4.

KABELI

4.1. Konstrukcija kabela

Kabel je telekomunikacijski vod sastavljen od jednog ili vie izoliranih metalnih vodia
zatienih od vlage hermetikim platem, iznad kojega se moe nalaziti jo nekoliko zatitnih
slojeva (armatura, zatitni slojevi protiv korozije itd.).
Glavni dijelovi svakog kabela (slika 4.1) su:

Slika 4.1. Konstrukcija kabela

4.1.1. Osnovni elementi kabela

a) ila (slika 4.2) je izolirani metalni vodi. Najvanije karakteristike materijala koji se
najee upotrebljavaju za izradu vodia date su u tablici 4.1.

Tablica 4.1 Neke karakteristike materijala
Materijal Specihini otpor (mm
2
/m) Temperaturni koeficijent
Bakar (Cu) 0,0175 +0,0038
Alumiji (Al) 0,0294 +0,004

Najvie se izrauju okrugli vodii promjera: 0,4 mm, 0,6 mm, a manje za specijalne namjene
promjera: 0,8 mm, 0,9 mm, 1,0 mm, 1,2 mm i 1,4 mm.

Slika 4.2. Konstrukcija vodia u kabelima

Najvanije karakteristike materijala koji se najee upotrebljavaju za izoliranje vodia
prikazane su u tablici 4.2.



Tablica 4.2. Neke karakteristike materijala za izolaciju

Materijal Relativna dielektrina
konstanta
Elektrini gubici u izolaciji na
frekvenciji f=1 MHz
tg
.
10
-3

Papir+zrak 1,3-1,5 30
Lak 3,0-4,0 14
Tekstil 3,5-4,3 1,8
Polivinilklorid 3,0-10,0 12-150
Guma 2,0-8,0 10-80
Polietilen 2,25-2,3 0,2-0,4
Polistirlo 2,5-2,7 0,1-0,3

b) Parica (slika 4.3) su dvije kabelske ile upredene zajedno zbog smanjenja presluavanja
uslijed indukcije. Dobra je za kabele dugake nekoliko stotina metara. Zbog razlikovanja,
svaka ila u parici posebno je oznaena.

Slika 4.3. Parica

Promjer parice:
d
p
=1,65 do |mm |
gdje je: d
o
= promjer ile u mm.
c) etvorka su dvije kabelske parice ili etiri ile upredene zajedno, takoer zbog
smanjenja presluavanja zbog indukcije. Ovakav nain upredanja neophodan je za vee
duine kablova. Radi razlikovanja, svaka ila ili parica posebno su oznaene.

Slika 4.4. Zvjezdasta etvorka

Slika 4.5. DM etvorka

Postoje dvije vrste etvorki:
1. zvijezdasta (slika 4.4) koja nastaje istovremenim upredanjem etiri ile;
2. Dieselhorst-Martinova (skraeno DM) (slika 4.5) koja nastaje upredanjem dvije
prethodno upredene parice.
Promjer zvijezdaste etvorke je:
d
z
=2,2 d
o
|mm |,
a Dieselhorst Martinove:
d
DM
=2,6 d
o
|mm |
gdje je d
o
= promjer ile u mm.

d) Koaksijalna parica (tuba) su dva vodia postavljena koaksijalno jedan u drugome (slika
4.6). Presluavanje izmeu ovakvih parica je minimalno, to je naroito vano u prijenosu
visokofrekventnih izmjeninih struja.

Slika. 4.6.Koaksijalna parica

Kad su vodii koaksijalne parice izraeni od bakra presluavanje je najmanje, ako je
zadovoljen uvjet:
6 , 3 =
d
D

Gdje su:
D = promjer vanjskog vodia u mm;
d = promjer unutranjeg vodia u mm.
U tablici 4.3 dat je pregled vrsta koaksijalnih parica koje su najee upotrebljavaju u praksi.

Tablica 4.3. Vrste kaksijalnih parica

Vrsta koaksijalne paice d (mm) D (mm)
velika 2,6 9,5
mala 1,2 4,4

Koaksijalnost vodia u tubi odrava se pomou izolacije. Izolacija moe ispunjavati cijeli
prostor izmeu unutranjeg i vanjskog vodia, moe se nainiti u obliku spiralnog omotaa
oko unutranjeg vodia, ili pak u obliku kolutia jednoliko rasporeenih na unutranjem
vodiu (slika 4.7).

Slika 4.7. Koaksialne parice s razliitim vrstama plastine izolacije izmeu unutarnjeg i
vanjskog vodia:
1) unutarnji vodi; 2) puna izolacija; 3) spiralna izolacija; 4) izolacija u obliku
kolutia; 5) vanjski vodi; 6) plat od elinih traka

4.1.2. Jezgra kabela

Jezgra kabela sastoji se od osnovnih elemenata kabela ila, parica ili etvorki. Ako su u
jezgru svi osnovni elementi iste vrste, takvi se kabeli nazivaju jednostavni, a ako su osnovni
elementi raznih vrsta, takvi se kabeli nazivaju sloeni ili kombinirani.
Obzirom na raspored osnovnih elemenata kabela unutar jezgra razlikuju se:
a) jezgra s koncentrinim slojevima (obino do 100 etvorki) (slika 4.8);
b) jezgra sa sektorskim slojevima (obino preko 100 etvorki) (slika 4.9).

Slika 4.8. Jezgra kabela s koncentrinim slojevima

Slika 4.9. Jezgra kabela sa sektorskim slojevima

Da bi se razlikovali pojedini slojevi, odnosno osnovni elementi unutar njih, obino su u
svakom sloju dva osnovna elementa posebno oznaena (druga boja izolacije ili konca). Jedan
od njih smatra se poetnim, tj. od njega poinje brojanje, a drugi smjernim, tj. broji se u
smjeru prema njemu. Zbog lakeg razbrajanja i ostali osnovni elementi u svakom sloju
posebno su oznaeni (neparni na jedan nain, a parni na drugi).

4.1.3. Plat (Omota)

Plat kabla je harmetian i titi jezgru od vlage. Debljina plata kabela kree se od 1 do 4 mm.
Moe biti od razliitih materijala:
Olovo se najee upotrebljava i to legirano s 1 do 3% kositra i do 1% antimona u
svrhu poveanja vrstoe plata. Dobra strana olovnog plata je lako nastavljanje, dok
mu je loa strana kristalizacija koja nastaje ako je kabel izloen vibracijama, kao u
sluajevima kad je poloen na mostu, u blizini cesta ili pruga.
Aluminij se rjee upotrebljava, prvenstveno za one kabele koji su izloeni veim
mehanikim optereenjima, odnosno elektrinim utjecajima. Dobre strane
aluminijskog plata u odnosu na olovni su manja teina, vea mehanika vrstoa, te
bolja elektrina vodljivost. Bolja elektrina vodljivost kabelskog plata omoguava
veu zatitu telekomunikacijskog kabela od utjecaja vodova jake struje. Loe strane
aluminijskog plata su krutost (tea izrada i montaa kabela), te kemijska osjetljivost
(mora biti upotrijebljen zatitni sloj).
Plastine mase (polivinilklorid, polietilen, neopren itd.) upotrebljavaju se u novije
vrijeme sve vie, naroito za pretplatnike kabele. Dobre strane plata od plastinih
masa su otpornost prema koroziji, te relativno niska cijena, a loe strane su mala
mehanika vrstoa i osjetljivost na temperaturu.
Valoviti lim (elik, bakar, aluminijum) je takoer noviji materijal za izradu
kabelskog plata. Upotrebljava se tamo gdje je potrebna vea savitljivost kabela, te na
mjestima koja su izloena vibracijama. Dobre strane plata od valovitog lima su
visoka stabilnost oblika, idealno savijanje, minimalna teina (30 60% olovnog
plata), niski trokovi transporta i polaganja kabela, jednostavnost polaganja,
sigurnost od korozije, te elestinost pri pomicanju tla.

4.1.4. Armatura

Armatura titi plat od mahanikih oteenja. Izrauje se u obliku namota trake ili ice
(okrugla ili etvrtasog presjeka) (slika 4.10)


Slika 4.10. Armatura kabela: 1) od elinih traka; 2) od elinih okruglih ica; 3) od elinih
etvrtastih ica

Najvie se upotrebljava elik, a za specijalne svrhe aluminijum i bakar.

4.1.5. Zatitni slojevi

Zatitni slojevi tite armaturu kabela od korozije. Stariji nain izrade zatitnih slojeva je da se
preko armature namota sloj jutene trake natopljene bitumenom, te premae i opet s
bitumenom. Preko svega se nanose jo sloj vapnenog mlijeka koji spreava lijepljenje namota
kabla na bubnju. U novije vrijeme se za izradu zatitnih slojeva sve vie koriste plastine
mase, od kojih se najvie upotrebljava polivinilklorid.

4.2. Pregled i vrste kabela

Kabeli se dijele obzirom na razne kriterije, npr. prema vrsti prijenosa, konstrukciji, namjeni,
zatiti i mjestu polaganja.
a) Obzirom na vrstu prijenosa:
- niskofrekventni kabeli (obini i pupinizirani);
- visokofrekventni kablovi (simetrini i koaksijalni).
b) Obzirom na konstrukciju:
- jednostavni kabeli (ako su u jezgri kabela svi osnovni elementi iste vrste);
- sloeni ili kombinirani kabeli (ako su u jezgri kabela osnovni elementi raznih vrsta).
c) Obzirom na namjenu:
- montani kabeli (za centrale);
- razvodni kabeli (za instalacije);
- kabeli za krae udaljenosti (mjesna mrea);
- kabeli za due udaljenosti (meumjesna mrea);
- signalni i mjerni kabeli;
- kabeli za posebne svrhe.

d) Obzirom na zatitu:
- obini kabeli (imaju samo plat);
- kabeli s elektrostatikom zatitom (imaju ekran);
- kabeli s mehanikom zatitom (imaju armaturu);
- kabeli sa zatitom protiv korozije (imaju zatitne slojeve).
e) Ozirom na mjesto polaganja:
- kabeli koji se uvlae (uvlae se u kanalizaciju ili zatitne cijevi);
- podzemni kabeli (polau se izravno u zemlju);
- podvodni kabeli (polau se pod vodu);
- zrani kabeli samonosivi ili objeeni (postavljaju se tako da slobodno vise u zraku ili se
vjeaju o elino ue).

4.2.1. Oznaavanje kabela

Na eljeznici se koriste veinom isti kabeli kao i u javnim telekomunikacijskim mreama.
Kod nas se telekomunikacijski kabeli oznaavaju velikim slovima TK. Iza te oznake dolazi
brojana oznaka konstrukcije kabela (pogledati u specifikaciju proizvoaa kabela, odnosno
standard). Nakon toga dolazi kapacitet kabela izraen u broju etvorki i presjeku ila (npr.
20x4x0,6).
Komabinirani signalno-telekomunikacijski kabeli se oznaavaju oznakama STA i STKA
(signalno telekomunikacijski kabel s aluminijskim platem i koaksijalnim paricama) i brojem
etvorki.
Signalni kabel se na Hrvatskim eljeznicama oznaava slovima SPZ ili SEZ i brojem ila u
kabelu.

4.2.2. Razbrajanje kabela

a) Sistemi razbrajanja. Da bi se moglo obaviti pravilno razbrajanje pri montai kabela, jako
je vano razluiti pojedine osnovne elemente (ile, parice, etvorke) u jezgri kabela. Najei
naini oznaavanja su razliite boje izolacije, razliito obojene crtice na izolaciji ila, te
razliito obojeni konci koji se namataju oko pojedinih osnovnih elemenata jezgra. Parne i
neparne kabelske ile se razlikuju po razliitim bojama izolacije, razliito obojenim crticama
na izolaciji ili po razliito obojenim koncima namotanim oko pojedinih ila. Poetne,
smjerne, te obine parne i neparne parice se razlikuju po razliitim bojama izolacije, razliito
obojenim crtama na izolaciji ila ili po razliito obojenim koncima namotanim oko pojedinih
parica. Poetne, smjerne, te obine parne i neparne etvorke se razlikuju po razliitim bojama
izolacije, razliito obojenim crticama na izolaciji ila, odnosno po razliito obojenim koncima
namotanim oko pojedinih etvorki. Za detalje se treba posluiti podacima proizvoaa kabela.

4.3. Prijenosna svojstva i parametri prijenosa kabela

A. Primarni parametri prenosa
Otpor. Za vodie u telekomunikacijskim kabelima preteno se upotrebljava
elektrolitski ist bakar. Ponekad se za vodie upotrebljava aluminij, ali tada promjeri
vodia moraju biti 30% vei, tj. povrina poprenog presjeka 68% vei u odnosu na
bakrene vodie, da bi im otpor ostao isti. Otpor je najbitniji parametar za prijenos
istosmjerne struje.
Induktivitet. Vodii u kabelu su od obojenih metala (nemagnetni materijali
paramagneti) i nalaze se jedan blizu drugoga, uslijed ega je induktivitet relativno
malen i beznaajan, naroito za kratke duine kabela.
Kapacitet. Budui da su vodii u kabelu jedan blizu drugoga kapacitet je relativno
velik (vei nego kod zranih vodova istog presjeka). Vodii veeg presjeka imaju po
pravilu vei kapacitet, ali on ovisi i o vrsti i debljini izolacije.
Vodljivost (odvod) izolacije. Vodii u kabelu dobro su izolirani jedan prema drugom
i prema platu, pa je odvod neznatan, naroito kod niskih frekvencija i moe se
zanemariti, meutim kod visokih frekvencija postaje znaajan.
B. Sekundarni parametri prenosa
Karakteristina imedancija. Karakteristina impedancija kabela uglavnom ovisi o
odnosu induktiviteta i kapaciteta kabela, te o frekvenciji struje koja se prenosi. Kod
obinih niskofrekventnih kabela karakteristina impedancija je proporcionalna
otporu, dok kod pupiniziranih niskofrekventnih kabela ovisi jo i o teini
pupinizacije, tj. o induktivitetu pupinskih svitaka i koraka pupinizacije.Kod
visokofrekventnih kabela karakteristina impedancija odreena je gotovo iskljuivo
konstrukcijom kabela, tj. njegovim induktivitetom i kapacitetom.
Konstanta priguenja. Godine 1886. engleski naunik Hevisajd (Haviside) postavio
je poznati izraz za proraun konstante priguenja voda, koji glasi:
(

+ =
km
N
C
L G
L
C R
2 2
. Kod niskih frekvencija bitan je prvi dio izraza, tzv.
otporno priguenje, koje do frekvencije od 100 kHz iznosi od 96 do 92%, a ostatak
od 4 do 8% otpada na drugi lan izraza, tzv. Odvodno priguenje. Otporno priguenje
nastoji se umanjiti smanjivanjem otpora vodia (poveanjem presjeka vodia),
smanjivanjem kapaciteta (deblja i kvalitetnija izolacija), ili poveanjem induktiviteta.
Smanjivanje otpora vodia ili kapaciteta obino je neekonomino, pa se u praksi
uglavnom poveava induktivitet (pupinizacija ili krarupizacija). Kod visokih
frekvencija oba su dijela izraza za konstantu priguenja podjednako vana. Kod
frekvencije 1 MHz prvi dio izraza iznosi 50 do 40%, a drugi 50 do 60% ukupnog
priguenja. Budui da je jako teko istovremeno korigirati sve primarne parametre
prenosa, gubici kod prijenosa signala visokih frekvencija nastale uslijed priguenja
nadoknauju se pojaanjem signala u pojaalima, koja se u jednakim razmacima
ukljuuju u kabel. Razmak pojaala ovisi o visini frekvencije struje koja se prenosi i
on je to manji, to je via frekvencija signala koji se prenosi.
Fazna konstanta. Fazno izoblienje preneenog signala po kabelu vee je nego kod
zranog voda, ali postaje znaajno tek za vee duine kabla
Brzina prijenosa. Brzina prijenosa signala ovisi o frekvenciji signala koji se prenosi
i fazne konstante voda. Kod niskofrekventnih kabela je brzina prijenosa relativno
mala, dok se kod visokofrekventnih pribliava brzini svijetlosti c = 300.000 km/s.

4.3.1. Prorau parametara prijenosa

1.Obini niskofrekventni kabeli
A. Primarni parametri prijenosa
a) Otpor
| | =
S
l
R
o

| | =
2
o
F
R
R
Gdje su:
R
o
= otpor osnovnog voda u ;
R
F
= otpor fantomskog voda u ;
= specifini otpor vodia u mm
2
/m;
S = povrina poprenog presjeka vodia u mm
2
;
l = ukupna duina vodia u m.
b) Induktivitet
(

|
.
|

\
|
+ =

m
H
r
a
L
o
4
10 1 ln 4
(

=
m
H L
L
o
F
2

Gdje su:
L
o
= induktivitet osnovnog voda u H/Km;
L
F
= induktivitet fantomskog voda u H/km;
a = razmak izmeu vodia u mm;
r = polumjer vodia u mm.
c) Kapacitet
(

km
F
r
a
k
C
r
o
6
10
ln 36

za zvijezdastu etvorku:
(

=
km
F
C C
o F
7 , 2
za DM etvorku:

(

=
km
F
C C
o F
6 , 1
Gdje su:
C
o
= kapacitet osnovnog voda u F/km;
C
F
= kapacitet fantomskog voda u F/km;

r
= relativna dielektrina konstanta izolacije;
k = faktor upredanja; 0,94 za parice, 0,75, za zvijezda-etvorke, 0,65 za DM-etvorke
a = razmak izmeu vodia u mm;
r = polumjer vodia u mm.
d) Vodljivost izolacije
G = G
=
+G
~
u S/km
G
=
=
i
R
1
u S/km
G
~ 0
= C
0
tg u S/km
G
~ F
= C
F
tg u S/km
gdje su:
G
=
= vodljivost izolacije za istosmjernu struju u S/km;
G
~
= vodljivost izolacije za izmjeninu struju u S/km;
R
i
= otpor izolacije u km;
= kruna frekvencija prenaene struje u Hz;
C
0
= kapacitet osnovnog voda u F/km;
C
F
= kapacitet fantomnog voda u F/km;
tg = dielektrini gubici u izolaciji;

B. Sekundarni parametri prijenosa
a) Karakteristina impedancija
| | =
C
R
Z
k

b) Konstanta priguenja
(

=
km
Np CR
2

c) Fazna konstanta
(

=
km
rad CR
2

d) Brzina prijenosa
(

=
s
km
RC

2

Gdje su u gornjim izrazima:
R = otpor voda u /km;
C = kapacitet voda u F/km;
= kruna frekvencija prenene struje u Hz;


4.4. Nesimetrini kabelski vodovi
4.4.1. Openito

Nesimetrini kabelski vod moe se svrstati u irokopojasne TK vodove iako mu je
iskoristivo frekventno podruje znatno ue nego kod pravih irokopojasnih vodova -
valovoda i svjetlovoda. Sastoji se od dvaju kovinskih vodia, jednog u obliku cijevi i
drugog u obliku ice, koja je umetnuta u cijev tako da im je osovina zajednika, po
emu se i nazivaju - koaksijalne parice (tube) (sl. 4.11).


Slika 4.11. Koaksijalna parica (tuba)

Vodii u koaksijalnoj parici postavljeni su nesimetrino u odnosu na zemlju
(uzemljeni kovinski plat), zbog ega su im primarni parametri prijenosa nejednaki.

Dobre znaajke ovih vodova su to omoguuju veliki broj kanala (dobro iskoritenje)
te to nema presluavanja izmeu vodova. Loe znaajke ovih vodova su prilina
osjetljivost na vanjske elektromagnetske utjecaje zbog nesimetrinost prema zemlji, te
relativno veliko vlastito priguenje.

Vrste nesimetrinih kabelskih vodova (koaksijalnih parica /tuba/)
Nesimetrini kabelski vodovi dijele se obino prema dimenzijama na etiri osnovna
tipa kako je to prikazano tablicom 4.4.:

Tablica 4.4.Podjela koaksijalnih parica prema dimenzijama vodia
Redni
broj
Naziv koaksijalne parice (tube)
Promjer vanjskog
vodia D[mm]
Promjer unutarnjeg
vodia d [mm]
1. Valika 18 5
2. Normalna 9,5 2,6
3. Mala 4,4 1,2
4. Mikro 2,9 0,7

4.4.2. Osnovne konstruktivne znaajke

Glavni dijelovi konstrukcije nesimetrinog TK kabela su: koaksijalne parice (tube) i
simetrini vodovi (jezgra), plat, armatura i zatitni slojevi.
A. Koaksijalna parica (tuba)
To su dva vodia postavljena koaksijalno jedan u drugome. Dimenzije vodia (obino
od bakra) mogu biti razliite (v. tablicu 4.5). Koaksijalnost vodia u parici (tubi)
odrava izolacija, koja moe biti puna, spiralna (kordel), kolutii (diskovi), ili
balonska (sl. 4.12).

Slika 4.12. Vrste izolacije u koaksijalnim paricama

Za dugake meumjesne kabele najvie se koriste kolutii, a za kratke montane
kabele puna izolacija. Od materijala za izolaciju trai se niska dielektrinost te mali
gubici (tg ). U prvo vrijeme mnogo se koristio stirofleks (
r
= 2,4, tg = 2
.
10
-4
), ali
se u novije vrijeme koristi uglavnom polietilen (
r
= 2,3, tg = 4
.
10
-4
).
Preko vanjskog vodia koaksijalne parice (tube) omotane su dvije eline vrpce, koje
predstavljaju zatitu od vanjskih magnetskih polja. Preko elinih vrpca omotane su
uvijek najmanje dvije vrpce - papirne ili od plastinih masa - koje predstavljaju zatitu
od galvanskog dodira.
B. Jezgra kabela
Kabeli s koaksijalnim paricama (tubama) najee su kombinirani sa simetrinim
kabelskim vodovima (parice i/ili etvorke), a vrlo rijetko su jednostavni (obino
jednotubni zrani).
Na Hrvatskim eljeznicama su usvojene konstrukcije kombiniranih kabela STKA s
dvije ili etiri male kaokasijalne parice te standardnog broja NF i VF etvorki.
C. Plat (omota)
Plat kabela titi jezgru kabela od vlage pa mora biti hermetian. Budui da su
koaksijalne parice (tube) osjetljive na promjenu profila, mora biti neto vri nego za
kabele sa simetrinim kabelskim vodovima. Izraen je od aluminija, a na izbor
materijala utjee potreba zatite od uzdune struje elektrovue. Glatki aluminij je
neprikladan za polaganje i za izradu spojnica, ali jedino takav plat osigurava
propisani redukcijski faktor.
D. Armatura
titi plat kabela od mehanikih oteenja. Izrauje se u obliku namotaja vrpce ili
ice, najee od elika.
E. Zatitni slojevi
tite armaturu kabela od korozije. Izrauju se od plastinih masa (polivinilklorid ili
polietilen).
F. Oznaivanje konstrukcije kabela
Osnovna oznaka kombiniranog signalno-telekomunikacijskog kabela je STA a s
koaksijalnom paricom STKA. Ostali podaci kao to su vrsta izolacije, plata, armature
i zatitnih slojeva vidljivi su iz oznake kabela (tablica xx).

4.4.3. Prijenosna svojstva
A. Openito
Prijenosna svojstva nesimetrinih kabelskih vodova definirana su njihovim
parametrima prijenosa. Ta vrsta vodova koristi se samo za frekvencije vie od 60
KHz, jer bi na niim frekvencijama zbog nesimetrije prema zemlji bili osjetljivi na
vanjske smetnje, a osim toga se takav prijenos ne bi isplatio zbog malog iskoritenja.
a. Primarni parametri prijenosa
Budui da se ova vrsta TK vodova koristi samo na visokim frekvencijama, a radi se o
kovinskim vodiima, dolazi do punog izraaja povrinski (skin) efekt i efekt
pribliavanja.
Posljedica je tih efekata - karakteristina raspodjela struje u koaksijalnoj parici (tubi),
koja je vidljiva na slici 4.13.

Slika 4.13. Raspodjela gustoe struje Slika 4.14. Frekventna ovisnost primarnih
u koaksijalnoj parici parametara prijenosa kx parice

Frekventna ovisnost primarnih parametara prijenosa nesimetrinih kabelskih vodova
pokazana je na slici 4.14.
Vidljivo je da otpor i vodljivost izolacije rastu s frekvencijom (otpor zbog skinefekta,
a odvod zbog porasta gubitaka u dielektrikumu), dok su induktivitet i kapacitet
konstantni.
b. Sekundarni parametri prijenosa
Karakteristina impedancija
Budui da se ovdje radi o izrazito visokofrekventnom kabelu, karakteristina
impedancija je odreena iskljuivo odnosom njegovog induktiviteta i kapaciteta. U
telekomunikacijama preteito se koriste nesimetrini TK vodovi s karakteristinom
impedancijom 75 ohma.
Konstanta priguenja
S obzirom na visoke frekvencije, koje se prenose po toj vrsti vodova, priguenje je
znatno i raste s frekvencijom, pa se mora kompenzirati s pojaalima koja se ugrauju
u vod na odreenim razmacima (1,5 - 9 km).
U tablici 4.5. je pregled priguenja pojedinih vrsta koaksijalnih parica (tuba).
Tablica 4.5. Vlastito priguenje koaksijalne parice
Priguenje u [dB/km] na frekvenciji [MHz] Vrasta koaksijalne
parice 0,06 0,3 1 4 12 20 30 40 60
9,5/2,6 0,6 1,3 2,4 4,7 8,2 10,6 13,1 15,0 18,4
4,4/1,2 1,5 2,9 5,2 10,4 18,0 23,2 28,5 32,9 40,3
2,9/0,7 2,3 3,9 8,9 13,7 26,5 39,6
Fazna konstanta
Vea je nego kod simetrinih kabelskih vodova i poveava se s frekvencijom.
Brzina prijenosa signala
Vea je nego kod simetrinih kabelskih vodova i uglavnom konstantna.
Frekventna ovisnost sekundarnih parametara prijenosa nesimetrinih kabelskih
vodova pokazana je na slici 4.15.

Slika 4.15. Frekvencijska ovisnost sekundarnih parametara prijenosa kx parica

B. Proraun parametara prijenosa
a. Primarni parametri prijenosa
a.1. Otpor
Openito
3
10

+

= + =
d
d
D
D
d D
D D
R R R

[/km]
Ako su oba vodia od bakra:
|
.
|

\
|
+ =
d D
f R
1 1
0835 , 0 [/km]
gdje su:
R
D
otpor vanjskog vodia [/km]
R
d
otpor unutarnjeg vodia [/km]

D
specifini otpor vanjskog vodia [mm
2
/m]

d
specifini otpor unutarnjeg vodia [mm
2
/m]
D promjer vanjskog vodia [mm]
d promjer unutarnjeg vodia [mm]
f
Dr
D
D

5
10
2
1

f
dr
d
d

5
10
2
1

Dr
relativna permeabilnost vanjskog vodia

dr
relativna permeabilnost unutarnjeg vodia
f frekvencija signala [Hz]
a.2. Induktivitet
4
10
1 1 33 , 133
ln 2

(
(

|
.
|

\
|
+ + =
D d
f
d
D
L [H/km]
Za vrlo visoke frekvencije vrijedi:
4
10 ln 2

=
d
D
L [H/km]
a.3. Kapacitet
D
d
C
r
ln 18
10
6

[F/km]
a.4. Vodljivost izolacije
tg C G = [S/km]
gdje su:
D promjer vanjskog vodia [mm]
d promjer unutarnjeg vodia [mm]

r
relativna dielektrina konstanta izolacije
Ako se izolacija sastoji od dva materijala, ukupni
r
rauna se pomou izraza:
2 1
2 2 1 1
2 1
2 2 1 1
S S
S S
V V
V V
r r r r
r
+
+
=
+
+
=


V
1
, V
2
volumeni pojedinih izolacija
S
1
, S
2
povrine pojedinih izolacija
C kapacitet voda [F/km]
kruna frekvencija signala [Hz]
tg dielektrini gubici u izolaciji
b. Sekundarni parametri prijenosa
b.1. Karakteristina impedancija
d
D
C
L
Z
r
k
ln
60
= =

[]
b.2. Konstanta priguenja
L
C R R
C
L G
L
C R
d D

+
+

=
2 2 2
[Np/km]
b.3. Fazna konstanta
L C = [rad/km]
b.4. Brzina prijenosa signala
C L
=
1
[km/s]
Tablica 4.6. Pregled parametara prijenosa male koaksijalne parice 1,2/4,4 s
izolacijom od polietilenskih kolutia
Parametri prijenosa
primarni sekundarni
Frekvencija
signala
R
D
R
d
R
D
+R
d
L C G Z
K v
.
10
3

[kHz] [/km] [/km] [/km] [m/km] [nF/km] [S/km] [] [mNp/km] [rad/km] [km/s]
60 9,9 17,1 27,0 0,318 49 0,86 80,6 167,5 1,49 253,0
1000 19,0 69,7 88,7 0,274 49 14,40 75,0 594,1 23,10 272,5
1300 21,7 79,5 101,2 0,272 49 18,72 74,6 680,7 29,80 274,0
U navedenim izrazima su:
D promjer vanjskog vodia [mm]
d promjer unutarnjeg vodia [mm]

r
relativna dielektrina konstanta izolacije
R
d
otpor unutarnjeg vodia [/km]
R
D
otpor vanjskog vodia [/km]
R otpor petlje [/km]
L induktivitet [H/km]
C kapacitet [F/km]
G vodljivost izolacije [S/km]
kruna frekvencija signala [Hz]
4.4.4. Meusobni utjecaj
Izmeu koaksijalnih parica (tuba) praktino nema utjecaja zato to je galvanski utjecaj
sprijeen izolacijom svake parice (tube), elektrinog utjecaja nema jer elektrino polje
egzistira samo unutar parice (tube) (izmeu unutarnjeg i vanjskog vodia), a
magnetskog utjecaja takoer nema, jer se magnetna polja unutarnjeg i vanjskog
vodia meusobno ponitavaju (jednake struje suprotnog smjera).
Zbog minimalnih sprega izmeu koaksijalnih parica (tuba) priguenje presluavanja
izmeu njih je veliko i poveava se s poveanjem frekvencije (sl. 4.16.).

Slika 4.16. Konfiguracija elektromagnetskog polja koaksijalne parice

Na niim frekvencijama priguenje presluavanja relativno je malo, pa se koaksijalne
parice (tube) upotrebljavaju samo iznad frekvencije od 60 KHz.
U tablici 4.7. je pregled vrijednosti priguenja presluavanja izmeu koaksijalnih
parica (tuba) za razliite vrste koaksijalnih parica (tuba).
Tablica 4.7. Pregled vrijednosti priguenja presluavanja
Priguenje presluavanja [dB]
Na bliem kraju Na daljem kraju
Vrsta koaksijalne
parice
60 kHz 60 MHz 60 kHz 300 kHz 60 MHz
9,5/2,6 mm > 105 > 142 > 105 > 115 > 140
4,4/1,2 mm > 98 > 98
2,9/0,7 mm > 80 0,5-20 MHz > 135 > 70 0,5-20 MHz > 105


Slika 4.17. Magnetsko polje koaksijalne parice

Slika 4.18. Frekvencijska ovisnost priguenja presluavanja izmeu dvije koaksijalne
parice
4.4.5. Polaganje i montaa
Openito
U odnosu na kabele sa simetrinim vodovima (paricama odnosno etvorkama) nema
nekih bitnih razlika (vidi poglavlje o polaganju kabela), s tim da se pri polaganju
kabela s koaksijalnim paricama (tubama) mora mnogo vie paziti na minimalni
polumjer savijanja, jer su ti vodovi vrlo osjetljivi na promjenu profila.
Nastavljanje
Pri nastavljanju koaksijalnih kabela razlikuju se dvije osnovne radnje: nastavljanje
vodia u kabelu, te nastavljanje ostalih dijelova kabela (plat, armatura i zatitni
slojevi).
a. Nastavljanje vodia
Vodii koaksijalne parice (tube) mogu se nastavljati na vie naina:
lemljenjem vodia s cjevicama odnosno oblogama ili bez njih (sl. 4.19.)

Slika 4.19. Nastavljanje vodia koaksijalne parice lemljenjem

pomou termosteuih spojnica (Tel Pak) (sl. 4.20).

Slika 4.20. Nastavljanje vodia koaksijalne parice pomiu termoskupljajue spojnice

b. Nastavljanje ostalih dijelova kabela
Kako koaksijalni kabeli imaju iskljuivo kovinske plateve, oni se nastavljaju
lemljenjem kabelskog plata na kuite spojnice od olovnog lima ili pomou
termosteuih spojnica. Ako se olovne spojnice polau izravno u zemlju, preko njih se
montiraju zatitne spojnice, obino od ljevenog eljeza i ispunjene su posebnom
crnom kabelskom masom. Koaksijalni kabeli relativno su skupi, pa su obvezno pod
plinskom kontrolom. Zato je na svakoj spojnici predvien ventil za prikljuak
kontrolnog manometra ili je ve ugraen kontaktni manometar.
C. Zavravanje
Prigodom uvoenja kabela u zgrade, odnosno podzemna kuita za pojaala, na njima
se rade zavrni nastavci (sl. 4.21.), u kojima se obavlja prijelaz s vietubnoga
linijskoga kabela na jednotubne montane kabele.



Slika 4.21. Zavrna spojnica za koaksijalne kabele

Pritom se opet razlikuju dvije osnovne radnje: zavretak vodia u kabelu, te zavretak
kabelskog plata (ostali dijelovi kabela - armatura i zatitni slojevi - zavravaju prije
zavrnog nastavka).
Zavretak vodia
Koaksijalne parice (tube) iz linijskoga kabela zavravaju na koaksijalnim utinicama,
koje su ugraene u poklopac zavrne spojnice lemljenjem ili zalijevanjem smolom.
Pritom se vodii tube obino leme na prikljunice utinice. Jednotubni montani
kabeli prikljuuju se na koaksijalne utinice pomou koaksijalnih utikaa.
Zavretak kabelskog plata
Kako koaksijalni kabeli imaju kovinske plateve, oni se zavravaju lemljenjem na
kuitu zavrne spojnice od mjedenog lima, a mogu se upotrijebiti i termoskupljajue
cijeviodgovarajueg promjera. Kod uvoda koaksijalnih kabela u elektroenergetska
postrojenja treba ugraditi poseban izolacijski prsten, te posebno uzemljiti plateve
kabela i zavrnog nastavka.
S obzirom na plinsku kontrolu koaksijalnih kabela i zavrne spojnice imaju na sebi
ventil za prikljuak kontrolnog manometra. U podzemnim kuitima za kabelska
pojaala rade se po dva zavrna nastavka - za dolazni i za odlazni kabel.

4.4.6. Odravanje

Odravanje nesimetrinih (koaksijalnih) kabela je komplicirano, ali s obzirom na
plinsku kontrolu kvarovi su na njima rijetki, pa je odravanje ipak jeftino.
Redovito odravanje
U redovito odravanje koaksijalnih kabela pripadaju sitniji radovi, kao to su:
elektrino mjerenje vodova
pneumatsko mjerenje kabela
otklanjanje smetnji na vodovima
zamjena kabela i opreme na pojedinim kraim dionicama
naknadna zatita otkopanih podzemnih kabela
ureenje uzemljenja i osiguranja.
Investicijsko odravanje
U investicijsko odravanje koaksijalnih kabela pripadaju vei radovi, kao to su
zamjena dotrajalih kabela i opreme te razne rekonstrukcije na duljim dionicama.
Danas se, iz ekonomskih razloga, investicijsko odravanje koaksijalnih kabela svodi
zapravo na njihovu zamjenu optikim kabelima.

4.4.7. Mogunosti iskoritenja, te primjena danas i u budunosti

Nesimetrini kabelski vodovi koriteni su ve od poetka samo visokofrekventno i to
preteito etveroino, tj. svaki smjer prijenosa po jednoj koaksijalnoj parici (tubi).
U prvo vrijeme koaksijalne parice (tube) koritene su iskljuivo za analogni prijenos.
Mogunosti iskoritenja tih vodova uz analogni prijenos predoene su u tablici 4.8.
Tablica 4.8. Mogunosti prijenosa male koaksijalne parice za analogni prijenos
Minimalno Maksimalno
Frekvencijsko
podruje [kHz]
Broj telefonskih
kanala
Razmak pojaala
[km]
Frekvencijsko
podruje [kHz]
Broj telefonskih
kanala
Razmak pojaala
[km]
60-1300 300 8 312-12388 2700 2

Razvojem digitalne tehnike poeli su se i nesimetrini koaksijalni kabeli
upotrebljavati za digitalni prijenos. Mogunosti iskoritenja tih vodova uz digitalni
prijenos predoene su u tablici 4.9.
Tablica 4.9. Mogunosti prijenosa male koaksijalne parice za digitalni prijenos
Minimalno Maksimalno
Brzina prijenosa
[Mbit/s]
Broj telefonskih
kanala
Razmak repetitora
[km]
Brzina prijenosa
[Mbit/s]
Broj telefonskih
kanala
Razmak repetitora
[km]
34 480 4,5 140 1920 1,5

Nesimetrini kabelski vodovi nisu iskoriteni do granice to je doputa njihova
konstrukcija (npr. za koaksijalne parice /tube/ 9,5/2,6 mm oko 200 MHz), nego je to
ogranienje vie ekonomske prirode, jer bi za prijenos tako visokih frekvencija
razmak pojaala bio enormno mali - moda nekoliko stotina metara - to sigurno ne bi
bilo ekonomino.
Do danas su nesimetrini kabelski vodovi koriteni u veini sluajeva kada je trebalo
prenositi vei broj kanala na veu udaljenost. S obzirom na prirodu materijala
svjetlovoda (staklo), oni su ve danas znatno jeftiniji od koaksijalnih, pa su se mnoge
zemlje sasvim preorijentirale na svjetlovode. Ekonomski pokazatelji ukazuju da se
danas svjetlovod isplati ugraditi kao zamjena ve za niskofrekventni kabel kapaciteta
100x4.