskog pristupa, zakonodavnih rjeenja i sudske prakse o zadanom problemu, predstavnici niza drava predstavljali mogue rjeenje hipotetskih sluajeva u svom pravnom sustavu. Naela su predstavljena 19. i 20. svibnja 2005. godine na javnoj konferenciji u Beu. Vie o Europskoj grupi za odtetno pravo i Naelima vidi na: http://civil.udg.es/tort/. 75 Pojam pravno priznate tete obraen je u poglavlju 2, l. 101.-211. Uz opi pojam pravno priznate tete navode se i posebni oblici pravno priznatih teta.
73

238

M. Bukovac Puvaa, Sive zone izvanugovorne odgovornosti podruja mogue primjene... Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 221-243 (2009)

odgovorna za njezino prouzroenje. Kada osoba pravno priznatu tetu nije prouzroila namjerno ili iz nepanje, za nju odgovara samo u sluajevima propisanim u treem poglavlju (1:101(2)). Zanimljivo je da se u ovom temeljnom pravilu uope ne spominje pojam krivnje, ve samo njezini oblici - namjera i nepanja. Namjerno je tetu prouzroila osoba koja je htjela prouzroiti tu vrstu tete ili odreeno ponaanje znajui, da e takva vrsta tete biti ili gotovo sigurno biti prouzroena (3:101). Nepanjom je tetu prouzroila osoba ije ponaanje, ili ne udovoljava posebnim standardima panje koje propisuju odredbe propisa iji je cilj zatita oteenih osoba od pretrpljene tete, ili na drugi nain ne dostie panju koja se moe oekivati od razumno paljive osobe u okolnostima sluaja (3:102). Za razliku od CDFR-a, Naela koriste termine odgovornost na temelju krivnje i objektivna odgovornost.76 Odgovornost na temelju krivnje definiraju kao odgovornost za povredu zahtjevanog standarda ponaanja poinjenu namjerno ili iz nepanje (4:101.). Zahtjevani standard ponaanja definiraju kao onaj razumne osobe u tim okolnostima. On ovisi, posebno, o prirodi i vrijednosti zatienog interesa koji je ukljuen, opasnosti aktivnosti, strunosti koja se moe oekivati od osobe koja je obavlja, predvidivosti tete, vezi ili bliskosti posebnog odnosa izmeu ukljuenih, kao i dostupnosti i trokova prevencije ili alternativnih metoda (4:102.(1)). Navedeni standard moe biti prilagoen s obzirom na godine, mentalne ili fizike nesposobnosti ili izvanredne okolnosti koje osoba ne moe oekivati da bi im se prilagodila (4:102.(2)). Pri utvrivanju zahtjevanog standarda ponaanja treba razmotriti pravila koja nareuju ili zabranjuju odreeno ponaanje (4:102.(3)). Obveza na aktivno djelovanje, kako bi se zatitilo druge od tete, moe postojati ako to predvia zakon, ili se stvori, ili kontrolira opasna situacija, ili kada izmeu stranaka postoji poseban odnos, ili kada ozbiljnost tete s jedne strane i jednostavnost njezina izbjegavanja s druge, ukazuju na takvu dunost (4:103.). O prebacivanju tereta dokaza krivnje Naela sadre samo ope pravilo prema kojem se taj teret moe prebaciti u svjetlu stupnja opasnosti koju predstavlja odreena aktivnost. Stupanj opasnosti odreuje se s obzirom na ozbiljnost mogue tete u takvim sluajevima, kao i vjerojatnost stvarnog nastanka takve tete (4:201.(1) i (2)). 4.2. Objektivna odgovornost za tetu - izuzetak s mogunou irenja polja primjene DCFR ne koristi pojam objektivna odgovornost, ve govori o odgovornosti bez namjere ili nepanje. U l. 3:201.-207. treeg poglavlja, navode se sluajevi u
Prvo i temeljno pravilo Naela je da za tetu odgovara onaj kojem se teta moe pravno pripisati, a to su, prvenstveno osobe: a) ije ju je skrivljeno ponaanje prouzroilo, b) ija ju je izvanredno opasna aktivnost prouzroila ili c) iji su je zastupnici prouzroili u okviru svojih funkcija (1:101.). Sukladno tomu, Naela posebno propisuju pravila za: odgovornost na temelju krivnje (Liability based on fault - Title III, Ch. 4.); objektivnu odgovornosti (Strict liability - Title III, Ch. 5.) i odgovornost za drugoga (Liability for others - Title III, Ch 6.).
76

M. Bukovac Puvaa, Sive zone izvanugovorne odgovornosti podruja mogue primjene... Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 221-243 (2009)

239

kojima se za odgovornost ne trai namjera ili nepanja: odgovornost za tetu koju prouzroe zaposlenici i zastupnici (3: 201.), odgovornost za tetu prouzro enu neispravnim stanjem nekretnine (3:202.), odgovornost za tetu koju pro uzroe ivotinje (3:203.), odgovornost za neispravan proizvod (3:204.), odgovornost za tetu prouzroenu motornim vozilom (3:205.) te odgovornost za tetu prouzroenu opasnim supstancama ili imisijama (3:206.). lanak 3:207. ostavlja prostora i za druge sluajeve objektivne odgovornosti za prouzroenje pravno priznate tete ako su propisani nacionalnim pravom kada je teta u vezi s a) izvorima opasnosti izvan onih iz 3:104.-3:205., b) supstancama ili imisijama, ili c) se ne primjenjuje pravilo iz 3:204 st.(4)(e).77 Osoba ostaje odgovorna za nekretninu, vozilo, supstancu ili instalaciju koju je napustila dok drugi ne pone izvravati samostalnu kontrolu nad njom, ili postane njezin imatelj, ili operator. Ovo se odgovarajue primjenjuje i na imatelja ivotinje (3:208.). Pravila o objektivnoj odgovornosti nalaze se u 5. poglavlju Naela. Pravilo iz l. 101. toga poglavlja propisuje da onaj koji obavlja izuzetno opasnu aktivnost objektivno odgovara za tetu karakteristinu za rizik koji ta aktivnost predstavlja i koja iz nje nastane. Aktivnost je izuzetno opasna ako: a) stvara predvidiv i vrlo visok rizik tete, ak i kada se pri njezinom vrenju upotrebljava duna panja i b) nije uobiajena (nije u opoj uporabi). Rizik nastanka tete moe biti visok s obzirom na ozbiljnost i vjerojatnost tete. Ovaj se lanak ne primjenjuje na aktivnost za koju je objektivna odgovornosti propisana posebnom odredbom ovih Naela, bilo kojeg nacionalnog zakona ili meunarodne konvencije. Nacionalni zakoni mogu predvidjeti druge kategorije objektivne odgovornosti za opasne aktivnosti koje nisu i izuzetno opasne. Osim ukoliko nacionalno pravo ne predvia drugaije, dodatne kategorije objektivne odgovornosti mogu se pronai analogijom u drugim izvorima usporedivog rizika tete (l. 5:102). 4.3. Zakljuno o granici primjene pravila o odgovornosti na temelju krivnje i objektivne odgovornosti prema odredbama DCFR-a i Naela I DCFR i Naela zadrala su kao osnovno pravilo odgovornost na temelju krivnje, te razlikuju namjeru i nepanju kao njezine osnovne oblike. Povreda

To je pravilo o razvojnom riziku kao moguem egzoneracijskom razlogu. Naime, jednom od dvije opcijske odredbe Smjernice 85/374/EEZ (l. 15. st. 1. to. b), doputeno je dravama lanicama iskljuiti razvojni rizik, odnosno svojim pravom predvidjeti odgovornost proizvoaa i kada dokae da stanje znanosti i tehnikog znanja u vrijeme stavljanja proizvoda u promet nije omoguavalo otkrivanje nedostatka. DCFR je priznao navedeni razlog egzoneracije, ali je zbog navedene opcijske odredbe, ostavio mogunost da ga nacionalno pravo ne priznaje. Vie o razvojnom riziku i raspravama koje je izazvao vidi: Bareti, Marko, odgovornost za neispravan proizvod, u: Bareti, Marko et al., Novi Zakon o obveznim odnosima najznaajnije izmjene novi instituti, Inenjerski biro, Zagreb, 2005., str. 251.-254. i Petri, Silvija, Bukovac, Puvaa, Maja, Problem razvojnih rizika kod odgovornosti za neispravan proizvod, Zbornik radova Aktualnosti graanskog i trgovakog zakonodavstva i pravne prakse, br. 6., Mostar, 2008., str. 208.-223.
77

240

M. Bukovac Puvaa, Sive zone izvanugovorne odgovornosti podruja mogue primjene... Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 221-243 (2009)

standarda ponaanja, posebno propisanih ili onih koji se oekuju od razumno paljive osobe, skrivljeno je ponaanje i dovodi do odgovornosti za tetu. DCFR je, u odnosu na Naela, sluajevima objektivne odgovornosti za tetu posvetio puno vie odredbi, posebno propisavi tu vrstu odgovornosti za tetu koju prouzroe zaposlenici i zastupnici, tetu prouzroenu neispravnim stanjem nekretnine, tetu koju prouzroe ivotinje, neispravan proizvod, motorno vozilo te opasne supstance ili imisije. Naela su objektivnu odgovornost predvidjela samo za izuzetno opasne aktivnosti. Meutim, i DCFR, i Naela ostavljaju nacio nalnim pravima mogunost proirenja podruja objektivne odgovornosti i izvan njihovim pravilima zahvaenih podruja odgovornosti, pa je time i pitanje sivih zona ostalo pitanje na koje odgovor mogu dati samo nacionalna prava. Iz odredbe kojom je DCFR-om ostavljena mogunost ire primjene objektivne odgovornosti, ipak je jasno da se oekuje da to budu posebno propisani sluajevi odgovornosti, a ne neka opa odredba o objektivnoj odgovornosti, poput l. 1045. st. 3. ZOO-a. l. 3:207. DCFR-a, naime govori o drugim sluajevima objektivne odgovornosti propisanim nacionalnim pravom u kojima je izvor opasnosti izvan onih obuhvaenih njegovim odredbama. To bi, dakle trebali biti posebno propisani sluajevi s definiranim izvorima opasnosti. Naela, koja su obuhvatila objektivnom odgovornou samo izuzetno opasnu aktivnost, ostavila su nacionalnim zakonima propisati druge kategorije objektivne odgovornosti i za opasne aktivnosti ija opasnost nije izuzetna, a priznaju i mogunost da se, osim ukoliko nacionalno pravo ne predvia drugaije, dodatne kategorije objektivne odgovornosti izvode analogijom iz drugih izvora uspore divog rizika tete (l. 5:102). I ovdje se polazi od toga da su opasne aktivnosti za koje je propisana objektivna odgovornost propisane, a neto ire podruje mogue sive zone omoguilo bi, tamo gdje nije zabranjeno, analognu primjenu pravila o objektivnoj odgovornosti.

5. Zakljune napomene
Odrediti jasne granice podruja primjene subjektivne i objektivne odgovornosti za tetu u suvremenom se odtetnom pravu ini vrlo tekim. Proces pribliavanja njihovih pravila tekao je istovremeno iz dva smjera. Broj posebnih sluajeva objektivne odgovornosti kontinuirano je rastao i irilo se podruje primjene objektivne odgovornosti za tetu. S druge strane, i odgovornost na temelju krivnje postajala je sve stroa jer su teret dokaza krivnje prebacili, bilo sami zakonodavci, bilo sudska praksa i standardi panje postajali su sve stroi. Za nae je pravo specifina vrlo iroka mogunost primjene pravila o objek tivnoj odgovornosti za tete prouzroene opasnom stvari i opasnom djelatnou, jer iste zakonodavac nije definirao. To je, s gledita interesa oteenika (i pod pretpostavkom da je tetnik sposoban za plaanje naknade), vrlo dobro rjeenje. Ipak, moramo uoiti da ono ostavlja i mogunost preiroke primjene pravila o objektivnoj odgovornosti za tetu, budui da bi ona, ipak, trebala biti izuzetak, a odgovornost na temelju presumirane krivnje pravilo. Usporedba s poredbenim

M. Bukovac Puvaa, Sive zone izvanugovorne odgovornosti podruja mogue primjene... Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 221-243 (2009)

241

pravom pokazuje da se za stvari i djelatnosti od kojih potjee pojaana opasnost, a nije posebno propisana objektivna odgovornost, odgovara postroeno, ali jo uvijek na temelju krivnje. I bez primjene objektivne odgovornosti za tetu, odgovornost, dakle moe biti dovoljno stroga. Ima li praktine potrebe zadrati tako irom otvorena vrata moguoj primjeni objektivne odgovornosti za tetu? Usporedba s poredbenim pravom i onim to se smatra najbliim moguem zajednikom odtetnom sustavu europskih zemalja, ini se da ukazuje na negativan odgovor. Tradicija naega prava argument je za suprotno miljenje, ali koliko je jak, pokazat e vrijeme. Za izuzetno opasne stvari i djelatnosti na zakonodavcu je da izriito propie objektivnu odgovornost. Na svima nama je da, kako u svakodnevnom, privatnom ivotu, tako i u profesionalnom djelovanju postupamo paljivo, onako kako se od nas oekuje. Potencijalnu opasnost moe i treba uoiti i onaj o ijoj se stvari/djelatnost radi, i onaj kojem opasnost prijeti. Smatramo da je naem odtetnom pravu u nekim konkretnim sluajevima doprinos sudske prakse mogao biti vei razradom oekivanih stan darda ponaanja, nego to je bio samom kvalifikacijom te stvari i djelatnosti kao opasne. Odnosi se to, naravno, na sluajeve gdje je poveana opasnost bila izazva na krivnjom tetnika. Budui da je rizik, da od neega to koristimo i ime se bavimo nama nastane teta, ali i drugima nanesemo tetu, postao sastavni dio ivota, zaista je teko ocijeniti koje se to stvari i djelatnosti, izvan onih za koje je to posebno propisano, istiu svojom opasnou i dovoljno su opasne za primjenu objektivne odgovornosti, a koje, iako je njima prouzroena teta, ipak to nisu. Svi vlasnici stvari i oni koji se bave odreenim djelatnostima, trebali bi unaprijed znati je li njihova stvar/ djelatnost ne samo opasna u opem smislu, ve i pravno kvalifi cirana kao takva i da bi za eventualnu tetu mogli tako strogo odgovarati. Bilo bi stoga poeljno da zakonodavac odredi, barem okvirno, kategorije opasnih stvari i djelatnosti. To bi, kao i u poredbenom pravu, potaklo razvoj osiguranja od odgovornosti za njima prouzroene tete, ime se rizik socijalizira i pravednije rasporeuje, a otee nika liava rizika da, iako mu tetnik odgovara na temelju objektivne odgovornosti, ostane bez naknade zbog njegove insolventnosti.

242

M. Bukovac Puvaa, Sive zone izvanugovorne odgovornosti podruja mogue primjene... Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 221-243 (2009)

Summary

The Grey Zones of Tortious Liability The Area of Possible Application of the Fault-Based Liability Rule and Strict Liability Rule for Damages
The article deals with the issue concerning the limits of area of possible application of the fault-based liability rule and strict liability rule for damages in Croatian and comparative law. The development of Law of Damages has led to a situation in which these limits become less and less clear and visible in practice. In certain areas of liability the liability according to presumed guilt moved toward the objective liability, wherein a special contribution has been given by court practice in comparative law. On the other hand, special cases of objective liability acknowledge different types and number of exonerative reasons, and consequently, some of them are relatively mild in regards to their severity. Croatian law, due to the fact that court practice decides in every individual case which objects and activities should be considered as dangerous and which should not, has a liability area recognized by the law in which the issue concerning the application of subjective or objective liability for damage is permanently under discussion. Key words: liability for damages, fault-based liability for damages, strict liability for damages, culpability, dangerous object, dangerous action.

M. Bukovac Puvaa, Sive zone izvanugovorne odgovornosti podruja mogue primjene... Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 221-243 (2009)

243

Riassunto

Le zone grigie della responsabilit extracontrattuale i possibili ambiti applicativi della responsabilit civile per colpa e della responsabilit civile oggettiva
Il lavoro tratta la questione dei confini del possibile ambito applicativo delle regole in materia di responsabilit civile per colpa e di responsabilit civile oggettiva nel diritto croato e nel diritto comparato. Levolversi del diritto risarcitorio ha condotto alla conseguenza che nella prassi il confine diventato sempre meno fisso e chiaro. La severa responsabilit fondata sulla colpa presunta in certi settori dellillecito s avvicinata alla responsabilit oggettiva; nel diritto comparato un rilevante contributo in tale senso stato offerto dalla giurisprudenza. Dallaltra parte, ipotesi particolari di responsabilit oggettiva riconoscono diversi tipi e casi di cause desonero, sicch alcune di tale ipotesi quanto a severit sono piuttosto lievi. Il diritto croato, consentendo alla prassi giurisprudenziale di decidere in ogni singolo caso concreto quali cose od attivit siano pericolose e quali, invece, non lo siano, si trova ad avere un settore disciplinato dalla legge, nel quale, nondimeno, la questione circa la responsabilit soggettiva od oggettiva rimane aperta. Parole chiave: responsabilit civile, responsabilit civile soggettiva, responsabilit civile oggettiva, colpa, cosa pericolosa, attivit pericolosa.