SVEUILITE J. J.

STROSSMAYERA
FILOZOFSKI FAKULTET U OSIJEKU
STUDIJSKA GRUPA:
KOLEGIJ:

DOLAZAK ISUSOVACA U HRVATSKU

MENTOR:
STUDENTICA:

SADRAJ
UVOD_______________________________________________________________2
TKO SU ISUSOVCI?___________________________________________________3
VJERSKE PRILIKE U HRVATSKOJ DO DOLASKA ISUSOVACA__________4
DOLAZAK ISUSOVACA U HRVATSKU__________________________________5
PRVI HRVATI ISUSOVCI_________________________________________5
DOLAZAK ISUSOVACA U HRVATSKU; DUBROVNIK_______________6
Nikola Bobadilla_________________________________________________6
Emerije de Bonis_________________________________________________6
Filip Filipp______________________________________________________7
Petar Braccini i Petar Tiskoni______________________________________7
Augustin Valerije vizitator Dalmatinske Hrvatske______________________8
KOTOR______________________________________________________________8
Toma Raggio ____________________________________________________8
Aleksandar Komulovi_____________________________________________9
Marin Temparica_________________________________________________10
ZAKLJUAK________________________________________________________11
POPIS LITERATURE_________________________________________________13

UVOD
Hrvatska povijest u ranom novom vijeku poinje u 16. stoljeu stoljeu koje je povijest
zabiljeila kao stoljee promjena i brojnih reformi, a posebno unutar Katolike crkve.
Pokret za reformacijom Martina Luthera odjeknuo je velikom estinom diljem Europe pa
tako i u Hrvatskoj. Odgovor Crkve na taj pokret, poznat pod nazivom protureformacija,
bio je isto tako odjeknuo velikom estinom. U sklopu te Katolike obnove rodio se jedan
novi katoliki red Druba Isusova (Isusovci), koji je bio pravo osvjeenje meu
redovnikim svijetom, jer je komunicirao sa svijetom bez zatvaranja u samostane.
Njihovo je djelovanje bilo mogue samo meu pukom, jer im je smisao bio irenje
kranskog nauka, a to nije bilo mogue ako su zatvoreni meu svoje samostanske
zidove.
Utjecaj protestanata, kalvina i islama bio je izraen i u Hrvatskoj, ili bi se moglo rei
Hrvatska je bila u velikoj opasnosti da njihov utjecaj produbi svoje korijenje. To je
rezultiralo prevencijom od strane Katolike crkve u ruhu djelovanja isusovaca.
Dolazak isusovaca nije toliko poznat, koliko je poznato njihovo kasnije djelovanje diljem
hrvatskog prostora. Zna se da su isusovci zapoeli osnivanje gimnazija, koje su bile
temelj jednog vieg, humanistikog obrazovanja, koje je dalo brojne i plodne hrvatske
znanstvenike (Bartol Kai, Ruer Bokovi).
Zaeci njihova djelovanja seu u drugu polovicu 16. stoljea, koji su bili, kao i svaki novi
poetak, teki kako zbog ekonomskih prilika, tako i zbog velike blizine ratnih podruja.
U ovom seminaru u se pozabaviti upravo tim poecima djelovanja isusovaca u
Hrvatskoj, tonije reeno - u Dalmaciji, te o znaajnijim isusovcima koji su uveli novosti
u sveenikom djelovanju meu pukom i njihovoj odanosti i ljubavi prema zemlji u kojoj
su djelovali.

TKO SU ISUSOVCI?
Isusovci (Druba Isusova) su red koji je sastavljen od sveenika i asne brae u
Katolikoj crkvi to ga je osnovao Ignacije Loyola (1491-1556) s petoricom studijskih
kolega u Parizu 1534.g. Papa Pavao III. potvrdio je novi red 27. 9. 1540.g.
Cilj i smisao postojanja isusovaca jest obrana i irenje vjere i napredak dua u
kranskom ivotu i nauku - propovijedanjem, dijeljenjem svetih sakramenata,
predavanjima, duhovnim vjebama, vjerskom poukom, osobito zas djecu i mlade. Teite
stavljaju na izobrazbu pa organiziraju vlastiti sustav studija i otvaraju srednje kole,
konvikte i sveuilita gdje god je to bilo mogue. 1 Oni sve to ine u duhu katolike
obnove te su, uz kolstvo, bili istaknuti misionari (to im je prvotni cilj), savjetnici i
ispovjednici vladara, propovjednici i znanstvenici. Zbog velika utjecaja u Crkvi i drutvu,
na pritisak europskih vladara, ukinuo ih je 1773. papa Klement IV.2
U svom su se radu sluili tiskarstvom, glazbom, sakralnom umjetnou. Isusovako je
kazalite bilo vano pedagoko sredstvo, jer je spajalo moralnu pouku i alu. Isusovci su
odgovorni i za brojne izume (npr. dijapozitiv, i prvi su koristili ivo srebro kod
mjerenja temperature), te su kao svjetski putnici - misionari u Europu donijeli kiobran,
vaniliju i druge mirodije.
Isusovaka je formacija obuhvaa dvije godine novicijata, nakon kojeg se polau vjeni
zavjeti. Slijede dvije godine studija filozofije i dvije godine aktivnog rada. Pa etiri
godine teolokog studija. Nakon toga se stavljaju na raspolaganje papi posebnim
zavjetom poslunosti. On ih tako alje na apostolski rad onamo gdje je vea potreba u
Crkvi. Geslo im je: Sve na veu slavu Boju!3

Internet: www.redovnici.hr./redovi/isusovci.htm
Hrvatska enciklopedija (Hu-Km), Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 2003, str. 201
3
Internet: www.redovnici.hr./redovi/isusovci.htm
2

VJERSKE PRILIKE U HRVATSKOJ DO DOLASKA ISUSOVACA

U crkvenoj Europi je u 16. stoljeu gorjela stihija zvana reformacija, potekla od Martina
Luthera, koja je imala velike uspjehe te se irila nezaustavljivom brzinom. Reformatorske
ideje su ubrzo stigle i u hrvatske krajeve.
Lutherov i Calvinov apel za povratak evaneoskom idealu zajednitva i njihovo
zauzimanje za narodni jezik u Crkvi podudaraju se sa stoljetnim nastojanjima Crkve u
Hrvata, to je dalo poticaj irenju reformistikih doktrina na hrvatskom prostoru. 4 No,
ipak, reformatorske ideje i protestantizam nisu uhvatili dublje korijene u hrvatskom
narodu, zato to su Hrvati ve imali svoje prijevode Biblije i liturgijskih tekstova pa ih
protestanti nisu imali niemu novom poduiti. irenje protestantizma su zaustavljale i
drutveno-politike prilike, jer su Hrvati zbog turske opasnosti vie razmiljali kako da
opstanu kao narod.5
Moj komentar na ovo, ne ba uspjeno irenje protestantizma, bio bi da smo, barem u
pogledu prevoenja Biblije i liturgijskih tekstova, bili ispred europskih revolucionarnih
pokreta. To pokazuje da je Hrvatska ivjela u korak s Europom, ali i ispred Europe. To bi
vrijedilo, naravno, za vrijeme prije dodatnog osmanlijskog pustoenja hrvatskih prostora
u narednim godinama 16. i 17. stoljea, koja su poznata po tome da su unazadila
Hrvatsku za vie stoljea.
Djelovanje luterana i kalvina u Hrvatskoj i Slavoniji 30-ih godina 16. st. bilo je u sjeni
graanskog rata zbog sukoba Ferdinandovih i Zapoljinih pristaa. Najvie su uspjeha
imali u okolici Valpova i Vukovara na podruju gdje je u prethodnom razdoblju bio
prisutan husitizam (uenje eha Jana Husa, koje se protivi davanju oprosta te zahtijeva
da se Crkva dri iskljuivo uenja u Svetom pismu; Jan Hus osuen je i kanjen kao
heretik).6
Hrvatski su protestanti nali oslonac i u zapovjedniku Hrvatsko-slavonske krajine, barunu
Ivanu Ungnadu, ali i u nekih hrvatskih velikaa, npr. Nikole Zrinskog Sigetskog.7

Franjo anjek, Kranstvo na hrvatskom prostoru, Kranska sadanjost, Zagreb, 1991, str. 259-260
Isto, str. 260
6
Bleicken, Kreuzkamp, Schiffner, Povijest svijeta, Marjan tisak, Split, 2005, str. 371
7
Franjo anjek, Kranstvo na hrvatskom prostoru, str. 263
5

Tridentski je koncil (1545-63) definirao svoja gledita na pitanja koja su postavili

reformatori (istoni grijeh, odrjeenje) te je izrijekom priznao papu za vrhovnog
poglavara Crkve. Izdane su smjernice za unutranju reformu Crkve, a njihova provedba
poznata je u povijesti kao katolika reforma, koja je uspjela Crkvu obraniti od
protestantizma.8 U vrijeme polemika i borbi reformatora i protureformatora, nastao je
novi crkveni red Druba Isusova koji je bio u slubi majke Crkve te je bio njezina
ruka koja je djelovala diljem svijeta, prenosei i uei kranski nauk sve one koji su
se, pod utjecajem raznih heretikih skupina i reformatorskih luterana i kalvina, udaljili od
Crkve. Taj trend luteranstva, kao to sam ve rekla, doao je i u Hrvatsku, u kojoj je
bilo i mnogo onih koji su bili protiv toga te su na njihovu inicijativu i Isusovci doli u
Hrvatsku.9

8
9

Bleicken, Kreuzkamp, Schiffner, Povijest svijeta, Marjan tisak, Split, 2005, str. 464
Franjo anjek, Kranstvo na hrvatskom prostoru, Kranska sadanjost, Zagreb, 1991, str. 264-266

DOLAZAK ISUSOVACA U HRVATSKU

PRVI HRVATI ISUSOVCI
Dolazak isusovaca u Hrvatsku prvenstveno bi se trebao promatrati kao dolazak Hrvata
meu isusovce, jer su prvi Hrvati isusovci postojali i prije nego su isusovci doli u
Hrvatsku.
Prvi Hrvati isusovci, koji su stupili u taj Red, naalost, nisu djelovali u Hrvatskoj, ve u
drugim europskim zemljama. No, najznaajnije je to da su oni vrlo brzo po posveenju
toga reda stupili u nj. To je tako bilo zato to su nai mladii studirali u inozemstvu pa su
stupali u Red jo za Ignacijeva ivota. Tako nam je ostalo zapisano da je Stjepan
Demitreus (Demitrevi) stupio u Isusovaki red, ali je nakon tri godine izaao iz Reda.
Godine 1554. je u Isusovaki red stupio Toma Zdelari, no on nikada nije djelovao u
Hrvatskoj. Za njega je zgodno spomenuti da je on prvi pisac drama, latinskih pjesama i
kronika meu hrvatskim isusovcima.10 1556. g. je u Red stupio Marko Pitai iz Siska,
koji je djelovao u Ugarskoj. Tamo su bili vrlo izraeni utjecaji Turaka, arijevaca i
kalvina. Postigao je vrlo dobre uspjehe meu narodom te je bio vrlo omiljen.11

DOLAZAK ISUSOVACA U HRVATSKU; DUBROVNIK

Od balkanskih je zemalja Isusovaki red najprije djelovao u Dalmaciji jer je ona
odravala uske veze s Italijom, a u tome je prednjaila Dubrovaka Republika. Godine
1552. je Dubrovaka Reublika traila od Ignacija da im poalje Nikolu Bobadilla (jedan
od prvih Ignacijevih suradnika). Nadbiskup i dubrovaki poslanik eljeli su da se u
Dubrovniku osnuje isusovaki kolegij, a tako je elio i Ignacije (1555.), jer bi tako
pomogao katolikim Hrvatima i zemljama u kojima je vladao islam. No, kako je vrijeme
pokazalo, osnivanje kolegija jo dugo godina nee biti mogue ostvariti.12

10

Aleksi, Korade, Mato, Isusovci i hrvatska kultura, Hrvatski povjesni institut u Beu, Zagreb, 1993, str.
25
11
Isto, str. 26
12
Isto str. 26

Nikola Bobadilla
Nasljednik sv. Ignacija, general Diego Laynez, poslao je 1559.g. oca Nikolu Bobadilla, a
onda u veljai sljedee godine u Dubrovnik, gdje su ga jako lijepo doekali i smjestili ga
u benediktinski samostan sv. Jakoba. Nikola je u stolnoj crkvi tumaio tumaio Sveto
pismo te je mladim redovnicima davao Ignacijeve duhovne vjebe. Njegovo djelovanje je
bilo kratkotrajno do 1561.g. No, nije bilo nade da se osnuje dubrovaki kolegij. Od tada
pa do 1575. nije poznato da li su isusovci djelovali u Dubrovniku.13
Emerije de Bonis
Godine 1575. je dubrovaki nadbiskup zatraio od generala Mercuriana dva isusovca te u
Dubrovnik uskoro stiu otac Emerije de Bonis i Julije Mancinelli, koji su vjerski
preporodili Dubrovnik.14 Razvili su iv vjersko-karitativni rad; uveli su mjesene
zatitnike svaki mjesec je posveen nekom svecu prema kojem se tuje i prakticiraju
njegove kreposti. Propovijedali su preko tumaa (inae su propovijedi bile na talijanskom
jeziku). Dubrovani su hrlili na propovijedi, a posebno zato to su propovjednici
obiavali i rjeavati sluajeve savjesti uzete iz svakodnevnog ivota sluatelja. Djeca su
se natjecala tko e bolje nauiti vjerski nauk, a nagrade za njihov trud su bile svete sliice
i druge nagrade. 15
Ope zanimanje za kranski nauk dalo je nadbiskupu 1575/1576. g. ideju da se dade
tiskati neki katekizam na hrvatskom jeziku pa je tako uinjen hrvatski prijevod manjeg
katekizma isusovca Jakoba Ledesme tiskanog u drugom izdanju u Mlecima g. 1578. To
je najstariji katekizam tiskan na hrvatskom jeziku, a dao nam ga je grad Dubrovnik.16 De
Bonis i Mancinelli su bili vrlo popularni, a propovijedali su i pouavali tako da sauvaju
naklonost drugih redova, vlade i graana. Jedino nisu smjeli obeati osnivanje kolegija.17
Zato se nije osnovao kolegij u Dubrovniku? Odgovor na to pitanje bi se trebao pronai u
ponaanju i nerazumijevanju Dubrovake Republike za isusovake kriterije za osnivanje
kolegija. Prvenstveno, broj isusovaca je bio vrlo malen pa je to bila jedna od prvih
13

Aleksi, Korade, Mato, Isusovci i hrvatska kultura, Hrvatski povjesni institut u Beu, Zagreb, 1993 , str.
29
14
Isto, str. 30
15
Miroslav Vanino, Isusovci i hrvatski narod, Filozofsko-teoloki fakultet Drube Isusove, Zagreb, 1969,
str. 21
16
Isto, str. 22
17
Isto, str 24

konica, a drugi razlog bi mogao biti u tome to Republika nije mogla stvoriti zakladu po
kojoj bi se kolegij trebao uzdravati (a to je bilo u skladu s Ustanovama isusovakog
reda. Meu graanima Republike se nije naao dovoljan broj onih koji bi svojim
doprinosima sastavili zakladu, jer je tada drava bila siromana. Takvo stanje isusovci
nisu puno primjeivali, a to se moe primjetiti i kod De bonisa, koji kae da su
Dubrovani bogati, ali i krti.18
Filip Filippi
Godine 1581. u Dubrovnim dolazi otac Filip Filippi, koji je osim propovijedi i ispovijedi,
davao poduku iz moralne teologije. Otvaranje kolegija opet nije dolo do konanog
rjeenja zbog dubrovake vlasti pa se narod sam brinuo za isusovce i slao im hranu. Zbog
takvoga se stanja general Aquaviva odluio na ukidanje dubrovake postaje (misije)
1585.g.19
Petar Braccini i Petar Tiskoni
Od 1589. do 1591. g. je u Dubrovnik stigao otac Petar Braccini, a pomagao mu je otac
Petar Tiskoni. Obilazili su bolnice i tamnice te su propovijedali na hrvatskom jeziku.
I dalje se nastavljalo raspravljati o osnivanju kolegija no nije se postigao nikakav
znaajan uspjeh.
Nije poznato da li su isusovci poslije dolazili u Dubrovnik, tj. do 1604.g. tada je
otvorena isusovaka rezidencija, koja je trajala do 1612.g.20
Augustin Valerije vizitator Dalmatinske Hrvatske
Augustin Valerije je 1578.g. imenovan vizitatorom i reformatorom Dalmatinske
Hrvatske pod vlau Mleana. Njegova je vizitacija ila za obnovom vjerskog ivota
Dalmacije, u kojoj protestantizam nikada nije mogao uhvatiti korijena. Njegova je
zasluga promidba hrvatskog jezika meu biskupima i redovnicima. Dao je tiskati
hrvatski katekizam za Dalmatinsku Hrvatsku (1578./1579.). Naredio je da biskupi
18

Miroslav Vanino, Isusovci i hrvatski narod, Filozofsko teoloki fakultet Drube Isusove, Zagreb, 1969,
str. 24
19
Aleksi, Korade, Mato, Isusovci i hrvatska kultura, Hrvatski povjesni insitut u Beu, Zagreb, 1993, str.
33-34
20
Isto, str. 34-35

propovijedaju narodu na hrvatskom jeziku te je, takoer, redovnicama omoguio sluanje

propovijedi na hrvatskom jeziku. Zalagao se za izdavanja knjiica na hrvatskom jeziku.
Na sinodi u Zadru 1579.g., zalagao se za osnivanje barem jednog isusovakog kolegija u
Dalmatinskoj Hrvatskoj.21 To se nije ostvarilo, no to ne umanjuje njegov doprinos irenju
hrvatskog narodnog jezika meu sveenicima.
KOTOR
Toma Raggio
U Kotoru su isusovci prvi puta doli 1574.g. na poziv kotorskog biskupa Pavla Bisantija.
Prvi puta su poeli djelovati Toma Raggio i Salvator dell Arme i Jakob Belardi. Njihova
je zadaa bila pomoi u vjerskim potrebama naroda koji je stradao za vrijeme turskog
rata. Kao i u Dubrovniku, i u Kotoru su isusovci vrlo toplo primljeni te su izazvali vrlo
velik odaziv naroda za pouavanje kranskom nauku.22 Raggio je uvidio da je za
uspjean rad isusovaca u naim zemljama potreban izvjestan broj i Hrvata isusovaca pa je
zduno radio na osposobljavanju mladia za sveenike. Kao i u Dubrovniku, tako je i u
Kotoru bio obiaj da se uz hrvatski jezik propovijedalo i na talijanskom jeziku. Raggiu je
doao u pomo otac Bartol Sfondrati, koji je poduavao mlade kranski nauk na
hrvatskom jeziku u Kotoru i po selima. Ve nakon nekoliko mjeseci nakon dolaska
isusovaca u Kotor, rodila se elja za osnivanjem kolegija, no to se ipak nije moglo
ostvariti jer je Kotor bio presiromaan.23
Raggio se esto susretao s Turcima iz Herceg-Novog te je stekao vrlo pozitivne
doivljaje od njih; iznenadio se koliko su oni bili vrlo obrazovan narod. Razmiljao je o
sjedinjenju vjera, no do toga nije dolo jer se nisu mogli nai razlozi koji ne bi bili tetni
po Tursku Carevinu.24 Raggio je putovao sve do Sirije, u maronitsku patrijariju. Tamo je
papa poslao kranske knjige i obilnu milostinju. U Rimu je 1580. osnovan i Maronitski
kolegij, a te iste godine je Raggio poslan u Loreto, gdje papa Grgur XIII. Osniva Ilirski

21

Miroslav Vanino, Isusovci i hrvatski narod, Filozosko teoloki fakultet Drube Isusove, Zagreb, 1969,
str. 73-75
22
Aleksi, Korade, Mato, Isusovci i hrvatska kultura, Hrvatski povjesni institut u Beu, Zagreb,1993, str.
32
23
Isto, str. 33-35
24
Isto, str. 38

10

kolegij, u prvome redu za Hrvate pod Osmanlijama. 25 Osim privremenih misija

(rezidencija) isusovaca, Kotor svoju elju o osnutku kolegija nije ispunio ni poslije.
Otac Raggio je sa Splianinom, ocem Aleksandrom Komuloviem, 1584.g. putovao po
Kosovu, Srbiji, Makedoniji, Bugarskoj i Albaniji. Oni su kao vizitatori ostavili naredbe i
naputke po kojima su biskupi duni revno obavljati svoje dunosti.26
Raggio se 1585. vratio u Rim, a Komulovi je jo dvije godine ostao u Turskoj.
Aleksandar Komulovi
U Rimu je Komulovia papa imenovao prvim arhiprezbiterom (kanonikom)
novoosnovanoga kaptola sv. Jeronima u Rimu. Uz zgradu je papa dao sagraditi crkvu
koja je i danas vjersko sredite Hrvata u gradu Tiberu. Papa Klement VIII. je 1592.g.
ponovno poslao Komulovia u Erdelj, Moldaviju, Poljsku i Moskvu s ciljem
ujedinjavanja kranskih vladara i protjerivanja Osmanlija s Balkana, koji su ugroavali i
ostali kranski Zapad. Tada je sultanom bio Muhamed III., koji je zapoeo rat u
Hrvatskoj 1592. Zavrio se mirom g. 1606., a pri njegovu sklapanju je sudjelovao i
Komulovi, ija je diplomatska vjetina dovela do saveza triju vojvoda s Rudolfom.
Jedino nije uspio pridobiti u savez Poljake i Ruse.27
Za Komulovia je jo vano spomenuti da je tek 1599. stupio u Isusovaki novicijat te je
u Rimu ostao do 1604.g., gdje je bio hrvatski ispovjednik u crkvi sv. Petra. 28 Njegov je
ivot obiljeen velikom izdavakom djelatnou i prije nego to je uao u isusovaki red.
Ve je 1582.g. izdao katekizam Navch charstianschi za slovignschi narod v vlastiti
iazich; 1603. je izdao manji katekizam sv. Roberta Bellarmina to je prvi hrvatski
prijevod toga katekizma, koji je izdavan sve do 19. st. te prua sliku razvoja hrv.
knjievnog jezika kroz gotovo tri stoljea. Komulovi je izdao i konfesional Zarcalo od
ispoviesti prvo izdanje nije poznato, ali su se sauvala kasnija izdanja 1606., 1611. i
1704.
Znaajno je spomenuti da je njegov prijevod Bellarminova katekizma pokazao da se
Komulovi priklonio bosanskoj tokavtini, a vrlo je vjerojatno da je mladom Bartolu
25

Aleksi, Korade, Mato, Isusovci i hrvatska kultura, Hrvatski povjesni institut u Beu, Zagreb, 1993, str.
38
26
Isto, str. 39
27
Isto, str. 40-41
28
Isto, str. 43

11

Kaiu on sugerirao karakter jezika u gramatici hrvatskoga jezika, to ju je Kai bio

poeo pisati g. 1600., a izdao istom 1604. po nalogu generala Aquavive, kako kae
profesor Vjekoslav tefani.29 Njegova se ljubav prema hrvatskom jeziku oitovala i u
njegovoj oporuci, u kojoj ostavlja polovicu vrijednosnih paipra Ilirskoj akademiji u
Rimskom kolegiju za izdavanje hrvatskih knjiga.30
Marin Temparica
Od hrvatskih isusovaca, vano je spomenuti i Marina Temparicu Dubrovanina, koji je
bio u carigradskoj misiji, 1583.g. esto je posjeivao zarobljene ljude i robove i do zore
ih ispovijedao i prieivao. Ondje su ih optuili (Temparicu i njegove pomonike) da su
papini uhode, ali ih je zatitio vezir jer su pomagali blinjima i pouavali djecu bez
ikakve plae.
Temparica je dao vjerodostojne opise zbivanja tamonjeg stanovnitva. Na brojnim
putovanjima koje je uinio tijekom svoga ivota, doao je do zakljuka da se na narode,
koji su unutar Turskoga Carstva, djeluje preko jezika, a to mogu biti turski jezik i
slavenski jezici. Stoga predlae da se na Ilirskom kolegiju u Loretu uvede uenje
slavenskih jezika, a da se u Dubrovniku ili negdje drugdje u njegovoj biskupiji osnuje
kolegij ili sjemenite.31

29

Miroslav Vanino, Isusovci i hrvatski narod, Filozofsko teoloki fakultet Drube Isusove, Zagreb, 1969,
str. 69-70
30
Isto, 71
31
Aleksi, Korade, Mato, Isusovci i hrvatska kultura, Hrvatski povjesni institut u Beu, Zagreb, 1993, str.
43-47

12

ZAKLJUAK
Isusovci su red sveenika i asne brae, koji je osnovao Ignacije Loyola 1540. g.
Taj red djeluje u Katolikoj crkvi, a njegovi su poeci djelovanja bili u slubi Katolike
obnove ili protureformacije, kao odgovor na Luterov pokret reformacije (1517.). Cilj i
smisao postojanja isusovaca jest obrana i irenja vjere i napredak dua u kranskom
ivotu. Isusovci su teite stavljali na obrazovanje pa se njihovo kolstvo vrlo brzo
populariziralo diljem Europe, ali i Svijeta. Iz njihovog su se obrazovnog sustava izrodili
brojni znanstvenici koji su odgovorni za brojna otkria.
irenje reformatorskih ideja u 16. je stoljeu doprlo i u hrvatske krajeve, no nije poluilo
znaajnijih uspjeha. Ipak, to je ponukalo isusovce da se upoznaju sa vjerskim ivotom u
Hrvatskoj. No, prije bi se moglo rei da su se Hrvati prvi poeli interesirati za isusovce,
nego da su se prvo isusovci zainteresirali za Hrvatsku. Tome u prilog idu zapisi prvih
Hrvata isusovaca, koji su stupali u Red i prije nego su isusovci stupili na hrvatsko tlo:
Stjepan Demitrevi, Toma Zdelari (stupio je u Red 1554.g.; prvi pisac drama, latinskih
pjesama i kronika meu hrvatskim isusovcima), Marko Pitai (velik uspjeh u Ugarskoj,
unato velikom utjecaju protestanata i kalvina).
Dolazak isusovaca u Hrvatsku datira u 1559. godinu. Naravno, zbog blizine s Italijom i
uskim vezama s njom, isusovci su prvo doli u Dalmaciju. Njihovo je djelovanje najvie
zabiljeeno u Dubrovniku, a poelo je 1559., s dolaskom oca Nikole Bobadilla, koji je
utro temelje isusovakog djelovanja, koje su slijedili brojni drugi isusovci iza njega.
Bobadilla je pribliio kranski nauk hrvatskom puku, a nakon njega su ga slijedili otac
Emerije de Bonis, Julije Mancinelli koji su jo vie truda uloili tako to su propovijedi
drali na hrvatskom jeziku (preko tumaa). Velik odaziv naroda urodio je idejom za
prevoenje katekizama na hrvatski jezik, a prvi je prijevod dao izdati de Bonis (1578.).
Prve propovijedi na hrvatskom jeziku bez sudjelovanja tumaa uinili su otac Petar
Braccini i otac Petar Tiskoni, a to je bilo u skladu s nastojanjima Augustina Valerija vizitatora Dalmatinske Hrvatske (1579.), koji se zalagao za irenje hrvatskog narodnog
jezika u djelovanju sveenika i puka.
Stanje u Kotoru je bilo vrlo slino onom u Dubrovniku, no osnivanje kolegija se nije
moglo ostvariti zbog siromatva (isti su razlozi bili i u Dubrovniku). Tamonje djelovanje

13

oca Tome Raggia i Aleksandra Komulovia donijeli su znaajne rezultate u sreivanju

stanja meu ivotom biskupa i njihovu djelovanju.
Djelovanje Aleksandra Komulovia znaajno je po njegovoj velikoj izdavakoj
djelatnosti u kojoj je promovirao hrvatski jezik. Izdavao je hrvatske prijevode
katekizama, koji danas pokazuju povijesni razvoj hrvatskoga jezika. Pobornik bosanske
tokavtine i kao predava na Rimskom kolegiju, izvrio je velik utjecaj na karakter
hrvatskoga jezika to se posebno vidi u prvoj gramatici hrvatskoga jezika, koju je
napisao Bartol Kai 1604.g., koji je bio Komuloviev uenik.
Posljednji znaajan hrvatski isusovac bi je Marin Temparica, koji je za vrijeme
carigradske misije, ostavio mnoge vjerodostojne opise zbivanja meu tamosnjim
stanovnitvom, a zalagao se i za uenje slavenskih jezika na Ilirskom kolegiju.
Sveukupan doprinos isusovaca u Hrvatskoj bio je proet promicanjem hrvatskog jezika
kao jedinog pravog jezika koji bi vrio potpunu obnovu meu katolikim puanstvom.
Obrazovanje i njihov kranski duh utrli su put ka znanstvenom obogaivanju Hrvatske,
prvenstveno u osjeaju za narodni jezik hrvatski jezik.

14

POPIS LITERATURE

Hrvatska enciklopedija (Hu Km), Leksikografski zavod Miroslav Krlea,

Zagreb, 2003.

Internet: www.redovnici.hr./redovi/isusovci.htm, 15. 11. 2006.

Skupina autora: Aleksi, Mira, Korade, Mijo, Mato, Jerko, Isusovci i hrvatska
kultura, Hrvatski povjesni institut u Beu, Zagreb, 1993.

Skupina autora: Bleicken, Jochen, Kreuzkamp, Hilde, Schiffner, Georg, Povijest

svijeta, Marjan tisak, Split, 2005.

anjek, Franjo, Kranstvo na hrvatskom prostoru, Kranska sadanjost, Zagreb,

1991.

Vanino, Miroslav, Isusovci i hrvatski narod, Filozofsko teoloki fakultet Drube

Isusove, Zagreb, 1969.

15