Anda di halaman 1dari 4

Prikazi i osvrti KROATOLOGIJA 3(2012)2: 109130

Kulturna simbioza ivotinja i ljudi


(Suzana Marjani, Antonija Zaradija Ki, ur. 2012. Knjievna ivotinja. Kulturni bestijarij, II. dio. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada i Institut za etnologiju i folkloristiku. 1143 str.)

Kada se 2007. godine, u izdanju In stituta za etnologiju i folkloristiku i Hrvatske sveuiline naklade, pojavio Kulturni bestijarij, zbornik radova s podruja kulturne animalistike, mnogi su ga smatrali rijetkim primjerom multidisciplinarnoga promatranja fenomena ivotinje i ivotinjskoga. Kroz Bibliju, mitologiju, knjievnost, zoolingvistiku, pa ak i ekofeminizam dan je pregled ne samo ivotinjske prisutnosti u ljudskom ivotu ve i njihova doprinosa kulturi. Toga su se spoja suvremenoga i tradicije urednice nastojale drati i u nastavku Kulturnoga bestijarija, Knjievnoj ivotinji. Urednice Antonija Zaradija Ki i Suzana Marjani, znanstvenice iz Instituta za etnologiju i folkloristiku te suradnice na znanstvenom projektu Kulturna animalistika: knjievni, folkloristiki, etnoloki i kulturnoantropoloki prilozi, u okviru kojega je 2012. godine knjiga i objavljena, vjeto su oko sebe okupile skupinu strunjaka razliitih znanstvenih interesa ujedinjenih u elji da prikau ivotinju u knjievnosti. Istraivanja autora koja su urodila lancima zaokruena su hvalevrijednim zbornikom koji donosi novo vienje ivotinja, novo vienje kulture, i konano, novo vienje kulturne animalistike. Knjievna ivotinja zbornik je od etrdeset i osam radova podijeljen u osam cjelina. Na samom poetku urednice se obraaju itatelju u pripomeni simpatinoga naslova Zoo-uvod ili zato itati
114

ivotinju. U tom uvodnom dijelu urednice naglaavaju da su prilozi nastali iitavanjem ivotinjske kulture u knjievnosti i time potiu na mogui prodor knjievne animalistike u istraivanjima knjievnih djela u nas (11). Razliiti oblici ivota i njihovi suodnosi prikazani su kroz knjievnost od srednjovjekovlja do suvremenosti, ali i kroz pojedine tipove knjievnosti, poput djeje knjievnosti ili fantastike knjievnosti. Prve etiri cjeline bave se knjievnom ivotinjom od mitologije, preko knjievnoga srednjovjekovlja, humaniz ma, renesanse i baroka, sve do suvremenosti. Prva se cjelina sastoji od deset samostalnih radova obuhvaenih naslovom Mitske i etno knjievne ivotinje. Cjelinu zapoinje slovenska etnologinja Monika Kropelj s radom Lisica: njezina uloga i poruka u slovenskoj i srednjoeuropskoj predaji. U radu je ukazano na popularnost lisice u slovenskoj mitologiji te njezina prisutnost u slovenskim usmenim priama, slovenskoj usmenoj poeziji i likovnoj umjetnosti. Mirjana Deteli, strunjakinja za deseteraku epiku, usmeno pjesnitvo i folkloristiku, dala je doprinos prvomu dijelu zbornika trima kontekstima ivotinja (hrtom, konjem i sokolom) u deseterakoj epici: kontekstom realija, kontekstom statusnih simbola i kontekstom ratnikih sukoba. Prema uzorku od 1225 pjesama autorica je sastavila opu tablicu ivotinja od kojih se najee javljaju konji i ptice. ivotinjama u predajama o vjeti-

Prikazi i osvrti KROATOLOGIJA 3(2012)2: 109130

cama pozabavila se etnologinja i folkloristica Mirjam Mencelj istiui kljune ivotinje: gusku, krastau, maku, psa, sovu, svinju i abu. Njezina istraivanja dokazuju razliite poveznice meu ivotinjama i vjeticama koje se prepriavaju u istonoj Slavoniji. Puke teks tove s vujom tematikom analizirao je Pieter Plas, dok se stvaranjem glinenih ivotinja u slavenskim folklornim narativima pozabavio Konstantin Rahno. Boravak Mirjane Brako na sveuilitu u Vilniusu, gdje je radila kao lektorica hrvatskoga jezika, rezultirao je mnogim prijevodima za to je nagraena Nagradom svetoga Jeronima, najviim litavskim priznanjem za prijevode litavske knjievnosti na strane jezike. Svoj doprinos zborniku dala je radom Krastae i abe u litavskoj knjievnoj etnotradiciji, obraujui ulomke radova dvaju litavskih autora (Pran StukenaitDundulien i Jurgisa Elisonasa) koji su se bavili ivotinjama u litavskim vjerovanjima i obiajima. Manje je poznato da je jedna od vodeih linosti hrvatske etnoglazbe, Lidija Bajuk, objavila nekoliko radova iz podruja etnologije i narodnih obiaja. U radu Perje i pande zmed Mure i Drave prikazala je terenska istraivanja o zoomorfnim mitskim biima u meimurskim vjerovanjima. Glavni lik staroindijskoga epa Rmyai, Hanumn, predstavlja nam Kreimir Krnic, a sino-korejski svijet i njihove predaje pribliava nam Snjeana Zori. Prvo poglavlje zakljuuje Zeb Tortorici radom ivotinje, Indijanci i kategorija neprirodnoga u kolonijalnom Meksiku. Nakon poglavlja o mitskoj knjievnoj ivotinji slijedi sedam radova o knjievnosti i ivotinji srednjovjekovlja i humanizma. Likom ptice u srednjovjekovnoj poetici Marie-Genevive Grossel zapoi-

nje drugo poglavlje zbornika. Gavranom u srednjovjekovnoj knjievnosti pozabavile su se Adelina Agnueva i Margaret Dimitrova. Anna Loba pie o duhovnom i moralnom znaenju jednoroga, jedne od najmisterioznijih ivotinja srednjovjekovnoga bestijarija. Jedna od urednica zbornika, Antonija Zaradija Ki, prouila je pojavnost abe u hrvatskoglagoljskoj prilici o Nezahvalnom sinu. Uz to predstavlja figuru egzempla i mjesto pojavnosti ivotinje u njemu. To mjesto pojavnosti autorica koristi za podjelu egzempla na dvije skupine: animalistike egzemple i pseudoanimalistike egzemple. Trima prijevodima popularnoga djela Fiore di virt (Cvt vsake mudrosti iz 14. stoljea koje je priredio Rudolf Strohal; Cvijet od krjeposti iz dubrovakoga Libra od mnozijeh iz 1520. godine; Cvijet od kriposti duhovni i tilesnije fra Pavla Posilovia), te nazivima ivotinja, nainima ukljuivanja u tekst i njihovim simbolikim znaenjima posvetila se Darija GabriBagari, a suradnja Marije-Ane Drrigl i Stelle Fatovi-Fereni rezultirala je radom ivotinje u hrvatskoglagoljskim ljekaruama, rukopisnim zbirkama recepata i terapijskih uputa. Ovo poglavlje zavrava Snjeana Husi opsenim radom o ivotinjama u Danteovoj Boanstvenoj komediji. Kreui se kroz povijesni pregled knjievne ivotinje dolazimo do renesansne i barokne knjievne ivotinje. Najpoznatiji hrvatski minijaturist Juraj Julije Klovi oslikao je molitvenik asoslov Farnese. U asoslovu je prikazana kolorirana ilustracija rajske ptice kojom se, uz ostale ptice u egzemplima, u prvom radu ovoga poglavlja bave Jasmina Muini, Jasenka Feber Bogdan i Antonija Zaradija Ki. Marulieva Evanelistara i ivotinjske naravi de115

Prikazi i osvrti KROATOLOGIJA 3(2012)2: 109130

mona dotaknuo se Vinko Grubii, dok Zlata undali i Ivana Pepi odgovaraju na pitanje koje se malahne ivotinje javljaju u starijoj hrvatskoj knjievnosti te koje je njihovo stvarno, a koje preneseno znaenje. Dunja Falievac osvnula se na Tovara u knjievnoj kulturi hrvatskoga ranonovovjekovlja, a Lovro kop ljanac na konje u europskim epovima navodei da su konji od Homerova trojanskoga konja do Don Quijoteova Rocinantea, uz ljude i bogove, najza stupljenija bia u europskoj knjievnosti. Poglavlje zavrava Zoosferom Tita Andronika autorice Suzane Marjani. Na samom kraju povijesnoga pregleda, u osam lanaka etvrte cjeline prikazana je suvremena knjievna ivotinja. Poglavlje zapoinje Branislav Obluar obraujui prirodu i kulturu u poeziji i esejistici Danijela Dragojevia. Povijesnomu romanu Marguerite Yourcenar Hadrijanovi memoari posve tila se Jadranka Brni, dok nam Iva Sil la govori o knjievnom putu gavrana. Apokaliptinom takoricom njemako ga nobelovca Gntera Grassa, romanomstudijom o globalnoj ljudskoj destruktivnosti i samounitenju, pri emu tek takori preivljavaju i poinju osjeati suut i enju za ovjekom (655), pozabavio se eljko Uvanovi, dok Boris Beck povezuje animalno u opusu australskoga muziara Nicka Cavea s biblijsko-kranskom tradicijom. Kljune ivotinje lisicu, vuka i vuko dlaka iz Svete knjige vukodlaka Viktora Pelevina obradila je Jasmina Vojvodi, dok je leksiku semantiku u nazivima ptica u bugarskoj knjievnosti istraila Olga Mladenova. Zmiju kao jedan od najrairenijih folklornih motiva vidi Milana Romi koja se u svojem radu
116

bavi tradicijskim motivom zmije mladoenje, ciklikoga procesa preobrazbe zmije u mukarca i mukarca u zmiju. Nakon niza uzoraka smjetenih u od reeni knjievnopovijesni okvir slijede dva sadrajno manja, ali podjednako zanimljiva poglavlja o knjievno-fantastikoj i djejoj knjievnoj ivotinji. Simbola apokaliptikih ivotinja i hrvatske fantastike proze od kraja 19. sve do kraja 20. stoljea dotaknula se Kornelija Kuva-Levai, istiui da su zoofigure pune apokaliptikoga simbolizma te da su upravo te figure ujedno i kljune u recepciji fantastikoga djela. Dejan Ajda i se pak pozabavio dvotijelom, hobotnicopaukom, venerijanskom kornjaom i ostalim predodbama ivotinjskih van zemaljskih vrsta u slavenskoj znanstvenoj fantastici. Prouavatelji djeje knjievne ivotinje, Berislav Majhut i Sanja Lovri, istiu temu odnosa ovjeka i jelena kao najstariju hrvatsku djeju animalistiku temu koja je i u povijesnoj cjelovitosti postala njezinim zatitnim znakom. Priu o kozliih i njezinoj anrovskoj definiciji istrauje Marijana Hamerak, dok nas s Ulogom ivotinje u anrovima slovenske djeje knjievnosti upoznaje Dragica Haramija. Dva eseja ine sedmo poglavlje s temom filozofsko-knjievne ivotinje. Prvi je Psina: prilog zoofilozofskoj kritici fenomenologije psa autora Predraga Krstia, a drugi je esej Vladimira Bitija Holokaust i ivotinje u kojem se osvre na usporedbu ljudskoga postupanja prema ivotinjama s holokaustom. ivot ivotinja kroz knjievnost naslov je zadnjega poglavlja zbornika. Mlada arheologinja i etnologinja Maja Pasari sagledava razliite kontekste u kojima se spominje ovca u putopisu Apsyrtides,

Prikazi i osvrti KROATOLOGIJA 3(2012)2: 109130

cresko-loinjskim arhipelagom, Branka Fuia. Predodbu o ovjeku kao najgoroj zvijeri te ivotinjskom svijetu u slovenskom usmenom pjesnitvu i suvremenoj slovenskoj poeziji donosi Marjetka Gole Kaui te ukazuje na upozorenja usmenoga i suvremenoga pjesnitva na redefiniciju naega vienja prirode, ivotinje i suovjeka (990). Magarac je jo jednom dobio glavnu ulogu u eseju Mirande LevanatPerii, dok se akademik Josip Bratuli pozabavio motivom grlice. Arhetipsku simboliku krave obradila je Manuela Zlatar, a Nataa Govedi, u duhu djeje knjievnosti, prikazala retorikoga maka. Motiva konja uhvatio se i Davor Piska prouavajui Mikrostrukturalne funkcije na primjerima motiva ivotinja u hrvatskom pjesnitvu. O peli kao leteem lijeniku i spasitelju prirode govori Zvonimir Tucak te upozorava na ugroavanje pelinje zajednice. Zaboravljenoga djela Bore Pavlovia Psu Fideliju (poetskoj opereti) sjetio se sada ve pokojni Branimir Donat. Cjelinu zavrava zaetnik kulturne animalistike Nikola Viskovi esejom Zooerotika. Upravo je Nikola Viskovi jo 1996. godine raspravljao o dihotomiji izmeu kulture i prirode, sugerirajui zapravo njezino ponitenje. Analogijom se moe ponititi i dihotomija izmeu dviju kultura, ivotinjske kulture i one druge, ljudske kulture. Njihova, ivotinjska kultura, zapravo nije nita doli naa kultura. Dokaz tomu je i preko tisuu stranica Knjievne ivotinje. Knjiga obiluje ilustracijama ivotinja i mnotvom slika i fotografija koje upotpunjuju tekst. Ve se s naslovnice
 Preuzeto

moe uhvatiti pogled jednoroga, detalja s tapiserije iz 15. stoljea, koji se uva u jednom parikom muzeju. Osobitu panju plijene privatne fotografije pojedinih autora koje prikazuju njihove vlastite ljubimce ili tek sluajne ivotinjske prolaznike, poput Boba, prijatelja Antonije Zaradije Ki (1106) ili psa prosjaka snimljenoga 2009. godine u Sankt Peterburgu (919). Usto, izmeu pojedinih eseja navode se zanimljivi citati o ivotinjama Krlee, Byrona, Tolstoja ili Da Vincija. Knjiga, kako istie Ines Prica u recenziji, proiruje domete istraivanja znaenja ivotinja u najraznovrsnijim knjievnoznanstvenim anrovima, razdobljima, problemskim cjelinama te s posebnim i rijetkim osjeajem za individualizam vrsta. Osam cjelina i gotovo pola stotine knjievnoanimalistikih priloga vrijedan su doprinos istraivanju knjievne i kulturne animalistike. Jesu li urednice uspjele u nastojanju da kreativno uzmenemire nae kulturne krugove i otvore perspektivu novih itanja odnosa ivotinja i ljudi (Ki i Marjani 2012: 18), vrijeme e pokazati, ali svakako je neosporno da multidisciplinarnost zbornika, raznolikost tema te kreativnost i profesionalnost autora smjetaju ovo djelo u sam vrh kulturne, animalistike i knjievnoanimalistike literature. Kulturni bestijarij i Knjievna ivotinja, kao rijetke monografije takva sadraja u hrvatskoj literaturi, izvrstan su ogledni primjer, ali i poticaj za daljnje bavljenje kulturnom animalistikom.
Lidija Bogovi
 Slika

iz: Branimir Donat: Od (svitla) sufita do (tame) propadalita (u tisku).

na naslovnici: dio detalja tapiserije Dama s jednorogom (15. st.), Muse de Cluny, Pariz, fotografirala Antonija Zaradija Ki. 117