Sadraj

Uvod ........................................................................................................................................... 1
Estetika misao Antuna Mahnia ............................................................................................... 2
Estetika misao ure Arnolda .................................................................................................... 3
Estetika misao Rajmunda Kuparea ........................................................................................... 4
Zakljuak .................................................................................................................................... 6
Biljeke ....................................................................................................................................... 7


1

Uvod
Tema kojom se bavi ovaj seminarski rad tie se estetske misli trojice velikana
Hrvatskog katolikog pokreta, biskupa Antuna Mahnia, ure Arnolda i Rajmunda Kuparea.
Misli ove trojice kritiara, pjesnika i pisaca drugaija je u mnogo aspekata ali je takoer i
neophodna za razumijevanje estetike u umjetnosti ranog 20. stoljea u Hrvatskoj. Kljuno je
razumjeti misao trojice navedenih, ali isto tako razumjeti i okruenje u kojem su takve misli
nastale. Iz povijesnog aspekta, bitno je znati kontekst toga vremena.

2

Estetika misao Antuna Mahnia
Biskup Mahni roen je 14. rujna 1850. godine u Kobdilji u Sloveniji. Nakon mature u
sjemeninoj gimnaziji u Gorici, 1871. upisuje se na goriku bogosloviju. Za sveenika je
zareen 1874., a studij bogoslovije zavrio je 1875. Iste godine postao je prefekt u malome
sjemenitu u Gorici te nastavio studij u Beu, gdje je sredinom 1881. postigao doktorat tezom
De inferno. Najesen iste godine bio je imenovan redovitim prof. Novoga zavjeta na
bogosloviji u Gorici te se tamo posvetio pisanju. Prve lanke objavio je u nadbiskupskom
glasilu Folium periodicum Archidieceseos Goritiensis, a 1884. imenovan je urednikom toga
lista te je vie od treine sadraja svakoga broja ispunjavao sam. Povremeno je pisao za
ljubljanski list Slovenec, a 1888. pokrenuo je asopis Rimski katolik koji mu je sluio za
polemiko iznoenje vlastitih stavova u javnosti. Ostao je zapamen po estokim polemikama
sa slovenskim liberalima. Godine 1896. osnovao je znanstveno-izdavaku kuu Leonova
druba. Za krkoga je biskupa ustolien 27.III.1897., a od dolaska na Krk potpisuje se kao
Antun Mahni. Osnovao je i asopis Hrvatska straa, u kojem objavljuje svoje kritike i misli o
liberalizmu i modernizmu u Hrvatskoj.
Mahnieva estetika misao vrlo je subjektivna i radikalna. Zasnovana je na kranskoj
istini, na svoenju svih problema na temelj, elementarno razlikovanje istine i lai, na da i ne,
aut aut. Mahni otvoreno pie i najveim pjesnicima i piscima svog vremena te
beskompromisno i bez dlake na jeziku kritizira njihovu misao i djela. Kritian je, dakle,
prema svim umjetnicima koji odudaraju od kranskog estetikog idealizma kojeg on sam
promie. Mahni logikom, kao glavnim orujem, te kritikom raspravom, polemikom i
persiflaom, kao glavnim formama, iznosi svoju kritiku misao protiv modernizma i svega to
on smatra nekranskim i pogubnim za drutvo.
Radikalnost misli biskupa Mahnia esto je tumaena kao radikalnost u zastupanju
katolike istine, no gledajui iz perspektive toga doba, Mahnieva radikalnost i ne stri
previe iz mnotva ideologija koje su zastupljene u Europi na poetku 20. stoljea. Mahni
navodi da mnogi umjetnici tog doba zastupaju ireniku. Pomirljivost prema modernizmu i
antiklerikalizmu. On to naziva prijetvornom pomirljivou te se bori protiv irenike svim
silama. Nepopustljivost misli, naela i dosljednost su Mahnievi glavni aksiomi.
Sam Mahni kae da su svugdje nuni isti pojmovi, no osobito u poeziji i u lijepoj
knjizi. Takoer tvrdi da nisu samo dobro i istina uvjet lijepog, ve je lijepo uvjet dobra i istine
u istoj mjeri. Nadalje tvrdi da kranstvo, kao epitom dobrog morala, mora biti osnovica
estetike umjetnosti kao moralni i vjerski kompas po kojem e svi umjetnici raditi svoja djela.
3

Umjetnost ne smije biti ograniena zbiljskim ivoto, onim koji je pun grijeha i nedostatak koji
nas obiljeavaju, ve treba prikazati ivot kakav bi trebao biti protivan realizmu, verizmu i
naturalizmu, te najvie pesimizmu. Mahniu je lo, kriv, svaki idealizam koji nije kranski
jer takav idealizam ima nepotpune vrijednosti same ideje umjetnosti, te je tako po Mahniu
jedini pravi idealizam, kranski idealizam.
O Crkvi Mahni kae da jedino ona moe ovjeka dotjerati do ideala kreposti i svetosti
jer je Crkva kolijevka kulture i umjetnosti. Sva umjetnost je u poetku bila sjedinjena s
Crkvom jer su umjetnici u prolosti od crkava radili umjetnine a za Crkvu slikali najljepa
dijela u povijesti. Mahni tvrdi da bilo koja umjetnost koja nije podlona Bogu, Crkvi i religiji
nije nita drugo nego pogrdna umjetnost koja nagruje Boga i njegovo stvorenje, te je izvan
polja umjetnosti. Odmicanje umjetnosti od katolikog ideala znai dekadencu estetike, a
regenracija nastupa tek kada se naobraeni svijet opet povrati vjeri i Crkvi. Mahni zastupa da
kritika protiv modernizma mora biti poput inkvizicije nepopustljiva i vrsta. Treba se
proganjati modernistike misli i suprotstavljati im se na svakom koraku.
Naalost, Mahni estetsku misao svodi na granice apologetike pastorala te eli
raskrinkati ono to u estetici biva zavedeno, umjesto da se fokusira na ono najbolje to
estetika u umjetnosti daje.

Estetika misao ure Arnolda
uro Arnold bio je pjesnik, filozof i pedagog, roen 24. oujka 1853. u Ivanecu kraj
Varadina. Najranije djetinjstvo proveo je u Krapini. Osnovnu kolu pohaao je u Zagrebu, a
gimnaziju u Varadinu i Zagrebu, gdje je maturirao 1873. Od 1874. studirao je na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu filozofiju kao glavni te povijest i zemljopis kao sporedne
predmete. Za bosanske krize bio je mobiliziran, pa se tek 1879. zaposlio kao profesor
zagrebake gimnazije. God. 1880. promoviran je u prvog doktora filozofije na Sveuilitu u
Zagrebu na temelju rasprave Etika i povijest, tiskane 1879. Usavravao se na sveuilitima u
Gttingenu (1880) te u Berlinu i Parizu (1881 i 1882). God. 1894. imenovan je izvanrednim, a
1896. redovitim profesorom za teoretsku i praktinu filozofiju te pedagogiju na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu. Umirovljen je 1923. Bio je dekan Filozofskog fakulteta 1898 i 1899. i
1912 i 1913, a rektor Sveuilita u Zagrebu 1899 i 1900.
uro Arnold postavlja pitanje u vezi estetike koje glasi: Jesu li znanost i umjetnost;
istina i estetika; istovjetne?
4

Arnold odgovara na ovo pitanje preko grke estetike. Grka estetika zastupa skladnost
due i tijela te time da su ljepota i istina istovjetne stvari. Ovu miso je pokrenuo Platon koji je,
ipak, mislio na idejnu a ne osjetilnu estetiku (primjer je ideja matematike u glazbi u
suprotnosti sa samim osjeajem glazbe). Arnold tvrdi da ovo nije prava estetika jer kada bi
svijet bio iskljuivo racionalan, sve bi se svelo na matematiku.
Ne, Arnold kae da ljepota i istina nisu istovjetne. On to zove Formalizam, gdje je
osjetilno ono lijepo ali ako je simetrino, proporcionalno, i td. Arnold daje geometrju kao
primjer formalizma, odnosno osjetilne ljepote. Takoer daje za primjer takt u glazbi, misli u
retorici i metar u poeziji. Ukratko, Arnold tvrdi da je oblik jedan od uvjeta ljepote no nije
nuno i jedini. Tu daje za primjer cvijee koje nije simetrino a opet je lijepo i ugodno oku.
Smatra da je pravilnost kao jedini aspekt estetike dosadna.
Na posljetku, Arnold kae da se oblici moraju spajati s idejama kako bi se dobio ideal
estetike te daje primjer boja. Plava boja je apstraktan oblik koji ukazuje na ideju Boga i vjere
te asocira na nebo. Crvena boja, pak, predstavlja vatru, ivot, krv i ljubav, dok zelena
predstavlja proljee i nadu. Po Arnoldu, ljepota je simbol duevnosti i osjetilna manifestacija
idealnosti. Sve to je lijepo i jest istinito, no ne mora sve to je istinito biti i lijepo. Runoa u
svojoj biti jest prikaz moralnog zla, a ne samo neispavano prikazana ideja.
Arnold se okomio i na znanost o kojoj kae da svodi sve na zakone i ne ari za estetski
lijepo ili runo. Analizira sve te se bavi pojmovima koji nemaju obiljeja osobnosti. Dok
znanost daje iru sliku svijeta, umjetnost prikazuje pojedinosti. Dok vrijeme obara znanost,
koja se konstantno mijenja i gradi, umjetnost ostaje nepokolebiva generacijama jer to je
lijepo ostaje lijepo za sve generacije koje to vide. Jedna slika, pjesma ili djelo moe pokrenuti
i potaknuti vie generacija ljudi.
Iako su razliite, znanost i umjetnost nisu oprene. Uzimaju jedna od druge i
nadopunjavaju se. Znanost uzima umjetniki oblik, a umjetnost ideje. I umjetnik i znanstvenik
jednako ire obzore ljudske spoznaje, no drugaije razmiljaju znanstvenik u pojmovima, a
umjetnik u slikama i licima.

Estetika misao Rajmunda Kuparea
Rajmund Kupareo (svjetovnog imena Luka) je bio hrvatski sveenik, sveuilini
profesor, pjesnik, teoloki pisac, esejist, skladatelj, prevoditelj, nakladnik i redovnik
dominikanac roen u Vrboskoj, 16. studenog 1914. Pisao je na hrvatskom, ekom, latinskom
i panjolskom jeziku. Djelovao je nekoliko desetljea u ileu. Rodom je iz stare plemike
5

obitelji sa otoka Hvara. Godine 1930. stupio je u dominikanski red a 1937. godine se zaredio
za sveenika. Diplomirao je 1939. godine na Visokom filozofsko-teolokom uilitu
Dominikanskoga reda u Dubrovniku. Ureivao je mjeseni asopis Gospina krunica za
vrijeme Drugog svjetskog rata. U istom razdoblju je studirao na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu. Apsolvirao je iz podruja iste filozofije. Suraivao je s Alojzijem Stepincem,
kojemu je bio i nakladnik. Od 1941. godine je upravljao dominikanskom nakladom Istina.
Kupareo zastupa da postoji samo jedna estetika prirodna estetika. Vee se na Tomu
Akvinskog kad kae da gdje nedostaje cjelovitost u estetici, radi se o runome. Poistovjeuje
ljepotu s dobrotom, a runou sa loim, nepristojnim. I on se vee s Grcima kad kae to, jer
Grci veu dobro s idealom odgoja a runo s nemoralom i nepristojnou.
Kupareo kae da ima samo jedna umjetnost a ne vie njih. Sve ostalo su vrste i
podvrste umjetnosti. Lijepe umjetnosti jesu one slikarske, kiparske i sline, a one se razlikuju
po svrsi od mehanikih umjetnosti, koje su zanati. Lijepe umjetnosti ne moraju nuno imati
svrhu, dok mehanike moraju.
Ponovno navodi tomu Akvinskog kao uzora koji kae: Lijepo je sve to se svia oku i
uhu. no ne moemo to smatrati samo osjetilnom vizijom estetike. ivotinje imaju osjetila pa
ne osjeaju kada vide neku sliku ili kip li moda uju pjesmu. Tu se iskazuje duhovni aspekt,
ljudski aspekt. Lijepo, je dakle, plod spoznajne moi ovjeka. Umjetnik pronalazi odnose
meu fenomenima prirode i uma te tako stvara umjetnost. Tako mu je i estetika glavna misao
vodilja dok je zanatliji to praktinost. Korist umjetnosti iskazuje se u duhovnoj vrijednost, ne
materijalnoj ona je nadvremenska i nadprostorna.
Kupareo nadalje kae da prihvaanje umjetnosti, odnosno estetike, ne ovisi o nekim
institucijama popu Crkve, akademije, galerije, i td.; koji nameu svoje vrednote. Nije ni u
kritiarima, ve u nadarenosti pojedinca umjetnika. Kupareo zastupa da je cijela priroda
jedno veliko umjetniko djelo Bojeg umijea i svi ivi odnose se prema Bogu kao umjetnina
prema umjetniku.

6

Zakljuak
Iz misaonih zapisa ove trojice velikana moemo iitati koliko razliitih ideja i misli
ima u Hrvatskom Katolikom pokretu u tako malom rasponu godina. Vidimo, takoer, i
promjenu u odnosu prema umjetnosti i estetici kako se i svijet mijenja. Ova tri kritiara daju
izvrsnu sliku estetike kakva bi trebala biti odnosno daju upute svim umjetnicima kako se
odnositi prema umjetnosti.
kao zakljuak, moemo smatrati da je svaki kritiar, pisac i umjetnik koji je djelovao u
Hrvatskom Katolikom pokretu u to turbulentno vrijeme, imao svoju viziju svijeta i dijelio ju
je sa svima jednako. ak i u takva vremena kada su svjetski ratovi voeni, ima ljepote na
svijetu i ljudi ele iskazati umjetnost na svoj nain kao to i treba biti.

7

Biljeke
Mahni, Antun, O lijepoj umjetnosti, studije i eseji, Zagreb, Glas Koncila, 2006.
Arnold, uro, Vjera, filozofija i umjetnost, govori i lanci, Zagreb, Glas Koncila,
2007.
Kupareo, Rajmund, Um i umjetnost, eseji, Zagreb, Glas Koncila, 2007.