Urednik

MILICA GRABOVAC
ANTO BABIe
IZ ISTORIJE
SREDNJOVJEKOVNE
BOSNE
SVJETLOST, I Z V K O PREDUZECE, SARAJEVO
1 9 7 2.
SREDNJOVEKOVNA BOSNA U DELU ANTE
stvaranje Ante je skoro isklju-
srednjovekovnoj Bosni. Bliska kao rodni kraj i poprite
mnogogodinje aktivnosti prosvetnog i radnika, Bo-
sna je zaokupljala interes. Prisan odnos premu
mnogo je puta uticao na teme koje su birali,
ali nije da se rad tokom decenija disci-
plinovano v!ee za jeldno i kad je ono izuzetno
zanimljivo i Takvo asketsko obuzdavanje duha, sklo-
nog da luta kroz epohe i daleke prostore, donosi
nagradu u vidu produbljenih i temeljitih rezultata.
Kada se Anto u rad na isto-
riji, srednjovekovna Bosna nije vie predstavljala neistraeno
polje. Naprotiv, bila je marljivo od 'Grednih i kri-
kakvi su bili Vjekoslav Ilarion Ruva-
rac, Pranjo Konstantin Ferdo Vladimir
da spomenemo samo najpoznatije. Ipak, slika prolo-
sti Bosne bila je i posle njihovih: veoma i korisnih
napora nepotpuna i veoma jednostrana. Glavnu panju zao-
kupljala je tada sfera zbivanja sa vlada-
laea, ratovima, teritorijalnim promenama i odnosima
dravama u sreditu vidnog polja. Tome nije bila kriva samo
filoloka orijentisanost naih ni periferni poloaj
nae istoriografije, koju nisu bile zahvatile raspre o metodi
s kraja prolog, ni moderna strujanja s naeg veka.
Objektivni uslovi se ne smeju prevideti: politika je
imala primat u iskustvu ondanjih generacija; se da ona,
upravlja sudbinom naroda i zemalja.
istoriji srednjovekovne Bosne je nosio
iskustva svoje generacije, interesovanja i nova
5
shvatanja o vrednostima. Veliki socijalni pokreti, krize prvog
svetskog rata i otrenjavanje od nacionalnih zanosa, uzdrmali
su bili tradicionalne ideale. deo inteligencije, koja
je dorastala u godinama posle prvog svetskog rata, traio jc
nove puteve u politici opozicionim strujama i pri-
ideje koje su ile za tim da temelljno preobraze svet.
Stremljenja i angaovanost jednoga kruga naprednih intelek-
tualaca, okupljenog u Sarajevu, veoma je lepo ocrtao sam
Anto U istoriografiji su predstavnici toga novog talasa
inteligencije naputali tradicionalnu tematiku i okre-
tali se problemima ekonomskog i drutvenog razvoja. U osno-
vi toga zaokreta, primetnog i kod drugih koji su
se u to doba baviti srednjovekovne Bosne
(Gregor Cremonik, Mihailo lealo je uverenje da u
ekonomskoj i drutvenoj sferi treba traiti opte uslove koji
su u krajnjoj liniji uticali na istorijski razvitak.
Drutvenoj tematici je ostao veran tokom
svog rada, koji se sa prekidima protee na skoro dece-
nije. je sa bosanskom vladarskom kancelarijom, pa je
preko bosanskog sela irio svoju tematiku prema optim p1"O-
blemima feudalizma u Bosni, bosanskoj dravi i bosanskoj
crkvi. Unutar opusa mogu se izdvojiti tri
kompleksa: feudalizam u Bosni i njegove osobenosti, nastanak
bosanske drave i njeno i problematika bosanske
crkve. Pojedinim svojim istraivanjima je i
otvorio puteve generacijama
Pionirsku ulogu on je pre svega imao u fe-
udal1izma u Bosni. Sve do posleratnih godina kod nas se o
feudalizmu nije ni govorilo pod uticajem uskih kon-
cepcija koje
'
su prihvatali i najautoritativniji
je na bavljenje feudalizmom orijenti-
sanost i aktuelnost problematike. Feudalizam je u sa-
svim novom svietlu kao zakoniti stupanj u razvitku ljudskog
drutva, koji se sa svojim bitnim obe!ejima javlja na vrlo
irokom prostoru, daleko izvan okvira [eudalizma.
Ko ne poznaje atmosferu u naem ivotu pede-
setih godina, teko da oseti koliko su velika iskuenja
vrebala tada koji se poduhvatio da se bavi feudali-
zmom. je bilo iskuenje da na naem tlu primeni
6
gotove, vrlo popularne, gotovo obavezne, sheme koje su do-
izvornim matetrijalom samo bivale ilustrovane. Radovi
o vazalitetu i feudaLizmu, koji u ovoj knjizi ponovo izlaze pred
najbolje su o tome koliko je Anto
ostao slobodan od tendencija. Kao istan-
duha on nigde nije gubio kontakt sa izvornom
i preko nje sa srednjovekovne Bosne. Opte pred-
stave o feudalizmu sluile su samo za postavljanje novih pi-
tanja, za otkrivanje jo nezapaenih podataka u jako
oskudnoj izvornoj podlozi, za izdvajanje onih pojava koje su
za feudalni tip drutva Njegova rekonstruk-
cija je oslonjena na briljiviU analizu i pouzdane
Otuda se njegov koncept vazaliteta i feudalnih odnosa u Bosni
dri i istovremeno ostaje otvoren za dopunjavanje i
detaljima iz ili nepoznate doku-
mentarne
po metodu je rad na
bosanske drave u kome se trudio da prikae vrlo
staro jezgro prvobitne Bosne i opte uslove njenog osamosta-
ljivanja. Preoskudna predstavlja osnovnu kod
osvetljavanja najranijeg perioda bosanske istorije. Paljiv
da

maksimum iz malobrojnih
izvora. kasniji, bolje poznati razvitak bosanske
drave je i istakao ulogu okvira bosan-
ske drave u procesu diferencijacije i et-
odnosa na ovom delu balkanskog prostora. Pitanja koja
su nekada bila tretirana sa mnogo estine i angaovanosti uz
meanje argumentacije sa tendencijama,
talac u u akademskom vidu,
raspravljana nezavisno i objektivno, onako kako je u nauci
jedino dopustivo. Takav pristup razume se olakava at-
mosfera u naoj zemlji, ali ga do kraja nepristra-
snost, i moralni integritet
U okviru srednjovekovne bosanske drave
se bavio i jednom specijalnom temom: organizacijom
diplomatske slube. Kako je izgledao dravni aparat i kako je
funkcionisao moe se otkriti jedino detaljnim ispitivanjem poje-
dinih institucija i slubi. Diplomatija i u srednjem veku ima
veoma vanu ulogu u ivotu drave, tako da uz vladarsku kan-
celariju i komoru, diplomatska sluba spada u osnovno jez-
gro dravnog apamta, koji se i u Bosni tokom srednjega veka
7
i razgranjavt1iO. U studiji saopkt:ena ie 'i
analizirana veoma bogata i raznolika o
pretgovorima, diplomatskim o brojnim poslanicima
koji su izvravali misije bosanske dvorove.
se crkvom bosanskom nije otvarao novu te-
matiku, ali je u tome mnogo diskutavanom kompleksu otkri-
vao zanemarene aspekte i uspevao da ih reljefno ocrta. U
veliku diskusiju o dogmatskoj osnovi crkve bosanskih krstjana,
koja je bila jo rata a zatim nastavljena u toku
nekoliko posleratnih godina, ulazio, mada je sVIaju
privrenost tezi pokazao u osvrtu na literaturu do
1954. god. Svoje gledanje na istoriju bosanske crkve u celini
je prilike da iznese u posebnoj nevelikoj knjiici, koju
cltalac ovde nalazi pretampanu. Izrazita su nasto-
janja u dva pravca: da bosanske krstjane smesti u iroki okvir
evropskog pokreta i da, na drugoj strani, prikae
konkretne drutveno-ekonomske uslove njihovog delovanja u
Bosni. Takav socioloki pristup se pokazao plodan
u prikaZivanju poslednjeg perioda bosanske crkve.
ponovo pred posle godina, a neke i
posle punih decenija, studije o srednjove1kovnoj Bo-
sni aktuelnost i panju.
pouzdanosti rezultata i tematskoj novini, one jo dugo pred-
stavljati oslonac sa kojega se moe prodirati napred tL
novo i nepoznato.
Sima
KESTO O KARAKTERU BOSANSKE FEUDALNE DRZAVE
Pre1Jpost8lVlljajruoi da stranee Pregledae i dalje biti
otvorene za tI'eltiJr,an}e ovakvih da se '11 svome
odgovoru na anketu na to da II
nijilnncrtama ukaem na jednu Qoobmu
sanskog srednjovjekovmog feudal'izma, koja 'J,e, po mom ml-
mjenju, ostavila svoj na optu sliku razvitka Bosne u
ovoj iis1Jcxnijsk!oj epohi. . . . .
Kad govorsmo o Bosni li Hercegovini uatmosferi nJez/inih
dananjih problema, naglaavamo Ikoje proizlaze
iz zaostalosti liJstOlr1jskom ove ze-
mhje. Zasta, mnoge u njeZIDQj istordji idoputa(j'l1
da je Bosna u doba svoje dravne samostallnosti u
:neklim ,oblicima svoga razvitka lila .sporije nego druge nae
zemlje. Bosanski srednji vijek nije ostavio nikakvih mo:ruu-
mentalnih umjetnosti, knjievnosti Hi zakonodav-
stva -tih naj:V1idni:j:ih zmakovakojfuma se

gornja granica ido koje je jedan narod napredovaou
I11.IOjistorijskqj epohi. Ali ako te pojave samo .kao
'Pojave, Ito jest ialk!o ne uslove lU se 'OIIle jav-
lj1aju, mogli bilsmo tLako pogrenom utiskJu kao da je
zaostalost dmanerrtna crta usamOlj is't!Orlij:i Bosne, aI1!iezina
srednjovjekorcma istoo::ija, puna !bes.mis181IlihveJ.iJkaki:h ratova
i Slama vrtlog u kojem se jedV'a moe otkriti
neka Imja kretanja naprijed. U stvari, tu se ne mOIe govorit!
o zaostalosti. Put razvsbka srednjovjekovne Bosne - ne .uzii-
ovdje u oIbzir koji 'su dolazili liz vama -
bio je umnogome samfm karakterom \njezinJOg feu-
dalizma lmji se je u neloirn .svojiimertama odvajao lod feudald-
zrna u dI'IUgim naim zemlljarna, Kad OO}8IIljUijemo stepen raz-
V'itka kojii je srednjovjekovna Bosna 'dooti,gla, treba da imamo
u vidu OSUOVlU na kojoti 'je taj !razNi-tak o()isltv.arli'v:an.
9
Bosanski feUJdalJirzam kroz srednji 'vijek IZ1aldJrao je
'izvjesnu CI"DU 1mnzerva1JiV1nOiStli. Od samog dravnog
ivota vlasteoski u1mriJjenjenli u svojim pleme-
nitsm batdnama, nastu;paOu kao cjehina ti. ne doputaju da se
I"!azviJje vladarska vlast i da diode do izraaja dr-
avna cjeillina. VLadar nije raspolagao ,niJj,ednOlm dmutvenom
snagom Ikoju bi 'u ,tadanjliJm, feudabnim, uslovsma mogao da
suprotstavi vlesteosldim vodovtma i da dh upregne u svoju
slubu. U srednjovjekovno] Bosni, kala to d'e utVlrrliiO profesor
Ostrogorski, mikada nije postojao !pI'!OIIlij.ski sistem feudalne
veeanosti niti su postojaM pr'OIIliJj,ari - feudadoi sa uslovnim
posjedom fooda. Kad bosanske vladar daje nikad je
ne daje Ikao uslovni posjed ,kaljli bi trajao dotle dok nadareni
feudalac :is!pUlnj'avla uslove. Zemlja se uvijek daruje feudalcu
k&o njegova puna svojina, njemu i njegovu pO\S!Iljednjemu.
Kad Stjepan godi/ne 1322. danuje Vuko-
slavu upe Banke i Viribanjiu, on mu, 'u da
ostane bez batinika, dajle pravo da raspolae sa darovanim
zemJ:j,ama po SlV'oj'OO vaLjd.. Na ovati samo su se
vlasteoske batine i vlasteosldh roldova u odnosu
macennralnu vlast kojlu predstavlja vladar. Rasle SlU vlasteoske
teriJ1JoIriiJje na kojima vladar nij'e dmao nikakve ingerencije. U
!istqj darovnioi Vukoslavm ban da II da-
rovnim upama ne bude drugoga vladalca osim
viladalaca kneza Vukoslava. ZemJ1ja data II batinu me moe
se oduzeti osim u veleizda'[e, a i tada ,1leIk poto erkva
bosanska ti Bosna, tj. vlasteoski sabor, stvar ispitajiu ii do-
nesu odhslou. Pa i to ne u svlim Kad je kra,lj
TVil1tko I 1380. ,g. dal1ivao Hirv10lju ,tri sela u- lJa-
m:-: 'll lb1iStlioo, staVIrjena je u povelju ovakva ako ibi
se netko od Hrvojevih nasljiednika :1znevj<eroo ;kraldlu illi nje-
gov;iJm naSlJij.ednicima, bi im se mogla 100dUJZetii ona tri
sela, da ,i/m se 2Jalto ne 'llI2Jimaju, ne,g,o ida p(la6a ona;j l\1Oji zgrd-
jeli, g;laVlOlm SiVOj-om lilLi bla:gom u to ga Boona OIsudi, ,a ,ootali
da ostaju II Vljer:i ,i 'u dranjiu \Sela i lU ostaJloj SVOjlOlj
plementinli. Ovdje v,rIo :jasno do[azi do ]IlJtelI"es v1,a-
steoskog Iroda: ni u na;jlooe kil1ivioe, veleimaje
ka2Jna se izricati Ina tetu oj,eliiJIlJe zemiLjiinog posjeda; IkiI1i-
vac Ise kazniti ii to ne oduzimanijem bi
biili interesi vrasteOiSkiolg 1'OIda, nego gubitl.wm
glave gl!OIbe ibl,agom,'1Jj. SlVlQjom pokretnom duno-
10
viJnJom (novcem i dragocjenostima), Cinjen'ica da su se ovakve
darovnice, sa ovakvsrn vladarakih prava i tako
konkretno n:z:rarenim gararrtovanjern cjelovitosti vlasteoskog
'tel1itorija ilzdavale d u doba Tvrtka I (1380. 19.) g'0IV0iri nesum-
njivo o tome da SlU vlasteoski vrodov! OIdraM neokrnjenim
svoje pozici:j,e i onda kad je drava bila relatiwno
S Itih na zemiljinom posjedu, sa
pravom sV10jme i nasljedstva, ro-
dtmni dje1JOlva1Ji SlU sve dio ilUJrske ,oooupacilje kao snaga rkioj a nide
doputala da se mad Ii!zgI1adi ma kakva cennradna vlast.
U ostaiim maim, pa i u dr.ugfun Bl1ednj{)lVljekiovnJim zem-
Ijama, lorg,anJiJzovana enkva bila je 'Uvijek rj<ak falktoc u
centraine wasti k,olju predstavlja viladar. I u tome je
BOSIlJa izuzetak. Dok je, na primjer, u Srblij!i pra-
voslavna crkva kao feuJdalac Ipredstav1j,ala II 00-
noSIU snaga vLaldwa cr. vdastele prevagu ukoll'1ist
viladara, lU Bosni nIi ni pravoslavna crkva, koje SiU
'u ivobu naroda :igr,ale neznabnu U!l'Orgu, nikada !llIiSU u
srednjem Vlidekiu imale one matemo'aWne osnove na kotioj bi
se rnogao izgraidiJti neki .uticaj na odnose snaga u
dravi. A orkva bosanska IIlliikada n!iJj-e bila neki
feudaJJn.i gospodan: niti Ise 'Oltimaila za fffi1ldJal1!ne posjede. Ovu,
poznatu, tinjen/iou Ido'h:l'O je Istakao A. S0I1oVijev u jednom
od svojih radova rkaJd je naglasio da crkva bosanska za feu-
dalre mdload nije predstavljala nekog konkurenta lU zauzima-
njuZJemljliiIllOlg posOleida tte je 'i stoga naila na lnlaji:I1i. [Jirijem
u iredovirna vdastele. U odmosusnaga <ll \bosansko'j feudalnoj dr-
avi crkva bosanska- je poiloaj v:lastel1e !prema
vladatru i pored Vilasteookog s.abor,a bi,la g,aratn.t n:j:ihovih izu-
zetno veltklih prava II draVii. Na OViO poveziv,anjle s Vil:a-
stelO1m crlkva booanska !bila jie d tiiJrne ,to su v1a-
da'r'i, pod prlitiskoiIIl RiJrna i ugarsk,og dvor,a, Cl1kVill bosan:skiu"
i nj,eziJne nemi,10 19!ooi/1Ji. i na njezin raoun far-
,kiogla je za v1,asrelu uviij'ek rpredstarv'lj,ala i
te ,kako .orpalsnog konkiur'eln!ta ka,ko u zahvaItanju zemljinog
posjeda, :tako d u uticaju na vladara drav:nih po-
slova. Iz jedne povelje od g,odilne 1244. dOQinademo da se 'u doha
bana Ma!1:H!je N,iJnol31lalVla pia i u Idoha nj,egowh pretthOldruiJka, u
rukama biJS1kupije nallazLo veliJkbr10d zem:tjiin'ih ;po
:sj.eda, na IPlroSltralllam od Usore do Nelretve,
:i 'Old Er,aoe ,do Vrbaisa. Iz jednog papiJnslkog pisma (1233) 'VIiJdi
,se da ije Ninoslav, poto je naipustio bOigUJmt1JstvO, pokuav;ao
11
oo vlasaeld oduzima posjede, ali [enaiao na oltJpor. Da lli se
QlVdJ.je il:",ad!i o posjedima koji su ihlli za
crkvu? Iz izvora se to ne 'vridi, aM '1)/i bilosasvim u sklaloo sa
tih godina.
Sve su, dakle, vlastelu na
onkvu bosansku ii ovu na njih, ,i povezivale ih m savez.
Vladar k'OIji je elio da se II Bosrri odri momo je voditi
o na'klonosti !te cmkve i, jo vtie, biJti pniprawan na koncesij e
Masi :koj-a jatu crk:V!U podravala. Uska povezanost vdastele'i
cnkve bosanske djelovala jie kao faktor upravou
poloaja V!lasteoskihl'ooova i pomogla da ISe razviju 'i
tendencije njin.wolg osamostaljtvanja na svojim velikim ;po.ro-
batinama.
Ove ISU tendencije morade do punog izraaja 'u jed-
nom :1stOlriljski momentu, budno osvojena
prava i ne ih niJkaid liz vida, bosanska vlastela ila
su s vladarem ,i !pomagala ga lU nastojanju oko dravne
nezavisnosti i liJrenja dravnog teritorija jer 'su kroz tu sarad-
nju mog.1i da li svoje posebne 1ntlrese.
U doba uspona bosanske drave za kralja Tv:rtka I
udareni su u vrijeme temelj! 'trijru najsilriijih
vlasteoskih rodova, i Ali po-
rastom mjihove rasla je i snaga koj a je neminovno
rrazbij,aJnju dravne cj,eltne. Ona 'jie dola do punog izraaja u
onom momentu kad su se vffia'Sltela 'osjleti:1a dovoljno snana da
S!VIQIje domene pretvore u rSI1JV'amno samostadne, i poh-
i ekonomske, cjelinek!oje lim dav,aJti ,punu mjeru ne-
podijeljeneekeploatacije sviJh 1zVOI1a 'i obezbijedati
pogodnu bazu za pI1isvaljaJnj1e vlladaJrsk!ih preroga!tJiv,a. Mislim
da :se 'OVe promdene, ,izvrene na p'I1ela,zu 'iz XIV lU XV vijek,
mogu dov:esti u v,ezu sa porrraJstom promreta u
drugoj poLovini XIV vijeka rkOlji jre vlasteli QltvarrarQ izglede
:na donO'tke ilizdrugih, neposI1ednijih izvora n;go to su biH
POlSjledi.Sto isuse vlasteOISke ter'itoride vie :i POlt-
punije lizdv:aJaile ,iz dravne cjeline,to su primjeri uvo-
novih carina, otvaranja novih trgova za prodaju :soli,
prava na dohrQ\tke 'od :iltd. Na <toli lOIsnovi
treba posmatrati sukobe ii rratove humske vlastele s Du-
broVl11iikomk!ao ii ratovanj,a velmoa, ispunjavaju
dobar dio istorije Bosne u SI1'edn}em vijeku.
12
EOISaJIlSIki <SreIdnjlo'V'j.elkrQ'vlnli feuOOillizam sadravao je, dJaJk1-e,
mnoge elemente Ik!o<ji nisu doputali da se !izgradi, mekar li sa
[edna dravna cjelina kao
ira bazaekonomsloog li kulburnog razvitka. Mjesto voga tokom
vremenastvoelo se nekoliko odvojenih terdtorija, vlasteoskih
dr8JVlilI1'a,sa divergenerran ilnJte'I'esima koji ISU se It1idetk:o kada
mogli uskLaditi. Ekonomski razvitak srednjovjekovne B!OISIIle,
kojd d'e ti IteritoriJjal1no razbijen, dobiva u 'Ovom periodu
'izrazito smjer. S :teOlSThOV'e miJS1im da treba
rQcjenj1iJvll'tii li iOiSIfNail'enjla koj a je Bosna lU srednjem vijekiu po-
stigla. Ako su ona nego 'u mekim drugem naim zem-
Jtj,ama, ,0000a ffiaJI1Ij re ne o stalnom, makar i neto
sporijem, prOg1DeSIU ko'jii se ostvartivao na drukoijlolj 1000000001vU, u
okvaru kOlji je bio samim karakterom bosanskog feu-
da:l'izma.
Ova ,I1arzJbiljenOiSt bosanske :sredn}OIVjek:ovne drave, koja je
u dobro] mjerti. hila rUlS
'
l ovljena osobenim karakterom bosan-
skog feulC1a]iJzma, nLje se odraavala samo u nj,ez:iJnoj ekonomici
i svemu onome to [e, u kraj,njoj linLji, proizlaznlo iz ekono-
mike. Ona se morala odraziti i II odnosu naroda srednjovje-
kovne BOISIle prema dravi. Na ovako razbiJjenoj osnovd nije
se kod naroda mOgiLa :nazvlllti drave ,k:alo spol-jnog
oblika ivota niti se mogla IiJzgradLti neka Itracticija
o draviIcao snazi koda rujedinjuje i podrava za samo-
odranjem, Podvojenost naroda Bosne (i Hercegoviine) koja je,
u IlljegOlvQj kaSln;iJjoj istorijd, rtl presrudinliJm do-
Iazla do uaaja, ne moe se 'obljaJSIllilti samo
njenicom to iSU u njoo postojale td vjere - jer u drugim ze-
mljama ima dosta prlimjerra koji pokazuju da vjerska podve-
jenost bila smetnja akcijama. Sto se Bosne i
HercegoviJne crkvenim orrganizacijama samQ je bilO oi1ak-
an pOlSao da povuku IDIarod za svojlim ciLjevima i ,interesima,
kojii su se dijametralno razJi1a:zJi!lJi, ba zbog tog,ato Ise kod
njeg,a, u odsustvu Jake tradicje o nekadanj'oj dr-
avi, nisu mogla da razviju ni 'o j'edinstvenim cil}e-
V!ilma ilmj1i na alkcliju. to SiU u
I1sltoriji ;prrevf1aidav:aJie,tendencije klolje SlU one-
da njemni narodi nastupaju kao nepodijeljena
aje1lina u borbi za bOllje lUSIlove 2Jilv:olta, ito se talkvetemdencije
i daJnas ponekad pojavljujru 'u miJs]ima i d.(jeliJrna
ljudi -- :ne moemo obj,aJsnlLti jednostavno tilme da kao njezIin
13
uzrok navedemo nau podvojenost. Objanjenje, \pO mom mi-
ljenju, treba 'traiti u karakteru bosanskog
feudalazma 'i obliJka drave kakav se na takvom :Ileudalizmu
jedino mogao liJzgradtiti.
Pregled, za drutvena pitanja, Sarajevo
1953, br. 2, str. 83-86.
14
o ODNOSIMA VAZALITETA
U SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI*)
U ovom pIiiJlogu htio blih da iznesem neka opaanja o obli-
ku stepenu vazalnezavlsnostd UIlIUtaJr feudalnog drutva sre-
dnjovjekovne BOISIIlJe dz IkoOih ne ,reZluilJtJiJrao, po neikiim sJVojim
crtama, tip feudalne drave, od dll1ugih tada-
njih drava ako ne po f,o["m:i a OIDJO po sarlriJini i !PIo ISiPOlj-
nim maniLfestacij'ClIma InjooiJna LUJIlJkdooisanja. Pni torne po-
kuati da, IlIaOSlIlOMU datih podetaka, istaknem i objasnim
dvije IStrane pitanja vaza1nih odnosa u bosansko] dravi, na-
ime, pitanje odnosa gornjeg vlasteoskog slioj,a, velmoa, prema
cenltrailinO(j vlasti, ibo prema ivladall1u kao preds
'
t a:VInI1ku
cjeline :feudailme drave i, drugo, pitanje odnosa :go'mjeg vla-
steoskog s11oj,a, to j,est njegovih ,g,lalVIllih predetavnika, prema
sebi vlasteli. pitanje kOlje se U!zl1a2lmatratIlJj.a
OVIh odnosa samo PO' sebd jeste piJtanje ikako su se ti
odnosa va!Za.llilteta :1lJnuta'r feudalnog dnutva po \QIbliJkJu fi. sadr-
ini odl13!ziai u o'rganizalCi'j.i bosanske srednjovfekovne drave i
kako su :uticali na mehanizam njezinog UllIUItarnJeg i spo[jnJeg
:flunkciOlIlisaID!ja.
1 - Od momenta kada o bosanskom j)eudalizmu :naliiliazimo
na prve sigume li podatke u d!zvorfuma, tj. od dva-
desetih godina XIV OIll se rpredstavlj,atO u -wdu vlaste-
oskih rodova, jeekonomsko..d:11Ultvena snaga zasnovaaa i
lulwr'1jenjena u njihovim iPlemeni1Jim batinama, Oba-
da d,e ov,aj 'OIblik feudalne svOjine, kao jedini, ostao
ekom osnovom f,eudmog drutva na kJOj'OIj je iizrastarla poJJi-
*) Citano na I Kongresu FNRJ u II sekciji 7. V 1954.
u Beogradu.
15
velmO'a,tj. gLavnIh vlasteoskih 11'OOOVla predstav-
svojim starjoeinama, ikoja lIJ!ijoe doputaa da se na dru-
goj strani, pod neposrednom kontrolom vladara a u okviiru
feudalnih odnosa, razVlijoe ma kakva drutvena 'snaga na bazi
uslovljenog i vlad3lrslwm zemJ.tj1ino.g
Plemenita baeina velmoa se a da se
'na dI1ug'oj snrand, na S1trall1ii centralne Vilaslli, na Sl1Jmln!i cjeline
feu:daffine drave, u v'ladamu, lnijle mogila :I1a':lJV'iJtli nliJ1mlkva
ekonomsko-deutvena pronutea kqj1a bi narasu ekonomsku
velmoa mogla usmjenitl u pravcu afirmiranja cjel,iine.
Por'ijeklo plemenite batine ide dadeko unazad , po svod
Ipr:ilici u doba karla se raspadala plemenska SVlQ-
jina na zemlju, te je Jiveoek doputao da izraz
plemenita zemhja prvobstno, [edan kpag koga j,e
plemenu pa docnije izidelijen bio nje-
gove Prema torne oo lU naaivu plemenita zemlja
ili plemenita batdna bii10 ma nekaJdanglu
plemensku orgalI1iJzacij!U drutva i plemensku svo-
jlinu na zemlju. Kada je zemlja postepeno prela u li!ndividu-
alnu avojirru porodlce, naziv 'se odrao kao oznaka punog i
,prava 'v[asJJJi!Itva kao suprotnost onome Ito nije
svojina, to nije IsviQjje nego Izraz na svOlj'Oii :zje.rnJ,jli na
plemerdtoj opte je mjesoo u bosanskim medgrobnlm natpi-
sima te se kao :iJsta:lmut Izuzetak jedan natpis dz ,000,0'1ine
Zvornika gdje stolja: Ase lei Brar,ja na zemlji
tu'd'O,i,2) a na vliJteza vojvode Radivoja
'Upisano [e: i legoh u zemljii a bi:1ig mi ,gDoi
Ina batirri.3) Ovaj lizraz upotrebljavao ,se u bosanskim ikance-
1:anijlaJma i za van 'ten:-!iltoTide booianslk>e kad giOld
se htje}o pravo .pune svojiine. U Srundalja Hra-
Dubrovniku od 24. juna 1419. 10 prOidaJji nj>egovog dijela
upe i grada SOIkola iistaknuto je da Ij,e ta zemlja i
ranije bila b3Jtina :i plemeniJto, te se sada, poto
predade IU ibaJt1nu ti u plemeniJto gradu DubrolV-
iIliJkJU i nega vil,astelem li vsOii I nije ,termin pleme-
ntto Isamo .zemljinu s\'ojinu nego li Isvojinu :na
1) J li r e e k-R a d o n li Istorija Srba, (Beograd, 1923), sv.
III, str. 64.
2) Glasnik Zemaljskog muzeja, (G. Z. M.) XXVI, 1914. str. 234.
3) Isto, str. 252.
4) Mli. k lo i Monumenta serbica (M. S.) str. 289.
16
Il1Iewetni1I11e uopte.) aJ1i je, s vremenom, dobio llJZI1a:Z\i1Jo
kao vozneka zemljd,nog posjeda vlesteoskih rodova iako se,
vjem:Vla:mo, njdme li Zlelml.jla ljudi uopte,
barem u .raniije doba dok su jo postojale
batine. No ovo je pdtanje okvira nae teme. Mi "se
na pitanja vlasceoske plemenite batine kao po-
lazne za objanjenje poloaja vlasteoskih 'vodova prema
feudalnoj dravi na jednoj li prema vlasteli na dru-
g0I;j SItI'sni.
Jedna od optih karakiterist'iJka srednjovjekovnog feuda-
lizma jetste svojina na batimslou zemlju u kojo] svi
jre ai Bosni bratstva,
u vrenju SVlod'lnskih prava. Upravio postojanje 'svo-
jine na zemlju i .jeste ono to je u srednjem vujeku toluko ko-
prometnu mobrlnost zemljinog posjeda, ali to je, s dru-
ge strane, izrvanredno diOiprii:nooi1o stabi'1lnoslti i sarnostalmosti
feudalndh porodica, U Bosna je ovom obliku pogodovala
relativno dugobrajna izolovanost od s.poljnj'eg prometa kolja je
nuno zahtijevala punu ekonomsku autalrkiju feudalnog po-
njegovu Takve, u principu
nedjeljive i teko 'baltine, IIlIa kojima je Mo ukorije-
njen vlasteoski rod, povezan ii. ekonomskim inte-
resom i krvnim sredstvom, predstavbjale su onu
na kojo] se 'razvijala bosanskih velmoa kao
preponderantna protutea centralnoj vlasti.
Podaci !() vlaJSIteilii u Bosni javljaju se pri(je o
nemolj sigwnolj i dravno] organlizaci:j1i. Ukoliko se
moemo OIsilJoruiti rna DuJkljlalI1S1kJu kl1Oniku, se kazi.vanie o
BOsmJi odJrrooli na VIriIjeme od kra:j,a IX do kralja XI stolje6a, bo-
sanska vlalS,teiLa (magnaltes Bosnae, u Oribiinrij'eV'U prijeVlodu
m primi ibaJriQnli dii Boon,a) poka:lJuju se .kao dl1utvena
srnaig!a' koja samo!SItJa[no i na P!10iWV
I1JeIpravednog k.r,a:J.tja Prlilbisllava pobunie se veJ:ikai bosaJJJSki
iu1biJe ga.
G
) Podatak 100amIti en, pored J1Jog,a
S) n. pr. god. 1399. daruju u Dubrovniku
Hrvoju i kralju Ostoji u plemenito :i u batinu (M. S.
str. 238 i 240).
8) LjetopIis popa Dukljanina, izd. F. (Beograd 1928): Post
quem regnavit Pribislavus... qui multas iniquitates operatus est.
Quodam [taque tempore insurrexerunt magnates Bosnae cum ali-
quantis et interfecerunt regem XIX, str. 312).
2 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
17
lwoDioi1okJi isuvie a da bi se njega mogao 1Iz-
vesti kakav dallji osim onog o postojanju vlastele
koja jie iU klasnom drutvu ovog ranog perioda drutvenog
razvitka zauzela BOIS\n'a se, zartJim,tridesetih g0.-
dina, XII najedanput pojavljuje kao ducaeuse pod
vrhovnitvom ugarskog ktralja. Do tog se stepena ona hula
razvila Ikao dratVni organizam li utom o.blJilku ula u nove
odnose sa Ugarskom.
U vremenu koje je lugarSkoj vrhovno] vilaSlu:
ISlU se bili formdral! vlasteoski zemljini pos] edi sredsltWma
koda SJU billa, u periodu raspadaaja sLohodnlih seo-
skih i stvaranja klasnog drutva. Pravo koje
je i u feudiaJlnom drutvu toliko dolazilo do izraaJja mo-
glo je tada da se u Boom primjenjuje u punoj mjeri i
zbog toga to u tom vremenskom razmaku nije ovdje postojala
nikakva IlJi dravna ni crkvena orgaiIlli<zaoija \kioja bi
OIVo pravo mogla da (svede u okvire nekih op1:Ji:jtih !klasnih
interesa, Ukolliko jie BQISIIla do tI'lidesetih godina XII
povremeno i ulazila u sastav susjedndh [ugoslovenskih drava,
OIIla je zauzimala poloaj periferijske zemlje te se i zbog
'boga suvee malo Isalr\l1ldawilla IS tim dravnim 'orgaJIlli::mn!ilma ko-
ji su i sami biM pre:m3llo a da bi se njihova dravna
vlast mogla 'osjetiti kao QIZ,raz stvarne snage koja 'interese vla-
stele sa irrteresimaIdasne drave i klase
kao cjeldne, Ukoliiko [e u Ito doba postojala kakva vlast, ito je
bi:la ViLast predstavnika rodovskog !plemstva, svakog Ina svem
koja jie stvarno prevazdlazila vlast banova iNi kne-
zove koje spominje DukIJj,anska kronika. I u drugim
ovog prelaenog vremena, .gdje je ']pak postojala drav-
ma 10lrganizaci.dla nego u Bosni, centralna uprava Slabo je MIa
dorasla svome zadatku da obezbijedi mir i sigurnost te su
slaooj'i illi postajali rtvom nastlja ci. !bogatijih pojedi-
naca dJ1i su se, se slobode, stavljali pod njihovu zatrl.tu
da bi 'se od gioreg zla.
7
) I u Bosni s,e, rua o'vaj ili s.lli-
na zemlje i slobodnih
pOlsjleda stvarala ekolnolIDska osnJOva ti uticaja potiedliinih
vlaJSlteolskih rodo,va i njihorvih sta,rjeina na kajtoj ISU 00ii. sami
sv,olj dl'u\tvetrlli i status ili feUld.aJl'lliYj dlravd.
Pr1i 'tome trlba ima:tIi u v:idu i illo da se i .unutar lSame nove fe-
7) O takvim priLikama npr. u dravi merovinkog
doba, upor. Ganshof, Feudalism (London 1952) str. 3 i d.
'18
udaJ1ne klase rvlOldiL1abO'rba za posjed ti vlast nad ljudlima u
kojoj ISlU Jedni. nestajali ili padali na nii ekonomsko-drutvana
stepen a drugi ss izdizadi li se postepeno u
red krupne VI1asJtele koja se, .u Ninoslavljevoj povelji diz g.
1240, prva. put pojaJv'lJjujepod Imenom boljara.S).
Ugarski vladari nasu mogli izmijeniti stanje n'i:tJi
bitno 'uticati na pravac razvstka bosanskog feudalizma. Njiho-
va vilast U BolSll1li XII bilaje dosta nestabilna te i for-
malno prekimuta trcnaestogodtnjom vizantijskom vladavinom
(1167-:-1180). U polovini XIII kada se d.z Ugar-
ske poduzimaju akoije protiv bosanskih heretika, stva-
ralieu se pogodnd uslovi za dalje bosanske
vlastele li daJ1jli porast njihovog ekonomskog i zna-
tadadaterese 'i poeicije erkve bosan-
ske od Ugarske i Rima, bosanska vilastela su, po svemu Izgle-
da, prisvajala ione crkvene posjede koji su ranJi:je bdli
bosansko] bislkupiji. Prema tekstu povelje Bele IV od 20. jula
1244
9
) beskupija u Bosni bila je, u vremenu koje je
prethodilo Izdavanju povelje, pretrpjela Izvjesne tete te joj
je han Ndnoslav, u ime naknade, dao neke posjede u Usori
PI'!Opte!r diversas milUJl1ias et dampna data eidem ecclesie. U
po'veJ.ji navedeno je jo dvanaest posjeda, rasutih na
Bosne, koje je ranije drala bosanska bisku-
pija. AlJi, dako je taj,relaJtli.vno 'veliki, zemljini fOUJd mogao,
uz ,0Isltal,e izvore da hude sasvim dovoljan da obezbijedi bogate
prihode crkvi, 'ipak se papa, g. 1238, morao
'plllSkOiPatu da materijalno pomogne bosanskom biskupu JkOlji
j,e iprtitisnut tekom siromatunom (paupertate niJmJia pregrava-
00).10) ta 'Se moglo dogodJiti IS 1Joilikl1m njegovim posjediima i
ta je bosanskog biskupa najedanput dovelo u stanje teke
siro:maltline? Cltava istorijska situacija u Boom go-
von za to da su 'll to VJl11,J,eme vIastelacoslonjena uua herebike i
njihovu u borbi pvotiv UgaI'lS1ke li Rima, uspje-
1Ja. da SlplilJeceafl1rmu:ranJe crkve koja je bila
da, uz ugarsIklih kraljeva i uz ili manjiu pasiJvnost
bosanskih hanorva, zauZlima 2lemljini posjed i dase u tome
pojavljiUjie kaoozbiltian takmac vlasteli. Ta je pojava mOJrala
8) M. S., 28.
S m H. i k l a s, Codex diplomaticus (C. D.) IV str. 239.
). T h e) n e r, Vetera Monumenta HungarJam sacram illu-
(V. M. H.) str. 168.
2-
19
btti za ordjentaciju vlastele prema cr!kvi
bosanskoj. ito iSJU se vilastela u vjersldrn borbama, tada ,mao i
kasnnje, za bogumile ISlU rt;o Ine
zoog njihova vj,erskog nego prvenstveno zbog toga to
njihovacrkva rrskad nije !p,retendJoiVala na feudal1ni IpDsj,ed nitJi
na srta!tlllJS nekog feudalnog faktora uz vlastelu, te je samim tim
!biiLa kao konkurent 'u pli\banjima na kJojima su vlaste-
la billa :na'jYlie zainteresovana.U) U mtici rimske
crkve, nj:eztJnla bogatseva i njezime zla JVl1astela su
nala snanu ideololeu 'OIS'J]IOIVU sa ,k1qj,e ISU mogla pokrenuta i
narod u borbu p:I1otJiv biskupije i nj,et21inih ekonom-
sk'iih i pretenz1iij1a koje su diI1ekJtno ugroavale njli.-
hove U !toku te borbe vlastela SIU, lizgleda, uprkos
usjeha !ugartsike krstake vojske, postepeno prisva-
jala crkvena dobrakoja Ise navode II pomermtoj poveljd kralja
Bele IV. Kraljevo OibnaJVIlj,an,je (1244) ranijim darovnica n1je u
tome mnogo iPo!molg,lo. Bosanski biskup moralo je, sredinom
XIII napustiti Bosnu 'i se, via facti, crkvenih
!poISjeda na !O'V1om gdje su vlastela ostala kaoglavru
!koa:
iilsit1ici
love promjene k'oja jie, ,silgurrmo, po:idonitiell,a svoj di,o
porastu njihOIve Ik
lo!!1loms'ke
i vanostd 'u odnosu na
druge faktore ,koji su tada imali IUIticaja na u Bosni.
Prije svega, njihJo1v 'Pol101Jaj prema vladaru 1P00stao je samostal-
n.i(jlim to je prilrodno pir101i!ZI1aztillO iz da su vlastela u
vjerskiim borbama stala na stranu cr:kve
bosanske,13) k,oja je iZliJl,a k.alO morrailini pobj,ed!!1li,k, doik
se vladar !pokazi:vao tavie i sklonim poputa-
nIju pil'etelUZijlama crklVIe. Podatak sadran u pismu
pape Grgura IX g. 1233. govori lO 'tome da su rv,:LaJSJtel1a uto
vrijeme SaIIDOi\71olJjlIllo" po:rortJ]v baJIlioiVe volje, prtil<kav,ala upe i
11) v. S o l:o v j e v, Vjersko bosanske crkve. (Poseban
otisak iz 270 knj. Rada Jugosl. akad. zn. i umj. Zagreb, 1948) str.
45-46.
12) Papa je, na primjer, svojim pismom g. 1246. ovlastio
kog nadbliskupa da u Bosni moe oduzimati zemlje hereticima i
davati ih pravovjernim (Ut negotium fidei contra hereticos melius
exequaris, presentium tibi auctoritate concedimus, ut possessiones
eorum, quas a fidelibus occupari contigevit, possis concedere
eisdem fide1ibus eorumque heredibus, prout videris expedire) -
V. M. li. I 202 (br. 374).
13) U jednom papinom pismu iz g. 1236. se Sibislav na-
tum quondam Stephani bani kao jedini izuzetak
vlastelom C. D. IV, str. 15.
20
druge zemlje (comfiltatus et terras easdem contra 'V'oliuntaltem
elilUIS temere detlinendo)14) da liih, vjerovatno, u SVOlJ
.ba,bilIllSlki posjed ti. 'VIlast u njima nasljednom u svojoj
porodici. Ninoslavljeva l!Juba papi konstatuje <ovu
a 'u isto 'V'liij,eme Izraava vladara da ovaj proces zau-
staYli. U !drugoj pol'OlV1irni XIII kada se ugarskim kra-
ljevfuma, poto su S1:LQIll1Jil1li otpor Bosne, radIiLo o tome
da lilWbdJjU jedinstvo v!Las1:li i 1JociJtorij'a, <oni su ito pooltizavaLi
oslanjanjem na pojedine vlasteoske rodove uz prdz-
nanje njihova SJtalnja.
Tek oo samog kI1a!.ila XIII srtJoilj,e6a moemo na k,ol1lklreitnijim
podacima sfug;urnli.je pratJi/ti kako se polo1a.d 'V!1J8JSiteil:e
prema viadaru kao 'I'e2JuJ1rtart prethodnog 'razViiItka. U ne1sltall>noj
iStorijskoj siltuaci;ji kraja XIII i plrv'ih decendja XIV
pD!j,av1dluj,e se u iOOSlaiI1lSlkJiJm Donjim Jcrajevjma md SltjlelPmlii-
ikao vaan faktor u odnosima Napuljskih
An!Juj,aca i Ug'a:I"ISIkJih a zatim u odnosima
i Na !pirLmjeru ovog vlasteoskog roda mo-
emo prattiti kako se, u prvo] polovin! XIV
poloa] bosanske vlastele prema vladaru Ii.centralI1lolj vl'as1fi.
G. 1299. poevrdto [e Karlo II Amujskii knezu HrvabiJI1IU, ;rujego-
vimsinovima li posjed Donjih krajeva kao za
njegove zasluge u oeuvarbvanju kraljevih nasto:jiMloa Ipr'ema
Ugamkloj.l5) Niz porve[ja Pavla :istoon knezu, iz-
130l. ii 1305. jasnugradaciju u i
pmj1ri!VianjlU feudaLnih li.muniteta kOlji ovog feudaloa wjedJna-
sa>njeg,oiVim serniJo,vom i 'k1ojli pl'elaze mj,eI1U lopte
}ooih lodnioo!a Ull1u1tar feudal1n.e k1Jase 'bolga dOlba.
1G)
Feudalac i
njel?/!O'v seniolr predJsltaJVljaju se lU lOJVfum po,v,e,lti,ama k,alo dv,amv-
nopraV1Ila fak:bo,ra, Jedan na drugog pri]iik8Jma, {PIQI-
tIrebama li intJeresrima,koji IUgioVOI1e 'o uzad,amnom
Porvel1j1()!ffi old g. 1301
17)
knez Hrvatin za vjernu
siubu kolju iVrlitli promlPlte, fliide1Jiber Itotis vti:ribus d!oibiiiVa
od Pavla za .seibe, slV'ojru i. potomke :punu garan-
14) C. D. III str. 388-9; v. Bosanska feudalna drava od
XII do XV veka u skupnom djelu Istorija naroda FNRJ (Beo-
grad 1953) str. 523.
15) Rad JAZ 18, (1872) str. 222.
18) Povelje je objav,io Taloci (Thalloczy) u djelu Studien zur
Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter. (Miinchen und
Leipzig 1914) str. 325-29.
17) T h a II o c z y, Studien, str. 325.
21
cijusvojih posjeda u Donjim k,ralj>evlima i svaku potrebnn po-
i pcdrku, consileoet auxilio. U drugoj pmrelJji liQ: 13Q5.
g,18) navedena oo prava koda ovog feudalea stavljaju u iPo,vla-
moo poloa] prema njegovom senioru: Ako bude optuen zbog
nevjere tiiH druge krdvice, feudalac nije obavezan da zato odgo-
vaea osim ako sam na to pristane (nisi propria ductus volunta-
te); samo aJko bi neku nevjeru ('Si ,a;lIlquam
/nlobis mandfestam infidelinatem faceret), te je Ine bi mogao ilJi
hitio ilSipraVli'1li, protiv njega preduzete sankcije, ali i
'll 'tom .sanJkcije ne nastupaju automadski nego se
nevjernom da:1Ji rok od 4 mjeseca Ida bi se mogao
(uit a nobis et IlJoiSltrIDsSlilbiet suss precaveat), i zja to
vnijeme mita Sie protiv njega preduzimatd to bii. moglo
ugroaiti njegovu slobodu ili posjed (mtenim autem contra ip-
sum atSUQiS ac bona iJpsiJUJs procedere non possirmrssed omni-
no erunt iLiJberi at securi). Manje SIU uslovljene obaveze i duno-
sti droge Feudalac za vjernuslaibu
bezuslovno pravo zatite i protiv svakoga tko bO. htio
da ga ugrozi ('1IIlsupe:r prorruietlmnis, - predicbum Horvattnum
comitem et eius fl-ilHos contra quemJJibet ipsum vel ipsos ,offen-
dere volentem, manutenere, defendere et adduvare). SIU u
ovim poveljama sadrane privIllegije, date [ednom
vodu koje 6e se kasnije, u iJstorijlsldm okol-
dalje proirrvat li na druge feudalce u pravcu izgra-
samostalnosti krupne vlastele na njihovim batinskim
posjedirna.
Povelja Stjepana Vukoslavu iz
dvadesetih goddna XIV kojima bosanski ban daruje
ovom feudalcu u posjed upe Banice i Vrbanju sa gra-
dovi'rna ti KOItOIrom .. lS At,l,HHlS H lS HIK,1I1,1," lS I.tKH MIlS H
ocrtavaju poloaj bosanskog feudalca
prema vladaru na zemljii. k'oj1u je da1"OV'uioom primiLo ka:o Illa-
s1)jeooo dohIlo, mjli odnosima v,az,aJliteta u s:rledrnjlo'Vjc-
kOVJnom bOlSanskom feudallizrnu daje obi1jej,e, sa-
dran'o, u OIV1im prti.vii1egijama:
1) DaroiVana zemlo/a POISItacjie SV1olj'il1Jom kio-
jlom oln moe !'lalspolagati po svojoj vol}ite s:e,taJViie, ni u
direktnih nasllj,edni,ka ne
18) Isto, str. 328-9.
22
matrag donatom (vladaru) nego feudalac jo za svoga iV'ota
moe njoaneslobodno raspolagati i H of;Ko IH 1.0l9:H WIS'HH U lS ,I,of;-
T"4H S,1UOI,1I1U, xoqu AIITH 1.0,1.. H.. 1.)19)
2) SvJ dohodi sa darovane zemlje pripadaju feuidaJlou
(H ,1,,1 WH",I,'l: H't HH 1..... HorA AOXOTHII K" HIIM" HH 111"" 9113.... of; K"AII
xoqu S,1UOI,1I1U). 20)
3) U upraIVlo,a:nj1U darovancen zemljom vladar, bez feudal-
lP'ristanka, nema nJiikJaJkve ingerencije (H,I,II Hof; HHorll l,1I1A"-
U4" WHt.At 9113ut All IlS UII,I,III."4H KHI311 S,1 .. KOI,1I1I.II).21)
4) Feudalac uiva punu slobodu i zatitu vladara: .. A" Hof; lS
HIlIO S,1t.IOl,1I1U HH nOrlSl.1fHHK.. H KTO HIIMIl HI 3"11, "'11
1'11 H HI .22)
5) U kaikVle krtilVice feudalac tima pravo ",1,,1 ITIIH'
n9t,l,1I AOE9HMH All II WnpllI.H, II ,1,11 sroso HI nOXHTHl1I HH
3" 4109'." 23)
Ako smo dobro posljednje 'll mjima je
sadrana garancija da se jednom derovana zemlja oduzeta
I!lii. za to tIj. ona postaje batnska ,svQjinakJOIj,a se 'Vie \Illi
u kojem ne donatom pa ni u -
to tie jasnij.e i !ista:lm'l1lto 'll Tvrtkovoj !povel1j<i Hrvoju
iz 1380. g.
Dopunu ovth pr1vi1eg1ljla predstavdja odredba povelje kneza
Vladlislav,a koji je upravjao zemljom u ime SIVog malodobnog
silna Tvrtka, izdane oko 1353. Vukoslavovom isinu knezu Vlat-
ku ,kojom se ranija darovntca Sitj<epana
Vlatkovu ocu knezu Vukoslavu. 'Du je, pored
ostalog, unesena priV1ilegija da Ille moe prijeti n.i:tkJo,re u na-
em gospodsbvje Vlatkova ni sam ban Tvrtko n;i nje-
gov brat knez Vuk brez 'VIoJ'je kneza Vlatka.2J)J'a irnJilsWim da
izraz Vla'tkov oOlvj,ek ovdje nlieg vJiasltelliJn,a OIV1S-
l' Povelja izdana u Milama oko 1322, T h a II o c z Y, isto, str. 8.
(Historija Bosne, str. 240) datira povelju 'Oko 1325.
19) Isto na istom mjestu.
ll) Isto, n. i. m.
12) Povelja izdana u Moitri oko 1323. T h a Ilac z Y, Studien,
str.ll.
U) Na istom mjestu.
I.) Isto, 22.
23
nog 'o svome feudalnom gOlSpoda'l'u;25) ta se ovisnost ovom pri-
v1leg;ijlom a vezanost ndog vIastelinaza idra'Wl
i vladara Sl1"lJbii i uslovljava se voljom njegov,og
gospodara,
Darovana zemlja stapala se, dakle, ISa bati-
nom m [ednu cjeldlI1u. Feudadae je na njoj uivao
tlmja prodelaze iz vazalmog odnosa (garanciju silglltr11lOlSlti) Lpra-
Via koja pri()liZl1aze iz p1.lJne 'SVIojiine na zemlju,dIOIk SIU prava
vladara tj. drave svedena samo na ono to joj rE'!udaiLa,cod
sViO(j,e volje us,tJU:pli, tj. ddo dohotka kad iingerenclrju U
upraJvlj,anju kad i da" za sve to, s[ui vladaru iOIl'IUjean i
to kako najbolje, bee mekih precizI1Jitjih obavesa u po-
gledu vojne dJunolSlbi k1alkve ISU bi1e u sred-
rnj,o'vjekoVlnOlm feUldaliZJmu. Sasvim to se prava dra-
ve na dohotke li vOljmlu sI1
'
uibru dj,eluje odredba
Duanova zakondka o 'Vlliasltelli baaindcima da daju ti
vojsku da vojuju po z'aJk:orn'll26) neg;o sa mnogo obzirnosti iz-
raeni Je izvreinje ostavljeno do-
IblI"o'j Vlolldli i batinom nadareno,g vlastelina, Pre-
uzete obaveze d d!ulI1JOISt'i, :taJkl() IUlSllorv1jcene, su ik:ompern-
zacije za sive '0Jl1JOlto feudalne pruma s darovandrn ZJemJljlLnllim
posjedom i prawima na njemu. Suverena praVia vladara na da-
rovanoj zemllji olVlilsiJla su o V'01ij'i njegova vazala, dtoik
prava msu, 'stvamo, lUS10vljlena .. Va:zJaJiova
prava ci im1.llnite'bi na dall'ova,norj zemlj,i k:oja se u
ostalu vlasteosku batinu,o'Sltav16la111i su vrLo malo 'vladarsUrog
suvereniteta, malJo da sam taj Isuvel"enJi;tet nije biiI()
dovoljan da koja j'e iz njega IPfioizlazi1a pokrene :vlasteLu
na osrtvarivanje dravnih ciljeva. Tako, je i darovnica g'1.lJbiIla
svoj pravi smisao li cilj, nalime, da bude trajrun ptoid.'stiJoaj VJlaste-
ilii.nlu za :vrenje vojne slube prema vLadaru. FormRJJ1a da-
rov/nice .. " OKOtio{; f l'C:pUk HIIM SlfkKO'tlIIKk'
c
kojlom ISe pos;jed
zemlje uslovljava vlastiliina, OISII,abljena ti,e drugom
fQ,rmulom "A" 3
11
IrolO HI nOXH'T'HU HH 311 41oPI". Stfiah od anrO-
25) Da su krupni :I'euda1ci tada imali o sebi zavisnu vlastelu
vidi se iz Tvrtkove povelje iz g. 1354. U povelji su navedena ime-
na vlastele rooja su se, zajedno s banom i njegovom majkom za-
klela da potovati Sligurnost posjeda Vlatka i' da
mu se onoZJi ne otnime ni od sie gospode ni ot nih v1aste-
lina (ThaI., Studien, str. 24).
26) CI. 42; Taranovski, Istorija srpskog prava u
dravi I (Beograd 1931) str. 23.
24
gubitka darovncom d!OIblitienezemllj;e mije ea
bio drQlVloilJjno snaan motov za vrenje vazalske duznOlSti nifi
za vladara dovoljno snano sredstvo za rdJraVlne v!lasti.
Na primjeru dalje kako se
vlaeteoske plemenite ibatli:ne :imunitetna prava na njima
proirivaie do sl1lejpena ma .lrojeun ISlU se.mogle kao
lzdvojene cjeline. Poto je uSIPj,eno IUig;alr;sro,:,
Tvrtko je, g. 1366, nagradio vojvodu Vukca za rije-
govu vjernu slubu Itrme ,ito mu je SokolI sa
Pljevskom upom za plemento njemu II rnIJegiofV1u rp:o-
sljednjemu lU vjeke ... bez vsakoga rospodskoga A
u Tvrt:koVlo.j povelji Hrvoju g. 1380,28) kO!J'om mu
d,a'rojetI1i sela u llIpii joe
li nedjeljihllQlSIt darovane ha,itine l u nevjere ne
samo nadarenog vlastelina nego li njiegovih nasljednika: Ako
bi Hr'VOIjeilllinetlko od njegOtv,Lh masljednlka kakvu ne-
IVjero zbog bi mure mogla luzeti ona ItJ.1i sela, dia se
reto ne uzimaju nego da zgrdjel glavom S'V'O\JOffi
iilii bdagom, ,a OIStaiJJi da ostanu u vj eni i u dranjiu sela
i u olstal,oa srvojoj plernenuini. Ovdje Istaknutamepoveedsvost
i nedjelijliVlos1t batinske svojine vlasteoskog roda
i na zemljama, u
pa i u ne,vger,e, vana je k:oja doprmosl obja-
njenju iplolload a krupnihVlI'aJSteOlSlkiih feudalrnOll'l?-
tVlU li TIijJholVa 'odnosa prema v:1ada!I'U i drzaVl1- Na
tog odnosa malIl!joe 'SIU ultical1;e SJmliljene mjere vladara, a mnogo
vie svlijeSlt vl,as:te1e I() sigumQlS1tli pl)-
s)jeda, liJZ !ka:je je li pro1zllazilla v1isOtka SaJmO-
u njihovimpostupCIima i oidlIlloollima.
I5ItJill1la ova Tvrtkova rdarolVtlica 'jie izu2letak VlladaJr-
skiim. (uk:oliJkJo 'll navooeIlJQj pov'elJJii
ViukoiSl.aJVIU ne u SlUitilrui /iJs1Ju sad:rlinJu), rte b:usmo, mo/z-
da, mOlgIDi da ISlU, wZJUrzJe,tno, samo Hrvojievurodu tdartJe tak,,:e
privilegije k:oj'e su ,ga IiJzdizaJJe iznad.
mj'enQlivane prema drugoj vilaS/telU: Ah, 1
moo davane iJii '8I1ro iih ne naJ1.aiZJiffil() u pOVIeljama, IPl"J.mJenru
pr'incipa o nepovred:iJv,OISIti naci u
[liOlSItua>cJima vlrudliJra !pIlemaposjedu lnevJlemog vla-
---;;;. Fer m e n d i n, Acta Bosnae (Monumenta spect. hist. 51a-
vorum meridionalium vol. XXIII, Zagreb, 1892) str. 34.
2B) Povelju je objavio (u faksimUu) Thalloczy, G. Z. M. 1897.
25
stehina. Kad se Sanke vlastelin 'll Humu,
g. 1367. odmetnuo od bana Tvrtka i pridruio se njegovom
neprtijaiteJtj'll NliJkoJ:i Tvrtko ga je kao neprija-
telja i nevjemika gonio i protjerao iz njegova vladanja, ali
zemlju mu Ill
l
ijle uzeo nego je ostavuo u posjedu njegovih sinova
te se jedan od njih, Be1jak, g. 1378. nalazi svjedocima
Tv,r,jjkolv,e povelje Vladaru se na drugIi,
manje lo'siig!Lliravali od vlasteoske nevjere, ah
u njihovu batinu nisu dirali. mj ere koje ue u tom
SID1Iilsilu preduzdmao vledar spada, na primjer, stipulacli:ja koju
[e Stjepan unio 'u ugovor OStOIllU g. 1333, Iprema
lwjou GIU ISe obavezali da ne pnimamo !ll Prevlakiu
i u Ston li u Rat li 'll oneziotoke ke smo od gospodina ba-
na Stefana njegova vlastelina ki bude nemu nevjeran i nje-
govom sinovom i njegovu simenevd do zgorenja svjeta.c
ll
! )
Ali II praksi dma vue primjera da su 'ipak pri-
m.awi mevjenrm vlastelu iz BOSiI1Ie, pa i samog Tv:rtkJoVlo,g braca
Vuka kad je poslije lIleUISiPj,el,e pobune morao da bjei 1]Z zemlje.
2) Izgleda da jiedoba 'Ilv,rtkov:a kraljevanja bilo za
formiranje odnosa krupne vlastele iJli velmoa pre-
ma vladaru kao predstavrdou cjeline feudalne dirawe i njihova
\S\taltusa u .toj dralVIi, te biJIli
osnovano G k10jdm se uIdteraturi da
eu, nailrne, !tek sa 'Ivrtkcvom dase !pojaJVIljlUlju
znakovli vlasteoske samostalnosti. Nama dzgleda da se elementi
te samostalnosti p:ojav'ljuju !kolIlkr,etI1Jo u pomenutlm pove-
ljama Stjepana da se lona, postepeno a dosl'[edno,
IkrQIz XIV da bi se, 'odk!raja rIloga
pojaivIila kao snaga u 'svim konsekvencijia-
ma, ,ekonomslkim i NjeZiina eklCmomska osnova je
vlaISIteooka batiJna koja se, 'od prvohiltrno.g poro-
pOlSjeda" daI10vnllcama i idl'iugim feudalnim lSIred.sltviJma
pToS1rfilVala i Ii:muni,tetUma da Ise, pr,ffiV'Oll'li
u pI10straln'l Vllasrteolslku dJom,ell1u, vilaS'teo>lkll, stvlar-
no, ialkJo tne uWjek i pll'avno, nreokmjivu, :snabdjevenru p,I1a1Viima
29) e o I" o v i Hist. Bosne, str. 293 i d.
30) M. S. str. 189.
31) Isto, str. 100-7.
32) O upotrebi Jzraza drava u srednjem vijeku za oznaku
jedn:og vlasteoskog V. St. Pronijari i batinici
str. 27 i d. U Bosanskim vlasteoskim poveljama izraz se u tom
upotrebljava na vie mjesta (n. pr. M. S. 229).
26
kOI}aISU gotovo SValkJu,a 'ba SIValkiu V"lardaTieMU
lingerencijlU na svom S takve osnove velmoe S!U
mogle da po svojo] Vlo/ljli li prema svojim 1nltereSlim.a

II
SVIOIje odnose, IS jedne stcane, prema vladarura, IS druge strane,
prema nio], o sebi ovisno] vlasteli. ova volja u Tvrt-
kovo doba ndje izraavala lU onako semostamm li
posbupclma kao II doba njegovih nasljednika, rrije razliog to-
u Ijakoj koliko u to su se, u
toj fazi razvinka bosanskog feuda:llizmaa li odgo-
isltOlrfiOISlkiJm okolnostima, podudarah cjelUne
u I1)jezillnih Itj. feudalne drave i vl,as\teOSlkih rodova
kao predstavnka feudalnog drutva. U okvli!r Tvirtikove poditike
koja je billa usmjerena ka dravne nezavisnosti prema
Ugarskoj i ka proirenju drevriog teritonija prvenstveno pre-
ma Jadranskom primorju i srednj'odalmatinskim gradovbma,
kJod,aaie, daicle, .sJ;oju otvaralape.rspek:,tiNu u mJI1IO-
gostranorn SI!I11S[IU, vlastela su mogla koefisno da SIIl1)jesrte i
svoje posebne interese sa dobrim :izgl,edJiJma na nji-
hOVlO Sa usponom bosanske drave OVlOg vreme-
na, se li glavnih vlaeteoskdh rodova ikJOja se,
II danim usdovima ri. 'll datom I1sbo.rtijskom momentu, da
aktivno kao samostalna snaga li. prema gore li. prema do-
lje. A taj momenat' bao }e bez sumraie, ISitepelU10Im. i obli-
mom prometa lmj1i jie u optem ekonomskom
iI",azJVll1tkuzemlj,e posbignart dIO kraja XIV Proirena
trgovina u to, relatawno srtabiJIDo, vrdjeme i svi ab1lidi dobiJti
i prthoda u veel IS time, IOI1Jvara,u su velmoama izgled Ina l1IOVle
dohotke, ito je ['ieZ1ultilrallio lute.n,j'i da sVlOjje domene
pr,e,tV1OJ.'e 'll s,aiIniOlStailne ekonomske i polibi6ke qjlel.iLne
im :obezbi>jedi1Ji punu mj'eruek'Siploa.tacije S'Vlih izvma bo.gatlsrtva
,a ne :samoolIlim kodi proaz[aze iz zemljinog posjeda.
lIlI
) Ne
miJS[lim, [lacr-avno, reN da je ova pojava samo za
b!OlsaIlJSlki aili je, u BodnU,

'O'Vdje
defi!niijjivne pOlSiljediioe, li 'bra-jn'iUle nego u
diI1ugiJffi naim sTedl1lj:orl1j'ekJovnim drav:ama. Dok je II STihiji,
l1Ia primjer, dezlintegracija dravIe zaiUJstavJ.j,ena pod
LazaI1om, a IPod despoItima, 'u BQISIIlIi je, kao !p['oces,
produena sve do kraja nj>eZiiiD,a ipO!s1Jojanj,a. Sa pozidiJj,a kJoje
su dug,o lj, kradem XIV
:13) V. moj napis u Pregledu (Sarajevo 1953), br. 2.
27
nametnIUla ISU lOIb]iJk :ara,ve je III XV
malo, II to samo SIPolIJa, Ina monalrhijru. S .lJih
v!asl1lela, V1eilJnwe, iSU, vie liWi manje
St
am
el .
OSIllaJ1.n:o,
l SlV:oJle 'OlooQSe prema sebi
IS l.
,', 3) Prve S]glume 10. nie VilaJS1te1Je :glor-
n:,]em sJOUIIl l11aO.a:zllmo u poveldama kneza Vladii-
SIlav:
alLZ
.. l bana Tvrtlk,a iz 1354. g.,34) a 10Id mraja XIV
stOOdeca u. walSlteoskrim povel] ama na 1PI':iun:jere
u pOIVeljli
od 1391. ,god.
35)
vlasteld i dajuga:r,ancije
lPolV'e1J,e po.toivati nai vlastele ii Visa/kli na
gdje moremo mJi Ra,V!le 1397. g.36)
daje itr'govoimada IDIOIgu slLo:bodoo
?<>hodliJtli sbrzm po vso] T1Ja:ojdralvj,e i po ,moi nas slua-
ru, a :sv:j:edooi su vlastele. 1399. ,g.37)
selo Lisac savietuje ISe S Vlla&te1i
e se l1ejpubil!ioi IS iV1Lasteli ii sLug,ama, a pove-
lJU 10 .tome upisa g;oopoc,tva mi logofet. U UVlOOU
!povelJ e o prodaji SV101g!a Rjonavl)Je
1.419. g., Sandalj o lsviQljim sIlugama })liem1eniltim
1tiIllld:eo:n,3S)a u pQv:elji po listom
pOO1u (1427) zaJk1ll1Je se DtUlb:I1OiV1l1lilku 18 izbranem! vlasteli gos-
poctva mU naega i IS
I
Lug na:lih.39) Kad Sie herceg Stje-
pan :mmo i sinom ViI adislalvom, oprostio je
slg;Qehl1l i SUjpm1Ji:v1JiJnu . . . vsjlelIll V!1as:teLom
1 lViSaik:e vX1S1te HUimlSme zemlje >tlk'O su
godOle ... o1lsltiupiiiJJi od mene.40)
. Na. poveJtii IiIZ g. 1434.
SVJedocI Il vt1ada:rSlklmpov,eljama fnali IjulC1i,
pred:s1laVnJ:Cl POOleldl:nh.oblasltJi !i mlpa .nJegiOlVla Hl1lm-
ISIke.z:emlJe, Sane i P1lilVe,te i :njegov
prIstav od dVlOira..f1)
34) Vidi napomenu 25.
35) M. S. str. 217.
36) M. S. str. 229.
37) M. S. str. 243.
38) M. S. str. 288.
39) M. S. str. 341.
40) M. S. str. 457.
41) M. S. str. 379.
t28
U OIVO n:eikoiliillm gdje lSegiovl(Jlr,i o 1l1JaJ!oj v3.aslteli,
o naim .s1lllgama lijudem, 10 ljludtma koji nas
sluaju, u.zr,aena je niJeg plemstva prema
moama, I.gospod:i bosamsko], na tnj'i:hova 'goSIPo-
stva, nj1ilhova 'V1Ia:dal11ja, njihove drave, gdje moremo
na gd:je se nallaze ljludli kJo.j1i nas 81u-
aju. Vazaliskli po].loiaj nie vlastele prema velmoama naro-
jek:Olnikre1lno li adekvatno ,iJsJtaJkrrut iilZlraJZOiffi sluga (n.iko-
lIiJmo se odnosi na >>\pJetmernli:1Je Ijude) [er taj i:zra:z sasvim odgo-
vam

vaSS'U8 iz ikoje die nastao u
feudalizmu opte urpoltrebljavanli IiJzmz vassalilus ik:aJO, oznaka
tQiViJs:nJog o nekom gOlS!piodaJr1u.42) Seni:OtJ:ISIld vel-
moe prema V!1as1Jeffii. IS formalne strane analogan
je senJiJorlsllrompo:Loaju viJ.adara. l jedan li dI1ug,r piOtLoaj pro-
izlaze iz prava darfvanja posjeda u bat:ilnu [ po
tome prava na vjerrni sIlubu. l u vladarskim li 111 vlasteo-
skim poveljama Istaknuto je senorsko pravo ma san/kdiju u
nevdere po iJSIto:j proceduru ik:Q"li:vioe. Iste
one sarnkoilje mode je predwido kralj 'I'vruko 111 da!'oV'IlJiai Hrvo-
jiU g. 1380, g. 1434, Hrvojev nasjednk, vel-
moa Jlt1Iralj u svojoj povelji
liJm posjed njihowih plemenilt.ih batina gdje sie kae:
dH I[H II 3roAHdO, .,.," EH KOH WAIio HHX" .,.OdHKO Illr,HwHo, All
II HMll rMU WAIiolH1;H KOH I Illr,HWHO, II OI.,.lldH All H
n'lEHU!O lS I[IHX" .,.HXIio 3ro,I1 HMIHOUHHXIio nIlIMIHIio4JHHI1XIiou4;1)
Ba,r.em 100 100000m jedJruom primu,ero Vlidimo ikakJo je dailcako iLa
v:Last velmoe .nJad njemu vIrastalinom li ikoJliIko iSe
,njegiovo praVio s pI1a:V1om vlaidao.-a li imo SiVie do
Ipll"IalVa SJmII"6u nevjemOigvllas1telina poto se na uo-
IUtvrd:i nDleg;ova kirtiV!lca.
PilI"aVlo velmoiia da l1aJS1Po1Ja!JU kQj,a je
njihovu ",piLemelIlitu ba:ltJiJnIIl, bez .ab:zjj<ra da illi j,e
ili dob'iverua diao:"oVll1icom, pI1olizlazrlJJJo j'e iz IPll"Iallmom
S'tv,arne te /su ga i V'1.aJdari II s.vOij:im iPO"'i'el1aama
prti:znavailli u wdu ba Itu stvarnu vell-
moLa. OVIQ pr.aVIQ veil:moe, kao i V'ladaT1i, nagil.aavajlU
u SV10jdm pOiV'eLj,ama pirmiikom 'u brlilJo krCltj!ffiIl
obliku. Smisao Tvrtka u pomelu1UtJoj lpio'verji iz gOld.
42) v. Gaushof n. d. str. 5,
43) M. S. str. 378.
29
1380
44
) sposoban bjeh carstvovati va zeml:jah praro-
ditelj iIlaWh, ml:1osit li zapisanie vsakomue po vjed
li dOSloojanliJjlU ego ... li2Jraen j,e, na u Sandalje-
voj poveljli Dubrovniku 1419. prilikom prodaje Konavla gdje



pravo caspolagenja kako nashije-
tako i darovnicama dobivenom zemljom, kae: ...
,,' mOHWM" 'pll'f'ilWM . H l:llllH!til I H 0,1," 'f'orll AIlI01;H H
I$,I,HI1l:lI01;H "OliM" ll1l:lrIlM" nI1IMIHH'f'HM" I1l:lAIM" Hil 11I010 IOI1l:l All! H
31lnHll:lI l:l !t1llj.lHHlS H l:l nl1ll11lHH'f'O.
rtsta formula, gotovo istim pona:V'ljla Be 'll po-
wlj'i Radoslava 1427. god.
46)
i Slilrua
Ivania 1442. god.47) gd:je ova] velmoa jo j,asndjeii izraziJtije
svoje rpraviO raspolaganja zemljom
" l:l3
H/"I1IOKI
H ",HMIKI H AIlIOKI H 3IlnHIl:lHI-6 ll1lll'f'M6111" H ll1l:lrIlM" HIl-
WH/"" KIlKO romoAHH" pl:llIlWKH II !tOIKO.V plSlllrlS "
U ovim vrlasteolSlkJim rp,o,veljama nema niJjednog elementa
!iz llwjeg ibii se moglo da 'OVlO pravo dJiljeljenja zemlje
sa obavezom vjerne sil.lUbe( prolzlazi iz viladerskahoviate-
nOla, ili da je u tekstu dstaknuta ma kakva reeervau konst vla-
darskih prerogativa, dJ1i da je pravo darivanja rp,r:oiiz1azilo iz
neke funkcije koju je velmoa vrio u dravd, Kad Ivani
Pavlovne kae da diijeLi i uzima zemlje kako voevoda rusagu
Ion to omi da bU iiJsltaJkao svoje gospodstvo a ne da svoje
pravo opravda vojvodskom funkcijom. Vlasteoske povelje u
krojima segovori o pravu uzimanja i dijeljenja zemlje su i:5-
Ii.lZ'raz odnosa velmoe li ni,eg vlastelina koji
darovnicom posrtaj,e 'o njemu oivilis,an vazal, lobavezan na vjerJlJU
s'1ubu orujem. T,a IQ,VWstnOSlt ruid1e, IS forma,lno-pravrrue ISItriane,
hilla nita od one Ikolju SIU vladari u ISV>ojl1m daroVJnica-
ma nameltali kr,upillim feudaleima, ali lima dOlstar:azloga za
pretiposltaJVIku da je Vilast veImo,a nad ndihovim vazalJima stvar-
iIliO bi1a li nepo/SIT,ednija, lte da je, prema tome, i 'OViS:rltOlslt
njlih:o,vrih vazala 10 njima briJla strvarna ,a ne samo formal:na ovi-
,snolS't, dalieko d negoo'visnOSlt ma k,oJjeg
ve1mo'e o vladCliT1l. Odinosnie vlasoole prema s\nQlj1im go\Slpo-
je ne Slamo SitvamOlIll senioookom :koja
(4) v. napomenu 28.
(5) M. S. str. 288.
(1) v. napomenu 39.
(7) M. S. br. 340. str. 412.
30
je raznim sredstvima prinude,48) nego i potrebama
nie vlastele. Prije svega, velmoa je,efikasnije nego vladar,
rnogao da tpolIl1logne svome vazalni -vilaste1JiJnu 'kad se iradill.o
tome da ISe bjeanje zavisnih seljaka (kmetova) sa
v!l'aiSteiIJinove zemlje. UpreplisCii s PCl'WOiIll Radeno-
vicem (g. 1400) o prebJj:eglim Ijudima ma teritorij
vidi se dil je !kJnez znalo preduzeti potrebne rnjere da bi u tome
zatitiointelleISe vazala [kojli ISU od njega d traJilJi unter-
venciju. su se od optubi Pavlovdh ljudi
i uV'ieraval1ii kmeza da oni ne bi htjeli ni ,.HIlHIIIIlH"WIIIIl:l 1I1Ill'f'MH'fH-
KIO l:lIiOIH't---llIlll1" l:l'fHHH'f'H," 48
3
) U poenatim prulekama kakve ISlU
vdadade u Bosni do kraja XIV mali vlastelin mogao je
da relativnu sdgurnost j,eld1ino pod zatitom nekog
nijeg velmoe i da se pod ,njom, kakvni vaniju funkciju
ni njegovoj slubi, podigne na vdi stepen feudalne drutvene
h:iJj1era:rhije u dravu sivoga gospodara, te da li sam postane
gospodarem nad drugim prlirpadruicima nieg pJerootva. Vlaste-
'lin kneza Pavla Vlatko imao je svoga
vazala, vojvodu Miotoa, lwji mu je usjekao natpis na grob-
nom kamenu, a poslije smrti bio poloen u grob rnom gospo-
VlatlklU klon' nogu, koti. mu pOlslJuJi ivu, a
mrtva pobiiJ1JLi boiorn i kneza Pavla miLOIStjlu.49)
Izrazom vjerna sluba 'Su sve obaveza vazala
liIli slluge prema svome gospoddnu koje su 'vrene u razlt-
oblicima kao to SIU biJli i obltici miiLols,ui koje
je velmoa dijelio vlaste1Ji. Bilo [e IVila:stele koja su
s'luJill.a ITha dvoru svoga gospodare m u ,n;jegov'<ml upravnom
ili u lI'aznitm mli,si:jlama. Oklo g. 1466. de-
ve'to,I1ica vlalstele iz Huma Ii!zjavljuju pred Vlla-
stima da ISlU neikada zajledino IslJui1i i dvorit1Ji s
(8) sredstva kojima je na pr. Radoslav drao u
ruci svoju vlastelu spadala je i jedna odredba njegova spo-
mel1lUtog ugovora s Dubrovnikom iz g. 1427 prema kojoj su Dub-
primili obavezu
.. "'. Ellli>f, II 'l'KO 1>11 IIIlW.. AOWAW
II MAliH HIIH III lillIIKII, All rA HI IIM.IO I lut II All-
IIII II nOH Hil II 1IE1 II AA rA HMlllO KAliO
II IK" 101l0AA 1'A",OI.I.. II MH KH3" HUIIHW"---HM.MO II III

(M. S. str. 349-50).
48a) Spomenici srbski I, 32-3.
48) G. Z. M. XXVI - 1914, str. 252.
31
Lom i n)jegQlvlom u vojvode
RadJO:SI1av.a Bradho T,ezailO1vti<: \SIPOmeIlJUlt je g. 1399.
ikJao ca,I1in'ilk kneza P,a,vWa Radenorv>i6a,51) za1Jimkao \njegov pro-
!tJoves,tijaII'52) a kasnije mo je u slJuJb!i kod Pavilova silna
Radoslava. No za velmou SIU vanost liJmail1i oni nrje-
govi vazali koji SlU sVioju vjernu ,Sliubu vrili orujem jer
su oni bUM rta malga kojlu je velmoa luvij,ek rnogao 'Uibaai.1Ji ma
,tezulju na koooj sie mlierit1a lI1j>eg'OIva v>IiiJjednoL9t u odnosima
prema vladaru li prema svojim rSUiPa:rnlidma. ani su billE ,ti kodi
su, kao upan J'llroj,e HUIma, ginulli na !SILubi za
svoga NdWh su darovanom zemJ1glom ve-
zali ma vjernu slubu mnogo mego to su samd biill:i ve-
zacrlii darovnicama svoga vladara,
U feUldaJ1nl()d hije1ralI'hijli sX'edJrujov'j;elwvne BOSIl1e IkI'IUIPna vla,
stela, gospoda rbooanslka ISa SV10tjlim rodovdma !pX'eldi9uavilj,a1a iSU
drut'V1e1l1i redkoji je masu nie, o njlLma oJViiL1:lle, vI1a1Sltele
odva] ao 100 vlladara, Na tnj ih se osl,alnj aju velmoe kalda, svaki
na podruQju svoie domene ilJi drave, .svojru vlast
koja, postepeno, sV1eV11e IPOtilsikujeIpa li POrtlp>UIl10 ,uklanja ostat-
ke dravnog suvereraiteta. Od kraja XIV lSIuolj'e6a se u
zemljama IkT:Uipne vilasteilie s:poo:nliJnj!U njihovi naredoenici,
!vla1Stnlici, !UpaJni,calrimioi, kateland iilii prosto !ljudi
kao 'olngatnli vlasteoske .aJd:m1ni'Sitracije i cardnske sLube liilii kao
zapovjednici g,l1adslkih posada IivlaiSteOlskih orusnth odreda.
Na v:laSlteO's:kih domena u toku prve pohovne XV
'stoilije6a ISe vlast koja postoji paralelno sa bo-
sanske drave, kiotia absorbira njezine fUlnlkcij,e li lS\TIe vlie je
pretvara u praami 'ajpS1Jraikc!iJju. PO\TIellje v1Jac1aJra nUrsru vie za
ga,r.ancija zaelobcdu frgovane u Bosni,
zato onJi ItClikve POI'V'eIlj,e trae i dOlbivaju 'i 'oo velmoa, Prema
vlasteoskirn ratovima vladaru XV SitolLje6a odnose
se kao nerurtra.lni 1Il!i kao savezndci jedne od za-
srtrana, illi gtledaju uspon jedinih ii 1P110\Pa-
dlanje drugih. Dr2JaVlIlla 'CijleilJilna 'Ulije ISe odrJaiVlala siVD,esnom
iiJnicl1j>a
1tJiV1Om
li smiilj enom centralne Vila
u 'vtladaru, nego jie !posuojiaJa vile k'alO
lSUiPl'otnih sila li dienidencija u nCljjglOrll1j,em s1,01ju feuc1affinog dr!iU-
50) M. S. 544.
61) v. e r e m o n i k u Godinjaku Istor. drutva BiH, IV 1952,
str. 149.
52) P u c i Spomenici srpski I str. 106-6.
53) G. Z. M. 1914, str. 332.
tva, trajallljje bosanske drave
nije ISe ni u okv<1ru feudaLntih odnosa, ni u erkivi, ni u grado-
vima mogt1a r.azvi1li neka drutvena snaga koja bi, na stI1ani
predstavnika dravne ejehine, djelovala kao protutea ikrop-
noj Vi1as1te1li i suzbi;jaJ1,a lli barem u pravu mjeru svodila feu-
dalne OOnJdlencije id:ra'V1Dogteritboi1:'iijla. U odsustvu
takvih snaga mije rnogao da do pravog tizraaja nesum-
njivo nieg plemstva i velmoa
IIlJi.tJi se na Siuprotnosl1Ji ta dva vlasteoska reda mogla
izgradiJti neka snanija centralna vlast. T.aJ1oo su se tendencije
krupne Vllaste1e ll1leipreiSltaJnO i nesmetano ISIncWiJe da se, utOlku
XV u stvarno samostalnm vla-
steosktan teritorijlaroa sa svoj im posebmim alronomskim in-
teressma, 'i Jood stanovrsitva povezanosti
u jednom dravnom okviru. Taiko ni :srednjiQvjeilrovtnta bosanska
drava nJitie liza sebe mogla <JlSltaiVli'1li neke ulrorijlI1ljene
tradlicide o svome ntkadanjlemposrtJojlllUju.
Godinjak istorijskog drutva Bosne i Hercego-
vine VI, Sarajevo 1954, str. 29-44.
32
3 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
33
NOVIJI POGLEDI U NAUCI O PITANJU
SREDNJOVJEKOVNE CRKVE BOSANSKE
Piitatnje slred:n;jlCJlvjlelkJo;vne erkve bosanske-s i danas je u
nalum Isto onako otvoreno kao i 'Qnlc1a kada su 10 zanim-
Jj!hnoj pojavti IQIbjavljlene prve rasprave Bo-
ideea PertranorvdJ6a I(BOig<Omiilli.. Crkva bosanska i ikrr:stj,ani, Za-
dar 1867) i F,rande (BOIg1omBi i patareni. Rad Jugoslov.
akademije VII, VIII i X, Zagreb 1869. i 1870). OVIO jie pitanje,
odkako jie tplolSitalvl.jcenlO u nauci, liz.amval1o polemiiou koj,a
je ostala nau (dijelom li. stranu) ilSltoroo-
grafiju arvijelk kad god je tpokJuiav.ail.a da 'unese novo osvjetlje-
nj e u IOVaj do danas zamreni problem, To die i razumljivo kad
se uzme u obzir zamanost ove istorijske pojave ne samo u
Bosne nego li. u astoirlijli SIl'ednijlOvjelkolviI1l
ih po-
kreta pojave koja jie Interes i bu-
dila kod njih ne samo J',adio2JnaJ1oot nego, ponekad, i
sltrasiti, su IQ'ViOIj pioi1emJici znale da dadu li. nena-
A povoda za polLemfuku Idala je lU
to u lzvooirna nakojima se rasprave lO ovom
pU:tiam:jlu pll'lo,tivurj tkJOIje ni do danas nisu u to-
mjeni da bli. se mogla sHkJa o
crikw ;b!oslaIIlISilooti Ji o njezinom IJlijleatU u slt"'e/dinj,orvjeklo1v!I1lOlffi
hBo otrilold/oksl:tl!om, billohemtiioIDOim. Istm-
Illiih s/pi:lSa, na jedlnioj i na
dI1UgJOj plOistojli jlOi uvijektoiliiika !niPoduc1arnOlSlt da se
n.a ii danas SIU\Pf('loitlniolSlti u o lkaralkJte-
['u Ol"kve hos,anske, Ikoja SUsie uS!mstailiisala u diliern.li: je li crkva
hooanska bila tIi olr1Joidto!k!sna. Za prvu rpre11PooltavkJu
bJo je potrebno dOlkiazartti vjemdostoij,nost QrQlku-
melllJata lO orkvli ,bosaJIl/Sikoti i lI1\iezitnim vj,emi:cima, a zattJim u
34
!izv{)ll"ima elemente njezine i db-
j asni1li one k'ojli su u suprotnoebi sa Za
dr-ugu pretpostavku nametala se potreba da se dokae ten-
denciozncst, prema 'bome \izvora
te da se na IDalterijaJJu ikJl:>iji daju izvoni tizgradli slika
pravovjerne crkve bosanske koti a se po
nli u ne lrazilli:kUJje od drugih crkava,
i pravoslavne. 'Dr,eba odmah da je ova druga pretpostav-
ka odvela svode tpr,erdstavtI1tke do suprotnih miljenja o karak-
teru pravovjernosei crkve bosanske,
Nepodudarnost u azvorima izazvala je kod
izvjesnu nesli:gurrllolSt tpil'li ,trertiiranjlU iOV101g pitanja. Iako on mje
sasvtm megirao vjerodostojnost la<tiitnskih dolcu-
menata, IOn fuh jie ilpak s rezervom uvrstio u !dOlkalZllU gm-
u 'Oibzi:r i dzvore koji su, kao kom-
ponenta, iUlticaJii na njegove Prema Peera-
orkva bosanska nnje, po bila bo,gumiQska ,tIi
paterenska, nego pravoslavna onkva na koju su, zahvaljil.l.ju6i
zaputenosti, uticali slavjaneki heretdoi dz Makedoni-
je i S:rbij,e njezinim obredima i organtzacijd
spoIljne iQlb1liike. Ukoliko je u cnkvd bosanskoj bilo
elemenata, oni su biliH samo na krstjane dok su
iroke mase vjermiJka hille pravoslavne vjere. Uticaj bogumll-
skih heretika postepeno se smanjivao i samo se u organizaciji
crkve odrao do kraja.
je, daklle, tna:s!tojanje da nekako
dovede ai SkIlad nepodudarna Iatinsldh i doma-
izvora, Da bi dao 1I1Jelm racionano objanjenje oniheleme-
nata u spomenicima kloja. stoje u suprotnostii sa stro-
giro bogumilskim a ikJojli 'su brojni u xv
(upOltreba krsta na poveljama-d spomemcemazalderva,
potovanje 1ilk0lIla i svetaca Itd.), IQil <je momo pretpo-
stavci OI postepenom smanjdJvalIlJju <broja strognh bogumdla -
kJrstjlana - li possepenoen nj'iliovla uticaj a. Taiko 'Sie
njegolVla lralSp:flaVa, pisall1la sa veliJkJom savj'B't1lio6u, mo-
mLa n!isu sa<svimaimti 'od
kcmstrukcije.
je, bez rrezoervt, pI"lihvatiola1JinSke izV!OiI"e kao 'V1je1'O-
dOiSltojne,te je i s,piomeniika InaJSltO!ja<o
da saOibTazi ttiIm izvorima. On je izV'eo zakljlUc:U\k d:a je crkva
booanska bila da je po svojqj dogmatskoj sarlrnini,
3*
35
obredima i htiljelrarhijli OOglurniiJska li li da je, po
tome, ISpadala !ll neornamihejske crkve, da je po orga-
niz.a:ciJ:i li srodna sa crkvama na zapadu, pa-
tarenskom li katarskom, da je, tavie, jedno vI1i;j<eme
i 'ulorgIU ctrkVleI1ogautOil'ciJteta za zapadne Za
nema nlikakve sumnje da Sie neomandhejska bogumil-
ska hereza kretala pnsrodnsm putem iz Bal-
kaina (Bugarska, Makedonija, Vizantdja) u srednji Bailikan(Sr-
bija) a odavde u Bosnu. Iz ilisti.h pI1oilniJo oo po-
kret, moda drugim putem, na zapad, te je manli-
hejstvo do sredine XIII (prema savremenom svjedo-
biveg heretika i kasnijeg' inkvtLzitOlr:a Rajnera Sako-
nia, na !krog,a se IPlOziv:a bill10 organi:wvalnio u esnaest he-
crkava, 'kJojdma oo, pored crkve bugarske li crkve
naIVlQdii li Ecelesia Sclavoniae, za :kJOju jie
s dobrim raziliozilma, srnaarao da je s crkvom :OOISalD-
skom. lwji je na !pitanje crkve bosanske gledao ii:z ireg
pOlwe'ta ;ll tadanjem .svtilje1lu, dao je, (dakle,
jednu sasvian zwoikmuenu rsiliiklu povezane organizacije hereti-
crkava u ikojlOlj je ii crkvabosanska biJa d,edan Ovo
se u jednakcrn stavu heretika prema
rJ,'J:IJlSIkIOJ Cil"kvlJ, su lS!ffiat:narlJi cnkvom
stva, ,a manje u dogmatskoj, dokteinarmo] swanli, gdje je
njima bilLo i otTih I1JlSllagair1j;a, na pl'im;jer strogih i
urnjereruih dualista, OneeJ.ernelllite 'll spomenicima
kodi na ordodoksiju cnkve bosanske
Qbj,arn;jaVia t1iJme ta je ta oI1kv,a proJazila kl'oz pastep<enu eViO-
luclid:u, se I()lrtodook,slllliim crkv:ama k!oj'e su de ()Ikmu-
ivale Ii rUibla2Jw,aJ1a U pr.aikrsi sViqjU dOlk:-
trinu.
SIVe do 7l/{)'V!i(jeg Vil'emena ovo shv:atanje nid,e dio-
.u li, 'ukoilJiJko su moena dl1ugamiIden}a - a
takVIh Je biillo - ona su, uglavnom, !saJmo ;primana na znanje
a da ntiJsu izalZliJvalla potrebu revi:ziJje njle.gova mallOVima. Ra-
sprava Atoma objavl}ena u v:lli
g,old:ilrJJe 1892. i 1894. pod Kalwia de hiJ'1a
kOiWla cl'kva hooarnSka, vjera 'bosanska, ISe dokazuje
pr,alvD'S1av'Jlje crikve bOlSaMke, nilj!e u nauci ootavt11a
traga, R jiD manje mdiQvi Mli:1:obaJra (Ban KUilliln i ll1(jegovodoba,
Gl. Zem. iffiUZleja XV, 1903) :j SiidilJan:da - Pilara (Die siid-
SIlawtiJsche Fr-alge und der WeltkJrieg, 1918), poj.avu bogu-
36
mi'l'stva lU Bosni nadJolVsZlU,jiU na hrvatsko gilagollijartVio, je
poo;'fii:je crkvene reforme u drug,qj XI

nalo,
prema ov/im u j,e slo-
vensku iIfutlurlgridlU i postepeno usvajalo bogumislou dJak:trti:nu.
No dok je .&tom nastoOlaJo da :iz :izlV1ora izvadi potvrdu za mo-
IIIl!iiJJjenje, !l1ado;vi MJi[ohalr,a li Pilara Ira$linjru,jlu se u PIDO-
irZV10[jnim kolI1JSltrruikclijama kioj<e u izvcrima
osnova, 'te suvde odraz oI1ijentaCliJje njihovih laiutora
nego rezull1Jat OIZbjJIjnog iJspitli:vanda.
Tek u nOiv:ije vrlijleme data je, u raspravama Vase GLuca i
Jaroslarca krtiItiIka stanovita
klaja je dala povoda da se pitamjie onkve bosanske p!adlVlI'gJIle
novm IiJspLtivanjiima. G1IUac j,e u svtojlilm iradovlma poao pu-
tem li Atoma ikada je postavdo ,tvrdnju 10 !P'1'aViO-
S1atVlj1u cr1kve bosanske u oMilku. (Dr Vaso Glu-
ac: Sredinjevjek:ovnar bosaruska crkva, Prilozi IV 1924 -;
ISitlilna oo bogorndiima, Beograd 1945; Proiblem bogUlmi:lJSJtva,
Godlinj,aik Isitorij5lkog ,dJrultva BiiH V 1953). Ali dok 6. Petra-
i Amam doputaju rpostojanje bogumilslcih heretaka uz
pravoslavnu c<rlkiV1u bosansku li u njiOlj, dok, s IiJzv}esnim 'ogra-
druma, uziima(ju u 'OIbrzir i spise ViOOe6i o
Gluac problem do
Up:rOS!tiIO pOSltarViio 'tvlI1dnju da je cnkva bosanska pravo-
slavna crkva, i iPo i po i po orgarnizacijli i po
hijerartuji; da ini u Bosni, Jl'i u Bugarsko], ni u bafkan-
siklim zeml'[asna IIlJiIkarda nije billo n1kalkv:ih brO!glumli,La; da de .sve
ono to SIe u JJar1llII1S1k5.m i5)pilslim.a govOIri o bas!aJD1slclm hereticima
od :r'iljiooi diO IPII100slta i:zmildKlI1Jma kaneeliadje ,i da
su, dakle, Il!jlihov,a !pKlitpUi1lJO lana; da su p:odaoi
sadrani 'u i:tJiju Nema:njje od StleivtaJD1a 10 hooeti-
CIima u Smij\i Imao lipoidalci lU ISII"!p51k1m sinOldiJoima ;ll kodima su \Sa-
drana proklle1JSltrva bosallli'llkih i humslkih hel'etika -
misibifiiikaCJi.ja; da g,rokih spisa ne-
maju Vir!ijedlrrosltii d,er poidaci o bO'glUffiiJJima !iJli ISlU llniOi11!i sa na-
mg1erQm da iViO!t car'eva ili ,epiL9kJQpa iNi su nekri-
pren:OIerui fiz staJri:jlih pi:saca. Cak nli beisjiooapreslVliitera
KOIZIme, iZViOlr I() bogumila, :l'a GLuca au-
ili:l'VIOr, jer oo je li 'OInaprepi!sana iz Istarijih iSlPfusa. Glu-
ac, prema twdJi da je KmJma izmiJSliilo bCltglU<rruile
koja DJitsu bi:l!i niiImkva sekta nego pollii,1IiCIki ,pokret
uperen protiv bugarskJog ca["a Peltra (g. 927-969). I SlIipski he-
37
retiei lwdLi. se u Jitiju Stevana Nemanje nIisiu, prema
Gluou, nitadrugo nego Nerruaaujirii promivruici, [er
joe {Jill ikaJonajmladi uzeo 'V'1a<;itod svoje <starlije (God.
Ist. dr. V. 1953, sk 128). Podatak u biografi.jli lwa;!Jja Stevana
Dragutina gdjle Sie kae da je lod bosan-
ske zemlje obratilo u vjeru Gluac smatra da se,
lukJoJiikJo, je istinit, odnosd na katolike kOlje jelm-<ailj prevodto u
pravoslavnu vjenu str. 136), ne se na Ito to je
papa Nikola IV tog dstog !kJraJ.Jja naJZliVlaJoS!VIodim pre-
dragim u Krti:SltJu silIllom li. l1lo je na njega, kao gospo-
dama j,ednog dijeLa bOlsaniSlkJe z<emillj e, u akciji ma 'iSlklOlrlij enje-
Iliju u tim kradielvim:a. -Jasne podat-
Ike savremenih vizanltli'jsiklih pisaca o kudnigerima, tj. 00-
gumdlskim herenicima, u zernlji, da bi dim oduzeo
snagu iproMiv njegove ,telze, GLuac 1JumaJi3i na svoj
Kada je Ha:lJImik:ondil (dmuga polovina XV st.) da
u zemlji Sanc1alja stanovnici koji Be S1V!i na-
zivaju kJudlug:e,rilrna, on, kako Gluac, mje pod tim na-
zivom razumijevao ,rriJkaJkve heretike, nego je mislio na hun-
sik:e Ku!trigure Ima.i SIU jlOI u VI p1"odimwi u balkanske
zemlje te jie i HailikolllkJolIldil, kako miJs]i GLuac, da
SIU (:tj. Kutrigurni) nekad stanovah i na tome prostoru Sandalje-
ve zemlje. (God. Lm. dr V. 134). Zaista, rijetko se moe na
ovakav priimjer podeavanja j,aJSIIlJQg smisla lilsitOrij:sk'og dzvora
da hi se oJaima[o dokazlvanje vlastite 'teze. Na drugom mje-
Situ Gluac se na dJrugii zapreke u ddlmzivanju.
U jednom pismucarig,rlaldJsllmg lP'aJtr\igarha Garuadija II (1454?-
-1459) opet se spomilntiu kJud:ugeirli u zemljii hercegia Stjepana
:oa kae da je mrrlioge od njlih neki bOisarn:slk!i epi-
skop ,preveo ru poiSJJunost crkvi. Ovdje Gluac ne
da je p.artrij1a,rh [pod kJudug<erima ,razumijevalo heretiike,a1i :to-
me daje svoje objallljen,je, u kojem 'ima nedolpiU!srbivfih 10-
pmznliJna. On kae: Fatr!ij.arhu je biLo poznato da je
srJllska mlkva za V1"e:me cam Duana prema
crkvi li da se sa crkvom izmidLa tek za vlfeme
kneza Lazar,a. Bmma se nije biLa izmirila, mti j:e prizuaJiVaila
patrijarha, pa je cI1kvaooOOlI1iSka prema CaJriigr.aidu billa
ti Stoga GeII1adije ii naziva staJnQ!VlIlJiik:e
heroegove zemlje kudug:erlima, pod 1ilim naziV'Olffi
jeretiJke. (God:i,II1j,aik IstoIrijskog drutV!a V, 107). u
(Isi,r. 105) G1u<ac je napisao da ;gle Bo:sna poLo-
vinom XII veka iz dlfJavne !lJaj:edinice sa SI1bidlOim
38
i osnovada samoetalnu dravu bosansku, a IS njlOme i
S!VlOOIUsamtOlstai1nU crk\V!U lbooalnlSkiu. Ako je tako, nevidlimo
onda zato je bosa/nsik:acrik:va, kad je od polovice XII
vijeka bdia samostalna lU samOlSltailJIl!oj dravi, otpala zajedno
sa S\I1PslkJom crflwom od carigradske :patriJjlarije II vnijeme Caira
Duana, Iz .k:odITh de razloga tNbal10 da iz
Duanova (1346) li Lazareva izmirenja (1375) sa ea-
rigiraldJslmm Dok seto ne lobdiasnii., ne moe se
jasnim Genaddi}evlim davati smisaoIocji lim daje Glu-
ac.
U liiZJVloiJ:liJma nastalim Ilia na kojem je
djelovala cnlcva bosanska, Gffiuac je naao dosta pcda1Jaka ,kJojli,
uzeti :sa:mi za sebe, govore protiv pretpostavke o
herezi crkve ibOlS,anske. Zakletve, lS1V'etkOJVlrunjeprazniJkJa, poto-
vanljeiJkona i !l1eilikV1ij
ia,
podzanje crkava, 'UjpoltrehaznalkJa knsta
na i gU."IOIooim spomencima - \SVe iSlU <110 elememti koji
se nailaze u spomenidima, a koji OtI1O odudaraju od
olllakvolgkJalkV10 ije nacrtano u pre-
svitera Kozme 1111i u :LwtlinJskim spistma. Na !nji-
ma suzasnivane ti. ranjjeteorfije o pr<av'oslavJiju crkve :btolsa!l1.s1ke
sa Iillii ma/Uljlim uticajem heretikafl'etrano-
illi sa par.a:Lel1nJirm postojanjem manjeg hTloj,a he,neltJiJk:auz
prav<osJavJlJU mlkvu boeanslar (AifJom). Gluac lih uzfmakaoko-
dokaz o pm'Vlosi!.avlljlu crime bosanske i 10
potpunom odsustvu elemenata lU pored nje.
Za!1Jo jie bill!o plortJr<ebno dolka!lJatd: prV'o, organsku listOlrlijsku po-
'Vezanost orkve hosanJSlke sa pra.rvtOlS1avljem, o:dnosno sla oaJri-
graldJsiktom citikvlom; ,pravoslavnu sadrinu do-
SlPiomernka;treee, iapSlOilutnu nevjerodlOlSf:Jqjll1JOIst LzV'OfI"a
kojli iSU nasitali van lkJr:ug,a crlkve boslaIJISlke, Ikla,ko tako
. pf:avolslJa:vn1h, k<a1kJo a-lim,slkih, ItalkJo li Ne ImIOle ise Ireei
da je Glluac lO!Vaj POlSiaJO rLlSipljelI10 obavio. Nj'eg1O'V'a argumen-
tacija Illije, po slollidJnolSti, u sra:mnj<6l1U sa sailll!OlUivjere-
If' .. s :koj'om Olll pOiStalvil(ja i mnolgo puta iplolllavljia LSModiUtVrd-
nju. U nj!e;g:ova doikazivaJnjla IQstai10 jie dQlsl1Ja
'si1a:bih mjieSlta, dJolSlta s,koiktQv,a, pnjjp1"olS1iih, jiedllloSlt:ralruih
anallogrlj,a, plolvrtnslk!ih ,anallilza :i Illaliivnog pa i
preikla f,a!kJalta na ,klolje je ikJritiJkJoon b1n u\p02lOlren. Ove
i druge ffianJjlkJav.osrti u do\kaznoj ne doputaju
da se nje IiJzvediu IQlI1aiklO IkakJo lih on
izvlodii. .Ailli:, <alko Gliuac li nliu,e 'USIPio da dQka:be op:naV'danolsrt svo-
de Iteze, IOIn je, [P'OISta:v:ljaju6i svu Ite1nu Ipi:tanjia na
:39
bosanske izvore, iJstaJkao nj.ih-ovu vanost nego je to ra-
nije a turne je, iIJfQSireClino, ukazao ina ,potrebu idaJ.jeg
IispiJtiivan(ja OIVIOg problema je, pod snandm utiiSlrom S:lda-
d100g djela dugo vremena smatran riijeenim
i zatvorenim. Stoga je dlQ/brim diiJje1Jom i zaSluga to
se na djelo prestalo gledati kao ma dokraja dokazanu
i go!toV1U i\Slbilt1lU kojoj se ne bi vie walo ta Illi dodati nJi odu-
zet . Ako Gluac li nJije UlSipWo da obort pretpostavku o ibogumi1-
skoj, crkve bosanske, uspio je da otvori ovaj
problem za nova 'ils{piltU!VJa.n(j a, kolj,a ISJe, nisiu !kJI"'eltala
putanjom njegovih radova.
U ;SlVlOIm predgioV1Olru drugom Bogomslt
i patarem, !roje je 1931. Ii!zdaJJa S. A. N., Jovan je
iJstaikoo dia se pllfPSk1ih pisama i iLatinSkli.h spisa
o crkvi poto od vlj1ersk!ih mlO\I'.ruju
uzimati ISa panjom ikJnLtliJmm, '1Jimpre to se do-
:iJzvoTia ne mogu 'OII:li lkioD,e iizV'oldJi
Noako i naji\"eOu opreenostprema ;izvo-
rima na 'kod,ima je zasnovano djelo 'OII:l li;pa!k ne
]J'OIS1loj,a\nje u crkvi bosansko] i na Iaiko
se na meke po[jredinostli danas gleda nego u vreme
kae ipak njegova 'Studid,a o Bogomilama
'i Patarenirna ootatie j,Q uvek IS ta n d a r rl w 'o r k rsalrojega
se u daltie poILaeJiJtli i koje uvek \davati nove
podstreks ZJa nekiih Jo nedovoljno
OIQ.j.alnjenih potjediiJnJOstli. Ako, dakle, izraava izvje-
S11IU SlUmnjlll u vjeoodosltoljltliOStlaJtinskih ;izvora, on to u
gramcama i sa svom ,rezervom iskusnog ne sma-
dokaze iznesene proitliJv IQlSlliQIVnog shv,alJanj,a 00-
w)iLjno fundill"anim da bi se njdma l1IlJOg1a oOOrttli jedna li potred
sv.ihnedOlStaltaka dobro lronce,pc:ija. I
(Hristorija Boon-e, 1940) u osnovi prihvata mii.ljenje o
onkv-e bosamike lm/ja se,
prema ovom auoo,fIU, podprliJtislrom pIiiibli-
aJva1a pravtQls
1
lavl1{j u i ti njlemlU,s.e, pOitik;raj neZJavi!snolSl1:ii hosansike
drave, postepeno uta.pala.
U is,to\ri'jli piitalnJja crkve bOlSail1lSlre SIU
radovi dra JarosIlliva Sidaika (Problem ClI'kve bosanske u na-
oj hi'Sltoll'iJcgrafijli. od do Gluca, Rad JugOlSliov.
akademtije 259, g. 1937; Orkvahosanska li problembo:gumil-
stva u BOISn!i, ZagJreb 1940; P.raMoslavni istok i cnkva Ibosllln-
140
ska, SaV1I'eIl1end\k XXVII 1938). on se nJij.ezadrlllo na sumnjli
u vj
ierodOlSitIoIjnJOlS1t
ia1JiJIlISIkih Izvora, nego je, kao i G1IUac, pre-
ao na kJategOtt'lilmu neg>aiCiijlU njihove vjerodostoinostl, smatra-
ih !tt cjellirrui [ sve odreda prostim Sl'IOOstViOtD iJnJkvIDziJboI1Ske
lpI1aJkse. Shvatooje o crikvi bo-
ne smatr.a SI8IDO [ednostranan 11Ji. nedovoljno OISII1V-
vall1lhm,nego diz temelja lPogrenJim, jer, IPa Sida'1m, II BiO&lIi
nikada Indje bli10 ntiJkalkivil1 heretska, nlikaikvili 00-
gumiJa ili matnJihllj,a Ipa, prema tome, i niikrukvih l1lIi :idej.ni:h ni
veza ClJ:\kJve bosanske i crlkJava na
zapadu. RliJm!slka ikurida Iflrel1:iIla.1a je crkvu bosansku kao here-
tiamu zarllo to je >QIIla da priJ;1ma papu kao svog vrhov-
noga sta:rjeilniu i uporno se otiJmaJ.a'diase podvrgne
Rima. No dok Gliuac iptI1aMOSta:vne IizvIOre o DOISan-
skim hereticima dedinoisltavno proglaava miiSlti-
filkaoij1OlIIl, S'idaIk lim ne vjerodostojnost nego !iz njih
!izvod!i da je srpska plrnJVIoislavna crkva, kao
irimsika, ill vjerndcima crkve bosanSke gledada herertliJke liaiko flo
oni nisu !bili. Iz izvora, poteldiJh j:z kl"Uga pralVoolaJVne crkve
koji sadre ipro'kiletstva bosanskh heretika on ]Z'voidi 2Jruldju-
o PUnIO(j s:amooltal1nOlsltli cnkve :bo.sa!I1IS1ke prema ;pnalVOSl1alVlju
kao i premakatoleizmu. stoo lLa1linSkJih sptsa,
oni, Uilroiliilro se odnose na Bosnu, nemaju dlOlkaiZJIle vri(jedluOISilli.
SaJStaV1ldeni su sa :tendencijom da ISe bosansk! k:rsit-
[ani kao heretici pod sv:aiku cijenu, ne !na0lSn'OV'U ne-
kog njihOlVOlglro:nikretnog nego prema fl.UlalPriJjed S3.-
\StaJvltienim formu1alrlima, popIislima zabluda i optim formuLama
odrioanja, jecmalkim, urglalVDom,za sv,e sekte. ISkaz
J akova Beka iz Ohieria pll'ed il1lkvizicijSlkim sudom u Torinu
g. 1387, II ISe nai1a,m i zanirmJ!tiliv,a dzjlW,a o Vlelzama a,tailli-
jansldh heretika sa he.reticlima u SklaVlonijli, Sida!k,
ukritdci izvora SUVii!e daJem, odbacuje ikao nepouzd3lU. Optu-
eonii Beh je ILZfjavfuo: 1) da se hereticima kIOjli :su ga ipIre-
d<JIbii1!i za 'SiVODlU vjeru nala:zd.toli neki de Sc1avoniia;
2) dia SJU i samog poslaili III SklaVlOniju da ooV'edeno
vjel'Siko i slaVlreI1lo od k!ojlitamo
ive (pro d'oC!1Jrina praediota i!llJtegrailliJteraddiilscooda et perrec1Je
a magtiJstlrfusibiildiem ooanmoll'antrlhus); tamo, U1pll1liJli
SIll ga u mOesto se ZIOiVe Bo:lliooa (i;n looum qui diicitur
Boxena); 3) da SIU pJl'liJje nJega bi!lJi. po prilici iz-
1347. i 1382, II nelkoJli;kJo navrata eSltorica hereti1ka ill:
41
.. SV101ju sumnju u vjerodJOIS1JotiillJOlSt o'VJOIga
iskaza SiJdak naV101di ove l1"iazl1Joge za to: 1) iOp1Juenli Ille 'male
je pzipadan; 2) u aJktiJma suda mne
Jasn;o ona siIJa'VeIIlJska 7leimJdla u koju je op1JuenJi b10
nije jasan); 3) u procesu nije sa-
lod iOISitatLrh heretjka kajri SIU, prema Behovu
mh.u 4) i)3ekove izjave ne mogu se utvr-
dlltil podal1Jk:om; 5) dvoj ica op1JuenJiJh dailiisu
pred rlU'llkvlZllOlJJISk'Im sudom lmn1lIlaidik:1JOIrneJ!zj,a:v;e o ,sardrrinJi
,?,ja njihove Vljere; 6) lizdalVe eu devane paid pni1Ji:skJom torture te
straI: naV'old/iJo op1Juene da 'ilzjrave
Sit? su zel1Jilii. - Ovezamjer:kJe,koJ1li:Im god 'su na
ffiJ,eSltu, iliJ?ialk ne dokaeuju nevjelI'tooOlSlt(JIjnoiSlt IOV101g izvora.
Naziw ScLafVIoiIl!ia u vezi s heretdcana spoonilIlJje se lok'O,
g. lU Rajnera Salconja,
kJOIJIi Je l1anllJe li sam bilJa heretik, se Ecc1elSiila Sclavontae
kao tieidJna odesnasse crkava (v. Kniewald
VJel"odolslllojll1lOlSlt \lJatiMkih izvo.r,a o hosamkim kJrillStjaniiJma,
greb 1949; SItI'. 71 i d.). j'e pI1etlpostaVl1j:aJo da se u oba
rada o Bosni, o ga [e li izraz Boxena
u Bekovojizjarvi. se pretpOlstaV1ka sada i
aednog spisa (uklo 1267),koji
Je 1950. i koji narn je saoptio A. Solovj,ev u GlaSlIlik:u
1953. Tu se, sasvim Sc1avrOniaidlnr-
1HiJkiu
ue.
s i Jto IOlpelt u 'V!OOi s hereticima (qruliida:m de
de que dicitur Bossona). Za herre'tike
u tu ':": kaze da SIU, POtJOISU se pos:tavlili
,kiOJI \Se Zlo,vre epliJskO!P Sklav'onije iLi BolSlIle (OOlIl-
s
I
tl tue rrurut ep1S00piUm quli diiClil1lur rapisaqpUiS SclraVlOme slive Bos-
scne). Saida, :sv'aik!akio, postaje su ii!1kivlir.?Ji'to1ri m-
Z1umijevaJJi ipod i njezlinJom orkvom.
A .ioogdjet.reba ,tr.airtJi zemlju
ikioJIU Jedan !izvo,r 1223. g. 10ikalh:7Juje
IU BugaiI'ske, Hrvatske i Dalmacij:e, pOIned UgaIiSlke
(v. Raok'l, BOglOltllJil1ii, 1931, SItI'. 415).
Na da u BehJovu [procesu nije lSIaLS\lJuan nJi!j edan
od lOiSltaJ1ih heretvka kJoijii SIU prema njegoV'u lilSka:zJU oo,lazili u
mOig1Jo hi sie po,stalViJti :i pitamjie: jle'SU IlJi svi dJo-
.!pmces, jlElSlu li ISlvli Ibllli uhvaoelnJi :od li:nikvizJkije, jesu li
lZorzali .1JorrtJUI1u - poll'e/d dirru,gih ik:OIjillma Sie mare
olbjasinliti fakat da je srama jedan ,Old njih. A teko
42
[e pre1)pOlS:taV'i1li li to dia je oipltiUendiku pod pritlir!l1rom psilio:fii-
kromplelkJsakioJjli izazlvafoetasra, mogla, ni ItakV10m du-
evnom srtJa:n:ju, da padne rua pamet nekakva Sklla!Vlonij1a li Bos-
na (illi Boxena) ako s tomzemljom nije imao nikakve veze kao
to j:eiJs:tJo tako rbe'kJo p'l'etpoetavliitli da je i:nkvii!zitonilma nr Tu-
rinu 0010 ma:lo da toga ida, 'tunilnslre heretliJke,
u proces li. daleku BOiSll1lU. Inkv'izitorrsk'om rtoll"tiunO!Il i
onim duevnim srtanj,em koje ona izaziva ]jake bi se mJQg1a
o!bdalS!l1iti lm:nrt:raidlilktlolrnolst 'iz,java dvojice optuenjh o teoret-
sko] sadrin! njlhova iPogo1tOivoallm u to
nisu bili
'to Ise losttalJih spdsa i papi.nJSkJih pisarna, i-
dak kao li Gliuiac, nh tendencioznim, negira njihovu
vjenodolstod'noiSt. Svi su IQ!ni u otroj suprotnosti sa
spomenclma kadli kroz 250 godma saglasno o ooslj.ed-
joj pravovjernosti crkve bosanske, Po mjihovu
stvu, crkva bosanska mje biil1a nIi u
ffiaJll'je pravovjema aid zapla/dne crkve :kJoje su jie na-
padale kao A i!zJv1olri sa crkive
otkrrilV'a,jlU rneptriJj'alte[:jsko dranje j,e doista izvan
svake surnnje.
U SIVI()Ijoj 11rolIlcepciljli ddak poi1am Isa stanoveta da se crkva
bosanska razvila izClnkve koja se li drugo] polovini XI vijeka
spominje pod imenom Ecclesia bosnensis, koja jie od nrajsta-
vremena dio polj'a'Ve sarrn,olS!tai1Jrue crkV'e bosiaJnske tenillori-
j.aiLn'O prripadaJ1a zapadne crkve. U
bosalIl.Slk:e, kae idak, :glOdi:na 1232/33. onu siUJdiboll1JOlSUU
prek:I'e!tnicu \Illa kod/oo je 1SIUk!0h, kiojli je pov:oid:om [kU!riljlilnih l'e-
IDlI"!amra li nimske kurije, urodio 10Jtplaldiom cr-k-
ve bosanslkre i njeiri:niirrnolSamos:taljenjem. Pro !tome bi Ise jo
i moglLo obj aIS!l1irtJizai.tlO je nilmska kurij:a taIm 'UlP0rno optui-
'Vala BorSilllU kao zemiliju i upiu61vaila na ,nju
vOUiske: Rimu se mo,g1Jo raiditi o tome da zemlju ikiod,a :je od
njega oJtplai1a li crkvu ikoJa je u rtlom otpadnliitV1U ;podrava
'POkIOri plOd svaku c\iijenu, ;pa i !plod cijenukl.evetnlrokJog lizmi-
1Jjranj;a maiIlliihe:jISlke helreze i ogLaavanja hJerertJidima pl'a'VIo'Vjer-
nih bosanskih AI1ii kaJm onda da ,raZlurrrijemo lSitav
i pOISelbno SI1pSlke praVlosl1avne crkve :irujezilnra ipToldli-
njlan,ja hosalnlSk:ih heretika? OtkU!da kr,ajiIl.lj'e :IlJ!plrlij:ate1JjlskJo
dralnIje (tj. praViols}aVl1Je c.rikve premacrikvii bOlSanskoj) koje
je dioilstta ii:zvan SV:aJke !Sumnje () aIm crkv,a bm>aJnslka mije
hita Illi I\.l od ().
43
MOItivi tlzktodlih bi mogle da nastanu lane optube RliJma !P1'1()-
ltiiv Bosne ne mogu se ni ;po uzeti i kao drlrunja
crkve, lkioja, i ipo samom Sirdaku, niilkada mje i:slticaJ,a
onakve crkvene Ipreltene;ide na mne '.k:I'ajeV'e kiakve je me samo
isticao nego i ostvarivao Rim i time protiv sebe i svojih
predstavnaka u BOOnIi izazwao dosljedan otpor (vo Pro-
blem ..., SItir. 148).
StidJak je S'VIO(jlim !rliSlplr'avama, koje ISU pisane fsadJobrliJm
pom8lV'alnljem prIO\blemaii sugestivnim imag,anj'em stvatrli, lzaz-
vao, mnogo ozibINdnije nego Gluac, potrebu POIllOVIl:og fiSlP'iltiva-
nja argumenata na ikJoj'ima je zasnovano shvatanje
Rez.u1tatitlih nm, .iIsrtJiJnJa, potvrdtli idakovo shvaiba-
nae problema crIkV'e bosanske, aU su OVIO pitanje pomalk1i
naprijed, dallii meto jlaLSiI1lijiU sliku 10 crkvU bosanskoj i 'OltiOlIlltli
bar neto od latilllSkih
spisa i spomenika.
od 1947. g. oIbjaviJo je Aleksander Solovjev vie
rasprava o !pitanju crkJV'e bosanske i glavne J"ez:Wtate skupilo u
raspravt Vjel'S1kJo bosanske crkve (Rad J. Akad. 1948).
Tooiste je postavio na izvore sa crkve bo-
sanske, naroOil!lo liIZ oMasti crkvene kmjievnosti, u
'OJbziJr ,tekstove za koje je nesumnjivo da su bosanskog
pooii:jekla. UgWooaJma uz neke IOId oV!i:h teiksfJova 10iIl nalazi elie-
menilJe Iroj i, po njegovom mli1jenju, o
neomandhejskom, borgumilllSkom ikJal'alkJter:u crkve bosanske fr
koji se podudaraju s katamklim obrednliJkOlIIl. ti kioje
}atirns:kli SPiISi pl'irpisuj:u bosall!skim here+tfrcima. Tu
lima aluzija na reke pOi2ln:aJte mall!i:he+jiskJo-bogumi!1Sko.g
vjero,vanUa. U pOlPi.ISJu moiliitava uRadoslavljevu zbOlI"IlJiIk!U SoLo
vjev rupadnu sa junofrancuskim kaltarsklim ri-
tual10m XIII ,i da Rados1avljev ruklOlpis
patar,oosJku sI1ubu bo!iju, koja jie po su:tinli sasvim
jednaika s :riitUaO.iQim tranClUiSkih kaltara, samo je neto
Ji SV'oju I1aJSpI'avu So.lrov}ev Izvrena
anaJl'iza dokazuje da je bOlSanska orkva biJJa lOd krraja XII do
XV v. zatBlta i to bogurni1ska. Drug1i njegovi radovi
(J!'uIlidaj aj tti, pabreni i kudugeri,Zbonnik VizaIlJuo.lo'ikog tn-
:SItiiituta S. A. N. 1952; pravoslavnih izvtora o bo-
gu:m:[stv>u ,na Ba,lkalIl!U, God. Istorijskog dru:tva V, Sarajevo
1953) !UlpoibpunjlUju olVerezultate i iz-
V1oJ"a sa orkve () hereticima na Ba.1k,a!IlIU, a
44
time IiJndfureJk;tnJo i v}eI'!odoo
'1;ojnoot
latin:Sk1ih
radorvlaJkio i mSIU dokiraja
lj stranih izvora-o cokvd bosanskod, S.U
s'Vaka:lro,izazV1aili potrebu da se, unajimanju .ruku, ponovo I1Spll-
tadu ioL'l1i 'alI'g1U!Illenti naklojima ISe zasnivaju konc\Pclje 10 pra-
vQlvjeI'lIliOStJi, .oOOOISino ipI"aV1OiS1a:vlju crkve bosanske.
Mihaillo je, ni svoji()lj raspravi Jedan PlliJog za isto-
riju patarena u BOISni (ZboonIiJk Boo-
unlverZlil1lertia I 1948), podvukao dvrJe stvari,
lJolkli vane za problema crkve bOlSiamke. PrvIO Je
istakao potrebu dase pristupi pojedinJih piea-
nja i da ISe na Itaj do oslonaca, na !OSIliOVU
kojIih hi se mogli izvodibi opti li potrebu
se lilS,pilta odnos predstavnIilka bosanske
ve d njenih pri!stalica - skrenuvi pr'i tome pamju.illa taj
odnos kod francuskih katara, gdje je njihova crkva ibda vl'lo
popusJtJljiva prema SVOljim i gdje se .u lizvorima
ra:zilikuju haeretici i h aereticales, gdje su
trine ibi,lii u stvarisamo hleraclnle. Dobro je sto Je DI-
[podVlUikao ha o'V'U u crkvama ,je
u polemici o !pI1Olblemu crikve bIla ili p'1'e-
te su se taiko mnorgolbooJm 2lnakJOIVI pravo-
vjernosti sadrami 'll vlasteoskim li vlada:-skim mogli
da iznose kao nepolbiiJt:an dokaz praVlovJerIlJOIStIi crkve bosanske
li od svake !primj>ese.
jednog od pitanja,
pitanju zatk1:etV'e lU clI"lkvti. jie, du-
arhil\TSlke uSip.io da dokaze da Je ijedno did
spisa {) bosamskim
da OIIl!i odbacujU zaJkI1etVlu (ne.g,ant itwamentUiIIl.), za1JSta
On je rizru10 nekoWiJklo wemeooki ;odvojenih podataka J.roJ.1
0KID0iSe iz ,koj'iJh se vti.d1i da :su Dubrovoam,
kad ,gro jetrebaJ.o, ,Old patarena, tj. lOId pil"edsrtiavlnJiJka
bofsaIlJSlke crikve, dooJ.jednJo tmallllri ne Z!alkletvuIl!lg1o IPooobno obe-
,fjpl'\OIffiliissiOlll) prema njiho'vu oooji jie
bio dobro pomaIt. je ovdje skil"eIllU1O panjU na
da oo i francuski katari tek priilii:kOlIIl. stu-
u red savrenih. dav:aH oV1akva da ISe stoo-
g.o .pI'lidravatli. p:t"lOlpisa sivoga vjenskog
pI'iJj,e sltmpanja u ;red sav:reIlih Inisu moraN prodrzavatli tIh
s\V'oje izLaganje, IS purom praiV'O!ffi
45
da je, to se zaiklel1lVie sada 00 je
bilo i sa bosanske orkve. Sada je
podatak uteetamentu gosta Radnna o podje1li vjeI'lJlliJka njegove
crkve na one ikodi griha lrue ljube, tj. savrene li. na mrsne
Ljude, tj. o:bli6ne vje:rnliJke tIli. pristalice, dobdva mj,e3to
u dokazno] o orkve bosanske i u ukilam]anju
stcanih 'itlvoTai spomenika.
U I'alSlVjetl;jla'VianjlU iPI1Oih1ema, onkve bosanske do-
prinos predistavJija knjiga D. KniLva1da VjeI1O!dooto:jil'1!ost la-
tinSkih izvo,ra 'o bosanslcim IkJr.stja'11ima (Zagr,elb, 1949). K.niva1d
je poao old sltwnolVita da u spii:sa i
u njiIDove 'UfPlo!1JrebiljlirvlOsti kao 1iw'0l'ia tre-
ba priJsttljptilti alIlailizli SiVia)kJolg po;j,edli.!1Iog od njiih li. ustanoviti ta
se iz mjm moe !UZeti kao podatak li. ta se u
njima odnosi na,kioMrertlne p!iilJiike ru Bosni. AUltoiI" je ovu ana-
Iieu izvrfn i lizvoreko;jli. se odnose na
Bosnu sa iiiZVorima o zapadnom heretdcima - pri
mu sie sluio li podacima kJQJje jie Solovjev naao u
crkvenim spomenaclma - doao do da crkva 00-
sanska pr,edsltaJVl1d'a jialkiu oiI"g,a'l1!i:zaoiju neomanikejske sljedbe,
u bitnost! jednake OillJQJj, koju su ena zapadu zvali katarima iili
iPataiI"entilma. Pri
spisa 'Meha, nagleava KJ!1iWa1Jd, uzeti u iQbZlilI' i rtJo da OIiI1.i :n!iISIU
lSaiStaNIllienJi. 'na <oSl:110'VU neke 'izmiljene hereze, nego na ,01SI10V\U
dzv/je'taj'a :kioji SlU u Rim rrdsionar! ii:nkviZJiltoI1i koji
su djelovali u Bosni i liJmalli da na ,samom
tlu, na ookve <bosanJske, upoznaju nje,ziIllo
P<Oll'ed s:veg nJa!plI'e1Jka lmji jie u 1P0001j,oonjle vrtiijeme
u diOllw2Ji!V,anjlU c['kve !boolainske, li. pored !toga to SIU
u diolkw:uu rl. neki novi podaci iz iz-
VOiI"a, ostaje jlOi ruvli:jek dosrta spome-
nlika O!Viom iS:lwaltal11ju. Predstavnici lmncepci-
je \o crkve ISIa,glasno su ta sivje-
IZIraz pOlsltepene evoiluoije bosanslke (bo-
crIkvIe ii izrM: UJtioaj,a dvliJj!u !moje
SIU je 'ok,ruaVialle. PredJstaiV11Iici SiUIIJIrotnog mli.i1:jenj,a odbacuju
ovo objaJnj en:je i predstavljaju ga kao zIlalZod iz plI'O-
u i mu se lislbim takvim
izlaz:om lod IlIude, tj. loogacijom vjerodos1lo'jillJOISti glavnih wo-
ra za IO!VO pita(nje.
D. Oboleruski u kinji2li 0 b:Jgomili1rna (Cambcidge
1948) iSe uzgred piJtanja crkve bosans!ke sasVIim je DIP-
46
ravdano tstakao da je teko pretpostaviti da bi izvori, nastali
na ta1)'o li!roikJom prostorar ill dugom vremenskom nizu od 250
.godina, billi uV1iJj<ek sagLa1S[)Ji u crkve da je
BIkO do <ona nije bitla. I li Knivald i:staikli su da
u 1OV10g pitaJnjatre10a uzeti u obZlilI' i iIlamOOite IQd-
nose koji 'su u crkvama srednjeg v\i'jeka vl,aclallli
1IJII1avii:h predJsitaJV'n:iJka crkve, nj;emnih savre-
ni:h I unase pristadica ili vjernika. Samo oo
pirVibi1I1i. obaveeamda se sitiI"Oigo Ipr,idrnavaju S'ViogaV1jersumg
ndla, dok su drugi IS tiim billli vezani V1I11ol!albavim VJeIZa-
ma i 1ieIk ISU postepeno u nje.goVlu praVlu sladJrJiillJu. H.
Puech,

se na savrememh anti-
spisa, da eu hotg1urrnHi li vj!er-
sklOlj 'propag.alllldi lb.i.lIitoili!kio aa su ISVio'je namije-
njeno novim Vjernicima, saSiVliim sa oetodoksnan
dogmama i mOII18Jlom (Vidi: H. Ch. Puech - A. VaIi!ll1ant: Le
tralilte conere Les bog;omiJ1es de Cosmas Ile Paeis, 1945,
str. 158). Isti ,amoiI" klao jedinJu od bitnih crta vjel1skio,g
morala heretika njihovm dzvanredrru 'PniilJaglQdljiVloo!t proliJkama.
Sam prezbiter Kozma kae 21a boglurrnt1e ida liz straha pred iljIU-
dima crkve, ,cDlellhnaju krst i ikiOlne. !iz Peri-
hlepte (prva poilio'vlina XI kazuje Ida bogumila uZiJmad'll
u obredfma, da Sie dadu krtaVIarti, da iSe
da podiu crkve, slHkaju ilkome, Ii,z:naduju knstove, prisustvuju
iSilubi. EuthnJi:je Zigahen(prva pooo:vliina XII sltoilje6a) kae za
nj':ih <da priJSiUiS:bViujuCiI"kVlenli:m lobredima, 1Jolvan:j',u
likoillJa (Puech, str. 153). I fra;ncUiSiki kata:rli pOlsj,e6iVia1i suorkve,
priJsIUiS'tvQ.V'aWi misli i .nalolkJo 'se kalO katolioi (Puech, str.
153). I k'ad se ,Sive ilrna ,u v;idu, moe ISe, IS pcl1avom, IPostaviJti
[piit!anje da ili bos,anski <spomenici 21alista Ipolbii!jaju ipr:etplosltav:kiu
!Q onkJve bOIS:a!I1Jske ,illi, napmtiv, jednu od
bdJtnlih arta botg1ulll1il!Slkle p:raikse, :tj. kradlnjlu p:r<iJliaJg.o1c:tljiIViOIS!t li po-
prHikama li. iUislo\vi:ma. Moglo [bii se, is1:Ji)nJa, na IWO
ipr'itmijlettrm ida lU BiOOillJi Inlisu pOlstlOQ:alli :razLozi 21a .d\is!imulaoLju i
prikI'!ivanje .svoje vjere, poto je crkva ,boSlaruska biLa draIVna
crkva i njezinIi. vjlernici nisu morailJi liz Istraha da zartade \SVlQje
vjerlOiVla:mj,e. Iistlillla je da je ilJo ibii1a dJraWla crkv:a, ali die diI1Ugo
pitanje .koilli\klo je draiV1a, lOd XIV pa
sve do sVIoje ipI101paSlti, biLa u S!talllju :da SVIOjiu ClI'kvu i njlemne
vjer:nli.ke zaltiti !pohoda ikrstaIke Vloj!ske i
Ikloilliko su bosaruska vJiasteiLa bila ivoljna: da vjer,ske interese
bosanske crtkve pretpostave svojimfeudaJ!nirrn interesima, a
47
kolik,o su, s druge strane, vjertniicl crkve bosanske voJ:jelJi. da
se oZIlJa!kama prawNijernih kJO'j,e sufm
mogle i u n;avtillml bez tete po vjeru ISU lU sebi no-
sili.
.Sumnja u lizazvalIlJa
i'C1ak'O'V'lm OipWodilaje 10 ovom
,problemu i dala powoda za mova isptti.vanj a, ikJoj,a dala
nekoliko l'eZluilJ1lalta. Ovi rezultati poikazuju sada
da Srljeavamoe crkve bosanske uetaiti pravcem
kJojdJIn je poao dia da bi ISe dolo do
t"j'enja, tr$a1Vi oovtijetliJ1li. mnoga klada
se odnose ne samo InaorlkViU hOlSalIllSku nego 'i na UiI1IuJtranjlu
Slt:rukturu pokreta uopte. U tom o5'VIjetljenju nesta-
'i stranih izvora o pi-
tanju crkve bosanske.
Pregled, Sarajevo 1954, br. 2, str. 101-107.
o PITANJU FORMIRANJA SREDNJOVJEKOVNE
BOSANSKE DRAVE
Odavno je s konstatovano da [e penicd
prolosti Bosne dio S1I'edilnle XII doba bo-
sanske li,S1tOI):'ije, ,ItO se, uostalom, jednaIm moe i za dou-
ge nae ZlemilJje u Balkanskog poluostrwa Itoga
dioba. Oskudnost dliJrektnih izvora o ovom periodu bosanske
istomije morala se odraaitt :i uIstoriografijd, koja se,
ovo doba, uglavnom na opte kcnstaeacije,
se, Vime tli manje, mogu odnositd na sva slovenska plemena na
Balkanu toga doba, i usmjeravala se na to da ustanov u kak-
vim je dravno-pravnim odnosima bila bosanska .tetllirto,rija ili
pojedini nijezJmii d'ijlellovli prema susjedndm slovenskim da-
Ijim, neslovensknm dravama. Pri tome je pitanje drutveno-
i pti.rtaruje unutranje vlasti kao r!'eZlU1tarta
toga razvil1Jka i kao znaka dzvjesnog dravnog orga-
mizma OS:tlaWO drugog reda lUe mu je u nLZJu konkretruiriih
i u naraci:jii koji se posredno lilJJi neposredno
odnose na Bosnu davanosporedno i nedovoljno Qlstaklnwto mje-
sto, I'VIan F. Sie u prolost IOVie zemlje, je
PIOslt:ojiarr1Jje nekog u Bosni u ovdm
ranim te je, na osnovu Dukljanina i Orb!iJIlIija, ZJa!k-
da je u ovo v.:r"lij1errne Bosna imala slV10je bane koji
SIU bih podloru kraljem vie (tj. prelvaili,tarnskirrn i!l'i
dukJjailllSikim) al ovo podlotvo slabo je bilo dolk rruar,jpotSl1Ji:je
sasvim neodbace ga i bani nezavisno stanu iupravljal1Ji.l) Vje-
l) Zemljopis i povjestnica Bosne, Zagreb, 1851, str. 85.
48 4 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
49
koslav prvu, na kmilt1ci ,000000IVanU, iilsJtoriju
s'l'ed1njoV\jeko'Vrne Bosne, lU odsjeku kiQlji ise odnosa. Ilia ()/vao pe-
riod, Ise na 'to ida QJJSltalIliovli 'P:dipadnoot Bosne kao
geol@ra:fs'ke oblasti dravama Jun!ih Slovena lU raz-
nim iJstlo'rijsikim ,eitapal!na ovog vremena, ,ailii !nJi 101Il, kao ,Illi
osim kOlnstaltacije da su Bosnom lU \0\110 ha-
novd, nije rekao rnita o stepenu razvitka dravnog
orgamzma u oV'oj zemljii Ikonii je ona postigla do momenta nje-
zina stupan:j,a 'll dJralV!uIO-ipra\1ne odnose s Ugarskorn.) Ova
prva djela 'o rSlYednjIOlvjekov1n\orj Bosni, !Lako im-
p1'iciJtno postojanje bosanske drave lU iOII1JO rano
doba, nisu ruk1c\nli:1:a utlilSalk kaJO da :pmva Bosne
li floll'im1itran,jre bosanske drave sa sredinom XII
stoJje6a, to '}est sa uspostawljamjem ugarske vrhovne \vIllalSlti i
na vlast u Bosni bama ug'aJT,S!kog vaesda i
narnjesndka. A ha takav utlsak krdstallzirao se lU
formi u miljenju Paulera lkodli: je, ras-
iPlitaJnje !UiS[posl1;avljanja bosansko-ugarskih dravno-
-pravnlih veza 'trrwdes:etlih godina XII podvu-
kao ulogu ugarske drave ni ddaV\IliOg
ivota u Bosni, Ovaj ,aulDo:r kae dra Bosna jo ill IPI'1V\Oj IPOilio1vii:nli
XII nije predstavtjada dravu; da
su jo tada na njezimorn teTii1Jo,rij:u ivjela pojedina srpska pile-
mena bez veze te da su se ova plemena,
;kolja Itada jo nisu bila povezana
dravni]m vezama, u deceniju XII od sV100,eVlo-
Ije IDrrailjiU Ugarske, koji je 2Jemlji oIDo 1137. dato 00-
giov,ara;juau orgal'llizaCliju a. osnovalO bosansku ibalIlo,va.nu, kiQija
se lU tJOIku Vil"emena razvila U bosansko kraljevstvo.4) U OMOOXl
2) Vj. Poviest Bosne, Zagreb, 1882, str. 42 [ d.
3) Julius Pauler. Wie und wann kam Bosnien an Ungarn.
W:issenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und Herzegovina II,
1894.
4) Isto, strana 162: Est ist demnach ....... die gr6sste Wahr-
scheinlichkeit dafiir, dass die in Bosnien wohnhaften, damals noch
durch keinen festeren staatichen Verband aneinander gekniipften
serbichen Staemme im dritten Decenium des 12. Jahrhunderts
sich freiwillig dem K6nig von Ungarn unterwarfen, der dem Lande
um das Jahr. 1137 eine wenigstens den damaligen Begriffen ents-
prechende Organisation gab, das bosnische Banat griindete we l-
c h e s ... im Laute der Zeiten sich zum K6nigreiche Bosnien ent-
wickelte.
50
sasvrn je jas/J.11O izraeno shvatanje jednog,
iz pOlslrij!eoiklu:pac'ij,sklog perioda
o :iJs:1Jonijsk:om raevitku uopte, io ulozi drave i
njezsna kJraJja u razvdtlou Bosne napose. Pet prema
ovom shvatanju, SiU DIV/dije nastanjena plemena nepo-
lU svojim upama dok nije doao ugarski kralj da ih
powee i da lim napravi dravu, drugim
dia po!kTEin1e s mrtve proces njihova ,rrazVlil1;Jm i njihove
iJstm,11j!e. Kad je N. napisao da su u evetsko] nauci
dugo razbijene legende o drava ,ko!ii S\'<E,'sn'O
1 .iz !draNJU sa svdm njenim sloenim fUln!kCli-
jama,5) nije, imao u vidu Paulera lj Sive one kojli oo
se za nMm svjesno !illi nesvjesno poveli u
rijske si.tniacije koj a je prethodila iUlgaI1ske IVtr-
hovme v'1aSlfu U Bosni.
Paulerova ocjena ovog istQrijiskog perioda nije u nalQlj
wSluOiI'ii,oigm:i1iji izazvala potrebu da ise pitanju DOtrm1ranja bo-
sanske srednjovjekovne drave blie ikonkre1hije iSipI]t:a
stepen i 'oihlilk razvitka klOji je na
Bosne bio ostvaren do momenta kada je ova zemlja situ,piila u
blie Iodnose IS Ugarskom. Ljuba obradio jerani pe-
:rIiod !bo,salnske iilstolrlije u posebnoj raspeavi'') i liznlio nelmilii!ko
dobro osnovanih koji ISlU unijeti vie svjetla u od-
nose Bosne OVlO,g perioda premaeusjednim snpskam dravama
Rako] ,i Zeti, aili u pitanje razvitka Bo-
sne nije ulazio. Piltanje n3JSItajanja prVih draviD,ih lorga'll'izacija
kod JlUnlih Sl:o'V,ena u PriViim dQseljenja na
BaiIJkan ostavio je po stral'lli i zadovoIljio se nekim
Oip1JimTtazmatral'llj,ima. Srplslka li: hrvatsk:a :plemena,prema
o'vom aWUO>I1U, :nJisu IOISll1JOlvraJa nii jedne ni vie svoUlih drava,
nego su ive}a plemenskim, ra1zdl1Obljenim JiVOIDOIffi ... I tek
pod uiicajem geogtrafskih pl"ilika iU nOiVIoj otadZbini, !kalO i [)lod
uticajem rlt.TIlISko-Vlizantij,skog ivota, pa 'lliavaJIa
biilto bug:a!l1sJkih i f,l'ukJih (flrana6kJih), nasta,je .stvaranje tako-
Zlvatruih plemenskih drava u naem narodu, :upravo ahi,asnih
5) N. Drutveno i dravno kod Srba u ra-
nom srednjem veku prema Barskom radoslovu. Glasnik skopskog
drutva XV-XVI, Sk!oplje 1936, str. 3.
6) Lj. "o Bosni s VII do SU'edine XII veka.
Brankovo kolo, Sr. Karlovci 1900.
4'"
51
polUiltiakih celiina.") Neto VIse paznje posvetio je ovom pita-
nju, se od!ruolsii na Bosnu, Milan Prelog, IIDojli je, u
jednoj svo:jloj il'aIS[Jil'a:vi iz godine 1908, JZ podaaka Dukljanske
kronake 10 pOIstod,amdlU posebnog i posebnog
vladaoca na tom teditoIfiju izveo opravdan o posto-
jamjni dravne oiI">g,ami<zlaoi!j1e u ovo] iZemJj<i prije nego to se
u njoj pojavljuje ugarska vrhovna vlast.") za ovo rano
doba kae da je Bosma limaila svoju naslednu vladarscu Iozu
koja je, kao i mod TmV'Ulll(jalna u X v.
bila SiI1PSlkJim Ikneevima, ali se ona u XII velcu, javlja kao
nezavssna od njlih.9) VladliJmiia:- u s,vojoj I1as[>iI"avi o
banu prvom poznatom vladaru BOISine pod ugarskom
vrhovnom upustio se u genealoka
roda sasvim po Isltrarn<i pitanje stepena razvitka dr-
avne organizacije li karaktera vlastd u Bosni pTije uspostav-
lj,alll!i:a veza s Ugarskom.t") I u svojo] H1S1torrl.jii Bosne
zaobilazd pitanje u kakvoj je rormli Bosna
ula u odnose s Ugarskorn te, tavie, iIllJdirrekJtno li usvaja mi-
ljenje Paulerovo da se bosanski terliJl1OO1ij u
to doba raspadao na vie nepovezanih upa,
kojima j e, po Rama billa prva ,kioda je poonala ugar-
sku vrhovnu viast, i da je zbog toga ugarski kralj mzeo u
stalnu ,WbulatlUru izraz kJr.al1j Rame a ne,mI1a,lj Bosne.H)
7) Isto, str. 405.
8) Milan Prelog, tudije iz bosanske povijesti, Dvadesetdrugi
izvjetaj Velike gimnazije u Sarajevu, 1908, str. 9.
9) Istorija Srba l, Beograd, 1922, str. 88.
10) VI. "Ban i njegovi potomci. Glas Srpske
akademije nauka, CLYXXII, 1940.
11) VI. Historija Bosne, Beograd 1940, str. 158.
nicu da se ugarski vladaru nikad ne nazivaju kraljevima Bosne,
nego uvijek samo kratjevima Rame Pauler uzdrna
kao dokaz da u Bosni, prije ugarske vrhovne vlasti, nije postojala
nikakva dravna organizacija. mnogih ugarskih po-
velja :on nalazi da su ugarski vladari uznmali titulu kralja samo za
ona koja su prethodno imala karakter drava (die
schon als Konigreiche gel ten kannten) to jest koja su imala
izvjesnu samostalnu dravnu organizaoiju; suprotno tome, oni nisu
uzimali titulu kraljeva za 'one teritor.ije koji ranIije nisu vaili
kao drave li nisu imali samostalne dravne organizacije. U ovu
drugu kategoriju teritorija spadala bi, prema Pauleru, i Bosna,
koja nije ulazila u kraljevsku tJitulaturu zato to ranije nije bila
organizovana kao drava; suprotno tome, ugarski vladar naziva se
rex Hamae zato to je Rama bila sastavni dio jedne drave (tj.
52
Sasvim jasnu Slkicu sita/nija Bosne ovoga dioba dao ;jie Miha!i'l:o
,u svom pri1og;u skupnom djelu IISlTIoII11ja naroda Jugo-
slavuje. Iz Pcrfirogemstova podatka o BQsni,moja u tadanjoj
Srbiji predstavlja posebnu tenitorijalnu jedinicu, izvodi
zak[,jiuoak o postonanju izvjesnih kldca posebnog dravnog or-
ganizma u Bosni ko!ili Ise razvijao dahje ma da jie ona i daIIje
povremeno pOltpadal1a pod 'vlast susednih drava ... Bos-
na Sie ma XII v. odvaja (od Zete) ii postaje samostalna,
Na taj je u njoj za jednu tmjniju
dravnu ItV101revinu.l2) je ovdje :i:stalkao bdtne momente
u razvitku bosanske dravnosti, ali mu ni prostor Illi cilj knjlige
u iklojoj j.e oibj'arviiJo ov,aj 'piI"ilJog nisiu doputali da sie 111IH OV1om
vne zadri.
U 10iV1om napesu Ipolkrua6EIDJD da damo, ikoll1ilko 11IZ'v.orli dopu-
taju, ISlbmu ra,zV1iluIm sILovenskih plemena
na ikJasnije bosanske drave, razvitka koljd jerezulti-
ra:o 'u fOl1IniLraln;ju prvobitne bosanske drave, li da odgovorfmo
na p'itanje u 'kojem de lohliimu dravne organi'Ziaci.je Bosna ula
u s Ugarskom. lod pJ:101SDog J
dnog falkita da pet 1;volta slovenskih plemena II ovoj
zemLji In'iale moglo da me oetavi nLkakv.og traga u InijilJJovomdru-
razvitku, da u oskudram 'iIzvo-
rima IImjd se odnose Illa ovaj period bosanske dstorr[e
Dukljanske kraljevine). Ali, ,isti izvor - Dukljanska kronika - na
koji se Pauler poziva u pogledu Rame kae i za Bosnu da
je, barem u doba kralja Bodina, bila u sastavu Dukljanske kralje-
vine te je, to se te pripadnosti jednako kao ii Rama mogla da
u niz zemalja koje se spominju u kraljevskom naslovu. Zato
je tu uzeta Rama a ne Bosna, dobro je objasnin (H. B.
157-8) time to je Rama prva od upa ovog teritorrja dola II
dodir s ugarskog kralja koja je, tri decenija ranije, bila
uspostavljena u Hrvatskoj te se iz ovog pravca, preko Rame, uspo-
stavljala zatim ii nad Bosnom. Iako je da je, prilikom ras-
padanja Dukljanske kraljevine u prvoj polovini XII Rama
bila Bosni s kojom prirodnu geografsku cje-
linu, te je kao njezin sastavni dio ula u titulaturu ugarskih kra-
ljeva ne samo jednu upu nego, kao pars pro toto,
Bosne. I, ako je osnovano stanoVlite Paulerovo,
da su se ugarski vladari nazivali kraljevima samo onih zemalja
koje su od ranije imale svoju samostalnu dravnu organiza-
ciju, omda on samo dokazuje da je Bosna takvu samolsltal!n1U dr-
avnu organizJaciju za:ista imala.
12) Istorija naroda Jugoslavije I. Beograd, 1953, str. 515.
53
elemente utvrd1itli da de Bosna, tr1idesetih godina XII
ula u odnose s Ugarskomkao for-
mirana drava sa dravnim terirtoI"!ij'em, sa relativ-
no dravnom i sa dovoljinto jasndm kontu-
rama drutvene diferencijacije.
I
Odsustvo sadrinorn bogatijdh dzvora za 'istoriju Bosne u
ransm njezIilne prolosti uslovljeno jie, ostalim,
i to se bosanska drava srazmjerno kasno podav-
Irjuje kao aktivan u Jlstolrijli jugoslovenskih naroda. Sve
do sred':'Ille XII Bosna je izolovana rod Slvtih va7jnlijlih
centara i!srtodj,slkO/g zbivanjana IklOlj
l1ma
se, u irim razmjerdma,
vrila razmjena dobana. Iako je sa susjednim dravama, Ra-
kom, Duk.hjom i Hrvatskom, !iimaJI,a bilo neposredndh bilo po-
srednih teri'1JOrlio,allnlih veza, ona je lipak bila daleko od poeor-
nice ,kJru\plnih Imj,i su se u tim zemljamaodliJgJrava:li
li vezi s susjednnm pa, stoga, daleko i od
kruga lirn:telrelsa savremenih kI1OlUlografa ko:jli bi mogao da pro-
izvede nielkti hldi i puruiji podanak o :ovoj zlemlj'i. Porfiirogendt,
10 oblastsma i upama moje su se nalazile na

kasnijeg bosanskog dravnog teriJ1Jorij a, dao jie '!"eilaltivnlO dosta
podataka o Treb:inju i Zahumlju, o onim obJlaJs1tiima, daiklle,
kalje su 'se u bl\.liziDJi vdzarrtijskog Dubrovnika ii bilLe
rano u krugekolllomsik'ih i iJruterresa OIV1org
prtmorskog grada, Isto tako l o zemlji prmorskih Neretljana.
Alli, za 'oibjanj<enje naeg Iproblema ovi sru prodac1i od maiLe iko-
Iri:s.ti je'!" a've ,ohl,alsrti n:iSIU imale InliJkakve Inerposl'edne UlLolg:e u
:DOrmi;ranjru bosaIllISike drave poto su u nj'zin sastav, lU cjelini
dJi uI,e tek onda kada je ona bila ,odavno f,oc-
miLrana .j kao no>vi faktor u oooooima
u zapadllllOm dlijeilu BaiLkanslIDog poluostrva. O ob1asrttima i ibu-
prama u UIlliUltrallldlors.tli Imja je za -interese Viza:n1Jije ibJ,la mamjle
vana, 'o na se s:tvalf'no odvijralo pl10Ces :Dormi-
ranja prvohitne bosanske drave, Po;rfirorg,enitovi direlktrni po-
daC'i ,kazuju mnlo,go manje. BOIsna, iz je potekJJo rujedinja-
vanje SlU!s'jed:nih oblasti koj>e privl'edno-g:eografslki gravliltiraju
rprema OV'OIffi iSIV'OIffi pI'l1rodniom s,l"editu, samoj,e :spomeI1lwtla :kalO
zemlja u poikJrl1;:errllOj S:r'bijii, sa sv:od'a dvagrada-) old
kojih jlOOaJIl, Katera, po SiVlOIj pr'idicl odgovara naslel)ju Kotorac
u Sarajevekom 'Polju vie Butmira-). Ostai1:i, u ovom fuzvol'lu
spomenuti krajevi i mjesta koji su kasnije grani-
cama Jboo!aJI1s1ke drave, nal:a:?Ji.l1i eu ISe, u Porftrogentovo doba,
van Bosne: gradovfma S['bi}e navedeni nasta-
njeni girald Salenes-) siguruo se nadazio u ,0iblals1Ji koja re pod
imenom Sori spominje bosanskim spomend-
dima kao sastavni dio bosanske drave; m
tadanje Hrvatske pomenute su Uipe ,koje :SlU ka;sni(je lpripale
EOI3lll1i, H]iv,a,DJjrska( fJ i Pl\ievska ); u prvoj
od njih nalazo SIe i nastanjeni grad Hlivrno ('tb )l6).
To su svi podaci ikoje Porfirogenit na ovim mjestima svoga
spisa o ovom geografskom prostoru na kojem se
oblalSlt'i Soli s jedne, te Hhivanjske ii Fljev:sike fu1Jpe s druge
strane ne spominje ni jedna od upa poznaitih dJZ :maslnijilh iz-
vora. navedenilh 'odlomaka njegova teksta ne rnoe se nata
o tome j,esu H lOMi klf'ajllvti u ma hliilii
tada Ipo1veza'I1!i s BO/snom li podrazumijevalli se IPod m:jeziJnim
imenom, !lPaik smatram dase moe tOr]iilm da se dz samog
Pm'i'iI'lolgenlitoiVlOg iizraza Xrop[ov, Imj,i Ion upotrebljava za oz-
na,m'llwrliibonijra tadanie Bosne, ne moe iiizvesti za!klouoak na
koji i odavno na:iilalzimo u iliJterrruturi o Bosni, da,
KYvaj termdn Xrop[ov, lZlrazii1Jo maleno malu
zemlju; zlea:n:ld1iClU i:1i(po[,jre, za razil.liiku od termina xwpa
k'olji ovaj pisac Ulpoltrelbljrava za obiulj>eav,anje wI1itorida
lilli zemljo krao to SIU iblile Srbija, Hrvatska iIii Duklja!"), Mi
13) Odlomak Porfirogendtova teksta, u kojem se nalazi jedini
podatak o Bosni glasi :"O-;L 'IV 't1) 1:6pPA(q; s(a( xd.a'tpa
olxouJilva 'tQ .1la'twlxoy, 'to 'tQ MSTvphou, 'to .1psavI"(jx, -;Q
Alav'lx, -;Q 2"aA7jva" "al al" 'tQ Xlllp(OV BQalllva W K!t1;lpa xa( 'tQ baVTpt
De administrando imperio, Bonnae 1840, c. 32, str. 159.
14) VI. Sarajevo i njegova okolina. Sarajevo, 1937,
str. 32.
15) v. napomenu 13.
16) De adm. imp. c. 30, 145; c. 31, 151.
17) Oba izraza. xropa i Xlllp(OV imaju, u sutini, jednako zna-
je Xlllp(OV po formi deminutiv od xiilpoa ) !i
prvenstveno prostor (v. W. Pape, Griechisch - deutsches
Handw6rterbuch, III AufI. 1914). I kod Dikana oba izraza, pored
imaju i i mogu da isti
pojam. (Du Cange, GlassariJum ad scriptores mediae et infimae
graecitatis. Editio altera, 1905). najvanije je to to i kod
55
vidjeti da je Bosna, nedugo pOlSIlije Fod1I1ogenliltorv:aV're-
mena, zaista predstavljala teritorijalnu cjelinu koja je
obuhvatada vli,e upa ujediJnjenJih pod jednom Zasada
ovaj ISMi Porfjrogenitov podatak uzeti onako dcako je
d alt, tj. samo kao georg,ra:liskJu orijentactju InJa pl'OOtOII1U na ko-
jem se odvijao proces rane tstorije Bome. Da bismo dobili
neki nrvid u taj pIlOOOS, moramo ponrasti oslonca II drugim
raspolorvem izvordma.
samog Porfirogenita ima primjera gdje on ova dva termina upo-
trebljava u istom Zemlju Zahumljana, na primjer, na je-
dnom mjestu obiljeava izrazom xwpa, na drugom izrazom Xlllp!OY
(De adm. imp. e. 33, 160); isto tako i zemlju Trebinjana i Konavlja-
na (isto, e. 34, 161-2). Zemlju Neretljana ili Paganiju Porfirogenit
konsekventno obiljeava izrazom xwpa (isto, c.36, 163) iako je po
svojoj povrini spadala male oblasti. I u latinskom prevodu
Porfirogenitova spisa, koji je u Bonskom izdanju dat uz tekst,
izrazu XlllpfoY daju se koja nisu
stvarnom sadrinom pojma koji nego, izgleda, prostom
prevodioca. To se sasvim jasno vidi na ovom upo-

1) C. 32, 159:
.!, 'tO BOOlllya in a g l' o vero Bosonae
2) C. 33, 160-1:
&Y 'tW Xlllp!lll ZaxAoup.lllVo dn Zachlumorum t e l' l' i t o l' i o
3) C. 34, 161:
I:Y 't<p Xlllp!lJl 'lI:l 'tou Habet autem tam T e l' b u n i a
'lI:avaA1) .!ol 'lI:cio'tpCt ol'll:oup.&vCt . quam. C a n a l e oppida quae habi
tantur ...
Isti izraz preveden je u prvom sa 3Eer (Bosna), u dru-
gom sa terrtorium (Zahumlje), II 1r!:'(,prl" nrosto geografskim imc-
n?m oblasti na koji se odnosi (Trebinje i Konavle). Nema, zaista,
nikakvog stvarnog opravdanja za ovakvo razlikovanje osim, mo-
da, tenje da izbjegne u izraavanju.
Ovaj, po konkretnoj sadrini u najmanju ruku neadekvatan, la-
tinski prevod izraza Xlllpfov sa ager (polje), koliko se odnosi na
Bosnu, bio je, vie nego sam Porfirogenttov tekst, povodom to su
se stvarala i odravala apriorna shvatanja o izrazito malom opsegu
Bosne u prvoj polovini X od kojih se onda, kao od date
istine, i polazilo u tretiranju bosanske istorije ranog doba.
sam ovaj izraz ne daje pravo onim autorima koji, po-
se ba na taj izvor, mali opseg tadanje Bosne
ga na granice jednog polja, upe ili kraja. Porf,iroge-
nitov podatak kae samo toliiko da je Bosna, kao i druge zemlje
koje su tu opisane, postojala kao posebni teritorij, ne nita
o njezina opsega. Sam podatak ostavlja pitanje
bosanskog terdtorija toga vremena sasvim otvorenim. Kad ovo
imamo u Vlidu, onda moemo sa vie povjerenja uzimati u obzir
Dukljaninove podatke o Bosni koji, ne Porfirogenitu,
daju konkretniju sliku o ovoj zemlji.
56
U alllla[ima II vezi s kazJiV'andem o
ratovima protiv IdonjopalllonslkJolg (posavskog) kneza Ljudevia,
zabiljeene je pod g. 822. da je knez, poto je pod priitli:skom
VloQ'Slke morao tnapustilti svoje uporite Sisci.(ju (Sisak),
p:objegao Srbdma Ilmjli, kako se gOVOII'li, dre vellilki ddo Dal-
macije: zatim je na prevaru :ubiJo jednog lod [lJjt1holvih star-
j eina, ipriJslViojliJo Itljego;v:u oblast ti. odatle pregovaratd s
Francima; IUSkmo je, zanim, naip!Ustio ovaj kra] :i otitao u prti-
morsku Dalmaciju gdje je 823. .g. bio ubijen
18).
Na gotovo isti
opisao j,e ove ti savremenl biograf caira Ludo-
vdka PIOhoIllllolg
1
9). Za nae plitaIljjre vano je, prti:je svega, geo-
gmfSlko fiiksiJranjeone 'Oib1aJSti u koju se SkJlOIn:iIO posavski knez
poto je najplUisltio SiJSlaik. Dobri ll'azl1ozJi 'upu6i:vlal'lJi SiU odavno na
to da Ise oma nalaaila lD!a iteiI'tiJoriJju koji je, 'i:s\tina hi:o
u sastavu bosanske drave. Lj. u pomenutoj ras-
praV:i istaJkao jie da je !p,OSIa:V1Ski knez morao bjeal1Ji preko
granice uticaja te da jie Inajpr1wdnije uzetd da je
oblast u 'kJoju se skiLonio biiLau lwa\ievima ,SWslku na jrurgni:siJOlklu,
a u 'PTtOlSItOil'U, dakile na Vr'baJSU Bosni o:eci20).
I smatra da S,e ova oblast naJ1azJill:a svakako Sawii[ Vrbasu
negldije na JugodJsltolku, u bl!iziini dailmattiJnSlkih HrViaJta21).
ne sumnj,a u to da se ta oblast iIlialaziila negdje
u sjeveroeapadno] B:oiSl!lli
22).
Vjerovatno je bi!lla IiiSl1J010IliO od fra-
ods'lde je, sa sigurnog mo,esiJa, pa-
nonski IkJnlez mogao da Viod!i pregovore s Firancdma, svakako ne
mnogo udaljena od stare lI"!i'I!lske kJomuniiJkadije ,kJojla jie preko
Gradike, Banjahuke, i Livma spajala P.OIkUlP1ti'e (Si-
sak) sa primorjem srednje Dalmacije) i ko[om se ii Ljudevit
rnogao kreeati u SVIOID

prema jprnmorju. Moemo,
dakile, sa dosta sigu:rnOlsrtJi pretpostaviti da Se oblast na kolju
se odnose navedena mjesta savremendh izvora za-
18) Annales regni Francorum (Annales Einhardi), citirano pre-
ma: Documenta historiae croaticae peniodum antiquam
illustrantia = Monumenta spectantia historiam Slavorum meridio-
nalium VII, Zagreb, 1877, str. 327-8. (Dalje: Documenta).
19) Vdta Hludovici imperat'Oris auctore anonymo Docu-
menta, na :istom mjestu).
20) Navedeno djelo, str. 429.
21) Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Zagreb,
1925, str. 315, nap. 29.
22) Historija Bosne, str. 127.
23) v. Ballif, Karte der R6merstrassen in Bosn. u. Herz. u djelu:
R6mische Strassen in B. und H. Wien, 1893.
57
ista nalaziida illa 'onom ilmje je, u !toil>Ju kalsn1jeg raz-
VliitikJa, 'bilo gramicama bosanske drave. Ovdje nas
mogni zanlimati podaci jednog [ drugog IizVlOI1a uko-
hiko govorr- <o jednom [krruju bosanskog lU irem smi-
slu. Tu se pod godinom 822. kae:
A) Atnnailes regni F,r,a:noolrum (Annales Einhardt):
Ldudevitus, Siseli,a civntate relicta, 'ad Sorabos, quae nartJio ma-
gnam Dalma,jjiae partemobtinere didi!tur, fugienJdo Sie OOlnuulit
et uno ,ex ducibus eorum, a quo receptusest, per dolum IinJter-
fecto, civdtatem eius in suam redeglt ditionem24).
B) (Anonynni) Vita Hludoviioi imperal1Jo'l1iJs:
Liudevitnis) ,1'eiliqui!tciVlilt,atem 'et ard quendam DaJ1-
matiae priiJniClilpcm veniems, ah eo susceptus est i!ntra civitatem.
Qui tamen versa vice eusceptorem suum dolo comd'e,c1,t, et oiVli-
tatem suo dominatan subieoit25).
Za nae p,i:uanjie od vanostd je spominjanje starjeine
Jedne od oblasti ovoga Taj staojeina spomenut j'e u
prvom 'i:ZVlOI1U (A) kao dux, u drugom (B) kain pr'inoeps,
ito bi ,olvdjeod:golVar;a[o slovenskom imaJk,o i
P,orfLmgel!11t naziva slovenske starjeine IX u zapad-
nim zemllj:ama Ballkal1!skJolg POWUOlsltrv;a.
26)
POII'ed srtarjlei;ne \SIPO-
memnta je ovdje li oblast (civitas) kJoj'a ISe nailazila pod njego-
vom Moe Ii se iz ovih podataka izvest! neki, na
vjerovatnosn o ka["alkteru vlasti starje'ine
nad njegovom i o odnosu ISltarjeiIlJe li rua-
stanjeruo,g na lteni1JOiri'ju koji ISe 'Pod Injie,gOlV'om fl1IaiLazi?
Inego to da damo odgovor na 'OVIO' pitanje, tlto-
punlicemo f,r.anaClNe IZV,Otre Podilro,geniltovlim :ka2JivanjlCim o SI!o-
venima dijela Bal1kanskOig po]uoo1Jrva lU IX sto[je6u,
24) Documenta, 327.
25) Isto, na istom mjestu.
26) De adm. imp. c. 29, 128.
27) L (Povijest, 315), (Htist. Bosne, 127) i
(nav. d. 429) Uzimaju kao oznaku za teritonijaInu
oblas.t.. Da se zaIsta radIo oblasti, tj. o tedtoriju sa njegovim sta-
nOVnICIma, a ne o I, 141), proizlazi dosta jasno
iz cjeline navedenih tekstova: Ljudevit je pobjegao Srbima i naao
gostoprimstvo kod jednoga od njihovih starjeina se vlast pro-
tezala na teritorijalno te se samo na takovo
(oblast) mogu odnositi izvora civitatem eius in
suam redegit ditionem ili civitatem suo dominatui subiecit bez
obzira na to to je sredite takve oblasti mogla da bude i neka
u koju je Ljudevit bio primljen od svoga gostoprimea.
58
poto se njegovi podaci !kJrIon.oil:oiIk!i nadovezuju na podarke :l1ra-
analtsta i odnose se, u klJwpnim crtama, na dJsti i su-
sj en berlito.I1iIj.
U glavi 29 svoga spisa Porflirogenit kae da su za vlade
cara Mi:hailla (Mihailo II 820-829) stanovnici
daimatdnskih gradova iPnstaili samostalni te, u vezJi s Itfi.m, na-
stavilja: Ltamonja plemena ExeLae ) Hrvati, Srbi
Zahumdjand, 'TIreblinj:ani, KnnM'iltialIlii, Duk1jlalllJi i Pagand (Ne-
retljami), poto zbacie tiaram Romejskog caretva ( 'trov
'PWl.l-lX(WV 'lXrp7jVlciactvn,; ), postadoe samostailmi \ lXO'tO"t-
qJlXAOl ) sa SVlOljli!ffi vlaJsltiiJtiJm ( ZOlOpU&I.l-0l ) i niikiom
('tw( 01tO"e!I.l-Evol). Ova plemena, 1k:JaJk,O kau,
nemaju (drugih) viladana ,dpX0V'tlX,) osim upana - staraca
ytpOV'tlX') kao to je i u drugsm slovenekirn ze-
ml!jamaxlX&ili, "lXI lXr Aol1tlXl IXoual 't01tOV )28). Da-
Ije kazuje Pcrfirogemt za ova ista slovenska plemena da su za
vrsjeme cara ViasilJija (I, 867-886) plJimi;1a i tla
irn jecar 'tada postavdo za sitalr,je'ine ) one koje lSlU
Slami htjellJi i iZ.aJbmai1i iz roda koji stu potovallli i VlO/ljeM. I otada
pa sve dio danas postaju njihovi arhooti liiZ tih liJstih rodova,
a ne iz nekog drugog29). Na navedenim mjestima Porfirogenit
najpmije spominje dalmammske gradove kod,i su ort,pa1i od v!i-
zanltij:sk101g caretva a zatim nabraja slovenska plemena koja
su nastanjena u tamonjem kr.aJju >( heLaE), tj. u pOIl,adiini
dalmatinskih gradova, koja su se u Ito vTli1jeme
osamostalda, PtOI'UO se u nieu dalmatinskih susjeda spolIIliinj
'u
SI1bii ,kalO pOls'ebna g'1JUlPa 'Uz Zanumljlane, KOIThaV-
1ja,ne li NerertJli.i'ane (koje PotJ::flLI1o,geniJt na drugom iffijestu
30
) ta-
koder :sve ub["aja u Srbe), meru da 's,e ovaj 100pti
naziJvna mjestu 'Oldinooi ba na OIlJO stanoVlliitVlo Ikojie je
bilo nasrtatUjeno u dubljoj pozadini dalmaiLruskog primorjia,
u UJIlJu1Jranjosti, dalje od hrvrutskih UJpa Imotske,
Hlivna, li ru,jeve, u dakle, k:Joje je ulazilo lU bosanski
28) De admin. imp. c. 29, 128.
29) Isto, c. 29, 129: 'ltctt !i1'tOt 'to 'tbn
at,; ctu'tou,; r!PXou'tct,; 011,; 7l8-sAO,/ xa! npotxpl'/O'/, linb il,; S:xst'/ot
ilTct1tlll'/ C') 'ltll\l !o't!sp"(0'/. "at ix-;ou!itXpt 'toii '/ii'/ Ex 'tlilv 06-;0'/ 'T1S'/sliIv 'Tl'/o'/'tctl
dPXovu,; st,; ct6'to!l,; 'lta! OU'lt f.dpct,;. U Bonsk!om izdanju pogreno
il'Ta3-ul'I mjesto YjTctnw'/; isto kod Doc. 371 H. B.
us8. Za objanjenje zahvaljujem prof. M. Budimiru Upor. i Mo-
izdanje De adm. imp. Budapest, 1949, str. 126.
30) Isto, c. 33, 160; c. 34, 161; c. 36, 163.
59
tertori], te je zahvatalo ti. onaj dio nekadanjenim-
ske Dalmacije koji S1U, prema malirna, nastavali
Srbi. Sibog,a ISe i Porferogenitov ikr,atkiopis karaktera starje-
Jinslke vhastd ovdje odnosi kako na oblasti jadranskog ipod-
(koje su i navedene), tako dsto i na zemlju
i njeno stariovndtvo u poeadinu toga z,emil\ju Ilmj'a se
pruala s onu stranu vododeondce Adrije Duna:Vla31).
Ovi Porfirogenjtovi p.oldiaci podudaraju se ii d!o!pluruujuju sa
navedenim izvonima te zajedno 's nadma daju makar
i nepotpunu predstavu o stepenu razvitka
slovenskdh plemena ovog a koji se postepeno ostvari-
vao u toku prvih poslije naseljavanja. Proces nj&-
hova razviiibka u 'tom vremenu bio je veliikim prornje-
nama koje su snano uticale na slam taj Tazvitaik lkalO to su
borba IS vdzannijsikim gospodarima Balkana, zauzimanje zemlje,
5lUkobii, trvenja i mijeanja sa starim i1Iiirlsko-
....romarnskiJm sltalnoiV1niitv,om; zatim IIlJovi 'uS!lovli ivota u zapo-
S)jlednutoj zemljii Ikoji lllJi.su vie doputali 'OOa!kIO pomje-
ranja ISlta,!wvni,tva kakva su billa u doba 'seobe; relatdvna sta-
bii1ruolst naselja koja je relativno inoonz'iv:ir,alll'je pro-
izvodnje i dzazivada pOItrebe razmjene dobara - sve je
ito !rezultiralo i tU lo/bl>ic,ima drutvenog ivota Ikojli
se, IPQ'ema oskudnim podacima izvora za naeg !1spi-
tivanja, mogu karakterdsati ovim crtama:
1) U devetom jedinicu ne
predstavlja rodovsko-plemenska krvtna zajednica
:ialko rodovske veze jo nnsu prekiamte. U geografski
nim rter.i'to1rlij,alLrrirn obiastama !ivjelo je sada manje homogeno
stanovnitvo, !',aizbijeniO 'll razme rodove i izmijeano sa staro-
sjediooima. Ostatak Irall1'ije rodovske organizacije se
u praksi biranja sta1rjeine :iz roda ,lwji je :nall1od tovao li. vo-
Li,eo, bo1
1}e
'iz odvedene porodii'ce ( reve<X) mdolV!Ske ari-
sltoikTartije koja se izdi/gila biogatstv:om i iUlticajern pa time li na-
meJta1a >,1JolVanje.
2) Ove !1Jelrito!I"Iidalne iOlillaslti (di:vitaJs) Q1jailazese poid
staiI"jeiJna (dux, priinceps,arhonlt, upan). Prrema .Rod,i'!'fog,entitu,
starjeinu je bli'r<lJO nail'Jod iz jedino,g ,r'oda (dli POI1Q-
dice,) to samo po se'bii. suava i izbornosJt. Ovdje se,
PIO SIVIoj !pI1i'lJici, radliJlIO samo o flo!rmalnom i'zbo,oo liM priiJmanjlU
31) I, 86.
60
na znanje izbora koji je Mo izvren u uem krugu pred-
;-IILav'nika naduti,oaj[1ijih pOII1odicakoj,e su ISe izdvoji'le bogat-
stvom i ugledom, to pretpostavlja r,azvlijenije ii do jzvjesnog
ste;plena izdiferenoiramo dnutvo.
3) U takvom drutvu starjeinska vlast imaila je
karakter nego u ,rodolvS:ko..,pl1ernenskoj or,gialnizaciji: 0,:-
dje Sie vie Inli!je r;aidiillio, 10 prostoru, povremenom, prenosenju
koje jie nametala potreba, sa plemenske
zajedruice na liz,ahI1<lJ1llo,g ,sta,rjeiln!u, nego o '.v[aSlti jed-
noz nad stanovmitvom oblasti kOIJ!a se srna-
'tIca"mamje plemenskoun a vie njegovom 1;j.
na kojem se prostirala njegova vlast. izvor, na
navedenom mjeslbugo:V1oiri o ubustvu onog srpskog slt'all"iJeSl1lne,
kae da Ljudevut poslije toga pod svodu vlast
mjegovu Oibl1aist (civtstatem e:1\]s lin suam redegdt
Prevrat, opisan se moe u
plemensko] 'or.ganizacij,i v1ez.ama,
je u <drutvu gdje je krv:no srodstvo gUblil0 svoje ramje
[ gdje su se, namjesto zatvooanih plemena, sltv,aTail.e
terrtorijalne zajedn'ice u ilmjima vlaststarjeina mje tolli\ko 0-
visila IQ V10Jji njegowiih saplemenika kcldko o snazd
,i naoruane grupe na ikoj'Use onoslanjao,
. 4) Na kasnijeg bosanskog dravnog ter,iioll"ija (ne
u obzir june zemlje, Zahumlje i 'I'rebinje) bilo je.
viie1Jakvih oblasti, svaka sa svojim starjelnom. Navedem
!izV1or doputa ovakav Tu je, naime,
da je panonski knez, se Ina bidegu ovim
ubio jednog od (vie) snpslcih starjeina (uno ex ducibus eorum
IiJnterfecto). Na osnovu navedenlih izvora ne moe se
!o torne da lli Ije tarda, u IX postoj,ala neka povezanoISt
'olvim Ite!t'1iitoiI"lijalnim j1ediJnic1ama i kakVlo je m}eS1to u nj,i-
hovim odnosima tada Bosna. Sredinom
X je, jedina od ovog kod PorfJi-
ll'o'genl1ta slP,ome[1uta kao posebna zemlja u tadanjoj Srbij'i. Da
,m je plisac pod njeZl.inim imenom .podrazumidevao i ostaleOib-
lasti koje se pru,aju prema VI1ba,Slu ii Drini, ne mOie ,se ISa
Svakako, njeg-oivo definisaJn\je kao
ne dade praVio da se ova kOJa tlm
realnija to na njioj, kao datoj zasniva
s,voje shvatanj,e o Bosni.
61
II
U DuJkllj,an;;k,oj kronici
32)
BO>1>l1a je spomenuta na vae mje-
Sita la u vle,Zii sa poznatim :koj'i SlU ise, od sre-
dine X do XII rodigravali na i:s1Jorijskiod pozorrrici 00-
sjednuh jugoslovenskih zemalja. Iako u lovom izvoru nema ni-
kakve dirT'ektne kr,omo:Lolk!e oriijentacije, :tak!o Ise veluka
se ovdje spominju, ne moe utvrditi dru-
girn, sigurnijim podacima, iako je Iteko 'utwcliiti ta je u kro-
mic; osnovano na Vljel'odos:1Jojnim podacima, a ta je Iegenda l1li
narodna tradicija, ipak, ako se na opte dstorijske
pojave r stanja zabfljeena u ovom spisu 'i akcopte konsta-
tacije od proizvoljndh sJtiLiz,adija i ukrasa le-
gendarnog sadraja, mti moemo, na 'OISInOVU 'OIVOlg izvora, dati
makar i nepotpunu silJiJk!u iI',azvitka II Bosni
II ovom vremenskom odsjeku li fiksirati stepen do kojeg se u
\ooku X i XI njeain dravni oI1ganiZlam.
33)
Duk-
Ijanska kronbloa, prema ubj1edljii:vim i dobrooanovarrim argu-
mentiima Vl. Moina,34) nastala de, kako po svemu iZg1lJeda, sre-
dinom XII illi, ba 1149 NjeZJin
autor u doba kada se dao na sastavljanje svoga spisa, bio je
star ka/ko li sam u uvodu kae,36) te je, na :O!SI1JOV'1l
vlastetog saznanja liilii kazivanjaetarijih ljudi prethodne gene-
ll"aiClije
37)
mogao da dade iP10daltke o optem stanju
prilika II zemljama 'o kojima govora ne salmo svoga vremena
nego li vremena prethodne Prvi OlPti podaci
kronika daje 10 Bosni i k!oj,i Sie mogu isk!olrLstiti za osvjetljava-
nje naeg problema daJti su lU vezl s nekim wtocijsroim
jima druge poilJo'Vline X k!oji 'se mogu, u liili ma-
nj10lj mjeri, \Pl'Oivjerti:ti li drugim S druge strame, ,stanje
BOISne ka/lm je !pLI'1kazalnJo lU kmnici je rezulita/t dalj,eg
32) Letopis popa Dukljanina, izd. F. Posebna izdanja SAN
knjig. LXVII, Beograd, 1928. Sve ci:tate iz ovog izvora navodim
prema ovom izdanju.
33) Vidi N. n. d. Upor. Letopis, str. 175-184.
34) v. Moinov Uvod u Ljetopis popa Dukljanina u izdanju Ma-
tice Hrvatske, Zagreb, 1950, str. 23-27.
35) Isto, str. 27.
36) Letopis, 292: vim inferens meae ipsae senectuti, vestrae po-
stulationi parere studui.
37) Isto, 292: quae a nostris et antiquis seni!or,ibus ve-
naT!ramone referre audivi.
62
l1azvliltJka onog stanja na IsI0,ve!nlSikJou:n pocJiI1uoju koje je obuhva-
talo li hOSlaJI1lSlkii tJeni,tornj, kakvo [e, za IX prikazano na
nawedernim mjestima Kontimritet raz-
vinka kojli dosta j,a1SUO ipl'oli:zlLaZli iz ova dva teksta, a zatdrn po-
dudarnost kroniIke IS Porfirogendtom i kaSlnJi1jiiJm po-
'UzdalIll1jlim iziV10lrima Ipa i sa dananjim stvarnim stamjem u iPo-
gledu gengrafekih :LokallJiJteta i podataka 10 bosanskom tedtoil1iJju
vjerodostojnost dukQj,arnskog lizvora u onam nje-
gov/im dJijeiLoVlima lU klodima se o najrOp6tijiJm prndikama
Bosne -akJo, naravno, ne uzimamo u obzir anahro-
nizme ,i lPo1r>eme6e[);osIt1i utoku pripovijedanja kad je o
pojedinostima i'storijsko,g zbivanja. Dukljamdnovd opti
kO-igie,olg,raflslkii podaci osobsto su vand za nau itenu; jer dalju
dosta jasmi stiku o Bosni kao [ednom ustaljenom :i organszo-
vanom Iter1iltoil"ijumad Ilmjim je vrena j,edna vlast --
dakle, ove biiJt[}Je atribute dravne iO:rganizaClirje.
38)
Bosna 'je u DukrljalnlSkoj kronici, jasnije
-geografsk; pojam nego II Porfirogemtovu spisu. Njeeino pod-
lluqje prostire ISe lod Drine do Borove gore (a magno flumsne
Drina contra plagam usque od mo:ntem Pini), tj.
do gnubo zamiljene linije dunavskdh (savskih)
.i jadirans\ktirh pritoka, !k!oja je, prema kromioi, dijeliLa dva ve-
lika, slavenske zemlje, Ito [est Prfmorslcu oblast (Ma-
riaima) od Zagorske oblasti (Transmontana) iiH Sr:bije.
39)
Ova
posiLj1eldnjra dijeld !SIe ina dva (proviimcije): BOISDJU
Drdne i Borove gore i Raku Dnine i L3Iba.
40)
ime Bosne prenijelo se ramdjih, neodre-
Podiilrioige:nri'1Jov.ih granica na susjedneupe ik!olje SIU pre-
ma njoj gravitirale, na istok do Drine i na jugoz<liPad do jad-
rans:ko-d!u[}Ja1vs!kog Duikilij'a1n1LnoVO o veltkiom
namomlom sa\bmu Dahnae u rklode je i
kazivalnje o podj,eh'1Job!olnj,e S[ofV1e1nJs:k!e draiveu di-
j.el1u Ba]k!aIIlJSkog p;ol!uolSltrv,a nema, na:I1avno, ikao kom:kiootarn
mikakve istQ.T1ijske osnove, te je, prema tome, uzaludno
38) U istoriografiji je isticana vrijednost Dukljaninovih
geografskih podataka (v. Letopis, str. 175). Stojan
za Dukljaninovo geografsko kazivanje veli da je dosledno i ver-
no i da je i za dananje doba realne dokaze o svojoj
istinitosti (Glasnik Srpskog drutva, knj. XLVIII. Beo-
grad 1880, str. 2).
39) Letopis, Gl. IX, str. 305-6.
40) Isto, IX, 306-7.
63
65
pokuavati da se lU nj1elIDu malIDaJkvo \kmlIllol1loIDo 'llIPO-
rite 'koje bi posluilo kao osnova za priblino vre-
mena lU klol}em se lime Bosne na 'oIvalkJo prostrano pod-
Ali tim vanost ovo mjesto fuma ikao
-geog,.rafs.ki podatak jer se 'u njemu filkJslilra\ju pojmovi
o [ugoslovenskim zemljama, koj[ su poenati iz Porffroge-
DuMganJ1nova d:efriJIlliJCid:a Bosne li In!i'elnog mje-
sita 'u S.!1btji ne BOlrfiI1qgenitovlOm ,pQldatku, nego
g,a,talViie, Na ovom mjestukrondke navode se iisto-
!I'ijske teritorijalne cjelime koje su u <i:sto vll1ijeme i
cjelrine, madrne, Hrvanska, RaIDa li Bosna. Posljednje dvije su
'saiSltavnidiijel1o'vi Cpmorvinoige) Srbije, klOja lU kronici figurti.I1a
vie kao g,eolg1rafislki, a manje kao POjlaJm, Ite se li dr-
avmi ll'VIOJt ne II njoj kQlli.kJo 'll njezinim sastav-
nim dijedovima, Rako] li Bosni.
41)
UdaJljem Iteksitu Bosna se
na mjesta navodn kao jednake vanosti i u istom
redu sa ostadim jugoslovenskim zemljama ovoga

Oma se, kao :i Raka, naziva prowdncijorn, to, prema smislu
Dukl] andnova ItekJslta, lU sebi li:zvjlesne elemente dr-
avneomg'31n1iziacijte.43) Dok Porffirogenit teri1horiju
kasnije bosanske drave navodi nekoldko upa li krajevakJOlji
s Bosnom nisu billi povezani - tavde, nalazili se
van njena - dotle ise nr Duikljanskqj kiromioi Bosna
(piOj1a1vljjuj<e kao li koja pod
svojim limenom poveauje vie upa, i zapadno od ueg
bosanskog njiima li nek'e ikiojekJO\d Boidlogenita
niJslu 'sIpomenute. Iz iteiIDsta koji Sie na ItO odinJo,si mogiLo bi se
za
lkJljlu6iti
da su ,te JUiPe, :bj. Uskorptljle, LuJka i PljeVla na zlapadu
ti. Drinska Ina !iSIUOlkJU, :bile Isredine X sto1lje6a u
SJ3IStavu BOlsne.:l
4)
ls1liJna, iplolVezalnost I(livih upa IS BOI.W1Jom i ill
BOSInJI IllitaJknuta"aJlIi ona lijpalk dosta glasno pm-
itzillarz;i iz dv,a momerutla koji se vicdIllo li kOlnslekJven'bno kJroz
kI'1Onike: Pn;o, te:ni!uorij Ikodd. Isastavlja\jlu rna-
vedene upe naziva se Bosnom, i drugo, cijela ova zemlja sa svo-
jim slaJstavnJim di,jelloivima SllloF pod vl.3I6u jednog sltalrjei:ne,
jednog nosioca vlasti koji se naziva banom. Ovakvo Duklja-
41) Na to je upoz'orio i Letopis, str. 174.
42) Upor. St. n. d. str. 88.
43) Upor. N. n. d. str. 6.
44) Letopis, XXIII, 316; XXIX, 324 - Upor. St. n.
d. str. 95.
64
nitIl!O,ViO shvatanje i Bosne utolilk,o je zanimljiV/ijie i,
kao podalu3Ik, u:toilJilko to Se sasvdm .podudara Isa shva-
tanjem Kdnarna, vizainJtijlSlk10g pisca druge polovtine XII stOl]j1e6a.
I Kimarmi je Boona posebna U
vezi Sa o ratovanju vi:Ziantlijskog caira Manojla
Komnena s Ugarskom 1150), Kmam prvi !put dolaz;
u prlilltiJku da 'spomene BOi:lIJJU i, obj1aJnjenje o ovoj zemlji,
kae da jie ona od ostale lSI'bide iodijelij.ena dje-
kom te da nid,e SI'\PISIDOIffi upanu,
nego je samostalna sa svojim :ptosebnLm JilVlOltom i posebnom
lupravOlffi.
45)
Ovum jie samo konstatovano jedno !treriitorrjj1allno-
stanje,a,H nlije 100tiIDaJda oIl!o,t;raje.
46)
Dabi se,
ma i Ipri'bllilIlIO, IIlIogl10 odgovoritd i na ovo pitanje, Ismo
na to da IPokaimo, nelcu olrlijlen1laJoiju u ;saJmoj Dulk1Jj anskoj
kronici se na one rnjeooe podatke i
klaji se mogu IIDontliO,1JiJsati drugim vj,emdOlSiuojlTIlim
:j'zlV/ori:ma. BOSIna se u iklI1ooici, lU vezi savde liI1Ii rnamje
ndrn iSltor.ijsldm i spominje na vie
i kao li teritmijal!Jna
ej elima. ta mjesta kiI1clInIo1okim redom.
1) IQI napadu na zemdju kJojlom je vladao
kralj Oiaslav (u koju je bila i Bosna),
45) o kretanju careve vojske pored Save Kinam kae'
E1tlt aa 1:rlOtl /;TtYI"tO, h,'hlpoy bat&ay l!1"tl)A&1
Ilvol!Cl: II 1l).1Il&/;Y 1to&iy "t'ijY bpo).'ijv Bba&vv ll).).
la"tL al; 11 ?U "tiji XCl:! Cl:u"t1l
Cl:).). . tO!Cl: 1tCXflCl: "tCl:tl"tTl XCII Ioannis Cinami
Epltome Bonnae 1836. Lib. III. c. 7. 124.
naV'od (Hist. Bosne, 160) po kojem bi
Kmamove o samostalnosti Bosne prema srpskom velikom
k?nkretno na bana i njegovo doba. Pove-
ZUJUCl pogresno !<-mamov tekst na str. 104 (Lib. III, c. 7) sa onim
na str. 131-2 (Llb. III, c. 19), on je ovako prod.zvoljno sklopljenom
tekstu naturio smisao kao da je (bosanski) vladar nezavisan
od U prvom odlomku (str. 104) koji je
.u o ratu g. 1150 (v. I, 182) Kinam upo-
znaJe svoJe s Bosnom, s kojom se u njegovom tekstu prvi
put. .. obavjetenja o njenoj
skOJ sltua?lJ1l Je to doba postojala, - koja, dakle,
mora da Je vec od ramJe bila Drugi odlomak (str.
131-2) u vezi je s izlaganjem o ratovanju g. 1154. Tu se o banu
kae: samo 'toliko da je tada bio vladar (egzarh) dalma-
tmske zemlJe Bosne i saveznik panonskog (ugarskog) kralja u
t<;>?1 ratu. I je na isto tako pogrean, upotrebio
!'..mamove podatke (Pov,ijest, 461, str. 87).
5 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
opisuje Ilwji 'se z:bio u Bosra, lU Drmsko] u\pi: Regnan-
te Ciaslavo rege, Kys princeps Ungarinorum, cum suo exercitu
venit Bosnam et devastabat atque depredabatur eandem pro-
vinciam. Tunc rex, congregans populum, exiit ei obviam in
Drina iupania iuxta fLuvium... CeciJderunt die iUa innume-
rabiles ex gente Ungarinorum in Loco qui Civelino dicitur.
47
)
Dailje kazivanje odnosi se ma Ciaslava lU Siri-
jemu, u bODhi s U nalo,j iiJstoriJog,riaf:iji eaglasna su
mi'ldenja o Itome da je DUlklljaTIJinov Ciaslav sa srp-
skim IkneZlom Caslavom, :slnulom K1JolnJilmi:rtOlviJm, o k,onem gorvQ,ri
Porfdrogenjt, 1!1J.i,elglolv savremenjk. IS dobrdrn T'alzl\OlZima,
smatra da nli urne Kisa, k,O\je se II Duklje-
lt1!iJnoiVIu ovog spomdnje, nijte izmilje-
no; :O[)JO se vie puta navoda u XII li. XIII
Sltoilj'oca k.ao Irne k'oje je nosila stara jedria velt-
kaka porodicae.s'') I II IlmeIl!U mjesta Cdvelimo in Drina
dupania Uluxt,a fhrvlham, nalazi upadnu sa ime
nom Idana1'njeg sela CviJI,i:n na gOJ.1l11jOlj Drimi kod te liz
svega toga da je POIP zaista
vao tragove bojeva u Podrenju li u POISavi-
nU.50) je potJkr.ijepio istorij,sk!im.
cama o prodorrma .pr'e!lm viiizalIlitiijlSlklegralnice na
Savi ii Dunavu modi SlU ISte, u nekoljko navrata, p!OII1aJvil:jaJ
li
SIVe
do godine 969. Dva takva su u igOldi;na-
ma 959. i 961,51) i u taj vremenski 'razmak !padaLa bfi, najvie-
iI'ovaooje, i Caslavljerva pogiJbij'a, ,o!pis:anJa u ikI1Otll!i.ci. I poslje-
dice ove kaltasltu:o:lie plfiik!alz'ane su lU j.edinlOlffi [',edu !kJolji
o!Stav!Lj:a I1LtliiSlalk vj'eiI1odJmsrto'jn,og Po smrti,
naliJme, prligraiblih ISU SV1U vlaSIt lU 'P'odedliJnim obl,aJSItima (pmv'i!n-
Clij'8Iffia) ibam,ovi, r'amiji 1Ili8lffijesn
lIci
JVlliaida:1'e'vi, Q Slada prislVloljli'H
sebi vlada,r.slke prerogative. ,>iSlicque dom1na'vlerunJt Itemam mul-
t1s tem!po/I'i;bus.52)
47) Letopis, gl. XXIII, str. 316.
48) De adm. imp. c. 32, 155; 158---9. Na vlast u Srbiji, kako je
utvrdio Ostrogovski, doao je Caslav g. 927 ili 928 i vladao je jo
u doba kada je Porfirogenit pisao svoje djelo 948 ti 952).
(Ostrogovski. "Porfirogeuitov,a hronika srpskih vladara. Istorijski
SAN 1-2, Beograd, 1948, str. 28-29. Upor. I, 147).
49) Le\topis, K!omentar, str. 440-41.
50) Isto, 441.
51) Isto, 440.
52) Isto, gl. XXIV, 317.
66
2) PiOltO je pr!ilka2j8l0 rasulo V1eilWke dr8IV1e :koJ,e de IUi8lsltlUiPi,Lo
poslije ik,raJiIjeve a zatim kojli eu poslije roga
s'lijedillli, Dulkllj1amiln LS1POIffiIi:n:je Bosnu ni vezl IS novom po[bunOlffi
banova u nekim IPI1o'V'itnrojialffia Ikoja de iz
1bli1a
pOls1Ji:je smrrtJi Ikra-
lja Paviliimir.a - Bela: 'I'ada je bam Bijele Hrvatske IPO nalo-
gu Pavlamirova preduzeo da sa svojinn
Kresimirom IU!POIkolr:i Bosnu li mjezina hana.
53)
O tome se u 11\11'0-
nici kazuje: Cresimirus autem... cum avuncuLo pugnantes.
praedaverunt UscopLe, et Luca et Plova. Banus autem Bosnae,
videns quod ante eos stare nequibat ad pugnam, jugit ad re-
gem Ungariae-Deinde Cresimirus cepit totam Bosnam et do-
minavit eam. Defuncto etiam patre matris suae (sc. avunculo
suo) domituuiit Croatiam Albam.
54
)
prii:povije::l,amje:kode se odnosi Ina Pavlirrsira li nje-
govo neposredno potomstvo (gl. XXV - XXVIII) 10001:avlij,a ne-
sumnjiv diilgireSli;je moda, kao posebna tema, razdvaja
tekst gl. XXIV, u 'lmdod je prikazano stanje :oem[lje posJ:i:je
lSIla'Vlljeve smrti, lod \tekJSltagil. XXVIII i XXIX, gdje se giOlVlori
10 :pobuni banova u melcim provincijama, losta]iJm li u Bo-
sni (gl. XXVIII), a zatim o Kresim!irr,c)'VIU 'Tatu [pI'\otiv bcsanskog
bana (g:l. XXIX). Ovi ltelks1:olV!i, raiStwv:lj-enJi o P,arvHm!iru,
povezani su logfkom as1:or.ijSkih ou
njima. Sasvm De prrodno da joe :f1(llSUllo dira:ve rpOIslije f1aibne
i vdadara nerede u njezilniiJm sa-
stavnim di,j.el:orvima, to su iSkolds'1lii]i sasjedd. Taiko ni za
Kreisimil10lv nap.ad na Bosnu ne 'treba da tm2llmo 100bjlanjenje
u PavlimiroV1a da to u Iiinlteresu dr-
avne cj,eililine; on lS1e i1a1ke moe obj n,j'eg1ov10lffi ten,j,OIffi
da, se 'OjpItliJm nemdom, lPI'IOIi!riJt!i sv;odu :teriito-
r!.iJjIU [ iUtvJ.4dilti Vilast nad SlUSjednom r2lemljlom.
U KreslmWI1a 10 lmtiem Se l1Ia IlIwViede-
nom mjles1lu g1O!1Vlolri, sa dosta ,dOibrih nalalZli hr-
vw1Js:kog :k,rallj,a Mmadla K:mslimiraH Ite 'smatra da je Du:kiljamliJn
za mesltliJmice -bez IS1UiInnje pooodam izVlOr,
",alf :iz nekdJh IdJoblflilh slta.r1h zapis,a.55) KI'IonoJogija
oOISlnovaIIlIost lorve pre1lpo.stavlkJe: SmI'\t ISI!'iPskog kneza
()a!silJa.va I(olklo g. 960)za.ista pada lU dOiba 'vlaJdaln!j'a K'reslimka II
u Rrwatslkod (949-969), a u samOlffitiekstu l{JmnJike !Ilia k8iZiv,a-
53) Gl. XXVIII, 323.
54) Isto, gl. XXIX, 324.
55) Povijest, str. 436, nap. 14; Letopis, Komentar, str. 448; UpI'.
St. n. d. str. 95.
67
nje :0 Kresirruirovu pohodu na BO\SIl1iu (gL XXIX), nadovesuje
se podatak 10 smeti lbugalt1S1mg cara Petra {gl. XXX) za ikoju
Ise kae da se desiia u 100nlO vr'ijerne, Itj. tih doga-
u BOiSJ1i;56) zalttilm, [podaJtak owzaI1lI1lLj,s!wun oSivajaJ1iju Bu-
garske, kJoje jie, \preInia Ikmnici, neposredno pOlsil:iij,e
ernrti cam Fetra,57) je IOtSniOIVan na ,reailJnod poid1oZli. Sve
su ,to sigurni :istorijski u koje se, kronoloki, sldadno
ukLalpaJj:u promjene 'u Bosni, na navedenom mjestu
Ikmnilke: BugaJl'Iskti car Petar umro je g. 969, a uskoro za1tlilm,
li g. 971, predmzeo je ear IVaJn CimJiJslk ralt u Bugar-
skoj kodi j,e, uIjeto dsbe godine, 'ZalVil1eln, stvamim
njem Bugarske pod vizantijsku vrhovnu vvlast.'')
sve ovo u OIbzilir, IPI101ffijene u Bosna o kojima se govor! u XXIX
glavi KlfIOInike mrOlgle fbii ISe fi!kSlilralt!i na god!ina
smrti 1S1l'pISlkolg kneza II nrvaJtslmg !k:ra[lja Mii'hajlla Kre-
simliiI1a II, tj. 960 i 969. I samo 'ratovanja, tj.
zapadno Bosne udoljn Vebasa, od-
govara stvarmo] geogiI1a:Dsko,j situalcijli. Sasvim je prfmodno to je
hrvatski vladar lI1alt pirotihv SVQg susjeda, bosanskog
bana, pustoenjem bOlslalOOkihJUiPa Uskopl\j,a !i Lanke,
koje se ovdje, ovom lPirliiliilk{)!m, prvi put spominju, i Pil,jffi7le, ikOlj,a
je u ,P!o.rf1rolgJemtJovu iPClIPilSu spomenuta hrvaitskim u-
pama. spomirsjanje bosaIlJSlkliih upa,
koj.e se li u kasn:idim lZJv,oruma spominju drnena ii danas
iSlte podie vjleroidootoj\nolSt DUlkiljlan'i'llIova
rpripovlilj'Eldanja Inla OIVlOlffi mdes'tu ii lO Indeg1ovom dOIhrom
poZ'navanjlU geog,ra:EskJih prilIika.
3) Jo jednomspomeIlluta je Brolslna u vezi s Hrvaltsikom, ovaj
put uz ime vJJaldara Stjlepana, :sina i to
u ,ovom :teklstu: Cresimiro autem natus est filius, cui Stephanus
nomen imposuit. Iste post mortem patris rexit Croatiam Albam
et Bosrnam, et post eum semper regnaverunt in Croatia (iZJo-
sta'Vilje:no: successores eius; 'll O:rlbtnijevu stoji: Il che
fecero etiandio i suoi posteri).59) Ovdje Sie u tlI'aenju hrolnOtl'O-
56) v. Povijest, n. i. mj.
57) Letopis, XXX, str. 324: Eo tempore defunctus est Bulgaro-
rum imperator Petrus namine... et Graecarum imperator, oon-
gregans vaHdam f,ortitudinem gentis suae obtinuit totam Bulga-
riam suoque subiugavit imperio.
58) v. G. OstrogorskJi, Geschtichte des Byzantinischen Staates
(Miinchen, 1940), str. 209.
59) Letopis, XXXI, 327.
68
kog uporita na lIi1Qrlloot hrvatskog vladara o
kojem se na owom mjestu govori. Akoapstraheremo epizodu
sa Legecorn i Predimirovam nalSilljed.nicima u dJukljans1kom kra-
Ijevstvu (gl. XXXI-XXXII) koju oojlenjlUj,e kao
krust:nJi!ji umetak u DukJJ.daJnliinov lt'ekst
60
) , onda se o
Predimirovu silnu kI'lolnololkibez povezuje
Isa isitOrijlOlffi cara Sanunila ii zetskog V;Ialdlilffii:r,a koda se, pri-
kazana u Kronici, u sultinli podudara sa dmugdm izvorima ka-
ko u pominjanju i'St'OlrijskJih mjesta i vezanih za
je taiko i u opisu d. redu njihova Ako,
dalole, iz DuJkld,aJIlii!l'O!va teksta i:slkljummo gore pomemrtu irrter-
polaciju, tada se s podaekom o Btjepanu (gl.
XXXI) povezuje IkaJZivaJllje /() caru SamrUlilu (gl. XXXII)
te se onda d 810 tempore-s, kOijima odomak o
SaJm'UiiulU, upravo d odnose na doba StjepaJnlolVa vladanja, Me-
iz vie z,vo'ra znamo da je u doba Samuilova
ustanika i njegovfh prvih UlS/Pjelh:a, lU Hrvatskoj vladao
sin Mihajla Kiresimina II, Stjepan Drlislav (969-997).62)
I IkoonolOlgti.ja i geneoloka l
lmija
i imena vladara
nas, dakle na to da smatramo da je Duklja-
ndmov Stjepan sa 'ilStorijSkOlffi
hrvatskog kralja Stje!pana Drislava te da se
prema tome fi spomen 'o Bosni na ovom mjestu kronolo-
ki u/Mapa u doba ovog vdadara. U potvrdu vjerodoetojnosti
OIV'ot,g Duiklljani:no!va ikaZ'i:VIanrja 'i ovajj mome-
!ntat. Ono mjesto odl10mka:o Stj'elpanu g1dije :se govorio IkOlllltlimJui-
teltu vl!a:da:laoke Jinlije u n,jeglO'V1om k,()IljenuliJma, upadne
sa mj'elstom kod Tome 10 DrliSilavu,
to se ,na prv,i pOi<gled Vlidi iz
DUiikljansfka kronika: Historia Sa[onlitana:
Rosteum (ISIC. SitelPhanum) Ab isto Di:r:sciJsclauo cet:eri
sempeu- I'egna!v:ernxnt :tn 0I10- sucoessores ,eiu;s ,r,eges Dal-
a:ma (succeSlslQres ,eilus - i ma1JLe et ematie 'appel1lalti
/SuDii postJeni).63)
60) Isto, Komentwr, str. 454: Ovako Dukljanin bez sumnje nije
nikako mogao da pie.
61) Upor. Borba Junih Slovena za dravnu neodvisnost
(II ,izd. Beograd 1931), str. 31 li d.; I, 149-151; Ostrogorski,
Geschichte, str. 218 i d.
62) Povijest, 464 i d.
63) Letopds XXXI, 327.
64) Historia Salonitana (izd. F. Zagreb, 1894) str. 38.
69
Rwziliika jednog :i drugog liJzvloIm samo je tU 11JO/me to je
splitSIki 1ZIreiill.ji i obrazovaniji pisac ]z sredine XIII
S1toiltie6a, !biJo sV(jestarn vanOlSiti 'oilIlijenioe da se, sa Drislavom,
!iz:mlijenilo poilJolaj hrvatske drave iUJtaliJlm to su
otada injez:i:ni vladari diaibivaili zrialkove (kiraJjevSlke 'vlasti i vlast
nad dalmatmskim gradovima laid vruzantijiSkiog cara "te oo se kao
njleg;o,vi eparchi siNe [paJtmiJtiJi n:aziVtal]i 'krailjevlimla Dai1matie
eIt Orto,aitie.65) DUlkJlj,anin 'OiVIU Rili je
ZIll:OO staIl/je Iktoij,e je iz lllie Ite j e smatrao pol1Jrebn1m
da" kao li Torna, nagILasi kJontiiJDJUi!tet dJinastLj,e
Stdepana Jo jedatn momenat na vje-
rodostojnost 0V10ig mjesta. Duk[jalIllirn, naime, ovdje lnialg11aav,a
da je Stijepan, pio :smtrltJi viadao Hrvatskom i BOIS'Ilom,
dok za njegove nasil.O'etdJniikie kae da ISU tpOlSl1liQe InD'etga IUIvIi!jek
vladali u HrVtaJtsfuad, 1aJlii. ne i u BO/sni, Jktada se 1000d(jev:ioo me
spclminj;e. Time jie, ind.il'elk1lno, konstatovana Jedna sasvim mo-
ii vj erovatna iSl1JOIrfitiSlka sdJtuacij'a koja j e pfloozill!ai:zli1a iz
opteg sltanja Dri:s1'avbj
'eve
drave nastaJ10g neposredno lpiOISI1ije
njegove smirlti.
66)
Citav niz is1JO/r1ij!Slkiih i
u ikioJ,e je kr'OII1Joook1i uki1op'!d,en spomen Bo-
me na navedenom doputaju da i ovdje potramo
ThOI101ktu 1000ijiEmltaciju u trert!itranjlu Bosne ikoo draV1ll101g orga-
nizma.
4) BOISIl1Ja se, ,naidal1jle, iS/Plom\ilnde lU :kronici lU veai IS IvizanltJij-
skom 100kUipaoiQlom dii}el1a baibkaln51kih zemaJ!dla u doba
cara II, Iknji je, :sboona maikediOlnske d:ralVe i
1Smt'1tfi. nje2linOlg :potS!J.ij'e!dmijeg vladaIra Ivana (IOI8),
tprOdredio pod svoju vrhlOVIIlu vlros:t zemljama i
BoSlIllu. O ,tome :se utelkstu kae Post morten Vladi-
slavi, imperatoris Bulgariae, Basilius imperator caepit debelIa-
re terram obtinuitque totam Bulgariam, Rassam et Bosnam
totamque Dalmatiam omnesque maritimas regiones usque in
fini bus inferioris Dalmatiae.
6 7
) I lO/vdje li nj,i-
hov k'l:'lolIl101oam ["ed podJuJda["ajlu Ise sa stvarn:om istO/m.ti,'SIk!om si.-
tuadjtom, te D!u:k[naninovlO lmz:iJvianje Ina 'OIVtom mQ'6SIUU ni u
mu ne pirO'tuslovi Skill:ici (Ked'renu), g1avnlOm viiza:ntilljs:kom iz-
65) Isto, 38.
66) v. Povijest, 471, d.
67) Letopis, XXXIII, 344.
70
vomu zja IOIVO doba.osim ItO' i'e kod

os-
noVInJO' .ilSlPmtjelnO' mnogim dok
se DUJkljlanm nato da samo 1{jon:statujleterliltorijaiIJnlo-
Ista\nje tU balikanskim zernhjama iPiOislbij.e ,definitivnlOg
sloma drave makedonskih Slovena-kada j,ecaIr Vlasilllije II
stvarno pmlliri:OV1izanlti.tiskiu vlaet na polu-
olSlttrvO.
69)
Duld] annlI1lOlVto rralbr,ajlanje slovenskth 1mj'e su
tada :i tom priJ1iIlmm dole pod vizan:1liijlsklU vlast (Bugarska, Ra-
ka, Bosna, Dsfmacija ,i prsrnorske ,olblasti sve do donije Dal-
macije) OSDiO'VaJnIO je, dakle, na ['elalniirrn the ga mo-
emo nizeti u 100bz:iJr za, klflOnJoilol,.\{jo njegova podanka
o Bosni na mnom ;mj!Stu.
5) U godina XI kojli su
ulz
'a"v8lni
nastankom U Zeti ipod knezom Vojislavom (u [{Jromlidi
,kralj Dobroslav) protdv villzanl1Jioslke vlasti, wala [e, prema
Dulkijan'inovnr kaziv,81Il'jIU, indirektnog i Bosna. Ona je
tada, ikao ii Raka, jo lllV'iti
'ek
Ibi[a pod vehovnom VIi'-
te jie vij;z'an1Jijlski car, vlojlSlkiu protiv zetsldh
ustaneka, da za :tu akcija; pridobije raloogupana, ba-
sanskog bana i zahaimskog kneza. To je ru kronici u
OIVIOIm :odillomlku: Audiens praeterea Graecorum imperabor quod
evenerat ... misit statim Leqatos cum auro et argento non mo-
dico, ut darent iupano Rassae et bano Bosnae et principi re-
gionis Chelmaniae, ut mitterent exercitum et gentem supra
regem.
70
) Ostali pirlikal2Jarniu krtOln:icl.i u [{JOIj,e je uk:l:o!p-
Ijem olv,aj podalta!k tO BOIsnFl) podiudarajju SIe u IOlSl!lIovi s ka:ziva-
njem o !bome bQtilsikiotg Sikli[iice, a mOglu s,e i laJkio
jz opte sIi:tluaCli.ije tU :kiojoj se caflSltV10
'tog,a vremena, ,.\{jao i liJZ prilika koje SlU z'emilljama b8l1klaDislkih
68) Georgia Cedreni HistorialJum Compendium (Bonnae, 1839) II,
468-9.
69) Ako Skilica (Kedren) i ne spominje Bosnu zemljama
koje su tada dole pod vizantijsku vlast, ta nesumnjivo
proizlazi iz drugog njegovog podatka u kojem se kae da su caru,
poto je pokorio Bugarsku (tj. zemje kojima je ovladao car Sa-
muila), prila i plemena Hrvata - xal 'tell I}p.opcr. 1S&Y'l 't6iv
- (II, 476), to je sasvim u skladu sDukljanovim
navodom o Vasildjevom zauzimanju zemlje usque in finibus infe-
rioris Dalmatiae. Upor. Ostrogorski, Gesch. 220; Povijest,
482.
70) Letopis, XXXVIII, 346--7.
71) Kronologiju u vezi s ustankom u Zeti, v,idi Jire-
I, 170-1.
71
Duklj anska kronika:
Imperator ...... m:isit Durachi-
um, mandans cuidam Cursi1Jio
toparchae, qui illis diebus Du-
rachium totamque terram Du-
racinorum tenebat, ut con-
gregaret omnem populum ter-
rae Durachenorum -
XXXVIII, 347)
Ova dva gotovo istovjetna teksta razlikuju se samo u tome to
se namjesnik kod Dukljanina zove Kursilije a kod Skilice
Mihailo.
70) Letopis, XLII, 360.
77) Jsto, 361.
dje je podata/k'O Bosnd uikiLOIPlljen II 'ka:z:ivalnjle 10 poznadim
li. /PIl'i'lJiJkama, rume on dobiva na vjerodoetojnostd, 75)
6) Boona se u Kronli.oi spomilnj'e u vezi s osva] a-
ndljma dUlkljanSllwg kllaIDja Bodina (1082-1101. g.). POI1JO Sie, po-
61hjeSlmrti svoga oca Mihaila (rex Michala), posredovanjem
hamsllmg aJI'hiepiJsIlJopa Petra, ii'zmi1'lilo sa svojim Bo-
dlJn je zauzeo Raku i postavio <tamo dva upana deouria sua,
Vukana {Beleana) .i Marka, koji su mu ipolJoiilli zaktlJeltVIU Vlje:r-
nosti te za sebe i svoje potomke 'PI1imiJli obavezu da birbi
podlJoilni tkrraljlu i njegovim nasljednicima (ut ipsi et filii eorum
essent specialiter homines regis Bodini et filiorum vel haere-
dum eius).76) Poto j,e taiko uredila ISltv:ar.i sa Rakom, zauzeo je
Bosnu li u njoj postavio za kneza Stefana (Deinde cepit Bos-
nam posuitque ibi Stephanum knezium) 77) - vjerovatno pod
LISI:I;m uslovima vazalne vjernosti pod kojima ISU UlpanJi Vutkalr
li Marko JQob:ll:i Raku, Odlomak kronike moji se odnosi na do-
ba duklj'anSlk,ihkrall(jelV,a Mihaila li njegova silna Bodma (gt XL
i XLII) - ukoliko SIe ISlutinske sadrine -
75) Dukljaninov podatak o slanju poslanika u Raku, Bosnu i
Zahumlje u cilju pokretanja njihovih vladara na rat protiv pobu-
njene Zete zanlmljivo je uporediti s onim to Skihca (Kedren)
kae o vdzantijskim pripremama za ovu 'ratnu ekspediciju: Kad
je Stefan Vojislav da sa svojim upada u susjedne,
Vizantiji podlone oblasti, naredio je car kom namjesniku da
pored vojske sa skupi ,i vojske susjednih oblasti
koje su mu ( ... litt 'tlXli 't/i)v ant\j6v'tllJY
'to6'tljl&ap.ci.'tmv ot6't41 unox.tp.sVllJY - Kedren II, 543), Jo vie upada
u podudarnost ova dva izvora na onom mjestu gdje
se, u vezi s ovim istim govori o carevim instrukcijama
namjesniku gdje 'ima i tekstualne to se vidi iz
ovog
Skilica (Kedren) :
(; (tj. Car Kon-
stantin IX Monomah) . . . 'tip
1;6'ta dPXov'tot 'toti AuppotX(ou
Tplip.p.CI(lt 'tov i)n: otin6v
li.&pot(lott 't06 AuppotX(ou Aot6v (l'Pot
1;to,tx6v. (II. 543).
Slovena nametnute od vieantijsloe vlasti ti nJjelzitnih pwvliJncriJj-
skih organa, DoIk je Vasslije II, u cilju pokorenih
slovenskih naroda, vodio o njihovim pmikama,
nostima i 'Uis.tailJje:nJim dotle su :nasilrj,edniiCi,
lo!lNlo,re:ni i svjesm lkilase, puta-
uz viida svaki ddavnli rezon, odbacili sve obzire li zavela
jedln!u bezobzirnu lpIoilJirttilklu poreskog i!l1oikih sloje-
va stanovrdtva. Sada Je i na nedavno
slovenskih zemalj a md'eISlto l'anijeg IPoreza iU mlaJ1JuI"i zaveden po-
rez u nlOVlOU i utjet-ivan ibooohziJrillJO.
72
) Kad ISe jo nizme u obelr
da je krajnje odsustvo odgotV:OII'illJoslti TU vrhoviima vLzanltlidlslke, dr-
avne uprawe OVlO!g vremena, la 'li samom dvoru, mo-
ralo pogodcvata svakovrsrdrn zLoupotrebama u provinoijarna.t)
onda nam Duktl(jianiiruo,v opls pI1Miika u Zeti, dalt u nje-
ikiraiItja Dobroslava (Vioij,iwav,a) ,kiQje jie naro-
du karl ga jie podsuioao Ilia U1sttanaik, sasvam vjerodosto-
jan i realan, zasnovan na tadanjem stvarnom stanju SltvaI"i li
odnosa II zernlji.
74
) S jedne iS1t1"a:Ile opte stwnje iSilaibiOtsti tadanje
Vii'zantije, a s druge strane postupci prema narodi-
ma k,ojli ISlU u 'biwo ,kioj,emobliku bilJi 'li zavtiJsnosti 100 ove drave,
iSUmegodovanje li ibune,IDao to .je bliJlo II Zeti, illi 'ilglIlo-
'I'iilSande V1iJzantiUISlk!e vrhownevlasti, kamo [e, kao to prema Duk-
llJaInlinu biLlio u Rakoj, BIQIS/I1Ii i Jer, vladare
ovih vazalruih z.emailjaitlrteballorjetekzlatom.iSlr.ebnom pri-
dobiti da vre SVloQU va:z.allJskJu dmnostI pokrenu v:o!ilsku :pmtli.v
piotblUnjeiDJe dnuge vazailne oomLj!e II Il\jlihovom susjedstvu. I QV-
72) O ekonomsko-drutvenim promjenama u Vizantiji ovog
doba d 'o tome kako su se one u raznim vidovima odrazile u ivotu
drave vidi Ostrogorski, Geschichte, 225-29.
73) Isto, 228-9. Skilica (Kedren) kazuje da je eunuh
Ivan, brat cara Mihaila IV Paflagonca (1034-1041) nudio na pro-
daju dravne skube xbvrov npo'tt&sIl6VOIi 'tetli &PXlXli ), da je nepravdi
popustio uzde avat8ou, ). i da je sv,jjet ispunio
bezbroj nim nevoljama (J10p!(J)v (lUWpop/i)v' btl.n:A',aa o(xooJ1I.V"I)V,; da su
samovoljno uzimali danak od stanovnitva 't/i)v 'ltpt-
1;/i)V (jl0p0),0Tollw'tllJV 'tou, iTXllJP(OU\j) i da nikoga nije bilo tko bi
vodio kakvu brigu o tim pojavama tnt(l'tOOCl'1JV SAllJ 1;t&al-
J1!VOO 'tiilv Ttvop.evllJV ) - II, 526.
74) "Quare tam grande malum sustine1Jis a Graecis, govorio
je Dobroslav (Vojislav) svojiim zemljacima. Iniuste vos iudicant,
bona vero tollunt, uxores adulterant, filas vestras virgines corum-
punt et polluunt... grande et grave malum est hoc. Letopis,
XXXVIII, 344-5.
72
73
lima sigurnu istOlfaOlSkJU :podlogu ii u neloirn Cit1lJV
niz ii:stOI1i:jslkih s Jcojirna je povezan i po-
datak o BiOiSl1Ii, i vie navedemh nalaze ,siglU!I1nu potvrdu
u drugiirn vjerodcstojntm iZJvorlima.
78
) Bodinova osvajanja izvr-
ena su, svoj priilici, II godiJnama vetiikJogVlizalnti.jrsko-mJnr-
rnanskog rata, :kJolj:i Je opsadom
(1081) li 1pi00tmljao soe do ,g. 1085.
79
) Alko sie Bodinovo :osrv.aj,anOe
BOISIIle i Ille spominj e lU drugim dzvorisna za lona doba ono j e
sasvim u slk['adlu sa sltvalinlim i optlim pr.illJiJkama
u kojima Ise tada lIlallaziJla Vliza,I1Itija, nominalmi vrhovni go-
spodar nad zemljama II OVIom dijelu Balkanskog pO[/UolsltTva.
U navedemdm podacima Dukljanske kJI10lniJke imamo, dakle,
jedan neprekdmut nriQ: kronololdh IUJpar1ita, vezanih za poznate
islUorlijslk-e !koj i se mogu pOitvrdii:ti lPodadma liz drugih
vjerodostojnih dzvoira, a koji su se zbivali li vremenskom raz-
maku od sredlme X do kra,da XI 'TIalkv,a k,r'ono101/k,a
uporita lIlali smo za wlid!eme: 10lkJO god. 960. (doba srpsko-ma-
borba pod knezom 949-969. (doba vlada-
rija Kresmdra II li HrvatlS<klolj); 1018-1025. (doba
sloma drave maJIDedlolnlslk:ih SIIlo'v,ena li uS!P'Ois1Ja,vI:janj:a v,i1z,alnrtJi:j-
ske :v:lalsrtli nad rbalikall1skim ze;mJOlama pod VastiJUj.em II); 1042-3.
(doba ustamka l1.l Zeti pod knezom Viojislavom); 1081-1085.
(doiba u rkiojem jie dJu:kI:jansk'i !kralj BodinZJau::wo Raku i Bos-
nu). nam bii[a namje,r.a da !pojediine
lovog penioda (IDlm Ise !i ne mogu iUltV/r:di:1J.i na
Oisn:o'vu dosada piOlZJnaltih izvora) nego ISlamo da
SipominjCJInje Bosne fiksiramo UIZ nekoll1ko ilstorij.sk.i datih, po-
i .i:z ,drugiJh vjelrodo:s1tojn'ih i1zv-ora, da bismo
rulSltaJll10lV
ii'lli
!k[[1QinollolkJi ,okvir li ,kJodi Ise mqgu ukiJJoipli.\ti 'il1!jergove
OIpltle narpomene IQ! Bos:nli. Ne uziJma.j1U6i 'll olbz!i:r ikiOlnka:-ertJne po-
jedinosti, mi iz Duk[jlanlske kronliJk'e moemo, rIDao
IIljenJi;cu, izdV/oj!iiti j,ec'LajTh ,ustaJ:jen 'OIPl1i pojam -o Bosni kalkalV ,se
o njoj .izg,raidiJo do DUlkJlj,all1lilll1ova vflelmena !i kalkJav SIU 10 njlOlj
imalli [)Iisa,c kllOlllliJke li njeig'OIvi \Savremenici. Pl1i 1JOIlIl1Ie, mislliJffi,
ne \treiba da nam smeta eventua[na pne!1Jpolsltavka da jie kI1olIlli-
POljiaJm BO!SlIle SVlOlg Vlflelmen:a pro:jioiraJo li p,rol1olslt <ve-
zavi ga lUZ rranlid,apo'ZJnaJta ilStolrlidlslka 'ZJbivanja ci Jer,
a,IDo i me IUSvojimo MoiJnof\"o miljenije 'o pOSltanJkJu kl.lOlIlik-e oko
78) v. I, 172-177 i napomene na Itim mjestima.
79) I, 174-5; Ostrogorski, 252-3.
74
god. 1150, nego njeziin postanak pomjenimo do granice ,koju de
positavio rtj,. do god, 1180, i:palk nema nliJkalk\7log osnova za
pretpostavku dia se u oworn vremeruu, itj. lUdrugo] pol1Jo1V1iJni xn
do god. 1180. mogao o Bosni IstV/oriti pojam kao oo je-
dinom uS
1ta'1[jelnom
dravnom org,alni'ZJmu sa osnovnrn oibiljei4,ji-
ma draive kakav se ISltalino javIda u kronici. Bosna .tqg.a 'V'I'Ie-
mena zaista ImolglLa dia na savremenjka lOISItaJVli utisaik nekog
faktora, vrli1j!edJnog da ISe Itaka. konsekventno i taiko spo-
minje u veei sa odnosima dko nje;tiJm manje
ako je ona, kako je rnislto Paulervtek dravno-
rvot sa ulS,pOlSItCJIv!j;anjem ugarske vrhovne vlasti.
doba bana se dl}eIovanjlU li Bosni
zna samo toJiilko da je vrio vazalsku slIiUbu za ugarskog kra-
\ja li r:arlJu 1154, IpreklilnlU1lO ije 'V/ilZJaJIlItid-
ISIDom okupacijom Ilm:ja .de potrajada oko 13godlina (1167-;1180).
'OIVO doba ibOlsanske .isuOIflije, oskudno u :ki111J1Pll1iij!im doga-
i sasvim u sj enJi ugCJIr:skio-vrizantijlS1kih odnosa, lsiilgumo
Ill
'i'}e
moglo stvIQmiti 1011llalkJO ii ill svijesti defindtdvnosta-
,llolelnu :swi,rou o ovoj zemIDj,i da bi j'oj jedan savremendk mogao
davati makvni ulogu li p:r'O101S1ti kKllIDVU jiqj daje duJkl(j,aJnJSkli kJI1o-
NaJ(pIr!oltiv,l1allwa slnka o rITjloj stvorena u pmlJOISlti i tra-
dirana na orvaj illi ona] ka:SIl1IiJjlim g,ellie.raaiJjralma brila j'e
to]ilko i tolliIko li svilj'estii lukm:ijernje!t1a da je Illi bez-
B!OInil6eva VIf'emen:a nlije morglla zaJSj,eni',ti lU lS'V1iJjesti sa-
vrremenilka. S dnulge stralll1e, naveldenra mjesta o BoSll1li rpTedsrta,v-
:IijajlU rtOlI'ilko ,Sltilsko iorrg'Cl\nlS!ko ;j,edinstvo ,sa 'OiSta:tim ltelkSltQm u
.lmOemse n.ailaze da se:ne ,gOVOIriti 10 'eventuahnlim lilIlr1JeflPo-
IraciJjiama Ikals:nlidlih Mi ih, daik,I,e, 's punim praJvom
moemo knolI1lol101k.i smd
ielsltiJ1Ji
u IV:I'Iemell1lski olkvli.1f lUikJo/jem su r,e-
dom na,vedeni 'onJi 'ilsltOlflijslk.i li Ilioll1losJti kJr'olnilkce lkiod/i se
mogu odreidliti drugim 'izvoriIma aza koje je Spomen Bosne telk:-
s1Juamoverzaln. Itim viJe Ito iDUlk:ljanslm rkron'i1ka in'ije prv,i
i'zvor :koji ispomiln'je Bos:n:u, nego se inastalVIlja na Po;f1firrogell'itov
podata!k, ikoji, Ikako ,:;:mo ista1d.i, o ovoj 'zemlji ipCllk kazuje ;nel,to
vie nego'to se I, u obZ'1r isa-
mo ;Ojpte DUlkJlja;niJnoiV1ekolll1Jsrtartwdide, 'mIi !iz n.jE;1gOiVJa 'telksta o
BiOiSlIli, kio.jli Ise10ldnOlsli na [)leriJod !po IPtillicli od lS'ooddJne X do kradla
mo:emo 'utvrdiiti da ,j<e Bosna lutOlm 'Periodu tpred-
iS\taVllja[a jedan

lOirgCllnizam gr,Cl\nlic.e
u pravcu olbiUihvatille !Old gOI'1I1jj.e Dr:ime do
g()lrnjeg V:rlbalsa; da j'e za to vrri!jeme imala re1a1tivno
75
organizovana vlast li. noeioea Vl1asti koji se naziva banom sa
vledarskan obiJ1u'e;jiima; da se Bosna, u tooanj1iJm
odnosima uzapadnom dijeLu Ba:lkansklog polu-
'O'SItTva, nalaZJila JU istom redu sa Rakom i Hrvatskom - po-
od vremena rasula Srbije, kad 'Se od :nJi.e lod-
vOijliiLa; da se, i porod povremene zavisnosti od ,susjeidinrlJh slo-
venskih drava 'iiLi od Vizantije, odrala kao posebni organd-
zarn, 110 je slbka HOISiI1e IIDoti,a Ise lizgradiHa II evijesti savremeoka
dn Dukljanimova vremena.
lilI
Ostaje nam, da iz navedenah polcusmo dzvesbi
o ranim dravne organizacije Bosne i nje-
nom daljem TazV1,lluklu do ddaVlOO,pra'V1nJih odno-
sa IS Ugarskom, NOmlk,o god SlU izvomi za ovaj period Iblolsansk,e
li's1JolIiije 'V1I'lo knti podacima, mi moemo, na II)SI1JO,VU onogato
smo II tdm liIZVIOtr!],ma Inaprilj,ed UiSltalI1JovJJli, da, barem u naijosnov-
,nijim crtama, ,pratimo razviitak ivota Bosne od IX do doraja
XI i da u tom ,razlv!ii1JkJu 'Uuvl'ettmo nekJollikeeltalpe
su za formiranje dravne organiza,ciJje na njenom te-
rUluorijlu ,i koje lovdije iIZ:Loliti.
1) Prema onome to smo naveln iz analista i Ibo
je, kako je gore lisbaJkI1Juto, dO/plunJeno Porfirogenttovsm ipoda-
cima
80),
na :terilboriji 'll poeadnrui dalmatinskog pr:imorja"to jest
na '1Je'ritoiI1ijiklod,a [e, pored (spomenUItih ohla:sbi,
OIbuhva,talla li ono na .Imdem se .:fJo.rmira,la !blosallska
dralV1a -- bl110 je jOl ill IX ISboiltie6u Vlie iolhL8JSltli
u kJojtma se tada ZCIJwavalo ipI10ces :izdvajianja Vlla:s1Ji iz plemena
i injezinog prell8Jenua lU ruke sltar:jlei!na IIz lpol'odJica
za kJoj,e ISe vjemv,a'ID da vUiku iz nelk1ih Istarihl'odov,a
&wje d'e na:I'Iod bofVIao. Ovo je za M[hajla, sina
z'8!humSlklOlg alrhiollllta genealLolglidlU Pio!ffiI1ogenit
,sa daLekom jo od prije slLovenske lSeIoibe.
81
)
Ono .ltorvanjie moe bitizaJSInovanona predain,ji:ma mi:1Jsikesa-
drJine, aI1i taJkJo !iIlJa ,aik'tuaIDnom, novom dirubv,eno-eikloniom-
Slkom :pQLLolaju .stanj!e!Iirne i nj<egolVe porodice - kOO'i
ga je iznad naroda ii davaio mu da Slredstvli-
8'J) v. napomenu 29.
81) De adm. imp. c. 33, 160.
76
ma prinude pribavi potovanje sebi ii svojoj porodici. Jose,
u 10IViO doba, ne moe govoreti o postojanju drave - jer .jo Ine
prOISIt:ojti jedan od hi!1mJih uslova za bo, naime jeddmstvo temi.lto["ida
- aili se mO'JegoiVlo['iilti 'o postojamju od naroda odvojene v,LaSlti
II 'P'OijediilI1Jim oblastima sa ma i mdndmalnim stadruim funikcid'ama.
Formnranje jedii\nlslt:ven'Otg ter.i1Jooija vrtlo se postepeno,
sastavljanjem oblasti. Po kasnijem stanju zna-
mo da je u ovorn bliih i daljlih oblasti krisltailliza-
ciOIIlJU jezgmr predJSltaiV'ljllli'a Bosna, lmj,a sredinom X
obuhvata ii obiljeava posebnu ter:itoIiij,ailno-1Po-
cjelimu, Njezine granice, 'istina, nisu konkretno
ne, aili nemanhkakva :mzlLoga za da iSU !b[I1'e mna-go
ue odonih klolJe joj daje Dukljanin. O nakloji je do-
lazHo do sastavljanja randje odvojenih oblasti jzvori ne kazu-
JIU ntiita Ikonlk,reltno, pa jie stega lSIuvlilI1io u[plu'taiti se u neka zak-
o unuuralI1ljlim rakJtOlI"ima OVlO,g procesa na osnovu
:op1Jeeme zakonomjemostd ekonomsko-drutvenog
Blie su nam spoljne okolnosti ikoje su mogle da 'll tom smish;
djeluju d uhrzaj'u stvaranje saveza iOdVlOjenlih oblaJSti
,naidi zaj odbrane telrl'.JtOiI'tijla od ispo1onih lI1ie\PriJjla:tlllija, na
plriimjer od Bugara ,i za koje sema da eu u orum
virememima l&tVaJI'nJO :i pusl1JOIiiili zemlje juno od Save
i Dunava. au za to BOlrflir1ogenliltovi podaci '.0 bugarskim,
ponovlljenim, uznemdravanjlma Srbije [lmj.a se proteu
gotovo na jedino od Vlastlmdra do o
polouajema Bugara da prodru ill Hrvatsku, najprije pod Mi-
hajlom Borisom, zatim iPod Simeaunom; o srpskim pretendenti-
ma Ikloji ISU se pJred bugatr,skim u
i iOldalVlde preduzirrnalli aJkClije za polvJra,talk :u SrbiJU; o TIaIselJa-
vanju stalIlJOiVfnitva Srbijie po Hrva1Jskioj li Biugamskloj Ii drugim
zemiljaJma82), kojima je, !po ISlVlom geogI"afiSklom p01Joa!ju,
prlije sveg<a mog,la dia bude bOlsa\IllSka ter!itorrija. BiOsaruska ,te-
J:'Ii,torija, 'll li bugaJI"SIkJo-hrwatskim
odnosima" je pI1e1l.azno i :neke V,I1S1te poilalZna eta-
pa ,srpskih ,s Ikojeg &u oni da
ga,re !potisIliu iz svod'e zemlj'El i ,preuzmu vlaSlt u njOlj. Ov,o VTl-
jeme, koj,e je za Boonu i oklo Bosne obi1lov,alo !pI1O-
mjenama 'i OIPaiSnJolsmm:a, moglo je Jaklo pro/izvesti U11Jicaje koji
su djel1ov,ali u pI"aVClU spaj,mja hhirih i dailj.ih u.pa oiklO jednog
S!) If-to, c. 32, 159.
77
centra na kloji je onda postepeno prelazile i vodstvo.
da se Bosnajbez ob2Jira na !njezin tell'liJtlO!ri-
jalni obim) sredinoen X kod Porfirogenta pOljav1:jluje
kao posebna cjehina oibiiJljeaiva zavretak prve faze 'll procesu
forrnioanja prvioMtne bosanske drave.
2) U dalj-em procesu, ikoji traje do XI dravno-
konture bosanskog teritorija postaju j,aJSnIije i odre-
- lonliJm podacima Dulkl,Lj'aooke (kiI1oniike za
kako smo ,vildJjeli, moemo pret[Jolstarvliitli da su vjerodo-
stojni. Daljim procesom - pTi su sada mogla
da igraju ulogu i plt'li'SilllJna sredstva, primjemtiiV1ana iz
centra - fOlIimi[',a[l;a je 'u tom perodu pOiliJtiJak,o-,g,oog,rafSlka
telt'liltlo:Jii.j.a koja se naZJtv,a B!()ISlI1Jom :i ikoj,a [ma OOI1lQlVna OI1>i-
ltieja drave, Dravna v!l3JSJt oSl101njelI1!a je na no-
vu drutvenu Masu rodovskog [plemstva. Prema DukJ)j'anmov:u,
kirOlIliOwokIi podatlcu, bosansko plemstvo (mag-
llJWOOs BOIsnae)83) .rano ISe 1P00jwvlljuj.e ikiao svlj,elSITlJa dmntvena [kla-
sa koja ima 'Uticaja na priJliJke u redjli. Bez oibzilra
na prvobizno lP'oltiJjleklo IUJStanove bana i p'rViob:itni ik!ara'lder i
oblim njegove f'untkclije, on se saida, u ovom periodu, [pod aVilljuj,'2
kao noailac vilasti na li iI'eWaltiv:llio, SI1Ja
i
l-
Iter.itorli'ju i kao predstavnik te vlasti 11 spoljno-
odnosima BOISIne. Ovu odnosi lirrnail.i su povremeno
rOibl:ilk za'vIisnositi,ailii vliJe u fonmi lVaza:J'iJ1Jeta bosanskog bana
prema susjedinim slovenskim vladanima iill:i prema Vlilzanttji ne-
gIO :u forrrui piodaniokiqg zemlje. Vidjll1i smo kakav je
tl stvari !bio v,a'zal:ni lodnos <bosansko,g Ibana pl"ema v1zalntijskom
CaJIiU u dolba 1USltwnka kneza Vou,islava u DU:klji I tada, i u
drugim Istepen vaz,a1]sltva iD!ijie p'1'I01i!zWa-
z.i1Q jz pr,aVinO pOlloiaj,a zemlje prema dI1ug1od drav,i,
neg,o iz Sltvarnog, aki1Juelniog odnosa snag,a li optih Ipmilika kioje
su u :na taj oonOls. Raspadom CaISilaJvJj,eVle drlaJve iz.gJuibHe
su 'Sie ranij,e veze sa Srbitllom, a SamUliLaVia OIS,v,ajanUla i ;ratovi
iI'alS!kl]jlmalli su dio temlel1ja vizanHjsikru wholVlllu viLast naJd bwlik,an-
skiim ze.ml'jama, koda se, li ipo!'eid IUIspij!eha Vasiiliijla II, vie
mog.la ikIiQZ XI OVIO je doha biIlJO od-
za sttabliaizov,amO'e bQlsansikJog dra,Vinqg 1Jelt'litlOlI',i,jla i wasti
k,Ojj\a sv,e oo1'looeni}e prima oblHijleja organil2lOivane feudalne
Ro nekim zIlJa:cIima mqg]o W dia se u oVlom
83) Letopis, XIX, 312.
peruodu li j'edna Vi1aJdalaOik!a dJinas1lluasa utvr-
denim redom u j,edtnJoij pOJ."OIdici.
84
)
3) Kada. je, uskoro pJ()lsafuje smrti kiIia'lj,a Bodliina, rta\SltailJo uza-
jamno zatiranje izmedu dVlij\u grana d:uJki1jlan:ske dli\Ili3JSJ1J1je -
koja prema Duik!ljiaruinJolVlu prlkazu ima dosta krvne
osvete - dolo je do drlQlbljenljla DukljaIllSlke kiraJ1j,eVli.inJe, do
upditamja Vli,zanitije, ZaJt:im .i Rake; Ik,ad je DrU!ik!lja hil,a vlie
objekat u ,v,iiZwntiljlslkio-r,ai:kJim. odnosima nego samostadan :falk!to,r
u tadanjim - prekiJdaju se J'laiDlije uspo-
stavljene weze izmedu BOISIUe li Duklje, te se Boona ii glubi iz
daljeg teksta Duikljamslke 1ik!1'Iooiike. Samo jo na oeooOlm rnti,estu
spomenuta je kao j ednog od diUikJ.:j.alI1isik!e di-
nastije koga ISU njegJo'V'i i[:>II1OI1lilvnici u Dukljli i RakiOij.85)
Ova tj. da je BOlSiUa mOig!l,a da pI'1UJi Zaltt1Ju jedmom
pretenderrtu kojd se tu sliJgumilm od sViOijih nepn:iij1wteil:j,a
u Du'klji i Rako], gJo,V!oI'li za 1Jo da de BOSnia tada, u samom po-
XII samostadna drava, netZaJViJslUa old Duk-
Ije li Rake. Ova ikJojla se :iJndiJrekItI1!O moe ilZvesti iz
Duk!ljani:noViUl je i lUa\pri[j1ed navedenm Kina-
mQlV\im podatkom, 'anJije u Ini sa prvim ugan:.sk!im
dolcumentom o ovoj zemilijli ilzgJoldfu:ne 1137. ,gdje je ona
na kap bosnensis iClJuoaJtJUS,86) (je, :i s ove surane, dzraeno
priznanje postouwnja drue tradlcije >o dravnom iiJvotru BOISne.
Proces formiranja srednjovjekovne bosanske Idtrmlve zapo-
te, paralelno SJa raspadanjemrodcvske orgatnlizacritie li aiJje-
panjem drutva u Mase, u prvim poslije dose-
ljenja SllO:Vlena u OIVe ,kinaj!eve. se poiSItepel11JO liJZ je-
dnosJtavnih oib1ik,a 'i ISIPJ3j anjem dijlelOivla 'llcoelinu .prVJObliJtln>i
organizam dobivao d,e 's V1'Iemen'Oilll sve
kon:ik!n:etni1j1a oblliljeja vl3JSJtli. U diravno-
-pr,avne odno,se s Ug,arsiklom ula je BQsna !IlJe kUio slk,up p,Lemena
JkiO(j.a 'baldajlQ: MSU m,La pov'ezJalt1Ia nlilkaikv\im
dravnim vezama, nego k,aJo gotoVia dJrUiva kojla de u nove
81) Na dva mjesta Dukljanske kronike spomenute su enidbene
veze bosanske sa rakom (gl. XXXVII, 343), i dukljansloom (gl.
XLIII, 365) porodicom. Vidi i Komentar, str. 458.
85) Letopis, XLIII, ::S65-6.
86) Fejer, Codex dihl. Hung. II, 88:... quod rex Bela ... in
conventu StrigonienSi ubi filio suo Ladislao communi regni consilio
Boznensem Ducatum dedit ...
79
odnose ulazdla sa diu!bo1ro ukord'[enjenom 1madicij!oon. Ova tra-
dlic.ija II kaJSlIliddm dravnog' ivota Bosne je u
daleko mjeri nego uticaj/i ugarske drave i uga'l'lsl!mg fe-
udalmng drutva.
Radovi drutva BiH III, Sarajevo, 1955,
str. 57-79.
DIPLOMATSKA SLUBA U SREDNJOVJEKOVNOJ
BOSNI
.. qui bene guerizat bene pactizat . . .
(Iz uputstva za pregovore sa
Stjepanom 1443)
VJtjesti o odnosa putem
nih d.liplomalbs:kih formi vnlo su stare.TiOI starije su same for-
me koje su se, u vddu obiooJja, UJsltallile pojedirim etni-
ak1im grupama mnogo mn;ije nego to je o nDhn:a ma to za-
biljeeno. U cfuvi.llizacijama s vremenom SlU dostigle
vUsOlk U ranom srednjem vlideku, II doba
ve1fuk!ih varvaJI"Slkih seoba, ViJzantija je, dia ba se odrella i prola
sato marije tete, rprIimjenlililVa1a dJitplloma1lsk!a sredstva vie i
etilkasnije nego sredstva oruja idJuill putem bogate rimske
tIradicije ;ali ne n:i od toga ida svoje dlitpiliomaItske metode
prIilagodi novom vremenu, novdrn prlillJilka.ma i potrebama. I
sam/i varvael dia putem poslanstva i pregovora
.s:1li:gruu ono to se moglo bezupotrebe slile ilili da silm ili
pri1jetnju silom, upotll'.ijelbe samo kao sredstvo prlitiSllm da bi
ubrzalii uspjean zavretak pregovora. Brzo se kod var-vara
'UikOTj.eln!jUljlU i nek1e dipdomatske norme, makar li. u gmrbom obli-
ku. Osltavi!ti OO Mamijti u1fusiak lSOOg1e !i mom na drugu pregova-
stranu, - odavno je !i kod varvara vaslo kao piI"VO pra-
vilo diplomatske vjeItli!IlJe II pregovorema
su se, naravno, .VIOd1i.<1i na-ravnoj nozi. Istorija hunsilm-Vlizialllbij-
mh odnosa u At1iilllinJo doba daje pmmjera za oo. HunskJi
80
6 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
81
k!ralj, da bIi. !isJtakloo 5iV'ODI\l vanost li waio je 448. 19
ko \SIViOijih pool1.anii.IkJa, I\l Oairli.grad, a
da mu, lU SlVlT'hu pregtOlViOllla, pD:aWje PlOSl1alI$\tVlo ISIaSItav1JJeno r:e
od ma ikakvlih 1(judi neg/o oo najrVilih dvol'sikih :dioiS!1l o0alIliSltvem-
ka.') U hJtmSkJo-vlizanti.Dslkim odnoslma poSl1lojral1Jo jie iineilw ne-
pisano pil:1aVlO iiJmuJnliJflelta p'ool1anliJka rkiOlj'e je i hunsld
vIl:adarr.
2
) Riad su !SIe :tlOJmlmI1ale V'a1r1VaJr$kie Illa zapadu,
'OIdnOlSli njima li. sa dalij[m lS'Vtijietom !S1U se ne
samo lSiilJom ii.raJtiolm nego li preg1OV1OlI'imakio,ji se vode putem
poollianii'kia" koli i se ut-
:U2.laijjaIDlIlim zaJkiLertJve, :daIvaJnDem 11JaIoca, da-
ii .skiliajPlanU,emern:itdbenih veaa.")
JunJi SmOl\l1eIl1i., brzo po zalUZliJmaJnju !ballkrunslkiog
ISU d!ipromaitlskiom drave s je-
dine li trltmisJkeCll'lkve, liZJa krotije je lSillajjlallia drava, s doo-
ge strane, PiI10Ices Ikrlistijlamzac:ije Jruulih SiJiOlViar:a Iliige ste
jao bez svjesnog uticaja ovih f,akJtora. U dvorskim prevratdrna 1
IlIaJSIi:1ruiJrn smjenama vladara kod Hrva'ta druge
IX kod lrak\iih rSocha u prvim decenliti,ama X
VIi\j.elkiar Laiko' se IiJgr.a rimske ii.. vlilZantijlSlke
d'iiP[IOIIDaitlhje. U \ulticajra na dvorovima sloven-
sikihvl1adaJrlaIlli.tjre IbrlJla bez dijelJoVlam.j,a dip1Joma1lsikia
li.iziI'Iaena i!lialI'looilto utlil1lUHISlanju, na Ito dia !piolLaska :su-
jeti .dllinalSfba !kojli SiU se telk 'li Vllalsm. S vremenom se
ustalfo i iUtwoemI1oo rkoj'eg se u dVOIrlSlkJoj :kanoe-
lIari.jjii.tI!:'elbaJ1lo u tlirt:ulllilSlanO'u silioiVIenSlklihknez?lVa u
pti.smeIllom (S njlima.
4
) Sa srtabrlJ1iZlorvianjem prvIh rc1Jr-
alVlIllih korl Jiu2mih SLoiVeIt1a Iiklold InUli:h da
se fuJrme u oidinJOISiima ,koje:
u tieid.inOlS1lavne, s har,em. ,:oon1Q!W
dfup1oma,tsikie itJeh,nlike ule Uioiblicaaen,a .u
saMreIDeIlIOIID Telmihku iS/P'oIlJnopolliJtLoko,g saorbroca,}a
lrod SWalV1enJa SlV1arI1ailli ISU ne samo SI.PKJIlljIIlii :Ultioa,jli i UZIOirli
neg\O v1asltlii1Je potrebe li rkOljle SU Iiiz stv,aiJT-
Ille snage f'eudailJne dra:V'e kalO i ll'ezu1Itata ekCllIJ.iQlIl1lSiog
1) H. Homeyer, Attila der Hunnenkonig (Berlin 1951) str. 84.
2) Isto, str. 95. ,... T I.
'l) (P. Renouvin) Histoire des relatIOns mternatIOnales. om .
Le Mayen Age, par Fr. Ganshof (Paris, 1953), str. 36 i d..
4) Const. Porfir:ogenit, De ceremoniis II, 48 (kod: Docu-
menta str. 416.
5) Isto, na li. mj.
82
i deutvenih u njoj. sluba, kao
jedan vid i jedna draJVIlogliViOI1:.a, odraavala je
svojom 'i IUSlp;jesima, SMOIjim !Ukupnim k\l1a!l)i!tetJOlm,
stbeipen razvinka ik!olIl!OtIDJike drutva i drave 'll pojeduncrn eta-
pama nj,ezma uzrasta li nOezlilIliapadanja,
Na ItleirliJ1JorlijlU rkioji jie u lt/oku Ikaanli11eg JrIalZvtL1lkabiiJo obuhva-
OOn granicama Sil'OOnjIOlvj,elkIONIlle :bOlSransike drave prve znake-
ve samostalne diplomamske ak1JiJVIIliO\Sti ne naWaiZi:mIo 'll Bosni
neg;o ill Z:aihJumlll,ju. U nizu slovenskih knezova prema
:iio!t"muiliaro VJi.zantiljlSlk'e d'VIol!1slke prve pioilJO!VIine X
pripada ItIiJbula arhiOlIl1la li :m.atni na alkltmma
ilID se 1lpuooju, l1JailJazli ISe i ZJahJumslki knez.) Iz Piolr:fli[1ogenitoVli:h
podaltaika moe se da jeZJahUiIDlSki knez MihClijwo u
ZJa:mrenimVJi.zantJi;j'Sl1m-lbUlgaJrlslko-lSrlpsikillm odnosima lP!t"VIih dece-
nija X iPlolkuaVlatO daig1ra lSamolSl1lallinJu mogu
sa ciljem da se, plofdiraVia)IlJjem dobrih 10d:IlIOISa sa Bugarskom,
V8llolbodJi plI"liltlts:ka sVJQljlih lIlIelPlOlSII1edin1ijih ISIUJSjroa, VlilZantlljie i Srbi-
je. Da bt zadobso nj:egoViiU naklonost, o/n j,e lobamjesrtiJo bugar-
skog cara Simeona o rpiI1eIg101V10Imma vizantijiSllmg prefekta Dra-
Leona Rabduha, sa srpskfm knezom Petrom
kojli. su !SIe godme 917. VlOldllilii negdijie na !Oballii Pagamije i bliJ1i
'Iljpe1'lelIl:i rpiI101tiv Bugaeske, MIiliad1JOiVo SaloptelIl(je bilo Jie glavmfm
POVIOdOlID bugarskog napada na Srbliljukic:J{jli je zavren zbaciva-
njlm Petra GojiIlliJkio
iVli6a
i na v!1:aJsrt !biUg1aJrniko.g
vjeka, Pavla B1'IaIIlIoV!ica.
6
)
Izv-om pooaoi o :TiaIIl'oj is1Jorfuji same BOSlne sVJe dio 80-tih
godina XII 1JoiJJiIklO su iOlSkluJdiIlli. da !l1ialIIl ne dJClidlu g1o!1loMo
nikajkav !Uvid_u njezilIle odnJoSle Sla dT:a1v,amia kiojdbii
bni relZuJ1tJaIt S1a1ID101SltaJlne poJ1.itlike. i NliIllOlSl1avll.tieV'O
doha los:t\l1anenli su izvj!esniU!SlPileSli ru Olr-
Oni Sili [pil"looZl1az1iJ.1i lmJ1.liIkJo iLZ spoiljni:h Olko/lJl(OISti, 1Joillilko
i Ii.IZ samOSl1JaIlm.e dipLomatske aiktliVln:OOI1ii IOIviih ViLaidaJI'la,kDlji su,
baJI'lem ,pOlwe:meIIllO, UlS!Piti1evaJ1Ji da SiPoIli.ine dkol1nOlS1:li. iJSiJmrfuste ZJa
pQlSltizaIIlje UIIlIalPrijed posltavljenih cIi.IljeVla d1Ii. da Uiblaie njli-
hoVlo lIlIepiOiV'oI1:ji!lio dij
,e1JOiVlaJIlij,e.
NjiiliOlviJm s DUlbno'v-
nikiOlID, KiuImOiVlU (1189) 'i Nliinoslialvll!jeMU (1240), slLgurIlIo \su pre't-
hodiilii preglolV'olrfi, taikonJi1Ita lIlJe znamo .otehnici :i pI'!oceidJua:li. pll.'ie-
gOVlaI1a1nOia. Tada j!O nema :fiDJrmi. Ili d.lijpi1Jo:ma:tsklim
PI!1eg',oMoOC"lima; one JlJe!k da se pri prvilim kiomci-
ma bOlSaIIlISIke dir'iajVe ika pil"loiriVla'Iljru V'eza. Di-
G) De adm. imp. Ed. Gy. Moravsclik (Budapest 1949) s. 32, str.
156.
6*
83
poolJ0'V11 jo ISe svravaju lod dio di-
rekrtmJilrn jpiI'!egovolI'lim:a samog vladara sa predstavndcima druge
strane. Ninosiav jie sam 'u iPI'!altnjli. s:vidjdfu boij!8im
plUllov<a!O lU DUlbrlO!V!I1fuk da hi dovrio pregovore li.
ugovor, Dolkiumenalt 'o ilJigOVlO!I1U jie 'u dva plI'iimjeI1ka lod
kojiJh je po jedan zadrada svaka strana.t) Tako
de 'UlOinjieIlJO s\ig!UriIlJO prema praikJsi kan-
u r-azgranjenom saolbl1a6aju sa ISlPOiJ.Ijnlim sVliQe-
born. Prvli. PUlt u slk!lJaJI)oojlll ugovora basa\IlSki
v'l8idalr nas\bupa Isa svojim bodjariima kladi zajedno
s njim predsta'Viljladiu dlr&VIU li. pa1aw ZJaikIlJetVl\l na
ugovor, Ovakva forma ugovaranja pona:villjailia u kas-
ni:j:im Slool1jlocima ii saavdrn je odgovarala sutinli
bosanske SI"ednjov'jQIQiWlJe drave,
S pojavom bogumilstva u BOISnIi zemlja je drola
III opasncst da bude prcstim objektom 1S10'mIe interVielIlC!tj.emim-
ISke li ugarekog te je 'OIVU opasnosturebaio IOl1Jki1o-
niti d.dJiplolIDaitlsIkim :Sifiedistv[ffia. I Kulin li Ninoslav nalS1Joj<a1iSIU
da heretika urede direktnim pTlegJoViomma s iriim:.s1kiom
kJutrlij'Oiffi i1:Jime 'llga:nslklom kr.ailju oduzmu vaelog oruane in-
tervencije. Kiu1JiJnl0lV'i posrednici u Rimu billi su
nadbfuSkUIP Bernard MClJr!itn.
8
) k!ojii iSU, iizgLeda, 'l1JSpje1i
da prlidetnjekJUIl'ije svedu (na zalhJ1lj,ev da ISe ban li :pl"ed:sitav<nicli
bos8inslkih heretika jaWllO odresnu hereze. Akt odreanja (1203)
lSiookic:ilondisan je zatim li od uga:rskJog lkimlj<a poilo je s1i1ll balila
Kuiliina lUme !SIVIOIj:e zemlije prillIllito jiednos1Jra/I1lU obaCV18Zu da
platiJtli 1.000 III da prekri s,po-
ralZlU!ID.
9
) Ugarski balj fUJThgiJra ovdje kao gar.a[)Jt spomzuma i
Iizwill1ac salUkci!jla, a ne kwo u pTleglo>vlOlrima. DiimelkJtni
pregovori bOisansklog bana sa mmSlkJOIm kUDiti<om, bez lPoo,redo-
vanja Ugarske, S!U i plrizna[)Jje i'zvgesne samo-
stal1lnoo'1Ji Boone u odnOlsima.
l O
) jre postu-
pao i Ninoo<lav /iiaikJo ne uvliljek !Sa tiJs1Jim iU!S!pj1ehom. U njeg.olViolj
odIbl1ani \Old qpltJu,bli,kJOije SIU 1247. i 1248. podizane !pll'iorl1iv Illjleg.a
iz Ugarske, ima iiJZvjetsnih diplomatslk<ihaikoetnJata
Ilia <to da Ise nj'egoiVIim :nE1pr1iljlatel1j:ima u Ugall1SkJoj i RJimu oduz-
me ffilOIra1lIlio <CJ!PI'Ia1Vdanje nepiri\ja1JelOlskJih akcija prortJiv Boooe.11)
7) Monumenta serbica 1858) str. 28-29.
8) Codex diplomaticus III str. 15.
") Is10, str. 37.
li. v. Bogomili i patareni (Beograd, 1931.) str. 388.
11) Cod. dipl. IV 341-342.
84
Dok eu prwi bOlSa[)Jskii banovii lSV'qj1u dd.pLomaltskJu laikilJiJVll1IOSIt
podeavali prema piri1lilkama kOlje au im nameta'le SlPKJlltilne oikOl1-
nosti ii vaza1JnJi odnos prema Ug,alr3lkJaj, od dvadesedih gladiiIIlia
XIV se moe glO!vlOIriiti '0 :SlarnlOISltailinIo pOlSI1Jav1jenim
ci1)jevtlima dravne poiliiJtfuke k!0Ij1i sekonsekvenno IOI:ltViair'Uj!U pod
II li TvrJ1Jkiom I Ovi Ciiljevd. proizla-
zilli ISU iz 1Jadalnjeg stepena ekonornelcog Ir'alzvitka, iz 1looalnjeg
ekonomskog standa kotie de Bosnu dovelo dio lir:1h
veza s ib!lliim i dal1tiim li kOlje je, ,sltJoJg,a,zahtijeVial10
silioiboidu i samostalnost II S)poiljnoipOJJirt:licklim ii. e!k'Cl'IlIoms!klim
odnosima. Shvatala ih je Ji podravala feudalna kla-
sa kJal()glLavmrr reIllatli'V1n'og prtvrednog napretka. U
ostViar/Lvafnjj'll olVlih ciLj<Ma dravne politike bosanski vIlIaidaIri
ovoga doba moradi su se li
Sito i vlie nego :oiI'!Uj>em je i ovdje klala i svuda, tada i u
svim vreme'I1lima, arsaga OIliUja faktor 10 ikojem oo z,a,vfus6.)J.,i
diplomatski tU.S1Pjesi. Otada dase ja'Vl1jaju i
forme m diplolIDal1J.sIkJom ISIalOlbra6aJju ,sa ,spoiI\jnlim :sv1i!jel1:lom -
brez rSUmIlje od Vremenom, duim iilsiku-
stvom i paid uilJicaljem potreba ove se :6OlI'fme <izgra-
u IUlStaITlj<enu Jtiehnli\kiu
je, ug]avnom, svuda bliila u ISrredln)jo:vjeikJQIVI1lJom svi-
jetu. Od St(jepana II kJo\i drae olt Save do mo-
ra, ot Cetine dIO Drene 1323),12) bosanska draVia obuhva-
tala je prostranu, stailinJu i teTiitOltliJj!U !te jie S1arrnfum
tiim ullilievial1a !duno Plo1JoiVal1Jje ISUisj,edi!ma li hut/lifLa kJodnjih
ekonomski i iinrteOOS za lOVU zemiljjru. 27. maTta
1324. je bilo-ru dlllooorvaokJom V>ellii!kom da se
poatlju d\vla VillalSte1i[)Ja pro ambaxaltolribulS in servli.1ttiio commu-
niIs adexcel:lenrtJemvliJ'l\lltll drom!im1m Si1JeiPanurrn ducem UlSIOIre,
BoslSliJnJe 'It de la la[Ii:OIfU1m pliuir/i,ffiJolruJllLooolr<um ....13)
Damje je da mru IrepubIrma !pIO pOlS/lanicima urom da-
I1QJVe u vrlijeooOlSlti od 150 pelI'pera.
14
) Giodlill'lJe 1327,<kiarla se
b!OSa(rlls/k!i bajn sla mno,g'O I uspjeha UjpliitalO u ZiamIre-
na plirtanjja Huma fi .SIllsj<edmh oibilJasrtJi u .kJoj'imaje ibio ZIaJilntetrefSiO-
ValU D:uooQiWl.ik, mu aliju 'u \SIUS1'eIt posl:an-
12) L. ThaJloczi, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens
im Mittelalter (MiinchE:n - Leipzlig 1914) str. 15.
13) Monumenta ragusina I, 115.
11) IHto, na i. mj.
85
SWlo - lambaxtaltioo:lesaid hJoowanclium warn excel-
lent1iiam _.15) OV!o jie prvi poznMli pl'li!m\iie'.r dia re-
publika 'Ulma,zuje boeanskom vladanu u DOiI"mikiOlj,a je
tada bina u
Posjed j,aidJnantSke obale od Cetine dio Neretve doveo je
Bosnu u bJfi:e odnose sa il."epwb1iiktOlm
srednje Dalmacaie. kao fak!totr na Jadranu ulaze
u dallje rp!1anOlVe bosaI1iSkIih viliaidwra u ndihoViim
odnosima prema Ugamkioij i J,aJdiI",aIlSlkioo:n prrlJmOil."ju. 8 druge
strane, Vima, 'll borbiza previlast InJa JaidlI'lalnu
La je s Romom li je u svoje dJi.ij?lomru1lsike Iklombiilnacij<e
kad god 'lli izg1Jetlailio da bi SIe uz nj,e2Ji!I1lU 'OIS\tV!ari1Ji
I1aVl!l101Jea SiiI1a na Jadrarn; ili slbV!OIri1Ji prevaga u ko-
nist. SU pil'IavtillJnJo ii. reallmo oQjenjii.'V!ailJi lOMU ulogu kodu
bi BOISna, prema tardanjlolj njezinQj /StrJjaz!i, iIllIOIgla da odigra u
oontOlSfumJa prema UgalI1skOlj. 13. II 1346,
pcslanstvo u Bosnuoba-azlagadi 'su svojru ,odI1uklu time ibo bi
nakfonost hosan/siklog bama mogla da bude od kOirlifsl1Ji za re-
publlikiu (qufua muilJbum PQlteiI"&t negctiis IlJOlSI1JrtiIs facere
banum BOISiSine nlOibiJs).16 Iako V1aiZM u.galI"Sko.g kra-
]jra, jula 1343, 'radliJo jie ipollajiIllO na savezu
s g[1atdiolV\i:rna u Darlmaciji IkloOli je, CUJpe-
men pil"lo,tiv UgaJl\Slkie. Ip!OI%O SlU oCJi(jen!ilrl. stvarnu
bana (inspeota poitJelntliJadiomiinli baiIlli), iSU da pQe nj'e-
g'o'V!o na:sI1JoD,amU,e IMO OVlOig qufua dicIta facer,et mul-
tum piVo iIl:os1l11a'l1um ..., 17) su
da u savez lSJ:'IPsikrikill"allj ihmnatski 801,81-
voiIlQe); tra:illi iSU, oipll"eza J'ladli, dia ISe u ovim ni
umQm ne pominje Rep'Ulbllika.
18)
Iz !podataJka
o lo,vfum pil"egoVlo,rimla prvi PlUt doznademo neto o SJamo,j rpr.e-
oedurli pTlelgo1vaiI"anjla kJoo,a j,e tada bli!1a i u Booni.
vladJa [lIl'ilmiJla je haJnjo,va (ambaxiaJ1lore.ID
dJomimii bani BOiSSiJne) 1ki00jli. je PI10000 pl.iJ.smetnu piOlI1Uikiu
(am!baxllita iin 'scrip1iils dalta), a zatim je stvaiI" i lI1lSIffietnO
(... super alliis verbli.s 'per dic1Jum amilJ,axrato-
rem Oll"etenus expliclatis ...)19) 0\"0 je u iZVJoirlima plI'Vli pod,ata1k
15) ng. V, 244.
la) Listine Il, 318.
17} Isto, II 181.
la} Isto, 182.
19) Isto, II 181.
86
diilplomai1:JSk!oD iJnidi(jlatJiJvIi vladara kioj,a
gezadi:-ai1a u odnose :AOIdJUI!lIalV!lJjla, Barl!kana a Ja-
drana l IPI1Vi dia se ti ddinOiSii samostanom diplomat-
iSkiom iJnter:V!emIC!ij,om !Il vIlIasi1JiJ1lu kJoofust. B11e.govOlI'li za-
II na inli.CiidlaltiJvu 'b()lsa/l1lSlkog bana, su
Boom jte, lU IPOISiIJu, bio po-
&aJnJnk. ) mJ'e JIIr u 'tom momentu nJiJ.j'e OlO odgo-
BregQJVlOll'i ISlU, u l1laljn-o-
rsti, Il!aStavlJemkad Je 1345. zbog Zadra iiJz]jito
rat, 13. [e lU ida
se bosanskom barni kao pOlS1andcli. poallijru dva redovnika i Ito ou
to wood rtajnO/Slti (cum quam OaJu1J1orr'!i modo fieri poterbt) 'dia mu
2JahV1Me Ina diobroj voilji i dia ga pridiolbliju ea pJrliJ.jla1Je1jlsl1JvJo i
!pl'ema stvaJri ll'elpwblJiJke (ad mducendumeum ad arni-
ci\tiiJaJrn et favorem nostrum et agendocum iIl:0IS\1Jr0T'UiIIl).21) Re-
diQlViIlitdi su liJmailli da pmprem:e tlo. P1osl1anik, Ikio\ji j,e 22. felbmua-
ra 1346. da ti Bosnu, je nafraora Pere-
UtliCaljllllU. HooO/SIt na banovu dvoru, 'u I,kiO/ga SIU
lllmallli [pUno ;POIVOleI1enOe.22) Te godine odJviljlaJo SIe Brome i
Veneci!je !SIaIoibI1ooalj ISa OIbrttillllla !koj i
SIU odraavali stanje SIlIagJ!lJ kod Zadra,
lalPl'Iiffia bOlSlanslkli fpiOslaniilC,i izniJjleilli su pred m!JJertJaako vfiljooe ba-
novu IPOll:l.lUdJu da iSlep.rimi Ziall1aJ6ernlih Slma-
ma, de sa [pll"imiJlJG POOllud!u i u1Jom smslu
odgotVIolt'illo iplooliainlicima (... res:ponooai1Jur ,ambaxiiJa:tooous bani
Bossmne Il"lelgI1aciando ei de hms, que fecfut Iiin hO!!llOlrem It OOiIDIDO.
dum hulirurs diomin:ii ... et ... de oolIllSiillto nobis dato IPelr erum de
aJffibaxatamaJd d:ictum ,regem s8C'UJI1idium exposition.em
dllc1JorUJm ,suoI1uroam'baxaJtorum). Izrazili ffil mu svoje puno;po-
vje'rentie li, pll'eklo zamolili dia lim ii
saoiptaJVa, SVio:je li dad!eISlaJVj el!;U ovoj slt'VoaiI"i (Elt lideo ,euro
I1QIg.amus Wnsllanter, qUialtieinUS cum iJn ipsIo magnamlS!Pem eJt fliidJu-
cliJam veilJuit lin :fil1a1tre etamlico caiI"issimo habeamus, veliit no,biiJs
,suam cOlIlsiliiumsuper hOC.
23
) Pora-
zom iU!gaJl1ske :v;03tSke l. ju,la 1346. !pred Zad110mizmijenio se 00-
J101S S!lIalgi8J 'llkoriJst M1Jocana te je ortada pOlSlUalia Is'UlZdr-
l:jliJVliJjom premabOiSaJlISIkiimp.oorudama, ialklo nije pireikimala ra-
20) Isto, II 186.
21) Isto, II, 318,
U) Isto, II, 323
23) Isto, II, 337-8,
37
ndje veze, Dalje pregovore vodno je u. ime bosanskog bana tro-
g.il'Sk!i :kaJno.niJk Hija (Helyas), 'Podanik, lkoji je u sep-
tembru 1346. kao bosalIllSki poslanik u Veneciju gdje jie
izloio banovu poruku u sedam (capiltula), poredanih po
vanosti sa gledta taidanjlih bosanskih liln1Jaresa. Na prvom mje-
:stu je p:red1log o savezu na kodi su MliOOain:i, da imaju
I()ltVlOlrena vrata Zla pregovore s Ugarskom, oo1d odgo-
vor svoj postupak moralnim iI1amJo.zima: bi
svijetu, ,ddgovonilli su, biilio zazormo i zja kad
bi na JOOIlJOIj s1Jramli s Ikralj,em IQ ml1ru, a na drugo]
sbrani s:klJapaJJi. SIaJV'eZ pi001JiJv njega. Ali, u neizvjesnosti kako
pregovori s Ugacskom svriti, 'Ostavili su i bosanskom baDJU
!izglede na ev<en'1JuaJlni savez u (Et quia il1Jud, quod
fieTi non potest ... verosimtlrter forsan fieri /P'O-
tenit in pXlOCetSISU temponis cum conservetdone hOlI1JOlri5 00-
stri ...24) Dokraja ovog rata su p1itanlje saveza s Bo-
snom dJralii otvorenim a dia ni jedina ni druga stranandje ula-
2Jilla u neke kJonkretnije obaveee? Jedno je sigurno, da je di-
plomatska laJkrbivno.st bosanskog bana u ovsm goddnama bila
usmjerena na prijatelljskih odnosa IS
u CIiiliju ;sliaib1ijenjamoo rugamkOlgkrailja uopte, na-
pose na Jaldi11anu, gdje SIU se tada vj)dno nazir,ali in-
teresi bosanske drave.
Prva dva decenija v1adJanjja bana Twtka protelda su u
sjenJi pol1tiJke ugaJrlSilwg kmal1ja Ludovika I. ZaJdamklim rrrirom
1358. je za due V!I'li(jeme ugarska .preV!laJSt u
J,adr.c:oosIrom !te su i Bosni biilJi,zasada, svi
dtzg,lJedii lIlJa '01VIO(j stJriani. Tim :Lake li UiSlPjenilje IlUIOgr1Ja je njezina
snaga <:La se, upog!Oidnim ,oko]lnIOISitJilII1la, UiS-
mj,errii na SiUJprotnu stl'1aJIlJU, u pravcu gornjeg Bodlcinja li Pold.m-
ljio.. '0VI0g dJiljeI:a staJre s,rpske
drave Boona je dobila ne SlamJO ik!OIliiJsIllO ZJaiOIktrufunJe dJrnav-
IllOlg tenilbotrija nego i rizvjeanJapraJVa na baJtlimt
l'IlJI"Ie dinastije Nemanjjioo. NetoklasIlliije iUkilijuOODJe su ugra-
nicE' bQlSaJnsilre dclave oblJais1Ji KonaJvla, 'Dl'ebiiiIlljl8. [ na
dOlInaiku. i kotoTSlkolg iprimorrja. TaJko TVlr1Jk!ovlO kr!u-
nisanje za krr,ailja(1377) ni:je bilo S'aJffilO fomnailianalkit uzdi7Janja u
v1JadaJrlSlkoj h1id
i
erarrh iji lnego i sltVial'IllO odgoJV:al1"aju6i iZ/Daz tel'i-
Ito.rlida1JDJog opsega i uIlJUJtir,anje Sltaoolnosti drave. Otada Boona
postade vamli:j:ilffi faktor.oom u odnosima bailikan-
24) Isto, II, 379-82.
88
ISlk!o-jtaJdranslmg p'odinuQja, la kraJ1jlev dvor mjestom 'dliplomal1lsJke
akuivnosti oruih drraJva ikojie su BOISIIlIU morale uzimati u obUlI"
kao vanu Joomponenbu u zblvanjima tog vremena. Otada se
pol111i!ka bosanskog kra.i1ja otkida od ugarske poilJiJtWkle,a Basna
ide svojim putem da zauzme IIlJQlVi po-
kojfi dlOj SI1obodu akcije. Ako kralj
TVT:tklO i nije jo daVlap inlicija'1livu za DOffiIl1a1JDJo kidanje veza
oIV1moSlbi prema Ug,aJrs:kiO(j, 10111 se, u ostvarivenju samoetalno po-
stavljenih diJ1jeva, tih veza nije drao u:k101iiJlw su mu smetale;
on ih je igmortsao Ulkolilko to mije dovodilo ou rpi!tam.,je i
nepOlSl1"edtnlilje interese. Samostadnost aktivnosti bosan-
,skog krallij,a nar,jbiollije su osO/etili u !toku novtih ugae-
ISIk'O-mleltaJokii.h nepI'ijlalteilr.iLSttaiVa 1378-1381. U strahu od
na 'traili od ugarskog' .krailjl8.; kad ih je ovaj uputdo
na Tvetka, svoga vazada :i njlioorva neposrednog susjeda, odgo-
vorili su 15. IlJQVIeIIIlIbra 1378. kT1aljevu poslaniku da Ise vie ne
mogu, kao dosada, pouzdavat! 'll bosanskog kraJl:j,a jer [e
'on sada zauzet SVIOj,im stvarana ill RaktOlj (quda habet facere sua
servari que d1I11mOlIDiiJsiiJt de Regno RaJSSiJe.
25
) Da li 'su
pod tim kmaljevfum stvarima, klOije ga toIliko udaljjujlU oo Ugar-
skoj vaza!1nog Dubrovnjka, .razurni] evali.meke dadje Tvrtkove
namjere na Snbitie, ne moe SIe ni naslutt1Ji iz tadanjdh
i kasnijih podaJtaiko. i Nii u nlilSu bili si-
gurni o {Jemu se jer auuradan (16. novembra) rije-
eno je u rurrroi1jeniih da se u rpliJsmu njihovom poslansku
u UgaJI1Slkoj ne slpIOmlinju Tvrtkovi poslovi lU Rako] ,ali dato
ipaik, vadjda premausmenog poruci, u (ilin segreto) sa-
IOJPlli ugamkiom lreafl\ju.
26
) Allii., podaoi 'u V'ezi IS ugaJr-
craJtomlIlJeISIU1IlI1'tj!iVlo pokazuju da jie bQlSialIl.Slki kralj
uto VIriljeme ZialiJs:ta :imoo svojIih posebn'ih pooilJOIVa
kQj,e je, bez dIO,sljedno SVlralVioo ne vtiJe kao
Viazal ugarrrsikogkrail(j a, IlieJgIO kalO viladardlralve k'OOa pOlka2lUje
Tfujeenost da uspQlSltavi stVIa:I'IlJU iSaJmosltai1Il10SJt. Da iSlU iti p05i!Jovi
biJJ:.i wSIIlljerenli na TaZJblij,anje !illi ViazaJ.nlih obaveza
prema Uga'1"skoj Vlidiljivoje TvrrtkolVlog Idrranjja u
tadanjim i ktaJSnliijJim Jo u ,augUistu 1378. javlJjaJlIi
iSlU kralju LudovikukaJklo se govorri o IlJeklommle-
ISIa1VZJU (de liga que driClituT quod filt a Vencilii's
25) Mon, rag. IV, 177--178.
26) Isto, IV, 179.
g9
CJUm dorino rege RassiJe.27) su tada sve to
se moglo da p14iJvoWe TrvmtkIa da Jim P1'IWli za od
Svrom plosiJJanIiIkJu 'll Bosnli plisa/I!i StU (28..augueta 1378)
da uvriljeik bude Illa: kraljia (quod debeat stare et esse semper
cum domino rege Boesine et Rassie, ubiounque dominus rex
er!ilt.
28)
Mi, llIjih!oV1a nastojianja nisu pOll'emetiJla
tri;jeeIIllost da ti:z IS1lIkoiba ikOlrdJst za se-
be. .Aik!o 10 savezu s Repuib1LiJkOlm, o kojem se 'll Du-
brovnliikugO'vrou:diJJo" [ ne Il/ailiaz\imo mlta u savresnenlim poda-
cima, naegoV'o draIlIje za ovoga rata ibJllio je
neaumnjliivo naik1JoojienJOMJ1JOOamlima lU kojima de, u 10MOj ISiItua-
ciji, natltamo IlIaupoglOOn!irie sredstvo za obaranje Ugar-
ske li OCl!j1ez\iJIlJoIg utioaij,a iU Bosni. Neposredni m!teres km1j'e\7 pI1i.-
j1egr,arl Kiotolr lkioj!i tile, zbog nelprUJjlateiJljlSltVla s Dubeovm-
kom i ,IlJed!O\vrOl1ulIlJO pomagan od bio na Bosnu
kao pr:il'lOidJnog zatiltnlilka. TVl'ltklO'ViO 1J!osred!ovatllje dva
gradavreno 'll ikOlI'liSt Kotora ill Vlidu
id1pllJomaJ1lsllmg i 'e!kolIlomskogpritiska na RelPiUlbliku.
iSU ISe, 20. dlUiIla 1379, iJalliIIii dia kotOIrski pOlSlla'nlik
lU Boom, MaJI1i.IIlBu6a, 1Si1JalIJnJo uz l{]I'Ial1Jj
l
a ii :tnuidi se da tamo uradi
to moe gore po Dubrovnliik 'ClJo qua[ ambassador rolr sta de
oontJinuo cum 10 dfutto re ad adoiVIralr ]0 pezo che po contra ila
terra !deR!lIglllSa).29) KOI1loir,!lIIli \su i1li tako rdiailefuo - harem su
to tlVlrdi!1Ji - dia SIU lSiVlqj jploIlJUIdIiJli Twl1Jk1u samo
da bi ,ga nav;eilli nta olbrije mjere prema Republiici.
3
0)I ikiaid'je
K'OItioIr, po drogi put 'll 'olViOm ra1Ju, !doaotU ,rlUlke (1380),
u BOISIIli ISlU rto ,smatirralli ooilj1ffi Irtjeentiem ltllgJO dia @m:d ooltaJIle
lU 'V1asrtJi 1kI11al)j,a. S1.logaTvrrrtlko [ daile Z1nalt-
ll1IU (magnam et nJoltabiWem iSubventfuonem) lU I4illtdJsltV1U,
iV1eu. ci. dJrtUiglim pOltvebama (Itarn de quamvliJdtualliJbus
et aliiis :rebrurS) da lbii sre ovdje mogJH odIriJatii.
31
) Ai1i, pitanje Kio-
tom o:i1jeeno de nad:rng1om mjestu. MiJl10m ti ToJrilnu (1381)
grad je 'VIl1a6en te je moralO )iz dalj/ih
:plJaJniovrabosaJnSlkog Kll'IailJjla.
Tvrltl1rolV1o dranje u rartJU, OISObliJto U
pitanju Kioltlotra, poik,arzJClI1o je nte samlO sa:mOlSltaliruoslt Bosne U
27} Isto, IV, 160.
28} Isto, IV, 162.
29) Gelchich-Thollocry, Diplomatarium ragusanum (Budapes,t,
1&87) str. 84 i Mon. rag IV, 223.
30) Isto na ist. mj.
31} Listine, IV, 187.
90
odnosu na Ugaesku nego i 1IlIj,ezfim! VialllOlSt 'll
odnosima. I DubirtoiVIoanima je saida bliJlrO j<alSitlJo dia sama lnter-
venoitila ugwsfuog kratltj,a nije vie dJOVIoodlnia dia lOibezbijedi nji-
h:OIVe 'interese .u Bosnd nfiJti da su dlOIVO!ljltle mjere eklOlIlJOOIlIS:K<og
prliJlliSlka koji sastojao u pOOS!t()j 2)aibralIlli mrgovine bez
obzira na p()l3l1jed!ice za samu lI1epublillm. Saida se :pok,a:zailJa 'PO-
tire/ba da se sa Bosnom odrava vie ;}w!n1liJntUiJrani d!i:pillomaltski
Putem poollaJnlSl1lviCl kraja se i na dui
rok !trebaLo Je odra'V'ati ik,ont!llkt sa hOls3Insklim dvorom i Mti
U toku njegove !poillitike fi njegovih namjere; darovlana, blago-
naklomm !oo1Jugama i dJl"IU1giJm .iwCl'zima dobre V1Oil\j.e3l!) trebalo je
na dvonu stvaJraiti doororaspoloenje prema Repubdic! i njezl-
nim interesima ou SIUJS1j,etdinJoti zemljii. Saida [eporastao [ iiJn\ter.es
za Bosnu Ikoiji se odeaavao iU mvlljiem obostranom
diplometsleom li :iZ1r:azlima pri2Jl1lalIlj1a nje-
zine Viat1IOIslti. Bosaeiskog kralja olSl1Jovil)j:alVlaju Isa serenssimus
dJomiJniUlS ... deigrataa .Tex (1383)33) !iJlIi lregliJa maiestas vestra
(1384)34) -til1luLama kJO\.ile obli!luealV81ju vt1ooa!l"!a sI1lvraJrIlJO samo-
stal1Jne drave. Sam 'Ivrtko, pun sl8IIlllOISVi:j
1estizaJSIIlJQlv,alne
ma re-
allnom sitanjuSltvllll'li, nJlWi.V'a se (1385)
ma
1ies1laJS).35)
u UgaTSklod osamdesetih godima XIV SlOO-
dtvroll'iJ1a 'je Iklm1ju !izglede na dobivanje lnlOvihi:erti-
to:rtilj'a u Hrva!tslkioj .i Dalmaddi. Dliwektnojalkoiji u tom prlalVCfU
prrethodi'lie su opseIlJe diJp1Jomat:slke prliJplreme. OcLnJOlsli IS DUlbr'Orr-
niklom, JWDil su bili pOII1e!IIle6el!lli podizanjemgJ!'aJda Niovro:g u bo-
ko:kJoto!"'skom prfumotju, su ukidanj,em triJta rso[i u
ovom mjestu {2. decemibra 138.2)36); poslanstva 1382.
i 1383. MilJeltOOK.oj Reipuih1Jiioi imaLa.SIU da sv.rle posao l()jk1o dzlgll"1ad-
nje ,inJalol11Uanti
,a
bosa;nJsike :fl1Iolte, u liisJto vrliJjeme, da
oboobijede blagoInaklonJost republike prema pripremanoj kra-
ljevoj aikcij,i
37
) ; vezama s hrvartJsikim velikaima i prvilm vojnim
;akcijama 'u HirVIalilskoj38) men je In!auga:nsk!i dVlOlr pritisak kOlji
32} v. M. Odluke republike (Beograd,
1951) str. 162, 167-8, 173, 176, 181 i d.
33} Listine, IV, 200--201.
34} Listine, IV, 209.
35} Listine, IV, 221.
36} Mon. serb. str. 200-2.
37} v. Listine, IV, 191, 194--5, 203.
38} v. Kralj Tvrtko I; Beograd 1925. str. 60-61.
fil
je uskoro urodio prviirn vehikim uspjehom: Sam
Gi:rtjaIllSlkIi, dolazio je 'll 1385. 'll Bosnuradq pregovora
kojiisu zavreni uetupanjem Kotora bosanskom Ikfla10U.39)
TvrtkiolVe voo/ne mO'CIl'e pr-otiv dalrnatlmsk'ih gradova 1387-
-1390. predarzimane su niporedo sa dipdomatsldan pregovooima.
U aprilu 1388. on' je, preko svog poslanika, rtIDaiJo od
d:a [ednog predstavnika u Bosnu dabi mu saoptio
svoje mJilLj,enj'e li, vjeiroV1altntO, da b: doanao 2Jastav
vlade pflemaiIlO.eg1OVIim naroj erama, 40) se TIJiJslu odaz-
vali pozivu jer 1SU,0ougledJnJO, 3Jzbjegavalli decidirano liizjanj'e-
n.1'e i kriJi,ZalSJaOO, SIVoJe posljedmjenarnjere u pttanju Dailma-
mje. Pregovori sa Splitom i d:rugimdiallmartilnlSkim gradovima
ISU pod V'O(jnim prIiItiisikom. Prisustvo bosanske vojske i
Iratnog stanja \i2JazvailliSJU u 'I'rogiru sukobe
na pitanju 1000'I1edjlel1j
l
elr1j aza UgoJf'Sku ,iJli Bosnu, Pokret, kodli se
iOS}lamjao tnla bio je uperen protiv OIlJe vlaJSitele .kJ0lj'a su
se u upravugrada mticaH dcao rplI'ilSltaJIice Ugarske i nE1pOlm1r1jli!vi
protivnci bosanskog kralja, lj buni Imja je 27. decembra 1387.
aizb'iWa na opoziiv naroda (ad vocem pOlpiuli)ubiijena ISU dva
V'1Jastelina, dok ISU nekn u51pj,el'1i da pobjegnu II Sp]iJt.
41)

I1zbjegl:icama boo je i ama.42) Ni u Splitu nij'e bilo [edno-
dIUJt]JOSIti, iaiko su ovdj:e prisoahice drale 'Vlast
lU rtskama IOdbJijale sumnju da i 'u njihovom gradu
ima ljlUdii k101j1i 'SU se pokolebahi u vjernostn ugaeskom krallj'll.
43
)
Tek poto su napa/dima i prusltJoenjima billi do !kralja iz-
nUlrenli.,a'lIi ii pod [p["itislkom nezadoV1o,l'jnog sianovnJiJtva, giflaido-
Vii su pristali oo. Tvrtlkiove 'USllovekOlje im je, kaJO njJelg10v opu-
POSll'ednlilk, pOJnJUidii:olwbaVlSlkii knez Juraj Kurjako-


GmidJovi su upiLlitIilli piolsl1anstva u BOlsmiU, se kra-
JijeVIolj vla1Siti .i dioibLli za to !polV1e1lj,e <o pioltvrdli ISltairlilh 8.iUtol11Jom-
nlih pIraVIa (jIuni 1390).45)
Ro 5VIl'elnlOm pOsillU lU Dalmaoiiji, 'kma[,j Tvlrtko postavilo Je
rve]iik!i p:lalTh koji je, moda :neoprezno, prekio po-
'8I1anfuka 1irl000:o u ljeluo 1390. Iz ,0dg10IVloil"a
lOd 30. ,aug1Ulslta 1390. diolbi'Vwmo neki 'Uvid utaj [lilJan. NosIiJo se
39) Isto, str. 6l.
40) Listine, IV, 249.
41) Lucio, Memarie di Traguno (Venetia, 1674) str. 334.
42) Isto, 335.
43) Isto, 337-8.
44) Isto, 350--51.
45) Isto, 351, 352.
92
miJju da uzme Zadar (quod intento et diiSjplOsiltiJo ISUia est velle
acquirere civrtatem Jadrensem siout aiIWaS civitates
Dalmabie}; da se IfualO posrednek zaloi za uspos.1laiV'l\.ianje do-
brih odnosa na:puil)jSl1rog da
lOIs1tvalIii. [edan 100Prti generalem) u koji bi ula i
ReiPub:l:ika.46) Nli.jeda:n odOlvfih predloga nje oolaJo
na odaiv kod kiotjli.SlIl imali poglede na
dallji razvoj odnosa d. na Jadranu: Iizgledal1Jo dm de za
njihove interese msnje 10lpaSll1JO pQdr2J8IV1aiti kra1o!a Sig1ilsmunda
nego pomagati bosanskog ktraiLj1a, kiqji se !OOO 'u
Dalmaciji, i naplU1(jsikog pretendenta koji bi, iUldJruen os Bosnom,
mogao da dovede u piltaJIllie vIlaJst na Jadranu uopte,
Tada\lltii Il1I!POSlrOOnli. etiiI\j po1liJtt1ke vlade bio je: ne do-
pUJSItrlitli ni jednoj od :kJoll1JkluJrent!S\kih sila da suvie na
ovom za lreipubJli:kIu tomo oS(jletlj'iv!QIn mjesrbu.
DipilJomatslki iUSiPOesi ik:mLja Tv/rUka msnivaJfi. ISU se na Slnaz.i
tadanje bosanske drave. VlalSlte1Ja SlU tada jo bez kolebanja
stajala uz vladara SlU uspjeslima J1IaJ1azJiJ1i
mnogostranog svojih klasnih interesa. Mi, upo-
redno feudJalline drave na i v:LastooiSlklih rodova
na ol1UigOlj sltll1aJnJi, je dia, na atepemi ekonom-
skog razvfnka, dovede oo sudaranja linJtJelretsa kiriupn'ih feudalaea
sa iintleiresliJma feudal1ne drave kao cje<l'irre. OV'e suprotnosti,
kotie se od knag,a XIV \PiOlj,aJVlijrw,ju iSJV1e vidnije, rezi1.lJfitri.-
["tale 'SIU u UIluiIDalIljem .sJJahljemtiu boisa.IlISke drave, zbog
ona u odinooim:a ne igra vie 1CI:1,aikto samo-
sltaillnJU uWogu ikao !OOJ1.tje, u doba Stjepana II i Twtika L Fe-
udai1ne iteriltorij,e sve se v:ile !izdvaj.aju kao stva'rno samostame
cjell1ne; ntilth!ovi rg101Slpooari Vlode ISiVIO(jIU poI1futfukru kod'a se maLo
obaziJre na liJIli1Jeresedravne cjelJiJne i njima Ise, na strani
pirlildade V1ainJO'Srt lIlleglO Slamom vladamu. Na diVIOII1U ikr,a1Jja
II plli.iJgoVJall"a1o se (1428) DUibrovoomruma da su posl!ClIlliike
'voDvode RadosaV1a vie nego krial1j'e'Ve,47) a
dip1Jomatij
1
i pedesetih godina XV vie d,e bito
stal'o da diolbrp ,odnose sa herceg,om Stjepanom neg10 sa
hosaIllSMm k'ra1lj,em. Pri'tijeIljena s jedne str.ane od Uga,rske, s
druge od 'Du'fSlke, osiLablj1ena unutraniji.m odnosima li pmili1kama,
bosamska dira:va postade Vlie a manoe samOlSlbalan fa:k-
ld) Listine. IV, 284-86.
47) N. Jorga, Notes et extraits pour servir a l'histoire des
croisades. II (Paris, 1889) str. 242.
93
tar u odnosima. Njezli.na SI1u-
iba, vidno dOltjemnJij,a i po opsegu dJje[ovanja nego'
r:anlijje, 'ali beeoslona na stvarnu mai1!eIri{j,ailJniu maglu,
se trudila da dii{pWOIIDartJsikfum sredstvma probudi mteres 'SJ}Q1lj-
njeg svijeta za ,sud.bilIllu zemlje. Od 1JrideSlei1Jih XV sto-
gilaVlIlia brtilga dravne poBtike billa je nismjerena na to da
otkl1oni 10!paiSt1IOISt od Tumaik'a koja je sve :vie prijetiiJla IO(pIstooku
drave - Z'adtaltaik, dakle, je po teini oklOil!n.oSotli U ikiojima
ga je Ibrteibailo irjealVati zaihitlijeviao dobro poznavanje Sipoiljnj1ih
plI"i!lJilka ti dotj'erani\ju rdliip10matsikIu tehniku. U dva
decenjja bosanske drave su poslanstva dvorovfma od
'kojih ISe mO\g1la ISe poslanici-
ma poja,viljlUijlll iste provjerene u ISIliubi, saIskustvom
ti poznavanjem IPa:iitlfuka i formi sa stra-
Inim vLadama. U iSlJiillilZiac:i;j:i piiSmenlih poruka pmslljednjih bo-
lSanlSlkii.h ima smiljeno 1liaJgllal,enih mjesta kJOIja poka-
zuju finitJIU diplomrutlskJu vj,eltinu nijli:hJovih Ne po-
uzdMl'aUuse vie samo 'll izraze starog .p!I',ij,alteIJj ..
stva,'bratSke i1jutbalVi 'i solidarnosti nego-se trude
da na realne \koje se lIl!e samo Bosne
nego, isto toliko, ti zemLje kojoj se poruka ne
na to da 'Samo lpriJjateljstvo moe da pokrene neku
konism; ,akciJu 'olI1Iigleda(j1U da ZaIDntleI1e1S1QiVanim dravama pre-
koliko je njihova vlastita uslovljena tadanjim
pOIloajem Bo.srne. U poroci od 3. nItIDa 1456. kraLj SbjepaJn To-
ma vladu na nijlegQiVa poil1ovlj,ena oiha'Vje-
ltav.anja o S'tvaJrlima se i jedne i dI'U'ge zemlje (quod ...
pI1Iuries :rnllselI"iJmus llJd . LSlel11elDJiltatem vesltiI1am nJOI1li:li1oanJdo de
rebUIs 100C!C!Ull'lelIlltibUis, iS!PecillaJntWbus 'tlam ad lSItIa:tum v>asltmum quam
nostrum). Sada, mae sie '11 /poruci, T!mcii ,od njega tTia'e
grada, nljtima ti g,rad (LiVnJo) ikJotii je jedaJn dan
hoda udaili}elIl od Sp(hita, 'Dr1og.ira li Silbenika. RepUlbilJilka treba
da razmi\Slli o sUldb:ini DallJm:aci:j'e i Islt1re :aIkJo BOIsna padne u
suil:tanoV1e ruke (Vles1Jrum 'alUtem eJSt ooa1!Sllic1era're, si regnum
!idem 'Stbi, wti ClOil1atur, SlubtiJeceriit et OClUpaV!eriJt, qU!id sequetbur
de pa.rt1bus DaJ1maJtie et Ls1lrlie .).48) Iste alVe r;a.zlLolge liJslaika.o
je, goidiinu dooa ikasntiJje, 'slam kl'lalj polSl1anHm u
UgalrSllroj Peltru Tomasi:u kOlji de, 'll pr;ai1lnj:i. papinog kJa'1'-
dimlila Ka.rr'V1ajalJia, pil'IiSlUlSltV1Ovao lSaI9taIllk'l1 LS kraljem u Diolboru
(j1Unli.-jullii. 1457). lovidje je pono'V'1jeruo da Tiurci tlI"ale
Listine, X, 86-87.
94
grada 'kJ6j,i se Slllial1mlllti situpovimakTallj,e\V1Sltvla: dva su od
Ijjjh !g,rooOlV1a u sredrrl drave, ,a od idiriuga diVla ;jedian je
Ugarske, drugi Da1maclilj:e i Prdmorja.
49
) Ug,al!'\SIkioj ti V,etOOCij!i,
dvj:ema idralv,amakioij,e su prije svih otSta\llih dolazble u obzir'
kao ISIaViemJici, s,ta,v1Den.a je pred Bosne,
ito sa ,gllediIta nj,ihorvlih rvU!asrtllitJi!h iiniterelSla i bli-
stkJe Da bi SViOjirrn alI"gi1mlelIlrtfuna 000 to vie I\.1bjed-
ljliJV1rEti, pozivao Ise, i sada IkJao li. u r,aJnli(joo poroci na
sVlOii a predskazdvanja :SlUdibtiJne CaJrIi.igI1arda ilooj,a ISlU se IQlbistIi-
lia.
50
) OjJij ,aikltiV!IllOlsti ib05alIl!sJkog d'V101ra 100V!0:g 'Vre-
mena pmeiliazti'o je olmvke bosansklh QeII"etsa. Iako
se zamisao opteg saveza provi'V '.DurakiaJ, 10 :kioj,od Sie ltalda mnogo
gpvrolI'li, :raJS1p]inlj'alVlaIlia u verbalnu pl'Io/pa,gan!du i Tazbij.aila se Dia
supmoltlnosJtJiima tiinltelI"elSla :sJi[a lmde bli d!oll.le ill olbzilrroaIQ saveenioi,
u BOlSIIli jie, wog v(118/Stiltih nevolja, te S'I1
!Ovdje veUkJi napoei da se li s OIVle streme neIto uradi
na IlIjIenom ostvarenju, Kira[j Sitij:IpaIIl Tloma' upiU\tiJo jie, 24. jlwa
1457, svog ,poSl1a1Ilii.\ka N!i!mWu TelSlW na vellilmu diilp1omal1lsik:u mi-
siju pro nosteiscertts faetiset negotiis arduissimrs sa prepo-
rukama zja dmslk<u kUlI'liju, za ikirtailja,
duda, :rnIi.J:aJIlISkJOlg i V1ojv.odu, ad oe-
terosque :nIOInlIllUl1llJoo pirliinciipels et cOlIll:IlllUlDiiltates.51) Upozorava-
nje na opasnost, :molja ISUISIj'eldinlim zenuljama aikio Bosna
padne pod tunsIkJu vlast, pion.avJijla se, miO iOtSll1J()vnJi lal11gumeil1art u
tIraeniju :u dipJJO!IDatskim nekiJm zapad-
nimvll.adama Sive do !poSll.ijednj:ih oa!Slo:va opsrt.anika ,dIl'IialV'e. Alko
li nlia'e la:utenltli,aan pOidjrutak 10 blOlsaIllS'kfurn iPosilJllJnicfuma koji su,
Inarli'OmO, 1461. papi II 1JeaL1{ iPoilioaj BOISlI1Ie li sa-
100pr1n:Ii mu kJrail.[jiev:a da 'I1UJrci, !k,aJd ZialUIZilllIU Bo-
BIliU, nafPalStii Uig,a,II1SIku li. DaI1macij!U li da pil1!ko Kinanjske li. LsrtJre
!pohoditli i I!1Jail!ij'll,52) - on je iSllliSViJm u Sin SIViiIm onlim
to jie lUtdlilpllomaltskO!j preplilS:ci bo,saJ11JSIkog d\1lolfa .voga Idioba ISltVaJr-
no biILo nagilala:"alno. J'o: k>ra:j.em februara 1463,
pred tUJnski,IJjaiPad, bOiSa:m9ki plOsillamiici SlkJretlailli su pa-
nj!U na 'turSJke priema In:je-
7Jinim pOlSij,edima ill Rr:iJmOIljlu II da BOISlI1Iu. Lslta-
0
19
) Fraknoi W. Wissenschaftliche Mitteilungen II (1894) str. 332.
Isto, na ist. mj.
SI) Thaloczy, Studien, 413.
52) Bogomili str. 476-77.
95
Imii su ka1k!o Turdi SamIi. izj'av1JjiUj1u da je oovajanj.e ove zemlje
prije svega upereno protiv RepubiliiJke (decharando
taJ occupation esser summamente contea el stado V'QIS:tro). Da
bi svom ti2JltaganjjlU daln to vie ubjedilijwV1OIS1ti, naveli su da je
kinl'lj 10 SUJl!tanoV1im namjerama doznao preko nekog turskog
'polvjer1jiVlog (uno SIUO oonseier intrinsico) kiO(jti je kra-
Jja 10 tome pOltajD1JO (cautamnete) obavj\jesrtiilO.:>3) To je bilo poo--
lliedJnjli dipiliOlmatsk.i napor SlI'oonjlOiVjlekovne Bosne u Itraenju
na Zapaldu - uzalludan naIP0;r kao li svi TanLjii.
Ovaj sumaran pregled diplomatske d(je1aJtnooiW. srednjovje-
kovne bosanske drave bio je potreban da bi se dobila istonij-
ska kronoloka poeadina na ]mOloj se, u duem ptrOC/SIU, poste-
pano drlpi1omat1Slka sluba II ovoj zemLjii 'km jedan
od maza W1Ju:mo.g li drutvenog miV-olta,.
Treba odmah da !IlIi u Bosni, IkaO uli. II drugim, razvfuje-
nJim srednjovjekovmm dravama - fzuzevi VizanJtiju li Mle-
Repub1liku - nije nema sta[naocganli.zacija oil/le
slube, kao to nisu, sve dio pod kil1aO sreidnjeg V!iJjeka, pootJOIj<a1;a
ni stal1J:lJad\i;pJJomatsika predstavndtva p;ojledinJih drava kod
stranlh vi131dJa..
S4
) Samo II povremenom djelovanju, u kojem su
se IS vremenom UISItailii'1e forme oo iSpoiljnim
svijetom, moe se posmanrati i d:i,pI101J:l1i8.1!;ska Siluba SlI'ednJjlO'vje-
kovne BOISIUe.
1.
Istaknurllo jie da SiU prvti. boisal!1lSkti. bano;w sami, dimelkJUniim
pOOgOV1Qll'1ima iSa p;roosta'Vlnli.cima
vailii pitanja o:d interesa za obje s:umne. Ka:sruiJje,
na obje S1tmalne, posao piregJOiV.:lII1anja V1re poo1Janli.CJi ko-
jiima u SiPIomenJi.cima (uk:olliko se odnJooe \J)Ja
BOISIUu) ima Vijesti iiiz lsamog XIV U MaLom
je 20. f'eibiruara 1304. da se IilZ3ibere jedan
!PIOsdan:iik {ambaX'iJa1Jor) qui ire delbealt ad banum MiLadelllUm in
Bossenam ptro bOlll!o et u1JlilliJ1Jate mercartmmm It i1JoltiulS ClitvitJatis
Ra:grusiime.55) Uskotro pio.to je vIa/st SitljepaJIla bila
staibiilliz:ovana, lUiPutriilli iSlU (28. maja 1323) po6ilanika
ad dooninurrn c<:Jlnlllitem Stepos, koji je imao da svri netki :pri-
63) Listine X, 237.
54) v. Ganshof n. d. str. 272.
55) Mon. rag. II 304.
vami u fusto da vodn pregovore 10 slltoiboid[ po-
slovanja trgovaca.'') Prvi pult je spomennzt posla-
niik bana u odluci Veil!tlmg od 13. jula 1327; tada je,
'll nekom nepoznatom poslu, dolazlio u Dubrovnik Poznam Pur-
(Poenanus de Purchia) 1iJn ambaxatam domini Clolmi1liis Step-
haaui de Bossinae.")
Otada, u IdJLpllomaltisimom saloh:mJ6a:ju Bosne, 'll spomenicima
se 'us,t,aiLjuju zja na:zIiMI: ambaxaitores, nuntJlli,
oeatores, proeuratores; lU bosansklim i ISllo
venskim spomenicima: poklisari, posli, posalbma, po-
sa1b:iJna.
58)
U ovim raznim nazivima nisu lilzral2nll ran-
govi !poslanika. Nazive arnbaxatores dIHi nIUJnlti!l daju Du-
ponekad i 'OnlimlliClima klolja 10Imo/l-
noj vLals't,eilli i 100nJI njloa ti u neznatnim sltva:r1irrna,59) [Iako u
tu svrhu alju samo horninem, mmim llioibliileim, cursoeem,
iunurn de popul'0,60) a iz Bosne vLadatr,i i vlastela II takvdtm
proslltovtlma u Dubrovnik naega slugu illi na-
ega dvora slugu ili slliugu naega Vremenom
II diplomatskoj praksi naziiv ambaxator, mmtlinis, orator
ili pokllisar, posao (mn. pOSlE) dobiva sadrinu i
poslanjka, od nosioca vlaeti da ga
predstavtlja u
Poslanici p;redisltavljaju vladara (bana, ,kir:a:lja) kao nosioca
dlravrie 'was,ti na
lsltl1lipajukJO<d
stranih vlada u njegovo dme,
to j,e ,iJstalknnxto i u itHJUlliJranju poslamuka
(ambaxanores, oratores ... domeni bani, regis BOSlsIID1Je). Stranim
vladama predatavljaild SIU Ise bosanski pOls/larrici pilsmenim v[a-
dialI1ev
'
il!Il (lititeirae aredencl1ailes, 'WITh dpOKilHHH)
u koj,1ma je bi,Lo s:adI'Iano da Viode pvego,violre jl1i da
Isvre neki pOlS1ao-. '110 je bilaod!alvruo

forma II me-
kojle su !se i stm-
OG) Mon. rag. I 85.
1>1) Mon rag. V 246.
;'8) Stare srpske povelje i pisma (Beograd 1929. i
1934): I, 1, str. 74 (g. 1375), str. 173 (g. 1392), str. 259 (g. 1404) i d., I,
1, str. 248 (g. 1405), str. 328 (g. 1423), str. 338 (g. 1407) i d., I, 1, str.
239 (g. 1397), str. 240 (g. 1397), i d. Izraz posaobina mogao je
i poruka, poslanica - v. St. I, 1, str. 276 (g. 1409).
59) v. Odluke, 146,241; Mon. rag. IV, 247. PipI. mg. 711-
1.
60) v. Odluke, str. 16, 63, 338 i 346; Mon. rag. I 161, 258
IV, 204, 207.
61) v. I, 1, str. 89 (1388); str. 241 (g. 1397); str. 242
(g. 1398), str. 278 (g. 1410), str. 283 (g. 1413).
96 7 -- Iz istorije srednjovjekovne Bosne
97
go ilkogla se, onda, .us:tallila J lU Bosnd, I lU Dubrov-
miku li U Mlecima odJbli.)jlali ISlU da rplf,8jgorv,olre s poslani-
kom rkoljli se nije prledsltaJvJJo Isa urednim ili da
2lalkJld1uaudu ugovore ako poslanik nti!j1e umalO ovlatenje
za 1110.
62
) bosanskih poslamika ikoji ISU lU
Dubrovnik sadrana SU, u kr,altiklom pliJSlffilU viadara
(ili V:eWmiO1e) gdje je navedeno ime IPOlsrla:nliJka i, Ula ,IDfIaIjU, dato
oV1laitendle da g!oVloa:ii u njegovo lirme (41J KMI...
MO! PH'IH). 63)
Ako Ise 'radilo 10 Iva:niijlLm pregovomma, PIO-
elanici ISU s irna vladarevu
pomukni (ambaxata in ISIClriptis data) s gliaV1Uim rplI1orprozictjlalma
poredanim 'PiO (cap'itaila, partes) li kodim SIU, po
vanosmi, biiJlli po redm navedeni predmeti rplfle!go'Volra.
64)
Poruke
su sadravalie osnovna g;}edJi,ta vladara o p:i:ualI1dima o kojima
je :1Jreihallo vlodJJti pregovore i u jsto vrijeme su lSIlu:Jille kao
neka vrsta JlnlSltnulkcij a pOISllaniC'iima IkJojli su !piregoIVlo['e Vlodliiii.
U Dubrovmiku i Mlecima !j)lrlida'Vlala 1510 Vleli:ka vamcst poseb-
lIlIiJm pismerrim inJsltflukc'iljrama (ooanmissiones) za pOrslalniike kJoJi
SIU na razne sararre, pa ii II BOISln:u. U DWb[1oVlIlJilku
jie posao olma liI1Js:tlI1ukcij,a, UlklOlltklo ga Thide iOibwvljao
Isam knez Isa Malm povjeravan posebnom od-
borm, Isalsltlarvl1j:erruomofd iskusn:ih Nacrt instrukoi-
ne Sie u umol1Drelruih :i tek po n,jeg1oMom odobrenjU
lrlIapiJsra:na 'irrus:t,riukciitia plfeda!vala se prolSJa:niici:ma.
65
) POlsrIJalnik je,
u loibaVlljan;jlu dii!plomatlslkie misl:jle,biio ,duan da se drliirrusr1muik-
CI:Oe. U umorljrelnihl'asprav1dalo se (3. I1JO-
vembma 1347) !o PaS/ka RastiJ6a (de Hesti) Imo,ji je, kaio
62) v. Mon. rag. IV, 91; Povelje i pisma I, 1, 271-229 Jorga II,
192, su 25. V 1443. odbili da pregovaraju o sporazumu s
poslanicima vojvode Stjepana jer nisu imali ovla-
tenja da ista (quod ... ipsi oratores venerunt solummodo
cum verbis . .. absque faaultate seu libmtate possendi venire ad
compositionem seu concordium). Listine IX, 174.
('3) Kralj Ostoja 28. oktobra 1416.
Povelje i pisma I, 1, (g. 444 - Vidi dalje (isto) str. 445 (1418), str.
288 (g. 1413); str. 511 (g. 1424); str. 175 str. lJ92).
64) Listine II, 379 - 382 (g. 1346); III, str. 143 -144 (g. 1349) IV,
str. 268 (g. 1389); 284 - 286 (g. 1390); V, str. 107 - 110 (g. 1407) IX,
str. 215 _.- 16 14452. (g) i dalje.
65) v. Mon. rag. IV. 229-30; 241; 249 i dalje.
98
poslsmk kiOd b!oISaJns'k101g bana, u pregovoruma suprot-
no datim 'U1puibsi1Jvima (cenera comrnisskmem sibd commissamj
te mu je odlnnkom od 15. novembra kazna konfinaeije
u braj anju od trli. mjeseca Ikao Ipflimjjeo: drugima 11
(ne hoc Iactum de cetero ducatur !iJn exem-
pilJum 'et ad temromemomnmm qWiJbus C10mmitltUlIlJtur faclta corn-
munis ne presumarst we C10iIlIura mandemum eteds commiJssa).66)
ilI1iSlbrukcij!e, opirne li. sadravaju-ne samo
predmet pregovora nego li na klodi se pregovora voditi
dokle semoe pOlputart!i, ta ISe moe i do kJQjih se gra-
U1Iica pO tome svemu predstavljaju [>Irli.mj<elre dii-
plomatske V)jeluiJne onoga doiba.
67
) O mstrukcijama bo-
ssmskim poslanidima klodJi SIU lU strane zemlje nema
direktndh [>odaitlaik:a u rLziVO!f:ima. LndJio:ektnJO, iz ii du-
odgovora na pismene paf/uke bosansloih vladara mo-
re se ti da SIU :i ru Bosni poSlratruiClima davana izvjeena
uputstva pregovora sadrana, u glavnim cctama u
porukama s je poslanik prethodno bio upoznat, dopu-
Ylijena,V'jeflO'vait,no, usmeruirn savjetima i, prema pOitflebi, pis-
mirna kojra ISlU :SJe dcstarvljala utoku pregovora. Bo-
sanski poslamsk kOOli (je U dlUlru 1343. blo u Mletke s
banowhm planom J predlogorn 10' savezu 's dairnanirsskim g'flad!o-
vima, poto die predao banovu pismenu porelku dao je li. usmeno,
sivoj e, oblj!a,njenjenjjeIZliJne lSladJrine,68) Isli:gu,TIIlJO rplf'elffiia dlobive-
'nOlm u,pultSltrvU. U SiPO'ffiernlictma kJOIji se ,odruOlsre na Isaobm6aJj
iS ISle naV'odli da su poslanici bOlslaj'1lSikiih V'la-
clarm li vellimoa U1smllno njiihorve pmuke,69) SVClikalkJo u
granicama, daliJihUjpuusiJav:a kodili ISlU se mOlrlailJi priJdravati. Kad
su pos:lia:nstt:Vioza Uga1r:Slku da obalviltlerste
kI1al1j,a iO prlew,al1Ju lU Bralsni GSlredl1nolffi maj,a 1404), ISU heJr-
ce:gu Hrvojlu ,kaJm bii nj1iholvi rplolsllanioi marg;nt i nj'elgo-
ViU POlflUlkJU i siJo!ga ral'1o glOlSpodJSltVlO ti togod pisat najem
66) Mon. rag. I, 281-282.
67) v. n. pr. uputstvo od 24. maja 1422. poslaniku Dan
(Johanni Georg,io) koji je b:io u Bosnu i tamo ostao due vri-
jeme. Listine, VIII, 174-178; v. i V 20-22.
68) Listine, II, 181-182. U odgovoru kae se ...
visa et diligenter examinata ambaxata in scriptis data dominio per
ambaxatorem domiIlJi bani Bossine, et aucliitis super his ali:s verbis
per dictum ambaxatorem oretenus explicatis ...).
69) V. n. pr. St. I, 1, str. 436 (g. 1406) i str. 440 (g. 1409); 449 (g.
1400); 451 (g. 1402); 583 (g. 1423).
7*
99
poslom i je da govore na suproeiv Ostoji, oni go-
vorit.69
a
) Poelanlk Sandalja (1409) molio je dubrova-
vU.adu da ni SVlOiID 'Od,@OIVOJrtU navede koje je
u iSlVlOiID lJ?IOISI1anju Iir.l;g<OIVoo:i.ilO II ime, moga to
tie svomgospodaru morao Ida iPloILQii o :malko jie iz-
vrio iSlVloQlU mliJsd!i1U IL ilm[iiko se drao datih upu1JSltalV1a.70) Pio-
lSI1JaJnli!ci vojvode Stjepana IkJoji su lU februaru
1445. u Dulbl10lVlUikJu p:fieg1olvlalraJ1li o prebjezima iz graiUi]onih kiva-
jeva, i2Jloili!1i 'su slV\olje poslanstvo

ilID
bli'6e gospoden voevoda Stipan ii negolVIi lSino'vi.71)
Iste godine, lU'alUglUlSl1lU, poslamdci u V,eIlieciiji IiJzuijleli
ISU pliiSlaiUU 'lIL&tJu 2JalhltjelVla klotila jie lUv\ije6u.
12
)
Poslanik bosanskog kodi de, prrliltiJska Ugarske i
'!iurske na BOlIDU u g. 1430, traio podrku se
zadovoljio prvim odgovorom vlade non bene
comtentam deresplom101nle, quam !Sibi fec:imu.s) li nastalViio je
pregovore drok nije d!olbilio neto IPIOlv,oil:jni1jd. Poslanik
hercega kloji jie lU jesen 1461. bHo UjpU6e1Il u Veneciju
da tamo obezbdjedi na!kiLolI1JOJSlt prema hercegovoj namjeri Idaod
hana Hrvatske ii Dalmacije Pavila otme KJ:is, :izrvje-
ltavaJO d,e pfusmom SIV\QIg gOlSlPIOIcLall1a o etanovdtai Iriepublike u
PIVom pitaJUtilU dia bi 'OIvlaij rnogao preduzetil dalje 1P0I1;[1ebIlJe ko-
l1ake.
74)
Uopte, ,i pored pliJsanihiPOI'iUka koje su poslanici redov-
nJO slobom :I1011S@i, lUIdJijp1Jomatskom Isaolbra6aljru mIlioglO Ise ClidetnJiJlia
iU\SmeJna 'imnOlgo Ise plolIiagJ3l1o lIlJa na koji su pos[,anici
1UISIffieI1I0 izlagailii [svojlli V'aIliOlSlt li. snJagu 'tlSIIlrenih
VO[1a doibI'lo iSlU u ISIV'OIjlOrj predJstavcli u:galr-
!Skom 6. ISejptemhm 1431: ZeiLe6i da ibosanSlkog k'ralO!a
IOIdVlQlje od RadtOlslIiava IS ikJojlim su billi U ,raltlu i da gla
na tSvodu S1JraJt1lU, moIHli ISU ug!aIl1s1kog !kJ11aJtia da 'll BOISIIliu
69a) I, str, 54.
70) Isto, str. 97.
'1) M. S. str. 430.
72) Listine IX, 225: ... porexeruntque in scI1iptis certum folium
eQIiUm, que pentunt.
73) Listine X, 192-93.
7i) U novoj poruci, (na kojru je vlada dala odgovor 1.
decembra 1461), herceg se alio: Item adviso la illustrissima sing-
noria, come el mio ambassadore Previslavo, mio camerlengo, el
qual manda per el fato de ban Paual, me ha scripto la risposta li
fece la signoria vostra , .. e assai me son maravegliato, per che non
expeotava simHe risposta, specialmente da castello de elis, Listine
X 193.
100
[pOiai1ije jednog !kodli tS Ikraljem lI'IazgtOiV'aJl'Ialti, IkOjli
gaolPomlinja:ti li. IIliagoval11alti li kOlji na !kradlU, .njlegovo
mi:1Jjenje; Ij,ertvtom lake ga je odJvojdlti od Badoelava
nego pismom i laJke ga je navesti da Sie slIioJi IS poslanlkosn
vaeg P1iISlmO :jIe, naume, 1Ilii(j'emJoOJilt,el"ie non ore 110-
qruuJnltJur) i osta]e r1la!mo g;d1j,e Jie IdiOlSl1JaJV!ljeno.74
a
) dio-
brog !.i;z]algaJUja cijenJillla se ii u H()sn!i te ISlU lj ovdti:e za piOIsI1aJUlilke
Qdaibiirrani kojli iliti1elP'iIID i ubjed1jiviim lrii;jeoilma 2lruat!icLa
poteno i maidro 1LzJ1I0i.e svoju i da vje:tJiJIl!om .go-
vora dO!prli,nelSIU lUJs/pj'eh!u svO!jih d11pLOImaJ1Jskih mlisija. Kroz to
ISe ii U BOISJlli, u uskom kJriu;gu [Dudi ikoji u
sko;j s1JuJbli., stvarala i iirilakJuI1turla nisrnenog iz;raalV1antia kao
jedna od lkOiIDPOlIllenatJa li ;jledain od )j'2lraza srednjiOlvjelkOVlIlJ01g
rt!ulflIliogna:Zvil1Jkia [ ikuiLtumi:h nastoli anja na 'OMom UlOiP-
te. A nosioci ovih nas1Jotia>nlia U'OIb1lalSit[ diplomatske sLube nisu,
kao to VliJdije!ti, biila samo viastela nego i dz niih
dl'IUtvenih lrercLolVa u slIiubi svojih feudalnih glOiS\podall'la.
2.
?

odnosima BOl51na je IUlvUU'elk l1IDetiramla
Jedna drava ii n,jrezfun vladar Ikao jedini pirediSltcwnlilk te d:r-
zave - !bez na 1UIl!UltJran:je prrlilrrJkie li oicLnotS,e ikO!ji
lU.saSlV:ilm 'OlVisaln poILoaj o 'V(l,asteos!rorm sabom
Il;TI JO po,JI:rlirnhm veil!mOlama. Samo iz [1az:}olga ibaik:tike Ji


OIp'?I'Itu!llilte!ta ISlU 28. maja 1404 - [Imd je SlVlrgnut
II JOS ISe ntje zna!1Io koga sabOT za
klrla[\J1a - iSIVIOQli1Il pOlSi1aniC:ilIDa tiIzIdal1li Ina est Iraznih
da iSe iP/OISi1ue onom kiojla, sa .staJIlio'V'i:ta
mteresa.' !bude iQIc1Jg1O'v1lJ1"1aJa lI1iOIV:1m 1P1r[[iik,ama.75) I,r,arnlLje
U p\l'lllrkrama, ISlU, 4.:l!eib:rIUiaJra 1366,
S1laJ1li plolsl1aniilke u BOISlnJu IS rjiednirrn a!d dJomiiIIlJurrn
, - Diplomatarium ragusanum str. 357:
;Et quon."am btere non SIC loquuntur et ubi deponuntur stant et
Ita s.upplrca.mus, ut unum mutium ex suis maiestas vestra ad
destrnare qui ipSlUm aloquatur, eXhortetuI', eidemque per-
et. demqu;e menrtem eius inspiciat; nam facilius ore vivo,
quam rex lpse Radossavo cedet et maiestatis vestre nuncio
conformabrtur.
75) Spomenici. Primjedbe IX 76.
101
banurn 'Iverteum, Vo['chl'CiUffi suum f\ra:tr'emet comhtissam
mabrem?", u iplr'avlilLu, od S1li'iP
,
am. a Kotroma-
pa sve do p:I101pwsltidrave, IstI1ami poslamci, ikad god se
Tacli"llo o poslorcuma, SIU samo vi1aidaru,
a bosanski Ipolsll:anlicli TIialsluupadu samo !k,ao iplr1edsltalVIl\iJc:i
V11adalfiU. V1adaJI1e'V dvor j'e mjesto gldd,e se primaju pio-
slantci, @d,je ise vode pregovom k,all'aJk,telfa, gdje
se lilJi lIijea'Vanja sporova.
Na dvoru se zadravaju ISI1:!I1alnli pOISI1a:n1ici Sive:dlolk ne svre posao
ili Ine hudu IOlp0Q;iVa:n1i. i odavde ISVlOij,e vlade o Itoikm
im posaloIva. poslanici, ISlU ujuliu
1332. hOlnav11li na bosamekoen dvoru gdje iSU vodi'lii pregovore
o mogornu, isla:lli surplllsmeln,e :i:z'Vjle!taje li ovdje ,c'LaJlja
UiPUliJsitva.77) PtolslLa:ni:ku Petru Ba:l:isllaVli6u bilo jre, 2. X 1332,
da na banovu IclJVOlfU ostane mjesec daIT11a i da, pet-
naest dana po dOlla,slk,u na dvor, 'Pismom 'izvi:j,eSltJi kneza 10 sve-
mu to Je uradio dio1Jogdana i da ja:Vli kakvli iSluliJzg1edii njegove
m;s:ij,e (laid quid liJnJtendit p:elrveniiJfie).78) Za vri}eme vlam!ih pre-
govora IS k,mQ:jlem Oislbo1jlOlffi u unarnu 1404, ITIia-
[1e:clJil1a jie svolj:i,m da odmah snrtmadam po prvom
kurliI1u alju izvjIe1\ta:j o razgovomirna prethodmog Idruna.
7sa)
U
olSIO!hiJto vamim se pOls1aniidma da odr-
a:vaj u stalan k'Oln!1:la;k:t s viadarevim dvorom. U Vlr'ijeme 'ugalr-
,koji se pra:1lio na DulbflOlvniik i
KiOiJOIf, kada d'e dlflalnje hOISlalTIiSlk:olg ik:r'lailJja mogilio da bude p!I1e-
sudno u o'clJnols1iJma Isnai@a 'OIVla dvag.rada, li i .koI1:lO/r-
ski pOlsWanilk 'li' .:sii1tuaJcijlalma stalno Ise dre dVlOI!1a gdje
jiedan prlo1ti:v drogiOg V'odli liilavu ,diJpi1Jomal1Jsku bOirlbuza ikra[je-
vu naik1onlolst.79) Ni kalsn'i,j,e" pa ni lU doba sl'albolSi1:li cen-
traJ1ne vl,alSl1:,i, lI1Ii;j:e se rumlaiIlji1Jau,l,olga dV10!1a u sao-
sla iSip<o[jn.jim sV1ije1Jom. G. 1432-33. SU, na
76) MOTIlumenta ragusina IV, 39.
77) Isto, V. 356.
78) Isto, V, 367.
7sa) Spom. Primj. XII: Item volerno che siando lo
in Bissica zascun zorno che sarete cum luy: sopra .11 statI
nostri, di presente in l'altro zorno de tutto .ne debla.te
avixar per lo COl1i,er primo, a za che de horam J:ora mando aVlxat1
poserno veder meyo quello avererno a far et segmr ...
79) V. nap. 28 i 29.
102
primjer', mOII1a[i da uloe ve,lJiJkje napore u pregovorma IS kra-
ljem Tvrtkom II da b:i dobiJ1Ji njegovu potvrda; mirovnog ugo-
vora s vojvodom Radoslacom P,avlolvii6em.
80)
Iz mnogih pod:alllaikla jasno se ,vi1di da s:ustralnli poslemtci
,kodi SIU u raznim rmisdjarna na hOlsalnlS:ldi dvor, glavne
razgovore vvodulli sa eamim vJiaid:amom. Tee je odgovonitfi na
plttarrll}ekcOJj e su iTIJa bosanskom dVlOIl'U bJiil,e u
ui k'I1ug vladaeevih savjetnska kodi su neipolsrr'eldnlO
u pregovora ii pr11preman;j1u ugovora illi u
ohav'ljlanju dlfugi1h rlaJd:n!jla k'OIje su spadale 'li spolltilIlio-
odnosa, Vanu dngerenciju pi-
tiaJnj:ima limao je, prema UlsltUiljeIlion IPIl'aIDS'i, vlasteoskd sabor korii
je, u rnnog'irn <o torne donosio i IOIdlLuke.
8l)
Ovalkva \p1i:taTI/ja mog,]i :su Ina saboru da tkrlalj, tilli pak
po:jed:tnre .koljle ,SlU to 6ilnJill-e iz vLaJSlti1Je liJTIiicijialtiv1e i u
'Svom ineeresu liI1liu svoje ,grupe ili povremene ove ili
ome vlasteoske .k'O!alli1cije, aim, na eil)ju !iz,memu izvana.
SIU znal]i da Ise :utoku svojih pregovora s Bosnom
podeditnlod vIlIaistelJi kao SIV1O(jlim priljatelljima i
da se [)IT'lekIO svojih poslanika ilm na drugi obavjetavaju o
!tome kcoll!iko SIU se 11i prr'iij1alte'1{jii republske ZJaJuZ!imailfiza njene
interese. U plQC\7IeilJjli 25. augusta 1399. voj Vlada
80) V. Jorga. 309-315; upor. Truhelka, Konavoski rat, Gl. Zem.
muzeja XXIX (Sarajevo, 1917) str. 198 i d.
81) Upor. M. Dravni sabOlr srednjovjekovne Bosne (Beo-
grad 1955), str. 49 i d.
81a) M. S. 241-42. VojVloda 'Opisao je u svojoj povelji po
redu kako je tekla njegova intervencija u ovoj stvari: .. i
u Bosnu presvijetlomu gospodinu kralju Ostoji, i pomenuh mu ...
slubu li ralJlike precjene dare, koje su primali gospoda
bosanska od Dubrovnika, mole slavu kraljevstva, da bude milo-
srdan Dubrovniku darmi, i tui mi se objetova kra1evstvo
a govore kada doidu mn'je posli vlastele biti vidi-
mo vsakomu, kako Dubrovnik darovati upom, vladanijem kako
prijateljIi: I ja to slJiav ot kralevstva ... upisah gos-
podi da polju poklisare gospodinu kralu, i na-
dare koje im gospodin kral dati, i gospoda
ka . .. poslae gospodinu kralu svoje poklisare . .. i tui gospodin
kral . se s i s vlasteli i s velemoami kralevstva
i s vsom Bosnom i tui gospodin kral i vsa Bosna darova i zapisa
u plemenito ... gradu Dubrovniku vse primorie gospodina krala i
Bosne .... Citava stvar bila je, dakle, prethodno udeena interven-
cijom vojvode kod kralja, a onda je iznesena pred sabor
da i s te strane dobije potvrdu.
103
na\ilf1oiko je izlioliilo slVo,je zasluge ito ,jie
ka dola u posjed bosanskog prr-imorja.
81a)
Posltje ponovnog
uspostavljanja 'I'vlrt:ka II na vlast u Bosnli, su 's,e
mnogo trudliili da od novog vladara dobiju 'o potvrdi
n,jilllJovl:h stamih poV!LalsitiiCla 'te su z:aJmol'jJi d. Sanldialj1a da
im u tome P'Olffiolglne.
82)
On je to pokuao naO!pII1ijelmd kJfIa([ja
augueta 1421), 'ikoji ,SlVlojlim odgovo-
nom ni}jle zadovoljio jie na 'to da
6e u dia !krailj traenja, pokT'e\11Iubi
ovu stvar Ina saboru se odra,m 7. 'aiuglusrtJa.
83
)
Zajedno SlO. em, zauzdrnao Sie za traenja i
vojvoda Vukmir Ite je 15. aaigusta, kad je na sa-
boeu IsltvaJr bDIla povoljno svrena, lU u:mollj,en'iih zak-
da Sie vlada obojl}Cli vojvcdapismeno zahvai (sembemdi
Iiteras na Kad je li:Zlda-
ta traena povelja (18. augusta 1421), silijedliJle su izija:ve
zahvalnosti bogatim darovtma. se, 26.
augusta, S!andaII)ju i VuikJmli:r'U na svemu ito su za njlUh l\loi:nHi
lU ovoj p,rlii1lic:i,

ISlU istJicalli mjihove napore
pri gospodinu kradju i VlsemUI1USlagIU Zla oprave mae. Posebno
su se zlah!ValjiiVlalli SamJd<aldu na iO'nome, o ih je oba.ViOeiStlio
njfiholV pOlsll,anJilk Kj8.JkJo mu je i@olSrpordisltVIO
vi TeJkilo da s V'elliikom IUSl1LolSltdru i trudom mo,gIii ,Site llIa:velsltii gos-
podina k'ralja da tOli IiISlprlni ....85) I 'u u 'kio!ju !SiU ih
dovel]i ljudi Ra:dois!:ava ,svodlian nasti1ji:ma u KonaVl1li-
ma" su ISle '0ibI1a6aali (9. maja 1422) Sivom priiljlal1Jelju
SalIld8.l1:j'U IS moi1'biolffi da OIVIO 'pliitamljepiOlkir1el!lle na IsalbioJrU koljli se
'!:lih dana imao odratli ,i da za njih :PrlOig<ov:olri kloju neka
glo/spoda I1usaJka vide jelI" Ije ned'l'a.goISJtnIO to je ItvIQ'1m pni,ja-
teljem ....86) Vida. se dia ISJIU pit8.lDjj1a
tretiLraJna u lViI:alsltlolSlk,om s8.lholru u kioj'Im ISlU hiiiIli li s:tl'aJIlJi
uticaJji pOIslredlSltv:olffi pOljiedinih 'Vlel!rrnIOJa, u slabonSlkim
sikupov:ilffia. Alii vu:di Se i Ito da jie vIladareva 'ingerencij<a u do
il1JOhen,ju kOII1Jaond.:h odlUika imaIla preVIagu, :ilallm ne mo,elmlO 1'eoi
da je 'lliVIilj'elk li lU iSlVlaikolffi ,stva:rno hilla I
PlOIred tOgia ito je lU ovalkvilh pitanja :SlabQifiU pripra-
Sf) T, str 159
S,) Jorga, 200.
S4) I, Primj. Xxr.
85) Isto, 158; Jorga, 200.
S8) I, 169; upor. n. d. 52-53.
104
dala vana iulo,g,a U1toJJiJko 11tl? je mogao da na iSlt'alV vla-
dara, pa i da iZVlr:i. prrit!iJslCl!k na nli,elga, ipak se odiluke
nisiU mogle domijebi bez vlJJadariVla prilsltanlka, ilj. bez krenja
U1s1tallijrelnih prarvrrih UtoJku pre-
govora 'o u aprilu 1404. ,i!zlvij,estli1i <SIU
ISIVOjU vliadu (25. ClIP,r!ilLa iz Podvsolcogjda jie u saboru (8.11 sboro
tra 110 reet li baa-ont dn Bossma) govora o .sl1Jva.rima kojle
rerpulb[ilke :i da im je dat iodg<o'VolI" ma ndih01ve ziah:tjieve (s
kloljliJrn odgovorom vlada ntje biiJl,a zadovoljna). Iz novog UlPUt-
stva poslamicirna vlidri. se da 'Oldrg<IJV!OIr sabora TlI1SIU u Dubnovnln;
srnatradi def1inilt:lilviil'olffi 10d:1Juikiolffi. KraLj je, nsmne, izJavio posla-
nicima dal bli Ise e1:io iS rru,jima ponovno ISaJstati li raz,g:nv'aifaJti o
tum stvarfma; 'UiklOilJiJJ.m tialj sastanak nJine odran liuJkolItko
nlssu od klJ:'1ailj'8. doibiJ1ii odgovor, treba da sami
naJstOljle da Ise s njim sastanu u pnsusnvu nekolicine patarena,
velmoa li. dobrih lijiUdi - glla:s:iil:o jre IlI0VO uputstvo liz Dubnov-
nikla. krOlji su dobro iPo1znavalli prii,liilke li. Qlr!galnJiJzacli-
ju oosansloe drave, znalii ISlU, dakile, da stanoviite IsaibJOJrI8. me
moma i defLnit'iV'no Ir'jleel!llj'e nego Ida dlO< ostaje otvorena
mOIg<uanlOlslt da :se pregovara Isa Da je km,lju iplriilpadalIa
POlsl1ij-ednD,a u pibanjirna ISlpoiljlne po]iit:iik:e, dOVloiljno ijiaJSiIllO
[mkaZiUjje ri dia jej,edan IOlnako velmoa ,kialo to
j'e blilo vloD',vloda S!a.ndailj samo lS vehkolffi Ulsillol51tjU i
tl1''lldom m!Olgao da prwVlol1Ji a Tvrtikl8. II da izda iPlOIllJ.iffiliurtm
pOVIeliju ikoj:Olffi jre poJtVlI1diio dubrovaoke po.vlLaSltiCle.
86b)
Ako :SIU pitiainIja spoil:jlne poiI\iti:ke i 'biiiVlaila predmeltom Il'a-
u vlla:slte:o'Slklom ,slabOlr:u, sla:mi diplomatSiki rplI"eg:OIV1o!t'i
<o taiklVlilffi pitaJnjlilffila Vlodii:li su iSe 'u uem ,kJrugu oGa.brr-anih vla-
daiT1eJvlih s.avjeltmJiikJa k,oji, za!jed:no s nj:ime, dajjlu 1510.-
d:rmu iO[lJOIffi !plo!imu 'kJojli ISle II dOlkiUJmelIl:tJima ,o di!plll0malbslkolffi
iUlSltailje:nilffi IteI1ffiin:om ka.oQuril8. dOImini
regiis BOlssi!nle ili Js:laVlI1li dv,ol!' lwaljeVlSltva mi. Boda,cli vl1lada.r-
Iskih pov,ellja w1iil51ak da je ii lU Bosni, !kao
li. u SrbIiOi,87) vJi,e iili ffilainje staLno, Videlo rkra-
lj,evih sa'vj e:tln:iJka, sl8.SltaJV110'e[lJo 10dlJjudi punog POivj e:rrenj'a, Ikiolje
s kf:aljem, p,rii,pmma110 !odLUikeli iza IIlJjlihstaJjal0 pred
B6a) I, Primj. VII; Diplom. rag. 159.
B6
b)
159.
87) Vidi N. Srpski dravni sabori u srednjem veku
(Beograd 1940), str. 259 i dalje.
105
vlastecskim saborom. Mislim da se na OVIO odnose ona
mjesta !tl poveljama gd1jre sedosta gOIVlO'I'i !o nemoj odlnici ,
@OIju 'diOIlllOISii vdadar POI1tJO Sie prethodno posavjetovao IS vlaste-
lorrn i vellmoarna @olji u Ito vI'iJj,eme bjehu pIli mas liJli kodli se
iPl1i loralestvu mi obrr:iJtoIge.88) U takvim izraz
rKW,"" i verbabno ii stvarno odgovara dzrazar hahito
comsiiio la:t1inlSlkih povelja i onu .radnju
kioala Ise, i:nJidijia;tiVlom vdadara IOibav'lja i svrava na dvoru u
uem krugu '!lJj,e!@oiVih ISlarvj
,eltnlilka.
Ovaj kmug obuhvaitao je lica
kODIai ISlU 1S11ubom b:iilia veeana za dvor, zatim punol1jletne
1l1I00ve rue ik:rall:jevle POII'10dlke i 'OIDJU vilaS/telu klqjla SlU se iU datom
momentuzatekla TIJa dvor-u (lmli Ise pI'i k:l1all,eSJtvru md o!blrlirbole)
l:mik!oja ISU zato bitra Ovo iuetijel0 iklriailje-
vih s:avrj:eltnika

je ustanovu dvona u
smJilsl1!u Ji mio'eils:to to i dTlaVlnJi sabor. To se jtas-
sno iVk1ii iz ne
1kol1:iJkro
povelja. Kad je kral] Stjepan Ostoja, 20.
novembra 1398, se u Duvnu, doneslo odluku o pniiz-
navalmju duga ikJI1ailj
'a
on je na.jprii,j1e
razmetnuo ZJahJtjleiVe ,i, pOIUO Ise zatem :posalv:j,e1uOIvao
IS vlastelom }},kini 'u 'to v:rijeme 'bjehu pri nas 'ri,j<e10 da asdo-
m01llb,i pOlsl:!Ja!l1JiJkoa.
89)
lisIti kmlj, ilmd se a
potvrdi povlaetaca Dubrovniku, ITIJa:j:plnij:e je sasfu-
alo njihJo\vle piolsl}wnJirrtea zlatllm tie, "irrnavi IsVljelt li zgolV1o[' IS plJ:1e-
ViiS!olkom gOIS[>IOliOIffi b:oglomdaiI'lolvlwTIJom JIlJi ikirailiaom ki:r Kuj a-
vom li 'v[leiStel,i i kr-ale1sltva ,mi d:olniJo odluk:ru li !izdao
'l.na:Jel!llu IpoIV1eJtiiU (5. febr<Ualra 1399).90)
Uiolstal10m, POlt['Ielb!U :polSr1Jod
'3!n,jla
10iVakvo:g lU1eg k:r<uga krailj:e-
vih iSlavjel1:lnilka iIlalITl!etal:a je i isama iva pra!kisa dravTIJog i-
Vlolba k:oljta je ploiSltavlj,ala !@l1iUpna i sl1tna piJtanIjia !iez po-
rodno!sa Ikoja IlJiJsu JuviJjlek mo:glJa
da sie iSlaJSlbane dralVJni saboir; za:uim, lI"aisipnarvJlj,alnlje O'v'aJkviih pi-
t:alIlja zna[o, !SIe i IOltergJIlJUti Ikl10Z dui vI'emenJSik:i il'okli zja
to vr'iJj-eme nije bilLo dr,ati ISa/bolI' TIJa lQ\hJUpu;
p01trr'etba da !Sie dre u t,alj[}jolsti je zahJtio'eiV,a[a da
se IStva,r,i sVirav:ajlU u to jie uem k:nu;g:u :najpovjerllj
'i-
vijlih J1Ii,ca. Ako ne uWljerk ,salIna odiLul@a, sliJgllllI1IlJO se [>JrIip:I'emanje
odluke, lU 'kJoj.e jie iSlPadJaillQi i p,riegJolvolra sa preld:stalvmli-
clirrna ,sitImne tcIDialVle, m'Oma\IIQ!, ,SL:Lo:m pni11ka, ,pD:'ElpllJSttti uem, CI1la-
88) M. S. 232; 305.
89) Isto, 231-32.
fifi) Isto, 236.
,106

k:o'je jebiJlo pod 1I'1U!k!om (kiralj u, iblte njegovom

dvomu gdjoe SlU uvije/k biilJi dl1plomaitJIS@i pregovori.
Iz kcoljdh eu redova uzimane lianosti da V'ladalI'1U daU!U sa:vjiet
u talkv<,]m im da ,SV!O!jim u
radnjama dadu podrlou inJ}etgloVlim U iIleik'im povelja,
ma iSJP!ominju se ttiirrn na prvom
ue vlladaa-eve poroddee. Kr.ai] TViI'!111m, poslije pI'egoViorra sa
IPOlsiLaniciJma, [lIortJvlrldiio ,die 10. 1378. Dubrov-
nliJkiu Iranije povsastlce zajedno s mi .Maljev-
s:tlVlai mu llTI,albeT!jlU, gO!SIPOUrOIffi Je1lJe>I110m, :i s glOts!Pio:jlom IkrrulJicom kJiJra
Dorotdjorn i s izbransm; viasteli klrwle'vstva mi. Kralljeva maj-
ka Jeilena i njegova ena IkJr:aljica Doroteja [lIIliJsetglJe StU na po-
vellljlu poto ISlU prethcdno IbiJ1!e nupozmate IS njezinom sadrinom
(s vidjeve i uvjete gospodina 'kraljla, IS gradom DIU-
brovmkom vde ptslan:a).91) PIll'iHilkQm donoenja odlu-
ke, 17. dlulla 1392, S1Jjle[>!an Dabda rStaivj1entwwo, Ste s
Jelenom li 'VlliaJsltlewom,92) a Stjlepan. Ostoja, load je 'izdarvao IS\P:0-
merrtu ipove
'lj:u
1399, s i'kra1lji,cQim Kiuja'v0iffi
93);
nlstJi Qiv,ad klralljiJzdao je :g. 1417. povelju
dino sa !korall:jlioo1m .Je[!enom, .s:ViQ\jlolm drugom enom, i sinom
St}elparruom.
94
) Stjepan donio je 5. marta 1419. odluku
'o p'OltVlrdii p!olvllaSi!Jiaa 'SvliJt UZrgJQiVlOlr iS p:d-
vlLsolklorrn glolsipoj:om K'lljra'vlom, IkJraliicOiffi k!ralleiVlsrtJva m!i materju
i IS vliaslte1li. i iS veiltkomlolami Ikr.all!eJV1stVla mi.95) UgOVOI'1OIffi o
s.avezu !s DUlbr:orvnliJkOllTI PlrlOltiiV hercega Stbj'e[>lana (18. deaembll'a
1451) kr!alllj Stjeipan'I1olma pr'eluzeol ,jIe ob!aVlelzezajedno sla sI-
nom - medJu IOIS1ta/]ilm i l:kJode 'su se odnolsi!1e na


:dlijell10rva draV1TIJog Iter!itmnija u komiJst satvezmiiJka -
bez piitanjla, s'alblorria.
96
) M:e
'du
]!idirrna lS rkojliJmavllwdalI'
priiJJilk'Olm msplrlaivlj:anj,a 1pi1talnja oddava
"rlH,,"'" H 3roKop"," navedeni ISU, 'u IOVlim :ptrimjerim:a, 1:kJJ.1aljeva
malti, nje@OIv:a etTIia (kor:aLjka) li njegov najsltamilj1i s'iJnkalo p.l'e-
11Jalsilj
'edJniJk
!px!iJjlstiolla. U iJ.1ooIl\jli ove w:g,te
woeiSlt'VIUljru, idiaikl1e, samo 10ll1li p!oI'lOtdice iS ko-
nima j e lOm nejpom-edJno ikrV1I1iO veZJan li diill'lektnod :IliJnij i i koj i
Pl) Isto, 189.
92) Isto 221.
93) V. nap. 90.
94) Listine VII, 240.
95) M. S. 283.
96) Isto. 447--450.
107
pl1edSltav1Jj'(l,jlU ikJolllltliJnUl.iJtet Ntj:iho'Vlo prisu-
IStVlO v}aldaJrlevl1m savjetnicima dzraavalo je patI1imon'i-
ja:mo shvatanje drave, uikOlI".i:}enO'6Il1o u silio-
ja feuidallIllo,g drutva li lS1polljIllOlm simbo-
iliik1om, \te die JU bome smdslu imalo i moda
li viie nego nelcog a!k,tiViIllOrg faJktora.
U v{liadrarreVIu savjetu redovmo se sporruinju vlastela. Neke
lod poveilUla smo navelld dosta jasno da vlastela
klotila udatarn uoesl1;lvu:jlU :ll savjetu ne IlJaJstUiPaljlU
!kaJo neko ue predstarcniwo svoje klase samo Ikaro proj e-
diinci kOljli svojem iislkiuslUvOlm mogu da doprinesu bO[ljem iI'je-
renju pdtanja o kojem se rra:spmaiV'lj;aJ1o. Ne moe Ise, tavie,
govlolIiiJti Ini 'o fiz redova vilastelle k10de bi
redovno bHe uzJiJmalne ni 'obzrilr u viladarevam sa:vjetOlVian,jl.i!ma. U
navedenim pi01vrell;jama StIjepana OSltoje od 20.lliolVlemblI"a 1398.
ti 'I'vrtka II od 16. augmsta 1420. istaknuto je da se vladar sa-
V]jletov.aJo samo s nmom rv,lastellom koja ISU Iseu Ito vl1ijeme zatekla
na dVOIl:'U,97) k1oij;a 'su mu, daikllie, billa piri rucl u vrtiO.eme
kad 'mu je savjet w'aJslteJ:e bio potreban. U drugim po'V'ell.lj,ama
Ise o :1ZJaibl'lanojwaJsrtellii IS k1ojlom se vladar Isavjetujre u
ovakvim

Ovdje Ise, sigurno, ne ,!ladi <o
kloljli bii IPO :iizbolI"lU biJli deleg1ralllli u 'DIVO ltiilj,ewo da 'tu
zars'tupa!ju IUInaprrijed stvavove li miiLjenja. OIl/i \Se na-
zivaju ,]zaJbraJnrim piO rt'ome tlO ISU u!ivai]i ugled
mediu 10lStai1om vt1Ja:stelom i iJmarili [IlJa lIlijIU ut!ica[j,a, rlt,o 'su uiv,aili
gilJalS :ilsmUisniJh li IialZJboritlilh illi ibo ISU seiJsltica]i
prema vladlamu li 'plosvemru ltomebiiJlli !SIplolSrolbni da :pOlIlIesu dilo
odgJOiVio:rlIlJolslti,za aonesrene odluke. No aik10 \olvi odiaiblI"amJi l>judii
vlla:dalr II d'aJtim :piolziiva nJa IsavjetQlV1aJnje :i dio-
gOVlolr oj nisiU biiilli TImmalnoiza:hraIlli predstalvmliJCli slvoljekllJalSe
sa mandaltlom, l:om, ISV1akak:io, ,0dnaiava:liin;jlezruno
mii1jen,jek1uje jie VIladar iZI'lazlO'ga !O/portuniteta mo-
mo da luzima UObZ;L,[' iplI"ii dOlIl/olendru !Svojih odluka.
Ne Imoie !S'e dalli 'su IlIOSliJOru v,a1nliJj:ih dVloIrelkih
zvaIlIja pOSV'Oljioj:iiUl!1kcliJjri rulaziJli lU vladaJrev \SlaJvjlt kald /SIe l1a-
d!ilo 10 a]i Ise to po nekJiJm znacima
prr'etpos'tavi:lti. Na :poV1eillj.ama i ug()lvo,rima
kar.aktel1aVlI"l10 rje karO svrjlediolk 10lSltaJlJom
7) V. nap. 83.
D8) MS, 189, 293.
108
UiPiJsaltli lod dvora IiiIJi dVlOlI'lsk1i dli iP:riJsrtav kralevstva
mi dvorski knez illi naega kJraJ1eVlstva dVlolrski.99) SV1i ovii,
nazivi nosioca IjledI1le]s:te dvorske
slliube Imjla seredovno povjenavala iljudiJma Izredova vlastele.
FIUIIl!kcija dvoralcog 'kneza - prastava j,e stalna, ailiSIU Sie
lIlIOISliJo!Cli Na povelj arma odi :iiUln-
giimaj'li - ni ek lU iiJme dvora, tO. lU:ime cerrtrailne v:l00ti - karo
svjedoci pored vladaireve
zakletve, obaveznrie CLI1ruVIU na potovanje d:altih pra-
Via kao to de ,i predstavnika upa 1ilii
oblasti davsho gaoanciju da se ta prava potovami od :lJokal-
Il/iJh Uplskiih vIl:ars1Ji. U j,elooou :la:tmsk1od povelji Tvrtka II liz g.
1436. dvomski Jonez naveden ,je pod nazivom parlatliJIlIus regni
de jo blie funkcilja Ina
dvoe-u ,i lU Njemu rje ,kaJo majbhiem vla:darevJU saradnd-
ku, dobro 'li dravne poslove.morala prtipadati vana
uloga lU vfadarevm savjetm kad Ise radil10 10 pregovordma
drawnog ,kaJI1aikltel'a.
N a d!vije kotie riJmaJtiIU ikamakter ugo-
VlOIDa updsan je svjedocima iPI"IO:bolvlesltiilj.arr (snaega kra-
llievrs:wla :p[1otobiiJsltar) nepolsred:IlIo liza dVQI1SJkog Ik1Il1ezate SIe iz-
SrpomiJnJ.i1e v!lalstel1Jom IS ,kojom Se '110-
ma saV'jet01v<l!0 !k,ad je 1444. v,odiJo uKreelVu pregolVlolI"e s du-
prolSilJamie:ma.l
1)
Plr:oluOivesb1jar (u pomenutoo 1ail1im-
slkioj Tvrtlm :a camera:I1iius) jie po ISVloj'od fUIlIkcij1i nadZiolr-
mka dVIOJ11Sime (ito i drav:ne) blagajne ri prihoda mo,r,alo bi-
ti ,k'on'SlUlltOiv,an u piltlan:jlima odno's,a li nadi
1Jolg,a Ua SiU ta aiko Ille ii redovno dodirivala ekJo-
i:ntelr'ooe zreml:jle.
Ima 10lSIliOVia 'Zla da je II vlaidaJre'vu rsavjetu
'liOelSltvoVI<l!O i !1olg'mfet (\illi diLjalk),:iJa:ko n,jlego'Vo U
Iitl<Vlolrl.i!ma mg,dje SlPomemJUlto. K:rolz nj egov'el'lUikJe piI10-
iLa0i11i SIU IS1vli ,akiti ,aVIoIfisIke te jie 100n, bOlIJe lOd svih,
moga!o da sag[eda !kontinuitet pregovora o :nekom spoJjlnorpo-
pitaJnju ukolriko jie ,n,jliholv ,sadraj ulazio lU di\plomat-
skiu .pl'eipiJsku. Nj'e/gov potpdis dalV>lllO jie ipI"iavnu valjaJllIOist
[pIolV'e[jlama :i1S1:Io OIl/ako Ikao pOitp\i'Si vlastele Ikada Sie IS vlac1alI"em
ZJalkllLnij:u.
99) MS, str. 189, 202, 222, 232, 273, i dalje.
100) FeDmend:in, Acta Bosnae 151.
101) Povelja Stjepana Tomaa od 1444. i 1451. - MS. 427 i 447.
109
Navedenn dVloll'lSki siliubenici Ise ili lI1a1ZJniJm diplo-
milsliJjama illi lU drug'im cadnjama ove vrste, Dubrov-
su Ise, 4. jula 1381, IQlbir:a16aQi Tvrtka I, prez-
biteeu Rait1klU, u ISItv!ani :nekliJh srpOlI'lovrakiolje SIU dimailli s kraljevim
upanoen lU KJolI1avl1JirrnJa.
102
) U dobaza1Jegnuitfih du-
odnosa Vdr,jie6e die 24.
aip'nil1a 1403, SIV10m rpOsiliatnliJkiu li BOl.slIlIi da nastoj i !skiloiIlJiJti ibio/san-
Sllmg PTloltolvelstiijwra Zora da klad l"ral;jamtervenie u
scvam noviih trrilta sI0Ili.1
3
) PIJ:1QIuOIvestiijaJr ikmlja Dabie, Grgur,
boraviio dre 1394. u V,ooedir,j:i S da tamo
prema svorn uredi nek:i spor u stvani ga-
!lJ:lj,a (quod de gailiJiis nOlSltrr1iJs iJstic VenilliJils apud VlOIS existentdbais
vice nostra on-dinare d!iJsiPonereque deberet et posset [)Il'IOIUlt vi-
d!elI1eIUUr 'et placeret eiJdem).104) Pl1OItlovesltidlarr hercega' HrV10ja
Miho bdo je jedan Old dvojice njegovih po-
sllanJiik,a Iklodli su lU 1414. ili u Jedrene dia od Is'llIltaiIlJa
trae zla svoga gOl.sipodailla.
105)
Na dougom !ffiIj'esltu
o !UllIO'ZIi IPfIOltorvestijama Resllolja u sJiubi bo-
sanskog dvora. Kao poslamdci 'u S1tV1aT
li
i u nekirn drni-
g:irrn :SltVla:rl1ma bO/PaiV1]i SIU u Dubrovndlcu, lU decembru 1382,
ik!r;a'1jetIV ilioigofet V:Lardioj1e, Vlolj,vOIda V1atkto li. knea Mi1rkio, gdoe
ISlU, iiz,g'1eda, VlodiJli razgovore i 10 Ipli!tanjima u wci s riov'im sta-
nijem, sitV1011"enJ1m pOivel1jiolffi od 2. decembra 1382. o uk1danjlu
1Jl"i:1:la 5011:i u N!o'V1olm; tada se, 20. deoembna, u V'iJj'e6u ;umo,..
[jenih IraJSlp:I1avllj,a11Jo 'i 10 ItQme da \iim Ise ,Sltaiv1i na uvid veilJiikia
iporvelljla,105
a
) vjenoVlaltno lOina :i1Z g. 1378.kojru jie li nalPlis'ao 10-
gof'elt V1La1doje (VLade). Kinez (comes) Mi:r'ko, jie lU ov:om
pOlsJ,anst:VJu :spomellliut, vj'elJ:1o
lvlatno
je sla divorrskiim
(IkneZiom) Mi'l"kiolffi Radoljlevi6em kioM tie ikalo !p1rvi IUIPIi-
iSan Ilia poV'elij,i od 1382. Akto ,se 'J1a1d:iiLo 'o nelki:m spiorr:Il!iJm 11Ju-
veIiiike p01v,eI1je - a iiJzgleda da jeste - 'Onda je
ISla'SlviJm ir.aZIUmJ.;jivlo ,to :SIU Zla 'prosl1Jat11like :i u oVIOlj
st'V1a'ri hiJJi l,o,go]et li dVlolrsikii kioj,i SlU po ISVlojloj fUl!1ikdji
na dv:oII1U najho[je biilli u sadrinu ptOiV1et1j,ai smi!salo iI1i.ie-
zJ.Ln!ih odredabal. Br1susrtVlo uglednogVlojVlOide Vlatka
trebailo 'Ole da dade PO'SIIa:IlISltv'll li njelgolvloj mJi-
102) Odlruke, 149.
103) Jorga, 90, n. 3.
104) Listine IV 323.
lOS) Jorga, 145; Diplom. rag. 737.
105a) Odluke, 277.
110
:Uoglorfet Ostoje, Sit[j'lpan ldiva (pUlta, 1399.
i 1403, spomemat ije kao iktm1j'elV pOIS'1aIl!ilk DubmvniJktu lU va-
IJIij<i:m mliJsIijlaiIl1la;106) u ;pra1Jndi TVlI1tika II PI1i1li:kOlffi
bOiraMka na dvomu IkiraJ1:j:a Sigismunda u j,anuarru 1436.
!DJa1a2Ji!lJi ISU se, Ipolred ostae V'1JaiSltel1le, dvorskiknez '.DV1r1Jkio Boro-
ii [prlO,tovesrtij ar ReSltojle.
107)
Iz da se lU maznim radnjama
dravnog ik,a,nalkte!"a PiQIlJaivllj,ajlu imena nosalaca zJVlanja vezamih
za dvorsku SLubu, moe se pretpostaviti da ISU, harem naj-
v
ial1lijjli
od Inilih kao dVlorrsk!i kinez, !pl'Oluovesrlliu'ar li iLogofeit ,ulaZli.1Ji
u slta1niljiiklrlU>g .gdJe au se Vioc1i:1i duplornabski
pregovori sa sltmnim poslenicima, ugo-
vori i evemnualrii predloai za stanak vlastele, i gdj.e
iSU Ise ;saSltavlij,alLe pismene po/rukle i uplUi1JSltv,a bosansklm [>os:1a-
nicimakoji SIU rupu6i:VlaIlJi vladama,
MaJIl!jle se moe neto 10 nosilaca druguh dvor-
skih Zlvamr,ja u 'uem vladarevom Slaivj'ell1U ikad se rr!adiJ,o o
plttanlj;irrn:ai iklojli ISU bili u prac-
nj:i bana Matije Nanoslava pI1i1llikiom skiliapanj1a ugovora s Du-
blI1Olv:niilmm (1240), naveden Radoauja. Jedan od trloljlioe
VlliaiSbel1e ikoijli au 1367. IS banomTvrekom boravillJi'll Dubrovniku
i ;poltVrrld:iJIi stare priiiVIiiLeglilje republdke bio je 81ad06e.
lod niolSliliaoa 101V101ga zV1aJnja, Braitailo, naIVe-
den jre vre puta g. 13r92. i 1400. :kao svj'IdOlk !!la pove-
ljama k10ljre Ise odlruos,a li ikao rj,edan old
:vlastele IS .kiorjlim sie vilaJdatni savj'eI1m,jiU [J!"illik\om !dOI1l0letnoa lOvili
alklalba.
108)
Mli, ,ne mOle Ise rda]i je lOva 1JionolSlt U viladaiI1elVlu
saVjeuu k,alO nOISIi:1ac ':zjVlain,j,a iIi palk !kao je-
dan od ViellmOla vOljivo:dama ,i kneZlolvima. Os1:Iailia !dvOlrlSlkla
zv:anjla ii se s!pIOm:i:n:jiU. U NmosiLav!lj>evloj [pIl'altnji U
Du'b1lO'vniik:u (1240) sie njegoiV peharniJk MilI1olhnla, a klao
jledaln od svjeldolklai Ina njleg1oiV1o
ij
povelj'i
niJma lod 1349. naVieden d,e "Gnubeia peh3Jmilk,,.10
9
) vlIa-
s lklod'om ise kimIij '.Dv!rt1{jo I !Sa:v!jeltov,aJo ,izdava
nj,a pOV1e[je I() [Plo\tVlrd:i Iranirjlih praJVla {lO. aprU11a
106) M. S. 235; Diplom. rag. 117; Cremonik, Prodaja bosanskog
primorja g. 1399. i kralj Ostoja. Gl. Zem. muzeja (Sarajevo, 1928)
str. 121.
107) Fermendin, 151.
108) M. S. str. 222, 230, 232, 234, 236.
109) MS, str. 28, 33.
111
113
1378) malazio se i njegOIv stavdlac Tvrbko kojii
se li lmsn!ije, u poslLansuVlima Dubrovnliku, ne/koliko puta spo-
miJnj<e.
111
)
U dip[:omaltlskim [)olsilIO'V\ima klQlj:i 'SUSie 'OldVlilj,ruJ.d. Ina dvoru
pored .1judlik!on'i SIU zvanjem ii slubom biati vezani
za dvor, hica je uloga pcoizlaaila koiLiilm iz
njihovifi odnosa prema vladaru, toliko i iz ill'j,ihOlVih do-
bnih iV1eLZa Isa stramm vladama. njiima, go-
dina XIV naalazemona iimema predstavnika
or:k""e, oSIolbilbo fmrnljie!Vaoa. U 1Jefuj[ da unitd crkvu
bosansku ili 'barem da ellfumillllie mjezdn uticaj U iivlOltU bosan-
ske drave, rwmslkJa :k!uTli!jla nastojala jie, IS uspjehlOm, dia
bosaraskog viladan'aokrmi svojim Ijudirna klaijie je slaila u Boenu
da priOpag:ain1dniim d, jovde, sredstvima vode borbu
proltliv heiretika ii da, iSiviOdim utacajem na dvomu,
lin.teIl1E!S
l
e papi[]Jske polituke, Neki lod njjh, podrci
Rima, svome !i1s:klUiSltVIU ivezama, su da Ise na dvoru afir-
milrialjiu :kJao neophodrsi i">1a,v,jetnicii i da slvroj nrticaj kojli
se ni!je na istmo:go crkvene ISltiVIwri mego se
i 'll pli:tanjruma odnosa. Sipomenu1Ji
smouogu klOdlU 'je Jnnao fratar Peregran Saksonac, fma-
reda lU Bosni, !u b!os,all1Jsko..,mleltaokiLm pregovorima
g. 1346. svom utllcaju na bana Koern-
on je rtada mogao da dzvjesne usluge,
te jie v:l>ada Rel[plublli:ke (18. ,apl:dla 1346) dornlijeilla odilu1ku da mu
se da poklon u do 100 dukata prro ilialudabi1i et
bono porltamento, quod hab'llii:t fDatlr P
,etI1egrli.nJus
in !nors:trrus ser-
vitlhlIS.1l2) Sipomlnum iSImiO Ji uLogu Itrogirskiogkan,olllliika
Illije klOdi je, 'll:ustoj piT!illici u sllubi bOIsIalnskog bajnla z,a,duio
Republillku i od nje prri:mao za 'DO nalgmde li [pcr:epolru-
1"e.
113
) Kad je fm Peregrin g. 1349. posltav'ljell za ibio1sanskog
bilSikJUjpa (sla srjedi1Jem u siLuba vika!ra [povdelfena je
frat,ru Fr:anCliSiku F1JomntinCI'I de F'1,olrleIllCli:a), kiOji
je zajedno' s Pier
'egl1inom
tp!orl1pisaln kaJO i">IvjedJok na
110) IvlS str. 189.
111) 9. i 10. novembra 1379. (Mon. rag. IV 249)' ll. i 12. februa-
ra J380. Odluke, str. 16 i 19. "
ue) Listine II, 337.
11:1) II 379.-82; 386-7; 406-7; 408; 428-9' v. M. Peroje-
VlC, Trogu'skl kanormk lIlja, poslanik bana Stjepana
Jugoslovenski list od 17, 18. i 19. aprila. SarajevIO 1938. '
112
jednom aktu barna 'I'Vlrtka, u 13. februara
1355. goddrne.
114
) Na njega su svog po-
slarrika Ikoji jie februara 1366. bio da
na dVIQiT bana Tvmbka radi ukWallljanja riekih smetnji u trgo-
'P1'0metu.l
15
) 1418. i 1422. u Dubrovniku je
vue puta spomemat kao poslanik :iz Bosne u misnua-
ma neki fratar Stjepan; njemu su, 13. decembra 1422. Du-
tpOsla;1Ji pokl:otn oo 20perrperra da se zauzme <kod lora-
JJja Tvrvtka. II u marti njliOOva nastojanja da lcupovsnom
u posjed dliJje1a K!cm.avt1a, kJolji je piI'fiJpaid;alo Radoslavu Pavle-


Uticao r!imskJe kJurije na po[iiliik!u bosanskog dvora 000-
bito se IOSIje6a pod krai1\jem Stjepanom Tomaem. Bod uhiskom
kirajnje I1lISiJgIUil1nDlSlt1i. III zemljii. i na grandcama, pod pritJisloorn.
pr'i(jetnji !iz RAma, vladar prepUJS1JiJo se uticaju :JjMnjevaca
i papinog legata, kJoji, kao savjetnJici, usmjeravaju
kraJ:j-e'V1e postupke u .unutnanjlQ\j polD.tioi ip110Jt1<\7 bosan:skliJh he-
retika, u S1p!oltlmm odnosrna II pravcu uik1a)pa1llja BOOI1Je u po-
planove rrimlske k!unije, kojiima je tada dJomiJniir.a;la ideja
krsta1rog rata protiv Stvau:mli sprovodnici ove poIbiibilke
u BOiSnIi. bili. su papin legaJt li franjevci kio.jli iSU SV1e vie c:lKJi1az,L1i.
do utdcajana dvoru, Vj'ertOIVa1m;o na nljii.hoVlo li!nsistiranje kralLj
je 1iraJio i dobioodobrenje iz Rima (18. jl1.ma 1447) da dvojicu
franjevaca moe !UZeti kao SMoje drvOlI'lSlke kapcla\I1Je ii :slati ih kao
ip0lS1anilk
1
e pro SUJiS et regini necetSlSi:ta!lLbU!S i bez posebnog
ooohrenj1a sltaTj:e!ine ntiihlOva red!a.
117
) od g. 1439. djelovao
je kao legat u BOISIl!i hvlarskJi .btiJskru:p 'Doma kajfi se v!ie pUlta
s[p!IOiminje u vezi s bQlS3.llllSl1cir dliploma1sk1m misijama li drug1im
posI1Jovr.ima. Njemu je, prema dnsi1JrukCJidi SVloQ-e
vlade,treballio da s:vratli Dia HVlar pos1anri!k ikadli je
18. augusta 1451. bliJO na dVlOlT bOlsarrusllmg kJra1j1a oo pre-
govara o savezu protiv heroega Stj epa:na.l 18) Legat je, sakJU!SIto-
114) Spomenici srpski. (Spomenik SAN XI, Beograd
str. 31-32.
115) Et debeas te informare a fratre Francesco de Florencia et
at aliis, cum quibus poteris, de omnibus novis, que scire poteris
Diplom. rag. str. 44.
116) Jorga II 21()'-211; v. isto str. 162, 163, 165 i I str.
175, 177.
111) Fermendin, Acta Bosn3.e, str. 205 (Theiner, Mon. Hung. II
str. 235).
118) Jorga II 454; 455.
8 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
dom f,raiIl(jev,a,OkJog reda, bio, 'izgLeda, jedan lod gLavnih
u :pregolVlCllrti.ma ii u samom sik1apalnJju Ug/OVOll1a 'o saveeu. Oba-
veze ugovora primilo je sa SVIO/jim Isinom Stjepanom 18.
decembra 1451. poiIJoiivli. zaki1ertJVu prid oteem 1Iig,atom biku-
pom hvaI1Skiim i prid otcem ikui1Joidom li ikJapeI1JanOllll Mari-
nom.119) U duhoV!Illi IkJrruig ovih ltiu,di ispadJaiIJa su ,i 1000a
lJim [z idailimatimkiiih gradova kooa piolVtr'emeno u di-
pI1iomaltlSlkoj whi. bosanskog dVIOlI'1a. Odavde, od ovih ljudi iro-
mg znanj/a i liJSk'UlStva, ho[deg pCl!l'IliaManja diipl10matlsklih
li :fi0ll"mi sa S\po!Idnim SlViiJjetom, ,dolazil1i ISU utJicajii na
bosansku ko.jli ISe u kom-
pQlziJCiiji pisanih dIi.\PilIOIma:1:isIkIi.h poruka pOlS1jednjrih bOlSaII1Skih
vladara.
NijeVli:dljd!ViO [pII"ledJs.talV\Ilika orikve bosanske
u S1P'olOnJOIPolliilimm poslovima bosanskog dvora - ibo de i
r8lZurnIdli:viO kad se uzme u obzfur da se s !0IIlIU stmanu
dravnih granoa na ooSl8lnlSike here1Jiikegleda1Jo s kmjnjlQm ne-
pomi:r1jiVlo6u i da je vladardrnamnogo hillJostalo do
i1Joga da me budiu optueni zbog sarviie ve]i1kJe nakJIOl!1\OIs.ti prema
ortkv!i. Ii nljezdlIlJi.Jm. sJt8l11i1eilnama. Stoga edje1Jko
kald susrestd bosanskog kJrsltjanli.na ubliIlo kl8JkV1QjdJi(plomat-
Skoj milsijli. Izgleda kaodeuzetan poslanstvo patarena
Vil'arbka ikJoji je, u s[ptelmibtrIU 1403, dok ISe j'o vodiorat
Bosne i ikiaJo pooil!aJnIiJk hOlSanskJo,g ,kira1dia bor:aVIiio u
Dubrovniku da [pII"cg1OlVlama o meru: kasni,d,e, 1. decembra, odo-
bren je diarpaltairelnlima mOli ISU Ise ,kaokJraJ[jevii pOlsllian:ici
llIaJlazltlli ill g'VaJdiu.
120)
Allli, ne lSIpomen krsltdana
u v:e'21i sa dijplioma:1lskJom ISllUbom nikJalkio lIlJe nijihJoIvo
II po.slto!Vima uOtpte. Nj1ihJoiVlO dd,ellQlvla-
119) MS 450. KiUstod Mamn bio je jedan od dvojice bosanskih
poslanika kojfi su novembra 1451. u Dubrovniku vodili
pregovore o savezu i dobili pristanak na neke kraljeve uslove (Jor-
ga II, 459). Iste godine, ranije, su slal'i u Bosnu jednog
svog redovnika da, sasvim ispita na indirektan
raspoLoenje kralja, ati i da, na isti nastoji da na njega i
u smislu elja; mu je da razgovara s
fratrom Marinom (frate Marino Pribasinovich) ako
na dvoru. (Diplom. rag. 514). bosanskim posiani-
CIma, kOJI su oktobra 1458. boravili u Budimu naLazio
se i neki. frate Marino del ordine de S. Francesco (Fer:nendin
237). U svim ovim radi se, bez sumnje o istoj
UU) Jorga, 98, n. 1. '
nije mog1o je da bude zaohiWaznio \i anonmno, aJ1i ne zato manje
efikaSiIlJo, sve dok nije za posllijec1nljih kraljevesasvim Eiliminisa-
no. Osobito su rado rtraJ1ili i primaliusluge patarena
i njihovih IUIticajnih sta!rjeina, a 'u stvari smirivanja
odnosa s Bosnom. SvQljIim iP'OO1anJi
1CiirrnJa,
kJode SlU, 30. marta 1404,
'llPUl1Jill\i u BQlSmI da, na poziv kJr:al1ija Ostlade, preg101V1ar:a(ju 10 mi-
nu, dald su 'UipuJ1lsltvo da brane stara J)vaJVa Dubmv'11'1kJa sa:dJrana
u 'van1:jim poveljama kloje treba da pokau i PrrlOOil1Ja!ju pred
svnrna, a osootto u prfusiursitviu lPataJI'teJna (maxlimamente in pre-
seneia dei pa1larlilnli); do SlkLapanij,a ugovora, tra-
asrtJailrim, da lim stare potvrde ,kJlla1:j, kra-
ljica, bal1OiIl!i. li patareni prema

U mekom sporu
sa Sandaljlem oiloo sela su (30.
apriJ1a 14()5)pred1agailli. posredovenje djeieLa crkve ooSlaltl5lke
che e Slig:nor et padre IS\PliJrfubUlai1e die la glexia vostra di BOIS-
na.120
b
) U ma(jll 1428. p1lis1ano .jle li.z Dubrovnika pQlSi1an'ioima na
bosanskom dV\or:u da potrae itnltetwenoiju djeda alko ga sLu-
II nekom !J?!OISIIiu klod ikra;lij:a TVil:'l1ka.
12OC)
Ima i drugtiJh
prdmjera kolji pokJa2Uju kloilika su polagah vanost
na pmiislustvo predJslblwnlillmc['kve bosanske lU raznim pregovora-
ma i na n:jHlIOlV\o garan1JiJr>8iIlde sporazuma u billJo
kJoj<emoibiIJiJkJu; ne zato ta bi 0IrUi :ianaili meku odgovorrui ii. ZV1a-
funkciju iIlIa dvoru nego stoga to 'se U Dubrovmku dio-
wo znalo koldki je bio njihov utdcaj na odgovorne i javne
poslove u driavti.
VidIDje je djeJ..ovanjebosan.slcih krstjana na dvorovima
pojedin,ih velmOla nis:u,kaJO vliadarti, mOl1aili eLa 'lloliiJko Vlode
ramma o ooj,eltilQiivolSlti Slbraniog i nei1JrpeJjlivOlStli prrema
bosanskoj CXlkVli. Na dVOI101Vima Pav1o,v:i6a ii je lSIPo-
men pOIjediinili kl"sl1tialIlla Imjli II DUlbrovniku obaVIljaju ,r,azrue
milsije za svojeg1OStpodaiTe. DO,VlOIlDno je dia na OVlomm:jestu na-
vedemo pirimjer goota Raidli!na iko'jii je, tada jlQ kiI'lS1;ja-
nm 1422. i 1432. Ilmo Sl.iu!gIa vlojVlode Radoo1aVia Pav-
U :raznlitm posil.Jansi1Jvima sVIoga gOlS:podara U
vezi :sa VI00vOlCl\iinJim odnosima sa republikom.
GOldIine 1437. strurac g. 1450. gOlSt) RadJinje II sI1Jubi
StjefPl8Jla k!Otjii. ga otaida alje u Dubrov-
nilk klao iSV'Og pooil.:anfuka u razliiSiJtiim pos1Jovima; stekao je velliko
12U') l, Primj. IV-VIT; Diplom. rag. 155-56; Jorga, 99
120
b)
Jorga, 107.
n0') Isto, 242.
114
8
115
i ultioad kod svrog giOiSpooora oodje de dio kJraja
tomu je 'll godinama Stjepanova eata pro-
tiv Dubrov:acke ReiPUib;Like (1451-1454)odralVoo potajno veze
s. i oo njli.h pidmalo bogate d!aJl10/V1e; klad die zak-
mer, gost Ria:diin nalazs Sie na helI'cego'Va pcslanstva
vi1atdJi imalo da preda mLoovIllU POV,eilijlU;
l .:maml.ili
e
mu ISIe klao svom je
bila potrebna njiegorva liJnlte!I'Vencljau sporovima:s herCegiOllll.121)
3.
. . dMolI" je mIjesilo g,dji se vri
: s dirugitm dravama. Na dvor Sie U/PfU-
euju :POlSl1aJl1JS1Na li potieclJin!i. pOlSl1JalIllidi lUl1a:zlliOittim misija-
ma: Iz 100b2i1l1"a kurl1loaZlid'e, dra-
iplOIV"ZU(jIU dolbri 'iiIipIl'li(jal1;eiJijskJi uzaj!a:mniodnOOli; radi
ill eikKmomsl1mh kJo:ncestijla; radi
.slp
o
l1Illih.ptlJ
t
ail1tJ a; radt o savezu :N.li dnu-
gnn pomag1a:ntjia; radil pOSlredoV:aml,jia II me-
i mIC1Ii dooovanjaobavjellenja
o l u zemljii koja su se biLo kaJklo mogta
llpOItrLJebrti u ikJOII'lst zemljie koj a je SV'Oje poslanike
u BOfSInJu.
Truhelka, Testamenat gosta Radina. Gl. Zem. muzeja XXIII
(SaraJevo, 1911).
116
ili prodis1JaWliitkla svoje drave.
Pio:mlIllUi1Ji smo [lIOlslanswo :kOlje 'su g. 1327.
siliailli u 'SlU/SI'leJt banu Stjepam; da mu IiJslklafu rpOCalSlt
klao t1JOVlOtn SUiS\}OOU i na 1000aj [izraze [panju kJaiklo
bi zadoooilli ntiegovu naiklJolnoslt prema repUIbilici. I drugom pm-
Ilitkom, rpo:vKlldiom na:mjeraVlalnog doil:a:sika S1:f.jepam:a KJortmomanlioa
u Hum, je bIilLO u {20.
1344) da SIe 'kao po:slJanici uipute Itamo dVlqjlica vtla:stlle ad ho-
norandum domnurn banum BroiSS1ilIl1e.122) Sv:adbtrre
na bosanekom dvneu davale ISU prtiillilk:u IStrraruiJm vIladama, da,
prema putem polSillalnlStava .dadu
izraza svoje dobne VIolijeli ]i'jeplihrelja, a]i li da
uzput radosno ,mspol1Joenje, .pOllle!k,ad svre nekli dobar
posao liM ak1onJomsikeprr:ti.mode. KJa:d se 'PflV
1
i ,put 1enfuo
Stj epan (1329), ISlU mu .tim povodcm
posilaili p'0I1dion, a ptrIillI]k1om m.6egove droge {1335)
su da mu poalju poslanstvo s da:rovima.
123)
Krralj
Twitko II sam [epozvao na svoD'u svadbu, 18 '0IIlIi
su 15. madla1428. naredlill.li lSV!otllim pOIsiLanJicilmJak1ojli ISlU se nai1a-
ziJ.i u Bosntda mu u .ime Rerpublliike KIOj a ;je, u svoje
v:rilj:eme, uzela li. u svadbensm njegova oca;
kas:niijesu :ih da OI3talDJU uz Ikr:ai1Jjla za wirj,eme
DioSIti rida poikJualjlUiZViU6i od njega insku p1ovlaJS1liou; kad ga
ddkJol11ia li lU treba da ib!"Jae
ukJida11lje nekog P!!"Jorplis:a. o punciranju :(isrelbrta).t24)
su, 21. ajprHa 1446, odJredlH\i posianstvo koje u
ime SVIO/je vtlade li0r"azd!1Ji dobre eJtje kmlJju Silj.epalnJU Tomau
oecasione mrpttacum suarnnm; dva vlastelina koji kao
pOSIlanim krla:lju da:r lUwti.j,eoooSti od 800 perpera, i
drugi .kII'aljlioi, u vmiljedJniQIsrt!i od 400 perpera: SlOIbom povesti
i kral)jleV1impos:1JanJ1c1ima, ,kioali lSuvjerQVlartJno dolli Imoga
da 'vlaidJu ,oibavtjestie 10 svadbli, p,reda:ti su
pIOslelbni daroV1i zja,k,ro.[jla ii kJraljiiou.l
25)
Herceg SjjjleipaJnoibavije-
jie plUtem poslan;jJka vladu lO namlj,el1alVanoj enid-
ibii ISVloga ISina (Vi1adiLSIlaVia) ii Zamol1JiJO je da uzme USIVad-
benim je, 5. XI 1953, 'u
dia se poalJtje !pOlS1i3mtvo )}Iad oOlngmallu1Jall1dtUiID et ho-
W) Mon. rag I, 155.
123) Isto, II 323, 360.
121) Jorga II, 242.
125) Isto, 418, napomena.
117
norandurn nuptias fiiliii sui i u tu svrhu tzabram de posila41Jik
kojem je pl1"atnja s jedn1m I1I01tal1Qffi ;i jed.nJim
je da sem OVlU zgodu mabavd Skupocjen
dar u z1aibom izvezenim 'tro!lil1IDama.
126
) I 'o enidbi drugog si-
na, Vla1!kJa, herceg je obavljestto V'ladu klotila je, ida bi
pokazala s'V!Ojub1agonakJ101I1101St prema njegO'VlOO p<JIl1odiici (pro
ailiquaJi ostensione beIllliiVlo\lienti,e), (22. Ul 1455) da
poalje svog pOISI1a1Il1iJka '00 honorandum ,nuptias predJidtas.121)
Svadba hercegovih mOVla, Vladils1ava ,i Vlatl:ik:a, obavljena je
k'l'a;jem marta 1455. u gradu Sok!oiJJu. Pozvana je billa ii
,vLada da pOJalje predstavnke koji !SvoJimpriisustvom
Iako sutada odnosi s hercegombiWi Zlate-
g11lU1li, vlada RepiUibliJke odazvala !SIe pozivu :i opremila SVOOalI1lO
poslanstvo 'sa pratnjom, sadaavncm glazbom li. sa bo-
gatsm darovima u vrdjednostaod preko 4.000 perpera - i sa
zadatkom da IiskOiI'liJsti rpr\iIlJiJku te da se hercegovlim s:iJno.vima
potue fIlla [pOOItupanje n:jlihmraoca s trgov-
cima i na druge nepri(j1alUnloolli koje nanosi Repuhtici.
128
)
Ces1litanJjasu se vrla i u drugim zgodama mjle SIU sma-
trane sretnim zla zemlju lill!i Zla vwadara ,1iJano, :kao to su, na
pl'imdell", kropnJij'i 1pi00Qjede u TatIU ili
nje POV1Qilj[)jOlg ugovora o miru. Poenato je
100ne je gnada FWrlIloe na osnovu pogrenog obavjetenja
uputiLo 1k.r:aiL.i!U Tvrr1iku I g. 1389. povodom TI!jegoViog 1Jobonjeg
USjpjeha II boju na KOIS!OIVU. O SV'Q!j1iim uspieslma u Da1macliji
Tvr1JkJO je, 17. juna 1390, fratemo rnodo
mu je nato 8. juila pismeno i waZliffia sVIOje
zaJdoVlOi1jstV!o i rr-adost.
129
) Kad je kna[j Ostoja, Dubrov-
oo, 28. V 1444, otpremliilli vojvodd Hrvoju, glav-
nom vIDOVIlJli.k!U ovog poovrata, dia mu oos1liitaju to ga je bog
osvetio od neharan:ogOsitoje Ji da mu uz put polaskaju i u
povjlelrlIlj!U kau kako bi njemu naj!bollje pnistajra:1a knaLjelVska
:kJrutnJa.
129a
) pool,an!iaima u BOOtlIi dato je 15. mada
1428. upU!tstvo da kiI"laJliju Tvrrtku U na u'SP1rehu u
uspootaVl1janjumiTa S1a Sandaljem i Radoslavom Pa-
126) Listine X, 19,23,24, v. Thaloczy, Studien 171-72.
127) Listine X, 55.
128) Croniche di Ragusa, ed. Nodilo, Zagreb 1893; v. Thaloczy,
179.
1'!9) Listine IV, 282.
ma) I, Primj, str. IX.
118
129
b)
Jorga, 242.
129') Isto, 426, n. l.
130) Isto, 326 i nap. 3.
131) Isto, 354--55.
1.19
vojvodi Stjepanu zbog nekih drugih stvari, I1Jrebalo
jie da mu dzraze i povodom kraljieMe smrttli oi da tlom
prtdikom i5ltaduUlU vu:Hwne pOlkJojnlilka i kau iroaJklO je bio principe
degrande prudentia etdlscretione, amater et proouraaor dela
paze et trajnqui1li:tade de questio regnamede BOISSiJna et anche
singuillalr arnioo et benvolo nostro, ali u dsto vmi(jeme po-
:taskam li VIOjV1Oidli li mu da jie on sada, pos1ijeroraUjeve smrti,
prva u dJrl1Javi l1:Ietreba li on da bude ZJa1ii1miilk miJra.
132
)
PriJIilrom smrti kralja Stjepana Tomaa, au 20. VIII
1461, i blagonalolonost pokOjjnog
kralJja, uputilJi poslanka njegovom silnu li nalSl1:jednJikJu St}epanu
da mu d.eIDa:?i povodom !SmrtJi, a ujedno da mu
preuzimanje pr:iJjesrtJOiltia (tum :ut indoleamus de morte
patris, tum etdam congratulemur quod assumptus sit in regem
regni eiUJSdem).133)
je iiJstJalknJu,to da se poslanstva, roOljla su u ovakvrn zgo-
dama u BOS!lJU nliw samo na to da u
deklara1liMnlQj formi. !izraze i dobre vo-
lje SV10jih vlJarla nego da iSU tom prfi!ltkiom svravala li razme
plOISI1JoV1e iz S[lIOlJjne poEi1iike, a prilcup-
ljala li do ikJoOlih je tee 'OOilio redov-
mm putem. U atmo.sferi raspoloenja kqje de stvara-
no birarsim izrazima prijartJeljstva ii dobre Violoe, kao
i lijepim, s'kiupocjenJim darovima pruala se 'OOObito pogodna
prilika da se svre li onakvi poslovi kojli su zaipitnja!lli.
KaJO primjer Djan DOIl"-
moj!i. je 26. maja 1422. bio od SVIOIje vUade u Bosnu
da Jcr-alju Tvrtku II povodom njegova SltuipaJnja na pri-
i da svri nmoge di:pllOm:al1:lSke zadatIke zbog klO(jiih se
poolarnk due Virao,eme moroo za!drati u BOISni. Izdato mu je
o rtome <>!pirnlo iUlputstVlO: naaplliije Jcral;ju de reli-
illbUlS SlUcoossibus SlUM et de creatli:one sua (sc. aid regem) li pri
tome poJwai1e, m:daenog Iprija1lellj1S,tva i dobnih e-
lja; zatlim prvom pr.illiilk:Jom (prima vice qua 'iJbiis ad presen-
tiam suam) predaJti kmlju daiI"ove l1;e nalSltojlaM da s,e ponovno
sn:j1im saiSbamJe li da mu tada iznese predJJOlge saJ<:iJrmne
u UputsltViU; piJtamje obostraLIlie trgovaca,
OOsaruskih Ji pod<lllllifua li, u V'ezli :s tim, m0-
mjem :p!'OItiv kneza Iva-
132) Isto, 399.
133) Listine X, 179; 181.
120
na i o podjeli IIljegJolVih posjedaukoldko ga
naporima pdbitiede; kJasnlide kaid se ukae trenutak
(quando !biJbitempus 'vtidebitur), nastojaJbi da pr;ivoJii kralja da
:1:Irgovciima monopola s.oIli u Ne-
Irletv!i (quod a.1IiJUS sal non conducerebur nisi sal :II1deiliium et sub-
drtorum nostroeum): u ida se V1djV'Old:a San-
dalj desi na krailjevu dvoru, po:shmilk naJStojlal1Ji. da s njlime
rijeJl .neka ,spomrlJa pstanja i, u:kiolri:kio mu bude izgl1e1dalo od ko-
IriiSltJi, zamoilii6ek:ml:ja da bude posrednsk u pnegoverfima sa San-
da:1tiem (ut se IiJntevponat et inducat clJictum Sandalli ad eonde-
scemdendnim Ms, que eidem ohtuliJsses).134)
S1Ju.!Paltl\j e na pI1iDeJSltioIlje i ka:mniJsanje klao ti Z!IlJooaJj1nije te-
rttorijalnea!kvizicije saoptavadi su bosanski V'lada.rti. prema
vremena, WaIIlim vladama notifikacijom
kiada je predSltavldaiJJa ne ssmo :fiommal1lIu akt
nego ,i nunu sponu u !koI1ltlinulilteibu dlijp10iIIl1a1:lsk.ih odnosa koja
jie 1.imaJ1a. svo] realan Sil'I1liSlaJO. Na OIV.a saopterr] a odgovarale
su strane vlade lie.razima dobrih etllj,a" roa1Jkiail sve-
pOlSllairus:tvim koja prisustvuju aktu krJulnliJs:a\nja ilIJi usto-
Ovakvi i2lI"aZJ1 Imwtoal'Jije \SIU ujedno
ri foamalno priznaJnje novog 'VI1adama moje je i sve
konsekvenCiij'e. Ova praksa moe se gotovo
meprekidno pll"a1Ji1Ji od vremena I do pasiljedinljih gOdIi-
na bosanske drave, Mi, lisltina, ne raspolaemopodacima kojti
bi 'I'vrtkovo kmmiJsalntie u Mi:leeVlU IOsvje'1illjaVJalJi dz ovog vidia
odnosa; moda, je isuvae jaka ovisnost o
ugarskom kIra1j1U u to dioba bdiLa razlogom to oV>alj
nije loorlla.vfuo traga u dolkIwm.entima
clJraVinog kalI'aktera. l1ek su Ulspjesi osamdeseti:h XIV
ostvareni pirotli v Ugarrske i na tetu njenJih interesa,
dovelli Basnu i njenog v1Jada,ra u pOOJoe;aj :SaInoSlt:atl.nDg faJkJtlOira
'u odnosima Ito je olllJda doLo do /izraaja i u
orvoj rOI'lTIlJi mpltomats:roog Sv>oj!ian ,pilsmom, da1iilm-
nim sa 17. 'jlUJIla 1390. u SUtljesci, a 2laItim li piOISelbnim rpoolan-
s1:Ivom, Tvrtko je zvanioo<> obavijestio w.a:du o svo-
jliim novim teikovtiDJama u Dailimadi.jli ti, valjida, o luZimanju 00-
sImla ,k!I'lailj:a Da:Imacije i Hrvatske. SIU :na rto
odglOlVlOiI'dJli oi ,TadlOlsLna SlrCia primi:M na znatnije kraljevo sa:o!p-
134) Is,to, VIII, 174-181.
121
tenje.
135
) Stjepan OSltoja, poto Sie defini1Jiv:no 'u vha-
S\tIi li kJriurnIiJsao m IObaviJjles1JiJo deo mome Ivllta-
du po posebnom pooil:anilku k:O!ilem 'je 26. ,a;prIiJIa 1399.
dar poolP
ter
!DIOMa CIOiNlIntiJOIIliis dndi regis que [por'taViit plI10 'Parte
dietli r,egtis Boscme.136) U j'eldinom je svrgIl!Uit Ostoja
i izabran TwtkJo II (jlUUli 1404), 100bavijle!S1ti0 jre Mle\tai3kiu vffiadu
10 .00010lj [pIr:omjenli Viojvadia Hir!voore tada jo najlodgolVolr-
rojta u Bosni, a ne nlom iV1lJaidiaJr; je JPi!'imIje-
no na znanje sa \iizvjlCSIlJoon uzdrlj:iN<OI6uj,er u Veneci:jli nisu
biilli pOltpU1IllO III :tmajnOSlt mowe vOJastii ,te SIUli \SiVOj odgovor
saSitavti.ti rtlakJo dia se ne 7..amjere SVlI'g'IliUltom ik:Mil.jiU: ta vri.-
e, IlliJSU 1PiI100000rtiilli dia fusit:aklnlu i simpa:bije prema nje-
mu.
137)
Reipublikia je, naiimlC, 22.aiPIrli1a 1404, malLo, dakle, pi!'fi.je
IOIVOIga pl'lewalta, b'iiLa s Ikrailj1em OsllOljom pOVlOi!jiallJ.
ugovor Ikoji jioij je davao gotovo prli-
iSVakakJo na 'teItJU DwbmQ\Vlllilka.
138
) ZbachnaiThje Ostade
2'JIlIaKSiWo je, bar u OV1Om mOlmOO1Ju, :izvjeStan neuspjeh
'PoliltiJkJe; obuda je dolJa:zIi.lI.a i OI!lIa h1aJdna u odgo-
V1O!l1U na saoptenje (() iOV!oj


Noti:liiJkJaclitliOOIl klraljra Sitjep,aIIla Tomaa V11aidi o
iSVIOm na [pI1"li:jesltol!je IlIajboiUf! je :izraJen:a forma i smi-
sao ovog dJiiplomal1JslkJogaJkta: poto je, posebnrim rpilsmom, saop-
tiJo samu prewJimarnti!a vlalS1li, kra1'j je :iZJraJZJio eilju
da se [pIriOdue dOlmi SlUSd'erlisiki ,odnosi kakvli ISlUbil1\i i ill vriJjeme
prethodn'iika.139) I u nOItifdikadiji Stjepana
135) 8. jula 1390. jc u quod scriba-
tur domino iTegl BosSine ... sospitatem atque felices successUS sere-
nitatis vestre ... leto corde suscepimus . , , que oobis consolationem
maximam attulerunt (Distine IV,282), odgovor dat je 30. VIII i
Tvrtkovim poslanicima: Ad ptimam partem per quam ipse dominus
rex communicavit nobiscum prosperitates suas cum carissimis ami-
cis suis ... (quod) regraC!iamur multum maiestatli suae de amicabi1i
et fraterna parmcipatione quam facit nobiscum de exaltatione co-
rone sue et status sui (Listine, IV, 284).
136) J orga, 79.
137) Listine, V, 45847: Respondeatur, quod bene recordamus qugd
Tuerticus, olim rex Bossine et simiJ.:iter :lii1ius suus sunt no-
stri cives, et dietus Tuerthico fuit noster bonus amicus, Simi1iter
de isto rege Ostoya non possumus dicere nisi bonum et amorem,
et propterea super listis factis nos dicimus, quod nil aliud optamus
nec querimus, quam bonum et pacificum statum regni Bossine.
138) Isto, 39-41.
139) Listine, IX, 178: Serenissmus dominus rex Bossine per suas
1itteras nostro dominio amica1i1iter nuntiavit promotiionem suam
122
100nu Je vladi predao njegov po-
. .Je dzraena relja da se produe prJjatelllislki odnosi
din],ile u svom odgov:,oru od 1. decembra 1461
vlaidJa Je p ed v...:. '
dobnu " or. sa VIOje strane LwaziJa
. volju za odrzaViaJnJe pr1UlaJtelJstva sa noMirrn vladalI'1om.
HO
)
U oblike ddpll()matsllre !kurltoozije seada i WC'IO .....,-- !TVl<tO
dal1aLS1
nm
oof.n." n, (; ..... j;
Z :. davanja darova !koje poo1amiici strane
u lime SV\OiJle wade [pll'edajlU vladaru i utieaj<nim l:jlUdiiJma
?a IllJe,gJovu dVOll1U, Uzajamno daJrtiManj,ekaJo znak mJilra ' .
JaJteilJjlSlbvi,a l,' dobre V1o[je prastar! [e v l '. t' pQ'li.,'-
J u ..lti ' . ., r o Ila:spI'lOiSTiau1Jen
vnom u 'Ilanom srednjem vii' ek cl
mvanJe postade kruirbQa:zna fonmaI SII1CdsitV1O
odnose mm prrliisni:j:im i intJiJmn('lim i kl', iL v
piI1eg101V1ore.1
41
) U rom
vid zahvalnosta za pa7Jnijru ukazamu predsta ,. iilli
" Pf(JdanJi.clIma "" V1IlICLma 1UJ0p1le
broV1aar: drave, Ltjlepo jeto istaknuto lU odluci
og VOJeaa od 14.febI1UaJria 1427. kojom SIe marici bosan
bana clair u
non ex .se:t propter 'amorem et magnam
quem domina BOlSISiiJne et 'e1U1S :lJmi ISCIIIl[lIl" 10Sltelnd t
et ostendunt erga ciViiltatem Ragusi! etmeroatoras "" .. ,--"
SluJiIs.... " 142) l'<__u, " esusoem Jn
uemI'!liS, odlliuJke dubrorca '," ...
l
V']J,eca o u;puCillVanJiU
u BIOSIIlJU bliilio VIladaru lilli podedinim velmotJama , m-
eene su ,golloIVIo lredolVl1O V10ltliTalIlliem ve6e '1' .' ' p'
avere' l.l manjie sV'Orte de
ed
.cornn:.lUnlJlS za daJI'lOIVe klade j,e ,trebalJO da nose soibom l'
pr !>"ru lU liffie ,.."- -"- liV t' .,
."U' , villCIUII::, OIlJO:SI Ima kK:JiJliffia ISlU IU'
YVI1
6-- "....... .
il" J<.: t . t:JBU, uu Demo
n.a Op""ut eil"lIIl!l'Il iambaxatolI"es cum 'b
Cl
. "......, il1llI. am axata
aum ,oms, N1SIU taJko da' .."".' -""uk
t ",,'v . "'" J. ru Ol,UJJ ' ama We
a e Vl1aIde, <o ruPU, [pIOOI1JaIIlIS!tva u BOffilJU l<rrV\IYV'lnini rl .J:.-
.aikJO . , aoov/J.
1 DJem je tr1ebaWQ, niJsu dia
ruikJu. su gdje zabliJljeeni. podaoi 'o dJamovima

SlCU empore quondam sere' . . d ..' . . , ViSI,
fuerunt (20. decembra 1443).sSlml omml patrUl SUl regIS BO!1sine
, 146) Listine, X, 193-96; u od ovoru .
t
pul f:Ji onc et coronatione prefat1 . , .
amur cum celsitudine sua q t . , '. -
caritate et amore nostro in ' .uatntum pro smcerissima
plitudi t . maJSS a em suam, CU1US honorem, am-
1I1)nem
Ge
chom
f
odum vIdere semper desideramus (str 195)
v. ans o , n. d. str. 42. ' .
142) Mon. reg. V. 233.
123
'1'
. . . anici boisiaJnSikih vladara 1 l veuuu v "
koje su nOISIli pos1 . . , ., eitJkli dOV()ljnli su da pOik!am
sbraruim cvl!adama ah, l mj
. , ' . """"",toJap takav UJJu
da Je l na IOvtOi] Sw.<1l ,_'" "".... nniliJka:ma
dJ su .J,.""",-.re U lI"IamJIIU1l.lm ,
S
__I' OOJ1am!ICI OIIlu:>lJllll Ul",,"vv d ' v
1mwul P ',V , ' mliJSiIjle k!ojla }e ;imaJ1a a svrsi
kako rprIhliJkom redovnetak>o li ,izvanrednim zgoidama,
nekli SltU!p9.nja na priijestol1je Hi kro-
prilikiorn svadbe, <SIm '0tSI1J .ci su prema
n1SaIIl 1jta. iplI"liiliiJkiama PdJU an:_",: zvaniOnog
. ..._ , jj'ksimaIllom, re pUl:>J.l]e 1
\iako ne \SIUL',OIg<O , 'k! n"'k dana da dvore vsa-
. st 'aJ.' p nel OIJllJ o ,,,,u ul
lnT'ooavaili darove li o aja lO. d ez"'''''';'Wl 'ralZ"'OV'O,mma
....- dlI"lultvo II ' a !ll IlJev ,,"uuuu o'
dara, tj. da mu prave ' ..... :lne ,p!1egolVlore o aktuel-
. teren zae\V1enLlua <ou .' .".-;
. e n1a',obU;ooije, davaWi. u 1. .....
nim pl!taiIllJ
mma
. .\SU vs, teko mogilio pOll1laJJ-
J
etkoj iI'loibi do koje se mace u madar oosanSlkli ilJi
. . u goJ1JoVlom I!lIOVCU. v JJ
vae u rJ .' , kad dsamd d:a na
1P00jedmn znald ibii da dobijU .!ka.o po-
ne[ci , dlilli lI"Iaauna o I(}villrn U
k1oo,1(3) a S1uOlVi:olstizrule vunene ii svfullene tkaJJllinte,
BoSnlU su tako 'll vndu I ,a!1 .' gNli<1orv!a ili S1a Le-
te k
diUie 'UV'ezene l'Z <o I;,
razne v!11i a" iL v btber l dlI"luge mwll0-
oo V'oce iS aitJNJ,I1)'I, SOVOL,
vanta, zal1fum J .'" . , a vina iuopte ,roba lroJ,a se
riba, predmet uViomla
D';ri ',=ost 'dal1()Via se, pre-
u Duhrovnfuk. ,J .. , ilialIliilk imao da obavlia1li il prema
ma vaIlJos1Ji poSJ.:a.kioU1l
k
!p0's. pOlsiLa:nik
i va:ZmlClISl1:ti.llica oJem B m li.maJii su
,', rUr"'oiVl1'n1 iS OSIlJO, .
nadvie za11llteJ:'elSOva\IlU u .. b '. ik1J ,. bOiSlall1lSikim kl1a11:j,e!V\ima
da budJu dare1ljiVli te iSlU nJl1ho":l \po, oni tome kJoitiikli su bi:lli
., 500 diuikJatavri}ediIlJQlstI, V'eC premia .. ','
fulli li do . . i ekoruomskllh !kompenzaCUiJa.
izgledi na 'pu'-', rtli u BaSIllu
U Duol1ovrriJkiu Jie[piO,SI1anu;lma darloNia:koje ce
ma suma novca za . _1.'
odohravana pose, . !iiv rt!i''''''''a kJDlliiimla ISU OV<l.i1'.v,l
., pet'edartli 'enos.,. 'k!
oni, u sVIOije ,1me, " 'zantaciJ'e samih pOlSJant a,
.J 1" u 'SII"IedstMa ll'epTe vu
daTOv'ti su ' . " dob!1og pre-
aW da doprliinesiU st!JVaII"Ia!Il(jIU ko talkt
k!0Ja su 'lm. a . Thv sUi ii olakaju neposredntlJIi ,n v.'
ma pos1aniJkio!VIOIJ eno.. ed ._1'1' ex par!te SlUJa n,a :IlIacm
sJiann.cIi su pr aV<m< , .'
Ovaikvte IdCJ.iIlOlve ,po , . od' .,' (pet'out IipsiiS me
,lltUIS
v\iidJebliJtUr
k
' IlJaJzg mlJll ,
OJI l:ffi
expediJre).144)
" I p -imjedbe str. XXIX.
143) Vidi, na pJ.-imjer, PUCIC, '8' IJorga 368, n. 3.
1014) v. Mon. rag. X, IV, 157, 22 , '
124
Vian 100k:v:ima kur1Joaz:itje poslanici stralIlfu vlada,
OiSIOlbliJto dio.TIlOISiillli. ISlU u BO\SIliu p.okJ1Jone U lrobi j:1Ji I1IOV-
cu kojii au biliH mami'[enjeni lU druge, svrhe i lkioa:JJm:etne
cilaerve. Davadi su sie Ille samo vLaJda;ro ,illIi pojedrl.niim.
velmoama nego, .i nD1movtim enama li. dinUgIi.m llicima
koda :su hiilla hliSkia d<vlOiI1U eu, nabilLo kiOlili mogila
hiti od 'koll'listi svom utUcadu. Ovakvi da!101Vii tirtnailii.
su nekad prJikJriven, nekad sasvim otvoren vid
ili nagrade Zla konkire1m:iju ,W3I1ugru. Kad se radilo
o il';jJeavanju plilJ;anj-a vanih po n:jiilioveekJ()lIlJQlInSlke interese
i n,jimova posjeda lU.bWi:OOti i daljoj pozadlinIi grada,
se nasu ustezaln da 1]JIOI1:iroe novac Ina
unicajnih koje bi mogle neto pcidon:i(jeli ostvaIl"enju
pootav1jooih zahtjeva, NiadrugOjj >Stnani, dcod bosansldh vladara
i velmoa kao \ik!od njihorvih d!VIOlrjaniJkJavladaila
pohlepa za ovakvlim damovfuma i pI1ij:em1ltiiVfOsi Zla
razne :oibil'ikekJO!TIUpcije je u 'alkumuJIacij'l njihova
bogatstva odJig,ra1Ja ne mallu ulogu. Mnoge stvall'1i, :kOli'e su
zapdnjae, su svravadi ovim putem se prin-
cipa sdo ut des. U tJOikru rpregJOiVfoJra s banom Sitdrapa:nom Ko-
tXiomani6em o Stonu Srl:lollllSlkom Ratu, MOOo jer:i;jei
i10
(7. UWniUa!1a 1333) da se }}J1zvjesn:im banocVJim ve1moama (cel'tis
alids SUJrs bamonibus) dade pok101Il u V'II"IijedintolSlti do 200 per:peil"'a
!pil"1O hwberndJo ... prd:viilegiJOet (piove1:ia de dicta Buncta.145) Kad
su iIiadilli na tome da lOd liislUog bana dobiju Ploorednicu na Ne-
11'Ietv!i i!lli dtrtuge zemJ;jle, s,elLa i mj<esi1Ja u qnomkraju, V'ijle6e
umQljenih bliillQ tie dOlIliijeLo od!1Ju:kiu (21. juna 1344) da se banu
ii, poseibIlJo, njeg1ov!lm vtelmtoama, Vlojvodii i drug.iJIn, po-
Mon. u vrijedruOlSltli diO 600 perrPer,a da bii Ise 'll ,Qlvtorn pitanju
positlig}O namjera Rejpruiblike (pm hrubenidlO Iintent.iJo-
nem COlmmIUniiS); pokllon jetreba1IJo predati ,POIIOO ISIe us-
pjlento ZlalVirli (veniEmdo lIlegloltium ad effectum) ; li, po1Jo sltvar
rnje mogLa da bude privedena iklI"lrujU, :bila j,e 31. juLa 10000llV,a!rua
ra:n!i(jla odl1UJka 'o POOlaJIliSl1lVlU ii d:amovtima (quod dona et iaJIIliba:ssata
ad donriJnJum BOISSiJne I1eV'ocen1Jur).146) BIOgtaIte daJl10rve
pll"imaili SIU tki!1ailj Sij,eipaJlll Ositloj.a ii Viojvtoda HrVIoje 1398,
lU Virlij1eme k.ad su se V101di.illii. IpregoVlolI'ti o !UJSllupanju oOlSaIl1sklQig
piI'Ii:moirja od KIUJr\iJa do S:1Jon1a Dub11Ovaakoj Reipubilici.
147
) Pd-
145) Mon. rag. V, 374-5.
146) Mon. rag. I, 155-6; v. 157.
147) Jorga, 73-4; 75.
125
liiIkom preg<>1V'01ra o md:ru s BiOiSnlOm je, sep-
tembra 1404. piosebm dubrovaOlm ipOlS1Janfllk Sandal1ju RrialOli6u
idia ga zam:o[i dia lisposwale mio: na osnovi sta!tus quo; vojvoda,
'SIe lirzg1edJa, ta dobi1li za oV'U dintervenci:jru te je,
mtiJm, pOOl!miJk loMlateln (6. septembra) da mu j'roa
n
posjed ru nedaViIlJo prlimo!l'jru kJOIjIi je nekad
prtijpadao zatim !wau u Du:bIl"ovni!ku, pravo
u - sve to ;USllovom ..
[JiOISredUlje u s1cl.ia:ptanjru pIOlV!Ollijrtliog UiWOWl'Ia o mLrIUil da Repub1li-
ci U\Si1lu;pi selo lJi:s18JC.
148)
Za v'l'Iijeme du,g0'1roajnlih prego-
vom sa RadiQlSUlavom o kupovlim:i dijela
Kooavlia iSU tplI'eklo je'dniQg SVlQg biJ.Ii u vezJi
skJne2'lOlIIl HraliWom dViOrjlani!kiom li si11beniilkJom
vojV1odind:m, te su mu, prema !odJludi Vii\je6a umoilijenili od 20.
sepltem'bI1a 1425, u novac praIVO
aiko bude pravo 'u IO:vJO!j StVla:rli.149) O
j!edlnio
m
Bira:illiovom PIiISmrU Se u .umoiJ.:j!ea:m
14. je, moda ba Dianjeg()'V savJet, zak:1ju-
da ISe vojvOid\ilrroj TeoolQlI'i dade poklolD. od 1000 duika-
ba iako DUl'bI1ovnilk dobije :K<onavilie.150) I neka RaidJosLaVl()'Va
vJiaJS!te1a dioibiivailia su sdarove da bi pomiogJ:a DubI1QfVIliiJklu u
ovo] krupovinli. Kiasnilj!e, jednom kald je
davno S\VIl'ena, Sandiaajj pll"IlgOV10Ifu0 Je sto J.e
Rado'Silavljev dOO Konavla platftllia vti.e nego njlegiOv; da ga urna-
re SIU o1JV1O!l'entO l]lW1e'lii stvarne I1aWog
e
za ItO: Sto
se' visoke dWI'1ova, rekli oo da su ena Radios1a-
vova i vJJaslteQa doib.iili (pOkiliOlIli sds bi ih mIO:
glJa pmdoih1tii; ndta P[1O!1fuv toga i
dadu poklon od 1000 7i1Jaltmih dukata kao 1.RaldOlS1:avl
JeVio3,

iz dmgiih mo11iva, td. prema oc.u, bratu 1

precima, iai]i i iiz \OI'bziilra prema n:Jemu samom.151) U J>eS!elll 1422.
fkJada je [piosiLaillliJk u BOISIllii Dan
svoje vlade r!adliio, kako Iizgil.eda, prdti.v Interesa 1
na SIVe strane novac, oo mogilIi da iOISlUljete
k!\iegove namjere lQiStaillim li daro-
vima u1licaj:noj VIl:aStCli i samom kralijlu TviI1tku
II. SIU rt:adJa da!l'Ovima Sandail!j
148) Isto, 104, 105.
149) Isto, 227, n. 2.
150) Isto, na istom mjestu.
Ut) Isto, 250.
126
. Isto, 206-207; 207-208; 2l0-2U I Prim] XIX K
liko Je dzgledala opasnom 'po njihove !inte:rese
poslanika u Bosni, vidi se iz njihova pisma
j ralju Slgisrnundu od 15. marta 1423. kojim ga izvjetavaju quali-
;1' orator per menses octo continues mansit in regno
osr:e penes dommum Tuerthcum regem Bosnensem, a quo arduas
.vardas res, negooia et pacta peciit contra hanc ves-
,ram que ad ipsius civitatis et nostri penitus
destructionem cedeoant (Dlplomatarium ragusanum 290)
liS3) Jorga 449-50. .
__ Gl. Zem. Muzeja XXIII (Sarajevo, 1911) str. 62
127
4.
o 1lianlolSltlima koje su u slubi bosanskih vladara lili vel-
moa obavljali diplomatske poslove u stranim zemljama ne
zna se mnogo. K!oWiko je spomen bosanskih poslanika u
i spomenioima, toliko oo rtioeltkJi podaci
o i njihovom poloaju u tadanjem dru-
tvu, Ipak, od lonaja XIV u izvorima se sve potpunije
ocrtava slikanj!ihave djelatnosti te se kroz to dobiva :i neto
jasnija predstawa i o samam 1lianlOIStJima koje su d:jelovaJ1e u ovoj
oblasti dip10matske slube. Na OSIIlJO'vu poznatih podataJka. mo-
e se .kOIlJS1tatoval1Ji :da se zadaci na strani sve vie
povjeravaju [icima i sve tjud:ima
kJoUi su dJuiom SI1ubom u tom poslustek1i iskustva,ovladali
diplIOmaroskog i u mnogom po,gledu poka-
zali svodu SlpOlSlObIliOlSlt li. upotrebljiVlOlSt. njiima naila-
bio . vladi, predao [e kao dar pro parte do-
mmi SIU!i jednog konja i [ednogsokola; go-
dine Ostojin poslanik donio je kao dalI' dva soko-
ilia.
159)
U januaru 1424.\I1oj\l1oda Sandalj poslao je po SIVIOOll po-
siLanliJIDu InelmilJikJo j1elena na dar Vjell1OVatno
su ISe iz BOIS:ne sla11e na dar li droge stva.rIi od vrijednosti pro-
izvedene u zemlji, kao ito su proazvodd zanatstva [[i
Prema jednom podatku moglo bi se
ili da su se na dar slale srebrne posude, vjerovatloo li drugi
predmeta 'u metalu; naJime, u [anuaru 1433. poslanik
VloO\l1ooe Radoslava stavtjao je u iz-
gled nekii dar svoga gospodara kJoju ih iznanaddtd: ne konje
ili srebrene pladnje - predmete, dakle, koji ISU se 00-
!V'ailJi na dar - nego bolje stvaen (non di cavalld, nedi taze
d'argento, ma d/i eose meglliloire),16i) KaJO dar slat je, naravno,
i novac. su, maja 1433, preko svog po-
slamika savjetovali vojvoda Radoslavu, valjdarra njegov
da ugarskom kealju Srrgilismmndu poal1je na dar zlatne dukate,
001I' !kodi mu najvie biti od kJoriJsti.162)
darova u ku:rentnoj robi, ne moemo
orbetti ubi5lku da oo IOVJim putem svjesno ilii li za tim '
oo za svoju robu tovfie zainteresuju li. kup-
ce. BOI!aiti dal110vii doprlinoslill:i su 1'IaZV!iJjla:nj'll U1kJusa u jelu ti odi-
jevanju kod bosanske v lastele i d'VlOCj1aJIllika i pods:ticaWipo1.rebe
mjle ISU se samo maillim di;jeJiom mogle zadJoVIQilijtiilii. darovima ti
mitom, a mnogo vie ikJuipovmoun, .prti su bosaa-
ska gospoda bIi.i1a lpJ11Venstveno na
Mailio se zna lOdiall10lvfutna kioj;e ml bosanSki v1JaJdaJri i velmo-
eoovailii predlSltavtnliclima strarruih drava i Il(jlihovli:m poslani-
dima 'u Bosni, ,aili je lSilgulrno da je ti na OV'Oj strani postojeo
takav K:ad je u rjeavano (13. IX
1440) o darivanju poslanaka hercega Stjepana, je
.00 lim re dade dar o,ediniake wiijledn!ostikJao IOnaij looljli. su OIIli
sobom dOlIlJije>li (quod dietis olm\torfubiu.'s voyvode Stephani meri
debeart unum donum quod equiwalet i:l:li quod nostro dominio
25. septembra 1458. herceg obaV'ijetava Mi-
Ianskog VJQij'VlOdu da mu /PO S'V'OIjlim poslani1cima aI1je nmmali
dalI' (per quos afuiqlUod munuscudum VestraeillustritaJtis mJi;ti-
mus... fun sigman amOrIiJS).155
a
)
Riijettkii su podam iz kojih bi se moglo vidjeti ta ISU sve
booanslci .poSl1anJici u :ime gospodara nosiilii na dm pred-
stJa'VJI1iioima si1mal!lih drava. .Si:gurDlO je da 'su 'u obzir u
prvom redu (aikJo ne i idJomam proizvodri. Zlem1je. U
prvoj vijesti 'o torne, u pismu papina legata Tebadda banu Ku-
lIiniU g. 1180, spornennzte su 'kUl!liJnekJoe kao pole1jalIl dar od
bosanskog Kad se u spomenicima govo-
ri o daIrorvlima jz Bosne, mahom je o darovima u lSI1looi (do-
num ainimali.um)157): radi se, tp<> svoj .prilici, o tovtl}enoj stoci ko-
ja se, ponekad, slala i pIl'Hikorn. blagdana; 28. decembra 1441.
[e u Duibtro'VlIliJku da ISe daruje poslaniJk hercega Stje-
pana qrui portavit donum animailium faotullIl per dictullIl voyvo-
dam S1fupanum IdJoninioIllIOSWO ;jn hac festrl.vfi.'tate nativt1laibis dJo:-
minli nosl1lri.158) Poskmliik kJiI1alja OSItoje,moji j,e ti 1402.
Listine IX, 123.
asa) Makuev, Istor. spom. Junih Slov. II gl. S. U. D. XIV, 1882,
str. 116.
156) Fermendin, Acta Bosnae, 4.
15'/) Jorga, 363, n. 2; 368, n. 3; 409, n. 1. . .
US) Isto, 386, n. 2. Takve darove slao je herceg 1
kasnije. 18. januara 1459. umoljenih donijelo je odluku de
dividendo cervos et porcos missos in donum ... per cherzech inter
omnes damas nobilium. Dubr. dr. arhiv. Cons. rog. XVI, f. 8.
128
159) Listine IV, 461; V, 3-4.
166) Jorga, 220, n. 1.
161) Isto, 314.
162) Isto, 315.
9 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
129
mmo na 1Q,udelroijli iJZ n,i>ih drutvenih redova li ,lroiji
su se lU diplomatskoj slnib! pmbHIi "
uired vlastele jj]Ji dOO1i dio vdih dvorskih zvanja i
dalje kad bi potreba zadarske.
Jo lU XIV u i1oka:1nrlJm spoeovfma sa
pregovore vode tamonja SlliSIi,edna V11JasteJ:a kao
bosanskog vladana.: U odlukama
iz igo 1347. (28. i 31. marta) spominju se Kragin ili Kraguj, ba-
nov pristav (presltaUIllirus dommi bani) koljli je tada,u b:an0v.
0
ime SJPOtI1ove Relplub1i!ke li humske vlastele Nl-
U f,ebmuamu 1376, bana Tvrtka, Krasoje
je lU 1378. vrio !SLubu ik;aw.1aca), vodio [e II DubroVlIlliku u ba-
novo ime pregovore s nekim predstavnicima TJ:1ebiirnja, obLasti
oko k'Qj,e se ban spoaiio sa

no-
vembra 1379. boravio jie 'u Du:briO'vlI1Jilku, u poslialnstvru kTiaJdevu,
Tvrtko koji je na povelji iz g. 1378. upisan svje-
docima kao sJta!Viii1ac;165) '110em\u je, ll. :februara 1380, u Konavle
Dubrovnika G,edan emiear da saslna meko njegovo
saQptelnJe.l66) je poeodaca pozneita !iz dva nalt-
pisa 1Iz u kraju, gdje se nalazio njen Vila-
steoski posjed; odnose se na VlatJka koji je, vje-
rovauno, sa Tvrtlmv1iJm stlarvtilcem bio u najbhiern srodstvu. U
iSpOmeltJlullolffi ipoolans:tlvu TWitJka iz 1379. naveden de
i koji se 24. marta 1383. spomlnje kao Joradjev upan
'll Konavlu; 'On je kroz (1379-1383) povremenn,
kao predlS:ta,v;rui:k bosanskog kralja, vodio pregovore s Dubrov-
10 raznim sporovima; kao jedan lod kvaljev:ih
SI]uJbtt1i.ka u Novomradiio je, ilzgleda, P!101ti:V
sa /te su onikaili ik["!ailjjevu ILnt&venctjlU pozdva-
juoi se na nedwv:no pOiVeiljlU.
168)
Neke, IlJepoZinJalte,
pregoV'olI'e s de u j'uilu i ,augustu 1383. knez
Gojak (oomes Goyach) kojli 'le tada niavoidi kao oomissa,riius
li !nuntJirus domiIlJi regilS Bosne et Rassie;169) to je, 'bez sumnje,
k!nJez Gnjla:k (ilLi dtvlolI'skii slubeniiJk
1113) Mon. rag. I, 258, 259.
164) Mon. rag. IV, 153, 184.
165) Isto, IV, 249; M. S. 186-90.
166) Odluke republike I, Beograd 1951,
str. 16.
161) Gl. Zem. muzeja XXVI (Sarajevo, 1914) str. 252.
168) Odluke, I, 317, 318.
Isto, 236, 243.
130
Tvrtka I i Stjle(pall1'a Dame, koji je ma Tvrtkiowj povel\jd od 12.
manta 1380. i Dabiino] razejendei od 6. marta 1392.
upisan svjedocima klao pnistav od dVlora.
170)
Ima dosta pxtimj:enakojii pokazuju da su lokalna vilaiStela
kao I1IOsLoCli nekih javnih sWuhi 'll iili kao
lm'alje'Vti dvorski slnibemlci vodIiJli, prema posebnom vladarevu
mandatu, pregovore s predstavnicima RepublliJkie
ili njihovdm ovlatenim kad se rad1lJo ,o pi-
t<aJn:jlima vie lokalnog k:araktera. Za vanije pregovore
upotrebljavaju se iiiSlkilli'mlijli, u IQVJOj V1I'Sitli posla provjereni [duda
bez obzira na ndihoiv,o staleke porlljekLo ilJi paJk ljudi kioji su po
svom drutvenom poloaju iLi funkciji imali dovoljno
autoriteta potrebnog za ovakve pregovore, ,illi, katkad,Sltranci,
ili podantci u povremeno] ili trajnoj slu-
bd bosanskdh vladara. Kad je u ljerbo 1346. trebalo s
vodJilti pregovore 10 pliJtaIliju ip<ll1Jajne earadnje protiv ugarskog
waIja, Std,epalll zaeraio je sam od vlade
saglasnost da n,jieZl;JllJa podanika, trogirskog IkaiIlJOIIlika IJ.Iiju mo-
e UiZ<eltli kao svog poslanika za ovih pregovora: 1Q1ta-
da, sve dn 1347. godine djelovao je ovaj vr10
ivo me lSwmo IkalO poslanfk banov u pregovorima s
It]elgo li ikao gilavni njerg,OiV savjetmlk u konkretnom pliJtanju ta-
danje ...<bOlslalnsk:e saradnje u okviru poi1iJtike prema U-
gamskioj.171) U vanijim pitanji.ma slao je TVI1tko I kao poslana-
110) Wissenschaftltche Mitteilungen aus Bosnien und Herzego-
vina VI Wien 1899. (Faksimil, Tabla XVI); Povelje i
pisma I, 1, str. 170, 171.
111) Listine II, 355; 379-82; 386--7; 406-7; 408;428-29. Ovaj Tro-
giranin imao je da svri jedan zadatak te se poslije toga
vie ne spominje u bosanskoj diplomatskoj slubi. Dok je bio II
slubi bosanskog bana, on je, u isto vrijeme, sluio j interesima
te je, kao bm;anski poslanik, od njih 4. septembra 1346.
dobio poklon od 60 dukata pro suo Labore quem habuit in factis
nostl1\s (Listine II, 382). O Trogiraninu Iliji vidi i M. Pe-
u sarajevskom Jugoslovenskom listu od 17, 18. i 19. apri-
la 1938. Uopte, strani podanici u bosanslwj diplomatskoj slubi bili
su vezani dunostima koje su ih obavezi-
vale da se u svojoj djelatnosti u slubi bosanskog kralja ne
ogrijee o interese svoje drave. 18. januara 1455. su
odobrili svom Tonku quod possit ire in am-
baxiatas pro domino rE'qe Bosne cum hoc tamen quod in ipsis am-
haxiati<; non possit aliquid diicere, facere aut tractare quod sit con-
tra serenissimum regem (sc. Hungariae) nec oontra sacrum regnum
Hungarie, nec centra statum civitatis nostre DubI'. dravni arhiv,
Cons. rogatorum XIV, fal. 123.
9*
131
Ire iJ.tjlUlde dz sV1O(je bil.:ie 7Ja koje je mogao znaiti da stl.
dovoilijrrl!o u dati problem i da raspolau potrebnim
mOlji 'je prozlazio li:z Inj1ihove funkCije u dravi. U
decembru 1382. djelovao je u DubrOVIniku kao njegov poslanik
Vladojezaljedno sa vojvodom Vlatkom i
knezom MiLrklOm;172) u septembru godine Iogofet Vla-
doje ponovo se nalazi u Dubrovnli:rou lroao kraljev poslanik, ovaj
put u drutvu sa knezom Vlukai:nom. Nema sumnje da je Vla-
daju bila povjerena ova mislija zbog toga to je kao 1Jo,gofet
dobro poznavao poslove klraljeVle kancelarije i kao
pove1ld,e najbolje se razurrri[evao u legalnu 'stranu problema
knji jletrebawo raJSiPI1a'v'ljalbi d u Isac1rJinu starih povelja o koji-
ma je u J'latzgoVlorima poslanika IS
Vojvoda Vlatko je jedan lOd najbJlilfJih Tvrtkovih saradnika i
dobro bosanske koju jo jednom
sresti II vanoj misdlji. Kinez (Comes) M!ill"ko, koji
[e spomemzt u prvom od navedendh poslanstava, vje,roiVatno je
s T'V'I"tkx)wmdvorskim knezom Mirkom
k,ojli je s tim zvanjem upisem na prvom mjestu kao svjedok na
od 2. decembra 1382..kojom SIe ukida
trg 5I01]i ni Novom.
174)
U drugom poslanstvu, septembra 1383,
pored Iogofeta Vladoja naveden je i knez Vukain. Radi se,
po svoj o knezu Vukalinu koji je na Tvrtko-
voj povelj:i iz g. 1378. upisan vlastelom
s kJo:jomse k1raUj savjetovao prilikom izdavanja pove1Jje,175) Jo
jed''lom se s Iogofetom Vladojem kada je, u Ljeto
172) Odluke, 277.
173) Is to, 348.
174) M. S. 202. Knez Mirko i je vie puta upisan
kao svjedok na poveljama: Na Tvrtkovoj povelji Hrvoju
iz 1380. (Wiss. Mitt. VI, 1899), na Dabiinoj povelji Stani iz
g. 1395. 0stojinoj povelji Hrvoju iz g. 1400. (na obje ove povelje
kao svjedok od Bosne - MS 225 i 249); na svim ovim poveljama
njegovo ime nalazi se na uglednom mjestu, imenima
nije vlastele.
175) M. S. 189; i on je, zatim, vie puta naveden svjedoci-
ma, i to kao predstavnik Humske zemlje: 1380. (Wdss, Mitt. VI) 1395.
(M. S. na Ostojinim poveljama od 15. januara i 5. februara
1399. i od 8. decembra 1400. uz njegovo ime upisano je zvanje voj-
vode; ponovo se pojavljuje kao svjedok na Ostcjinoj povelji od
4. decembra 1409, ali ne vie kao vojvoda nego samo kao knez;
nema ga svjedocima na poveljama izdatim za vrijeme prve
vlade Tvrtka II.
132
1390, zajedno sa pl'dtovesl1Jijar:om li drugtian
bio kao krailjev povjerenik za
Splita, IS jedne i Klisa, Omra i Poljica, s druge strane.
176)
U pregovorima sa da1matiJlSlroim gradovima koji \su se po-
vremeno voddli u ,tokJu 1388. Ii kasnije, vanu je ulogu imao
vojvoda Vlatko za ovaj posao.
Kao vojvcda bosanske vojske koj/a je tada vrila prrtdsak na
gradove wedln,je Dalmacije on je, svojim pnisustvorn u ovod
diplomatskoj misiji, Vrebao da vojnu snagu peegova-
koju je predstavljao i da diplomatskoj rad-
njti dade naglliaJsak opomene i pI'Iijetnje. U poslanstvu, koje je
u martu 1388. trebalo da vodi ove pregovore nalazio se, pored
vojvode VLaruroa, li Stanoje

koji je, moda, s obzerom
na slubu kolju jie vrlo, bdo u ovo poslanstvo
lice. Nanme, dSIbi ovaj Stanoje (Jelascich)
s:1a
l
t je u novembru 1381. Ii maju 1382. u Dubrovnik da primd
kraljeve dohotke; naveden je tada kao kraljev famdlnaris nun-
et ni tada, u1li kasnije 1388. godine uz nje-
gO'VQ ime nije navedena mJiJkakVla vlasteoska titula;
ill iS[)I'iav:i od 2. juLa 1390. koja se odnosi na izme-
splitske optine s jedne, te Klasa, Omia li Poljica, s druge
strame, StaJnOlje jedan od kraljeve komisije
koja je mala da provede ovo naveden [e kao
knez (comes) , d:aikJ.e vLaSlteilin.
179)
Blio j:e ti u wlbd kralja Da-
176) Povelja od 2. jula 1390. - Listine IV 280-82.
117) Lucio, Memorie de l1ragurio str. 335. Trogirska odo-
brila je 19. marta te godine da se potrai 50 libara pro exendts
Vlatcho Voyvode et Stanoye Jelacich ambassiatoribus regis
Bosne venturis Cliss (n. mj.). I je u ovim godinama, kad je
snaga oruja bila najvaniji argumenat u pregovorima bosanskog
kralja s dalmatinskim gradovima, misiia pregovaranja bila po-
vjeravana zapovjednicima bosanske vojske (capitanei exercitus regts
Bosne - Isto, 335); u martu 1389. vojvoda Vlatko, u svojstvu zva-
kraljevog predstavnika, traio je od da mu upute
svoje poslanike radi pregovora (Isto, 344); novembra (ili
neto ranije) 1388. boravili su u Kninu vojvoda Hrvoje i
r.jegov brat Vojislav koji su kao poslanici bosanskog kralja imali
zadatak da dalmatinske privole na privrenost Bosni (Isto,
343).
m) Kralj Tvrtko I (Beograd 1925) str.
103.
179) Listine, IV, 280-282.
133
bie ga je 17. jula 1392. slao u DubJ:lOlVlDli,'k lU iStvaJlii doho-
dakia.
1SO)
l
U rpreg,oIVIOo.1iJma IQ 'Ustupanju bosanskog priimwja Du-
dijeliOVCliQ je k'8JO poo:1aruilk kralja OSltou,e nje-
gov Stjepan 'koj'i je u zavrnom
aktu 0V'e :radJnijle ikao (piis:aJr povelje od 15. j anuara 1399.
kojom kIia'lij navedeno prodaje u posjed Dubrovniku;
otuda mamo da se dmenom zvao
Stjepan i kmez RiaIUlp, VIQjvode Hrvoja sluga, billi
su bosansk! klQdfi au 14.:i 17. februara iste go-
dine dzvruli !pr,edaju I1lJSUuJPJijenezem:ljektomiJsiiji urno-
ljenih poto su prethodno IpiriJmlili zakletvu koja se vje-
rovatno odnosila na uslova ovog sporazuma sa
strane Republik'e.t
82)
oo visoko etijeIlliJ\i U\jiiholV'e
usluge 'li ovom poslu ikad SIli tm ,odredlili dosta veillilkte
darove 'li iznQ/SIU od po 500 perpera IS'W1Ikom od rijiih; posebno iSU
n:algradi[li Jqg10feta Stjepana time ibo oo, na njegovu molbu, pri-
na ktollov,anje slina nd,egoVlolg na troak grada i odre-
dJilii. mu u iJU ISVdllU od 50 perperagodnle.l'") Logofet
Stjepan ostao je u sI1Juibi ikma:1)j
i
a Stjepana Ostode sve do kraja
njegove prve vlade, U drutvu sa Sil1jep:a[llom boo je
u onom Jwal1j-evom poslanstvu koje je [una 1403. Du-
vladi izloilo kraljevu ultimativnu poruku ii. JPlOISta-
vilo zahtjeve u jedno.j formi koja je u stv.aJni :izg.leda!lia kao
naV!.ietJa:j rata i uvod u IlIeiPIri(jalteljISltv,a; zahtijevali su, maime,
da Ina svom gradu IiJzvjese kraljeve i prlz-
naju ga za svog gospodara kako su dosada pniznavad kralJa
Ugarrske. Njload IOId BOSll1!e nismo SI1uali ovake a:IlLli su
se Vlojv,oidJi HrVlolju.1
84)
R3it ;s DUiblI1oVlIlikom doveo je
190) Povelje i pisma I, 1, str. 175: ... poslasmo k
vama naega slugu kneza Stanoja .. ''.
181) M. S. str. 235: ... pisano od ruke Stipana
kralevstva mi dijaka ...
182) Oremonik, Gl. Zem. muzeja XLIII (sarajevo, 1928) str.
121; Jorga, 76.
183) Cremonik nav. dj. 121-22.
184) Diplomatardum ragusanum, 117: Item 10 dito re Ostoia ne
mando per soi ambassadori Stiepan LogotE'th et Stanichna Sergo-
vich, digando et domandando che nui ne debiamo S'ottometer al
d1to re Ostoia et levar soe bandiere et cognoser1o per signor no-
stro come habuto lo re d'OngaJ.iia. Ove sta,vljene su
u uputstvo poslaniku koji je 13. juna UP1;1-
vojvodi Hrvoju da mu se poali na postupak kralJa l n)E'goVlh
poslanika.
do kralja Ostaje; s '!lIjegovLm padom iglUbi se svaki
dalji spomen o dijelo'V'a1niju ilngnf,eita i dli\Pilromart:e.
U jedinoj p.riizn.aIIlliCli od 15. januara 1399. kralJij Ostoja naziva
Stjepana metmom;lS5) po tome izgleda da je imao neko ko-
lavanje, a moda je bio i neki na kraljevu dvoru ili se
negdje bavio 'tliim poslom prnje nego to j'e postao pmr,
liogofeit i drlipl'omaluSlkti Svakako je znao vrd-
jiednoot lmJISllw<g obrazovanja kad se pobrtmnio da
sina smjesta u Inelku kolu.
Od XV funkcij,a posl,a:nLilm postade stalrsi-
jom te ISe sve sa Licima :kiojlirrIlJa se 'vie
puta i drum miz godlina pOVlj-ena;v,ao'u dii;ploma1JSlkli zadaci. Zahva-
ltilujlu6i mnogostrenorn "US1P01IliU drave kOlji je 'Q1S11Naren u pret-
Bosna je .panju bliih i daljih
susjeda koji su u imali li ekonomskih :in-
teresa. 'Do je dovodiii1o dJr'3.'VIU uiv!ldli i srpoJtjnopQlliitli-
koji je, sada-zahajeveo vietskustva, vjetene i
stadnostd 'u diplomatsko] Slubi. Diplomatski zadaci povjera-
vaju se ilj!udima kO\j11 su po SIVOij!oIj fUlnJkc:tji !ima!li dobar uvid u
Ji:V'OIt drave i ,koj i eu ilmlO rlverski s1ubenliCli 'ovisEE 10 lkJl'alj,u
i svcjom sI1IubQm slt1callii li 11li}eglovo povjerenje. U
Vla2:ni,j!1m su nametale i prtlike,
uzimajm se,kiao ponekad li rai!1lije,za poslanike ;lilji posrednlke
lj'udJi sa strane, iz DubI101V'nlika Iilli iz dalmatinskih gradova da
bi se !iJslkoirJ..s't1lo Djj1lihoV'o bolje pol'Zj:llaVlanje :prii!1iJkia ii 000-
u u kl()\ju su
lod lP'o,SilJedJnjih godina XIV u odnosima Bosne
li. Dubnovnika s :irmenom bosan:skiolg rproltove-
sl1:liija'l',a Zare Boikli'6a koji se u tom zValIlju rprvti PUlt spomilIlije
6. marta 139.2.
186)
Zore (ZOire de BO:lQa, de Bochsa), du-
negiOto j'e primio sJJubu [pmtovesti-
j.ama u BiosIIlli haJVlio se i pOiSlovlima te
je tako li. doaJo ru dodlllT s bOlSaI1JSikim d'viOtliOm gd:je jie znao da
18. Povelje i pisma I, 1, 423---.24: >l poslasmo k
vam naega slugu metra Stepana i vojV'ode Hrvoja slugu
kneza Raupa .... Izraz metar imao je razna a u prv()lffi
redu je (magister) i uopte kolovana ili
lili majstora u nekoj vjetini ili zanatu (v. Pri-
nosi - Zgb (1908); u starim kolama u Bosni nastav-
nik se redovno zvao metaJr.
186) Cremonik, Godinjak Istordjskog drutva BiH, IV (Saraje-
vo 1952), str. 149, n. 2. 1.
135
steldne ii povjerenje. Brvli put j,e spomenuto njegovo
ime 27. maja 1381. i zatim, vtiJe !pulta, i to u vezi IS trgOViiIl!prrtl
soli i ,oloV1a,187) 29. septembra 1382. dozvoljeno mu je da u
Dubrovniku nabavi neto robe za bosanskog kirwlja
183)
li otada njegove usluge mojima je sebi otvo-
do put II poslove s dV101"Offi i preko njih u dvorsku
Slubu. Pod TV1l'1tkom I drao je II zakupu caI1ine i komore
u BOISn:i.189) Na j,edill'Ojj kralja Dabie, 6.
marta 1392, upisao je svjedocima i gospodin Zore, na
vjenni li V1azJjubljeni protovestajar; ,iJstog dana izdano je jedno
kraljevo za Dragoja za k'o-
je se u tJ'kstu kae da je pisano na Ceooni II dvonih
naega protovestdiara Zoreta ....190) Iz same ove da
je kmlji!zJdavao jedan akt u svoga Vlidi se koli
ko je bio porastao drutveni ugled ovog spretnog trgovca. Za
v.r!i;j.eme Dabiine vlade on je ostao II sWulli
dako nije prestao da bude

2. februara
1394. uputio ga je kralj Dabda kao svog poslanika u Mlel1ke
sa zadatkom da prema svom uredi stvar bosansktb
galija kaje su s-e nalazlle u ar:senaJJil1ua.
192)
Po Dabi-
ino] smrti zadrao je slubu IPr:01oovestijara li pod kralljicom
Jelenom ,am je, u isto vr'ijeme, svravao ponekad d POISi1JoIVle SV<l-
ga grada te je jednom, II pitanju carena II MwsliJnli i Slanom,
fllnglirwo i kao poslanik Republdke na bosanskom
Iako je II Bosni dui niz godina V1l"io slubu protovestdjara li.
bio zakupnik carina i komora, njegove obaveze
!prema Dubrovnrku rnsu se smanjile. 12. juna 1397. iUI1IllO-
'trailo je od njega da preduzme korake kod .kJraljice
J elene 'll stvani !potVlrdestaJ:1ih prtirv:m.egij a; IPOI\T'OOom nekog n.ie-
go,vog SUkoba sa ljudima su, :H.
aJugiUSta 1398, javljam da pisat i zapovidjet ZQII'!U da
se 'vaih ljrudi ,ostavk
194)
Bosljednji put ISe S1PiOmtnjle 20. j'Utna
187) Odiluke, 138 i dalje.
188) Isto, 250.
189) Povelje i pisma I, 1, 179.
190) Isto, 170, 171.
191) Isto, 176, 177, 179.
tn) Listine IV, 323-24: Dabiin protovestijar Zore pojavljuje
se ovdje pod imenom Georgius (v. Die Romanen
in den Stlidten Dalmatiens II, str. 38: Zore = Georgius).
191) Povelja kraljice Jelene od 13. maja 1397, M. S. str. 229-30.
m) Jorga, 69; I, 16.
136
1399
195)
te je vjerovatno uslooro ,zaJtiilm i umro, je ma
NilkOllukiodi j-e preuzeo mjegove poslova u Bosni, Nikola de
(ili samo pod imenom ZOI1a) nas1idedJio je
oeevo povjerenje na bosanskom dvoru i nastwv,to da vri nje-
g101\T1U sJJubu. U dva maha, sredinom 1402, bio je 'u Dubr:ovniJkiu
Ir:adi l11JaJbavkii za kLnailja Ostoju, a 8. [anuara 1403. spo-
menut Je kao hooal11lSlkli Pl'lOito:VlestiJja:r. Na dvoru je Istekao izvje-
stacr: ugled i uticaj, tle jie umoljenih, 24. apl'li!la 1403, na-
svom rposQ,wntkiu ill Bosni da nastoji obezbijedil1:li nj1e-
govu intmv,endiolU kod :u pliJtall1ljlu (novih trg,oIva ,Sloli.196)
,DJ.i,egolvi pOSllovli riisu, izgleda, uspijevali te SiU
ga dovela 'u Vleliike dJug10ve u Bosnd i II DUbrovniJku.197)
U novembru 1409, poto se kralj Stjepan Ostoja 'ponovo
na vlasti, u Dubrovnakn se rualaze posla-
nlici, ik1nez Hrvoje U. knez Toma, kOljli S1U tamo u stvari
mara li Isl1oge.198) Radiilo ISe o nOIV1om ugovomr ikoji bi obostrano
obuhvatdo i potvrdno S1V1e ranJij1e uzajamno date priivi1egije i
'Prava. su, PO svom kancelaru Rusku, lkioj[ je 'u tom
poslu bio u Bosnu, potvrddll vse fi vsakoje povele koe
e .j zapisal grad Dubrovnik kralevstvu mi, Sa bosanske
strane ranije privilegije su kraljevom poveljom od
4. decembra 1409. 'k1oju je pdsao kraljevstva mi To-
Oba navedena bosanska Hrvoje
'1 Toma, pomamrta su U povelj; mal!ju Osto-
jliod 31. decembra 1410, gdde se u uvodu kae da je kva!l.j po-
SI1wo u Dubrovnik svoje .vtlaJslte1Je i poklisar-e, kneza Hrvoja Viilg-
;j kneza Tomaa sa zadeitkom da, prema
kirCl'1j.eVlom ovlatenju, uspostava s stare dobre
QiclJnIo1se ,kojiisu bili ratcm g.
1403-4.
200)
Toma j,e, bez sumnje, OstOjjlin logo-
fet Imai je na pomenutOlj po'Veldli d.z 1409. pogre&IlJO u\pifs,an kao
U pregovorima, dwk1e, s jedne i s drnge Sltrane
licakioja r:Uik1ol\T'ode kancelarijom, s bosanske 11()gQ-
f,et ':Doma, s &1ovenski kancelaJr Rusko. O Hrvoju
!Spomena ,osim na ov,om mj,es\1m. Kad
uzmemo ru OIhzilf da j,e jedinstV1el11Jo u bosan-
195) .Torga, 66, n. 5.
196) Isto, na ist. mjestu; 90, n. 3.
197) I, 55-56.
198) J orga, 123.
199) M. S. 272; v. I, Primj. XXXI.
200) M. S. 275.
137
sllcim spomendcima i dia se jiarvlja samo u iI1Jaltpi:su u
doputeno nam je je ovaj Hrvoje sin
rlnsikog vI1astelina Vigln)ja :MJiilJoeMi6a za kojeg se u spometIlluJlJom
!1JalupliJsu kae da de iSI1uJiJo redom svtirrn v1adaI'iJma od Sitjepruna
do i dia je umro u vmil.i'eme Ostaljma swg-
1404.
201)
U ISM;apalnQlU Ug10VICllI1a 'od godine 1422,
koja je blio rezultat dueg djelovanja u Bosni po"
Dan je 'tac1amjli kancelar (1o;gofet)
kralja Tvrtka II, Restoje. On je isa i nje:
govim notarom rsastavljao tekst 'I'vrtkove povelje od 21. XII [
Slamje napisao slovenski primjerak dokumenata.'") U
ovog lugovora oo 6. II 1423: Je da
je slovenski primjerak sastavljen per mamim VtiiI'1 Re-
stoe oruncell1adi sereniJSlsimi dorrnllirui reg]s.203) Ota-
da, kI10Z dUJi :nJiz g1odJ1na, Restoje Milohna (Mt!onja) ostao j,e u
dvorsk:oj slubi pored ostailih, ,i razne dtpomatskepo-
slove. U prvod polovmii maija 1428. 1)10 je u Veneciju
u nepoznatoj, k:I1a!l.jevoj mk:liji to je dzazvalo po-
dOlz,I11vloIst u ,rolJikoj mjeni da ISU piJsal;i sv:ojim po-
slanicima u Bosnlida nastoje k:Qjli su odadja-
nd,a OiVIO;g pQlS,lamlS,tVia.
204)
1436. godine nata2'Jio. u
kralljev,oj pratnji prmkJom njegovog boravka u lJ. to',
sada 'll svojstvu protovestijara ili komorrrika. Tada je, 25.1.
1436: kir,aIl.g Tw1JkoII li!Zldao povelju boeanskim II
prusustvu ugaeskih i fbosalnlSlke v1aJSitele? kojima
je naveden i kralj,ev (camerartns) Hrdstoja de H1ev-
na.205) 'DaikodJoiZna)jemo i za mjesto Res1JoIje'Va ;porij.e1k:1a. Godine
1441. IOlIllSe podavlljUljekJao IUvia:ena li lodg,ow:oooa na dvo-
;fU kao slulbenJik koja puno povjerenje kraljia i sa Mle-
vladomli!zrrnjemau:jle miljenJe punem liJzasi!Jrunika ik.oji gtO-
viom ne samo u k1raJ.jeiVIo lllieig10 li II njegnVlo ime.
206)
Godine 1442.
201) Gl. Zero. muzeja, 1914, str. 235.
202) Listine, VIII, 206.
203) Isto, 217.
204) J orga, 242.
205) Acta Bosnae, 150-51. .
206) 21. februara 1441. dat je u Veneciji odgovor :r
e
.
sti
,
Toogi.raninu qui huic venilt pro parte Restoe,. camerar1l seremSSlml
domini regis Bossine. Radilo se, ostahm, ? p.redlogu
skog dvora da prime vlast nad Bosnom 'l nJome vladaJU. u
svoje ime. vlada nije prihvatila ovaj predlog (J.
Srbski istoriski spomenici. Glasnik Drutva srbske slovesnost1 XIV.
Beograd, 1862, str. 41-42).
138
Rastaje je u staleu vlastele: Kral] Twl:JkJo II slao je 14.
decembra u Dubrovnik lIlelcl SVlOti depozit po lS1Juzi li pok1Ji'SaI1U
svomu po vltezu po kinezu RestojIU.207) U
poslu slat je u Dubmvnik i u 'junu 1445.
208)
Slubu protove-
stiljlaI1a vrio jie li pod novim kraljem Stjepanom Tomaom te
je na njeg'olvloj povelji od 3. IX 1443.
vlasteLom svjedocima UlP'iJsano li ReSltoj'ev,o lime (snaega kira-
levstva proOOIWstrur kmez Restoe IS bratioen). Sam :je i pisao
ovu ipovelju tplO zaipoVlidli gospodina mi iklI1ala 'Doma a.2011 U
svom djelJwanj'u ik.a'o,malIloe1ar li pirlQltmnestijla[' 0IIl je, u godma-
ma gonjenja heretika, ivo '11adli'O Illa nim-
ske enkve u Besnd, ISe, sigumo, ,i na SViOO U!ticaljni
pdl:oa:j na dvoru, pa de li u RiiIffilU va:10 kao oOlvjek mimlSlk'e ku-
nije, Njemu ,i IkJraJljlU Tomau papa Eugen IV p()(li}e1jlUje pot-
pumni induLgenCliO.u (30. IX 1446),210) a Nikola V uzdma Restoja
qui ... pro augrnento et conservatione fidei catholieae pluri-
mum laboravrt pod svoju zatitu (8. II 1448). ZatJilta se odno-
sli!1a i na Restojeve posjede (suna cum terris SlUiJs)211) koji su
morald lbiilti matnli ;}{Jad se u ovoj formi ovdje spominju.
U maju 1448. preduzimao j,e Restoje, po 'kirIlJIUev.o!i naredbi, Ine-
ke mjere u Srebrendci na tetu trgovaca lImale su
sekosile ISa prliv.i1eglijama odobrenim jo od krallja
Sigismunda i vojvode Hrvoja. Zahfijevao je od
da, u rabu "kraJi.jla Tomaa i despota po-
mau krall ja, da u sagrade li snabdiju ih oru-
jem.
212
) Posljednja nama poenaaaelkuivnost Bestojeva u dlilpllo-
matskJoj sU.ubi u Je sa pregovorima o LSaNleZU Du-
i bQlSRiIlIS}{Jo.g 1"kr.ai1j,a 'Domaa protli'V hercega
S1Jj'epam.a U jUnJui aJug1US1Ju 1451. Resj;l()ljle je
boravio u DubroVlTIiku k,amo je donio kra!ljevep1'ed[Qlge o sar-
Ve'2JU.
213)
U samom dOIk:umeI1Jtu o u;gOV{)'ru, lizdanom lU Booo'VCU
18. decembr,a 1451, ResIt:oje je, ostalJim Vilastel1;om, n:a-
Vieden kaJO svjedlOlk i, na !kr,ajurtekJsta, kao njegov pisar.
214)
207) Povelje i pisma, I, 1, 518.
208) M. S. 426.
200) Isto, 428-29.
210) Jorga, 420.
211) Acta Bosnae, 207.
212) J orga, 425-26.
213) Isto, 449, 454.
214) M. S. 450.
139
Restoje MMonja, rodom U:Z Ldvria (de H1EWl1la), vrio je va-
ne /S1Jube na dvoru IkJr,atl:jla Tvrtka II li Stjepana Tomaa iIlJepl'e-
knoz nekih nrideset godina (1422-1451). je kao
piser li illi kancelar Ida II toku
SiV'ode dUglogodlliJl!je na viu stepenicu drutva,
da u red vlastede, - Jonezova, posjednika plemente bati-
ne ,l da rutom S\"OD1sl1Jv:u II tiJme II svoga bratstva :Jj1.lJ!1igUma kao
svjedok na vlaJC1a'I1S1k1im ipo\"eldatma II drutvu predstavnika sta-
mh vlasteoskih rodova; da, dugd !lirz godina shubu pro-
tovestdjara, postane ugledna i l\lItica>j!IlJa na bosanskom
dvomu, dobro rpolZlI1atta sbraruim viadama IS j,e Bosna odr-
avala diplomatslo;
Manje je poenata bosanskog kancelara
PavLa (Paulus de Jayoe) koji je prvih datna marta
1445.kiaiO pOlsllan/i!k boravio II Veneciji gdje je vdadi,
ostadim, litl!1o,mlQ 1kil'aJ1(j,erv predlog 10 savezu protiv vojvode
S,jjjepana Ovom vkealjevom dcancelaeu ri. ;poS11an:ilku:<
(cancelaeio et oratora serren:ils:siJmli domini regis Bossine) dalt je
odgovor kOljli je lU stvarii odbijanje predloga U
stvarti sarv
1eza
215)
jer su to je bivalo ru nji-
hovim odnosima prema BOrSI1Ii, na sporove na ovo] strani gle-
dalu sa stanovtta s!V()tjih daa.jih lin1Jerresa.
U pregovonima bosanskog kralljra i u
vezi s kcnavosclm ratom Idl:i'el,ovao je 1431. kao krailijev POlS1a-
niJk Ivani jie II 'tom posbu vte puta odlazio 'll Du-
cr. jednom primio dosta vlisoik poklon II vIiijednlO!s11i od
150 peI1Per
1a. 216)
mu je bi.il1a da staV1i do
manj a 'kJarko Tw1:Jka II i
kojli ije IpiI"Otiiv Dub['lolVlI1iJk:a vodi!O J:"iat, 'Pootoji puna ,saglaSInOISt
i da Iiz1ra:zli kJraljevo dralnj:a ti
OiV1om SpOII"U,217) te da naJStoji i'zglladi1Ji nesugl,ClJSice
strana j dIOvesti ih do uSipostavlj/a:nja miI1a.
218)
dalo je 17. III 1446. OIdgl0V101f pD'Silanicima
bosa:ruslkog kiraJlja,egre@iJo mili1li it medicine dootori domi..niO
215) Listine, IX, 215-216.
216) J orga, 302.
217) Diplom. rag. 9, 35.
218) Vojvoda Radoslav, u svojoj povelji o miru s
(25. oktobra 1432) kae da je zamolio Tvrtka da bi poslao
svoga vlastelina u Dubllovnik i tegnuo ih besjedom o miru
mnom i vlasteLi :i po milosti gospodina naega kra-
lja Tvrtka posla knezu i vlastelom vlastelina oi po-
kldsara svoga kneza Ivania - M. S. 367.
:140
Thomeet Lauremtdo de Stipos de 'Drragudo. Ond ISU dolii u Ve-
neciju 'll j'ed/'1Joo gdje se rradtlo o
iSlu prelazdla okvir neposredmdh odno-
sa. VilaJClii 'izl:oli1Ji su kraljevu poruku sastavljenu u
Kralj je saoptavao Republici da je aI1aglonJSikJi 'kralj,
posredstvom dvojice franjevaca, nastojao da od njega doib1je
grad Drhjeva (Naneneum) da bdloroz ovo pnistanite dobio pri-
laz u Ugar.slku na kojlU de imao dzvjesnah pretenzija, Bosanski
bii vomo da Drid,elva UJstu\pri nego Aragoncfma.
Dailije, II vezi IS tim,al1agol1islk1i kralj traio je salvum oondu-
ctmm za ip1l1Oil:aZ kroz Bosnu njlegov:ih poslamska je namje-
ravao posILati ru Ugarelcuda se sastanu tamo s nekim njegovim
!prtistalicama. to se Dr'ijeva, nisu billi voljrn!i da
u tom momentu iplI1eIUZmU grad ti ISU bosanskom kra-
Iju da ga sam zadrJi jer dok je 'll nj egovim rukamakao da jie
i 'li maim. U rpitan\ju slobodnog prolaza aragonskih poslanika
kroz Bosnu, meka rklrailj odgovori tPTema .sVOrITI ali
svakako neka pazi da riz ItOlg za njegowe rprij,a
'1Je:l\jske
susjede
ne nezgoda. itO Ise kraljeve ebje da mle-
vlie zallaze u njegovu zemlju u lmd'od su Dubrov-
Sltek,lJi svoja bogatstva, odgovoreno je poslanicima da
vilada lSV'ojim 1:Jrgovdilma da dolaze u bosanska mje-
SIta. na traenje poslanika da Republika posreduje 1.1:
uspcetavljamju dobnih odnosa Bosne li Turaka, dato
tim je da vlada, kad sama uSlpostaVli mir
s Turcima, nastojrali da neto li 2la BOSinU.
219)
Obadva po-
siLanJika IkJoOri. su v,odJilli 1()tV1e r,azrglOlV1Olre u ,su ,stlramdi, an-
g1ao
1vatni,
moma, li. soibzilI"om na ndlihove veze, za jedan
dilpllomaltski rposalO u datoj O drolkitoro medii-
dlne Tomi ne znamo nlita van 'OiV1e Ino,eglo've milS/ije u Venecijli.
Nrjego1V drug II 100000m IPOISllatl1istv:u, Laurentius de StJiporS (Stipo-
liJmao j,e u g. 1450.'l1iekli spor sa dV1o,j:icorITI
zbog ,SiVOlg :prosjeda u Suhom Dolu IkJO\jli. 'se
Ilia:lalZo1'O na g,ranJiJci iiJzmeoo i tmgilI"slkiog di'stmkta.220)
IliatjlisltaJk:ntlJtlilj,e li. naj,a:ktirvnJije preds,tav-
Bosne ,ide NikoLa Testa, .sin Jakova, Trogi.rani!n, koji je u
pOlsJjedJnjqj decenl1di postQjlanj>a bOlSalnSke drave, u 'te'k!im pri-
lJ1kiama, kada je rturSlk!i pIiiJ1Jisak bivao srve prre.glovore
Ilia raznim ISI1Jr,atnatma rda zatinteresuj,e sltiran:e vlatde2'Ja
219) Listine, IX, 235-36.
220) Isto, IX, 322; 353; 358-59.
141
&udJb!i:nru Bosne saveznike za borbu protiv 'Duraka, To
je, po svod pri1idi, iJsrtji iOll1Jalj ,knez 'I1OOglirralnlin dJikar
senjskd s koOfun de Ikma,lj Stjepan Toma, na ndegov !predLog, 3.
II 1449. II Vll'aIIlidJuiku DJ8.ipJ'la
rvuJO
ugovor da iiima pribiiv,ati u na-
em kJI'IalevstvJuza naega siliugJU ,i s ID/almi IOIP6eno
nae. Ortaci, kJ'a:lQ li 1Jr;ogill"skii imalli SlU da rUJ10iIe rSlV,akti
po 6000 d:ukalta II ovo iprekJo kodeg [e tire-
balo da se odvija 'owav promet ISII'eJbra u zemJUi ci. dia Be dobiLt rod
ove :brgorvme dijeli na O'Eldinake rdJiijrel1ioVie.
221)
Alko jekI'lail.jlervortak
bio idlikar tj. dbkator poreza), rnogao je u
novi posao u 'l.lIIli;jetli dobro liskiuJstvo. A da Ije li lI'aJIliiJj'e
fumao dobrih veza, vddi ISe Iiz pismagubernatora Ugarske Ivana
od 7. novembra 1447. kinjim Nliikolupreporuauje Mle-
v1adi.
222)
S imenom Ndkole Teste se vli.e pruta II razerim
d1ipIJomaltlslkllm mLs/ijama u ,godiInJama ivota bo-
sanskedrave. 1451. on, zajedno Isaik!ne1Ziom
vodi pregovore II Ven'eailjli, ostaldrn, i 10 pita-
njima koja 'su se ticaLa odnosa Bosne 'Prema despotu i
'I'urcima. \TIl ad a, tada u prijateljskim odnosima s bo-
iSanslklim ,kraljem, dalla [e IPlors1anidima uvjeravanja da 'u po-
gledu neutI'lallnolSltli ukraljevom SiPIOII'lU 's despotom poseupitd po
ei!dli li da oo]tal!llU upu1Ji1Ji poslanstvo i iJnJterveli11i1S,ati
u smslu u>spootaV'lljaI1lja 1SII1i00llj,iJvih odnosa BOISIle i Tu-
raka. Udovcljeno je likraljevolj el:ji da jednolg vla-
slte]ilIla IU2lmekao svog agoota (e,iJuIs negotiJoI'lUJm kOljli
u Venecijli iSwavaM njeg,ove posLove {qui hic faciJat lagenda
SU.a).223) OVO je, lwJJiumznaJl11Jo, pI"VIi da ISe u BOtSIIli polkJa-
zaila pOi1Jreba :us]?<OISItavtljlarrlija slt8J1nid'e agenture u
zemllj i.
marta 1455. Nikola Testa ponoVio se nalazi u
Veneoiljli ikalo poslan/ik bosanskog rorarlj,a gdjle Je iznJio njegove
pTedJlolge 'o mjerama kolje bi itrebalo predJuwti da
batina PeI1lra T,alovca u Hirvatls1kloj ne bi ,pala u rrU;ke UlJrihia
CeJ.jlsl{lOg.224) Ua[JlrIiI!Iu t. g.zals1luipao jie :kralja kod rimske
rije lU iStValI'li 1Jetri1lolrij'a[ne iprtilpadnolS1Ji manastiJI'Ia
221) Solovjev, Odabrani spomenici srpskog prava (Beograd 1926)
213-214.
222) Listine IX, 265.
223) Isto, IX, 377-78.
224) Isto, X, 46, 47.
142
na da1maltinstkJimotoci!ma.
225)
juna 1456.
jie zajedno sa hvarskim biskupom 'Domom u poslanstvu koje
je vladi ipriJkazalo teko etanje u kom se nalaziJla
Bosma pod neprestandm ItUlI1Slktim prliJtiiJslmm. Poslaniol 'su tom
plI'iililkom izJlolil!i sadrsf k.railQe<vie potrUke lU ISU billa nagla-
ena ona irndesta gdje ISe 'ukazuj,e na opasnost koda prliije1Ji i sa-
moj Republici i njenrn posjedima s ovu stranu Ja-
drana 'u da Bosna padne lU ruke Turaka.
226)
Vdeta 5iti-
lizacij a poruke uika0U'je na to da su je ,sa:stalVllj aH iskusni, do-
bro IQ\barv'jel1JelIlJi :i obrazovani Ijudi, Vl.iietroViaJtno sam Testa iibd-
sikulP Toma, kOOli je !kiaopaplblllSfkli legatt due V'rijeme !pO'oveo u
Bosni i dobro poznavao priJliJke i odnose. U poruoi koju
suistdposlandcl tada izlom1i,skrenU!ta je panja vla-
dli na siJ1JuaCliou koj a 'bii mOgila da bude nezgodna, Ikalko za BOOl1IU
tako [ za V:al1leCliju, u da celjski grof ovlada Kninom i
drogimpoojlooima Petra Talovca .u Hrvatskoj. Znajte pod-
s1gurno - je u 'POII'Iuci - da on bez Imno.golo,kJi-
jevanja ipIOItmalilti da Dalm:adnjii nanese tetu [ da je za-
posjedne, Ietaknnrto dalIde, ikJo!lliiko bi moglo biti neprijatno
za olbj'ezem[jj,e ,aJko bi preko IpOiSjeda dolo do srpa-
jiaiIllj:a :terlJuOII'ije dvojice saveenika; oe[jiSik'OIg grofa i hercega
Stjepana, susjeda vie nezgodnih za Bosnu nego ZJa Venee-
j'U.
227)
ipO prastarom !pravilu svake bo-
sanski poslandoi iSU setJrudiJJi da kod probude raeumd-
jevamje za IS Bosnom uo1lJju 'l'aJzbij'anja 101Vi0ig plana o
tell.'1torijalnOlm aJnliu d vlodice ih dinasta lmjii bi, iOV,aJk!O
'SlPoj,enli:, mOlg1i da budu liJn1JerelSe j,edne li druge ISltr,ane.
U 1457. bOlra:Vlio je u Bl.l'dimu jiedan bosanski po-
sllaJruik :koji je uglaJrslkolID Ikralju i1Jalmonjem pa:piInJolID Legatu,
(kalI'ldiJna'lu Kalrvaj1a:lu) lizlomo rbeik:o stanje lU kojem se, zbolg
tUJI'lSkJog prliltiSIka, na1ae;Hia njegoV'a Z!emllja i zamo.J.liJo :Legalta da
Slam, zholg 'to,g,a, lU BOLSlnu
228)dJa
bi ISe SJaiS1;ao s rkraQjem i
u!p'OI2lIllOO IS 'PI1il1Lilkama. Ovaj sastanalk die ZalilSIta i odran II prv,OIj
piOllorvmi juna 1457. u bOISa1ruskom gmldu Doboru. U rrazg:oViocima
koje Ije Viamo' !s llegamom ,i Isa mlet1laak1m pasWaIIlIiJkom II
225) Fermendin, 221.
226) Listine, X, 86-87.
227) Isto, 88-89: . inquirunt se appropinquari alter alteri
confinibus. Nam si obtinuerit prefatus comes Cilie dictam Croa-
ciam, isporum confini erunt coniuncti, uti cupiunt".
22B) Fermendin, 229.
148
Budimu kJojli Ise lIlJalliazto u legatovo] prannji,kra'lj je postavio
teJi!te na to da /pokae koLiku vanost tima Bosna za odbranu
zapadeuh zemalja ti ii sami Turci cijene mjen s:IJraJteg>ijSlk.i
poloaj u s'vQljd,m dalljlm planovima (eonsiderando diototurcho
questo regno lesser La pnincipal pQII'Ita de chrtiJSltJianJi). Mnogo mu
je biil:o stal:o do toga da se ea dugolVr.ajIllih priprema saveza pro-
ttv Turaka, rkodima j'e IrrukovodiJla rimska knmija, na kon-
kiretnuatkciju i Bosna uzeti na sebe svo] d10.
229)
Nije drne bosanskog poslantka ikoj'i jie aranirac
olVaj sastanak. Mogao bi. to hitJi NliJkola Testa kojem je ovih
godena ikrralj povjeravao zadatke da sa mekim vladama na za-
padu pregovara 10 istim stvarima koti,e su biJle predmet razgo-
vora u Doboru,
Moda u vezi sa sastanka ill Doboru bosanski
kralj je neposredno liza 'toga, 24. jula 1457, poslao Nikolu Testu
da pOlsdeJtJi neke evropske dvorove Pr'O nostris certis facbis et
negortJlIils Izdao mu je preporuku za Ii1rnsilml kuri-
ju, za aragonskog za duda, za voivode mi-
lanskog li burgundskog i za meke druge vladare i
septembra Testa Ise, u ovoj misiji, rialazil u Veneciji
gdje je v1adli izloio prilike u Ikojiima se nalazdla
Bosna s obzirom na tadanje odnose s Turcima i tra2JiJo dozvo-
Lu da se u Dalmaciji prhloupljaju pnilozd i tmajmljuju
ballistari za potrebe bosanske vojske; uz piUJt je postavio li rpita-
nje batane Petra Talovca grad KnliIn koji je k,raLj
namjeravao da 2Japosjoone.
231)
Iz V,ooecirj,e krenuo je ;u Milano
gdje se zadrao do kn-aja septembra liilJi do prvdh dana oktobra.
Tamo je i dzlaganjem (ornate copioseque)
upoznao milanskog vojvodu sa eljama bosanskog kralja koje su
bile sadrane 'llInjegoVlu ptsmU.
232)
Krajem 'ok1JoIbr:a li prvih da-
229) V. Fraknoi, Cardinal Corvajal in Bosnien 1457. Wissen-
schaftliehe M:ittel1ungen II, 1894, 330-332.
230) Thalloczy, Studien, 413.
231) Listine, X, 113-115.
232) Thalloczy, n. d. 92-93 (nap. 1). Iz nepotpunog dokumenta
(pismo milanskog vojvode bosanskom kralju od 2. oktobra 1457) ne
vidi se konkretna sadirina razgovora koje je Testa vodiio u Mi-
lanu. Thalloczy (n. mj.) ovu Testinu misiju dovodi u vezu sa ra-
nije pregovorima o enidbi Tomaeva sina Stjepana sa
jednom od milanskog vojvode. je da je i o tome bilo
govora. kaklo se ovo poslanstvo vremenski uklapa u okvir
diplomatske akcije bosanskog kralja na zapadnim dvorovima u
cilju od Turaka, mislimo da su se i razgovori u Mi-
lanu, kiao i u Veneciji i ou Rimu, vodili prvenstveno u tom pravcu.
na novembra nalazio se u Rimu gdje je sa JijiU!d!irna Ii!z k'UJI"'i:je
razgovore 'll vezi sa pnipeemanom akoLj'Omprotiv Tura-
ka, a zatim, uz put, [ o jednom pirt;anju pall"Ohirjalne slube; pred
polazak u Bosnu mu je porukaza kralja u lloojoj se
ovaj da bude i revan u preduzetom poslU.
233
)
N1ije poznato da h je T1Sta poejetio i ostale dvorove ikiO'jli su
bili u planu njegove dJi.pll()ffiaJ1:ISike misije. Mogu6e je da je sam
tok stvatniprek!ii1l'l.IJo njegov daJ(j1i !put, jer, nii1i se iOO zapadu ilo
mnogo da.1je od IraJZ,gOV'OJra i preporuka, niti je boeanski
znao da II ovoj akciji bude konsekventan te da u dip10matskfum
i vodnim prupremamatette postavt na pitanje dd-
brane od 'I'UJnaka. Usred opasnostd os te strane, on je
sav biJozookiup1den mrl:J.Ijill kako oo u posjed batine Ta-
lovaca u Hrvaltskoj pa se tim i rukovodio II SViojoj dipdoanatsko]
aktivnostl u goddmi 1458.
U jarruamu te godine '!'esta je u povjledjivoj miJSijli hiJoIUPU-
u Veneciju da za kra1(jeve namjere lU Hiwatslmj 'OISigura
PO<:lJrlW lili baremb1'agonaiklonost v1ade. Ovdje je
lizloJ1o iklral(jev plan o 'tome i nastojao, kao i lU milSlijli. 1456, da
rOIV'U krallievu namjeru predstavi doao rjeenje korisno i za sa-
mu Republiku; kralj eli da zaposjedne hrvatskil banat da ne
bi pao u n'jptr'i:jatelja (ne aid maIlJUS liinJimi.co-
,1"UJID suorum .ert; mostroeum IPElrvener!iJt), za-
na prvom 'mjestu hercega Stjepana,
<a'li i Ugarsku; traio je da i u podjeld Talov-
posjeda li nudio tim jedan Lli vie gradova u
Hrvatskoj - taiko je trebao 'OISirgurati moralnu i
podrku 'reptubld!ke u ovom poduhvanu. No se misu dalli
u ovaj nesiguran pasao i iOdgov:orlili eubosanskomposla-
nli.ku da ele oo ive umimu i da su zadovo1dnli. s lQI!l/1m to lima-
jU.
234
) Iz BOlSne je ,polIlJwljen isti predl1Jog u j:Uiliute goclfune. Iz1o-
iJo ga je satda Stijepan 'Desta, novo lJice u bo5'aiIlSlkIOlj driJp1Jomat-
skOlj sLubi !roje se ovdje iP!'vi li ipOISIljednji !pUt plOj,aVlljruje kaJO
poslanik lbo.sansk<Otg Ik\ra1ja.
235)
lISItakao je da d Ugrrii IiJmajlU na-
mjeru da zaposjednu 2Je!ID'1ije, a OiDli ne bi ,bIiJli dobri
s'UsdedJi lIlJi za uli za Boonu. sU,kao d. ranije,
23:1) Fermendin, 235.
234) Listine, X, 125-26.
235) Isto X 131-32: 10 Stepano Testa orator de la maesta del
serenissimo signor re de Bossina ...<c. Vjerovatno je, po istom
imenu, blii srodnik Nikole Teste koji ga je, moda, i
doveo na bosanski dvor.
144
10 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
145
dal! odgovor kiojliih ruiJje nJi. na to rOtbavez/WalO ostav:lj'aJju6i
!(jIU da sam o tome samo su ilStakllii da grad Kai!S sma-
traju 5V1ojlih ruih imIteresa.
Posljednji je pult SjpOmetrllUto lime NiJkioLe Teste, u vezd s nje-
govom diJpllomaJtsiktom slubom u BosnJi, 8. oktobra 1458. Tada
se nalazio II bosanskom poSll;msIt\71u ugarskom lwailjjlu kode ,SU,
1OSim. mjega, brtaJ1; kralja Tomaa Rrudiivoj i fratar
Malrilll. 'I1I1aillJi SlU da ugaJI'fSiki .kll"altj !ispuni liJzvljesne uslove, pa
se 10000da li. na ooSlal1llslroj str,all1Ii iSltvarli iv!lti'e piO,krenuti. Bo-
slanlci su, prema savremenom D.lZVj,e,t1liju, dobl1i SVe to SlU :tm-
2Jiilli.
236
) PO svemu to je kaSlnJijre iSilijlooiJ10 izgl100a da SlU poslamdci
ovdje iznJij,eili pmbanje iSiP'a01arnja srpske despotovdne s Bosnom
to bii se, s'dimastiOkog gledliita, U!tVlI1dii1o enidbom Tomaeva
sina s umrI10g despota Lazara, i da su Ito ,bi/lli ond uslovi
na lkioje je uglaJrSIkli. ktraltj odmah lPo:tiIsitlao. Vder.ova!tno je truda s
:poSl1aJnJicima da se bosaIllSkIi kI1aJ.(j pozove na saboe u
SegediJnJ je Itll"ehailn da se oidir!i u decembru 'o NliJklQllj1dranu;
tu ibi se limaILa r:a:sprralVliJtli [}le samo lIl!eka lIJIii1Jall1I.i:a granica nego
li. .rueIke vie ISltVllllm kra:ldeVlstva (non solnim in f'acJto metanum,
verum :in 'ailibiJOll1i!bUlS rebus lI1eigni).237) Sastanak d'vtodrire kmiljeva
odran je u Segednu u 1459. godiIlle. lli je,
spoeaeum opitallljlU srpskedespotovine iu smisilJu ho-
sanslkiilll plredfliog,a;sa u,glaa"iSlke strane data je obaveza prlUalQjia
7Ja odbiI1anu Bosne old TUI1aJkia.
238
)
Nijle poonialto litme IbosalllJSk,OIg pOlS1antkJa Ikoji j,e,kJrao,em IlIO-
vembra 1461. iz1'agao vladi neke elje kralja Stjepa-
u pOlgJ1erdu njegove sigurnosti II
portmebe li knjli. die dao :SaJCliptienljle 'o nljlegJo\71u rk.inunilSa-
II1IiIU.
239
) listo Itako nisu imena polSiltjedJnjeg bo-
samslktog poslalllJSJtva febI1Uar;a 1463. k,oje same
propasti drave, posljednji na!pnr da se od Repuibl:ilke
dJ()ibiiije ISItv.amali. 'Dada su diznesenJi wgumentll
koji posadirraj'u iaikceJTh1Ju mnogo Ina 'One koje je
'.Desta :iJz1agaJo lU lS'VIOOiJm mrisliljam1alte ,m:je nimalo da
je on iplrod:Vloidliio li ,orvo rposlalnSitvo oi 'V1ooiJo g[,avnru lU lI1a
lzgo-
volI1ima. UkJI'IaJ1jevoj pomeli, k<Jliu ISlUposila1n!icii i 'UlSmeno li:zilJo!irli,
Z86) Fermendin, 237.
287) Isto, na ist. mjestu.
288) Thalloczy, 100, 101.
239) Listine, X, 139-96.
146
s.milj1eno su kojiima je trebado ubijedJi1li Mle-
da o SlUd'bdnti Bosne lom i njlihovasudb!in.a i dia je pitanje
od furaJka sevar jedne li. druge zemlje; jo
jednom Ole pozvana S/ialtilollii(jia da razmdsli 10 namj'eJvi Turaka dra
UJn!ite to bi, Ilia IkJrajlU, propast za samu
Re
1publlliku.
240
) To je bila posljednja diplomatska rnlisija srednjo,
vjekovme Bosne. Bosanski vladeni O\71og vremena niJsIU billli u
da na diJpl1om1art:lSkih pregovora stave li neku
svoju 100000u2JaJI1IU snagu te su stoga li napori, :Imjli su
kroe nekli:h petnaest godina da se lSav'ezn!ic!i za od-
branu zemlje, 'OISi1Jali bez rreZlU1lta1Ja. saveznici lwjii su
dola1zilri lU oIbzirr", WeilaJllJi i nisu !p!oikaZJi'Va1i\71o[je da
snagama s!p'ffiSaVlaju bosanslou dravu; :ilm je
IlZgliedaiO dia, posl1Ji(j,e njenog rasula, pokuaju da za sebe loItkm'U
ponekd dio wml{jQ1g plijena.
U optem meteu koji je stvorio turska napad, Nikola Te-
sta, kao i mnogu drugi dlVl()lqj'anici, '11IaJP'UlSltfuo je Bosnu da potrai
slIUlbu na dIl"ugod sltiralni. septembra 1463. n.aJ.'aJZ'w se
II Veneciji kao poslamkene hrvatskog bama Pavla Speran-
pregovarao jie o zajmu 'kJoji de ball1liCli blito potreban za
ot1kurp njenog mua iz tumlmg Il'IO/Pstva.
241
) . Kasnije je, !izgleda,
preao lU swubu uprave u Zadani te je 5. 0lklt0l1Yro 1464.
spomenut u pliismu zadarscog ImeZJa Luke Maura
poslanikm u Buditmu.
242
) Otada mu se gubi dailljli trag.
*
**
NooVlisno o hooans:koj dravi li njenom vladaro odvijala
se diplomatska d.oe
,lartJnroiSlt
na dv,nI1ovtlma booanskli.h i
ihurnslkih velmoa. u XIV vli.jeku, u dO/ba relatiivno jake
centraliI1Je V1a1Slbi., su pojedlirne velmoe SVIOije posllalIlli-
ke u Dubl'QlVnik i lodatle primalJJi pOlSl1anstva da 'razna
240) Isto, X, 237-238: Per tanto excelsa principe voia intendel'
la illustrissima signoria vostra, quanta ruina pensa far el Turcho
al mio regno, et per consequente al stado vostro.
241) Isto, 271.
242) Isto, 313; Mauro javlja poslaniku: Da Venecia non altro
da novo oltra quello vi scriss1 pocho avanti per miser Nicolo Testa.
147
sporna piJtan:}ave6inom Iokalnog je Vli1d
[mala sluba veliikih feooalnih dJirn,alSlta XV vd-
jllka, u. prvom X'eIC1IU gospodara Hums!ke zemlje, kOjli SIU
tada ibliJlJi ne samo u Indihiovom
odnosu prema drugum velmoama nego i u odnosu na bosan-
sku dravu :i mjenog vJadaJm. Njiillrova teritOlI'i:ja i!lli. drava
rano jebii1a u kimI.g tintWe3a mo6rui:jih sila
klao to su !bile 'l'1ursika fr RepiUb1liJka, pa filin je ta si-
tuaci!jla i nametala potrebu da dosta pan] e posvete diplomat-
sUroj slubi. I ovdje su, kao \i. JJJa bosanskom dvoru, vaniji d!i-
plomatsk!i zadaci povjeravarri ljudima kiojli SlU du-
gogtod!i,IIlIj1om slubom znailii da slbekJnu potrebno iskustvo 1i00si-
gll:l'aju PO!V!joerenje svojih gospodara,
Vie od tmi decenije d(jleJOVlao je na dvoru Pribislav
(HJi Pohvallica) se postepeno u slubi [ drai-
tvenom uigll.edu. Poda:vJjuje se prvi !P'Ut 4. maja 1406. kada je
kao sluga banice Anke, .tate Sandai]ja udovdee ba-
na Vuka donlio u Dubrovnik plOikl1ad kotili su ova-
mo poslali SaII1JdJail:j, njegova tata li J)jjegtov,a ema
se spominje u vezi s ovakvim i
poslovima u Dubroremlou. Tokom tog vremena suicao jie sve
vie povjer,enja kod svojih gospodera pa se 6. maja 1413. pojav-
ljuje sa vlasteoskom tlituLom kneZ'a.
244)
U januaru1419.bomvio
je kao Sandaljev u Duoeovntkugdie je voddo pre_
govore o ustupanju Republici njegovog dlijeLa Konavla,245) te
je, u SV100Sltvru i !Il.aplisao SaJIl!dail:j evu POlVe!l.ju () IltSItUIPatnju
ovog podrucja (24. jUJl1Ja 1419).246) Kroz dvije gOldiine
j'e V1iJe pllLta u DUibl'OVillIiiku SaII1JdaJ.jev poolanik i
tamo PII'ElgJo!\nolre 10 us10vimapmeuziUmwnj a UlSltrupld,ene zem-
[Ole.
247)
bez sumnje, njlegovru okiremoot kodu je poka-
zlilvao u !P'I'egOVlOrima s DruJhrovniJk'OlIIl, njegov lPov!jera-
VlaJO mu je OltaJda ti krupnije d!iipwomatSke U
1421. hiJo jie u Vienecii(ju te je u DUibr'OViIlIliku1lraio pre
lporUku iZa kapetatrl'a brada kojIiim je trebaLo da Oitputuje.
248)
,godine, krajem januara, predvodio je Soo!daljevo rpo-
2(3) Povelje i p!isma, I, 1, 333.
2(4) Isto, 358.
2(5) Jorga, 170, n. 5. Vidi i Resti, Cronicha di Ragusa-Zagreb
1893, str. 218.
2(6) Mon. serb. 288-91.
241) Jorga, 191, 192, 198.
2(8) Isto, 198, n. 1.
148
slanstvo Ikoje je bilo vladii.
241l)
Radilo se si-
gumno o onom poslanstvu koje je pomenuto u odluci
vlade 'od 28. 1422. Pored os1JwldJh stvara, p.oslalI1JSltvo jie po-
n.OViO polStaiVIiJlo piIta)nJjoe Kotora (ikoje je bilo pokeenuto jo u
martu 1421) i obnovalo Sa!Ilida!ljoevu ailibu ;zJbog ,Oiku-
paoije ovog grada. Vlada Republike dala je odgovor na liIs'ti na-
Ii istim Joao li godlnu dana ratnlij,e: KiQi1Jo1r sa njeigo-
vim 'SlU samih IIWltolr-
sklih da bi im oibeztbiljed:iilii zatiJtukoju mm nJiIj,e mogao
pruJiJti vojvoda SiandaJti; njiemu kao otetu,osliJgn.uralti pri-
hode koje je lt'amJi(je imao od ,Kioitol1a.
250)
Ne znamo je
P!illbilSl1av u Swnda::I:jeVlim pregovcrrna o Kioltoro sa
posrankom Dan em koji je u tom poslu u
tokm 1422. i 1423. ta-i !pIUIta dolazso na VlOovOldJin dV10T i
postigaoea objestrane mnogo eLjeni sporazum.
251
)
godana SaJnda!j ga ailo'e u Dubrovmdk u stvarii depozita i
drugih siVloj'ih ilionJiJh posJov,a.
252)
11. augusta 1428. odobreno mu
je u Dubrovniku da se na dravnom brodu preveze 'Il Veneciju
ikiamo je ib!io piOlS1ta!t od Sandalja sa nekim nepoznatim za-
d..a1JkJom.
253)
Ise za OVO Vorlijeme laJfimmillsao 'Il redu
vi1alsltele te se u dtolkumentima se odnose ma tadanju nje-
govu aktlrnniom mz nd,egiovo lime navode li 'aJ1JrIiJbuti kriez, vla-
stelin, vdtez i plemenati
Kad je konavoski rat ISU ivo nastoj.ali
oko toga da protsv Radoslava Ra;Vi1ovtica Obmll:mlju savez ou koji
bii uld Sandalj li tbosansklikI"a1j. Samdalj je ibio sk10!Il
da Se u tome ang,auj,e te je, vjelI"OvlaJtmo !PO
ti junu 1430. posLao na bosanski dvOlr Pr!iib.iJSI1wva Piohva:1Ji6a da
pomogne nas1tojamti:a pioS1La:nHm ou pmiidobiij'anju
'ov,aj pilan. KiraJ.j TvI'ltlro II nii(je u ovom SIlLkoiblU bio
naklonjen Re}>ublici, te je 'trebalo da Prihisl:av uime sVlo.ga go-
2(9) Isto, 202-203. Sandaljevi poslanici najprije su svratili u
Dubrovnik gdje su zatraili li dobili preporuku za gra-
kojti su ivjeli u Veneciji; zamoljeni su tamonji
da Sandalj eve poslanike smjeste u svojim za vrijeme nji-
hova bavljenja u Veneciji.
250) Listine, VIII, 165-66; vidi i 73-75.
251) Sandalj eva povelja od 1. novembra 1423. (Mon. serb. 325-
-328); vidi i Jorga, 209-10; 212.
252) I, 169 i Primjedbe XXVIII; Jorga, 224, n. 3; 224, n.
5; 256, n. 1; 321; Mon. serb. 356--358; 358--359; 360; 364; 372.
253) Jorga, 244, n. 5.
149
}
spodara preuzme ul'ogu posredrnka. Pregovori, puni obrta, ra-
zvuJki1i su se i u godimi a da SandaiJjevposl3ll1lik mje
uspdo da stver privede kraju onako kako se u Dubrovniku
e!lje1o.
2
l>4)
Boolij,e Sandeljeve 'SltIliI'lt:li je ostalo u Slubi njego-
va na.sJliec1nilka Sitgepa,na te 28. marta 1435. sastav-
!ljja u Du:bwlVniJkiu ug,olV1olI" o depozitni za svog novog gospodara:
tamo je zatim, u s.1Ii.6ruim poslovima, vie puta IUipumv.an u toku
tegO!dline.
255)
U maju 1436. bOl'aJvd/o j,e,zajedno ISa hivlim San-
da1j'evIDm slugom Gru;pilrom, kao poiSI1a1IlJi1k v,ojv\OIde Stj,epana
u Venedijii gdje je vodio pregovore o pi/tam.j'ima V!ojvoomih
prava u Koitom, od SamdaJlja. PooIlamd SlU tada
!kod vlade lJsposlovali potvrdu povlastica da'tfih San-
da'lju, tj. pravo na u K!otorr-u i dohodak od 600 dtuikata go-
dJinje od koltJolrskJilh salana pod UisllJO'wma pod lkJojima j'e ta pra-
va u SivQlj:e wi.(jeme uivao li vojvoda SaIIl!dailJj.256) UslkJOII"iO poslije
toga Br11:xiJsiliav je pao u nemilost zbog nekog ubilStvafjpro CMU
homicliJddli oceursi), 'ilJi, prema Restim, zbog neke dn1rige na dvo-
!flU, rte se morao slkiliomiiIti u Dubl'QlWlli/k. zauzimanju
vlade stvar je bila te je 30. juna
no poslaodku da u lime Republike zahvali Vlojvodli.
za posIt!Upalk ptre:ma .Pirii!bislIJaVIU li njegoV!i:m sinovi-
ma.
257)
Prema Restijevnr kJa2iiV1am.OIU, vojvoda g,a je pnimio eon
diilSltinzli,oi!lle i postavio ga zja svoga prvog sl1uoonilka (000
prmo mfunistro);258) POltVT'dJu za to nalazimo i u odJ1ucii Ma1JOg vi-
od 29. jiUlrua 1438. kJojom je odobren POlkJ'OO. dvojici voj-
vodirsih !fJIO'SI1anika et Pricdssavo, caricellamio dioti VJ()yvo-
de ;259) do tog stelpena ulzdigao Sie ov:a;j sluga pOil"odIice
u toku svoje dug'ogodJilnje 'slube. OVIO je posljednji 'Podatak (j
djeloIVanjIU :AriJbiiSO.aV'a Pohvali6a; 27. maja 1439. spomenUJt je
bo pdkJOIjlI1li.
260
)
U s1rUJbi hto je i PI'Ii:biSlJavov sin VlatkJo Iroj/i je,
sigulrnopod svo'g',a oca, sticaJa prva liskJusltWl u
254) Jorga II, 268, 269, 277-78, 289, n. 4; v. Truhelka, Konavoski
rat (Gl. Zem. muzeja XXIX, Sar. 1917), str. 177 i d.
255) M. S. 379-80; Jorga II 326, n. 3, M. S. 384.
256) Listine, IX, 88.
251) .Torga, II, 338; v. inapom. 2. Resti, 268.
2.8) Resti, na i. mj,
25Q) Jorga, 351, n. 1.
260) Isto, 363, n. 2.
150
pOiSJlnvima vojvodske kJanoe1a'rije. Prvi PUlt je 1SpI00000eIllUlt 12. ma-
ja 1429. lU Sandadjevo] iPOItVlI'ldli o primitku dohobka od llililjewikle
carine, lw}u tie Iruapl1SaJO rokom svojom Vlatko sin
kneea I 'OIJ1 [e, kao ii otac mu,
San!daiJJ]'evle smrti. iplI'eao u Sll'U:bu vojvode SitjepaJI1la 'te se 22.
februara 1438. i 24. decembra 1439. spominje /kao njegov po-
slanjk Dubrovnou u nepoznatom poslu.
2'32)
U Stjepane-
V10m poslaoetvu, koje je ,augu:slta 1440. bdlo
III Veneciju naveden je, poredgore pomenutog GrupIka, i knez
Vllatlm bez naV!oo'elI1lj
1a
piol1Odimog !.imena; SliJg'UII1ntO ser.adli 'o
VlaJ1Jku skoj/im se srestd 'i u Jednom kJa5lld-li'em
poslanstvu Veneciji.Ovaj !put ISlU se poehamici 2ladI'a:Ii u Du-
bil1(YwJ1iiku gdje de u Vije6u umoajOOlih 9. aJUgu:s'ta Zaik!.tiuoeno da
ISIC izvrepripreme za njl1hmr prevoz u V:eneoiju.
263)
To je, VJje-
rovatno, ono 'isto poslanstvo kojem je vlada 13. sep-
tembra 1440. dala 'odgovor na vojvodinu portslcu: Odbila }e da
podri njegov mamjeravand ra1JnJi poduhvat protav bana Petra
Talovca i da mu povrati Kotor; pristala je da ga
kod 'I1um'ka i da nz svojih zemauja UJki10nli preojegle bunltolV'lIlJilke
koji surovarrli protiv V1ojVlode.
264)
VI1atko nalazio se
u vojvodinu poslanstvu u junu 1445. godrneko]e je sve do 2l.
s vladom vodilo pregovore 'o miru i prd-
)at
e1
3ISt vu . Izgleda da poslanlct nrl!su limalli Pl'OIPiSlIl!og o:vllatenja
za definitivnog ugovora. Dorrijeli su ga u augu-
stu
265
) to je i komstatovamo u od 19, tog mjeseca
(... venernmt ad nostram presentaam ostendentes sindcatum
et domini mi). Sada se tek
'stUpitI sa!StavJ:]an]iU ugO'vorr-1). koji j,e Ji. 21. Ii oojavl:jen
23. augulSlta. U ime V'oj"J1ode Stjepana primiH su ga njegoVIi po-
slanici kojli 3u li vodiH p,regov,ore: J'uraj (Goo1rg'iIus), vOijVloo1in
dvorski knez, za,tl!Jm Ivan (Johannes), Vlatko i Grup-
261) Povelje i pisma I, 1, str. 331-2.
262) Jorga II, 351, n. 1.
263) Isto, 369 (nap.).
264) Listine, IX, 122-23.
265) U umoljenih raspravljalo se 21. jula
1445. o tome da se da jedna barka pro Venetmis et Apulea za
Grupka, poslanika vojvode Stjepana, te je da je Grupko
bio onaj poslanstva koji se vratio da donese traena ovlatenja.
(Jorga, 409, n. 1). Ovlatenje je izdato u Sokolu 20. jula (Listine
IX, 227).
151
ko.
266)
Slovensku kopiju ugovora (iln idioma sclavonico) sa-
je 'Vjerno (de verbo ad verbum) dragoman poslanstva
Johannes de Pace berberin (barbjtonsor) 'i valjda
ljekar vojvodin.
267)
je jo jednom, 10. januara 1449
spomenut kao Stjepanov povjerendk u nekom po-
slu s Verueoi.jom
26S)
i otada mu SIe gubii dallijli trag. U januaru
1456. boravio jie lU Dubrovniku, kao hercegov,
Radoje sa zadatkom da 'Sa vladom ure-
di neki spor oko prava calmna.
26Sa)
SigurnI) je i
on blo iz Pribislavove porodice, moda njegov drrugi sin ili
unuk.
Ostali poslanstva iz godine 1445. mogu se utvrditi
samo sa dzvjesnom Georgius, magister curie, koj:
je kao miiQes to bIi. odgovaralo bosanskoj vlasteoskoj
tituli i!mem, lako bi mogao biti knez Juraj koji se
!ll maju 1451, pojavljuje kao prvi poslanstva her-
cega Stjepana V.eone<:ijli sa punim WeIliom (comes Georgius Ze-
mcrovtich).269) Vrlo je vjerovatno da je i onaj eonte Georgio,
jedan od dvojice Stjepail10iVIih poslanska napuljskom dvoru ko-
ji su u fubnuartl 1444. v.od\illJi. pregovore sa kraljem Alfonsom,
'irleanioon sa knezom Cemerovi6em.
270)
OVICI zaklju-
ne samo 1ztoga to ga i u
slUJbIi. (g. 1451), nego i po tome to je na njego-
vom dvoru zauzimao mjesllx> uglednog vlastelina te je upisen
1 kao svjedok noa hercegovoj povelji G mirovnom ugovoou s
Dubrovnikom ad 10. sprl.iJa 1454. godine.
271)
Drugi po-
!G8) Ustine IX, 227. "... spectabilis et generosus miles dominus
Georgius, magister curie... magnifici domini Stefani, ac sapiens
vir Johannes ac egregius vir Vlatcho Pochnaliza(!) et Grupcho co-
emptor suus, honorabiles oratores, sindici et procuratores prefati
magnifici et potentis domini Stefani ..., O toku pregovora v. Li-
stine, IX, 222, 225-26, 226-29.
237) Listine IX, 226-29.
288) Jorga, 434, n. 1.
268A) Odluka umoljenih od 27. januara 1456. Dubr. dr.
arhiv. Cons rogatorum XIV, fal. 250.
289) Listine IX, 380. Ovo poslanstvo imalo je zadatak da za
hercega obezbijedi podrku u njegovom ratu protiv Du-
brovnika. Misija je uspjela utoliko to se vlada obavezala
da preduzetd mjere za osigursnje prometa na Jadranskom moru
koji su, na tetu hercegovu, ugroavahi naoruani bro-
dovi (Isto, 381).
270) Thal1oczy, Studien, 356-360.
271) M. S. 468.
152
slanstva od godine 1445, sapiens wr Johaones, vjlerovatno
je knez Ivan kiogti jie 'Poslanicima godine 1451.
spomenut sa kao comes Johannes ViaJrd!ich
ti lrojli je, u,plisan kao svjedok na hercegovoj poveliji iz
g. 1454.
2
7;2) U IpOOI1a1Il!SItV!u od godline 1445. ,lro;je je imalo da
l.tg1OIV!OC, kneZJOIVi JiUirla(j .i. Ivan
fungwaiH su, vjeJrovClJUno,kao predstavmdci vojvodina
dVOJ:,a li njemai vlastele, dok su Vlla1Jko i
Grupko bili lica ii!z vojvodine diplomatske shibe.
Grulpko,273) ,klalOi oba probli-jao se od niih sll1lbli.
na dvoru do poloaja poslanriJka ikropnilj[h dipi1omat-
skih zadataka. RrVli put se spominje Ipod limenom Grupko Do-
4. jamuara 1423. kada je lU Dubrovmou za vujlV'Odu
Pored Ivana upisan je kao svjedok i knez Radovan
(M. S. 468). Ne znamo stepen njihova srodstva. Jedan od
knez Vukac, spominje se 26. juna 1411. u slubi vojvode Sandalja.
Tada je dolazio u Dubrovnik poslaniem gospoe banice Anke i go-
spodina voevode Sandalj a i gospoe Katarine Sandaljevice- da pri-
mi neki njihov poklad (Stoj. Povelje i pisma I, 1, 351-52).
273) U kratkom razmaku od 13 godina (1423. do 1436) i u vezi
s istom ili slubom u izvorima se uz ovo ime pojavljuju
tri imena: Grupko (1423), Grubico
de Pruchienich (1436. -i Gruppico Popovich (1436), Prvi put u do-
dokumentu (Povelje i pisma I, 1, str. 368), drugi put u mle-
(Listine IX, 88) i u kotorskom (Solovjev, Odabrani
spomenici 203). Teko je pretpostaviti da su li tako kratkom vre-
menu, u istoj slubi i kod istih gospodara bile dvije, ili tri
osobe s istim imenom. Stoga smatram da se u sva
tri radi o istom Grupku kako se sam
upisao u Sandaljevoj priznanici na podignuti depozit 4. januara
1423 u Dubrovniku (Povelje i pisma I, 1, str. 368). U objavi mirov-
nog ugovora Venecije i Bale od 26. novem-
bra 1412. stoji i ovo: . facimus manifestum, quod cum magnificus
et potens dominus Sandalius ... misisset ad presentiam nostram
spectabilem vlrum dominum Grubaciom Dobreaveg, honorabilem
suum ambassiatorem ad tractandum et concludendum pacem inter
nos et dominum Balsam ... (Listine VII, 26-28); u Balinoj pove-
lji od 30. januara 1413. kojom se mirovni ugovor, ovaj
Sandaljev poslanik spomenut je pod imenom Grubaz Dobranichi
(el spectabele et egregie homo meser Grubaz Dobranii.chi, Listine
VII, 68). je da su pisari u Veneciji, odnosno u Baru gdje
je izdata Baldna povelja, pogreno naplsal slovensko 'ime Dobri-
kao Dobreaveg, odnosno Dobranich; nema nikakve druge
osnove za uspostavljanje neke genealoke veze ovog San-
daljeva poslanika i njegovog kasnijeg sluge Grupka Dobri-
iako je ona
153
SandJallja prriiImilO iz depozita neke turske aspre fr napisao priz-
nanieu lSvojom l1UJklom.274) U potvrd o primicllkutog novca
od 27. decembra 1423. ,k.ate da [e III itom pOSllIU 'SI1!ao u
Duh:wvniJk lSrlJuglU naega mete Gwpka.275) Tada je,
daJk1e, j:Di spadao u posluge, moda i 'Il startJusu neslo-
bodna 1424. ,g<Jldiill'le, i lka:snJije 'Pojavljuje
se kao vojvode Sanrlallja.
276
) U d1plom,altskoj ISII'UbIi pi1'Vi
iPIUIt ga 1436. ikada je zajedno sa PrrlibiSllavolffi
zastupao interese V1ojV1Ode StjepaiI1a kod
vlade u pd:tanju njegovah prava u Kotorru.
277
) Otada
se vie pruta Ikalo V1Qijvoddn poolalnJilk vLadi,
'll drutvu sa Vlatkom jula 1441.
Vij IUmoiljenlih looOib1'lilo mu je !P1'eV1oz na drav-
nom brodu u Veneciju,278) te jestoga vjenovanno da je Gnupko
bilo onaj poslanik 'kOlji je vIladi izlOlilo ne/ke zahtjeve
vojvode Stj'epaJIlJa u pelt Sve do igodilIle 1449. u Du-
biroMntiku je spominjan Gtl'lUip!kov odiezak 'Il V:eneciju u
nepoznaaim poo.Iovima.
280)
Bosljednji put je spomenut 1.
marta 1451. kao [ednog poslanstva hercega Stjepana Du-
ooolVD1i'kru Ik!oje je, ,oota,lJim, da se poali rna neke
carinske morupotrehe.
281)
Vj:emv,aJtn,o je sin Grrupikov se 6. ju-
na 1443, a zatim vie puta sve do 1470. spominje klao opuno-
li, ikaJS[)Iije, njegrOVih (sinova u wezi
sa n:jihovlim IS Od go-
dine 1468. uz njegovo ime staVllja,jru ise a1Jrtilbuti )}vlaJSlteilin ii
lklIlleZ. U ljeto 1457. na;laz1io ISe sa Hrebeljanom u
hercegovu pOSllaJl1lSltVlu k!rlaljlU A1fonsu. Ova diplo-
matska mlislija imala je, !osotal
lim,
i taj Z:aidaltaik da za her-
ceg,Qf\re potrebe doblije neto V1Oji11Je - ",aljda u vem sa
271) POV. dpisma I, 1, 368-9.
275) Isto, 374.
278) v. D. Razvoj i organizacija carina u srednje-
vjekovnoj Bosni. Godinjak Istor. drutva BiH VI, Sar. 1954, str.
240.
277) Listine IX, 88.
278) Jorga, 379, n.
27") Listine IX, 145.
280) v. n. pr. Jorga 368, n. 3, 389, 417, n. 5, 425, n. 3.
281) Jorga, 444, n. 4.
282) Povelje i pisma I, 2, str. 58, 62, 86, 180, 181, 190, 191.
154
optom aikc1jlom koja se U to V1r.iQeme pniprernaJla protiv Tu-
raika.
283
)
Ugledno mjesto u ,dl1pJJomaltskoj SllU1bi vojvode li hercega
S1;jlepana zamzdmao je knez Pribislav dobro
poznata i ci,j.enj'etlIa na dvorovdma s kJOIj'ima je humskli di1naJSt
odravao veze. Na hereegovom IdVlQIr:U je
!poLoaJi :fuomoomiilka (caanerarrus, camerlengo) to bi iOIdigolV,a.r,a'lo
os1Jubi prlOtoVlSl1:lij,alra lU koju StU ISPadali finan:sJiJjlSlkli ,polSlliow. U
tom manju, koje je zadrao sve dio hercegova !Smrti, prvii put
se spomdnje godine 1455,a zatim vie puta. hereegu
nije zaboravljao m svoju korist te je pred smrt testa-
marrtom !O'sta.rvliJo zamaan liJmetak u novcu li drsgocjenoeuima.
U diplomatskoj slub! ga prvii purt 23. augusta 1445.
kada je u Venecilj[ kao 10[JIUnom06eniJk svogagospodara tpXlisu-
stvovao potpdsivsnju mirovnog ugovora vojvode i Mle-
Vilade.
284)
U 1451. bdo je sa J1urjem
li IVlaiI10m u poslanstvu koje je s vladom
!Republike vodjlo pregovore lU vezi sa hercegovimratorn protiv
DUibrovnilka.
285)
KJmjem marea 1455. blvo jekao poslialll'iJk upu-
u Napu:lj da tamonji dvor obavtjesti o enidbi
hercega li njegovdh smova li da dozna za namjere kJmilj,a AlfJcm-
sa lU pogleda; odnosa p!1'ema TUJrcWma kako bi i herceg mogao
uskladini svoje ddaJlllie sa akituewnomklr,alj'V1om pol\iltik<Jlffi;
hercegu je dat pUsmelOli rodgOlV1ol1' sa saoptenjem da 6e ga 10 tom
podrobnije 10havjjjestiJtli njegov pQlSl.a!l1'ik 'klOljernu je SVJe u raz-
govoru Izloeno (CIUIi ommda verbo de!texriJmus).286) KJrarjem sep-
tembna PrliJbisilav jie ponovo iao III Napuljk.alO hercegov posla-
nlik sa njegovom porukom, sadr2JiJna nije poenana; u krat-
kom odgovoru ,od 3.0IktoibQ1a 145'5. je herceg 'll to-
klu ,'1"azgQoV1ol1'a biti /Oipliumije obaVliijle!\ten od pOSllaJnika PiO 1I10ego-
V1ompoiV'l'atklu (super 'omniibus ei res!polDidiJmus quemadimlOldium
i.pse cum ,ad vos redrlJerit, l<Jng.iulS vO/biJs refer:re poterlirt).287) U
283) Thalloczy, Studien, 414. - 16. oktobra 1450. spominju se u
Napulju hercegovi poslanici Niladenus(!) et Radliz. Vrlo je lako mo-
da je ovaj posljednji Isto, 385).
28!) Lis1Jine IX, 229: "... Actum Venetiis ... present:ibus ... ct
prudenti viro Prebisano de Vuchota et aliis testibus ad hec voca-
tis .... V. i nap. 269 i 270.
285) V. napomenu 273. U istom pitanju herceg je slao u Veneciju
poslanike imena nisu navedena) u augustu (:Ustine IX, 398),
novembru (isto, 403) decembru (isto, 410), u martu 1452. (isto, 411,
413).
206) Thalloczy, 403---404.
287) Isto, 409.
155
1456. nelkli su oplJije:nIiJ.i brod. na
jem je putovao Rrrl!biSl1aIV, vjerovetno .pOiTh()IVIO u nemJ m1i'Sll(Jl
preko mora. Zadrali su 'ga ibrodu. te se Iherc;,g n:0l'aO
O!bmtiJti da posredarju za I1J,egovo pus1JanJe na
slobodu. Poto intervencija nije l\lISPd'eilJa, herceg je
UII1Cl[)1I'1i:jed podgao dohotke na i11Iloeni novac u Dubrovnaku da
bi rnogao p1aJtIiJtJi 'Otkru:p za SIVoga rpOlSl1anika.
287a)
U ap['l]1u 1457.
oio je u Flirencu da vladi Republike iiJzlraJZJi odanost sv!og
gospodara i utvrdi obostrano prli.jlatelj
lstvo.288)
Od septembra
do decembra 1461. boravio je u Venecij[, gdje je, prema herce-
UJPu1JStvu, opurno teko stanje u kJojem se
n;j,egov,a zemlja ! \iizndJo najhiJ1Jnlije P<QgleidJu s
OIb7limom Illa S1VIe prlitisak Turaka. Njegova ,taidal!llJa ,a1cilv-
nost bila [e, barem vremenski, Isa d:je1ov;aIIlIjem po-
,Silan/ilka booanslkogkJllaJ1)ja klodi se u odnosu Ina Turke tada nala-
zio 'll dsto !taJOO tekom poloaju. RrdIbiJs1av je, u skladu sa do-
bivenim iUJPutsitvima nastojao dai, utosu OV'ih razgovora, dobiije
saglasnost Republike za hercegova zauzme ik?-
jli je drao hrvarbslkli ban Pavao SiperamiClc,alJi Je u tom
bio odibiijeln.. O svemu je pismeno izvijestio hercega k,oJ[
je, u pismu vladi, izrazilo svoje
odgovora kojli nJiJkakJo nije

Imena poslanika, .kOlJ e
je herceg slao u Venecrl!ju u novembru 1462, u februaru 1 no-
vembru 1463, te u februaru li marsu 1466, rrlJiJsu navedena. Ipak,
RriJb:iiSllavova diplomatska iaiklthT'Ilost 'u godini !pi1"Opas1Ji bosanske
drave hilla je u Veneciji osobito zapaena. U ispravi
wade od 4. septembra 1463. kojom se Pribislavu ViUJkolt'i:6u da-
je prdvdlegiija de intus s pravom J.1Ia-
sljedstv:a u njegovoj pOr'Oldlik:i dSitalknuto je ida je on u rposljed-
nje vr.iljeane !u Venedi;jli djelQlV1aJO kao poslanik hercega Sitljepa-
na (qui IIlUper apud nos :fUli-t OIf,atQlr .ii11Jusl1JrIiJs dom'iJni d'llcis Ste-
fll!nli.).290) Stoga ,se moe pretpostavlilt1i. da je li u
287a) Dubr. dr. arhiv. Cons. rog. XIV (1456): 3l..marta, fal.
277
Y
O; 2. aprila, fol. 278
Y
O; 3. aprila' fol. 279; 6. aprila, fol. 280; 7.
aprila, fol. 282.
28q) Fermendin, 230.
289) Listine X, 193: .. e assai me son maravegliato, per. che
non E'xpectava simile risposta, specialmente de castello de Chss,';
v. i str. 188-196.
290) Listine, X, 270.
156
pomenutem misdjama u novembru 1462. i februaru 1463, a vje-
rovatmo i u orruim u gOldlinli 1466. Posljednju silJubu za hercega
izvrio je kada je ndlegov !tesbament Ji.bogaiu oetavtanu donio
u DtUlbrovrnk.
291
)
PosJJi.je smeti hercega Stjepana sve su prtiJldlke u 2jemiltii na-
govjetevele skoro i sigurno rasulo i propast. Prdbislav Vuko-
napustdo je zemhju i sa porodieorn ttrajno se nastaato u Ve-
neciji gdje je ol1Jprli.jeimao dobrth veza. Tu je priJmlio dme
Laneilago, '.Du je, sLomlJjen 21. IOOIrta 1475. napssao te-
stamenat koja 10 Lanzslago dick> Pribdslavo
chalVlai1iJer de Bcsima. Iz ovog dokumenta doenajemo
n',1Jo vie kako o porodici Pribislavovoj, tako li o veza-
ma kojle je IQivalj naarednjovjekovmi diplomata 2mJaO da 'U!SlPO-
stavi sa razrsim vlOOarima za veijeme ISVIOje dJugogodinje SLu-
be na humskog-gospodara. predmetima kJOIje je
testamentom ostavio sV!ojoj eni Doroteji nalaze se i nekl1 po-
!kLoni napuljsilrog i kralj.a. ad prveene
(nepoenatog imena) dmao je jednog silna, od druge, Doroteje,
koja je, izgleda, bli1a iz Bosne iz neke ugledne poredice (de
bon parentade), dva sina i 'trli. Iz popdsa njegoIVe ostavti-
ne 1ID000e se da je ivio udobnim :mvo1JOI!Il.
Izgleda da die i sinove kolovao, te IJe onom od njih, kodi bi
postdgao stepen doktora tilJi kavaljera, testamentom svoj
mamuze i poj,as.
292)
I do taikvlih se, dakle, potreba do-
Laz110 [POd Ikmj srednjeg videka 'llpoI1odtidi jednog dvorskog
slubenlka naeg koja u to vu-ijeme moda li nije bi:1a
osamljena u vanosti !potpunijeg obrazovanja,
Manj!eIg i mandeg obima rola je
sluba na dvorovlima dinuglih dvilju V!laSlte:oskiih dJiJna's1Jija, Hrva-
u DoojJm Kjrajev!ima i - Hwill()vi6a II 00-
SanJSllmm Podmnju. njlihovi pI'edstaVlnlici, Hrvoje
li Rard!Olskw ni u doba njliJhave iIlJajveOe i
utioarj,a ne potlmZluju u 'odinoslima prema vanj.skom &vci(jeltu SIa-
mOlSita!Lne inJiJcilj,,,'bive klona bi bliJlla odmjerena prema njlih:ovoj
stvamoj snaZii li mo:gu6nosltiJma te se, vie ka>o
faikrbora, IUlPraJVJtjaju prema priliJkiama koje lim spOl1jne
okolnOOl1li. Ne se Ikon1rlinul1tet ni u poWi.tici ni u
kOlje SiU je idlirp!Lomatskimputem trebale dia sproVlOde.
DiplomarlJsikii zadaci povjeravaju se, povremeno, ljUJdlima.koji
291) M. S. 496.
29") Thalloczy, Studien, 222-230; 436-439.
157
su se u slubama druge vrste pokazali kOlriSlIllim i vjetlimiWi pak
IUglJe.dinIim :IIjIUdima van vlasteoskog dvora koj,i iSU, po SiV!ojim
vezama, mogilii. da budu od k10lrisrtJi ikao pOiSI'ledni:di.
Hrvoje kao herceg splitski li gospodae srednjodal-
matinJsk.ih otoka ,1mudiose da ov,wj posjed, stdcajem s.pollj-
nih okoJooSltii, trajnijIim, lalli ale biJo suvie rslJa;b da bi sVlod
1P0[oaj u Dailmalcli:jli rnogao odrraJti ik!olebajuOi ISe iJ:mneoo Na-
[pUIJJja, Budima i V'ejnleClije. A kad je i sam osjetilo da
sporazuma od g. 1409, tI1(jegoV1a wlast na
0IVI0Im (LakomOg1lJa lU pliJtalIl!je, onje
1410. 'UiPlUitliio u Veneciju poslsnstvo sa 'SlPlIitskian nadbitsmlliP!Qil1l
ma da se kod vlade lo:bavli:jes'ffi: I() njenim na-
mjerama poto se jwVlIlo groVlorti.(quia IpUbllice divulgatur)
kamo hi ona eljj,e[a da 'll posjed 'Svih daimetinskih grado-
va ii otoka kao li ooltallih pramorskrh mjesta utvrda. Sada su
mu jo dali odgovor, ali su mu jasno stavli:li
do znanja da vodi o njihovim pravima na Dalmaciju
koj'a su SItekIli k1JiPtO'vliinoan.
293)
No kad jte Hrvoje de:()jnitlirvllio pao
u lllemJiilJost ikod ikIr:Ci!1j1a SiIg11smJunda (1413), uzalnidna SIU bila
!IJ)jeg.of\nalPooiLai!lJSItv1a V,eneC!itji ma,a su ovdje tr,aJila POldcr:-kJu za
svoga gospodara; salda SIU M1eOalIlii. hilli IDitvoretnJitili ft ocill>tjla1i su
da se ma koWilk:o zal!ole u lSiPasavlalIliiu propal1og hercegovog po-
Za,nlinnljj:i:vo jie da 'll godinama 1405-1407. Mle-
,pcr:-,imaju pojedina poslanstva kJo!ja preclisl1lavl1j.ajlU bosan-
skO!g kcr:-aJ.ja i Hrvoja lli 1m'aiLja Ladislava ti HrvIQljla.295) Na dru-
grod SJtl1anU, klad su u decembru 1404. traJIj;lii Did Bo-
l:me!potvrdu svojlih Iprlivilegrija, su ,S\o"oje pOSlla-
nik'e da funJsitsltl1raJu na ,tome da im se izda poveljj,a svakIalro u
ime i helrceg,a lkvoda.
296)
Sve 0'\110 nato da je
HrvlOj,eiV pol1oaj imao nekog, mrem :DocmailJruog,
u Bosne.
Nillsu poznata limena HrvojevID rposlalIllilk.a Re-
publici te se ille moe ,kiolJiko su pojedine
V1rlille diiplomatskJu S.hlJbu u due-m tbrajanjiu li kloil'ilklo S1U u t0iffi
293) Listine VI, 78--82.
294) Listine VII, 127-28, 137-38,200-201.
295) Listine V, 63-64, 107-110: .. quod respondeatur ora-
toribl1s serenissimi domini regis Bossine et magnific:i domini Cre-
vole ...; isto 78-79; 80-81: .. quod detur responsio ambassiato-
ribus serl1'issmi domini regis Ladisiai ac maqnifici domini Cra-
voye ....
2lle) Jorga, 106.
158
poslu postdgle po rkoi'oj bi se mogli mjerti.ti
sa nekim poslanicima ibIoiSansrkih 'kral1j,eva lillli hUJInJsklih gospoda-
rao U Hrvojewu s 1400. i 1403.
vie puta je Joao p01slaJnlilk spoenemnt IlIjegov Vilwslte1Jiln i SI1Jugax
Ratko kqjlemu !SIU tada iPO'vjeraivan:i ne mnogo Vlani
zjadaci.297)
B['Ioanlijli SIU podacl o slJubi na dvoru Pa-
IkJojli iSU posvonim posjedrma na gramdca-
ma s Republikom b1lil:ih do dodiJra,a1Ji li. te2Jih zapleta
koji SIU ponekad nametailli potrebu ditp[omatske 1iIIl1Jen:'-
venoije. U njihovim poollialnlSiWima se nalaze 1(judi ve-
zani za vIasteoski dvor lU raznJim poslovma
fiJIlwnsli;j:l:lkie prr11I1oide, carfinskm.
V'ie od decenfuje bio je II slubd love vlasteoske po-
rodice BrajIo iko,j.i se po ocu Mihoju zvao i :Mi11JOljie-
fuva put se spomliinj'e 8. felbrlUara 1399. kao cwiJnliik (doa-
nerus) kneza Pavia u Lederricama, a zaltim 18.
marta ilSlte godne kao jledaJn od sv'[edoka koji su lU Duhl'lOiVnJillro
prisustvoval poik11ada kralj,ioe U augustu
1411.'slPorrnelllUt jie kao ,proltl()vest1jlacr:- kneza Pavla, u jra!lJuwru i
aprilu 1412. kao [edan od zakupnika Sandaljeve drjjevske ca-
rine pod zakon ikako je bio za protovestijara z.oreta.299) U
aUiglU!S11Ju 1415. nalaziose lU 'kne2a Pavla <kad jie iao
u SlutJesku na neko iklratja Ostoje koje se
zavrslo meOOViom po,glilblijom; tada le i HVajjlo blo
zatvoren Old PavLovih U jaJlJUialrU 1419. diolJazlio
je u Dubl'lovrnikkao pOlsllanliJk kneza Petroa 'i tru umniJo
nekie predJLoge lU pi1Jwnju KJOltla:v'1a,301) valljda prve ipIOIIludie o
us1Jov:irrna prodaje. PeDr'OiVe smrti ostao Je u sI!Jubii nje-
gOV:Oig brata Radoslav,a li bivao njiegov u
posLo'v\irrna s DU1b:r:oiVnilmm. Na dVlOII'U vojV1ooe RadosLava SltJe-
kao je :z;nataJniU:gLed li ulttcaj a odraV1wo je veze li IS
ma lwjli mu se 27. jlanuar.a 1421. pilSmom lkJao SiViom
Ipr'ij!albeJijlU li mu svoje ,poslaJnike
'VIoj'VIooe Rwdosi1aiVa jelr imamo uzdanje u tvodu Ljubav ko'1tiJloo
da bi jedJaJn cd nalS.302) U dugO'tr:l:jlniJm IPregiO'V100'.irrna o pliJtanjlU
297) V. Povelje i pisma I, 1, 449, 451, 453, 455.
298) Spomenici srpski (Spomenik SAN XI.) str. 103.
299) I, 106, 110, 112.
300) Isto, Primjedbe XVI.
301) Jorga, 173, n. 4.
302) I, 151-152.
159
prodaje Radoslavljevog dijela Konavla Brajlo
de, od samog igrao izvjesnu ulogu i kao predstavtndk
svoga gospodara i kao pooredl,1li1k dviti'U zainteresovanih
strana, Kad eu se, lU dI1UgOjj poJovthlJi 1425, pregovori pri-
bJiaNlaJti kraju, on [e :bilo ttajklQljJ. je obavjetavao
I() 'VI01}vodiinom za ovai posao, i ko-
jemu su !billii saopteni 'I.1iSllQvi za ovu lml:po(p:l"looaj'U.
su ga smatrali svojim Ikojli dm moe biti
odkonisti 100 oo mru 20. septembra 1425.
i magradu ako njihove usll(),ve podrli na
vojvodinu dJVO[1l i alko Se pitanje Kio.nlW'la povoljno irli[jei.
30S)
Kad je posao bio svren, Radoslav je, 31. decembra 1427, Du-
izdao povelju o UlSltupaJIltju Konavda na kojlOlj je
vojvodinlim svjedocima upisem ii Brajlo, sada prvi put
sa1i1:lu1om :k1lJeza;304) moda j'e do 'Ove vlasteoske 1:iitufle do-
ao ba svom uspjehu u ovim pregovorima koji
.su, nema ISlUm:nje, zawelni na zadovoljstvo vojvode Raldti:slava;
jer, za dobio jie znatno vie nego u svoje
vrUU,eme Sandala za svoj duo Konavala, Brajlo bio
je jedan od Radioo1aviljevtih poslsnjloa kodi su, limi dan kad je
izdata povelja, pnmlili od vlade ugovorenu Slumu
'Od 13.000 dukata i lod toga odmah ostavli1i 6.000 dukata u
komnm na dJobdlt uz 50/0 kamata sa otkaznim rokom od dva
mjeseca.
30S)
Bred sam konavoskog rata, OkJO 20. apr'iila 1430,
Radoslav je Ulpufu lU Duhrovnilk poslanake, da dznesu njegove
zahtjeve u pogledu SIPOO'llihpitanja. poslaJnli.ci oo, sigurno pre-
ma uputstvu svogagospodara koji je traio formalnti povod za
Tat, pred Malim i ikmezOlffi nastupili s prdjetnjarna, uv-
redljivo i OOO\l"Il'l!O, zahtjeve u formi
i svakako da orili budu .od'bijenli.
306)
Imena ovih poslanfka
nisunavedena alli. ISe moe pretpostavljatt da Brajlo
njima nlilj!e bio, jer mje vjerovatno da bi se ovaj stari
prijatelj ionaiko uVlrec1']jivo ponaao pred tnaljvdlim
preds.1lavnidma Republike. Ni na POI1"tU nlije RadO'slavslao Braj-
La nego drrugog Ostoju koji je tamo pOtkru-
303) Jorga, 227, n. 2; I, 154-58.
304) Mon. serb. 341.
305) Isto, 350.
306) Jorga, 266; Diplom. rag.: 345; Truhelka, Konavoski rat str.
150.
ao da metom i faJJslifd:lm'van!iIm dokumentima ubrjedl odgovorne
faktore u opravdanost vojvoddnih zahtjeva i postupaka prema
Dubrovniku. N:iJje li li sam Brajlo naao nekii povod da izbjegne
neprijatnu ulogu aOObem u jednoj, nepravedno}, ak-
ciJjli protiv s kojiima je bio vezan li i poslov-
nim vezama? Tek kad su, od 1431, stvard da
se razvijaju nego to jIe elio vojvoda Radoslav, kad
se, maime, pokazalo da ne moe na tursku
podrku, PO!javljlUlj.e se Brajho kao njegov predstav-
ni:k i da kao nekompromitovana U1SPO-
stavi kiontakt s vladom i ispita uspo-
stavljanja mim. Kad je maja te godme stigao u Du-
brovnsk, brno je primljen sa hladnom kako
je zahtijevao primanja poslanika koji su Ip!'1eds1Javljali
neprijateljsku 'stranu. Zadrao se u gradu vie od mjesec dana,
'illooda sa povremenm odlaenjem vojvodi da ga obavlije:SI1li. o
staNU Jo 5. juna vodio je pregovore alJi nije po-
stigao uspjeh kodli bi mogao zadovoljiti njegova gospodara,
se u izvjesna koja su njihova
poslanici dobili na Portd, 'Postali su nepopustljivi lj traili otetu
ostalsm li u vidu ter'itorijalriog proirenja na Pa-
posjeda.
307
) Neprijateljstva su nastavljena, nisu
obustavljemi posredni diplomatski dodiri. U pregovonima koji
su se 1432. godine vodim i na dvoru bosanskog kralja
u Sutjesoi i, zatim, u ne Brajlo Te-
alJi je vjerovatno bio jedan od glavnih vojvodnih sa-
vjetnika u sastavljanju uputstava poslanicima li :!lor-
mulisanju mirovnog ugovora koji je 25 oktobra 1432,
na osnovu stanja kakvo je bilo prije nepnijateljstva,
Na Radoslavljevoj povelji o miru upisano je svjedocima
i njegovo Isto tako i u potvrdi ove povelje 25. marta
1433.
310)
Otada se krozcLue vrijeme ne 's njegolVlim
dmenom. Spomenut je ponovo 5. novembra 1436. kao RaclJtSlla-
VOIV poolanik Dubrovndku gdje je tada vodio li neke p,re-
govore IQ uSltupanju krajla Povri, valjda bez manja
li. ovliatenj.a Isv,oga gospooara.
Sll)
Jo j,ednom se spomitnje u
307) Truhelka, n. d. 190; Jorga, 302, n. 2.
30B) J o.rga, 308; 309, n.
309) M. S. 370.
310) Isto. 376.
311) Jorga, 338, n. 2.
160
II - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
161
slubi RaldJolS[]]a:vla P,aJV11ov!i16a kalda j-e 11. januara 1437. u Du-
sa jo dvojicom piOiSLantka deponirao
inJOVlac.312) Na Rad!OIs,l,aw,j'Elvom dokumentu od 19. aJUig'U1Sta 1439.
kJoljlim se de!poZJita kao rui na
gova Slina Ivamla 'od 29. septembra 1442. uprsamam
docima nema B[',aj1JQlVla imena. 28. jlanuara 1446. spomenut Je
'u DubrovnJLk'll kao pokoj.nli.
3i 3)
U di:pLomaJt:slkoj Sl1ubi sevre puta i
kroz dui 'niz godina s ime.no,ffiikJrstj,anina Vlatka
patarena, osobito kad se radblo 10 uspo-
sltavJ:jianja prlijalteiljsiklih odnosa. Ovaj redovrnk bo-
Slamke crkve prva /put Ise ISlpominj,e 17. :sep1Jembr,a 1403. kada se
kao poslanik kiradja Ostoje na:1JarziJo u DUlbrovnl1ku gdtie
de vodio pregovore o rniru ii Izgle-
da da O.e posiije Ostojima presao traJ\l1Jo II slnibu kne-
za Pavla li. njegovih sinova. Kad jie Pavle u augusou
1415. dao na sav}etovanje 'na dvor u Sutjesku, V1JaltkJo se na-
lazio u IlIj,egoVloj praJtnjli !Svjedok njegove pOIg1i'blije na. Pa-
renoj pol] ami, a ZJaltl:m se pobrinuo dia .!Se .mrtv:o <1Jijeillo kne:vo
prenese lU Vrhbosnu. U j,elsem. 1420. bIO iJe zajedno IS Ostojorn
u poslanstvu Radoslava .koje jie s Du-
pregoV1alral-o o sklapanju ugovora o Iprijaitel-jstvu i
d.zJ:oi1o vojvodfunu elju da Republlilk!a preuzme ulogu :posrednJi-
lm lU UlsIPoSitaVilj>alOljJU mira njega li Sandalja I
uskoro zatam, kad je Radoslav pokaaivati namjere da
pogazi tek Sluga u pismu od
12. januara 1421. rua ovdh rnj>ego,v!ih poslanka
ik!oj!i. vie poslli' doad k mam s vae strane s nama
312) Mon. serb. 399. ., . . . .
313) Jorga, 417, n. 5. Bradlo Tezalov,lc Ima? Je
i Radoslava, koji su umrli bez i. kceEI, Jelacu l
Vladislavu; prva je bila udata za Mllosa UtvI?ICa u FOOl, <;lruga..
Ivania u Dabru. njegova braca, l Bogia,
zvani Hval (Hvao), zajedno su s njim slu'ili i dvorili na
vojvode Radoslava; Vukosav je umro. .mlad poto.mstva,. a
ostavio je tri sina od kOJIh se J'uraj
iza g. 1466. pojavljuje kao jedini potomak i batinik
umrlog strica Brajia (M. S. Na P?VeIJI. Petra l
Nilmle od 15. Jula 1454. upIsan Je
svjedocima i knez Radoje (M. S. 472) je to
nepoznati, Brajlov sin ili jedan od pomeI?-ute d:'OJ:lce,.RadonJa
ili Radoslav su imena mogla da budu napIsana 1 u oblIku Ra-
doje.
314) Jorga, 98, n. l.
mnogo li. raaunmo o vsem govorie i opravljae, li. vsa-
ku ljubav i ;prijazen nama zapisae i
utvrdie ponovie ii usl1JaJnorvliltie zapovjediju gospodstva tJi.315)
Zajedno sa drugdm jednim patarenom, krriStja\l1Jino<.ID Radlnom
kodli je tada bio u sI1ubi radi'o je na izmir-enju SVlO-
ga gospodara sa Sandaljom adsto 1JakJo na
nju sa Dubrovndkorn; lU oba postgmst je
sporazum, to je istaknuto u poveljama \kIOljle
se na to odnose, od 15. februara 1423. ii Radoslav-
lJjeVlod od 7. aprala IiJslte godine.
3i 6)
U toku d!i:pl:omatske alktivnosti u vezli s konavoskllm ra-
tom, u Dubrovniku je bilo mnogo o Ostoji
koji se kao diplomatsld agent vojvode Radoslava zamjenio
Republici Ille manje nego njegov gospodar. Mnogo ranije, Osto-
jia je bio u

odnosima IS te je 23. okto-

bra 1419. POSItaO li njihovim

'Dada je jo, kaiko
izgteda, bio vI1astell.mSandalja kao li nijegova


315) M. S. 306; I, 150-51.
316) M. S. 319-21; 322-25.
317) Jorga, 174, n.
318) Vlastela Aleksa, i Ostoja, bili su,
kako izgleda, najprije podanici Sandalj a to se sigurno zna
za Aleksu, vjerovatno najstanijeg od njih; njemu je Sandalj darov-
nicom od 15. juna 1409. darovao selo Cricena draga in comitatu
Ostrovice. (Thalloczy, Studien, 352); g. 1413. slao ga je Sandalj
Irao svog poslanika BaUH (v. Arch. f. sl.
Phil. XIX, 1897, 436, n. 1). Krajem 1419. predao je Sandalj u svoj
grad Bijelu (juno od Konjica - upor. na istom mjestu)
i za to kao otetu dobio od njega posjed sa 130 I,
146-47). Mora da je sredinom decembra 1419. dolo do nekog su-
koba i njihova gospodara; 20. XII 1419. umoljenih
dalo je, naime, ovlatenje knezu i Malom ordinandi ista facta
nunc denunciata inter voyevodam Sandalium et Alexam Pastrovich
I, Primj. str. XX), a 21. tog mjeseca odobrena je u Dubrovni-
ku jedna barka knezu Aleksi radi sigurnosti njegove porodice
Isto, XX; Jorga 174, n.): 24. januara 1421. data mu je nov-
u iznosu najamnine za stan u Dubrovniku (Jorga, 190,
n.): ll. augusta te godine spomenut je u Dubrovniku kao poslanik
bosanskog kralja (isto, 190); od njega je preao u glubu Radoslava
kod kojeg se od ranije nalazio njegov brat Ostoja.
Na Radoslavljevu dvoru stekao je znatan ugled i uticaj te je na
njegovim poveljama od 25. X 1432. i 25. III 1433. upisan kao jedan
od svjedoka. (M. S. 370; 376). Kad su ugovor o miru
s vojvodom, su se Aleksi da bi
preko njega dobili jo neke za njih vane ustupke; u januaru 1433.
stavljali su mu u izgled pravo i
162
11*
163
Krajem 1420. pojavljuje se kao Radoslava
kada je sa Vlatkom predstavljao vojvodu 'u pire-
govonirnasa Dubrovnikom.t") 1424. bio je u slubJ
bosanskog kralja: 13. februara te godine slao je kralj Tvrtko II
Dubrovmik vlastelsna naeg kneza Ostoju sa vje-
Estom i priznandcom da primi dohodak srpski.320)
U vrijeme konavoskog rata ponovo se nalazi na dvoru vojvode
Radoslava kojli ga u misiji na POI"tu da tamo,
ne sredstva i bez mnogo skrupula, dokazuje opravda-
!lIOISt vojvodina napada Ina Konavle ci. da obesnal
uporno nastojanje da vojvodu kompromftuju kod
Turaka i dzoluju od njegovih susjeda, O Ostojinoj djelaitnostd
na Porti obavijeteni smo posredstvom duJbI"ovaokih
dzvora kodi nisu nimalo objektivni kad govore o tadanjim od-
nosima Republike i njenog silovitogsusjeda. Uskoro po
izbijanju neprijart!el.jstava Radoslav je uputio Ostoju Patrovi-
na Portu sa zadatkom da spor predstavu tako kao da
sporno Konavla u stvari pnipada vojvodi i da Du-
na njemu nemaju ndkakvdh svojinskih prava. Pri to-
me su i poslanik li njegov gospodar polazli1i od naivne pret-
postavke da nisu dokumente o kUlpoV'1nii
Radoslavljevog dijela Konvala lilJi su to moda pretpostav-
ljaH na osnovu nekog pogrenog obavjetenja;32t) ili je pak
Radoslav kao turski vazal i potpuno turski svoi
poloaj na Porti smatrao toliko da jeoV'dje u
svakom mogao na li podrku bez
obzira na to kolliko su njegovi zahtjevi bili zasnovand na
nekim pravnim principima i pisanim ugovorlma. Takvim shva-
tanjem bilo je li djelovanje Ostoje Pat-
na Porti lU toku 1430. i 1432. godine, Sluio se,
prema !i'zvjetajima poslantka sa Porte, i mi-
tom, i Iandrn dokumentima i klevetama, i time navukao
na sebe preaic koji nisu birali
da OiVOg diplomatskog predstavnika vojvode Radoslava
peikaai u to nunqjim crtama. Na Po:r'1Ji je, u prdsustvu du-
nagradu ako isposluje da se kazn'i osljepljenjem Radoje
neugodni susjed, koga su u Dubrovniku najvie optuivali kao ne-
posrednog smutnji koje su dovele do rata (Jorga, 314).
319) P. nap. 315.
320) Povelje i pisma I, 1, str. 511; v. J'orga, 222, n. 1.
321) Jorga, 276.
164
poslanika, pokazivao nelouIaru; povelju (poveglJi.a
facta Con grande falsita e 1Jr!is1Jicia) da bii dokazao da Dubrov-
Konavle nisu kupili nego samo uzeli pod najam; klevetao
je despota kralja Tvrtka, Sandalj a i druge
velmoe i tvrdio ela su oni dnteresima povezani s Dubrovnikom,
da tamo !imadu li 'odatle pnimaju dohotke; vezdri ne treba
da vj,eruju nakom osim Radoslavu koji nema drugog gospodara
do sultana i koji se samo ddi sudtanova skuta, Svoje
potkrepljivao joe rmtom li svota, No u ovoj
vrsti argumenata koja je, izgleda, bila
su bili mnogo izdandji dobro da pobjednikom ostati
onaj ikio vae pOillwdL322) Oni, isl1lina, u zavrnom dijelu ove di-
plomatske 11grenlisu dobiln ono to su, ohrabreni turskim obe-
i um:i]i, ali 'su :ipak uspj,erIJi da ne.
okrnjen posjed Konavla onako kako su ga 'll svoje vrijeme
kupilIi od RadoSl1'ava.
323)
Poto su ugovorom o mlLVU
d druga sporna pitanja i uspostavljeni nor-
malni susjedski odnosi Dubrovnlka d Radoslava Pavle-
gubi se u izvonima dalji spomen Ostoji Mo-
da je i on uvrten u md onih zlih ljudi na koje je vojvoda
ill SViOjOj povelji o uspostavljanju mira svaljivao odgovornost
ZJa lizazivanje jednog nepravednog rata li koje je sada,
poto pokuaj nije uspio, brebado ukloniti iz javnog djelovanja
da bi se nekako, barem u slPoJjanjem vidu, spasila nji-
hova gospodina.
Istakli smo imena dliipllomatsikJih predstav-
lIlika bosanskih vladara i. velmoa koji su u dlplamatskoj
slubi djelovali u duem kontinuitetu ili kojli sru u povre-
menom djelovanju obavljali poslove od za
odnose. Kontdnuitet njihova djelovanja u
jednoj gramJi poslova pokazuje da
je diplomatska sluba u posljedndm decenijama bosanske drave
da dobiva i stalniji oblbk d da se
povjeravala ljudima koji su u tome pokazali dzvjesno
dskusbvo i vjetinu. Cinjenica da su neki lod njih l1z niih
322) 23. februara 1432. pisali su svojim poslanicima na bosan-
skom dvoru da kralja upozore i na ovo: ben sa et cognosse la
maiesta vostra le costumi di Turchi : ogni cosa fanno per denari
e chi piu da, quello e vincitore - Jorga 306. '
O djelovanju Ostoje u vezi s Konavoskim ratom
v. Jorga 268; 276; 272; 293; 306; upor. Diplom. rag. 336 i dalje'
Resti, Croniche di Ragusa, 242 i d. Truhelka, Konavoski rat. '
165
drutvemh redova uli u red vlastele pokazuje kioliJko se
cijenila njihova sposobnost li koliko se cijenila sluba u koju
su svoje sposobnosti ulagali.
ZAKLJUCAK
1) Diplomatska sluba u srednjovjekovnoj BOSl1Ji je jedan,
od vidova u kojem se manifestovala oorgamzaeija drave,
:U jednostavna li neposredna, ona s vremenom, sa
razvdtkom drave i proirenjem prakse, do-
biva ,staJ1n:ije forme koje se rustadjerrnn ddplo-
matskim Irazrvijenijih dravnih organizema, prven-
stveno i Republike.
godina XIV vijekadirplomatsk'll slubu u
vre za 'to poslanici (posli, poklisari:
ambaxatores, nuntii, oratores), funkoija vremenom postaje
sve stalmdjorn. Od ovog vremena SIU u Bosni
pismene poruke nosioca vlasti koje se putem upu-
stranim vladama; bez rOlbzitra na njihovu I1ronkretnu
sadranu ove poruke po svojoj kompoziciji obiljeavaju
postepen napredak diplomatske kulture kao jedan 'od vidova
kulturnograzvirbka uopte.
2) poslovi usredinjovjelk1O!VD'oj Bosn rbilli
'Su 'koncentrtsani na vladarevu dvoru. Iako je vlasteoski sabor
Imao dzvjesne ingerencije i izvjesnog uticaja ma donoenje
odluka, dvor je blio ona ustanova gdje iSU se V!OId!il'i diplomatski
pregovori i ugovoru i gdje se obaviljao sav
posao jedne diplomatske radnje. DV10r 'tl
smislu (dvor kraljestva m:i., curia domini regis)
vladar koji u pitanjima spoljne pohtlke ima
zatdm ue vladareve porodice, odabrana vlastela i
nosioci glavnih dvorsldh zvanja. Sva ova lica
vladarev dvor - savjet Ikoji se-sastaje povremeno, 'Prema
potrebi. Iako ovo t!ijelo nije imalo pravo nego
samo savjetovanja, ono je ipak vrilo znatan uticaj na
vladareve odluke.
3) I na bosanskom dV1O'l'U, kao i drugdje.bile SIU
forme diplomatske kurtoazije koje su dolazile do
dzraaja u zgodama, kada su strane vlade,
bilo pismeno, bilo p.utem poslanstava, izraavale svoja
166
ii J!ijepe elje bosanskomvladaru. ?
!kama svravali su se li vani poslovi. Svoje stupanje
na prijestolje vladari su saoptavald stracr:im
nom notifikacijom koja je ponekad sadravaia :1 elju da se
produe pIiijateljs.ki odnosi kakvi su blilli za
dara. U oblikedilplomatsk:e kurtoazije 'spadao Je l
uzajamnog danivanja. No darovi koji su slati U
.velmoama, limali su prikriven Hi otvoren vid
vanja. Bez na neposrednu namjenu, darovi u
lro,bi doprmosi1li su razvoju viliih potreba JJiJooJOog mvota
u gornjem, drutvenom sloju.
4) Funkciju poslanika u pibanjilma i drugih
lokalndh sporova vre u lokalna ka?
vladara. Kasnije, u krupnijim pitanjima,
sluba poslanika povjerava se nosiocima vanijih dvorskih
tzJV1anja !kao to su bili logofet, protovestdjar li
lali i pojedndm uglednim velmoama, katkad ll.
Od kraja vijeka sluba poslanika
d, mogli bismo otada moe:n0
u nj-movom djelovanju dui nnz godina,
pa i nekolnko decenija. Ima da je ovu
funkciju preuzimao sin poslije smrti svoga oca.
makoje su due vrijeme vrile povremeno slubu poslandka
nalilazimo i na ljude Ikoji iz niih drutvenah redova,
moda ,iz reda neslobodnih 'ljudi. Nem 'Old Illjliih SIU uspjeli
da se svojim zaslugama u slubi na dvoru, prebiju
u red vlastele li da postanu feudalni posjedrsici zemlje.
Radovi drutva BiH. Knj. 5. Sarajevo,
1960.
167
STRUKTURA SREDNJOVJEKOVNE
BOSANSKE DRZAVE
PRILOG OBJASNJENJU PITANJA RAZVITKA
NACIONALNIH ODNOSA U BOSNI I HERCEGOVINI
Vrijeme, koje je 'sobom donijelo uslove za formil'lanje
nacija na prostoru Balkanskog poluostrva, zateklo je stanov-
nitvo Bosne i Hercegovine razbijeno u tri odvojene,
po shvatanjima dosta de:ffilll!isane grupe, su
tenje, makar jo mutne i nejasno izraene,
bile usmjerene u tni pravca i tekle tU trli
struje kojima je boju raspoznavanja uglavnom davala pri-
padnost jednoj od triju vjerslcih organzaoija.
Citav splet istorijskih uslova doveo je do toga. da su se
vjerske zajednice mogle u toLikoj mjeri UIIlJijetii lU narodm
ivot i u tolikoj se mjerd nametnuta kao formativnJi faiktoor
u procesu formiIranja miljenja da je vjerska
prdpadnost opredjeljivala, uglavnom, li
orijentaciju svake od triju grupa stanovnitva posebno, a
kasnije, u vremenu formiranja nacija. i
miljenja automatski i nacionalno opredjeljivanje.
Ovo je, sumarne uzevi, opte poznata koja se u
svojim izdancima li danas prilikom popu-
njavanja kojekakvih rubrika o nacionalnoj pripadncsti.
Ovdje se sada postavlja pitanje kako je vjersko-konfe-
sionalni faktoT mogao da prigui i neutralizira, ili 001'001
da oslabi djelovanje drugih faktora koji su kod
jedins1;venogSltanovnitV1a, koje [e u ivjeLo
u dravi, mogli, udrugacIJIm IlStoI1lJskim \liSJo:
vima da stvore li razviju pripadnosti
[edno] cjelini i otvore da se na tim.
168
izgrade li

tenje tlroje bi
otupjele, ako ne i ponitdle, djelovanje
vjerskih organizacija. U traenju odgovora na ovo pitanje
treba uzeti u obzir mnoge komponente. Jedna od njli.lh
nalazd se, po mom miljenju, u da se u
vjekovnoj bosansko] dravi mje mogla da ostvari
teri torij jmtegracf a nj jedinstvenog
stanovmtva, pa se stoga nJije formdeala nIi
ltradicija koja spaja i ujedanjuje Ji koja bii onda, udatLm
uslovima, oslabiia iJli neutradizrrala snagu anog faktora koji
je djelovao u pravcu rastvaranja irazjedJinjiavanja. M:n:ogi
evropski na/rodi su i!zLJi iz svog <srednjeg vijeka sa jako
ejelline koje [e
onda :ka,o faktor djelovalo i u njihovom daljem razvitku.
Sto razvitak srednjovjekovne bosanske drave rnje doveo
do ovakv1i:h rezultata, razlog treba tramti ostalim li u
njenoj struktun.
u optim razmjerama, feudali-
zam je, osobito u SV100n razvdjenom oblnku, li. pored svojih
unutranjih [ pored jako naglaenog anta-
dv,ije glavne drutvene klase, povezivao
dravnu teritoriju zraruiju izolovanost malih teri-
!to1rtija1nih cjelina. Vazalna vjernost prema vladaru feudalne
drave, se najizrazitije pokazala !ll slubi orujem,
povezivala je feudalce mnogih oblasti ii dk:UJPlj,ala ih oko
vrhovnog predstavnika feudalne drave li feudaine ldase.
Odredbe darovnih povelja, iako se izdaju u ,koI1ist pojedunaca,
prava, privilegije i interese feudalne
klase Ikao cjeline. Feudalce Illa dravnoj terli:tolI1ijli --
pored svih suprotnosti njima - povezuje jedinstven
interes, jedinstven klasni mentalitet i ivota. Na drogoj
strani,eksploatisani slojevi dravnog teniJtlOlr:i}a 1JI0Ive-
zani su podjednakim obavezama li. teretIima pll'ema
feudalnim gospodarima ii prema feudalnoj Id!ravli. U fazi
svoje relativne konsolidacije, 'lJ uslovdma feudalnah odnosa
i u koja !Ji odnosi drava se ukorje-
njuje' u svijesti svojih podanaka kao vrhovnli normatnvni
faktor u bitndm tokovima njihova ivota [njihoV1ih
odnosa. U poveljama i knj'ievlIlim djelima se sakralni
karakter li iZV10r vlastrvladaoca kao vrhovnog pred-
stavnika dravne cjeline u kojoj se utapaju plemenske i
regionalne pojedinosti. Vladar nastupa kao zakonodavac
169
se odredbe proteu Illa cijelu dravnu teritoI1i.j'll. StJalbilJizovana
dravna tenitorija - tU uslovdrna i feudalnih
odnosa - 'll razmjerama nego to je [,>aIllije
bilo da se ubrza li proiri razmj ena proizvcda na prostoru
to jebii.tno uticalo na ubrzanje procesa spajanja i ISlbaipam.ja
stanovnitva ["aznilh oblast; i Feudalna drava
ugovorima li. garancijama o bezbjednosti stranaca
ivlji i obimrrijli promet sa stranim zemljama ii. prO.';-
tU broju strane interesante koji dolaze 'll 00<111"
sa stanovnitvom, te se ti. na taj WkOJrj,ellljlUje
li rlISIpunjava pojam i stram.li.,
a pripadnosti jednoj dravi, a ne drugoj,
se kQlI]k,retnJim i neposrednim dnteresom. Sve SIU to elementi
na kojli:ma su, u uslovima normalnog razvitka, moglli. da se
kod stanovnltva feudalne drave stvore uslovi za :llormiJranje
trajne i stabilne svlijestJi o peipadnostd jednoj
dravnim granicama, svlijesti koja se ikao tradi-
cija i snaga odrava i onda kada se Iii2m1iijene
dra O!kwrO..
Proces razvitka srednjovjekovne bosanske drave '11Iije
iao ovalkvim tokom i nije doveo do ovakvih rezultata. Ovdje
se proces sklapanja dravnog tel'litoOC'i.ja neta opsega
odvlijao SpOTO li u takvim {)llmlnootJima da se za
trajanja drave kod njenog stanovnitva nije pravo iI1Ii osje-
njena teritalrij'alma cjeldma, ni u lIlIt u ekonom-
skom smislu. Oblasti koje su u istorijskimokoQ-
InostJima i u vremensma ulazile :u Sklop drave
IiStlI1gnute su iz veza, pa su se ii dalje
l1'azvij,ale vie u znaku neposredne vlasti. nj'IDovih feudalnih
gOlSpooora, nego u ztIlalku optetdravno,g autOllii.te1Ja. Pioloaj
vladam nezaviJSnos'm i vazalstva prema UgaJIISkoj bilo
je suv1ie neSliguran da bi se na njemu mogao izgraditi
stabli[an [ trajan ,autOIritet vrhovne feudalne vlalSiti. kloji bi se
podjednako 'Pl"otezlao na araVtnu teritcl'!1ij:u li kOlhermVlllo
djelo'V'alo na njene sastavne dijelove. Nesrl!gumostdiravne,
odnosno vlasti u ulI1lUllranjlim odnoSIima osje6a se
i pod IOnUm vladarima koji !su, 'PostJiglli
US1Pjehe, pod Stj,ep1anom II ti Tvrtkom I Nji-
ho'V'e dar,ovne poveLje jalSlI1Io kolikJo jie njiiliov:a
billa 'UISl1ovljena V'Oilij1om VelImo,a i su, lU odnosima V'a'Zlar-
]iteta, bIiIle 'oIbi.ilmne prli'VfiilJegije f,eudalaaa, a looJ!iJko su mail.e i
170
neenatne !prerog.altiv;e i .ingeren:cij e vladara na vlasteosldrn
terltordjama. Dadji razvitak feudafmih odnosa samo je
V3,\0 podvojenost ,oblaJsti, udaljavao ih IQd draV'I1Je cj,ei1ine i
vodio lih uzajamnoj iZJowOV'aJI1JostJi to ;jel'ezutliJral:o lU
formiramjiu velildih vlasteoskih tel'liJtol'li}a i]1,i drava od kojih
su meke - kao na primjer HumsIka zemlja i, rnanje wZlramuo,
Donji !KralJevi - 'll sastav bosanske 'Ule sa svojim
posebnim regionalnim tradicijama koje su se onda praksom
feudelne vil:asti i samlirnmim dia, se
kod njimoN101g SiuaJI1Jolvnitva l'Iazvlije drevne
U tom pravcu se razvijao odnos i dnugdh vlasteoskih teritorij.a
!prema dravi, njenu neposrednu li. stvarnu kom-
!petenciju na relativno malo centralno
Brvi, neto halje poznati banovU. Bosne, Kuhin i Matej
iN'lil!1Joslav, u S1V'ojoj tdtulaturt ne spomsnju nIi. jedne
druIg!e obwasit\i. IOSim zem1)j1e Bosne.vte se ,jedaJn li drugi
nazivaju samo: Ja ban bosanskn (g. 1189, 1234, 1240, 1249).
Dra:va tada jo obuhvata samo bosanske upe, dok SIU druge
oblasti u to vrIlijeme blille lU drugim vezama,
te se l1Jek u trecoj deceniji XIV de:BiJnitliJV'fio
u bosansku dravu. U nedatdrano] p'QlVelji Stjepana Kotroma-
1325) put Sie u banovoj navode, jedna
pored druge, glavne ob1>aISI1li bosanske drave: Tu bosanski
vladar prvli prUlt nasbupa kao gospodsn vslrn zemlam bosan-
skfm, i Soli i Usori, iDolnJim Kraem, i Hlmskezemle gospodm,
otada se ove oblastd, uz druge manje staloo
zadraIti u vladarsko] t11JuJla:1JuJri. Svaka 1SIe od njlih mzvfuj:ala
dotada u drugim li bez nelm
veza li. uZlaj'amnih ut1ioaJja.
Od navrooen'i.h oblasti Humska zemlja je imala
iZlIiaJene mite isarnos,talnog r,azvtiJtkJa. Ona je, :prema lls1:lQIIiijs!kim
podacima kodlimaI1aiSpOWaemo, kala po-
jam, jednako stara kao li BOSlI1a, a prema d.nteresukojJi joj po-
klanj.a PorfiJmgendt u svom spisu iz sredi.llle X V., ona je 'tada
i v,a!.tnliJja od BOISne. Dok on, naime, samo s[pomi:n:je bosansku
Z1emlju u skliOlpiU SrMje, na ZahU!mlju (Humskoj zeml1Jjli) zadr-
ava se vie, daje njegove gran/ice, spominje broj nasta-
njenih gla kao posebnuarhicmlllidu oo
kom di:nasti(jlom, te Zahuml:janJima .i pdpad-
nost ih u Srbe. U Por:lliJmgenitovim podacima
:se dakle, u X .grLavne kloo,e zemljii
171
Zahumljana dajlUOISIITo1V'l1ia ohli1}ei.ja ranog dravnog orgaruz-
ma i cd eline. U Dukljanskoj kronici, u
vezi s ustankom u Zeti godina XI sporne-
nuta eu naporedo aepan Rake, ban Bosne i knez Humske
zemljie (pninceps regionis Chelmaniae), sva kao vizarrtijski
vazali. raeula Dukiljanske doraljevdne, Humaka zemlja
je nila sreddnom XII ni sastav Rake (S,rbi:jla), gdje jie
zadrela status posebne
jedlimiice. Ovdje oko sto godina vladaju sporedne linije
Nemanjine dlinastwje, Nemanjm bnalt Miroslav i rujegmni ddrek-
trni potomci. pojam Humske zemlje se
1JoJr1ko ustaio da Ise on neprestano pojavljuje u titulailluri nje-
nJih neposredruh vladana i u nazivu
tljj.emJog stanovnntva, Sin kneza Miroslava, Andrija, u povelji
(1247/9) naziva se velikim knezom humskm
i navodi limena svode vlastele Humljana kojrsaklee kao
.sv;j>edoCli li. jamci kmeevdh obaveza. Njegov sdn Radoslav, kodli
Ise vie ne naziva knezom nego upanom, u ugovoru IS Dubrov-
nikom (g. 1254) poziva Sie na stari rzakon kod jest medju
grad i medju knestvo hlmsko.
IstQ\viijlska zbivanja druge po[\o!VIiJrue XIII su
se u ovom naem odvijala u znaku ugarske prevlasIti,
dovela su u Humskoj zemlji, kao li u Bosni, do usltnjavanja
v'raslti :i teniJtotriije, do izbiljianja na povri.J1Ju Lokalne vlastele
[ :sitnijeg ranga, do slabljenja vla\SltJi
bdlo Ikog/a centra. Kad je dvadesetih godina XIV
stoilje6a u Srbijd kriza, Humska zemlja je bila
s ove strane, kao sasvim zaboravljena, to je bosanskom banu
Stjepanu ii dalo pogodnu priliku da II
OVIO Oko pedeset godina kasnje, u drugoj [edno]
kJnizi srpske drave (iza 1371), Tvrtko I proirfo je bosansku
Vilast na aiitarvu Humsku zemlju zajedno sa nj.enim prostranm
okvtarnirn
Stanje vla1iS\1Ji i odn:OtSa na HuffilSke zemlj-e lU vre-
menu njenog uklaJpalnja u bosansku dravu je bo-
sanskim vladarima dosta da ovdje uspostave
autolI'itet. Raniji goopodari su biLi uklonjeni, a njiho'vi
si1Jarrl.ji v'aZlali vemnom su se stavtiJd na stranu bosanskih vla-
dara i !pomogli im prililwm zauzimanja zemlje, aime se li
mo'e loIbjasnitJi da je zauzimanje prol!o bez
nijih horbi. Ovdje nij,e nJita to hi na neku
172
[eddnstvenu vlast koja 'bii, ma i nominalno, mogla predstavljati

Ipak, ni bosanski vladari, kao IllJOVli gospodari i

Humeke zem1je, nisu mogli preko da [e tradi-:
oi}a o cjeliini ove oblasti bila
ukorijenjena kako u svijesti savremendka, tako i u ;plisanim
spomenicima vremena. U prvom ugovoru Stjepana Kotroma-
nica s Dubrovnkom (g. 1332) nail,aZii se posebna k1auzuila za
Humsku zemliju, koja le istaknuta u da
ivu Humskom zemLom u ndh zaklonu u prvom, Dimesu, sigur-
no na traenje, formalno priznate ranije ugovor-
ne obaveze vtadara Humske zemlj-e
cjeldne. Njeno mjesto u Si1Jrukturli bosanske drave
je, uz SiudjlelLovanje drugih faktora, ,i njen posebni razvitek
klojli je, do uspostavljanja ove vere, trajao !puna
Drugi po vanosti sastavm dlio bosanske drave bila je
oblast Donjih Krajeva. Ona je, prvobitno, predstavljala samo
geografska pojam, ahi je s vremenom, pod svojih feu-
dalnh gospodara ,iz porodice ikao tenito-
rijalna cjeldna dobivala i sadraj. Prvi podatak 0, dosta
nejasnim, vezama ovog IS Bosnom iz XIII
(1244). KIlaIjemtog kad su Bosnom zavladali
beibirskl Donje Krajeve, kao njihov vazad, dri Hrvatin
sa svoj-om i sinovima. Kada je
dvadesetih godina izbio sukob Mladena
i njegovih brojnih vazala koje je pomagao i ugamskli
kralj, Hrvatdnovi sinovi su napustili svoga dotadanjeg gospo-
dara i stupili III vazalmi 'odnos prema bosanskom banu zadra-
na svom iroka irmmntetna prava kakva su
imali li. pod U nedatirano] povelji Stjepana Kotro-
(oko 1325), kojom Vukosavu daruje dvije
upe na ovom za njegovu vjernu slubu, ere
ostavi hrvatskoga gospodina, prvi put su u banovoj titula-
tum navedeni Donji Krajevi kao :sastavni diobosans,ke
,drave. Opseg ovog se moe samo pl'ib1iJno odrediti.
U pomenutoj povelji se kae da je Vuikosav sin kneza
Hrvatina te bi iz toga Ii.zlaZlHo da je .glaVlI1o upo-
rite gospodara Donjih Krajeva bilo u gradu sreditu
upe Ban-ke. Pored to,ga, ova o'blast je Qlbuhvatala tada
pmstQ\r od Vrbanje do Sane, aH se kasnije, zajedno sa
njenllih gospodara, proini.vala u svim pravcima na
broj susjednih ii daljih upa.
173
Oblast Donj1iJh Krajeva mje, kao Humska zemlja, Ula u
sastav bosanske drave 'sa nekom tradi-
cijom, alJi 'se njen razvitak dotada odvijao uglavnom odvojeno
od Bosne. I kasnije, pod neposrednom Hrvoja Vuk-
'ova je oblast imala malo sa bosanskom
dravom, Ona je, kao teratordjalna osnova, pDije svega imala
da poslui ostvairlivanju1i,rtih feudalnih ciljeva ovog feudal-
nog dinasta, bez obzdra na dravnu po1itlilku i njene
nosti.
Oblastd Usore i Sioilii biile su povezane e bosanskom
dravom isto tako nesigurnrn vezama, nesigurndm 11 onda
klada su, od dvadesetnh godlina XIV trajno zauzele
svoje mjesto u titulatur'i bosanskih vladara. Do tog vremena
ovo je vie lputa bilo u sporove
ug'aI1s1kJiJh i ,sI'!pSkfuh vladara, a ponekad je sluilo i kao sred-
stvo U drugoj polovini XIII
USOII1a i Soli, pod nesumnjivom dorndnacijom Ugarske, povre-
meno se spajaju s banovtnom Godine 1273. spomdnje
se posebni ban Usore i Soli pored bana Bosne, a od 1284. ovo se
nalazi u posjedu srpskog kralja Dragutina. Od vre-
mena Stjepana Usom i Som stalno se spominju
kao sa,stavn!idJio bosanske drave, a njihova vlastela ka:o
svjedod na vladarakim poveljama. Ali i sada, a osobito u
XV ovi su krajevi bivam u
kombinacije ugarskih kraljeva, to je ometalo
urastamje u !bosansku dravu.
u nizu tertito,riijaln!iJh sastavnih bosan-
ske drave, treba zemlju se poslije
mnogih promjena stabilizovala na srednje
Dume li. Vrhbosne, sa sjeditem lU gradu u dstoimeno]
upi. Ova oblast mje mnije neki posebnferdtordjalno-
razvitaJk, te na mjen ipoloa] u dravi i nije uticala
neJka posebna tradicija ove vrste. U vladarsko] tatulaturl
Ine s:pomliJnje se 'DJi:kacl kao posebna teritortja, la ime [ednog od
njenih gospodara, Pavla upisano je
na nekim poveljama tmenima svjedoka od Bosne,
Njen poloaj u bosanskoj dravi bio je vzasnovam
na njenih gospodara iz porodice
pod nepoSIrednom vlada!raOlStal0 je Slre-
dinjeg dijela drave lUZ gomju i srednju Bosnu Ji njene
prritoke, odakle seSlteralo prema Krivajli, gOJrnjem VI1baSlU,
174
Rami i gornje] Neretvi. OVIO se podli\jeljeIllo u
broj upa, u stvani poklapalo sa zemljindm posjedom porc-
ilice te ga i TurC!i., u prvo vrijeme :SV1O\je vlasni,
nazivaju Kraljevom zemljom,za razliku od zemlje Pavlo-
itd. Neposredna 'vLast nad ikoje
je zauzimaliocentJralaJn poloaj u dravi, u kome BU se,
rudarstvu, biilli razvtl! ii neto
mogla je, u uslovima Ji u terdtorfiabno-
strukturi drave. da se li:zra:zi u pravcu
!integracije cjelokupnog dravnog rteri-
toJ:4ij,a i njenog stanovnitva. Do takve integraciije lnije nikad
dolo. Naprotiv, tendencija razvitka li!la je u suprotnom
pravcu i dovela do :Ilomnli:ranja posebl1lih vlasteosknh
:te.I1i:toriija ooi je odnos prema vladarevoj vlasti
sve vie &aibiio i ikod snanovnatva gasio svako
dravne cjelirne.
struktura bosanske Idrave je bi;La
kako posebnim isto:rtijsldm razvrtkom pojeddnih
oblasti, taiko li karakterom feudalne svojine IIlIa njihoV1olm
u doba uspona bosanske drave pod
'I'vrtkom I da se formi!l1aju velike vlasteoske terito-
rije li da se postavljaju temelji 1l1!ekolliko glavnJih vlaste-
oskih rodova. Njihova ekonomsko-drutvena .i snaga
bila je zasnovana na njlihiovim plemendtim batinama kao
[edmom obliku feudalne svojine, Plemenita bauina svakog
od ovih rodova se vladarskim darovnicama i drugim
sredstvima, 'a da se Illa drugoj strarri, ito jest na strani cjelsne
feudalne drave !i njenJolg vladara I11ije mogla razvliti nJiJka:kva
drutvena snaga koja bi maraslu velmoa mogla uJSmjeriti
u 'Pravcu affirmiranja cjeline. Plemenita batdna, u koju
SiU billi kako tako li darovnica:madiobii-
Ven/i posjed, bdla je osnovom ekonomske velikiiJh vla-
steoskih roooV1a,a opseni JimuI11iteti, koji ISU
gotovo svaku ingerenc.iju vladara na njihoV1oj zemlji,
valli su njlihovu samostalnost. Iz nekoliko pnimjera
u darovnim poveljama vidli se da je vlasteoska baulna, bez
obeira da li lim darovnicom bila nepovre-
diva .i nedjeljiva. Pa dako je vladar mogao da u
nevjere vlalstelinove oduzme darovanu zemlju, on se,
iU stvarti, vrlo rijetk'O sluio 11fun praV1om. S ,diruge strane,
,mamo za IPl"limj'el1e da nev}e:re nije za sobom
175
gublitak posjeda. Ovo je najja:sn.ije kazano u Tvrtlko'VOj povelji
iz g. 1380. kojom Hrvoju daruje 1:rni sela u upi
Lavi: Ako bi Hrvoje ili netko od njegovih nasljedndka
kakvu nevjeru zbog bi mu se mogla 'oduzeti
ona tlm sela, da im 'se za to ne 'Uzimaju nego da onaj
koja. zgnijei glavom svojom ili blagom, a ostali da ostanu
u vjeri ii u dranju sela ,i u ostaloj svojoj plementdni.
Ovdje Istakmuto nepovredivosti 1 nedjeljivosti batinske
svojine, koje se u praksi i dmplleitno primjenjivalo
'i. na 'druge velmoe, ii je
koja doprinosi objanjenju 'Poloaja krupnih vlasteoskih
rodova prema vladaru ii drava, Na ovog odnosa
manje SlU uticale smJiljene mjere vladara, a mnogo vie
svijest velmoa 'o sigurnosti njihovog porc-
posjeda
se u XIV vlast velmoa 'Illa njliho-
VIim tenitordjama sa vidnim tendencijama ka to samo-
stalnost]. Njena osnova je plemenita batina koja ISe od prvo-
bitnog posjeda darovndeama i drugim feudalnim
sredstvima proirivala i imunbtetdma da se,
no, pretvori II prostranu vlasteosku domenu ilJi vlasteosku
dravu, snabdjevena pravima koja su gotovo
svaku, u nekim ba svaku vladarsku dngerenciiu.
S takve osnove mogla su velmoama,
u Humskoj zemlji, u Donjim Krajevima ii
u Bosni, da po svojoj volji i prema svojim
dnteresima svoje odnose s jedne strane prema
bosansko] dravi ii vladaru, a s druge strane prema ndoj,
o njima ovisno] vlasteli i prema irokom sloju svojih
podanika. U poveljama ovih velmoa govoril se a nao]
vlasteli, o naim slugama plemenitim Ijudem, o ljudii.ma
koji nessuaju na njihova gospodstva, njiho-
va vdadanja, njihove drave, gdje moremo na svoj
teritorijt gdje ive svake vrste ljudi kojd nas sluajue.
od kraja XIV u njihovim zemljama 'se
spominju njihovi naredbenicle, vlasniole, upamli, eani-
nici, katelanJi. lill prosto ljudi kao organa vlasteoske
uprave li carinske slube ili kao zapovjednici gradskih posada
ii vlasteoskih o.ruarnm lodreda. Fo ugledu na k:ralja, li. oni
svojoj funJkcij1i daju slakralnii karakter, svoju vlast irzvode
!iz Iizv:Q1l'ia i u svoju intiJtulaciju uvode fOlI'ffiulu po
milosti bojoj. Onli svoje mnogobrojne sitnevazale dre pod
svojom ii neposredmje nego to su sarmi bili
drarui od Ikl1alja. Na nji!hoviJh drava
se u toku prve polovdne XV orgarnzovana vlast
koja pos,toj1i paralelno sa bosanske drave li ,koja sve
vie, do granica potpunlosbi,apsol'hira funkcii,je drave. GOSIpO-
dari Humske zemlje, Donjlilh Krajeva li zemlje samo-
stalno pregovaraju sa stramm vdadama, daju 'Privilegije
stranim trgovcima, postavljaju <i ubiru carine, dre u !rukama
ekrmorniku svog Njihova podanici
samo vlast ovih ,svojlih neposredndh gospodara, iko!joa se nepre-
stane ii neposredno u njihov ivot, te u mjilhovo]
sv'ijes,tli ne ostaje mjesta za drave. RazviLtak, koji
se u nek1m od 'ovih vdasteoskih teritorija nadovezivao li na
odavno ukoriijenjenu tradiciju - to je IOSlobliJto dolazilo do
izraaja u Humsko] zemlji - tekao je u pravcuudaljavanja
od d'ra:1ve,a .ne 'Ll Ipravcu pr1bliavanja dravi li spajanja
II njoj. To je - na sbranu druge faktore koji
su u tom pravcu djelovai - rezultar 'Slame struktnre bosanske
drave i mjenog razvitka u takvoj struktuni. Regdonallizam
je presvodio dravne cjeliine li u toliko'j ga mjeni
prtiguiio da u slrednj'OvjeikovnJoj bosanskoj dravii nije u
narodnom i predanju ostalo nita ito hi okUIPlj1ailo
i IkT'ea'tlivno djelovalo na forrnirande zajedJrrwkih
miljenja li shvatanja njen'og stanovnitva. Poeldje iPl'iopasti
drave nije ostalo ni traga od dravno-
misli koja bi pcvezavala podjarml] eni narod i po-
kretala ga kala ideoloka snaga na 'akcije. U od-
sustvu svakog ,drugog kohelz,ion'og faktora, lmnfesiiJonalrne
organizacije 'su mogle Iako da postanu 'krtisialli:zacliolllJa jezgra
i da se nametnu kao snage koje SiU onda
jedinstven narod mogle da povedu u smjerovima
cidjevilma.
Pregled, Sarajevo, 1961, br. l, 1--8
176
12 -- Iz istorije srednjovjekovne Bosne
177
SREDNJOVJEKQVNI HERETICI
EV.rDiP,skli srednjo. v/ijek - u kome se, Ikako je
javn1i pa iprivratni liiVolt Ikretao pod
i ,stegomcrkfVle ,ii crkvenih shvatan] a - olnlJezen
je i jednom otrom crtom koj,a iUlpardno odudara old :Qplte
duhovne \konstI1Ukcije na k!ojoj je ar1kV1a neurncmo
radila u Ito meizmjerna sredstva duhovne ii mate-
mijalne 'su je polk:retli
tiOiliilkio .SII1JaI1lo itiolfuko duboloo da je crkva svtm 1SIV00J'liIIl sred-
nilij e mogla ,ii !U'kllom:iiti. JiJZ sVlij esti sredn] 0-
vjekovnog Ona se kl'oZ srednji
odravala kao prijel1Jnja li negacija svega onoga sto se 'd1rzalo
da je kao rpoZiiv za otpor pI'?tiv
nj!anja ljudssog duha, kao teka b:r'lJga koja mje
stadala da veli:kod!os.tojJ1liike i vlastodrce lU crkvi 1
draV1i na apsolutnu li shijepu poslunos. U[pIrI1ros
procesima, ii Ikir:s!1JakJim lPJOhoidmna,
uprkos amatemisanjima i oibimnim sveJI1Ij.iJffia
spisa, srednjovjekovna se hereza upormo odravala ikao snano
stablo Ikoje se pod jalk1m Ivjetrovima naprija'teilj.slke mrnje ne-
prestane lPovijal10, tako da mu je ci. ,S3Jmo povijamje postalo mo-
sredstvo sarnoodorane ii sarnoodranj a.
Ova, u mnogim pOIgledIima liJstJooiijsika pojava
IOdavnlo je irzaz!i.valJa IradJoiznalost iI1Jametala im
pi'ljanja: iz kakvog je kOlrlijena sI1ednjO'V'jeroovna hererza,
Ikakvi :su uslorvi dia na 'ogrom-
nom PII1ostOI'U od Calrilgrada do Tu1uze li da .-bez
osLona na Wo k3Jkvu materlijalnu :snagu? KialkVlo Je ibIiJlJo nJEmo
da je, uprkos neprestan'im 'g1onjenjiima, 'ljude
ii SIPremnim :na rtve li. od!rt1canja? I, ka!kvo
mjesto da damo ,poIkretima ill optem kiretanju
ljudskog duha ka savreu1li'jiim oblicima mliIljenja i shvatanja?
Takva pitanja su odavno zaokupljala interes te j-e
u posljednjih stJo.gold1ilIJJa (po prti:lici) o raznm vidovima here-
pokreta napisana ii objavljena tolWkooibfunma ilIitsmtwra,
da je jedva sagledati je osim onoga 'tlo je ill njoj
majbitruije. da na osnovu dostupne lliterature,
kao li vlaSlt:H;og uvida u savremene iJstOlrijslke izvore, damo,
ako ne odgovoir, barem nnna oba'V'jetenja oprta-
njima kioja su ovdje postavljena,
vjerska su pooli!kla iz
crkve, kioja se pojavljuje, moglo bi se OIIJJO!g momenta
kada je, krajem IV vdjeka, crkva postala vjerska
ustanova urimskloj dlravii ti kad 'se, iJzg:m!divli svoju crkvenu
vlast lih!ijerarhiiju, biila znatno wdaljlilaod [plrvoiblitne
organzacijo ranih hr,i6anskiiih se Ilia
dravrn; vlast, erikva je sebi priisvojlila pravo da aluto'rlita,tliV'Ilo
Izvore i da svoje snagom
,v::rhoVlfi!og i apsolutnog autoriteta, vjernicIima. Prvo-
biitne zajedrrice, koje su nekada svoje vjermJiJke
okUlplja!le na osnovi bratske sohdarnosta u uzajamnom poma-
ganju, ustupale SIU mjesto sve crkvenoj oirgarnzaeiji
koda je vjemike pretvarala u podamiike ii vie ih vezala
propdsima, obavezama ii sredstvima vlasti mego
branske ruzajamnosti. Prvohitna dobrovodjnost pretvarala se
postepeno lU dunost, mjesto :rani:jiih !prllioga za tizdI1avanje
se sadaerk-
vena desetina, stalna dabdna koju oo moraili sVli
i koja je postala prvaosnova crkve, Sarad-
njasa dravom je s jedne strane pnibliavala crkvene velli!ko-
dostojnike svjetovnomlivotu li. Sive ih vie sa
gospodaoima ovoga sV'!i.j.eta, a s druge strane je davala 'vrhov-
nJoj crkvenoj vlastu marerajalna eredstva prinude, da hi
njm svoje vjernike dovela u pobo'a:j poslunth podanika 0-
materdjalnim i duholvniJm dunostiIma, a bienlih
prava da ,sVIoje hri'6ansko vjeI10vanje izraavaju (prema svoj!im
vJasti:tiJm lII1Jo'l'a!lnim
U sara:dnj!i ISa d!I'aV'om crkva se poikazala ikao vrlo
podesnoSlredstvo da ,se raspoloenja
k1asa IrIimske imperije u vj erovaJI1lj e u ib!oljliivot
kiOj!i !postije .smrtli sV'e one 'moji posluno ii slJI'!pljiiV'o
nose ja'ram nepravde inaSlilja. Blago g1aJdnima iiednlima
178
12*
179
pravde jer se nasi.titi; blago onima koji su Iprolgonjeni
pravde jer je mjihovo carstvo nebesko. - Ovakvim li
li'z'rekama, uzetim i'z i drug!iih
tekstova crkva je (onda dcao i danas) stiavada nezadovo'ljstvo
i uspavljiviala volju za borbenom
Razumljivo je, stoga, to je rimska Itmpeni}a,
tekom unutranjom krzom, pruila crr"kv.i svu
podrku u vrenju njenih duhovnih i
funlk:cija. A crkva, oslonjena na dravnu vlast ii povezana s
njome i:SDovjetnim materuj ailnirn i interesima, po-
je uskoro sa .g1olnjenjelffi {)1I1Ji'h koj1 su j,aV1I1loi!zr.a.avah
miljenja, suprotna shvatanjilffia vrhovm.ecr\kvene
vlasti. Prvi, u ']zV'orrtma poig1Ulbljenj.a here-
tika zabiJljeen je u godiini 385. Otada su se ne samo mnoile
osude ii smrtne kazne pro-iliv heretika nego ISU ovakvd \postupai
protiv vjerSlkJilh shvatanja, kJoja je crkva oglasila kao !knvo-
vjerstvo, nalazili opravdanje li u teoretskim raspravama naj-
viilh predstavnka crkve.
to se crkva vie u poloaju drav-
Ine crkve, to su jOlj se vie otvarale mOigu:ooosi11i da se :kOlri:slti
matemijaJnim dobnima koje joj je drava, to se
temeljitije njena viselka hijer:arhija po IUidalj'a-
vala od ,s'krOlffinliJh V1iSiOlki Cirkveni
poloajt misu samo davallJi aUltol:r\iitet u p1irtJam.jlima vjere 'i mo-
rala nego su donosili li oibilne 1i'zvore bogatstva ,i
udoban i raskoan ivot, klao ti ugled li ultlie:a:j u drutvu,
Kao 'u drUl:tvu niopte, .tako su <se i 'u or.kvonog ivota
posebno, stvarale suprotnosti li iproidubljivao jaz 'vrhova
hiijera:rhije s jedne strane i vjernlika IS dJrugest,rane.
A ma ovo] drugoj strani - po drmtvenom poloaju,
ivota ti mental'i\1Jetu - InaJ1aiZiila 'se masa .s:veltenJStva 'najnieg
hijerarhijskog reda, pall"lohijsikoig ti, oSlolbii10, Iffiiomtlmg sve-
tenstva Ikoje je, u do,laZlilo iz nU'ih drutveniih sLojeva.
U sistemu li ol"ganizlaciji crkve stvarale su se - na materij.al-
IImj IOls:DJoV'i - suprotnosti koje se :DJdsu mogle Ini oibjasltl!tti ni
pravc1a.'ti nikakvlirn izrelkama i drugiih
tekstova. One su se, naprOltJiv, kalO koitlJkreltna sitvamOIst,
s:klaldno uklapale u dokaznu hereVika, kada
su crkvu kao i matel1ij1alnli svije't predsitavljali Ikao djelo
zlo'g lili 'Siotone.
180
sekte se pojavljuju onda, Ikada se osnovrui
stavovi vjerovanja, nejasno i'zloemli u tekstovma
da rOl1lffi1uliliu u Ikrote vjerske dogme,
kojima se onda davao karakter nepnikosnovennh, nepromjen-
IjiviJh li za svakog obaveznih 'vjerskih 'istina. Iz neslaganja
u zamrenim li nerazmrsivim pitanjima missike,
iz polemJilka o naravi Kristovoj, 'i'2ldvajal;a iSU ,se
sektarska miljenja li koja SIU po svom sadraju bila
sasvim daleko od shvatanja i interesa 1
sasvim !Lrelevan1mla za njegov JU drutvu, pa li Zla
njegove vjerske !predstave. Zbog toga sekte, iz-
rasle iz ove osnove, nisu bile ni dueg trajanja ni lilreg
zahvata - izuzevi monofizitsku li, osobito, arijansku sektu
je po izvjesnim crtama, hilo
blule 'zdravog razuma.
Iako su raspravtjanja apstraknruih teolokih !p11tanjla, iz
kiQjih 'su nastajale prve sekte, hil:a daleko od
stvarnog ivota 'i interesa mase vjemdka, lipak SlU
doprmoeila da ,se uzdrma vjera u autoritet crkve
ii da se ipou'avna 'put

-
onim poilnetima koji su udarih toEkio vldan srednjo-
vjekovnom miljenju li vjerovanju ('i Ikojli li jesu predmet
ove nae .teme). Jer, heretici..dualliiSl1Ji mJisu se ir,aspl,injavalii
u pustim .teolokirn disputacij ama, nego su preli na stvarnu
kritiku lmlIlik:retne crkve. I ne samo na kri
i
1J1k1U njenog
vjerovanja nego ii njene orgaarlzacije, Ipa i same ustanove
crkve kao alUtolrtita'tivne slile.
poklretJ nisu se 'na 'ZaitViOlrerliO
intimnog vjerovanja, mego su prelazili na aktivnu i borbenu
propagandu li na osnivanje vjeiI1S1kilh zajednca kode
su uspijevale da svojim djelovanjem za:hVialteh"fOlke lPllXl!Sl1lore
na k:ako C1a1l"1igradske ,tako i 'rimske (Zia-
padrne) sfere.
Do/k su gore spomenute sekte pI'OIitzJ.azi1e iz
nesllagarnj,a teo.IiOIklim piltarnjirma, sihvaltanje
lO !porijeklU (kOSffi
IOlg0IIliji)
svijeta je pIolDJiildo iz kol!lklI'etne
drutvene stViarnos:ti kolja 'Se U mnorgiJm svojdm Iffiia,nifestaci-
jama polkaziivala u dUiallnolffi viidu - u vlidu oitI1i!h
s kojima neprestam.io slUsretao u
svalkiJdanjem 1ivotu. U tadanjim USlovima, u tadanjlim ogm-
mi:ljenja i !i:skustVla nUje ih mogalo ni znao
181
objasnitJi nego kao dznaz !&Oills'kJih,
neizrnlirdjlvih supno1molsiui dobra li zla. DvoJ1a!kJost SV1-
jeta \iSIUIPQ"otnosti koje vladsdu u njemu
svakom koraku: u odnosu klasne drave il nJenJih
bespravnih podanika; moiboviasnika li njihmr,ih robova;
bogatstva li blijede; l
ivotne prakse -crkvensh ve:Li'kodolstojni:ka. Ovakve protivu-
koje je u seibli. nosio konkretnu 1h
7101t,
'u
\Oblast miJljenja nuno su nametale iPli:tan] e o
porijeiklu i svrsi ovalkVlog sIvijeita. Za mJi\ljelnja tada-
njeg nita nJije maglo bliti pri!rodnJije nego da sl;!
konkretnu matenijalm'i sV1iljet, pun zla, nepravde, nasIiljia 1
odvoji ood onakvog 'boga - tvorca [kakv.og je
vjersko predstavjalo svojim vj ernidima,
to [est od boga tvorca kojli. je u IpreidJstJaV1i liisipunjen
svim najboljim li najsavreniijim kvalitetima. Zdravom razu-
mu li Ipni'rodnOlffi se nametalo
da savreno dobro nije moglo da stvori izlo u svlije'tJu,
da savreno razumno nije moglo da stvonl eierazumne i
nepravedne odnose u drutvu ,i idacrlkva koja takve 'odnose
podrava i titi ne InIO'e biltfi. ho!j,a, I poto
se sva 'z1a pojavljuju u konkretnom materijalnom sv!ijetu
kao njegov dzdanak, se nametao dalji da
je materijalni sviijet, ea sviim svojim odnosima [ ustanovama
slile i nasilja, djelo nekogzIlog tvorca lili ISObone 'k.Jogli vlada
svijetom, kojli postavlja zle zakone i nepravedne odnose ..
tSU'P'I101JI1IO volji boga, tvorca duhovnog, nerriatenijalnog sv\1jeta
li svega to je doibI1o >ll njemu. Ov,alkv'a se li r,aSlpo1lo-
enja n:ilsu, naravno, u '1Jadian.j;im ruslIolV:ima mogla
IizraJziJti do u ,okviru ,religijski!h pmdistava, pa SJU se ru tlom
okV!iTu i tmila obj1alnjenja \kIode !su idoiInlini-
Irale ikonkretlnimJivobom.
shv<ltanje sV!ijeta nalo je u IprViom sto-
nae ere sV1oju:f)iLozof.sku formulaCIiju 19nolstika
ik10ji su bOIaI1lstvu srupnotstavljal[ malteI1iju i sm!ilsalo
ii'vota nalazil,i u borbii. du'hazla od olkov-a matertije.
No loMik vjerskog sa sadrillOlffi dao mu
je Persijanac Mani l(iH Manicheus) sredinom
n.e. i time po,stavio temelje smalnom pokretu
koji je poimelllu SVOigla Ina'zv-an m'arnlihelizmom. Mani-
hejsko je dalo sV10j ISVtim dualisltliooim
182
sa-ednjeg Vlijelka kako na :ils1Jolku, tako ii ma
te su imenom mandhejaca naZliViainJi heI1e'tU
1
ci razld-
nijansiVram!h smjerova, ostalim, ponekad li bosanski
." klnStjani.
Prema ma'I1liihejslklOm od iskolI1JaplOlStoje diva 1Um.-
[amno nezavisna Jedno je bog-troorae idJu!:l'ov-
nog sVIijeita, droga je 'zao tvorac, demdurg :ili ISIOtJOn.a od
koga 'svijet materije. To su dVlije, jedna tdrurgoj suprotme
naravi kao svjetlost li tmina, kao dobrot zlo, kao dva suproena
elementa koji se bore il. uzajamno IPOIbij1ajiU, alii.
ISU u fkJonklretJnom svijetu ipak 'spojeni u jednu !slU[pIStaJnoiju
rtl se neprestano odvlija proces borbe dvaju
sU!pootJnlih elemenata.
I nije nita drugo nego umanjena sIlika cj,e[JJo'kiu(pnog
svijeea. U IpotStoje pcmijeand elemerrti duha :i
matell:lije, i u II1jemu ;se neprestano voda borba IiJzmed\u dlv'ije
suprotne 1Jelnje: 'tenje 'ka dobru :kao' ostvarenju pobjede duha
i tenje lm zadovoljenju ;poitreba kloje proielaze d!zprilI"OIde mate-
nijalnog elementa u prema manihejslkom
nije bio svjestan svoje dvojne, dualne sve
dok Ii:z sfere duha li svjetdostd mije siao ljude K!rmt -
emanacija boga - koji je samo prividno uzeo lilk
dia bli ljudima rnogao u!kazaui na boanske elemente Ikojli se
u njlilma kriju, u1Jijelu - matertji. 'SVlrha
kova postojanja jeste ru tome da voda borbu 'za
duha okova tijela, to da savladava tijel10 [ pr\iigruluje
tjelelSlD.e potrebe i nagone koji 'i jesu 'izVIor svega zLa li Ikojli
samo slue snagama tmine ,i zl'a. OValkvo lsihvatanje, dosljedno
uzeto, vodilJo je uapsolutn:i as1kJe1JiJzam li, u iklra,jnjoj liilIl!iji, u
negaoiju sV1alkog progresa jer, prema marrrliJhejsilwm
sV'aklOnasbojaJnje na poboljanjU materijalnlilh IUIslm>;aiv{)!ta
i [pII'Od'uienj,e vlaisti zlog Itvolrca i gOlslPoda'l"a
sV1ijeta.
Nio Inemogu:6e je hHo ovako :S1tro/ge zahtijeve postavJjRiti
S'V1im pI1istalicama li iSI1jedlbelDliclima. Kao sv,aJlm .re1liIg1ij
1a,
tako
je li manihed'zam morao Jda pravi ISla
ako je'elHo da s :uspjehom iramvij.a ,svoj Stoga,
'll samom 'Manihejeve rpristaJl'ke dije1ille su se na
dvije OId:vojene kategorije: na jed.!I1Joj iStr:arn.i billI
su onJi vjernlici kioj,i su u poitlpUllJootJi uSiVojliilli i billi
spre:tltDli na ,sva odricanja, te su stoga naziv;Rin'i
183
savrenim, pravedmim; na drugoj strani billi su vjerrrici,
koji, Iako oo Ispadali u maaushejsku zajednlicu, nli,su
bili obavezni da Ise sVliJh propisa u pogledu
odricanja; njima je hilo puteno na volju da ive normalrdm
ivotom, onako IkJak,o su liJm pmilike doputale, ali je i njlih
vezala moralna dunost da nasto] e ;sV1OjiV1olt dovesti u sklad
sa nuajviim oilljeV'ima da bi jednom 'i olni mogIli :blim primljem
u Ted savrenih vjernika.
Matniiheli!zam se brzoralimo, osobito lU Sredo-
zemlja, te je 4. timac pristalica i 'u
samim metropolama rimske i crkve, u
Caragradu i Rimu. U vremenu teke unutranje IkJrize
sviijeta, u vremenu varwarskih provala i seoba, pustoenja,
razerranj a li opte nesigunnostd, lU telnom vremenu kad su se
pred savremeniika SUll'OVO sudarae iS!u')J!l'Oltnolsltii u sv\im.100b
lastima svalkodnevmog JiV10'ta kada je iiJz,gledal0 od-
bnaniJti se 'Od 'SudbiiJne, rnanhejsko obja-
njenje svdjeta lako je sjedalo u glave ii srca mnlolg1ih kojima je
teka nvotna stvarnost nametala duhovnu potrebu dia lU oblastt
rdiJgtije 'trae odgovor na pitanje o porjekllu dobra ,i zla.
U odgovoru, koji je na OiVO piJtanje davalo maruhejsko
bilo je sadrano vtie nego prosto lrel'iJglijskooibjanjenje ko-
smogomje, pa je li sama 're]i'gija izlazila iz okvdra
duhovnog razmatranja li zalazila u konkretnog'
ivota, Ako je rnaterijalmi svijet djelo sotone - ta su onda
vlasnici materdjalnih dobara, vlaooicli iblO<galtsltva, Ipo!S:jeidni.di
vlast! li materijalne u crkvi i dravi? ta su drugo, to
mogu bdfi drugo do, tvorevdne sotone, 1:z:raz njegove
njegove vlasti u 'SVijetu li neposredan
zla, bijede 'i ugnje,ta:v'anj,a. Pa aik10 su to Itv:oJreV:iJne so-
tone 'iizvirioc1i njeig'ove vla!S:ti u so'tonlski nepI1avedno
nom svijeltu, onda i prema njima t:l'eba okrelIllu1Ji otriou mr;bnje i
prelzi:ra kao i p:rema njlihovom tvorcu. I to je ImanJilhejslko
- pUitem mnogobnojiI1liih Iseiki,a Ikoje su
nastajale Inla njegoVloj oSlnovli - V:iie liIo uiJrinu,toSle sve
vlre guhio njegov okvir, a u prVli plan je dolarzlHa
njegova socijalno-moralna sadriina koja je glaV1n!1
interes sIJjedihenlika, ,i dava:lla vitaJlnu sna@u 13rednjo-
vjekovnim poikre!tima
Na osnovama maniheuizma n,aJstajale su od 4. do 10. sto-
brojne sekte na Male
Az\ije, Egipta i BaIJkJana. Z,alirenje
184
kih dalje na zapad su Imae sekte
pavI:ikijiana ii, osobito, bogumila. Prema jednom pouzdanom
lliz srednne 13. viijeka, Old njh sve osta-
le - medu ostellim i crkva bosanska,
Drogo jedno - PIO rpvilii!C'i iz istog vremena -
kazuje da su neki Franouzi, koj;j su u drugom
krstakom crabu (1147-1149), iz Carigrada prenijeli u Fran-
cusku shvatanja, koja ISU se onda bimo proinila u
Francuskoj i sjevernoj Italiji pod imenom IkatharSlke hereze
prvi IpU!t spomennna prod timia:r1elnom 1163). Kasniji 'izvori
o ovoj najbrojnlijoj tsekti na zapadu daju dobra
i IpouZJdana obavjetenja o sadraju njenog [z njliJh
nesumnjivo ipl'1di:ZI,az\i da SIU ka:t!haJr:i do S'Vo:jtih vjerS1k1ilh i vjerS1ko-
-moralnih dolli posredstvom balkanskih
bogumila, te se njlihovo u zapadnim ,iJzvOiI'liJma
naziva bugarskorn herezom (-Bulgarorum haerels!lls'--). Ima
vie podataka kcji govore 10 vezama 'izmedu zapadmifi heretnka
- kathara, patarena j albigenza - sa njihovim vjerskam
na istokJulroje su smaerald Ikompeteln!tlnJim u
spornim pitanjima vjerovanja ,i organizacije, G. 1167. NiiJketa,
starjema caJrligradsik:iJh heretika, boravio je u Lombardijt
'radi shvatanja dvaju tamonjih enka-
va, a je ,preao u Francusku, gdje je savje-
tovanjem tamonjih !kathara u Sen-Feliks de Kamarnanu
(Sarnt-Felix de Camman),i, autoritetu crkve
koju je predstavljao, barem pnivrerneno, uspio da ostvari
jedinstvo crkava u junoj Francuskoj i Lombardiji.
Bogumilskog je p:ol:rlijekla li. vapokrdf Kmjiga svetoga
Ivana (Uber samcta koju je ,iz BlUg,a1rslke (Makede-
mije), u slovenskom rukop1S1u, !biog'U!IDIHsk'i :sta:rjel[,na (epi:SkOlP)
Nazarlije u drugoj polovIini 12. prenio u LombardijU
gdje je, u latliln\9kom prevodu, ,kao jedan Old glavnih
iizVlOira vjerovanja. je i crkvla bosanska,
koja se krajem XII 'Pojtavljuje 'kao iorgaln:iz1ov3ina
zajedn!ica, za zapadne hereltiike IPl'eds,tavlj'a1aautolI'Iltet
u pHJalnjim:a vjerske do'kltnilne. Pre'ma jednoj V:ijestJi
iz 19. 1223, tilZgleda da je ovdje Itih godina boriavio glaVIIli s\taJrje-
ina albigen:Sla ,k,oga 'su u kirugovima nazi-
VlaM Ianttilpapom. Iz objavljeniih s:pIisla
suda u Tor:inu vtidi se da SIU 1347. Ii 1382. [)ojedilIlii
helretlici i,z grada KijeI1i (ChietI1i) VliJe puta billi u
BOISIDJu da bi ,o'Vdje potpuno i 'savreno rdolktmnu od
185
kojli tamo borave, Nije li se, u ovim vremersirna,
u kirugu crr:kve bosanske bila na osnovama hogumi:l:sikiOlg here-
Ititikog cralZwla crkvena ikJul'uura obama li inten-
lZiteta nego to bii Ise moglo iz osloudnih (fragme-
nata isredJnj'O'vjekow1i1h bosansknh 'rukopisa? da je
Bosna JU 14. vij eiku mogla da !interes iz
dalekog grada Khijerda u ntahijanskom Pijemontu, c1JopUlta
da postavimo ovo ,pIitanj e uako mismo u da na
IlljegJa damodokumentovan 'odgovor.
Ako su enandhejska 'shvatanja na zapad pro-
dela posredstvom balkamskdh bogumila, ako su, 'dlakle, unesena
azvana, ona su tamo mogla da se ukorrjene, li IraJzrastu
u manje Hi vie i trajne orgardzaci'[e samo
zato to su ovdje naila na duhQV11110 pnipremljena, lialko jo
nejasno raspoloenja, koja su odudarala od shva-
tanja li, osobito, od prakse crkve ii IIljenJilh pred-
stavnika. Nastajala su ii oidravala 'se u latmoorfeni zamanih
ekonomskih preobraaja XI li XII do lmjlih je doveo
dosta nagao razvitak gradske privrede i :prolmeta
sa sviim popratmim pojavama u oblasti socijalnih odnosa na
grada ii sela. Obimnijim strujandem novca u :priv-
redni ivot i, uopte, u odnose, su se nagla-
avale i ottrije d:slticale socijalne raZ:]ike, a nepomiJrlj.lvost
bogatstva i siromatva pokazuvaila 'se u
svirn oblastima Ikonkretmog ivota. Da bi Ise u irokom opsegu
ovog problema :iJpak drali okvura vjerskih Ipokreta,
da je ba u XI viijeku cvjetala csirnon'[a, tj.
predavanje i kupovanje arkvenJh, prvenstveno viJslolkiiih i
unosndh zvanja 'Za novac, da su crkveni vellikodostojnict
feudahmim dobrima li IprivJilegijama vie :biili vez:ani. za svJe-
tovni iV'ot i poslovni svijet nego za dunosti, da su
se ml1io<g!i malna\S'tJi:I'Ii lo!1Je]i :svakoj kOlnl\iroli li sve Vie poputali
u:ade mDlIlake diiscipliine, dok ISU opet neki dI1Uigi :sa zalbr!iln:u-
gtledalli kako sve blijedi vjerskla:liunkcija
crkve, kaJko rtu funkciju neprestano 'potiskuje svjetoVlIlIi,
materijalni ,mteres i 'kaiko bogati maJna'sm'ni li lunosniaI1kveIlll
poloaj:i prelaze lU ruke feudialnJi'h porodilca. Od refDII"m-
nog pokreta, :kioji je po!tekao iJz KJJimiijla (Cluny)
i Illjegovih fiHj.ala, ti je pmgr'am papa Grgur VII pIiThvatio
kao 'o:sInOVU svoje pa.lliltike, se u lI"ediovima donjih
drutvenih SilJojeva ne S1amo reorgaJnli!zaclija cI"kve u smisiu
186
Ulspootav:ljam'j,as1:JI1oije discipline nego i meratorna ie:hkasna
osuda svake zloupotrebe bogatstva li mom na tetu slabih i
pa i samog bogatstv,a kao izv{l\I1a i
svih zloarpotreba, u prvom Irediu u samoj crkvi. Ovakva su
dala ipodstreka midamskoj ,paltar.ijli, tbuni siromanog
stanovnitva gradske pel'iferije protiv svoga nadbiskupa,
prot:ivniika crkvene reforme i nosioca vlastd u ,gradu, - lbum
koja se jo odvijala u okviru reformnog pokretavals koja je
tada r(10:56, 10616) pokazivala tendenciju da se iziI.ije
preko okvira crkve li ida se okrene temjama koje
crkva nJije mogla daodobri. I kad se crkvena refoirma
svetla na 'kompromisno odnosa crkve li drave
i na unutranl[u reorganizaciju crkve na osnovi 'strogehJijerar-
ihijske suborddnacije, ikad se :reformnii 'pokre/t unutar zva-
slegao u marnu samoeadovolj-
mg uavanja privli:legtja, ostade SJU Vian ovog :boka
Z!ive struje nezadovoljstva i koje ISlU zahvatile
na Iprvom mjesnu siromane stanovnike gradova, ,aIii i nde
redove iP<troihijlskog i, osobito, manasekskog .sveterrstva, Iz
'ovJiihSlrediina izlaze zaneseni 'Pil1oipovjedniid Ikoji ea mnogo
samoodrioanja putuju sviijetom da, se na
glasprotiv bogatstva, da kaJO j!deal
ali i da nemilosrdno kirit1ilkuju one predstav-
neke je sablanjiv
odudarao od koje su gOVlori'lli i funkcija koje !su vrili.
Kritika konkretnih vodila je daljam konsekvenci-
jama i ,izazivala pttamja: da lii nedostojan svetenik moe
vr:itJi funkciju koju 'mu je crkva povjeri'la? Kakvu vrijednost,
i da ili uopte imajuvrijedeiost sakramenti koj,e on podjeljuje?
Kako moe odrijeiti Old grdjeha svetendk koji je sam ogreeao
u ,gI1ijes1ma? Zar jednom Iai/ku, mo-
rala, '!lie pdpada pravo da ipTloplOvijetda prema
svom unut'ranjem nCJgio jednom
kianOlIllslkIi oVlllatenom sveten:iku je
iV'o!; prava negacija isto;g onog mO!l1ala koji
propovijeda drugima? Pii:tanj.a su se, !po jedl1io!j l1iiti,
admKJ.t!avala !Sve dalje, da jave i u 'O'WlikVlOJ fm1l1lU-
!aciji: Kakva je to crkva koja nedostojnim tljiUdima daje
vlast da v!'e 'OdgovorIIle vjerske :funrkciije, 'Imj.a takve ljude
podrava i Miti li koj,a svojIim al\.lJ1Jolritellom pokiriva li saJn\kci-
onie njiJruove vje:rsikeakte? I, Z!aII" Ise CI:rIk!va, sa
sV'O!jlim silnim bogatstvom, sa svojlim materijaln:ilm liinteresli:ma
187
i pretenzijama nije odvojila od iP'I'Vlobiltne,
k1iPo'Sluo,lske crkve, old pravog ii nj.elgtoVliih du-
hovnih potreba li svoje :imterese pomijeala Isa interesima
nosioca bogatstva i svjetovne
Dok se krrtika slobodmih propovjedndka odnosila na
!pojeiline sablanjive nije dzazevala Oisobiltu pod!olZlr'i-
vost crkve. Zazorna i opasna je posta/la onda 'kada je
da osporava vrijednost sakrarneneta k!oje podjeljuju nedostojni
svetenici, a pogotovu kada je ovu nedostojnost prOIteigla na
svetenstvouopte: Godirrue 1077, Ibio je u Kambreu (Cambrai)
spaljen kao heretik jedan niJi svetenik zato1Jo je [avmo
rekao da k10rumpiraillli li. nemoralni svetenici ne bli smjeli da
,aIle misu 'i da aid njih ne treba iprJmaJti sakramente.
XII jedan monah, Heimricus dz Le Marisa,
koji se kasnije propovjednacima apostolskog
iv1Cita, privukao je na sebe mrnju crkvenih vlasti 'kad je
javno tvrdio da dananji svetenici nemaju opravdane vlla31Ji
da veu i razrjeuju - (sacerdotes huius 'temponilS mon
habent potestatem Iigandd et solvendu). - Sredil1lJom XII
iz kruga Arnolda od Breije (Brescia), moda i od
njega samog, po tekl a je Zbog pokvarenostd svete-
ITlIi!ka treba dzbjegavati crkvene sakrarnente - (Pro maliltliia
clertoorum sacramenta ecclesie esse vi,1Janida).
OVi primjeri obiljeavaju gn-adaciju razvdtika jednog, u
jo ortodoksnog vjerskog pokreta na Liniji Ipostepenog
udaljavanja lod crlkve, sve d<:>kruije ,praogranicu
na kOlj'o,j se nepornjrljivo dijele ortodokslja i hereza.
konkret:ndJh zloupotreba-dovela je
hng a u daljim konsekveneijama dostavljanja 'll pdtain.je
crkvenih dogmi, !pa i same crlkve kao bi,rokratsko..JhijeI1a!rhijske
institucije. Svetenik treba da bude unoralno savren,
nije nd svetenik Ini - govorild su heretici.
red rulje stvar morala nego stvar 'Prava
--:- res i.ur1i's es:t - odgovarali su Injli:hov'i prort:Jrv-
UllCII s druge s11I1aJne granJvce. Tu su se sukobljavaJa dva
nepoanidjiva shvatanja: zasrruovaI1lo na pI1incilpima
morala i drugo, cr'kve, z,aSnJovaniO Ina pr\iinClipima
kanonskog prava li. crkvenog zakona.
U XI vijeku - vie od jednog prlije nego to
se pojavljuje u zlapadnoe'vrOlpsk:im zem-
ljaJma,bli10 je ili manjih gnupa koje su se
188
okupljaleoko pojedinih ii propovjednika. Najbrojndje
su bdle zastupljene 'll sa razvdjenijorn gradskom
priivredom - u Junoj Francuskoj, l!'landr.ijli,
pa li. u paniji. Sto je koje je od
sredine XII da prodire u ove zemlje, moglo
da se 'tako brzo ukm1i.jeni li. ratiri, moe seOlbjasnn.ti samo
to je ovdje nailo na priiP1'emljeno tlo, na
iroko rasprostranjeno li raspo-
loenje, n:a brojne opozicione, vjerske grupe li :l1o['miJra-
ne 'sekte. Mandhejskn dualizam je donosio, u vjerskom
smdsl u, radikalan odgovor rua pilt:alllja vjere li. morala, dabra
ii zla, ikoja su odavno dobre :i davao, u g:rani-
cama Tel1igijskog miljenja i dogmatsku
forrnulaciju cjelovdte koncepcije sviijeta li ivota.
Manihejske od sredine XII vijeka naglo
se iriilo u zapadnfm zemlj ama ;i, 'Pod dmenom kamharske
hereze, brzo apsorbiralo bno] 'ralllijih sekti.
U pomenutom spisu dz sredine XIII
kazuje se da je nekad bflo mnogo sekui, ali da
su gotovo sve propale. Ipak su ostale dvije glavne (due
pr.iIl'lJClilpales) Old Imjcrh se [edna zove limenom kathara lili pata-
rena, a druga [menom leonista illi ]ioill'islkih siromaha. -
Ova druga nikad 'nije ip'relazHa granicu koj'a neplo-
marljivo odvajala od oirtodolkaije, li. uvdjek je,
uprkos bezobzirne] krirt:Jicli koja je na sektu rteke
progone, drala otvorena vrata za izmirenje s crkvom,
nica da leon'isl1Ji nisu iLi dalje ,odkrit'ike konkretne crkve
li da niSiU ulazila u 'religij,ska oibjainjenja porijekla dobra li. zla,
moda 'i jeste razlog to ova sekta ruije mogla da do
snage i irticaja i to su mnoge Injene pr1i.staJ1ice, OSOIbltTIO
II Lombardtji prtilazile radikainijo] li dosljednijo] ikatharS1koj
sekti. Kathari nisu ni u jednom plitan."lj'll vjere i- morala \htjeli
da znaju za :lwmpromis sa crkvOim: Dok SiU TanllJi
svoje napade usmjeravali na pojedine Ipredstavnike
crIkvie i Ina 'ralz:ne zllolu/potJ:rebe kao na akciJdentalne pojave, kalt-
hari ,su, u Ikri,tici, do k,rajnj'ID crk-
va, govodVi .su, ne mOie ibiti ip'rava onkva. Njeini ,plodovi su zli
pllodoV1i. A po1Jo, po dobIlO drvo ne moe
da zlim plodovima, {)lIla se prije 2Jvati crkvOlffi
sotoninom nego crkvom bojom. I, brzo se pokazalo da
ovakve radikalne i besllmmpromiJsne
189
radoznalost i vise pristalice nego prosto p1'OIP0iVlije-
danje apostolskog i'vO'tai raeotkrvanje pojedinsh nevaljalih
svetenika. Jedan savremeni crkveni pisac, monah Cezarije
UIZ Hedsterbaha kod Kelna, sa Ig1OiVo::rii kalmo se
novi enamiheizam, to jest katharska hereza, do lkiraja XII
Istlolje6a takvom brzinom, da je taidaimao prista-
Idea u blizu 1000 gradova i, kad se ne bii preldiUlZe\]e mjere
da se preplavio bi Evropu. I stvarno,
kaltharii su sa svojim neomandhejskim,
i organieacijom wnijel! u raspoloenja OIIlU lalktJi:vnu
snagu Ikoja lih jie sikupila u polklret, toliko i ekspan-
zi-vam. da je erikvu mogao da sitavi pred VIl'i1o dz!l:)i]jiI1e brige
i da je dovede do stanja Ikoje su savremenidi
sa najteim krizama kroz koje je crkva u svojoj istoriji
prola.
Na zapadu, 'pod imenom tkathara, bilo je iiJlli .slaJbijim
vezama spojeno vie 0aijedmlica koje
se od kraja XII vijeika nazivaju crkvama. Osim kathara
II uem smislu (tako su se nazivali heretici osobito iU
- otuda Ketzer - heretik), u zajednicu ovog imena spadali
su i italijanski patereni, i junofrancuski albigenzi, i lom-
ba:rdJ1jslki siromasi kJoji SfU se odvojih od leondsta, njima
je 'bIiJo nebdtnih eazlaka u vje:t'lOVanju li oibreditrna,alti liih je
sj edinjavaflo 11:]i umjereno)
shvatanje svijeta, nE:lpomirl1jiv odnos prema crkvi
ti, kalO spoljna snaga, mrnnj.a Iklojom dh je sve
bez razlike crkva progonila i zatirala.
O vjerovanju i organlizadiji kathara ostaha su
brojna u spisa, akata su-
dova inkvizioije ii maliD tekstova kojii iz
krugova samih heretika. Ne u pojedinoSItii - 'kloje
ne mijenjaju mnogo 'optu s]iku ove pojave -
neke bitne, svim katharima 'zajedntllkecrte oi onu
stranu njihova zbog koje lih je crkva IOSO!blitO gonila.
1 - Sotona je stvorio ovaj svijet i sve s110 se u njemu
nalazi, Dosljedno tome, crkveni sakramenti, !poto se vre
materdjalnim sredstvma, nemaju vnijednosti i lIlliIsu !n.ista drugo
do prevara i i!zmiJljotina crkve, Otuda tplrlQizJazi
i odbacivanje svih matenijalmdh vjerskih (kJrst,cr.kve,
il{]Qne - koje naz,tvaju !idolima).
190
2 - Krist nije postojao 'kao nego je samo prividno
uzeo Lik (dicunt eum habusse corpus phantastli:cum
et aereum), prividno je podnosio muke, umro i
uskrsnuo, Sve to se u o iI1ljelgOlVlim
sima :ima samo nikalkvih u stvari
n.ije bU'1o. npr. kako je Krist sa 5 kruhova nahranio
5000 lj!udi su heretrici Ij;alko da 5 kruhova
fi :svelt!iih knjiga, 'tj. 4 ii ] knjliga Djelaapos1JoJ:slkiih.).
Doketizam - pnividnoet lika Kristova - jedna je
od najbitnijih crta kathara (kao i bogumila i bosanskih
:k.1!'Stj ana).
3 -- Heretici ISU najotrijim izrazima
crkvu, i zapadnu i i smatrali dato uopte nisu
crkve nego ustanove sotone. Ka1Jhari su
crkvu nazdvaili smagogom sotone, a njen kler varaldcama
i licemjerima. U jednom tekstu se kae, da rimski svetenici,
poput farii:zeja, tovare na ljude teke terete, 'a sami ni
prstom maknuti da im pomognu. crkva ukrauje
oltare ne sa stranje strane kamo nitko ne Z<liwruje, nego
sa prednje ... Slui se molitvama da fbi se domogla
rmovdne udovica i da :bi seba obezbijedila desetsnu: zaJhtLjeva
rPrviJne od Iplodova i 'Stoke; ukratko, nnpravo onIOzbog
je Krust farizeje i krijigoznance.
Zbog toga i jesu heretici, i na istoku i na
zapadu, tako dosljedno isticali i u svako] !pI1ild:ai naglaavali
svoje kao jedinu pravu Kristovu vjeru tkJQja je
jediiJna ostala dosljedna i vjerna apostolskm tradicijama.
Stoga su svuda sami sebe nazivali (chrlstianl,
tl Bosni krstjana), dok 'Su vjernicima ort!odoik.snihcnka,va
osporavali pravo da se tim imenom
4 - Jednako, 'iako ne tako otrim heretiel su
i svjetovnu, dravnu vlast. Poznato je mjesto j,z
Besjede prezbitera Kozme, iz X gdje se bogumili
optuuju to svoje vjernike da re me pokoravaju vhastdma,
da mrze cara, da se izruguju starjeinama, da bo-
Ijare. Zapadni kathari SlU svjetovnu vlast li njeno
ikao ustanovu sotone 'i pozival1'i svoje vjernike da
im se me iVl1Jasti nisu postavljeni od
boga (non sinlt a deo OI1dJiJnati); naJpr:otilv, 001 iSU protti:v !boga
i Ikad god presudu, griij'ele smrtno, jer SIlI._ !pOstavljeni
od ovog 'svijeta Ikoji nije boji nego SIOtO\nfun sVlijet.
191
5 - Podjela vjermrka na savrene ('perfeC'lli) i
vjerm'ike (eredentes, je za sve
i u tome se 'pogledu kathari nrsu ralzlii!kiorval1Ji od \prVObll\tnlh
manihejaca. Time je napravljen komprorrsis z:a>h.tjeva
strogog asketizma koji je dosljedno proizlazio iz duah
shvatanja SVijeta 'i zahtjeva ivota i ivotnih potreba.
Zbog progona i stalne opasnosti, heretici su vrlo hrtilljivQ
Ip'ri!krivaE svoje osobito one v suunogle
da 'iJh izloe gondelIlju. Stoga su samo savrsenn, 'to Jest om
koji su primili duhovno krtenje (consolamentum), bili upu-
u pun sadraj vjerovanju dok su vjermdci poste-
pena i V'r10 oprezno u to. Prema
kathari su znali da 15 godina posmatraju
i lisrp;iituju riove pristalice i da kroz to vrijeme pred
mjirna dre u tajnos/bi glavne svog Zbog straha
od gonjenja znali Slll da se prdlikama i da se
u svemu ponaaju kao ortodoksni Kad SIU IpriHke
'za>htJijervale _. su crkve, cjelivali krst ii [!kione, pnimali
- iako su sve to smatrali poslom. Vjetina
im je pomagala u njihovoj propagandi, su,
tome, uspijevali da ortodoksne
privuiklu ria svoju straeru.
* ....
U kakvlim su socijalnim sredinama djelorvali
iiz su drutvenih slojeva njihovi
sljedbenici za koje jedan izvor iz kraja XII - pretje-
po srednjovjekovnom - kae da svuda vrve
kalO pijesak u moru? Savremena su isaglasna
u konstataciji da su na zapadu gradovi nHi
me 'i jedina uponita pI1Opag,an:de i sjeidi:'ta njliihovlh
crkava. Iz sudskih spisa rimske .inkvizicije wd!i se da SlU uz
njih prisltajalli vellikiOlID - iako Ine - mali
ljudi najvie zanatlije su radile u svojim lilli
Dalmatnski heretici, Matej li Aristodije, bili su
po zanimanju zlatari.
Pisac XII opat Ekhert, u jednom od svojih
govora proti'v kathara,za heretiJke u Kelmi ii 'I'uluzi kae
ida su se osobito ugnijezdili u radicnaeama gdje su
slobodno IrazgJOvaraLi o stvarima 'Svoje vjere, dok SU se vani
u gradu u svemu ponaali kao katolici. U svojim radionicama
ISlU se dakle, Sigurni old svake opasnosni. Iz Oiwh i
podataka ne moemo, naravno, iZVlOldiJ1:Ji sumaran za-
o izrazito klasnom Ikllir,a:kteru srednjovjekovnih here-
pokreta, ah, isto tako, ne moemo da
su oni svuda gdje su se pojavili donje,
u ovom ili. onom vidu ii'Zra:bljivlline i drutvene slo-
jeve. propagandu, u njlihOV'iim usima sna-
nije suodjekivalli oni stavovt koj'i bogatstvo i boga-
tae, koji pozivaju na neposluh prema vlastima i PD'sjednddma
boganstva, kojli crkvu nazivaju ustanovom sotone, a njene
svetelIllike varalicama i sakuplj desetine, nego .OOCIIi koj i
se odnose na magiJ.ov'i,ta :pitanja vjerske mistIilke, kosmogonije,
kristologije i askeze. Apstraktna antiteza bog - sotona nala-
zila je u masama vrlo kon!kretan odraz u anti:tezi
gospodar - sluga, bogata - siromah. Mrmjla !P'liOltiiv sotone,
koga nitko nikada nije viddo, k<on.roreti:zJiralla se u mrnji na
njegove vidljive i teko podnosive tvorevine koje i jesu uz-
svakog zla, na posjed.I1Jike bogatstva i V!last;i u crkvi
'i dravi li na ustanove koje iiJh podravaju i ti!te. Pa alko
srednjovjekovni pokreti i jesu izrazito vjerske
pojave, oni su ipak predstavljali tokove u koje se
i klasna mrnja izrabljivanih drutvenih slojeva koja im je
[ davala snagu ekspanzije i ir1ave otpornosti.
KaJkvo mjesto da damo pokre-
1fima u optem >istoniJslrom razvitku?
Njihovo propovijedanje apsolutne askeze, koja je, dos-
ljedno provedena, ila u negaciju samog sebe i, u krajnjoj
liniji, u negaciju ljudskog roda uopte, a zatim isticanje aske-
Itizma kao $edstvaborbeprotiv 'zla -- Ulije moglo sluiti
drugom no usnrtvjavanju IvoJj,e za ivot, zaustavljanju
progresa, teoretskoj osudi i negaciji progresa uopte,
dakle, [edne, sa gledita listorijskograzvitka negamivme reaik-
oioo.ametendelIloije. Alii, vidjeH smo, da su heretici znali
i da naprave komprom:is teoretskog stava i 1k000000retnih
potreba ivota i da toleriu neophodnost da ivotna praksa
zasjenJi njiihO'Ve teoretske, apsolutne pnincjpe. Ono to je
pl'logresivn:o u njihovom pokretu jeste nepomirljiva kritika
nametmrtog auaorsteta crkve i drave koj,a je uzdrmavala
vjeru u nepovredivost i nepromjenljivost stanja.
192
13 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
193
Na tom heretici su, u najmanju ruku, olakavali
pojavu buna i ustanaka klasa, li, nesumnjivo,
iPripremali tlo za pojavu pokreta Viklifa,
Husa i Lutera, u kojima su, li nali svoje
Njihova se kritika crkve pretakala neprimjetno u pera
kasnijih, misaono bolje opremljenih mislilaca koj,i su je znali
efektnije izrazim i bolje obrazloiti li od nje napraV'itli
oruje u borbi za slobodu miljenja. Svakome je poznata
Volterova buntovna izreka Ecrasez l' iilnfame koja je nada-
!leko odjekivala kao poziv da se !kidaju okovd II koje je crkva
sapinjala ljudski duh. Treba da je jo ;poznatije
da su je davno prije Voltera izrekli i ponavljali srednjo-
vjekovni herefioi i mnogi zbog toga izg,orjeLi na
naslaga njihova davno se raspala. Ostalo je
ono to ljudima nije dalo da se uspavaju u srednjovjekovnom
mraku i to ih je neprestano podsticalo da ne zaborave na
svoja Iljudska prava. Stoga, kad govorimo o razvitku slobod-
Mg miljenja koje samo po sebiobtiljeava pUlt na lJiIniji
progresa, ne treba zaboraviti da su i srednjovjekovni heretici
u uslovima vsvoga vremena SVO-JIU dlitonicu puta
Ik,a CIiljevima duhovnog napretka.
Pregled, Sarajevo 1962, br. 3, 141-153.
194
BOSANSKI HERETICI
I
UVODNA OBJASNJENJA
od xn - upravo od g. 1199. - u savre-
menim dokumentima, koji su nastajali na zapadne i
crkve, dosljedno se govori o Bosni kao zem-
lji heretika. Od tada ipa sve do propasti srednjovjekovne bo-
sanske drave - dalIde kroz vie od 250 godina - neprestano
l1l'afiJazimo na tmgove tt djelovanja u ovo]
zemljii. Nalazimo dh '\l ,raznim crkvemm i drravnlilm aktJiima,
u antiihereti&im spisima, i\l obrednim tekstovima i zapisima
ii u drugim piSanim spormeinlicima JOInJOg vremena koji su nastald
povodlima li na raznim stranama jedlI1log li. dmgog
eTkveoog Prema iz sriddine xm
vijeka, bosanski heretici imali su odavno svoga episkopa
,i !SVoju cnkvenuorg8!I1dzacij:u koja je - danes o tome vie
nema sumnje - sa cl'Ikvom ibosanSlrom kJojl8 se
pod tlitm nazivom prvi !pUt spomlinje u jednoj poveTj'i,
izdatojok.og. 1325. U izvorima koji friZ kruga zatPadne
illi crkve, pr.iJpadmCli crkve bosmSke nazi'Vaju se
patalrenima, m8llllihejima ili 'katha'l1ima, za11i:rn lbalbuJnlima,
lwdugerima m, prosto, bosanskim heretiidima. Samo u jed-
nom podatku koji se ,odnosi na prostor narzvand su
bogumilima; u jednom od rukopisa biografije despota Stevana
KoIl9tantina Flilo.zom kae se, naime, za sta-
novndke bOS'a.n'S1lrOg gl'lada Srebren.iJce da su m [eresi bogo-
miUske. Sv.! ovi srednjOVj.etkOV1lle iheretike
na prostranom 'ok! j'i.Wle FranC'UiSke do Male A7Jije,
197
koje je, i pored razlika u nebi1lnJim pojedlnostdma, ujedimja-
valo o ponijeklu svijeta
(kosmogomjl) koje se, kao nepomirljiva suprotlm:JL.9t, bitno
razlikovalo od shvatanja li. jedne 1 druge ortodoksne
crkve.
No 'n!isu samo ovi nazivi davali bosan-
skom stanovndtvu i njegovoj crkvi. U mnogim li.zvorima
navedenog porijekla moemo dosta iZ'riOitih li. jasno
fovmulJisaJnJih podataka ikoji direktno ill indirektno
o zaista karakteru orkvebosanske, o njenom
d organizaciji i o njenim doktnmarnsn i
onim vezama sa drugim crkvama onoga vremena
Ovakvi podaci sadrano. su, prije svega, u aktu odnioanja
iz g. 1203, a zatim li 'll izvjetajima koje SIU iz Bosne slahi u
Rim papin! izaslaniei (legati), dnkvizitlori i starjeine f,ra.njeva-
ca; u popisima z a b l u d a bosanskih heretika koji su rnkvi-
zitorima slu2Ji:li kao 'Podsjetnik u pobijanju njihova
urazndm spisima; u anatemama koj,e je srpska
pravoslavna crkva izricala protiv heretika bosanskdh i hum-
Skih. Podaci ovih Ii.zvoratolJiJko su jasni li. toliko
podudarni da ne 'OStavljaju nikakvu sumnju u to dia je
srednjovjekovna crkva bosanska bila zaista i, kako
po svom tako j po organizaciji, srodna
sa srednjovjekovnim patarena, lka1Jhara
i alblgenza na zapadu, maniheja, .pavlikijana i bogumila na
IiJStoku. Smoga i jeste dosljedno napadana li. od .i,
osobito, od zapadne crkve, koja se nije samo
na teoretske oS1JJde li proIkIlinjanja illego ju je i gonila sred-
stvima inkvizicije i ugarske vojne sile kad god su joj to
doputale darte 'Okolnosti.
spomenici, nastali na 'tlu Bosne !illi u
krugu same orkve bosanske, mnogo su oskudndj] podaesma
o sadraju njenog vjerskog i o njenoj unntoanjo]
cmgaDtizaCliji. Podaci spomentka govore, istlma, o
starjeinskom redu crkve bosanske koji se u hijetJ:1alI'lMjsikim
stepenima podudara sa starjeinskim redomzapadnih here-
crkava; o njenim pravim vjernicima koji se, kao iu
zapadnim crkvama, naztvaju krstjantma (ohrd-
s1li.'aa'lIi.); o podjeli vjernika Ina savrene lilJi prave IkJrstjarne
koji grjeha ne ljube i vjernike ili mrsne ljude,
to odgovara podjeltikodzaipadnli.ih heretika.
198
AlIi., s druge strane, lU spomencima mna lj takvih
podataka koji, alko se uzmu sami li. izoIovaJnO od svih kompo-
nenata koje 'Su u spletu istorijskih uslova ualcale na fOlrtrnli-
ranje mentaliteta srednjovjekovnih heretika, mogu da izazovu
sumnju lU karakter crkve bosanske. Ovii podaci
pokazuju, naime, da u krugu crkve bosanske nije Ib'ila :is:klju-
upotreba znaka kria, upotreba cMava, 'slika,
relikvdja i drugih nekih spoljnih znakova pravo-
vjernostie ikoje su i zapadni i heretici odbaci-
valli. i preziraLi. je da su podaci ove vrste u protivu-
sa onim latinskim izvorima u kojima se pripadnici
crkve bosanske optuuju i ostalim i zato to
preziru materijalne crkve, slike, iJkone i, osobito sveti kri.
Ovakve i nepodudarnosti u izvorima dale su
povoda da se ispitivanje problema crkve bosanske od sa-
rnog kretalo u pravcima i dovodilo do sup-
rotnih o njenom karakteru, i organizaciji.
polemika, Ikoja se protegla do nailh dana, u sut:ilIli
se svela na pitanje: je li crkva bosanska bila ili pra-
vovjerna? Za prvu pretpostavku bilo je potrebno dokazati
vjerodostojnost dokumenata o crkvi bosanskoj
i njenim vjemicima ti, zatim, u ,izvorima
elemente njene i objasniti one koji su u suprot-
nosti sa Za drugu pretpostavku nametala
se potreba da se dokae tendencloenost, prema tome i nepo-
izvonnih tekstova te da se na rnate-
cijiaJlu Ilmj,i daju bosa1I1ski izvori SliJka ove
crkve.
Osnovno djelo o crkvi bosansko] i njenim vjernicima
koje do danas nJije predstavlja opsena rasprava
F1ranje objavljena 1869-1870. pod naslovom Bogo-
miLi i patarenie. U ovom svom radu je !pr:ihvatio
latinske kao vjerodostojne, te je i doma-
spomenika nastojao da uskladi s tim izV'O'I1ima. On je
doao do sligurnog da je crkva bosanska 'billa
crkva, da je po svojoj dogmatskoj sadrini, obreddma
i hijerarhiji te je, po tome, spadala u neomani-
hejske crkve, da je po orgarnd21aciji i srodna
sa crtkvama na zapadu, patarenskom d ikatharskom,
da je, tavie, jedno vrijeme igrala i ulogu crkvenog
autoeiteta zapadnim hereticima. Prema neo-
manihejsko bogumilsko kretalo se prirodnim putem
199
iz krajeva Ballkaina (Bugarska, Ma'kedonija, Vizantija)
u srednji Balkan (Srbija) i odavde u Bosnu. Iz .ilSItili izvora
jproliri!o se pokret, moda drugim putem, na zapad,
u Italiju i junu FrtarI1lCUsku.Na irokom prostoru od jiU7me
Francuske do Carigrada manhejstvo bilo je OO
sredine XIII organizovano u esnaest
crkava, kojima se nalazila !i. cll'kVJabooanJslka.
!Iroj.i je na pitanje crkve bosanske gledao u irem dkvi11U
pokreta u tadanjem SVi.ijetu, dao je, dakle, jedinu
rzaO!kl11Uenu 'Sliku povezane argamJi.z,acije crfkava u
kojoj je i crkva bosanska oola jedan Ovo jedinstvo
vie se dzraavalo II jednakom stavu heretika prema
nim crkvama, rimske] i carigradskoj, a manje u dogmattslkoj,
doktrdnarno] strani gdje je njdma bilo zna1:JnJiJh mesla-
ganja, Ikakva su, na pnirnjer, postojala strogih i
umjerenih dau1lislta. One elemente u spomenicima
koji ukazuju na ortodoksiju crkve bosanske,
OIbjanj'ava time ilo je ta crkva prolazla kroz postepenu
evoluciju, se ortodoksnim crkvama koje su
je okruivale i ublaavala u praksi svoju prvobitnu dualls-
dolktriJnlu.
Spomenuli smo dia u Izvomima ima podataka
koji sadre neke clemente pravovjemosti 'crkve bosanske
i kJo1ci. u tom pogledu stoje u supmtnostd sa optuoama za-
padne i crkve protiv bosanskih hereti!ka. Od Uh
podataka polazihi su onli. aUJtoiri ko'jli su, suprotno
zastupali stanovite da crkvabosaIllska nije !biLa
nego pravovjenna. No u pokuajima defiJnJisanja njene
pravovjernostd miljemja i sthvatanj'a su se rmJHazila i svoje
predstavniIke dovela do i koncepcija.
Za dalje .ispitivanje ovog problema imam su
radovi V. Gluca i' J. idaka, objavljeni 1924. i 1953.
U njima se najjasnije ocrtavaju dvije koncepcije o
pravovjernosti crkve bosanske.
Gluac je svoja ispitJi:vam.ja usmjero na to da dokae
da je srednjovjekovna crkva bosanska bila pravoslavna
crkva koja se ni po l1Ii po obredima ni po U!IllurtJralnjoj
organdzaciji nije razlikovala od srpske ili ma koje droge
pravoslavne crkve onog vremena. Da bi svoju postavku
mogao odrati, 0Il1 je sve izvore o
crkve bosanske i, uopte, o pokretima u balkanskim
200
zemljama odbacio ikJa,O nevjerodostojne i llli7m.e. TvrtliIo je da
je sve 000 to se u latinskim dokumentima kazuje o bosan-
skim hereticima prosta izmiljotina papske kancelarije; da
su podaci u izvonma iz kruga srpske pravoslavne crkve,
u !kojima su sadrana proldetsnva bosanskih i humanih here-
tJilka, prosta mistifikacija; da
spisa nemaju vrijednosti. [er 'su podaci o
hereticima u njili unoeo samo zato da bi se ivot
;pojedinih careva i episkopa i da bi se istakle njlibove 7J3!slu.ge
u brizi i borbi za vjere. Iz izvora, IlIastailiiih
na na ko,jem je djelloval'a crkva bosanska, Gluac
Je izvadio one podatke koji, uzeti sami za sebe, govore protiv
pretpostavke o herezi u BQISlni. Na njama su
zasnivane i ram.ije teorije o pr!avO'Slliaivlju crkve bosanske sa
ili manjim uticajem bogumilskih heretika ili sa para-
le1Jnim :postojanjem manjeg broj'a heretika uz pravoslavnu
crkvu, Gluac dh uzima kao dokaz o
pravoslavlju crkve bosanske !i o potpunom odsustvu here-
elemenata u njoj ili pored nje. Ali, lU oIbjartjaV'anju
svoga Shvatanja V1iJe se sliUio prostim tvrdnjama i jedno-
stranom interpretacijom podataka nego analizom
i svestranim svih izvora i izvornih podataka
koja ISe odnose ll1Ia dati 'problem. U nliJzu njegova
dokazivanja ostalo je diosta 's1Ja'bih mjesta, dosta
skokova, uprotenihanailogija, povrnog a pre-
g prelaenja prellro Illa koje je '0010
upozoren. ovi i drugi nedostaci u dokaznoj
nikako ne doputaju da se iz nje izvedu onako
ka,ma ih je 0J1 izvodio.
J. Sida:k, u svojim ranijim lJ'adoV'im'a, je zastupao
mi
i
1j eIlijle da oosanska crkva mije bila nego pravo-
vjerna. Ali u mjene pravovjemostii on seraz.i1azio
sa Glucem utolikotIO je smatrao da crkva bosanska mje
bila pravoslavna nego samostalna crkva koja nije
billa ni u manje ,praVJOvje'ma odzap3!'dnei1i
crkve koje su je 11IalPadaQe kao RrlirnIska mrija
tretirala je crfkvu bosansku kao to je ona
odIOOjala da pri.7lIla papu kao SVIOlg whOlVl1'Og starjeinu li
uporno se otimala da se podvrgne pod starJeinstvo Rima.
Dok je GJU!ac pravoslavne izvore 'koji govore o bosanskdrn
hereticima [ednostavno proglasio miJStli:fiikaci-
201
[om, Sidalk im Ille vjerodostojnost nego iz nj:ih izV10di
da je i srpska pravoslavna crkva jednako kao ti
nimska u vjernioima crkve bosanske gledala heretiike diako
za to nije imala opravdanja. Iz izvora poteklih iz kruga pravo-
slavne crkve koji sadre prokletstva bosanskih heretjka ion
drzvodJi o puno] 'samostalnosti crkve bosanske !prema
pravoslavlju kao i prema katolicizmu. Sto se Iatdnskih
'spisa ona, ukoliko se odnose na BOSIl1U, nemaju
dokazne vrijednOSIti. Sastavljeni su sa
da se bosanski IkrstjanJi prikau kao heretici pod. svaku
cijenu 'Ile na osnovu nekog njihovog konkretnog' nego
prema unaprijed sastavljenim formularima, popisima zabluda
i optim formulama odricanja, jednakim uglavnom z;a sve
sekte. U svojoj koncepciji SdJdak je polazio lod
toga da je crkva bosanska od ranih vremena do tridesetih
godina XIII teritonijalno pripadala
crkve, ali je zadrala 'Slovensko bogosluje i po obredima
se pribliavala crkvi. Kad su g. 1232. iz Rima predu-
zete mjere (Za undfi:kaciju crkve i za
jeddJnlStvenog laiooskog obredavbosanska eekva nije se poko-
rtla tim mjerama, otpala je oo Rima i ofonnilia se kao
samostalna crkva i takvom ostala kroz
trajanje srednjovjekovne bosanske drave.
Ovo objanjenje moglo bi ISe uzeti tk'a'Ol'!w;l,og zato je
II"ilmSka kurija optuivala Bo!SIl!U kao zemlju heretika i zato
je na nju krstake vojske: Rimu Se moglo radim
o tome da zemlju kojia je od njega otpala d crkvu koja ju
je u tom otpadnitvu podravala pokori pod svaku cijenu
i da, u tom cilju,iQ:misli bosanske heretika kao podesan motiv
za polkretanje krstakih ratova protiv Bosne. Objanienje je
'ali nije u tolikoj mjeni j konkretno dokumentovano
da bi :se moglo uzeti kao dokaz o tendeneioenosbi, prema
tome ti bezveijednostd svih onih dokumenata kioji govore o
postojanju heretika u Bosni. JeIl", bosanski !heretici Ille spa-
mimju :se 'Samo u :aiktima rimske kurije niti samo lU spisima
koji su od kurije ibilidrirektno tinslpiJri:sani. Prva vijest o poj'aVli
u Bosni nije potekla iz Rima nego Old
duklja>nSik,otg :kneza Vukana, ,stalrijegsi.na Stevana Nemanje;
zatim, na podatke o bosanskim hereticima nailazimo u raznim
izvj'etaj'ima, u spisima pisanim na raznim stranama i,
osobito i ne ,I'Iijetko, u odlukama, pismima i uputstvdma
202
kao i u drugim laJktima svjetovne ,i crkvene
provenijencije. je pretpostaviti da su svi OVI
podaci, koli se kroz dugi period od 250 godina na raznim
stranama od Budima do Dubrovnika, Splita i Torima nepre-
stano ponavljaju i saglasno o srednjo-
vjekovne Bosne, proizdli iz jednog jedinstvenog propagandnog
plana. Uostalom, sve kad bi pretpostavili da su svi ovi podaci
latinskih izvora samo odraz [edenstveno smiljene, jedin-
stveno i dosljedno propagande li da ISU insp,i:riSlaIllIi
jednim jedinim motivom, ostaje jo uvijeik neobjanjeno
zato je srpska pravoslavna crkva i proklmjala
bosanske i humske heretdke. Motivi iz ko'jiih bi mogle
dia nastamu lane optube Rima protiv Bosne ne mogu se
uzeti i kao motivi posebno srpske pravoslavne crkve,
Ako je crkva bosanska bila pravovjerna iUi, Ikako je tvrdio
Gluac, pravoslavna, 'onda bi bilo prirodno da joj,
u njenom otporu prema Rimu, srpska pravoslavna erikva
;prui barem moralnu ako ne i matenijalnm podrku. Ali
nigdje u fzvortma nema ndkakvog traga o saradnji 'Ove vrste.
Naprotiv, dobro je poenato da je srpski kralj Stevan Dragu-
tin, kao gospodar [ednog dijela bosanske teritOlIuje,
s Rimom na iskorjenjenju Illa ovom pod-
i xa to dobio priznanje ti pohvalu od srpskJog8ll1hiepiS'-
kopa DaJIlIi1a, svoga biografa.
Potrebno je bile tlJkJratko izloiti navedena ShVlatanjla
toga to su ona u stvari izazvala potrebu da se ponovo uzmu
u razmatranje argumenti na kojima je zasnovana !koncepcija
o crkve bosanske kako ju je izloio Rezul-
tati nOViijd;h ispitivanja dali su jasniju sH!ku 10 ovom 'Problemu
i otklonili neto od latinskih izvora
spomenika.
od g. 1947. oibj1avio je A. Solovjev vise sastava
o pttanju crkve bosanske i glavne rezultate 'sikJu.pLo u 'raspra-
vama Vjereko bosanske cnkve (1948) ti Svedo-
pravoslavnih izvora o bogomdlstvu na Balkanu
(] (153). Osobitu je panju posvetio izvordma,
onim iz oblasti crkvene knjievnosti u obzir teks-
tove za koje je nesumnjivo da su bosanskog
rzorijekla, U njima [e naao elemenata :koji se podudaraju
s koje 18lbi.!Ilski spisi pripisuju bosanskim
krstjanima, a isto tako sa i obredima drualisroiOki.lh
203
heretika raznih neomanihejskih sekta, osobito bogumila na
Balkanu i kathara na zapadu. AnaJ..izom :izV(>lra sa
crkve o hereticima na Balkanu Solovjev je utvrdio
lnddihovu vjerodos:tojnost, a time, ,indirektno, barem ;relativm:u
pouzdenost iatinskili spisa. Iz'1"lZu1tata sV'Olj.iih
ispdtivanja on je <i1zveo da je bosanska crkva bila
od kraja XII do XV V1ijeka zaiJsta lito !boigomiiLska
i d!a su ug1Javnom Troje S1U iznIOIS1ili probiv nje
srpsld arhi'epLs!kopli i crkveni sabori, rtmske 'Pape li
redovnici li. da te optubeodgovaeaju pravom IStainju stvari.
heretli.&og ikarakteira crkve bosanske dopri-
mo je li Mihailo svojom raspravom Jedan prilog za
istoriju patarena u Bosni (1948). on je podvukao dva mo-
menta, metodoloki vana za ispitivanje problema crkve
bosanske. Prvo, naglasio je da je cjelishodno da se
prdstutpli. pojediniIh 'PitaJnja li da se na taj
do oslonaca 'Illa 'OOInOVU kojih bi se mogli liJzvoditi
opti li, drugo, ukazao je na potrelbu Ida se teme-
ljl1bije ispita odnos predstavnika crkve bosanske i
nj enih prista'1!ica ,skren'Uvi Ipri tome Ipaenj:u Illa taj odnos
kod francusklli kiatha:ra, gdje je II1jihoVla crkva bilLa wIo
\popustljiva prema svojim pri:stal:ilcama i Igdje su prave
doktrine bili u stvari samo hijerarhije. Upozorenje na
ovu je tim vie korisno to se u polemici o pro-
blemu cr!kve bosanske preko OVQlg momenta prelazile
te S1U se tako ZII1akOv!i pravovjemosti,
saJdr8!I1li. u spomenicima, mogla da i,mOSle kao ISilgumi
dokaz da je crkva bosanska bdla old sVialke
primjese. U razjanjavanju jednog od pitanja
je uspio da dokae da je jedno 'old ,att1JtiJhetre-
spisa o bosanskim krstjanima, naime da oni odbacuju
zakletvu, zansta is1JinJito. On je iznio lIleJkoli:ko vremenski
'OIdv:ojeni:h podataka, koji se odnose na
prirode iz kojih se vidi da su kad god je trebalo,
od bosanskih patarena, to jest OO predstavnika crkvebosan-
ske, dosljedno traili. ne zakletvu llle,go 'P()Isebno
prema llljihovu je lbio dobro
pmmat. je ovdje skrenuo pa'nju na da SIU
fralIlcuSki tka1Jhari priJliikom stupanj,a ured savr'enrlIh davaH
ovakva (a ne zakletvu) da .se strogo pridravati
propisa svoga vjerskog (to da se prije stupanja
204
u red .savriendh ntisu morah pridravati Uh propisa). Poda-
cima koje je iznJi<o u ovoj rsspravt je Slada <da je,
ItO se zalkletve bilo i kod ibosanske crtkve.
U '1"asvjetljavanju problema crkve bosanske
!doprinos predsllav1ja k!I1jtitga D. Kirui:valda
iZVlOiI'a o bos8lI1Skim tkJ:lStj8lI11ma (1949. Kndvald Je
poao old stanovita. da u spisa
i u ispitivanju njihove upotrebljivosti kao
treba pristupd.ti 'anaItim svak!og pojedinog od njih l
ta se iz '!ljih moe uzeti kao vjerodostojan poIdata:k il ta. se
odiniosi. na k101I1lkretlI1e pri1li.ke u BOlSIIlIi.. on je ovakvu analizu
.izvrilO li, latinske ,izVOIre 'koji se odnose
sa izvorima o zspadnirn hereticima, d0i8IO do
da crkva bosanska predstavlja neomsnd-
hejske sljedbe, u bitnosti jednake onoj koju su n.a zapadu
.zvali katarima ili pataJreIllima. Pvi vjero-
dostojnosti spisa treba U1Zebi lU dbz:iir :i to, da
oni n:iJSU sastavljeni na osnovu nelke hereze nego
na OSIlIOVU izvjetaja koje su u Rim 'slBili m!isiOlI1ari li tin.kvi.zi-
tOIri. kJoji su djelovali u Bosni li dmaH ptrlil1ike da ma
bosanskom tlu, na sarme crkve iboSlaJnSk'e, 'Upoznaju
njeno
Iz ovog to je izlOienlO vidi se da je u pOlSljednje v:rijeme
ostvaren znatan napredak u dokazivsnfu crkve
bosanske. U dokaznu su novi 'PodaJCi
'Srpomenik'a i nov iispitiva?,j.a
latin:sldh izvora. A ako u spomemcema 1. ama S'pO'IJna:
h
znakova nisu u skladu sa objanjenje
te pojave treba traiti u samoj ivotnoj praksi srednj.o-
vjelrovnih heretika koja nije mogla biti.. strana 'Illi
su lU crkvama srednjeg VI1Jeka vladahi
hereticima, I i KJniv.aI1d istakJ.i su da lU
IOVIOg proiblematreba uzeti uobe.ir i kOJ,l
pravih predstavnika crkava, to Jest njihovih sa-
VI'enih i mase ili vje<rnli.lm. Samo
su prvi biti oIbavezni dase -strogo
vjersiko,g dok su ostali s tim billi
vrlo labavim veooma i teJk iSU postepeno u njegovu
pravu sadriinIU. Kao van:IU u .ovom
je IlJaveo jedno iz sredine XIII V!lJJeka prema
!koj>em svih resnaest crtkava zajedno :nisu maJe
205
vie od 4000 pravih d.1isavrentih i da je oo toga
na sve crkve ma Balkanu ltu i cIlkV'u
Sklavonije koja je sa crkvom bosanskom) otpadalo
blizu 500 takvih Crkva bosanska imala je, dakle,
mali broj savrenih 'a ma'SIU njlIliiih vjemi!ka, kao
i udrugdm crkvama, su sljed-
bendei ndsu bili obavezni da se strogo propisa
.svoje vjere, a ne u pogledu spo,ljlOiJhznalmV1a.' Savre-
mena dz kruga crkve saglasno
da su heretici, posebno bogumili, u vjer-
skoj propaganrlJi.biLi toliko oprezni ela su svoje nami-
[enjeno novim vjernicima, sasvim sa ortodoksnim
dogmama i moralnim shvatanjama crkve; ili su tako
daleko da su iz straha pred ljudima c:nkve i cjelliva1i
kl'st i 'i'kOlOe, da su uzimali u obredima crkve,
da su se znald krtavati, podizati crkve, sLikatli
dkone i krstove. Zna se, s druge strane, da 'su fran-
cuski kathari crkve, prisustvova'li misi
li naoko se drali kao katolici kad suto prilikezahtijeV'ale.
I kad se sve ovo ima u vidu, moe se, s pravom, postaviti
pitanje da li izvjesni ZiI1iaIk:ovi u bosanskim spomenseima
zaista pobijaju pretpostavku o crkve bosanske
dH, :naprotiv, jednu od bitnih crta poseb-
no bogurnblske praJkse, to jest krajnju prilagodljivost prdldkama
li. uslovima opstanka. Moglo bi se, istina, na ovo pnirnijetdti
ida u BOSlOi nisu postojali razlom za ovakvo pretvaranje i
pnikrivanje svoje vjere poto je crkva bosanska bila dravna
crkva pa stoga i njeni vjernici nisu morali iz straha da taje
svoje vjerovanje i da ga maskiraju spoljnem mJafkovima
pravovjernosti. Istdna je da je cI1kV1a bosanska
bila usko povezana sa dravom, ald je veliko pitanje Ikoliko je
bosanska drava bila i koliko je bila u stanju da svoju
crkvu i njene vjernike stvarno zatiti od pohoda ugar-
ske krstake vojske i od pritiska rimske inkvizicije koja je u
Bosni djelovala pod zatitom ugarske drave; i 'mliko SIU
bosanska vlastela bila voljna da u svakoj prilici brane svoju
crkvu i svoja vjerska i Zlato stave Illa kockusvoie
.b1i'emtel'ese, a koliko su, s druge strane, vjerndci crkve
bosanske voljell da se oznakama pravoviernih
i simuliranjem pravovjemosti koje im je moglo
i u naviku bez tete po vjeru koju su u sebi illJOsilli.
206
Rezultati novijih ispliJtivanja utvrdili su. nesumnjivo one
argumente koji dokazuju da je srednjovjekovna crkva bosan-
ska zaista MLa crkva, da je dspovijedala
neomandhejsko da je po svom porljeklu ii. slovenskom
obredu bogumilska i da je idejno bila povezana sa zapadnim
crkvama OIOog vremena. old ove
potrebno je da crkvu bosansku kao dstcmijsku pojavu
sagledamo u istorijskim uslovima u kojima je nastala li trajala.
207
II
PORIJEKLO HERETICKOG UCENJA
KritiIka crkve pojavljUje se, moglo ibi se
onog momenta kad je ona, lrnajem IV postala zva-
crkvom rimske drave i Ikad se, svoju
crkvenu vlaJst i hijerarhijU, ibHa enaeno udailjiila od prvo-
ibitne o11ganWacije TalIllib se
'na dravnu vlast, crkva je sebi pravo da lauJto.mta-
tivna izVlOre i da svoje snagom
,whovnogautordrteta vjernicima. Prvolbirtne
zajednice, !roje BU svoje vjemi1ke nekada omplj
1a1e
Illa 'OISnoVli
bratske solidarnosti i uzajamnog pomaganja, ustupale su
mjesto sve mo6ni.joj or'kvenoa organdizacijd ikoa'a je vjernike
pretvarala u podanike i vie ih vezala propisima, obavezama
,i sredstvima vlasti nego bratske uzaj'atmnJOS1li.
PrvOlbitnJa dobrovolinost pretvarala se postepeno u dUinost.
Mjesto raJniijtih priloga za Izdravsnje ISiimmaIllih
zavodila se sada crkvena desetina, stalan
!POl'ez kojd su morali svi li kojd je postao
prvom osnovom crkve i njenog postepenog pret-
varanja u ekolIl'OllllJS'kd i organi'zaciju. Saradnja
isa dravom davala je vr:hoVlI1loj crkvenoj vlasti potrebna
maiterijalnasredSltva prinude da bi njili sViOIje vjemike
postepeno dovela u pcioa] poslundh podanika,
materijalnim i duhoVll!iim dunostima i obavezama, la liemh
prava da svoje vjerovanje izJraavaju prema svojilffi
vlastitim moralnim UsaraJdnjli sa drlaV10m crkva
se pokazala vrlo pode&nJim sredstvom da se ras-
lPol>ooenja kli8lSa rimske 9.mpenije kanamiraju u
vjerovanje ubo'1ji ivot koji posHje smrti sve one
kodi strpljivo i posluno nose jaram tekog ivota i nepravde
klasnog drutva. Blago gladnima i ednima pravde jer
se nasititi ; blago onima koj,i su progonjend pravde radi jer
je njihovo carstvo nebesko, - ovakvdm i .izrekama,
uzetim iz i drugih dzvora crkva je,
onda kao i danas, stlavala nezadovoljstvo i uspav-
lj'ivala volju za borbu d revolucionarnu alotivnost. Razumljivo
je stoga to je rimska imperija, tekom unu-
tranjom krizom, pruila crkvi snanu podrku
u vrenju njenih duhovnih i funkcija. A
crkva, oslonjena na dravnu vlast i povezana s njome
istovjetnim lffiaterijaiLnim i interesima, je
uskoro sa gonjenjem onih koji su [avno
vjerska mdljenja,suprotna shvatanjima vrhovne crkvene
vlasti. Prvi, u izvordma pogubljenja here-
t1ika zabiljeen je u godiini 385. Otada su se Ille samo mnoile
osude i smrtne kazne protiv heretika, nego su ovakvi postupci
protiv vjerskih shvatanja koja je crkva oglasila kao krivo-
nalazila opravdanje i u teoretskim raspravama
najviih predstavnika crkve.
Sto se crkva vie u poloaju
dravne crkve,to su joj se vie otvarale da se
bogati i k:oris:ti materdjalndm dobrima koja joj je
drava, to se temeljitije njena visoka hijerarhija po
ivota udalj avala od skromndh Visoki
crkveni poloaji nisu samo davali autoritet u pitanjdma vjere
i morala nego su donosila ti obilne izvore bogatstva i obezbje-
udoban i raskoan ivot kao i ugled i utica] II drutvu.
Kako u oblasti ivota u klasnom drutvu uopte, tako su se i
oblasti crkveno-vjerskog ivota posebno, stvarale suprot-
nosti i produbljivao jaz vrhova hijerarhije s jedne
strane i mase vjernika, II koje se dobrim dijelom
moe svrstati i svetenstvo najnieg hijerarhijsk10g 'reda, s
druge strane. U sistemu d organizaciid crkve stvarale su se
Illa materijalnoj osnovi suprotnosti koje se nisu mogle ni
objasniti ni 'pravdati nikakvim izrekama i drugih
izvora one su se, naprotdv, kao konkretna
stvarnost skladno uklapala u dokaznu
heretika kada su crkvu kao i materijalni svijet pred-
stavljali kao djelo zlog tvorca ili sotone.
208
14 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
209
211
U prvim jo ruje 'biJa u pumj
mjeri uspostavljena centralizovana organizacija crkve. U veli-
kim gradovima nimske imperije, u Rimu, Carigradu, Aleksan-
i Antiohiji lIlallazila su se sjedita glavndh episkopija
(dtijeceza) se crkvena ju:rlisidikcija protezala na pl1os1lralIla
i obuhvatala 'PI1Owncije. RiiVlailstvo
episkopa ovih ddjeceza, osobito Rilm:a li Carigrada,
je dolazilo do izraaja na optim (ekumenskim) konci-
lima prilikom razmatranja i raspravljanja teoretskih pitanja
iz oblasti vjerskog Nejasne, i pro-
formulacije u NOVlOig zavjeta li crkvenih
otaca ostavljale su svakojake pa i
suprotna i shva1tanja o raznim p!itanjliima ]z Oiblasti
mitologije: Je Li Jmao lbOOaII1JSku i
narav, lili pak samo kakio je :a[LeksandrijSJki
presbater Adje, ,ni samo boansku, kako su monOlfizi1Ji;
predstavljaju li dvdje naravi nerazdvojivo jediitnJstvo,
ili su 'oo odvojene naravi, i
IkaJko je anmiohijska kola, je shvatanje
zastupao i carigradski episkop Nestorije, dok nije ibio
kao heretik (431). dShod ovakvih i
i dugotraJjcruiih rasprava eavisio je lU kirajlIlijoj lilIliji
od stava nosioca univerzalne dravne vlasti koja .se old KOIIl-
stantina Velikog sve ustaljivala na istoku, u Carigradu,
da poslije diobe drave (395) i, poslIije propasti
zarpad!norimskogca1rstva (476) potpuno u ruke
rimskih imperatora. Raspravljanje se zavravalo autoritativ-
nom formulacijom miljenja koje je onda dobivalo
karaJkter pravovjerja (ortodoksije) i isto tako autoritatdvnoen
osudom suprotnih shvatanja koja su oglaavana kao krivo-
vjerna ili ona su, iako bezobzirno proganjana, na-
stavila da ive u brojnim sektama koje su, prikri-
vjerowanje, 'Ille samo da ISe odre
nego i da znatno proire broj vjernika i uticaja. He-
sekte su pristalice primjerom skromnog i-
vota, svojih vjernika da 'se rtvuju za svoja vjerska
ali i dzvjesnlim elementima svoga
\kojdo se kod ;njiIh naziru i pored sve mistike vjerskog
zanosa, Arrl.jevo na prlrnjer, je ibOlaiIl!Sku
narav Kristovu, bilo je blie zdravom razumu ti.
prirodnom miljenjia nego neSlhvat1jtiVli, lapslUlI'ldtlii
210
pojam koji je dogmom ooakOlIllilJ:a
I ova crta, pored dnu'gilh faJk1Jol"a, moe da
doprinese obj'a1nje'Ilju zato SlU germanski
naroda primilii 'obliku I zato su ga
lU ovom obliku zadrali Goti i Langobardi
time u nepomirljiv sukob sa rimske crkve. Arijanstvo
je, uopte, ostavilo dubok trag u ranih
srednjeg vijeka te se ponekad njegovim imenom
uopte.
Iako raspravljanjia ovihaps1Jraktnih pitmja
bila sasvim daleko od stvarnog ivota i interesa masa hiri-
vjernika, ipak su ona doprinosila da se oslabi veza
vjerenika crkve, da se uzdrma vjera u
autoritet crkve do da se time poravna put here-
pokretima koji se nisu uputali u PVaiZIl teoloke
dtsputaclje nego su preli na stvamu kI'litlilm ikolllkretlne crlkve;
li ne samo na krttiku njeno1g vjerovanja nego i njene organl-
a:ooije, pa i same ustanove crkve kao 'autOO1itaJtiVlIle
sile koja svoju volju i miljenje vjernicima i od
njih zahtijeva bezuslovnu poslunost,
pokreti nsu se na zatvoreno !intimnog
vjerovanja nego su prelazili na aktdvrni iool'lbenu propa-
gandu i na osnivanje vjerskih zajednica Ikoje su
uspijevale da svojim djelovanjem zahvate iroke prostore na
kako carigradske tako i rimske (zapadne)
sfere.
Dok SIU gorespomenute sekte proi!ZlazUe iz
neslaganja u miljenjiima o pitanjima, dua-
shvatanje o svijeta (koomog1Oltl!i.jli) polIliklo
je dz konkretne drutvene stvamosti Ikoja se u mnogiimsvojlrn
manifestacijama pokazivala u dvojakom, dualnom vidu, to
jest u vidu otrih s kuj:ima se nepre-
stano susretao II svakidanjem ivotu, 'a \koje, u tadanjim
uslovima, nije rnogao niz:n'ao nego kao
izraz iskonskth, nespojivih suprotnost! dobra li zla.
Dvojakost svijeta i suprotnosti Ikoje vladaju u njemJU poka-
21iv:ale su ise na svakom koraku: u odnosu klasne
drave i njenih bespravnih podanika: nolbovltasnika
i njihovih robova: bogatstva li bijede;
skog do ivotne prakse crIkvenih velikodostojtrlJilm
Ovakve koje je u sem nosio konkretni 'mvot,
14
prenesene u oblast religijskog' miljanja, nuno
!Pitanja o po'rujeklu i svrhi 'ovakvog sV1ijeta. Za IDl1lJenJa
1:adanjlg nita nije moglo biti prdirodJnlJe nego
konkretni, materijalni svdjet, pun
izrabljivaInja odv'ojliod onakvog boga - kakvog
vjersko predstavljalo \SvoJim vJermeema,
to jest od boga-tvorcatispunjeno>gSlvim :tl?jboljim ,i
nij.im .kvaliitetima. Zdravom razumu i p:lrodIliOlIIl
se nametao da savrseno dobro
moglo da stvori zlo II svrijetu, da savreno razumno In1Je
moglo da stvori nerazumne i nepravedne II
t da crkva koja takve odnose podrava li stItI ne moe blt!
crkva. I poto 'se sva zla pojavljuju
konkretnom materijalnom s,vlijetu, se nametao dalji
je materijalni svijet sa svim svojiJ? odnosima
ustanovama sile i nasilja djelo nekog zlog tvorca Ili sotone kOJI
vlada svijetom, koji postavlja zle zakone i nepravedne
_ suprotno volji boga, tvorca duhovnog, nematerijelnog
svlijeta li svega to je dobro u njemu.
Ovakva 'raspoloenja nisu, naravno, u tadanjim
mogla dovesti do svjesne iak1Jivne borbe
materijalnog svijeta, nJiti su mogla da se u aktivnu
ddeolokusnagu osim u okviru religijiSkih U tom
okviru traila su se objanjenja koje su
dominirale konkretnim ivotom.
shvatanje porijekla svijeta nalo je II
prvom n. e. svoju filozofsku ..
gnostika koji su boanstvu suprotstavljali materiju l
ivota nalazili u borbi duha za od okova materije
!iZla sjedinjenje sa boanstvom. No oblik vjerskog sa
sadrinom dao mu je Perzijanac Mn (sredsnom
postavivi temelje snanom po-
kretu koji je po 'imenu svoga nazvan manihedzmom,
Mandhejsko dalo je osnovna svim
sektama srednjeg vijeka, kako na istoku, tako i
na zapadu, te SI\l dmenom manihejaca nazivani
nijansiraJndrh smjerova, ostalim, pone-
kad, oi bosmski skrstjam.
Prema Manijevom (u kojem je vidan uticaj gnos-
flka) od iskona postoje dva uzajamno mezavlsna jedno
je bog, tvorac duhovnog svijeta, drugo je materija, tvorevina
21-2
jdetrililUrga ili zlog To 'su dvije, jedna suprotne
naravi, kao 'svjetlost i tmina, kao dobro i zlo, kao dva
suprotna elemanta koji se bore d. uzajamno pobi-
jaju, ali su u konkretnom svijetu ipak spojeni u jednu sup-
stanciju u kojoj se neprestano odvlija proces borbe
dobra i zla, svjetla i tmine, duha i materije. Elementi duha,
svjetlosti i dobra nalaze se kao zarobljeni trmatenlji koja ih
da postoje u svojim savrenim, to jest boanskim
kvalttettma. Do takvog postojania mogu ako se oslobode
pr.itliska materije i iz svoje tamndce lU kojo] Irobuju
materiji i materdjalndm potrebama. I ,nJije nita drugo
nego umanjena slika cjelokupnog svijeta; li 'll postoje
pomijeani elementi duha ii materije, i on je proizvod dviju
suprotnih sila. Covjek, prema manihejskom
nije bio svjestan svoje dvojne, dualne prirode sve dok
ljude nije iz carstva svjetlosti siao Krist, emanacija boga,
koji je samo prividno uzeo da brt Ijudirna mogao
ukazati na boanske elemente koji se u njima kriju, utamni-
u tijelu - matertijri. Svrha opostojanja jeste
lU tome da vodi borbu za duha iz okova tijela,
to da savladava tijelo i priguuj e sve tjelesne potrebe
i nagone Ikoji i jesu izvor svega zla i koje samo slue snagama
tmine i njihovu Ovakvo shvatanje,dosljedno
uzeto, vodilo je u apsolutau asketizam, u odricanje Old svega
to od tvorca tmine i materije dakle i od hrane !koja
od ivotinjskog tijela, pa i od veza jer se
kroz njih produuje tjelesno trajanje pa prema tome
i sva zla koja proizlaze iz tjelesnih ljudskih potreba. .
No je bilo ovako stroge zahtjeve postavljati
na sve pristalice i sljedbenike. Kao svaka !I'eligija, tako je
[ mandheizam morao, da pravi kompromise sa stvannim ivOItom
ako je elio da 'I'azvija svoj uticaj. Stoga, u samom
Mamijeve pristalice dijelile OO se na dvlije,
*) Manihejsko shvatanje Krista je izrazito (izraz
doketizam uzet je od dokein - se, se):
Krist nije nego je samo prividno uzeo lik Marija
nije rodila Krista nego je on na ,.iz nje azaao
kako stoji u jednom bosanskom bogumilskom rukopisu; on je samo
prrvldno umro I: samo prividno uzaao na nebo. Pored
shvatanja svijeta, shvatanje Krista je osnovna crta
manihejskog kao i svih sekta koje su proizWe
iz maniheizma.
213
sobno VliJdJno odvojene kategorije: na jednoj strand biN su
IOni vjeI1Iliici koji su u potpunosti usvojil! d bili spremni
ma sva odricanja te su stoga nazivani uiZabranim, savremm
i pravednim; na elJJ:'IUjgoj strani bili su vje'mici <ili
koji, iako su spadali u manihejsku zajednicu, nisu bili obavez-
ni da se pridravaju svih strogih propisa odricanja. Samo su
ieabranl smatrani pravim li vjernicima, 'samo je njima
bilo strogo zabranjeno da stupaju u veze, da uzimaju
hranu koja od 1hnotlinj a i da uliV1aju opojna
Od vjernika nisu se traila ovakva odricanja; njima
je bi'la puteno na volju da ive normalnim ivotom, onako
kako su lim prilike dozvoljavale, ali je i njih veeala morama
dunost da svoj ivot nastoje dovesti u ,sk!lad sa najv:iriJln
ci'ljevima da bi jednom i lonii mO/gli biitli pDidjeni u red savre-
nih vjernika. broj sekta
mmthejskogsmjera doputale su postojanje lovakvllih razlika
savrenih i vjernika. Ovu crtu njihovog
morala 'treba imaiti u vidu kad se uzima u raz-
matramde teoretsko ii votna praksa :bosansklilhheretika
li kad se madlazi na u o
crkvi bosanskoj,
BrvohitnJi. brzo se 'rairio >tl Sredo-
zemlja te je imao prista1JiJca li u samim metrQI)oI1Jama 'rimske
imperije i crkve, lU Caeigradu li Rimu. U
teke unutranje krize svijeta, u vremenu veliik.ih
seoba varvarskih naroda, velikdh pustoenja, razaranja i
opte nesigurmostd ivoIta ,i drnovtne, II tekom vremenu kad
su se !pired savremeneka sudarale suprotnosti u svim
oibla,stimasvakodnevlIllOg Jivota, manJi!hejisko
objanjenje svijeta lako je u glave li srca mnogih
kojiima je stvarnost ivota nametala duhovnu potrebu da u
relilgije trae odgovor na pli;tanje 10 porijeklu dobra li
zla. No u kirajevima svoga djelovanja li u iWmije-
njenim istorijskim uslovima, maniheizam je doivio izvjesne
modi:flikacije, osobito u smislu naglaavenda SV'Oje hri-
6atnskesadrine i :u zauzimanju borbenlijeg stava probiv
crkve. Iz prvobitnih osnova nastajale
su od IV do IX brojne sekte
na Male Azije, Sirije, Egipta i Balkana.
Za dalje irenje hereze u ovako i!Zmftjetnjenol1ll
ob[i!ku, u vidu neomaniheizma, mala je sekta
214
pavlikijana koja je u mnogim crtama dala osnovu bogu-
mdlskorn
Pavlikijanska sekta nazvana je po imenu svoga
i prvog Pavla iz Samosate (grada na gornjem Eufratu),
ali joj je prave temelje postavio Konstantan JezmenJiin, koji
je u rdrugo] polovmt sedmog djelovao na
vi'ZantijSlke Jermenije. je U njegovom djelo-
vanju vidljiva tendencija 'PI1iJJiJk'ama li. usdovirna,
koja ostati kao
sekta ka10z srednji vijek. Poto su prista1ltee manlliheizma
u Vie;mtiji strogo gonjeni i kanj,avalIlli. KiOtnstalIltin
je isticao na prvom mjestu vid svoga
lj objanjavao ga istim izvorima Ilmjdm Ise silruila
i crkva u objanjavanju svojli.h vjemlriftl dogmi;
poz:iivlao se na knjige Novog zavjeta da bi dokazao opravda-
nost to jest maJnJibejskog shvatanja svijeta.
teite svoga na izvore, on
je svojo] seiktidavaJo iZlI'lmti VIiJd li tako je, s
jedne strme, manje upadljivom gonii,teljlima, a, s droge
strane, lake li za same U
sektama koje su proizlile pavlikrjanskog rraaniheizrna u
tolikoj je mjeri li.stioa:ruo i naglaavano njihovo
da su se njihovi vjernici nazivali uopte (za za-
padu c'hnisrt;iliall1Ji, u Bosni krstjanie) i da su samo svoje
crkvene smatrali pravdm crkvama, dok
su na .i zapadnu ortodoksnu crkvu giledali
Umo na ustanovu soton:ea ne K:rlisfJa. Otuda 'su i rimtslki
inkvizitori pod imenom (christianus) ra-
zumiijeva1i heretika. Kad je IgodilIle 1203. papin
legat od predstavnika crkve bosanske zahJ1JijevalO da se
odreknu here traio je, ostalim,
da se sobom vie ne nazivaju krstjanlilma nego
Prema savremenim dz IX vijeIka, osnova
vjerskog pavltkijana je strogi i apsolutna dualdeam.
Izvodlili SlU ga dz lIlovmavjetnJi.h iknjliJgagdje na
nekim mjestima ima elemenata, OSlOibli,to u sta-
vovima gdje se gov,ori >o odnosu boga li mateimjamog
sv:i:jeta li osili materdde kojla djeluje suprotno volji bojoj.
iKojli sviije1lu prijatelj da hude, bojdm
posttaje - kae se >tl Jakovljevoj poslanici (IV, 4); ,i jo
jaSl.lllije smlisao izbija iz ovog 'stava u posllJainic,i
215
apostola Pavla (II, 4, 4): Onimak1ojii ne vje-
ruju bog ovog vijeka (tj. svijeta) zaslijepio je razum da ne bi
mogLi vidjeti sjajnu svjetlost o slavi KI1Lsta koji
je slika boga. Izgleda, da prvi ljudi iz
naroda, nisu bili sasvim s pitanjem da li svijetom
vlada jedan ili dva, vie Hi manje ekvivalenbna, 'PO naravi
suprotna tvorca. Apsolutna monoteizam je crkva
postepeno na monarhijskim principima na kojima je izgra-
i njena hijerarhijska organizacija; zato je bilo potrebno
izvjesntim stavovima novozavjetnih knjiga dati autorttaslvno
u - monarhijskom smdslu i svim
sredstvima suzbijati miljenja koja su u gore
navedenim i drugim stavovima na<lazila 'llIl'gumente
za objanjenje svtjeta.
Prema pavliJkijanskom bog ovoga vijeka, o
kojem govori spomenuta poslanca apostola Pavla, j-e zao
tvorac, demurg koji je stvorio svtiet i koji njime vlada.
Tvorac neba, to jest duhovnog svijeta, neto je drugo i
ovome suprotno; to je bog glas nikada niste
lik ndkadarriste vidjeli (Ev. po Iv. 5, 37). Citav Stari zavjet
je demiurgovo djelo i zato pavlikijani odbacuju proroke i
nazivaju j,h varahcama, ahi one stavove iz gov-ora
u kojima je sadrano neko nagovjetenje Krista uzimali su
Ikao listinu. Odbacivali su sakramente (svete tajne) jer su tvam
loojima se vre ovi obredi, to jest voda, ulje, kruh, wno,
djelo demiurga. Krtenje su shvatali ne kao od iskon-
skog grlj,aha nego kao stvarno usvajanje i pavli-
kijanskog Stoga krtenje nisu obavljali odmah poslije
djeteta, nego u zrelijim godinama, kw postane
sposobndm da shvati sadraj vj e-re i poto se svojlim liV'Ottom
pokae dostojnim da u zajednrou Sam obred
nije se vrio vodom nego polaganjemruku na glavu krtenika.
Sebe susmairali jedinim pravim dok su u obje
ortodoksne crkve, u rimskoj i carigradskoj, gledali ustanove
TekstoVIi njihO'Vli.lh crkventiJh 'mjlilga
ndsu se razlikovali od onih koje je upotrebljavala
erkva, samo su 1an davaLi svoje, Otuda
su dolazile krajnje u raspoznavanju pavlJikiijana od
ortodoksnih koje su se i time to su
pavlikijan:i bez moralndh skrupula uzimald spoljna obiljeja
kad god bi ih prillke na to natjerale.
216
Nisu polaJgali vanost na asketski i'\"ot i tjelesna odricanja
niti su isticali raallku savrenih i
vjernika, u su se unekoliko odvajali od manihejaca
[ srodnih sekta. Ipak su, vjerovatno iz obztra
predostronosti, vjernicima saoptavali samo teks-
tove dok su onima, koji su bild uvedem u tajne
njihove sekte, uz tekstove izlagali li.
pojedJilnli.ih stavova. Ovakvu praksu vjerske propagande pre-
uzele su od pavldkijana li. druge
ostalim li. bogumilska. No, kolikogod je Ipavaikijanizam II
praJksi bio prilagodljiv i sklon pretvaranju Ji pri-
vsdnom konformizmu, toliko je, u iz:mJijenjeI1Jim uslovima,
znao da bude aktivan i borben, linepomi.rlj,iv
prema ortodoksno] erkvd Ji vlasti !kJoja ju je titiila. Jermenskt
pavlikijani, koliko god su pokazivali gotovost da prihvate
sve to su od njih traile v,iz8lIltJijske crkvene li dravne
vlasti, znali su, u pogodnim okolnostama,
da se poveu s neprijateljima Vizantije, osobito sArabljanima,
Ji da naoruani napadaju viz8lIltijske posade, razaraju crkve
i simbole pravovjemih Ovdje se samo
IpO sebi sarlr8lIljem bosanskdh
lOm su se g. 1203. bezotpora odrekli 'SV'Oga i pnil1wllitili
sve to je od njJh traio legat nimske kurije;
canja bilo je i kasnije. Ali u pnildkama koje su za njih blle
nisu se da protiv nasilj:a iUlPotI1ijebe
bruje i da trae tamo gdje im je izgledaLo najzgod-
IIldje; u maju 1459, kad je agontijabosanske drave,
!kralj Stjepan Toma alio se da se ne moe sam borrlJti :protiv
Turaka jer da njegovi podamci mam:iiheji mahom !prilaze
Turcima,
217
III
SIRENJE HERETICKOG UCENJA MEDU BALKANSKIM
SLOVENIMA
Vd:zalntijska drava, u vremenu kad je sa mnolglilh 'SItI'lalna
MIa ugroena od Arabljana, nije na ovako oojetljdiViattn gra-
kao to je bii!la Jermenija mogla ostaveta
ta] nesiguran elemenat. PreseljaVianje pavUJkJijana
dulblje u unutranjost zahtjeIVali iSU koliko dravni razloet,
tQ!liko i vjerski iruteresi. Od srediJne VIII vrena su
stoga u vie navrata masovna preseljavanja
:pavliklijana, u manjo] mjeri i drugih hereuika, masallijaJIlJa
li mono:ffilZita iz Sirtije li drugU} oblasta. OVIO here-
stanovndtvo naseljavano je u Traikiljli,
gdje je upotrebljavane u Islubli na grandci
Bugarske. Kad su Bugari, IX zauzeli Tra-
kiju, pavlikdjand, izmijeani sa drugim hereticima, nalli. su
se u novim prilitkama ,k!oje SIU blUe Vido pogodne m irenje
njihova Bugarsko-slovensko stano;VIIliltV'o ovog V'I'Ie-
mena joo nije bilo vjerom
u ortodoksnom obliku. misliornaJl'li, IkJojli su
ovdje djelovali, susretali su ISe sa dvostrukdrn
s jedne strane s nepovjerenjem 1S'1ojev,a tadanjeg
bugarskog drutva prema vjeri, koja se prenosila iz
v:ve Ili manje neprijatelj-ske, drave, s druge strane sa pavld-
kijanskom propagandom koja je sa svojim
objaiinjenj'emsvtjeta :bili:a Slo-
vena i Bugara. Kada je g. 864. Ilia bugarskom dvoru
Iptrtimlje,n:o - ne 'bez pritiska ViJzaJl1l1frje - pr>iJJiJke
se nisu mnogo izmijenile. Crkva, orgamlzovana prema
218
hijerwl'Ihijs'kim. p'J:lincilpilllla, prenesena je u
nerazvijeniju zemlju gdje je [obic ukorIJenJen ptwtrll-
[arhami mentalttet d. gdje su, i pored klasne
jo uvijek u svm 'slojevima daleko preovladavah jedno,stavnl
obldoi ivota kakvd su li odgovarali izl'azi'to naturalnom ikililralk-
Item privrede. Sa oll'lganlilZJacij.om crkve u Bugarsku su
da prodiru 'i:Eolrme vizamtijske admmistracsje -:-Skupe
nistracije koja je otro odudarala od ekonomskih
;z;emlj.e. Kada su se ma prostranom Jtadaln}e bugarske
drave brno osnavatd ih1'O'jne episk!opij,e sairokirn privi-
legijama u pogledu posjeda i imunbtetnih prava, postajalo je ja-
sno da se uvidu onkve !pojavilomovi pretendentna zemljilni po-
sjed :kojli [e ugroavao IkaJk!o pretenzlje boljara - cfleudallalca, ta-
ko ineposredne interese ilrakJih masa. Ito je moglo
biti dovoljno da izazove suzdrljivost i nepovjerenje prema
crkvi i njenim predstavnicima, pa i prema njenom Ja-
i irenju ovog nepovjerenja doprinijelo je i kratkotrajno
povezivanje kneza Bomisa sarimSlk!om o!'lk'vom (866-870)
upravo u onim godinama kad su izbile na povrinu nepomir-
ljive suprotnosti u dogmatskim i orgaruzacionan piltanjliJma
rfimskog pape li calrfiigradskog pa;brijarlha. 'Dada su
otvorena vrata u Bugarsku latinskim mis!ionaimma :koji su
razvili bezobzirnu propaganda da u naroda kompro-
mituju crkvu. A klada je Bugarska g. 870. definitivno
tprek\ilIliula IS Rimom i ponovo ula 'll SiklOiP crkve, njeno
stanovnitvo, jlO sirovo u vjeri, tkako se kae 'll jedinom
savremenom dokumentu - biilo je Slada suprotno]
propagand. polemlitka jedne i druge ihni-
crkve, od tkojilh je svaka pretendovala na
pravovjernost, nd.je mogla da 'mod naroda ne krajnju
pometnju i <sumnju u autoritet jedne Jedva se mogu
pogodnd.jii. uslovt 'za
i jedva je moglo biti povoljndjih drzgleda na IIljilhov
uspjeh. Zaista, Intenzvno djelovanje heretika u ovm we-
memima upalo je u savremenicima te je 'll [ednom doku-
mentu iz g. 886. i zabifjeeno kako dolaze 1Il1n000i liiZ
mjesta te govore mnogo i njlima iSU se
morali pavHkijani, aktivnija i botrbenijli od drugih.
SikTomaJIl, jednostavan iV10t i nepretencioeno dralnje pavld-
kdjana pribliavali su ih masama d. davali snagu uibjed1j,ivDsti
njtiJhovoj :kritici crkava; a njdlhovo
219
objanjenje SV'ijeta i 'o' 'suprotnosti dobra i zla
lake je lijegalo u glave sluatelja nego nadme-
tanja i rimskog i klera.
se u ove uklapaju i djelo-
vanja slovenskih Cirila i Meto-
dija, koji su, poto su885. g. bili protjerani iz Moravske nali
lijep prijem kod tadanjeg bugarskog kneza Mihaila Borisa. On
Je pokazao puno razumijevanje za njihovo nastojanje da na
bugarskih i makedonskih Slovena postave temelje
slovenske pismenosti i slovenske u djelovanju
crkve.. Gradovi u Bugarskoj i Ohrid u Makedoniji
postaji su pod B01r.IsoVlIm nasljednikom Sirneonom sredita
slovenske crkvene kulture koja 'Su po Balkanu
pa i u ostalom slovenskom svijetu i u kojima se brzo razvi-
bogata crkvena knjoieV'Il!ost na slovenskcm jeZJiku. Pro-
slo:renskog jezika i pismenosti u orkvetrlJD-vjerslkJi
Ivot Il? Je naruku hereticima koji su, sigurno, i ranije
upotrebljavah slovensku ivu u vjerskJoj propagandi.
Sada su sa slovenskim crkvenim tekstovrna, ikoj:ima su
dodavali komentare i u 'skladu sa svojim vjerskim
dobim novo sredstvo koje im je omogu6iJJo jo
uspjendje djelovanje.
Pavlikijanska propaganda na tadanje bugarske
drave pripremala je tlo za pojavu kasnijeg bogumilstva.
No pored pavlikijana djelovale su ovdje u isto vrijeme i dru-
ge sekte, od kojih je sekta masalijana imala neto
vie za razvitak.idocnijdh vjerskih prilika cr. odnosa.
I masalijara su nas:i.'1JnJim preseljavanjem [z maloazijskth
oblasti dospjelli u Tr-ak:iju i odavde u Bugarsku i Makedoniju.
Njihovo podudaralo se uosnoVJI1Jim crtama sa pavlli!ki-
danskim, samo to je kod njih suprotnost duha i
materije u neto ublaenom obiliku utoLiko to su
vjerovali dase asketskim ivotom i neprestanom
molitvom moe osloboditi od satanskih sUa materije i
/do savrenstva kada ga vie nikakav grdjeh ne moe vratiti
u stanje 1()Iv1.snostJi o zlim silama; 'Ovo uvjerenje znalo je da
!ih zavede u kojekakve razuzdanosti i njihovom moralu dade
jednu crtu koja je ll' otrom kontrastu sa njihovim askefizmom
i bogomoljstvom i ;lmj;a im je davala 'ilzvjesnu boju liicemjer-
stva. Za razliJku od pavllldjana, masa']ijanli su pokazivali
sklonost ka monakom ivotu, ali se nisu podvrgavali nekoj
220
manastrsko] stegi; svaki .rad i ivjeH
koju su skupljali od naselja
do naselja i uz put propovijedali svoje znali su dase
smjeste i u manastire bugarske crkve gdje su, s uspje-
hom, li nenametljivo, pod
spoljanjim vidom pravovjennog irili svoja
shvatanja.
ikako 'se v1idi dZovog preg-
leda, bila su u Bugarskoj poznata i prije pojava bogumilstva.
U zemlji gdje su jo vladale sasvim <nejasne predstave o
iorkvendm dogmama, gdje su se dvije ortodoksne
crkve estoko pobijale jo haos u
vjerske predstave stanovnitva, 'laika su
mogla da privuku panju svih onih drutvenih elemenata koji
su imali razloga da budu nezadovoljni crkvom
- a takvih nezadovoljnika bilo je ne samo u masi vjerniJka
nego i u redovima nieg svetenstva. Njihovo pnistajanje uz
heretike vde je dssolidardsanjasa ilZvjesnim. pojavama
u crkvi i dravi, koje su im izgledale negoli
svjesno usvajanje vjerovanja. Uosta-
lom, ako dzdvojimo uzak krug vieg klena i zadrimo se na
masi 'i svetenih vjernika, jedva se u njihovim duho-
vnim predstavama moe govorttt o nekom suptdlnom '1"azLi-
kovianju li. str-olgom pojmova o tome ta je u
pravovje:mo a ta ovakvo 'razlikovanje
bilo je tim tee to su heretici dosljedno prikrivali sutinsku
sadrinuisvog li uvij,ek i Ina prvom mjestu 'isticali
svoje i na njega u propagandi postavljali svu
teinu. U optoj pometnji pojmova neizbjena je bila idejna
fluktuacija na planu religijskog miljenja kao to 'su neiz-
bjeni biH lj uzajamni pojedJiJruih
sekta, ali isto tako li ortodoksnog li vjero-
vanjla. OVlO ukrtavanja uticaja dovodilo je do mijeanja
i stapanja aLi po osnovnom stavu
istovetnih sekta ili do izvjesnih modifikacija u
i pr-am u smislu ij;)1'ibEiavanja ortodoksnom ihrti6an-
stvu IiJstoooe oI1kve.
I bogumilska proizilo je iz ovih
strujanja li dodira na tadanje Bugarske ,i Maikedo-
nije. Samo - jo ne pod imenom bogumilstva - spo-
menuto je prvi put 940. Ji 950. g. 11 jednom piJSmu
.221
cartgradskog patrijarha 'I'eofilakta, gdje je [{.a,() stara
a u isto vrijeme i nova hereza, kao maniheizam pomijean
sa pavlikijanstvom, dakle ipak kao novo Ikoje je
nastalo k!aorezultat odabiranja oi spajanja iJzvjesntiih eleme-
nata preuzetih az dviju sekta, Iz svega to je u
o njegovom sadraju vide se jasno
masall}aIIliStva kao ,i liizvjesnatendencija UlblaiJaVianja dualls-
suprotnost; li prti'b1iOOvanja crkve,
Prema presvtera Kozme, najvanlijem savremenom
o bogumilstvu X novu vjeru o kojoj
govori pomenuto pismo propovijedao je, kako po svemu
izgleda, sam pop Bogumil, ime patrlLjamu Teoifi!laktu
jo lnije bilo poznato. U uvodnom dijelu Besjede kae se
naime: Taiko se dogodi (da) II bugarskoj zemljii, u Virijeme
pravovjemoga cam Petra (tj. 927. i 969..g.), bIjae
pop imenom Bogumil, a IilStinu bogu ne mdJI, koji
prvi jeres II zemlji bugarsko], Iz olnogato pre-
sviter Kozma dalje izlae o bogumilstvu vidi se da je to
zaista oma nova vjera o lmj!oj govori patrijalI1h TeorfUa;kt.
Okolnosti koje su naglo irenje bogumilstva
pod vladom cara Petra stvarale su ste u doba njegovog
prethodndka, cara Simeona (893-927) 'i II godlinama posldje
Poto je u ratovima s V'izantijom i n.jenim saveanioirna
smrti ovog bugarskog vladara svih vremena.
Srbima postigao velike teritorijalne uspjehe, poto 'Se'Pl'o'gllasio
carem Bugara i Romeja (GI1ka), poto je uspostavio posebnu
bugarsku ipatrijaTiju i od CaJrligrada nezavisnu crkvu, ovaj
vladar zanosio se ambicijotm da dravi, kojlom je vladao
kal()samodrac, barem uspoljnjem vidu dade 'olbliljeje i
sadraj carstva. Cesta li dugotrajna ratovanja, nUlmo
opadanjem proizvodnje dovela su zemlju i narod u IstaJnje
u kojem se bez velikih odrdcanja cije rnogao podnijetli teret
kojli je nametala 'izgradnja drave i crkve prema v11Izantij-
skom uzoru. Suprotnost spoljanjeg' sj!a>j,a bugarskog
carstva i bugarske crkve, s jedne strane i neznatnih ekonom-
skih s druge strane, odraavala je istinsku sliku
u tadanjem bugarskom drutvu. G0l"l1j1i feu-
dalni slojevi, koji susa vl1adwrompredstavlja:Li dravu i ,crtkvru,
teili su da se u svemu sa gornjim slojem vizantijskog
drutva. Z'a zadovoljenje ovih aJmbicija jedva su ima'1i dru-
gih matel1'ijalnih iZV1011a ostim nepo!Sl'edne ekJ$ploataoije pot-
222
drutvenih slojeva, u prvom redu ooljaika kojli, u
ovom periodu, pod pl'i!tliSkom SilIe Hi ekonomske nude dolaze
u poloaj ovisnosti o feudalnom gospodaru ili o crkvi ;,
njenJiJm ustanovama sa svem i ilZvall1JI'ledniJm tere-
tima oi davanjima. Bugarska crkva ipod SiJmeon()lffi postepeno
se pretvarala u glomaznu organi'z!adju ikoj,a se utolku X
razgrsmala da je imala oko 40 'epi:sk'O\piLja,
ve]iIk broj msnastira i mnotvo U svakodnevnom
dodiru s narodom predstavljala se, jo vlie nego drava,
kao sila koja isorpljuje njegove materijalne snage.
Neposrednopos1'iije smrti (g. 927), IPod nje-
govim nasljednikom Petrom (927 - 969) je 's
Vizantijom mir kojim su ponovno bila otvorena vrata
i crkvenom uticaju. laJko je ii daljeostala 'bugaI1Ska
pa1Jrijarija, ona je putem ipak bila
eargradskorn pabrij arbu. kler ponovno je da
za'llzlima vie poloaie u bugarskoj crikvi, da unosd
uticaje, i svjetovne manire u ivot ibugalnslkolg vieg
svetenstva i da postepeno pOItiskuje sloverusIlci jez'1k liz onkve- .
mh Obreda. Sve je to doprmosilo udaljlaJ'li'anju 'cIl"kve od naroda
i vieg klera old mase inrl:ih
redovakojima je preputena briga o paJroihlij'skoj ISIluJbli. Mnogi
svetenici, ostavljeni sami 8eIbi, nedovoljno obrazovars i
premalo 'siigurrui i u svojm vilastitim vjerskim
njima, bez podrke i odozgo, a pored svega !pritisnuti
li vlastrtim bnigama, lako su guibiLi vjelrsku
orijentaciju i moralnu ravnoteu ii. se putJaJ1-i !Struji
ivota da !ih nosi uivanjima koja je ivot mogao da im
prui, u tome primjer viih starjeina. Mnogi od
lPaJrohijsk1hsvetenl1kana:putali su parohije ti s'V'oje porodice
i /SklanjaLi Ise u manastirs, gdje su se, kao ti. ostali
'svakodnevnih briga, odavali lagodnom, svjetovnom
iivotu, ne mnogo o manastilr'Slkcil1Il li opte
moralntm 'Pravilima li Pio svom svjetovnom, pre-
malo 1ivoiu upadali ml ne samo iheretlidima
nego i onim pojeddnim klera kQlji slU,kaJo 'Pomenuti
presvter Koema, imali prema orliodoksnojorkvti najbolje
namjere i biJli dskrenozabrinutd za njen ugled. Pojave TaJZUZ-
dalIlJosrti bi:1e su ,i rasirene koj-,i
su SV10jim sablanjlivimlivototm dava'1i here1JiJoima dovoljno
materijala za kritikovanje crkve uopte i manastira posebno.
223
Oni su - kae na jednom mjestu Kozma - u stvari uzrok
mrnje koja se i na najbolje njima, na one
Ikoji se pridravaju !p:ravila svoga reda. 2ivlim ,i slikovitim
prikazane su u Kozminom spisu razne nepodoptine
neobuzdanih Onise POtJliO'Se svojim lijepim ode-
dama i epure se na pratnje konjanika ... Tko da iskae
sva nasilja koja od njih podnose slabi? ... Ne mogu se izbrojiti
njihove gozbe i veselja; na njihovim trpezama mno-
tvo jela, sasvim kao i kod bogataa koji ive u svi-
jetu; kod njih mnogo raspojasanosti i
ljubav prema bLinjemu se kod njm uvidu
lz'azJU:zdanosti; jer prekidaju da hi se baoihi na
pa se mire i bratime u vinu a ne u bogu ... Ovakve
i pojave bile su vjeran odraz neurednog stanja u
bugarsko] crkVli., posebno u njenim manastbrdma, ali Isto tako
i prirodna posljedica nesigurnih prilika II buga,rsk!oj drav;
X - 1storijsroim okolnostdma prilika koje su
ostavljale malo ili nimalo izgleda i nade II
Poslije naglog uspona pod carem Simeonom, koji
'su pratile sve nevolje ratova, Bugarska je dola
pod snaan utkaj Ikoji je nosio sva Obiljejia pold-
i prevlasti; oko sredine zemlja
je vieputa bivala poharana upadima i
la 969. i 972. postala je popritemrusko-Vli.z.a:ntijSlkiih
'ratova i, od 972, palla pod vliz,antij'slku okupaciju.
U ovim vremenima, punim nasilja, nesigurnosti i straha, bilo
je dosta naputanja domova i bjeanja 'll nepoznato, bilo je
prisilnog preseljavanja stanovnitva iz jednog !kraja drave
u drugri, bilo je unitavanja dmovine, bilo je Isvakoj;ak'ifu nasilja
i drugih nevolja ikoje su 'sobom donosilli Iratovi u vlastitoj
zemlji. Eksproprijacija posjeda nije se vma samo
putem procesa feudalizacije nego li spoljnim faktorom
rata i prisilnim mjerama dravne, iili strane oIkupa-
etone vlasti. Dola su zla vremena, govorili su savremenici
presvitera Kozme kad ih je opominjao da se okane poroka.
je, govorili su, u dananjavrajema biti onakav
k,aJkvi 'su nekada bili svetitelji; . .. je spasiti se
u svijetlu jer j'e !potrebno da se brinemo I() eni i dj-eci;
pored toga, duni smo dia sluimo gospodaJrimazemlje, da
podnosimo sve nevolje i nastillja poglavarae, Ne samo heretici,
nego i su, dakle, da mjet, poro-
dica, sluba gospodarima, nasi'lja vlastJi predstavljaju smetnju
pravom ivotu. mukotrpnog ivota po-
stajale su izrazitije i se tee 'll ratnim i poratnim
prli.Iika:ma te je sama ivotna stvarnost nametala pitanja:
otkuda zlo u svijetu. Mnogi od naih, kako govore:
zato je bog pustio na kae presviter
Kozma, Njegov odgovor, da su sve nevolje rata i sve
Ikoje prititu ovu zemljupoSlljedioa grijeha ljudskih lIlIije,
:razumli.je se, mogao bati dovoljno ubjedljiv za one mnogo-
brojne vjernike koji su te nevolje i stvarno podnosili
,i na svojim Jer, ovakav odgovor odmah je
izazivao druga pitanja na lkoj.a cnkva, ka/ko onda u X
taiko ni danas poslije hilj'adu godlina, nije mogla da odgovori
a da ne u sukob sa prirodndm i
[ da ne otkrije nerjeivu u svom vlastitom
moralnom Ako su, name, kazna boja za
grijehe Ijudske, zato ta kazna najtee
one koji nisu greni, i zato redovno ne grendke
koji uivaju blagodati svijeta i uvijek nalaze da
se od zatite? Zato bog doputa da pravedni ,i slabi
stradavaju zbog grijeha zlih i Zato i:h ugnjetavaju
gospodari zemlje i poglavael koji dre vlast u rukama?
Savremenici ti presvitera Kozme nisu, naravno,
mali da odgovor na ovakva pitanja potrae van okvira reli-
:g:ijslmg razmiljanja. A u tom okveru njihov interes privla-
je rbo'gumi1ski:h heretika, po kojoemsvijetom ne
vlada bog nego sotona 'roao njegova suprotnost i negacija.
Prema Kozmmom tadanji bugaeslel kler
nije bio dorastao zadatku da uspjeno radi na
pravovjernog u prilikama koje su ile naruku
rastrojstvu ,i moralnom propadanju crkve. Na vie mjesta
on zamjera predstavncima crkve to svoju
zadravaju za serbe i to svoje znanje ne
JU cilju vjerskog naroda, Zato zatvara put
spasenja pred ljudii pred tvojom
boje; nisu li one napisane da bi ioni nali spasenje,
a ne da ih izjeda plijesan i nagrizaju crvi? Ovakvim pita-
njima se Kozma bugarskom sveteniku i samim
pitanjima konstatuje jednu koja je prolzllaeila iz
stvarnih prilika. Nije li u ovom i prigovorima sa-
drana 'a'luZlij>a na znakove birolcratialranja i hijerarhijske
224
15 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
225
slovenske crkve i njenih veliko-
dostojnilka Ikoji su, se za
'klerom, ivu i plodonosnu zamijenili praznim !i samo-
dopadnim teolokim razmatranjima Illa taj
i samu slovensku 'pismenost oo onog naroda kojem je u
prvom redu hrla namijenjena. No tJim vie i tim la1ke su
slovenska i slovenska pismenost 1P00000ale sredstvom od
neocjenjive vanosti u djelovanju bogumila koji su se njima
plodonosno sluili u propagandi svoga masama
!bufgal'lSkog li. makedonskog stanovndtva,
U vrijeme kad je presviter Kozma sastavljao 'Svoju Be-
siedu, tj. neposredno poslije vizantijSke okupaclje Bugarske
g. 972. popa Bogomila je bilo uzelo to,lIiJkog maha
da je predstavljalo ozbiljnu opasnost !P'O 'bugarsku lpr,avo-
slavnu cr'kvu. Kozmin spis je li nastao iz aktuelne potrebe
da se nekako stane na kraj propagaodi koja je,
:kako izgleda, postizala nagle uspjehe ii neukim i u
mje:fli nezadovoljnim niim svetenstvorn bugarske
crkve, osobito nad kojima je crkva bila
izgubila svaku kontrolu. prve oznake bogumila
pokazuju njihovu srodnost sa pavlikijanima, masalijanima i
drugim hereticima u pitanjima morala. Po :spolj-
njem 'ilZgledu, kae Kozma, aVli heretici 'su prijalZni,s'kI'omni
i ne govore prazne ne smiju se raskalaeno, ne
zabavljaju se alama; nastoje da ne upadaju u
i sve da se spoljanjim dranjem ne bli ,l"IalZliiko,vatli
od pravih Svojim iSkToml1JimivotJom i prijaznim
s Ijuddma upadno su se razlikovali 'od
svetenika bugarske crkve i lake nalazili put ka
Svjesni svoje moralne oni su
samouvjereno dobacivali pravovjemm predstavrsicima crkve
Ako ste kao to govorite da jeste, zato ne iJvUte
onako kako vam je propisano? Otkako postoji crkva pa sve
do naih dana svetenici su svojim ivotom davah povoda
da se postavljaju ovakva pitanja, ali na njih ruikad mje bilo
odgovora.
Bogumilski heretici su panju masa prvenstveno
pnimjerom vlastitog ivota koji je bio u skladu sa njihovim
Iza njih nije 'stajala nikakva vlast, Illi crkvena ID
dravna, pa su tim vie bili bliski narodu i njegovim svako-
dnevnim nevoljama koje su, dWrektnJo Hiindtirektno i dolazdle
226
od tih vlasti. Presviter Kozma optuuje bogumile da
svoje pristalice dase ne pokoravaju vlastema: onl
'bogatae, mrze vladare, podruguju se starjeinama, napadaju
!bolj-are, smatraju da StU mrsld bogu svi 'oniIDoji rade za
cara; ol1ii slugama da ne rade za svoga gospo-
dara. Nije li u ovoj optubi - bez obzira na to koliko
je 'Ona bila osnovana Illa stvarnim -
bojazan crkve i klase da se bogumilskl heretici
ne poveu sa narodnim masama ne samo na pitanjima vjere
nego i na piltanjiima koja su neposredno zadirala uOSIlove
drutvenih odnosa? Nisu ;Ji heretici svjesno .kremnli putem
suprotnim od onoga kojim je ila crkva da 'bli na taj
stekl] povjerenje naroda i otvordli vrata svom vjerskom
Ako bogumilski heretici i nisu, moda, ovako direktno
izraav'aJd svoj prezir prema nosiocima vlasti i bogatstva,
ovakav stav jasno je proizlazio iz samog njihovog
rotpteg shvatanja svijeta i ivota. Ukazivanje na konkratna
zla i nepravde kao na izraze vlasta sotone nad svdjetom, nije
se moglo o'besnairtfi poeivanjem na svetog pisma, jedine
'aIr?umente koje predstavnici crkava i danas po-
tezu kad treba da opravdaju posljedice !klasnog poretka.
Tako je posoupio i presviter Kozma kada je, pobijajuci
ovakva shvatanja bogumilskih heretika, kao jedini argumenat
apostola Pavia: Svatko dma da se poko1rava
vlastima, jer nema vlasti koja nli.je od boga; i: Sluge, sa
strahom i strepnjom sluajte gospodare svoje kao samoga
Hrista, ne samo rna oko da bi ugooi1li ljudima, nego
kao sluge Hristove od srca volju boju,
se na ove autoritativno kazane Kozma, u ime crkve,
prokletstvo nad hereticima 'k1oji su crkvu li bogatstvo
smateali djelom :i izrazomsotonin,e vlasti nad svijetom:
Onaj iko 'smatra da crkveno starjeinstvo nije 'Ustanovljeno
oo boga i apostola da je proklet; i: onaj ko boga-
tae kojli pristojno nose svilene haljine dia je proklete. Nije
teko razumjeti da ovakvim praznim i autoritativnim
prokletstvima nije btlo ozbiljno pokolebati panju s
kojom su mnogi pratili bogumila. Vie nego
li prokletstva mojim su se sluili predstavndci crkve
II suzbijanju hereze, ih je primjer bogumilskih
jo vie njihova spremnost da podnose progone za
svoje Mnogi, kae Kozma u svojoj Besjedie,
15-
227
:lI>U stvari ti ne znaju ta predstavlja ova hereza; oni misle
jda hi ljudi (tj. heretdci) trpe za pravdu i da od boga primaju
nagradu za okove i tamnice koj.ima SIU izvrgnutd, Prokletstva,
okovi, tamnice i svakojaka druga gonjenja mogli SU 'Samo
da slojeve priblie bogumilima i da inte-
res za njihovo U njemu su mogli da potrae barem
religtisko objanjenje svojih ne i stvarni izlaz
iz jednog mukotrpnog stanja. Sama da su bogumili
bogatstvo, vlast i gospodstvo igosali kao djelo sotone i da
su konkretni svijet, pun nepravde, predstavljali kao sotonino
carstvo, mogla je hihi dovoljna da istakne nepomieljivu pod-
vojenost drutva i, s druge strane, da izazove bojazan u
krugovima crkve i drave da relig1ijSlki
pokret ne 'krene putem neke stvarnije borbe protiv carstva
sotone, putem nekog, makar i <pasivnog, otpora protiv stvar-
ndh gospodara svijeta, protiv stvarnih nosioca vlasti u orikvli
i dravi..
Vjersko bogumila bilo je, u svim bitnim crtama,
osnovom vjerskog sekta koje
su se u toku XI 1 XII stol rairile u zemljama Balkana
i Mediterana, ostalim ii II Bosnli. PrdIkazano je dosta
iscrpno i vjerno u Bestedd presvitera Kozme, koid ie stvari
gledao savremenika i svoje znanje o bogumila
II neposrednom dodiru sa samim herebiclma i nithovim
li propovjednicima. Prema njegovom prikazu, koji
treba dopundti podacima drugdh, vremenu bliskih, antihere-
spisa sa crkve l, osobito, podaelrna
neto kasnijih bogumilskih tekstova, bogumili su, jo vie
nego pavlltkijanJi, svoje pribliili
skim shvatarrlima te ga i na taj
ma-sama Prema njihovom
tvorac duhovnog 1 tvorac materijalnog svijeta nisu oddskona
dva ravnopravna, nezavisna ,i [ednako
faktora. Tvorac svijeta je jedan 'od dvaiu
sinova bojih koji se, kao rasipni sin iz
II Lukinom odmetnuo od oca i stvol'liosvoje carstvo
kojim kao sotona (sathanas, diabolos) vlada i upraVl1ja neza-
visno od boga. Njegov je, dakle, u vremenu
te je Ji po tome njegov tvoriteljski kvalitet po stepenu
nni od bojeg. U samog odrava se nepomirljiva
suprotnost dviju sila i njihovih tvorevina,
228
duha i tijela. Da bi pomogao da se oslobodi okova ma-
u koje ga je sapeo sotona, bog je poslao svog drugog sina,
Krista, da pokae J.j!udima put spasenja. Prema bogu-
milskom Krist je kao duh uao u Mariju -
i :iz nje iziao uzevi samo prividno lik Marija nije
bogorodica nego samo i'li gonnjli Jeru-
salem iz kojeg je !i'ziao Krist da bl mogao izvrlihi svoje
poslanje. Borba protiv sotone - tvorca materije i zla koje
iz nje proizlazi -'- zahtijeva negiranje materije' i odricanje
od svih potreba koje proizlaze iz tjelesne prirode
ove borbe jeste duha, unitenje
sotone l njegove vlasti. lovim stavom bogumilskog
dzraena je sotonine i njegova inferiornost
u odnosu na boga, se bogumili pribliavaju
shvatanjima,
o privldnostd Hristovog
mnogo je otrije odvajalo bogumile od crkve
nego njihov dualizam. Ne samo li!k nego i
djelovanje Hristovo kako je prikazano u ima,
prema bogumilskom karakter !prividnosti i alegorije
la ne stvarnog zbivanja je (1 crkva.
U Besjedi se o njima kae: Ne vjeruju da je Hrist
nije dao vid slijepima, ntije hrome nije
nikoga uskrsnuo od mrtvih - sve su to samo li bes-
mislice; u stvari, od grijeha su predsta-
vlli kao od bolesti. Oni ne vjeruju da je Krist u
pustinji mnotvo ljudi nahranio sa pet kruhova nego kau
da pod pet kruhova treba razumijevati pet svetih knjiga, to jest
i Djela apostolska kao petu knjigu. Isto
iatko samo prividan karakter dm'aju Ji Kris-
tovo Ikao i njegova smrt ti.
I Dosljedno sprovedeno je
stav bogumila 'll p1tlmjima morala, 'V'jerskiih obreda l odnosa
prema crkvi. Moralna dunost jeste da ne
to bi moglo da doprinese sotone
i produenju njegove vlasti nad svijetom, nita to bi moglo
da ilJi usporava duha i produava robo-
vanje materiji. Stoga su bogumili, kao i manihejci,
one koji se povode za nagonskim tjelesnrl.m potre-
bama ti. asketski ivot postavljali kao ideal pravog
Ongovore - kae se u Besjed, - da je sotona zapovje-
229
dio ljudima da uzimaju ene, da jedu meso ,i piiju vino,
jednom izruguju se svim naim ljudskiim zadovolj-
stvema. Preeirali su bogatstvo, rasko, razmetljivost ,i nad-
menost Ji na sve to gledali kao na 'i.Zlraze 'Sotonine vlasti
i znakove sluenja 'sotoni. No bez obzira na vjersko-doktrinenm
izvor ovakvog shvatanja, bogumilski stav prema bogatstvu
i posjedu dobara savreno je odgovarao stvarnom raspoloenju
izrabljivanih masa i izraavao njihovu mrnju na
klasu, kojoj su pripadala sva bogatstva svijeta,
sva sredstva uivanja i razmetanja, dakle sve OIIlO to su
bogumili predstavljali kao tvorevinu sotone.
U skladu sa vjerovanjem bogumili su odba-
civali i izvrgavali preziru sve materijalne predmete hni-
kulta kaoto 'su krst, ikone i TelilkVlije
(mota). Heretici - kae presviter Kozma, - oijepaju
krstove i od njih prave Ine potuju ilkone Ji nazivaju
ih idolima, ... nas kad vide da pobono
i molimo se pred svetim reljkvijama da bi nam bile lIl
'a
Crkve su smatrali licemjerja i stanovima
sotone te su pozivali svoje vjernike da se (shodno
Matejeva mole bogu d:za zatvcrenih vrata, skriveni
od svijeta. No, po-novo treba naglasiti, bogumili su, kao i
drugi dualisti, znali da izmijene svoje dranje prema wim
sveti:njama kad bi ,ih opasnost na to pl1i1s1ilila.
Oni ne potuju ikone - veli na izvor - kad su sami
sobom, aJri zbog straha od ljudi crkve, cjehivaju
krst i ilkane; to nam kazuju ond njih kojli su se 'obratili
na nau pravu vjeru. Svetlo, kau, Zlbog Ij:udJia ne
od srca; nae vjerovanje skriveno od [avnosti.
U pogledu mjera opreznosti koje su imale da zatite od
opasnosti gonjenja bogumili nisu bili nimalo vie skrupulozni
nego manihejei ili pavlilkijani.
Nepomirljivu mrnju crkve :navuUtU su na sebe
'diTektnom i konkretnom krltdkom same crkve i njene 'hiQe-
rarhije. 'Do je bio neposredni i glavni gonjenja Ji ana-
temisanja bogumila i njima srodnih sekta kako
na tako i na zapadne crkve. Ova
kritika mije 'P'roizlaZlila samo iJZ vj-erskih, ubje-
li dogmatskih stavova Upravo stoga
to je bila zasnovana na konkretnim li trajIlliJm,svakome
vidljivim 'POjavama sabl.aljdvog ivota visokdh predstavnika
230
crkve, ona je dirala u najosjetljliVlije mjesto zgrade
uspjeno razarala autoritet i uticaj klera i podri-
vala temelje rnaterijalmsh interesa crkve. Ko' te je postavio
da nam bude , !pitao die heretik presvitera Kozmu,
ovim opti stav svojih istomiljenika
prema erkv! i njenoj hijeraThiji. Heretici ISU s pravom preba-
civelipravovjernrm svetenicirna da ne ive prema proplsima
da se opijaju, li da su puni
svakojakih prikrivennh poroka te da stoga nemaju prava
da se zovu a kamoli I kada
su svetenike crkve nazivali slijepim farize'jima,
'zmijS'kim porodom, slugama mamona, imali su u vidu
nj'ilhove ilwnkTetne poroke koji su svakome 'bili Vlidljlivii koji
su hereticima mogli da poslue kao argumenat da
je i sama crkva kao ustanova djelo sotone, da je to sotonaia
erkva, baZ'ilrl!ka ili sirragoga sotone, te da llIi po
nema prava da se naziva crkvom. I dos-
ljedno ovakvoj ocjeni, bogumiri SIU odbacivali sve obrede,
slube i molitve koje su se obavljale u crkvama
to poslom ii praznim mnogoglagolenijem. Od moh-
tava Cl:ad'ra1i su samo III Ikojem je billo u osnovi
sadrano njihovo vjerovanje. Krtenje vodom, tajnu
ispovijed, ikruhomi vinom, !pomazanje 'uljem kao i
druge crkvene sakramente smatrali ISU bezvrijednim ,aktima
kJOji ne vode spasenju, jedno stoga to se obavljaju
materijalnih sredstava, la drugo li zato to ih obavljaju
svetenici Ikoji su zbog svog 191rijenog ivota nedostojni da
budu pcsredmcl li boga i da, li semlgrrjenici,
odrjeuju :ljude od gdjeha.
Iz savremenh ne moe se dia li su
prtstal1:ice bogumi\lJsike sekte lU X bili udrueni
'll zajednicu 'prema starjeinskom principu sa dzvjesnm oba-
vezama li 'Odgovornostima njenih Na jednom mjestu
svoje Besjede presviter Kozrna osporava :bogumilima pravo
da se nazivaju jer, kae, on,i lIlemlaju 'svetenika
Jro'jibi fuh krstili. Izgleda da u ovo prvo vnijeme sekta
nekih i ovlatenih starjeina bi po-
loaij odgovarao pOll!oaju svetenika ortodoksne
crkve; jo manje neku organizovanu zajednicu :koja bi svoje
vjernike vezala vezama i dunostima. In-
teres za i, osobrto, 'otra kritika
crkve i svega onoga to je ona II feudalnom OlI1utvu pred-
231
stavljala, ,()ikru.plja1i su mase oko bogumilskih propovjednika,
ikojii su se Isticali i skrommm 7JiNotoIn i
koji su anali da 'Primjerom, na rtve ii
odricanja i ivom uzoude i povukuza sobom
sluatelje. Nisu dmali stalnih sjedata, ni
djelovanja, ni. mjesta na kojima bi OIkupljali one
kojO. su eljeli da njihovu Putovali su 00 do
i u neposrednom dodiru, u slobodnom razgovoru izo-
crikvu, bogatstvo i vlast i objanjavali djem
lja u svom smdslu. sljedbendka bogumil
ske sekte i njenih skromnih i siromanih kao to su
:bile ,i mase kojima su 'se cije [o uovo vrijeme bilo
ni traga od razlika u socijalnom poloaju kakve su u vrlo
postojale vieg klera crkve
mase Injenih vjernika. Ubogumilsiroj zajednici IlJi.je bilo
nfkakveodozgo nametnute stege i IlJikakV1ih strahovanja od
bilo kakvih sankcija. Ne organizacija, ne niih
V1iima, ne strah od sankci] a lilJi izgledi na rnatenijalnu korist,
nego pripadnosti jednom koje je u vjer-
skom ri. drutvenom pogledu odgovaralo raspoloenju naroda
ujedinjavalo je vjernike ii prdstaltce i davalo snagu ovom.
pokretu -takvu snagu da je ona ozbiljno zabrl-
njavala nosioce vlasti u crkvi i dravi.
u doba kada je presvi.ter Kozma sastavljao svoju
Besjedu, bogumilstvo je brojem i prostorom Wo zauzelo
iroke razmjere. Njegov nagli uspjeh bio je zasnovan prven-
stveno na kritici crkvene i dravne vlasti su odgovorni
nosioci bili pouzdani eksponenti vizan:t!ijske dominacije u
crkvenom i ivotu. Mogli bismo da je
latentni otpor slovenskog stanovnitva Makede-
ItlJije i Bugarske protiv viza:ntijskih gospodara i protiv tereta
koje mu je nametala strana vlast dolazio do snanog izraaja
upravo u bogunulskom pokretu. Koltko je ovaj
pokret davao snage velikom ustanku makedonskih Slovena
pod Samuelom ne moe se, istina, utvrditi dzvornim podacima,
ali se s pravom moe pretpostaviti da je III borbi protiv
vizantdjske drave, koja je drala III rukama crkvenai i poli-
vlast, zanosdoprdndo SV'Oj dio uspjehu ustanka,
pa su utoliko li pobjede ustanika bez sumnje doprinosile
moralnoj afirmaciji bogumilskog u masa-
ma slovenskog stanovnitva, U novoj dravi, koja se u tOikJU
ustanka formirala pod carem Samuilom te se iz MakedoIlJi.je
232
proi.ll"1la daleko na zapad.,oogumHisu dobjli
li .iJI;i prostor kretanja i dj elovanja. je, daJko za ito
nema potvrde u dzvorima, da je u uslovima njihovo
da prelazi preko sjevernih granica Makedonije
i da se s ontU stranu Sar-plaOClline pojavljUje i III susiednam
srpskim oblastima.
Kada jeg. 1018. ponovo uspostavljena vlast
uramijem opsegu, izmijenili su se iz temelja uslovi cjelo-
kupnogivota njenih slovenskih podanka, Postepeno, na
MaikedJOnije i Bugarske svi Vla2mJij'i poloaja u cl1lwii
>i. dravnoj upravi prelaZlili su u ruke vri.zaJnJtJijskdh
ll'Ia koji SUSIe ovdje ponaali kao predstavnci vlasti
upokorenoj zemlji. Ne samo marod nego !i. IlIiie seosko sve-
tenstv'obi1Ji su izvrgnuti preziru vtiJsoke crkvene gospode,
Ohridski arhiepiskop Teo>filakt, koji je oko 1078. doao Illa
ova] poloaj iz sredine visokog carigradskog drutva, gorko
lse u svojim pi.smima alio ito ga je sudbina odredJilla da ivd
'U ovoj prljavoj ovim kakvim
je smatrao svoje slovenske podanake je sama narav,
kaJiko kaearhiepiskop, majka svakog zla. Crkveni li dravna
nameti, a pored toga gramzivost vizantijsikih (koju
ne krije IlJi. pomenuti arhaepiskop u svojIim pismima) dovo-
Idili 'su nekolko puta u toku XI do narodnih ustanaka
koji su se zavravah porazirna sa itekim posljedicama. Mrnja
protilV Vizantije injeniJh predstavnika u crkvi li. dravi,
da do dzraaja u otvorenoj borbi, mogla je,
)tadanjim uslovima, da svoj prirodan tok u bogumilskom
pokretu i da u njegovu aktivnost ulije novu snagu. Stoji,
svakako, da je u ovdm vizantijskim pro-
,viincijama, osobtto lU Makedooliji, bogumilslkd rpakret u XI
i XII znatno i da je u OVOlIn periodu dobro
i neke stalnije konture vjerske organizacije. S druge strane,
okupacijom bugarskog i makedonslrogtenitolI1i.ja
li.z!bliisana je dravna granica te je sada bogumilskom
prostorno otvoren P1Ut U ue Vlizantijslko pa li lU sam
Carigrad, gdje li raIlJi.je ima spomena o<
sektama smjerova, Ovdje se od sredine XI
vie puta spomJilnje djelovanje bogumila, a u XII
pada li prvi za:biljeenli proces protiv jednoog od
lIljihovih starjeina koji se zavrlo ,njegO'Vli.m spaljivanjem na
(oko 1110. g.). Na proirenom prostoru, u novlimsredi-
233
naima bogumilsko susretalo se Sa itl1adiicijama,
kulturnim i socijalnim uslovima gdje SiU neizbjemvi
biM uzajamnJi. U1ticajli koji S1U se ne samo
nego i u izvjesnJi.m modifikacijama
u pogledu vjerovanja li organizacije. Iz podataka XII i
XIII v:idJi se da je u bogumilskim vj,erskJim
lili crkvama, kakJo ih nazivaju savremeni latdnski dzvord,
bilo uspostavljeno starjeinstvo, da oo se vjersld obredi
'U!stalili i dobsli e forme i da su vjenndci ;prema
svojim vjerskim moralnim
obavezama. Razumije se da uticaji 'ClI1UgliJh sekta
ili ortcdoksnog nisu na tajko velkom prostoru
mogli djelovati [edsnstveno i ujednakonn ab1I1kiu na
.bogumiIsku zajednlcu i na sve njene liIliorkve. Ostale
su nejednako nijansirane razlike u objanjenju
'koje 'Odraavaju jaiCi i]i slabiji uticaj dJrUiglih
sekta, odnosno ortodoksnog Osobito je bila nagla-
avana razl1ika crkve bugarske (ecclesia Bulganiae)
i. ,CIl1k'V1e (ecclesia Dugunthiae). Prva rairena
na Makedonije, sa sreditdma u Me1rui!klu i
iMoglenu, zastupala je umjereni dualizam, tj. vjerovanjeda
tvorac materdjalnog svijeta nije jednak IbOlgui da mu je
djelovanje vremenom druga, rairena ma
'slovenskog plemena u 'I'rakiji, stajala je Ilia stano-
JV:iltu strogog, apsolutnog dualizma tj. smatrala je da su
tvorac duha i tvorac materije od iskona dva ekvivalentna
kod prve se uticaj ortodoksnog kod
druge radikalnog pavlikijanstva. U jednom latinskom spisu
iz sredine XIII navedeno je esnaest he-
crkava, rasutih na irokom prostoru od Carigrada
do Tuluze, a (latim se, na kraju, 'kae da sve od crkve
bugarske i od crkve Kod zapadnih heretika po-
stojala su u pogledu vjerovanja i obreda razmimoilaenja
u kojima se ogleda njihova porijekla od jedne
illi druge ALi i 'Pored svrh, u sUltinli manje
'Vanih .razLoga, iJpak susve bogumdlske i, uopte, sve
sekte imena i nijansa u poje-
dmostdma dogmatskog i anoralnog a, IbIle jedinstvene
u apsolutnoj nepomirljivosti prema objema ortodoksnim cr-
kvama, koja je bila izraena u negiranju
skog karaktera ovih crkava. U ovoj zajednici ugle-
234
dno mjesto rpripadalIo joe na
Makedonije i Trakije, gdje se od XII spominje ne-
kollkc bogumilskih. sredita.
Iz Makedonije je po okolnim
slovenskim oblastima te se, u drugoj polovini XII
pojavljuje i u Srbiji pod Stevanom Nemanjom. Pojava je,
dosta nejasno, opisana u Nemanjinoj biografiji od njegovog
sina, kasnijeg kralja, Stevana Lukava je-
res o kojoj se tada raspravljalo u dravnom saboru
1172. i 1180. g.) je i suzbijena: srpski vla-
dar, po sabora, preduzeo je protiv ovih heretika,
koji su, kako se u biografiji navodi, ili 'za
nog Arija, brze i stroge mjere: Jedne popali - <kaze nje-
gov biograf - druge raznim kaznama
3.'Z drave svoje, domovine njihove i sve imanje SaklUipllV \raz-
da gubavdm i ubogim. li njlihovu jezitk
ureza u grlu njegovu - a knjige njihove ...
I na sve strane iskoreni tu prokletu vjeru da se i ne spomi-
nje nikako u dravi njegovoj. Ipak se spominjala. Ako bo-
gumiJlsIki heretici (o njima se, naime,s1guI'lnQ ovdje radi) i
nliJSIU uspjeli da se usrednjovjekovno] Srbij!i odre
nieovana vjerska zajednica, ipak su ponekad zadavali brige
predstavnioima csrpske pravoslavne crkve koja ih
nom babuna.bogumila illi., uopte, heretika i POOilclJi,..
inje. Jo sredinom XIV smatrala se bud-
nost prema djelovanju heretika te su stoga i u Zakoniku cara
Duana kazne igosanja i izgnanja za heretike
koji ive ,kao i za one koji ih prikrivaju,
a posebne Ikazne za svakog :ko babunsku
mjera koja se u Srbiji primjenjivala lprotiv heretika
bila je kazna izgnanja iz zemlje. Tom mjerom posluio se i
Stevan Nemanja u pomenutoj prilici. Samo po sebi
se pitanje nisu li se neki od prognanika sklonili u Bosnu
gdje je IbHo IIl.jiihoviih ,istomil1}e.nika i gdje iSU se, !kalO Ito
se zna, pod kraj XII sklanjali heretici prognani iz
dalmasinskth gradova? Iz onoga to je poznato o
pOtkiretu lU Bosni l1Joga vremena proizlazi kao sigurna
da je Bosna u posljednjim decenijama XII bila pri-
za sve one <koji su zbog svog
bili gonjeni iz svoje vlastite zemlje. Ovdje su mogli, jo ne
ometani, da se zajedno i dalmatinski heretici, koji su
235
donosili uticaje zapadnih kathara i patarena u pogledu orga-
i kao ti bogumili, koji su iz Makedonije, preko
Srbije, prenlieli slovenski obredni jezik i, vjerovatno, 810-
venska knjige. Prema onom to lilL kt/lSlIllijiih poda-
I() crkvi bosanskoj, u njoj su se spajali
uticaji s Jedne l s druge strane da se onda izraze II jedin-
stvenom vjerskom sa preteno bogumiL1.Skim sadra-
jem.
236
IV
POJAVA HERETIKA U BOSNI
U jednom nedavno objavljenom spisu
iz druge polovine XIII govori se na jednom mjestu
kako su neki Francum, koji su poli II Carigrad (radi seo
drugom krstakom ratu 1147-1149. g.), tamo upoznali i usvo-
jili manihejsko U nastavku pripovijedanja kazuje se
dalje u tom spisu: Zatim neki iz Slavonije, to jest iz zemlje
koja se zove Bosna, il1i su u Carigrad radi trgovine: kad su
se povratili u svoju zemlju, rpropovijedalisu (naime manihei-
sko i, kad su se namnoili, 'postavili su sebi episkopa
koji se naziva episkopom Slavonije ili Bosne. Ako se oslo-
nimo na ovaj 'Podatak, onda bismo prvu pojavu
u Bosni mogli smjestiti u sam druze polovine
XII a neto kasnije ti organizaciju optine
sa episkopom na U drogom jednom izvoru, pod f.{. 1167,
spomenuta je pored drugih crkava na Balkanu i
crkva Dalmacije. Iz drugih, sasvim pouzdanih podataka
znamo da je 1185. i 1200. g. bilo heretika u dalma-
tinskim gradovima, osobito u Splitu i Zadru, i da je
njih i njihovih istomiljenika u Bosni odravan
Na posljednie XII odnosi se podatak da je
spliits1ti InadbfiJskUip izagnao iz Splita i Trogiiira ne malJi broj
patarena koji su onda nali i zatitu u Bosni. Za-
darski rodom iz Apulije, Matej i Ari-
stodije, po zanimanju zlatari, boravili su tih godina u
Bosni u poslovima svoga zanata. Crkvenim vlastima bili su
poznati kao aktivni heretici, vjeti. latinskoj i slovenskoj
knjizi. Prema dobro OISnJOVanom miljenju A. Solovjeva ovaj
237
Aristodije je sa Rastudijem, koji je u jednom bo-
sanskom rukopisu iz g. 1393. naveden kao prvi u nizu star-
jeina (djedova) crkve bosanske, i da je to isti onaj
Rastudije bosanski koga u XIII srpska pravoslav-
na crkva proklinje zajedno sa drugim krstjanirna li krstja-
nlcama. Bosna je, dakle, u drugoj polovini XII
postala za heretike sa raznih strana koji su ovdje
imali povoljne djelovanja bez straha od gonje-
nja. Ovdje se, do Ikraja tog na irokoj teritorijalnoj
OSIlJOv'i staloilo bogumilskopo
sadraju i slovenskom obrednom Jeziku, sa uticajima 'zapad-
nih duaIista, kathara i patarena, II pogledu organizacije i
obrednih forma.
Zetski knez Vukan, stariji sin Stevana Nemanje, izvije-
stio je g. 1199. papu Inocentija III da je pokret u
Bosni bio osvojio uporita. da vam kri-
jemo - 'kae Vukan u svom pismu - da se u 'zemlji ugar-
skog kralja, to jest u Bosni, razvija hereza ne malih raz-
mjera, i to u tolli/koj rojem da je i sam ban Kulin, poto je
sa svojom enom i svojom sestrom, udovicom pokojnjeg Mi-
roslava humskog, i sa vie svojih srodnika bio zaveden, pre-
veo u onu herezu vie od deset hiljada Dalje se
ovdje kazuje kako je ugarski kralj, Mog ovoga, ne-
ke od heretika otpremio papi da ih ispita; oni oo se zatim
vratili sa lanim pismima i tvrdili da im je papa odobrio
njihovo Iako broj od deset hiljada prevede-
nih u jednom mahu u vjeru izraava pomalo sred-
njcvjekovrnr sklonost ka pretjerivanju, ipaJk V;ukano'Vo pismo
nesumnjivo pokazuje da se u Bosni bilo
toliko rairilo da je moglo predstavljati ozbiljnu opasnost za
interese rimske crkve u ovojzemlj'i - tim vie to je bilo
nalo put do samog vladara i njegove porodice. U Rimu je to
i kao ozbiljna opasnost te su odmah i preduzete
mjere da se pokret u Imrlijenu Nopekazalo
se da su bosanski heretici u stanju da prue i ustrajniji
otpor nego to se i da su u otporu njihove snage
samo Istorijska situacija Bosne, u vremenu kad se
u njoj pojavljuju heretici, predstavljala je, ikao i u Bugar-
skoj u X pogodno tlo u kojem je njihovo
moglo da pusti korijenje i da se razvije u mo-
238
ralnu snagu koja je hranila otpor kroz vie od
dvjesta pedeset godina.
Od 'svih zemalja jugoslovenskog u
istorijskim izvorima najkasnije se pojavljuje Bosna ikao dr-
a i onda, kada da se spo-
minje u izvornoj podaci su o njoj, u sa dru-
gim naim zemljama, jo dugo vremena rijetki i oskudni.
je ta dovoljna da pokae koliko je dugotrajna
bila relativna izolovanost Bosne od spoljnih istorijskih zbi-
vanja. je ovamo prodiralo sporo, slabanim toko-
vima, koji su bivali u opasnosti da presahnu, Glavna
ibtiiga lOIk:o pokrtaJv,aJnja slovenskog stanovntva 'i oko orga-
nizacije crkve na bosanskom pala je u dunost kle-
ru splitske crkve koja je naslijedila staru salonitansku crkvu
se jurisdikcija jo iz rimskih vremena
protezala duboko u dinarsko planinsko Tragovi
misionarskog rada s ove strane su jedino u oskud-
nim ostacima uglavnom malih crkvenih iz VIII
.dIO XI rprilZiidanih 'uz ostatke zklJina
iz rimskog vremena. Nikakvi pisani 'spomenici o
ovom misionarskom djelovanju nisu ostali te se s
moe pretpostaviti da ono i nije bilo
intenzivno. Tek sredinom druge polovine XI formi-
rana je nekako bosanska biskupija koja se, od tada, navodi
i u pisanim spomenicima, ali jo dugo gotovo samo po ime-
nu. Nita nije zabiljeeno ni gdje joj je bilo sjedite, ni ko
su bili njeni biskupi niti ta su radili na organizaciji crkve.
Tek kod pisaca XVI i XVII navedeno
je nekoliko bosanskih biskupa koji su taj poloaj
zauzimali negdje od sredine XII nadalje. Svi ovi
biskupi imaju slovenska imena i sigurno su bili ljudi.
Za jednoga od njih, Radogosta, Resti kazuje da je
u vrijeme bana Kulina dolazio u Dubrovnik da primi posve-
od nadbiskupa Bernarda; i, poto nije znao latinski
niti koji drugi jezik osim slovenskog, morao je da svom
metropolitu poloi zakletvu na slovenskom jeziku. i iz
ovog proizlazi da je u Bosni vjerska crkvena sluba vrena
na slovenskom jeziku prema slovenskim liturgijskim knji-
gama koje su mogle da se ovdje putem djelovanja
crkve, Nita nije poznato 'o tome gdje su .se
kolovali ovi 'bosanski biskupi i kakva im je bila priprema
239
za ovo odgovorno zvanje, ali moemo sa pretpo-
staviti da kod svojih starjeina u Splitu i Dubrovniku nisu
mogli traiti mnogo niti da visoka cr-
kvena gospoda ovih starih crkvenih metropola posvetiti neku
panju njihovoj ne mnogo zemlji. Iako
po crkvenoj organizaciji vezana za Split, odnosno Dubrov-
nik, bosanska biskupija bila je preputena sama sebi, odije-
ljena od svog vieg starjeinstva ne samo terensko-saobra-
nego i svojim slovenskim obredom i pa-
trijarhalnim na ikoje se iz Itornjih redova dalma-
tinslrog IkJera IgI1eda:lO s visiJne. Ne moe se da je
teoloko obrazovanje tadanjeg bosanskog svetenstva prela-
zilo granicu najoptijih znanja i da je ne'ko si-
gurnije snalaenje u zamreno] dogmatici. Stoga
se jo manje moe pretpostavliati da je bosansko sveten-
iS'tV1O bilo u !Stanju da sa vje1Ji:m hereticima na ravnoj nozi
raspravlja o tome kg/ko treba shvatiti pojedine
tekstove ili da sa znalaca pobijaju
Zlamam1j1ivo olbjanjienje svijeta. U stvan, u Slamom
svoga djelovanja u Bosni, heretici su u
crkvi naili na slabu branu koja se u dodiru s njihovim
lako mrvila i lomila. Teoloki nedovoljno i povrno
obrazovano svetenstvo nije moglo da se u pitanjima
koja su postavljali heretici, niti da argumentovano brane
stanovite, niti da raspoznaju ta je u obianjava-
nju tekstova a ta ortodoksno stanovite. Kad ima-
mo u vidu izvanrednu sposobnost heretika,
osobito bogumila, kOIj!a je toliko puta ilstaknu1ta u savremenim
izvorima kao jedna od njihovih bitnih crta, kad imamo u
vidu njihovu vjetinu da svoje predstave kao pravo
i sebe kao prave nam biti teko
razumjeti to su uspijevali da se izmijeaju sa pravovjernim
svetenstvom, da se udome u
ma i da gotovo neprimjetno nametnu svoje i shva-
tanje neukim redovnicima. Jedno pismo pape Gregorija IX
iz g. 1232. najbolje ilustruje 'koliko je bila preovladala
atmosfera u vjerskom ivotu Bosne i koliko su
shvatanja i uticaji bili prodrli i u najvie redove
crkve. U pismu se kae da tadanji biskup
II Bosni nije vjet ni pismu, da javno heretike,
da je do biskupskog poloaja doao nekog poznatog
heretika, da u crkvi ne vri slubu niti dijeli sakramente,
da ne zna vriti ikako treba obred krtenja, da boravi u ne-
kom selu hereticima i da je njegov brat neki
starjeina heretika. Biskup se izgovarao neznanjem i time
najbolje pokazao koliko je njegova crkva bila nedorasla da
se odupre iskuenjima koja 'su heretici unosili u njene re-
dove.
Sve do pomenutog pti:sma zetSktog kneza Vulkana, m u
Rimu ni u Splitu nije se pojava heretika u Bosni uzimala
ozbiljno iako se o njoj i ranije moralo znati. Sve do tada
pokret mogao je nesmetano da se iri, da osvaja
pozicije II redovima slovenskog klera bosanske biskupije i
njenim redovnicima i da se pojavi u vidu
organizovane crkve sa svojim starjeinama, redov-
nicima i redovnicama - krstjanirna i krstianicama koji
su ivjeli u bratstvimae prema monakog 2Ji!\'lOlta.
'I1e1k: je pismo slkrenu10 panjurtimslklilh crkvenih vla-
sti na snagu heretika i opasnost koju predstavljaju za inte-
rese rimske crkve u Bosni, i tek od tada rimska kurija po-
da preduzima mj-ere 'protiv ove 'zemlje, slu-
se krstakim ratom i oruanom snagom ugarskih
k,raljeva. 1200. g., papa se rpiismom ugar-
skom kralju Emeriku i trai njegovu intervenciju u Bosni.
Bana Kulina prikazuje Ikao koji je sasvim otiao
na stranu heretika: dao je sklonite ne malom <broju pata-
rena koje j,e splitski nadbiskup protjerao iz Splita i Tro-
gira; iskazuje im 'kao katolicima, pa i vie nego katoli-
cima ih 'kao da im je to ime.
Papa je 'zatraio od kralja da pozove bosanskog bana
da protiv heretika preduzme potrebne mjere; i ako ban ne
protjera sve hereti:ke rz 'Svoje zemlje i ne oduzme im sve
li!manjoe, kralj treba da d bana i heretdke progna ne samo iz
Bosne nego iQ; cijelog ugarskog kraljevstva i da im svuda,
ma gdje se nalazili, zaplijen! njihova dobra; i, ukoliko se
ban ne moe vratiti na pravi put, da protiv njega
primijeni pravo dravne sile. Sve ovo trebalo je preduzetl
ne samo zbog Bosne nego i radi toga da ova bolest, ako se
u ne SUZbije, ne zarazi okolne zemlje pa da se i po
ugamom kll'la1jevstvu ne razvlje njena poast-e. Ovim je
bliska saradnja rimske kurije i ugarskog kra-
240
16 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
241
ljevskog dvora protiv Bosne, saradnja kri-
a i koja se vie nije prekidala.
Opasnost krstakog rata izbjegao je ovaj put ban Kulin
time to je odmah pokazao svu pripravnost da u pogledu
vjere prihvati sve to [e kurija od njega traila. Pravdao se
od op1Jmbe time to, je izjav,i'o,nije znao da razliJkuje
heretike od katolika; izjavio je 'spremnost da primi svaku
pouku i zamolio papu da u tom cilju poalje u Bosnu svoga
izaslanika koji o stvarima vjere ispitati njega i njegove
ljude. Njegova elja, pod pritiskom prijetnje krsta-
kim ratom, uzeta je u Rimu u obzir te je u Bosnu
papina povjerenja, dvorski kapelan Ivan de
Kasemaris (Casemaris). DObiveno uputstvo, prema kojem je
imao da postupi u ovoj svojoj misiji, podudara se sa utvr-
principima koji su se tih ,godina primjenjivali prili-
kom istraga protiv 'kathara i patarena u
Italiji i Francuskoj: najprije pokuati da heretike prevede
na put istine: ukoliko se 'Ile odazovu njegovom pozivu, po-
protiv njih prema propisima koje je izdao papa.
Papin legat stigao je u Bosnu aprila 1203, te
je sa starr:jeinama lkrstjana, <li prisustvu bana Kulina,
odrao sastanak na Bilmom polju pored nijeke (na podru-
Zenice). 'LspitJi.ivanj,em ustanovao je dia su iIlJjlillrova
vjerska shvatanja i obredni u bitnim su-
!pf1o:tni C'I'!kve i uopte;
zatraio je i dobio izjavu kojom starjeine (priores) onih
ljudi koji su dosada sebi posebno uzimali pravo da se nazi-
vaju i(dhristi:ani), 'Usvajaju dogme irimskectkve
se time pojedinih O tome
je, 8. aprila 1203, ispostavljen dokumenat ikoji su u prisustvu
papinog legata po'tpisa!le prisutne starjeine bosanskfih krstia-
na, ban Kulin i, kao svjedok, Marin.
To je dobro poznati akt odricanja (abjuracija) na Bilinom po-
lju u kojem se mogu 'konkretno sagledati glavne vjer-
skog i vjerske prakse 'bosanskih heretika. Poto je
!Svr\ilO posao 'll Bosni, legat je poao u Ugarsku da ii s te strane
utvrdi bilinopoljska Sa sobom je 'poveo banovog
sina i dvojicu starjeina, Ljubina i Bragetu, koji
su pred kraljem, nadbiskupom i drugim velikodo-
stojnicima u i:me sve svoje i samog bana Kulina po-
novilizakletvuda se pridravati svih datih obaveza. O
242
tom je izdat i banovom sinu dokumenat sa kraljevim.
i nalogom banu da preduzme to je potrebno da se
primljene obaveze, kao i ostalo to bi u vjerskim stvarima
traila rimska crkva, potuju i sprovode od svih njegovih
ljudi. Posebno je globa od 1000 maraka srebra
ako bi ban svjesno podravao i titio heretrke; od toga bi
polovina pripala rimskoj kuriji, a polovina kraljevoj bla-
gajni.
Sam akt odricanja nije predstavljao nita drugo do tak-
IPOltez koji je nametnula opasnost k1rsta\ikolgraJta.i mrnost
samoodbrane. I ovdje se, dakle, radilo o taktici
vanja koju su, kako smo vidjeli, bez dvoumljenja primjenji-
vali manJihejslki heretiici,posebDlo bogumili, kad god eu se na-
li u i amd god SIU to prtiliifkezahtijevale. A
prilike u vremenu kada je sastavljana bilinopoljska izjava
nagovjetavale 'su sa svih strana blisku opasnost ne samo
za bosanske heretike nego i za bosansku dravu. U to vrije-
me su da se vrlo vidljivo ocrtavaju posljedice
IOdiaJD.:Ziiivllle aktivnostJi rimske kunije pod Inocentdjem III (1198-
-1216) koja je imala za cilj uspostavljanje crkvene prevlasti
Rima na Balkanu. G. 1202. uklonjen je
ugarskog kralja sa vlasti u Srbiji Nemanjin sin Stevan
i na njegovo mjesto doveden njegov stariji brat Vukan, koji
je svojim ranijim djelovanjem u Zeti dao dokaza da i sada
kao srpski veliki upan voditi brigu o interesima rimske ku-
rije. Tih godina je uticaj Rima i u Bugarskoj, te je
1204. u uspostavljanju papske vrhovne
vlasti :nad bugarskom crkvom, Slalb[jenjoe Vi:zantije u po-
sljednjim godinama XII je nastojanjima Ri-
ma da i ovdje do dominacije nad crkvom bilo
u vidu unije, ili u vidu prostog Kad su latin-
ski krstai g. 1204. osvojili Carigrad i kad je tu postavljen
latinski patrijarh kaosufragan rimskog pape,izgledalo je da
je Rim uhvatio u svoje ruke kontrolu nad vjerskim
ivotom i ovog crkve. Pod uti-
skom, koji jie ostavljalo naglo papinskog uticaja u
balkanskim zemljama, prijetnje iz Rima Bosni pri-
mane su u ovoj zemlji ikao neto to je opasnije i neposred-
IIli1j.e nego pokuaj zastraivanja. U takvim prilikama
bosanski heretici nisu imali drugog izlaza no da javnom de-
16-
243
klaracijom o usvajanju zahtjeva rimske crkve privremeno
zatite i prikriju svoja vjerska
Papin legat Ivan Kasemaris u svom izvjetaju od g.
1203. naziva bosanske bivim patarenlma -
imenom kojim su crkvene vlasti nazivale dualiste
u sjevernoj Italiji, a zatim ga i kasnije upotrebljavale
za oznaku bosanskih heretika, Iz samog pak 'akta odricanja
vidi se da je njihovo vjerovanje bilo zasnovano na manihej-
Iskioan 'klao j vierovanie botgUJmll1a ii zapadnih here1likia.
Sami SlU selbe (u docnIijim spo-
menicima kJI1Stj,ani) kao boigumilii li drngti herefm,cli mani-
hej skog smjera na istoku i zapadu. Time su isticali da su
oni jedini i pravi jedini istinski Hristova
to im je zamjerala i i zapadna zva-
crkva. Stoga, je, prilikom raspravljanja na Bilinom
polju, papin legat traio od heretika da se vie me-
ne nazivaju nego da se onim
posebnim imenom (tj. imenom ne bi nanijela ne-
pravda ostalim Iz akta odricanja vidi se, dalje,
da su u to doba bosanski heretici imali svoje starjein-
stvo i vjersku organizaciju koja se u jednoj nedatiranoj po-
velji Stjepana II (izdata je oko 1325) prvi put
javlja pod nazivom crkva bosanska. Od tada se u bosan-
skimspomenicima uvijek navodi pod tim imenom.
tim, kao to je u jednom spisu
iz druge polovine XIII spomenut je epi-
s'kJop SlalvlOnijie m Bosne koji je, ikaiko izgi1eda prema ovom
izvoru, u drugoj polovini XII morao biti u ovoj
funkciji. Prema tome bi i crkva bosanska bila formirana
mnogo ranije nego to je prvi put spomenuta u iz-
vorima.
244
v
BORBA ZA SAMOODR2ANJE
Izjava starjeina bosanskih heretika izg. 1203, kojom
se SIVoga a i prjhvadaju dogme i obrede rimske
crkve, bila je nudom nametnuta mjera da bi se izbjegla
opasnost progona ili unitenja. Ni papin legat Kasemaris
nije bio osobito siguran da je njegova misija postigla trajan
uspjeh. Iz Bosne je otiao sa slutnjom. Ponio je uti-
sak da je korijenje crkve u ovoj zemlji slabo, da
se crkva ne moe osloniti na slovensko svetenstvo koje je,
kako se pokazalo, bilo vie sklono hereticima nego Rimu.
Stoga je predlagao da ISe na mjesto umrlog bfilSk:u!pa, klOijd je
bio Sloven, postavi jedan Latin i da se broj biskupija po-
na tri ili Ovaj predlog nije, zasada, bio uzet u
obzir i stvari su ostale onakve kakve su bile i prije 1203.
Obaveze !roae su pnimili heretici nfusru bile ni-
kakvim unutranjim promjenama nego samo 'spoljnim sank-
cijama. A sankcije su mogle djelovati samo toliko da he-
retici svoje privremeno zataje i ili da ga pro-
povdjedaju 'sa vie opreznosti; j samo dotle dok ISlU postoja!le
da se sredstvima sile stvarno i primijene. Takve
nisu mogle biti trajne.
Ugarska, na Ikoju se u Rimu da biti izvri-
lac papinih planova na Balkanu, bila je pod Andrijom TI
(1205-1235) suvie zabavljena svojim unutarnjim i spoljnim
za'P1etajima a da bi s dovodjno snage mogla da se posveti
brigama o vjerskom stanju u Bosni. Na drugoj strani, sva
panja rimske kurije bila je tih godina okrenuta pitanju he-
retika u junoj Francuskoj, gdje su bili ugroeni ivotni in-
245
teresi crkve. U takvim okolnostima, i rimska ku-
rija i ugarski dvor morali su se zadovoljiti samom izjavom
bosanskih heretika, a sve ostalo prepustiti svome toku. I ne
dugo \poslije ibilinopoljSke 1zjave pokret ponovo
izbija na povrinu u punoj snazi. U jednom papinom pismu
izg. 1221. se da heretici u bosanskim krajevima ...
javno propovijedaju zablude svoje na veliku tetu
stada gospodnjeg. Javno propovijedanje
bilo je jedino uz pretpostavku da je imalo podrku
ne samo u narodu nego i u drutvenim slojevima
i da je naillazilo na pasivnost, ravnodunost pa li na sim-
patije slovenskim svetenstvom crkve. Iz-
gleda da su takve pretpostavke u Rimu li uzete uobzi.r. Ta-
mo je, naime, rije'elIl.lo da se ne samo .pI1otfuv herel1Jilkia nego i
protiv svih onih koji ih primaju i tite preduzmu sada
otre mjere, od onih iz 1203. Sada se ilo ne na is-
1. pri:dobij.anje nego na iskorjenjenje heretlilk\a si-
lom. je, g. 1221, novi legat za Bosnu i Ugarsku sa
zadatkom uputstvom da propovijeda krstaki ;mt ;proltiv he-
retika i njihovih zatitnika. Da bi mu posao olakao, papa
je posebnim pismom pozvao kra'lja i kler Ugarske da mu
pomognu rprtilikom verbovania krstaa za pohod protiv Bo-
sne. Ali ova akcija doma je u nezgodno vrijeme. Ugar-
ska se tada nalazila pred ratom koji j,e izbjeg-
nut samo time to je kralj Andrija II Zlatnom bulom 1222.
g. feudalcima dao toliko opsene privilegije da je kraljeva
vlast postala sasvim ovisnom o njihovoj volji. U takvim okol-
nostima, i pored svih nastojanja papinog legata nije se ni-
kako mogla skupiti krstaka vojska niti podesna
koja bi je predvodila. Da bi sa sebe skinuo brigu i odgo-
vornost, kralj Andrija je g. 1225. predao Bosnu, Soli i Usoru
u vlast nadbiskupu stavivi mu u dunost da se
sam pobrdne da se ove 'zemlje od heretika. OVla lera-
ljeva odluka dobro je primljena u Rimu. Iste godine papa
hvali nadbtsloupa ito je hrabro prilpalSlalO kll1sta-
ki i to je preduzeo da goni heretike u Bosni, Soli i
Usorl, Da bi pak - kae papa 'll pismu nadbiskupu - pre-
duzeti posao mogao to potpunije izvriti, treba da u onim
zemljama pnopoviijeda ,kll1st,a,kii rat vj.emiike pro-
tiv nevjernika (fideles contra infideles exhortando). Tre-
balo je, dakle, uspjeh obezbijediti raspirivanjem neprijatelj-
246
stva i mrnje pripadnicima istorodnog naroda - sred-
stvom koje je bilo isprobano u primjeni na heretike ju-
ne Francuske. No sve ove mjere nisu bile dovoljne da po-
krenu ljude u 'krstaki rat te je i pokret u Bosni
kroz vrijeme ovih priprema Od g.
1232. na vilast je doao ban iMaltej Ndnoslav, za !kojlE!lg se ZiIlaJlO
da je bio iz porodice kao i onaj biskup nepozna-
tog imena je 1233. brio smijenjen. Desetgodinje na-
stojanje rimske kurije nije donijelo nikakvog
bi ma koliko izmijenio odnose u korist crkve. Na-
iPlIO'tiiv, crva je, lPo svemu izleda, ou 1()'VOm
deceniju definitivno svoj poloaj u Bosni i proiri-
la svo] uticaj i na susjedno dblasti. tavie, kako prema je-
dnoj V!i:jesti !iJzg. 1223. ovdje je tih jedno
vrijeme boravio starjeina zapadnih dualista, an-
tipapa; njemu su prema toj vijesti, ovamo dolazili i neki
heretici jz j,une Francuske, da se s njima savjetuju,
Godine 1225, pored Bosne spomenute su i oblasti Soli
i Usora kao zaraeno Novi
papin legat, kardinal Jakov, poto 'se upoznao sa stanjem II
zemlji, poslao je u Rim izvjetaj (1233) 'll kojem je stanje
crkve prikazao u crnim bojama. U zemlji, gdje su
stanovnici veliklm dijelom pristajali uz
djelovao je kao koji je, mjeSilJo da bude vo-
drugima, zapleo povjerene mu due u nerazrjeiva oko-
ve, Sto je legat smatrao kao jo gore zlo bflo 'je to to je
nadbiskup, se nadlenost tada protezala i na
Bosnu, sve ovo trpio iako mu je bilo poznato da je taj bosan-
ski biskup sklon hereticima i da se u crkvama bosanske
b[S!kJupije ne vri sluba boja. U DubrQlVJ!1Jriku su, dalk1e, rav-
noduno gledali na crkve u Bosni te nisam
nadbiskup nije pokazivao volje da se mijea u crkveno-vjer-
ske prilike njemu bosanske biskupije. I,zgleda da
su i sada, kao i kasnije, interesi bili
od te da su i crkvene vlasti, u skla-
dusa politikom Republike, Izbjegavala Ida se suvie eksponi-
raju u osjetljivom pitanju vjerskih odnosa da time ne bi
kvarile druge, za vanije poslove. Papin legat,
koji je stvari gledao drugim i postupao sa drugog sta-
novita, osudio je nebrigu metropoltta i smije-
nio bosanskog biskupa. I, vie povjerenja u doma-
247
ljude, on je, po ovlatenju pape, na taj poloaj postavio
jednog stranca, Ivana Teutonca, rodom iz \Novi
biskup pripadao je redu dominikanaca koji je bio osnovan
1220/21. i kojemu je, kao prvenstven eadatak, bilo povjere-
no da suzbija Kao uspjeh, iako sasvim pri-
vremen, mogao je legat da i to to je ban Matej
Ninoslav napustio heretrke i pribliio se crkvi. Iz-
gledalo je da je sve i da su, barem sa formalno-or-
ganizacione strane, 'interesi rimske !kurije. Ali,
stvarne drutvene snage, bez kojih organizacione mjere nisu
mogle dovesti do trajnih rjeenja, ostale su po strani ovih
poslova, i, kada je trebalo da se donesene odluke sprovedu
u djelo, te su se snage kao ozbiljna smetnja. Iste
godine, 1233, mada se pokorio Rimu, Matej Ninoslav alio se
papi na neposlunost svoje vlastele: dok su njegovi preci -
kae ban u svojoj albi - po starom davali upe i
sela kome su htjeli i oduzimali ih kada 'su, prema svom na-
htjeli, sada njemu, Ninoslavu, koji je nedavno sa
preao u vjeru i da goni heretike,
draoci onih posjeda poslunost, 'kre stare obi-
i samovoljno zadravaju one posjede protiv njegove
volje, Potaknut ovim obavjetenjem, papa je zatraio od
hercega Hrvatske Kolomana, sina ugarSkog kralja, da pre-
duzme to treba da bi se u Bosni odrao onaj stari
na korist vjere a na propast jer - kae
papa u pismu hercegu - ne bi trebalo pustiti da Ninoslav
(sad kada je preao u vjeru) bude u gorem poloa-
ju nego to su bili njegovi preci koji su bili zaraeni here-
IkrivoVjerjem.
U Rimu se, dakle, mnogo polagalo na to da bosanski ban
zadri staro pravo raspolaganja zemljinim fondom jer su,
sigurno, od toga materijalne koristi za
crkvu u Bosni. listina, do ovog vremena nije ni je-
dna darovnica u Ikorist crkve, ali se iz povelje
ugarskog kralja Bele IV iz g. 1244. vidi da je i prije Nino-
slavova doba bosanska biskupija bila nadarena posjedima
na bosanskom sa svim feu-
dalnim privilegijama. Na ovoj mora da je dolo do
sukoba bana Ninoslava i njegove vlastele:
crkva pojavljuje se ovdje kao pretendent na zemljini 10-
sjed i na privilegije vezane uz feudalnu svojinu. To je tre-
248
balo da poslui kao materijalna osnova za'
prevlast Rima i u tome se nazirale
crkve koja ga upotrijebiti na propast
krivovjerja (pravitatis hereticae detrimenturn), Ali bosan-
ska vlastela u tome su gledala i ugroavanje
vlastitih pretenzija na zemljini posjed kojih se nisu htjeli
u korist nikakve crkve. Nepovoljan poloaj, u kojem
se crkva u Bosni nalazila u drugoj i dece-
niji XIII vjerovatnom pretpostavku da su bo-
sanska vlastela u tom vremenu prigrabila one upe i ze-
mlje koje su iza 1203. Ibile darovane biskupiji.
Sada, poto je rimska !kurija napravila sporazum sa banom
Matijom Ninoslavom g. 1233, i poto je postavljen novi, la-
tinski, biskup Ivan Teutonac, trebalo je, na korist vjere
(in favorem fidei), ove posjede vratiti crkvi, a moda i nove
dati. Ali, vlastela su odbila da posjede ispuste iz
ruku time u pitanje ranija prava vladara, zasno-
vana na 'SI1la:rom U ovakvom ISVOI111 ISIta'V1U vlastela
su sigurno mogla da na podrku crkve
bosanske koja sama nikad nije pretendovala na to da po-
stane feudalni posjedrrlk zemlje, Stoga je godina 1232/33.
bila ne samo za dalji razvitak pokreta u
Bosn, nego i za dalje odnose vlastele li vladara kao
iza odnose vlastele i crkve koja im je do-
bro dola kao prirodni saveznik protiv svih snaga koje su
iznutra ili izvana mogle da ugroze njihove feudalne interese
i pretenzije. A crkva sa svoje strane pribliavala
se vlasteli iako je svaku tenju za stica-
njem mater'ij;alnJilh dobara, daklle i feudalnih posjeda. DOk
Su, prema presvitera Kozme, IbogumiilJi X sto-
propovijedali mrnju prtiv vlastele Tboljara), za bo-
sanske heretike to se nikako ne moe - barem II izvo-
rima nema traga o crkva bosanska
je ustupke moralno-teoretske prirode da bi dobila
podrku d!rutvene adase u borbIi proltliv
crkve moju je smatrala svojim glavnlm li neposrednim Ille-
prtij'atelljem.
Z,ada:lji razVIiitak vjerskih odnosa u Bosna su
bile ove, 1232/33. godine izvrene promjene:
1. Rimska kurija prekinula je sa dotadanjem praksom
da se na poloaj biskupa postavljaju ljudi, te je sa
249
strane doveden Iatlnski biskup, dominikanac Ivan Teuto-
nac, Kao u vr'etnjiU Illje,gOlVe mliSitl<e 'trebalo je ida mu
poslui nekoliko redovnika dominikanskog reda,
stranaca, koji su kao inkvizitori imali prvenstven zadatak da
djeluju na iskorjenjenju heretika.
2. Bosanski ban Matej Ninoslav, vjerovatno pod priti-
skom iz Ugarske, preao je na vjeru, a zajedno
s njim i njegov Prijezda; kao garanciju da od-
stupiti od rimske crkve Prijezda je dominikaneima morao
predati svoga sina ikao taoca. Rijeeno je, da se u
BOtSIllIiS1a:gradfi. biskupska katedralna crkva ito je liJmalo da
doprinese podizanju biskupova autordtita i Qr-
ganizacije biskupije.
3. Briga o zatiti interesa crkve ostavljena je
ugarskom kralju, bez Ise oruane podrke navedene pro-
mjene ne bi mogle zamisltti. O tome koliko je Ugarska bila
u da se s orujem angauje lU Bosni zavisila je
u 'stV'aIl"i dalja sudbina ovog vj stvorenog stanja, Izvr-
mandat koji im je povjerila rimska kurija, ugarski
kraljevi su potrebu borbe protiv heretika uzimali kao
zgodan povod i izgovor da nametnu i 'svoju vlast
nad Bosnom. Stoga je i u Bosni pitanje odbrane
crkve dobivalo
Organizacione promjene, sprovedene odozgo, nisu kato-
crlkvi.otv.orile lPUit uire slojeve naroda li plemstva, gdje
se nalazila snaga heretika. Naprotiv, postavljanje stranca za
biskupa u Bosni i stranih redovnika dominikan-
skog reda da vre slubu inkvizitora moglo je samo da Ulije
novu snagu u polkret. Vrlo je - iako u iz-
vorima nema za to direktne potvrde - da su sada u
broju prilazili hereticima i oni svetenici i redovnici sloven-
skog obreda koje je rimska crkva ubrajala u svoje iako nije
mnogo 'Cijenila lll.inJj,vh inJi njihovo teoloko znanje. Slije-
1234. godine, obnavljaju se pritube iz Rima, sigurno
zasnovane na Izvjetajima iz Bosne, u kojima se vjersko sta-
Inje u '01J'oj zemlji opet p!l"ikazuje u crnim bojama. U jednom
papinom aktu iz te godine kae se da je u Bosni i u susjed-
nim oblastima naraslo mnotvo nevjernika; da je sva ze-
mlja zarasla u trnje i koprive: da je postala leglom zma-
jeva i pasitem grabeljivih ptica. U Rim je dostavljen iz-
vjetaj da je i ban NiIlloslav ponovno prdao heretleima liJ da
250
je pokret zahvatio i susjedne oblasti kojima
se navodi Slavonija. Pokazalo se da je stanje stvo-
reno mjerama iz prethodne godine .bilo zasnovano na slabim
temeljima te je ponovno uzet uobzr krstak! !!.'iat kalo [edino
sredstvo da se savlada Boona i da se od same Ugarske ot-
kloinii. OIpaSI1JOISit koja se prliblliavala. Novom bosanskom bdsku-
pu povjerena je iz Rima da u Ugarskoj propovijeda
krstaki rat protiv bosanskih i slavonskih heretika; s tim u
vezi dato mu je ovlatenje da daje oprost od grijeha i dru-
ge povlastice svima onima koji stupe u krstaku vojsku i po-
u borbu za unitenje heretika, Cak i i si-
kojli su digli ,l"Ulku na crkvena Lica jie
oprost od grijeha ukoliko se svrstaju u redove krstaa. Po-
sebne prvilegije date su hercegu Kolomanu, koji je bio pred-
da rukovod krstakom akcij.om na cjelo1kupIlJOm pod-
koje je bio zahvatio pokret. Uspjehu akcije
trebalo je da doprinese i odluka ugarskog kralja, s kojom se
naknadno saglasio i papa, da se bosanska drava stavi pod
neposredrnr hercegovu vIlaist, ibo je u stvan uk]anj a-
nje dinastije.
Izvrene su, dakle, svestrane pripreme za krstaki rat
od kojeg se da definitivno utvrditi sve one pro-
mjene ikoje su bile izvrene u crkvi i dravi. Trebalo je da
krstaka vojska poloaj latinskog biskupa, da obez-
bijedi djelovanje inkvizitora i da iskorijeni here-
pokret. O samom ratovanju, koje je 1235, malo
smo obavjeteni. Zna se da herceg Koloman mje mogao po-
uspjeh bez velikog napora i da su ratovanja
bosanskog biskupa dovele dotle da je u prvoj godini rata
traio od kurije da !bude razrijeen dunosti. Ipak je Kolo-
manova ikrstaka vojska postigla barem privremen
uspjeh te je g. 1237, na osnovu primljenih izvjetaja, uRimu
konstatoVlaloda je hereze, li da je ovo
obuhvatilo i Humsku zemlju, koja ranije nije bila
spominjana kao No, uprkO'S ovo] ikioin!sta'tlaci:jJil, us-
pjeh ni izdaleka nije bio potpun, jo manje trajan. Pojava
strane krstake vojske ujedinila je, kako rpo svemu izgleda,
glavne snage zemlje u otporu prema koji su
ugrozili ne samo opstanak crkve nego su dovodili
'll IpIitanj.e dravnu samostalnost i, prava
vlastele i ostalog stanovnitva. JeJ.",zapljena lmanjla bila je
251
mjera kioja 'se redovno primjenjiivala proti'\' hereti-
ka, a izgledi na i plijen bili su zavodljiv mamac ko-
ji je mnoge u krstaku vojsku, je g. 1200. papa
zahtijevao od ugarskog kralja da bosanske heretike, ukoliko
ne odustanu od svoga progna iz zemlje i zaplijeni
sva njihova dobra. A kad se radilo o tome da ovakva ovla-
irenje sproVlodi SlaStavljetna doibriJm diije-
lom od ljudi eljnih pUjena, onda se nije moglo da
se, u grabljenju dobara, mnogo paziti na to da II
ona pripadaju prijatelju ili neprijatelju.
U Bosni je, kak!o i!zgleda, olVaj rat
da se oruanom silom uniti dravna samostalnost i da se u
zemlji uspostavi neposredna ugarska vlast to bi moglo do-
vesti do posljedica Ieoje bi izlazile iz okvi-
ra i mogle da zadru u ivotne interese stanovnitva. Takvo
shvatanje ovog lJustakog rata mogla je da izazove i
nica da je ugarski kralj, g. 1235, vlast nad Bosnom prenio
na svog sina hercega Kolomana i time formalno svrgnuo
bana Ninoslava. Ratom S!U, da'k1le,bli1i !here-
tici, toliko i interesi vlastele i intere-
si bosanskog bana. Stoga je ova krstaka akcija, pokrenuta
uci1ju iSltlrebljenja 'hereltfuka, ustvari ujedlin:na u ottiporu li he-
retike i vlastelu i vladara. Kad je ban Matej Ninoslav bio u
Riimu IOpltuen ida je poillJOIVno oitiparo od ka'toH.ctlzma i priao
hereticima, on je optubu odbio i izjavio da je samo iz ne-
volje primio heretika protiv svojih neprijatelja, Za-
slomom otporu, uspjeh krstaa nije mogao biti
Vojska je prola kroz Bosnu i Hum:sku zemlju, '1'1"0-
111a mnogo krvi i odvela veliki broj heretika je dalja
sudbina ostala nepoznata. Kad se vojska, po svrenom poslu,
povukla, stvari su opet ubrzo krenule starim tokom. Briga o
rz:aitlilti interesarlmsik,e crkve preputena je n1adbislku\p!u Kia-
ikoji [e ill Bosni podigao 'Vie tV'M,ava,radi 'Olbrane
kve ti vjetre i heretJi.lka. U je,
vjerovatno, bila smjetena ugarska posada. Odavde su, izgle-
da, vreni oruani ispadi u okolna jer papa, u jed-
nom kasnijem pismu, hvali nadbiskUlpeto su ne
bez ovelinrolg proJlijevranjakrv1, gubIjJtka ljUJd!i i troka veIDiiki
dio zemlje (bosanske) bili osvojili i odande odveli mnogo hi-
ljada heretika. Ali, pored svega, jedva se moe govoriti o
kakvom osjetnijem slabljenju snage i uticaja erk-
252
veo. Biskup Ivan Teutonac i dalje se nesigurnim u
Bosni te je 1237. ili 1238. definitivno napustio svoj poloaj.
Na njegovo mjesto postavljen je drugi jedan stranac, domi-
nikanac Ponsa, kome je stavljeno u dunost da dalje
radi na iskorjenjenju heretika u svoje' biSkupije.
Kao i njegovom pr:ethOldinlLku, 'tako je i biiSkiUpu P:OIIl1S1i rtl :tu
svrhu stavljen na raspotaganje jedan broj ugarskilh dlominlika-
naca. Iz Riima su ga da iz Ugarske 'za!trali
ik:mta!ke vojske kad god mu bude trebalo, a bmkupi Ug1aIrSke
SIUpKXlV1a:n:i da mu u tome u susret. I, da bi malte-
rijalnu osnovu bosanske biskupije - poto njeni posjedi II
Bosni nimalo nisu bili sigurni - herceg Koloman darovao
je g. 1239. njenom biskupu zemljine posjede s onu stranu
Save sa gradom
Sve ove, kao i ranije, izvana preduzimane mjere nisu
mogle da puiS'telk'OI'iijenje u bosanskom Hu. Ovdje su se stval1i
i dalje odvijale nezavisno od odluka rimske 'kurije i ugar-
skog dvora. Matej Ninoslav, kojem je odlukom ugarskog kra-
lja 1235. bila oduzeta vlast, opet se, 1240, !pojaV'ljuje kao ban
'1'0 milosti bojoj i, u prisustvu svojih velmoa, u Dubrov-
IJlIi:ku !Ugovor sa RepubLikom te se,tavfi!e, obavezuje
da mi,titi ukoliko hi zlllrati!li sa kra-
ljem. Najezda Tatara 1241-42. g. zaiOiku.pila je SVIU bI1ilgu ugar-
sklOlg klI'laljia te se ni u Bosnd, bar za neko VInijeme, nJije 1:Tebalo
bojati novih krstakih akcija. Bosanski ban se toliko
da je na poziv grada Splita, koji je tada bio u ne-
prijateljstvu s kraljem Belom IV, s vojskom oomogao
u TlaJtu pl'lOitJi'V kJrialju odanog Trogilrla (1243-44).
se u njegovu i zatitu bili su ga,
tave, d2iaibral'i d za svog gradSkog kneza.
Vjerski odnosi u Bosni nisu se promijenili ni onda kada
je Bela IV u prvoj polovini g. 1244. prisilio bana Ninoslava
da mu se pokori. Tada je, 20. juna te godine, kralj, u banovu
prisustvu, izdao povelju u korist bosanske vbiskupije 'kojom
je potvrdio njene ranije posjede i privilegije na
Slavonije i Bosne. Posjedi na Bosne bili su razasu-
ti po mnogim upama od Usore do Neretve i od Uskoplja do
zajedno sa posjedima u predjelu bosanska
biskupija imala je u rukama dovoljno bogate izvore nepo-
srednliih feudalnih prihoda kojli SlU, u za nju povoljnim us-
lovima, mogli da budu sigurna materijalna osnova za
253
njene organizacije i slube, No takvi uslovi nisu se
mogli stvOII'i1Ji.Uiza1udna je bila odluka Rima (1247. flJi 48) da
se bosanska biskupija stavt pod jlUrisdikciju i pod zati,tu Ika-
nadbiskupije u Ugarskoj. Nisu mnogo pomogle ni tvr-
koje je radi odbrane vjere podigao u Bosni
nadbiskup, One su, kao i zidine, podignute za za-
tliltu crkava, bile neprestano izvrgnute i opsjeda-
njima te su i propale. Iz Rima se, od g. 1246, ob-
navljaju zahtjevi, sada nadbiskupu, da se
protiv Bosne povede novi krstaki rat i 'da se zemlja, koja
bude oteta od heretika, podijeli pravovjemim
to jest pristalicama Rima i bosanskog biskupa. Izostao je,
i rat i zapljena zemlje ikoju su drali heretici. Na-
protiv, zemljini posjedi koje je Bela IV 1244. g. bio potvrdio
bosanskoj biskupiji bil! su, kako po svemu izgle-
da, ugroeni Hi barem nisu davali one prihode koji su se
mogli Iz jednog papinog pisma ugarskom episko-
patu iz g. 1247. doznajemo naime da je bosanski biskup to-
Iiko osiromado da ose pokazala potreba sakupljanja
priloga u zemljama Ugarske za izdravanje njegovo i nje-
gove crkve. Biskupov poloaj postajao je sve teim te je na
kraju, prisiljen aktivnim i pasivnim otporom stanovnitva,
morao da definitivno napusti Bosnu i da svoje sjedite pre-
nese u gdje se g. 1252. prvi put spominje dvor bo-
sanskog bislkupa. Otada bosanski biskupi upravljaju svojom
dijecezom iz sigurnijeg mjesta s onu stranu dravne granice,
a u Bosnu se vie ne Zanimljivo je, uzgred,
da je, nekako u isto vrijeme, i pravoslavni episkop Huma,
se sjedite nalazilo u Stonu, napustio ovo mjesto i pre-
selio se u manastir svetoga Petra na Limu. Ne znamo da li
su i koliko su alktivnosti humskih heretika doprinijele ovoj
odluci.
Uprkos svim pokuajima rimske kurije li ugarskog dvora
da ugue pokret, u Bosni se ba u to vrijeme
afirmisala crkva bosanska. Ona se, u odbrani od
kJrsrt:ak!iJh akcija, sve povezivala sa bosanskom vlaste-
lom koja su, udruena sa crkvom i je od
spoljnih neprijatelja, branila u isto vrijeme i svoje feudalne,
interese i svoj poloaj u zemlji
od nasrtaja rimske crkve i ugarske drave. Saradnja u sa-
moodbrani bribliavala je vlastelu vjerskom hereti-
254
crkve, ali i crkvu svjetovnim poslovima vlastele, Cvr-
sta povezanost sa drutvenim slojem
vala je crkvi opstanak u najteim okolnostima,
ali je iz ovih veza nuno i neopazice nastajala sklonost ka
poputanju u pogledu, strogih, vjersko-moralnih prin-
cipa i njihove primjene u ivotu.
ismo medovoljno obavijetend o tome u lkaJkvim je
okolnostima u drugoj polovini XIII uspostavljena
ug1a
in51kia
vlast nad Bosnom, Jedan podatak 'iz kraja 1253. g.
Ikaizuje oda je tada jedna vojska kralja Bele IV vodila barbu
protiv heretika u Bosni. Ne zna se koliko je ta borba traja-
la ni s kakvim je neposrednim rezultatom zavrena.
da je kralj znao da ii !is:kori..sti <neiki razdor u bosan-
skoj dinastiji. Ban Matej Ninoslav ne spominje se vie iza
.1249. g., a Prijezda preao je sasvim na
stranu ugarskog kralja 'koji mu je 1255. potvrdio jedan po-
sjed u 81avolJ1iiji tom p1ii1likom Nije
li, moda, ovaj Ninoslavljev srodnik ovu svoju vjernost po-
kazao u vidu ugarskoj vojsci prilikom njenog rato-
vanja protiv heretika? Poznato je toliko da su ugarski kra-
ljevi od tih godina za due vrijeme raspolagali bosanskom
zemljom i davali je na upravu ljudima svoga povjerenja.
Prijezda, praotac dinassije kao odan ,k:l'aljev pri-
stalica, dobio 'je sredinju bosansku oblast, dok su Usora i
Soli izdvojene Ikao posebna banovina i davane na upravu ra-
znim ibWisk.im ik'I'aJ]j,ev;SIkom dvoeu. Kad je u Ugar-
skoj krajem XIII izbila teka kriza, po-
javljuje se od g. 1299. kao gospodar Bosne bribirski knez
Pavao koji je ovdje kao namjesnika i bana postavio
svoga brata Mladena.
Oskudni podaci o ovom vremenu ne govore nimalo za
to da su, pomije svih ovih promjena, vlasti pojedinih dina-
sta na bosanskom fumkcionisale i sigurno
- svakako ne toliko da bi mogle omesti crkvu bo-
sansku II njenom djelovanju, S vremena na vrijeme Obnav-
ljaju se iz Rima stereotipne optube i pozivi na borbu
protiv bosanskih heretika, ali bez nekog vidnog efekta. Zna
se, da je u jednom sukobu s njima 1304. g. poginuo
i ban Mladen Neto uspjeha Iimao je, dzgleda, srpsk!
koralj Stefan Dragutin, kiojt [e od 1284. drao USIOJl'IU li Soli
kao vazal ugarskog kralja. U njegovoj biografiji kae se, na-
255
VI
UCENJE I VJERSKA ORGANIZACIJA
BOSkNSKIH HERETIKA
Za poznavanje vjerskog i crkvene organizacije
bosanskih heretika smo prvenstveno na izvore koji
iz kruga rimske crkve. Poslije pomenutog akta
odricanja iz g. 1203, u kojem su indirektno sadrane osnovne
njihova nastalo je, u toku XIV i XV
nekoliko drugih dokumenata u kojima su ove formu-
lisane jasno i nedvosmisleno. Tu se, uglavnom, radi o tek-
stovima u kojima se nalaze popisi zabluda bosanskih he-
retika sa uputstvima kako da se te zablude pobijaju ar-
gumentima dogmatike. U njima je,gotovo u pot-
punosti, sadrana vjerska doktrina crkve bosanske i njen na-
stav prema ortodoksnom vjerovanju i praksi
crkve. Manje su sadrajni izvori kojd !iz kmga
pravoslavne crkve ali i u njima ima podataka o vjerovanju
bosanskih heretika koji se potpuno podudaraju sa onima iz
latinskih izvora. Najmanje podataka _sadre oni iJZvori koji
su nastali u krugu same crkve bosanske. To su ri-
jetki preostali fragmenti crkvenih tekstova ikoji su bili u
upotrebi u slub! sa vrlo zapisima uz
tekstove koji su sluili 'kao njihov komentar.
Iz ovih izvora sasvim porijekla moe se re-
konstruisati dovoljno jasna sliJka o vjerovanju koje je zastu-
pala crkva bosanska. Osnova ovog vjerovanja je
manihejske 'kao i kod ostalih
crkava na zapadu i istoku. U popisu zaJbluda bosanskih he-
retika (errores hereticorum bosnensium),. koji je sastavljen
257
17 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
256
ime, da je mnoge od heretika obratio na vjeru hristijansku
i kll'Stio !ih. lZl'1az tnJOOIgli U srednjovjeJrovnim b:i:Qlg'l'la:Lija-
ma ima vrlo relativno i nikako ne kazuje ni pri-
blino koliki je bio stvarni obim ovog uspjeha, a jo manje
koliiilm je OVIO ibiJ.o stvarno a Ikciliko je paJk ima1:o
samo da privremeno prikrije intimno vjerovanje heretika
pred spoljnim pritiskom.
Za dalju istoriju pokreta i za ra'zvitark vjer-
odnosa u BosnJiw!Ilij,a je bila druga jedina micijatliva
koja je potekla od Stefana Dragutina. Na njegovo traenje,
naime, rimski papa obratio se 19. 1291. starjeinama franje-
reda u Dalmaciji i Slavoniji da u Bosnu upute dva
franjevca koji su verzirani u pismenosti i vjeti jeziku one
oblastd. Ovo je prvi znak da se 'll Rimu shv,aIti1oda je po-
znavanje jezika stanovnitva u se sredini vrila propa-
ganda protiv heretika jedan od biJtnih uslova za 'brlo kakve
izglede na uspjeh. I ovo je prvi spomen frarnjevaca u vezi
s Bosnom. Postepeno, oni preuzimaju funkciju dominikana-
ca i u propagandl primjenjuju meto-
de nego njihovi prethodnici. Nisu se samo na
inkvizitorsku slubu i na pritisak silom - iako ni to nisu
zanemarivali - nego su, pored toga, ustrajno nastojali da se
priJbllie lIlIatrOOU i, s droge strane, da obezbijede trajnJijli uticaj
na vladara i njegov dvor. Od decenija XIV .
Bosna postepeno postaje samostalnijom u odnosu prema
Ugarskoj i ulazi u ire veze koje njenim v'la-
dardma itakve obzire i obaveze koje se nisu
podudarale sa interesima crkve. Ali, s druge stra-
ne, nisu se mogli, 'bez tete po poloaj, zanemariti
ni obziri prema raspoloenju zemlje; naprotiv,
ovi obziri nametali su vladarima potrebu da vode o
postojanju crkve i njenom ugledu i da joj,
no, u djelovanju priznaju mjesto koje je sama
sebi obezbijedila u drutvu i dravi pa da se, prema potre-
bama, i koriste njenim ugledom i uticajem. I, uprkos
nici da je rimska crkva otada postepeno svoj po-
loaj u Bosni i putem franjevaca smjer vla-
dareve politike, crkva jo uvijek, kroz due vri-
jeme, nije i2Jgubila nita od svoje ranije uloge u ivotu bo-
sanskog drutva niti od svoga ugleda koji je stekla
zapadnim hereticima.
oko g. 1357. na osnovu poznavanja prilika u samoj Bosni,
je navedeno da bosanski heretici vjeruju: da postoje
dva tvorca, to jest stariji bog (maior deus) koji je svorio
duhovni, nevidljivi svijet i bog ili lucifer (minor deus,
scilicet lucifer) lkoji je stvorio sve to je materijalno i vid-
ljivo; da Krist nije bio nego je samo prividno uzeo
lik (corpus fantasticum); da njegova muka, smrt,
i na nebo nisu nJikralkv:a sltVlau-n:a zb!ilVaIIlja
mego srama Iprfrvidna; dia je ntmslk!acrkvra moa idloi1a '1 ida ISU
idolopoklonici svi oni koji pripadaju njenoj vjeri (ydola ado-
rant qui sunt de illa fide); da su oni (heretici) prava Kristo-
va crkva i pravi nasljednici apostola te je jedan od njih
(tj. starjeina crkve bosanske) sebe smatrao Kristovim na-
mjesnikom i nasljednikom apostola Petra (dicit se vicarium
Jesu christi et successorem sancti Petri). Nisu vjerovali u
tijela te su tvrdili da nikad ne moe uskrsnuti
lij-eLo koje je umrlo, nego samoduh k!oji se tom oslo-
bodio. su smrtnu Ikaznu i svako prolijevanje krvi.
Grenim su smatI'iali upotrebu svake hrane koja od
ivotinja; onaj koji je takav grijeh nije se, prema
njihovom vjerovanju, mogao spasiti ukoliko ne bi primio du-
hovno.ki-tenje po njihovom obredu. Crkve i druge kultne
smatrali su sinagogama sotone u kojima se vri
ido,lo!PlOlldoinJstrvo ite ISU, do,s}ij,oononOlme, kao ido-
latrijutovanje krsta, ikona i relikvija. U ovim sa-
drane je, teoretsko shvatanje bosanskih heretika o
osnovnim stavovima vjerovanja. Kao 'to je
ranije istaknuto, kod bosanskih heretika kao ni kod drugih
duatlsta nisu u praksi bila odstupanja od ovih
stavova.' Pod pritiskom opasnosti i prijetnje znali
su, bez mnogo skrupula, da prihvate spoljne znakove zvani-
tavie, da de!kJrumtivno odustemu i od
stavova svoga samo da bi izbjeglig'onjenja.
O vjerskim obredima bosanske crkve
no j.ema/l0.i.to!P.retenoi!ndi.relkitnih iPodatalk.a. Svaksko, po-
to znamo da su heretici odbacivali i !prezirali crkve, crkvene
ukrase, crkveno pjevanje i sve to je bilo da
na matu i ra21vija kult crkve i klera, moramo pretpostaviti
daeu njrihov'i v:jemki olbl1edlr bild do kmjnoStii. j,edJnosta:vlIl:i. j
skromni. To i oskudni podaci o ovoj 'strani nji-
hove vjerske prakse. -
Z5.8
Obred krtenja bitno se razlikovao od istog obreda u
Ille samo po obredno] radnji nego i
po shvatanju njegovog Bosanski here-
tici, kao i ostali dualisti, odbacivaii su krtenje vodom jer je
voda kao i svaka materija tvorevina sotone, te stoga rie moe
biti simbol primanja u zajednicu pravih
Smatrali su besmislenim i vjerski bezvrijednim krtavanje
male djece 'koja su van svake da shvate ovog
akta. Stoga su u zajednicu crkve aktom duhovnog
krtenja primani samo odrasli ljudi, sposobni da samostalno
i da sa punom i sami u obredu
njihova primanja u zajednicu Sam obred vren je
na taj to bi jedan, svakako od uglednijih he-
crkve - bez obzira je li u njoj imao neku hijerarhij-
sku funkciju ili nije - u prisustvu drugih vjernika, krte-
niku na prsa stavio knjigu i potom poloio ruke
na njegovu glavu. Knjiga na prsima krtenika
izraavala je njegovo usvajanje vjerskog
a polaganje ruku njegovo primanje u vjersku zajednicu. Sa-
mo ovakvfm rkrtel!ljem se SIVliili !I':amje po-
Igrijeha; ukJQll:iko bi i posldje vtoga morao
je, poto bi se javno pokajao za grijehe, da bude
ponovo krten, Zapadni heretici saglasno su isticali d. ruglu
izvrgavali ne rijetku pojavu u rimskoj crkvi da su svetenici
glrij1elIla i saib[alIljiMai'votl;a V1l'i!Li !vjerske obrede i razrje-
avali od grijeha druge iako su i sami bili greni.
ovu pojavu heretici su smatrali da nema vrijednosti obred
krten] a koji je izvrio grlj eam IT Ikao j.ednu
od zabluda bosanskih heretika isticali i to to su da
sv,e'tost li vrijednost krltenj-a proiz1aZli iz zasluga 1000000ga Ikloji
krtava i koliko puta sagrijei onaj koji je krtenje podije-
lio, toliko puta treba da se ponovno krsti onaj koji je takovo
krtenje primio. I u ovom pitanju dolazile su do izraaja
nepomirljive suprotnosti dvaju moralnih shvatanja: rimska
crkva stajala je na stanovitu da je bitna funkcija a ne moral
funllroilonera, dolk su bOlS:anski (Ii drugi) heretdci da vri-
[ednost funkoije ovisi o moralnoj vlI1ijedllJOSti onoga kojliJ tu
funkciju vri.
Ispovijed je sastavni dio obreda duhovnog krtenja. Pri-
je akta polaganja ruku, koji je formalno primanje u
259
zajednicu vjernika, krtenik je [avno priznavao da je kriv
Iz;a sve swde grijehe, i rnOOo oprotenle '00 roga li od vase
(tj. od svih prisutnih karakte: i
oblik ispovijedanja pojedinaca, u cemu na IZVjestan
svi prisutni, doprinosili su
vjernika i pristalica crkve i
padnostl istoj vjerskoj zajednici. Prilikom gtl:
jehe ne oprata nikakav ispovi:jedni'k. ?ego. SVI prisutni
vjernici koji u tom momentu predstavljaju vjersku zajed-
nicu i u njeno ime preuzimaju moralnu.
za postupke njenog 'koji je aktom ispovijedanja
javno priznao svoje grijehe.
Obred lomljenja kruha predstavlja izviesnu analogiju
slube boje - liturgije. ili mise - ortodoksnih crkava iako
se Ipo formi i po simbolici svog sadraja od nie bitn.o raZli:
kuje. IBosansk>i heretici kao lIli ostaH. dua1isti
sakramenat tr:ansupstancijacije te ni obred lomljenja kruha
nije predstavljao pretvaranje kruha u tijelo nego
je simbolizirao boju koju je, prema njihovom tuma-
Krist na posljednjoj u vidu kruha
podijelio svojim Ovaj obred vrio se u vidu .za-
objedovanja. je
molltve a hi jedan oo Sltarijdh zaied-
nice izlomio kruh i podijelio ga prisutnim vjernicima; uko-
li:ko bi bilo prisutno mnotvo, iz1omi,o bi i podijelio vie
kruhova. Vaan sastavni dio obreda biio je vjero-
vatno i u obliku propovijedi, Ivanova
u kojem su heretici nalaztli potvrdu svo-
ga vjerovanja. Pored pravih vjernika koji su
primili duhovno krtenje, obredu su mogli prlsustvovatl i u
njemu li vj'eumlioi li pristal'ice li, U!op'te, svi
koje je sklonost vjerskoj zajednici. Stoga je obred
lomljenja kruha od svih ostalih povezivao pripadnike
crkve sa svima onima 'koji su pokazivali interes za
njeno i sklonost da postanu njeni A okuplja-
nje na objedima davalo je podesnu i pri-
liku da se vjersko propovijeda i objanjava i mimo
strogog okvira samog obreda 'i da se tsko pristalice poste-
peno uvode u sutinu vjerovanja. Ovo je bilo
olakane i time to kod vrenja obreda nije bilo nikakve
hijerarhijske ograde onoga 'koji je obred vrio (jer
260
!to: je mogao birtli sVIm stariji crkve) !i vjemika
koji u tome U tome se crkva sutinski
razlikuje od ortodoksnih crkava gdje se pri obredu slube
(mi:se ili ]i:tlurgije) mnogo polae na to da IL uspoljInjem vlidu
do izraaja uzvtenost svetenika iznad mase vjernika.
J ednostavnost obreda lomljenja kruha je ida on,
u jo obliku, u rasprostranjen j
da se u lk!ru!gu poeodice ponavlja rprrtiiliiklonn uzi:mlanjla jela
osobito prilikom kad je porodica na okupu.
Bosansld kao ii d!rogi here1lici odbaciVlaJJis:u i prezJiira1li sve
kultne i crkve smatrali mjesitJima i!do]OIpdki1ons1tVa i
sinagogama sotone. Svoje vjerske obrede vrili su u
u jednostavno opremljenim prostorijama bez ika-
kvli:h ulkirasa ill Ilia Oitv'OII1e1!llOID prostoru nedaleko od naselja.
Tako se i sam obred unosio u ivot vjernika i prista-
lica ih intimno sa njihovom crkvom na jedan ni
najmanje nametljiv Kroz vjerske obrede crkva je
unosila svoje u ljudi, ulazila u njihov
ivot i zadobivala njihovo povjerenje.
Organizacija crkve u Bosni postojala je i prije
vremena u kojem se pojavljuju prve vijesti o pojavi here-
pokreta u ovoj zemlji. Pomenuli smo podatak iz druge
polovine XIII koji doputa da se u
drugoj polovini XII formirala crkva kojoj
je rna istrujao episkop (episeopus Selavonie sive Bossone),
Predstavnici bosanskih !heretika ikoji su se g. 12.03. na Bilinom
polju 'od!rekJli svoga sarnd 'sebe na1zlv,ajustaJrjtelinama
(priores) bosanskih !kJrstjana. U ibo-
sanska prVl1 put je spomenuta u jednoj nedaeiramo] povelji
bana Stjepana (oko g. 1325); tada je ova here-
crkva imala svoju definitivnu organizaciJonu fizio-
nomiju koju je zadrala do kraja svoga trajanja.
U pogledu unutranje organizacije crkva bosanska imala
je mnogo i podudarnosti sa drugim cr-
kvama ikoje 'SIU se ralZlvtile .'iJz osnova bogumilskog KO'd
zapadnih heretika postojala su stepena ili reda u
srta!rjelinlSltvu pojediJnii.ihcI'kava, li to: 1. erpisklop, 2. sltar:ijd !sin
(filius major), 3. sin (filius minor) i 4. U crkvi
bosansko] poznata su sigurno tri stepena: 1. episkop ili djed,
2. gost d 3. starac. U Iizv10rIima je samo jedlmiPUlt ('oIko 1325)
naveden naziv gost veljki i, isto taiko samo jedanput (g.
261
1446), naziv did kon dida. U literaturi je postavljeno pita-
nje nije li nazivom gost veliki poloaj onog star-
jeine koji je u hijerarhijskoj ljestvici zauzimao prvo mjesto
iza djeda i bio za njegova nasljednika kao to
je kod zapadnih heretika stariji sin redovno bio
nasljednik episkopa. je da je ovaj starjeina ranije
imao naziv gost veli'ki, a kasnije, da bi se jo jasnije ista-
klo njegovo pravo na najvii poloaj u crkvi, nazivao se did
kon dida (tj. djed uz djeda), to ibi, po samom dzra-
za, odgovaralo funkciji djedovog zamjenika ili
Red je, napokon, da se ovdje spomene jo i ovo: Kao jamci
povelje Petra i Nikole, g.
1454. navedeni su strojnici gospodin 'gost Radosav Bradije-
i gospodin starac Radosav unuk, Ovo je u izvorima je-
dini da je uz hijerarhijske zvanje starca dodata i ozna-
ka unuk. Iako se iz ovog izoliranog podatka ne mogu izvo-
diti nikakvi, ma i priblino sigurni ipak ne moe-
mo preko njega a da ne postavimo pitanje: nije li u
nazivu starac unuk sadran neki hijerarhijski i, moda,
neka analogija sa nazivom sina (filius minor) kod
ZJapadnJiih heretika? Na alost i OViO, ka/O i mnoga druga ,piita-
nja u vezi sa crkvom bosanskom, ostaje neobjanjeno.
Djed ili episkop bio je najvii starjeina crkve bosanske,
koji se smatrao namjesnikom i nasljednikom apostola Petra
oo svom On lS'1Joji na CI'lkve boj.e liJlli sonkve
Kristove koju predstavlja pred vjernicima, pred vladarom
i pred vanjskim 'Svijetom. ga, u jednom pismu
iz g. 1405, nazivaju gospodinorn i duhovnim ocem vae cr-
kvebosanske, Izgleda da nije imao stalnog sjedita to je i
shvatljivo kad se uzme u obzir daje crkva, ne rijetko, mo-
rala da prikriva svoje djelovanje. Samo za jedno
pismo djeda crkve bosanske iz g. 1404. znamo da je napisano
tl (kod Zenice), ali iz toga jo ne moemo zaklju-
da se njegovo sjedite, ma i privremeno, nalazilo u tom
mjestu. Prilikom izdavanja pomenute povelje Stjepana
djed se, okruen uglednim starjeinama crkve,
zajedno sa banom i njegovom vlastelom, nalazio u Moitri
(kod Visokog) u hii gosta velikog Radoslava, Druga nje-
gova povremena boravita nisu poznata.
Nije dovoljno jasno kakvu su crkvenu funkciju imali
gosti i starci. Jedni -i drugispada1i se u red strojnika u ko-
262
jem lSItar:ci zauzmatu nili a gQlstli vii stepen htjell1a1l'1hlije. Ova-
kva podjela potpuno se podudara sahJijeralrhlijslrom s1Jruk-
turom u crkvama na zapadu gdje su nosioci ste-
pena nii od episkopskog, tj. stariji sin, sin i
spadali u red (magistri). Iz 'Ove podudarnosti moe-
mo da su se i po sadraju podudarale funkcije
bosanskih strojnika JizapadnJih Prema
tome, u dunost strojniika crtkve bosanske, tj. gosta i staraca
spadalo je, prije svega, da budu i iritelji vjere, da
aktivno propovijedaju i daju mu kompetentno tu-
u skladu sa doiktrinom. U okviru ove
dunosti imali su, vjerovatno, i tu da vre nadzor
domovima u kojima su, na naClnn re-
ivjele pojedine grupe pravih ili savrenih vjer-
l11Jikia. Ovakve dunos'bl su ove Iiiz reda
strojnika da se udublju[u u razmatranje crkvenih tekstova
i spisa; njihovo znanje i poznavanje
vjerske doktrine bilo je poznato i van Bosne te je izazvalo
panju i interes i u krugu hereti!ka u sjevernoj Italiji.
Kod zapadnih heretika, a isto tako i kod carigradskih
bogumila pominju se dvanaest odabranih uoiJte1j:a k>ojriza-
jedno sa svojim episkopom rukovode crkvom kao njeno
i meritorno predstavnitvo i \koji, svojim poloajem
i ulogom, odgovaraju poloaju i uloz! dvanaest apostola u
prvobitno] U jednom izvoru XII
koji se' odnosi' mi zapadne.heretlke, 'kae se da oda-
branih imaju njih dvanaest 'IDOje, kao da su apostoli, nazi-
vaju Izgleda da je i u crkvi bosanskoj postojala
ova ustanova od dvanaest odabranih strojnika koji su sa
svojim episkopom predstavljali crtkvu u odnosima.
To se moe naslutiti iz ovog podatka: kad je herceg Stjepan
g. 1453. izdavao povelju o izmirenju sa enom i sinom, oba-
vezao se da protiv njih preduzimati nita do-
kle god' je ne bih obiskao i obnaao pravo i cielo i istino
gOLspodinom djedlom crkve bosanske i 12stToliin:iJlwma ... Ko-
l!illro god je,QIVaj podatak osamljen i stoga nedovodjan dIS. se-
iz njega izvede siguran on nas ipak na
pretpostavku da je i u ovom pogledu, kao i u mnogim dru-
gim, 'postoj.aiLa :u organizaciji bosanske i
srodrrih
263
Strojnici, hijerarhijski podijeljeni na dva stepena, goste
i starce, zajedno sa episko,pom (djedom) predstavljal; su .star-
jeinski red u crkvi bosansko]. U nii red spadali su SVl oni
vjernici koji su, poto su svojim i po-
kazali nesumnjivu privrenost crkv! i njenom pri-
mili duhovno krtenje i postali savrenime crkve,
!im je samo !PO sebi davalo fUlIl:kciju li. obavezi-
valo ih na vjersku revnost. U ovaj red mogli su da
i muki i enski crkve. U izvorima se redovno
i dosta spominju pod nazivom krstjani (christiani),
mnogo krstjanice (christianae). su, kako. po
podacima izgleda, ivjeli u domovima
(hiama) na' koji bi se mogao uporediti sa monakim,
ali bez nekih propisanih pravila. se iz Bdinopoljske iz-
jave vidi da su ivjeli u zajednicama (conventus) u
gdje nije bilo nita to bi na bogomolju, U Jed-
nom saoptenja iz g. 1433. kae se za bosan-
ske redovnike da ive bez uredbe i pravila. U drugim du-
spomenicima u vezi sa Bosnom nailazimo pone-
gdje na izraz patarena (locus, domus patarinorum),
gdje spataren, ovdje kao, i u upo-
trebi, uvijek isto 'to i krstj anin. Zna se da su
patarena ili krstjana postojale u predjelu
Ljubskova u bosanskom Podrinju, u predjelu Gorada i u
upi Ne.reitvi kod KOll1jlioa - no nemaSUlIlmje da 00h je biiIo-
i II drugim predjelima Bosne i Huma sve dok nisu
neStajiati uslied ve1dkih
lg'Onjenjasredlinom
XV
Malo se zna o unutranjem poretku i ivota u
ovim isto tako o njihovim starjeina-
ma i njihovom poloaju prema ostalim redov-
zajednice. izjava iz g. 1203. ostavlja uti-
sak da su starjeine (priori) krstjana, na sastanku sa papinim
legatom, predstavljali ne samo svoje zajednice
nego i cr.k:vru u cjeili:ni. Zauzimallisu, dakle, UigilOOal!l poloa]
u hijerarhiji i predstavljali istaknut red II cjelokupnoj orga-
nizaci:ji crkve te su se U zajedni-
cama. mOigli OISl:o!ni1:Ji kako 100'svoj ugled, 'tako li na'lpIQ1o-
aj koji su zauzimali u crikvi. Prema drugom jednom' podat-
ku iz g. 1466. iz vremena kad je crkva bosanska
bila pri kraju svoga trajanja da je p'oloaj
starjeine krstj anskih zajednica tada bio mnogo skromniji.
264
Tu se spominje u upi Neretvi neki Radisav pataren, jedan
iz zajednice Bjelosava patarena (unus de societate Bjelo-
ssaV!i pathareni). Prema ovome, pataren (k!rstjal11lin) BjellOlsav
bio [estaejeina ove za] ednice krstjana koja je:bila
poznata !PO nijegovom limenu i koju je om predsltavlljlao. I kalo
starjeina imao' je samo naziv patarena (krstjanina) kao i
ostali zajednice te bi po tome izgledalo da je, barem
u ovo vrijeme, u krstjana vladala hije-
rarhijska jednakost i da su, moda, sami zajednice
birali jednog sebe i povjeravali mu starjeinske du-
nosti.
U svojim krstj ani su bili podvr-
gmutJi nepisanom ti traldJidijlom ustanovljenom redu
koji je od njih na prvom mjestu zahtijevao da se, u skladu
sa crkve, strogo pridravaju moralnih principa, da
obavljaju molitve, da i da
primjerom strogog ivota djeluju na druge vjernike. Kao ni
reda crkve, nisu se ni redov-
zajednica po razli!kovali od ostalih ljudi. Papin
legat zaihtjevao je g. 1203. od njtih:ovilh iSllil!rjeina da zavedu
dugu, tamnu gornju kakva je bila propisana za mo-
nahe crkve. Ni ovaj, kao ni drugi 'zahtjevi koji su
tada bili privremeno pod pritiskom prijetnje,
nije 0010 ostvaren, Likovii neklilh starjema, kako
SIU prikazan! na kamenim spomenicima, ne pokazuju nika-
kve razlike u nonji njih i drugih. Nosili su
jednostavnu gornju koja je dopirala do iznad kiolje-
na, u pasu stegnuta pojasom u 'obliku pletenog 'konopca; iz...
rez oko vrata sezao je do sredine prsa, bez ovratnika, kako
se i danas koulje od grubog platlnakod
seoskog stanovnitva u Bosni.
I enekrstjanice mogle su biti
zajednica. Izgleda da je ovim krstjanicama, starijim
enama, bilo i takvih koje su se istakle u revnom propovije-
danju here te su po svojoj aktivnosti izile na
glasi van kruga crkve bosanske. imenima bosanskih
heretika nad kojima se prokletstvo u jednom obred-
niku srpske pravoslavne crkve ('ll prepisu iz kraja XIV v.)
nalazi se i nekoliko enskih imena. Njihova aktivnost mora
da je bila znatna kad je mogla da izazove toliku panju i u
265
krugu susjedne Srbije da su i njihova imena
upisana u tekst anateme.
Od tekstova crkvene knjievnosti sa
SIl"ednjovjekovne BQiSIle, d!iio iiz kruga arlke ibo-
sanske. Na nekirrrod ovih tekstova upisano je i ime prepisi-
- krstjanina koji je ovaj posao radio po narudbi ne-
kog velmoe Hi nekog od starjeina crkve bosanske. Uz tekst
se nalaze lijepi ukrasi i slike u bojama. Uz
tekst ItzV. Batalovog od kojeg su SYelgla
4 lista, zapisano je da je ova knjiga bila lijepo povezana i
opkovana zlatnim i srebrnim okovom. Tekst je g. 1493, po
narudbi svoga gospodara, poznatog velmoe Batala,
prepisao njegov dijak Stanko Kromirjanin, vjerovatno pri-
padnik reda krstjana. Za vojvodu Hrvoja, hercega splitskog,
prepisao je krstjanin Hval i druge neke crkvene
tekstove (1404), a krstjanin Radoslav, u doba kralja Stjepana
Tomaa, prepisao je obredne molitve za krstjanina Gojsava.
Znamo, dakle, da su se klI'lstjanJi. baVlilJi pretpiSivllinjem erikvendh
tekstova, prvenstveno Ovaj u manjem vlijeku ni-
malo jednostavan posao zahtijevao je sredstva koja nije mo-
gao obezbijediti sam Mnogo sloenog posla za,
htijevala je izrada materijala, u se moralo an-
gaovati vde UCla. Stoga predpostavljamo da SIU u nekim
od krstjana bile skriptorije na
kao i u manastirima i zapadne crkve. Tu su se, u
pismenosti dobro kl'stjani, dobri poznavaoci crkvenih
tekstova, bavili prepisivanjem i ilustrovanjem crkvenih !knji-
ga koje su bile u upotrebi u crkvi bosanskoj. Tu su svoje
znanje, vjetinu i ukus prenosili na poslenike koji su
im pomagali u ovoj l1'aid'ruji. Odavde, vjerovatno,
mnogi od brojnih dijaka - pisara koji su djelovali na dvo-
irovdma vladara i velmoa kao povelja i dlI'lUgih
akata, a i u drugim poslovima koji su zahtijevali iz-
vjesnu vjetinu u pismenosti.
U se sastojala materijalna osnova i odakle su tekli
izvori egzistencije krstj anskih zajednica i crkve
UiOJp'te? S'ilgu'l"nO je da crk1vahooon:skla, kao nJi druge
crkve; nikad nije od svojih vjernika zahtijevala niti ubirala
lllIi:kaJkV'ih dabtina jer :bii ovakva praksa bila u
suprotnosti sa bitnim osnovama njenog moralnog
Poznato je i to da ne rploollojli nijedna povelja 10 dartivlanju
266
zemljinog posjeda crkvi bosanskoj, ili nekoj od njenih za-
jednica ili pojedinim nj-ene hijerarhije; nema ni
indirektnih podataka iz kojih bi se tako neto moglo naslu-
titi. Ona nikad i ni u kojem obliku nije bila feudalni gospo-
dar kao to su u srednjem vijeku i kasnije bile i
pravoslavna crkva. U o duhovnim srodni-
cima bosansldh krstjana, bogumilima i nekim za1p8ldlnJim 'he-
reticima, nailazimo na tvrdnje da su prezirali rad i
da su se izdravali od sela do sela i ono to
su im vjernici i pristalice davali od dobre volje. Time su na-
glaavali svoje siromatvo i odricanje i dolazili do najnu-
nijih sredstava za ivot. Sva je prilika da su tako radili i
bosanski heretici i pri tom na dareljivost
svojih pristalica vlastelom. Ipak, jedva se moe pret-
postaviti da je to bio jedini ili glavni izvor njihove egzisten-
cije. Mnogo je vjerovatnije da su dio sredstava za
izdravanje vlastitim radom, prvenstveno obra-
zemlje koja je pripadala njihovim ku-
kao to su i drugi rediovniici II prvim
monatva, je da su pojedimi mokosni vjernici, kad bi
pod stare dane postali savrenim crkve i uli u
zajednicu krstjana, svoju batinu unosili u za-
svojinu. A nije nikako ni to da su poje-
dine krstjana uzimale i dijelove vlasteoske zemlje da
je u kmetskom odnosu i feudalcu daju
rentu.
Vjernici crkve bosanske, kao i njeni redovnici, zvali su
se optim imenom krstjani (christiani) - nazivom
koji je bio opti i za sve heretike, Nji-
me su isticali da su oni jedini pravi hri-
II 'PI'IaV/om stmlis1u jedini. kojd s pravom nose to
ime. Njime je istaknut stav prema vjernicima ortodoksnih
crkava, vjerovanje nisu smatrali Ovo se
u rimskoj crkvi uvijek ne samo kao za-
bluda nego i kao crkve i njenih vjernika. Zato
je na Bilinom polju g. 1203. papin legat od predstavnika
bosanskih heretika zahtijevao da se vie ne nazivaju 'krst-
[anima nego da isticanjem onoga imena ne bi
naIn!ijel'i nepravdu drugim hrl6a1Il1ima. No naziv kJrSltjalllli.
za vje,rnilkecrlkve bosanske ostao je i d:aI1je u optoj upotre-
267
bi te se, kroz izvjesno 'vtnijeme, OIdmavao :i tursk!om yla-
kada je bila crkva kao orgamzovana zajed-
nica.
se i ranije pretpostav'ljalo da u pogledu podjele
vjernika na (credentes) i savrene ili izabrane. (per-
fecti, electi) nije bblo razlike crkve bosanske .1 d:U-
gih crkava. Kad j.e
v
?' 1911. obJavlJen
testamenat gosta Radina, uglednog starjeine crkve bosan-
ske, ova je pretpostavka dobila nesumnjivu potvrdu: U o,,:om
dokumentu je jasno i nedvosmisleno istaknuta
nika crkve bosanske na vjernike ili mrsne Ijude l
savrene ili prave lkrstjane i krstjanice koji .grije?a lju-
be koji su prave vjere apostolske. Samim hm to.
ovdje 'PI'Iavli krS'tjarui grijeha ne ljulbe sup:tlOlt5
l
tavlJaJu
mrsnim ljudima je dovoljno jasno su. samo
!pI'Ive postaviljani Sbl'Ogi Z1ahtJ}ev.i <u pogleda od. tJe-
lesnih potreba; od njih se trailo da l po-
naanjem djeluju na svoju okolinu i
koji se jo nisu uzdigli do <tolikog savrenstva ?a bl,
ni od svakog materljalnog interesa, mogli
ljati zajednicu pravih Kristovih Sljedbenika. Je, ?a-
rem bilo doputeno da budu mrsm lJ.u
dl,.

da, prema datim ive n?rma:lmm .1Ju.dsk:m
ivotom. Sa crkvom ih je povezivalo pnsustVlovanJe l uce-
stvovanje u obredima i ili slabije razvijena tenja da
se priblie onom savrenstvu koje je crkva svojim. moralnim
posItJav1j!ala kao
ki su tek pod stare dane ili pod kraj ivota, ika.d .t? vise
ni bilo teko, svoj ivot prema najviim zahtje-
vima vjere, primali duhovno krtenje i ulazili u red pravih
ili savrenih krstjana. Mnogi nisu nikad stigli do tog stepe-
na. BezoiV'a!kVilhlk1olnooslija :plr'ilro(m'im ljudskim nagonima
ne .bi se mogla razumjeti da su u crkvi bosanskoj
nalazila mjesta i vlastela koja, 'sigurno, ni u izuzecima nisu
ivjela ivotom niti su se odricala uivanja bla-
godati koje im je davao njihov privilegovan poloaj u dru-
tvu.
U ovoj podjeli na dvije kategorije vjernika iste cr!kve,
na jedne, malobrojne, koji su ibili
cipima vjerskog i, druge, koji nisu mogli d.a se odv?Je
od materijalnih, nagonskih potreba ivota, nalazila se ikhca
268
i prakse -
Iroja se ni u ovoj kao ni u jednoj vjerskoj zajednici nije mo-
gla rjeavati nego kompromisom na prmclpa
i koncesijama prirodnim za:htjevimaivota. Trebalo je da
pravi ili savreni krstjani svoj'im saveenim moralom,
odricanjem i ostale, vjernike i
da ih primjerom uzdiu do stepena vlastitog savrenstva. Ali
je i druga strana, strana mrsnih ljudi, vukla k sebi i ivo-
tu i uticala na svoje kolebanje u njihov stav
prema moraWni:m prmclpima, M:nogipravi ikrstjalIlJi 'Proveli
su dobar dio ivota u slubi raznih gospodara, velmoa i
kra'ljeva, obavljali za njih poslove svjetovnog karaktera u
diplomatskoj, pa i u carinskoj slubi, dolazili u svakodnevni
dodir sa spoljnim svijetom te postepeno primali i navike svje-
tovnih ljudi. Zamani razvitak trgovine i
prometa koji se OOtvariV!a10 u Bosnli prve po1lOViiIIle XV sto-
n1je ni ugledne OISItiaiV!i.loraVlIlodUnlim prema
ma1tecijaln:im dobmna. Jedan tOid njili, gost Radin, Ikoji je
lVIiie od 40 godfna proveo u sluMJii' ti
ostavao je rtesltalment!om poeamaan imetak u v:rdIjednosti
od preko 5000 dukata samo UgortOiVU novcu. Imetak je
nagomilao me samo redovnim putem nego i lod darova, po-
kkma i mita koje je 'Primao od da bi Iza-
stupao nj1ihove interese, ponekad na tetu svoga gaspoda!ra.
I gost Milutin (iz Crnice u ikraju) u
svom nadgrobnom natpisu ostavio je lU ovom pogledu zanim-
ljiv podatak: kao da se ispovijeda i trai oprotenje lod po-
tomstva, on tu kazuje kako je ivio U bosanske go-
spode i kako je primao darove od velike gospode i vlastele
i od gospode. Njegov liik Iprikaroje ga u prosto], kao
na ostacima u ikojoj je
sahranjen vidi se da je bila od skupocjenog broka-
ta i ukraena bogatim vezom. I drugi 'Ugledni k1rstjani, iako
SU spadali u one koji ,grijeha ne Ijube, lprimali su, ne rijet-
kb, old darove u novcu liLi u tkaninama. Slu:!be
:koje su ih dovodile u vezu sa trgovcima i po-
slanicima, putovanja u raznim svjetovnim misijama i 'bora-
IVak na V!lrosteoskiian dV'OI'iO'Wma - sve to mje mogloa da ne
ostavi traga II njihovim ivotnim navikama i da ih ne uda-
ljava od strogih moralnih principa njihova A time
je li orkva, ikojIU su !P'Vedstav1jaili, morala da glUibi na
269
nom ugledu i UItlicaj:u na periferni 'k<nug SV1Oji!h vjermJika j
pnistalaca. DOIk je, name, kritli'ka sablanjIivih 'pojava u.
crkvJi. magla da bude po\tkI"ijepljlIlla
vatom dotle je mogla da dJelUJe UlbJedI1jillVO
ii da 'pl'li'Stallice heret'iClkoj crkVfi. su s: li pred-
stavnici 'te crkve ,000000000al1li. za mata!I'\l] aJ.!nIim d'Oibrnma, ikad
su se svojim ivotom da pribliavaju, ?a. i
sa 'Svjetovnom gospodom; kad po,:eh da
diplomati, carinici i posrednici u posloV1ma Imaoca vlasti l
bogatstva; kad su, jednom prestaj ali da
stoli i postajali starjeine - onda je interes za nJIho:,o
nje poma.l1o hladio :i. nwsjetnlo se pretva'I1ao II irezJi!gnalCilJU
i ravnodunost. starjeinskog sloja i nieg reda ikrst-
jlana li vjerm'ika stvairalo se odstojanje koje je do
izraaja ne toliko u unutarcrkvenim odnosima koliko u raz-
socijalnom poloaju jednih i drugih. Na jednom ru-
kopisu koji je nastao u B?sni, negdje na
iz XIV u XV ima zapis lU kOJem se .pisar, valjda ne-
ki tlibo,gi ovako ali:Pre;podobnejli daj n;i
da gladni siromah. U literaturi o bosanskim
cima spravom je postavljeno pitanje nije li u 'Ovom zapisu
sadran prigovor siromanog i gladnog pisara na nje-
govog naredbodavca, starjeine rprepodobnog Rat-
ka za koga je pisar radio ovaj mukotrpnr posao prepisivanja?
I nije li u ovom prigovoru sadrana sumnja u moralnu ispra-
vnost starjeina i koja se pojavljivati u mi-
slima pojedinaca iz niih redova? Podatak je suvie neodre-
ada bi 'se mOlgla'o urzeibi. kao sigurna, makar ' osattn1jenia,
potvrda jednog lako objanjivog Irazvitka.
Prema b!rojlnim izvOl11nim !podadma veWi!k dio bosaJnSlke
vlastele pripadao je crkvi. Vidjeli smo i ikoji su
bili motivi njihovog vjerskog opredjeljenja. Ma-
nje smo sigurni kad treba da, ma i priblino, utvrdimo ka-
kvo su mjesto u crkvi bosanskoj stvarno zauzimaH, gdje je
bilo njihovo mjesto u redovima brojnih vjerni'ka i koliko su
se pojediJni ,njdh rp.ri:bli:iH. viim zaht}evima V'jer-
skog i moralnog crkve kojoj su pripadali. Svakako,
u razmatranju ovog pitanja treba od da su
srednjovjekovna bosanska vlastela uglavnom bila ravnodu-
na prema vjeri uopte, i da su vjerske kod njih
bile jako zasjenjene konkretnim i neposrednim ivotnim in-
270
teresima. Stoga ,se vlastela u istoriji . crkve bosan...
ske od do kraja pojavljuju u prvom redu kao njeni
zatitnici i saveznici u borbi protiv pretenzija rimske crkve
pa se utoj ulozi i spominju u savremenim izvorima.
Mnogo se manje zna rkoliko su pojedini pripadnici vlasteo-
ske klase lU ivotu crkve kao aktivni vjernici.
Ne vjerujemo da S'U ptrdisustvova!l!i obredima II ku-
gdje bi mogli u neeljenu priliku da se mijeaju
sa svojim kmetovima, ali je vrlo osnovano pretpostaviti da
su, barem ponekad, dollca'zIil:i u uglednij!ih star-
jeina da u obrednim molitvama. Isto tako izgleda
sigurno da su se, barem povremeno, neki obredi vrili i u
dvorovima vlastele, a svakako obred lomljenja
kruha pIii1JilkQ.tn objedovanja uz vjerOlVartnJo
onih krstjana koji su Ikao bili u slubi
v1Jasltelfun:a :i spadah u !krug njegove dvortdnee. Bez sumnje
su i u..tu 'SIVIl'Ihu :pojed.liJnli feU!d!awi kod vjetIih pi-
sara hlepe prepise i drugih crkvenih tekstova.
Dijak Stanko Kromirjanin napravio je g. 1393. ovalkav pre-
pis po narudbi svoga gospodara Batala, poznatog
:relmoe koji je drao posjede lU upama Lavi i Sani, koji
Je spadao u red vlastele svoga doba i koji bie ...
slavan dobrolm k'l'ls1tijam (krstjarrima): kJrstjamJiln Hval
Je g. 1404, u dni gospodina djeda Radomira, prepisao jedan
zbornik vjerskih tekstova za svoga gospodara voj-
v?du Hrvoja nedavno je jo jedan ruko-
pl1ls koji je napravljen za vlasteldna Ddvoa Tiho-
poznatog iz povelja Stjepana
iz g. 1332. i 1333, 'gdje je umisan kao jedan od svjedo-
ik'a, lJ. to na jednoj od njdh u fUllllkc:ijJ banovog ptI1ma,va. Vjero-
va!1mlo je bilo li vie ovakvih knjiga, Sluile su i u obredne !SV,r-
he :i kaoiti.vto koje se sluaocima u krugu vffiastOOSikog
dV01I1a, te su i na Ibaj vlastela povezivana ISa
crkve.
Samo jedan siguran Iprimjer pokazuje da je ibo-
sanskom vlastelom bilo i takvih pojedinaca koji
!SiU se Ji laktivno :isltdca1i kao reVlIlli vjerntioCli crkve bosanske. U
rukopisu jednog sinodika pravoslavne crkve, ko-
ji nam je poznat samo po objavljenom izdanju iz g. 1864,
navode se imena nekih bosanskih heretika nad
kojima se prokletstva. njima naveden je (u po-
271
menutom izdanju) i' Vlah je da je
OVOlg, kasnije zagubljenog rukopisa pogreno
tao to mjesto i u svoje izdanje unio ime Vlah mjesto Vlaj
(Vlai). Ovdje se, bez ikakve sumnje, radi o dobro poznatom
vlastelinu Vlaju koji je g. 1353. i 1367.
vie puta upisan kaosvjedoik !I1a poveljema bana Tvrtka. Ci-
njenica da se njegovo ime navodi drugim he-
reticima nad 'kojima se prokletstvo pokazuje da je ovaj
;yllasitle1Jin u ivotu crkvebosanske lig-nao i !Ulogu, Vi-
u i od uloge zatitnika.
VII
CRKVA BOSANSKA I ZAPADNI HERETICI
crkva bosanska bila je jedna od esnaest dua-
crkava se djelovanja sre-
dinom XIII protezalo II ,oibrlasti Mediterana od Cari-
grada do Pirineja. Uslovi djelovanja i opstanka OVIh crkava
IblWisuv'I"1o 'll p!ojedlilIliim zemljama -i II piojedii!nlim vre-
menima. Svuda, gdje je dravna vlast bila jaka, svuda gdje
je i kada je organizacija crkve, ili zapadne,
bila i zasnovana na duoj tradiciji, heretici su bili iz
Y-l1gnJUtli stalnm je ovtslo o ,s1licaju
drugih istorijskih okolnosti. U srednjovjekovnoj Bosni, gdje
je vladarska vlast uvij-ek, vie lili manje, ovli..sti.:la o volji mo-
vlastele te se morala povijati prema njihovim eljama i
interesima ili se upravljati prema odnosu snaga njima,
1:>1110 bli za vladare suV:ie o\patSlnlo uputlalti se li. u vjerska gonje-
nja. S druge strane, organizacija crkve bila je, ka-
ko smo vidjeli, suvie labava i bez 'sigurnog oslonca u svom
vlastitom ill 'kIamooii u narodu, a da bil u bO!l'bi protiv
heretika mogla na ineki trajniji uspjeh. Isti je slu-
i sa pravoslavnom crkvom 'koja, odvojena dravnom gra-
nicom od svoje matice u Srlbiji, nije mogla predstavljati ne-
ku snagu za borbu protiv heretika. A i sama
to se crkva bosanska odrala kroz srednji vijek - dok
su druge crkve nestajale ili sasvrn oslabile - go-
vori za to da je uivala mnogo slobodu i mnogo
djelovanja nego druge srodne crkve na istoku
i zapadu. Iako je i ona bila izvrgnuta povremenim progoni-
ma, koji su dolazili vie izvana nego iz same Bosne, iako je,
usljed toga, morala ponekad krorz: dUeiillli vrijeme da
272
18 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
273
prikriva svoje i prima spoljne znakove pravovjerno-
sti, ipak je uspjela da do kraja svoju organizaciju i
da svoje i djelovanje razvija u neuporedivo povoljni-
jim uslovima nego druge crkve te da, stoga, stekne
i izvjesni autoritet koji je i ukoliko se radi o
odnosu prema zapadnim hereticima.
Treba prethodno ponovo naglasiti da se u 'latinskim iz-
vorima u vezi 's pitanjem heretika izraz Slavo-
nija (Sclavonia) ili crkva Slavonije (ecclesia Sclavoniae)
gotovo redovno odnosi na Bosnu i crkvu bosansku. Ponegdje
se - kako smo vidj>e1i - oi\lia dva pojma i iQ:ri-
Ovo treba imati u vidu pri razmatranju o odno-
sima crkvebosanske i zapadnih heretika.
Koliko se iz oskudnih izvora moe vidjeti, Bosna je za-
padne heretike 'll prvom redu kao privremeno sklo-
nite u vremenima opasnosti i gonjenja, a zatim i kao zem-
ljagdje su ivjeli i djelovati dobri pozna-
vaoci vjerskog su bana Kulina u
Rimu optuivali - sigurno na osnovu dostava iz Dalmacije
- da prima i II zatitu uzima dalmatinske heretike. U jed-
noj Bilinopoljske izjave starjeine boaansldh krstjana
morali su se obavezati da u svoje primati
ni jednog manihejca ili ma kojeg heretilka - to nesum-
njivo da ml njihove bile otvorene he-
reticima koji su u njima 'traili pribjeite i zatitu.
Prvi, dosta nejasan, podatak o vezama zapadnih, preko-
morskih hereItika s Bosnom mn;OSIi se Illa !V1rijeme iiJZ dvade-
setih godina XIII Tada je, naime, jedan savremeni
pod godinom 1223. zabHjeio da je nekako u to
vrijeme antdpapa al'hige!llZa boravio negdje1U
predjelu Bugarske, Hirvatske i Dalmacije, pored (zemlje)
ugarskog naroda. Kako se iz ovog vidi, sasvim je nejasno
zemlja u kojoj je tada boravio ugledni starjeina
alibiJgenzai. AlJi iz dobro poznatih okolnosti onog
vremena moemo s pretpostaviti da
se naJdi upravo OI BOSIIlii. Jer ono to dalje Ik.a:zuje o
ovoj stvari, potpuno se podudara sa nekim pojedinostima ko-
je nalazimo u pouzdanim dokumentima rimske kurije o vjer-
skim prflikama u Bosni tog vremena. naime, gore
navedeno kazivanje nastavlja ovako: U tim krajevima ona
zabluda (tj. toliko je da je bi-
274
(skupe i mnoge druge u onim krajevima privukla II svoju
Ovo se ne bi moglo ni za jednu drugu zemlju
navedenog nego samo za Bosnu. Treba samo da se
'podsjetimo na papinska pisma 1221. i 1233. - dakle
ba iz vremena o kojem govori - gdje se vjerske
prilike III Bosni prikazuju na isti kao i u kronici na na-
vedenom mjest1U. Sjetimo se da je g. 1233. !PiO odluci RJima bio
smijenjen jedan bosansIki 'biskup ba zato to je, prema oba-
vjetenj,ima koje je Rim 10 lIljeml\l imao, vli!e pil'Iistajlaio uz here-
l;tilke nego uz rimsku crkvu i to je time povjerene mu due
zapleo unerazrjeive okove. I u ovoj pojedinosti podatak iz
kronike podudara se sa stvarnim stanjem te se jedva moe
sumnjati da je ona navedena zemlja 'll koju se
bio sklonio antipapa zaista bila Bosna. Dalje hro-
pripovijeda, odlomak iz pisma jednog papi-
nog legata u Francuskoj, da su ovom svom starjeini (dok se
nalazio u Bosni) dolazili heretici albigenzi da se s njim po-
savjeltujl\l. on je, 'dakle upravljao pool!OIV!iJma SV1ojeonkve 'iz
daleke Bosne i s njome odravao vezu putem povremenih
sastanaka sa njenim predstavnicima koji su preko mora do-
lazili da ga posjete. U 'literaturi je iznesena zanimljiva pret-
postavka da bi ovaj antipapa mogao biti isti onaj
Belizmenec koji je u sinodicima pravoslavne crkve stavljen
na prvo mjesto u nizu bosanskih heretika nad kojima se iz-
prokletstva. On bi, dalje, po istoj pretpostavci, bio iden-
sa Belesmansom, episkopom crkve u Veroni,
uz koga su, prema savremenom 1200.
i 1230. godine pristajali svi !kathari i albigenzi. je,
kako se dalje pretpostavlja, da je ovaj ugledni heresiarh,
!Zbog ip'IiOlgOOla koji su vreni protiv heretika u Verom, napu-
stio Italiju i privremeno se slclonio u Bosnu gdje je 'bio pri-
mljen i potovan bosanskim hereticima. nje-
gove ,ookve podudaralo se sa erkve b'OlSat!llske te je ov,aj
stranec mogao 'i u njenom okvtru da dj'elui'e ,kao aktivan here-
je mogao da na sebe paDJjlu i amatemu
ip'l1aV!OISliaIVInecrkve.
Konkretniji su podaci o vezama bosanskih i za-
padnih heretika II XIV Tada se crkva bosanska
defdJnitivno ,M,i["mi.sala m zerndji i u priJilkarrna hila
kroz dui vremenski period od opasnosti krstakih
akcija iz Ugarske. Oko g. 1325. ona se prvl put u
18*
275
izvorima 'Pojavljuje kao ustanova koja u donoenju
vladarskog akta. Ona postaje ne samo
kao ipmgonJem.h heretilkia, nego ii Jmio autlO'r\i!tet u pi-
tanjima vjerskog 'za one crkve koje su joj
po i organizaciji bile najblie.
Obavjetenja o ovim vezama sadrana su
zapisniku inkvizicijskog suda u Torinu 'iz g. 1387. Ikoji je
objavljen i u literaturi o bosanskim hereticima kori-
lten.. Pome!ll\u'tegodine 'Isas:luan je pred sudom u
Torinu neki heretik, Jakov Bek (Bech) iz grada Kijeria
(Chieri, j. i. od 'Ilorina). Na sasluanju optueni je izjavio da
'Su ga oko g. 1377. priveli u sektu dvojica
iz Kijerija i neki iz Slavonije (de Sclavonia) mu
ime nije poznato. Dalje je izjavio, da ga je iste godine je-
dan old onih kodli su ga uveli 'u neki Petar Patrficio,
poslao u Slavoniju da ondje potpuno i savreno vjer-
sko kod koji tamo borave u mjestu koje se
zove Bosna (in loco qui dicitur Boxena). Za trokove puto-
vanja dobio je 10 florina. Jakov Bek poao je na put, ali
nije stigao u Bosnu jer ga je na moru uhvatilo nevrijeme.
U svojoj izjavi pred inkvizicijom isti optuenik rekao je da-
lje da su i prije njega neki heretici iz Kijerija odlazili u
Bosnu u istu svrhu, tj. r:adi vjerske doktrine (pro dicta
doctrina adiscenda). Navedena 'su i imena svih
heretika: MO'I'eltusRalbeiJJlator de Balllbis odlazio je u Bosnu
!Pfrl'je nekih 40godina (tj. oko 1347); Johannes Namro i Gra-
nanus Bencius oko 1360; Petar Patrrtii oko 1377; njegov brat
Jalkolbin oko 1382; i, Berard Rasoherius oko 1380.
Jakov Bek [o je rekao da su mu navedeni heretici sami pri-
o njihovom boravku u Bosni i to onom prilikom Ikada
su njega i druge Kijeria (razumije se u
vjeri). da ISU za uspjeh svoje propagande sma-
trali korisnim da istaknu da su boravili u Bosni, u zemlji
gdje se doktrina mogla najbolje upoznati.
Kod koga SU ovi italijanski heretici i kaJko su se sa
'Svojim sporazumijevali? Ko su bili ti
koji tamo (u Bosni) borave? Jesu li to bili neki bjegunci
iz Italije koji su ovdje, u Bosni, nali sigurno gdje
su na miru mogli dase u nekoj od bosanskih krstjana
posvete i botgumilskiiih ten.<sroV'a :illi su
to bili ljudi koji su neko vrijeme proboravili
276
hereticima u Italiji i tamo Ise uputili u jezik sporazumijeva-
nja? Da li je bilo nekog sistematskog i
niau dublju sadrinu doktrine kakvu je zastupala
crkva bosanska ili 'su je strani heretici upoznavali na pri-
mjerima koje su im njihovi bosanski davali svojim
i djelovanjem? Naalost, u ovajzamJimljiv>i problem
je zagiledati saano u vidu ovakvih :pitaIlJja na :koja
barem II do Slada poznatiim 'izvorma, uzalud traiti cd-
govor koji bi, ma i priblino, zadovoljio nau radoznalost.
Ono to se o crkvi bosanskoj u njenim odnosima prema za-
padnim hereticima sigurno moe jeste to da je ona, ba-
rem u XIII i, osobito, u XIV uivala poseban ugled
u krugovima zapadnih dualista i da je u tim krugovima sma-
trana istinskim vjerskog u vre-
menu kaidsu crkve, b'tlga1rSlka1i bile
izgubile svoj raniji
Iz kasnijeg vremena nisu ostale nikakve vijesti koje bi
neto kazivale o odnosima bosanskih i zapadnih
heretika. Inkvizicija, pomognuta i djelovanjem
redova, osobito franjevaca, uspjela je u velikoj mjeri da su-
zbije pokrete i razori njihove crkvene organizacije
u zapadnim zemljama. Na drugoj strani, u Bosni, od dvade-
setih godina XV je, u sjeni
okolnosti, uticaj franjevaca na dvoru bosanskog vladara te
se samim tim mijenjao i uloga crkve u jav-
nom ivotu. U strahu od turske ekspanzije, i ugarski dvor i
'r:ims:ka kurija su sve vie li Bosnu u svoje antiourske
planove i u okviru ove politike vrili pritisak na njene vla-
dare da unutranje prilike u zemlji u odnosu na heretike
usklade sa potrebama pripremanja krstakog 'rata protiv Tu-
raka. U takvim uslovima crkva bosanska nije vie mogla
imati onakve djelovanja kao u prolosti niti je
bila u stanju da prui sigurnu zatitu hereticima iz drugih
zemalja. Sto je vie slabio poloaj crkava i na
zapadu [ 'tl Bosni, to su se sve vie gubile i veze njima
Iz ovog vremena ima neto podataka o vezama bosan-
skih heretika sa husitima na Srijema. U jednom
dokumentu iz g. 1437. kae se da 'su ovdje neka mjesta za-
raena sektama bosanskih heretika i husita, U jednom pri-
kazu husitskog vjerskog na ovom i susjednim podru-
277
dz g. 1461. navedeno je vlie taoaika nililhovA
se !podudaraju sa nama
i moralnim ,shvatanjima bosanskih herebka. Nedostaje
koja bi mogla blie osvijetliti ove .te l ne
mogu iz njih izvoditi neki konkretnIJI o ovim ve-
zama.
278
VIII
HERETICKA CRKVA I BOSANSKA DR2AVA
Uloga koju je crkva bosanska imala u funkcionisanju
bosanske srednjovjekovne drave ne moe ISe n!i u iz-
sa ulogom koju su u dravnom ivotu, svaka na
svom imale dvije crkve, i zapad-
Illa. Crkva bosanska nikad mje udravli zauzimala takav
poloaj koji bi je stvarno dravnom crkvom sa svim
i primaltJiIm p,reTolgativ!ima koje :iz ta:kV101g poloaja
proizlaze. Glavno obiljeje dravnopravne funkcije
crkve sastojalo se u njenom priznatom pravu da obavlja akt
'krunlsanja vladara te da na taj daje crkvenu posvetu
ii vladarevoi li vlasti kojuon vri. Time je crkva oba-
vezivala vladara da svoje postupke u vrenju vlasti uvijek
sa interesima crkve. Ovakvo pravo crkva 'bosan-
ska nikad nije imala, niti ga je ikad traila ili na njega
pretendovala ni u ovom niti u ma kakvom analognom obliku.
Ovakva dravnopravna funkcija bila bi, 'Uostalom, u gruboj
suprotnosti sa osnovnim principima njenog moralnog
i opteg stava prema vlasti i prema knezovima ovoga svi-
[eta. I koliko p,tod je uloga crkvebosanske u liv:otu srednje-
vjekovne bosanske drave vidljiva i ona nije pro-
izlazila iz nekog poloaja dravne crkve, nego
iz moralnog ugleda koji je sama i, tako
Ill,apodije>ljeno uiiVlalla ill naroda i vlastele. Ne na
konvencijama i sankcijama nego na moralnom ugledu bio je
zasnovan njen uticajan poloaj u dravi i drutvu, Nije ga
osvajala, niti ma kome nametala, nije ga branila niti na nje-
mu insistirala i nije pravila prigovor ukoliko bi bila zaobi-
279
Zainteresovani faktori u dravi (a i van drave) sami
su eljeli i traili njeno prisustvo u obavljanju dravnopoli-
radnji ili njenu intervenciju i arbitrau u unutranjim
li spoJjnJim sporovima kald god oo smatral; ipotlrebnJim i kori-
snim da mjen autoritet; dade itr,ajlt1JoISlt do-
nesenim odlukama. Stoga se ne moe govoriti o nekom fik-
siranom i pravom poloaju
crkve u dravnom mehanizmu niti o njoj kao dravnoj crkvi
smlilSlu '!'ijeM. U ,toj ona se poj.avljuje od
do pa Sie njena fu:nk'Cija uliVloltiu dJl11ave i
moe prikazati jedino na pojedinim primjerima u kojima
se ona pojavljuje kao faktor. ove
primjere, moemo konstatovati da se crkva bosanska u dr-
ivotu pojavljuje u ovim glavnim funkci-
jama: prvo, Ikao garana vladarevih darovnlh ipoVIelja 'i u nji-
ma sadranih njegovih obaveza prema vlasteli; drugo, kao
posrednik i arbitar u sporovima vladara i vlastele; i,
kao garant postignutih ugovornih i
o tome ispostavljenih dokumenata.
U funkciji fakiloIra C'l'Ikva IblOiSIaIl1ls'ka
PM put se pojavljuje u nedatil'lalt1JOj po,veljii ko'ja je izdata olklo
g. 1325. Tu Stjepan li I1ljego!V ibrart V1aiddisilav po-
Vrq:kQlSlaJVIU prava i pnivlHegi1je u 7mlpama
koje oo mu blile ran'ij'e darovane, U teksItu !povelje posebno
je Istakmato da je u gosta vel<ik!og u Raido\91ava
i da su ban i njegov !bIrat dali vjeru knezu Vukoslavu pred
s;ta>l'Ijei:namacrlkve bosanske, pred djedom velikim Radosla..
vom i pred gostom ve1litkim Radoslervorn i pred starcem Ra-
domerorn .i unbororn i i pred sV'O!morlkvom oi pred
Bosnom, crkva i Bosnae (rto jest vLaISltela kao sta-
Ieko ,z,emll}e) pojavbjuju se ovdje u
vladarevom a'ktu darivanja kao ravnopravni garanti, kao
dva fak!tolt1a koji Ultoliko vlada'reviU -oolj,u to. ga
svojim u ovoj IPJflaVlnOj radnji, ohavezuju da dri
poveljom Time preuzela i odgovoenost
da potovana jxava vlasltelfuna !kJo1a je darovnom po-
veljom stekao,
U drugoj jednoj povelji iz istog vremena ban Stjepan
daruje knezu Grguru pet sela i izjav-
ljujeda mu darovane posjede u neke njegove kri-
vice to ga ne bi opitala crkva bosanska, Pu-
280
nih 120 godina kasnije, 1446, kralj Stjepan Toma u darov-
noj povelji dao je obavezu da se darovani
IPolSjedJi ii !p'rivliieg1ije ne mogu rpOItVlOri<ti Ini na ma-
nje donestl nii 'za [ednu neviru nJi zgri'hu kraljevstvu naemu
to ne bi ogledano gospodinom didom i crkvom bosanskom
i dobrirni Bonjani, Kad se herceg Stjepan izmirio sa .e-
nom Jelenom i sinom Vladislavorn izdao je povodom toga 19.
jula 1453. povelju gdje se obavezao da se drati ugovora
o izmirenju i da im nijedno zlo ni nepravdu ni
nemilotu . .. dokle god je ne bih obiskao i obnaao pravo
i cielo i istino gospodinom djedom crkve bosanske i 12 stroi-
nikom .., U 'svim ovim crkva pojav-
ljuje se u uloet ,alI"b!itlI1a [li, ltavie, suda u sporovtma kojl
hi mogld nlastalffi. vladara i iIljeg:O!Vog vazala fuli Idmuigiih
lica iz feudalnog reda, pa po tome i kao pravnog po-
retka lU 10lkv.iru feudatnih odnosa. Jedan primdier iPOIkal2luje
da je crkva bosanska stvarno vrila ovu funkciju koja joj
se daje u ,pov,e[}ama, da je, mairne, zaista ispitivalIa kOllilko
su opravdani razlozi zbog kojih je vladar 'Postupio na tetu
vlastelina: Kralj Stjepan Ostoja bio je, ne zna Ise iz kojih
razloga, oduzeo posjede vojvodi Pavlu koji se onda
sklonio u Dubrovnik. Na to je episkop (djed) crkve bosanske
uzeo da ispita spor kralja i vojvode. Naao je da do
vojvode nije bilo krivice te je, 8. januara 1404, u Dubrovnik
poslao svoje .stno'jnike i krstjane po vojvodu Pavla da prMe
opet u svoje jere najdosmo gospodina kralja da mu opet nje-
govo vrati jere mu je bflo bez krivice uzeto. Odluku djeda
crkve bosanske kralj je primio kao meritornu. Strojnici i
krstjani, koji su doli u Dubrovnik da svre ovaj posao, iz-
javili su da ih je poslal kralj Ostoja i gospodin djed da
uzmu vrh sebe gospodina vojvodu Pavla i da ga iz
svoje ruke postave u sve njegovo.
Ima primjera koji pokazuju da je crkva bosanska uzi-
mala IUlogIU neposrednog zatitnika pojedliJne vlastele i njliiho-
vih prava. U pomenutom vojvode Pavla
kralj Ostoja, poto je prihvatio navedenu odluku djeda crkve
bosanske u ovoj stvari, pristao je da ovog vlastelina preda
gospodinu djedu i njegovim stroinikorn i svoj crkvi bosan-
skoj U njih ruke i u njih obarovanie(tj. u njihovu zatitu).
Radilo se o vlastelinu koji i poslije poravnanja s kraljem
nije bio siguran u svoju bez:bjednost pa je bilo potrebno da
281
ga cr1wa uzme li svoju neposrednu zatitu. U dVije da.rQWle
povelje iz vremena, jednoj, nedatiranoj, bana
Tvrtka i drugoj, kralja Stjepana Tomaa iz g. 1446, nada-
rena vlastela zajedno sa dobivenim posjedima, pravima i pri-
vti.legti.jama stavlj'aju se pod 7Ja!tliitu crkve, u Tomae-
voj povelji ovim 1 s timi sa vsim vie pisanim
pridasmo ih (tj. nadarenu vlastelu) gospodinu didu Miloju i
didu kon dida u ruke crkovne.
Pored ovih u kojima se crkva bosanska po-
javljuje kao ustanova koja preuzima jamstvo za vladareve
obaveze prema vlasteli, ima i drugih primjera darovnih po-
veiIjagdje se ona u OIV'oj ili u ma kakvoj d1'!UglOj fu!I1kciji
uopte se spomJilnije. Ova mjena funkcija nlije, Idakle, bila re-
dovna i stalna, i nije slijedila iz nekog pravnim
poloaja crkve u organizaciji
drave. U ovoj funkciji pojavljuje se crkva samo u pojedi-
nim gdje prua jamstvo i zatitu pojedinoj vla-
steli, moda na njihovo traenje; i moda se radi ba
o onoj vlasteli koja su s crkvom bila blie vezana i imala u
nju povjerenje.
Iz odnosa moe se poneto do-
znati o ulozi koju je crkva bosanska, ili njezini istaknutiji
p.redstavmci, imala u U Dubrov-
niku je bilo dobro poznato koliki je moralni ugled uivala
ova crkva na dvorovima vladara i velmoa i koliko
se tu uvaavala njena Iako su povremeno, u stanju
sa Ikrailjenn ili pojedimirn velmoama, Du-
znali da u pismima ugarskom kralju ili rimskoj
kuriji, najpogrdnijim govore o bosanskim heretici-
ma, ipak su uvijek u odnosima s Bosnom nastojali da prido-
biju i naklonost uticajnih starjeina i
da obezbijede njihovu intervenciju u svoju korist. Cesti su
primjeri iz prve polovine XV vijeka gdje
odobravaju poklone - katkad i od vrijednosti - po-
jedinim uglednijim crkve bosanske kao nagradu
za usluge ili kao sredstvo da se takve usluge obez-
bijede. Pri tom su i na jednoj i na drugoj strani materijalni
Interesi zasjenjivali nepomirljive vjerske raJzlike. I
jedni i drugi ostavljali su po strani svoja vjerska
da bi dali mjesta realnim interesima koji su ih uzajamno
zJb.liiJavaU.
282
U odnosima Republike i bosanske
drave crkva ili pojedini njeni pojavljuju
se u ulozi ipo,sredJnrika i mi.rrte1Jj,a, zatim i jamaca postigmrtih
U jesen 1403, kad su se zategnuliodnosi
bosanskog kralja i republike, u Dubrovnik je doao krstjanin
Vlatko da izloi kraljeve zahtjeve i pokua da na miran na-
uredi nastali spor. decembra bonavjlo je tamo
u istoj stvari kraljevo poslanstvo, sastavljeno od patarena,
kojima je tom prilikom Malo odredilo poklon. U ja-
nuaru 1404. pisao je djed crkve bosanske u
stvari vojvode Pavla te im je u pismu
da poalju kralju svoja dva vlastelina jeda biste koi sklad i
mir nim ere bi nam drago da biste u miru prebivali.
Kada su u martu iste godine obnovljeni pregovori, Dubrov-
su poslanicima koje su uputili kralju dali uputstvo da
ostalim trae potvrdu starih povlastica od
kralja, kraljice, velmoa ipatarena prema Kad je
kralj Ostoja (u maju 1404), su u martu 1405.
pregovori o uspostavljanju normalnih odnosa sa novim kra-
ljem Tvrtkom II. Kad je sve bilo pripremljeno, vojvoda
Sandalj ustezao se da potpie ugovor sa
nima s kojima se sporio oko nekih sela. Oni su mu stoga
:u;pUl1lN.i SV10,g poslanika da l1lIJU '})l1ediloi posredovanje djeda
koji je gospodin i duhovni otac vae crkve bosanske, Nije
poznato da li je vojvoda prihvatio ovaj predlog, ali je sva-
kako da je ova inicijativa dola od koji
su svojim predlogom pokazali da imaju puno povjerenje u
starjeinu bosanske crkve. Kad je stvar s Bosnom
bila vlada poslala je svom poslaniku
koncepte ugovora na uvid !kralju i vojvodi SaI11dal1ju; ovla-
stila ga je da moe primiti neke nebitne izmjene; i, poto
ugovor bude primljen i s kraljeve strane zakletvom potvr-
moe ga pohraniti kod djeda dok ga ne prime i zaklet-
vom ne potvrde i
I tl drugim, manje vanim, poslovima su,
kad bi stvari zapele, traili intervenciju djeda crkve bosan-
ske ili drugih njenih starjeina. G. 1428, povodom nastalog
spora oko izvoza srebra, pisali su svojim poslanicima na bo-
sanskom dvoru da zatrae intervenciju djeda poto pregovori
sa kraljem nisu doveli do uspjeha. U ratu sa vojvodom Ra-
doslavom (1430-32) su se trudili da
283
protiv ovog svog neprijatelja obrazuju savez u koji bi uli
vojvoda Sandalj i kralj Tvrtko II. Poto se kralj odupirao
ovom planu, Sandalj im je savjetovao da gledaju dobiti na-
klonostistarjeina crkve bosanske; u Dubrovniku su ga po-
sluali te je, kao prvi prijateljski dodir, djedu i nekim go-
stima poslat poklon od nekoliko kutija slatkia. Nije poznato
da li je s njihove strane dolo do neke intervencije u ovoj
svari, ali se zna da plan o savezu nije bio ostva-
ren.
U posljednjim decenijama bosanske drave, njeni vla-
dari, pod pritiskom spoljnih okolnosti, tjenje se oslanjaju
na Rim i ugarski dvor. Podrka s ove strane - mada samo
u vidu - bila je uslovljena maksimalnim koncesijama
rimskoj crkvi koje su franjevcima i papinom le-
gatu da se pomalo nametnu kao kraljevi savje-
tnici i da njegovu polttiku usmjeravaju prema intencijama
rimske kurije. U odsudnim godinama bosanske drave
crkve sve se manje sluala na kraljevom dvoru.
Ulogu, koju je ranije imala u javnim poslovima, od tride-
setih godina XV preuzimaju, postepeno i sigurno,
starjeine reda koji djeluju prema uputstvima
i u saradnji sa papinim legatom. G. 1447, kralj Stjepan To-
ma traio je i dobio pristanak Rima da dvojicu franjevaca
moe uzeti kao svoje dvorske kapelane i slati ih kao posla-
niiktepo svojim .i dravmdm potrebama. 'll di-
plomatskim poslovima s Bosnom, ne trae vie posredovanje
djeda crkve bosanske nego se papinom Iegatu i
kustodu reda. U pregovorima s Dubrovnikom
1451. o savezu protiv hercega Stjepana, kralja predstavljaju
hvarski biskup Toma kao papin legat i kustod franjevaca
Marin. Obavezu sklopljenog ugovora kralj je sa sinom Stje-
panom potvrdio zakletvom prid otcem ligatom, bikupom
hvarskim i prid otcem kutodom i kapelanom Marinom.
Ovaj dokumenat, izdat u vrijeme kad su velika gonjenja he-
retika bila u punom toku, obiljeava jasno kraj uticaja
koji je nekad, i ne tako davno, crkva bosanska imala na
dvoru bosanskih vladara.
i trajnije nego na vladarevu dvoru se ulo-
ga crkve i njenih pojedinih na dvorovima
velmoa, koji su u stvari i bili njeni pravi i trajni zatitnici.
Optube, koje se u Rimu od XIII podiu
284
protiv onih koji primaju i heretike, odnose se ma-
hom -na velmoe te Se sa pohvalom koje u tome
njima izuzetak. Vojvodu Radoslava l
hercega Stjepana su, kadsu bili 'll za"
vadi s njima, na sve strane optuivali da su okorjeli heretici;
a vojvoda Hrvoje sam je, potkraj ivota, izjavljivao
da je ivio kao heretik. Na njihovim dvorovima djelovali su
u poslovima i diplomatskim misijama ugledniji i
obrazovaniji he re crkve bosanske s kojima su i
kad bi to smatrali korisnim, odravali prijateli-
ske veze. Kad su sredinom XV pod kraljem Stjepa-
nom Tomaem, preduzeta gonjenja heretika, izgle-
da da je njihovo starjeinstvo zajedno sa djedom pre-
lo u Humsku zemlju pod hercegovu zatitu, gdje je u jav-
nim poslovima zadralo onu ulogu koju je nekad imalo u
bosanskoj dravi. Spomenuli smo primjer gdje je crkva bo-
sanska preuzela jamstvo ugovora o izmirenju hercega sa e-
nom i sinom. I u pitanjima koja su proizlazila i!z
odnosa pojedinih velmoa i Republike
crkva pojavljuje se u ulozi posrednika i jamca. Kada je u
martu 1451. izbio neki spor oko hercegova depozita, na koji
SU polagali pravo i herceg i njegov sin Vladislav,
vlada je predloila da spor presude starjeine krstjana (do-
mini christianorum maiores). A kada su sinovi Radoslava
vojvoda Petar i 'knez Nikola, 15. jula 1454. izda-
vali potvrdu ranijih povelja naveli su kao
jamce ugledne predstavnike crkve ovim
... nai stroinici, gospodin gost Radosav Bra-
i gospodin starac Radosav unuk rekoe po svom redu
kako hote biti dobri i stenici meju nami ednoi
strami i .ar1ugi .... su, dakle, i II godinama ka-
da su sebosanski kralj i crkva svom estinom vjer-
skih gonjenja okrenuli protiv heretika, jo uvijek smatrali
da nije bez koristi u sporazumijevanje sa pojedinim velmo-
ama uloiti i ugled crkve koji je na njihovim dvo-
rovima jo trajao.
Djelovanje uglednih heretika u javnim poslovima poste':'
peno ih je odvajalo, a s vremenom i od njihove crkve
i njenih moralnih principa. Njihovo u poslovima no-
sioca vlasti vremenom se pretvaralo u slubu svome
gospodami pa de j,avna funkcija sve manje billa ogra-
285
i kontrolisana o obavezama prema crkvi.
Neki od njih proveli su dui niz godina u jednog go-
spodara, drugi su svoje usluge i iskustva stavlja<1i na raspo-
laganje i drugima. Krstjanin Vlatko bio je g. 1403.
u slubi kralja Ostoje, a zatim je, poto je ovaj 1404. g. bio
preao u slubu vojvode Pavla i, onda
njegovih sinova Petra i Radoslava; spominje se sve do g:
1423. u vezi sa njihovim poslovima i odnosima sa Dubrovni-
k,0!1l1. Drugi [edan ugledan crkve bosanske, Radiln But-
bio je, jo kao krstjanin 10 godina 1422.
i 1432.) u slubi vojvode Radoslava i u
njegovim poslanstvima i pregovorima sa vla-
Kasnije je preao u slubu humskog velmoe, vojvode
Stjepana gdje je napredovao i u milosti
svog novog gospodara i u crkve kojoj je pripadao.
Od g. 1437. spominje se u starca, od g. 1450. u
gosta. Od tog vremena gost Radin djelovao je na dvoru
vojvode i hercega Stjepana kao njegova najpouzdanija
nost sve do hercegove smrti 1466. Cesto je dolazio u dodir s
uglednim i njima stekao i prijatelje.
su mu, svakako zbog usluga koje im je iz-
lazili u susret vie nego i jednom od predstavnika bosansklh
dinasta i obezbijedili mu u svom gradu najire gostoprim-
stvo. Njegov testamenat, napravljen u Dubrovniku 1466,
ne samo o velikom bogatstvu koje je stekao u her-
cegovoj slubi, nego i o ivota kojim se pribliavao
ukusu velike gospode. Okruen slugama i pratnjom, ovaj
pozni velikodostojnik crkve bosanske malo je na here-
tika koji je prezirao bogatstvo i okretao glavu od knezova
ovoga svijeta. I ako bismo istorijsku pojavu gosta Radina
uzeli kao za starjeine crkve bosanske njegova vre-
mena, onda bismo njome mogli obiljeiti krajnju granicu u
udaljavanju njihove ivotne prakse od teoretskih moralnih
principa njihova Na tom putu udaljavanja prakse
od principa crkva je pomalo gubila od svoje
suavala svoju drutvenu osnovu i pribliavala se svome
kraju.
286
IX
OPADANJE I NESTAJANJE
HERETICKE CRKVE
Sa srednjovjekovne bosanske drave gubi se
trag 'o organizovano] crkvi bosansko]. Kao nje.zJiIlli
posljenji izdanci spominju se, tu i tamo, ostalim i u
tursk!im spomencma XV i XVI ibos:aru;kii krstnani
:1.... "il ,
osobito na i srednje Bosne i u Hercegoveni.
Odravaii su se u svojoj vjeU1i po trra!dicfuji i bez
veza i bez oslona na ma kakvu iOIrgalll!izovalI1u
zaj.etdnicu. Izgleda nam 'stoga, na .prvU. pogled, da je
ZIvot crkve Ikao organizovane zajednice naglo pre-
kilnut i isto tako naglo izbrasan iz narodnog preldmj.akao
ivot bosanske drave, ako razmotreno sve dlrol-
nosti, spoljanje i unutranje, II kojima je ta crkva trajala
u posljednjih nekoliko decenija 'svoga opstanka, njeno nesta-
jlmje nam manje naglo i iznenadno, la vie kao
zavretak dueg procesa koji se odvijao pod pritiskom
sloenih iLstorijskilh 2ibdJvanja.
Krstaki ratovi prot/iv BOiSIIle i njene crkve
kako smo vidjeli, oslabii.N poloaj hereteka su
CI'!kvi stvoril! uslove da se lU ovoj zemlji
Naprotiv, 0Il1Ii su poloaj crkve bosanske, rpodli'gli njen
ugled i ue je povezali sa vlastelom, Stvari se lt1IiJSrU IilZJIllijenile
ni time ito je Timska kuriJa 'u Bosni rpostavlj ala i1atiJns/ke
biskupe, to je uvela slubu iJnkviztictije, to je bosansku
iJJds,kupiju podredila pod ugarsiku n:adbiskupiju u li to
je kail.OOki nadbiskup podizao u BoSlI1i obram;
vjere. Uprkos svemu, biskup morao je sredinom
287
XIII da napusitJi Bosnu i da iz Da\lrovta, svoje nove
i ffilgurnije rezidencije, li rez:igwa:no gleda kako se
crkva i ug!l.ed i 'll zemljii li kod zalpadlndJh
heretika.
Ovakav ,rezultattrideset!goidiThjeg nasilja pokazao je
i u RJimu da nasilne mjere nisu dovoljne da bi
obezbijedlle prevlast crkve. Metod pnitfusika silom
nije, istina, ni poslije sveg Isleustva naputen te se iz Rlirna
i dalje povremeno i zahtijeva od ugarskog dvora
da protiv bosanskih heretika 'Postupi dravnom silom.
I dalje se pohodi ugarske voj,ske na Bosnu pravdaju
njenom krstakom misli.jom. Ali, pored IOVlaikvtilh dliJrektniJh
mjera, u Rimu se od kraja XIII da uzimaju
u obzir i druga sredstva, mlimij,a li je d,jelovanje
bilo na dui rok. Teite se postavljalo na dva
na misdonarsko djelovanje u narodu i na
id,jeloVl&nje na vladarevom dvoru. Iza jedno i za drugo
djelovanja billi su potrebni lJudi koji poznaju prlilJike
i. zemlje i ko,jli biti u da s narodom
dodu II blii dodir. Stoga se, g. 1291, papa ,olbratJio starjein-
stvu franj reda slovenskog a da lU Bosnu kao
!inkVlizitore poalje dvojicu fratara koji oo vjeti knjiieJi li
.lmjipomaju jezik one zemlje. Ne znamo da h su 'ond.
franjevci tada sa 'svojim djeil:oVlanjemu Bosni.
Zna se da sag. 1327. iz Bosne definitlivno domini-
kanci,a inkviZliltorska li misionarska sluba povjerena isklju-
franjevcrlJma. Oni su, vie nego nj'ihovi prethodnici, znati
da se priblie stanovnltvu i dvoru, da oClijene prdlfke li prema
njima udeavaju svoje djelovanje i da, pornognutli Ii:z RJima
i Ugarske, POhlJ1tO ipos.tepeno potliskuj:u iUtlicaj heretika,
Od dvadesetih godina XIV pod Stjepanom II i
I, Bosna. je razmalda granliceod Save do mora, od
Cetine do Drine, dola u dodir sa srednjodalmatinskim gra-
dovima i ula u ire odnose kojli su jo1 sa
neizbjeivom nametali li takve olbaveze ,i obzare
:koji 'll mnogom pogledu niSIU bili !Uvijek u skladu sa njenlim
tenjama. U okviru okol-
nosti treba gledati koncesije 'ovi vladari
rimsko] crkvi i franjevcima, iako jo nisu nil pomiljali
na to da m!il1l1'O'il:aze crkvu i mjene utdeajne pred-
stavnike. Jer koliko god su morali voditi o spoljno-
obziTfima, isto toliko su morall pa2Jiti da ne !Ulcme
nilita to 'bi okrnjilo ugled crtkve i ptOvilijeidiloosjet-
ljJi.<Vost lI1jeniih zatitnika vlastelom. Otada se II ;poJJitidi
bosanskog dvora mogu pratiti dvije struje ikoje paralelno
teku J. s vremena na 'VII'li'jeme se sudaraju ne
tragova u iJVlOtIU drave. Da ne gOV01rlmO o SIPoljnim
faktorima koji su crkvi davali ve1JiJka iplTelimU!ostva,
crkva bosanska je unepovoljnijem polol'ajuU!toliiko
to sa svojom dosta laJbilnom iQII1ganizacijom nije mogla 'da
se mjeri i da na kraju odoli org,lIDiJzJaidiji 'rimske
crkve koja je II ovom razdoblju aiktiv-
nJoom znala da se smiljeno i i!skiustvima iz
proteklog Sada se vie nije radilo o frontalnom na-
padu crkvu niti o namjeri da se jednJim 'udarcem
unite heretici. Metod priitlislka li zastraivanja kombirniovan je
sa smiljenim i sistematskim radom na iplOIdriVlaljru njenliJh
temelja i na vlastite organizacije. Sav ovaj
posao povjeren je fr,mjevC!ima, Ikoji su i na drtlllg!im stranama
pokazaJli da merode svog rada enaju rprlilagoditi priJlJiIkJama
u !Zemlji u kojoj su dj
relovallL
Od starjeine (vikara) reda u Bosni stizali
su u Rian izvjetaji o stanju vjersklihodoosa, o IPrilJikama i
raspoloenjima u zemlji, o uslovima u kojiima se odvijala
mlisliQIlarSka propaganda. Stizali su i predlozi 10 mjerama
koje je trebalo preduzeti da bi se organizacija
crkve i da bi se zadobilo povjerenje stanovnitva. U Rimu
je, na traenje franjevaca, g. 1344. odobreno da se prhod od
desetine na Bosne upotrijebi 2Ja
opravku i opremu crkava; i, zatim, da se ne uvodi posebna
desetina u korist biskupa u jer bi, prema OIbmzJmenju
ovog precHoga, ovakva nova doobfun:a mogla da bude lOIZibiljl11a
smetnja mirSiJOnarskim nastojanjima.Vrlo aiktJiVlni V'ik;a/T fm
Peregran Saksonac, koga i 'll driplloimatskittn misi-
dama bana Stjepana
ti OOn'OiSe u zemlji, uputio je 1347. slubeno preko banove
kancelarije rimskoj kuriji vie predloga: da se broj
Ilrjegovlih saradnika jer da 5:h lima malo uodnosu lI1IaJ zama-
nost ipo,sla i mno71Lnu stanovneka: da mu se tOIddbl'li da u
Bosnu moe dovesti li druge redovrsike kOIji nJmU nevjeti
slovenskom jeziku ilJi barem koji SlPOiSQIbnii da ga
da se odobri frmj'evcima da, dok borave li idje]uju u Bosni,
288
19 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
289
mogu odravati veze sa ljlUJdJi'ma koji su kao heretici
,iz crkve kao to Im je doputeno dok djelujlUu zem-
ljama nevjernika (in partibus infidelium); da pojedine
ene heretika (neofite) moe smjestitd u manastire SlUS-
jednih provinoijia gdje bi se u latin-
sko] gramatici li u rimske crkve. U ovum IpredlQ1Z1ima
je u osnovmm crtama, sadman jedalllrukci!on:i program
kojli. je uglavnom bio i usvojen i koji se, dopunjavan li drugim
mierama, dosljedno sprovodio kroz jedno
nekad sa nekad sa manjimuspje!hom. Treba
da 'se ova akcija nlije odvijala bez otpora Ill/aroda i
njegove crkve, otpora koji je lU datan pl'mkruma
znao da uzme velike razmjere. Od ezdesetdh godina XIV
franjevci bosanske Ipl'o'V!iIlloije Ii.maH lSU svojih mana-
stlra i u susjednrm zemljama, u Dalmaciji li UigaI'Slkioj, u koje
su se sklanjiali kad bi .im opstanak u Bosnu !bilo ugroen
(aid qUOlS, dempoee persecutdonum, c'Ol!lifugeve solene), da se
opet vrate kad bi se prilike ,iimllijen:ile.
U ovom vremenu osnovano je na Bosne vie
manastira od kojlli se g. 1435. iSPO'mlinju
manestun u Deevicama i Fojnici, rudarskim
mjestma gdje lSUse nalaziile koloo!i:je i
meto drugih stranaca. Na ruga:l1s1k1og kll1alja
Sigismursda, sve manastire bosanske provmcije
uzeo je pod svoju osobitu zatrtu kralj Tvirtmo II poveljom
koju je izdao 1436. prd.l!Llrom svog boravka na Ulgavslmom
dvoru. Time jesiarjein.i franjevaca ilndi:rektno :pI'l1Znat li
poloaj u draVii pa li formalno otvoren put in;j,iihovom
svestranom utdcaju, Od tih godina wratlilvalJa ISe smiljeno i
ubrzano org,an:'iza'Cija crkve, se ibmj fra-
nievaea, nj'illlOVliih manastira i erIkava; ill
se li sinovi stanovntva poto SIU pret-
hodno u manastirima u Bosni, ili u Dalmaciji i Ugarskoj,
pripremljeni za misionarsku s1u7Jbu 'll sVIOjoj
.crkva u BOISIlli 'ovog vremena, oslordena na vlastitu organiza-
ciju u zemljii, jQI V1ie na svoju maricu u Rtimru koja
ju je podravala ii. materijaI.n:i.m i sredstvima,
!Sve se vie ,afii.rm:1sala kalO koj1a je
crkvu postepeno ii. sistematski potisktivala sa :njenJi!h :poiZi:cija
na dvoru i u javnom ivotu.
290
crkva ovog vremena nije vie bila u stanju da se
ovakvom razvntku stvaraodupre onako uspjeno kao lU prvoj
polovni XIII dakle nelcih dvjesta godina ranaie,
vokolnosti, stvorene nadsranjem 'Duraka, dle
su, bez sumnje, naruku rimskoj crkvi u njenih
ii planova u Bosni. Ali nije to jedini,
a moma ni najvamiji faktor Ikoja je vezao jraike
crkvi i umanjivao njene da Ise tli.m planovima
'odupre si onakvom snagom kakvn; je pokazala onda kada se
s uspjehom odupirala ugarskim krstaldm akcijama li. kato-
inkvizitorima. Uzrok njene sada se nalazlo
i u njenim unutranjim slabostima koje su se gomilale od onog
momenta kada SlU njene starjeine i redovnei-krstjam
da se vie ti stalndje 'alIligalluju u slubi nosioca vlastd ii. bogat-
stva, dase kao njrihove sluge bave svjertoV1n1iim poslovima,
ida a:metak ii. drutveni poloaj li. da usvajaju ivotne
navike vlasteoske gospode. I to se
Vie pokazivao dnteres za materii.ja1nu stranu l2J1vota, to je
,we i njihovo moralno gubilo na iubjedljtiivOSlt1i u
masama vjernika i prdstalca. Propovjednici skromnostd i
odricanja, svijeta sotone koji su, kao gost Milutin,
uivali u bosanske gospode i od njih primali darove,
koji su se odijeval! u skupocjene haljine, koji eu, kao hercegov
gost Radin, stlcali velik imetalk, okruivali se rsLugama ii.
pratiocima i brinuli se vie o iSVOjlGj blioj 11O'db:iJna. nego ,()
crkvi, nisu vue mogli da na svoje sluaoce 'Ostavljaju Utli.'Sak
ida dim je mnogo stalo do moralnih principa ;kloje ISU propovi-
jedali. Primjer vlastitog ivota mje vie mogao ida 1P0000ese
sluaoce i da lim ulijeva onaj ,borfbeni zano/s lwj!i je u ranijim
vremenima vjernike povezivao u zajedinJi.Cu i na Ikojem
se ii. zasnivala snaga Ova njena Il1JlllUtmnja
slabost, koja se nije mogla nadomjestiti nikakvom iSlpoiljln!om
snagom, olakada je franjevcima orad na orgam-
zacije Luticaia crkve, tim vie to su u ovim nasto-
janjima uvijek mogli lIlJa punu podrku Rima, ugar-
skog dvora ii. svojih vlastbtih filijala u susjednim zemljama.
Tako su se li u samoj zemljii pripremale li stvarale
lI1'osti za crkvu da se nametne kao
da potiskuje uticaj crkve bosanske u javnom ivotu,
idia pOlstepeno, komk ,po korruk, zauzima njett1Jo mjesto lU dravi
li. k!l"aljevu dvoru a. dia priJpremi njelIlIU naslillliU li!k:v:i-
19*
291
Od :X:V starjeina 1iranje-
vackogreda u 'P'OJaylJluje se lU ponelkom 'aktu dmavnOlg
u UlOZI Jamca l vlasteoskih prava i privi-
a g. 1451. kao jedan ad jamaca ugovora 10 savezu
B.ome i. Dubrovnika. Papin legat b!io je glaVlI1ii savjet-
kralja Stjepana Tomaa, koji se ipO.tIpUinO pretPiUJS"ti1O
njegovu uticaju, I vlastelom nalo se pristalica politike
Rima te su im odavde kao nagradu za zasluge
!poselbna pil'iamallJj,a, a n1!mo.v,e posjedi !staV'ljani
pod zatitu crkve.
Krajem godina XV - neto vde oo
jedne decenija pred propast bosanske drave -
crikva se u Bosm tollikoSlll!atmom, ida je mogla
Ida ;pristupi pripremanju udarca IProtiv
crkve bosanske. I dz Rima ti. sa ugal'lg,k)OIg dvora VTen je
pI"itisak Dia kralja da prot!1v heret!ika primijeni sredstva
dravne sile. Stavljeno mu je jasno do manja da '1Lk<ili.ko
eli da na ma kskvu podrku s tIiJh strana protiv
Turaka, on mora da ognjem i 1UIklOlni heretdke
liz svoje zemlje. Godine 1449. ili 1450. kralj joe, pod nepre-
stanim pritiskom, ,gonjenjiJmamani:he-
[aca, to jest bosanske, Prema dasta mejasnim
V'ijeistima o ovim oko 40 starjeinacrkvebosansks
moralo je, pod udanom sile, napus1Jiti BQSI1lu i 1s:k1lonltli. se pod
zatitu hercega Stjepana. Mnogi su, prema dstim V!ijestlima,
II strahu 'Za opstanak, preli, 'barem ortvidno u
. D ,
vjeru. rugi su se sklanjiali na posjede n.ekti!h 'velmoa kamo
nJije dosezala kraljeva ruka illi su se stavljali rpOld rzaltitu
Turaka li uz (lJjjihOlVU podrleu ;pokiuaVlali - kako li:zgleda
Ine izvjesno,guspjeha - da proe otpor kraljevoj Siilli..
Gonjenja u obimu nastavljena su i kasnije te su
g. Iffiogilii da u RiJmu daju lUiVj.el"avanja
da Je kralj opasm narod patarena istjerao sa pod-
nad kiojim 'se protee n.jegov,avlast (quod ;pemiciJosam
patarenorum gentem ex 0I1IlnJi: diitio,ne sua expulerat),
!IillJdkojim se tada protezala kI'laljeva vlast nije ni Ib]izu
obuhvatalo SV'U Bosnu pa je za :progonjene herel1li:ke jo
luvijek ootajllJ10 dosta prostora dia ISe skLone iddl1e 'Pod okri-
ljem pojedinih velmO'a. AH I!ljii1hova crkVla b'ila je :razbijena
ikao ol"ganizovaiDIa zajedniica. Jafi godine 1453. ISe u
hercegovoj zemlji djed crkve bosanske sa dvanaest stroj-
292
nika; poslije te godine njegovo djelovanje vie se ne spominje
niti se Pojedine starjeine bosanskih heretika, vie
kao hercegovi slubenici nego kao poglavari crkve, ostali su
na njegovom dvoru, gost Radin sve do kraja hercegovaivota
((466). Posllije smrti svoga gospodara, ovaj neka!dalnji her-
cegov dvorjanin i njegov glavni savje,t:nik preao je u
Dubrovnik i odavde od vlade zatraio dozvolu da
se sa 50-60 svoga zakona i svoje sekte prebact u
Dalmaciju. Nije stigao da se kodsti prstankoen;
umro je u Dubrovniku 1467. godine.
Prije nego je nestalo bosanske (1463) gubi se u
i'Zvorima spomen 10 crkvi !bosanskoj kao organi-
zovanoj zajednici. Pod turskom jo u XVI
odravaju se ponegdje njenJi. vjemic'i poo :iJmenom 'knsltjlal!la
oo Bosne (u zemlji i lUzemljli
srednje Bosne (u Kraljevo] zemlji) i Herce-
:g'oviJne. Nalazimo ih, dakle, li II ono] oIbQa:sti je, prije
turske okupaJcije,SlPadala u neposredne kraljeve
vlasti odakle su u godinama vel!ikilh gOlnjenj,a billi. protjerani;
sada, sa Turcima, su se svojim 'ognj:itlima. Ponegdje
su ovi krsti1allli nastavali sela, Samo dv,oj:tcazaibiljeena
su pod nazdvom gosta, kiojinaz!iv, vjel1"ovatnJo, sada vie Inije
sadravao neku vjersku funkciju nego je ostao samo kao
pridievak od navike: i ovi vgost kao i ostali krstjainJi :urpfusaJrui.
su u 'tumke zemljine knjige kao seljaci na SVlOjlOj 'ba1Jinsk'O'j
ili na :spaihijskoj zemljii. Nigdje, preostali heretdcl
nisu produili tradiciju crkve bosanske ni u kojem vidu.
'Tul'ska okupacija suvie je duboko zaorala kroz korijenje
ustaljenih tradicija, UI!1'ijeLa je suvie jakih potresa u 7.h710t
stanovnttva, a da bi 'se u svim tim pre1Julrlba!cijlama ti preo-
braajima mogla odrati [edna liena vLastij:te
organizacije i svakog oslona na biHo \9Eo1ljtlJU
snagu koja bi u njoj mogla podravati ma kakvu nadu u
obnovu i regeneraciju. i brz udarac koji je prilikom
turskcg osvajanja zadet bosanskom plemstvu Iito [ebosanske
heretike Injihovi!h starih zatli.t:ll!iJka pa je i na toj strani
iznenada presuio izvor odakle su mogli kakvu god
i podrku. ,Old svih veza, od :SViIh iz
koj.i'h 'bi mogli crpitJisnagu :ila sVIoje dalje traj1aJnije, ongani-
:zacionol'laiSUti i naputeni, otni su lake i ibl"e nego prlipad!nrci
drugih konfesija prilazili islamu i Turcima s koji-
293
ma su se zbliavali u vremenu vehkih vjensk.iih IgtOlIljenj-a u
Bosni. Kasnijlm procesom islamizacije je
broj preostalih bosanskih heretika.
U godinama vjerSlkihgtonjll1ja a zatim i u prelaznom
vremenu kad su se II Bosni smjenjiJvlailii. gospodara, jedan,
moda ne maH,broj heretika i trljjjhOlVih starjeina rasuo ISe
i po susjedinim slovenskim vzemljsma, neto po Dalmaciji,
vie po Srbiji odakle su neki dlQlSpjeli :i dalje, u Makedoniju
pa i u Bugarsku. NOiS1ilJi. su sobom. i svoje slovenske
vjerske knjige, 1iJsip'i'sane na pergamentu pismom;
ispiSii:vaE su ili u Bosni pisari :iz 'reda krstjana. Neki
od ovih rukopisa 'SIU trla SI1b'ije d. Make-
donije, Jo sredtnom XVII zabiljeeno Ij,e da su ove
bosanske knjige, kojeSIU jo i tada bile u <upotrebi 'kod
bugarskih pavlikijana, donesene SliJgumo od hosansk1ilh :izbjeg-
lica. Ovdje, u Bugarskoj, naIri. su se rpOiSlj eidnj i Ibooanski
heretici sa svojim davnanjim vjersk!im srodnicima.
crkva bosanska lnije ostavila nikakvog tl"ajnijeg
traga u 'ivotu stanovnitva Bosne i Hercegovine <osim, moda,
u mekim navikama i obrednim U narodno] tradi-
ciji nije se vodraio nikakvo na njeno djelovanje
koje je ipak trajalo dva ri. po Tragove njel11/og crkveno-
-knjievnog rada brisali su organi crkve sa 'istom
kJojomsu 'gonili u svoje vrijeme njene 'vjernike,
tako da md na 'ovom nije mogla os1iavitli. plodonosne
sjeme iz kojeg bi se razgranala bogatija iJ1llZlIlJOwSlnija kmji-
evna djelatnost. svega toga, crkva bosanska
izgleda nam kao izolirana istorijska pojava, od
kasniiegu-azvttka i bez ma kJaJkv!Og uticaja na njegov dalji
tok. Ipak, i ovako tzdvoiena i bez svog 'iJstorijlskorg produenja
u ma kojem kao 'ilstorijs:ka pojava
vremenu, opravdano nau panju i d.nte1res. Treba je,
naime, posmatrati ne samo uzatvo,renomokviru bosanske
istorije nego i u sklopu srednjovjekovnog
pokreta koji je, ,pmsto'rnJo razbijen po rrnlnJogim zemljama,
sjediJntjavll'o vjernike li Istomiljenke u kritici. crkve,
prvenstveno rtmske crkve, ,razo1Jkrivao njenu ulogu
i ukazivao na njeno mjesto u svijetu koji vrvi zlom i meprav-
idom. A u ovoj knibiei glas booaJnskilh heretika nije, kako
smo vidjeli, nikako bio na:jsla;biji. Bez 'oIbziJra na to to je
kritika crkve bila zasnovana na reliigijsikim moti-
294
vima i kretala se u okviru religijskiIh predstava, 011118. je,
nesumnjivo, iralS'klimavala vjeru u IllpI'likJOiSIIl!oven<>st li lDJeIpO-
vredwost autcriteta crkve, a posredno i u nepro-
mjenljivost stanja koje je crkva sV1oj!ilrn autoritetom
pokrivala i ,tMila. I bez obzira na motive i dljeve, heretici
oo knitdkom 'crkve makar i nesvjesno doprinosili
raskivanju okova u koje je ona sapinjala ljudski duh;
i njihovo djelovanje, uzeto u objektivno-tstoeljskom vidu,
'doprinooil!o je rnel'ioraoiji duhovnog tla na kojem je onda,
u izmijenjenim istorijskim uslovima, mogla da nikne i da se
razvije racionalnija, stvarnije motivisana kritika nasiljem i
vjetinom autoriteta. Na na kojem su dje-
lovali bosanski heretici, istorijske okolnosti nisu doputale da
njihova kritika crkve u ovom smisluoplodJ i da
do trajnijeg Jzraa'[a u jednom pozi:tiVIlJijem vidu. Ali
ako Ina ovom prostoru biosaIlJSkaJ nije ostavila
ovakvih tragova, ()I11a je u svom vremenu li lU
razmjeru svojim djelovanjem osjetno snagu here-
kritike li time trajno svoje mjesto lU li.c;,bomji
srednjovjekovnih duhovnih kretanja. Ona je, po tome, vie
nego ijedna druga istorijska pojava u ivotu srednjovjekovne
Bosne ovu zemlju lU vremenu !povezivala sa
svjetskodstordjskim zbiva:njdma.
295
NAPOMENE
O UPOTREBLJENIM IZVORIMA I LITERATURI
UZ TEKST BOSANSKI BERETICI
A. IZVORI
1) H. Ch. Puech - A. Vaillant: Le traite contre les Bogomi-
les de Cosmas le pretre, Paris, 1945.
Francuskom prevodu Kozmine Besjede- A. Vajan je dao
pouzdan istorijski uvod Igdje su dobro objanjen] istorijski uslo-
vi postanka i razvitka bogumilstva. H. Puech priloio je
na uporedne] osnovi napisanu raspravu o bogumilstvu kojom
smo se koristiH u li orgamzaciie cr-
kve bosanske sa i organizacijom dru-gih se-
kta. Pojedine izreke ir.?: Kozmine Besiede, koje :su pod navod-
nim znacima unesene 'll teiks:t, uzlmali smo iz ovog francuskog
izdanja.
2) I. DOllinger: Beitrage zur Sektengeschichte des Mitielal-
ters. I-II, 'Miinchen, 1890.
U I knjizi ovog djela dat je obiman prikaz istorijskog raz-
vitka d. njihovog prostornog irenja, U II knji-
zi (str. 1-735) donesena je obilna izvorna koja se odnosi
na crkve na zapadu. Od osobitog iSU protokoli
istrandh organa !inkvizicije o procesima protiv heretika. Tu S0
nalazi i podatak riz g. 1387. 10 sasluanju Jakova Becha, gdje se go-
vori o tome kako su rpojedini heretici iz Italije dolazili u Bosnu
da ovdje doktrinu )'00 koji tamo 'borave.
(II, str. 268).
3) D. Kniewald: Vjerordostojnoslt latinskih izvora o bosan-
skim krstjanima, Zagreb, 1949.
U OV1Oj rasprav:i D. Krrivald je, pored drugih dokumenata.
objavio tekst Sume inkvizitora Rajnera Sakonia okatharima
prema jednom od najstarijih rukopisa (Summa fratris Reinerii de
ordine fratrum predicatorum de catharis et deonietis ...). Autor
ovog spisa, Rajrnerije Sakon] (Sachoni) 'bio je 17
godina heretik, preao je zatim ma katoldcizam i stupio u red
dominikanaca; oko sredine XIII vrio je slubu inkvizi-
tora u Lombardiji i g. 1250. napisao navedenu Sumu, Kao du-
gogodinji bivi heretik i kasniji inkvizitor dobro je poznavao
i organizaciju crkava koje ISU tada djelovale
296
11 sjevernoj Italiji. Za pitanje bosanskih heretika je to
to Rajnerlje nabraja 16 (katharskiih) cr-
kava njegova vremena; tu je, medu ostalim, navedena, kao
po redu crkvama koje su djelovale na Balkanu, i eccle-
sla Sclavoniae (str. 104), koja je, bez sumnje, isto to i
ka crkva bosanska (v. Izvori pod 4). je to
Rajnerije izlae poglede o i organizaciji :koji su zajedni-
svim katharima, to jest hereticima (De commu-
nfbus oppindonlbus catharorum - str. 8(}-102), pa prema tome i
bosanskim. Telmt Sume KJnivalid je popratio sa
drugim izvorima koji se odnose na,. bosanske heretike i njihovu
crkvu i istakao crte u d organizaciji.
4) A. Dondaine: "Le Tractatus de heretdcis d' Anselme
d' Alexandrie. Archivum Fratrum Preaedicatorum XX, Roma
1950.
Podatak ovog spisa koji se odnosi na bosanske heretike,
saoptio je A. Solovjev u GLasniku Zemaljskog muzeja, Nova
serija, sv. VIII, Sarajevo 1953. str. 329-334, odakle srno ga i mi
preuzeli. I ranije ise pretpostavljalo da je ecclesia Sclavoniae,
koja je navedena u Rajnerovoj Sumi, 'sa crkvom bo-
sanskom. Anselmo Alesandrijski (iz Alesandrije u Lombardiji),
koji je od g. 1267. do 1279. vrio slubu inkvizitora u Lombar-
diji i, prema tome, mogao dobro da poznaje prilike i odnose u
seletama, identifilkuje Slavoniju sa Bosnom l
tamonjeg episkopa naziva eplskopom Slavonije ili
!Bosne (s episcopus Sclavonie sive Bossone). Prema podacima
ovog izvora, preneseno je u Bosnu uskoro po-
slije drugog krstakog rata (1147-1149), dakle moda u pr-
vim decenijama druge polovine XII
5) Thomas archidiaconus: Historija salonitana. Izdao F. Ra-
Zagreb, 1894.
U ovom spisu, koji je nastao g. 1268, ima podatak o ve-
zama dalmatinskih heretika s Bosnom :krajem XII po-
sebno o boravku zadarskih heretilka Mateja i Aristodija u Bo-
sni (str. 80).
6) JunU RestU: Chronica ragusina. Izdao :N. Nodilo, Zag-
reb, 1893.
Junije Resti 1669-1735) do-
nosi vIle pouzdanih podataka o pnil ikama u srednioviekovnoi Bo-
sni :i o bosanskim hereticima; tu je, 'pod 19. 1189, zabiljeen po-
datak o bosanskom biskupu Radogostu i njegovom u
Dubrovniku.
7) T. Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalma-
tiae et Slavoniae II, III i IV, Zagreb, 1904,
1905. i 1906.
Pored ostale ovdje se nalaze dokumenti vatikanskog
arhiva koji se odnose na crkvene 1Priliike u Bosni od kraja XII
do sredine XIII preuzeti su, dijelom, iz rani-
jih zbornika A. Theinera (Vetera monuments hictorica .Hunga-
dom sacram iJlustrantia I, Rim, 1852. :i Vetera monumenta Sla-
verum meridionaliurn I, Rim, 1863). U Zborniku
297
nalaze 'se podaci o hereticima u Dalmaciji krajem XII
(II, str. 192), o protjerivanju heretika iz Splita i Trogira i njiho-
vom sklanjanju u Bosnu (II, 350); zatim pismo dukljanskog kra-
lja Vukana papi Inocentiju III iz g. 1199. gdje se prvi !put izri-
govori o pojavi velikog broja heretika u Bosni (II, 333-34);
pismo pape Inocentija ugarskom kralju Emeniku iz g. 1200. ko-
je obiljeava aktivnosti rimske kurije u
Bosni (II, 350-52); dokumenat o odricanju (abjuraciji) na Bi-
ljnom polju g. 1203. (III, 24-25); pismo pape Grgura IX iz g. 1233.
u kojem se govori o neurednim crkvenim prflikama u Bosni i o
tadanjem bosanskom biskupu koji je bio pod uticajem heretika
i zato bio smijenjen (III, 361-62). Ovdje su, u III i IV 'Svesku na
hronolokt mjestima, objavljena papiriska pisma
kralju i kleru Ugarske, hercegu Kolomanu :i bosanskom biskupu
u vezi sa pripremanjem i krstakih akcija i drugih
mjera protiv bosanskih heretika od g. 1221. do sredine XIII sto-
Tu je, ostalim i, u mnogom pogledu darov-
nica .Bele IV bosanskoj biskupiji dz .g. 1244. (IV, 236-40).
kao sjedite bosanskog biskupa, prvi put je 'spomenu-
to 8. maja 1252. ( ... in villa que vocatur Diaco et ante domum
in qua habitabat episcopus Bosgnensis ...) IV, 494. Tu se nalazi
i podatak iz g. 1223. koji govoru o boravku antipape
in fimibus Bulgame. Croacie et Dalmacie, iuxta Hungarorum
nationem- (III, str. 227).
8) F. a) Prilog za 'povijest bosanskih patarena, sta-
rine I, Zagreb, 1869.
b) Dva nova priloga za povijest bosanskih pa-
tarena. Starine XIV, Zagreb, 1882.
Ovi prilozi sadre iJzvore za \poznavanje vjer-
skog bosanskih heretika. U Starinama je objavio
dva Latinska rukopisa, jedan iz XV, drugi iz druge polo-
vine XIV U prvom, :koji nosi naslov Hic sunt omnia
puncta principalia et auctcritates extraete de disputatione Inter
christianum romanurn et patarenum bosnensem (Starine I, str.
109-138), iznesene su, u obliku razgovora rimskog
nina i bosanskog heretika, glavne u
drugom, nalazi se popis zabluda- bosanskih heretika (IPod na-
slovom: Isti sunt herrores, quos communiter patareni de bosna
credunt et tenent- (Starine I, 'str. 138-140). U !Starinama XIV,
kao prvi od dva priloga, donesena je Rasprava kardinala Ivana
Torkvemade protiv bosanskih patarena- (Symbolum verlitatum
fidel pro informacione Manicheorum - str. 5-21). Povod za ovu
raspravu- doao je iz Bosne: G. 1461. kralj Stjepan Toma po-
slao je u Rim trojicu heretika manihejaca- koji su u njegovoj
zemlji uivali znatan ugled ( .. tres viros, Mandcheorum errare
obcecatos, qui apud regnt sui populos pluris erant estimati-
onds ...), da bi tamo dobili pouku u nirnskoj vj eni i odreklli se
svoga vjerovanja (str. 5). Ova povjerena je
kardinalu Torkvemadi, koji je u tu svrhu i sastavio 'Svoju raspra-
298
vu. Na osnovu obavjetenja koja je dobio iz Bosne o vjerovanju
bosanskih heretika postavio je 50 osnovnih ka
nja i, u cilju njihova pobijanja, suprotstavio im sta-
vove vjere rimske crkve. Na toj osnovd vodila se rasprava
Kardinala Torkvemade i trojice bosanskih heretika. Rezultat je
tio taj da su se heretici odrekli svoga i dabi da
i sami djelovati na manihejaca, u prvom redu
bosanskih, na vjeru (... prornittimus, quod omnes,
quos manicheorum erroribus excecatos noverimus, potissime Bo-
snenses, ad romane eccelesie fidem et doctrinam, quantum com-
mode poterimus, revocabimus et inducemus ...str. 20; uporedi
Knivald, navedeno djelo, str. 64-71).
Drugi prilog u Starinama XIV objavljen je pod naslovom
Rukopis bosanskog krstjanina Radoslava (str. 21-29). Iz ovog
slovenskog crkvenog teksta, koji je pisao Radosav Krstjanin Go-
isavu Krstjaniinu ... u dm gospodina krala Tomaa li dida Ratka
(dakle g. 1443. i 1461), je ovdje donio onaj odlomak
koji sadri obredne molitve bosanskih heretika i pokazao da se
one po sadraju i rasporedu podudaraju sa obrednim molitvama
zapadnih kathara.
9)Lj. Jedan prilog k poznavanju bosanskijeh
bogumila. Starine XVIII, Zagreb, 1886.
Ovdje je objavljen fragmenat tzv. Batalovog koje
je po narudbi svoga gospodara, poznatog velmoe Batala,
prepisao njegov dijak Stanko Kromirjanin g. 1393. (str. 230-232).
Od svega je zapis sa dva spiska imena; vjerovatno
se radi o imenima lica koja 'su vrila starjeinske funkcije u
crkvi bosanskoj do g. 1393; na neka od njih nailazimo i u drugim,
ranijim izvorima. (Vidi o tome Solovjev: Vjersko bosanske
crkve. Zagreb, 1948, str. 28-34).
10) C. Truhelka: Testamenat gosta Radina. Glasnik Zemalj-
skog muzeja XXIII, Sarajevo, 1911.
U ovom dokumentu iz g. 1466. nalazi se podatak
koji nesumnjivo govori o podjeli vjernika bosanske cr-
kve u dvije kategorije kakva je bila i kod svih drugih
manihejskih sekta.
11) E. Fermendin: Acta Bosnae ,potissimum ecclesiastica.
Zagreb, 1892.
Iz ove zbirike koristili smo one dokumente koji se
odnose na ulogu i djelovanje franjevaca u Bosni
kao i na veze bosanskih heretika i husita na
Srijema. .
12) M. Spomenici srbski l. Beograd, 1858.
Ovdje su objavljena slovenskim jezikom napisana pisma koja
je vlada 1395. i 1423. raznim dina-
stima susjednih zemalja; dosta pisama adresovano je bosanskim
velmoama i kraljevima. Tu je i podatak iz g. 1404. koji govori
o mirtteljskoj ulozi djeda crkve bosanske u sporu kralja
Ostoje i vojvode Pavla (str. 50-51; v. i Pove-
lje i pisma I, 1, str. 434-35). Podata'kao ulozi crkve bosanske u
299
dravnom ivotu ima i u Primjedbama Ikoje su dodate na kraju
knjige, a sadre uputstva poslanicima i odluke
13) F. Monumenta serblca. Viennae 1858. U
ovoj zbirci objavljeni su slovenski spomenici sa Sr-bije,
Bosne i Dubrovnika. U bosanskim i ispravama ima
podataka gdje 'se spominju poneke starjeine crkve bosanske i
njihova uloga u dravnom ivotu. U naem tekstu spomenuta po-
velja Stjepana Tomaa iz g. 1446. nalazi se na
str. 438-440. ove zbirke,
14) L. Thalloczy: Istraivanja o postanku bosanske banovine
sa obzirom na povelje Kovmendskog arhiva. Glasnik
Zemaljskog muzeja XVIII, Sarajevo, 1906.
Uz lOVU raspravu dodate su kao prilog bosanske povelje koie
su 1322. i 1367. g. izdavali banovi Stjepan II i Tvrtko I.
Ova rasprava objavljena je i na jeziku sa istim pri-
logom u Wissenschaf1iche Mltteilungen aus Bosnian und Her-
zegowina XI, Wien 1900. i u knjiZi Studien zur Gesohichte Ser-
biens und Bosniens im Mittelalter, Miinchen, 1914. Sluili smo se
izdanjem u Wiss. Mitteilungen, gdje su doneseni izvrsni prepisi
pomenutih povelja. Tu se nalazi povelja Stjepana
(oko 1325) gdje je prvi putspomenutacrkva bosanska (Wiss. Mitt.
str. 243); tu je i prvi podatak o hijerarhiji njenog star-
jeinskog reda i o njenoj ulozi u dravnom ivotu (str. 241.).
15) Lj. Stare sprske !povelje i pisma I, 1. Beo-
grad - Sremski Karlovci, 1929. i I, 2, 1934.
dio dokumenata ove zbirke nalazi se u pomemrtim
izdanjima i U dokumentima koji se odnose na
Bosnu ima podataka o crkvi bosansikoj, o njenom starjeinskom
redu i o njenoj ulozi u dravnom ivotu. (Ugovor o izmirenju her-
cega Stjepana sa enom d sinom g. 1453, I, 2, str. 61; prepiska o
sporu kralja Ostoie i vojvode Pavla g. 1404, I, 1, str.
434-35). .
16) Geleich - Thalloezy: Dlplomatartum relatdonum
reipublicae Ragusinae cum regno Hungariae (Diplomatarium ragu-
samim). Budapest, 1887.
Ovaj zbornik uglavnom sadri uputstva vlade
svojim 'poslanicima koji su 1358. i 152,6. u Ugar-
sku, Bosnu i druge strane; ima neto poda/taka o hereticima II
redovima bosanskih velmoa i o krstjanima u njihovoj slub].
17) N. Jorga: Notes et extraits pour servir a l'histoire des
croisades II, Paris, 1899.
U II knjizi ovog djela svemu 5 knjiga) sadrana je naj-
dijelom iz arbiva koja se odnosi na
per'iod od 1396. do 1453. g. To su, velikom uputstva
poslanicima u ili duim dzvodima d, pored
toga, brojni podaci iz odluka sa dosta vijesti
o bosanskim hereticima, osobito o ulozi pojedinih njihovih star-
jeina u odnosima Bosne i Dubrovnika. Tu se, u jednom
dokumentu iz g. 1405. (str. 106-108), bosanski djed naziva go-
spodinom i duhovnim ocem crkve bosanske (... lo diedo che El
300
signor et padre spiribuale de la glexia vostca di Bosna); tu je i
pismo vlade od 5. oktobra 1433. Ivanu Du-
jednom od !predst,a;vnika rimske kurije na Baselskom
koncilu, gdje 'se za bosanske heretike (patarene) kae da ive bez
vjere, reda i je, svakako ipretjerano, istaknuta la-
bavost njihove crkvene organizacije (str. 318); na istom mjestu
navedeni su stepeni hijerarhije crkve bosanske onako
kako su ih tada u Dubrovniku shvatali.
B. LITERATURA
1) F. Bogornill i patareni. ,Rad Jugcslovenske akade-
mije VII, VIII i X. Zagreb, 1869. i 1870; 2. izd. Beograd, 1931.
Iako je ovo djelo objavljeno prije gotovo 100 godina, ono do
danas nije ni najmanje Izgubilo od svoje vrijednosti. Na
osnovu 'tada poznatih izvora je izloio razvitak i pro-storno
kretanje posebno bogumilstva, da bi glavni
dio svoje opsene rasprave posvetio pitanju bosanskih heretika
(patarena) i njihove crkve bosanske. Neke pretpostavke, koje je
postavio na osnovu tadanjeg stanja nauke, su
kasnijim sigurnim podacima.
Koristili smo se ovim djelom II prikazivanju obreda
crkve bosanske.
2) L Dollinger: Beitrage I (v. A. 2).
3) D. Obolenski:'11he Bogomils, A study in Balikan neoma-
nichaelsm. Cambridge, 1948.
U ovom djelu dat je vrlo dokumentovan prikaz
porijekla, irenja i postepenog transformiranja manihejskog
nja i njegovog grananja u sekte od Ikojih je
bogomilstvo bogomilstvu i njegovom irenju na
Balkanu je dio knjilge. Pitanje bosanskih heretika
Obolenski je dotakao samo uzgredno bez ograde kon-
cepciju o crkve bosanske. Sluili srno se na-
onim dijelovima ove knjige gdje su priikazani istorijski
uslovi irenja manlheizma i bogomllstva.
4) B. Ch. Pueeb - A. Vaillant: Le ... (v. A. 1).
5) V. Gluae: a) Srednjevjekovna oosanska crkva, Prilozi
za knjievnost, jeziJk, istoriju i folikilor, IV, 1-2, Beograd, 1924.
b) Istina o bogomilima. Beograd, 1945.
e) Problem bogomilstva i pravoslavlja crkve bosanske.
Godinjak Istonijskog drutva Bosne i Hercegovine V, Sarajevo,
1953.
U ovim (i drugim) radovima Glurac je zastupao stanovite
da u Bosni ina Balkanu nikad nije bilo heretika i da
je srednjovjekovna crkva bosanska u stvari bila pravoslavna cr-
kva. Da bi svoje miljenje vjerovatnim, on je podatke oda,
birao jednostrano i poricao 'vjerodostojnost svih onih izvora koji
nesumnjivo govore o crkve bosanske i o postojanju
heretika u srednjovjekovnim balkanskim zemljama uopte. Mnogi
istorijski podaci, ostalim i oni ikoji iz !kruga srpske
pravoslavne crkve, potpuno obesnauju miljenje.
301
6) J. Sidak: a) Problem ibosanske crkve u naoj istorlo-
grafiji od do Gluca. Rad Jugoslavenske akademije
259. Zagreb, 1937.
b) Crkva bosanska i problem bogomilstva u Bosni. Zagreb,
1940.
e) Pitanje crkve bosanske u novijoj literaturi. Godinjak
Istorijskog drutva Bosne i Hercegovine V, Sarajevo, 1953.
I idak je dokazivao da srednjovjekovna crkva bosanska nije
bila nego pravovjerna crkva sa sloven.
skim bogoslueniem i vlastitom organlzacijom, potpuno nezavisna
kako o Rimu tako i o Carigradu. noviju litera-
turu o ovom pitanju i na praznine i tanka mjesta u
argumentaciji o crkve bosanske, Sidak je mnogo do-
prinio da se 'll novije vrijeme ponovno pristupilo ispitivanju ovog
problema. Upravo u polemici sa njegovim stavovima izneseni su
novi argumenti koji su utvrdili koncepciju o here-
karakteru crkve bosanske te je i sam idak
pod utiskom ovih ["e:l!ultata kasnije napustio svoje ranije stario-
vite.
7) A. Solovjev: a) Vjersk0 bosanske crkve. Zagreb,
1948.
b) Nestanak bogomilstva i islamlzaclja Bosne. Godinjak
Istorijskog drutva Bosne !i Hercegovine I. Sarajevo, 1949.
e) Fundaj aj iti, patareni i kudugeri. Zbornik Vizantolokog
instituta SAN. I Beograd, 1952.
d) pravoslavnih izvora o bogomilstvu na Bal-
kanu. Godinjak Istorajskog drutva Bosne ri. Hercegovine V. Sara-
jevo, 1953.
e) Novi podaci za istoriju meomanihejskog poloreta u Italiii
i Bosni. Glasnik Zemaljskog muzeja. Nova serija VIII. Sarajevo,
1953. (v. A. 3).
U ispitivanju problema cnkve bosanske Solovjev je postavio
teite na izvore koji su nastali na djelovanja bosanskih
heretika, a zatim i na one izvore koji iz kruga po-
sebno srpske pravoslavne srednjevjekovne crkve. Analizom i upo-
doao je do rezultata koji pokazuju blisku srodnost
bosanske crkve sa bogumilstvom i sa zapadnim duali-
sektama, Solovjev je !postavio i nekoliko na-
osnovanih hipoteza koje otvaraju uvid u neka, dosada nejasna
plitanja organizacije i strukture crkve bosanske. Iz svojih analiz:a
i rezultata povukao je sumaran da je bosanska crkva
bila od kraja XII do XV v. zaista i to bogomllska,
8) D. Kniewald: Vjerodostojnost latinskih izvora ... (v. A. 3).
Uz tekstove latlnskih izvora Knivald je u raspravi dao
i njihovu analizu i utvrdio nesumnjivo crte u organi-
zaciji i crkve bosanske. Iz analize latinskih izvora doao je,
kao i Soloviev, do crkva bosanska predstavlja jaku
organtzaclju neomanihejske sljedbe, u bitnosti jednake onoj koju
su na zapadu zvali katharima ili patarenima,
302
9) M. a) Jedan prilog za istoriju patarena u Bosni.
Zbornik Filozofskog fakulteta Beogradskog univerziteta I Beograd,
1948.
U Iatinskim izvorima, u kojima se nalaze popisi zabluda
bosanskih heretika, tvrdi se, ostalim, i to da oni odbacuju
zakletvu (negant iuramentum) kaoto su i zapadni heretici.
Iz arhiva je objavio nekoliko vremenski
odvojenih podataka koji pokazuju osnovanost ove tvrdnje i utvr-
vjerodostojnost Iacinskih izvora u ovom pitanju. Podaci se
odnose na te se iz njih vidi da su
kad god je to trebalo, od bosanskih patarena, tj. od predstavnika
crkve bosanske, dosljedno traili ne zakletvu nego posebno obe-
(promlssion) prema njihovu koji su Du-
kao najblii susjedi dobro poznavali.
b) srednjovjekovna kanavanska trgovima. Jugo-
slovenski istorijski III, 1-4. Beograd, 1937.
Odavde (i iz Istorije Srba) uzeti su podaci o ku-
patarena u Bosni, na karavanskom putu koji je vodio iz
Dubrovnika prema Srbiji,
10) Vl. Grob i grobni spomenik gosta Milutina na
Humskom u srezu. Glasnik Zemaljskog muzeja XLVI.
Sarajevo, 1934.
je ovdje opisao grobnicu i 1.1 besprijekornom
objavio natpis na grobnom spomeniku jednog od starjeina crkve
bosanske. Iz ovog - kao i iz testamenta gosta Radina - najbolje
se vidi koliko su se starjeine bosanskih heretika pribliavale
svjetovnom ivota.
11) T. Les Kristrans (Bogomiles parfaits) de Bosnie
d'apes des documents turcs inedits. Stidost-Forschungen Bd. XIX.
Munchen, 1960.
U arhiva <ll Carigradu i Ankari je pronaao do-
kumente sa podacima o posljednjim tragovima krstja-
na na stare bosanske drave; tu se jo u XVI vijeku,
pod turskom spominju njihova imena.
12) M. Jedan novi podatak o gostu Radinu i njego-
voj sekti. Godinjak Istorijskog drutva Bosne i Hercegovine XI,
Sarajevo, 1960.
Ovdje je donesen podatak iz kojeg se vidi da je gost Radin,
g. 1466, traio II dobio od vlade dozvolu da se sa 50 do
60 pripadnika svoje sekte moe skloniti na njenom teritoriju.
13) Gl. Jedan pomen o krstj anima u Dalmaciji
1692. g. Godinjak I. D. BiH. XI, Sarajevo, 1960.
Autor je iz dzvjetaja namjesnika saoptdo
jan podatak koji govori da su jo pri samom kraju XVII
pored latinskog i obreda, postojali i pripadnici
jednog oblika koji se nazivaju cristiani (tj. krstj ani).
14) A. Noviji pogledi u nauci o pitanju srednjevje-
kovne cnkve bosanske. Pregled, 2. Sarajevo, 1954.
Ovdje su 'sumamo izloene ,tri glavne koncepcije u istorio-
grafiji o pitanju crkve bosanske. Tekst ovog koriten je
303
u Uvodnim napomenama, i u ovom pregledu osnovne
literature.
Pored navedenih koritena su jo i ova opta djela:
15) D. Prohaska: Das kroatisch-serbische Schrifttum in Bo-
snien und der Herzegovina.. Zagreb, 1911.
16) Kultura i bosanski franjevci. - I-II. Saea-
jeva, 1912, 1915.
17) K. Istorija Srba I-II (2. lzd.), Beograd, 1952.
18) VI. Historija Bosne, Beograd, 1940.
19) G. Ostrogorski: Geschichte des byzantinischen Staates,
Miinchen, 1940.
20) M. Beer: Allgemeine Geschichte des Sozialismus, Berlin,
1924.
21) H. Grundmann: Eresie e nuovi ordini rellgtosl nel secolo
XII. X Congresso Internazionale di scienze storlche. Vol. III,
Firenze, 1955.
22) C. Schneider: Geistesgeschichte des antiken Christentums.
l-II. Miinchen,1954.
23) F. L. Cross (i saradnici): The Oxford Dictionary of the
Christian Church (2. izd.). London, 1958.
Svjetlost, Sarajevo 1963)
FRAGMENT IZ KULTURNOG ZIVOTA
SREDNJOVJEKOVNE BOSNE
Dobro su poznataona o 'izraajima at'llltur-
nog razvitka srednjovjekovne Bosne koja su u
:kamenim, ponekad reljefima 'Ukraenim, spomenicnna, u
rukotvorinama zanatstva, u preostalim
spomenicima pismenosti, u tekstovima povelja, pisama i raz-
t11:ihd'itplomatskih akata kojti i samom formom kompozicije i
vje1linom izraza govore o postepenom i konstantnom napretku
dobrog ukusa, manja i opte kulture njihovih
U ovim spomenicima ubiiljeene su trajne crte jedne strane
drutvenog ivota onoga vremena koje duga nisu
mogla izbrisati. Na njima i jeste zasnovana naa opta pred-
stava o kulturnim feudalne Bosne 'i o onim
oblicima kulturne djelatnosti koje uzimamo kao mjerilo
ikada da odredimo mjeSIto jedne zemlje i jedne epohe
u opteistortjskom razvitku.
Drugd jedan o:'b1Jik kulturnog izraza li doivljaja, nami-
jenjen neposredno zabavi i razonodi, pa tako ii primam, nije,
po svojoj prirodi, mogao iza sebe o&taVli1li ovakvih tajnih
tragova koj!i bi samim postojanjem panju i pozivali
na istraivanje, je o djelatnosti artiista koj-isu, koliko
doznajemo iz oskudnih vijesti, na dvorovima
velmoa i vladara srednjovjekovne Bosne izvodili svoju vje-
l11inu sredstvima, pokretima ili mimikom, kao to
je bilo d u ostalom tadanjem svijetu.
Petnaesto to jest posljednih est decenija bosan-
ske drave, doba je mnogostrukog privrednog napretka,
akumulaclje relatlvnog bogatstva i razgranatih veza sa stranim
sV1ije1lom. To je ddoba kada se u ovoj zemlji ocrtavaju stalnije
304
20 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
305
konture raznih oblika !kulturnog ivota koji vidljivo izrastaju
iz opteg privrednog napretka i zadravaju se, prvenstveno,
u krugovima glavnih korisnika proizvodnje rada, IDa dvo-
rovima vladara i velmoa. U tim sredinama s vremenom
nastaje potreba da se monotonija svakodnevnog ivota,prelci-
dana gozbama, lovom megdanima, oivi li drugim oblicima
zabave i razonode koja bi mogli da zadovolje i neto 'I'IatZvijenije
potrebe dokonog feudalnog drutva. N da i u pret-
hodnsm vremenima ovakvi nisu na dvorove
vlastele i ovdje budili interes za svoje njima
je, vjerovatno, kao i drugdje, bilo i narodnih koji
'su uz pratnju gusala pjevali o djelima i
iz prolosti. Ali tek od XV moe se govori;1:)i o' gru-
pama Hi ekipama artista koje su stalnije bile vezane uz
velikake dvorove i koje su sluaocima i gledaocima pru-
aJe laganije i vedrije nego to je bilo ono narodnih
- guslara.')
Od XV u odlukama
sve se na bosanskim dvorovima spominju
raznih zabavnih vjetina koji su svojim
skim, li produkcijama uveseljavali dvorsko
drutvo. Za njih znamo odatle to su ponekad, u
danima svetkovine svetog Vlaha u vrijeme 'poklada, gostovali
li u Dubrovniku pa im je tom prilikom odlukom
odobravana ii neka sitnija nagrada u novcu, u tkani-
nama iN drugim poklonima. njima navode se frulai,
Iautari, doboari, zatim lakrdijal - 'svako-
jakih vjetina koji se optim imenom nazivaju bu-
foni, histrioni ili ongleri (ioculatores). U Dubrovniku su
nastupali u kombinovanom sastavu.
Produkcije ovakvihartJista odavno su bile poznate u
evropskim zemljama gdje 'su jednako interes gra-
i plemstva dok nisu postale optom potrebom.)
U Dubrovniku se spominju jo u prvoj polovini XIV
a vjerovatno su bile tamo i ranije. su
svijet iz okolnih krajeva od je i imala koristi
te 'su stoga vlasti davale razne olakice svima
'koji su eljeli da u grad prilikom svetkovine sv. Vlaha,
1) U.porediti: Arnold Hauser, Socialgeschichte der Kunst und
Utteratur I, Munchen 1953, str. 172 i d.
!) Hauser, na istom mjestu.
306
kada su se ta:kve tigre najvie i odravale, Godhne 1314, 21.
[anuera, bilo je, putem gradskog glasnika, objavljeno da sva
lica, koja to ele, mogu u Dubrovnik na svetkovinu sv.
Vlaha, da mogu ostati tri dana pred sve1lk:oV'iJnu i tri dana
poslije; njima se, za to vrijeme, garantuje svaka sigurnost od
goojenjla (zbog eventualne krivice) sa Izuzetkom
onih koji su izvriH neko ili neku
lU crkvama ili mjestima.) Ovakve obiavaponav-
'ljale su se ikias:nij,ih godina, a 30. januara 1347. date su
garancije sigurnosti od gonjenja i OII1'im u
svetkovini koji su biH dunici 'ili pojedmih privatnih
Iica.s) su, kako izgleda, bile kojekakve
igre koje su se izvodile pod maskama (ludi carbonosid) koje
su ponekad znale da granice dozvoljenog. Odlukom
Malog od 22. februara 1347. bilo je, na primjer, zabra-
njeno da se odravaju ovakve igre,5) ali je
,15. marta iste godine odluka bila i veselje pod ma-
skama dozvoljeno, ali pod strogo preciziranim uslovima.) Vidi
se da je vlastima, kolikogod su pazile da se ne
poremeti red i zabave ne u ekscese, ipak
bilo stalo do toga da se i :ne uskrate
omiljene povremene razonode koje su dm barem od vremena
do vremena ublaavala svakodnevnog ivota. Zbog
:toga,a1Ii d zbog drugih razloga, u Dubrovniku su odavno
drali li stalne i davali im za njihov posao stalnu
nagradu. Godine 1345, 21. maja, spomenut je neki Bernardus
trombator, kojem je pored stalne nagrade odobren jo i
dodatak za stanarinu u visini 3
1
/ 2 perpera,") U julu 1361. g.
vlasti gledale su da i angauju dva
dobra (duos bonos tubatores) i bile volj ne da svakom
od nj'fu plate po 25 dukata, da im daju za stanovanje,
i posebnu nagradu kad budu izvodili svoju vjetinu
(et Iucrum quando facient de Ipsorum arte).8) Od osamdesetih
godma u Dubrovniku se vie puta spominju
koji su svoju vjetinu izvodili na instrumentima:
a) Monumenta ragusina. Libri reformationum I, Zagreb 1879,
str. 57.
4) Isto, str. 214.
5) Isto, str. 255-6.
6) Isto, str. 257.
7) Isto, str. 201.
8) Mon. rag. III, str. 97.
20*
307
tubatores, comicines, fisbula'tO'res, zucholarti.) Kao u drugim
potrebama, Dubrovnik je li u ovoj stajao u oiJstom redu sa
razvijenijim evropskim gradovima onog doba i iao ukorak
sa-svojim vremenom,
Teko je koliko je vjetina ovih artsta iz Dubrov-
nika osvajala panju ususjed!lJim zemljama,pa i <ll Bosnt,
a koliko je pak u njima bila samonikla pa se onda pod
uticajem Dubrovnika usavravala i bogatila oblicima, ukusom
d izraajnim sredstvima. Ako dnemamo niJkakv.ih, ni neposred-
nih ni posrednih podataka o tome, moemo ipak sa
pretpostaviti da su se i u bosanskojzemlji od davnih vremena
mogli zvuci svirala, gusala i drugih narodnih
instrumenata i da su najvjetiji bili rado sluani i na
skupovima i u vlasteoskim a isto tako moe-
mo pretpostaviti i to da su posjednici bogatstva upoznati, ovim
ili onim putem, sa zabavnim produkcijama,
potrebu da sluaju finije !izvedbe majstora svirke i
ale. Zna se, na primjer, da je tadanji gospodar
Huma i Konavla, knez Vojislav ljuti
neprijatelj traio da mu se iz Dubrovnika poalju
pa je Malo 3. februara 1363. odobrilo da mu se
poalju ukoliko sami pnistanu da na njegov dvor
(tubatores concessi fuerunt eomiti Voyslavo, si ,ipsi ire
voluerint de eorum voluntatej.w) I kasIllije su
'll raznim prildkama slali svoje na dvorove bosanskih
i humskih dinasta. A s vremenom se onda da
jk'raljevi d velmoe li sami na svojim dvorovima dre ovakve
majstore, koje su ponekad, najvie !1:Z svetkovine sv. Vlaha,
slali u Dubrovnik da tamo, sa ostalim ovakvim grupama,
IPQIkau svoju vjetinu. Razmjena artdsta Bosne oj Du-
brovnika ula je s vremenom u dobre kao jedan od
znakova uzajamne naklonosti oj prijateljskih susjedskih odnosa.
Koliko je nama poznato, a'r1:Jisti Jjz Bosne prvi put su
spomenuti 15. novembra 1408. g., kada je u
Malom rijeeno da se da poklon dvojici onglera i
lakrdijaa bosanskog kralja (de donando duobus cugulariis
et buffOiI1ibus domillld regis Bossdne).l1) Ovaj datum nj,mova
9) M. Odluke republike I (Beograd
19511ci str. 317 196, 370, 371. II (Beograd 1964), str. 139, 146, 186, 330.
) Mon. rag. III, 248.
11) N. Jorga, Notes et extraits, II (Parts, 1899), str. 116.
308
spomena ne mora i 'nj'i:hOV'Og dje1JoV'anja u
Bosni, abi 1'Pak mislim da je njihova pojava u samom
XV bila jo nova ti. ne toliko ukorijenjena i rairena
kao u kasnjem vremenu. Jer u prva dva decenija ovog
bosanski artdsti, i 'oo samo kraljevi, spomitnju se u
Dubrovniku u vremeIllSlkim razmacima, u manjem broju
li jednostavnijem sastavu. nego u kasnijim godinama.
Godine 1422, 29. januara, Veliko odo-
bilo je kraljevim artistima (histrionibus seu pulsatoribus
regts Bossine) izuzetno velsk poklon I\l odjeCi i iveu u
vrijednosti od 120 perpera.P) U istoj odluci Velikog
kae se za ove kraljeve majstore da su doli u Dubrovnik
da iskau gradu i kraljevoj zemlji ( qui venerunt
honoratum urbem eft seu [suum?] domdsnium).13) Otada se
prdsustvo bosanskih artista na
spominje. Dolazili su, od svojliihgospodara,
sa kraljevog dvora li sa dvorova velmoa,
u vrijeme svetkovine sv. Vlaha, koja se spajala sa pokladnim
veseljem, ali i u drugim prilikama. Otuda i sastav njihovih
grupa postaje raznovrsndji i brojnijl, po tome i repertoar
bogatiji. U izvorima jedinim izvorima o ovoj
vrsti kod nas - bosanski artisti imenovani su latin-
skim nazivima prema instrumentima i vrsti igre i mi ne znamo
kako su ih tada nazivali u Bosni.
Od velmoakojl su svoje arttiste s1:alIi 'll Dubrovnik spomi-
nju ,se li, samo jednom,
dakle one vlastele Ikoja oo i mnogim poslovima, i poilJi:lJi-
i bila vezana sa Dubrovnikom. Nismo, u
ovoj vezi, nailli na spomen veldkog vodvode bosanskog Hrvoja
ni:lJi njegovog baillinlika Jurja mati-
posjedi sa njihovim dvorovdma nalazild su se daleko Gd
Dubrovnika, na Vrbasu i Sani, pa oo ih i komu,nikacije li !inte-
resi vie na S;pliJt i droge gradove srednje Dalmaci-
je nego na Dubrovnik.
KiOiliJ{)o oo bila gostovanja u Dubrevnku raznih artn-
sita iz Bosne i Huma, koliko SIU bile brojne njihove ekfupe na
dvorovima velmoa i vladara oj koliko je raznovrstan bio nji-
hov sastav - se, barem pni.b1ilnO, liIZ 0V10g sumarnog
12) Isto, 158.
13) Isto, 207, n. 1.
309
pregleda odluka 'o odobravanju poklona u
vremenskom razmaku od mekih 50 godin/a. Tu su, u tom vre-
menu, spomenuti 0Vfi artilSti:*)
a) Sa dvora
15. novembra 1408: cugulari!i et buf1iones,14)
19. aprila 1417: ioeulator.t)
29. [anuara 1422: Hystniones seu pu1:sa1)()lres,16)
8. jula 1432: plirfari,17)
4. februaea 1440: quattuor ystriones et plifJia:r:ili,18)
4. februara 1441: toeulatores It piferi,19)
7. februara 1442: ioeulateres et piferti.,20)
4. februaa-a 1447: pifferi,2l)
4. februara 1450: lautariUJS,22)
4. februara 1452: piffari,23)
2. jula 1453: gnachari et piffalliiJi,24)
4. februall'a 1456: gnacharini et piffaJri!i,25)
5. februara 1459: quattuor gnacharini et piffarii,26)
b) Sa dvora (Sandalja i Stjepana Vuk-

6. februara 1430: pliferti,27)
4. februara 1434: doculatores et piferd,28)
4. februara 1441: ystriones, ioculatores et piferti,29)
. *) Navodimo ih uvijek u nominativnom obliku i sa latinskim
nazivom,
14) V. nap. 11.
15) Jorga, 158.
18) Isto, 207, n. 1.
17) Isto, 308, n. 4.
18) Isto, 268, n. 3.
19) Isto, 376, n. 2.
20) Isto, 387.
ll) Isto, 423, n. 3.
U) Isto, 437, n. 2.
18) Isto, 461, n. 2.
14) Isto, 496, n. 2.
H) Dubr. dr. arhiv (dalje DAD), Libri reformationum, Consi-
hum rogatorum XIV (1456), fol. 254.
28) Isto, Cons. rog. XVI (1459), fol. 14.
27) J orga, n. d. 281, n. 3.
18) Isto, 319.
2t) Isto, 376, n. 2.
310
5. febrowra 1442: (ioculatoees et) piferi,30)
4. februara 1445: ioculatores et piferi,3l)
4. februara 1446:
4. februara 1449: pif,eri,33)
4. februara 1450: tubetae et pifelii,34)
4. februara 14'54: gDli,acharond,35)
1. maja 1454: pilari et
8. Oiktoibra 1455: buf1iOiItUS,37)
4. februara 1456: gnacharin, piffari et lautJaJries,38)
3. februara 1457: sex p'ifari et gnachariJni,39)
5. 1iebruaa-a 1459: quinque chergotae, pifad et gnacha:r!ilrui;
sex pliC!tJi piLari et gnachardni olim voyvode SalIldaliJs,40)
3. februaIlia 1460: piffaTi, gnacharini et 1nlbetae,41)
4. rebrual1'a 1461: gnachann et tubioLnae,42)
e) Sa dvora
5. februara 1428: pfI:farii,43)
4. felbruara 1434: ioculatores et piferi,")
30. juna 1439: piffetrti et ystric:mes,45)
4. februara 1445: i!ooulatOlI'es et pifari,46)
1! februara 1450: pifart et gnachari,47)
6. j'w1Ja 1450: pU8Iri,48)
4. februara 1451: plifMii, gniacharini et tubltae,49)
4. iebnuara 1454: gniaehacind,50)
ao) Isto, 391.
S1) Isto, 409, n. 1.
82) Isto, 417, n. 5.
38) Isto, 434, n. 1.
34) Isto, 437, n. 2.
85) DAD, Cons, rog. XIV (1454), fol. 16.
ao) Isto, fol. 53"
87) Isto, Cons. rog. XIV (1455), fol. 216.
88) Isto, XIV (1456), fol. 254.
39) Isto, Cons. rog. XV (1457), fol. 92"
40) Isto, Cons, rog. XVI (1459), fol. 14 ,1 14"
41) Isto, Cons. rog. XVI (1460), fol. 104", 108"
42) Isto, Cons, rog. XVI (1461), fol. 219.
43) Jorga, n. d. 243, n. 2.
44) Isto, 327, n. 3.
45) Isto, 363, n. 2.
40) Isto, 409, n. 1.
47) Isto, 437, n. 2.
48) Isto, 438.
40) Cons. rog. XII (1451), fol. 10.
110) DAD, Cons. rog. XIV (1454), fol. 16.
311
1. jlULa 1455: gnachaJ1"iIIlJi.,51)
4. februara 1456: gnacha.r'in:i,52)
3. februara 1457: quattuoe pifarri et gn:achillI1ini,53)
5. februara 1459: quinque piffari, gnacharini, 1Jubioen,54)
3. februara 1460: piffami, gnaeharsni et tureta'e,lili)
d) Sa dvora
14. maja 1423: piferi sive
biti bez ilnlteresa da na haju kaemo ito da su i
tueske vojvode - krajin'ieti i prlijle osvojenja Bosne
ponekad slalii SV'Oje u Dubrovnik povodom
zgoda, pa i prilikom proslave sv. Vlaha. 19. septembra 1452.
g., ne znamo kojim povodom, odobren je poklon ioculatori
teuoro,57) a 3. februara 1457. r1jeeno je u umoljenih
da se dade nagrada pifariJs ert gnachecinis quattuor voivode
Issabech . " qui venerunt honoratum festum sanctd Bla-
sld...58) Istim povodom su Isak-begovi gnachard-
ni i 4. :fleibiflUa:ra 1461.
59
)
Naveli smo dosta primjera 'o bosanskih artesta na
u Dubrovrsiku - toliko primjera koUko je do-
se poka: u je razmjerdma ova vrsta zabavnog
ivota bilaodomacena na dvorovima feudalne gospode pos-
Ljednjlih nekohlko decenija bosanske drave i do koje se
mjere bila razgranala u i:m->aajlnJw sredstvima i oblicima i u
mnoini Sama da je g. 1457. na
stima u danima sv. Vlaha u Dubrovniku 14, 11
g. 1459. 16 artiSIta 12 Bosne i Huma, pokazuje >k.oHko je i tl
ovim zemljama bio ovladao interes za njihovo i
koliko su feudalni dvorovi bili postali pogodnom sredinom
za njihovo djelovanje.
51) Isto, Cons. rog. XIV (1455), fol. 177'"
52) Isto, Cons. rog. XIV (1456), foI. 254.
53) Isto, Cons. rog. XV (1457), fol. 92'"
54) Isto, Cons. rog. XVI (1459), fol. 14'"
55) Isto, Cons. rog. XVI (1460), fol. 104'"
56) Jorga, n. d. 214. Ovo je, koliko smo nali, jedini da
se navode ove vlasteoske porodice iz srednjeg Podrinja koja
se g. 1430. u izvorima vie i ne spominje. Vidi: M." Za
istOTl3U rudarstva u srednjevekovnoj Srbiji i BOsni T(Beograd 1955),
str. 40-41.
57) Isto, 461, n. 1.
58) DAD, Cons. rog. XV (1457), fol.92
YO
50) Isto, Cons. rog. XVI (1461), fol. 219.
312
Iako su bosanskikraljeV'i i velmoe drailii na 5V'O'jim
dvorovima vlastite ekipe ipak SIU, u
da od zatrae i njihove majstore
da i oni svojim obogate ui:tak slualaca i gledalaca;
a ponekad je i vlada iz vlastlitepobude slala na
bosanske dvorove gradske (kao to je, u
potrebeznala da ailje i Ijekare) da bi Itaka pridobila ili
dobru volju i 'Prijateljsku naklonost kralja [ uticajnim velmoa
koji su uvijek mogm da hudu od koristi (m <ld tete) IZa neki
dobar posao Republike ili njenih Spomenuli smo
kada je, g. 1363, u Dubrovniku odobreno da se 'Poalju
knezu Vojislavu Kasnije, gostovanja du-
kod bosanskih humsklh dinasta postaju
i vezana su redovno za neku zgodu. Na svad-
bene u i
pored poslanstava, alju i svoje
ili manje ek>1pe Kao li raznovrsni. pokloni,tako
su i ovi zabavljam imalli da svojom vjetinom razmekaju
raspoloenje nosioca vlasti i olakaju posao diplomatskim
predstavnicima Republike. Prilikom svadbe kralja Tvrtka II
(1428) su, pored bogatih darova, posiali na bosan-
ski dvor i dva svoja frulaa (duos piphetaros nostros) da i
oni doprinesu svadbenom veselju,60) i, istim povodom, pisali
su svojim 'Poslanicima na kraljevom dvoru da gledaju uhvattti
pogodan momenat kad kralj bude potpuno obuzet zabavom
i veselim raspoloenjem {matto de piacer e d'allegrarsi),
pa da tada od llljega zatrae da ukine naredbu obolanju
srebra koja je bila nepovoljna za trgovce.')
;J Illa svadbu kralja Stjepana Tomaa (1446) :iz Dubrovnika
eu, zajedno sa poslanstvom, bild ti

U isto vrijeme, 23. jula 1428, kada je odobrilo da se poalju
na svadbu kralja Tvrtka II, umoljenih rijeilo
je da se obadva gradska (tubicinas nostros
graos ambos) upute vojvodi Sandalju,6S) k'Oj:i je, moda,
timao namjeru dia ih povede na ,kraljev dvor i da seosobitlm
ovih majstora li sam istaikJne uvae-
nim zvancama na svadbeno] Kasnije ise
60) Jorga, n. d. 243, n.2.
61) Isto, 242.
62) Isto, 418.
63) Isto, 244, n. 2.
313
spominju na dvoru maj-
stori na vrstama frula (pipheri, tubicines, tuba-
lIae).64) U jednom iz 1452. g. izgleda da se radilo o
stalnijem angaovanju jedne grupe na
dV10rU Vladislava sina hercegova. Te godine 9. aprila,
umoljenih rijeilo je da Vladislavu ustupi gradska
ci jedan par doboara (duos pifaros et duos tubetas
nostros et unum par de nacharis), koje moe zadrati
:da budu na njegovu gospodstvue (possendo eos habere
pro honorando iJpsum domi'nium).65) U umoljenih jie
9. maja 1455. donesena odluka da se povodom pripremane
trostruke svadbe u hercegovoj porodici, na njegov dvor poalje
pet (de mittendo ad nuptdas Chereegh
et fi1iorum tres piffaros nostros et duos tubetas).66)
mje ispala sasvim Ionako kako je bila zamiljena, Svadba
hercegovog starijeg sina Vladislava obavljena je kasnije, tek
u jesen, pa je i tom prilikom, 6. septembra 1455,
umoljenih rijeilo da na poalje frulae
li frulaice (de mittendo 'ad nuptias OOmiJ1liS Vladlissaui ...
duos tubicines et tres tubioinasj.")
spominju se, iako ii na dV1Or'l1
u gradu Na svadbi vojvode Ivanliia Pavlo-
g. 1449.
68)
i, kasnije, njegovog brata, vojvode Petra g.
1455.
69
) bili su pnisutnd gradskl
Naveli smo bro] zabiljeenih 'l1Zajamnliih igOOltav:anja
bosansldh i artista da bismo, 'll nedostatku ma
kakvog opisnog podatka, iz samog spominjanja njihovog
prisustva na jednoj d. ina drugoj strani mogN dJoibli1Ji neku
predstavu o uzajamnog uticaja lroji je u oV1Oj
oblastd kulturnog ivota onog davnog vremena rnogao vriti
Dubrovnik na Bosnu, ali i Bosna na Dubrovnek. Kada imamo
u vidu da su srednjovjekovni artisti uopte bili bez
drutvenog korijena, elemenat deklasiran ii
tradtcijom, promjenljivih uslova egzistencije i mga sklon
promjenama i novinama, nam biti teko raz:umjetli. da su
jedni od drugih laloo primali svaku novanu koja je njlilhovo
64) Isto, str. 371, n. ,1; str. 389.
65) Isto, 476, n. 2.
66) DAD, Cons. rog. XIV (1455), fol. 160'"
67) Isto, Cons. rog. XIV (1455), foJ.. 203.
68) Jorga, 434, u. l-
69) DAD, Cons. rog. XIV (1455), foJ.. 168.
314
mogla da li. koja je nalazila odjeka
u njihovom vlastitom ukusa, izraaja i manira.
A d njihovi kruhodavci nisu bili ravnodum 'prema tim novi-
nama su njihovi wnOlSli1d u repertoar, u sredstva
dzraavamja, u tehniku jer ova ekshsbicija
vjelline i opreme dvorskih artista bila je nramlijenjena ne
samo neposrednom uitku iz:abavi nego je, razumije se,
dmala 'i tu svrhu d smisao da na svoj istakne drutveni
rprestli. posjednika i bogatstva. Velmoe su stoga sigurno
gledale da ekipe njihovih budu i zansmljlve li
gizdave pa da im i svojom pojavom i svojim produkeijama
to iri i Mo trajIlJiji spomen.
U Dubrovniku, koji je dmao prostrane veze po
Mediteranu i bio otvoren. svakojakim uticajima, mog]i su
bosanski artisti prilikom svojih gostovanja o svetkovini sv.
Vlaha da vide i poneku novinu i da je usvoje; a i
bosanskim velmoama mogao je da zapne za oko poneki
detalj u opremi majstora SJVIi.rke i podstakne
elju za Imitiranjem. Jedan podatak kao da i kazuje neto
o tome: G. 1448, 9. oktobra, vojvoda Ivani
je kod jednog majstora dvije zastavice za dvije
trube (pro duabus tubis); tralo je da zastavice budu ukraene
zlatnim vezom, dobro i Hjepo (deauratas et laboratas
bene et pulchre),po uzoru na OJIle koje su bile u upotrebi u
Dubrovniku; na njima treba da hude sliJka svetog
Vlaha ali tako da svetitelj ne drill u ruci dzvezeIlJi model
grada Dubrovnika, nego onaj grada starog dvora
porodice (ad monstrum marom Oommunis
quod Sanctus Blasius debet tenere dn manu Radilo
se, vjerovatno, o signalnlm trubama koje ISU se upotrebljavale
u raznim zgodama, pa i u dvorskim i moda
ih je vojvoda Ivani i da budu gotove za njegovu
svadbu koja je obavljena u 1449. god.
71)
Ne moemo
propustli.lli a da ovdje ne spomenemo i ovaj, dobro poznat,
podatalk: mnogim vrijednijim stvarima koje se g. 1466.
navode 'll testamentu hercega Stjepana kao njegova zaostav-
tdna, spomenut je i [edan s cjevmi od srebra,72)
I>igumo male orgulje (portatdv), vrlo tOtmiljen instru-
70) Jorga, n. d. 426, D:1. l-
71) Isto, 434, D:1. l-
72) Monumenta serbica (VJennae 1858), str. 498.
315
menat li na evropskim feudalnim dvorovima.t) ]. odakle
je ova sprava dola na hercegov dvor, da lli je od
nekog poklonjena kao cijenjen p'nija'teljskii dar, ili je
i nabavljena poto je bila zapaena kod ili moda
kod nekih drugih stranih - o svemu 'tome ne moe se,
oslim \kazati nita. Svakako je ovaj sloend instru-
menat predstavljao veliku novinu koja je pruala nove
izraaja i ukusa.
Da li su se u Dubrovniku ovaJkw Ultticaji iz
BOiS11e - o tome, u nedostatku podataka, moemo samo pret-
postavljati. Pod optim nazivima pifari, tubicines, tube-
tae, pulsatores itd, mogu se podrazumijevati srodne
:kategonije i njihovih mstrumenata ko,jdma je
moglo biti i [ednostavnh.is vremenom li usavravanih,
sprava kao to su razne svirale, dvojnice, gajde ili
gusle, ili instrumenata koje su Turci, i prije okupacije, sa
unosili 'll Bosnu. Srednjovjekovni majstori 'sv1r!ke nisu
bdld nikakvim dravnsm ili stalekim
granicama; njihovo bilo je svakom razumljivo pa se
stoga lako prelijevalo preko svih granica i lako
u svakoj sredind, No uzaludno hi bilo trait; li
uticaje koji nisu ostavili ba nikakvog vidljivog traga. Za-
se stoga na onome to je o ovoj djelaJtnosti na
bosanskim dvorovima dzvaditi iz podataka koje smo
naveli o gostovanjima bosanskih artista u
Prema rn:avedenim podacima,artisti koji su djelovali na
srednjovjekovnim bosanskim dvorovima, mogu se podijeliti
lU dvije skupine ,kojima nije bilo strogih granica,
U prvu SkupiDiU spadaju oni artis'ti kojli su mdmikom ili
lakrdijakim pokretima zabavljalli gledaoce. To su
bufonl (buffones) spomenuti u naim podacima samo dva puta
(1408. li 1445); zatim histnoni (ystriones) spomenuti
puta (1422, 1439, 1440, 1441); li ongleri (ioculatores) spomenuti
devet puta ]417. i 1452). Ovi artistIi, dobro poznati
u srednjovjekovnom svijetu, kako na 'istoIku tako
i na zapadu, raeldkovabi su se sobom viJe po riazdvima
nego po formi i sadraju njihovih predstava. Oni su,
bili lakii i uveseljavali oo gledaoce vie ili
manje ne osobito bogatim, repertoarom, ali 'i
73) V. J. Andreis, Historija muzike I 1951), str. 135.
316
slobodnim rmprovizacljama iz kojih je mala da bljesne i
poneka otrica.P) Svoje izvedbe ponekad su pratili
vlastitom svirkom i time [ akcenat svojim
pokretima; srednjovjekovni ongleri su 11 sav:remeruim
crteima predstavljeni sa lautom su tonovima
govorni ili izraz. U jednom godine 1422.
nazivlju artsste bosanskog kralja histrones
seu pulsatoress.t) to bi da im je jednako pristajao
jedan i drogi naziv jer je 11 jednoj osobi nastupao i laikrdijail
i na nekom 'instrnmentu sa icama, vjero-
vatno na Iauta Hi na spravi; izlazilo bi !iz toga da se
bosanski artdsti ove skupine nisu razllkovall od svojih evrop-
skih sudrugova osim, moda, po kvalitetu izvedbe. Iz odluke
:\Ti:je6a umoljenih od 8. oktobra 1455. g. saznajemo li ime
jednog od nj\ih: tada je, naime, biiloIiijeeno da se nabavi
11 vrijednosti od 50 perpera za nekog hercegovog
Iakrddjaa koji se zvao Mrvac (de vestiendo Meruaz ...
buffonum cherzeghi)76) - nosio je, dakle, nesumnjivo
slovensko ime. Visoka cijena njegove (oko 18 dukata)
govorfla bi zato da su barem neki od ovih lakrdijaa nosili
giedavu opremu Ikakva je odgovarala njihov.oj igri.
Druga skupina bosanskih artista obuhvata majstore svirke
na instrumentima; ona je 'll izvorima spome-
nuta i brojnije je zastupana. U odlukama
spomliJnju se ovi pod mnogim nazivima od kojih ne-ld
sjedinjuju ali 'ipak srodne vrste preteno
instrumenata. su na raznim vrsta-
ma svirala ni frula nam pravi oblik nije poznat. U naim
[zvomma su navedena pod imenom pifari, a uz ove
spominju se jo [ tubetae, tubicines, sonatores. Svaknod
lov,th naziva moe da obuhvata vte urtista sa aH
srodniim dnstrumentema kao to je i vde naziva moglo da
istu vrstu artista ili instrumenata.
Od artista sa i!nstrumen1tima se navode
'bubnjari ili doboari (gnachar, gnacharini) i to, gotovo re-
dovno, zajedno sa frulaima (piferi) pa izgleda da su zajedno
i nastupali - .jedni da frulom izvode melodiju, drugi da
udaraniem u dobo daju takt [akcenat i itakiO
74) V. Hauser, n. d. str. 173.
75) V. str. 5, nap. 13.
76) DAD, Cons. rog. XIV, fol. 216.
:H7
efekat. Vjerovatnio su li ovi artisti. poreddoooa u:potrebljavali
i druge, dobou instrumente tonskih visina.
Moda je i u izrazima gnachari i gnacharini sadrano neko
razlikovanje u instrumentima kojim su se sluilii. jedro i drugi,
Vnijedida se istakne da se doboart kao bosanskih
ekdpa u spominju 'tek od g. 1450,dOik su druge
vrste poznate iz mnogo ranijih godina. Do sredine
!XV bosanski feudalci bili su se navikli
na prieustvo Turaka i turskih vojvoda u bosanskoj zemlji
pa je lako da se odavde li ova] :iJnstrumenat
na bosanskim dvorovima kao sastavni dio malih kapela.
CiJnjenlica da se bosanski doboari od godine gotovo
redovtto spomdnju zajedno sa frulaima navodi nas na pomisao
o efektno] kombinaciji zurle i defa, ovih dzrazlto onijentalnih
instrumenata.
Majstori mstrumeneta sa icama spomenuti su
jednom (1422) pod OIPtdm limenom pulsatores li dva puta
pod posebnim nazivom lautari! (1450) li lautares (1456).
Sto se lautari posebno spominju tek od 1450, li to svega dva
puta, ne mora nikako da njihov dnstrumenat, lauta,
upotrebljavan u evropskom ,svijetu, li ranije nije
bio poznat u Bosni. Lautom ili lauti instru-
mentom pra1Jili su svojih igara ongleri i histrioni
koji se mnogo ranije pojavljuju; je da su se ranije
vie sluili nek/im instrumentom sa icama dok ga
pm sredini XV ,niije potisnula prava lauta.
U odlukama bosanski artisti uv6.jelk se
navode sa imenom feudalnog gospodara su dvoru pripa-
dali, kao ljudi bosanskog kralja, ili Zlato-
pa nam po tome izgleda da se radilo o tako
profesionalnim artistdma je djelatnost uglavnom bila
vezana uz feudalne dvorove. Tu su djelovali kao vie ili
manje stalne, uigrane ekipe ili druine pa ih jednom u
Dubrovniku i nazivaju tako: 7. februara 1442. umoljenih
odobrilo je poklon Stjepana li tom
prilikom u odluci su spomenute dvije druine frulaa
(societates pifferorum), 'i to jedna que est de curia voyvode
Stli;pallii i druga md de Chergotee.P) Ima jedan primjer
77) Jorga, n. d. 387. Jo jednom je zapisan ovaj izraz chergote:
5. februara 1459. u umoljenih odobren je poklon quinque
chergotis, plfaels et ,gnacharinis cherzechi (Cons. rogat. XV [1459],
318
da je ovakva druina i posl1ije smrti svog feudalnog posle-
davca nastupala !pod njegovim imenom. Istom, naime, odlukom
umoljenih od 5. februara 1459. o
hercega Stjepana odobrenje ,i poldon sex pictis pifaris et gna-
charmds olim voyvode Sandal!is.78) je da su ovi
jpOOlije Sandaljeve smrti. (1435) napustili dvor njegova nasljed-
nika Stjepana i onda nastupali kao samostalna drntna. Ovo bi
se moglo iz &njenice da su istom odlukom nagra-
odvojeno od Stjepanovih 'kao posebna ekipa.
Svaikakio je da je ova druina nastupala pod Sanda-
ljevimhnenom jlOI i 24 godineposlii.je njegove smrti.
U naim podacima mema spomena da je u bosanskim
bjlo i enskih Ali samo jednom,
6. septembra 1455, zabiljeeno je da su se u jednoj
na svadbu Vladislava pored dva
frulaa nala:zile i tri frulalce.l'')
Zbog potpunog odsustva 'izv'OII"Uih podataka nije nam
da imalo osvjetJlima p:it8lnje koliko je bOS8In-
skih lltrtlistJa ulazilo u iru publiku, u kojim oibliioima i u kojim
prilikama, pa nam ne 'ostaje drugo nego da, naosnovu optih
predstava o opteljudskoj prijemljivostd za spektakle ove
pretpoSltavti.mo da igre bosanskih srednjovjekovnih artista msu
bile samo na vlasteoske dvorove i
pokladna veselja. Zongleri ii histrioni, li bili
su i ovdje, kao li. svuda u svije-tu, sigurno rtraend i rado
i sluani u z,godama, na skupovima,
bi se nalo mnotvo svdjeta, Tu su u svojim izved-
bama mloglli da uzmu vie slobode nego njihovi sudrugovi na
dvorovdrna, mogld su da se vie priblie narodnim shvatanjima
i raspoloenjima pa i da, moda, svojim slobodnim irnprovi-
zacijama lzraze poneto to se Ille .bi rado slualo u krugu vla-
stele,
fol. 14). Nikako nisam mogao ta zapravo ovaj im-az.
U prvom (1442) kao da neku osobu pod je
imenom nastupala druina Drulaa; u drugom (1459) jednu od kate-
gorija pored drugih.
78) DAD, Cons. rog. XV (1459), fol. 14
00
koju sam po
smislu kao pictis nejasno je napisana u zapisniku
ako je moje ispravno, radilo bi se o artistima koji su na-
stupali ili naminkani ili u arenim ili SJU se sluili
jednim i drugim sredstvom da bi efekat svoje izvedbe.
79) V. nap. 67.
319
321
o srednioviekovmih bosanskih artista 'ne znamo
nita. Imenom je naveden samo onaj bufon hercega Stjepana
koga smo spomenuli, ali ni to golo ime ne kazuje mnogo.
Nita ne moemo ni o tome koliko su njihove druine
sastavljene od ljudi, nadarenih samouka, moda
l vLastitih ili odbjegldh od nekog drugog gospodara;
. a koliko su se pak popunjavale
iz bijelog svijeta, ljudima bez domovine i domieila koji su
tamo gdje su mogli dobru za svoje
Kao i u ostalom tadanjem svijetu i u Bosni je nji-
hovo djelovanje ostalo anonimno, a onda i zaboravljeno.
A ovi ljudi nepoznatog imena, porijekla i ivotne sudbine
izrasli iz donjih drutvenih slojeva, unosili su u surovi
ivot vlasteoskih dvorova barem neto od smisla za
fjnije ljudske potrebe li pribliavali ih viim oblicima kultur-
nog ivota makar u ovoj jednoj njegovoj grani. Istorijski
uslovi nisu dozvolili da se iz bosanskih srednjo-
vjekovndh artista na vlasteoskim dvorovima zametne li razvije
klica neke vrste scenskih igara. Korak koji je u evropskom
svijetu bio odavno u Bosni je bio na due
vrijeme. Ovo malo podataka o bosanskim srednjovjekovnim
artistima to je preostalo kazuje nam samo da je i Bosna
onoga doba u kulturnom ivotu disala dahom svoga vremena.
320
PRIJE 500 GODINA
(1463-1963)
Ova, XIV, ikJndLga Godinjaka, k.oj.aizla:zisa znatnim za-
kalnlj ooj em, iPfI'iJprem8lIla [eza g. 1963. - godlmr kada se na-
vrilo pola milenij-a od propasti srednjovjekovne bosanske dr-
ave. Taj davmd istoIritiski d.laltuirn dajepovoda da se osvrnemo
na sam Ikolji je bitno izmijoenio tOIk Irazvitka naroda
Bosne lj Hercegovine i da sagledamo spoljne i unutranje isto-
rijske 'USlove lU kojima je, pr;ije 500 godina, 'jDi jedna
naa srednjovjekovna drava poslije svoga trajanja od neko-
liko
Poloaj srednjovjekovne bosanske drave u sklopu
dr8lVnih odnosa u vremenu nagle curske eksp8lnzdje IpO ball-
kanskom prostoru bio je, p'1"ije svega, talCi,anjilrn na-
stojanjima silla da svoje - i
sto 'Virilo suprotne - nJterese z'atite na 'Prostoru Ito .udalje-
nijem od vlastitih granica i uz to manje ulaganje vlastitih
materijalniiih lj ljludsikili. snaga. '.Daj 'Prostor Ipredstav.ljalla
kroe due wij,eme Srbija. od godina XV
ikada su 'I'urci da suavaju njen
opseg i da se opasno pribliavaju ugarskom odbrambenom po-
jasu na DuI1IaViU, Bosna da se poj-av,ljuje u 'kom-
hinacijama zainteresovanih .siIla Ikao eemlja koja ;bi, barem !P'I'i-
vremeno, pri-milla na sebe svu estinlu opasnih talasa i .kolfko-
-toliJko usporila brzinu kJretanj1a, a moda ioSJ.aJbi1a
ndihOViU udaonu snagu. Pa iJako se lU susjednim zemljama dobro
znalo da su Turci odavno isprovadjival! ovaj ibedem slabe
unutranje kOlIl.st'1"Uikcij-e i da se njihova bujica
snano 'rezlijevala dolinama ,bosanske zemlje, jo uviU,ek nije
nestajalo nade da se ovdje neto
21 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
dmigo, barem odgoditi bitke sa ncvdrn
do momerrta kad se one primiti pod povoOl'j'11i(jim uslo-
vima. Stalkvim nadanjima morala jie i Bosna - klad Mje
biJlo iZIgledana meki sigJu'!"11iji d:zJlaz - da svoju spoJij-
'aktivnost, i to u jednom vremenu kada je na tezulju
pregovora sa potencijalndrn saveznicima mogla da stavi vrlo
malo i Ikada je nj ena dmieijatdva :kao iaraz vi1astitiJh i nepo-
srednih potreba mogla da ima sasvim sporedni Lkada
se plribiliio momenat Ikoji je sobom nosio p:ittanje nje-
illJO'g daljeg opstanka, 'bosanska drava nala se u ,talkvom me-
da jie njena vlastita vo1Jja hilla para-
lizovana suprotnim ondih ,sila na koj,e je
kao na sav,eZlniJkie i zaiti.rt:nike.
poloaj jedne zem[jeuvijek je 'bio
na prvom mjestu stepenom mjene unlUlurainje Bosna,
u pOlsljednjim decenijama svoga <postoj!llnja nalazila se u uibr-
lanom procesu feudalne deeintegracije, u kojem je drava Ikao
predstaiV\nik ulcupnostt feUlda1ruiih interesa sve l\I:ie gUlbila od
svoje ingerencije u :korist velmoa..VjernaslUJ-
ba vazala prema wdadaru, !koj,a se u prethodnom vie
puta spominje u tlmruk:retnim u XV vijeku pada
u zaborav, a u primjeni gubi gotovo svako
U feudalnoj Bosni jo se misu bille razvile nove drutvene snage
u ItoliJJmj mtieri da bi mogle da zaustave ovaj proces i da, :kao
u drugim, iPr1vredno i drutveno razvijenijim zemljama onog
vremena, postanu nosiocem novih oblika dravne organizacije.
pred sobom DJiJkak:ve dnutvene prepreke, I11JiJkakve
nunosti koda bi im nametala neke OIp.M1je
obzire, feudalei, starjeine velikih vdasteoskih 'rodova,
su se datim istomj:Slkim priliJkarrna :uvijek pred
samo neposredno pitanje ta se, sa gledita
vlaststog iJIlJteresa, 'u datoon momentu moe dolbfrti illi
ili ta se mor,a 'JI1tvovaJti da .bi se izbjegao gubitaJk. To je
piltaJruj,epTedsta;ViljaJlo dom.in!llnJt!lln sadrati u
pretlstavama bosanske v[astele i njihove
11 odnosima Hi 'u oldnooima prema dravi ili spolj-
snaga nije ih da I\l
vlastite nepooredJl:e IkOlristitme saveznike ili
zaltitniJke ili pootl'ednike !bilo u rzemllji illi van zemlje bez obziTa
;na lIl'j'iJhove priJkI1ivene iJli ,o.wo<rene namj!ere Iptrema dravi.
Nikakive skrupule nisu ih ometale da na lbo-
sanskog vIladara, predstavnjka dreve.vgledaju kao i na svakog
drugog viladara sa gledita :kolilko im moe
ili u illi proirenju vlasti na vlasteto]
domeni. Iznevjerlfi 'SIe etmmom vladaru je isto ItaJko
(ili isto taiko k'rivirca ikao oi .iznevjenitfse vladaru
bosanske drave. Gospodar HUlIDSlke zemlje Sandalj
!bojom veLiki vojvoda bosanski, u svojo] povelji
g. 1420. o 'IlS1mpa:nju svog dijela Konavila Dubrovniku spominje
da je za nau sl'Ubu p<rimio ,millosti, gradove i upe i zem-
Ije ... od !kraljevswa bosanskog: 1.1: dstoj povelji, maJ1.Q dalje,
DVa;j veliJki vojvoda bosanski kae dia se u !po-
nalaze i neki posjed; 'koji su ramije prspadali vojvodi
Pavlu i njegovom sinu Petru, a zatim, milostju i
darom ibojim i velikoga cera suhtama Mehmed bega u
nae TUke.. . I\l to vrijeme kada se Petar iznevj eri
caru sudtanu, ri. ubi ga Isak carev vojvoda s carevom vojskom,
a meni ViJe vojvodi Sandalju i mojoj bratiji Izda grad
Soko u Konavlju i upe Konavoske, to je bilo Pavlovo i po
mu sina Petra. Sandajev DJasljedmiiJk, herceg Stjepan,
godine 1453, u javnoj ispravi, izvodi svoje gospod-
stvo i svoje naslove iz milosti :bojei gospodara velikoga
mi cara AmiT sultana Mehmet bega i ob<a'vezujoe
svoga sina Viladisl!llVa da ... biti 'vjer!lln polag mene gospo-
daru velikomu. Primjera .ova!kvo,g shvatanja lojadnostd koje
je iJJJO do potpunog [gl11o'fisanja vlastite drave hillo je
feud'aJ1.cilffia onog vremena dosta. A feudalce spadao je
ivlladaTmaJO' jedan od ;njiih si tom TarzliJkom to je 'vladar i dra-
;v<u smatrao ikao svoju ibati.nSku svojinu i u njoj Ibio vie za-
Interesovan ikao ipOSjjedn:iJk nego kao odgovorni predstavnik
opte Ikoristi. I !tu susinme i neposredne brige zasjenjirvale dalje
vidike. Kad je izbio rat hercega Stjepana i Dubrovnika
(1450) Ik
iI1aJ:j
se dao laIko nagoworitt da se .kao save:zmlilk prid;rulli
sa jedinom ogradoou, .naime, ukoliko ne bude
imoo :aJli voj,Slke turske na sebi; nije Z!lIZir,<l'O datom
prililkom UJp'll sa nj enillm 'Pri-
morj:em i sa Ig,rado;vJma (Herceg) Novim i RiSlnom - ter.itori-
ju, dialkle, ikodaje, iako u rukama hercegovi:m, pra'vno jo uvije\k
biJlasalStavni dio bo:sanske drave; ostavio jie da
biraju u posjed ovog teritorij.a aM s pO'ftom
tUlrslrom, aWi iS p1nezoon, ali s :svojom ali iniih, ali po ikoji
nim drago
322
21*
323
Kroz mnoge pukotine uLaziJ1a je u Boonumrrs:ka da
posreduje, intervenie i da slojeve i njihove
podani/ke naV'1kav,a nasvoje prisustvo, ida se u svijest
stanovnitva ,kao neizb] eivi faktor u nj egovom egZlistiI1aJnj'll.
Proces :fleuJdall:ne deziJntegracij.e sa svim njenim dir.avnO\PoIliti-
Qronselwendj1ama de u mj1eri
svakog otpora sa na neki makar do .djelomi-
'USlpjeh. Takva !bHa je, !baiill
svedena Illa mjeru iz Rima
odlukom kralja da preduzme gonjenje heretika i time do kraja
narod od drave.
Sve je to mIo dobro ,poImJla1to .stranim 'V1ladama 'koje su u
Bosni ua;imme u obzir kao kakve ,takve
Znalo se da Bosna ,akciji ne moe priloiti gotovo
nita vie od IkmaLj:eve dobre 'Volje i da od ,tUIrskiih namjera
vie strahuje IkJraJlij nego njegovi podanici kojli su odavno i-
vjeJi u uV'j,erenju da smjena rospodara ne mijenja njihovo
stal11!j.e. GodilIle 1461. - turSkog lI1IaJPada -a-
liJi su se bosanski posleniei na papinskom dvoru na turSku
.agt'tacijlu Ikoja je kod seljaka mailaaila na odziv: gwortH 'su
ikako seljaci naputaju svoju gospodu koja zbog toga msa
mogla da odre neke svoje gradove. Kad se jo ima u vidu
da su Turci odavno drali vana uporita u samoi
Bosni,stika njene postaje jo vidinJija. lPoisljednji bo-
sanslkd kralj, Stjepan nije zaista imao 'u Irokama
mdta bi, sa izgledom na uspjeh, mogao da djeluj'e na
poloaja svoje zemlje sa 19i1edilta
njene 'V1lastite istoriti,Ske situaoide. PoloaJj su
stram.i faktori i davali joj mjesto u svojim, me 'u IIljelIliim plano-
vlrna. A II u Budimu ;i Veneciji, gdje je
bosanski kralj traJiosavezn:ike i zatitnike, nije se sigurno
znalo da li je bilo vie u njihovom irsteresu da se Bosna od'11i
ilJi da nestane ikao draJVa. Ptrema njihovom dI1anjIU u danima
odil'uonog t!U'rSkOlg inapada i :neposredno poslije 1JoIgia mO'gilo !bi
izgledati da dm je vile bilo .stalo da se Qkoriste n.jenim
sul'om nego da de svod'ilID 'UJogoan ,odre na ivotu. :Aapin:i apelli,
.stram.im diVoI'ovwa, da piOikreIlilU
Ska ,i m.iJ.ita\IlJtinim krstakim pa'r,()I1arrna, pa-
dali su lU prazno i djelovali kao slab, odjek davno
prei'Vjelih ov;remena Ipa od IO'jth ntt1ko, vjer,ovatno ni SaJm papa,
nije neki stvarniefeka.t. U vijeku Irenesam.se dll'av-
nom politikom dominiI"aj'lldrugi interesi i drogi motivi pokre-
324
lI1IjeIlilU aJk:ti\Vnost. Bosna nije ulazila 'u krog Itih inlter:esa lU
toli/koj mjeri da 100 amgiaovanje na :njenoj .stI1a1I11i biilo
VOIIja njilhovd.h ,zatitIliika je unueranju !pOlitiku
posljednjih bosanskih kra'ljeva koja je narod i od
njih i od drllave. U odsudnom momentu Bosna senala i !belt
unurtJrailllj,e i lbea; spolja. Za il1IekoLi!ko IIliedje]j.a
-Ikao u nekom modernom ratu - postala je plijenOiIl1novog
gospodara.
TurSka olropadja,; !bitno je izrnijendla tok razvitka Bosne
i Hercegovine. se u "ll spolja
nametmstim, istO'rd.jski neizibjei'Vi1m okvi!rima, :naJroo OfVOg po-
se stvorenim uslovima i uslove rprilago-
OOOO, nekad strpljivim sa prirIlilltaJma, ne-
kad buntovnim 'Pokuajima da prilike izmijeni - ne
nikad od onog stanja kakvo je bilo ,prije godine 1463. Lne tra-
llliIkiu bew1liVlIllU in.sp:ill1acijlU u da[e nekada
na ovom proston; postojala ii dwoo nekoliko Ikontialu:i-
ibosam:ska drava, sn:aibd;jevena svim Ibi1lnim Mri.,
butirna samo:stal1Illosti, ponekim i maoima stvarne
Mwlo ima primjera u istoI'liji da j,edna drava Jtak.o brzo
potpuno iz svijesti i ItIDadidje narodne ikao Bosna. I
nij'e dovolpno o:bjaln:jenje ove OiJnjeniiCe samo
u korjenitim promjenama koje je kl;aa;valaIturska okupacija, ili
u novo] idnllhQlVlIloj orijentacioi !broja bosanSkog sta-
novnitva ili u wliJkim miJgracij.ama i mijeanjima
na 'bosanskom prostoru 1\1 narednim vjekovima. Izgleda nam,
lnaiiiIl1e, da je lj u srednjem vijeku pojmovna 'Predtsta'Vla o dra-
vi bosansko] u svijesti stanovnttva billa dosta Iblijeda, a da
je u posljledlIljilhpet ill est decenija billa sasv:im
sve 'afirrnacidom vliaisteosikih domena sa
Tljiihov.iJh gOiSpOd:a'l',a .....,. Ikoja se nepo-
srednije unoeila lU narodnl ,ivOIt i u st.aIIl:oV1ndbva po-
stepeno gasila dravne vlasti, .pa i same drave; sa
njenim nestanloom g. 1463.;gubilose i nestalo na
nju, pa joj i nije ostaLo nimalo mjesta u na,;todnoj tradiciji.
Trehalo je da mnogo .vremena da nwka da
i li da se pozabavi spomenicima
materijaLne kulture srednjovjekovne Bosne ipa ,da onda rekon-
struie lSiliiku ove, IPO 'UJniuJtrainjim
toliko zanimljive, srednjovjekovne drave.
Godi:njak drutva Bosne i Hercego-
vine, godina XIV, str. 5-10, Sarajevo 1964.
325
SADRZAJ
Srednjovekovna Bosna u delu Ante 5
Neto o karakteru bosanske feudalne drave 9
O odnosima vazaliteta u srednjovjekovnoj Bosni 15
Noviji pogledi u nauci o pitanju srednjovjekovne crkve bo-
34
O pitaIlju formiranja srednjovjekovne bosanske drave 49
Diplomatska sluba u srednjovjekovnoj Bosni 81
Struktura srednjovjekovne bosanske drave 168
Srednjovjekovni heretici 178
BOSANSKI HERETICI
Uvodna objanjenja.
Porijeklo 208
Sirenje balkanskim Slovenima 218
Pojava heretika u Bosni 237
Borba za samoodranje . 245
i vjerska organizacija bosanskih heretika 257
Crkva bosanska i zapadni heretici . 273
crkva i bosanska drava . 279
Opadanje i nestajanje . crkve 287
Napomene o upotrebljenim izvorima i listeraturi uz tekst
Bosanskl heretici 296
Fragment iz kulturnog ivota srednjovjekovne Bosne 305
Prije 500 godina 321
Anto Babie
IZ ISTORIJE SREDNJOVJEKOVNE BOSNE

SVJETLOST. , IZDAVACKO PREDUZECE, SARAJEVO
Za
VLADIMm KNOR
urednik:
HILMO HADZIC
Korektori:
ZINETA PESTO
NATALIJA KULIC
Stampa:
NIP SARAJEVO
Za iltampariju:
FIKRET DAUTOVIC, dipl. in!.