Alexander GarcaDttmann Prijatelji i neprijatelji

Apsolutno Govorimo o prijateljstvu. O nainu kako se o prijateljstvu govorilo. Jer ono smo ne postoji. Ako postoje samo konstrukcije paradigme dispo!itivi diskursi varijante prijateljstva onda mo"da govorimo o prijateljstvu nikako o prijateljstvu. Da #i se govorilo o prijateljstvu uvijek se mora govoriti o onome $to nadma$uje konstrukcije paradigme dispo!itive diskurse varijante. Protiv varijanti %istori!ma kojem su njegovi predmeti jednakovrijedni !a kojeg ti predmeti !apravo niti ne postoje opklada ili pakt. &a to raunam. &o #udimo opre!ni. Ako govorimo o prijateljstvu na kraju mo"da vi$e ne'emo #iti prijatelji. (a!dvojili smo se !ato $to smo si do$li pre#li!u ili !ato $to smo se me)uso#no suvi$e udaljili. *o"emo li dakle govoriti samo o onome radi ega ne mo"emo govoriti o prijateljstvu+ Ako ne mo"emo govoriti o prijateljstvu i ako postoji ne$to o emu ne smijemo govoriti onda vi$e nismo prijatelji. &ije li svaki ra!govor i!laganje opasnosti da na kraju vi$e nismo prijatelji+ ,akav #i to ra!govor #io #e! takve opasnosti+ -e! sjene neprijateljstva koja ne po!na ra!govora+ . pravu si. Jer na samom poetku ra!govora ne !namo jesmo li prijatelji. ,ada smo dakle prijatelji+ *o"da onda kada govorimo i vi$e ne mo"emo govoriti. *isli$ kada si mo"emo sve i istodo#no ni$ta ka!ati+

&eprijatelji ovostrani i onostrani (adikali!acije

/ti%ovi pjesnika i 0ilo!o0a dietera leiseganga glase1 23!nad mene "ivi mu$karac4 5ujem ga no'u kad se vra'a ku'i4 5ujem kad si ku%a kavu44 6o nije mnogo4 &o dovoljno da !nam4 Da je on4 *oj neprijatelj.789 /ti%ovi su to koji itatelja dovode u dvostruko isku$enje u isku$enje da i% se u!me prete$ko ili prelako. 5itatelj koji i% s%vati suvi$e o!#iljno dr"i da u tim sti%ovima prepo!naje komprimiranu eg!istencijalnu i!javu: dok onaj

koji i% ra!umije non$alantno sti%ove reducira na anegdotalnost nji%ove komprimirane 0akture. *o"da je spomenuta anegdotalnost uinak neprijateljstva koje se spominje u posljednjem retku dok o#ratno eg!istencijalnim patosom natopljena univer!ali!acija neprijateljstva u iskustvo drugosti ono anegdotalno uop'e ne percipira. &e postoji li ve!a i!me)u neprijateljstva i proi!voljnosti kojom se sa"ima u sti%ovima iska!ano !nanje+ 5ini se da je oskudno !nanje !nanje o svakodnevnim procesima ne o nekom i!ra!itom pona$anju i njegovim motivima nedostatno da se i!jednaavanje drugog s neprijateljem smatra legitimnim. 6umaenje koje sti%ove smatra anegdotom po!iva se na nesra!mjer i!me)u tog i!jednaavanja i njegove legitimnosti. 3stodo#no spektakularni i #e!a!leni teatarski o#rat u posljednjem retku kojeg omogu'ava 0orma sti%ova re!ultat je nji%ova nesra!mjera. Ako nesra!mjer i!me)u identi0ikacije neprijatelja i ra!lo"nosti identi0ikacije konstitutivno pripada iskustvu neprijateljstva navedeni se sti%ovi ne iscrpljuju u anegdotalnome. Dapae upravo !#og svoje anegdotalnosti oni sadr"e o#avijest o tom iskustvu o onome $to neprijateljstvo ini neprijateljstvom. Da je netko moj neprijatelj naposljetku se poka!uje tako proi!voljnim tako nes%vatljivim ili pretjeranim kao $to je i nesra!mjerno i!jednaavanje u ;eisegangovim sti%ovima. &eprijatelj je protivnik koji 2radi protiv mene7. ,a0ka tu 0ra!u ra#i na kraju svoje kratke prie 2/usjed7. /usjed koji ostaje nevidljiv o ijim okolnostima i intencijama pripovjeda ni$ta ne !na u prii najednom i neposredno postaje protivnik ili neprijatelj iji radprotiv cilja da nanese $tetu onom Ja koje se osje'a ugro"enim. 6a trans0ormacija nije neposredna !ato $to se u prii ne doga)a di!anje napetosti koje #i vodilo do !apanjuju'e pretpostavke da netko radi protiv mene ve' stoga jer takva pretpostavka ne sadr"i argumente koji #i mogli !adovoljiti. 3ako postepena a istodo#no nagla trans0ormacija susjeda u protivnika ili neprijatelja sugerira psi%olo$ko tumaenje takvo #i tumaenje i!gu#ilo i! vida mogu'nost da je di!anje napetosti u prii doista i!a!vano radomprotiv. <tovi$e da je i i!a!ivanje opsjednutosti kojoj se ono Ja nije u stanju suprotstaviti ak re!ultat rada protiv. =a ra!liku od

po!naju di!anje napetosti #analni kao anegdota. Ali ta nera!lo"nost koja se na kraju sastoji u vi$e ili manje neposrednom i!jednaavanju drugog sa protivnikom ili neprijateljem i koja proi!vodi nesra!mjer u prii i sti%ovima poka!uje ra!liku i!me)u protivnika i neprijatelja. Dok se sa protivnikovim radom protiv vas i njegovim agonalnim akcijama mo"ete mjeriti dok i!me)u protivnika dominira antagoni!am koji nji%ovo pona$anje dr"i u ravnote"i #e! o#!ira u kojoj mjeri jedna strana nadma$uje drugu ili tko odnosi po#jedu neprijatelju je stalo do uni$tenja onoga protiv koga radi. Da me netko "eli uni$titi da se njegova eg!istencija sastoji iskljuivo u toj namjeri !#og ega nikada ne'u mo'i #iti siguran od njega i ni$ta ne'u mo'i napraviti s o#!irom na njegove radnje protiv mene mora mi se na kraju initi proi!voljnim i nes%vatljivim. &eprijateljstvo je neutemeljivo unato mnogim poku$ajima da se ono utemelji i racionali!ira unato nastojanjima da se istaknu aspekti neprijateljstva koji generiraju smisao i koji

neprijateljstvo opravdavaju unato naporu oko !naenja neprijateljstva oko smislene upotre#e pojma oko legitimni% terminolo$ki% i sadr"inski% ra!likovanja na privatno i javno konvencionalno i apsolutno neprijateljstvo. &eutemeljivo i stoga apsolutno neprijateljstvo ne mo"e se uspore)ivati s ostalim aspektima eg!istencije. >g!istenciju neprijatelja kao takvu odre)uju neo#ja$njiva proi!voljnost volje !a uni$tenjem i puka 2ovjekolikost7 s o#!irom na koju se

pitamo u kojoj mjeri neprijateljstvo va"i !a antropolo$ku kategoriju. Proi!voljno i stoga nei!#je"no neprijateljstvo transcendira vremensku povijesnu uvjetovanost i !ato je apsolutno pam'enje. 5ak i kad vjerujete da ne postoje ra!lo!i !#og koji% #i imali neprijatelja mo"ete imati jednog mogu'eg neprijatelja neprijatelja kojim tim vi$e radi protiv vas jer ste neupu'eni i ne !nate !a njega. 5ak i kad vjerujete da je neprijateljstvo nestalo #ilo da je neprijatelj po#ije)en da mu je nestalo traga #ilo da je sklopljeno primirje ono neutemeljivo proi!voljno nes%vatljivo neprijateljstva prekorauje sve promjene koje se doga)aju u vremenu ili povijesti. &eprijatelj ostaje neprijatelj mogu'i neprijatelj. On je pam'enje koje uporno progoni s kojim se Ja s kojim se neko drugo pam'enje i neko drugo !a#oravljanje ne mogu mjeriti. =ato on i radi protiv mene te me nastoji uni$titi i prije nego $to se deklarirao iako se mo"da ak nikad ne deklarira kao jedno!nano prepo!natljivi neprijatelj. Protivnik mo"e #iti neprijatelj ali neprijatelj nikada nije protivnik. &a toj se radikalnoj asimetriji neprijateljstva i$itava njegova ra!lika: okolnost da je ono kao $to ,ant primje'uje u svojim predavanjima o moralnoj 0ilo!o0iji vi$e od negativnog pojma ili od 2manjka prijateljstva7 koje predstavlja 2odnos jednakosti7. &e doga)a li se onda moje ra!mi$ljanje o neprijatelju uvijek u onom periodu vremena kojeg mi je on jedan mogu'i neprijatelj mo"da prepustio+ ,ako u principu ne postoji sigurno mjesto na kojem #i% mogao ra!mi$ljati o neprijateljstvu jer distanca s o#!irom na neprijateljstvo koja je nu"na da #i se o neprijateljstvu mislilo sa so#om nosi uvijek trag %itnosti kojom je mogu'i neprijatelj opteretio re0leksiju re0leksija se ne mo"e jednostavno i slo#odno odnositi prema svojem predmetu. 3 koliko god je radikali!iranje neprijateljstva mogu'e utemeljiti putem re0leksije toliko je njena kompul!ivnost prisila koja je svojstvena svakoj radikali!aciji re0leks predmeta i njegove neutemeljivosti. =ato se nala!ite u krugu: krugu kojeg crta neprijatelj. 3! tog #i se kruga moglo jedino i!a'i kad #i postojalo slo#odno odno$enje prema neprijatelju. &aravno takva konstatacija ve' pretpostavlja odre)enu mjeru slo#ode ne!avisnosti od neprijatelja #e! koje ra!mi$ljanje o neprijatelju uop'e ne #i #ilo mogu'e. Da #i se o neemu ra!mi$ljalo i da #i se ono kao takvo moglo predstaviti da ne poludite morate kako to .nica =rn ka"e 2vjerovati u neku stvar u "ivotu7 u ono 2singularno mjesto na vlastitom tijelu koje ne mo"e varati7.8@ Ali ne mogu unaprijed i !a sva vremena odluivati gdje to vjerovanje prestaje #iti vjerovanje koje omogu'ava i $titi a gdje me ono poinje varati i pri#li"avati ne

mogu'nosti tj. uni$tenju od strane 8@ .nica =rn Das Aaus der ,rank%eiten -erlin mojeg neprijatelja. 9?BC. str. D?

99

Podjednako legitimna kao i kompul!ivna te pretjerana radikali!acija na koju neprijateljstvo tjera ra!mi$ljanje i!ra"ena je u te!i da #e! o#!ira na sve %istorijske i kulturalne ra!like koje di0erenciraju ra!liite 0orme neprijateljstva i dijele !naenje jednog neprijateljstva od !naenja ostali% neprijateljstava i unato nastojanjima u povijesti da se neprijateljstvo neutrali!ira i ga se uini anakronim volja !a uni$tenjem ili skamenjeno pam'enje smrtonosnog progona #itno karakteri!iraju neprijateljstvo #e! o#!ira da li su prigu$eni ili posredovani drugim odnosima primjerice prividom tek pukog protivni$tva. &e proi!la!i li radost du%a koji neprestano nijee i! te$ko'e da se jasno ra!likuje i!me)u !avodnika protivnika i neprijatelja+ 5isto kulturno!nanstveno istra"ivanje neprijateljstva koje neprijateljstvo rastae u komparativnom sra!u o#lika i konstrukcija porie neprijatelja. 6akvo rastakanje koje neprijateljstvo ini #e!a!lenim producira ideologiju neprijateljstva kojom je takva vrsta istra"ivanja #espomo'no i!lo"ena mogu'em neprijatelju. Ei$e od kontra%enta i konkurenta vi$e od antagonista i antipoda vi$e od i!a!ivaa i napadaa vi$e od suparnika i protivnika1 neprijatelj je dakle neprijatelj samo kao apsolutni neprijatelj. &eprijatelj je smrtni neprijatelj !a kojeg smrt nije di00erentia speci0ica njegova neprijateljstva: radikalan jer re"e na korijenu. &eprijateljstvo se stoga uka!uje kao mogu'nost i nemogu'nost radikali!acije koja svoj #itni o#lik posjeduje u smrtnom neprijatelju. 5ini se kao da neprijatelj u svojoj #espo$tednoj posve'enosti mora usmrtiti

9F

ono $to najvi$e voli. /e#elju#lje koje mora vjerovati u ne$to da ne podlegne mogu'em neprijatelju i lju#av neprijatelja koji u ni$ta ne vjeruje toliko kao u sopstvo koje progoni a kojemu je u cijelosti podlegla: dvostruka i prepletena spirala neprijateljstva koja samu se#e neprestano dosti"e. &eprijateljstvo u ovostranosti u unutra$njosti progonjenog Ja i u onostranosti u onome i!van kojem je to Ja i!lo"eno. carl sc%mitt je legitimirao radikali!aciju na koju neprijateljstvo prisiljava. (adikali!acija se dotie samog ekstrema i!nimke i! koje potom re0leksija u!ima svoju pola!i$nu toku. Dok /c%mitt ve' 9?FF. godine u svojoj 2Politikoj teologiji7 tvrdi da i!nimka doka!uje sve a norma ni$ta te da se 0ilo!o0 koji spo!naje ovisnost ili normiranost norme mora prepustiti

ne!austavljivoj sili i!nimke i da mora #iti vo)en normom norme a da #i mogao misliti ono op'enito pet godina poslije u svojoj raspravi o 2Pojmu politikog7 on tu nai!gled paradoksalnu tvrdnju postavlja u kontekst mani0estacije neprijateljstva. 3!nimnost rata po /c%mittu 2posjeduje !naenje koje otkriva sr" stvari7 jer se u njoj u toj 2krajnjoj reali!aciji neprijateljstva7 poka!uje sama #it neprijateljstva kao 2eg!istencijalna negacija nekog drugog #itka7.8D 3ako je odnos rata i neprijateljstva i!lo"en povijesnoj mijeni i iako se oni u promjenljivim situacijama po vijesti me)uso#no pretpostavljaju 8D Garl /c%mitt Der -egri00 des Politisc%en H/c%mitt u #ilje$kama koje su nas -erlin 9??C. str. II i ID tale 9?IB. istra"uje rat koji pretpo 9I

stavlja neprijateljstvo i neprijateljstvo koje pretpostavlja rat 8C J 2ra!otkrivaju'e !naenje7 rata kao mani0estacija #Kti neprijateljstva ini se netaknuto takvom mijenom. &o insistiranje na nei!vodivoj pose#nosti politikoga koja le"i u odluci tko je neprijatelj ra)a te$ko pomirljive konklu!ije i dvo!nanu upotre#u pojmova o#rane i su!#ijanja. &a jednoj strani pojam neprijatelja svoje !naenje #i iskljuivo tre#ao poprimiti u odnosu spram 2realne mogu'nosti 0i!ikog usmr'ivanja7 dok #i na drugoj strani upravo #rkanje politikog i moralnog tre#alo voditi ka uni$tenju neprijatelja koji kao moralni neprijatelj 2nije vi$e samo neprijatelj kojem se uka!uju njegove granice7.8L . naknadno o#javljenim dodacima vlastite rasprave /c%mitt istie kako pojam do kojeg mu je tu stalo 2svoje !naenje ne poprima u uni$tenju neprijatelja ve' u o#rani u mjerenju snaga te u uspostavljanju !ajednike granice7.8B 6e$ko je pore'i da se u onom trenutku u kojem se neprijatelja de0inira kao apsolutnog i stoga mo"da ra!mi$lja o neprijateljstvu u vremenskom periodu kojeg je mogu'i neprijatelj ostavio !a re0leksiju ra!mi$ljanje samo mo"e interpretirati kao 2sla#ljenje7 i 2ugro"avanje7. /c%mitt i! toga !akljuuje da je apsolutni neprijatelj onaj kojeg se demoni!ira. Protiv demoni!iranja on se okre'e u ime pojma koji je oslo#o)en svake evaluativne 8C i#id. str. 98F interpretacije u ime iste odluke o 8L i#id. str. IL neprijatelju.8? &ije li u takvom pona 8B i#id. str. 99? $anju koje u "elji da se i!#jegne de 8? i#id. str. 99B moni!iranje i normali!iranje gotovo

9@

nalikuje nekom te%nikom postupku odnos neprijateljstva preokrenut u agonalni odnos protivni$tva upravo u ome)eno i uvijek ogranieno 2mjerenje snaga7 koje 2mogu'nost 0i!ikog usmr'ivanja7 vi$e ne po!na kao 2realnu7 ve' kao 2apstraktnu7+ &e previ)a li /c%mitt ve!u 0i!ikog i meta0i!ikog apsolutnosti 20i!ikog usmr'ivanja7 i apsolutnosti neprijateljstva koju se jedino time ne da normali!irati neutrali!irati ili napraviti #e!a!lenom tako da se nje!in smisao proi!voljno ne odvaja od #esmislenosti+ &e i!daje li /c%mitt vlastiti uvid da je te%nika principijelno nemo'na spram otu)enja i manipulacija kada politiku odluku nastoji o#raniti od ti% isti% pretvaraju'i je pojmovne isto'e radi u neku vrstu te%nikog postupka+ &aravno da je pitanje o pretvaranju odluke u neku vrstu te%nikog postupka kritino. Ako 2i! imanencije te%nikoga7 ne re!ultira 2nijedna ljudska ni du%ovna odluka798 onda odluka #e! koje nema ra!likovanja prijatelja i neprijatelja kao niti politikoga nije sukladna te%nikom postupku. =a /c%mitta politiko odluivanje ne !nai samo ra!likovati prijatelja od neprijatelja ve' i te%niku od eg!istencijalnog. Oevidna i rekursom na druge 98 Garl /c%mitt 2Das =eit tekstove potvr)ena in0ormacija da je alter der &eutralis /c%mitt odre)enjem neprijateljstva ierungen7 u1 isti Der -egri00 des Politisc%en u smislu 2realne mogu'nosti 0i!ikog str. ?8 usmr'ivanja7 u !naenju o#ram#e 9D

nog 2mjerenja snaga7 "elio i!ra!iti ra!likovanje u javnom dosegu neprijateljstva naime ra!likovanje na nei!#je"no legitimno usmr'ivanje pojedinaca i na nelegitimno uni$tenje cjeline koje je mogu'e i!#je'i naroda koji se #ori ili nacije u ratu posve strogo u!eto implicira ra!umijevanje koje u neprijateljstvu ne otkriva vi$e od odre)ena o#lika ili sluaja protivni$tva. /toga je apsolutnost 2realne mogu'nosti 0i!ikog usmr'enja7 ta koja karakteri!ira neprijateljstvo a ne relativnost ome)uju'eg o#ostranog mjerenja snaga. *o"da je dvo!nanost u tekstu rasprave koju kasniji dodaci i samoopravdavanja poriu re!ultat 2provokativne prirode te!a7 2neodre)enosti7 koja je konstitutivna !a politiko ili !a legitimaciju politike odluke polemikog aspekta koji je samom polemino$'u ve' politiki motiviran protiv moralne u!urpacije politikog. *ogu'nost u!urpacije politikog postoji s o#!irom da politiko nije 2domena7 ve' 2polje sila7 koje se ne mo"e normirati pa tako niti univer!ali!irati a ije se sile skupljaju u inten!ivnoj 2toki7 koja je iskljuivo odre)ena 2eg!istencijalno$'u7 pa stoga mo"e #iti dosegnuta i! svake od 2domena7. &a ovom se mjestu postavlja pitanje nije li neprijatelj uvijek netko drugi ime #i se odgovorilo na dvo!nanost u kojoj su kod /c%mitta !atoene o#rana i #or#a protiv neprijatelja na kraju jednako 0atalnoj depoliti!aciji depoliti!aciji s politikim posljedicama. . tom

9C

sluaju #i imali neprijatelja i protiv njega #i se #orili ili #ranili da ouvate 2vlastiti eg!istencijalni modus "ivota7 ali sami ne #iste #ili neprijatelj !a tog neprijatelja: samo pod prisilom radikali!acije koju vam je nametnuo taj drugi odluili #i ste se !a 20i!iku o#ranu7. Ali odluka o neprijatelju je samo onda slo#odna i suverena odluka odluka a ne re0leks samoodr"anja kojem kao re0leksu prostor politikog nije dostupan kada u toj odluci postajete neprijatelj onoga kojeg ste u odluci proglasili neprijateljem. 2&eprijateljstvo je deklarirani naum da se drugom nanese !lo7 glasi kod kanta.99 3 poku$aji i! oaja da se u najokrutnijim okolnostima neprijatelja ne prepo!na kao neprijatelja kao da ga se upravo time porie posjeduju o#ram#enu 0unkciju koja #a$ tako svjedoi o neprijateljstvu i prije svega o !naenju koje !a neprijateljstvo imaju i!java deklaracija odluka. &eprijateljstvo se konstituira u odluci o neprijateljstvu i ne pret%odi joj jer u toj odluci le"i upisana dvostruka pret%odnost1 neprijatelj je ponajprije onaj drugi koji negira moju eg!istenciju i protiv ije se negacije #ranim no istodo#no sam i ja sam ponajprije neprijatelj onog drugog jer inae moje odluke ne #i #ilo i ja #i% se spram drugog pona$ao tek puko u re0leksu. Ako #i% se dakle spram drugog odnosio tek u re0leksu te$ko da #i% mogao govoriti o neprijatelju ne #i% posjedovao ni pojam niti svijest o njemu. Ako pak pre ma pona$anju onog neprijateljski 99 ,ant Eorlesungen #er nastrojenog drugog ne #i% morao *oralp%ilosp%ie str. @I9 reagirati slo#odno #i% mogao raspo 9L

lagati sa neprijateljem te vi$e ne #i% imao neprijatelja. ,ako politika odluka neprijatelja potvr)uje i generira u njegovom neprijateljstvu poka!uje se ona doista kao 2pri!nanje7 /c%mitt taj pojam koristi opetovano da o!nai odnos spram onog drugog neprijateljski nastrojenog. ,ad /c%mitt politiko i njegove radikali!acije nastoji time legitimirati da 2eg!istencijalnost7 uvodi kao kriterij nei!vodive i odredljive pose#nosti te !apisuje da legitimacija 20i!ikog uni$tenja ljudskog "ivota7 mora ovisiti o 2eg!istencijalnoj a0irmaciji vlastite 0orme eg!istencije spram jednako tako eg!istencijalnog negiranja te iste 0orme79F tada dvostruka pret%odnost upisana u politikoj odluci nepremostiva ten!ija i!me)u potvr)ivanja i generiranja !a posljedicu ima to da se odluka sma nikada u potpunosti ne mo"e legitimirati i da ona upravo kao 2eg!istencijalna7 ostaje 2neodre)ena7 kao odluka kojom se 2eg!istencijalnosti7 daje !a pravo.

(adikali!aciju neprijateljstva u odnos apstraktne negacije koja se ne sastoji i! o#rane od neprijatelja ve' u njegovom usmr'ivanju kao nepovratnom o!#iljenju 2realne mogu'nosti7 i #e! koje neprijateljstvo nije !amislivo /c%mitt metodski legitimira tako $to uka!uje na nu"nost radikali!acije norme $to nju tjera do njene vlastite granice sve do i!nimke kao norme norme. &o da li se neprijateljstvo samo mo"e legitimirati i slijedom toga i odre)enje politikog u njego 9F /c%mitt Der -egri00 des voj 2apstraktnoj7 radikalnosti to je Politisc%en str. D8 pitanje koje ne valja mije$ati s pita 9B

njem o legitimaciji radikali!acije. 5ini se kao da je neprijateljstvo !amislivo jedino kao radikalno. A ne o!naava li pak o#ratno neprijateljstvo granicu radikali!acija kao 2najinten!ivnije i krajnje suprotstavljanje79I+ &ije li to suprotstavljanje radikalna radikali!acija+ &e !nai li ono vi$e od smrti koja je granica sama+ &ije li takvo suprotstavljanje granica smrti koja mogu'u eg!istenciju negira prije i nego $to je kraj "ivota dosegnut smrti koja ne dopu$ta ni "ivljenje ni umiranje pa !#og toga esto provocira da se nei!ljeivu #olest koja nasilno prekida "ivot identi0icira sa neprijateljem+ ,ako 2toka politikoga7 ne ini ome)enu 2dome nu7 kako svako suprotstavljanje kao takvo ve' gravitira 2najinten!ivnijem i krajnjem7 suprotstavljanju u neprijateljstvu i kako je odluka o neprijatelju konstitucija koju se u potpunosti ne mo"e legitimirati sve je po mogu'nosti politiko a neprijatelj se po mogu'nosti nala!i svugdje. Okretnost politiki% pojmova i pojma politikog smog koju /c%mitt uoava u nji%ovom 2polemikom !naenju7 i 2apstraktnosti79@ te u nji%ovom opiranju depoliti!iraju'em univer!ali!iranju i deradikali!aciji normativnosti norme svodi se na neodredljivost politike odluke koja je re!ultat dvostruke pret%odnosti odluke ili njene neidentinosti. &o time se istovremeno porie da se u politikoj odluci radi o jasnom i jedno !nanom 2klasinom7 ra!likovanju 9I i#id. str. I8 kao i da se kod pojma politikog 9@ i#id. str. I9 pojma neprijatelja radi o pojmu ko

9?

jeg se mo"e odrediti. (adikalnost ne generira isto'u nekog odre)enja primjerice odre)enja politikog koje #i se konstantno ra!likovalo svojom pose#no$'u i ne!amjenjivo$'u ve' radikali!acija radikale ispostavlja usred nedosti"nog neidentiteta. /c%mitt itekako vidi da

mogu'nost 2klasini%7 ra!likovanja ve' pretpostavlja depoliti!aciju da je ona sama uinak 2ouvanja i ogranienja7 i da u 0ormi 2ouvanja i ogranienja7 donosi 2relativiranje neprijateljstva79D. &o ipak #i 2vr%unci velike politike7 tre#ali #iti oni momenti 2u kojima se neprijatelj u konkretnoj jasno'i uoava kao neprijatelj79C u kojima se dakle neprijatelja kao takvog identi0icira i odre)uje. Ako je pak nemogu'e odrediti neprijateljstvo i legitimirati ga kao 2eg!istencijalnu a0irmaciju vlastite 0orme eg!istencije spram jednako eg!istencijalne negacije te iste 0orme7 politika odluka !#og vlastitog nesvodivog neidentiteta ostaje u !raku ime je odluka samo jo$ ve'a prijetnja i jo$ nasilnija pa je tako neprijatelj uvijek netko drugi a neprijateljstvo ne$to drugo ne$to ime ne raspola"em i $to mi je nera!umljivo. /tav i! /c%mittovog predavanja o 2epo%i neutrali!iranja7 koji ka"e da 2uvijek "ivimo pod paskom radikalnijeg #rata koji nas tjera da reali!iramo praktinu konklu!iju79L 0ormulira strukturni !akon neprijateljstva pret%odnost koju nam valja ra!likovati od dvos 9D i#id. str. 99 9C i#id. str. CL 9L /c%mitt 2Das =eitalter der &eutralisierungen7 str. B8 truke pret%odnosti politike odluke ili neodluivosti politikog. . onoj mjeri u kojoj odluka potvr)uje i generira neprijateljstvo tako da

F8

sama #ude politika i da #i otvorila prostor politikog u onoj mjeri u kojoj politika odluka se#e i politiko i!la"e neodluivosti ili neodredljivosti i!me)u pret%odnosti onog drugog kao neprijatelja i mene samog kao neprijatelja onog drugog neprijatelj postaje mojim vlastitim pret%odnikom koji me tjera na radikali!aciju. &eprijateljstvo ne samo da cirkularno tjera na radikali!aciju neprijatelja ve' i onog protiv kojeg se neprijateljstvo okre'e sili na radikali!aciju radikali!aciju samog se#e. Ako pak suprotstavljenost neprijateljstva uka!uje na granicu najradikalnije radikali!acije na granicu prema kojoj sve radikali!acije implicitno tendiraju onda se onaj koji radikali!ira prema mogu'em neprijatelju odnosi ravnodu$no #e! o#!ira do ega mu je u radikali!aciji stalo. &eprijateljstvo je #e!ra!lo"no jer nema tog ra!loga !#og kojeg #i onaj drugi ili ono drugo radilo na uni$tenju mene #e! da me ikad i!gu#i i! vida i #e! da ikad odustane od nauma1 2realna mogu'nost7 neprijateljstva koja se u svojoj #e!ra!lo"nosti nikada ne javlja kao ne$to !#iljsko kao ne$to $to !apoinje traje i prestaje i

koja stoga perpetuira neprijateljstvo #e! mogu'nosti da se ono ra!likuje na 0i!iki i meta0i!iki apsolutno. &eprijateljstvo je #e!ra!lo"no jer je jedinstvo njegova pojma rastrgano dvostrukom pret%odno$'u. 6a dvostruka neutemeljivost neprijateljstva cijepa neprijatelja i !a#ranjuje da se donose odluke radi li se o neprijatelju u ovos tranosti ili o neprijatelju u onostranosti1 neprijatelj koji

F9

i!vana i u krajnjoj nedokuivoj transcendenciji vlastite nepojmljivosti radi protiv mene ili neprijatelj koji me napada i!nutra nepojmljiv i nedokuiv !#og svoje #li!ine. Pitanje neprijateljstva je stoga uvijek pitanje da li neprijatelj uop'e postoji nije li neprijatelj projekcija %alucinacija simptom paranoje. &o ak i kada #i se putem anali!e psi%e moglo odgovoriti na to pitanje ostala #i i dalje neodluivost i!me)u ovostranog i onostranog ili nedokuivost neprijatelja te #i neprijatelj i dalje #io na neodredivom mjestu u intersticiju koje ne pripada ni ovostranosti niti onostranosti. ,ako #i% kao svoj vlastiti neprijatelj #io s ovu i s onu stranu se#e samog. .jedno netko i netko drugi #io #i% neidentian. Posljedica neprijateljstva koje u svojoj radikalnosti odgovora vlastitoj #itnoj neodluivosti i!me)u ovostranog i onostranog onog i!nutra i onog i!vana sopstva i drugosti prepo!naje se tako $to se okre'em protiv se#e samog i tako postajem svoj vlastiti neprijatelj: postajem virus koji imunosistem mo#ili!ira protiv tjelesne imunosti: postajem poetak prenosivosti koja primjerice sidu progla$ava neprijateljem #ilo da u vlastitoj 2nutrini7 #olujem od psi%ikog poreme'aja #ilo da neka prijetnja 2i!vana7 re!ultira autodestruktivnom aktivno$'u ili da u ime sopstvene !a$tite nastojim preu!eti strategije neprijatelja. &itko tako jasno kao ,a0ka nije prika!ao tu radikalnu posljedicu neprijateljstva. Garl /c%mitt I9. listopada 9?@L. #ilje"i1 2Mran! ,a0ka #i mogao napisati

FF

roman1 &eprijatelj7. Protivno pak tom neprijatelju protivno ,a0ki kao neprijatelju neprijatelja protivno povijesti koja odre)enost vodi u neodre)enost i protivno pojmu kao neprijateljskom napadu /c%mitt uvodi odre)enost odredljivost i umstvenost politikog kao da poleminost vi$e nije njegov #itni aspekt1 2-ilo #i tada oito da neodre)enost neprijatelja i!a!iva stra% Hne postoji nijedan drugi stra% a sama se #Kt stra%a sastoji od naslu'ivanja neodre)enog neprijateljaJ: stvar je pak uma Hprema tome i visoke politikeJ odre)ivanje neprijatelja H$to je uvijek istodo#no i samodre)ivanjeJ ime nestaje stra% a ostaje mo"da

samo #oja!an. &o kako ne$to mo"emo oteti i! ruku neodre)enosti i podvesti potom pod odre)enost kada vi$e ne posjedujemo !ajednike pojmove+ /tanje gra)anskog rata re!ultira time da neprijatelji vi$e ne posjeduju !ajednike pojmove a svaki je pojam napad u neprijateljski ta#or.79B Pripovijetka 2Gradnja7 je nedovr$en i post%umni tekst: kao sve $to je prekinuto i nedovr$eno prekinut je kontingencijom koju se u potra!i !a smisleno$'u uvijek mo"e interpretirati kao upad neprijatelja neprijatelja autora i neprijatelja 0igure: neprijatelja 0igure koji je utjelovljen u autoru i neprijatelja 9B Garl /c%mitt Glossari um -erlin 9??9. str. IC istaknuo AGD. =a%va lan sam /te0anu Ao00 manu koji mi je uka!ao na to mjesto. autora utjelovljenog u 0iguri. 6a 0igura neka "ivotinja u dugotrajnom mukotrpnom radu iskopala je pod!emnu rupu da se !a$titi kao o#ranu od mogu'eg neprijateljski

FI

nastrojenog ulje!a 2koji #i sve mogao !auvijek uni$titi7 2vanjski neprijatelj7 ili #asnoslovno 2#i'e unutra$nje !emlje7. Nivotinja si je uredila dom na vrstim temeljima koji joj omogu'ava da se napadu neprijatelja odupre ak i smrtno ranjena kad joj krv curi u vlastito tlo pa stoga ostaje sauvana1 2,u'a je !a$ti'ena !aokru"ena ti "ivi$ u miru toplo do#ro is%ranjena gospodar jedini gospodar mno$tva putova i mjesta7.9? 6akva sigurnost takvo gospodstvo o kojemu kao $to je po!nato #eckett u 2/vr$etku igre7 pi$e posljednju parodiju re!ultat je neumorne aktivnosti stratega koji o#!irno planira unaprijed kalkulira i koji je opetovano !au!et pripremama !a o#ranu sljede'i tako ideal 2nepogre$ive metode7 iako svjestan svi% manjkavosti suvi$e ra0inirani% lukav$tina i dijalektike predostro"nosti koju !a%tjeva 2ri!ik "ivota7 kao i ilu!ije mira koji ide ruku pod ruku sa osje'ajem sigurnosti a koji mo"e pospje$iti samo!avaravanje kada pri!iva 2du%ove no'i7 ili kada i% porie. &ije li u radikalnoj onostranosti u nedo%vatljivoj i nedokuivoj transcendentnosti ovostranog i onostranog unutarnjeg i vanjskog neprijateljstva sadr"ana rever!i#ilnost ija je kon!ekvencija da mjesto gradnje 2dosada$nje mjesto mira7 postaje 2mjesto opasnosti7 mjesto ra!gradnje+ ,raj

9? Mran! ,a0ka 2Der -au7 u1 isti &ac%gelassene /c%ri0ten und Mrag mente 33. u rukopisu i!dao Jost /c%illemeit Mrank0urt na *ajni 9??F. str. DB? nja strategija koju "ivotinja slijedi ona radikali!acije da #i se !a$titila od te sa#lasne rever!i#ilnosti sastoji se od udvajanja gdje ponovno imate ovostrano i onostrano unutra i vani.

F@

Pod paskom onog drugog vi se udvajate pod paskom mogu'eg neprijatelja se "ivotinja udvaja te reali!ira 2praktinu konklu!iju7 pa postaje svoj vlastiti neprijatelj. Da se osvjedoi o samoj se#i i !a$titi od neprijatelja da prona)e samu se#e i postane su#jekt koji je identian samome se#i su#jekt koji je pro$ao kro! smrt i koji je samog se#e nad"ivio i!lijeen kopljem koje ga je ranilo. &eprijatelj i!mi$lja ono $to sam uni$tava1 per0ormativni e0ekt neprijateljstva u kojem se mo"e prona'i pola!i$te po!itivne ali i negativne dijalektike !avisi koliko radikalno se s%vati pojam neprijatelja i u kojoj mjeri su#jektivna gradnja str$i i! 2dosada$nje #or#e do uni$tenja7. Ono $to je isprva samo %ipotetska autoopservacija H25ini mi se tada kao da ne stojim pred vlastitim domom ve' pred samim so#om dok spavam i kao da sam sretan jer istodo#no mogu spavati i stra"ariti po!orno nad so#om7F8J strateg ija se ingenio!nost poka!uje u kori$tenju mogu'nosti i %ipote!a H2&e nisam ja taj vjerujem koji promatra vlastiti san ve' sam prije onaj koji spava dok !loinac #dije7F9J radikali!ira u %ipote!u neprijateljstva #a$ tamo gdje i!me)u i!nutra i i!vana ovostranog i onostranog svoju tajnu gradnju dr"i pod paskom i skriveki radi na kontra$pijuna"i H2/koro pa da sam postao neprijatelj koji eka pogodnu prigodu da uspje$no provali7FFJ. <to vi$e stra te$ki nastojite susresti neprijatelja F8 i#id. str D?9 $to vi$e %ipote!a me)uso#no suprot F9 i#id. str D?I stavljate time je neprijatelj nedo FF i#id. str. D?C sti"niji i nedokuiviji onostraniji.

FD

&a posljednjoj sauvanoj stranici pripovijetke opsjednuta "ivotinja ra!matra mogu'nost 2ne!amislivo7 opasnog i posve neoekivanog neprijatelja neprijatelja koji u apsolutnosti vlastita nedokuivog kondicioniranja H26amo s druge strane se ne doga)aju promjene tamo je sve mirno i li$eno vremena7FIJ iskae i! vremena neprijatelja koji je upravo !#og toga nepredstavljiv i nera!umljiv neprijatelj %ermeneutike jer on mo"da ak ni samog se#e ne ra!umije a 2niti !na !a mene7F@. &e va"i li ono $to je ovdje reeno o neprijatelju i !a sami tekst !a 2Gradnju7 kao gradili$te kao konstrukciju kao 2ouvanje i ogranienje7 i!me)u dovr$enja i 0ragmenta i!lo"eno kontingenciji vlastita nastajanja i tradicije+ Ja koje postaje svoj vlastiti neprijatelj !ato $to odre)eno voljom !a sigurnim i nepokole#ljivim temeljom %ipotetski pri!naje mogu'nost apsolutnog neprijatelja kao $to se !na metodski je sumnjiavo i slo#odno prosu)uju'e ja koje od#acuje ono nejasno i neodre)eno ja koje u descartesovim 2*eta0i!ikim meditacijama7 pola!i od 2takore'i meta0i!ikog mnijenja7FD da ono pod namjernim utjecajem !lo'udnog i varljivog du%a Hgenius malignus deceptor malin gOnieJ mo"e FI i#id. str. CF? F@ i#id. str. CFI FD (enO Descartes *Odi tations mOtap%PsiQues Pari! 9??F. str. ?L FC ,a0ka 2Der -au7 str. D?@ podle'i varci s o#!irom na pitanje vlastite eg!istencije varci s o#!irom na realnost vanjskog svijeta kao i varci s o#!irom na istinu mi$ljenja. Dok ,a0kinoj "ivotinji nije po$lo !a rukom da ra!vije 2nepogre$ivu metodu7FC

FC

prijela!a i! opasne vidljivosti vanjskog svijeta u ugro"enu nevidljivost unutra$nje konstrukcije upravo je sumnja ta koja na poetku kod Descartesa iskljuivo garantira nepogre$ivost suda sigurni put od i!vana ka unutra no jedini ra!log da je tome tako jest da sumnja dotie limit tj. eg!istenciju sopstva u koju se ne mo"e sumnjati a ija je pak postojanost omogu'ena nesumnjivom eg!istencijom #oga. /pram takva sopstva koje meditira "ivotinja je primarno tjelesno ugro"ena te i!lo"ena u svijet u kojem mo"ete #iti samo u onoj mjeri sigurni u kojoj je to u svijetu uop'e i mogu'e. &o %ipote!a demona koliko god 0ilo!o0i o njoj kontrover!no diskutirali te %ipote!u karakteri!irali ili kao 2rat7 sopstva protiv 2napada #esmisla7 ija prekomjernost mi$ljenje i

ludilo !#li"ava do nei!recive neodredljivosti i o#ostrane nera!luivostiFL ili protivno tome kao 2vje"#u meditiraju'eg su#jekta koji je od poetka do kraja tu vje"#u tra"io njome upravljao i nju normirao: su#jekt koji se nikada ne da i!nenaditi7FB ta %ipote!a demona implicira da su du%ovna eg!istencija sopstva i tjelesna realnost utvare priin s onu ili ovu stranu "ivota i FL JacQues Derrida 2Gogi smrti. Argument kojeg Descartes to et %istoire de la 0o ra!vija da ra!grne priin i !agaranti lie7 u1 isti ;ROcriture et la di00Orence Pari! ra eg!istenciju jednim se dijelom 9?CL. str. LF BL ?D temelji na uvidu da prevareno sop FB *ic%el Moucault 2*on stvo i smo eg!istira u trenutku corps ce papier ce kada misli HprevaruJ a drugim dije 0eu7 u1 isti Dits et Ocrits 33 Pari! 9??@. lom na ra!mi$ljanju da predstava str. FCD #e!uvjetne savr$enosti radi vlastite FL

neusporedivosti nei!vedivosti i i!vornosti mora #iti 2uro)ena predstava7 koja uka!uje na eg!istenciju #oga1 s o#!irom na tu predstavu varka se poka!uje kao manjak a varljivi #og kao nesavr$en #og koji ne mo"e #iti #og. 6ek nemogu'nost sumnje u eg!istenciju #o"ju dopu$ta od#ijanje %ipote!e varljivog !lo'udnog du%a. Jer puko sopstvo kao ja koje misli u stanju prevarenosti kao ono 2ne$to7 $to je potre#no da #i #ilo varke i koje samo pret%odi prevari kao $to je i pre"ivljava s ovu i onu stranu neprijatelja nije u stanju oduprijeti se %ipote!i. Earka uvijek ve' pret%odi samoj se#i te susti"e sopstvo koje je #ilo prije nje. &e pri!naje li Descartes na jednom mjestu da sve $to sopstvo dr"i nesumnjivim !ato $to mu se ini jasnim i odre)enim ipak mo"e #iti krivo i la"no pretpostavka koja slo#odu i rasu)ivanje sopstva njegove pojmove pogre$ke i istinite spo!naje postavlja u pitanje+F? <to je vi$e puko sopstvo osigurano vlastitim pretpostavkama tim i!vjesnije se predaje neprijatelju tim du#lje upada u lo$u #eskonanost dviju pretpostavki koje se od#ijaju tim 0atalnije se upu$ta u #or#u s apsolutnim neprijateljem sve dok sopstvo i to ne kao indi0erentno logiko ili transcendentalno ve' kao meditiraju'e konano ne poludi radi neprestanog pomicanja i ukidanja granica radi kontinuiranog prometa i!me)u ovostranosti i onostranosti radi procjepa vlastite eg!is tencije. . radikalnom solipsi!mu F? Descartes. *Oditations mOtap%PsiQues str. ?D introspekcije nestaje de$peratno 9@L sopstvo a s njime i neprijateljstvo. FB

. kratkim ra!matranjima koja svjedoe o iskustvima i! godina poslije Drugog svjetskog rata i koja potjeu i! samog tog perioda Garl /c%mitt jedanput karte!ijanskog demona na!iva demonom 2ovjeka sa maskom71 2Earanje samog se#e pripada samo'i. 5ovjek u osami misli i ra!govara sam sa so#om a kao $to !namo u takvom ra!govoru ra!govaramo sa opasnim laskavcem H...J . samoj sr"i !atvorske 'elije le"i solikokvij i varanje se#e sama H...J =lo ko#an je Descartesov stra% koji u svojoj usamljenoj so#ici 0ilo!o0ira kraj pe'i i ra!mi$lja kako da i!#jegne !log i varljivog du%a spiritus malignus pred ijim smicalicama nikada ne mo"emo #iti sigurni a ponajmanje kada se osje'amo na sigurnom H...J Onaj koji iskljuivo ra!mi$lja kako da i!#jegne o#manu upravo u nju srlja.7I8 Ee!u i!me)u neprijateljstva i o#mane koja je uvijek 2samoo#mana7 koja vre#a u 2solilokviju7 /c%mitt i!vodi tako $to u sljede'em paragra0u neprijatelja na!iva 2o#jektivnom mo'i7 koju ne mo"ete i!#je'i o#manom jer se neprijatelj kao 2pravi neprijatelj7 ne da o#manuti. (e!ultat takvog i!voda je o#rtanje koje prekida lanac argumentacije u onoj mjeri u kojoj je o#mana samoo#mana a neprijatelj nije prevarant !lo'udni varljivi du%. ,ad #i neprijatelj #io prevarant sm #i se#e o#manjivao i prestao #i #iti neprijateljem ne #i vi$e #io onaj kojeg se mo"e o#manuti. Ako se pak neprijateljstvo ne da odrediti putem svoji% prosjeni% modusa ve' samo s o#!irom na unutra$nju gra I8 Garl /c%mitt >x Gaptiv itate /alus ,Sln 9?D8. nicu koju o!naava pojam 2pravog str. BL neprijatelja7 tada takvo radikali F?

!iranje ostavlja !a so#om nemo'ni su#jektivitet te postavlja u pitanje mo' o#jektivnog i u odre)enom smislu odgovara poricanju puko 2privatnog7 neprijateljstva u 2Pojmu politikog7. . tom sluaju se o#mana od#ija od onog $to na!ivamo neprijateljem te sama na se#e utjee kao samoo#mana kao o#mana koja samu se#e o#manjuje o se#i. &eprijatelj ne o#manjuje niti o#manjuje samog se#e. On je istina o#mane i solilokvija1 vlastitu #iogra0iju pi$emo pod nevidljivom paskom neprijatelja. ,ada /c%mitt u svojem predavanju o 2epo%i neutrali!iranja7 tvrdi da onaj tko ne !na !a drugog neprijatelja osim smrti !apravo vi$e nema ni neprijatelja s kojim #i se #orio niti "ivota u kojem #i mu se neprijatelj mogao suprotstavitiI9 to itekako odgovara njegovom kasnijem s%va'anju da ni smrt ne mo"e o#manjivati.IF . o#a sluaju radi se o tome da smrt nije neprijatelj. &eprijateljstvo se neutrali!ira tamo gdje ga tra"ite samo u smrti ili u o#mani. &o time se nanovo postavlja pitanje !naenja 2realne mogu'nosti 0i!ikog uni$tenja7 s o#!irom na odre)enje neprijatelja.

*o"da ra!log !#og kojeg /c%mitt o demonu ne govori kao neprijatelju le"i u tome da samo'a u kojoj 0ilo!o 0a snala!i %ipote!a demona suvi$e I9 /c%mitt 2Das =eitalter der &eutralisierungen7 str. ?D IF /c%mitt >x Gaptivitate /alus str. BB slii privatnosti koju /c%mitt nepri jatelju porie #ilo da se radi o samo'i su#jektivnog sopstva u meditaciji ili o individuaciji proi$'enog

I8

logikog ili transcendentalnog 2ja mislim7. 6o da imam neprijatelja !nai da nisam sam na svijetu i da nismo udvoje ako se to dvojstvo tumai kao privatnost. 3ndividuacija koja je sastavni dio /c%mittovog pojma neprijatelja iskljuuje podjednako pojedinca kao privatnu oso#u i ovjeanstvo kao apstraktni kolektivni su#jekt. &ije li pak rije o apotropejskoj neutrali!aciji 2o#jektivne mo'i7 neprijatelja kada se /c%mitt pita tko je !aista neprijatelj i kada odnos neprijateljstva reducira na odnos spekulativne suprotstavljenosti+ /pekulativna u!ajamnost dokida dvostruku i u se#i samoj nejedinstvenu pret%odnost koja uvijek nanovo suspendira !a neprijateljstvo konstitutivnu odluku o neprijatelju ona dokida ono neidentino pri!nanja kao potvr)ivanja i kao generiranja lo$u #eskonanost pri!nanja u re!ultiraju'e jedinstvo onog #itipri!nat koje tu !nai #itipre po!nat u po!itivnu #eskonanost1 26ko uop'e mo"e #iti moj neprijatelj+ 6ako da ga pri!najem !a neprijatelja te da ak moram i pri!nati da on mene pri!naje kao svojeg neprijatelja. . tom u!ajamnom pri!navanju pri!navanja le"i veliina pojma7II. &a ovom mjestu /c%mitt nesumnjivo evocira %egela. &e navode'i njegovo ime nakon $to je na tkopitanje neprijateljstva odgovorio da je to onaj drugi /c%mitt i!riito prisje'a na 2velike stavove 0ilo!o0a7 te misaoni sadr"aj ti% stavova konden!ira u i!javi da je 2odnos spram se#e samog u drugome ono istinski #eskonano7I@. Jedinstvo II i#id. str. B? o#ostranog pri!navanja koje se ra)a I@ i#id. str. ?8 tamo gdje se jedna i druga samo

I9

svijest pri!naju u 2o#ostranom pri!navanju7 Aegel u 2Menomenologiji du%a7 poima kao #itikodse#esamaudrugome1 2Ja koje je mi i mi koje je ja7.ID 23stinska #eskonanost7 spekulacije tako kod /c%mitta stupa na mjesto 2realne mogu'nosti 0i!ikog uni$tenja71 pri!nanje kao stra% pred u#ijanjem koje neprijatelja pre$utno trans0ormira u ne$to ra!liito od neprijatelja u 2#rata7.IC 3ako se 2#rat7 mo"e poka!ati kao neprijatelj H/c%mitt neprijateljstvo #ra'e ak i!jednaava sa iskonom i pokretnom snagom 2svjetske povijesti7 i tom te!om koja podsje'a na 0reuda rati0icira vlastito poimanje radikalnosti kao 2najinten!ivne i krajnje7 suprotstavljenostiJ 2odnos spram se#e samog u drugome7 kao unitarni odnos #ra'e ipak je dokinuo neprijateljstvo i samoo#manu samotnog i individuiranog samoodno$enja a0irmiraju'i se kao isti na neprijateljstva. ID G.T.M. Aegel P%Unomenologie des Geistes u1 isti 6%eorie Terkausga#e sve!ak tre'i Mrank0urt na *aj ni 9?L8. str. 9@L 9@D. .sp. Alexander Garca Dttmann =Visc%en den ,ulturen. /pan nungen im ,amp0 um Anerkennung Mrank0urt na *ajni 9??L. passim IC /c%mitt >x Gaptivitate /alus str. B? IL /c%mitt 2Das =eitalter der &eutralisierungen2 str. ?D

/pekulativna aproprijacija poj ma neprijatelja ukljuuje i to da se odnos i!me)u neprijatelja poima kao pre!entan "iv pa ak i kao !drav. ,ako ve' u predavanju o te%nici /c%mitt poja$njava da se "ivot ne #ori sa smr'u i da neprijatelj vi$e nije neprijatelj ako se u smoj smrti vidi neprijatelja. . tom sluaju 2romantika "alopojka7 !au!ima mjesto #or#e odluke koja se isku$ava u i!nimnom stanju.IL . 2Glosariju7

IF

nala!imo sljede'i !apis i! 9?@B. godine1 2,ada polemika vi$e nije sasvim direktno usmjerena protiv totalno pre!entnog sna"nog neprijatelja koji vas direktno %vata !a gu$u H...J ve' je usmjerena protiv mrtvog neprijatelja polemika odma% poinje da $kilji a otrovi kadavera mrtvog neprijatelja je uni$tavaju.7IB .klapaju li se u strategiju aproprijacije !agonetno predska!anje prijetnja i o#java neprijateljstva ime /c%mitt nadopunjuje vlastitu spekulativnu aproprijaciju neprijateljstva %itaju'i ka pragu onostranosti kao da je jo$ samo jedan posljednji teatarski o#rat #io potre#an+ 2Jao onome tko ne po!naje neprijatelja jer 'u mu ja #iti neprijatelj u sudnjem danu.7I? *o"da se taj okret koji je donekle i!ra! nemo'i i okorjelosti kojim spektakularni teatarski o#rat ponovno nai!gled postaje #e!a!lenim mo"e tumaiti u #lje$tavom svjetlu #itne proi!voljnosti neprijateljstva. Jer ni u jednom trenutku proi!voljnost neutemeljenost i radikalnost neprijateljstva nije jasnija od sudnjeg dana kada se donosi posljednja odluka: nigdje tako nedvosmislena kao tamo gdje poga)a nedu"ne koji ni$ta ne slute i ni$ta ne !naju o neprijateljstvu a kojima ini nepopravljivu nepravdu. ,ao da /c%mittov !loesti i #la!irani iska! u svoj isto'i i!ra"ava !akon radikali!acije1 da uvijek "ivimo pod prisilnom paskom 2radikalnijeg #rata7. IB /c%mitt Glossarium str. 9FF I? /c%mitt >x Gaptivitate /alus str. ?8

II

Ako je neprijateljstvo kao 2realna mogu'nost 0i!ikog usmr'enja7 apsolutno pam'enje sje'anje koje nedu"ne i ne!nalice progoni do sudnjeg dana jer se 20i!iko uni$tenje7 smo nikada ne mo"e utemeljiti a kada se dogodi nikada se ne mo"e ispraviti #iljeg onog $to se ne da !a#oraviti ak i onda kada je in !a#oravljen mo"da se od nei!#je"nog neprijatelja ipak mo"emo oteti jedino putem !a#orava onoga $to neprijatelju mora ostati !aprijeeno pa stoga posjeduje su#ver!ivnu snagu. &o kako se mo"emo oslo#oditi i ste'i sposo#nost takva aktivnog nadljudskog !a#orava+ Po emu se !a#orav neprijateljstva ra!likuje od reaktivnog i!#jegavanja i #e!uvjetnog neprijateljevog pam'enja koje je tako)er apsolutni !a#orav+ 2Da imam neprijatelja kao svaki drugi ovjek to !nam. &eki od nji% posve sigurno manjina me)u njima ovjekoliki su a jednog od nji% mo"da po!nam ve' tokom mnogo godina. =adovoljan sam da ti neprijatelji ne "ive u mojem gradu a niti u mojoj !emlji. &aravno da katkad pucaju kad im padne na pamet. Ali kako su nji%ova oru"ja i vrste ranjavanja ostale iste smijem se nadati da sam postao imun kao na

odre)enu vrstu #akterija na koju tijelo i! navike s vremenom vi$e ne reagira. 6o se dodu$e nikada ne mo"e ka!ati sa i!vjesno$'u kao i $to je !nanost koja se #avi neprijateljima uop'e varljiva i nesigurna.7@8

@8 .nica =rn Das Aaus der ,rank%eiten str. DL

I@

Prijateljstvo1 esej o oslo#o)enju

2Prijateljstvo !apoinje tek onda kada je prestalo.7 W silvia #ovensc%en

3 Dva 0ilo!o0a koji su #ili u suko#u i koji su osnovali suprotstavljene $kole $kole koje iako same nisu #ile posve jedinstvene i jo$ "e$'e vodile #or#e odluili su pod starost da se sprijatelje. -ilo im je dosta vlastiti% uenika a #ili su o#ostrano !nati"eljni. &eoekivana do#rodu$nost koncilijantnost nji%ovi% stavova koja se sve jasnije na!irala u prvi je ma% uenike !#unjivala no onda i% je ogorila jer su to dr"ali i!dajom. /iroadi su na i!#or ostale tri mogu'nosti. *ogli su insistirati na tome da su uenici koji $tite i!dano uenje. *ogli su konano i sami postati uiteljima. &o jednako tako mogli su se oslo#oditi od toga da #udu uenici i uitelji. 5ini se da je prijateljstvo nespojivo s odnosom i!me)u uitelja i uenika jer prijateljstvo ne trpi ovisnost koja neminovno vlada i!me)u uitelja i uenika. Ponekad ne !nati kako osloviti onog drugog kao uitelja ili prijatelja prijatelja ili uenika eto to poka!uje nespojivost. . svojstvu uitelja i uenika uitelj i uenik ne mogu #iti prijatelji. .enik koji se prema svom uitelju odnosi slo#odno mo"da se oslo#odio od toga da je uenik. &o takvo je pona$anje i kada najvi$e slii prijateljstvu jo$ uvijek odre)eno respektom pri!navanjem koje IC

podsje'a na prija$nji odnos. Ako #i se trans0ormaciju uenika u prijatelja koja i! navedeni% ra!loga nikada nije isti doga)aj oslo#o)enje #e! traga moglo deducirati i! uvjeta koji su je omogu'ili onda #i te uvjete tre#alo tra"iti u napu$tanju. Prijateljstvo koje je svedivo na svoje vlastite uvjete pojava je koju se dade o#jasniti. .koliko neki doga)aji stvore uvjete !a prijateljstvo naknadno se mo"e spo!nati $to je omogu'ilo da prijateljstvo #ude o#ja$njiva pojava. Protivno tome da prijateljstvo o#ja$njavate tako da ga deducirate i! njegovi% vlastiti% uvjeta mo"ete argumentirati da svedivost prijateljstva na ne$to drugo porie sam doga)aj ili jedinstvenost prijateljstva. &a kraju #i #ilo kao da postoji neko pravilo koje propisuje prijateljstvo i koje dopu$ta da se o prijateljstvu naelno polo"e rauni. 6ako mo"ete argumentirati kada !a ne$to dr"ite da je jedinstveni doga)aj. Ali i takav argument pose#nost prijateljstva u!ima u o#!ir samo u onoj mjeri u kojoj prijateljstvu pridajete karakter doga)aja ili jedinstvenosti. *o"e li se ka!ati da se prijateljstvo sastoji u tome da s prijateljem ili prijateljicom mo"ete ra!govarati o svemu+ .koliko prijateljstvo opstoji u mogu'nosti takva neograniena govora mogu se navesti ra!lo!i po kojima se prijateljstvo ra!likuje od lju#avi i od samog govora o prijateljstvu. Od lju#avi se prijateljstvo ra!likuje po tome da prijatelji govore o neemu i da se sadr"aj nji

IL

%ove komunikacije ne iscrpljuje u komuniciranju u prostoj injenici da komuniciraju. Prijateljstvo se od govora o prijateljstvu pak ra!likuje po tome da prijatelji koji govore o neemu ne podlije"u restrikcijama mi$ljenja i nisu ovisni o 0ormi pre!entiranja. &ji%ov je govor u potpunosti slo#odan kako od i!vanjski% o#!ira tako i od !a#rane koju teoretski ili 0ilo!o0ski diskurs i!rie s o#!irom na nere0lektirane tvrdnje misli koje nisu utemeljene. =ajedniko je lju#avi i prijateljstvu to da svaki dugotrajniji prekid ra!mjene mi$ljenja mnijenja impresija prijeti nji%ovom opstanku prijetnja koju se uoava u !au)uju'em iskustvu da ponovno tre#a poeti otpoetka: prijateljskoj komunikaciji uvijek je stalo i do komunika#ilnosti do toga da si o#ostrano dajete do !nanja da me)uso#no komunicirate. =ajedniko je govoru o prijateljstvu i prijateljstvu to da prijatelji koji o neemu govore usprkos svi% slo#oda tre#aju nastojati oko sadr"aja komunikacije oko toga da se ono $to je pri op'eno ra!umije1 to je nastojanje uoljivo u rekur!iji 0ilo!o0a na otvoreni dijalog u kojem se argument eksplicira: prijateljskoj je komunikaciji koja i!iskuje otvorenost kao svoje sredi$te medij ili element uvijek stalo do sadr"aja komunikacije do toga da si o#ostrano dajete do

!nanja da u komunikaciji imate ne$to !a poruiti. &o otvoreni dijalog 0ilo!o0a tako)er prenosi i pretpostavku prema kojoj ,ierkegaard odre)uje sokratiki odnos uitelja i uenika pa tu ne valja tra"iti otvoreni dijalog prijatelja. .itelj je nagla$ava to ,ierkegaard u 2Milo!o0skim mrvicama7 tek poticaj anamnestikoj

IB

spo!naji istine1 u suprotnom sluaju pak on nije 2niiji prijatelj a jo$ manje uitelj.7@9 Pretpostavka koja karakteri!ira odnos uitelja i uenika i u kojoj participira svaki otvoreni dijalog 0ilo!o0a je slijedom ona da je sam dijalog na kraju ni$tavan i da slu"i tek kao poticaj otkrivanju istine. . onoj mjeri u kojoj istina ne smije ovisiti o sluajnoj eg!istenciji govornika govornika koji istovremeno ipak moraju #iti u stanju spo!nati tu istinu to je otkrivanje ve' otkrivenog. Milo!o0ski odnos uitelja i uenika je proceduralan i cilja na vlastito ukidanje koje se doga)a u trans0ormaciji uenika u uitelja. Odnos prijatelja ma koliko god se on mijenjao nije odre)en nikakvim svr%ovitim na pretkom1 ne radi se o prekoraenju se#e sama kao re!ultatu ra!mjene mi$ljenja. *ogu'nost da se o svemu govori neogranieno i #e!#ri"no $to ne smije iskljuivati mogu'nost da se o neemu i $uti mora se misliti tako da prijateljskom odnosu samom ne pret%odi nijedna procedura selekcije koja #i govor trans0ormirala u !naenjem #remenit govor to jest u $utnju a $utnju u !naenjem #remenitu $utnju govor. 6akvu mogu'nost neograniene i #e!#ri"ne komunikacije koja ne$to !nai a istovremeno i ne !nai ni$ta u navedenom smislu karakteri!ira pak udna ne0leksi#ilnost. Jer takav govor nikada jednostavno ne mo"e #iti re!ultat nekog procesa ili @9 /oeren ,ierkegaard P%ilosp%isc%e -rocken povoljnog ra!voja situacije. &ema Jena 9?FD. str. ? takve sve tonije aproksimacije ko I?

jom se postepeno dosti"e mogu'nost da se o svemu govori neogranieno i #e!#ri"no. /vako prijateljstvo dijelom je i a%istorijsko s o#!irom da komunikacija mo"e #iti neograniena jedino pod uvjetom da je ve' unaprijed i!#risala tragove kontinuirane reali!acije vlastite mogu'nosti. .kratko1 nije !amisliv prijela! ka neogranienom. /toga se povijest prijateljstva poka!uje uvijek kao ne0leksi#ilno kretanje koje neogranieni govor tjera u dva smjera u smjer koji se takore'i sam udvaja i postaje vlastita suprotnost. . onoj mjeri po kojoj se istovremeno ne mo"e govoriti o svemu neogranieno kretanje prijateljstva slii postepenom otkrivanju kojeg nijedna unaprijed uoena !apreka ne koi. . onoj mjeri pak po kojoj neogranienost implicira

da se virtualno govorilo ve' o svemu kretanje prijateljstva slii ustrajno opetovanom skoku u nepredoivu pro$lost ili u nepredvidljivu #udu'nost. /kok u nedosti"nu nepredoivo pro$lu ili nepredvidljivo #udu'u !godu koja je omogu'ila samu mogu'nost neogranienog govora. &u"nost tog skoka kojim prijateljstvo kao mogu'nost neogranienog govora slijedi vlastito kretanje ra!log je da se !goda prijateljstva odupire tome da se prijateljstvo deducira i! uvjeta. /vako se prijateljstvo stoga poka!uje kao nepokorivi odnos koji je ipak u svakom svom trenutku i!lo"en nepovratnom prekidu. /ave! prijatelja samim prijateljima nedosti"no udaljen upravo svojom nedosti"no$'u prijateljstvu daje njegovu snagu no u!rok je time podjednako i nemo'i prijateljstva. 3! te #i se perspektive moglo

@8

ustvrditi da upravo povijest prijateljstva a ne njegova neuraunljiva a%istorinost prijateljstvo ini trajnim vrstim i pou!danim. 6renutak u kojem je prijateljstvo a%istorijsko nije ni$tavan trenutak uvida koji dokida odnos uitelja i uenika poka!uju'i da je taj odnos #io preliminaran a nije ni trenutak kojeg kierkegaard suprotstavlja pukom povodu trenutak kojem je povra'eno 2odluuju'e !naenje7 jer tek u tom trenutku uenik reali!ira uvjet #e! kojeg se ne #i mogao oslo#oditi od neistine1 paradoks vjerovanja koji nije spo!naja ve' 2akt slo#ode7.@F . prijateljskom odnosu trenutak ne tre#a ra!umjeti niti u smislu povoda a niti oslo#o)enja koji #i istinu spo!naje ili vjerovanja uinili dostupnima. 6renutak prijateljstva koji ne odgovara povijesti prijateljstva ve' njegovoj a%istorinosti trenutak je uvijek i!nova ponovljene odluke o prijateljstvu koje ne !na na neistinu koja #i mu pret%odila. Odluka !a prijateljstvo kao odluka kojom prijatelji nikada ne mogu raspolagati nije odluka koja #i se okrenula protiv neistine prijatelja te i% tako i!vela i! neistine #ilo da se radi o trenutku uvida koji je pripreman uenjem uvida koji u se#i sadr"i svoj vlastiti uvjet #ilo da je rije o trenutku nepripremljenog oslo#o)enja koje svoj vlastiti uvjet ne sadr"i u se#i u!rokuju'i tako procjep spo!naje i vjerovanja. 3!me)u prijateljskog odnosa i odnosa uitelja i uenika postoji ra!lika jer prijateljski odnos nu"no pretpostavlja neis tinu #e! o#!ira pojmite li vi to 0ilo @F i#id. str. LC !o0ski ili to ra!umijete kao 2akt slo

@9

#ode7 vjerovanja. Prijatelji se odluuju !a ne$to $to je uvijek ve' odluilo o prijateljstvu no $to nikako ne mo"e #iti pojmljeno i pre!entirano kao nji%ova istina ili kao i!vanjski uvjet koji omogu'uje pristup istinskom prijateljstvu. &epredoivost prijateljskog save!a kao uvjet

prijateljstva omogu'uje i onemogu'uje prijateljstvo. Pa stoga i!iskuje opetovanu #e!uvjetnu odluku. Ako su poetak i kraj prijateljstva nepojmljivi ako je nemogu'nost da se prijateljstvo spo!na u njegovoj #Kti u!rok snage i nemo'i prijateljstva ako prijatelji "ive u vr%unskoj i!vjesnosti koja je direktno vr%unska nei!vjesnost ako se !#og toga ini da su #li"i vjerovanju nego autonomnoj spo!naji koju je uitelj tek potaknuo iako mo"da ni %eteronomno uvjetovano oslo#o)enje od neistine ne vodi ka sklapanju istinskog prijateljskog save!a onda je dopu$tena tvrdnja da povijest prijateljstva upravo inaugurira njegova a%istorinost njegova neraspolo"ivost koja tu povijest predaje nepredoivoj pro$losti i nepredvidljivoj #udu'nosti. Da prijateljstvo ne postoji !nai da je ono u postoje'im uvjetima uvijek nanovo na ku$nji. 5u)enje da i!me)u prijatelja mo"e #iti nespora!uma kao i "elja da se slaganje sa prijateljem ili prijateljicom naglasi i !adr"i u!viknutim 26onoX7 nadopunjuju se tako $to i!ra"avaju paradoks povijesti koju je inaugurirala a%istorinost. ,ada prijateljstvo ne #i !nalo !a povijest prijatelji #i takore'i "ivotarili ispod staklene kugle pa ne #i #ilo mogu'e o#jasniti !a$to imaju odnose i s onima koji nisu prijatelji: nepojm

@F

ljiv #i #io respekt kojim pristupamo prijatelju a koji svjedoi o prija$njem odnosu ovisnosti. ,ao #e!uvjetno i a%istorino prijateljstvo nije okru"eno niim i!vana i ne da se odrediti unaprijed !adanim i!vanjskim kriterijima. ,ao #e!uvjetno i a%istorino prijateljstvo pritom inaugurira i vlastitu povijest te se tako otvara prema prostoru i!vana i!la"e se mogu'nosti i!dajstva te do"ivljava sre'u stanke koja sa so#om mo"e donijeti popu$tanje !a%tjeva prijateljstva. ,ada je prijateljstvo neprestano na ku$nji ime je podvrgnuto postoje'im uvjetima tada je prijateljstvo vi$e i manje !a%tjevno. 3sku$enje i!daje sve je jae dok se napetost istovremeno sti$ava1 nastaju ni$e u kojima prijatelji ostaju anonimni #e! da se o#ostrano i!daju ni$e #e!#ri"na !ajedni$tva i ni$e samo'e koja ne djeluje deprimantno. Prijateljstvo se mo"da uvijek dijeli na prijateljstvo me)u !vije!dama i prijateljstvo na !emlji prijateljstvo koje nastoji udovoljiti #e!uvjetnosti vlastita !a%tjeva i prijateljstvo u kojem je prijatelj uvijek lan grupe prijatelja koje redovito sre'ete !ato $to je to u skladu sa lokalnim u!usima i o#iajima malene !ajednice1 2>l Quadern gris7 dnevnik knji"evnika josepa plaa i! 9?9B. i 9?9?. godine predoava takvo poimanje prijateljstva1 2*e)u prijateljima uvijek se javlja HcuejaJ ironija.7@I Dok je empiri!am u opasnosti da prijateljstvo po#rka sa do#rim po!nanstvom pa ga tako prepusti proi! voljnosti meta0i!ika ugro"ava prija @I Josep Pla >l Quadern gris 4 /iva sveska -ar teljstvo tako $to apsoluti!ira prija celona 9?CC. str. IC@ teljski save! ime prijatelje !asljep

@I

ljuje i i!la"e ludilu. &o i!me)u o#iju vrsta prijateljstva ne postoji i!#or jer su i meta0i!ika i empiri!am prijateljstva kon!ekvence temeljne trans0ormacije prijateljstva njegove podjele na #e!uvjetno koje nije jednostavno #e!uvjetno i na uvjetovano koje nije jednostavno uvjetovano. Ako prijateljstvo opstoji u mogu'nosti neograniena govora tada se empiri!am prijateljstva javlja u odga)anjima i odstupanjima govora u ironinoj opu$tenosti a meta0i!ika naprotiv u odu$evljenosti i ra!vratnosti govora u ekstatinoj komunikativnosti. &o ono $to prijateljski save! ini otpornim na sve poku$aje prijatelja da ga prisvoje kao save! kojeg su svjesno i voljno sklopili samostalni i autonomni su#jekti kao otvoreni iskorak u svijet i kao !avjeru protiv svijeta koju su spora!umni su#jekti isplanirali i kojom su upravljali to je tajna koja nije iskljuivo re!ultat skrivenosti tajne nemogu'nosti da se deducira neogranienost govora i nepredoivog save!a koji svako prijateljstvo pretvara u anticipaciju prijateljstva. &ije posve i!vjesno da nei!vodiva neogranienost prijateljskog govora indicira op'enitost a povijesna pose#nost pak ogranienje kojeg neogranienost vidi u tome da prijateljstvo karakteri!iraju kontingencije njegova ra!voja i idiosinkra!ije prijatelja. <tovi$e prijateljski save! upravo i!mie do%vatu prijatelja !ato $to ve' i neogranienost govora sama koincidira sa pose#no$'u sa onim ogranienim koje se #a$ !#og koincidencije sa onim neogranienim isto tako ne mo"e de

@@

ducirati. 6o je ra!log !#og kojeg prijatelji drugima lie na !avjerenike a istodo#no kao da po!ivaju na sudjelovanje u neo#ino otvorenom ra!govoru. 6ajna prijateljstva provocira pitanje koje glasi1 ,ako singularnost koja stupa u konstelaciju sa drugom singularnosti mo"e u neogranienom govoru kojeg nijedna singularnost i nijedna konstelacija singularnosti ne ograniava neposredno transcendirati #a$ tu konstelaciju i njen u osnovi kontingentni nastanak+ 3li o#ratno1 ,ako neogranieni govor kojeg nijedna singularnost i nijedna konstelacija singularnosti ne ograniava mo"e #iti jedno sa takvom konstelacijom konstelacijom koja je slijedom uvijek ve' i!#risala vlastiti u osnovi kontingentni nastanak+ 6akva pitanja koja ostaju #e! odgovora provociraju uenike iji su se uitelji i!gleda sprijateljili unato nespojivi% stavova. Jer se ono nespojivo svake singularnosti u sluaju da se neoekivano sprijateljite poka!uje u surovoj jedno!nanosti $to i!a!iva sumnje u doktrinu i u uitelja. &ije li pose#nost uenja pose#nost uiteljevog otkrivaju'eg iskoraka u svijet #ila samo strate$ki manevar+ 5ak i kada #i #ilo mogu'e

identi0icirati singularnosti koje su spojive singularnosti kod koji% prete"u kompati#ilni elementi tajna prijateljstva ostala #i netaknuta ne #i #ila otkrivena kako posve oso#ita koincidencija neogranienosti i !ase#ne konstelacije onemogu'uje da se ra!liite singularnosti identi0iciraju i klasi0iciraju. ,onstelacija prijateljstva je u onom trenutku kada nastojite o#jasniti nje!in nastanak identi0iciraju'im i klasi0iciraju'im istra"ivanjem singularnosti prijatelja uvijek

@D

ve' nastala. Ona stoga nije ne$to $to je nastalo kao $to ni neogranienost nije puki re!ultat sve tonije aproksimacije. ,ao da se u prijateljstvu s0era etikoga koju ,ierkegaard opisuje kao s0eru op'enitog i s0era vjerovanja !a koju dr"i da je s0era pose#noga neposredno pro"imaju umjesto da su ra!dvojene o#ratom. &eogranienost govora koja kao #e!uvjetnost neke pose#ne ili uvjetovane konstelacije ini tajnu prijateljstva tajnu u koju ni prijatelji a ni promatrai sa strane nikada ne'e #iti upu'eni od samog je poetka i sama ograniena. Jer se poka!uje da prijatelji u ime neogranienosti govora pla'aju danak $utnjom koja je neovisna o nji%ovoj volji re!ultiraju'im ogranienjem neogranienog govora a sve to nalo"eno od tajne ije #i nemogu'e dekodiranje !nailo kraj prijateljstva. .pravo !#og toga $to ne postoji prijateljstvo #e! neogranienog govora ne postoji ni prijateljstvo #e! njemu svojstvenog auti!ma. .nato svoj otvorenosti u prijateljstvu 'ete otkriti opre! kojeg ne smijete mije$ati s ogra)ivanjem ili potajnim pred#acivanjem jednom od prijatelja. ,ada prijatelji govore o prijateljstvu riskiraju da se suvi$e pri#li"e ili previ$e udalje ne !#og i!daje tajne nji%ova prijateljskog save!a tajne kojom je save! #io u!di!an u ne$to specijalno i su#limno ve' !#og opetovanog iskustva !anijemljenosti. &alije opre!a koji vlada me)u prijateljima a koji nije o#!irnost poprima o#lik isku$enja nemira koji svjedoi o tajni prijateljstva. .pravo stoga svako prijateljstvo mo"da tako)er vodi i ka poku$aju oslo#o)enja1 kao da se prijatelji tek u onom trenutku mogu

@C

me)uso#no slo#odno pona$ati i !aista neogranieno i!me)u se#e ra!govarati kada su se oslo#odili i od prijateljstva od o#ave!e i odgovornosti koju im je nametala tajna prijateljstva. Oslo#o)enje kao $to je to ,ierkegaard uvidio uvijek i!iskuje uvjet koji pristupa i!vana: to pristupanje je ono $to prijatelji istodo#no oekuju i ne mogu oekivati ako "ele #iti prijatelji1 tajna tajne prijateljstva. ,ada u svojim re0leksijama o se#i samom roland #art%es na#raja $to ne voli spominje prijateljstvo. / jedne strane se nepredoivost nedosti"nost nepojmljivost prijateljstva mani0estira tako da se ini da je prijateljstvo tek puka praksa praktika koja neposredno koincidira sa uenjem

koje se kao takvo ne mo"e 0ormulirati i ne mo"e slijediti !#og ega prijatelji niti ne mogu #iti upu'eni u nj. Pona$anje prijatelja slii onom pona$anju kojeg niet!sc%e pronala!i u "ivotu ,rista $to &iet!sc%e suprotstavlja kr$'anstvu to jest antikr$'anskom iskrivljivanju 3susova "ivota 2naj!lo'udnijem krivotvorenju7 koje je plod kr$'anski% sve'enika a koje udvostruuje krivotvorenje "idovski% sve'enika1 prijatelji upravo nisu sve'enici oni prijateljstvo ne uvaju i ne legitimiraju njegovu eg!istenciju podjelom na interpretaciju i praksu podjela koja uvodi ra!likovanje is pravnog i pogre$nog. ,ao praktiku u kojoj uenje i praksa neposredno koincidiraju kao praktiku koja s o#!irom na tu koincidenciju nije ni ispravna ni pogre$na praktika tre#a "ivot ,ristov smatrati a0irmacijom koju @L

nije mogu'e mjeriti nijednom negacijom pa je stoga inkomen!ura#ilna jer se ne suprotstavlja nijednoj praktici ni doktrini. /uprotstavljanje a0irmacije i negacije mogu'nost da se ne$to potvrdi a ne$to drugo !anijee poka!uje se sama kao re!ultat negacije koja je stupila na mjesto inkomen!ura#ilne a0irmacije i koju ona proma$uje potiskuje krivotvori1 ,rist je ka"e &iet!sc%e 2i!van religije pojmova kulta i!van povijesti prirodne !nanosti i!van iskustva svijeta !nanja i!van politike psi%ologije knjiga umjetnosti njegovo je Y!nanjeR potpuna ignorancija da takvo $to uop'e i postoji. ,ultura mu ak ni po uvenju nije po!nata on se protiv nje nema potre#e #oriti on je ne negira... 3sto vrijedi !a dr"avu cijeli gra)anski poredak i dru$tvo !a rad !a rat nije nikada imao ra!loga da negira YsvijetR a crkveni pojam YsvijetaR nije ni slutio... &egacija je ono $to je !a njega posve nemogu'e. Jednako vrijedi i !a dijalektiku !a predstavu da se vjerovanje YistinaR mo"e doka!ati ra!lo!ima Hnjegovi su doka!i unutra$nja YsvjetlaR unutra$nji osje'aji "elje i a0irmacije sopstva sve sami Ydoka!i snageRJ. 6akvo uenje ne mo"e proturjeiti1 ono uop'e ne s%va'a da postoje i druga uenja da i% uop'e mo"e i #iti ono si drukije rasu)ivanje uop'e ne mo"e niti !a misliti... A gdje ga sretne i! najin @@ Mriedric% &iet!sc%e Der Antic%rist u1 isti Terke 333 i!dao ,arl /c%lec%ta Mrank0urt na *ajni4-erlin4-e 9?B9. str. C@8 timnijeg suosje'anja 'e tugovati !#og YsljepilaR kako ono !a ra!liku od takva rasu)ivanja vidi YsvjetloR ali ne'e prigovarati...7@@

@B

&imalo drukije od praktike koju &iet!sc%e opisuje na ovom mjestu i prijateljstvo je otporno na kulturu i politiku: njegova snaga le"i u sveprisutnosti koja u svojoj neogranienosti djeluje kao ista odsutnost. Ono $to pak odre)uje prijateljsku praktiku jest neprestana ku$nja prijateljstva ku$nja kojoj se praktika prijateljstva sama podvrgava i prije nego $to prijatelji donesu odluku ma kakva ona #ila. ,oliko god prijatelji malo !nali o tome i koliko god da takvo !nanje ne pret%odi praktici prijateljstva koju $titi od dvo!nanosti oklijevanja i odga)anja jednako toliko se pak tre#a u!eti u o#!ir da uvijek postoji vi$e od jednog prijateljstva i da se !#og toga prijateljstvo ra!vija kao povijest. / druge je dakle strane prijateljstvo politika posreduju'e !#ivanje i!me)u momenata prijateljstva koje ne mo"ete posredovati i!me)u uvjetovanosti i #e!uvjetnosti njegove konstelacije. Postoji vi$e od samo jednog prijateljstva jer prijateljstvo nikada ne opstoji. &eprestano na ku$nji a #e! da prijatelji !naju $to je na ku$nji i u emu se ta ku$nja !apravo sastoji prijateljstvo odjednom mo"e nestati #e! da #i prijateljima njegov !aetak #io ra!#oritiji od kraja. *ogu'nost takvog nestajanja prekida od poetka je upisana u prijateljstvo koliko god neraspolo"ivost prijateljstva vodila tome da prijateljstvo prestaje i! tono onog ra!loga i! kojeg nikada ne prestaje1 kraj prijateljstva konaniji je i istovremeno ilu!orniji od kraja nekog do#rog po!nanstva. ,on!ekvencija je da se prijateljstvo uvijek ve' otvara ka ne

@?

kom drugom prijateljstvu nose'i #iljeg te drugotnosti. Prijateljstvo se ra!vija kao povijest !ato $to se u svojoj otvorenosti ka drugim mogu'im prijateljstvima koja ostaju neusporediva ono konstituira kao iskustvo. 3 tako se i!gra)uje kultura prijateljstva.

D8

33 . jednom od svoji% ne#rojeni% poku$aja da protumai u!vik 2O moji prijatelji prijatelja nema7 jacQues derrida 0okus usmjerava na prijateljsku !ajednicu koju morate pretpostaviti ako se "elite o#ratiti prijateljima. -e! pret%odnog pristanka druge ne mogu osloviti kao prijatelje. Derrida taj pristanak de0inira kao #espovratnoj pro$losti pripadni !nak 2minimalnog prijateljstva7 koje je potre#no da se prijatelji apostro0iraju. Ono je to koje omogu'uje da se prijatelji oslove navedenim u!vikom.@D Da se tu radi o minimalnom prijateljstvu koje pripada 2apsolutnoj pro$losti7 kako to Derrida pi$e o 2prijateljstvu prije svi% prijateljstava7 o prijateljstvu ije tragove ne mo"ete i!#risati i koje je stoga na jedan neutemeljeni nain temeljno ra!log je da se minimalno prijateljstvo ne da pre!entirati. .vijek ve' unaprijed ono je pretpostavka oslovljavanja koje odlikuje prijatelja kao takvog. Derrida to minimalno prijateljstvo poop'ava. &e samo da je ono pretpostavka o#ra'anja koje odlikuje prijatelja kao takvog ne samo da je rije o minimalnom prijateljstvu nu"no neartikulirano prijateljstvo koje ne postaje artikulirano i takore'i potpuno prijateljstvo u o#ra'anju koje resi prijatelja kao @D Derrida koristi 0ra!u prijatelja ono je i minimalno prija 2amitiO minimale7. teljstvo #e! kojeg se ni neprijatelja

.sp. JacQues Derrida PolitiQues de lRamitiO ne #i moglo osloviti te navesti kao Pari! 9??@. str. FC@ neprijatelja u o#javi rata. ,ada se D9

dakle govori o tajni prijateljstva koju se ne da denuncirati jer i!iskivana neogranienost prijateljskog govora i #e!uvjetnost prijateljske konstelacije koja je projicirana u pro$lost i u #udu'nost odnos prijatelja ini ovisnim o nepredoivom save!u tada takav govor takav diskurs o punom prijateljstvu pretpostavlja minimalno prijateljstvo koje i!mie i smo je nepredoivo a to Derrida poop'ava i time sam pretpostavlja. Derridi ovdje nije stalo do prijateljstva koje #i !a ra!liku od minimalnog #ilo 2puno7 niti mu je stalo do njegovi% karakteristika. 5ak se i minimalno prijateljstvo mora odlikovati karakteristikom koja resi 2puno7 prijateljstvo1 neogranienost govora. Jer minimalno se prijateljstvo ne sastoji u odre)enju sadr"aja koje #i ograniavalo govor ili u ograniavaju'oj raspodjeli prava na slo#odan govor ve' u injenici da se druge uop'e i mo"e osloviti i da se o neemu mo"e govoriti. 6u injenicu #e! koje se ne #i moglo odrediti ni sadr"aj ni 0ormu govora injenicu koja je ve' uraunata u svim ogranienjima i svim ra!likovanjima na ogranieno i neogranieno govor nu"no mora pretpostaviti kao ne$to neogranieno apstraktno nesra!mjerno. 6ako se mo"da mo"e protumaiti sluaj da se u strogo %ijerar%ijski organi!iranom dru$tvu ve' i samo o#ra'anje smatra prekoraenjem koje tre#a ka!niti. &e udi stoga da !amisao minimalnog prijateljstva kojeg sva prijateljstva pretpostavljaju iako ono samo nije 0undament jer ono samo se#e pretpostavlja ime si pak nu"no i!mie ako ono samo ne DF

"eli postati prijateljstvo koje je principijelno dostupno govoru time upravo onemogu'uju'i govor daje povoda da se postavi pitanje o politikoj !ajednici ili dru$tvu u kojem #i minimalno prijateljstvo imalo pravo. . studiji koja je nadodana knji!i o prijateljstvu a koja govori o %eideggerovoj upora#i grkog termina p%ilein $to u grkome o!naava kretanja prijateljstva Derrida nagovje$tava nadola!e'u demokraciju koja je uvijek u dolasku1 2&adola!e'a demokracija koja je uvijek u dolasku postavlja nam !ada'u da mislimo jednakost koja ne samo da je nespojiva s odre)enom asimetrijom nejednakosti ili neogranienom singularnosti ve' te potonje ak i i!iskuje: ona nas ve"e u! se#e s mjesta koje ostaje nevidljivo s mjesta prema kojem se usmjeravam iako sam udaljen od njega i unato njegove nevidljivosti nesumnjivo s onu stranu Aeideggerovi% intencija.7@C *jesto nadola!e'e demokracije demokracije koja je uvijek u dolasku nevidljivo je i! dva ra!loga. Prvo stoga $to to mjesto

kao mjesto pretpostavljenog i i!miu'eg temeljnog i neutemeljenog minimalnog prijateljstva nikada ne mo"e #iti vidljivo i ne mo"e #iti uoeno1 demokracija minimalnog prijateljstva je demokracija uvijek u dolasku koje svaku pojavu !atamnjuje. Drugo !ato $to demokracija u onoj mjeri u kojoj se njeno minimalno prijateljstvo jo$ uvijek #rka sa sta#ilnom pretpostavkom i neo#orivim utemeljenjem mora #iti nadola!e'a demokracija a ne tek puka demokracija uvijek u do lasku1 nevidljiva je #itna nevidlji @C i#id. str. ILF vost mjesta te demokracije. Ako je

DI

pak posrijedi !atamnjenje !atamnjenja dakle kon0u!ija koja je re!ultat proi!voljnog rastavljanja pretpostavke i i!micanja tada je demokracija minimalnog prijateljstva i to uvijek ostaje nadola!e'a demokracija uvijek u dolasku pa je njeno mjesto sada i u#udu'e nevidljivo u svojoj nevidljivosti. Ali !a$to onda Derrida govori o demokraciji+ =ato $to jedino ona jednakosti daje !a pravo koja ve' le"i u neogranienosti injenice da govorimo. &o ipak takvo pravo pravednost nikako ne #i tre#ali iskljuivati neusporedivost neograniene savr$ene apsolutne jedinstvenosti singularnosti koja je slo#odna od svi% uspored#i. *o"da se mo"e ka!ati da o#ra'anje koje #i #e! jednakosti demokratskog minimalnog prijateljstva #ilo nemogu'e samo ve' implicira individuaciju i drugotnost promjenu koja jednakost ne a0icira tek naknadno i koja !#og toga ne re!ultira nejednako$'u koju se da supsumirati pod neki temeljni princip. O#ra'anje koje svoje tragove ostavlja u svakom apstraktnom op'enitom 0ilo!o0skom govoru indicira neposrednu podjelu minimalnog prijateljstva na jednakost i nejednakost. Paradoks prijateljstva i!ra"en je tako u neposrednoj podjeli o#ra'anja ili u #e!uvjetnoj konstelaciji uvjetovani% singularnosti. 3! strukturalne se perspektive mo"e ustvrditi da anali!a oslovljavanja a koja naila!i na neposrednu spontanu podjelu minimalnog prijateljstva na jednakost i nejednakost Derridi dopu$ta da u 2apstraktnom mi$ljenju7 #rojeva i u jednakosti koja je re!ultat pre#rojavanja

D@

prona)e silu poop'avanja koja vodi #rigu o 2anonimnim i iredukti#ilnim singularnostima7 #e! da i% ostavi na cjedilu u toku 2i!jednauju'eg o#raunavanja7.@L Po svojoj je mogu'nosti 2apstraktno mi$ljenje7 #rojeva 2indi0erentno7 indi0erentno s o#!irom na ra!liku neograniene singularnosti onoga $to se ne da #rojati. &o takva 2indi0erentnost7 poop'avanja pove!ana je sa 2indi0erentno$'u7 koja odre)uje ono neogranieno singularno smo jer se ono

morati odnositi 2indi0erentno7 tako da i!makne poku$ajima da se njegova ra!liitost utvrdi ime #i ta ra!lika postala ra!lika neeg partikularno pose#nog. Ovdje #iva oitim da je mi$ljenje dekonstrukcije kao mi$ljenje minimalnog prijateljstva nadola!e'e demokracije koja je uvijek u dolasku mi$ljenje apstrakcije. &o ipak se moramo pitati ne utvr)uje li apstrakcija #roja i numerike jednakosti ve' unaprijed ono apstraktno i indi0erentno neogranieno singularnog i nije li indi0erentnost singularnosti ipak re!istentna na 2i!jednauju'e o#raunavanje7 jer je sama jo$ indi0erentnija. *o"da Derrida taj prigovor anticipira te ga o#ilje"ava upora#om odluuju'e rijei u svojoj knji!i 2mo"da7 $to postavlja u !agrade i suspendira misao da poop'iva sila 2i!jednauju'eg o#raunavanja7 mo"e #iti adekvatna 2#eskonano ra!liitim7 pa stoga 2anonimnim i iredukti#ilnim singularnostima7.

@L

i#id. str. 9F?

DD

&e locira li Derrida ono $to %a#ermas na!iva 2univer!alnim delimitiranjem individualni% perspektiva sudionika7 u singularnosti 2individualne perspektive sudionika7@B same+ &a univer!ali!iraju'u silu apstrakcije tako)er se oslanja i diskursna etika kada Aa#ermas pojam 2idealne delimitirane komunikacijske !ajednice7 koju diskursno etiki utemeljena predstava demokracije uvijek pretpostavlja poja$njava sljede'im rijeima1 2Pojam idealno delimitirane komunikacijske !ajednice #esmislen je utoliko $to je svaka !ajednica koju mo"ete identi0icirati ograniena ra!likuju'i pravilima inklu!ije lanove ili pripadnike od stranaca. .pravo takvu ra!liku #i !ami$ljenim delimitiranjem u socijalnom prostoru i %istorijskom vremenu tre#alo iskorijeniti.7@? 3sto kao $to mi$ljenje 2idealno delimitirane komunikacijske !ajednice7 u konanici vodi tome da se takvu !ajednicu vi$e ne da identi0icirati pa stoga ona vi$e ni ne mo"e #iti pojmovno odre)ena ni realiter ni idealiter isto tako apstrakcija koja je na djelu u neogranienosti pose#nosti i jednakosti oslovljavanja ne dopu$ta da se identi0icira demokracija minimalnog prijateljstva primjerice tako $to numeriko o#ra)ivanje odredite kao nje!in kriterij. . onoj mjeri u kojoj diskursna etika postavlja granicu vlastitom procesu @B Jrgen Aa#ermas >r lUuterungen !ur Dis kurset%ik Mrank0urt na *ajni 9??9. str. 9DI @? i#id. str. 9D? D8 i#id. str. 9C8

apstra%iranja a predoivanje 2limi nalni% pojmova koji slu"e odre)ivanju idealne komunikacijske strukture7D8 #rka sa tom istom strukturom u onoj mjeri u kojoj diskursna

DC

etika apstraktnoj strukturi pripisuje sta#ilnost pojma $to joj omogu'ava da apstraktnu strukturu odredi kao strukturu komunikacije #e! o#!ira na desta#ili!iraju'i uinak koji je re!ultat graninog ili 2liminalnog7 pojma koji svako odre)enje suspendira: u onoj mjeri u kojoj diskursna etika kritiki komunikacijsku !ajednicu poima kao 2regulativnu ideju7D9 a njen %omogeni!iraju'i aspekt %iposta!ira time da ono u potpunosti apstraktno i delimitirano odre)uje kao po!itivnu pretpostavku i po!itivni re!ultat delimitiranja diskursna etika podlije"e ilu!iji de0iniraju'eg pojma te se priklanja nai!gled sta#ilnom jedinstvu apstrakcije. .pravo to jedinstvo je ono koje dekonstrukcija ra!gra)uje. &o o tom jedinstvu tako)er ovisi i protuargument per0ormativnog proturjeja $to mo"emo poka!ati slijede'i Derridu. -e! pojma politike koji garantira ure)eno i usmjereno posredovanje i!me)u komunikacije ovisne i neovisne o kontekstu ostaje ne!amislivo 2univer!alno delimitiranje perspektiva sudionika7 kojemu je stalo do ustanovljenja neograniene komunikacijske !ajednice. Ono $to pak pojam politikog u svojem apstra%iraju'em idealitetu intendira kao ono regulativno i programatsko kao cilj politikog posredovanja doka! konstitutivne neprimjerenosti de0ormira. Pojam s o#!i rom na politiki doga)aj mora #iti

D9 i#id. str. 9DC DF Derrida PolitiQues de lRamitiO str. 9I@ neprimjeren DF a apstrakcija deli mitiranja na kraju mora ra!oriti pojam koji !a%valjuju'i njoj i postoji1

DL

ili je politiki doga)aj taj koji transcendira idealitet pojma njegovu regulativnost i programatinost ili je to apstrakcija koja se mani0estira u idealitetu pojma. 6a dvostruka

de0ormacija sada pak de0ormira protuargument per0ormativnog proturjeja jer taj argument nu"no rekurira na idealitet u pojmu politikog na ono ideali!iraju'e koje je svojstveno pojmovnoj apstrakciji kao i na idealitet regulativnosti i programatinosti postignut ideali!iranjem. Daljnji ra!log !a de0ormaciju pojma politikog kojeg Derrida istie jest nemogu'nost da se pojam i upotre#a tog pojma principijelno dovedu u odnos koji #i garantirao op'enitost pojma a time i njegovo pojmovno jedinstvo. Derrida i!riito uka!uje na kon!ekvencije takve neprimjerenosti !a protuargument per0ormativnog protivrjeja1 taj protuargument per0ormativnu dimen!iju argumentacije podvodi pod neproturjenu logiku a ova pak suponira pojmove koji nisu de0ormirani strate$kom ili polemikom upora#om.DI Protuargument per0ormativnog proturjeja Derrida anali!ira i u drugim odjeljcima svoje knjige. Ako u svakoj 2praksi spora!umijevanja7 mora #iti sadr"ana mogu'nost neuspje%a spora!umijevanja onda je u toj praksi na djelu sila isku$enja koja se suprotstavlja ra!u mijevanju koje se orijentira po 2ide DI i#id. str. 9IB D@ i#id. str. F@C. O 2per 0ormativnom protivr jeju7 se govori na str. F@8 alnoj komunikacijskoj strukturi7: aspekt kojeg tre#a u!eti u o#!ir pri 0ormuliranju navedenog protuargumenta.D@

DB

Protuargument protuargumentu 2per0ormativnog protivrjeja7 kojeg Derrida najpreci!nije ra!vija jest onaj disjunkcije koja se kro! to proturjeje samo provlai i koja ga ra!gra)uje pa stoga !apravo nije ni mogu'e da se proturjeje kao takvo identi0icira. Da se per0ormativno proturjeje konstituira kao takvo i da nastane sam pojam 2per0ormativnog proturjeja7 mora postojati odre)ena slinost i!me)u 2struktura i!javljivanja7 koje si proturjee i!me)u teoretskog !nanja $to je svr%a argumentiranja i per0ormativne dimen!ije argumentacijeDD. (adi se dakle uvijek o ra!otkrivanju onoga $to #i Adorno na!vao 2logikom raspadanja7 koja dominira u nastajanju pojmova $to motivira Derridine ograde spram protuargumenta 2per0ormativnog proturjeja7. 3skljuivo demokracija u dolasku mo"e dati !a pravo diskursno etikoj apstrakciji i apstrakciji minimalnog prijateljstva apstrakciji neograniene jednakosti koju nijedna numerika o#rada ne mo"e proi!vesti kao i apstrakciji neograniene singularnosti koja dodatnim ra! likovanjem prema$uje svaku mogu'u

DD i#id. str. FC9 FCF FB8 DC 6akav se nespora!um primjerice nala!i u mo joj studiji 2Die GeValt der =erstSrung7 AGD Husp. GeValt und Gerec%tigkeit i!dao Anselm Aaverkamp Mrank0urt na *ajni 9??I.J identi0iciranu ra!liku. &o #ilo #i po gre$no da demokraciju u koju je upisano dola"enje i!jednaite sa radikali!iranim o#licima politikog re0ormi!ma i permanentne revolucije.DC Jer o#je opcije ograniavaju apstrakciju time $to ono ovdjeisada dola"enja i!okre'u u temporalnu

D?

sekvenciju onoga prijeiposlije omogu'uju'i tako ilu!iju diskursne etike ilu!iju 2idealne strukture komunikacije7 koja kao 2regulativna ideja7 odre)uje 2praksu spora!umijevanja71 demokracija koja je s o#!irom na vlastitu konstituciju sada i !auvijek u dolasku postaje nadola!e'a demokracija. Politiki je dekonstrukcija #li"a apstrakciji 2velikog od#ijanja7 nego apstrakciji 2regulativne ideje7. ,ao $to je po!nato %er#ert marcuse u svojoj knji!i o 2jednodimen!ionalnom ovjeku7 i u 2>seju o oslo#o)enju7 govori o pojmu 2velikog od#ijanja7. 2Eeliko od#ijanje7 koje *arcuse u 9?C?. godine o#javljenom >seju pove!uje s tada ve' posve uoljivim 2realnim mogu'nostima7 revolucionarne promjene dru$tva DL takvo je kakvo jest ponajprije stoga jer se najavljena a ipak i!ostaju'a revolucija vrti u krugu. / jedne strane realna mogu'nost dru$tvene revolucije le"i u pret%odnoj promjeni 2#iolo$ki% potre#a7 H*arcuse pojam #iolo$kog de0inira ne %iposta!iraju'i ga dogmatskiJ dok s druge strane ta promjena ne mo"e nastupiti #e! revolucije.DB 2(evolucionarne snage se javljaju u samom procesu promjene7 D? tvrdi *arcuse. . onoj mjeri u kojoj ta cirku larnost takore'i $titi od revolucionar DL Aer#ert *arcuse An >ssaP on ;i#eration AarmondsVort% 9?C?. str. 9D DB i#id. str. FL D? i#id. str. BF

C8

i#id. str. 9D

ne promjene 2realne mogu'nosti7 koje *arcuse unato svemu pronala!i u nepromijenjenom svijetu moraju na svijetlo dana i!nijeti skoro nepremostivi procijep i!me)u ovog postoje'eg i onog slo#odnog dru$tva.C8

C8

Drugim rijeima1 2veliko od#ijanje7 je time sve vi$e !aista 2veliko od#ijanje7 utoliko $to je sve manje 2veliko od#ijanje7: politiki napori koji nastoje oko revolucionarne promjene su privremeni i pripremaju'i 2ne samo u vremenskom ve' i u strukturalnom smislu.7C9 Pitanje demokracije koja je po vlastitoj konstituciji sada i !auvijek u dolasku nije pitanje o !ami$ljenim predstavama vremenskog slijeda ni pitanje re0ormi!ma deklariranog permanentnim trajanjem ili permanentnom revolucijom ve' je to pitanje nemogu'e aktualnosti dvostrukog dolaska apstrakcije dolaska neograniene jednakosti i dolaska neograniene singularnosti. . vremenskom slijedu u #eskonanoj sukcesiji re0ormi ili revolucija ve!ani ste u! dola!ak demokracije kao $to ste ve!ani u! tajnu koja ni$ta ne skriva ili taji koju stoga nikada ne mo"ete i!dati i koja tim nepopustljivije opsjeda svaku pojedinu re0ormu i revoluciju. . nemogu'oj aktualnosti dola"enja konano #iste se oslo#odili od takva opsjedanja doprli #iste do apstrakcije istovremenosti neograniene singularnosti i neograniene jednakosti. *i$ljenje dekonstrukcije kao mi$ljenje minimalnog prijateljstva tako se uka!uje kao mistika apstrakcije koja se opire misti0ikacijama i nastoji oko oslo#o)enja. &o kako na to mi$ljenje utjee okolnost da demokracija mo"e #iti trans0ormirana u pretpostavku u re!ultat ili u pokret re0ormistikorevolucionarnog odga)anja+

C9

i#id. str. DB

C9

Postskriptum

. kakvima se komplikacijama mo"e na'i 0ilo!o0 koji u racionalnom i ra!umljivom spora!umijevanju vidi kljuni pojam 0ilo!o0ije+ ,ao i svaki drugi 0ilo!o0 on da #i stekao

pojmovnu jasno'u u pro$losti i sada$njosti tre#a tra"iti save!nike i odrediti protivnike. *ora ra!jasniti uvjete u kojima se mo"ete osloniti na racionalno i ra!umljivo spora!umijevanje. 6e$ko'a na koju nu"no mora nai'i jest ta da se on prema svojim protivnicima ne mo"e pona$ati onako kako se oni pona$aju prema njemu. Jedan ga protivnik provocira !ato $to istinu ne i!jednaava sa dogovornim slaganjem koje #i tre#alo re!ultirati i! racionalnog i ra!umljivog spora!umijevanja. Drugi ga pak protivnik !#unjuje jer se ne protivi spora!umijevanju ali !ato umu i ra!umljivosti postavlja !amke. . o#a sluaja on se ne smije dati !#uniti i mora insistirati na poja$njavaju'em uvidu u protivnike !a#lude. 6a je asimetrija u konanici re!ultat injenice da on ne mo"e imati neprijatelja. Ako se "eli poka!ati da je racionalno i ra!umljivo spora!umijevanje temeljni pojam onda se one koji su nera!umni tre#a ra!lo!ima uvjeriti da je nji%ovo protivni$tvo #e!ra!lo"no. &o istovremeno on je i #itno upu'en na svoje protivnike1 $to je ve'i i!a!ov ve'a ku$nja #e!i!glednije spora!umijevanje o primatu spora!umijevanja tim je uspje$nije i neogranienije komunikativno djelovanje. &e radi li se stoga o nespora!umu kada se idealnu komunikacijsku !ajednicu predstavlja tako kao da u potpunosti racionalno i ra!umljivo spora!umijevanje utemeljuje isto spora!umno slaganje+ &ije li ta !ajednica upravo ona u ko

CI

joj su se spora!umijevanje i nepo pustljivost toliko pri#li"ili a ten!ija nji%ova sporenja tako narasla da i% se vi$e ne mo"e ra!likovati+ ,oliko ra!umljiva koliko racionalna koliko ra!umna je pak ta nera!luivost+

C@

Opaska 6ekstovi o prijateljstvu i neprijateljstvu proi!a$li su i! dva predavanja odr"ana na 3nstitute 0or GontemporarP Arts u ;ondonu Hstudeni 9??L.J i na ,ulturVissensc%a0tlic%es 3nstitut u >ssenu Ho"ujak 9???.J. Postskriptum teksta o prijateljstvu napisan je povodom sedamdesetog ro)endana Jrgena Aa#ermasa a o#javljen je u Mrank0urter Allgemeine =eitung od 9B. lipnja 9???. Hu redakcijski pone$to i!mijenjenom o#likuJ.