UTICAJ RADIOAKTIVNOG ZRAENJA NA LJUDSKI ORGANIZAM

Aleksandra Veri, Dragana etojevi, Danijela Mijatovi, Ljiljana Tramoljika Panevropski univerzitet APEIRON Banja Luka Rezime: I ako su radioaktivnost i jonizujua zraenja otkrivena krajem XIX vijeka, radioaktivno zraenje postaje predmet intenzivnijeg istraivanja tek nakon 1945. godine. U novije vrijeme, razvojem vojne industrije i tehnologije uranijum se sve vise koristi u vojne svrhe u cilju bombardovanja. Posljedice tih bombardovanja utiu kako na zdravlje ljudi pogoenih podruja tako i na zdravlje i kvalitet ivota buduih generacija. Djelovanje osiromaenog uranijuma na ljudski organizam je viestruko. Rezultati istraivanja posljedica dejstva municije sa osiromaenim uranijumom na ljude i ivotnu sredinu pokazali su da je u godinama nakon bombardovanja poveano oboljevanje ljudi od leukemija, anemija, bolesti bubrega, plua, karcinoma. Cilj ovog rada je da koristei postojea saznanja i rezultate dosadanjih istraivanja, ukae na mogue tetne posljedice radioaktivnih zraka po zdravlje ljudi i naine za suzbijanje tih posljedica. Kljune rjei: radioaktivnost, , , zraci, apsorbovana doza, posljedice zraenja, osiromaeni uranijum.

THE EFFECTS OF RADIOACTIVITY ON THE HUMAN ORGANIZAM

Abstract: Although radioactivity and ionik ray are discovered in late 19. century, radioaktive ray becomes subject of intesive researching just after 1945. In recent times with development of military industry and technology, uranium is more used in military purpose and bombarding. Consequence of that bombarding have an effect on health of people of bombarded areas and on health and life of next generations also. Depleted uranium has manifold affection on human organism. The results of researching of afection of munition with depleted uranium on people and environment have shown that in years after bombarding number of people with leukemia, anemia, kidney and lungs disease and carcinoma are increased. The aim of this work is that using the existing knowledge and results of so far researching is to show the possible harmful consequence of radioactive rays on health of people and ways of stopping that consequences. Key words: radioactivity, , , rays, absorb dose, consequences of radioactivity, depleted uranium.

Uvod
Prva saznanja o atomskom jezgru su formirana krajem 19. vijeka, tanije kada je A. Bekerel 1896.godine otkrio da uran i Njegova jedinjenja spontano isputaju radioaktivno zraenje. Ubrzo je ustanovljeno da to zraenje jonizuje vazduh i da izaziva hemijske procese koji ostavljaju odreene tragove na fotografskoj ploi ak i kada je uvijena u crnu hartiju. Ispitivanja su pokazala da ti tragovi ne mogu biti fluorescentnog porijekla, ve da je rije o mnogo prodornijem zraenju Za razliku od niza drugih fizikih agenasa tetnog dejstva, kojima je ovjek izloen, jonizujue zraenje spada u najopasnije. Ono je za oko nevidljivo, ne osjea se kod

kontaminacije, teko se na vrijeme detektuje, a kada jednom dostigne prag smrtne doze, osim transplantacije kotane sri, ostala terapija veoma malo je efikasna. I ne samo to. Djeluje kancerogeno, a oteenje gena ostsavlja tragove i na potomstvo. Efekat zraenja na supstancu karakterie se apsorbovanom dozom koja preedstavlja energiju, koju jonizujue zraenje preda jedinici mase materijala. Jedinica za mjerenje apsorbaovane doze je grej ili rad ( 1Gy= 100 rad). U sluaju razmatranja biolokog efekta razliitih tipova zraenja, apsorbovana energija se viestruko uveava sa relativno biolokom efikasnou RBE. Rezultat kvantitativnog unosa je da se doza mjeri u sivertima ili remima ( 1 Sv= 100 rem). Prve rtve prekomjernog ozraenja bile su Rentgen, Bekerel i Marija Kiri. Doza zraenja koju neki ovjek prima zavisi od radioaktivnosti tla i vazduha kraja u kojem ivi, kao u od namirnica i vode koje unosi u svoj organizam, od mjesta boravka - na vosokim planinama primljena doza moe da bude 3-4 puta vea nego na morskoj povrini. Na visinama na kojima se kreu supersonini avioni doza moe da bude i do 100 puta vea. Cilj ovog rada je da, koristei postojea saznanja i rezultate dosadanjih istraivanja, ukae na mogue tetne posljedice ovih radioaktivnih zraka po zdravlje ovjeka i naine za suzbijanje tih posljedica. 1. Fiziki osnovi radioaktivnosti Glavna masa atoma nalazi se u jezgru oko koga krue elektroni. Ako su energetski odnosi u jezgru uravnoteeni , atom je stabilan izotop, a ako su nestabilni, atom je nestabilan, radioaktivan. Zbir protona i neutrona je atomska teina elementa. Broj elektrona jednak je broju protona. Elektrine sile prisiljavaju elektrone da krue oko jezgra, nukleusa, odreenim putanjama. Radioaktivnost je sposobnost jezgra nekih elemenata da spontano emituju kompleksno zraenje pri emu jezgra koja zrai prelazi u nova stabilna jezgra. Prilikom radioaktivnog raspadanja radionukleida emituje se zraenje koje nazivamo radijacija, koja se manifestuje u obliku emisije neutrona alfa, beta i gama zraenja.Radionukleidi su nestabilni atomi meu kojima se istiu K40, Ru87, U236, C14, To232, koji emituju fiziju: neutrone, alfa, beta i gama zraenja. Radioaktivnost je svojstvo nestabilnih jezgara da se spontano raspadaju i prelaze u stabilna jezgra. Radioaktivni raspad se deava u jezgrima koja imaju dinamiku nestabilnost, kao posljedicu nepovoljnog odnosa protona i neutrona u jezgru. Zbog nestabilnosti, jezgra se raspadaju, prelaze u stabilno stanje, a pri raspadu emituju radioaktivno zraenje. Jezgra koja se raspadaju su radiokativna, a koja se ne raspadaju su stabilna. Proces prelaza radioaktivnog jezgra u drugo, stabilno, je radioaktivni raspad. Mnotvo jezgara nekog elementa koja se raspadaju ine radioaktivni izvor. Svaki izvor ima svoj tempo raspada. Mjera tog tempa je vrijeme poluraspada. Vrijeme poluraspada je vrijeme za koje se zaliha jezgara samnji na polovinu. To je vrijeme za koje se raspadne polovina prvobitnih atoma i oznaava se sa veliko T 1/2 . Postoje etiri vrste radioaktivnog zraenja: alfa, beta, gama i neutronsko Alfa i beta zraenja su korpuskularna a gama je elektromagnetna. U medicini u dijagnostike svrhe upotrebljavaju se radioaktivni izotpoi koji emituju gama zraenje niske energije. U terapijske svrhe upotrebljavaju se radioaktivni izotopi koji emituju beta estice, kao to je lijeenje hipertireoza i diferenciranih karcinoma titne lijezde radioaktivnim jodom, 131J . Interakcija zraenja sa materijom U cilju egzaktne interpretacije nalaza nakon aplikacije radionukleida, potrebno je poznavati interakciju gama zraenja sa materijom. Gama foton se moe sudariti sa elektronom

koji krui po svojoj putanji. Foton nestaje predajui svoju energiju elektronu koji biva izbaen iz svoje orbite. Ova pojava se zove fotoelektrini efekat. U Komptonovom efektu sudaraju se foton i elektron i dio tih sudara zavrava fotoelektrinim efektom, a dio zavrava skretanjem fotona i elektrona i nastaje Komptonovo rasuto zraenje. Prodiranjem gama fotona visoke energije u jezgro, dolazi do konverzije energije u materiju i stvaranja dvije estice suprotnog naelektrisanja: pozitrna i neutrona. 1. Prirodni izvori jonizujeg zraenja su oni koji dolaze iz: a) Kosmosa koji nastaju od rasutih radioaktivnih materija iz dubine kosmosa ili su nastali od Sunca i dospjevaju na planetu Zemlju. Radioaktivni zraci koji ozrauju zemlju stupaju u interakciju sa atmosferom stvarajui nove radioaktivne materije.Kosmiko zraenje ima vei uticaj na polove zemlje nego na ekvatoru, zbog jaeg elektromegnetnog uticaja na polovima koji skree radijaciju, kao i na veim nadmorskim visinama, zbog razrijeenog vazduha; tako je radijacija na 4 000-12 000 m nadmorske visine vea za 25%. b) Zemljina radijacija zavisi od koliine radionukleida koji su sastavni dijelovi zemljinog omotaa. Poznate su stijene u blizini grada Pososa de Koldus u Brazilu koje imaju radijaciju oko 800 puta veu od prosjene. Visoku prirodnu radijaciju imaju izvori bogati sa radijumom (Romcor u Iranu). Velika radioaktivnost moe se nai u vodi, hrani i vazduhu koja potie iz elemenata koji nastaju raspadanjem U238 i To232.Veoma bitan izvor prirodne radijacije je nevidljivi radon222, koji nastaje raspadanjem U238 i To232. Sagorjevanjem uglja emituju se radionukleidi u vazduh. Geotermalna voda moe biti izvor radijacije (Hardel u Italiji). Pri koritenju fosfatne rude oslobaa se radon ijim raspadanjem nastaju nukleidi. 1.1. Vjetaki radionuklidi Vjetaki izvori radijacije su oni koje je ovjek izgradio: nuklearne elektrane, tehnikomedicinski izvori i nuklearne eksplozije. Vjeruje se da ve postojei vjetaki izvori radijacije na Zemlji, posjeduju radijaciju od oko 5%. a) Nuklearne elektrane imaju za cilj da proizvedu elektrinu energiju. Fizioni reaktori za proizvodnju nuklearne energije koriste izotop U238, koji se svega 0,7% nalazi u rudi urana, koja se obogauje ili proizvodi plutonijum, koji se koristi kao nuklearno jezgro u nuklearnim elektranama.Fizioni reaktori rade na temperaturi od oko 9000C koji se rashlauju vodom. Na tom principu projektovan je i izveden veliki broj nuklearnih centrala u Evropi. Opasnost od radioaktivne kontaminacije geobiosfere od gasovitih i tenih efluenata iz nuklearnih elektrana su male vjerovatnoe. Opasnosti se javljaju pri izmjeni i zamjeni goriva, transportu i skladitenju radioaktivnog otpada, prevoenju tenog otpada u vrsto stanje, te aktivnih deponija.Od preko 200 radionukleida, koji nastaju pri nuklearnoj fiziji mali broj dospjeva u ive organizme, zbog nemogunosti prodora na filterima i kroz zidove. U vazduh se emituju iz NE radiotoksine materije: argon (u maloj mjeri), izotopi kriptona i ksenona (u veoj koliini) zajedno sa tricijumom a u sluaju neispravnog rada NE pojavljuju se isparljiva jedinjenja radionuklearnog joda, zatim dugoivui 90 Sr, 134, 137 Cs, 106 Ru.... Najveu i stalnu potencijalnu opasnost u radu nuklearnih elektrana ine eventualni akcidenti, pri kojima se emituju vee koliine radioaktivnog materijala, koje direktno ozraavaju ovjeka ili ulaze u kruni tok metabolizma i lanca ishrane u ekosistemima. b) Potencijali nuklearnog oruja na planeti Zemlji su ogromni, te su otuda prisutni i veliki izvori emisije radioaktivnog zraenja. Rezultat toga je: - poveanje ekoloke opasnosti za ivotnu sredinu, - pojava atomskog kriminala kraa i prodaja oruja, - trka u atomskom naoruanju. Atomska bomba koja se popularno naziva zelena bomba nosi sve prednosti otkria u tehnologiji materijala, ali to je prividna ekoloka prednost, s obzirom da potencijalno skriva

opasnost da razori planetu zemlju. Nuklearne probe (eksplozije su isprobane u vazduhu, vodi i zemljitu) su tetne i ekocidne za ekosisteme. c) Medicinski izvori radijacije nastaju pri lijeenju nekih bolesti ljudi usljed upotrebe aparata, koji emituju radioaktivno zraenje, a primljene doze se akumuliraju u organizmu. Istovremeno istroeni aparati i oprema ostaje kao problem u radu radioaktivnog otpadnog materijala. d) Tehniki izvori radijacije se odnose na razne aparate koji funkcioniu na bazi radionukleida te predstavljaju opasnost za ivotnu sredinu (radioaktivni gromobrani, razni aparati u nauno-istraivakim institucijama). Nuklearni otpad koji nastaje od istroenog nuklearnog goriva moe biti u tenom i vrstom stanju, ne moe se unititi niti upotrebiti, a sve se vie uveava i teko se deponuje jer su deponije nesigurne i iz njih esto izlaze radioaktivne materije u atmosferu, zemljite i more. Danas po jednom reaktoru godinje se dobija 8 tona nuklearnog otpada (500 reaktora u svijetu x 8 tona = 4000 tona godinje). Vjeruje se da danas SAD imaju 50.000 tona nuklearnog otpada, to predstavlja veliki problem, za ivotnu sredinu. Emisija radioaktivnog raspadanja naziva se radijacija koja se manifestuje u obliku: alfa emisija, koja je male eneretske jaine, sastoji se od neutrona i protona i moe se zaustaviti obinim listom papira, te tako nema prodornu mo u ljudski organizam, jer se zaustavlja ve na koi, to znai da nije opasna, ali moe izazvati poremeaje u ivotnoj sredini, beta emisija ima veu energetsku jainu, a nastaje od dejstva elektrona; u ivo tkivo prodire do 2 cm, gama emisija nastaje poslije svake alfa i beta emisije zbog uzbuenosti jezgra u vidu nevidljive energije, koja se prostire brzinom svjetlosti i prodire kroz sve materijale (osim olovnih ploa); pa tako i kroz tijelo ovjeka, dostiui velike daljine i izazivajui negativne efekte u ivotnoj sredini, na iva bia i na ovjeka pri emu utie i na izmjene struktura molekule ive materije. Prema nainu dobijanja, vjetaki radionuklidi se dijele na: reaktorske ciklotronske generatorske. Reaktorski radionuklidi se dobijaju ozraenjem pogodne mete neutronima u reaktoru. Tako se dobija radioaktivni jod. Ciklotronski radionuklidi se dobijaju bombardovanjem odreene mete snopom naelektrisanih estica koje se ubrzavaju u elektrinom polju. Na ovaj nain se dobija radioaktivni jod, indijum, talijum i drugi. Generatorski radionuklidi se dobijaju iz generatora koji se sastoje iz kolone na koju je vezan radionuklid '' roditelj''. Radioaktivnim raspadom ''roditelja'', nastaje kratko ivei radionuklid, koji se eluira fizilokim rastvorom za upotrebu. Mjera radioaktivnosti To je instrument kojim se mjeri eluirana doza radionuklida iz generatora. Sastoji se od detektora, skalera i tajmera. Smjeten je u '' vruem'' dijelu laboratorije.

Mjera radioaktivnosti u tenim uzorcima Autogama broja Aparat slui za mjerenje radioaktivnosti u tenim uzorcima najee u plazmi i urinu. Sastoji se od scintilacionig brojaa sa udubljenjeima u kristalu u koja se stavljaju epruvete sa tenim uzorcima i mjeri radioaktivnosti. Aparatu je pridodat printer za ispis rezultata.ivanje

2. Efekti jonizujueg zraenja na nivou ljudskog organizma Efekti radijacije na ljudsko zdravlje od prirodnih izvora nisu izrazito negativni jer se ono nikad ne sakuplja u tijelu. Prirodno zraenje je stalno i veoma slabo. Bioloki mehanizam ljudi je prilagoen evolutivno na to zraenje. Radijacija je potencijalno tetna za ovjeka, pogotovo to je: - ljudska ula ne mogu registrovati, - bioloke posljedice nisu trenutne, ve se uoavaju na potomstvu, - radioaktivnost opada sa vremenom (vrijeme poluraspada) koje moe biti od dijela sekunde pa do vie milijardi godina. Radioaktivna materija moe da prodre u organizam zraenjem da se u njemu akumulira i tako on postaje izvor zraenja. U organizam mogu dospjeti radioaktivne estice putem vode i hrane. Ukupno radioaktivno zraenje koje ovjek prima, moe da dostigne velike doze, to je opasno po zdravlje. Moe se pojaviti akutna bolest kao posljedica trenutnog ozraenja organizma od velikih doza. Zraenje i hronina radijaciona bolest nastaje kao posljedica dugotrajnog izlaganja manjim dozama radijacije. Ljudski organizam moe biti oteen putem spoljne radijacije (kada je organizam direktno izloen izvoru radijacije) ili unutranjom kontaminacijom (kada se u organizam unesu radioaktivne materije preko vode ili hrane ili disanjem). Potencijalna opasnost od radijacije na tijelo ovjeka iskazana kroz rizik za pojedine dijelove tijela su: kotana sr 12%,povrina kostiju 3%, titna lijezda 3%, dojke 15%, plua 12%, jajnici i testisi 25%, ostala tkiva 30%. Radijaciona bolest se razliito manifestuje zavisno od jaine primljene doze, naina i izvora radijacije: radijaciona opekotina na koi i rak koe i sluzokoe, pogorava se krvna slika (smanjuje se broj leukocita i trombocita), smanjuje se broj matinih elija u kotanoj sri koji proizvode eritrocite, pa se javlja leukemija i kotani rak osteosarkom, moe se pojaviti zamuenje onog soiva (katarakta), smanjuje se kvalitet i kvantitet plunih elija. tetno dejstvo ultrazvunih faktora se ispoljava u funkcionalnim promjenama, nervnog, kardiovaskularnog i endokrinog sistema. Ultravioletni zraci direktnog sunevog zraenja utiu na pojavu konog raka, umanjenja leukocita u krvi i dr.

Slika 1. Stop svim vrstama nepo\eljne kontaminacije

Raspon apsorbovanih doza od (0,5 30) Gy je podijeljen u 6 podgrupa i za svaku od njih se javaju odreeni poremeaji.

Doza (0,5 1) Gy: uzrokuju zanemarljiva akutna oteenja, gaenje i povraanje i posljedice se osjeaju samo prvog dana po izlaganju zraenja. Oboljeli e preivjeti ovakvo ozraivanje. Doza (1 - 2) Gy: prodromalni efekti i oteenja heatopoetskog sistema ( ine ga organi u kojima se stvaraju krvne elije: kotana sr, timus, limfni vorovi i slezina) su ei. rtve ovakvog izlaganja zraenju e vjerovatno preivjeti. Doza (2 3,5) Gy: prodromalni efekti su veoma izraeni. Kako doza stie 3,5 Gy , 50% onih koji nisu primili adekvatnu medicinsku pomo moe umrijeti u toku 60 dana. Doza (3,5 5,5) Gy: simptomi su sve tei, pa ako lijeenje izostane, 50-99% mogu umrijeti, prvenstveno usljed tekog oteenja hematopoetskog sistema, praenog optom infekcijom i krvarenjem. Doza ( 5,5-7, ) Gy: dolazi do kombinovanog oteenja hematopoetskog i gastrointestinalnog sistema ( sistem organa za varenje). Preivljavanje je skoro nemogue, osim ako se ne sprovede brza transplantacija kompatibilne kotane sri i ekstenzivan medicinski tretman. Iznad 7,5 Gy: nastupa smrt.

Slika 2. Probojnost jonizujueg zraenja

3. Somatska oteenja Svi somatski efekti osim katarakte vezani su za nain nastanka i razvoja karcinoma. Ovo je poznata injenica dugo vremena, pa je prvi karcinom koe izazvan jonizujuim zraenjem opisan 1902.godine, a prva radioleukemija kod ljudi 1911.godine. Marija Kiri i njena erka Irena olijo Kiri umrle su od leukemije. Organi osjetljivi na radioaktivno zraenje: koa,oi,hematopoetski sistem, kardiovaskularni sistem, digestivni sistem, jetra, urinarni sistem, kotani sistem i hrskavica, endokrini sistem, nervni sistem, genetska oteelja, fetus.

Prilikom katastrofe u ernobilu kontaminirano 150.000 km2 na podruju Ukrajine, Bjelorusije i Rusije. Zraenju je bilo izloeno najmanje 7 miliona ljudi, od kojih je umrlo izmeu 30 i 60 hiljada. Od bolesti disajnih organa, krvotoka i nervnog sistema oboljelo je 70 000 ljudi, a broj oboljelih od karcinoma titne lijezde porastao je 10 puta od 1986.godine, u kontaminiranim zonama. Prema knjizi Miloa Rajkovia ''Osiromaeni uranijum'' o hemijskoj toksinosti osiromaenog uranijuma postoje pozdani podatci. Uranijum i njegove soli izuzetno su otrovni. Izazivaju neke upale koe, oteenja bubrega, akutne arterijske nekroze ( bespovratne promjene u grai elija ili tkiva, tj. odumiranje elija), fibrozu plua ( Patoloko stvaranje fibroznog, tj. vezivnog tkiva u pluima), smanjenje broja crvenih i bijelih krvnih zrnaca. Mogue je oteenje nervnog sistema. Nefritis (zapaljenje bubrega), hronini hepatitis (zapaljenje jetre, tj. utica), gastritis (zapanjenski proces na sluzokoi eludca), pa ak i smrt! Takoe, prema istoj knjizi, uoena je epidemija kancera u Iraku: Rezultati istraivanja posljedica koje je ostavila municija sa osiromaenim uranijumom na ljude, ivotinje i ivotnu sredinu od 1991.godine do 1996. godine, pokazali su da je godinu dvije kasnije zabiljeeno masovno oboljevanje djece u Iraku od leukemije, anemije, akutnih poremeaja funkcije jetre i bubrega, to uzrokuje nagomilavanje vode u trbunoj duplji i vrlo brzo smrtni ishod. Registrovano je i pojavljivanje bezbolnih opekotina na koi, koje su prerasle u neku vrstu ireva. Takoe, godinu dve poslije upotrebe oruja sa osiromaenim uranijumom rastao je broj djece roene sa kongenitalnim anomalijama, kao i broj prevremeno roenih i mrtvoroenih beba. *Znatan je i porast infekcijskih bolesti, prouzrokovanih smanjenim imunitetom kod velikog broja stanovnitva. *Frekventno otkrivanje velikog broja herpesa (akutno virusno oboljenje sa pojavom providnih mjehuria na prelazu koe u sluzokou) i zoster herpesa ( akutno virusno oboljenje sa pojavom mjehuria na koi du nerava). *Simptomi koji podsjeaju na simptome izazvane virusom HiV-a. *Otkazivanje bubrega i hepatina disfunkcija, tj. poremeaj funkcije jetre (poetkom i krajem 1991.godine). *Leukemija, neplastina anemija (nemogunost kotane sri da proizvodi elije krvi) i maligni tumori. *Uroeni deformiteti srca, prouzrokovani genetskim promjenama, naeni i kod ivotinja i kod ljudi. Poslije rata u Iraku, brojne teke posljedice po zdravlje otkrivene su i kod odraslog stanovnitva. Masovno su zabiljeene razne vrste: kancera, slabljenje imunolokog sistema, opadanje kose, ispadanje zuba, opta slabost, vrtoglavica, bolovi u miiima, glavobolja. Izmeu 1989. i 1993.godine broj oboljelih od leukemije u provincijama junog Iraka bio je tri puta vei, dok je u centralnim provincijama stanje ostalo neizmjenjeno. Isti simptomi otkriveni su i kod amerikih, engleskih i svih ostalih vojnika, koji su dolazili u dodir sa ovom vrstom municije, pa su nazvani '' Zalivski sindrom''. Analize su pokazale da je zbog upotrebe municije sa osiromaenim uranijumom oboljelo oko 80 000 amerikih vojnika, od kojih je 5 000 umrlo, pa struno miljenje nadlenih da su leukemija, sedmi i opti kancer u 1989. godini, postaje etvrti kancer u 1993. godini. Znaajan porast deformiteta sperme zapaen je u Kuvajtu u grupi pacijenata koji su bili testirani prije i poslije rata. Genetska studija sprovedena u Iraku pokazala je porast raanja djece sa uroenim deformitetima (nakaznost) u junom Iraku poslije 1991. godine. Neki od tih deformiteta su: nedostatak oiju, uha, nosa, jezika i genitalnih organa.

Slika 3. Pravilno prenoenje radioaktivnog izvora

Zakljuak Kao to smo vidjeli bioloki efekat radioaktivnog zraenja je svaka fizioloka promjena na ivom organizmu. Produeno dejstvo radioaktivnog zraenja moe da dovede do trajnih oteenja zdravlja ovjeka. Meutim, ono to upozorava na uticaj radioaktivnog zraenja jesu epidemioloka istraivanja koja ukazuju da radioaktivna zraenja imaju uticaj na ive organizme i pri vrijednostima koje se susreu u svakodnevnom (normalnom) okruenju. Ovo je glavna kontraverza ovog pitanja, a samim tim i mjera koje bi trebalo poduzimati. Zatita od radioaktivnog zraenja zahtijeva tri osnovna pravila: raditi to je bre mogue poveati maksimalno rastojanje od izvora zraenja potrebno je koristiti zatitna sredstva. Literatura
1. 2. 3. 4. Zubovi I. Nuklearna medicina '' Glas Srpski'' , 1995. Nedovi, Ekologija ivotne sredine ''Grafid'' Banja Luka, 1999. Amidi, B., Bioanin, R., Nuklearni udesi i zatita, 2005. Bioanin R. Dostignua u nuklearnoj medicini, ALUMNI, Panevropski univerzitet APEIRON Banja Luka, 2009. ;