FASTO FAKULTET SPORTA I TJELESNOG ODGOJA

POSLOVNA ETIKA

PREDMET:Selekcija menadzmenta ljudskih resursa

PROFESOR:Prof.Dr.Izet Rao

STUDENT:Adnan Kadri INDEX BR:838/3

ovjek se oduvijek pita to je dobro a to zlo te nastoji uiniti ono to je bolje, ono dobro.ovjek moe postupati isto ljudski tj. itniti to ga je volja, bilo to dobro bilo zlo, ali moe postupati i humano, tj. nastojei uiniti ono dobro, bolje iz razloga to je motiviran uiniti dobro. Naravno da e ovjek s vie motiva da bude dobar utjecati na to da vie pazi i da bude osjetljiviji na svoje postupke. Ovakav nain razmiljanja o pitanju dobra (i zla) zove se ETIKA.Etika je razumska disciplina tj. misaoni napor kojim ovjek nastoji sebi odgovoriti kako valja djelovati, razmiljati tj. ivjeti a da to bude, ispravnije prema sebi i drugima. Etika je prerasla i u znanstevnu disciplinu tj. predmet zbog opsenosti problematike i razraenosti mehanizama za ispravno etino zakljuivanje, pa se kao takva moe pronai u meu kolskim predmetima.Moral je skup odreenih etikih postavki koje odreena zajednica ivi kako bi se ostvarilo neko zajedniko dobro, ivjela neka vjerovanja, postigli neki ciljevi. Moralna pravila mogu biti: pisani zakoni, pisani ili nepisani obiaji, volja autoritea, "istine vjere", ideoloko shvaanje sistema - reima itd... Postavlja se pitanje zato bi ovjek dopustio da na njegovo etino razmiljanje utjeu moralne postavke drutva u kojem ivi? Razlozi mogu biti: - pojedinac time stjee svoje "korisno" mjesto u drutvu kojeg prihvaa prihvaanjem "pravila igre u drutvu", osjeaj pripadnosti nekoj grupi, osjeaj sigurnosti u grupi u kojoj pojedinac ivi skladno s ostalima - zbog prihvaanja zajednikih etikih postavki, religioznih uvjerenja, ideolokih shvaanja, ovjek zapravo voli ivjeti s istomiljenicima jer mu je tako lake ivjeti vlastite etike postavke i prihvaati etiko ponaanje drugih oko njega ETIKA VRLINA Umjesto da na moralnost gledamo pozitivno, kao na trajno traenje dobra, mi je esto osvjetljavamo u negativnom svjetlu ograniavajui njeno znaenje na situacije koje nas posramljuju. Pred moralom se osjeamo postieni kao da nam nita u njemu ne otvara perspektivu. Edmund Pincoffs to naziva etikom neugodnih situacija u kojima etiku, moral trebamo samo za vrijeme krize. Njezin je glavni posao to da rjeava probleme. Smisao je etinosti, morala neto drugo: poticanje dobrote ljudskoga ivota i ostvarivanje dobre osobnosti. (I. Koprek)U sreditu etike vrline jest osoba koja djeluje. Ethos se prepoznaje po nainu djelovanja, po navici, obiaju postupanja koji je relativno trajan, postojan. Ta je trajnost i postojanost kao pravilo djelovanja u razliitim situacijama znak karaktera, obiljeje steenih dispozicija linosti koje imaju moralnu vanost. Te dispozicije moemo nazvati vrlinama. 1

 Pojam vrline skupni je pojam za odreene standarde koji trebaju biti ispunjeni da bismo neki predmet ili osobu nazvali dobrom. Vrlina nije samo jedno od moguih obiljeja, ve bitno obiljeje. Kantova etika Uzoran primjer deontoloke etike (gr. deon dunost). Praktiki um propisuje naelo ljudskoj osjetnosti. Naa volja je slobodna. Bez obzira ini li netko dobro ili zlo, njegovi ini jesu ini njegove volje. Nita na svijetu, ni izvan njega, se ne moe pretpostaviti kao dobro, osim nae dobre volje. Ako su nai motivi reakcije na osjetne podraaje, ako se povodimo za nagnuima, ostajemo dio osjetnoga svijeta u kojem vlada zakon uzronosti. Pod zakonim, uzronosti nisu mogue zamisliti kao slobodnu volju. Praktini je um takoer isti um, to znai da i praksa moe biti izraz neiskustvenoga. Praktinost praktinoga uma jest u inima koji su izvedeni iz umnih naela, a ne iz osjetnosti. Smislenost te prakse lei u injenici da moralni zakon obvezuje, da ga treba izvriti. Kategoriki imperativ: Djeluj tako da maksima tvoje volje uvijek moe istodobno vaiti kao naelo optega zakonodavstva!Kant vidi da djelujemo prema subjektivnim praktinim naelima, koja jesu opta naela, ali se odnose kao praktini stav na iskustvo. Ta naela naziva maksimama. Kada bismo djelovali iskljuivo prema njima, ne bismo mogli zajamiti sveobuhvatnost i bezuvjetnu vanost svojih moralnih normi, jer one ne bi bile inteligibilne, ve ovisne o iskustvu.Hipotetini imperativi odreuju volju pod nekim uvjetom te stoga ne mogu biti vrhovno praktino naelo koje obvezuje volju. Kada bismo ih prihvatili takvima, dokinuli bismo autonomiju praktinoga uma. Tu je autonomiju mogue zajamiti samo optim i bezuvjetnim vaenjem praktinoga naela, u kojemu vaenju naelo kao odredbeni razlog nije ovisno ni o kakvome iskustvenom uvjetu. ETIKA ODGOVORNOSTI Etika odgovornosti podrazumjeva naa djelovanja viestruko posredovana kulturnim i tehnikim okrujem, koja nismo u stanju neposredno uvidjeti kakav je stvarni uinak naih vrlina ili dunosti. Primjer odgovorni znanstvenik treba razviti svoje profesionalne vrline, prihvatiti zajedniki odreene norme profesije da bi se izbjegle mogue zloporabe moi i loe posljedice. 2