Biografija kompozitora Wilhelm Richard Wagner (1813. 1883.

.) je jedan od najznaajnijih predstavnika romantizma u glazbi te najznaajniji predstavnik opere, od. ''glazbene drame'' u Njemakoj. Njegova su djela proeta kompleksnim strukturama, bogatim harmonijskim jezikom i orkestracijom; jedna od vanijih znaajki je svakako upotreba leitomiva, muzikih fraza koje predstavljaju likove, ideje, predmete, elemente radnje itd. u njegovim djelima. Njegov je uspon zapoeo izvedbama njegovih opera Ukleti Holandez i Tannhuser koje je komponirao u duhu Weberovog i Meyerbeerovog stila. Nakon njih razvija vlastitu ideju kroz koncept Gesamtkunstwerka, od. jedinstva svih umjetnosti u kojemu sintetizira glazbene, vizualne, pjesnike te dramske elemente umjetnosti; taj je koncept ostvario u tetralogiji Prsten Nibelunga.Wagner je unaprijedio glazbeni jezik proirenim tonalitetom i upotrebom kromatike te znaajno utjecao na razvoj europske glazbe, ak se i opera Tristan i Izolda smatra poetkom moderne glazbe. Njegov utjecaj prelazi glazbu te je prisutan i u filozofiji, knjievnosti, likovnoj te dramskoj umjetnosti. U Bayreuthu je izgradio vlastitu opernu kuu u kojoj je praizveo Prsten Nibelunga i Parsifala te u kojoj se i dan danas izvode njegova najznaajnija djela. Napisao je puno radova o glazbi, drami i politici te je esto izazivao mnoge kontroverze.

O djelu Solo pjesma Im Treibhaus je jedna od pjesama iz ciklusa Pet pjesama za enski glas, ili uvrijeenim nazivom Wesendonck lieder. Pjesme su nastale u vrijeme komponiranja opere Die Walkre; specifino za ovu pjesmu je da ona zapravo predhodi operi Tristan i Izolda, od. ona je njena studija te se jasno vidi njen utjecaj u komponiranju potonje opere. Pjesme je napiso na tekstove Mathilde Wesendonck, ene njegovog mecene, a sukladno se tome sumnja da su njih dvoje imali ljubavnu aferu. Pjesme su izvorno napisane za glas i klavir, kasnije ih je kompozitor preuredio za glas i orkestar. Analiza1 Pjesma je varirane forme u d molu. Poinje uvodom u kojem se iznosi glavni motiv koji je razraen kroz cijelu pjemu (motiv a). U 6. taktu nastupa glas s vlastitom melodijom te pratnjom cijelog uvoda tvorei a dio. U 9. taktu nastupa b dio (f dur) u kojem klavir ima sekventne kromatske progresije temeljene na tercnoj srodnosti te vjeto skrivene neakordikim tonovima dok melodija postepeno uzlazi stvarajui dodatnu napetost. U 12. taktu se prekida niz tako to smanjeni septakord na drugom djelu takta implodira u toniki kvintakord d mola. U 13. taktu se ponavlja a dio, dok b dio poinje iz b dura s istim ekvivalentnim harmonijskim slijedovima. U 20. taktu nema smanjenog septakorda ve se iz posljednjeg terckvartakorda na tonu gis ostaje u e duru u kojemu taj dio zavrava na dominanti. Slijedi novi dio u 22. taktu u kojemu se uje i vidi srodnost ove pjesme i Tristana. U njemu je zapravo upotrebljen tristan akord na identian nain (ak i na istom tonu) kao i u operi, razlika je jedino u drukijoj akordikoj figuraciji i njegovom rjeenju (ne rjeava se MD7 na tonu e ve u dominantu tona e). Ta se progresija, u kojoj je implementiran motiv a, jo dvaput ponovi te fraza zavrava na SM5.
1

Melodija glasa u analizi je slabije provedenaa zato to je njen tok u potpunosti vezan za harmoniju, od. svi skokovi i pomaci koji se deavaju su u skladu s harmonijom osim na par mjesta gdje je napomena dodana.

Ista se fraza ponavlja (26. takt), osnova smanjenog septakorda je za pola tona via (septakord s tona dis na e), dok je struktura progresije jednaka. U 29. taktu se mijenja slijed te glas sa basovim tonom tvori sekstakord koji se cijeli penje za pola tona vie u 30. taktu gdje nastaje zastoj na SM2 na tonu b. U 31. taktu nastupa novi dio MD7 na tonu a, rjeavajui se u MD7 na tonu d. Slijedee progresije su dijatonskog tipa. S 36. na 37. takt imamo enharmonijsku promjenu iz MD7 na tonu e u trozvuk as dura, od. na poslijetku napuljskog sekstakorda u g molu. Ipak se g mol ne potvrdi tonikom ve se nastavlja u d mol na njegovom 7. stupnju, od. njegovom 6/5. Iz 44. takta u 45. se SM7 7. stupnja rjeava u MS6/5 2. stupnja u g molu. U 47. taktu nastupa zastoj na dominanti g mola, od. pedalni ton d s izmjeninim D5 tona es. Iz 54. takta se s D6/4 na es-u ide u b dur (55. takt) u kojem se ponavlja sekvenca iz b dijela s malim proirenjem u 57. taktu te zastojom na tonu es u 58. taktu koji se mijenja u e te iz ijeg se MS6/5 slijedi u a dio kojime zavrava pjesma, od. nakon kojeg konano nastupa prvi toniki akord koji zaokruuje neku veu cijelinu, u ovom sluaju cijelu pjesmu. Ova je pjesma najoitiji primjer Wagnerovih stilskih znaajki; sve su akordike strukture tercne grae te u njihovim obratima, glazba prati disanje teksta te njegove promjene te rjeavanje svih situacija u dominantu tonaliteta koja svoju napetost ne rjeava tonikim olakanjem, ve slijedi u neku novu situaciju.