Kontekst hiperrealizma

Etimoloko porijeklo i znaenje hiperrealizma

Od francuske rijei Hyperralisme, u prevodu na engleski hyperrealizam (hyper
realism). Hyper (iznad, iza, pretjerano, postoji u vie od tri dimenzije); realism (realizam,
stvarnost). U bosanskom jeziku se koristi termin hiperrealizam to bi po doslovnom prevodu
znaio iznad stvarnosti, pretjerana stvarnost.

Definicija Hiperrealizma i hiperrealnosti
U svom radu Realizam i Hiperrealizam Nicholas Oberly (2003) pie: Oksfordski
engleski rjenik definie realnost svega kao odliku neega da bude stvarno i da
zapravo postoji dopunjujui ovo sa definicijom stvarnosti koja ima ojbektivno
postojanje, i konano zavrava definiciju sa tim ima mjesto u domeni stvarnosti. Ove
konvencionalne definicicije stvarnosti predstavljaju vei problem u pokuaju da odrede
stvarno na najprostijem nivou, jer su one potpuno krune, grupa oznaitelja koji se
odraavaju jedni na druge i kojima nedostaje uzemljenje potrebno da prue znaenje.

Meutim situacija se zakomplikuje ako istraujemo izvore kao to su Wikipedia ili
Britannica da bi objasnili znaenje termina hiperrealizam. wikipedia pie:
Hiperrealizam je anr u slikarstvu i kiparstvu ija djela potsjeaju na fotografije visoke
rezolucije...
Ako istaujemo pojam hiperrealizma u enciklopediji Britannica pronai emo definiciju
po kojoj hiperrealizam je: Amerii umjetniki pokret zapoet 1960.god, uzimajui
fotografiju kao inspiraciju.

Ne postoji ustaljena definicija hiperrealnosti i interpretacije primjenjivane od strane
teoretiara variraju u nekim osnovnim stvarima.

Filozofija hiperrealnosti
Francuski sociolog i filozof Jean Baudrillard se povezuje sa izuavanjem postmoderne kao
naina svijesti ovjeka poslije moderne. Glavna tema Baudrillard-ovog razmiljanja o
postmoderni je nestanak drutvenog tj. nestanak drutvenih odnosa izmeu ljudi, znaenja,
izrazitosti i vrijednosti koje oni podrazumijevaju. Po njegovom razmiljanju mi smo moda ak i
izgubili ljudska svojsta. Drutveni odnosi meu ljudima su poeli da nestaju zato to su ljudi
poeli da nestaju. Stvarnost sama po sebi tj. ono to podrazumijevamo pod terminom
realnost, je u procesu nestajanja. Postmoderna je mutna granica izmeu ljudi i maina, mutna
linija izmeu stvarnosti i nestvarnih slika. Postmoderna, u svom najirem znaenju, je kada nas
maine, televizija i kompjuteri iskljue, a ne obratno. Baudrillard insistira na tome da mi
svjedoimo nestajanju ljudskosti, drutvenosti i svtarnosti u postmoderni. Neki tvrde da je
ovakvo razmiljanje apsurdno, besmisleno i obino. Dosita, u ovom fenomenu ne postoji nita
vie neobino.
Prema Baudrillardu nova stvarnost u postmoderni je ona stvarnost koja moe biti
simulisana. Ako stvarnost ne moe biti simulisana, onda nije stvarna. Ovo znai da ako
je neka slika kopija, replikacija, duplikat ili simulacija onoga to je stvarno, onda je ta
slika konstruisana kao vie stvarna od stvarnosi koju ona replicira. Kada se ono to je
stvarno uslika, ta slika onda zauzima vii oblik stvarnosti i svoj vlastiti ivot koji je
neovisan od naeg svijeta. Slika koja predstavlja novu stvarnost, simulira ili imitira ono
to mi vie ne smatramo stvarnou. Baudrillard ovu novu stvarnost naziva
hiperrealnost.
Posljednica paradigmetinog hiperrealizma je vrlo obilan. Krvn nije stvarna dok je ne
vidimo na TV ekranu. Stvarna, fizika patnja nije stvarna dok o njoj ne proitamo neto
u novinama, ili ujemo o njoj na radiju ili je vidimo na TV ekranu. Stvarna patnja u nama
vie ne izaziva saeljenje i suut sve dok nije prikazana kroz moderne medije. kada
smo zapravo svjedoci neije nevolje na ulici, to ne privlai nau panju u onoj mjeri
kada je vidimo na vijestima. Drutvene mree su zamijenile stvarno prijateljstvo na
kompjuterskim kranima. danas, politike debate su simulisane na TV ekranima.
Televizijske slike su bolje prihvaene zato to smanjuju kompleksnost naih
postmodernih ivota u kojima ne bi imali pojma ta se deava u stvarnom svijetu da
nema medija. Mo televizijskih slika je ta da one nameu red u haosu naih
svakodnevnih ivota, inei ih jednostavnijim. Prema Baudrillardu u tome i lei
opasnost. On tvrdi da nas fascinira nestajanje stvari i da su mediji mjesto u kojem stvari
nestaju. To je mjesto nestajanja; mjesto u kojem se gubi znaenje, mjesto u kojem se
gube znaaj, poruka i referent. To je nain po kojem se stvari tjeraju da cirkuliu toliko
brzo da nestaju i to nas fascinira kao crne rupe. Prema njemu, nas u drutvu proganja i
fascinira fenomen nestajanja svega drutvenog i politikog.


Razvoj hiperrealizma u slikarstvu

Historija i porijeklo hiperrealizma

Da bi razumjeli hiperrealizam prvo moramo znati njegovo ishodite. Tokom kasnih 60-ih
i ranih 70-ih u Americi je nastao pokret fotorealizma. Rije je prvobitno nastala kao
naziv za izlobu i katalog u njegovoj galeriji u Briselu .Izlobom su dominirali Ameriki
fotorealisti ali je takoe ukljuivala utjecajne evropske umjetnike. Od tada termin
hiperrealizam se koristi da bi oznaio umjetnike koji stvaraju pod utjecajem
fotorealistikog pokreta. Fotorealisti su koristili fotografije kao reference za kreiranje
djela; objektiv je tipino bio puko preslikavanje izgleda fotografije bez davanja ikakvog
priznanja formi i subjektivnosti fotografije. Tokom ovog istog vremenskog razdoblja
slian pokret je zapoet u Evropi, koji se nazvao Hiperrealizam. Hiperrealizam ranog 21.
stoljea osnovan je na estetskim naelima fotorealizma. Ameriki slikar Denis Peterson,
iji se prvi radovi univerzalno posmatraju kao izdanak fotorealizma, prvi je iskotistio
hiperrealizam da bi oznaio novi pokret. Hiperrealizam se zaniva na filozofiji ana
Bordijara ija su djela esto povezana s postmodernizmom i poststrukturalizmom, a
najpoznatiji je po stvaranju pojma hiperstvarnosti. On predstavlja realno i vijerno
prikazivanje nekog objekta u prostoru, bilo da se radi o portretima, krajolicima,
pejzaima ili neivoj prirodi kao simulacija neega to nikada nije postojalo. Razvija se
iz superrealizma i fotorealizma i smatra se kao njihov napredni oblik po metodama koje
se koriste da bi se stvorile rezultirajue slike i sklupture, a predstavlja ni vie ni manje
fotografiju u slici. Bilo je gotovo nikakve razlike izmeu ova dva pokreta, i anr je
nedugo zatim nestao iz sredita panje. Bez obzira na to slikari ovoga pokreta su
nastavili sa stvaranjem svoga rada i razvili su se u ono to danas jesu. Nekolicina
drugih umjetnika se prikljuila pokretu te su vremenom i sa uvoenjem kamera sa
visokom rezolucijom poeli obraati panju i na najsitnije detalje. Na prvi pogled mnoge
hiperrealistine slike izgledaju kao digitalne fotografije, otkrivajui i najfinije detalje.
Mnogi umjetnici su prigrlili subjektivnost u slici i poeli primjenjivati znanje o formi,
bojama i svjetlosti kako bi poboljali fotografiju u vie oekivanu sliku realizma. Ova
nova, bogatija forma hiperrealizma ponovo zauzima svoje mjesto u svijetu umjetnosti, i
neki umjetnici ovoga anra su dostigli svjetska priznanja. Pravac na samom poetku
dominira u slikarstvu, a kasnije se iri i na kiprstvo, literaturu, stip i film. Ubrzano irenje
ovog umjetnikog pravca meu publikom i umjetnicima dovelo je do raznih polemika i
diskusija o tome ta je umjetnost ustvari, ta je bila i u ta se razvila u dananjici koja je
prepravljena hiperprodukcijom.Danas hiperrealizam i dalje napreduje unato mnogim
stigmatskim miljenjima ljudi da je zastario.



Odvajanje hiperrealizma od fotorealizma

Hiperrealizam je sukobljen sa doslovnim pristupom osnovanim u tradicionalnim
fotorealistinim slikama. Hiperrealistini slikari koriste fotografije kao referentne izvore iz
kojih kreiraju vie definisane i detaljnije odraze koji su za razliku od fotorealizma
narativni i sadre vie osjeanja u svom prikazu. Konzervativni fotorealistini slikari
imaju veu tendenciju ka pukom imitiranju fotografija, izostavljajui ili abstrahirajui pri
tome pojedine detalje da bi sauvali konzistentni ukupni dizajn slike. Oni su esto
izostavljali ljudsku emociju, politike vrijednosti i pripovjedake elemente u slici. Budui
da se fotorealizam razvio iz Pop Art-a, fotorealistini stil slikanja je bio uzak, precizan i
mehaniki taan sa naglaskom na svakodnevna zemaljska slikovita izlaganja.
Hiperrealizam, iako u biti fotografske prirode, esto batini meki i mnogo kompleksniji
focus na prikazanu temu, predstavljajui je kao ivui i opipljiv objekat. Ovi objekti i
prizori u hiperrealistinim slikama su studiozno detaljisani stvarajui iluziju stvarnosti
koja se ne moe vidjeti na fotografiji. To ne znai da su oni nestvarni, jer je iluzija
uvjerljiv prikaz simulisane stvarnosti. Teksture, povrine, podloge, svjetlosni efekti i
sjene su prikazane mnogo jasnije i izrazitije na slici nego na referentnoj fotografiji ili ak
na samom objektu u stvarnosti.

Kao takvi hiperrealisti stvaraju lanu stvarnost, uvjerljivu iluziju baziranu na simulaciji
stvarnosti, digitalnu fotografiju. Hiperrealizam koristi digitalne slikovite prikaze te ih
proiruju u novo shvatanje stvarnosti.


Teme hiperrealizma


Predmet slikanja se kree od portreta, figurativne umjetnosti, neive prirode, pejzaa,
pastira i narativnih scena. To je u otroj suprotnosti s novijim istodobnim fotorealizmom
zbog njegovog kontinuiranog izbjegavanja fotografske anomalije.hiperrealistini slikari u
jednom simuliraju i unaprjeuju precizne fotografije da bi stvorili optiki uvjerljive
vizuelne iluzije stvarnosti, esto u socijalnom ili kulturolokom kontekstu.

Neki hiperrealisti su izloili totalitaristike reime i vojnu vladu zmalja treega svijeta
kroz njihove narativne opise nasljea mrnje i intolerancije.
Denis Peterson, Gottfried Helnwein i Latif Maulan su jedni od najpoznatijih
hiperrealistinih slikara dananjice. Oni su u svojim radovima izloili politike i
kulturoloke devijacije drutvenog opadanja.

Petersonov je fokusirao svoj rad na dijasporu, genocide i izbjeglice. Vizuelnno
uznemirujue teme ovog umjetnika su bile velianstvene figure i stoika lica naslikana u
jezvioj i zagluujuej hiperrealnosti. Njegove teme su univerzalno prikazane sa
internaliziranom mirnoom u licima koja se nalaze u okolnostima strahote smrtonosnih
bosleti, prijeteeg zlostavljanja, teroriziranog straha i iritantne mrnje. Tematski,
Petersonova hiperrealistina djela su predstavljena u serijama. Mnoge od njegovih
provokativnih slika se suoavaju sa ljudskim stanjem. Ovaj primjer hiperrealizma je
umjetnist performansa.

Helnwein je razvio neobino narativan rad koji se bazira na prolim, sadanjim i
buduim devijacijama holokausta. Njegov raniji rad se uglavnom sastoji od
hiperrealistinih vodenih boja, slikajui povrijeenu djecu, kao i performanse najee
sa djecom na javnim mjestima. Helnwein se prvobitno koncentrie na psiholoku i
socioloko anksioznost, historijske problem i politike teme. Kao rezultat ovoga, njegov
rad se esto smatra provokativnim i kontraverznim. Ljusko stanje kao njegova tema je
nastala i ostala konzistentna tokom njegove karijere, Metaforom njegove umjetnosti,
iako ukljuuje autoportrete, dominiraju slike ranjene djece, izbrazdane emotivnoi i fiziki.
Za Helnweina, dijete je simbol nevinosti, ali takoe i iznevjerene nevinosti. U dananje
svijetu zlonamjerne sile rata, siromatva i seksualne ekploatacije i utrnjenja, razbojniki
utjecaj medija kvare krepost djece.

Maulanov rad je prvobitno kritika vidljivog drutvenog zanemarivanja bespomonih,
siromanih i obespravljenih. Provakotivne teme ukljuuju zagonetne slike genocida,
njihovih traginih posljedica i ideolokih konsekvenci. On se izlae stvarnome svijetu,
iza mirnoe svakodnevnoga ivota, prikazujui paralelni svijet koji je mraan, zlokoban i
drzak.
tematiki, ovi kontraverzni hiperrealni umjetnci se agresivno suprostavljaju
korumpiranom ljudskom stanju kroz narativne slike. Ove vijerne slike su historijsko
tumaenje grotesknog zlostavljanje ljudi.

Hiperrealistine slike dalje stvaraju opipljivu solidnost i fiziku prisutnost kroz suptilne
igre svjetla i sjene na platnu. Hiperrealistine slike su tipino deset do dvadestet puta
vee od veliine originalne fotografije, ali pri tome zadravaju visoku rezoluciju boje,
preciznosti i detalja.












Tehnike slikanja u hiperrealizmu

Broj slikarshih i crtakih tehnika u hiperrealizmu je ogranien zbog toga to se samo
pomou nekih tehnika mogu odrediti jasni detalji na slici. Zbog toga je veina slika
hiperrealizma uraena u olovci, temperi, akrilu, ulju i erbrau (airbrush) ili
kombinovanjem ovih tehnika. Slike hiperrealizma su poznate po svojoj vrstoj, tehnikoj
preciznosti, koja se postie kroz intenzivno poznavanje poznavanje materijala i procesa.
Zavrena slika esto ima istu i glatku zavrnu obradu u kojoj potezi kista i olovke nisu
vidljivi.
Nakon to je fotografija prebaena na radnu povrinu, umjetnik studiozno preslikava
detalje i pigmente sa fotografije. ovo se postie paljivim posmatranjem kao i sa
dubokim poznavanjem karakteristika boja sa kojima umjetnik radi. Umjetnik mora biti
dobro upuen u kombiniranje i koliinu boja i ostalih sredstava koji se mijeaju, koji
kistovi i etkice e postii najbolje rezultate i koliko zasiena vodom etkica mora biti.
Svi ovi elementi moraju biti u savrenoj ravnotei u procesu stvaranja slike, process koji
zahtijeva mnogo vremena i vjebe.

Slike hiperrealizma, kao i mnoge druge slike su stvorene u slojevima. To je aditivni
process, koji poinje sa podslikavanjem i nastavlja se kroz razvoj obilka dok ne ponu
nalikovati fotografiji. Veina slojeva u slikama hiperrealizma se sastoji od tankih glazura,
tj. slika koje su razrijeene vodom ili nekim drugim sredstvom. Ovo omoguuje suptilno
mijeanje efekata koji su potrebni da bi stvorili iluziju da ravna povrina platna sadri
tridimenzionalne objekte i scene.

Olovka je tehnika kojom slikari stvaraju crno-bijele crtee hiperrealizma. Ova tehnika se
koristi rijee u poreenju sa drugim tehnikama pri stvaranju hiperrealistinog djela zato
to se stvarnost ne moe predstaviti bojama i njihovim kontrastima, ve se umjetnik
samo bazira na naglaavanje svijetlosti i sijena na crteu, odnosno samo na kontrast
izmeu crne, bijele i sive. Materijal od kojeg se izrauje olovka je grafit. Grafit se mijea
s glinom pa moe biti razliitih tvrdoa - od jako mekanog do tvrdog, stoga danas
razlikujemo mekane i tvrde olovke.Trag olovke je proziran i ist, dakle kao stvoren za
crtanje pokreta kojima su bridovi ili ovali odreeni i jasni. olovka ima iroku skalu
tonova. Od blijedog sivila ona moe gradirati nijansu duboke crnine.
Uljanu slikarsku tehniku nazivaju ujedinjenjem svih ostalih slikarskih tehnika. naime, ako
se upotrijebi suho moe nalikovati na pastel, a ako se upotrijebi dosta razrijeeno,
dobiva se utisak akvarela. Raspon uljan tehnike je ogroman. Uljem se moe postii
raspon boje od najdublje sjene do najvieg svijetla. Ono upravo trai kontrast, i pri tome
je savrena tehnika za stvaranje hiperrealistinih slika. Imajui prednost pred svim
ostalim tahnikama da na svijetlu boju moe stavljati sve svjetliju i svjetliju, uljje upravo
trai takve motive na kojima e se taj svijet refleksa javiti u punom sjaju. Zbog toga su
scene koje u sebi sadre staklene, metalne ili neke druge reflektirajue objekte
savrene za rad u ulju, da bi se to vjernije od stvarnosti prikazali na platnu.

Akrilik je univerzalna slikarska tehnika. Posjeduje obiljeja raznih slikarskih tehnika: tempere -
postojanost, vodenih boja - lazurnost akvarela, punoa i pastelnost gvaa, te uljanih boja - dubinska
svjetlost boje. Tehnika se sastoji od pigmenta pomjeanog s akrilatima (esterima poliakrilne i metakrilne
kiseline) kao vezivnim sredstvom. Boje su topljive u vodi i relativno se brzo sue, pa su zato vrlo
praktine.

Acrylic artist paints may be thinned with water and used as washes in the manner of watercolor paints,
but the washes are not re-hydratable once dry. For this reason, acrylics do not lend themselves to color
lifting techniques as do gum arabic based watercolor paints.
Acrylic paints with gloss or matte finishes are available, although a satin (semi-matte) sheen is most
common; some brands exhibit a range of finish (e.g., heavy-body paints from Golden, Liquitex, Winsor &
Newton and Daler-Rowney).Politec acrylics are fully matte. As with oils, pigment amounts, and particle
size or shape can naturally affect the paint sheen. Matting agents can also be added during manufacture
to dull the finish. The artist can mix media with their paints and use topcoats or varnishes to alter or unify
sheen if desired.
When dry, acrylic paint is generally non-removable from a solid surface. Water or mild solvents do not re-
solubilize it, although isopropyl alcohol can lift some fresh paint films off. Toluene and acetone can
remove paint films, but they do not lift paint stains very well and are not selective. The use of a solvent to
remove paint may result in removal of all of the paint layers, acrylic gesso, etc.