(od grubog prema finom, ciklusi rjeavanja problema)
1. Sistemski inenjering kroz ivotni ciklus sistema Moderni sistemski inenjering nastaje kao reakcija na drutvene potrebe , ili zbog novih mogunosti koje nudi za napredovanje tehnologije, ili i jedno i drugo. Razvoj konkretno novog sistema od vremena kada je prepoznata potreba za njim i izvedivi tehniki pristup je prepoznat, kroz njihov razvoj i operativnu upotrebu, je komplekasan napor, koji e se odnositi na proces razvoja sistema. Tipian veliki razvoj sistema pokazuje slijedee karakteristike: To je sloen napor Susree se sa vanom potrebom za primjenu/upotrebu Obino zahtjeva nekoliko godina da se zavri Satavljen je od mnogih povezanih zadataka Ukljuuje nekoliko razliitih disciplina Obino se izvodi sa nekoliko organizacija Ima specifian raspored i budet Razvoj i uvod u upotrebu sloenog sistema inherentno zahtjeva sve velike obaveze resursa kako napreduje od koncepta, kroz inenjering, proizvodnju i operativnu upotrebu. Dalje, upoznavanje sa novim tehnologijama neminovno izaziva rizik, koji mora biti identifikovan i rijeen to je prije mogue. Ovi faktori zahtjevaju da razvoj sistema mora biti kontinuiran, na nain korak-po-korak, u kojem je uspjeh svakog pojedinog koraka demonstriran,i temelj za slijedei korak postavljen, prije nego to je doneena odluka da se nastavi slijedei korak. 2. ivotni ciklus sistema Pojam ivotni ciklus sistema obino se odnosi na postupan razvoj novog sistema od koncepta kroz razvoj i na proizvodnju, operacije i konano staviti na raspolaganje. Kao to se tip posla razvija od analize u ranoj konceptualnoj fazi prema inenjerskom razvoju i testiranju, prema proizvodnji i operativnoj primjeni, uloga sistemskog inenjeringa mijenja se u skladu s tim. Kao to je predhodno naglaeno, organizacija ove knjige je dizajnirana tako da prati strukturu ivotnog ciklusa sistema, kako bi se jasnije povezale funkcije sistemskog inenjeringa sa njihovim ulogama u specifinim periodima tokom ivota sistema. Ovo poglavlje predstavlja pregled razvojnog procesa sitema za kreiranje koncepta za detaljniju diskusiju svakog pojedninog koraka u kasnijim poglavljima. Razvoj modela ivotnog ciklusa sitemskog inenjeringa za ovu knjigu Modeli ivotnog ciklusa sitema znaajno su evoluirali posljednje dvije decenije. Nadalje, broj dodatnih jednistvenih modela je porastao i prilagoene aplikacije su istraene. Dodatno, softverski inenjeri su izrodili znaajan broj razvojnih modela koji su usvojeni od strane sistemske zajednice. Konani rezultat je da nema jedinstvenog modela ivotnog ciklusa koji je prihvaen irom svijeta i da odgovara svakoj moguoj situaciji. Razne organizacije standarda, vladine agencije, i inenjerske zajednice objavile su svoj specifian model ili okvir koji se moe koristiti za konstruisanje modela. Stoga, usvajanje jednog modela da slui kao odgovarajui radni okvir za ovu knjigi ne bi bilo pametno. Naalost, svi ivotni modeli dijele tok sistema na set osnovnih koraka koji razdvajaju glavne odluke prekretnice. Nadalje, izvor svih modela ivotnih ciklusa koji slue kao odgovarajui radni okvir za ovu knjigu mora se susresti sa dva osnovna cilja. Prvo, koraci u ivotnom ciklusu moraju odgovarati progresivnoj tranziciji u glavnim aktivnostima sistemskog inenjeringa. Drugo, ovi koraci moraju biti u stanju da se preslikavaju u osnovne modele ivotnog ciklusa koje koristi zajednica sistemskog inenjeringa. Izvedeni modeli e se nazivati ivotni ciklus sistemskog inenjeringa i bit e bazirani na 3 razliita izvora: Model sticanja upravljanja Ministarstva odbrane (MO) (MO 5000.2), Meunardni model ISO/IEC 15288, i Model nacionalnog udruenja profesionalnih inenjera (NUPI).
Slika 1. Model sticanja upravljanja Ministarstva odbrane (MO)
Model sticanja upravljanja Ministarstva odbrane: U drugoj polovini dvadesetog stoljea, Sjedinjene Amerike Drave su prednjaile u razvoju velikih razmjera vojnog sistema kao to su ratni brodovi, avioni, tenkovi, i komandni i kontrolni sistem. Kako bi se moglo upravljati rizikom izazvanim upotrebom napredne tehnologije, i kako bi se smanjila skupi tehnolokih i upravljaki neuspjesi, Ministarstvo odbrane je cjelovite smjernice za stjecanje, koje su sadrane u MO 5000 seriji direktiva. Pad verzije 2008 ivotnog ciklusa sistema MO, koji se odrazio na smjernice za stjecanje je prikazan na slici 1. Sastoji se od 5 faza: analiza rjeenja materijala, razvoj tehnologije, razvoj inenjeringa i proizvodnje, proizvodnja i rasporeivanje, poslovanje i podrka. Dvije aktivnosti korisnikih potreba odluivanje i mogunosti i resursi tehnologije smatraju se dijelom procesa, ali nisu ukljueni u formalni dio ciklusa stjecanja.Model MO je skrojen za upravljanje velikim, kompleksnim sistemima razvojnih napora gdje su osvrti i odluke potrebni na kljunim dogaajima kroz ivotni ciklus. Glavni osvrti nazvani su prekretnicama i oznaeni su slovima: A, B i C. Svaka od tri glavne prekretnice su definisani sa potovanjem prema ulaznim i postojeim uvjetima. Na primjer, u prekretnici A, dokumet zahtjeva mora biti odobren od strane komiteta za vojni nadzor prije nego to programu bude dozvoljeno da pree na novu fazu. Kao dodatak prekretnicama, program sadri etiri dodatne take odluke: odluka razvoja materijala (ORM), preeliminarni osvrt na dizajn (POD), kritiki osvrt na dizajn (KOD) i puna stopa proizvodnje (PSP), odnosno osvrt na ove etiri take odluke. Zbog toga menadment MO je u mogunosti da pregleda i odlui za budue postupke programa kroz sedam kljunih taaka ivotnog ciklusa. Meunarodni model ISO/IEC 15288: 2002.godine Meunarodna Organizacija za Standarde (ISO)i Meunarodna Elektrotehnika komisija (IEC) izdala je rezultate viegodinjeg truda, standardi sistemskog inenjeringa oznaeni su kao ISO/IEC15288, sistemski inenjering, proces ivotnog ciklusa sistema. Osnovni model je podijeljen u 6 faza i 25 primarnih procesa. Procesi su namjenjeni da prestave listu aktivnosti koje e moda biti potrebne kako bi osnovne faze bile ostvarene u roku. ISO standardi namjerno nisu uskladili faze i procese. est osnovnih faza su koncept, razvoj, proizvodnja, iskoritenost, posrka i povlaenje. Profesionalni inenjerski model: Model nacionalnog udruenja profesionalnih inenjera (NUPI) je prilagoen razvoju komercijalnog sistema. Ovaj model je generalno usmjeren na razvoj novih proizvoda, obino kao rezultat tehnolokog napretka (tehnoloki pogon). Tako, NUPI osigurava koristan alternativni pogled na MO model o tome kako tipian ivotni ciklus modela moe biti podjeljen na faze. ivotni ciklus NUPI modela je podijeljen u 6 faza: konceptualna, tehnika izvodljivost, razvoj, komercijalna ispravnost i priprema proizvodnje, puna proizvodnja i podrka za proizvode. Model ivotnog ciklusa sistemskog inenjeringa: u strukturiranju modela ivotnog ciklusa koji odgovara prijelazu u sistem inenjerskih aktivnosti tijekom aktivnog ivota sistema, utvreno je da je najpoeljnije podijeliti ivotni ciklus u tri iroke faze i podijeliti to u osam razliitih faza. Ova struktura pokazana je na slici 2. Nazivi ovih podvrsta su izabrani tako da odraze primarnu aktivnost pojavljujui se u svakoj fazi procesa. Neminovno, neki od ovih naziva su isti ili slini imenima odgovarajuih dijelova jednog ili vie postojeih ivotnih ciklusa.
Slika 2. Model ivotnog ciklusa sistema Model ivotnog ciklusa softvera: Etape ivotnog ciklusa sistema i njegove sastavne faze od strane gore navedenih modela vrijede za veinu sloenih sistema, ukljuujui i one koji sadre znaajne softverske funkcije na razini komponenti. Kakogod, softver-intenzivni sistemi, u kojim softver prestavlja virtuelno cijelu funkcionalnost, kao u modernih finansijskih sistema, sistema za avionske rezervacije, World Wide Web, i ostali informacioni sistemi, generalno slijede slian ivotni ciklus po formi, este ukljuujui iteracije i prototipove. Poglavlje 11 objanjava razliku izmeu softvera i hardvera, diskusije o aktivnostima ukljuujui osnovne etape razvoja softver sistema, a sadri i dio koji se bavi primjerima ivotnog ciklusa softvera predstavljajui softver-intenzivni sistem. Kakogod, s tim izuzetkom, ivotni ciklus sistemskog inenjeringa, kako e biti objanjeno u Poglavlju 5 Dio 15, osigurava prirodni radni okvir za objanjavanje evolucije aktivnosti sistemskog inenjering kroz aktivni ivot svih inenjerskih kopleksnih sistema. Etape ivotnog ciklusa sistemskog inenjeringa: Kao to je objanjeno iznad, na slici 2., modeli ivotnog ciklusa se sastoje od 3 faze, prve dvije obuhvataju razvojni dio ivotnog ciklusa, a trea poslije razvojni period. Ove faze oznaavaju osnovne prijelaze u ivotnom ciklusu sistema, kao i promjene u vrsti i opsegu napora koji su ukljueni u sistemski inenjering. U ovoj knjizi, ove faze su nazvane kao (1) Razvojno konceptualna faza, koja je poetna faza u oblikovanju i definiranju pojma sistema kako bi on zadovoljio zahtjeve za ispravnu upotrebu; (2) faza razvoja inenjeringa, koja pokriva prevoenje koncepta sistema u odgovarajui fiziki dizajn sistema susreajui se s poetkom rada; (3) Poslije razvojna faza, koja ukljuuje proizvodnju, rasporeivanje, operacije i podrku sistema kroz njegov koristan ivot. Imena za individualne faze su namjenjene da generalno odgovaraju glavnoj vrsti aktivnosti karakteristinoj za svaku fazu. Koncept razvojne faze, kao to joj ime implicira, otjelovljuje analizu i planiranje koji su neophodni kako bi se utvrdile potrebe za novi sistem, njegova izvedljivot i mogunost realizovanja, i specifini sistem izgradnje koji najbolje zadovoljava korisnike potrebe. Sistemski inenjering vodi glavnu ulogu u prevoenju operacijskih potreba u tehniki i ekonomski ostvariv kocept sistema. Maier i Rechtin (2009) nazvali su ovaj proces sistem izgradnje, koristei analogiju izgradnje zgrada prevodei korisnike potrebe u planove specifikacije tako da graditelj moe ponuditi i izgraditi. Nivo napora kroz ove faze je generalno manji kroz naredne faze. Ova faza odgovara MO aktivnostima za analizu rijeenja materijala i razvoja tehnologije. Glavni ciljevi konceptualno-razvojne faze su: 1. Osigurati validnu ponudu (i trite) za novi sistem koji je tehniki i ekonomski izvediv; 2. Istraiti mogue koncepte sistema i formulisati i potvrditi set zahtjeva za izvedbu sistema; 3. Izabrati najatraktivniji koncept sistema, definisati njegove funkcionaln ekarakteristike, i razviti detaljan plan za naknadne faze sistemskog inenjeringa, proizvodnje, i operativni raspored sistema; 4. Za razvoj bilo koje nove tehnologije potrebne za odabrani koncept sistema i potvrditi svoju sposobnost da ispuni zahtjeve. Faze ravoja inenjeringa odgovaraju procesu inenjeringa sistema radei mahom djelatnosti navedene u konceptu sistema, u izvedbi koja se fiziki moe ekonomino proizvesti i odravati i uspjeno djeluje na radno okruenje. Sistemski inenjering je primarno koncentrisan da vodi razvoj inenjeringa i dizajn, definie i upravlja sueljavanje, razvija testne planove, otkriva kako najbolje treba ispraviti razlike u performansama sistema otkrivene tokom testiranja i ocjenjivanja (T&O). Faza razvoja inenjeringa odgovara aktivnostima MO (DoD) inenjeringa i razvoj proizvodnje i dio je proizvodnje i raspoereivanja. Glavni ciljevi faze razvoja inenjeringa su: 1. Da osigura da razvoj inenjeringa prototipova zadovoljava zahtjeve izvedbe, pouzdanosti, mogunosti odravanja i sigurnosti; i 2. Da inenjer sistema za ekonominu prozvodnju pokae svoju operativnu prikladnost Poslije razvojna faza sadri aktivnosti izvan perioda razvoja sistema ali i dalje oekuje znaajnu podrku od sistemskog inenjeringa, posebno kad neoekivani problemi zahtjevaju hitno razmatranje i suoavanje. Takoer, raunajui na napredak u tehnologiji esto se zahtjeva nadogradnja sistema, koja moe samo zavisiti od koncepta sistemskog inenjeringa i faza razvoja inenjeringa. Ove faze odgovaraju MO (DoD) proizvodnje i faze rasporeivanja i svih operacija i faze podrke. Poslije razvojna faza novog sistema poinje nakon to sistem uspjeno proe operativne testiranje i ocjenjivanje, ponekad se odnosi na prihvatanje testiranja, i puten u proizvodnju i naknadnu operativnu upotrebu. Nakon to je osnovni razvoj zavren, sistemski inenjering nastavlja igrati vanu ulogu podrke u ovom razvoju. Veze kroz osnovne faze u ivotnom ciklusu sistema su prikazane u formi dijagrama na slici 3. Slika pokazuje osnovne ulaze i izlaze svake pojedine faze. Legenda iznad blokova odnosi se na tok informacija u formi zahtjeva, specifikacija i dokumentacije, poinjui sa operativnim potrebama. Ulazi i izlazi iznad blokova prikazuju postepeni razvoj dizajna prikaza sistemskog inenjeringa od koncepta do operativnog sistema. Vidi se da obje dokumentacije i dizajn prikaza napreduju, postaju kompletniji i odreeniji kako ivotni ciklus napreduje. Kasnije poglavlje pod nazivom Materijalizacija sistema je posveeno diskusiji faktora koji su ukljueni u ovaj proces.
Primjer: Razvojne faze novog komercijalnog aviona Kako bi se ilustrirala aplikacija ivotnog ciklusa ovog modela, razmatrajui razvoj novih putnika avionom. Faza razvoja koncepta e ukljuiti prepoznavanje trita novog aviona, istraivanje moguih konfiguracija, kao to su broj, veliina i lokacija motora, dimenzije tijela, platforme krila, i tako dalje, vodei tako do izbora optimalne konfiguracije sa stanovita cijene proizvodnje, ukupne efikasnosti, udobnosti putnika, i drugih operativnih ciljeva. Prije odluke e biti odraeno mnogo analiza, simulacija i funkcionalnog dizajna, koji bi kolektivno predstavljali opravdanje za izbor odabranog pristupa. Faza razvoja inenjeringa ivotnog ciklusa aviona poinje prihvatanjem predloenog koncepta sistema i odluke avio kompanija da nastave sa svojim inenjeringom. Inenjerski napor e biti usmjeren na validaciju koritenja bilo koje nedokazane tehnologije, implementacije funkcionalnog dizajna sistema u hardver i softver komponente, i pokazivanje da sistemski inenjering udovoljava korisnikim potrebama. Ovo e ukljuiti izgradnju komponenti prototipa, integrisati ih u operativni sistema i ocjenjivati ih u realnioj operativnoj okolini. Faza poslije razvoja ukljuuje nabavku alata za proizvodnju i testne opreme, proizvodnju novih aviona, oblikovanje tako da odgovaraju zahtjevima razliitih kupaca, podravanje standardnih operacija, ispravljanje svih greki otkrivenih prilikom upotrebe, periodian remont ili zamjena motora, zaustavnog traka, i ostalih vrlo vanih komponenti. Sistemski inenjering igra ogranienu ali vanu podrku i ulogu rjeavanja problema za vrijeme ove faze.
Slika 4. Faze razvoja koncepta ivotnog ciklusa sistema Faze razvoja koncepta Dok tri opisane etape iznad predstavljaju dominantne podjele ivotnog ciklusa sistema, svaka od ovih etapa sadri prepoznatljive podjele sa karakteristinim razliitim ciljevima i aktivnostima. U sluaju velikih programa, formalna taka odluke takoer oznaava veinu ovih podjela, sliko kao one koje oznaavaju prijelaz izmeu etapa. Nadalje, uloge sistemskog inenjeringa tee da se znatno razlikuju izmeu ovih podjela. Stoga, kako bi se shvatilo kako se odnosi razvoj ivotnog ciklusa sistema na procese sistemskog inenjeringa, korisno je razviti model njegove strukture na drugoj razini podjele. Faza razvoja koncepta ivotnog ciklusa sistemskog inenjeringa obuhvata tri faze: analiza potreba, koncept istraivanja i definisanje koncepta. Slika 4 pokazuje ove tri faze, njihove osnovne aktivnosti i ulaze i izlaze analogno formatu na slici 3. Faza analize potreba: faza analize potreba definie potrebe za novi sistem. To adresira pitanje: Postojili li valjana potreba za novi sistem? i Postoji li praktian pristup da se zadovolje takve potrebe? Ova pitanja zahtjevaju kritiko ispitivanje tekueg stepena i spoznavanje buduih potreba ne moe biti zadovoljeno modifikacijom fizikih i operativnih sredstava, kao i da li je ili nije dostupna tehnologija sposobna da podri poveane eljene sposobnosti. U mnogim sluajevima, poetak ivota novog sistema raste od kontinuirane analize operativnih potreba, ili razvoj inovativnih proizvoda, bez tano definisanog poetka. Izlaze ove faze su opisi kapaciteta i potrebne operativne uinkovitosti u novom sistemu. Na mnogo naina, ovaj opis je prva iteracija samog sistema, unato osnovnom koncemtualnom modelu sistema. ita bi trebao biljeiti kako se sistem razvija od poetnih faza kroz ivotni ciklus. Iako jo uvijek neemo nazvati ovaj opis setom zahtjeva, oni svakako pretea onog to emo definasiti kao zvanine zahtjeve. Neke zajednice nazivaju ovaj rani opis kao inicijalni opis sposobnosti. Nekoliko klasa alata i radnji postoje kako bi podrali razvoj opisa sistema sposobnosti i uinkovitosti. Obino spadaju u dvije kategorije matematike, poznate kao operacije analize i operacije istraivanja. Kakogod, ocjena tehnologije i eksperimentisanje su integralan dio ove faze i koristit e se u vezi sa matematikim tehnikama. Faza istraivanja koncepta: ova faza ispituje potencijalni koncept sistema odgovarajui na pitanja: Koja izvedba novog sistema je zahtjevana kako bi se ispunile spoznate potrebe?