7

Nm'lol' originala
Diary of a Drug Ficnd
London 1922 .
Izdava:
M. Derela & P. Amalielli
Prevod:
Pctcr Amaiiclli
Prevod pesama:
D. H. & D. P.
Urednica:
Patricia l. von Sodya

Stampa:
Grafiki atelje "DERETA"
Beograd, Vladimira Rolovia 30
tel. 0111512-221, 512-461
Osloboeno poreza po miljenju Republikog komiteta
# kulturu, broj 4210-112/88, 1.12.1988

els er rowe
I

1
Biblioteka ORION
.

Ovu priu herkulskih napora za osloboenje Covjean-

stva od svih oblika ovisnosti posveujem ALOSTRAELI,
Djevi uvaru Svetog Graala u manastiru Theleme u "Tele
pylusu" i njegovom najmlaem lanu ASTARTl LULU
PANTHEAI.

,
\

Predgovor

Ova pripovijest je istinita. Promijenio sam je samo utoliko,

ukoliko
.
sam prikrio istinite linosti. Ovo je jeziva pria, ali i pria
o nadi i ljepoti, koja zauujuom jasnoom razotkriva ponor nad
kojim stoji naa ustreptala civiliacija.
Ali posebno Svjetlo osvjetljava ovjeanstvu put i ako pri
jeemo rub, to je naa vlastita greka.
Pria ne svjedoi samo o jednoj vrsti ovjekove slabosti, nego
(po analogiji), i o svim drugima, a sve imaju samo jedan put

spasenja. Kao to tvrdi Glanvi\: Covjek ne bi nikad bio u potpuno-

sti podvrgnut ni anelima ni smrti, kad ne bi postojale slabosti
njegove vlastite nejake volje. itav Zakon neka bude: ini to ti
hoe.
Aleister Crowley

SADRAJ
KNJIGA I PARADISO

. 9
Glava 1 IZVAN SEBE . 1 1
Glava 2 PREKO V . 23
Glava 3 PHTON & .35
Glava 4 AU PAYS DE COCAINE . 43
Glava 5 HEROINSKA HEROINA .55

Glava 6 BLJESAK NA SNIEGU . 65

Glava 7 BOGATASEVA KR1IA . 79

Glava 8 VEDERE NAPOLI E
POl PRO PATRIA MORl . 85
Glava 9 IL GATTO FRTr . 95
V
Glava 10 MJEHURlCJE PRSNUO 105
KNJIGA II INFRNO .115
Glava 1 NESTAICA 1 17

Glava 2 BABINO LJETO 133

Glava 3 K1PANJE KONICA 145

Glava 4 NIZE OD ZIVOTINJA 159
Glava 5 PREMA LUDOSTI 169
Glava 6 COLD TURKEY 181

Glava 7 KONACNI PAD 193

KNJIGA IIIPURGATORIO .201
Glava 1 UMJEAO SE KING LAMUS * 203
>
Glava 2 PRVA POMOC 215
Glava 3 GLS EDNOST! 229
Glava 4 NA SIGURNOM 241
Glava 5 U TELEPILUSU 255
Glava 6 ISTINSKA VOLJA 269
+
Glava 7 LJUBAV U OK1IJU VOLJE * 281
I
I

KNJIGA I
PARADISO


9

Glava 1
IZVAN SEBE
Da, zaista sam bio utuen. Ne vjerujem da je to bila samo
posljedica dnevnih dogaaja. Namvno, neto takvo dogada se
^
nakon ljeta, ali tada je efekt vie tjelesni nego emocionalni. Cov-
jeku jednostavno nije do razgovora, nego se radije izleava, pui i
pije ampanjac. Naprotiv, osjeao sam neku posve drugaiju de
primiranost. Prouio sam vlastiti um emu se piloti vie klase brzo
priue i zaista sam se osjeao posramljeno.
Bio sam, gledano u cjelini, jedan od najsretnijih ljudi na svijetu.
Rat je poput vala; jedne pregazi, druge utopi, neke razbije na
ljunku, a neke odbaci daleko na bl istavi zlatni pijesak, na obalu
van dometa bilo kakvih novih neprilika. Dozvolite mi da to obr;
zloim malo detaljnije.
Ja sam Peter Pendragon. Moj je otac bio drugi sin, a sa stricem
Mort.imerom bio je posvaan od kako su bili jo djeca. Bio je
lijenik ope prakse u Norfolku, teko se probijao i svoj poloaj
nije poboljao ni vjenanjem. Svejedno, sakupio je dovoljno da je
bio u stanju ponuditi mi nekakvu naobrazbu. Kad je buknuo rat
bilo mi je 22 godine i ba sam na londonskom sveuilitu zavrio
svoj pripmvniki sta za lijenika.
Onda je, kao to sam ve rekao, doao val . Moja majka se
pridruila Crvenom kriu. Umrla je u prvoj godini rata. Kaos je bio
takav da sam saznao za to tek pol godine kasnije. Malo prije
primirja umro mi je i otac, od posljedica gripe. Pristupio sam
zrakoplovstvu gdje sam dobro napredovao, iako nikada nisam bio
siguran ni u sebe ni u svoj stroj. Komandant moje eskadrile esto
mi je govorio da od mene nikada nee postati veliki pilot. "Dobro
duo," govorio mi je, "nedostaje ti instinkt!", a pri tome je imenicu
oznaio s posve besmislenim pridjevom, tO je njegovo objanjen
je ipak Uinilo vrlo jasnim. "Uspijeva samo zato," nasta\"io je, "jer
] l
ima analitiku pamet." Zaista, i meni se ini da je tako. Zato sam
se i latio toga pisanja. Bilo kako bilo, iz rata sam izaao s vitekim
nazivom, a danas vrsto vjerujem da ga mogu pripisati birokratskoj
greci nekoga inovnika.
O stricu Mm"timeru mogu kazati da je ivio na svoj paji nain
kao tmuran, bogat, mrzovol jan, stari samac. Nikada nismo od
njega dobili glas. Zatim je, otprilike prije godinu dana umro. Bio
sam ugodno iznenaen otkrivi da sam jedini nasljednik njegovih
pet ili est tisua godinje, da sam vlasnik BarJeyja Grangea, uistinu
divnog posjeda u Kentu, koji je bio dovoljno blizu za uspjenog
mladog samca, to sam postao. Od svega, najljepe je bilo to to
se na posjedu nalazilo veliko umjetno jezero gdje sam mogao
pristajati sa svojim hidroplanom .
Moda doista nemam instinkt za letenje, kao to je tvrdio
Cartweight, ali to je jedini spon koji mi neto znai. Golf Kada
preleti igralite za golr, ljudi dolje izgl edaju ti strani bezveznjaci.
Takvi patuljasti velikodosLjnici! f)a neto ispriam o svojem
osjeaju deprimiranosti. Kad je rat zavrio, ostao sam bez novca i
posla, suvie umoran da bih mogao nastaviti sa svojim radom u
bolnici i tada sam razvio posve nov mellalilel. Vjerojatno pozna
jete osjeaj u zranim duel ima kad se ini da je ovjek odsjeen
od svega. U svemiru nema nieg osim tebe i

vabe kojega nastoji

pogoditi izbliza. U tome je neto uzvieno i boanstveno.
Kada me je zahvalna domovina bacila na ulicu, postao sam
potpuno drugaija ivotinja. Zaista sam esto razmiljao da neki
'Ja" uope ne postoji, nego da smo mi samo sredstvo izraavanja
neeg drugog i da smo tada kada mislimo da jesmo mi, jednostav
no samo rtve zablude.
Ali to nije bitno! injenica je bila prosta: postao sam beznadna
divlja ivotinja. Bio sam takorei suvie gladan da bih vrijeme
troio na razmiljanje o drugim stvarima.
I onda je stiglo pismo od advokata.
To je bilo jo jedno iskustvo. Prije toga nisam uope imao
pojma kako nisko moe ovjek da se spusti.
"Usput, sire Petere," rekao mi je g. Wolfe, "da sredimo itavu
stvar trebat e nam neto vremena. Zato sam, imajUi u vidu
ovdanje prilike, pomislio da vas Sigurno nee uvrijediti, sire
Petere, ako vam za tekue trokove predamo ek od tisuu funti. "
12

Tek kad sam proao kroz njegova vrata uoio sam koliko mu
je bilo stalo do mojih poslova. Ali takva zabrinutost bila je slvi n,t
Poto je sve te godine vodio poslove bijednome starome ujaku
Mortimeru, inilo mi se potpuno suvinim da ih predam ikoml"
drugome. Ono to mi se u itavoj stvari jo najvie svialo bila jc
klauzula u oporuci. Staro gunalo je itav rat prosjedio u svojem l
klubu dirajui u svakoga koga je sreo, no svejedno je pratio moje
doivljaje. U oporuci je izjavio da me je imenovao za svoga jedino
ga nasljednika "zbog velike usluge koju sam uinio naoj ljubljenoj
zemlji u tekome asu."
To je pravi keltski mentalitet. Kada svi zautimo, ostaje neto
to se nikad ne izgovara, neto to ide direktno kroz zemlju, tono
u centar. I sada dolazi smijeni dio posla. Ista ona divlja ivotinja
koja je ganjala posao, bila je na svoj nain sretna ivotinja, isto kao
to je bio beznadan bog koji se borio u zraku i sretan bacao novi
za ivot ili smrt. Nijednog od ove dvojice mukaraca ne bi nesrea
mogla utui, ali mladi, uspjean samac mnogo je bezvrijednije
bie. Sve mu se inilo dosadnim, a prepeeni kotlet mogao mu je
pokvariti raspoloenje. One noi, kada sam sreo Lou uao sam u
kavanu Wisteria u nekakvom dosadnom, srditom stanju. A jedini
iritirajui dogaaj bilo je pismo odvjetnika koje me ekalo u klubu
kada sam sletiO iz NOI"folka i sa Barley Grangea stigao u mjesto.
Gospodin Wolfe mi je s puno mudrosti savjetovao da mu, u
sluaju enidbe, dam ovlatenje za prijenos jednoga dijela posje
da, a istovremeno mi je glupo sugerirao neto o najmu upravnika.
Mrzim zakon. ini mi se da je to samo detaljno razraen niz
prepreka koje ometaju umno djelovanje. Svejedno, moraju posto
jati formalnosti, kao to se kod letenja moramo pripremiti za polet
i slijetanje. Ali to, da ih moramo izvoditi, velika je tegoba.
Htio sam si priutiti skromnu veeru. Nisam bio jo dovoljno
osjetljiv da bih shvatio da sam prije svega elio ljudsko drutvo.
Takve stvari ne postoje. Svaki ovjek je vjeito sam. Ali ako se nae
u nekom pristojnom drutvu, zaboravi na tu stranu injenicu,
pa se mozak moe odmoriti od akutnog simptoma bolesti raz
miljanja.
Moj stari komandant bio je u pravu. Suvie razmiljam, ba kao
Shakespeare. To ga je dovelo do toga da napie one divne stvari
o snu. Zaboravio sam ve o emu je bilo govora, ali u ono vrijeme
]3
su me ba dirnule. Kazao sam sebi: "Stari lisac je znao kako je jezivo
biti svjestan."
Vjerujem da je razlog moga odlaska u kavanu bila nada da u
tamo sresti nekoga s kime u provesti ostatak noi u razgovoru.
Ljudi misle da je govor znak razmiljanja. Ali uglavnom nije tako,
nego ba suprotno, to je samo mehaniki trik tijela kojim se ono
oslobaa razmiljanja, kao to trening miia pomae tijelu da bar
privremeno zanemari vlastitu tcinu, bol, umor i slutnje o vlastitoj
propasti.
Vidite kakve tmurne misli moc imati ovjek, iako je miljenik
sudbine. To je bolest civilizacije. Mi smo na meustupnju izmeu
umalosti seljaka i ncega to jo nij . dovoljno raZijeno. Uao
sam u kavanu i sjeo za jedan od mramornih stolova. Obuzeo me
radostan nemir, podsjctio me na Francusku i svc one dane divlje
igre sa smru. Nikoga nisam poznavao. Samo powno su mi bila
poznata dva mukarca za susjednim stolom. Svi su poznavali ovoga
Sivoga divljega vujega ovjeka uvijek spremnog za borbu, sa
elom koje ga je iuklo iz svih borbi. Kontradiktorni elementi
njegove udi stvorili Su vraga i pol u njemu. Ime mu je bilo Jack
Fordham Iako estdesetogodinjak. jo uvijLk jc bio jedan od
najkruih i beskompromisnih urnal ista. Kao tO je rekao Tenny
son: "Crvenih zubi i kanda." Svejedno, ovjek je pronalazio i
vremena # pisanje vrsne literature, a ivotne neprilike nisu izo
bliile njegove misli i unitile njegov stil. Pored njega sjedio je
slabani, dobroudni, vrijedni novinar Vernon Gibbs. Gotovo sam
je pisao sve tekstove za tjednik i t je radio godinu za godinom s
lakoom izvjebanoga pera i s mehanikom ustrajnou instru
menta, kojeg je praksa dotjerala do potpune spontanosti. Ali
ovjek je za sve to imao sluha. Nagon mu je kazivao da je stvoren
za bolje stvari. Zato je polako postajao sve ljua pijanica. U bolnici
sam otkrio da je 75 % ljudskog tijela sastavljeno od vode. No, u
ovom primjeru, ovjek je bio vjerojatno roak McPhcrsona koji je

Imao S1a:
1 4

"Taj Noevu ker je oenio
i skoro potop unitio
ispiajui vodu svu.
On bi to sigurno uinio
da je potop vino bio."
U kavanu je uao mladolik i stasit starac izuzetne ljepote, ako
zaboravimo njegov krumpirasti nos, iako unitene poslije godina
nezdravih strasti. Njegove hladne, plave oi bile su pune nemu'a
zla. SliiO je na prgavog stvora tame, na jahaa iz drugog sVijeta u
potrazi za plijenom. Za petama mu se gegao njegov lakaj ogromno,
naduveno, oharu slino glomazno bie u oguljenom prevehkom
prljavom odijelu, punom mrlji, u zaprljanoj bl

zi, sa nadmemm
I m dok mu J' e sa slinavih ustiju vrebalo strasno zlo, a zubi su
Ice 1
mu bili poput bombardiranoga groblja.
. . . A
poslije dolaska ove dvojice, u kavam Je zabruJalo. Ako mta
drugo bili su poznati, a prvi je bio bumblski grof. SVI su UOiit
nailazeu opasnost. Grof je pristupIO k stolu pored moga I odJe
nom se smiljeno zaustavio. Usne mu se razvukle u podrugljiv
osmijeh. pokazao je na oba mukrca.
. @(
"Pijani Bardolph i Stari Pitolj, rekao Je, dok mu se nos uzao
od srdbe.
Ai Jack Fordham mu nije ostao duan.
. '
"Ba si dobro prigrmio, ti magare," odgovorio mu Je mirno, a
tako odreito kao da je itav prizor ve prije izvjebao.
U grofove oi uvuklo se neto opasno. Uzmaknuo je
.
za k
?
rak,
podigao tap. No, Fordham je kao start ratmk preduhltll

njegov
pokret. Mladost je proveo na amerikom zapadu, ono sto on o
tui nije znao, nije ni vrijedilo znatI. Posebice mu Je 1I0 Je Jasno
da nenaoruan ovjek, koji sjedi za stolom nema bas puno ansI
protiv nekoga sa tapom. Poput make je odskoio od stola I pnJe
nego to je glupan uope mogao zamahnuti tapom, starac ga Je
, d 'O # grlo. Nikakve tue nije bilo. Veteran ga Je drmao
vec I
k
.
" k
t buldoga a onda popustiO svoj gvozdeni stisa I protivni a
popu
,
.
d d" k de
bacio na pod. Stvar je bila zavrena za manje o Vile se un .
Fordham je kleao na prsima poraenoga nasIlmka. Grof Je kukao,
NJ tao i molio # milost i uvjeravao ovjeka da ga mkako ne smije
izbijati jer oni su, naime, stari prijatelji.
.. . . . .
U takvim prilikama ponaanje mnotva uVIJek ml se

m Jedin
:
.
m. Izgleda kao da e se svatko ili skoro svatko poeti mijeati
stvem .
bT S
ali nitkO to ne ini. inilo se da e situacija postati oz I Jna. tarac

15

W
je doista izgubio strpljenje i postojala je velika mogunost da e
iz mrcine ispod njegovih koljena istisnuti sav ivot.
Bio sam dovoljno priseban da sam efu posluge, razpoloeno
me, debelom Francuzu, koji se trudio prii blie, omoguio dostup
i Fordhama pomogao odvui od tijela njegovogaa protivnika,
Jedan dodi., bio je dovoljan i starac se odmah mirno vratio do svoga
stola, kao da se ba nita nije dogodilo,
"Ovdje sam!" prozborio je mukarac koji je ba uao u kavanu
i tako za minutu propustio itav prizor. "to se ovdje dogodilo?"
Rijei sam uo kao u snu, jer je moja panja odlutala,
Glupan se nije ni pokuao podignuti. Leao je i stenjao, Od
vratio sam pogled od toga gnjusnog prizora i uoio kako u mene
zure dvije ogromne kugle,
Najprije nisam uope bio svjestan da se radi o neijim oima,
To je dosta smijena tvrdnja, al i moj je prvi dojambio da su u
pitanju samo neke od onih misli koje ovjeku nadou kada leti na
visini od 10.000 stopa, Strano neuobiajeno, kaem vam, slii na
atmosferske smemje na radiju i ostavlja jezovit osjeaj, To je
nekakvo zlo upozorenje da pored tebe u svemiru postoji jo neko
bie ili stvar: i ta spoznaja je isto tako zastraujua kao to je
strano otkrie da je ovjek vjeito sam.
Onda sam iskliznuo iz vremena u vjenost. Osjeao sam prisu
stvo nekoga strahovitog utjecaja, dobroga ili loega. Osjeao sam
se ba kao da sam ponovo roen - ne znam da li me shvaate. Ne
mogu vam pomoi, ali drukije vam ne mogu objasniti.
To je otprilike ovako: prije toga nisam jo u ivotu nita doivio,
Valjda poznajete osjeaj kad se ovjek povrati iz nesvijesti, prou
zroene eterom ili plinom kod dentista ovjek se povrati i dolazi
iz mjesta koje ne pOStoji, al i je ipak bio tamo, Slino se dogodilo
, ,
1 mem.
Probudio sam se iz vjenosti, beskonanosti, iz mnogo vitalni
jeg i svjesnijeg stanja uma, kojega obino znamo, iako ga ne
moemo imenovati, da bih otkrio ovu bezimenu misao o nitavilu.
To su uistini dvije iroke crne oprene sfere u kojima sam vidio
samoga sebe. Pomislio sam na viziju u nekoj srednjevjekovnoj prii
o arobnjaku i postepeno sam se dignuo iz dubina i spoznao da
su te dvije sfere samo dva oka. I tada m i se razotkI-i1o misao je bila
posebno smijena i apsurdna da ovaj par oiju pripada licu djevoj
ke,
1 6
,
Preko izgrednikovoga tijela motrio sam u obraze cljevojk " koju
nisam nikad prije vidio, Kazao sam sebi: "No, u redu, poznajem l1'

ve itav ivot." Kada sam si rekao: "Citav ivot" nisam mislio n,I
svoj ivot kao Peter Pendragon, niti sam mislio na ivot koji sc
rasprostire koz stoljea, nego na nekakav drugaiji oblik ivola
na neto sa ime stoljea nemaju nikakve veze, Onda se je sir Peter
Pendragon trznuo, povratio i pitao se da nije sluajno previe
grubo zurio u ono to mu je njegov um potvrivao' , naime, da je
u pitanju dosta obina i ne previe privlana djevojka,
Moj um je bio odmah potpuno van sebe. Brzo sam se vratio do
stola, Onda mi se uinilo da su protekli sati prije nego to su
konobari uvjerili grofa da moe sam stajati na nogama,
Automatski sam ispraznio au. Kada sam opet pogledao pre
ma gore, djevojka je ve nestala,
Sada dolazi na red dosta jeftina napomena, a nadam se da e
iz vaega uma prognati misao da sam moda abnormalan ovjek.
Na kraju krajeva, svatko je abnormalan ve zato, jer je jedinstven,
Svejedno, moe se sve ljude rasporediti u nekoliko grupa, ako
naravno zaboravimo ono to je svatko u sebi samome. Nadam se
da ete uvidjeti da sam vrlo slian tisuama mladia mojih goclina,
Uz zvuke fanfara moram objelodaniti jo i injenicu na koju se
upire skoro itava pria ove knjige: iako nisam mario za ovo emu
sam bio svjedok, deprimiranost je nestala iz mog uma, Kao to
govore Francuzi: "Un clou chasse I'autre,"
Tada sam otkio da su neke rase, a posebice japanci, iz ove
injenice stvorili neku vrstu nauke. Na primjer, "da bi odagnaH zle
duhove" oni zapljeu etiri puta, To je, naravno, samo metafora,

Sto zaista uine? Tjelesna kI-etnja pokI-ene mrtvilo uma pa nepri-

jamu misao zamijeni neka nova. Razliita pomagala garantiraju im
novu misao i pobrinu se da e nova biti prijamija, Vie o tome
kasnije.
Kroz moj um je tada zaista prola posve bespredmema srdba,
Tada nisam ni najmanje slutio njenu narav, ali bila je tu. Kavana
mi se uinila nesnosnom poput infektivne klinike, Na stol sam
bacio novi i vrlo me zaudilo kada je ovaj odskakutao na pod,
[zaao sam van kao da me goni sam vrag,
Slijedeih pola sata uope se ne sjeam, Osjeao sam se bespo
monim i izgubljenim u svijetu nevjerojatno glupih i zlih kepeea.
Odj dnom sam izbio na Picadilly, U uima mi,je zazujao neki glas:
17
#
"Dobri stari Pen, dobri stari bonvivan, kako mi je drag ovaj susret.
Pre nama je prijatna no." Bio je edna mukarina iz Walesa, jo
UVIJek CVIjetu mladosti, za kojeg su tvrdili da je najbolji ivi kipar.
Imao je grupu uenika koje mogu oznaiti samo kao "skoro
gnjusne".
Na dnu njegovoga srca ovjeanstvo nije znailo nita osim
kao primjeran i pogodan oblik za modeliranje. Spoznaja d ljudi
sam? ine ive, gnualo mu se i dosaivalo. Ova smetnja se
prostrIla vec do te mjere da se naviknuo piti neto vie i nekoliko
puta vie nego to bi podnio i manji ovjek. Bio je vii od mene i
drao me za ruku kao da me hoe zatititi. U uho mi je lijevao
beskrajni niz razvuenih uspomena i svaka od njih bila mu je
smijena. PIve pola minute ja sam ga prezirao, a onda sam se
prepustio njegovom prianju i skoro zadrijemao. Divan ovjek,
koji devet desetina svog vremena slii na priglupo dijete, ali ipak
se vidjelo kako slabane varnice njegovoga genija preplavljuju
duboku no njegovoga uma.
Uope nisam znao kuda me to vodi, a nisam ni mario. U sebi
ja sam spavao. Kad sam se probudio, opet sam sjedio u kavani
Wisteria.
`
Sef sale uznemireno je opisivao mome pratiocu divan prizor
na koji je zakasnio.
"Gospon Fordham je skoro otkinuo lordovu glavu," uborio je
i pri tome savijao svoje debele ruke. "Skoro je otkinuo lordovu
glavu." Neto u tonu razgovora prodrmalo je moj osjeaj pOto
vanja. Poeo sam se gromoglasno smijati.
"Bijednol" odvratio je moj pratilac, "Bijedno! Taj klipan For
dham nije sposoban izvesti posao do kraja, zar ne? Ali gledaj, noas
se ja veselim. Budi dobar deko i pozovi deke i djevojke na
veeru."
Kelner je znao na koga se to odnosi i uskoro sam se rukovao s
nekolicinom potpunih stranaca, ali najtoplije i neutjeivo ljubaz
no. Naime, bili s
,
dosta ugledno drutvo. Meu njima bio je i
debeli njemaki Zidov koji je izgledao kao komad svinjetine iz
konzerve, grekom zaboravljene preko ljeta. Ali to je manje
govoriO, vie je radiO, a to to je stvorio, bilo je jedno od najveih
blaga ovjeanstva.
Onda je bio tu i rjeit, genijalan mukarac s pramenom sijede
kose i izopaeno iskrivljenim osmijehom na licu, sliio je jednoj
18

o figura iz Dickensovog romana. No, za razvoj kazalita uinio je
vie od ikoga u svoje doba. Od ena osjeao sam nekakvu nela
godnost. Izgledale su nevrijedne tih mukaraca. Kao da velik ljudi
vole biti viani u pratnji nakaza. Slino su, za vlastitu razonodu,
slari kraljevi izdravali luake i kepece. "Neki se rode veliki, drugi
veliinu pridobiju, dok je nekima nametnu" A tovar je bez obzira
na nain obino suvie teak za njihova ramena. Da li jo pamtite
priu o runom paetu Franka Harrisa' Ako ne, onda je to prije
proitajte.
Kod letenja ima neto jezivo strah pred samim sobom, osjeaj
da si istupio iz vlastitoga roda i da su se sve one stare, ugodne,
poznate stvari ispod tebe promijenile u tvrde i stravine neprija
telje koji e te zgnjeiti, ako ih samo dodirne.
Prva od tih ena bila je debela, drska, crvenokosa svinja.
Podsjeala me na bijeloga crva. Iz nje je zaudarala izvitoperenost.
Bila je ohola, izvjetaena i priglupa. Igrala je velikoga znalaca
lit rture, a itavo nj 'no znanj bilo je papagajsko. Njeni vlastiti
pokuaji u tom smjeru izazivali su su l1 - najmonOlOnija nakla
panja koja su ika I 1il"1 'la pr 'CI ablenlllll rulju, koju je i financi
rala. Na nj 'nim r,l/gol. 'nim r,II'1l 'nima pl ivala je ruka male,
vitkv; "1l' , ob.lnll)), lnln.m hl 'm na l)rv, pogle I infantilnim
pon,l ,.I1WIH 1It1,1 J" JI'.nll ,. 11,ljl1I/\'! \,1 Nj'l suprug bio je
IIljn ,1).111 I'"I.II).\ I )1It1. 'I' !(w(lI'lh <LI/iv. l I I njenih prihoda.
KrI./II.1 1 111'"1,1 1I11.11 '\.1 !O'W'k.lI)joI, DVojiLI ili I roj ica su mi ak
I1 ill d.1 II' 011.1 hil + 1.1 .1 lA ' "roma, na, mala Mata j lari koja je
.tI .111\.1 od.11.1 'nkl"!'
1).1 l. '.111\ V` 'fX)ml 'nuo da sc kipar zvao Owen? To je njegovo
1111,' IO'LII t' `1' dokle e vaiti imc Umjetnosti. Jednom rukom
^4` ,,,t 1jl10 jxxlupirao o sLI, dok je drugom razmjetao goste na
,,)Iltova mjesta. Prisjeao me je na dijete u igri s igrakama.
Kad su sjela prva etvorica, iza njih sam ugledao jo dvije
djevojke . .Jednu sam ve upoznao Violet Beach. Bila je pokvareni

mali stvor - Zidovka, ini mi se. Imala je stravu crvenu kosu i divlje
dreavo crveno odijelo - za sluaj da je netko ipak ne zapazi.
Izdavala se za Apaa, a staru sportsku kapu nosila je potisnutu
preko jednog oka, na usnama joj je visila ugaena Cigareta. No,
nije bila bez odreenog dara za pisanje, i bio sam zaista radostan
da sam je ponovo sreo. Moram priznati da sam sa strancima dosta
suzdrljiv. Pri rukovanju mi je rekla SVOjim neobino visokim, a
19
istovremeno priguenim glasom, kao da neto nije bilo u redu s
tim glasom: "Da li mogu da vam predstavim gospodinu?"
Ime nisam jasno uo. Nikad ne umijem nepoznate rijei. Kasni
je prije nego to je proteklo 48 sati pokazalo se da se zove Laleham,
a onda kasnije da nije tako. Ali opet urim. Sve u svoje vrijeme. U
meuvremenu sam otkrio da hoe da je zovem Lou. "Bezgranina
Lou" bio je njen nadimak, ali samo za izabrane.
Htio bih da shvatite neto vrlo jednostavno. Malo ljudi shvaa
kako djeluje njihov um, ni dva uma nisu slini, kao to je rekao
Horacije. Ili neki drugi ludak. Uez obzira na sve, proces razmiljan-

ja nije nikad ono to mi pretpostavljamo. Cinjenica da mi je

djevojka poznata, odvratila me od toga da bi je ikad prepoznao po

njenom izgledu ne znam da li sam bio dovoljno jasan. Zelim da

kaem da ova jednostavna injenica nije htjela izbiti na povrinu.
Mozak mi je vrvio od pitanja. Gdje sam je ve video?
Ovdje postoji jo neto smijeno. Ne vjerujem da bi je ikad
prepoznao po izgledu. Tek me je stisak njene ruke uputio na pravi
trag, iako je u ivotu nikad prije nisam dirnuo. Nemojte misliti da
nastojim i toga izvui neto duboko. Nemajte me odbaciti kao
prodavaa misticizma. Radije razmotrite svoj vlastiti ivot, a ako ne
pronaete bar pola tuceta podjednako neobjanjivih prigoda,
jednako neumljivih i jednako odvratnih za bolje prepariranu vrstu
srednjega viktorijanskog uma, najbol je to moete uiniti je da
legnete kod svojih predaka na pOinak. Onda, tako je to. Laku no.
Ve sam rekao da je bila "dosta obina i ne suvie privlana
djevojka". Zapamtite da je to bila prva misao moga "tjelesnog" uma.
A on je kao to tvrdi sveti Pavao "neprijateljstvo prema Bogu".
Moj istinski prvi dojam bilo je strano duevno iskustvo za koje
ne postoje odgovarajue rijei. Sjedio sam pored nje i lagodno je
motrio dok je avrljala. Moj tjelesni um osjetiO je privlanost. Sa
stanovita varietetske publike, Sigurno nije bila ljepotica. Na nje
nom licu bilo je neto odluno mongolska. Pljosnate, visoke
jagodice, kose oi, irok, kratak i vitalan nos, duga, uska, punana
usta s linijom sunanoga zalaza. Sitne zelene oi imale su aljiv
izraaj. Zanimljivu, bezbojnu, vrlo bujnu kosu ovila je u velike
trake, prepletene oko glave. Podsjeala me na rotor dinama. Ova
mjeavina divljeg mongolskog i divljega nordijskoga tipa bila je
vrlo neobina. Njena udna kosa oarala me je. Vjerojatno zbog
20
,
one blage, svjetloute nijanse, tako, tako divne, ne, ne znam k ko
da vam to opiem, jer se zbunim kad mislim na to.
U pitao sam se kako je stigla tamo. Na prvi pogled vidjelo H da
nije iz toga drutva. Iz njenih najfnijih kretnji zraila je osjeaj
nost, skoro plemenitost. Nije se izdavala za kakvu umJetntcu.
Vjerojatno su joj se ljudi sviali kao to bi neku stal

u metodistiku
djevu iz Balhama mogli zanimati siuni domorOCI ITonga - 1tako
je dokoliila s njima. Dozvolila joj je majka. Ih kao to Je danas
obiaj najvjerovatnije majka nije ni manla.
Nemojte misliti da se je itko izuzev staroga Owena opiO. Sam
nisam popio vie od ae bijeloga vina, a Lou nije uope nita
taknula. Nisam ni puno pojeo. Sada naravno znam ta ml Je bilo
onaj ismijavan i fenomen ljubav na prvi pogled.
Odjednom prekinuli su nas. Naoit mukarac se preko stola
rukovao s Owenom. Umjesto uobiajenog pozdrava, on Je vrlo
niskim, jasnim glasom rekao ragovjetno, kao je zahvae
nekom tajanstvenom strau: "Citav Zakon bit ce: ml to tl
hoe."
Drutvo se uskomealo. Njegov dolazak posebno je uznemiriO
Njemicu. Osvrnuo sam se. Da, promjena u razpoloenju bila je
doista oita. Owen je odgovorio: "U redu, u redu, u redu, ba to I
radim. Doite i pogledajte moj novi rad. Napravit u jo jednu vau
skicu istog dana u isto vrijeme. U redu."
Netko je doljaka pozdravio gospodin King Lamus i progunao

nasa Imena.
"Sjednite ovamo," rekao je Owen. "Ono to vam treba je pie.
Dobro vas poznajem, znam vas ve godinama, godmama, godma
ma, i znam da ste za danas ve puno toga uinili i da zaslUUjete
- k b "
pie. Sjednite. Pozvat cu ono ara.
. .
Pogledao sam Lamusa koji je nakon svog ongmalnog pozdrava
samo utio. U njegovim oima bilo je neto strano, a pogled mu
nije bio usmjeren u blizinu. Njegove oi gledale su u beskraj. NIJe
. . .

mariO ni za ta. Kako sam mrzio ovu zvIJer.

U meuvremenu pojavio se i konobar. "Zaista mi je ao, gospo
dine" rekao je Owenu koji je naruiO brandy '65." Bilo je naime
20 sti, 43 minuta i 3/5 sekunde. Ne znam to je zakon i nitko u
Engleskoj ne zna to je zakon ni luaci koji postavljaju zakone.
Nemamo zakona, ni prava koja su nam ostaVih naI oeVI, nego
21
samo kopleksni i fantastini sistem policijske administracije
skoro tohko tetan poput onoga u Americi.
'
"Nemojte se ispriavati," odvratio je Lamus konob
hladn
.
"
aru tonom
.
e nepnstranosti, To je sloboda za koju smo se borili!"
B
;
o sam sasvim na njegovoj strani. itave veeri nije mi se
uopce pIio, ah kad su mi kazali da ne mogu dobiti pI' c' e hu'
n . "h
' o sam
apastl nJI ove
.
podrume, sukobiti se s gradskom poliCijom, te
uzletjeti sa svoJim aVionom i na onaj priglupi Donji dom baciti
nekohcmu bombI. Svejedno mi se ovaj ovjek nije svidao. Prezir u
nJgo

om glasu zbunio me
.
Bio je nekako neovJ' ean i to me
.
zacudllo.
Je
"
Obrao se je Owenu. "Doite u moj atelje," govorio je polako,
tamo dlzlm mitralJez, kolovan na Scotland Yardu."
Owen se ivahno podigao.
"Bit e mi ast, ako bilo koga od vas vidim kod sebe" nasta .
J' e Lam "S d
.
' ViO
us. ve o svoJe smrti alio bih, kad bih ba ja pokvario
ovako divnu zabavu."
Njegov poziv zvuao je poput uvrede. Pocrvenio sam do uiju,

O JO sam se dovo!Jno kontrolirao i uljudno sam s ispriao. U

Clravom drutvu doslo Je do zanimljivih reakcija. Njemaka idov
ka Je odmah stala nitko drugi nije se ni maknuo. U mom srcu
kuhala se srda. U tren oka sam shvatio to se dogodilo. Lamu
sova Intervencija Je automatski podijelila drutvo na gorostase i
patuljke, I Ja sam Ispao kao jedan od posljednjih.
. vrijeme veere gospoa Webster gotovo da nije progovorila
;l clm su joj trojica muraca okrenula lea, primijetila je kiselo;
Nisam sigurna ea Ima pica samo kod Lamusa. Krenimo radije do
Smoking Doga."
.
Svi su se radosno suglasili. Vidjelo se da je inicijativa oslobodila
pntaJenu napetost.
Kr

nuli smo taksijima, koji jo uvijek posve nesmetano ekaju

na klijente po lononskim ulicama. Sve dok e biti dozvoljeno
JestI, pm, besposhantl I disati, neemo nikada postati od '
praveen rod.
Ista
22
-
Glava 2
PREKO VRHA
Do Doga smo stigli tek za kakvih etvrt sata, ali vrijeme je
prolazilo polako. Dokopala me se crvenokosa svinja. Njeno prisu
stvO djelovalo je na mene kao da sam ve le. Jedva sam je
podnosio. No vjerujem e mi se za to vrijeme u mozak nase1i1a
neka slutnja o istinskoj prirodi mojih osjeaja za Lou.
Danas je Smoking Dog neslavno zaboravljen, ali tae je to bio
noni klub nekog nemogueg malog neotesanka, koji je irav svoj
ivot potroio e se ugurava u umjetnost i literaturu. Dvorana za
ples bila je smijena, kiasto zakrabuljena, loa imitacija Klimmta.
Ali do avola, moe zaisra nisam veliki pilot, no jesam i ovjek
koji cijeni svjei zrak. Prezirem ove lane umjetnike i njihove poze,
prie i kooperenja. Ne podnosim varalice.
U manje od pet minuta pao sam u sranje bijesa i netrpeljivosti .
Gospoa Webster i .ou nisu stigle. Deset, dvadeset minuta drao
me slijepi bijes, popio sam puno bezvrijednoga alkohola, po
kojem je smrdio itav prostor, ni sam ne znam bkojom enom sam
plesao .
Pitea emska sirena, vlasnica, izderala se na jednu od svojih
namjetenica. Vjerojatno je bila u pitanju kakva duga zla i glupa
pria strasne ljubomore. Ansambal bio je zagluuju. Otrina
mojih ula otupjela je. U nekakvom vruem, nonom komaru
kroz dim i smrad kluba ugleeo sam zao smijeh gospode Webster.
Iako je bila maloga rasta, inilo se da ispunjava itav ulaz.
Privlaila je poglede kao zmija. Taela me je ugledala i sva oduevlje
na dotrala u moje naruje. Neto mi je apnula u uho, ali je nisam
razumio. Odjednom je klub skoro zanijem(o. Kroz vrara je ulazila
Lou; preko ramena je imala prebaen kazalini ogrra ramne
purpurne boje, obrubljen zlatom poput haljine neke carice ili (da
kaem?) sveenice. Svi su se zaustavili i promatrali je.
23
-
A ja sam mislio da ona nije zgodna!
Nije hodala po zemlji. ''Vera incessu patuit dea, " obino su
govorili u koli. Hodajui je pjevala onu blistavu litaniju J. F. C.
Fullera:
"O, Ti, zlatni svenju elja, povijen sa stablima maka! Oboavam
Te, Evoe! Oboavam Te, lAO! "
Pjevala je i svega grla s mukim timbrom. Njena je ljepota tako
arila da je moj razum poslije dugog nonog leta pribliila zori.
"Ispred nas se polako uspinje sunce. Polako, ali prema zapadu,
gledaj! Zemlja blista!"
Kao odgovor na moju misao ponovo je zaorio njen glas:
"O, Ti, zlatno vino sunca, arolijo prosuta po tamnim njedrima
noi. Ob07.vam Tc, Evoe! Oboavam Te, 1A0
1
! "
Prvi dio pjesme bio je nekakav gregorijanski koralj koji s
mijenjao s kadencom rijei. Ali refren sc uvijek vraao na isto.
"O, Ti, grimizna lozo ivota, proSUla u grobni vr! Oboavam
Te, Evoe. Oboavam Te, IAOI"
Lou je stigla do naega slOla prekrivenog prljavim i runim
stolnjakom. Pogledala me je direktno u oi, iako sam siguran da
me uope nije vidjela.
"O, Ti, crvena kobro strasti, kOju poLiu djevojake ruke!
Oboavam Te, Evoe! Oboavam Tc, LAOI"
Napustila je na stol kao purpuri oblak sa sunanim grebe
nom, kojega i naruja jutra otre neki nevidljiv bljesak.
"O, Ti, plameni mau strasti rascijepI jen na nakovnju puti!
Oboavam Te, Evoe! Oboavam Tc, !AO!"
Val skoro ludog nemira preplavio je klub. Podsjealo je na udar
protuavionskog oruja. Ansambal poeo je jo glasnije svirati jo
ludji jazz, plesai su divljali jo vie, puni sopueg bijesa. Lou se
ponovo pribliila naemu stolu. Nas troje bili smo odsjeeni od
Svijeta. Naokolo odjekivao je vritav smijeh poludjeloga mnotva.

Cin ilo se da ga Lou oslukuje. Onda je ponovo buknula:

"O, Ti, ludi vrtloe smijeha, sapleten u divlju lakoumnost!
Oboavam Te, Evoe! Oboavam Te, fAOI"
1 JAH-OH prihlitno prikazuje izgovor zadnje rijei. Svaki kOflsonam bio je dug
klko je bilo mogue. Kadga je pjcl'ala, il1ilo mi se da e plua istisnUli i
posljednji kubini milimetar zraka.
24

Neugodno jasno sam shvatio da mi gospoda Webster u ui

ulijeva izvjetaj o karakteru i karijeri Kinga Lamusa.

"Ne znam kako smije uope doi u Englesku," govorila je. "Zivi
u nekome kaju, zvanom T. , gdjegod to bilo. Star je vie od SLO
godina, iako se to ne vidi. Bio je ve svugdje, i inio je sve, i svaki
njegov korak uprljan je krvlju. On je najzlobniji i najopasniji ovjek
u Londonu. On je vampir i ivi na raun unitenih ivota. "
Priznajem da sam se gnuao ovog ovjeka. Ali ovo silovito i
gorko igosanje od strane nekoga tko je Oito blizak s dvoje
najveih svjetskih umjetnika, nije mi njegov primjer jo vie ocrni
lo. Gospoa Webster me zaista nije uvjerila u to da je strunjak za
tue ponaanje.
"O, Ti, zmaj - prine zraka, pijan krvi od sunevog zalaska!
Oboavam Te, Evoe! Oboavam Te, lAO!"
Presjekao me divlji bol ljubomore. Demonski i uni napad. Ne
znam zato, no ove verse Loujinog misterioznog spjeva povezao
sam s l inou Kinga Lamusa. Gretel Webster je razumjela. I'otak
nula je jo jednu dozu otrova.
"Oh, da, gospodin Basil King Lamus je vrlo popularan meu
enama. Oarava ih tisuama razl iiLih trikova. Lou je u njega silno
zaljubi jena."
Uinila je novu greku. Zamjerao sam joj njeno namigivanje na
Lou. Ne sjeam se vie to sam joj odvratio. Pored ostaloga i to da
nije ba oito da bi Lou osobito patila. Gretel Webster se nasmijala
svojim najrafmiranijim smijehom.
"Potpuno ste u pravu," meko je odgovorila. "Ove noi Lou je
najdivnija ena u Londonu."
"O, Ti, mirisu slatkoga cvijea, preko poljana plavih raznesen.
Oboavam Te, Evo! Oboavam Te, lAO! "
Djevojino stanje bilo je izvanredno. Kao da posjeduje dvije
linosti s njihovim krajnjim mogunostima boanstvenu i ov
jenu. Svjesna je bila svega to se deavalo oko nje, potpuno je
kontrolirala sebe i svoju dokolicu . . . A je istovremeno bila izgublje
na u nezemaljskom zanosu koji me je, iako mi je bilo nerazumljivo,
podsjeao na udnovata i fragmentarna iskustva, koje sam iskusio
za vrijeme letova. Vjerujem da ste svi itali Psihologiju letenja L.
e1e Giberne Sievekinga. Zato je dovoljno podsjetiti vas na ono to
pie:
25

T
"Sve vrste Ijdi koji lete svjesni su mrane, suptilne razlike koja
s stvara u nJIma. Malo koji odreeno zna ta je to. Malo je
vjerojatno da bl netko uope bio u stanju izraziti ove osjeaje. I
:oga nitko od njih ne bi ni priznao, ak da je bio prisiljen na to . . .
covJek shvatI, lako se misao ne uoblii u rijei, da je ovjek posve
sam, I da Je svatko posve Odvojen i nikad ne moe ui u unu
tranjost nekoga drugog, a to je temelj njegovoga individualnog
ivota."

Covjek osjeti da je sam, i bez rclacija prema drugim stvarima

ak i najbitnijim. Ali je istovrcmeno i svjeslan da je sve to je bilo:
kada JC biO sVJcstan, samo slika koju je slvorio vlastiti um. Svemir
je ogledalo due. U takvom stanju ovjek razumije svaku vrstu
besmislenosti.
"O, Ti, etvorna Kruno Niega, t obuhvaa smak svjetova!
Oboavam Te, Evoc! Oboavam Te, lAO!"
Pocrvenio sam od bijesa. Dovoljno sam razumio da sam znao
ta Lou osjea dok njena vulkanska usta pjevaju ove strasne
besmislene rijei. Gretelina sugestija je pronicala moj mozak.
'
"Ovaj ivotinjski alkohol ini ljude sirovima. Zato je Lou tako
velianstvena? U nozdrve udahnula je isti, nebeski snijeg "
"O, Ti, snijenobijeli kaleu Ljubavi, ispunjen crvenom ljud
skom udnjom' Oboavam Te, Evoe! Oboavam Te, Ii0!"
Za njenog pjevanja drhtao sam, a onda me je neto, sam ne
znam to, okrenulo, osmot!'io sam Gretcl Webster u lice. Sjedila
je na mojoj desnoj i gledala je svoj u l ijevu ruku, koja je bila ispod
stola. SlijediO sam njen pogled, i u etvcrokutu vena, iji donji vrh
je izmeu prvog i srednjega prsta, vidio sam siunu hrpicu
blis

avoga praha. Nijedna stvar me nije tako privukla.

Cista, blistava, beskrajna ljepota stuffa! Ve sam ga nekoliko
puta prije vidio u bolnici, al i to jc bilo neto sasvim drugo. Sjajio
Je poput obraenoga dijamanta. Bio je kao iv. Jako je iskrio. U
prirodi nema nita slinog, osim onih vrlo lakih kristala koje stvara
vjetal', a blijete na rubovima gIacijainih padina.
Slijedee to se dogodilo, ostalo m'i je u sjeanju kao nekakav
onglerski trik. Ne znam kojom kretnjom me je primam ila. Ruku
je polako dignula skoro do visine stola, a moje vrue, crveno,
bijesno lice se priklonilo do nje. Kao da se radilo o istom nagonu,
lako sada ne sumnjam da je to bila posljedica nijeme sugestije.
Jednim jedinim dugim udisajem, u nozdrve uvukao sam malenu
26

hrpicu praka. Odjcdnom, osjeao sam se kao ovjek koji hL gu, io

u rudniku, kad su ga u posljednjem trenu spasili, i sada prvi pUl
puni plua kisikom. Ne znam ela l i je to uobiajeno iskustvo.
Sumnjam da je svoju ulogu odigrala moja lijenika naobrazba i
svi oni gadni urnalistiki lanci. Po drugoj strani, nikako ne
smijemo zaboraviti na takvog strunjaka kaoto je Gretel Webster.

Mora da je Svabama vrijedila njihov novac. Bez sumnja me je

izabrala za dio "Die Rache". Sruio sam, naime, nekolicinu pozna
tih pilota.
Ali nijedna od tih misli nije mi se javila tada. Ne vjerujem da
sam dovoljno jasno izrazio duevno stanje u koje me je bacio
Louj in dolazak. Bila je vie od mojih snova nedostina. Ako 7.ne
marimo efekt alkohola, ba me je to i bacilo u oaj. U mojoj svijesti
bilo je neega ivotinjskoga, neto to je sliilo zbunjenom tako
ru.
"O, Ti, vampir-Kraljice Puti, ovijena kao zmija oko ljudskih
vratova! Oboavam Te, Evoe! boavam Te, IAO!"
Da nije moda mislila na sebe ili na Grete!> Njena ljepota me
je davila, rastrgla mi grlo. PoludiO sam od otre, tupe poude.
Mrzio sam je. Al i kad sam poeigao glavu i kad me iznenada
preplavila kokainska otkaenost, to je poetski red, ali ne mogu
sebi pomoi, nastavimo! Utuenost je, poput sunca to probija
izmeu oblaka, nestala iz mog razuma.
Kao u snovima zauo sam Loujin bogat, zreli glas:
"O, Ti, ponosni vrtloe strasti, kojega gutaju suneva usta!
Oboavam Te, Evoe! Oboavam Te, LO!"
Sve se promijenilo, razumio sam ta govori, bio sam dio toga.
U djeliu sekunde uoiO sam uzrok moje prethodne utuenosti.
Bio je to osjeaj manjevrijednosti pred njomel Ali sada sam postao
njen mukarac, njen partner, njen gospodar! Digao sam se od stola
da bih je zgrabiO # pas, ali otplesala je dvoranom poput jesenjega
lista u oluji. Uhvatio sam pogled G retel Webster. Vidio sam njene
oi, svjetlucale su pobjednikom zlobom i za trenutak bili smo
Lou, ona, kokain i ja nerazrjeivo povezani u kompliciranu zbrku
pogubnih misli.
Ali moje fiziko tijelo podizalo me je. U pitanju je bila ista stara
radost, koja te preplavi poslije uzleta aviona u starim dobrim
vremenima. Ne znam kako sam se naao u sreditu plesnoga
podija. I sam sam hodao zrakom. Lou se okrenula. Njene usne bile
27
'
su purpurna kugla, pOput sunanoga zalaska, preko nazupane
crte obale u Belgiji, preko maglovite plave mistine krivulje mora
i neba, s milju u glavi koja je kucala zajedno s mojim uzbuenim
srcem. Ovoga puta nismo promaili skladite municije. Ja sam bio
sam t skladite. Eksplodirao sam. Bio sam ubojica i ubijeni! I
tamo, preko neba doplovila je Lou da bi me srela.
"O, Ti, jahau sunca, to podbada kn'ave slabine vjetra!
Oboavam Te, Evoe! Oboavam Te, IAO! "
Zagrlili smo se s fatalnou gravitacije. Jedina dva ovjeka u
svemiru ona i ja! Jedina snaga koja je postojala u svemiru, bila je
privlanost izmeu nas dvoje. Snaga, kojom smo se spojili, poela
nas je vrtjeti. Pomicali smo se gore i dolje po plesnom podiju, no
naravno nikakav parket, ni klub, ni nikakav plesni podijum nisu
postojali; nieg nije bilo, osim del i rinog osjeaja da si sve, i da
treba tako i nastaviti. l3io sam vjeito pokretni svemir. Umor nije
postojao, jer je bilo dovol jno energije za taj zadatak.
"O, Ti, plesaice s pozlaenim nokt ima, s raspletenom zvjezda
nom kosom noi! Oboavam Tc, Evoe! Oboavam Te, lAO! "
Loujino vitko sitno tijelo lealo je l mojim rukama. Apsurdno,
no podsjealo me na lagani ogrta. G lava joj je visila unazad, teke
kovre kose spustile su se ka pOdu.
Iznenada je ansambal prestao svoju svirku. Za sekundu je

agonija bila neopisiva. Cinilo se pOput unitenja. Uhvatio me

potpuni otpor prema okol ini . Bijesnom brzinom ovjeka, koji
prije smrti mora kazati jo neto ivotno vano, aptao sam neko
liko rijei u smislu da ne mogu "vie podnOSili ovo divlje mjesto.
Izaimo na svjei zrak."
Nije odgovorila. Pitajui je bilo to, samo sam gubio vrijeme.
"O, l}, ptije slatka rijeko LjubaVi, to cvrkue kroz ljunani
kanjon Zivota! Oboavam Te, Evoe! Oboavam Te, lAOI"
Njen glas stiao se do razgovijetnog aptanja. Bili smo na ulici.
Portir nam je pozvao taksi. Konano sam zaustavio njeno pjevanje.
I to svojim usnama na njenim. U sunanoj koiji jurili smo po
raskrima svemira. Nismo znali kuda idemo i nismo marili. Pot
puno smo izgubili osjeaj za vrijeme. Postojalo je samo jo niz
utisaka koje nismo bili u stanju kontrolirati. Kao da je na duevni
sat poludiO. Izgubio sam svaki osjeaj za vrijeme, ali subjektivno
rekaVi, nae usne se nisu dugo odvajale, jer sam tada uvidio da
smo ve podosta daleko od kluba.
28
Prvi put mi je odgovorila. Njezin glas uznemirio je tar rll1l'
neshvatlj ive dubine mog bia. Zadrhtali su mi svi miii. Ono IO
je rekla, bilo je:
"Tvoj je polj ubac gorak od kokaina."
Onima koji nemaju slinih iskustava, skoro je nemogue opi
sati znaenje njenih rijei. Iznenada je zavrio kotao zla. Njezin glas
zvuao je raskono, s vrajom zlosl utnou. Razdraio je moju
muku snagu. Snanije sam je uhvatio. Svijet je potamnio pred
mojim oima. Nita nisam vie vidio. Skota ne bih mogao tvrditi
da sam bilo to osjeao. Ja sam bio sam osjeaj . Istovremeno je
moje tijelo automatski nastavilo sa svojim privatnim poslovima.
Izmaknula mi je. Njen obraz odmaknuo se od mene.
"O, Ti, olujno pijani dahu vjetrova, to dahe u njedrima gora!
Oboavam Te, Evoe! Oboavam Te, lAOI "
Njene grudi su jecajUi istisnu le pjesmu udnovatom snagom.
Odmah sam shvatio da je to njezin nain otpora. Ona sama trudila
se misliti da ona uope nije ena nego kozmika snaga, i da joj
mukarac nita ne znai . Grevito se borila protiv mene i poput
zmije obavijala se oko granica prostora uistinu bili smo u taksijU,
ali toga tada nisam bio svjestan, a u to nisam uvjeren ni sada.
"Boe, kako elim," bijesno sam si rekao, "da imam bar jo jedan
snif ovoga snijega. Onda bih joj pokazao! "
Odgurnula me je kao da sam pero. Odjednom se nisam vie
osjeao najbolje. Ne znam zato sam se sruio. Slijedee to
pamtim bilo je to da sam na svoje vel iko iznenaCenje iz deseto
gramske boice, koja je bila u mome depu, istresao na ruku
hrpicu kokaina. Snifnuo sam ga sa gramzivom slau. Nemojte me
upitati kako se tamo nala. Vjerojatno je to izvela Grete!. Nieg se
ne sjeam. To je jedna od smijenih strana kokaina. Nikad ne zna
tono koji trik e ti odigrati. Sjeam se nekoga amerikog profe
sora koji se hvalio svojim pamenjem kao prvoklasnim s jednom
jedinom manom. Naime, nije bilo Sigurno. Tako i sam ne znam da
l i je svjea opskrba drogom uveala moje snage, il i je Lou jedno
stavno dosadilo odupiranje. Bacila mi se u naruje, njene ruke i
usne pritiskale su moje srce. Ovdje je jo malo poezije ponekad
me tako ponese, a ini mi se da ritam dolazi prirodno sve je jedna
velika harmonija. Ne bi je bilo da je bilo to ratimano. inilo se
da Loujin glas dolazi iz velike daljine, dubok, lagan, tuan napjev:
29
"O, Ti, tihi jecaju djevica, uhvaen u glasni pla ljubavi!
Oboavam Te, Evoe! Oboavam Te, IAO! "
To je bilo to moj i njezin motor prvi put zajedno rade. Nestale
su sve nezgode i ostalo je samo jo sazvuje dvoje bogatih, brzih
ritmova. Pa to je kao kad ovjek leti i u zraku vidi toku. Oima ne
moe razluiti da l i je to njegov vapski brat koji ga dolazi sruiti,
ili jedan od domaih saveznikih aviona. No, moe ih razluiti po
razliitom brujanju njihovih motora. Tako ovjek shvati da mu je
neki ritam naklon, a neki neprijateljski.
Tako smo ovdje bili Lou i ja i zajedno smo letjeli preko granica
vjenosti, rame uz rame njezin niski, neprestani puls kao potpora
mom velikome galopirajuem bubnjanj u.
Ovakvo neto dogaa se van vremena i prostora. Pogrena bi
bila tvrdnja da je ono to se odvijalo u taksiju ikada otpoelo, ili
zavrilo. Nau zaokupljenost je od vjeite istine ovoga bitnog
vjenanja naih dua otrgnuo ofer zaustavivi taksi i otvorivi
vrata.
"Stigli smo, gospodo," promrljao je. Sir Peter Pendragon i Lou
Laleham automatski su se opet pojavili. Dostojanstvenost prije
svega!
Taj dogaaj je zbog oka duboko utisnut u moje sjeanje. S
najveom jasnoom pamtim da sam platio ovjeku, a onda sam
utonuo u bezlinu upitanost o tome kako se dogodilo da smo bili
gdje smo bili. Tko je taksisti dao adresu i gdje smo uope? Mogu
samo predvidjeti da je to, svjesno ili nesvjesno, uinila Lou, jer nije
izgledala zbunjena, kada je pritisnula na elektriki alter. Vrata su
se odmah otvorila. Iz velikoga ateljea izlio se mlaz tamnocrvene
svjetlosti i zabljesnuo me. Loujin glas uzletio je visoko i razgovi
jetno:
"O, Ti, grimizni zmaju vatre, zapleten u paukovu mreu!
Oboavam Te, Evoe! Oboavam Te, JAO! "
Obrat osjeaja zahvatio me poput oluje na ulaznim vratima. S
Loujinim rukama oko vrata stajala je stasita, crna, zloslutna fgura
Kinga Lamusa.
"Bila sam sigurna da vas ovaj neoekivani posjet, bez obzira na
kasne sate, nee one raspoloiti," rekla je Lou.
Za njega bi bilo jednostavnije da je pozdravi konvencionalnim

rijeima. Umjesto toga bio je astohljepan. "Cetiri Su ulaza u jednu

palau; pod one palae je od srebra i zlata; tamo su lazur i jaspis,
30
I svi rijetki mirisi, jasmin i rua, i emblem smrti. Pusti ga neka ue
okolo, ili na jedan od etvoro ulaza. Ostavi ga stajati na podu
palae."
. = =
ZahvatiO me neshvatljivi bijes. Zato mora uVjek tZgledatl da Je
neodgojen, ili kao klaun? No, nije mi preostalo drugo nego prih
:
vatiti okolnosti i pristojno ui. Rukovao se sa mnom formalno, alt
snanije nego je to obiaj dobro odgojenih stranaca u Engleskoj.
. @ =
Istovremeno me gledao u oi. Njegove samrtne, mIstefIozne OCI
utisnule su se na dno moga mozga. Svejedno, njegove su rijei bile
usklaene s njegovim potezima
"t ve ono kae pjesnik?" pitao je uzvieno, "Budi toliko fin i
usnifaj kokain, ili tako nekako, zar e, sire petere?
,
:
. . .
Doavola, kako je mogao znati sto sam uzeo Ont kOJI zaIsta
znaju nemaju pravo etati svijetoml" - neto mi je razdraeno
govo;i!o. Ali neto drugo mrano je odgovorilo: "To tumai n
,

to je svijet oduvijek i inio od svoJIh pIonira stvarao Je marwe.
Ako sam iskren bilo me je sramota kazati IStinU. AI! Lamus me
umirio. Pokazao je prema oguljenoj fotelji, pokrivenoj perzijskim
sagom. Dao mi je Cigaretu i pripal io. U veliku au nasuo je
benediktinca i stavio ga na mali stol do mene. NI njegove gostol
jubivosti nisam mogao podnositi. Nelagodan osjeaj da sam samo
lutka u njegovim rukama.
U sobi bio j e jo netko. Na kauu, prekrivenim leopardovom
koom leala je jedna od najneobinih ena koju sam ikad sreo.
Nosila je veernju haljinu s blijedoutim ruama, kakve je imala i
u kosi. Bila je mulatkinja iz sjeverne Afrike.
. .
"Gospoica Fatma IlaHaj, " rekao j

Lamus. Podigao sam se I
naklonio. Ali djevojka me nije uoila. Cinilo se da Je zaboravJ!a na
sve podlunarno. Njezina koa bila je kao rasko
,
na modrina zvjez
dane noi, koju jedino prostake oi mogu drzau za crno. LIce Je
bilo veliko i osjeajno, sa irokim i strogim obrvama. Nema tako
aristokrarskoga intelekta poput egipatskog, ako se naravno deSI
da je iz onoga pravoga roda.
"
. . .
"Nemojte se uvrijediti," rekao je meko Lamus, nJezin suptilan
prezir odnosi se na sve nas."
. . =
Lau je jedila na rubu kaua, i njeni kao od sloovae bIJeli,
dugi prsti zapleli su se u tamnu djevojaku kosu. Ovaj prtZor tjerao
me je na povraanje. Prvi put u ivotu nisam znao kako se ponaatl.
U umu mi se javila misao: u pitanju je jednostavno umor, I nema
31

nkakvog razloga za brigu. Kao odgovor na mOju misao Lou je iz

dzepa IZkla bocu od bruenoga stakla, odvila zlatom gravirani
ep I na ruku istresla neto kokaina. Dobacila mi je izazovan
pogled.
Iznenada je atelje bio ispunjen m uzi kom njezinoga pjeva
", TI,
?
ola djevice Ij

bavi, uhvaena u mreu divljih rua!

Obozavam fe, Evoel Obozavam Te, J AOI "
"Tako je," suglasio se King Lamus. "Znam da ete mi oprostiti,
ako vas upItam da Ir su vam efekti kokaina poznati?"
Lou je buljila u njega. l l t io sam biti iskren s njim. Zato sam na
ruku istresao veliku dozu i usnifao je. Prije nego to sam zavrio
dje
,
ovao je
:
OS!
,
eao sam se kao gospodar bilo kojega ovjeka.
'
.
No, dOlsm, odvratIo sam s omalovaavanjem, "noas sam ga
prvI put probao, I dOima me se kao dobar stuff."
Lamus se misteriozno osmjehnuo.
"A
`
, da. Sto ve kae stari pjesnik' Zar nije to Milton?
Zabodi svoj demonski osmijeh LI mozak
pOlO pi me U ljuba\', kokain i konjak. "
"Kako ste priglupi, " rekla je Lou. "Za Mil tona jo nisu poznavali
kokain."
"Da l i je to bila Mil tonova krivnja>" odvratio je King Lamus.
NeprImjerenost njegove misli uznemiravala je. Okrenuo se prema
mem 1 pogledao me direktno u lice.
"Izgleda da vas je ulagirao kao doista dobar stuff, sire Petere "
odvratio je, "i to je istina. I sam u uzeti dozu da pokaem da nem
nikakve zamjerke "
Rijeima je prilagodio svoj in. Pri znajem da me je poeo
zammatl. Kakvu igru e igrati?
"ujem da ste jedan od naih najboljih pilom, sire Petere,"
nasmvio je.
"Zaista sam neto let jeo," priznao sam.
"Dobro, ovo je dosta dobar nain putovanja, ali ako nisi
strunjak, s tobom je brzo gotovo "
"Hvala vam," rekao sam, uspaljen od njegovoga tona, "ali ja sam
student medicine."
"Oh, onda je, naravno, sve u redu. "
32

SuglaSiO se pristojno, a to je na moje samopotovanje djelovah,

I,t L ncgo d je iskreno posumnjao u moje sposobnosti.
"Ako je tako," nastavio je, "onda se nadam da u ovim primje
rom, probuditi vau profesionalnu radoznalost. Ova moja mala
prijatcij ica stigla je noas, ili tonije, prole noi, do grla puna
morfija . .Jer joj samo njegov uinak nije bio dovoljan, progutala je
jo jednu veliku dozu anhalomium lewiniija, iako su farmaceutski
potpuno inkompatibilni. Da bi utekla dosadi, popila je jo itavu
bocu G rand Marnier Cordon Rougea, a sada se iz nepoznatih
Itzloga pokuava povratiti, uivajui ovaj va dosta dobar stull."
Okrenuo s, i paljivo gledao djeVOjku. Pratio sam njegov
pogled. Vidio sam kako njenu tamnu plavkastu kou obuzima
najednom bljedilo. Izgubila je svoju zdravu boj u, izgledala kao
komad sirovog mesa koji se ba poeo kvariti. Digao sam se.
Nagonski sam osjetio da e djevojka pasti. Vlasnik studija nadvio
W nad nju. S krajikom oka pogledao me preko ramena.
"Primjer pretjerivanja!" prokomentirao je s gorkom ironijom.
Slijedeih etvrt sata borio se za njen ivot. Iako nikad nije
studirao medicinu, King Lamus bio je lijenik bogatoga iskustva.
Ali ja nisam uope bio svjestan to se dogaa. U mojim ilama goriO
je kokain. Do nieg mi nije bilo stalo. Lou mi je impulzivno prila,
bacila se preko mojih koljena i pred mojim usnama drala au
benediktinca, te eksmtiki zapjevala:
"O, Ti, isk'ea vinska aa svijetla, pjena ti je clvena ktv zvijez
da! Oboavam Te, Evoe! Oboavam Te, JO!"
Polako smo padali u dubok, dubok trans. Lamus nas je preki
nuo.
"Nemojte me drati za negostoljubivoga," rekao je, "i s njom e
sve opet biti u redu, ali moram je odvesti kui . Dok me nema,
osjeaj te se kao kod svoje kue, ili mi dozvolite da vas odvezem
gdje god elite."
Dolo je do jo jedne odgode. Zazvonilo je. Lamus je otvorio
vrata. Na stepenicama je stajao visok, stariji mukarac.
"itav Zakon bit e: ini to ti hoe. " rekao je Lamus.
"Ljubav je Zakon, lj ubav ispod volje " odvratio je posjetilac.
Zvualo je kao poziv i geslo.
"Moram govoriti s vama."
"Ja sam vam, naravno, na raspolaganj u," odgovorio je na
domain. 'Jedino -" i zautio je.
33
Mozak mi je bio nevjerojatno ist. Moja samosvijest postala je
bezgranina. Osjetio sam inspiraciju i ugledao izlaz. Mali avoli
u mom srcu smijao se: "Kakav odlian plan da opet budem nasamo
sa Lou!"
"Gledajte, gospodine Lamusu, " rekao sam brzo, "mogu voziti
bilo kakva kola. Dozvolite mi odvesti gospoicu Hallaj kui."
Arapkinja je stajala iza mene.
"Da, da," rekla je slabanim, ali razdraenim glasom. "To e biti
jo najbolje. Zaista vam zahvaljujem. " To su bile njene prve rijei.
"Da, da," suglasila se Lou, "hou vonju po mjeseini." Grupica
se okupila pred otvorenim ulazom. Na jednoj strani tamnocrvena
elektrina plima, a na drugoj sjaj naega satelita.
"O, Ti, krhki zvoniu mjeseine, izgubljen u zvjezdanim vrto
vima! Oboavam Te, Evoe! Oboavam Tc, !AOI"
Prizor se razvijao ivahnom brzinom snova. Stigli smo u garau
izvan nje na putu u Arapkin hOlel i poslije -
34

Glava 3
PHAETON
Dok sam vozio, Lou me je grlila. Preplavila nas je drhtavica
slrasti. Zaboravio sam na Lamusa i njegova kola. Vozili smo kao
vragovi u Nepoznato. Nadola mi je nova misao koju je iskonsko
ja moga bia iklo iz mog "Nesvjesnog". Onda me neki poznati
predmet na ulici opomenuo da se ne vraam u studio. Neka snaga
u meni, koje nisam ni bio svjestan, okrenula mi je lice prema
Kentu. Samoga sebe objanjavao sam samome sebi. Znao sam to
lreba initi. Ili smo prema Barley Grangeu i onda, oh, divlji let u
Pariz po mjeseini!
Ideja mi je sinula sasvim spontano. RacIilo se o rjeenju jed
nadbe sa slijedeim lanovim'a: prvo, lucia usporedba Lou s
mojom romantinom idejom o mjeseini, drugo, moja: ljelesna
navika da letim, i tree, tradicionalna veza Pariza s ekstravagantnim
luksuzom i razgranatom ljubavlju.
Dosta jasno bio sam svjestan da sam svoj moral i razum bacio
preko palube, ali moje je stanovite bilo jednostavno: "Zbogom
Jona!"
Prvi put u ivotu bio sam posve ja, osloboen svih konica
lijela, razuma i oclgoja, koji nas inae dre u onome to openito
zovemo obinim tokom dogaaja.

ini mi se da pam tim da sam se u pi tao da nisam moda pol udio

i ocIgovorio sam si: "Naravno da jesam, mentalno je zdravlje ono
to ovjeka koi."
Bilo bi sasvim suvino pokuati opisati vonju do Barley Gran
gea. Trajala je samo pol sekunde. Trajala je vjeile eone.
Neosporna injenica da, naime, nikad nisam vozio bolje, ve je
unaprijed ocbacila bilo kakvu sumnju, koja bi se mi mogla javiti.
Avion sam iz hangara povukao kao kad bih uzeo cigaretu iz kutije.
35
Startao je poput orla. U divnoj antifoniji, uz zujanje motora uo
se njeni Loujin glas:
"O, Vi, drhtava njedra noi, to se ljeskate u ruinjaku mjeseca!
.Oboavam Te, l A O!"
Dizali smo se prema zori. Preao sam \sinu od tri tisua stopa.
Mogao sam uti pulsiranje vlastitoga srca, usklaeno s udarcima
stroja. U plua sam udahnuo svjei zrak to je bilo samo za oktavu
od kokaina ista duhovna snaga, drukije izraena. Prisjetio sam se
Sievekingovih melodinih rijei. Zanosno sam ih ponoo. To je
otkucaj britanskog motora.
"Duboki udisaji! Duboke zalihe! Duboke, duboke duevne
zalihe'"
Vjetar je uslijed brzine odstranio sve poznate tjelesne oSjete.
U kombinaciji s kokainom bili su anestezirani. Bio sam posve
bestjelesan, vjeiti duh, vrhovna Stvar, daleko od svega.
"Lou, ljubavi! Lou, ljubavi! Lou, Lou, pOtpuna ljubavi!"
Mora da sam refren zaurlao. Kroz buku stroja uo sam njen
pjevani odgovor:
"O, Ti, ljetna mekoo usnica, uarenih u purpuru strasti!
Oboavam Te, l A O!"
Nisam vie podnosio teinu zraka. Poletimo sve vie, sve vie!
Ubrzao sam.
"Ponosita otkaenosti' Snana ludosti' Snana, snana ot
kaena ludosti! "
"O, Ti, muni kriku bure, to vitla liem drvea! Oboavam
Te, I A O!"
Osjetio sam da nas nosi netko strano nevrijeme. Zemlja pod
nama nestala je poput kamena u slijepom nitavilu. Bili smo
slobodni, zaujek osloboeni okova naega roenja!
"Dii se bre! Dii se bre! Dii se, dii se bre!"
U blijedom sivilu visoko ispred nas stajao je Jupiter, etvorna
safrna varnica.
"O, sjajna jutarnja zvijezdo, smjetena u razmeu noi'
Oboavam Te, I A O!"
Zaurlao sam.
"Tragai zvijezda' Pronalazai zvijezda! Zvijezde bl izanke
bljete kao srebro! "
36

Gore, vozio sam sve vie. Izmeu mene i zore visjela j . hrp.l
olujnih oblaka. Kako Su vraki drski' Nema nijednoga raZloga tl . l
lamo i ostanu. Moram se dignuti iznad njih i zgnjeiti ih.
"O, Ti, purpurno njedro oluje, preplaeno bljeskom zuba!
boavam Te, I A O! "
Okruili su nas krhki djelii magle. ShvatiO sam Loujino veselje
u oblaku. Ja sam bio onaj koji grijei. U sebi nisam imao dovoljno
kokaina da bih bio u stanju sve primiti kao beskrajnu ekstazu.
Njena ljubav vodila me sve do njenih pobjednikih strasti. ShvatiO
sam maglu.
"O, Ti, nedirnuta roso, vlana usnice Jutra! Oboavam Te, I A
O! "
Tada je iznenaujuom brzinom u ptvi plan izbio moj praktini
um. Ugledao sam nejasnu crtu obale. Poznavao sam je kao svoj
dlan. Bio sam malo izvan najkraega smjera za Pariz. Skrenuo sam

prema jugu. Dolje se talasalo sivo more. Cinilo mi se (dOista ludo)

da su njegovi valovi smijeh vrlo staroga ovjeka. JavilO mi se
predosjeanje da neto nije u redu i tren kasnije shvatiO sam
razgovjetno problem. Ponestalo mi je goriva.
U pamet mi se munjevito vratila mrnja prema Kingu Lamusu.
"Primjer pretjerivanja!" Nije pogrijeio kada mi je u lice odbrusio
da sam glupak. Pomislio sam na njega kao na more koje se trese
od podrugljivog smijeha.
Ujek sam se smijao na raun svoga komandanta. Nisam dobar
pilot, zar ne? To e ga pouiti' T to je bilo zaista istinito. Bio sam
bolji nego ikada prije. A svejedno sam previdio osnovnu sigurno-

snu mjeru. Odjednom sam postao sVjestan moguce opasnostI.
.
Mogao sam samo ugasiti mainu i odjedriti dolje prema tjesnacu.
Pri tome postojalo je nekoliko problema koji su me osupnuli. Oh,
da mi je samo imati jo jedan snif. Dok smo se u velikim zaVOjima
sputali prema moru, uspio sam izvi bocu. No, brLO sam shvatio
da u ovakvom vjetru ne mogu snifati. Izvukao sam pokrov i u grlo
boce isplazio jezik.
Jo ujek bili smo Otprilike tri tisue stopa iznad morske
razine. Kad je droga poela djelovati, pomislio sam, za odluku ima
dovoljno vremena, beskonanoga vremena. Hrabro i samosvjesno
pristao samo nekih sto yardi od ribarskog broda koji je ba isploo
iz Deala. za par minuta su nas pokupili. Okrenuli su brod i odvukli
aon do obale.

37
-
Moja prva misao bila je nabaviti gorivo i nastaviti letom, bez
obzira na apsurdnost itavog poloaja. Naklonost ljudi na obali
mijeala se s iskrenim podsmjehom. Mokri, u veernoj odjei u
etiri ujutro! Kao to kae Heda Gabler: "Neto takovo se ne ini!"
Ponovo mi je pomogao kokain. A 7.tO, doavola, da se uope
brinemo za to to misle drugi'
"Gdje mogu nabaviti gorivo?" upitao sam kapetana broda.
Okrutno se nasmijao.
"Samo gorivo nee biti dovoljno."
Pogledao sam avion.

ovjek je bio posve u pravu. Trebalo ga

je popravljati najmanje tjedan dana.
"Najbolje bi bilo da odele u hotel, sire, i nabavita netko toplo
odijelo. Gledajte kako dama drhli."
To je bila istina. Drugo nam nije ni preostalo. Skupa smo
krenuli du obale.
Spavanje naravno nije dolazilo u obzir. Bili smo oboje svjei i
ili. Trebali smo samo hranu i to u ogromnim koliinama. Dobili

smo Je.
`
Cinilo se da smo uli u novu fazu. Nezgoda nas je oistila
orkestraInoga govornitva, ali jo uvijek imali smo puno praktinih
poslova. Svatko je pojeo tri doruka. I onda smo govorili, govorili
vatreno, a najvie besmisleno. Ali oboje smo bili svjesni da je sve
samo izlika. Sve to moramo initi je da se to prije vjenamo,
nabavimo zalihu kokaina, otputujero i divno se zabavljamo zau
vijek.
U suhoj odjei otili smo potraiti sveenika. Bio je to neki
starac koji je dugo ivio odvojen od svijeta. U nama, osim mladosti
i oduevljenja, nije vidio niega grijenog. Bilo mu je teko to
emo morati poekati jo tri tjedana. Dobri, stari deko nam je
obrazloio zakon.
"A, nije bitno," odgovorili smo mu skupa i u istom dahu, "s
prvim vlakom kreemo za London."
Put je proao bez nezgoda. Bili smo sasvim anestezirani. Nita
nam nije smetalo, ak ni ekanje na peronu, ni drmusanje staroga
vlaka na putu prema Londonu. Sve je bilo samo dio plana. Sve je

bio potpun uitak. Zivjeli smo izvan sebe i stranom brzinom.

Brzina aviona postala je samo simbol, fzika projekcija nae
duhovne uzvienosti.
38
Slijedea dva dana prola su poput pamomime. U maloml'
prljavom uredu vjenao nas je mali prljavi mukarac. Kola smo
vratili Lamusu. Otkrivi da sam ih ostavio parkirana napol preko
obale jezera, nasmijao sam se. Imao sam milijun sastanaka. Izveo
sam ih u nekakvoj hitroj mudrosti. Prije nego to je prolo 48 sali,
spremili smo prtljagu i otputovali u Pariz. Ne sjeam se nikakvih
pojedinosti. Svi dogaaji sjali su kao metali, istopIjeni u amalgam,
zvan Zabava. Spavali smo samo jednom i tada dobro, probudivi
se svjei i bez ikakvoga traga umora. Pozvali smo Gretel i opskrbili
se sa zalihom kokaina. Od svoga sira Petera nije htjela nikakvoga
novca i bilo joj je vrlo drago vidjeti Lou kao lady P*. Zar je ne bismo
posjetili poslije medenoga mjeseca? Ovaj poziv utisnuo mi se
duboko u sjeanje.

ini mi se da sam tada maglovito shvatio da je

ba ena bila istinska inicijatorka itavoga manevra.
Predstavila nas je svome suprugu, tekome izboranom starcu
s trbuhom i bradom, s ugledom pravednika i hinjenom
srdanou, koja nije znaila nita. Ali u njegovim sam oima
predosjeao izvjesno lukavstvo, koje je ukazivalo na la, otkivalo
masku bahate nevinosti.
Prisutan je bio jo i neki mukarac, nekakve vrste napol
peenog nonkomformistikog upnika, neki ]abez Platt koji je
dosta brzo shvatio da je njegovo poslanstvo hodati naokolo i initi
dobro. Neki tvrde da je uinio puno dobroga samome sebi. Njegov
pristup politici bio je dosta jednostavan: bilo to vidi, zaustavi,
poto je sve to postoji pogreno jer je svijet silno iskvaren, Snano
s oduevio da parlament usvoji zakon protiv droge,
Uz osmijeh i izmeu lukavih pogleda prema naoj domaici
izrazili smo nae odobravanje. Kad bi stari luak samo znao da
smo, dok sjedimo i pljeemo njegovoj pompoznoj gluposti, puni
kokaina!
Na raun toga glupoga dogadaja od srca smo se nasmijali
kasnije u vlaku. S distance stvar i nije izgledala tako smijena, ali
teko je predvidjeti ovjekov smisao za alu. Vjerojatno bi nam
pristajalo i bilo to drugo. Dakako, bili smo na usponu. Ljubavni
zanos kombiniran s kokainskim, romantika i avantura naih ivota
znaili su vedru dokolicu, kao predivni dragulji.
"Svaki dan i u svakom pogledu sve mi je bolje," Couejeva danas
pznata jednadba bila je precizan intelektualni odraz krivulje
kokainskoga medenoga mjeseca. Obian ivot slii avionu prije
39
poljetanja. Najprije ima niz malih trzaja i sve to ovjek moe kazati
jest da se stvari razvijaju. Onda se poinje dizati iznad zemlje. za
let nema prepreka.
Ali jo uvijek postoje duevne prepreke ograde, red kua,
brijestova uma ili bilo to. Netrpeljiv ovjek kae da bi ih trebalo
posjei . Istovremeno s avionom, koji sc die u bezgranino plavet
nilo, javlja se osjeaj duevne radosti zbog bezgranine slobode.
Ovaj su osjeaj poznavali nai djedovi, koji su ivjeli u Engleskoj
prije nego to je zakonodavstvo unitilo slobodu ove zemlje, ili
tonije, prije nego to je zakonodavstvo pripalo nevanom inov-

niru i unitilo ovu slobodu.

Prije otprilike pol godine uvezao sam neto amerikoga crnoga
duhana, najboljeg i najistijeg na svijetu. Kad mi je dosadilo da ga
i dalje sam reem, slao sam ga do trafike. Ali, dragi mOji, bez uvozne
dozvole to je nemogue' Vjerujem da bih se morao predati poliCiji!
Da, kada ovjek jednom uleti u puni kokainski zamah, on vie
nije svjestan upljega karaktera ovoga smijenoga staroga
uplaenoga sferoida. Tada pri svakodnevnim inovima postaje
spretniji u pravom znaenju te rijei.
Gospodin Coue potpuno je u pravu kao i kranska Nauka i
svi drugi koji tvrde da svi nai problemi izviru iz nae svijesti o
njima i da im zaboravimo na njih, oni zaista prestanu postojati!
Pa zar nemamo one stare izreke koja kae da "ono to oko ne vidi,
to srce ne oplakuje?"

Covjek na medenom kokainskom mjesecu je, do izvjesne g-

nice, iznad drugih. Svakoga problema se lati s punim pouzdanjem.
U pitanju je kombinacija onoga to Francuzi zovu elan i pouzdan
je. Ba tome duhu duguje svoje postojanje britanski imperij. Nai
mladii otili Su u Indiju i drugdje i svakoga zgazili. -ili su, naime,
suvie velike neznalice da bi uoili prepreke i naueni da onaj koji
ima u ilama dobru k, javnu kolu i laknetetsko obrazovanje,
koje ga ui da je on Gospodar stvarosti, ne moe pogrijeiti. Zbog
toga nisu mogli shvatiti kad su bili potueni. Imperij gubimo, jer
"bolujemo za blijedim izmetom misli". Intelektualci su nas pretvo
rili u "siromane mace iz prie. "
Macbethov duh zamijenio je Hamletov. Macbeth je propao jer
mu je McDuffovoobjanjenje vjetiinih rijei slomilo srce. Corio
lan je pogrijeio kada je prestao misliti. Kao to tvrdi pjesnik:
"Ljubav prema znanju je prezir ivota."
40
Kokain otklanja svako odugovlaenje. Ali nai su oevi 1 ( )b",
1uha dugovali istinitoj slobodi koju su izborili, dok jc kokai n UM 1
hrabrost pijanice. Svejedno, doklegod traje, sve je u najljepem
r 'du.

4]

Glava 4
AU PAYS DE COCAINE
Iz naega prvog tjedna u Parizu ne sjeam se nikakvih detalja,
jcr oni nisu ni postojali. U jednome jedinom beskraj nome naletu
vrtjeli smo se od uitka do uitka. Sve smo prilagodili naem lctu.
Ne mogu opisati slijepo, bezgranino blaensn'o lj ubavi. Svaki
dogaaj bio je jednako lijep. Naravno, Pariz najvie voli imati posla

s ljudima u takvom stanju svjesri. ZivjeJi smo na deset puta veoj

vol rai nego obino. I to u vie znaenja. U Londonu uzeo sam
tisuu funti u gotovome. Lijepo je biti bezbrian. Divno emo se
provesti i ba me briga za trokovel Mislio sam da e tisuu funti
biti dovoljno da Pariz obojiro svim bojama i za dugo vrijeme.
Ali poslije prvoga tjedna, tisuu [1.lnri je isparilo. Isto se dogodilo
sa nekol iko slijedeih tisua funti po koje sam telegrafirao u
London. Ali osim nekoliko Loujinih haljina i neto ne suvie
skupocjenoga nakita, nije bilo niega drugog.
Smatrali smo da smo vrlo tedljivi. Bili smo suvie sretni da bi
trebali jo troiri i pare. Ljubavi ne treba vie od dnevnoga obroka.
Nikad prije nisam znao to ljubav uope znai. Ono to mogu
nazvati medeni mjesec medenoga mjeseca, obuhvaao je skoro sve
nae budne sate. Vremena za etnju Montmartrom nije nam
preostalo. Nismo marili ni za hranu jer tako i tako nismo uope

bili svjesni da jedemo. Cinilo se da spavati nije potrebno. Nikad

se nismo umorili. Na prvi znak umora ruka je posegnula u dep.
Samo jedan snif, koji nam je pruao osjeaj slatke raspojasanosti,
i opet smo bili u etvrtoj brzini'
Jedini dogaaji vrijedni spomena bili su pismo i paket od Gretel
Webster. U paketu bio je podstavljeni kimono za Lou, jedan od
onih raskonih japanskih kimona koje nose geje, od svile plave
kao ljetno nebo, izvezen zlatnim zmajevima purpurnih oiju i
43
jezika. U njemu j e Lou izgledala uzbudljivo, delirino, ljepa nego
ikada.
Nikada nisam previe gorio za enama. Bilo j e nekoliko ljubavi,
koje su iskrsle na putu, dosta naivne i priglupe. Nisu mi otkrile
sve mogunosti l jubavi, zaista sam mislio da je ljubav nekako
precijenjen Uitak, kratka i brutalna sljepoa, dosadna i gnjusna,

zapravo. Ali s kokainom stvari su bile drugaije. Zelio bih istaknuti

da je kokain lokalni anestetik. To objanjava njegov uinak. Covjek

vie ne osjea svoje tijelo (SvatkO zna da ga ba zbog toga prim
jenjuju u kirurgiji i stomarlogij i) . Ali ne smijete misliti da su time
tjelesni uici medenoga mjeseca umanjeni. Uici postaju eterini.

Zivotinjski dio je intenzivno stimul iran, a osjeaj da je u pitanju

ivotinjska pouda potpuno nestaje. Potjeem iz osjetlj ivoga roda,
a vrstan sam promatra. Brzo se ispunim gaenjem. Male intimne
nezgode, neodvojive od ljubavnih avantura, koje u normalnim
okolnostima vrijeaju ovjekov senzibilitet, nestaju kad j e pe
puna kokaina.
S "nebeskom alkemijom" sve se pretvara u duhovno blaen
stvo.

Covjek je silno svjestan svog tijela. Ali, kao to nam govore

budisti, tijelo je, zapravo, instrument bola i l i neugode. Naa pod
svijest, intuiCija, to potvruje, a kokain je ponitava.
Jo jednom moram podvui odsutnost bilo kakve reakcije. Radi
se o paklenoj sublimnosti droge. Kad se netko opije alkoholom,
doivjet e ono to Amerikanci naZivaju "jutro poslije jueranje
noi." Priroda nas upozorava da smo krili pravila, a Priroda nam
je dala i dovoljno zdravoga razuma da smo svjesni da kad bilo to
posudimo, to moramo i vratiti.
Alkohol pijemo od poetka vremena i u naoj rasnoj svijesti je
upisano da se klin klinom izbij a. Posl ije pijanke nee pomoi ni
ako se klinom ubijemo. S kokainom sav taj oprez suvian j e. Zbog
drogirane noi nitko se nee loe osjeati, naravno ako ima dovol
jno pameti da slijedei dan proivi u turskoj kupki, okrijepi se
hranom i duplom mjerom sna. Kokai n, naime, diktira ivot preko
vlastitih granica i kazuje ti da je on bez dna. Kao to sam ve rekao,
kokain je lokalni anestetik. Umrtvi svaki osjeaj koji bi mogao

probuditi inhibiciju. Covjek postaje posve bezbrian. Kipti od

dobroga razpoloenja i zdravlja. To je slijepi nemir tako subliman
da j e nemogue brinuti zbog bilo ega. Pa ipak je taj nemir
44
n 'obino dubok. Nema one krutosti koju znamo u pijanstvu.
N 'staje ve i sama misao na grubost. To je poput Petrove vizije l
apostolskim pismima gdje stoji: "Nita nije gadno i l i neisto. "
Kao to je rekao Blake: "Sve to ivi je sveto. Svaki in je
Sakrament." Nezgode, koje bi ovjeka inae uznemirile, ili onera
spoloile, samo su povod radosnom smijehu. Slino kao kada u
, ampanjac spustite eernu kocku, pa se pojave mjehurii. To nas
je udaljilo od prie, ali ba ro ini i kokain. Prekida u'ezvenu liniju
misli. ovjek skae s jedne na drugu temu svjeim, snanim,
silovitim, fantastinim skokom bez najmanje isprike, Osjeaj rav
notee nestaje, ali iako skrene milijune milja s puta, veselo nasta
vlja svoj put i nikada ne gubi ciJj pred oim?,.
Dok sam zapisivao sve to, nisam ni za tren izgubiO iz vida da
vam govorim o Gretelinom pakem i pismu. U Parizu sreo sam
slatku djevojku, napol Indijanku, sa armom uivaoca d

oge i
zalihom najprostijih pria koje je ikada netko prepriavao. Zivjela
je na kokainu. Bila je neodgojena i sama je to opisivala ovim
rijeima: 'Ja sam u velikome arobnom vrtu i ruke su mi pune
paketia to ustrajno padaju i kada se sagnem da pokupim jedno
ga, uvijek mi ispadne slijedei I tako uvijek plivam du vrta. "
To j e bilo Gretelino pismo:
"Moja draga Lou! Proli put nije mi uspjelo iskazati kako sam
bila oduevljena videi te kao Lady Iendragon s tako divnim
ovjekom kao suprugom. Ne osuujem te to si se vjenala tako
brzo, ali s druge strane, ni ti ne smije osuivati svoje stare
prijatelje, ako nisu proroci ' Zato se moglo i desiti da nisam imala
robu pri ruci. Ali nisam gubila vremena. Zna kakav sam Siromah,
ali se nadam da e cijeniti ovaj moj pokloni, kojega ne aljem
'amo tako, nego kao znak moje najdublje naklonosti najarman
tnijoj i ljupkoj djevojci koju poznajem. Rije za toje uho, moja
draga Lou: ponekad je unutranjost bolja od vanjtine. S mojim
najsrdanijim pozdravima i najboljim eljama dragome siru Peteru
i tebi, iako ne oekujem da ste sada uope svjesni da postojim.
Uvijek iskreno vaa Gretel"
Lou mi je bacila pismo preko stola. Iz nekog razloga, i l i bez
razloga, t me je raestilo. Nisam htio ni da ujem o ljudima ovakve
vrste. Nisu mi bili dragi i nisam i m vjerovao.
"udakinja," rekao sam dosta gnjevno. To nije bio moj glas ve
je iz mene govorio neki duboki nagon samoobrane. Ali Lou je sva
45

sjala. Zelio bih vam pojasniti da je sve to je radila i govorila bilo

eksplozivno. Njene oi blistale su, njene usne drhtale su dok su
joj obrazi sijali kae proljetni cvijet. Bila je duh otjeloljenjog
kkma, kokam kOJI Je postao meso. Ve samo njeno postojanje
ucmllo Je svemu' beskonano uzbudljivim. Ako elite, moete rei
da ju je opsjeo vrag! Svako tzv. dobro odgojeno lice bilo bi
okirano i uplaeno pogledam na nju. Bila je olienje sirene
vam,ira, Meluzine, opasnoga i sjaj noga avola, kojega su izmislil;
strasljivCI da bl sakrili svoj manjak mukosti. Nije eljela drugo do
veere u sobi, tako da je mogla obui novi kimono i pri jelu plesati
za mene.
J
eli smo sivi kavijar i 1 licu za licom. Nisam mario to je, po
tezlOl, tn puta skuplji od zlata. Nita nee pomoi ako mi kaete
da sam e'travaganran. Ako ve nekoga elite koriti, korite kajzera.
On Je poceo sa svim tim, i ako mi se jede sivi kavijar, jest u sivi
kavijar .
.
Halaplj!vo s:0 gutali hranu. Glupo bi bilo misliti da je u
pitanju nesto vazno. Lou Je plesala poput sablanjivoga, otkaeno
ga demona i zabavljala se time da je izgledala hedonistiki, kao
ena s Orijenta. Bio sam njezin paa s tri repa, njezin samurajski
borac, njezin raskoni maharama, s handarom na koljenima
spreman da joj odrubi m glavu zbog najmanjega razloga. Imala j
tetovune obraze, antimon ijem obojene uvojke i crveno namaza
ne usne. A ja sam bio maskirani Tuareg, pustinjski razbojnik koji
ju je uhvatio.
Odigrala je tisue ludih uloga. Sam nemam puno fantazije, moj
mozak radi posve analitiki, ali volio sam se predati ulozi koju mi
je ona odredila. Bog zna koliko puta sam se, tokom veeri, pret
vorio i civiliziranog suprunika II pidami, s Bond Streeta u
pobjenjeloga luaka. Tek kada su nas konobari ostavil i nasao
7
kod kave i likera, koje smo pili poput vode, jer ih nismo osjeali
Lou je iznenada odbacila svoju sjajnu odjeu.
'
Stajala je usred sob

i popila ampanjsku au, do polovice
napunjenu konjakom. Carobna drskost ove njene kretnje iz mene
je izmamila krik. Skoio sam kao opasni tigar, koji odjednom
ugleda jelena. Moj je skok zaustavila kao da je vratar na meuna
rodnoj utakmici 1 rugbyju.
,
"Potrai kare," aptala je. Odmah sam shvatio na to cilja. Bila
Je posve u pravu malo previe igrali smo se tim snijegom. Mislim
46

da nam ga je ostalo jo za otprilike pet snifova. Ako ste radoznali,

moete se vratiti i prebrojati ih. To me je podizalo nekih 1 0 000
stopa iznad siromanoga, staroga dovrskoga tjesnaca. Neka ga Bog
blagoslovi! Ali bi takvo prebrojavanje sliilo prebrojavanju avala
u konjskom kopitu, to je bilo za moga oca vrlo smijeno, dok sam
bio jo dijete. Valjda znate na to mislim Maningalov princip i
slino. Zaista smo s tim snijegom neoprezno postupali.
Pet snifova. Za nae mlade ivote, posljednjih dana, to zaista
nije bilo dovoljno.
Gwendolen Ouer kae:
"Srce moga srca u blijedoj mjeseini.
Zato da ekamo slllranje noi?"
l to je slinoga duha:
"Srce moga srca,
ne treba ti vina,
radije usniJajmo
dozu kokaina. "
Znam da sam kad je u pitanju poezija neznalica i ugledna
autorica moe se mirno nasmijati iz drutvenih obzira i mirno
prekoraiti moje tijelo. Ali zaista sam uhvatio duh cijele stvari:
"Uvijek naprijed' sve dok se ne zaustavi. uivajmo jo jedan
snif, stari moj drue! "
Ne, to nije dostojanstveno.
"Nastavi! Preko vrha!" bilo bi bolje. ZVUi asnije i domoljubnije
i bolje izraava misao. Ali ako vam se to ne svia, moete se raspitati
drugdje. Ne, neu priznati da smo bili lakovjerni. Bili smo povrni.
Stvari nismo pristupili dugorono. Svi dobro znate kako je teko
uvijek imati igice. Svakodnevna stvar - igice - uvijek ih upotre
bljavamo, uvijek ih moemo zamijeniti i uope nas ne iznenadi
kadotkrijemo da je kutija prazna. Sve je poznato. Onaj let avionom
po mjeseini u Pariz nemojte uzeti kao dokaz protiv mene. Priz
najem ponestalo mi je benzina, ali svatko zna da zanos prve ljubavi
izaziva privremene smetnje pri svakodnevnim poslovima.
Svialo mi se da je Gretel bila, bez obzira to su ljudi priali o
njoj, raspojasana dobriina. I to ne onoga obinoga tipa. Ne vidim
47
,
razloga zato ne bih priznao da j e ona ono to zovemo istinski
prijatelj, u najranijem viktorijanskom znaenju ove rijei.
Nije bila samo istinski prijatelj, nego i mudar prijatelj . Oito j e
predvidjela da emo brzo potrOiti dobri stari snijeg. Htio bih da
shvatite, kao to je zapisano, da mukarac koji to zaista jest, nije
od vrste mukaraca koji bi prekinuli medeni mjesec s djevojkom
u japanskom kimonu, navukli na sebe odijelo i po itavom Pariza
traili preprodavae droge.
Sigurno ete rei da bih mogao pozvati konobara i naruiti
nekoliko kubinih kilometara. AI i samo zato jer ne poznajete hotel
u kojem smo, naalost, odsjeli. Bez zle pomisli. Bio je ba dovoljno
blizu Etoile i djelovao je kao prvoklasni, obiteljski hotel Z sinove
plemstva i nie plemstvo. Aji nemojte misliti da elim kritizirati
hotel. U pitanju bilo je samo 1 da j e Francuska iscrpljena i da je
u naem hotelu konobar bio neki obiteljski ovjek srednjih godi
na, koj i je, kad nije vjebao s kavijarom, sigurno iitavao Lamar
tina, Pascala, Tainea i sve te stare dosade. Nema smisla da vam
tajim da mu je na licu uvijek bio izraz iznenaenja, to je posljedica
udno obrijane brade. Svaki put kac je uao u sobu, izgledao je
kao predmet. Ja sam pomalo i psiholog, pa clobro znam da nam
ovaj ovjek ne bi nabavio kokain ni kad bih mu ponudio pomo
cijeloga duhanskog odsjeka u ministarstvu.
Naravno, ne oekujem da mislite da je Gretel Webster bilo to
znala o tome konobaru pokvarenome starom naduvenku. Ali
pokazala je sposobnost mudrog predvianja i mogunost inteli
gentnog prijateljstva. Bila je iskusna. Iskustava je imala na hekto
litre, na tone i sve one druge mjere to ih u koli nikada nisam bio
u stanju zapamtiti. Nepoznajui konkretni tok dogaaja, ona je
sama sebi rekla: "Iz jecnoga ili drugoga razloga ovo dvoje drage
djece mogu ostati bez snijega u kritinome trenutku njihove
karijere. Zato je moja dunost da ih njime opskibim. "
Dok sam ovo razmiljao, pronaao sam kare za nokte, pa je
Lou parala avove podstave kimona na onim mjestima gdje su
njeni divni prsti osjetili ono to su u bolnici oznaivali kao strano
tijelo.
Da, ovdje nije bilo greke. Gretel je pogodila na mentalitet, a
mi njezin. Sve je ilo kao po loju. NemOjte misliti da smo kimono
razrezali. Samo njegov rub. Van je ispala mala, bijela, svilena
48
vreica. Otvorili smo je i pronali malo snijega kojega sam gll:tlao
radije nego Mont Blanc.

No, znate kad ga vidi, mora ga i usnifati. Cemu koristi? Nitko

ne moe odgovoriti tono. Nemojte mi odgovoriti da slui "za
upotrebu pri operaciji grla". Lou nije bilo nita slino potrebno
Pjevala je kao Melba i izgledala je kao breskva. Bila je Peche- Melba
:
kao to su dva i dva etiri. Naravno da smo snifali . Onda smo igrah
po sobi nekoliko godina vjerojatno osam ili devet I

inuta, ali zat

gOVOriti o satima kada je Einstein dokazao da Je vrIjeme samo JOs
jedna climenzija prostora vie. to pomae ak
?
astJ'ono

ni dokazu
ju da se zemlja vrti tisue milja na sat i krece se tlSUCU mIlja na
minutu, ako se ti ne moe ni maknuti' Zaista, bilo bl glupo ostati
na mjestu i zastati, te se konano snai na mjesecu gdje bih mogao
govoriti samo s Julesom Vernom, H. G. wells

m i slinima.
.
Nemojte misliti da je ona bijela sVilena vreClca bIla Jako velIka.
Lou se naslonila na stol, isplazila dugi uski jezik poput mravoJeda
iz enciklopedije i vrtjela ga po onome snijegu. Sve dok mi

ije
skoro puknuo film. Smijao sam se poput hijene pnsJetlvl se sto
mi je rekla: "Tvoj poljubac je gori od kokaina."
.

Stari Swinbourne je uvijek govoriO o gorkIm PolJupCima. Sto

li je on znao, starac? Dokle god nema usta puna kokaina, ovjek
ne zna to je to poljubac. Jedan poljubac icle od faze do faze kao
neka od Balzacovih pria i l i Zol inih ili Romain Rollandovih ili D H.
Lawrencovih i slinih. l nikada se ne zamori! Sve vrijeme ti si u
etvrtoj brzini i motor radi poput mace, velike bijele make sa
zvijezdom na brkovima. r uvijek je drugaije i uvijek j e Jednako 1
nikada se ne zaustavlja, ovjek bulazni, ostaje otkaen, a ionako
vi ne znate to vam uope priam i ba me briga i silno vas alim,
ali u to se moete uvjeriti sami, samo morate imati djevojku poput
Lou i gomilu kokaina. to je ono Lamus rekao?
"Zabodi svoj demonski osmijeh u mozak
i potopi me u kokain, ljubav i konjak. "
udak ovaj Lamus! Ali ini se mogue da neto zna o tome.
Kokain, nravno, poznaje. Pa i sam sam ga video snifati kokain.
Kladim se u iling. On zna puno toga. No to jo nije razlog #
sumnju. Zaista ne razumijem zato ga ljudi tako ogovaraju .
.
Niti
zato sam tada postao tako pametan. Vjerojatno je posve pnhva-
49

t1jiv ovjek sa svojim smijenim mani rom zbog kojega nije nita
loiji . Ali ako ovjeka ponu brinuti ovi smijeni mali nedostaci,
kakvu cijenu ima potom Lamus' Najneohinija udna karta i ja je
vadim.
"Daj mi jo jedan snif iz rvoje ruke." Lou se je nasmijala kao da
zvona zvone u Moskvi na Uskrnje jutro. Zapamtite da ruski Uskrs
nije isto to i na. Kliznuli su 1 4 dana naprijed ili nazad, nikad ne
znam kamo ako me shvaate.
Praznu svilenu vreicu bacila je u zrak i strasnim ugrizom
ulovila zubima. To me je skoro izbezumilo. Volio bih biti ptica
kojoj bi ona malim bijelim i otrim Sjekutiima odgrizla glavu.
Praktina djevojka, moja lady I'endragon! Jo malo i pojavio se
i drugi paketi. Kada ga je otvorila, umjesto da su poele cvrkutati
ptice, rekla je vritei, nemirno: "I'ogledaj, Cockie, ovo nije snijeg."
Moram rei da me zove Cockie, ime namiguje na injenicu da
se zovem Peter.
Izaao sam iz transa. Gledao stuff, mislim, s tupim, staklenim
pogledom. Tada mi je pomoglo moje kolovanje. U pitanju je bio
bijeli praak koji se grudva. Stisnuo sam ga prstima, pomirisao ga,
ali to mi nije nita govorilo jer Su mi ivci na jeziku, od kokaina,
potpuno anestezirani.
Ali ova istraga bila je samo formalnost. Sacla shvaam zato sam
je uope izveo. Radilo se o mukoj sujeti. Htio sam se koeperiti
pred Lou. Htio sam je se doj miti kao vaan uenjak, iako sam itavo
vrijeme znao, a da mi nitko ne kae to je u pitanju. Tako i Lou.
to vie sam je znao, sve me je vie faSCinirala irina i raznovrsnost
njeZinoga znanja.
"Oh Gretel je tako slatka," zacvrkutala je. "Pomislila je da e
nam kokain moda closaditi i zahvalna i utjena kakva je ve, slala
nama je neto heroina. l jo uvijek postoje ljudi koji rvrde da ivot
nije vrijedno ivjeti!"
'JeSi li ga ikad ve probala?" upitao sam je i njen odgovor
zaustavio poljupcem. Kacla je najtee prolo, ispriala mi je da ga
je uzela samo jednom i to vrlo malu dozu, pa nije imalo nikakvog
uinka.
To je normalno," rekao sam s visine svog velikoga znanja. "Sve
je samo pitanje fLZioloke doze. Inae, dosta je dobar. Stimulacija
je puno vea nego kod mOllja. ovjek doivi isto blaeno smiren
je, ali bez ikakve slabosti. Sigurno si, Lou, draga, itala DeQuin-
50

ceyja i sve druge o opiju, zar ne? Opijum, naime, sastavljen jc o

t\V<ldeset i pet alkaloida.
Laudanum: ColericIge ga je uivao i Clive i drugi vani ljudi svih
vrsta. Ovo je alkoholna rastopina opija. Ali najaktivniji i najvaniji
sastojak je morlin. Moemo ga uivati na sve mogue naine.
Injiciranje daje najbolje rezultate, ali je dosta nezgodno jer uvijek
postoji opasnost od infekcije. Divno stimulira fantaziju. Poput
aralije ubija svaku bol i zabrinutost. Ali kaci ima ovjek najljepe
icleje, kada iz pijeska gracli gradove, ohuzima ga istovremen i
osjeaj da nema smisla ama ba nita raditi i to mu nudi oSJecaJ
silne superiornosti nad svima na svijetu: l tako se s objektivnoga
gledita sve ponitava. Ali heroin ini sve to ini morfin. To Je
derivat mOlfija, zna, diacetil morfin samo Je teh11lki nazIv. Um
jesto da te utapam u fi1ozoliranje, ti samo eka a izvece
.
svj u
namjeru. Nikada ga nisam probao. Mislim da mozemo pocetl.
Bio sam kao paun koji se koeperi, napuhuje i isti si perje.
Napol ororenih usta, Lou me je zaarana motrila ogromniI
ll
oima i zjenicama proirenim oci kokaina. Bio sam samo ptiJI
mujak koji se kooperi pred svojom enkom. Htio sam cla me
oboava zbog mog skromnog znanja, cijel ia koje sam USpIO saku
piti, iako sam odgojno zaputen.
Lou je uvijek praktina i svemu to ini caje neto obredno. U
nainu, kako je heroin uzela otricom noa i istresla ga na ruku,
bilo je neto sveano.

"Moj vitezu," rekla je sjajnih oiju, "rvoja gospa naoruzava te za

borbu."
Podigla je pesnicu do mojih nosnica. Heroin sam usnifao s
nekakvim obrednim potovanjem Ne mogu zamisliti odakle Je
izbio ovaj nagon. Da l i je kokain ona mo koja te pripremi da ga
uzima halapljivo, da li je tupost heroina ono zbog ega tl se Ini
ozbiljniji posao? Osjeao sam se kao da sudjelujem u vrlo vanom
obredu. Kad sam zavrio, Lou je ocImjerila dozu za sebe. Uzela JU
je s dubokim, tekim zanosom.


Prisjetio sam se svogstarog profesora s . C. H. kOJI Je prouavao
novi primjer, misteriozan, no oito znaajan primjer. Kokainski
nemir nekako se zgusnuo. Nae svjesti zaustavile su se I t mIro-
vanje bilo je jednako intenzivno kao prijanje
.
kretanje.
. . .
I dalje smo se gledali u oi s nesmanjenIm zarom, all u pltanJ
.
u
je bio nekakav drugaiji ar nego prije. Kao cla smo se oslobocIIlI
51
potrebe opstanka u uObiajenom znaenju ove rijei. udili smo
se tome tko smo i to smo i to e se dogoditi. a istovremeno bili
smo uvjereni da s nita ne moe dogoditi. U pitanju je bio osobit
osjeaj kojega obini um ne moe ni zamisliti. Ii jo dalje. Ne
vjerujem da bi najvei umjetnik izveo to to smo osjeali. a kad bi
i iZeo, to ne bi bio u stanju opisati . Ja pokuavam opisati i osjeam
da mi ne ide najbolje. Kad o tome razmiljamo, shvaamo da
engleski jezik ima svoja ogranienja. Kada matematiari i uenjaci
izmjenjuju misli, engleski im ne pomae. Izmiljaju nove rijei,
nove simbole. Pogledajte samo Einstei nove jednadbe.
Moj poznanik poznavao je Jamesa l l intona koji je otkrio et
vrtu dimenziju. Bio je dosta pametan. ali l l inton je i o najjedno
stavnijim stvarima razmiljao bar est puta bre. a kada je Hinton
stao objanivati svoju teoriju, moj poznanik nije razumio ama ba
nita. Kada se pojavi neki novi mislilac. nastaju veliki problemi. Svi
jauu da ga nikako ne mogu shvatili i 1 ih uznemiruje. Proganjaju
ga, desetoro na jednog. grde ga kao ateistu ili degenerika ili
boljevika, daju mu bilo koji naziv da bi ga ocrnili. Neto o tome
ispriao nam je Wells u svojoj knjizi o gorostasima. isto tako i
Bernard Shaw u "Back to MethuseIah" . Ne moemo nikoga kriviti,
ali tako jest i toka.
Ja sam bio posve obian ovjek s osrednjom koliinom mozga.
Odjednom, odsjeen o svijeta. u zasebnoj klasi osjetio sam da
moram ispriati neto strano. ali to je to, nisam mogao objasniti
ni samome sebi. Uz mene je stajala Lou. nagonski znao sam da je
tu. Nije bilo nikakve potrebe da se sporazumijevamo rijeima.
Nae razumijevanje bilo je potpuno. Profinjenom harmonijom
pogleda i pokreta mogli smo izraziti bilo to.
Odjednom se svijet zaustavio. Bili smo sami u noi i tiini stvari.
Na neki nain, bili smo dio vjenosti. a ona beskonana tiina
zagonetno se rascvjetala u zagrljaju. Heroin je poeo djelovati.
Osjeali smo kao da smo okrueni dubokim mirom. Bili smo
gospodari, iz nitavila smo se uzdigli u postojanje! I sada nas je
postojanje prisililo na akciju. Na uitak traio je da se izrazi i
nakonprvog intenzivnog obostranog prodiranja naih linosti,
dostigli smo ravnoteu svih snaga koje su nas sainjavale. U
iZjesnom smislu, naa je srea bila tako velika da je nismo bili u
stanju podnositi. Neopazice, obuzelo nas je uvjerenje da neopisi
ve misterije valja izraziti posveenim inovima.
52

Sve se to dogaalo u izmaglici svjesti. Postalo nam je jasno. "'0

je to pravi trenutak za etnju Montmartrom, a kasnije priut i t
emo si jo jednu prijatnu no. Oblaili smo se. mislim, s i sti m
osjeajem kojega ima tek imenovani biskup kad po prvi put stavlja
svoj u mantiju. Ai to ne bi nitko od promatraa uoio. Za vrijeme
odijevanja smijali smo se. pjevali i izmjenjivali raskalaene besmi
sl ice. Dok smo se sputali stubitem, osjeali smo se besmrtnima
poput bogova koji se sputaju na zemlju. Pri kokainu smo opazili
dase ljudi dosta udno smiju. Inae su nam dosaivali svi koji nisu
putoval i istom brzinom, ali sada je sve bilo drugaije. Ostao je
osjeaj o naoj superiornosti nad ovjeanstvom. Bili smo dosto
janstveniji o svih rijei koje bi to opisale. uli smo vlastite glasove
iz velike daljine. Bili smo sigurni da je hotelski portir uoio da je
narudbU za taksi primio od samog Jupitera i Junone. Nikada
nismo sumnjali da ofer ne zna da je voza sunca.
"To je zaista divan stuff," rekao sam Lou dok smo prolazili L'Arc
de Triomphe. "Ne shvaam ta si mislila rekavi da nije djelovao
na tebe. Ba si sjajna."
"Moemo s kladiti da jesam," nasmijala se Lou. "kraljevska ker
je velianstvena, njena haljina izvezena je zlatom, obraz je pod
metnula poljupcu poput komete koja kri put do sunca. Zar nisi
znao da sam kraljevska ker?" nasmijala se tako suptilno i zavod
niki da sam s izbezumio od divljenja.
"Izdri, eockie." zacvrkutala je. "sve je u najboljem redu. To si
ti i ja sam to i ja sam tvoja mala enica "
Mogao bih oupati tapecirana sjedala u takSiju. Osjeao sam se
gorostasom. Gargantua bio je za mene nitarija. Osjeao sam
potrebu da neto slupam i to me smelo jer je u stvari Lou bila ono
to sam htiO razbiti. Istovremeno, bila je i najdragoceniji i najosje
tljivi komad porculana koji je ikad doao iz dinastije Ming ili bilo
kog razdoblja. Bila je najkrhkija, posebna ljepota' Kad bih je sada
,
taknuoobesastio bih je. Za tren mi se ogadila animalnostvjenan-
ja Tada nisam ni slutio da je ovaj preobrat osjeaja bio misteriozna
opomena pred fiziolokim uinkom heroina i unitenja ljubavi.
stimulativna stvar poput alkohola, heroina ili kokaina ostavljaju
Kupidu slobodne ruke. Njihov unitavajui uinak djeluje na
Kupida samo zbog reakcije. ovjek takorei padne, budui da je
ivio preko svojih mogunosti. Ali to nazivamo filozofska vrsta
droge, a morfj i heroin su tipini primjeri, neprijatelji su aktivnom
53
" " # <
oSJecaJu I osJecajnom djelovanju. Obini ljudski osjeaji preobraze
se u
.
ono t na povrini izgleda da su nji hovi duhovni ekvivalenti.
OblCnl oSJecaj naklonosti pretvOi se u opu blagonaklonost flan
tropiJU kOJa Je beskrajno tolerantna, jer je za nju moralni kodeks
ostao
.
nebitan. U duu nahrupi vie od satanskog ponosa. Kao
sto kaze Baudelaire: "Zar ne prezire ono to duu ini tako
srenom?"
za vrijeme vonje po Bune Montmartre pored Sacre Coeur
umuknuli smo, izgubljeni u naem blaenstvu. Moete shvatiti e
smo se uznemirili do najvie LOke. I uinak heroina nas je u tom
stanju umirio. Umjesto da strasno i plamteih krila plivamo ne
bo, lebdi li smo u beskonanom eteru. Svako toliko uzeli smo
sVJezu dozu nekog praha. To smo inili bez lakomosti brzine iJi
ak
.
elje. Osjeaj je bo beskonana snaga. Volja kao
'
e je bila
ul1stena. Mogli smo ICI bilo kuda jer je 1 bilo u naoj prirodi.
Svakm trenom nae je blaenstvo postajalo apsol utnije. S kokai
nom je ovjek istinski gospodar svega i sve se ini vrlo vanim. Pod
heroinom se osjeaj moi tako uvea, da nita vie nije bitno.
Netane osjeaj nelag
.
ode zbog onoga to radi. To je ono to
pusaa 0PI
.
Juma zadrzava neaktivnosti. Tijelo j e preputeno
samom sebI do te mjere, da covJeka prirodni tjelesni pokreti uope
vie ne zanimaJu. Bez obZira na nau svjest o beskonanosti
istovremeno smo zadrali potpun osjeaj za svakocnevne stvari.
'
54
Glava 5

HEROINSKA HEROINA
Taksi sam zaustavio na Place du Tertre. Namjeravali smo se
proetati du ulice Butte i ostaviti pogledima e lutaju Parizom.
No je bila divna. Samo se u Parizu moe doivjeti tako divan i
ugoclan mir. Vruina je suha, zrak je lagan, nieg slinoga nema u
Engleskoj. Veoma blagi vjetri kojeg je naa fantazija smjestila na
jug, puhao je Seinom. Sam Pariz bio je samo daak maglOvitog
plavetnila. Iznad dokolice dizali su se Panteon, Eiffelov toranj,
poput simbola ovjekove historije, plemenita, tvrda prolost i
mehaniki djelotvorna budunost.
Kao omaijan oslonio sam se uz ogradu, dok mi je Lou ovila
ruke oko vrata. A bili smo tako miri da sam mogao uti kucanje

njenog srca.
''Veliki Skore, Pendragone! " Pored oiglednog iznenaenja
imao je tih i srdaan glas. Okrenuo sam sc. Da me pitate, Sigurno
bih vam odgovoriO da bih trebao bi ti ogoren zbog iznenadnoga
i neugodnoga prekida. No, nije mi smetao. Na licu ovjeka koj i mi
je govoriO, vidio s lagani osmijeh. U tren oka sam ga prepoznao,
iako ga nisam vidio jo od kolskih dana. Zvao se Elgin Feccles.
Bio je u estom matematikom dok sam ja tek pohaao niu kolu.
U mom treem semestru postao je nadzornik, dobio je stipendiju
# Oxford, jedna od najboljih stvari. A onda je iznenada nestao.
Malo i h je znalo zato, a i oni su se pretvarali da neznaju. Al i nikada
nije pohaao Oxford. Onda sam jednom neto o njemu uo u
klubu u vezi s nekom propalom fnancijskom operacijom. Maglo
vito sam s prisjeao da je to bilo povezano i s njegovim proble
mima u koli. Nije bio jedan od onih koje izbace zbog obinih
razloga. Imao je suptilan intelekt. Da vam kaem istinu, u koli je
bio jeen O mojih heroja. Imao je kvalitete koj ima sam se najVie
divio i koje su mi najvie nedostajale. Znao sam ga samo iz vienja,
55
ali njegov je nestanak bio pravi ok za mene. Ostao mi je u
pamenju, dok se sve drugo izgubilo bez traga.
Nije se puno promijenio. Srednje teine, dugog i dosta uskog
lica, sveenikog izgleda. Njegove male i sive oi esro su nervozno
treptale. Nos je bio slian Wellingronovom, dug i kukast, usne
duge i zategnute, a kosa ista i lice ruiasro, bez ijedne bore.
Zadrao je one nemirne, nervozne kretnje koje su ga karakterizi
rale kao djeaka. Bio je uvijek spreman kao da e se neto desiti,
za njega se ne bi moglo rei ela se loe osjeao. Bio je pun
samosvijesti. Prije nego ro sam ga prepoznao ve mi je dao ruku
i poeo brbljati o starim danima.
"

ujem da ste sada sir Peter," rekao je. "Dobro za vas. Uvijek
sam vas smatrao pobjednikom. "
"Mislim da smo se ve sreli," prekinula ga je Lou. "Pa naravno,
g. Feccles."
"Oh, da i ja se vas sjeam. Gospodica Laleham, zar ne?"
"Molim, zaboravimo na prolost," nasmijala se Lou i uhvatila
me za ruku. Ne znam zato mi je bilo nezgodno dok sam objanja
vao da smo vjenani. reccles je izgovorio niz estitld.
"Mogu li vam predtavi ti Haidee Lamoreaux?"
Djevojka uz njega se nasmjehnula i nakJonila. Bila je blistava
brineta sjajnog osmijeha i oiju sa zjenicama poput vrha igle. Bila
je kombinacija oaravajui h suprotnosti. Dok su nos i usta nagov
jetavali vie od traga semitske krvi, klinaSLO je lice odavalo neku
suprotnu liniju. Njeni obrazi imali su rupice, oko oiju je imala
bore. Tamnopurpurni podonjaci otkrivali su da se njihova vlasni
ca predaje osjeajima do iznemoglosti. Iako bujne kose, skoro nije
imala obrve, osim nacrtanih crih lukova. Bila j e pretjerano
naminkana. Njezina oputena, dosta smjela plava veernja halji
na s ukrasnim srebrenim novcima bila je pripasana urom trakom
s crnim rokama. Preko toga nosila je cri, ipkasti ogrta, ukraen
clvenim resama. Ruke su joj bile samrtno uske. U liniji njenih
prstiju, pokrivenih ogromnim prstenjem, sa safirima i dijamanti
ma, bilo je neeg putenog.
^
Ponaala se tromo. Cinilo se da je uvijek treba podstrekuti k
akciji i odmah im piva podstreka prestane ponovo se udubi u
duboke misli. Njena srdanost bila je oiro lana, ali oboje, i Lou
i ja, dok smo se s njom rukovali, bili smo svjesni neke suptilne,
tajansrvene Simpatije koja je za sobom ostavljala trag neizrecivog
zla. Osjetio sam da je Feccles uoio ovu pritajenu vezu i da mu sc
iz ovog ili onog razloga sviala. Njegovo ponaanje promijenilo sc
u poseban tip laskanja. Osjeao sam kako preuzima vodstvo u
naem drutvu, kad je predlOiO:
"Mogu l i vas i lady Pendragon pozvati na veeru kod Petit
Savoyarda?"
Haidee me j e uhvatila pod ruku i Lou nas je, zajedno s Feccle-
som, povela.
''Ve smo i sami razmiljali da ga posjetimo," rekJa mu je, "i
sasvim lijepo bi bilo provesti veer sa starim prijateljima. Vidim da
ste ve otprije poznanik moga supruga."
Poeo je govoriti o koli. Toboe sluajno, dao je i objanjenje
svog odlaska iz nje.
"Moj starac bio je u gradu, znate," uo sam da govori, "i ostavio
je svoju lovu negdje na Lombard Streetu (tu se usiljeno osmjeh
nuo) tamo j e nije vie mogao podignuti i to je bio zavretak moje
akademske karijere. Uvjerio je staroga bankara Rosenbauma da
imam dara za financije, dobio sam posao osobnog tajnika. Uhvatio
sam se rog posla i od tada se srvari dosta povoljno odvijaju. Ali
London nije grad za lj ude ozbiljnih ambicija. Ne nudi dovoljno
mogunosti. To mi mogu ponuditi Pariz i New York, va vjerni
Elgin Feccles. "
Ne znam zato, no nisam mu povjerovao ni rijei. Heroin je
divno djelovao. Nije mi uope bilo stalo do razgovora s Haidee.
Na isti nain, ni ona me nije zapazila. Nijednu rije nismo progo
vorili . Lou je bila u isrom stanju i samo je prividno sluala Fecclesa,
ne pripomenuvi nita. Drala se potpuno nezainteresirano.

itav
prizor nije trajao vie od tri minute. Stigli smo do Petit Savoyarda
i sjeli za stol . Izgledalo je da gostioniar dobro poznaje nae
prijatelje. Zaelio im je dobrodolicu s vie nego uobiajenom
francuskom razmetljivou. Sjedili smo pored prozora. Restaura
cija, poput orlovog gnijezda, natliljuje kose padine Montmartra.
Naruili smo veeru, Feccles vrlo probirljivo, a mi ostali posve
ravnoduno. Gledao sam Lou preko srola. Ovu enu nisam vidio
nikad u ivotu. Nije mi znaila ama ba nita. Odjednom sam
zaelio popiti mnogo vode. Nisam bio u stanju da si sam nalijem
u au. Nisam bio u stanju da pozovem kelnera, no mislim da sam
rekao ''Vode," jer mi je Haidee napunila au. Njenim licem prele
lio je osmijeh. To je bio pivi znak ivota od nje.

ak i njeno
57

rukovanje bilo je v nekakav mehaniki refleks nego voljni in.
Njena kretnja otkrivala je zlo i nemir. Kao kad u ustima ostaje okus
neke gorine.
Pogledao sam Lou i vidio da je promijenila boju i da izgleda
strano bolesno. Nisam mario. Na tu temu imao sam mali, zabavni
program misli. Prisjetio sam se da sam je strasno volio, a istovre
meno mi se inilo da uope ne postoji. Iz moje bezbrinosti
izviralo je to to zovem vraja blaenost. Kad sam pomislio da se
moda otrovala inilo mi se kao kakva ala. Aji me nije smetalo.
Kelner je donio datule. Pospano smo ih pojeli. To je bio dio
uobiajenih poslova. Sviale su nam se, bile su ukusne. Uoio sam
da Haidee samo hini da jede, to sam pripisivao zabrinutosti.
Osjeao sam se mnogo bolje. Feccles je s lakoom i bez truda
priao o razliitim sitnicama. Nitko ga nije primjeivao. Njemu,
pak, nije nedostajalo uljudnosti.
Osjetio sam se dOista umornim i pomisliVi da e me chamber
tin moda podignuti popio sam nekoliko aa. Lou me ustrajno
promatrala s nekakvom tjeskobom, kao da joj treba neki savjet, a
ne zna kako da upira. Bilo je dosta zabavno.
Poeli smo s predjelom. Lou s odjednom podignula sa stolice.
Feccles j u je slijedio s lanom panikom na licu. Vidio sam da joj
kelner pridrava drugu ruku. Bilo je zaista smijeno. To se uvijek
dogaa djevojkama, jer nikad ne znaju kad je dosta. Smjesta sam
uoio da primjer nije ogranien samo na slabiju polovinu. Stigao

sam van bas u pravo vf1)eme.
utjet u o dogaajima iz dva naredna sata i to zbog vie
razloga. Na kraju smo ponovo sjedili za stolom.
. .
Lou i ja pili smo malim gutljajima vrlo stan A.rmagnac kO) 1 nas
je okrijepio. U meuvremenu iseznula je sva ednost, pa smo
mogli i biti rekovalescenti posl ije neke duge teske bolestI.
"Nema nikakvog razloga za uzbunu," rekao je Feccles uz svoj
udni smijeak. "Sitno pretjerivanje." Trgnuo sam se od tih rijei.
Vratile su me Kingu Lamusu. Vie nego ikad tada sam mrzio tog
ovjeka. Poeo me proganjati. Nek ide dovraga! Lou je priu
povjerila gostu koji je priznao da poznaje te stvari.
58
"Vidite, dragi moj sire Pelere, rekao je, Ilne n'Oll(, l l 7l l 1 l
heroin kao kokain i ako izmjeate pie, morate platiti svoj vr.llI
To je kao u ivotu, potrebno je otkriti pravu mjeru. Vrlo opasno
je besposliari ti dok ste na heroinu ili kokainu, tada je pogubno
bilo to jesti."
Moram priznati da sam se glupo osjeao. Na kraju krajeva dosta
sam revno studirao medicinu, a evo ve drugi put da mi netko
oitava lekciju. Aji Lou je veselo kimnula. Konjak je vratio boju
njenim obrazima.
"Da," rekla je, "ula sam ve o tome, ali znate, jedno je uti, a
drugo iskusiti."
"Iskustvo je jedini Uitelj," priznao je Feccles. "Sve ove stvari su
dobre, ali bitno je u poetku krenuti polako i omoguiti si dovol
jno prilika da se star proui."
Sve to vrijeme Haidee je sjedila kao da je bista. Imala je dosta
udan izraz lica. Potpuna odsutnost arma bila je na neki nain
oaravajua. Oprostite mi za ovaj paradoks. Hou rei da je imala
sve kvalitete koje inae privlae. Na njoj su se vidjeli tragovi bizarne
ljepote. Oito, imala je bogatih iskustava. Bila je neobino mirna,
to bi je moralo initi neodoljivom, pa ipak, bila je posve bez onog
to zovemo magnetizam. To inae nije prava znanstvena rije, tim
gore Z znanost. Znanost opisuje prirodnu injenicu, jednu od
najbitnijih u praktinim stvarima. Sve to ovjeanstvo zanima, od
varijetetskih toaka do carstava, djel uje prije svega na principu
magnetizma. Aji znanost ga ignorira jer ga nije mogue izraziti
mehanikim pomagalima! Sva njena vitalnost bila je usmjerena ka
nekom tajnom, unutarnjem svetilitu njene due. Sada je prvi put
progovorila. Jedino to ju je u ovome i rokome svijetu intereSiralo,
bio je Heroin. Njen glas bio je monoton. Kasnije mi je Lou ispriala
da ju j e podsjetio na 7..alopoj ku, koju pjevue tibetanski budisti
daleko iza Visokoga snijega.
"To je jedino to postoji," rekla je neobino zaneseno. Nije bilo
teko pogoditi da ova udna radost izvire iz njene vlastite tuge.
Kao da osjea morbidno zadovoljstvo zbog te melankolije, te
poasti. U njenom razpoloenju zaista se osjeala neka vrsta
martirskog zanosa.
59 ""
"e ojekujte da e odmah djelovati," nastavila je. "Morate se
najprije roditi u njemu da biste razumjeli. Ljudi su razliiti. Ali
uvijek je potrebno nekoliko mjeseci prije nego to ovjek umakne
ovoj glupoj neprijatnosti, ivotu. Dok god se predajete ivotin
jskim strastima, vi ste ivotinje. Kako gadno je misliti na hranu, na
ljubav i sve druge apetite, kao da smo goveda! Ve samo disanje
bilo bi divljako da smo ga svjesni. ivot bi bio neizdriv ak i
ljudima s osrednjim senzibilitetom, kad bi bili neprestano svjesni
probavnog procesa."
Lagano se trznula.
"Da ti ste itali mistike, sire Petere>" prekinuo ju je Feccles.
"Bojim se da nisam," odvratio sam mu. "Osim onoga to sam
morao, drugo nita nisam proitao. "
"Nekoliko godina sam ih prouavao," rekao je, onda se zausta
vio i pocrvenio. Ta misao prizvala je nekol iko neugodnih uspome
na. Svoj u smetenost pokuao je sakriti rjeitou, poeo je iscrpno
obrazlagati naela svete Terezije, Miguela cle Molinosa i drugih iste
vrste.
"Vidite, glavna toka je teorija," ponovio je na kraju, "da je sve
to je u nas ljudsko prije svega samo prepreka na putu ka svetosti .
To je tajna svetaca, koji s svega odreknu 7 stvar, koju sami zovu
boanstvena istoa. Ali u pitanju nije ono to obino zovemo
grijesi i l i poroci to su samo elementarni oblici iskvarenosti - nego
bujna rogobatnost. Pravi problem poinje tek kada su ovakve
stvari zauvijek naputene. Na putu k svjetosti, svaka je tjelesna ili
intelektualna manifestacija sama po sebi grijeh, ak i kada je u
pitanju neto to je obina pobonost svrstila meu vrline. Haiclee
misli veoma slino."
Ozbiljno je zakimao glavom.
"Nisam imala pojma," rekla je, "da su ti tipovi imali toliko zdrave
pameti. Uvijek sam ih smatrala izgubljenima u vjerskim idejama.
Sada razumijem. Da, to je ivot svetosti, ako se potrudite i to
izrazite moralnim rjeima, kao to predviam da inite vi Englezi.
Osjeam da me bilo kakav kontakt, ak i sa samom sobom, skrnavi.
Nekada sam bila voa grijenika, u engleskom znaenju ove rijei.
A sada sam ve zaboravila ta ljubav uope znai, osim to me
proe gnuanje svaki put kada je spazim. Gotovo nita ne jedem,
samo grubijani koji s ele predavati strastima, trebaju tri obroka
dnevno. Skoro da i ne govorim. Rijei mi izgledaj u luksuz, a ipak
60

nisu istinite. to se mene tie, nitko jo nije otkrio jezik. Ljudski

ivot i l i heroinski ivot? Probala sam oba i ne alim zbog svog
izbora. "
Odvratio sam joj da herOin skrauje ivot. Na njenim upalim
obrazima zatitrao je osmijeh. U njegovom hladnom sjaju bilo je
neega jezovitoga. Stialo nas je. Pogledala je svoje ruke. Iznena
dilo me je otkrie da su veoma prljave. Objasnila je svoj osmijeh.
"Naravno, ako vrijeme mjerite godinama, oncla ste vjerojatno
u pravu. Ali ta imaju astronomski rauni sa ivotom clue' Prije
nego to sam poela s heroinom, godina je slijedila godinu i nita
se vrijedno nije desilo. Bila sam poput djeteta koje ara po poslov
nim knjigama. Otkad sam na heroinu, svaka minuta i li sat, ne znam
a i ne marim, ima u sebi vie istinskoga ivota nego bilo koja
petoljetka u mojim grijenim danima. Priate o smrti. Zato ne? Za
vas je to posve u redu. Vi ivotinje morate umrijeti i to znate. Ali
ja sam dosta daleko od pomisli ca u umrijeti. r ova me misao ne
zanima, kao ni sve ostale vae majmunske ideje."
Opet je utihnula, naslonila se i zatvorila oi.
Nikako ne tvrdim da sam filozofski obrazovan, ali obian razum
mi je dovoljan da tvrdim da njeno stanovite nije mogue napasti
i kac bih to htio. Kao to je zapisao G. K. Chesterton: "Rasprava o
izboru due nije mogua. "
Ve su vie puta dokazivali da je ovjek izgubio radost koja
postoji u srodnih ivotinja tada kaci je zadobio samo- svijest.
Istinski, to je znaenje legende "pada". Poznavajui dobro i zlo,
postati smo poput bogova, a Cijena toga je ta da ivimo od rada i
"u njegovim je oima slutnja smrti "
Feccles je uhvatio moju misao i naveo je neta slino:
"On tka i ogre podsmijeh Sije, ali nee njeti, ivot mu j e oprez
il' vizija Izmeu sna i sna."
Misao velikoga viktorijanca, ugrijala ga je. Oslobodio se natmu
renosti, zapalio Cigaretu i otpio veliki gutljaj konjaka.
"Haidee," rekao je glumivi bezbrinost, "ivi na kukuruzu s
licem koje se zove Baruch de Espinoza. Mislim da ga ba Schopen
hauer zove "Der Gottbetrunkene Mann."
"Bogom opijen ovjek," promrljala je Lou i pospano pogledala
Haidee.

61
.
"Dai' nastavio je Feccles, "uvijek nosi sa sobom neku od njego
vIh knJIga. Na spavanje odlazi s njegovim rijeima i kad se njene
oi otvore, najprije ugledaju tampanu stranicu."
Dok je govorio, lagano je kucao O stol. Intuitivno je shvatio da
nas je ovaj ddgaaj uznemirio. Prstima je mahnuo kelneru da ode
po raun.
"Da vas i sira Petra odvezem nan-ag u va hotel," rekao je na
gost Lou. "Dosta toga ste proli. I'l'episujem vam dobar noni
poinak. Doza heroina bit e ujutro korisno okrepijenje, ali za ime
bOje, nemojte pretjerivati. Samo najmanji snif, a slijedei tek kad
ete htjeti ustati. za vrijeme objeda osjeat ete se kao da su vam
dvije godine."
Platio je raun, izili smo. Taksi je dovezao neko drutvance do
vratijU i tako smo se bez problema vraLili kui . Lou i ja smo bili
posve iscrpljeni. Naslonila mi se na grudi i uhvatila me za ruku.
Osjeao sam kako mi se vraa snaga, jer sam joj bio potreban za
oslonac. I naa ljubav se je ponovno razcvala nakon one opu
stoene vjetrovite tame. Osjeao sam da sam oien od svih
strasti. Bili smo ponovo krteni u ime ljubavi. Ali, iako je priroda
sve uinila da se otarasi suvinoga otrova to smo ga uivali, ostajao
je jo dopunski efekt. Stigavi do hotela, bili smo dosta umorni,
ali ipak smo izdrali da se Feccles i Haidee popnu gore na posljed
nje pie. Velikom mukom drali smo otvorene oi i, im su otili,
uvukli smo se u plahte branog kreveta.
Mojim oenjenim prijateljima nije potrebno objanjivati da je
prethodnih noi in odlazka u krevet bio veoma izraen obred.
Ai u tom asu u pitanju je bio samo pokuaj da se obori rekord.
Pet minuta po njihovom odlasku, svjetlo je ve bilo ugaeno.
Mislio sam da u odmah zaspati . Prolo je puno vremena prije
nego to sam shvatio da nee ba biti tako. Bio sam, naime, u
anesteziranom stanju kojega je teko razluiti od stanja sna. Kada
ovjek pone obrazlagati razlike on se uistinu, to vie napreduje,
sve vie zaplie u same suprotnosti. Ali oi su mi bile sigurno
otvorene, leao sam na leima, iako ne mogu nikada zaspati
drugaije nego na desnom boku ili, to je doista udnovato,
sjedei. I dok sam leao, misli su postepeno postajale sve jasnije.
Sigurno znate kako misli postepeno i neprimjetno nestaju prije
nego to ovjek zaspi. Dobro, bile su tu i postepeno nestajale.
Tjelesno, bio sam bez volje. Kao da se nisam bio u stanju micati ili
62

govoriti. Kupao sam se u oceanu udnoga mira. Mozak je bio
veomaaktivan, ali u odreenim granicama. inilo se da ne utjeem
na tok vlastitih misli. Inae, to bi me oneraspoloilo. A sada sam
bio samo radoznao. Pokuao sam svoj um skoncentrirati na neto
odreeno. Tehniki, bio sam sposoban, ali istovremeno sam bio
svjestan da ne vrijedi mog napora. UOiO sam i to da su sve misli
podjednako ugodne.
Radoznalost me dovela do toga da sam se usmjeriO na misli
koje inae uznemiruju i brinu. Pri tome nisam imao nikakvih
problema, nikakve gorine. Tako sam doivio sve dogaaje iz
prolosti koje sam, pomou obrambenog procesa, skoro posve
zaboravio. OtkriO sam da je ovaj gubitak pamenja samo prividan,
a ne istinski. Naime, mogao sam obnoviti svaki, ak i najmanji
detalj. Najruniji i poniavajui dogaaji nita mi vie nisu znaili.
Prisjetivi ih se bio sam zadovoljan kao da itam melankoline
prie. Mogu ii jo dalje i tvrditi da su mi neprijatni dogaaji bili
najljepiji. Vjerujem da je to zbog toga to ostavljaju dublji trag.
Nae due osnovale Su na razum ba 7.to da zapisuje svjesna
iskustva. to se neko iskustvo jae osjea, toliko bolje na um
ispunjava volju due.
"Forsitan haec olim meminisse juvabit. ", kae Enej kod Vergili
ja, kad se prisjea svojih potekoa. A propos, ovag latinskog citata
se nisam ni tucet puta sjetio otkako sam napustiO kolu. Droga
poput starosti odstrani najnovije utiske i ostavlja gole, zaboravlje
ne misl i . Najdublji u nama je nagon udnje po iskustvu. I ba zato
utopija nastojanja da ivot uinimo prijatnom rutinom, uvijek
iznova u ovjekovom duhu stvara nesvjesni otpor. Napredujue
blagostanje viktorijanskoga doba prouzroilo je Veliki rat. Bila je
to reakCija kolarca, koji trai avanture.
To zanimljivo Slanje razuma Oitovalo se ovako: tok misli tekao
je kroz mozak poput neke iroke, nezadrive rijeke. Osjeao sam
da je nita ne moe zaustaviti ni bitno preusmjeriti. Moja svijest
liila je na zvijezde stajaice, koje vjeitom sudbinom napreduju
kroz prostor. I tok me je polako i bez pritiska nosio od jednog niza
misli ka drugome. Poput nekakve priguene simfonije. Ukljuivala
je b mogue uspomene i bez ikakvoga namigivanja na nesklad,
neprimjetno prelazila s jednog na drugi niz.
63

Kad je negdje daleko u velikim, neodreenim razmacima crkve

ni sat odbio pun sat, postao sam svjestan prolaznosti vremena.
Tako sam uoio da u ovu no probdjeti. Kroz francuske prozore,
okrenute prema balkonu, ugledao sam jutro. Stoljea, duga stol
jea kasnije, zvonjava je obznanila jutarnju misu i moja misao se
postepeno zamaglila, usporila. Aktivno zadovoljstvo razmiljanja
postalo je pasivno. Olako su se preko mojih sanjarenja navukle
sjenke, a onda nisam znao vie ni za ta.
64

Glava 6
BLJESAK NA SNIJEGU
Kad sam se probudio, Lou je ve bila posve odjevena. Sjedila
je na rubu moga kreveta. Drala me za ruku, a njeno je lice poput
blijedog cvijeta lebdjelo iznad moga. Vidjevi da sam se probudio,
slasrnom je njenou spustila usne na moje. Bile su meke i vrste,
njihov poljubac me je povratio u ivot. Bila je veoma blijeda,
mlitavih i otupjelih kretnj i. Shvatio sam da sam i sam iscrpljen do
krajnjih graniCa.
"Uope nisam mogla zaspati," rekla je, "poslije onoga to mi se
inilo da traje veoma dugo, pokuala sam se koncentrirati. Razum
je ludio, divljao bilo je tako zabavno prvoklasno! Sve dok se nisam
prisjetila ta je onaj Feides rekao o klinu, nisam bila u stanju
ustati. Tako sam se izvukla iz kreveta i gmizala do heroina, te uzela
maleni sn if i sjedila na tlu sve dok nije poeo djelovati. Kada ga
jednom upozna, to je zaista veliki stuff. Podigao me je u trenu.
/
Onda sam se okupala i odjenula. Jo uvijek me dri. Valjda shvaa
da smo zaista pretjerali, zar ne Cockie?"
"Sigurno," slabano sam joj odvratio. "Drago mi je da imam
svoju bol niarku. "
"Pa da," rekla je kroz sumnjivi smijeh, "vrijeme je za lijek, vae
visoanstvo. "
Prila je pisaem stolu i donijela mi dozu heroina. Efekt je bio
iznenaujui! Prije toga kao da su mi bile popustile sve opruge u
ivcima, nisam bio u stanju maknuti ni jedan mii. Onda me je
mali snif poslije dvije minute ponovno pokrenuo u potpunu
aktivnost. U tome je bilo malo radosti. Bio sam opet priseban, ali
ne i u dobroj formi. Bio sam sposoban uiniti sve to bi bilo
potrebno, ali misao na posao nije me privlaila. Pomislio sam da
e me kupka i tu srediti. Kad sam se obukao, zaista sam se osjeao
drugim ovjekom.
65

Vratio sam se u dnevnu sobu gdje je Lou elegantno plesala oko

stola. Bijesno me je spopala i gurnula na otoman, kleknula pored
mene i poela me strasno ljubiti. Shvatila je da nisam sposoban
uzvratiti.
'Jo uvijek ti treba bolniarkal" , nasmijala se sjajnih oiju i
otkrila zubie, dok su joj nosnice treperile od uzbuenja. Na vrhu
jednog od njenih slatkih uvojka ugledao sam kristalno svjetlucanje
koje sam poznavao. Preivjela je snjeni nalet. Moj lukavi, izvi to-
peren osmijeh govorio joj je da znam ovu igru.
.
"Da," rekla je izazovno, "sada znam kako. Najprije se sabere s
heroinom i onela s kokainom otputuje u ivot. Doi, pritisni
skopku."
Njena ruka tresla se od uznemirenja. Na njoj je svjetlucala mala
hrpa snijega. Usnifao sam ga s priguenom ekstazom. Znao sam
da je samo pitanje sekunde, pa u se inficirati njezinom ludom i
sublimnom omamljenou. Tko je rekao da je ptici dovoljno
posoliti rep e bi se lako uhvatila? Vjerojatno je mislio e mu je
poznato sve o tome, ali se pogreno latio stvari. Ono to je

potrebno, je to da u nos uvue snijeg i onda ulovi ptiicu. Sta je

Maeterlinck uope znao o tom priglupom Sinjebradcu'
Srea lei u samome ovjeku i moe je izvui s kokainom. Ali
nikad ne zaboravite na ono, a nadam se da neete zamjeriti, ako
to nazovem uobiajenim oprezom. Upotrebite malo zdrave pame
ti, budite oprezni. Bez obzira kolika je vaa glad, nemojte poeljeti
pojesti tucet volova en broclet.
Natura non facit saltum.
U igri je pitanje razumne upotrebe znanja. Otkrili su kako radi
maina i nema razloga da ne poletimo s njome do Kalamazuja.
Zato sam, odmjerenim tempom, uzeo tri mala snifa i opet se latio
posla. Lovio sam Lou po apartmanu i moram priznati da smo pri
tome prevrnuli vie dijelova pokustva, to i nije bilo vano, jer
nismo trebali da ga podignemo. Bitno je to da sam uhvatio Lou.
Brzo smo ostali bez daha i onda, do vraga, ba kada sam htio mirno
pripaliti lulu, zazvonio je telefon, portir je htio znati e l i smo kui
Zgospodina Elgina Fecclesa.
No, ve sam vam prije objasnio da nisam mario za njega. Ko
to konstatira Stevenson, ako bi on bio jedino to bi nas vezalo za
kuu, mislim e bi se velika veina odluila Z putovanje po
inozemstvu. Ali protekle noi nije se pokazao loe i zaista nisam
66
mogao uiniti nita manje no da ga pozovem na ruak. A moda
ima jo koji savjet u vezi tehnike ovoga posla. Nisam jedan od onih
uobraenih koji kada posjeduju djeli znanja zamiljaju e su
isuili izvor mudrosti . Zato sam rekao: "Zamolite da bude tako
dobar i popne se do nas." Luo je pourila u drugu sobu da sredi
frizuru i sve ono to se ini da ene moraju uvijek jo srediti i stigao
je g. Feccles i to S nastupom kakvog nisam nikada sreo kod jednog
ljucskog bia. Bio je pun uljudnih pitanja i iinjenja.
Kazao je da nas Sigurno ne bi smetao tako brzo poslije
jueranjega dogaaja, kad ne bi bio skoro Siguran da je kod nas
ostavio svoju dozu za cigarete, koju mu je poklonila veoma draga
tetka Sophronia.
I zaista, bila je ba na stolu ili tonije, ispod stola jer je ovaj bio
prevrnut. Kae smo ga podigl i, vidjeli smo cigaretnu dozu ispod
stola. Prije je morala biti na stolu. Feccles se srdano nasmijao
kominom karakteru situacije. Na neki nain, je i bilo smijeno.
Svejedno, izgleela da je ba hitno trebao svoju dozu za Cigarete.
`
Covjeku koji ugleda prevrnut stol ba ne koristi ako se pretvara
e nije nita zapazio. Zato je vjerojatno najbolje zanemariti ovakve
dogaaje. Moram priznati da je ['eccles pokazao takt pravoga
gentlemana, obiavi svako di rektno namigivanje na okolnosti
koje su prouzroile okolnosti koje su snosile odgovornost za
okolnosti koje su e1e podsticaj okolnostima koje nije bilo teko
uoiti.
No, dobro, prole veeri je Feccles bio vrlo armantan. S
najveom mjerom dobroga ukusa pratio je Lou kroz najtee tre
nutke itave stvari i to tada kada je njen prirodni zatitnik, to znai
ja, bio fziki nesposoban da odgovarajue postupi.
Uzimajui sve to u obzir, Fecclesu sam poelio mjesto koje je

moderno hrianstvo odluilo zaboraviti. Najmanje to sam mo-

gao uraditi bilo je e ga pozovem na ruak. Ali prije nego to sam
uspio provesti svoju dobru namjeru, dostojanstveno je poput
anela koji se spusti s neba, dola Lou. Pristupila je Fecclesu, pred
!ioji
r
oima poljubila ga i zamolila da ostane s nama na ruku.
Uzela mi je rijei iz usta. Moram priznati da sam elio biti sam s
Lou, ne samo tae"'nego zauvijek, i zaista sam se radovao kad sam

uo Fecclesov odgovor:
67

"Zaista, to je suvie ljubazno od vas, lady Pendragon. Nadam

se da ete ovu ponudu ponoviti neki drugi dan. Danas, naime,
idem na ruak s dvojicom s burze. U rukama imam straan posao.
Kad sir Peter ne bi imao toliko love da ne zna to e s njom, bio
bih zadovoljan da ga pripusti m ka rez-de-chausee."
No, dobro, sve to, da sam milijuner i slino, posve je u redu.
Ali biti samac, sasvim zadovoljan Cigarom za jedan iling i iznajm
ljenim hlijevom u palati Victoria, koji se skita po Londonu, neto
je posve drugo no biti na medenom mjesecu s djevojkom koju
njeni najintimniji prijatelji zovu "Bezgranina Lou" .
Feccles nije mogao znati da sam u etrnaest dana potroio vie
od etvrtine godinjeg prihoda. Naravno, ovjeku nisam mogao
objanjavati ovo stanje. Mi Pendragoni doista smo ponosit rod,
posebice otkada nam je, u vrijeme Henyja Osmog, sir Thomas
Malory darovao onu pismenu pohvalu. Uvijek smo biii previe
gordi. Zbog toga je moj bijedni otac i poaavio.
Jedino to mi je preostalo bilo je da ga zamolim da u blioj
budunosti odredi datum za gozbu kod Pail1arda. Mislim da je
Pail1ard najbolja restal,lracija u Pariu, zar ne' Iz depa je izvukao
malu biljenicu, olovkom se nekoliko puta lupiO po ustima i onda
kimnuo.
"Dodavola i Pariz! ", konano je izjavio. "Drutvene obaveze
jednostavno zarobe ovjeka. Cijelog sl ijedeeg tjedna imam obve
za.1I
Tada je zazvonio telefon. Lou je otila do telefona. "Oh, za vas
je, g. Fecclesu," rekJa je, "da li je netko znao da ste ovdje?"
UputiO joj je jedan smijeak.
"To sam vam ba htio rei, lady Pendragon," odgovoriO je,
prilazei aparatu. ''Veoma sam traen. Trae me svi osim, naravno,
policije," zakikotao se, "i sada me mogu dobiti svake minute."
Dok je telefonirao, odjednom se uozbiljiO.

"Oh, da," rekao je u slualicu, "svakako vrlo neugodno . . . Sta to?

U etiri? Dobro, bit u tamo!"
Odloio je slualicu i sav sretan ispruio ruke prema nama.
"Moji dragi prijatelji," rekao je, "to je osobita boja providnost,
nita manje. Moj ruak otpada. Ako va poziv jo vai, bit u
najsretniji u Evropi."
68
Naravno, dvoje takvih ne moe postojati. Sve mi je to pakJeno
dosaivalo. No nije mi preostalo drugo nego da izrazi m svoju

najveu radost. Cak ni to to je Lou bila zaista vesela, nije mi

prualo zadovoljstvo.
qtpjevala je brzu sonatu.
"Ruajmoovdje! " predloila je. "Ovdje je vie intime. MI-zir jesti
u javnosti . Izmeu jela elim plesati!" Pozvala je efa posluge dok
sam ja dao Cigaretu Fecclesu, alei to nemam sposobnost pred
vianja. Nisam bio u stanju u njegovu cigaretu potajice gurnuti
metak trinitrotoluola.
Lou se vatreno svaala s efom posluge. Pobjedila je na poene
poslije este runde. Poeli smo s sivim kavijarjom. Ne znam zato
svatko uiva u kavijaru, kad nema nikakve koristi od kavijara za
razvoj civilizacije. Pojeo sam ga, i sutra bih ga u slinim okolnosti
ma ponovo pojeo. Uz besmrtne Browningove rijei: "Lagala si
D'Ormea, ali ja ne alim."
Uostalom, u pitanju je bio obini objed. Tek e ga budunost
uiniti vanim. Od samog poetka sve je bilo veoma uspjeno. Sve
troje bili smo u najboljoj formi. Feccles je slobodno i neodgovorno
brbljao, s lakoom, zbog ampanjca. Priao je o sebi i svome
izvanrednom uspehu u financijskim poslovima, ali na tome se nije
zadrao toliko da bi stvorio neki utisak i li , da bi dozolio odgovor.
U svoje napomene ubacio je najivlje anegdote i pred kraj ruka
ispriao se i rekao da je zabrinut zbog neke svoje poslovne

operacIJe.
"Bojim se da me doslovce proganja, " rekao je," morate znati da
je sudbonosna ili, bolje, fatalna za moju budunost. Na nesreu
nisam miljuner poput vas, dobra stara duo. Dosta dobro sam
radio, ali sve je odlazilo s istom lakoom kao to je pristiza lo.
Uprkos svemu, sakupiO sam 20.000, ime mogu u najboljem
sluaju kupiti osminu u naftnom poslu o kojem sam vam govorio."
"Ne," ovratila je Lou, "o tome nam niste priali. "
"Siguran sam da jesam," nasmijao se, "uvijek je imam u glavi,
posebice otkada je onaj ruak otkazan. Trebam, naime, jo 5. 000
- vidite, izvukao bih ih iz one dvoj ice. Potekoa je u tome to ne
mogu posuditi samo na svoje lijepe oi. Istovremeno i ne elim da
ova dvojica znaju ta je u igri, jednostavno bi sve uzeli sami. Usput,
to me podsjea na neto vrlo interesantno to sam prije neki dan
. . . " i ispriao j e neku zabavnu priu, koja nije imah nikakve veze
69


^
s onim to je poeo govoriti maloprije. Ali , nisam ga sluao. Moj
mozak je, uz ampanjac, poeo grozniavo raditi. Njegova pria
me je prisjetila da moram danas i l i sutra telegrafirati za novih
tisuu fnti. Osjetio sam snanu, nesvjesnu iritaciju. ovjek je
mlatarao tako bezbrino i okretao milijune da mi nije preostalo
drugo nego da shvatim da sam veliki siromah, naravno po moder
nim mjerilima. Pet ili est tisua godinje i moda jo dodatnih
tisuu za najamninu posjeda Barley Grangea i onda onaj pakJeni
danak na dohodak itd., zaista sam bio stari siromah. Tu moram
uzeti u obzir jo i Lou. Uvijek sam bi uvjeren da je nakit vulgaran.
Peatni prsten i iglu za kravatu za mukarca, a za enu nekoliko
ukrasnih drangulija, vrlo skromnih i dobroga ukusa, to bi bila
granica. Lou je bila drugaija. Mogla je nositi bilo koju koliinu
nakita, sve joj je divno pristajalo. Juer popodne kod Cartiera
kupiO sam joj par naunica tri dijamanta na koncu. Privjesci divnog
krukastog oblika, plavo bijel i , dok je jela, pila i govorila, oni su
se iza kutia vilica najoaravajue klatili. Uope je nisu inili
vulgarnom. Uvidio sam da je moja dunost suprunika kupiti joj
niz kamenia s velikim crnim biserom kao privjeskom, a osim toga
tu je bio jo i onaj prsten od nebruenog smaragda! Kako ludo je
pristajao njezinoj kosi. I onda kad se budemo vratili u Englesku,
morat u je predstaviti na dvoru, i ne zato jer bi mi I'endragoni to
osjeali kao neto poniavajue, za nju je to znaila jo i dijadema.
Sigurno znate kakvi su krojai za dame! Jednostavno, nema kraja
stvarima koje mora imati civil iziran ovjek kada se jednom oeni!
Bio sam, sa svim svojim namjerama i planovima, pravi primjer za
hitnu ljeniku pomo. Trzajem povratio sam se iz svoga sanjaren
ja. Moj razum je odluio. Lou se histerino smijala nekoj prii o
slijepcu.
"Gledajte, Feccles," rekao sam, "elio bih neto vie uti o tom
naftnom poslu. Da vam kaem istinu, na alost nisam ni tako bogat
kao to vi oito mislite . . .
"Moj dragi. . . , " rekao je Feccles.
"Mogu vam rei," nastavio sam, "da je sve bilo u redu dok sam
jo bio sam. Jednostavnog okusa. Ali s ovom malom gospoom sve
je drugaije. "
70
"Naravno, svakako," ozbiljno je odvratio Feccles. "Da, potpuno
vas razumijem. Zaista je, ako uope mogu tako rei, vaa dunost
prema sebi i svojim nasljednicima odabrati lagodan put. Sada
poslije rata nema puno love. Da ne govorim o propasti u vanjskoj
trgovini, padu kupovne snage novca, svjetskom zlatu, spremlje
nom u Washingtonu. Situacija je doista sloena. Ali znajte da je to
SituaCija, koja ovjeku s glavom na pravom mjestu, nudi prilike.
Viktorijansko blagostanje nas je sve uinilo bogatima, bez da bilo
to znamo o tome ili da smo uinili neto za to."
"Da," priznao sam, "na jeftinim vrijednosnim papirima nema
vie zlatnih ivica."
"Dobro, gledajte I'endragone," rekao je i svoj stolac postavio
tako da me je imao ispred sebe. Udaranjem Cigare po tanjiru je
potkrijepio svoje rijei. "Budunost lei, to se tie novca, samo u
dvije stvari, jedno je nafta, a drugo pamuk. O pamuku ne znam
nita, ali ruku dam u vatru ako ," .000 za naftu nee poskOiti na
12000."
"Da, to razumijem," bistro sam napomenuo. "Naime, ja nemam
pojma o finanCijama, ali vae rijei mi se ine razumne. Mislim da
sam za takve stvari razvio nekakav osjeaj . "
"Sigurno, to to ste kazali je vrlo zanimljivo," odvratio je Feccles
u velikom iznenaenju, "isto sam razmiljao i sam. Znam da ste
srani i to je u svakoj igri bitno. A bogatiti se, to je najvea igra.
Istovremeno osjeam da imate glavu primjernu za ovakav posao.
Dovoljno ste inteligentni, imate razvijenu fantaZiju. Time ne mi
slim na divlju domiljatost kakvu sreete kod nekog udaka, nego
onu dobru, zdravu, neiskvarenu fantaziju. "
Inae bi me ovakva direktna pohvala, od ovjeka koji je bio
upoznat s mnogoim, koji je debatirao s najbistrijim umovima po
itavom svijetu, bacila u nezgodnu Situaciju. Ali sam je sada uzeo
kao neto prirodno. Lou mi se je nasmijala u uho. l redu je,
Cockie, mili," zacvrkutala je, "ovo je prilika da direktno ue i
pobijedi. Zaista trebam one bisere, zna."

"U pravu je," suglasio se Feccles. "Cim zavrite medeni mjesec,

posjetite me i latit emo se posla, upustiti se u igru koliko vrijedi
mo, pa i vie. Kad zavrimo, to e biti propast za samog L. D.
Rockefellera. "
71

"Dobro," rekao sam, "ne elim se uplitati, ali ne postoji drugo

vrijeme osim sadanjosti. Ako vam u ovom vaom poslu mogu biti
od bilo kakve koristi. . . "
Feccles je kimnuo. "Ne," rekao je, "ali to i nije tako dobra prilika.
U ovaj posao ulaem svoj posljednji iling, u najboljem sluaju to
je riskantan posao. Nikako ne bih htio riskirati i izgubiti vaih pet
tisua ve kod prve oklade. Naravno, ako stvar uspije, bit e
d " Ivno . . .
"Kaite mi detalje, dragi djeae, " zamolio sam ga i trudio se
osjeati kao roeni poduzetnik.
"Stvar je jednostavna," rekao je Feccles, "trebamo dobiti otkup
no pravo za neke buotine u kraju zvanom Sitka. Prije rata bile su
sasvim u redu, ali po mom uvjerenju nikad nisu bile dovoljno
razvijene. Od tada nisu vie bile u pogonu i vjerojatno e trebati
dosta love da ih ponovo vratimo na mapu. No, to je najmanje. To
to mOji prijatelji i ja znamo i nitko drugi se nije toga jo sjetio
jeste da smo, ako se za ovu osobitu vrstu nafte koju daje Sitka
upotrebi Feldenbergov proces, praktiki preuzeli svjetski mono
pol nad najkvalitetnijom naftom koja postoji. Vjerojatno ne treba
rei da je moemo prodavati po vlastitoj cijeni . "
U trenu previdio sam divne mogunosti ovoga plana.
"Naravno, nije mi potrebno ni rei da morate o svemu tome
utjeti'" nastavio je Feccles. "Ako bi se to saznalo, svaki bi pariki
bankar mogao stvar kupiti ispred naih noseova. Da nemam dva
valjana razloga, ne bih vam to ni ispriao. Znam da ste poteni, o
tome i ne treba govoriti, ali istina je u tome, to sam vam ve
ispriao, naime, da vjerujem u okultizam."
"Oh, da l i zaista, " zavritila je Lou, "onda Sigurno poznajete
Kinga Lamusa."
Feccles se trgnuo kao da ga je udarila po licu. Za tren je bio
posve smuen. Izgledalo je kao da e rei vie stvari odjednom, ali
se radije odluio da uti. Njegovo lice bilo je potmulo poput
groma. Znaenje tih okolnosti nije bilo mogue odgonetnuti.
Okrenuo se prema Lou s nekim zlim, malim osmijehom.
"Izgleda da je glas naega prijatelja," rekao sam, "ve stigao
gospodina Fecclesa."
72

"Dobro," rekao je Feccles dok se uz velik napor polako pribrao,

"ja radije kaem istinu bez da bilo ta govorim protiv ljudi. Ali sada
zaista malo pretjerujemo. Izgleda da sve znate o njemu i zato nema
tete ako kaem da je ovaj ovjek neopisivi podlac. "
Sve moje neprijateljstvo i ljubomora buknuli su iz nesvjesnog.
Osjeao sam da bih ga mogao, da sam tamo, ustrijeliti poput psa.
Moj stari kolski drug udaljio se od meni tako mrske teme.
"Niste mi dozvolili zavriti," prituio se, "htiO sam rei da iako
nemam nekog osobitog talenta za nnancije i slino, imam intuiciju
koja me nikada ne ostavlja na cjedilu poput Sokratovog demona,
vjerojatno jo pamtite>"
Kimnuo sam. Maglovito sam se prisjeao Platona.
"Dobro," rekao je Feccles i poput nekog dostojanstvenog maj
stora koji lou poziva na diSCiplinu, otresao pepeo. "Kada sam vas
juer sreo, rekao sam si, bolje je biti roen sretan nego bogat.
Ovdje je ovjek koji se rodio sretan."
+
To je bila istina. Nikada nisam bio sposoban SVOjim sposobno
stima uraditi bilo ta, ali svejedno me zapala srea . .
"Neto imate u sebi, Pen," rekao je s oduevljenjem. "Ako vam
zatreba posao, uzet u vas za tisuu funti godinje, za maskotu. "
Lou i ja bili smo vrlo uznemireni. Skoro da nismo imali dovol
jno strpljenja za detalje plana kojeg je imao na prijatelj. Brojke
su bile uvjerljive i njihov efekat bio je to da su nas zaslijepile.
Nikada nismo sanjali o tako velikom bogatstvu. Prvi put u ivotu
imao sam viziju moi koju nudi bogatstvo i uvidjeo sam, isto tako
prvi put, kako su moje ambicije ogromne. Bio je posve oito, u
pravu kada je govorio o mojoj srei. Imam sam nevjerojatnu sreu
u ratu. A onda je stiglo nasljedstvo pa onda jo i Lou. I sada sam
pukim sluajem sreo starog Fecclesa s njegovom sjajnom investi
Cijom. To je bila prava rije, uvao se do te mjere da me je strogo
opominjao da kod posla koji nam predstoji nije u pitanju speku
laCija.
Onako ushieni smo praktine detajie teko shvaali. Potrebna
svota bila je 4. 950 funti. Ovakva svota za mene ne precstavlja neke
tekoe ali morau, kao to sam i objasnio Fecclesu, prodati neto
dionica ili slino to e trajati dva ili tri dana. Vremena gubljenje
nije bilo jer e pretkupno pravo zapasti, ako ne bude preuzeto jo
ovog tjedna, a bila je srijeda.
73

Feccles mi je pomogao sastaviti telegram za Wolfeja, u kome

mu objanjavam stisku i Feccles e doi u subotu u devet s
papirima. On me nee izdati ali istovremeno ne moe rizikovati da
bi propustio vlak svog ivota i zato e i sam sakupiti ovih 5. 000
gdje drugdje, ali u tom primjeru e svejedno omoguiti da dobijem
nekoliko njegovih dionica. Htio me je uz sebe u poslu, ako ne zbog
drugog onda zbog moje sree. Onda je velikom brzinom odjurio.
Lou i ja smo dobili kola i popodne proveli u bulonjskoj umi
inilo se da je kokain uhvatio novom snagom ili je u pitanju bio

dodatni efekt heroina. Zivjeli smo istom jezivom brzinom kao u

onoj prvoj, divljoj noi. Intenzivnost je bila i vea ali nas nije
ponela sa sobom. U nekom smislu je svaki sat trajao samo djeli
sekunde, ali je svejedno u nekom drugom smislu svaka sekunda
trajala itav ivot. Znali smo cjeniti i najmanje sitnice u ivotu. Ovo
elim temeljito objasniti.
"William Osvaja 1066, William Rufus 1087" itavo razdoblje
kraljevstva normanskog vojvode moemo rezimirati u jednoj
reeniCi. Istovremeno povijesniar koji je zavrio poseban studij
ovog dijela engleske povijesti moe napisati deset knjiga detalja,
ali, u nekom smislu, mora imati na umu oba vida tog znanja.
Bili smo u slinom stanju. Sati su prOlicali kao udari munje koji
su osvetljavali svak djeli pokrajine i sve se moglo odjednom
shvatiti kao da posjedujemo novu razumsku sposobnost koja je
toliko via od normalnog toka misli kao to je sveznajui mozak
velikog naunika vii od mozga divljaka, iako obojica gledaju kroz
isti optiki instrument istu bubu.
Nemogue je nekome koji nije to sam iskusio opisati neusta
vljivi polet ovoga stanja. Jo neto je bilo u tOj situaciji neobino:
inilo se da smo obdareni s onim to moemo zvati telepatske
sposobnosti jer nema prigodnije rijei. Nismo trebali objanjivati
samoga sebe drugi drugome. Nai razumi radili su zajedno poput
dvojice uigranih napadaa.
Dio uitka dolaziO je iz svijesti da smo dosta uzvieniji o svega
ta bi mogli sresti. To nam je garantirala ve i sama injenica da
smo za razmiljanje imali na razpolaganju daleko vie vremena o
ostalih. Bili smo poput hrtova, a preosuli svijet bili su zeevi i
srazmjer meu brzinama bio je ogromno uvean. Kao pilot prema
oferu.
74
One noi smo dosta rano legli u krevet. Pariz nam je pomalo
ve i dosadio. Njegova brzina bila je za nas suvie mala. Kao da
sediro kod wagnerijanske opere nekoliko napetih trenutaka ali
veinu vremena dosaivali su nam dugi i jednOlini dijelovi poput
dijaloga Wotana i Erde. Htjeli smo bili sami za sebe jer niko drugi
nije bio u stanju pratiti nau brzi nu. Razlika izmeu sna i jave bila
je isto tako umanjena, ne, skoro je bila ukinjena. Razdoblja sna
bila su samo kratke smetnje budnosti i ak su snovi nastavljali nae
uveliavanje ljubavi. Vanost bilo kog dogaaja bila je zanemarIji
va. Obino su ovjekove radnje do odreene granice ukoene.
Izreka ka
e
: dva put razmisli, jednom uini. Nismo vie razmiljali
dva puta. Zelja se prervorila u in bez i najmanjeg provjeravanja.
Isto tako je nestao i umor.
Drugo jutro probudili smo se sa suncem. U jutarnjim haljama
izali smo na balkon i posmatrali izlazak sunca. Osjeali smo se
jedno s njime, isto tako svjei i razpaljeni kao on. Neiscrpna
energija' Za vrijeme doruka plesali smo i pjevali. Bili smo u fazi
avrljanja i obojica smo istovremeno to glasnije priali i pravili
planove za dan, dok je u naim mozgovima kljuao izvor eksta
tikog uznemirenja i naugasivog smijeha. na kad smo se odluili
jutro provesti u nabavci, donijeli su nam vizitkartu. ProitaVi da
je moj posjetilac proku ris t g. Wolreja, iznenadio sam se.
"Oh, ba me briga za njega," rekao sam i onda sam se prisjetio
jueranjeg telegrama. Za kratko sam se uznemirio. Da li neto ne
valja? Ali kokain me je ubijedio da je sve divno.
"Naravno, moramo ga primiti," rekao sam i receptoru naredio
da ga poalje gore.
"Ne dozvoli da te suvie zadri," rekla je Lou i s tmurnim
dU1'enjem ila u spavaonu posle kratkog zagrijala, tako snanog
da je zguvao moju novu kravatu chanet. ovjek je stigao. Ozbil
jnost njegovog nastupa bila mi je dosadna, a njegova sveana
predusretljivost me zgranula. Svakome prija kad ga tretiraju poput
nekakvog olovnog vladara, no takve srvari nisu za Pariz. A jo
manje idu zajedno s kokainom. Smetalo mi je da se ovjek oito
loe osjeao i da se ponosio time da su ga slali u Pariz zbog vanog
posla s istinskim, ivim vitezom. Ako letenje ovjeka ita naui
naui ga mrziti snobovtinu. Kad ovjek leti meu oblacima po
staje mu nejasan ak i Red hlane podveZice. Nisam mogao priati
s ovjekom dok nije postao malo ovjeniji. Ponudio sam mu
W
75
stolicu, pie i cigaretu i tek onda dozvolio da me obavijesti o
poslovima. Sve je, naravno, bilo u redu. Tih est tisua funti nije
bilo mogue odjednom podii, ali poto sam ih trebao hitno,
morao sam podpisati neke papire koje je g. Wolfe sastavio na
brzinu primivi moj telegram i shvatio sam da e biti najbolje ako
poemo na konzulat.
"Pa naravno, pozovite taksi," rekao sam, "za minutu sam dolje."
Otiao je i otrao sam do Lou da joj objasnim kako treba da idem
konzulu zbog posla. Vratit u se za jedan saf i tada emo izvesti
nau nabavku. Uzeli smo veliki snif snijega i poljubili se za odlazak
kao da odlazim na trogodinju ekspediciju naJuni pol. Uzeo sam
eir, rukavice i tap i na ulazu pronaao momka.
Pie i pariki vazduh dali su mu osjeaj za vlastito dostojanstvo.
Umjesto da bih ponizno ekao da prvi uem u kola, ve je sjedio
u njima i ako, je bio jo uvijek sveano predusretljiv, izgledao je
nekako vie diplomatski . Potisnuo je ak i izvorni refleks da takne
eir.
Sam sam osjeao zanimlj ivo zadovoljstvo nad vlastitom
vanou i istovremeno mi se strano urilo nazad ka Lou. Moj
mozak juriO je mislei na nju. Podpisao sam tamo gdje su mu
pokazali i konzul je preko svega pritisnuo peat. Vratili smo se u
hotel i prokurist je iz tajnog unutarjeg depa izvukao zakljuan
koni novanik i odbrojao mi est tisua u novanicama fnti.
Naravno, pozvao sam ga da ostane na ruku, iz puke uljudnosti.
Jako me razveselilo njegovo izvincnje. Trebao je, naime, uhvatiti
vlak u dva za povratak u London.
"Dobri boe, kako dugo vremenae nijc bilo," rekla je Lou i
mogao sam vidjeti da ga je ispunila na divan nain. Poput neke
lude ene plesala je mal i m, trzajuim kretnjam,a, za koje nisam
mogao da ne bih video da ukazu na ivanu razdraenost. Svejed
no, bila je bljetava, sjajna i USijana od uznemirenja. Dobro, vi
znate da ne volim ostati u pozadini. Morao sam je dostii. Doslov
no sam gutao snijeg. Dravno vijee trebalo bi mi platiti iling na
sat. Svijet je pun nepraVdi.
Ali naravno nismo imali vremena upitati parlament. Lou je,
naime, bila sva u suzama jer nema ta da obue i skoro nema
A
nikakvog nakita. Sav smisao vitetva je u tome da kada ovjek uoi
da je uinio greku, on je ispravi . Sada na sreu nije bilo potekoa.
Trebal i smo se samo odvesti u ulicu la Paix. Vidjevi sve te bisere
76
na njenom vratu skoro sam se onesvijestio. Ovaj neobrueni
smaragd! Kako je divno pristajao njezinoj kosil Ovi pariski trgovci
mora da su umjetnici. ovjek je odmah uoio gdje je greka. Jer
s ama ba nita nije slagalo s plavetnilom njene haljine, pokazao
nam je safrnu i diamantnu narukvicu i prsten s ugraenom
platinom. To je bila zaista bima razlika. No, svejedno, davao je
utisak nelagode. Bio je zauen, samo to. A onda Su njegovi obrazi
zarumenjeli. Konano je dobio pravu ideju. Kada jednom naleti
na dobrog momka moe mu vjerojati , Nedostaje jo neto crveno!
Priao sam ve o Louj inim usnama, o njezinoj dugoj, naseckanoj,
zmijskoj skarletnoj crti koja se uvijek krivila i kreveljila kao da ima
vlastiti odvojeni ivot i da su u nekom stalnom slasnom obliku
muenja!

Covjek je odmah shvatio to treba. Usne su trebale biti simbo-

liki ponovljene. To jeste sva tajna umjetnosti. Tako je iz pretinca
izvukao zmiju, sastavljenu i golubje krvavih rubina.
Boe moj i To je bilo najdivnije to sam u ivotu ikad vidio osim
same Lou. Kada si je pogledao morao si pomisl iti na njene usne i
htjeti je poljubiti i na meni je bilo da dokaem Parizu da imam
suprugu koja je najdivnija ena na svijetu i 1 sam mogao uiniti
samo time da sam je l-askazivao u krasnim haljinama i obloenu
najdivnijim draguljima. Radilo se o mojoj dunosti prema supruzi
i to sam sebi i mogao priutiti, jer sam bio, relativno, dosta bogat,
a pored toga e pet tisua, koje ulaem u Fecclesov posao donijeti
najmanje etvrt milijuna i to po najumerenijim ocjenama. U to sam
se ubjedio vlastitim oima. Radilo se o istoj dobi ti i na svijetu nije
postojao razlog koji bi govoriO protiv razumnog troenja. Sam g.
Wolfe je istaknuo kako je u tim vremenima teko dobiti primeran
posao i ispriao kako mnogi ulau svoj novac u diamante i krzno
koji uvijek zadre svoju vrijednost, dok se dravni vrijednosni
papiri i slino uvijek izloeni neoekivanim taksama, razvredno
tenju i mogunosti evropske repudiacije koja lei iza svega ovoga.
Kao prodinom ovjeku moja je dunost bila kupovati toliko
dragulja z Lou koliko sam mogao. Istovremeno sam morao biti
budan. Kupio sam spomenut nakit i platio. Nisam se dozvolio
zavesti od zelene, biserne SPONKE za mene, iako bi se svaki put
kadbi je stavio prisjetio Loujinih oiju. No, bila je zaista skupa i g.
Wolfe ozbiljno me upozoravao pred dugovima, zato sam platio i
izali smo vani. Odluili smo otii na ruak u bulonsku umu. U
77

taksiju uzeli smo snijega i Lou je poela plakati, jer nisam kupio
nita za sebe. Uzeli smo jo neto snijega, bilo je dovoljno vremena
jer niko, naime, ne rua prije druge. Vratili smo se u trgovinu i
kupili jo zeleni biser i to je Lou tako odobrovoljilo da se taksi
pretvorio u avion. Oklijevanje bilo bi glupo. Ako neto zapone

mora t i zavriti. Sta ve kae onaj ovjek: "Ne prodajem svoj

ivot za sitnu nadnicu. " To je pravi duh. "Ostavite me, gentleman i
i i onog koji me pusti stvorit u duha." To je duh Pendragona i
duh pilota. Otii tamo gore, ostati tamo i druge ustrijeliti na
zemlju!
78
Glava 7
BOGATAEVA KRILA

Objed u restauracij i proao je kao san. inilo se da nismo

svjesni da jedemo, premda nismo zaista nita okusili. Mislim da
sam ve priao o koka i n skoj anesteziji koja ovaj fenomen
odreuje. Kad uinim ovakvu napomenu, jasno mi je da se u meni
probudio, inae, mrtav bivi swdent medicine. Neka vas to ne
brine, Kad ovjek jednom uvue u sebe pravu dozu snijega, on
vie ne osjea, u onom uobiajenom znaenju ove rijei. Poinje
prosuivati nekako impersonalno. Bol postaji, ali ne boli. Uiva
injenicu bola, kao to je u koli uivao itajui sve mogue strane
stvari iz povijesti. Ali problem s kokainom je sl ijedei. Skoro ga je
nemogue uzimati umjereno, kao to moe svatko osim Amerika
naca piti viski. Svaka doza ini te boljim i boljim, I tako uniti snagu
raunanja. To smo UVidjeli otkrivi da je naa zaliha, koju smo
dobili od Gretel , i za koju smo bili uvjereni da e biti vjeita, sve
manja. I opet nam je pomogla haljina. Ve nekoliko dana bili smo
U nestaici, tri ili etiri snifa dnevno bili su dovoljno gorivo, To i
nije bilo tako bitno, jer smo jo uvijek imali veliku zalihu. Mora da
je u tom kimonu bilo nekoliko kilograma K. i H. i kad pomislim
da je jedna osmina grama ve dosta velika doza H. , mogu lako
izraunati koliko divnih trenuta- ka mOe ovjek doivjeti s jed
nom fntom. Da li jo pamtite kako to ide dvadeset grana je jedna
dvadesetina une, a tri dvadese- tine jesu jedan scruple zaboravio
sam ve koliko scrupli sadri jedna drahma, osam drahmi je jedna
una, dvanaest uni je jedna funta. Sve sam pobrkao. Engleske
utege i mjere nikada nisam mogao shvatiti i nikada nisam sreo
nekog tko bi ih shvatio, Stvar je u tome, da ovjek moe vrlo dugo
uzimati p jednu osminu grana dnevno, ako ima funtu stuffa,
79

No, ovo ete svi moi shvatiti petnaest grana je jedan gram i
tisuu grama je kilogram i kilogram je 2,2 fnti. Jedino u to nisam
uvjeren je da l i se radi o esnaest unnoj funti ili dvanaest unnoj
fnti. Kad ovjek ima fntu snijega ili H. , mislim da to i nije vie
bitno, moe izdrati dosta vremena. No,izgleda da je zaista teko
sve drati pod nadzorom.
Quain tvrdi da mogu ljudi, naviknuti na opijum i njegove deri
vate, uzeti ogromnu dozu kokaina bez ikakve bojazni. Inae, pola
grama kokaina moe prouzroiti smrt, dok smo mi UZimali stuff
sasvim bezbrino . ovjek ne razmilja o teini, osim kad utrcava
pod kou. Kad osjeti da ga treba, jednosta

no uzme dozu. Pa
to je i pravilo prirode. Jedi kad si gladan. N ita nije tetnije za
zdravlje, nego ustrajanje na tono odredenim obroCima dnevne
prehrane. Staro englesko pravilo o tri tanjura mesa dnevno, prou
zroilo je nezgodno poveanje zaliha mokrane kiseline koje su
vee od potreba. Fiziologija, ekonomija, a ini mi se i geologi- ja,
udruuju se u protestu.
Sada smo ivjeli punim ivotom. Kad god se brzina smanjila,
uzeli smo kokain i kad nam kokain nije bio dovoljan, jo jedan snif
heroina. Ono to ovjek treba, to je tvrd i zdrav mozak da bi imajui
u vidu tjelesne indikatore u.ivao razumne doze. Potreb- na je
elastinost. Duhovni socijalizam je kad se ovjek podvrgava
utvrenim dozama, koje uiva bez obzira na to da li ih treba ili ne.
Priroca je najbolji vodi. Moramo se prilagoditi njenoj igri. Naa
nezgoda u Petit Savoyardu nauila nas je mudrosti. Svaki as imali
smo snanija krila. Ovaj Coue je mali spekulant, kao to bi rekli u
Americi. "Svaki dan i u svakom pogledu, sve mi je bolje i bolje."
Zar ne? Mora da ga je ponijela rima. Zato ekati na dan? Stigli smo
do stupnja, kad je svaka minuta bila vana. Poput kota, koji je
svom sinu, nakon pola puta od deset milja do crkve, kad je taj
rekao: "Divan dan je danasl" , tako odgovorio: "Zar je ovo dan da
bi se prialo L danima!" Razmiljanje o danima vodi u razmiljanja
o gocinama, a razmiljanje o godinama dovede te do razmiljanju
o smrti, a to j e smijeno . S Lou sam ivio iz minute u minutu
7
sekundu za sekundom. Jedan udar sata oznaavao nam je predah
vjenosti. Bili smo nasljednici vjeitog ivota. Sa smru nismo imali
niega zajednikoga. Ba je bio pare- tan onaj koji je ispriao da
"sutra nikada ne dolazi".
80
Uhvatio nas je veliki nemir. Pariz je bio sasvim nemogu. Morali
smo otii nekuda, gdje vrijeme nije bilo bitno. Promjene dana i
noi nisu toliko bitne. Druenje sa onima koji rade, gledaju na sat,

je nepodnoljivo. Zivjeli smo u svijetu arapskih noi, gadila su nam

se ogranienja. Pariz nas je uvijek ponovno prisjeao na pigmejce
koji su ivjeli, ako s t uope moe nazvati ivotom, u ureenom
sistemu. Strano i smijeno je otvarati i zatvarati prema dogovoru.
Moramo otii tamo, gdje nas ovakve stvari nee uznemi- ravati.
Na ruak u Cascade pokvarila je jedna nezgoca. Napravili smo
divan utisak. Unutra smo uletjeli poput leptira koji se sputaju na
ljiljane. Zabrujalo je izmedu stolova. Louina ljepota omamila je
svakoga. Njezin nakit je osupnuo mnotvo. Pomislio sam na grku
skuptinu u najboljim vremenima, koju su neoekivano posjetili
Apolon i Venera.
Nije to bila samo naa zanesenost, nego i opojni osjeaj da nam
s dive i da nam zavide. U poreenju s nama osjeali su se poput

kosa za otpatke. Sef sale postao je sam veliki sveenik. Bio je na

visini svoga zadatka, kakav je to genij bio. Dok je preporuivao
izbor jela, u svome je.duhu bio pred nama na koljenima, to nam
se inilo dunim potovanjem niih vladara. l'et ili est stolova
dalje od nas sjedio je onaj ovjek, King Lamus s nekim Francuzom,
oito vrlo uglednim, s velikom crvenom rosettom i njegovanim
aristokratskim bijelim brkovima i bradom; nekakav ministar. Ni
sam tono znao tko je, no, vie puta sam ga vidio u novinama na
slici, zajedno s predsjednikom. Prije naega ulaska, bili su glavni
predmet zanimanja. Na dolazak razgolitio je ovu plitkost. Lamus
je bio okrenut leima prema nama i zato nas vjerojatno nije vidio.
Nije s okrenuo, premda su to uinili svi drugi i poeli ukati.
Nisam ga vie mrzio, bio je smijeno nii od mene i to me smetalo.
Kad se digao s prijateljem, proli su uz na stol i obojica su bili
nasmijeeni i ljubazni. I onda, do vraga! ef sale mi je donio
njegovu vizi t kartu, na kojoj je olovkom bilo napisa- no : "Nemojte
me zaboraviti, ukoliko vam zatrebam. " Prokleta priglupa drskost!
Sasvim svojevoljna i nesnosna drskost. A tko e trebati gospoclina
Svemoguega Kinga Lamusa? Ba bih mu vrue uzvratio! Samo da
nije ta kreatura ve otpuzala van. Tako i tako nije to imalo
nikakvoga smisla. Nije vrijedio vie od taloga kave. No, dogaaj se
usjekao u moju svijest i proganjao me itavo poslije podne. Morali
bi takve istjerati jednom zauvijek. Nek ide do vragal Zaista je pravi
81
&
podlac. Svi su to prepriavali. Zato se htio umijeati? Nitko ga nije
molio. Neto od toga sam rekao Lou, koja je odgovorila jako
domiljato: "Tako je, Cockie," zavritala je, "on je nametljivac i
njegova priroda je sagnjila prije nego to je dozrela. "
Prisjetio sam se neega slinoga iz Shakespeara. To je bila
Louina najbolja strana, bila je, naime, sjajno domiljata, no, nikad
nije pretjerivala. Istovremeno sam, kao to sam ve rekao, ovjeka
imao u elucu. Tako me uznemirio da smo oboje, da bi iz naih
usta uklonili lo okus, uzeli vie kokaina. Ali nevolja je ostala,
premda u drugaijem obliku. Parika atmosfera me poela nervi
rati. I tako nije vie bilo razloga da se jo zadravamo u tom vrajem
gradu. Morali smo samo, jo pronai Fecclesa, isplatiti mu gotovi
nu i otii na neko mjesto poput Caprija, gdje te stalno ne salijeu
sa nekakvim sitnicama. Uhvati- la me luda elja da gledam kako
Lou pliva u Plavoj pilji i kako se fosforescentni plamenovi odbijaju
od njeZinoga sjajnoga tijela.
Naredili smo oferu da zaustavi ispred Fecclesovog hotela i
tamo naletjeli na neoekivanu prepreku. Upravnik nam je rekao
. da je monsieur Feccles tog jutra iznenada otiao. Ali ostavio je svoj
teki prtljag i moe se vratiti svaki trenutak. Ne, nita nije rekao
kamo odlazi. Sigurno e se vratiti u subotu ujutro da dobije mOjih
pet tisua. Odmah sam shvatio to sada. Novac u mu ostaviti i
uzet u upravnikovu potvrdu i napisati mu da mi papire alje u
CaJigulo na Caprio Poeo sam prebrojavali gotovinu. Sjedili smo u
hotelskome salonu. Zabezeknuo sam se.
"Lou, volio bih," zamucao sam, "da ti to prebroji. Meni se
nikako ne poklapa. Mora da sam malo preljerao! "
Pregledala je novanik. "Zar nema nikakvog novca u depovi
ma" upitala me. Pretraio sam ih, pun iznenadne tjeskobe. Novaca
je bilo u skoro svakom depu; ali samo sitni, tisuu franaka ovdje
i sto franaka tamo, novanica od pedeset funti u TJELOVNlKU i
vie manjih novanica. U meuvremenu Lou je prebrojavala

sadraj moga novanika. Citava svota bila je tisuu sedamsto.

"Boe moj! Bio sam pokraden," od bijesa rumenog lica, hvatao
sam dah. Lou je sauvala hladnu glavu i kontrolirala s. Na kraju
krajeva, novac i nije njezin! Poela je neto zbrajati na papir iz
hotelskog notesa.
"Plaim se da je sve u redu," objasnila je, "dragi nestako, "
82
Odjednom sam se otrijeznio. Da, sa raunima nije bilo nita
pogreno. Kod Jupitera, bili smo u kripcu. Nagonski sam osjeao
da je nemogue telegrafirati Wolf za jo vie novca. Vjerojatno
mi se nos pOviO, a lice mi upalo. Lou mi je stavila ruku oko struka
i u moja rebra zarila nokte. "Cockie," rekla je, "sve je u redu. Uvijek
sam sumnjala u Fecclesa, a ovaj njegov odlazak daje utisak da je u
svemu tome neto zabavno."
Moji snovi o etvrtini milijuna nestali su bez ijednog trunka
7.ljenja. U stvari sam bio samo opre7.n. Svoj novac sam uloio u
neto konkretno. Oito je Feccles bio sljepar. Kad bih mu dao onih
pet tisua, nikad vie ne bih uo ni za njega, ni za njih. Ponovo
sam postao vatren.
"Gledaj," rekla je Lou, "zaboravimo na to. Napii Fecclesu
poruku da novac nismo stigli podii na vrijeme i otputuj mo.
Naravno, morat emo tedjeti. Oti(iimo u Italiju. Kurs je vrlo
pogodan, ivot oaravajue jeftin. Glupo bi bilo troiti novac,kad
imamo Ljubav i Kokain. "
Moj duh je ivnuo da bi se sreo sa njezinim. Na brzinu sam
napisao pismo i ostavio ga na recepciji. Pourili smo na talijanski
konzulat p vizu, a dok smo bil i na boanslvenoj veeri, portir
nam je nabavio karte za spavaa kola, a sobarica spremila na
prtljag.
83
9
m

Glava 8
VEDERE NAPOLI E
POl PRO PATRIA MORI

Bilo je upravo dovoljno vremena da stignemo na Gare de Lyon

i da ulovimo vlak de luxe. Ostavivi za sobom Pariz, obu7.eo nas je
osjeaj beskrajnog olakanja, praen jakim umorom koji je, inae,
bio neopisivo ugodan. Onoga trenutka kad su nam glave takle
jastuke, ve smo spavali kao mala djeca. Probudivi se rano ujutro,
radovali smo s svjeem alpskom zraku, koj i je irio naa plua.
To nas je diglo iznad trivijalnosti civilizacije, podiglo nas u vezi sa
vjenim, a nae due poletjele su do iskon- skih vrhunaca koji su
s di7A1i iznad vlaka. Due su se uzdigle preko bistrih jezera i
radovale hirovitoj Rhoni.
Mnogi misle da je opasnost droge u tome to te namami da se
zavue u nju kao u zaklon uvijek kad se dosauje, kad si utuen
ili bijesan. To je, naravno, istinito, no, kad bi to bilo sve, samo
nekolicina bila bi u opasnosti. Na primjer - onoga jasnoga jutra,
sa suncem koje je blijetalo u snijegu i vodi, Cijela je zemlja
prvenjela pred tim doivljajem. Kada je isti otar zrak razgalio
naa plua, rekli smo jedan drugome - naim mladim oima,
uarenima o ljubavi, zdravlja i sree, da ne treba nita vie da bi
nau poziju uinilo potpunom. To sam rekao bez oklijevanja.
Napustivi Pariz, civilizaciju i konvencionalnosti, te sve ono to
ini modernu izvjetaenost, osjeali smo se kao kriani, kojima
je s ramena pao tovar grijeha. Nismo osjeali nikakve potrebe za
uveanjem, u tako bskrajnoj omami, nas dvoje, naa ljubav i
bezgranina ljepota uvijek drugaijega kra- jalika, trajna je potpu
nost koja iz "itka putuje kroz neiscrpne mogucnosti Prije nego
to su rijei bile izgovorene, preko Lou- jina lica preao je lukavi
osmijeh. Isto suptilno, tajanstveno zadovoljstvo raspirilo s u
85
.
mome srcu. Ponudila mi je prstohvat heroina kao da mi daje neki
izabrani ezoterini sakrament. Primio sam ga kao da nas guta neka
mrana, pomahnitala elja i onda joj slinu dozu odmjerio na
svojoj ruci. Nismo ga uzeli iz potrebe, radilo se vie o samome inu
uzimanja, takorei inu vjere. Ba to da se nije radilo o inu iz
nude, pretvorilo ga je u in pobonosti. Isto tako ne mogu tvrditi
da nam je sn if osobito koristio. Bila je to rutina i istovremeno
obied, bilo je to spomen slave, poput protestantskoga sakramenta
ili katolikog blagoslova. Prisjetili smo se da smo nasljednici kral
jevskoga blaenstva, u kojemu smo plivali. Osvjeilo nas je ovo
stanje. Za vrijeme ruka uvidjeli smo da usprkos alpskome zraku
nemamo veliki apetit i u trenu bliskosti ocijenili smo da je hrana
smrtnika suvie prosta za bogove. Ova naklonost bila j e tako
snana i suptilna, tako vrsta u naim srcima da nismo bili u stanju
shvatiti grubu i sirovu injenicu da smo ikad postojali kao odvoje
na bia. Prolost je bila izbrisana u mirnom promatranju naega
blaenstva. Shvatili smo nepromjenjivu ekstazu, koja zrai iz Bu
dinih kipova, tajnoviti osmijeh na usnama Mona Lise i nezemaljsku
radost u ponaanju Iiaidee Lamoureux. Dok je express jurio
Lombardijom, puili smo u savl'enoj tiini. Mojim su umom,
poput sinjeskar- letnog fantoma, proletjel i fragmenti Shelleyjevih
redova o Euga- neanskim brdima.
"Maglovita lombardijska ravnica
s otocima gradskih sajmova.
Tokom samo jednoga stoljea gradovi su se komercijalizirali u
pjeveva bojita i smetita. Ali Shelley je i dalje smireno sijao poput
samoga sunca.
"Mnogi zeleni Dlaci postoje
U tom irokom moru siromatva. "
Sve ega se dotaknuo svojim perom, rascvjetalo se u be
smrtnost. I sa Lou sam bio sam u zemlji koju su njegove proroan
ske oi vidjele. Pomislio sam na onu neobinu idilu, neu je zvati
otok, kamo je pozvao Emiliju, u Epipsychidionu.
Lou i ja, moja ljubav i ja, moja ena i ja, nismo samo odlazili
tamo, uvijek smo bili tamo i Sigurno emo zauvijek tamo i ostati.
86
Budui da je bilo ime otoka, ime kue, ime Shelley ja i Loujino, te
moje ime jedno te isto ime Ljubav. Zaista sam zapazio da i naa
fIZika tijela djeluju poput projekcija naih misli. Oboje smo disali
brzo i duboko. Nae rumene obraze preplavio je sjaj sunanoga
svjetla nae krvi, koja je dr;.la ritam valcera nae ljubavi. Valcer?
Ne, bilo je neto ee od valcera, moda mazur- ka. Ne, u naim
duama bilo je neto jo snanije. Pomislio sam na bijesni fndan
go Cigana iz Granade, na [matiku estinu vjer- nih maurskih
razvratnika, koji se reu svetim sjeki ricama svuda, dok se u probo
denoj sunanoj svjetlosti, po njihovim tijelima ne razlije tamno
crvena krv, tada na mokrom, ugaenom pijesku nastaju male
kraste od blata. Pomislio sam na menade i Bakhusa, vidio sam ih
kroz ive oi Euripida i Swinburnea. Jo uvijek nezadovoljan,
traio sam jo udnije simbole. Postao sam plemenski vra koji
nadgleda kanibalsku gozbu, sa udarcima tam tama izludi i otjera u
siloviti bijeg utu rulju ubojica. Sa zlokobnim zvukom egrtaljke
unitava svaku lj udsku osobinu i pretvara ih u elementaIne ener
gije, valkire, vampire koji se u vihoru i oluji vrte i vrite. Ne znam
da li to treba nazvati vizijom i kako psiholoki klasat- cirati. To
sam jednostavno doivljavao isto i tou , premcia smo inae dosta
pristojno sjedili u kupeu. Sve vie smo shvaali da je Haide, inae
obinu i svakodnevnu djeVOjku niskog porijekla, usrkao divni
vrtlog isti ne.
Normalne akcije te I'eakcije uma i tijela ine ba toliko glupih

velova na Izidinom licu. Sto se dogaa, nije bitno. Umijee je bilo

otkriti trik za njihovo stiavanje. Razumio sam vrijednost rijei koje
ne ovise o njihovog racionalnog znaenja, ve od hijeratike
sugestije.
"U Xanadu je Kubla Kan
uspostavio otmjenu kuu slasTi. "
Imena ne znae nita odreeno, no, odreuju atmosferu pje
sme. Sublimnost ovisi od neShvatljivosti. Shvatio sam polet u
priama lorda Dunsayja. Shvatio sam kako su "barbarska imena
evokacije" koje upotrebljavaju magovi, urlanje i zvidanje gnostika
te mantre hinduskih tovalaca, dovele njihove due u vrtlog veli
anstvenosti.
ak i imena krajeva kojima smo prolazili, poticala su nas, jer
87
su bila tua i zvuna. A posebice me je uzbudio pogled na
talijanske rijei "e pericoloso spongersi". Nekome koji zna talijan
ski, to bi sigurno malo znailo. A 7w mene je to bio glavni klju
magije. Ove rijei sam nekako povezao sa svojom ljubavlju za Lou.
Svaka srvar bila je simbol moje ljubavi za Lou, osim kad je ona stara
nevolja, znanje, rvrdila suprotno. U tom snanom transu vrtjeli
smo se cijelo jutro. U misli mi se stalno vraao naslov slike koju
sam vidio kod nekoga ludoga slikara: "etvorica crvenih monaha
vode crnog jarca preko snijega u Nita". Oito je to bio izgovor za
izbor boja, al i udna glupost ove reenice i suptilna sugesti- ja o
zlokobnoj grenosti, izazvali su u meni tiho oduevljenje.
"Prvi zov na ruak" stigao je neoekivano. Naglo sam se probu
dio i shvatio da s Lou nisam progovorili ni rijei ve nekoliko sati.
Divnom brzinom i urakim zadovoljsrvom jurili smo Svemirom
koji smo sami srvorili. Istovremeno sam shvatio da smo nesvjesno
snifali. Materijalni svijet postao je tako nebitan da nisam vie znao
gdje sam. Sadanje putovanje pomijeao sam u sjeanju sa dva ili
tri prethodna izleta po kontinentu. Lou je p,vi put ila dalje od
Pari7..a i traila je od mene neke podatke o vremenu i prostoru.
Nije dobro biti previe povjerljiv prema njoj, nisam bio u stanju
pojasniti joj ni jednostavnije podatke o naem putu. Nisam znao
ni smjer putovanja - da li onda dolaze AI pe, u koji predio ulazimo,

da li smo stigli preko Firence, a nisam ak ni razlikovao Zenevu od

Genove. Oni koji znaju put, shvatit e da sam bio u transu, skoro
da nisam razlikovao jutra od veeri. S punom samosvjeu mogao
sam opisati srvari koje se nikad nisu dogodile. Ustrajno sam buljio
u mape na hodniku, pa svejedno nisam bio u stanju odrediti gdje
smo uope. Usporeivao sam vrijeme i udaljenost i time samo jo
uveao zbrku. Latio sam se nekakvih nejasnih astronomskih
rauna o tome da li treba sat pomaknuti naprijed ili nazad, a i
danas ne znam da li sam donio pravi zakljuak. Da sam u pravu
bilo je isto toliko vjerojatno, kao da grijeim, a na tome u se sve i
zaustavilo.

Sjeam se da smo u Rimu izali da bi protegli udove, a onda

nas je uhvatila elja razgledati gradske znamenitosti u onih otpri
like dvadeset minuta. Moda bismo u tome i uspjeli da me na
peronu nije otrijeznio ok. Dogodilo se nemogue.
"Zaboga," zavritao je glas s prozora vagona, tri vagona ispred
naega. "Ba nevjerojatan sluaj. Kako ste?"
88
Skoro nismo povjerovali SVOjim oima, bio je to nitko drugi,
nego na prijatelj Fecc1es! No, naravno, radije bih sreo samoga
vraga. Na kraju krajeva dosta sam se loe ponio prema njemu, a
od sebe uino sam velikog glupana. Ono to me je iznenadilo
poslije drugoga pogleda, bilo je to da je putovao incognito. Bilo
ga je teko prepoznati. Ne znam da li sam ikad spomenuo da ima
svijetlu kosu sa elom i da je glatkO obrijan. Sada je imao tamnu
kosu i toupee, kao da je kudio okrut
;
u prirodu. Crni brii i
francuska brada dopunjivali su masku. Cak i njegovo odijelo bilo
je kamufaa. U Parizu se odijevao dosta pristalo, kao graanin iz
vrlo ugledne porodice. A sada je bio odjeven kao kurir, ili moda
kao solidan trgovaki putnik. Njegovo lukavstvo djelovalo je ne
nametljivo svakodnevno. Nagonski sam znao da mu je drae da ga
ne zovem imenom. U tom trenutku vlak je krenuo i morali smo
uskoiti. Uli smo u njegov vagon. U kupeu je bio sam.
Opisao sam ve ok koji je Fecc1es pojava uinila mojim neIvi
ma. Normalno bih se morao muno osjeati, ali kokain me la
koom digao iznad ove prepreke. Dogaaj je postao dobrodoao,
bio je dodatna avantura u bajci koju smo ivjeli. Lou je bila puna
oduevljenja i osmijeha, o kojima bih prije mjesec dana jo mislio
da pretjeruje. Ali na naem velikom medenome mjesecu sve je bilo
jednako slatko. I Feccles je izgledao zadovoljan ovim susretom. S
odreenom mjerom zabrinutosti upitao sam ga da li je primio
moju poruku. Odgovorio je da nije, jer su ga iznenada odvukli
poslovi. Objasnio sam mu to sam mu napisao i dodao ispriku.
Dugo puto- vanje me umorilo i slvari sam poeo shvaati ozbiljni
je, premda je kokain usporavao ovu spoznaju.
"Moj dragi," protestirao je, "vrlo sam nezadovoljan to ste se
zbog ovoga posla uope zabrinuli. Dogodilo se, naime, slijedee.
Sreo sam one ljude u etiri, kao to sam se dogovoriO telefonom,
bili su zaista tako poteni da sam ih morao pripustiti k poslu za
pet tisua; ek su mi napisali na licu mjesta. Ali nemojte misliti da
sam izdao svoje stare prijatelje. Ostajem vam i dalje na raspolagan
ju. Ako imate neku gotovinu, potraite me i moi ete sudjelovati
u mome poslu."
"To je svakako vrlo lijepo od vas," odvratio sam mu, "i to vam
neu zaboraviti. Vjerujem da e sad sve biti u redu. Poekajte da
s vratim u Englesku."
"Naravno," suglasio se, "ne razmiljajte o poslovima. Bilo jevrlo
89
&
loe od mene to sam o svojoj struci priao nekome na mede- nom

mjesecu.
Louse uplela u na razgovor: "Recite mi emu ova odjea? Inae
vam divno pristaje. Ali na kraju krajeva, ja sam ena."
Feccles je odjednom postao vrlo svean. Koraknuo je do vrata
kupea, pogledao gore i dolje po hodniku, zatvOl'io vrata i poeo
aptati.
"U pitanju je vrlo ozbiljna stvar," rekao je i uutio. Izvadio je
Ijueve i poeo se igrati njima, kao da ne zna kako se daleko smije
upustiti. Odlunom kretnjom vratio ih je u cep.
"Gledajte, dragi moj deko," rekao je, "riskiratu. Svi mi znamo
to ste u ratu uinili za Englesku, moete ovo shvatiti kako vam
drago, no, vi ete biti moj prvi izabranik. "
Zaustavio s. Bez rijei smo ga gledali, premda nas je preplaviO
neki slijepi prigueni nemir, iju prirodu bih teko opisao. Uzeo
je lulu i poeo je nervozno grickati. Duboko je udahnuo i pogle
dao Lou direktno u oi.
"to mislite o tome," skoro neujno je zamrmljao, "kad ovjek
usred velike financijske operacije na brzu ruku ode iZ Pariza i onda
se sasvim zamaskiran pojaVi u Italiji?"
"Mora da vam je na tragu policija," nasmijala se Lou. Spopao
ga je iskren smijeh.
"Toplo," rekao je, "ali pokuajte jo jednom " Odjednom sam
shva- tio. Vidio je da razmiljam, nasmijao se i kimnuo.
"Oh, da," relcla je Lou mudro i apnuvi slijedee rijei: "Tajna
obavjetajna sluba!"
"Tako je," njeno je potvrdio Feccles. "I tu dolazi red na N
dvoje. Gledajte."
Iz cepa je izvukao paso i otvorio ga. Bio je monsieur Hector
Laroche i eneve, kurir po zvanju. Kimnuli smo puni razumije-

vanja.
k k "
. .
" "Kada sam vas ugledao, nisam znao U i a o, nastavIO Je, na
tragu sam, naime, opasnome ovjeku koji je pridobio povjerenje
nekih Engleza, koji ive na Capriju. Tamo odlazite, zar ne?"
"Da," odgovorili smo. osjetivi da smo meunarodno vani.
"Stvar je slijedea. Ako se na Capriju, koji je vrlomaleno mjesto,
pojavim O nekoga uvjerljivog 1azloga, ljudi e me uOiti i govoriti
o meni. Ako previe gledaju i priaju, onda je mogucnost da me
otkriju deset prema jedan. Nije nuno da otkriju to sam, nego da
90

me promatraju kao stranca sumnj iva karaktera. I ako ovjek, na

ijem sam tragu, postane oprezan, nikad neu uspje- ti."
"Da," rekao sam, "sve to shvaam, naravno, da emo za dobru
staru Englesku bilo to uiniti, no, kako vama moemo pomoi?"
"Zaista vas neu iZlagati opasnosti," odvratio je Feccles, "nije
potrebno ni da me vidite. Ako mi dozvolite da se predstavljam kao
v kurir, ii u naprijed, rezervirat u sobu, uvati va prtljag,
iZnajmiti amac i slino, mislim, ela me nitko nee zapaziti. A kako
stvari tamo dolje stoje, to bi vam zacijelo i smanjilo potekoe.
Tamo ima najstranijih lupea i sve to prisjea na turiste, a jo
posebice na takve koj i su na meelenome mjesecu, u opasnosti je
od mnogih problema i lopovluka."
inilo mi se da se umijeala boja opreznost. Zaista sam ve
razmiljao o tome da potraim nekoga koji bi tjerao akale. To su
sada bile evije muhe odjednom. Lou je isto tako bila zadovoljna
odgovorom.
"No, morate nam dozvoliti da uinimo i vie od toga," rella je,
"da bi vam zaista pomogli pronai onu svinju! "
"Budite sigurni da hOU," srdano je odvratio Feccles i onda
smo s rukovali. "Svaki put kad se dogodi neto pri emu bi mi
mogli koristiti, rei u vam to trebate initi, no, naravno, nepre
kid- no morate biti svjesni osnovnoga pravila slube: potpun muk
i poslunost. Stojite ili padate s vlastitih nogu, ako vas sudac
poalje iZ igre, onda ste vani i nitko vam nee pomoi."
Ovaj medeni mjesec doista se je najljepe razvijao. Nadmaili
smo one i flmova. Bez najmanjeg napora nali smo se usred
najljepih intriga najtajnovitijeg tipa. I sve to na vrhuncu najdivnije
ljubavi na svijetu. A heroin i kokain pomogli su nam da najvie
izvuemo iZ sitnica.
"Dobro," rekao sam Fecclesu, "to mi sasvim odgovara. Pokuat
u zabo- ravi ti ono to ste relcli o mom mozgu, jer nije u redu da
s mladi kiti intelektualnom upljou. Ali, uistinu sam najsretniji
ovjek na svijetu."
Gospodin Hector Laroche nam je prirediO divan sat sjeanja na
njegove rame podvige. Bio je koliko skroman toliko i hrabar, a pri
svemu mogli smo dovoljno jasno uoiti, kakav je iZvanredni smisao
za lukavstvo dao na raspolaganje naoj zemlji. Mogli smo ga
zamiljati kako stee obru oko nezgrapnih vapskih mozgova,
obuzetih polaganim i pedantnim postupcima. Jedina slaba strana
91

veeri bila je ta da ga nikako nismo uvjerili da uzme neto snijega.

I znate to to znai - ini vam se da je ovjek nekako van zabave.
Ispriao s da mu takvu stvar pravila ne dozvoljavaju. Suglasio s
s nama da je to objanjenje pokvarene birokracije, no, "djelimice
oni su i u pravu. Mnogi mladii ne bi drogu znali upotrebljivati,
mogli bi izgubiti prisebnost i neto odati, Sigurno znate kako to
ve ide."
Ostavili smo ga dok je mirno puio, vratili smo se u nau malu
rupu i preivjeli najuzvieniju i velianstvenu no, apui imagi
narne intrige koje su istinskom poletu nae ljubavi ojaale krila.
Nismo zaspali. Jednostavno smo plovili kroz tamu sve dok nismo
otkrili da zora ve miluje Posilippov greben, a prvi odsjaj sunevog
izlaska alje pozdrave plavim voclama Napuljskog zalje- va.
Kad se vlak zaustavio, na vratima je stajao Hector Laroche i
izdavo naredbe na tenome talijanskom. Dobili smo najbolji
apartman u najboljem hotelu, a cloruak bio je prava fantazija.
Dobili smo lou u operi, dok je za slijedei clan bila rezervirana
naa plovidba na Capri. U Caligu1i nas je ve ekao apartman.
Ujutro smo posjetili sve muzeje i oncla smo se kolima odveli do
Pompeja. Hector Laroche je sve tako dobro sredio da nas je i ovaj
naporan dan ostavio svjee, dok smo napol zatvorenim usnama
aptali magine rijei:
"Dolce far niente. ""
Veina ljudi izgleda kao da klizi svijetom, bez ikakvog pozna
van- ja moguih uitaka. To je, naravno, pitanje temperamenta.
Veina ljudi se pomiri milju da je, na primjer, vrtoglav let Oslo
boenog Prometeja samo izmiljen osjeaj. Pretpostavljam da ne
bi bilo nikakvih rezultata kaci bi obinom ovjeku dali najbolju
mjeavinu heroina i kokaina. Iz neke tvari nije mogue dobiti ono,
to ne postoji u njoj. U devedeset primjera od sto svaki stimulans
djeluje privremenim unitenjem svih konica, koje je ucijepio
ogoj . Obini pijanac izgubi uglaenost civilizacije. Ali u pravom
ovjeku konzumiranje droge vrlo vjerojatno ugui njegove duev
ne sposobnosti. A posljedica bit e ta cla e njegov genij biti puten
na slobodu. Coleridge je takav primjer. Kaci je jednom 1Izeo tono
odmjerenu dozu laudanuma, snivao je Kubla Khana, jednu od
najveih riznica naega jezika. Zato je pjesma ostala nedovrena?
Jer ga je neki ovo iz Porlocka, koji je cloao tamo zbog posla,
pozvao i povratio ga nazad u njegov normalni ja, pa je zaboravio
92
sve, osim nekoliko redova ove pjesme.
Slino je i sa Herbertom Spencerom. itav ivot je svaki dan
uzimao morfn, clesetljee za desetljeem. Vjerojatno bi bez njega
bio samo gunav invalid, zabr.nut zbog tjelesnog bola. A sa
morfijem je bio genij ija je filozonja rezimirala itavu misao 19.
stoljea.
Ali ja i Lou smo bili roeni s osjeajem za romantiku i avanturu.
Ekstaza prve ljubavi nas je cio neke mjere izvukla iz vlastite koe.
Uinak droge je pojaao i produhovio ove mogunosti. Raspo
loenje Caprija i Fecdesovo genijalno sprjeavanje bilo kakve
smetnje naeg lJivanja, naih prvih etrnaest clana na otoku
pretvorilo je u nezemaljsku ljepotu. Nikacl nam nije pruio mo
gunost da se dosaujemo. Preuzimao je sve nae odgovornosti,
pripremio izlet u Anacapri, u Tiberijevu vilu i u razliite pilje.
Jednom ili dva put namignuo je na lude noi u Napulju i tako smo
posjeivali udnovata okupljalita grijenika, kojih je u gradu bilo
u izobil- ju. Nita nas nije okiralo, nita nas nije iznenadilo, svaka
zgoda u ivotu bila je samo ocjek odreenog tona neopisive
simfonije. Predstavio nas je najuclnijim ljuc ima, odveo nas u
najtajanstvenije kvartove. Ali sve to nam se clogaalo, pomamno
se utkivalo u tapiseriju ljubavi.
Oclazili smo u apsurdne avanture. [ onda kad su nas s obinog
stanovita razoarale, samo razoaranje pridodalo je ali pikante
rije. z njegovo briljivo uvanje morali smo mu biti zahvalni.
Posjetili smo vie mjesta gdje je neduan turist vaio za dobar
plijen. Njegov talijanski uvijek je odvraao potencijalne lovce. U
hotelu se posvaao s upravnikom zbog rauna i konano ga
prisilio da prihvati niu sumu od one o kojoj je mogao samo
sanjati. Naravno da je veinu svog vremena troio na uhoenje
onog ovjeka. S izvjetajima o svom napretku bio je zaista zabavan.
"Nikad vam neu moi uzvratiti sa clovoljno zahvalnosti, jer ako
uspijem izvesti svoj plan," govorio je, "bit e to preokret u mojoj
zvaninoj karijeri. Mogu vam rei da su u domovini bili sa mnom
podli, zbg jedne ili dvije stvari koje sam uinio. No, ako uhvatim
tog ovjeka, nee mi moi prigovoriti ni rijei, bez obzira na to ta
u ih zamoliti. "
Istovremeno, je bilo oito da se prisno, prijateljski interesirao
za svoje zaljubljene ptiice, kao to nas je zvao. On sam bio je
razoaran u ljubavi, no, bilo mu je clrago da moe rei, kako ovo
93
razoaranje nije zagorilo njegov ivot i da ga zaista vesel i e vidi
idealno sretan par poput nas dvoje. Jedino, rekao je, to ga malko
zabrinjava i priinja mu nezadovoljstvo, je to to nikako ne moe
uspostaviti kontakt s ljudima koji upravljaju II Gauo Fritto.To je
izvanredno iv i vaan noni klub, tako ezoterikevrste, d nijeclno
drugo mjesto u Evropi ne nudi nita slino.

94
Glava 9
IL GATO FRITO
Na kraju treeg tjedna, to sam otkrio iz Loujinog dnevnika,
(sam sam izgubio svaki osjeaj 7 vrijeme), doao je s osmijehom
i profinjenim likovanjem u oima.
"Poznajem sve rupe," rekao je, ", no, mislim d treba e N
iskreno opomenem e je II Gatto Fritto vrue mjesto. Uzet u N
samo ako se preocljenete i u dep stavite pitolj ; moja savjest ne
dozvoljava mi e povedem i lady Pendragon."
Bio sam tako pun kokaina da sam loe razumio to pria.
Najjednostavnije je bilo samo klimnuti i dalje promatrati bijelog
slona na horizontu.Tu su bile jo i dvije crne kobre i protiv njih
skarletni konj, no, ali sa svim t.im nisam mogao puno pomoi. S
tim ogromnim kljovama morao je biti sposoban e sredi stvar. I
sam pogled na njegove noge ovjeku je razotkrio e sunce nema
ni najmanje anse. Ne razumijem zato ljudi, kad se na nebu odvija
ovakva borba, ne obamru?
Doista je bilo neugodno sluati Loujine pritube. Njen stf.tan
i vritav glas govorio je e mora i ona s nama u I I Gauo Friuo. Ako
ne poe, ona e sama pribaviti make, ispei ih i prisiliti me e ih
pjecem!
Ne znam kako dugo je gunala. Bilo je ba divno. Znao sam to
to znai, im smo se oslobodili one lopue, Fecclesa.
Do avola, ovjeku na medenom mjesecu nije potreban jo
jeen mukarac!
Feccles se okrenu prema meni s nekakvom jadnom, ne
monom pritubom. Zaklinjao me da se stvari latim odreitije.
Rekao sam mu: "Fecclesu, stari mOj, vi ste prava marka. Uvijek
ste mi se u koli sviali i nikad neu zaboraviti ta ste uinili za
mene u tih poslednjih trideset ili etrdeset godina, ili koliko je ve
prolo otkako smo na Capriju. Lloyd George moe vam vjerovati
95

da ete uhvatiti tog nevaljaIca kojem ste na tragu. Zato vam ne

bih vjerovao da ete nam omoguiti da se zabavimo u Il Gano
Fritto.
Lou je zavritala od veselja i zapljeskala, ali Feccles je odvratio:
"Dobro, moe. Ovo je doista ozbiljna stvar, a vi niste u pravom
razpoloenju. Trebate biti vrlo mirni i trijezni. Pojavi ti se kad naie
znak Preko vrha."
Da bismo mu omilili, pretvarali smo se da smo prisebni.
.
A ja
oiju nisam mogao sklopiti pred injenicom da u vjerojatno
izgubiti svoj novac. Bijeli slon pretvorio se u najobinije grbavo
bramansko govedo, ili, u najboljem sluaju, u dvogrbog, a moda
u baktrijanskog dromedara, u svakom sluaju u ivotinju koja je,
ve po svojoj prirodi, bila neprikladna da se potroi hrpa novani
ca opreznog kladitelja. To me je toliko okiralo, da skoro nisam
bio u stanju presuditi prirodu prijedloga kojega je pred skup iznio
Potovani Brat Fecc1es, Izaslanik Velikog Generalnoga Sekretara.
Prijedlozi su bili: opreza radi moramo nakit i sav novac, osim
malo sitnia, zakljuati, a Fecc1es e doi u ugovoreno vrijeme s
domoroakom odjeom, za nau kamuflau. Sobom smijemo
uzeti jedan pitolj i neto malo sitnia. U tami moramo se iuljati
preko hotelske terase, tako da nas nitko ne vidi. ekat e nas
motorni amac za prijevoz do Sorrema, a tamo e nas ekati
automobil, kojim emo stii u Napulj oko jedan poslije ponoi.
Onda moramo otii u neku pivnicu, Fauno Ebbrio, a kad se obala
isprazni, doi e on i odvest e nas u II Gano Frino. Tamo emo
po prvi put u ivotu vidjeti kakav ivot zapravo jest.
Dobro, to ja zovem poten, podoban i razuman plan. Dunost
svakog Engleza u inozemstvu je da to vie naui, a da to ne ometa
njegove poslove. U sluaju jo jednog evropskog rata, takvo e
znanje uvijek koristiti. Ba takvo znanje je Fecc1es dovelo na
njegovo mjesto u obavjetajnoj slubi, te je postao povjerenik tih
tajanstvenih umova koji bdiju nad sreom nae ljubljene domovi
ne.
Hvala, time je veernja serenada zavrena.
Jo u neto dodati o Fecc1esu. Uvijek je nagonski osjeao kad
je dobrodoao. Zato se, posl ije zaklj uenog dogovora, brzo
ispriao, rekavi da mora otii u vilu gcje boravi njegova rtva i u
sobu, u kojoj e veerati i montirati diktafon.
96

Tako sam imao Lou samo za sebe, sve cio slijedeeg popodneva,
kad e donijeti odjeu. Nisam htio izgubiti ni minutu.
Priznajem da me je izdaja bijelog oblaka vrlo razoarala. Poao
bih za tim s
l
ijenim, starim suncem da nisam oenjen mukarac.
Bilo kakb bilo; bili smo sami, sami zauvijek. Lou i ja, na kokainu.
Bilo je suvie lijepo da bi bilo istinito. Sunana zraka, mjeseina i
spoj zvijezda! Sve to nalazilo se u njenim oima. I kokain mi je
ponudila tako draesnom kretnjom! Znao sam to znai biti
izluen. Mogao sam razumjeti zato se ti jadni luaci koji nisu
izlueni, plae ludosti. I sam bio sam takav, sve dok nisam upoz
nao neto bolje.
Ovaj iskvareni, mali ljudski rod meri svijet po vlastitim mjerili
ma. Izgubljen u besk.raju svemira, zato se boji svega to ne odgo
vara njegovim granicama. Lou i ja odbacili smo ova bijedna mjerila
Ovjeanstva. To su stvari koje su upotrebljive za krojae i nauni
ke, ali nas dvoje jednim skokom smo se bacili u to sjedinjenje sa
svemirom. Iz njihovog ugla promatranja bili smo jednako tako
nemjerljivi, kao to je povrina kruga i njegov premjer. Bili smo
toliko imaginarni i nestvarni, iz njihovog ugla promatranja, kao
to je kvadratni korijen iz minus jedan.
Nismo zamolili ljude da nam presude. Bilo je pogreno u nama
vidjeti samo dvonoce bez perja. Moda smo u njihovim oima
izgledali kao ljudska bia, slali su nam raune i stvari kao da smo
zaista ljudi.
Odbacujem svaku odgovornost za greke niih ivotinja. Do
odreene mjere, ja tjeram egu s njihovim oajem, jer oni su
mjeseari i trebaju biti izloeni poclruzi. No, izmeu toga i priz
nanja da njihove halucinacije imaju realnu osnovu, jo je dugaak
put.
Nalazio sam se u njihovom pl'iglupom Svijetu osjeta. Prolo je
milijun godina otkako sam bio Peter Pendragon.
Zato se prisjeam te bolne prolostP Naravno, ovjek ne
dosegne svoje najvee snage u jednoj minuti. Uzmimo, na primjer,
orla. ta je on, dok je jo u jaju? Nita, osim jajeta s mogunostima.
Prvog dana kad se izlegne, nitko ne ojekuje da e odletjeti do
Neptuna. Zaista ne!
No, svaki dan napreduje, u svakom pogledu, bolje i bolje. Kda
sam stavljen pred iskuenje da padnem i prisjetim se svog niskog
97
porijekla kad sam bio jo mrkva, porreban mi je samo Loujin
poljubac ili sn if kokaina i opet se vraam u Raj .
. .
O slijedea dvadesetetiri sata ne mogu nIta Ispnatl. Dovol
jno je rei da smo potukli sve svjetske rekorde i opet ih premaili
:
Kad se pojavio Feccles s odjeom i pitoljima, bili smo osuptam
kao dva gladna vuka.
Ponovio je upute i dodao skoro oinski savjet, u veoma povjer
ljivom tonu: "Znam da ete me ispriati i ni tren ne sumnjam da
niste u stanju brinuti o sebi. Ali jo nikad nIste bIh u OVIm
predjelima i nemojte 7.boraviti na buran, divlji
.
temperame

t tih
junih Talijana. Slian je onim iznenadnim udanma vjetra kOJlh se
ribari toliko plae. Ne znai nita, no esLO moe da bude dosta
#
vruce.
Sve to je potrebno je izbjei bilo kakvu prepirku. Moda e u
Fauno Ebbriu biti puno pijanih nas il nika. Sjednite pored ulaza,
ukoliko netko pne izazivati , mirno se iuljajte van i eite, dok
se sve ne smiri. Vjerojatno vam nije stalo do guve."
Mogao sam shvatiti mudrost njegovih napomena, ali s druge
strane poelio sam borbu. Jedina tamna strana medenog mjeseca,
premda to nisam zapazio, bilo je odsustvo uzbucenja svakodnev
nog kockanja sa smru, na koje me je privikn

o rat.
. .
Najmanji povod divlje strasti prepirka dVOJIce mornara lit ak I
turist koji se ali zbog neke sitnice, tjeralo mi je krv u glavu. Traio
sam dobar izgovor za umorstvo nekoliko storina ljudi. No, priroda
je mudra i dobra i uvijek sam mogao svoj bijes
.
iskaliti na Lou.
Ubilake strasti i ljubav u naim precima neodVOJIVO su povezane.
Jedini uspjeh civilizacije bio je taj da nas je nauila hiniti da ih
idealiziramo.
Program s odvijao bez najmanje smetnje. Naa soba otvarala
se na terasu u dubokoj sjeni. U ovo godinje doba bilo je u horelu
malo gostijU. Nitko nije zapazio na bijeg preko stepenica, uz rub
terase, na put za mule, koji na Capriju slui kao cesta. Sreli smo
samo nekoliko etaa i grupiCU seljaka, koja je pjevala uz pratnju
gitare, te dvoje ili troje umornih ribara koji su se sretni vraali iz
vinare kui.
U pristanitu ekao nas je motori amac, zadovoljno smo se
ukrcali . Samo nekoliko minUla kasnije ve smo bili u Sorrentu u
velikom, otvorenom autu. Bez ijedne rijei odvezli smo s naj
veom brzinom. Ljepota vonje je poznata, no svejedno:
98
"Prvi smo bili to su se razprili U LO tiho more."
Svijet je bio nanovo stvoren samo za nas dvoje , bio je uvijek
drugaija fantazmagorija zanosnih zvukova i vizija, te miomirisa.
Sve to bio je samo ornament naoj ljubavi, ugraen dragulj nae
vatrene ljubavi.
I onih nekoliko posljednih milja do Neaplja, kada put vijuga
kroz razvueno i komercijalizirano predgrae, poprimio je nov
izgled. Kue su bile samo jednolian horizont koji je pjeao na
konture Debussyjeve partiture. Ali sve to, izvrsno i zaVodljivo kao
to je bilo, bilo je nekako povrinsko. Na dnu naih srca kiptjelo
je i talasalo s bijelo vulkansko jezero ista ljenog, paklenskog
metala. Nismo jo znali za odvratne, jez ive scene koje su nas ekale
u Il Gatto Frittu.
Ve sam opisao da djelovanje droge djelomice uniti svjee
taloge pamenja. Jo vee popratne rezultate postigla je droga na
moralnoj razini. Napor mnogih generacija bio je uniten u jednom
mjesecu. Jo uvijek smo ,do odreene mjere, zadrali uobiajenu
pristojnost, no bili smo svjesni da t inimo samo zbog majmunske
lukavtine.
Vratili smo se gorili . Nijedan in nasilja ili poude naoj energiji
nije nudio ogovarajue oslobacanje. O tome nismo govorili. Jer
je to bilo dublje i tamnije, no to bi se moglo izraziti artikuliranim
govorom. ovjek se svakako odvaja od niih ivotinja, kao prvo,
zbog jezika. Njegova uporreba sili ga da izmjeri vlastite misli. Zato
su veliki filozofi i mistici koji se bave idejama, a ne mogu ih izraziti
ustaljenim pjmovima, uvijek primorani upmrebljivati negativne
pridjeve, ili formuliraju svoje misli u nizu kontradiktornih izjava
da ukore mozak. To je objanjenje atanazijskog nazora. Njegove
izjave zbunjuju obinog ovjeka.
Da bi shvatiO boansko, mora biti boanstven. Suprotna
tvrdnja je isto tako istinita. Strasti dna oslobaaju se samo uz
ivotinjske zvukove.
Auto se zaustavio na kraju male, prljave ulice gdje je bio Fauno
Ebbrio.

ofer je pokazao na cikcakastu utu svjetla koja je na zidu

suprotne strane ulice ostavljala zloslutan odsjaj. Na ulazu stajala
je drska, crnokosa djevojka u kratkoj suknji i s dreavom mara
mom, te velikim zlatnim naunicama. Uslijed duge vonje, droge
i svega drugog, bili smo malo pijani, ba dovoljno da shvatimo da
je dio nae taktike hinjenje da smo zaista pijani.
99
Dok smo teturali do stola, nae su se glave njihale s jedne na
drugu stranu. Sjeli smo za mali sto i pozvali konobara. Donio nam
je jedan odanih smrdljivih, talijanskih, patvorenih likera s okusom
ampona.
Umjesto da bi nam se ogadilo, pie nas je podiglo, uivali smo
u njemu, jer je predstavljalo dio itave igre. Bili smo ojeveni
poput domaih ljudi niskog porijekla. Svesrdno smo se uivili u
nau ulogu i ovu gorku splainu ispili kao da se radi o curvoisieru
'65. Pie nas je iznenada oivilo. Kao da nas je oslobodilo gmizanja
karavana paganskih mravi, koji izgrizu svoj put kroz dunglu
ivota, poput mlaza sumporne kiseline, baene u 7.nski obraz.
U krmi nije bilo sata, a svoje smo, naravno, ostavili kod kue.
Postali smo pomalo nestrpljivi. Nikako se nismo mogli prisjetiti da
li nam je Fecdes naznaio vrijeme svog dolaska. Zrak u prostoriji
bio je zaguljiv. Lakal je bio pun najpodmuklijih napolitanskih
lopua. Neki su brbljali poput majmuna, drugi pijano pjevali, trei
se opet besramno milovali, a neki su pali u ivotinjsku tupost.
Meu njima bio je i vorugasti delija koji je nekako privlaio nau

paznJu.
Osjeali smo se dosta sigurno, govorili engleski i koliko se
sjeam, bili smo dosta buni. Lau je tvrdila da je taj neobini ovjek
Englez. Odjednom je podiao glavu, protegnuo ruke i na talijan
skom naruio pie. Jednim gutljajem je ispraznio au, pristupio
naem stolu i govorio nam na engleskom. Odmah smo iz priao
akcenta vidjeli da je izvorno bio, vie ili manje, gentleman, no
njegovo lice i glas govorili su drugo. Mora da je ve vie godina
propadao, negdje daleko u prolosti stigao je na samo dno i otkrio
da je to jo najjednostavnije mjesto za ivot. Bio je prijateljski
nasrtvljiv na brutalan nain, upozorio nas je da je naa odjea
mogui izvor opasnosti. Svatko moe vidjeti kroz nju i ve i sama
injenica da je nosimo, mogla bi u napolitanskoj pameti brzo
i7..azvati sumnju.
Traio je pie i mrkom gordou nazdravio kralju i domovini.
Prisjetio me na KipIingovog propalog Engleza.
"Nemoj se bojati," rekao je Lou, "neu dozvoliti da ti se desi
ikakvo zlo. Maloj ljepotici, poput tebe, neu dozvol iti da se uplai!"
Napomenu sam zamjerio skoro ludim bijesom. Nek ide do
avola' Odmah je to zapazio i pogledao me stranim osmijehom.
100
"S ' d pod' " k ve Je u re u, gos me, re aa je, "nisam vas htio uvrijedi ti."
Istoobno je poloio ruku oko Loujinog vrata, primaknuo se blie,
s ottom nakanom da je poljubi.
U sekundi bio sam ve na nogama i desnom ruku ga udarao u
bradu. Odbio se od klupe i pao na tlo. Odmah se podigla buka.
Na povrinu su izbili svi mOji borilaki nagoni. Odmah sam shvatio
da smo ba u takvOj prepirci zbog koje nas je Fecdes mudro
upozorio da je izbjegavamo. Svi, i mukarci i ene bili su na
nogama. Skoili su prema nama poput bijesnih goveda. Brzo sam
izvukao pitolj . Val se zaustavio kao da je udario u stijenu.
"uvaj mi lea," zaurlao sam Lou.
Nije joj bilo ptrebno rei. U njoj je odista gorio duh prave
engleske ene u krizi. Neki mukarac uzeo je au sa namjerom
da je baCi, ali i pUlta je iskoiO padrone i lupnuo ga po ruci. aa
se razbila na tlu. Napad na nas se izrodio u bujicu kletvi i povika.
Bili smo vani na svjeem zraku, ali u rukama oko pola tuceta
policajaca, koji su pritrali s oba kraja ulice. DVOjica od njih ula
su u vinaru. Buka je magino prestala. I onda smo otkrili da smo
uhapeni. Postavljali su nam pitanja na razbaruenom, brbljavom
talijanskom. Ni ja ni Lau nismo razumjeli ni rijei. Iz krme je
doao narednik. Izgledao je inteligentno. Odmah je shvatio da
smo Englezi.
"Inglese?" upitao je, "Inglese?" i ja sam mu odreito odvratiO:
"Inglese, Inglese, Inglese," kao da e urediti itavu stvar. Englezi
na kontinentu ive u ilUZiji da im ve sama injenica njihove
narodnosti dozvoljava initi ta hoe. To je u velikoj mjeri istina.
Evropljani misle da smo mi bezopasni mjeseari i tako nam doz
voljavaju stvari koje inae ne bi ni jednu sekundu podnosili kod
bilo kog razumnog bia.
Da smo bili normalno odjeveni, Sigurno bi nas samo uljudno
ovezli u na hotel ili do kola, bez ikakve buke, osim nekoliko
povrnih pitanja s namjerom stvoriti utisak na narednikove ljude.
Z obzirom na SituaCiju, on je samo sumnjiavo odmahivao
glavom.
"Armi vietate! " sveano je izjavio i pokazao na pitolje koje smo
jo uvijek drali u rukama. Pokuao sam objasniti itavu stvar na
svom loem talijanskom. Lau je uinila neto mnogo pametnije i
101
itav incident uzela za divnu alu, 7.pala u histerian, vritei
smijeh.
Ali, to s mene tie, meni je uski pt jela k. Od tih prokletih
Talijana neu trpjeti nikakvih smicalica. Bez obzira na rimsku k,
tog zakonitog ponosa naih najstarijih porodica, o Talijanima
uvijek nagonski mislimo kao o Crncima. lako ih ne zovemo
crnuge ili crni psi, kao to to ine u Sjedinjenim Dravama, ili s
ukrasnim pridjevom "prljavi", osjeaj je isti.
Poeo sam dobivati premo nad narednikom, to je bilo, na
ravno, dovoljno da se poloaj okrene protiv nas. Stavili su nam
lisice. Odluno je rekao da moramo s njim do komesara.
Preplavila su me dva suprotna poriva. Jedan je bio ustrijeliti
psa i utei, a drugi je bila elja, kao kod izguljnog djeteta, da se
odnekud pojavit Feccles i izvue nas iz kripca.
Na alost, bio sam razoruan, a od Feccles ni traga. Odveli su
nas na stanicu i zatvorili u odvojene sobe. Nema nade da u moi
opisati onaj bijes koji me je drao budnim itavu no. Zlovoljno
sam otklonio pokuaje drugih 7.tvorenika da izraze svoje suo
sjeanje sa mnom. Mislim da su nagonski shvatili, da tamo nisam
stigao vlastitom krivnjom, a poeljeli su strancu, na svoj sirovi
nain, iskaza ti ljubaznost.
Najloje je bilo to da su nas pretresli i oduzeli malenu boicu
sa zlatnim grlom. Smijao bih se i tavoj zgodbi, kao to sam uradio
ve mnogo puta, no po prvi put sam upoznao jeziv osjeaj tjesko
be, koji nastaje zbog nestaice droge. To je bio samo predosjeaj
strave. U meni je bilo dovoljno stuffa da me jo neko vrijeme vodi
iznad svega toga. Ali kako su stvari stajale, bilo je ve doista loe.
Osjeao sam krajnju nemo. Poeo sam aliti to sam obio
prijedloge drugih zatvorenika. Obratio sam im se i objasnio da sam
"signor Inglese" sa "molto denaro" i ako e mi netko ponuditi snif
kokaina, to sam pokazao kretnjom, bit u zahvalan i u praksi.
Shvatili su me i blagonaklono se nasmijali . Dogodilo se da nitko
nije uspio nita prokrijumariti unutra. Preostalo mi je samo da
ekam jutro. Legnuo sam na klupu i postao rtva sve akutnije
iritaCije. Sati su prolazili kao procesija Banguejevih potomaca
ispred Macbethovih oiju, a glas u meni je ustrajno govorio:
"Macbetha je ubio san. Macbeth nee vie spavati!"
Proganjao me straan, nemiran osjeaj da mi je na tragu neki
nevidljivi neprijatelj. Uhvatila me je sasvim neshvatljiva srdba nad
102
Fecclesom, kao da je bila njegova, a ne moja krivnja to sam u tom
sosu. Dosta udno, pomislit ete, nijednom nisam pomislio na
Lou. Nije me uope brinulo da l i pati ili ne, jer su mi itav mozak
zaposjeli mOji vlastiti tjelesni osjeti.
Odveli su me do komesara, koji je odmah doao. inilo s da
su shvatili da je u pitanju izvanredan sluaj. Lou je ve bila u
kancelariji. Komesar nije govorio engleski, a prevodioca nije bilo
mogue dobiti. Situacija vrijedna saaljenja.
Nije bilo kupaone, u dnevnom svjetlu odjea je izgledala ud
no, kao apsurdna karikatura. Kosa joj je bila razmrena i prljava,
a put blijeda. Oi su joj bile mutne i oteene, s tamnocrenim
podonjaCima. Njen neprivlaan izgled me je vrlo rasrdio. Tada
sam prvi put pomislio da moda i sam ne izgledam poput regenta
na dan konjskog derby ja.
Komesar je bio nizak, irokog vrata, oito je dolazio iz naroda.
U skladu s tim imao je pretjerano raZijen osjeaj za svoju slub
niku vanost. Govorio je skoro bez uljudnosti i inilo se da mu
je ao to ne znamo njegov jezik.
Mene je sasvim napustiO borbeni duh. Mogao sam samo izgo
voriti naa imena, glasom kolarca kojeg je pozvao Uitelj, i zamo
liti za "consule inglese" . uvi naa imena, komesarev pisar se jako
uznemirio i brzo, te prigueno, neto govorio svome predposta
vljenom. Zahtijevali su da napiemo naa imena.
Povjerovao sam da e nas to sa lakoom izvui iz sosa. Bio sam,
na primjer, uvjeren da e "sir" uraditi svoje i da e " V. C. K. B. E. "
ostaviti snaan utisak. Nisam nikakav snob, no tada sam bio veseo
to sam na neki nain vrlo ugledan. Pisar je s papirom izjurio iz
sob. Odmah se, sav ushien, vratio, te komesarevu panju usmje
rio na jedne od jutarnjih novina i s priguenim zadovoljstvom
prstima preao preko redova.
Moj duh s uznemirio. Bilo je oito da nas je nekakav novinski
drutveni lanak identificirao. Komesar je odmah izmijenio svoj
nastup. Njegov ton nije ba pokazivao na Simpatije i prijateljstvo,
no t sam pripisao njegovom plebejskom podrijetlu. Neto je
rekao o "consuie" i odveo nas u prednji prostor. Pisar nam je dao
znak da moramo tu priekati, bez sumnje, na dolazak konzula.
Nije prolo vie od pola sata, a inilo se kao itava vjenost. Lou
i ja nismo imali to govoriti, jedino smo osjeali slijepu elju da
odemo od tih pkvarenih ljudi, da se vratimo u Caligule, odemo

103


na kupanje, neto pojedemo, a prije svega da oslobodimo nae
ivce sa ogromnom dozom heroina i s nekoliko sranih snifova
kokaina.
104

Glava 10
MJEHURI JE PRSNUO
Kad je u sobu uao suncem opaljen i Englez, osjetili smo da su
nae brige prole. Nagonski smo se digl i, ali jedva da nas je zapazio,
samo nas je # trenutak oinuo pogledom i usta iskrivio u udnu
grimasu izmeu osmijeha i upitanosti.

Pisar ga je uljudno odveo komesaru. Cekali smo i ekali. Uope

nisam mogao shvatiti o emu mogu tamo unutra tako dugo
govoriti. Na kraju je policajac na vratima dao znak da uemo.
Potkonzul sjedio je na kanapeu u pozadini. Njegove bezbrine oi
uputile su nam prodiran, tvrd pogled. Uz to je ustrajno udarao s
noktom palca, kao da je krajnje ivano napet. Uhvatio me osjeaj
potpunog ponienja. To je bilo prijelazno crvenilo koje me vie
umorilo nego bilo to prije. Komesar se je zajedno sa stolicom
okrenuo prema naem spasiocu, te rekao neto, to je oito
znailo: "Molim, otvorite vatru. "
"Ja sam ovdanji potkonzul," rekao je, "a uo sam da tvrdite da
ste sir Pendragon i lady Pendragon . "
"To i jesmo," odvratio sam dosta ivahno.
"Siguran sam da ele mi oprostiti," rekao je, "kad kaem da u
oima prosjenog talijanskog sl ubenika ne izgledate takovi. Ima
te pa?"
Ve je sama prisutnost engleSkog gentlemana dobro utjecala
na moju koncentraciju. S vie samosvijesti nego prije, rekao sam
da nam je kurir pripremio posjetu onog Napulja, o kojem obian
turist nita ne zna. Da bi se osigural i protiv bilo kakvih neprilika,
kurir nam je savjetovao da uzmemo ove maske i tako dalje i tako
dalje.
Potkonzul se nasmijao, mislio sam, s razumijevanjem.
"Moram priznati da imam dosta iskustava," polako je rekao, "s
mladim ljudima poput vas, koje zadese razliite neprilike. Nije
105

mogue oekivati da znate sve trikove, a osim toga ako sam vas
dobro shvatio vi ste na medenom mjesecu."
To sam mu, uz stidljiv osmijeh, priznao. Sjetio sam se da su
parovi na medenom mjesecu tradicionalni predmet dobroudnog
podsmijeha ljudima, koji su u manje blaenome stanju.
"Priznajem," odvratio je pOlkonzul, "da sam star samac, no
mora da je ugodno. Kako vam se svidjelo u Norvekoj?"
"Norvekoj ?" upitao sam zbunjeno.
"Da," rekao je, "Kako vam se svia Norveko podneblje, losos,
ljudi, fordovi, ledenjaci?"
Tu mora postojati neka velika greka.
"Norveka?" rekao sam povienim glasom. Bio sam ve na rubu
histerije. "Nikad nisam bio tamo. Ako je to neto poput Neaplja,
ne elim ni otii tamo."
"Stvar je ozbiljnija, nego to vam izgleda," odvratio je potkon
zul, "ako niste bili u Norvekoj, gdje ste onda?"
"Zato? Pa ovdje sam, prokletstvo," odgovorio sam i jo jednom
se blago zacrvenio.
"Od kada, ako vas smijem upitati," odvratio je.
Hm, sada me je dobro doekao. Nisam znao prije koliko
vremena sam napustio Englesku. Ne bih mogao rei ni dan, ni
mjesec, niti za okladu. Iz orsokaka me je izvukla Lou.
"Sutra e biti etiri tjedna otkako smo napustili Pariz," rekla je
dosta uvjerljivo, premda slabanim i umornim glasom, punim
bijesa i bola. Skoro da nisam prepoznao bogate, pune tonove koji
su mi preplavili srce kad je kod Smoking Doga pjevala onu divnu
litaniju. "Par dana smo preivjeli ovdje," rekla je, "u hotelu Museo
Palace. A onda smo se preselili na Capri u Caligulu gdje je naa
odjea, pasoi i sve drugo."
Bio sam zadovoljan time kako je prkosila krizi sa zdravom
pameu, njenim pamenjem detalja, koji su u poslu tako bitni,
premda ih muki temperament dri za neizbjenu nevolju. Sve to
trebate u birokratskoj zavrzlami.
"Da l i govorite talijanski?" upitao je potkonzul.
"Samo nekoliko rijei," priznala je, "premda poznavanje latin-
w
skog i francuskog siru Petru omogucuJe ponesto razumjeti L
novina."
"Dobro," rekao je potkonzul i polako se digao, "sluajno je ba
sporna toka."
106
"Znam glavne rijei," odgovorio sam, "ali imam potekoa sa
roovima."
"Moda e nam skratiti muke," rekao je potkonzul, "ako vam
dam slobodni prijevod lanka u jutarnjim novinama."
Ispruio se i uzeo ih komesaru, te poeo teno prevoditi.
"Uvijek kad se radi o romantici i avanturi, na prvom je mjestu
Engleska. Slavni letaki as, sir PP, V. C.K.B. E. , koji je London
iznenadio brzim vjenanjem s vodeom ljepoticom g-icom Louise
Lleham, svoj medeni mjesec ne proivljava na neki konvencional
ni nain, ve, kao to se i moe oekivati od gentlemana hrabrog
i avanturistikog karaktera, svoju mladu poveo je na sezonski
uspon, bez vodia, na najvei norveki ledenjakJostedal Brau. "
Vidio sam konzulove oi kako se 7.rivaju u moju duu. A mene
je laljivost ovoga lanka sasvim zabezeknula.
"Dobri boe!" uzviknuo sam, " sve to je bez ikakvog smisla."
"Izvinite," rekao je zlovoljno potkonzul, . " nisam jo sasvim
zavrio."
"Izvinite me, gospodine," nabUSito sam odvratio.
"Ove injenice i priblinu sl inost sa sirom Pendragonom i lady
Pendragon iskoristila su dva dobro poznata meunarodna lopova
koji s u Napulju i okolici izdaju za njih, prevarivi vie trgovca."
Ispustio je novine, ruku stavio na lea i tvrdo me pogledao u
oi. Njegov pogled nisam mogao podnijeti. Optuba je bila tako
apsurdna, tako strana, tako neoekivana. Osjeao sam da svaka
crta na mom licu potvruje krivnju.
Izmucao sam nekoliko slabanih psovki . Lou se bolje dr/..ala.
"Ali molim, to je besmisleno," protestirala je, "aljite po naeg
kurira. On zna sira Petera jo iz kole. Cijela stvar je sramotna i
odvratna. Ne znam kako je neto takvo uope doputeno?"

inilo se da potkonzul ne zna t da radi . Nervozno se igrao

svojim satom na laniu.
Sruio sam s u stolicu, vidjevi da nam poslije ulaska u sobu
nisu ni ponudili stolice, i itav prizor je nestao iz moje svijesti.
Nisam bio vie svjestan niega, osim strasne enje za drogom.
Htio sam je tjelesno, kao nikad nita drugo u ivotu. Trebao sam
je i duevno. Droga i samo droga mogla bi moj um osloboditi
zbunjenosti i ukazati mi put iz ove odvratne zbrke. Prije svega sam
je elio uzeti oralno. Nisam imao vie snage za otpor pred tom
iznenadnom provalom artiljerijske vatre.
107

Ali Lou je bila ustrajnija. Dala je sve od sebe, premda sam
mogao vidjeti da se je, pod pritiskom iznenadnih dogadaja, skoro
onesvijestila.
"aljite po naeg kurira, Hectora Larochea," ustrajala je.
Potkonzul je slegnuo ramenima: "Ali gdje je on?"
"No," rekla je, "mora da nas trai po itavom gradu. Sigurno je
u Fauno Ebbrio uo ta nam se dogodilo i jako se zabrinuo za nas."
"Zaista ne vidim razloga, zato nije sada ovdje," odvratio je
potkonzul, "sigurno je saznao da ste bili uhapeni. "
"Moda mu se neto desilo," namignula je Lou, ", no to bi :..aista
bilo nevjerojatno "
"U redu, dogaaju se i takove stvari," priznao je potkonzul.
inilo se da je s njom nekako slobodniji i ljubazniji nego kad je
govorio sa mnom. Njena atraktivna ljepota i njena oita plemeni
tost uprkos svemu imale su uinak. Postao sam svjestan da joj se
bezgranino divim na neki nov nain. Nikad prije nisam bio
svjestan da moe u ovakvoj situaciji zadrati tako jaku samosvijest.
"Zato ne sjednete," rekao je potkonzul, "mora da ste vrlo
.
" umorni.
Ponudio je stolicom i vratio se na svoje mjesto na sf.
"Sve to je doista nezgodno, vidite," nastavio je, "ne vjerujem
svemu to pie u novinama. Pored toga ovdje ima vie zanimljivih
toaka, za koje se ini da ih sami ne vidite. Mislim da vam mogu
priznati da mi vaa nesposobnost da ih vidite, daje dobar utisak."
Zaustavio se, ugriznuo se za usnu i ispruio ijU. "Veoma je teko,"
konano je nastaviO, "injenice ovog sluaja Su izvana neosporno
gadne. Bili ste uhvaeni, preodjeveni, u jednom od najgorih
dijelova grada, sa pitoljima u rukama. A ovdje je strengst verbo
ten, kao to kau u NjemakOj . S druge strane, o sebi ste dali opis
koji vas, ako mi oprostite, ini luaCima, a istovremeno sve to
dokazuje vau nedunost. O tome d ste Englezi, nema nikakve
sumnje," dobroudno se osmjehnuo, "mislim da moram za N
uraditi sve to je u mojoj moi. Priekajte, dok se dogovorim s
mojim ovdanjim prijateljem."
Lou se okrenula prema meni s likujuim osmjehom, jednim od
onih njenih starih, ponOSitih osmijeha, samo je ovaj bio istisnut,
V f1
tako reci, iz srca neIZreCIve agoniJe.
108
z to vrijeme je komesar gestikul irao i derao se na potkonzula,
koji mu je uzvraao istom mjerom, ali naizgled neizrecivom dosa
dom. Onda se razgovor iznenada zaustavi. Podigli su se.
"S mojim prijateljem sam sredio, on ima iskustava s drskim
loim engleskim turistima. Otii ete sa mnom do konzulata u
pratnji dva njegova ovjeka," sarkastino se nasmijao, "iz straha da
opet ne zapadnete u kakve potekoe. Stvari e vam biti vraene,
osim, naravno, pitolja, koji nisu dozvoljeni."
Kad bi samo znao kakav val radosti nas je zahvatio poslije
njegove napmene.
"Jednoga o svojih slubenika poslat u s vama na Capri," rekao
je, "tamo ete uzeti v pasoe i novac i sve to vam je potrebno,
te se omah vratiti. A onda emo i tavu stvar postaviti na konkret
nije temelje."
Narednik nam je vratio stvari i za trenutak smo se isprial i .
Doavola, kako smo se je poeljeIii Pet minuta kasnije bili smo
sasvim pri sebi. Sve to poel i smo uzimati kao alu, a nae dobro
razpoloenje uhvatilo je i naeg druga. Vjerojatno ga je pripisao
naoj nadi da emo se konano izbaviti iz problema. Cijelim putem
Lou je brbljala o ivotu u Londonu, a ja sam ispripovijedao priu
izostavivi snjeni dio o naem bijegu. Sasvim se je promijenio.
Na. samosvijest ga je umirila.
Rukovali smo se usred opeg smijeha, odlazei pod vodstvom
vrlo poslovnoga Talijana, koji je dobro govoriO engleski. Na vrije
me uhvatili smo brod za Capri i potkonzulu ispriali niz aljivih
anegdota. Bio je vrlo zadovoljan to smo ga tako prijateljski
prihvatili. Do Piazze u Furnicularu stigli smo kao da letimo. Sve t
bila je samo avolska zabava koja e proi za pet minuta. Usprkos
pletu, u duhu sam vrsto odluio da neu nikad vie uiniti neto
tako ludo.
Bilo je, naravno, oito to se dogodilo sa Fecclessom. Nije uspio
saznati za na pritvor i sav zabrinut nas je iekivao u hotelu.
Bilo je vrlo smijeno u takvoj odjei za bijeloga dana zamoliti
portira za svoj klju. Njegov zabezeknuti pogled nisam uope
mogao shvatiti. Nije se radilo samo o odjei to sam osjeao u
kostima. Ovdje je bio i upravnik koji se klanjao i grebao kao
majmun. Izgledao je kao da je izgubio prisebnost. Izljev njegove
dobroolice naletiO je na vrlo grub prijem. O znaenju njegove
109
posljednje reenice nije bilo sumnje, premda neko vrijeme nisam
mogao shvatiti to pria.
"Veoma sam zadovoljan to ste se predomislili, sire Pendrago
ne, bio sam siguran da neete htjeti napustiti Capri tako brzo. Na
divni Capri!"
to, doavola, ovaj ovjek govori? Da smo se predomislili?
Jedino to sam htio, bilo je promijeniti odijelo.
Potkonzulov slubenik mu je brzo neto objasnio na talijan
skom, a skoro me zaboljelo ugledavi upravnikovo lice, kad je ovaj
podigao pogled i kod ulaza ugledao dva detektiva.
"Ne shvaam," rekao je odjednom vrlo zabrinut, "ovo uope ne
shvaam," pjurio je do svoga stola.
"Gdje je na kurir? On e sve objasniti."
Upravnik je postao vrlo ozbiljan.
"Milostiva gospoa je sigurno u pravu," odvratio je.
Ali konvencionalne rijei nisu uspjele prikriti injenicu da je
njegovo razpoloenje sliilo ovjeku, koji je iznenada pao kroz
vrata u podu i u podrum pun bodlji .
"Ovdje mora biti neka greka, " nastavio je, "da pogledamo."
Na talijanskom pozvao je djevojku do stola. Potraila je u
pretincima i izvukla telegram. Dala mi ga je. Bio je adresiran I
Larohea.
"Hitan posao tjera na odlazak u rum jo ove noi. Plati raun,
spakiraj s i pridrui nam se u hotelu MuseO-Palace, Napulj u
vrijeme da jo stigne na podnevni vlak. Pendragon. "
rjei su bile pogreno napisane, ali njihovo znenje bilo je
razgovijetno. Netko je, na tudi raun, priUtio dobru alu. Vjero
jatno je onaj lanak dio iste ideje. PretpostaviO sam da nas Larohe
oekuje u Neaplju, zauden to mu se ne javljamo.
"Ali gdje je naa prtljaga?" zastenjala je Lou.
"Kako," rekao je upravnik, "kurir milostive gospode je, kao
obino, platio raun. Posluga mu je pomogla spremiti vau prtlja
gu, pa je pravodobno uhvatio jutarnji brod."
"Ali, kad je to stiglo?" :.vritala je Lou i paljivo proitala
telegram. Nekoliko minuta poslije naega odlaska iz hotela. Dje
vojka mi je dala i drugi telegram, adresiran na upravnika.
"Sir Peter Pendragon i lady Pendragon alju vam svoje aljenje
zbg hitnog olaska i uvijek e u najtoplijem sjeanju zadrati
110

sretne trenutke, koje su proivjeli u Cal iguli i nadaju se povratku
u prvoj priliCi, kurir e srediti detalje."
Palo mi je I pamet da je u ovu fanatastinu zbrku ugraen i
djeli istine. Kurir e srediti detalje s uinkovitou koja je proi
zlazila iz najblje tradicije njegovoga zanimanja. Izgledalo je da je
star pala na pamet i Lou, jer joj je lice problijedilo od hladnog
bijesa.
"Sigurno je motrio na nas, l'etere, " rekla je, "i znao je da smo
novac, koji smo namjeravali uloiti u njegovu podvalu potroili,
pa se odluio dokopati nakita i ostatka novca. "
Odjednom s skrueno skupila i poela plakati. Pla se promet
nuo u silovitu histeriju, koja je bila tako nametljiva da je upravnik
poslao po lijenika. U hotelskom lobby ju okupila s grupa -
posluga i jedan ili dva gosta. Vanjski portir je tada postao vano
lice.
"No, naravno," pobjedonosno je rekao na loem engleskom,
gospodin Larohe je danas u sedam ujutro otiao brodom. Mislim
da ga neete nikad uhvatiti."
Dogaaji z ovih nekoliko sati su me, takoreku, opet osvije
stili. Okrenuo sam se prema konzularnom slubeniku i progovo
rio. Ali moj glas nije dolazio toliko iz mene, koliko iz ivotinje u
meni, izvornoga Pendragona, ako znate na to mislim bie sa
slijepim nagonom i automatskim ureajem za razmiljanje.
"Vidite kako je," uo sam sebe kako govorim, "nema pasoa,
nema novca, bez odijela nema niega!"
O samome sebi govorio sam u treem licu. Cijeli proces ljud
skoga ivota i djelovanja u hotel u, automatski se zaustavio. Sku
pina brbljavaca koji ogovaraju, bila je poput roja muica.
Slubenik je dosta jasno ocijenio poloaj, no mogao sam
shvatiti da su detektivi pstali vrlo oprezni. Najradije bi nas smjesta
uhapsili.
Sllnik je s njima beskrajno dugo pregovarao. Upravnik je
djelovao kao najnemirniji ovjek na Capriju. Tiho se tuio nebu
na zemlji tako i tako nije bilo nikoga, koji bi ga sluao. Situacija s
opet promijenila, kad se Lou vratila u pratnji sobarice, na koju s
opirala, i lijenika koji je izgledao kao da je u direktnoj bici sa
smru jo jednom pobjediO. Lou je bila vrlo slabana i naizmjence
blijeda zajapurena.
111

"Dobro," rekao je slubenik, "moramo s vratiti na konzulat i

objasniti to s dogodilo, Nemojte se brinuti, lady Pendragon,"
nastavio je, "nema ni najmanje sumnje da e vaega ovjeka za
nekoliko sati pronai i vratit vam vae stvari."
Naravno, bio sam dovoljno pametan, te sam znao da nije
vjerovao ni rijei od onoga to je govorio, Izreka: Neka kradljivac
vreba pred kradljivcima, u Italiji ne dolazi u obzir, Ali, kad bi
kradljivac bio vrijedan krae, to bi bilo neto sasvim drugo.
Broda za povratak na Capri one noi nije vie bilo i nije
preostalo drugo nego poekati jutro, Upravnik je bio vrlo ljuba
zan, Pobrinuo s za drugu odjeu, ne ba takvu na kakvu smo
naviknuti, no svejedno bolju od onih gadnih prnji, koje smo prije
nosili, Naruio je posebnu veeru s puno ampanjca, I:jega su
nam serirali u najbljoj sobi. Njegov nagonski talijanski takt nije
mu dozvolio dati nam istu sobu. Svako toliko zavirio je unutra, s
nekom ljubaznom rijeju, provjerivi kako se osjeamo i da nam
garantira da su upute za hapenje gospodina Larochea alias Fec
clessa ve pslane,Tijekom veere uspjeli smo se opiti, ali nije bilo
nikakve radosti. ok je bio suvie veliki, razoarenje suvie gadno,
A iznad svega bila je potpuna odsutnost onoga to je na kraju
krajeva bio vodei motiv naih ivota i nae ijubavi .
Isparila je kao da smo je drali u naoj prti jazi. Do jedinog
naega zblienja dolo je kad je Lou izvukla nau bijednu malenu
zalihu heroina i kokaina,
"To je sve, to nam je preostalo," apnula je u duevnim
mukama, "do bogzna kada,"
Pored svega, bojali smo se da e nam je oduzeti, U vezi s
rjeenjem naega Sluaja na pOliCiji, nagrizala nas je uasna tjesko
ba, Nismo vjerovali ni u potkonzula, to ako se okrene protiv nas
i nau priu prezrivo odbaci kao la'
Jutro je bilo hladno, tresli smo se od reakcije, Imali smo teak
san, mutan i prepun nelagode, Nismo bili II stanju zadrati s na
palubi, Bilo je previe hladno i more previe uzburkano, Otili smo
u kabinu i tresli se od morske bolesti.
Stigavi na konzulat, bili smo samo jo tjelesne olupine, Ipak,
imali smo sree, Naa prtljaga bila je pronaena u hotelu u
Sorrentu, Sve to s moglo prodati, dovitljivi je gospodin FeccJess
odstraniO, kao i nau zalihu droge, Dobili smo nazad pasoe i
neto odjee, a samo otkrie prtljage potvrdilo je nau priu,
1 12

Potkonzul je bio krajnje ljubazan, pratio nas je do kome- sara, koji

nas je genijalno otpustio, oigledno uvjeren kako su svi Engl!:!
ludi i da bi trebali, kad ve moramo, putovati u posebnoj koari
za dojenad,
Nakon tri dana novac je telegrafski stigao iz Engleske, Bilo jc
poniavajue hoati Napuljem, jelo su se ljudi okretali za nama kao
u kominim prizorima flmova najnie vrste,
Posudili smo dovoljno novca za trokove, premda smo, narav
no, imali samo jedan troak. Obitavali smo u malome hotelu, u
kome Englezi, inae, nisu odsjedali, a nou smo izlazili i traili
drogu,
To je ve samo po sebi bila teka epopeja avanture i nesree,
Takozvani vodii, oni najni7.e vrste, bili su nae stalno drutvo,
Iscrpljenoga duha, vukli smo se od jedne prljave sumnjive ulice
do druge, imali duga savjetovanja sa strvinarskim tipom ljudi.
Najee smo kupovali razne bezazlene prakove po suvie viso
kim Cijenama, uz rizik iznuivanja, kao i niz drugih, jo gorih stvari.
Ali ptreba za stuffom neumoljivo nas je tjerala dalje. Konano
smo otkrili potenoga preprodavaa i nabavili malenu zalihu do
brog stufa, No, ni tada se nismo mogl i vie podii. Veoma velike
doze vraale su nas u normalno stanje, pri emu mislim na nae
stanje prije drogiranja, Bili smo poput Evrope poslije rata,
Najloije i najbolje to nam se moglo dogoditi, bilo je da nam
dodija sve, dodijali smo sami sebi, jedan drugome, dodijao nam je
Neapelj i ivot uope, Duh avanture bio je mrtav, kao to je bio i
duh ljubavi,
Tek poslije vrlo dobroga ruka kod Gambrinusa, prikupili smo
dovoljno moralne hrabrosti za odluku da bjeimo iz ove ivo
tinjske atmosfere.
Naa ljubav bila je samo slamka spasa dvoje utopljenika. Uz
zakletvu da s vraamo u Englesku i to to je prije mogue,
rukovali smo s,
Vjerujem da bih pri tome posrnuo, da me Lou nije provukla
kroz sve to, Uli smo u vlak i tamo kupili karte, Vraal i smo u
London podvijenih repova, no vraal i smo se u London!
1 13

KNJIGA II
INFERNO

"

, -
Glava 1
NESTAICA
1 7. kolovoz
Jesmo u Savoy j u. Cockie je posjetio svog odvjetnika. Jadni
deko, izgleda strano loe. Stidi se toga da ga je Feccless obma
nuo. Ali, kako bi to uope mogao predvidjeti? Zapravo sam svega
kriva ja. Trebala bih nagonski osjetiti. l sama se osjeam vrlo
bijedno. London je strahovito vru, mnogo vie od Italije. Hou
otii i ivjeti na Barley Grangeu. Ne, ne elim. Jedino to hou, je
to da se vratimo tamo, gdje smo bili.
Preostalo nam je jo strano malo H. Ali, imamo podosta K. , no
ovjek ga puno troi. Nisam sigurna da je dobar, jer mu uinak
nije kao nekada. Na poetku se sve odvijalo tako brzo. A sada vie
ne. Iako napuni glavu i razvue detalje, ne omoguuje razmiljati,
govoriti i djelovati s onim uzvienim osjeajem brzine. Mislim da
je to posljedica nae potpune izmorenosti.
Zamislite si da Cockieju predloim prekid za jedan tjedan i tako
povratimo tijelesnu snagu te ponemo opet svjei. A mogu telefo
nirati Gretel i dogovoriti se za zaista ogromnu koliinu. Ako se
preselimo na Barley Grange, emo sigurno biti prave kokainske
deronje, potrebna nam je ogromna zaliha. Tamo nije mogue
nita nabaviti, a potrebne su i mjere opreza.
Nek ide kolovoz doavola! Gretel je, naravno, van grada,
podvornik je rekao da je u vicarskoj i ne zna kad se vraa. Pitam
s kad e se opet sastati parlament . . .
Cockie se, dugog nosa, vratio na ruak. Gospodin Wolfe mu je
dao zaista dobru lekciju o novcu. A tu je potpuno u pravu. Doista
smo troili na veliko. Cockie me je htio odvesti van i nabaviti neto
nakita, da nadomjestimo ukradeno, no nisam pristala ni na to
drugo, osim na novi sat i vjenani prsten. Pri emu sam se ba
1 1 7

gadno osjeala, jer izgubiti vjenani prsten je, naime, velika ne

srea, a osjeam da mi novi uope ne pripada.
Dugo smo govorili o Gretelinoj odsutnosti. Pokuali smo na
jedan ili dva mjesta, ali bez uspjeha. Bilo bi divno da je Cockie
diplomirao.
Novine su prazne. Vrijeme je kiselih krastavaca, a uvijek kad ih
otvorim, pie neto o K. Ova stara budala Platt je u ofanzivi i hoe
"probuditi javno mnijenje da bi postalo svjesno velike opasnosti
koja ugroava mukarce i ene u Engleskoj " Neke novine su ak
objavile itav njegov dugi govor. Tvrdi da se radi o njemakoj
zavjeri, s kojom nam ele vratiti "milo za drago". Naravno, ja sam
samo ena i nita vie, ali mi to zvui doista glupo.
Otili smo na aj kod Mabel Black. Svi su govorili o drogama.
Izgledalo je da ih svatko el i. Lord Landsend se ba vratio iz
Njemake i tvrdi da ih je tamo vrlo lako nabaviti, ali nitko ih nee.
Zar nas hoe itav njemaki narod unititi? Nikad nisam gubila
vrijeme s priama o vrajoj vapskoj I ukavti ni. Puno smo uli o
crnoj burzi i mislim da ih nee biti teko nabaviti.
Ne znam ta se to dogaa s nama. Susret sa starim drutvom
nam je poneto koristio i odluili smo da moramo to proslaviti.
No, stvari se nisu tako razvile. Poslije divne veere dogodilo se
neto strano. Cockie je htio ii u varijete! Moete me kolcem po
glavi. Ne privlaim ga vie, premda ga tako jako volim! Otiao je
po ulaznice i, dok ga nije bilo - to je zaista strano - otkrila sam
kako u sebi ponavljam "kako ga volim". Ljubav je mrtva. No,

svejedno za nju nisam sposobna. Zelim biti sposobna voljeti, sve

dok mi ljubav ne uzvrati. Oh, ionako nema smisla govoriti o tome.
Znam da ga volim, a svejedno nikoga ne mogu voljeti. Uzela
sam itavu hrpu K. Omilio mi je ono to sam osjeala. Sada ak
mogu zamiljati da ga volim.
Otili smo na predstavu koja je bila strano glupa. Stalno sam
mislila na to kako ga hou voljeti i kako hou drogu te kako elim
prekinuti s drogom, a moda e me droga opet dobro umrtviti.
Zapravo nisam bila u stanju osjeati drugo do tupu, slijepu nela
godu. Bila sam strano nervozna, kao da sam uhvaena u klopku,
jer sam grekom ula u pogrenu kuu i ne mogu vie izai. Nisam
znala ta bi sve moglo biti i svih tih vrata, bila sam vrlo osamljena.
Nisam ga mogla pozvati. Veza
,
meu nama bila je prekinuta.
1 18

No, pored sve strave kroz koju sam prola, postojala je jo vc a

i dublja strava zbog njega. Neto u meni ga voli, neto dublje od
ivota, ali mi t nije jasno. Tijekom cijele predstave osjeala sam
se kao u mori. Oajno sam ga s hvatala, a inilo mi se da on ne
shvaa ni mene, ni moje potrebe. Bili smo jedno drugom stranci.
Mislim da je to on dosta dobro osjeao. Govorio je armantno,
sa lakoom i familijarna, ali za mene je svaki njegov osmijeh bio
uvreda, a svaki njegov zagrljaj ubod noem.
U Savoy vratili smo se sasvim iscrpljeni i umorni. itavu no
smo nastavili s Uivanjem H. i K. Nismo mogli spavati. Pa smo
razgovarali o drogama. Radilo se o dugoj raspravi, o njihovom
pravilnom Uivanju. Osjeali smo da nismo ispravno postupili.
Premda sam se uvijek ponosila njegovim medicinskim znan-

jem, nije nam ama ba nita pomoglo. Cini mi se da medicinske

knjige govore o nekakvoj "nevinosti droge". Pitanje je bilo kako ju
opet pridobiti. Knjige tvrde da je jedini put da ih se za neko due
vrijeme odreknete. Reeno je da to slii apetitu. Ako si ovjek
priuti obilan ruak, valjda ne oekuje da e za vrijeme aja biti
ve gladan. Ali, ta da ovjek radi izmeu toga?
18. kolovoz
Ksno smo legli. Poslije loeg sna bili smo suvie slabi da bi se
digli. Nakon uobiajenog poticaja uspjeli smo se spustiti po ste-
penicama na ruak.

London je dosta prazan i silno dosadan. Satajui Bond Stree-

tom, sluajno smo se obreli na Mabel Black. Izgledala je vrlo
blesna. Vidim da s suvie drOgira. Njen problem je taj da nij
"
nala mua, premda ima oko sebe puno mukaraca i mogla bi se
svaki dan vjenati. Priali smo neto o tome. Tvrdi, da za takvo
neto nema dovoljno energije i da joj se gacli ve i sama misao na

muza.
Nosi najljepe Cipele. Skoro svaki dan ima nov par i gotovo
nikad ne obuje isti par dva puta. Mislim da je malo aa va.
19. kolovoz
Pospani, vratili smo s s dosadnog Bond Streeta i zaspali.
Probudili smo se tek ujutro. Nikako ne mogu shvatiti zato nam
tako dug san nita ne pomae. Oboje smo na smrt umorni.
1 19

Cockie je rekao da e nas obrok povratiti k svijesti, telefonski

je naruio doruak u krevet. Ali kad je stigao, nismo nita mogli
pojesti. Prisjetila sam se ta je Haidee rekla o duhovnom ivotu.
Sasvim je u redu da mora ovjek podnijeti izvjesnu koliinu
nelagode. Ne moe oekivati nita drugo. Takav je put prirode . . .
Opet smo stali na noge pomou pet ili est snifova H. Uzeti K. dok
se jo ne osjea dovoljno u redu nema nikakve svrhe . . . Zaliha je
odista strano malena. Neka bude prokleta ova raspusna navika.
Zaista nije lijepo od Gretel da nas je ovako izdala.
Otili smo u kavanu Wisteria. Netko nas je upoznao s nekim, a
taj je tvrdio da moe dobiti bilo to.
Ali, sada nastaju nove nevolje. PoliCiji je Sigurno naporno i
opasno pratiti val kriminala. Imaju previe posla s uvoenjem
propisa: Poslije rata Engleska se sasvim promjenila. Nikad ne zna
na emu si. Nikoga vie ne zanima politika, kao nekad, i nitko ne
mari za velike ideje. Mene su jo poduavali o Magni Charti i
ovjekovoj slobodi i slobodi, koja se postepeno od sluaja do
sluaja iri itd.
Sve mogue glupo posezanje u graanska prava dogaa se
^
ispred naih noseva, a ne znamo o emu se radi. Sto se mene tie,
moglo bi noenje zelenih eira vaiti za zloin. J ak kad bi to bio
zloin, nisam sigurna da je to posao za poliCiju.
Prije neki dan prOitala sam u novinama da je nekakav komitet
u Philadelphiji zauzeo stav, kako suknja ne smije biti manje od 7, 5
ina od tla ako ne i vie. Ne znam koji, ni zato. Bilo kako bilo,
zbog toga je Cijena K. poskoila s funte za unu na toliko koliko
si spreman platiti. I na to je svatko spreman, hoe-nee, osim
lanova parlamenta svatko zna, ako ovjeku ponudi dvadeset i l i
trideset puta vie, nego to vrijedi, on e nastojati da te dovede do
toga da je ipak kupi.
No, otkrili smo da je onaj ovjek bio varalica. Pokuao nam je
u tami uvaliti paketi snijega. Hinivi da se plai poliCije, htio je
sprijeiti Cockieja da pregleda stuff. Ali sluajno se Cockie u kemiji
osjea kao kui. Varalica nam je namjeravao uvaliti boraks t
praku, za d-:ije gvineje jedan sniL Cockie mu je rekao da bi radije
uzeo aspirin. Ono to mi se kod Cockieja svia, je njegov aljivi
nain govora. No, u posljednje vrijeme to se ne dogaa vie tako
esto. A izgleda da se ali samo za sebe. Vie puta ne shvaam ta
misli. esto razgovara sam sa sobom. Postaje sve odbojniji.
120
,
Ne znam zato je to tako. I najmanja sitnica mc udno url lJ:t
Mislim da je to zato jer mi svaki dogaaj , pa makar bio i ugodan,
odvraa um od jedinog bitnog kako nabaviti zalihu, otii u Kenl j
uivati, kao to smo inili prolih mjeseca. Sigurna sam da bi hL
ljubav kad bi to uradili vratila, a ljubav je jedino to vai na tom ili
na onom svijetu. Osjeam da je iza ugla. Promaaj za vlas je isto
kao promaaj za milju. Stvari su jo tee kad su tako blizu, a
svejedno vrlo daleko . . .
Ba sam shvatila neto vrlo smijeno. U ovjekovom mozgu
postoji neto, to mu spreava da razmilja o onome, ta bi sam
izabrao Sasvim besmisleno bilo bi loviti i traiti drogu po Londonu
i zaplesti se s iskvarenim drutvom kao u Napulju. Tek noas
prisjetili smo se da je sve to treba uiniti, posjetiti Kinga Lamusa,
koji e nam dati sve potrebno i to po umjerenoj Cijeni. Smijeno
je to se ba Cockie toga prisjetio. Znam da ga mrzi, premda mi to
- osim u jednom besmislenom napadu bijesa - nikada nije priznao.
U njegov atelje stigli smo taksijem. Prokleta srea, bio je vani.
Tamo je stajala djevojka, visoka mrava ena s licem koje je bilo
bijelo poput krede. Neto smo joj namigivali, ali nije shvatila, a
siromasi kakvi smo bili, nismo eljeli unititi trite i otvoreno joj
7 .
recI.
Lamus e doi ujutro, rekla je. Dogovorili smo se za jedanaest

i vratili u hotel. Stednja nam je pokvarila itavu no. Nismo se

usuivali otvoreno priznati da se plaimo jedino, da e nas Lamus
nekako ostaviti na cjedilu.
Ne mogu spavati. Cockie lei budan, iroko otvorenih oiju i

bulji u strop. Ne mie mu se ni miica. Cinjenica da ga vie ne

privlaim, tjera me u ludilo. A i on me isto tako ne privlai . Nemirna

sam poput izgubljenoga Zidova. Istovremeno, nisam u stanju nita

uiniti.
Ali, ustrajno rkaram po ovom svom dnevniku. Kad zapiem
ono to osjeam, nekako mi postane lake. Najneugodnije je to da
jasno shvaam to inim, a sve te bezvezne i glupe jadikovke samo
su nadomjestak za nestalu ljubav.

-
Sto l i sam Uinila da sam izgubila ljubav? Osjeam se kao da
sam umrla i da su me zaboravili na nekom stranom mjestu, gdje
nema drugog do gladi i ei. Nita mi nije vano, osim droge, pa
ni droga mi, zapravo, ne znai nita bitno.

121
I
20. kolovoz
Tako sam umorna, tako sam silno umorna. Moja slutnja o
Lamusu bila je ispravna. Bio je vrlo neprijatan prizor. Kad smo
tamo dospjeli, bili smo strano umorni. (Nikako ne mogu ogrijati
ruke i noge i neto nije u redu s mojim rukopisom.)
Peter Pan je pomislio d je najbolje prisjetiti ga na aljiv nain
ga na njegovu poruku d moemo doi kad nam zatreba i onda
predstaviti objekt nae potrebe. Ali Lamus mu je bezobzirno uzeo
. . ^
nJeCI I usta.
"Ne treba objanjavati to vam treba," rekao je, "nestaica je
^.
suvlse ocna.
To je rekao onako uzgred da se nismo mogli ni uvrijediti, ali
nagonski smo znali d misli na pamet.
Svejedno je Peter, vraji kakav jeste, istrajao na svome. Ba zato
ga i volim.
"Oh, d, herOin," rekao je Lamus, "kokain. " POput serviInog
poslovoe odjelenja u robnoj kui. "Ali dozvolite mi da vam
pokaem na najnoviji izbor morfina."
Cockie i ja smo se mlako pogledali. Morfin je bez sumnje bolje
nego nita. I tada je, ako dozvolite, ta zvijer izvukla s police za
knjige reviju s plavim koricama i glasno proitala dugu pjesmu.
IntonaCija mu je bila tako dramatina, nudio je tako ivu sliku da
smo ostali otvorenih usta. Kad je zavrio, dao mi je stihove.
"Mora ih zalijepiti," rekao je, "u svoj magini dnevnik."
Tako sam i uinila. Iako ne znam zato. U zlostavljanju samog
sebe postoji nekakav uitak. Da li je to ono?
122

Ze!
Ne e grla,
Iako je najdivljija i najgora
Fizika tegoba - koja je muila
I samo Kistovo srce,
Iscijedivi divlji krik
"

edan sam!" iz Njegove agonije,

Dok su vojnici pili i kockali:
Ne benigna e
Koja radnika priziva vinu;
Ne e tijela

(Iako s ludou prokleta)

Kad su usta puna pijeska
loi sljepljene, i ui
Varaju duu da uje
Vodu, vodu na dohvat nike,
Kad ovjek zarije nokte
U svoja prsa, i pije krv
Iako se ve zgava i muri
Dok se jezikom dotie njezinoga toka,
Kad je sunce ivi vrag
Koji riga kolle zla,
I mjesec i no se podsmjehuju
Jadniku na pustoj stijeni,
I nebeska kupola je visoko nadvijena
Kao njegova suha i spliena USIa,
I jame njegovog srca
zametene su alkalnim pieskom!
Ne to! samo jedna nezabiljeena ec;
Tijelo i dua su kao
IZdajice tvrda srca,
Koji trae mjesto da udare

Zrtvu ve intoniranu
na irok akord rane;
Svaka pojedinana kost
Hladna, utjelovlena alopojka
Destilirana iz ledene sperme
Neumolivog C/va Pakla;
Svaka kap rieke
Kvi, koja gori i n'epti
Zbog tajnog i gorkog on'ova -
Konano nenadanim nzajem
Kao neki nazupani bodei.
(S mutno slaklastim krvavim Oima, koje prostreljuju
Pestraeni Malajoe vritei
Tetura kroz svoje selo. )
Krv tako razvla bol
Sardonski kroz srce i mozak.
Svaki pojedinani nerv

1 23
124
I
ije je asimwtsko ime "nikad"
u hiperbolinom "zauvijek"!
Ujedena i plamtea

zmija
Puta u sebe svoj otrov,
kao da 1 moe uguiti
Bol u trenu.
Budan, zauvijek budan!
Budan kao to nikad nitko nije bio
Jer je san mogui kraj,
Budan u nitavilu, ambisu

Cija e je tek eho

Muenikove, svijet bez kraja,
(Svijet bez kraja, Amen!)

Covjek koji se gega i podaje

Poslovici "mjesec i sat"
ezne za snjeno-zvijezdanim poljima
Gdje opijuma mak cvjeta.
Samo ubod igle
Napunjene iz maginog izvora!
Da li je 10 dovoljno da namami
Duu iz raja u pakao?
Je li bio ovjekov duh odstranjen
Zbog sn'aha svojih duhova i bogova
Da se ulizuje kod nogu demona?
Jesu li 10 tako sn'ane nasnw10sti -
Nasljednik doba uda,
Kruna zemlje za jedan sat,
Gospodar plime i goma
Prtiv soka cvijeta?
Aj! u rici i klopotanju
Svih vojski grijeha,
Toje jedina bitka
Za koju se je znalo da je nee dobiti.
Rob ei - ne ei
Kao IO je ovdje blago opisana,
Ne e u izjedenom crom mozgu,

U gorkoj, pogoenoj dui!

Nitko neka se ne usudi misliti na najgore!
Iznad bjesnila i delirija
Lei pakao fzike pohlepnosti,
U odrvnjelom mozu,
Na kraju vremena i prostora,
Ambis, neizmjeran, neistraen -
Stari izraz lica!
Ona je ta, ona, koja me nala
Na morjskom medenom mjesecu;
Svilom i elikom me vezala,
U svoje otrovno mlijeko me potopila,
Jo me i sad njene I1lktl okl7.luju,
Dave me do nesvjestice
Koja jo uvijek - ali oh, kako rijetko! -
Doe pri ubodu iglom,
Konstantno i direktno bulji,
Nema potrebe da se umiljava i dodvorava
Svom sluzi za poljubac,
Njemu, iji su uasi,
.
koji poznaje f gujinu maternicu,
Pjegavu i s crim ogu ljenu,
Na zaraloj vagi am bre,
Negov gob -
Zategnuta, fgaljiva sprava za muenje
Na kojoj on jadikuje -jadikuje!
Njezina ktlpola lubanje je savijena,
Njezine lude mongolske oi
Kose od egstaze
Imunih stvari, podignlllih
Daleko nad zvijezde i nebo,
Kika ambra i jantara -
Njezina njuka je spremna za lov na divlja
Mesna i teka i surova,
Zvjerska, napuknuta,
Ipod njom
usta u koja kaplje
K i usana
125
126
Koje skrivaju otrovni zub zmije,
Puzi po otrovnom vimenu,
Gorostasni bokovi se tresu,
I duhu pozli, i on treperi
Ve pri pogledu na najgoru sIvar.
Ola! zlatni mamac
Nazupan beskonanom boli,
Fatalna, fanatina drugarica
Otrovanog tijela i mozga!
Ola, ime koje posjea
Na svoju razuzdam./ poudu i lopovluk,
W
Sapue u izluene ui
Tajni urok svoga ropstva.
Strava stvaro intenzivna,
Opijenost ak intenzivnia,
Njiui dim razuma
Iz zdjele uarene kadionice!
Pod kamnom, ispod i iznad,
Stoji ona, to ogledalo ljubavi.
Njeni prsti su gipko spojeni;
Njeni nokti su sjajni i iljasti,
I okovani zlatnim osm/gama:
Njima podbada mozak.
Njena pohlepa je stroga, hladna;
I njeni kineski obrazi su blijedi,
Dok izbirljivo kupi, profano
Svojim ustima hobotnice i zubima
Izrezbarenim i ispod crim,
Pulpu i k s nokta.
Jedan hitri ubod je bio dovoljan
U danima, koji minue, za njen poziv:
Bila je inkaracija ljubavi
U salima kad je prvi put probudih.
Malo po malo otkrih
Istinu o njoj, bez odjee,
na svakom granicom.

Gubavu iznad gnuanja.

Cra, kuga ponora,
Njezina bubulice i irevi,
Poljupci raka, koji ujedahu
Dok je gua milovae.
Zmaj poude i jeze,
Tigar bjesa i strasti,

Zivi sa mrtvima privezani,

W
Ziva sluz u praini,
Izazovni stid kao plamen,
Orgija m/dnog zagaenja
S mrnjom iznad cilja ili imena -
Orgazam, smrt, raspadanje!
Sad zna zato njene oi
Tako uplaeno sjaje, posjedujui
Bojazan i sramotu
Kao prljavo, rastvoreno cvijee?
Grohot opustoene alosti,
Smrt poraenog mira,
Zar ona nije ludost ?
Ona me aka, lijeno kiljei.
Dok mjesec ide da ubije mjesec;
Mjesec njezinoga trijumfa se pribliava;
Uskoro e me potpuno p05jedovari.
I vi, vi oSIali puritanci,
Koji ste propuslili morjsku lakomost,
Prezrivo plaite ako vas nazovem braom,
Kivite usta dok manijakalno divljam,
Budale, sedam pUa prevarene,
Nisteje upoznali? Dobro!

Nikad nije bilo potrebno da se smije

I odvede vas u pakao!
Morj je samo jedan
Iskra njegove svjetovne vatre.
On je jedino sunce -

1 27
Simbol svih elja!
Sve to bi vi, vi ste -
I t je kruna enje.
Vi ste sluge pelinove zvijezde.
Anali ziran, razum je delirij.
Osjeaj, isn-aen, je bol
Kakva nebesa su bila nada za sumnju Ll to!

Zivot je napetosI, ludost;

I smrt nije izlaz iz toga.
"Olja" me podsjea na mene. Progoni me morbidna elja d
budem nemogua neman okrutnosti i iskvarenosti.
Prije puno vremena Lamus mi je objasnio da famom preuzima
moju enju za "povratkom tipu". La nostalgie de la boue.
Cockie je izgubio svoj ponos. Molio je za samo jedan snif..
Zapravo nije nam bilo jo tako strano, ali mora d je oednio od
opisa ei u toj uasnoj pjesmi.
"Dragi moj deko," rekao je surovo Lamus, "ja nisam preproda
va droge. Uli ste u pogrenu trgovinu."
Cocke je bio sav izgubljen i staklastih Oiju. Ali potreba za
drogom beznadno ga je tjerala da pokua svim sredstvi ma.
"Neka ide sve k vragu," ijavio je u brzom bljesku duha, "pa ba
vi ste nas podsticati da nastavimo."
"Doista", priznao je Lamus, "i sada vas podsticm d prestane
te.

"Mislio sam da vjerujete u Cini ono to ti se ini. Uvijek govorite

o tome."
"Izvinite", bio je luatak i otar odgovor, "neto tako nisam nikad

izjavio. Rekao sam Cini to ti hoe, a to i sad ponavljam. No, toje

neto sasvim drugo."
"Ali nama treba stuff," molio je Peter. "Moramo ga dobiti. Zato
ste nas navodili na to da ga uzimamo?"
"No, svejedno," lukavo se osmjehnuo, "moja volja hoe d vas
dvoje radite po svojoj volji . "
"Da, i hou stuf"
"Vi ste bistar psiholog, sire Petere, ati moju namjeru niste jo
shvatili. Plaim se da nisam bio jasan."
128
Cockie je iznutra vrio, no bio je slab i nejak poput janjeta . 1 ja
bih ubila Lamusa kad bih imala neko sredstvo. Osjeala sam ela
nas mui hotimice i za vlastitu zabavu.
"Oh, naravno," nastavio je Cockie, "zaboravio sam tko stL.
Koliko traite?"
Ova direktna uvreda nije ga ni nasmijala. Obratio se visokoj
djevojci, koja je sjedeJa za stolom i radila neke korekture.
"Promatraj ovu specifinu reakciju," rekao joj je kao da smo
samo dva zeca koje vivisecira. "Ne razumiju moje stanovite. Iako
su rijei uli uvijek kad smo se sretali, pogreno ih navode.

Pogreno shvaaju pet jednoslonih rijei Cini kao to ti hoe. A

kad konano shvate svoje pomanjkanje razumijevanja, odmah
pomisle da sam jedan od najprljavijih podlaca kojega samo
grekom nisu objesili. "
Sa malim izvinjavajuim poklonom okrenuo je lea Cockieju.
"Pokuajte shvatiti moje rijei," rekao je iskreno. Sumnjiei
sam ga mrzila i nipodatavala. No, svejedno me je natjerao da
osjetim njegovu isluenost. Ovu spoznaju sam prekinula s velikim
bijesom.
"Ba toliko vas podstiem da uivate drogu," nastavio je, "koliko
vas podstiem d letite. Droga uzima sebi pravo d bude gospodar
svakoga ovjeka.
Jesu li to tako slrane nasn'anosti -
Naslednik doba uda,
Kna zamlje za jedan sat,
Gospodar plime i groma
Protiv soka cvijeta?
Aj! Ll riei i kloporanju
Svih vojski grijeha,
To je jedina bitka
Za koju se je znalo da je nee dobiti.
Vi, djeca, ste Cijet nove generacije. Nemojte se niega plaiti.
Sve morate pobijediti. Morate nauiti upotrebljavati drogu kao to
su vai preci nauili upotrebljavati munju. Morate biti sposobni
prestati po nareenju i po nareenju nastaviti ovisno o okolnosti
ma."
129

7
Zatao je. Jedino je uasna potreba po drogi drala Petera
budnoga. Lamusovo izlaganje je vrlo palj ivo slijedio.
"To je potpuno tono," sloio se, "a u ovom trenutku nareenje
glasi - nastaviti!"
Lice Kinga Lamusa se raSCjetalo u osmijeh velike radosti, a
vitko tijelo djevojke pored stola se zatreslo kao da j u je netko
slatko zagolicao.
Intuicija mi je rekla zato. Mora da su ovakvo obrazloenje uli
w
vec ranIJe.
"Veoma bistro reeno, sire l'eterc. To bi bilo najljepe u pro
stranoj sobi, veoma jednostavnoj, od tamnog mahagonija i moda
s kaminom. "
Iz nepoznatoga razloga, njegov nas je govor smirio. Iako nismo
uzeli drogu, osjeali smo se prilino bolje. Cockie je istrijelio svoje

oruzJe.
"Sutina vaeg uenja je sigurno tono, gospodine Lamuse to,
da svaki ovjek mora apsolutni gospodar svoje sudbine."
''Veoma dobro," priznao je Uitelj pretjeranim uzdisajem.
"Oekujem da me dotuete dokazima. To mi se uvijek dogodi, iako
sam i sam gospodar svoje. "Ako mo pita zato onda je Mo slabost,
kao to moemo proitati u Knjizi Zakona, a moja sudbina nije da
vam jutros dam bilo kakvu drogu. "
"Ali vi time zadirete u moju volju," protestirao je Cockie skoro
ivahno.
"Trajalo bi predugo da bih vam objanjavao," odvratiO je Lamus,
"zato vjerujem da je ova primjedba pogrena. No, da jo jednom
citiram Knjigu Zakona: Dovoljno o Zato, neka bude kao pas
proklet. Radije u vam ispriati priu "
Iz pristojnosti smo izrazili elju da je ujemo.
"Najvei alpinist svoje generacije bio je, kao to vam je Sigurno
poznato, pokojni Oscar Eckenstein. "
Nainio je prilino kompliciranu, nerazumlj ivu gestu, koja me
je podsjetila na nekakav ceremonijaIni naklon, vezan uz smrt.
"Imao sam sreu da me je taj ovjek usvojio i nauio me
penjanja, a posebice klizanje. Morao sam startati s litice iz razliitih
kompliciranih pozicija, s glavom u naprijed i slino. Morao sam
kliziti, sve dok mi ne bi dao znak i tada sam se morao zaustaviti i
spust zavriti u sjedeem ili stojeem stavu, kako god bi on izabrao,
pa opet iznenada krenuti ili s zaustavit i dok bi odbrojao do pet.
130
Postepeno mi je davao sve tee zadatke. Sve ovo, naravno, ZVUCI
preprosto, ali on je zapravo bio jedini koji je nauio i drugL'
poduavao klizanje na ovako temeljiti nain. Tako steena snaga
veoma mi je koristila u razl itim prilikama. Utedom jednoga sala
moe si ponekad spasiti ivot i moe se sputati po opasnim
grebenima gdje bi se, na primjer, mogao nai na poledici dok kl ie
velikom brzinom i vie nisi Siguran da se moe zaustaviti ako
opazi kakvu opasnost. Mogli smo se sputati tri tisue stopa u
deset minuta, dok bi se bez treninga morali polako sputati po
konopcu, pa bi nas mogao iznenaditi mrak ili oluja.
A najbolje je bilo ovo: prije nekoliko godina vodio sam hima
lajsku ekspediciju i odjednom su se kuliji uplaili prijei snjeni
greben, koji je visio iznad strahovitoga ponora. Doviknuo sam i m
da me promatraju, bacio se glavom naprijed na snijeg i poput vree
zobi otklizio zaustavivi se na samom rubu ponora.
Kad sam se vratio do njih svi su uzdisali divei se zauc1eno.
Onda su mi slijedili preko mauvais pasa ne oklijevajui ni najman
je. Vjerojatno su mislili da je u pitanju magija ili neto slino. Nije
ni bitno Ali barem su vjerovali da im se ne moe nita loe dogoditi
ako slijede ovjeka kojega tako oito tite planinski bogovi."
Cockie je samrtniki problijedio. Apsolutno nedVOjbeno je
shvatio smisao ove anegdote. Osjeao je da je u vlasti slijepe crne
pohlepe njegova mukost povrijeena Zapravo nije vjerovao da
Lamus govori istinu. Pomislio je da je ovjek riskirao svoj ivot da
bi kulije natjerao preko. inilo mu se nemogUim da ovjek moe
posjedovati tako apsolutnu snagu i samosvjest. Drugim rijeima,
Kinga Lamusa je sudio po sebi. Znao je da nije prvoklasni pilot.
Ali istodobno je sebi laskao to je prkosio tolikim opasnostima.
Kao biem ga je udarila injenica da Lamus prezire to to ljudi zovu
herojsko dranje jer nepotrebni rizik smatra animalnom ludosti .
Spreman je to prihvatiti, ali "Neu izloili svog ivota za mrvice "
Lamus se nije divio miu koji je potisnut u ugao. Njegov ideal
je bio da od sebe uini gospodara svake mogue situacije.
Cockie je dva ili tri puta htio neto izustiti, samo rijei nisu
nailazile. King Lamus mu je priao i uhvatio ga za ruku.
"Droge su grebeni ispl'ed nas," rekao je, " ja sam stari lukavac
Eckenstein, a vi ste mladi, ambiciozni Lamus. I kad ja kaem "stop"
i kad mi dokaete da se moete zaustaviti, da ste se usredotoili i
da nasmijani stojite na grebenu, pokazat u vam kako dalje."

1 31

U ozau nae svijesti znali smo da je ovaj ovjek neumOljiv.

Mrzili smo ga, kao to slabi uvijek mrzi jaega, ali morali smo ga
i potovati i diviti mu se. Zbog toga smo ga jo vie nipodatavali.

132

Glava 2
Babino ljeto
Ostavili smo ga bijesni i rastueni, krguui zubima. Hodali
smo besciljno i u tiini. Taksi nam se sam ponudio. Kod kue se
bacili na krevet. I sama pomisao na ruak nam se gadila. Bili smo
preslabi i siti svega da bi bilo to uradili. Nismo se ni usudili
progovoriti jer smo znali da bi se Siguro posvaali. Pala sam u
agoniju nesanice. Minula posjeta mi se utisnula u sjeanje. Za
miljala sam da meso moje due cvri ispod uarenoga tapa za
igosanje Lamusove Volje.
Uzela sam dnevnik u ruke. Bilo mi je veliko olakanje opisati
sve detalje. Iznenada me arko obuzela strastvena odlunost da
se borim s H. K. do kraja, ali ruke su mi bile svezane na leima, a
noge okovane u lance i kugl u. Ova zvijer me nee prisiliti da
prestanem. Ve emo je nai negdje. Nee s nama postupati kao
s djecom, dobit emo je koliko god hoemo i beskrajno emo je
uzimati, makar nas i ubila.
Borba u meni bjesnila je cijelo popodne. Cockie je spavao,
hrkao i jecao. Izgledao je kao osuenik. Nije se brijao ve dva dana.
A moji nokti su bili crni i sva sam bila ljeplj iva i mokra. Nisam se
sredila. Samo sam nabacila na se nekoliko krpa.
Cockie se probudio za veeru. Bili smo u takvom stanju da
nismo mogli sii . Odjednom nas je uivo pogodila spoznaja da u
hotelu skreemo suvie panje. Strano smo se plaili da nas
otkriju. Mogli bi nam neto uiniti. A najstranije je bilo to nismo
uope znali to. Osjeali smo se tako slabima, skoro preslabima
da pomaknemo prst. . .
Oh, zar ga zaista ne moemo nigdje pronai!
Moj boe! Kkva sl'ea. Kako sam luda. U depu moga kostima
je jo jedan paketi H. ! Dopuzali smo jedno do drugoga i podijelili
ga. Nakon duge apstinencije djelovao je divno .
133

Cockie je postao veoma priseban. Beznadna tjeskoba nae

stiske navela ga je na odluno i brzu akcij u. Poslao je po brijaa i
konobara. Sobadca nam je spremila prtljagu. Platili smo raun i
ostavili nae teke krinje rekavi da nas zovu hitni poslovi. U taksi
smo stavili jedino svoje kutije s odijelima i rekli : "Euston, glavna
cesta. "
Cockie je zaustavio taksi na Cambridge Circusu i uzbueno
apnuo oferu: "Traimo sobu u Sohou - u nekoj francuskoj ili
talijanskoj kui."

Covjek je bio na visini zadatka i pronaao nam je malu prljavu,

mranu sobu u prizemlju na Greek Streetu. Kuevlasnica je bila
nekakva junjakinja, puti skoro crne boje. Njeno lice nam je reklo
da je ba od one vrste ena kakva nam treba.
Platili smo taksi. Cockie je bio veoma nervozan. Najprije je
namjeravao da nam taksist nabavi i ono to smo zaista htjeli. Sav
se tresao ali se plaio pitati ga. Sjeli smo na krevet i poeli planirati.
21. kolovoz
Niega se ne sjeam. Mora da me iznenada bacilo u san. Cockie
je vani . . .
Cijele noi je l'Stario gradom, po klubovima i slino. Mabel
Black mu je dala dva snifa, ali i njoj nedostaje. S Dickom Wickl1a-

mom je otiao dolje u Umehouse. Bez sree' Cak su se skoro i

potukli s nekim mornarima . . .
Madame Bellini je donijela doruak. Gadna psea hrana. Neto
moramo pojesti, tako smo slabi.
Kad je dola spremiti i urediti sobu zapodjenula sam razgovor
o njenom ivotu. U Engleskoj je ve skoro trideset godina. Raspi
tala sam se i o stvarima koje me zanimaju. Iako nema pojma o
tome, Sigurna je da nam moe pomoi. Jedna od njenih postanarki
ubrizgava si iglom.
Upitala je da li imamo dovoljno novaca. To je doista smijeno.
Osam tisua godinje i jedna od najljepih kua u okolici Londona.
A mi smo ovdje u tOj prljavoj mpi i pita nas da li imamo dovoljno
novaca, i to babetina koja u svome ivotu nije nikada vidjela
zlatnik, osim ako ga je ul'ala nekom pijanom gostu.
134

Izgledalo je da je Cockie izgubio ivce. U lice joj je bacio

novanicu od pedeset funti. Svojim pitanjem ga je razbjesnil a .
Umuknula je. Ili misli da smo policijski picIji pa se odluila da na
pokrade. Pogled na novac ju je sasvim izbacio iz kolosijeka! Unitio
je njen osjeaj za odnose i iz glave joj izbio svaku misao na poteni
posao. Njeno ponaanje se imijenilo. Izala je.
Peter mi je rekao da sama potraim djevojku s drogom. Prvi put
je govorio sa mnom na takav nain. Svi seksualni osjeaji medu
nama bili su mrtvi. Pokuali smo obnoviti staru strast. Bilo je
umjetno, strano, gadno, poniavajue i prokleto. Zato je tak07
Snijeg je iznad svake mogunosti ojaao ljubav. A svejedno ga
volim vie nego ikada. Voljela bih da nisam tako iznurena. Ne
uvam ga dovoljno, jer ne mogu misliti nita drugo osim kako da
dobijem H. Do K. mi nije toliko stalo. Nikad mi se nije zaista svidaa.

iniO me je vrtoglavom i bolesnom.

.
Sada nas nita vie ne zabavlja. Dani prolaze u tmurnom

komaru. Nisam u stanju usredotoiti misli na bilo to. Sto mi je

vie stalo do H. , manje sam sposobna misliti i uspjeno djelovati

u tom smjeru.
Cockie je izaao i tresnuo vratima. Opet su se otvorila. U
ovakvome razpoloenju ne mogu otii do ene. Sve ovo sam
zapisala zato da se ne razplaem. Svejedno plaem, ali bez ijedne
suze. Cmizdrim kao ena koju sam jednom vidjela u posjeti u
bolnici.
Nemam rupi.
Nikako ne mogu natjerati sebe da se umijem u ovom raspuklo
me i prljavome umivaoniku. Nemamo ni sapuna, a mnik je prljav
i pocijepan. Moramo dobiti neto H . . .
Posjetila sam Ullie Fitzroy. Zato joj mukarci daju lovu? Ima
sijedu mrtvu i grubo obojenu kosu, bore i trule zube. Naravno,
bila je jo u krevetu i da bih je probudila, morala sam je snano
drmusati. Nemam vie nikakvoga osjeaja za druge i to ljudi uoe,
pa mi pokvare moju igru. Moram hiniti da sam jo uvijek dobra i
uljudna, kk sam bila nekada kad su me ljucIi obino smatrali
ljupkom ludom. Netko mi je nekada objasnio da su pridjevi u
literaturi unitili imenice, pa mirno moete odbaciti pridjev ljup
k.
135
Uprkos svemu je ova siromana beskaraktera starica dobra.
Uiva jedino M. kojega nabavlja u rasl>'Qru, koji si ubrizga injekci
jom. Vidjevi da sam u krizi dala mi je dozu u bedro. Nema uinka
kao H. ali bar zaustavi najveu muku. Lillie se nikad ne die prije
popodnevnoga aja. Ostavila sam joj pet funti. Obeala je da e
- jO noas provjeriti to moe uiniti za nas njen dobavlja.
Bila je veoma ljubazna i sentimentalna, pravi materinski tip.

Ispriala mi je svoj ivot i tako dalje. Cinilo mi se da nee nikad

prestati. Naravno morala sam hiniti da me zanima da bi ostala u
dobrom razpoloenju. Sve moe ovisiti od toga.
Najstranije je bilo kad me je na odlasku poljubila. Pitam se da
li u i sama postati takva ako nastavim s drogom.
Kako apsolutno besmisleno' Ako uzmem u obzir sve to mi je
poznato, droga joj je vjerojatno pomogla to je jo iva. Njen ivot
mora da je bio doista zvjerski truo. Nain na koji je zagrabila onih
pet zlatnika bio je klju njenih problema, pa i nepoznavanje svega
osim najprljavijih poroka i najniih vrsta zloina. Morfn mi je
doista pomogao. Bila sam posve pri sebi. To osjeam i po tome
kako piem. Na sve gledam bezlino, a vratio mi se i osjeaj za
situaciju. Opet mogu razmiljati i tjelesno se osjeam dosta jaa,
ali opet sam veoma pospana.
Radost! Upravo je pun dobrih vijesti uao Cockie. Izgleda
dobro i tako se i osjea. Od preprodavaa kojega je Sl'eo u Wisteriji
dobio je uzorak. Sasvim u redu stuff. lzljeio ga je u sekundi. Tamo
Su dVOje unutra, ovjek s drogom i uvar. O poslu se dogovaraju
u toaletima, a ako netko ude, preprodava se izgubi. Tako ne
potOj i nikakva opasnost da ih uhvate. Takav gubitak je beznaajan
jer robu dobivaju za nekoliko ilinga unu, a prodaju je za viestru
ku vrijednost teine zlata. Noas e biti divna no!
22. kolovoz
Paklenska no!
Cockie se vratio od preprodavaa gdje je za deset funti dobio
H. i za petnaest K. H. je za bacanje, a K. tako neist da smo ga uzeli
cijeloga bez ikakvoga oi toga uinka. Kako su ljudi prljave nizke

!
ZJVotlOJe . . . .
Kako mogu ljudi iskoritavati tude nedae? U ratu je bilo isto s
lihvarima. Uvijek je tako.
136

Ovo piem u turskoj kupki. Nisam vie podnosila onu og.l\, nl l
kuu. Prija mi. Masaa mi je smirila ivce. Spavala sam dugo i . ol J.1
aja me je osnaila.
Htjela sam itati novine, no svaki redak mi otvara ranu. Izgleda
da su svi poludjeli zbog tih droga. . . .
Naravno, ini mi se da je to normalno. Sjeam se oca koji mi je
govorio da nejednakost bogatstva i sve trgovake prevare proizlaze
od umjetnih ogranienja. Sinonju prevaru omoguio je veliki
altruist ]abez Platt. Njegov vraji zakon o drogama uvjetovao je
promet kojega je htio zatomiti. Prije nije postojao nigdje drugdje
do u njegovoj prljavoj mati. . .
Hvataju me iznenadni napadi krajne iscrpljenosti. Droga bi me
mogla povratiti. Nita drugo ne pomae. Bilo to se dogodi, nagoni
me da poelim snif, a svaki snif se pobrine da se neto dogodi.
Ne moe utei iz kaveza, ova kompliciranost me . . . no, ne
sjeam se vie to sam to htjela zapisati. Mozak mi se odjednom
zaustaVIo.

Kao da mi je pala torbica s kozmetikom. Zeli pokupiti stvari

koje su razbacane i uvijek ima osjeaj da nisi pokupio sve. Nikako
se ne moe prisjetiti tO jo nedostaje. no, onaj neprijatni osjeaj,
pomijean s neodreenom strepnjom, ostaje. Ve sam i prije vie
puta zaboravila poneto - svakome se to neprestano dogaa, pa
mi ne smeta. Ali svaki put kad se sada sjetim da sam neto
zaboravila, pitam se da li se radi o H. ili o K. ili njihovoj kombinaciji,
koja mi je sve poremetila u glavi.
Sjeanje me ustrajno vraa do onoga amerikog Crnca, kojega
smo sreli u Napulju i koji je izjavio da snijeg ini ljude '\ietropirima
i skepticima". Ovo je bila zaista neobina tvrdnja. Pod "skepticima"
podrazumijevao je nepovjerljive, bar tako mislim. Bilo kako bilo,
postala sam ba takva. Vjetropir, nisam se vie u stanju koncentri
rati na stvari kao to bi bilo potrebno, osim, naravno, na onu stvar.
A i to je smueno. Misao nije razgovjetna. To je potreba i strepnja
i bol i zloslutni poler. A istovremeno sumnjam u svakoga.
Pitam se da l i znaju da uivam drogu i da li mi mogu uiniti
neto loe? Uvijek sam budna zbog onih koji bi mi htjeli podvaliti
kakav prljavi trik, to nije nikakva zabluda. Ali kako znati? Ponaaju
se tako smijeno. Od noi kad sam srela Cockieja, vidjela sam vie
podlosti i podmuklosti, nego prije za cijeli ivot.
137
ini mi se da smo nekako upali u loe drutvo. Svejedno, ne
mogu vie vjerovati ni svojim starim prijateljima. Svi su isti. Pitam
se da l i je to zabluda. Kako bih mogla znatP Ponaaju se tako
smijeno. Nisam Sigurna. Kako ovjek moe biti Siguran u bilo to?
Ne moe biti. to vie ovjek razmilja o tome, razgovjetnije vidi
da mora biti ovako.
G ledajte kako nas je izdao Feccless. Sigurno i za ene poput
Gretel ili Mabel Black postoj i nekakav motiv. Sumnjam ak i u
sebe. Mislim da je doista ovako. Moram se vratiti kui. O Boe,
koliko se nadam da je Cockie neto pronaao'
Srela sam Mabel Black na BurI inglOn Arcadc. Dobro je izgleda
la, sva nasmijana i u vrlo kratkOj, bijeloj suknji, u novom paru
izama na zatvarae, koje su skoro do koljena. Mora da joj je
strahovito vrue. Odvela me u zaista elegantnu ajdinicu s
ruiastim svjetlom, koje se odbijalo od plavoga stropa ova kom
binacija bila je skoro purpurna. Sjele smo u separe sa svije'tloutim
zavjesama i najslaim jastuii ma koje sam ikad vidjela. Dvije
velike pletene stolice i niski slOl. Posluili su nas s najslasnijim
ajem u porculanu tankom poput kore od jajeta i Cigaretama Dolly
s ruinim listovima.
Mabel je govorila sto milja na sat. Naletela je na bogati naftni
izvor, na romantinoga deka u csdeset petoj godini. Poklonio
joj je bi sa drkom od izrezbarene slonovae i s glavom trkaeg
konja, s oima od rubina, te zlatnim okovratnikom. Aji, ono to ju
je zaista zanimalo bio je H. Dobila ga jc punu bocu, poklonila mi
je veliki omot.
Prvi snif, oh, kakva radost' I onda, o, kako smo svi udni. Istu
minutu kad sam ga spremila u torbiCU, stigao je u mOju k, mozak
mi je ponovo poeo slobodno radi ti. Razdraljiva tromost prola
je kao da sam se prObudila iz more zaguljive more poput udara
prola me misao da uinak uope ne mogu pripisati H. , ili gotovo
ne. Kad smo ga toliko uzeli u Napulju, nije uope imao nikakvoga
uinka.
Zato sam onda ovo popodne uzdizala u nebesa? ZalO sam
opet pronala svoja krila' Odgovor mi se odmah ponudio istodob
no s pitanjem. Bila je to Mabelina atmosfera i zavretak moje brige.
Time je stigla i strepnja pred drogom. Upitala sam je da l i pri
uivanju ima nekih potekoa'
138
"Bez njega ne moe spavati," rekla je kao da lO nije bitno, "a
ponekad ti dOista ide na nervc. "
MOJ'ala sam pouriti na veeru sa SVOjim ljepotanom. U nau
malu jazbinu vratila sam se sijajui od radosti. Cockie je Icao na
krevetu u dubokoj tuzi. Nije sc ni maknuo kad sam ula. Dojurila
sam do njega i prekrila ga poljupcima. Vjee su mu bile teke i
oleene, a i nosa mu je neprestano curilo. Dala sam mu svoju
maramicu i podigla ga. Njegova odjca je bila sva izguvana i,
naravno, nije bio obrijan. Nisam bila u Slanju izbjei napasti da
svoga dragog malo zadirkujem. Moja lj ubav. se vratila poput plime.
Zbog osjeanja da mi se nije odazvao, drhtala sam od bola. Bol
mi se uvukla u srce. Bilo mi je snano udaralo. Bio je u mojim
rukama. Samo jedan suptilan in i bit e mOj .
Saaljenje i njenost Su mi na oi izmamili suze. Istresla sam
dozu mlitavog, bijelog ara. Usnifao je s glupom pospanou
nekoga tko je izgubio nadu u ivot, ali svoje lijekove i dalje uzima
i navike. Postepeno je dolazio k sebi, no sasvim se oporavio tek
poslije tri snifa. I sama sam usnifala. Vie zbog drutva, nego iz
nude. Poslala sam ga van na brijanje i da nabavi svjei ve.
Pisanje ovog dnevnika ispunjava me udnom radou. Sad
znam zato je tako i to me iznenadilo. Hadilo se o onim sluajnim
rijeima Kinga Lamusa: "TVOj magini dnevnik. " Dosta sam Oiju
kala sa Lamusom, ali u stvari, bilo je to samo koeperenje, jer mi
sc kod njega puno stvari ne svia. Kod Jupitera znam zato je to
tako. Osjeam da me intelektualno prezire, dok ga ja potujem.
Usprkos njegovoj odbojnosti, elim mu pokazati da svejedno
nisam takva hulja. Jedna od njegovih muica jc i ta da njcgovi
ucnici moraju voditi ovakav magini dnevnik. Osjeam da sudje
lujem u takmienju i da treba ostvariti neto zanimlj ivije od drugih,
bilo tko da Su oni.
Ovamo dolazi Peter Pendragon. Uope nije ostario . . . Priutili
smo si obilan obrok u dragoj, staroj kavani. Naem stolu priao je
King Lamus, no rekao je samo par rijei: "Vidim da ste je dobili. "
Cockie mu je uzvratio. "Nikako ne bih htio vrijeati va ugled
koji imate kao prorok, gospodine Lamuse, ali kad je ovjek prisil
J 'n prekinuti, onda to i nije pravi prekid. Shvatio sam vae stano
vitc i sad u vam, sa vaim uljudnim doputenjem, dokazati da
moemo prestali . " .
139

Lamus je odjednom promijenio svoje ponaanje. Njegov pre

zrivi osmijeh postao je proljetni izlazak sunca.
"Ovo su prave rijei," rekao je, "ha mi je drago da ste me
shvatili. Ni kako nemojte misliti da vas potcjenj ujem, ali ako hi vam
se inilo teim, nego to ste oekivali, nemojte biti tako ponosni
da ne svratite kod mene! Doista imam nekoliko dobrih savjeta."
Bilo mi je drago, jer je Peter ovo dobro primio. Poto je bio u
dobroj formi, uvidio j e da se radi o neem ozbiljnom. Mogli bi
naletjeti na potekoe.
23. kolovoz
No je bila pravo udo!
esto smo uivali H. Mislim da K. itavu stvar kvari. Naa ljubav
se ponovo razcvjetala, kao da je bila ponovno stvorena. Plovili smo
hezgraninim blaenstvom.
Budan, zauviek budan!
Budan kao IO nikad nitko nije bio
Jerje san mogui kraj,
Budan u ni[Qvilu, ambisu
A ne u neizrecivoj tjeskobi o kojoj je pjesnik pisao. Bio je to
bezlini mir. Ali ljubav! Nikad se prije nismo tako voljeli. Tjele
snom surovou uprljali smo ljubav.
Tijelo je instrument beskrajnoga uitka. Pa ipak uzbuenje i
elja zasjene njegovu suptilnost. Bili smo svjesni svakog nerva, sve
do najmanjeg vlakna, a za to mora bit i sasvim osloboen kretanja.
H. te tjera u to da se mora eati, to priinjava beskraj no
zadovoljstvo. No, to je samo ostatak ivotinjske elje. Malo kasnije
uiva u osjeaju koji te vodi do LOga da se eli poeati. To je
sasvim neopisivo i savreno, potpuno, bezlino blaenstvo.
Veliinu svoje svijesti ne mogu izmjeriti, ali mogu bar da uvidim
promjenu u njenom karakteru. Piui ovo, osjeam se kao aneo
koji biljei. ivim u beskonanosti i osjeam da su stvari koje mjere
vrijeme samo nezanimljivi i glupi, privremeni simboli . Moje rijei
su prikrivale moju istinu. Ovaj dnevnik nudi mi odreeni uitak.
King Lamus je uvijek u korijenu mojeg uma. On je Jupiter i ja sam
izala i njegove misli Minerva, Boica Mudrosti !
140
Najvaniji trenuci u ivotu su samo bezvrijedne sitni t. ( )Jl"'
tljivost mog poimanja, rastee se od niega do nikuda. Iza mOJl'
artikulirane hvale lei beznadna tiina. Ovo ne piem iz nckol
osobitog razloga, niti ne zato da bi sama jednom proitala - t o j .
automatski in. Ja sam prvoroene Kinga Lmusa. Ja sam emanrt-
^
cIJa njegove srzl.

Citavu no sam leala, a da nisam pomaknula nijedan mii.

Blizina mog suprunika je ispunjala magnetsko polje nae il1lim-

nosti. Cin, rije i misao bili su svi podjednako dokinuti. Dijelovi

moje svijesti nisu uope postojali: bili su samo varnice, izbaene
iz naih bia. Ova bia bila su jedno ja, koje je bilo cjelovito. Bilo
to da kaem o njemu, bilo bi uvijek samo djelomino, nepotpuno
i neprimjereno. Zvijezde su nepotpunost noi ali bar su ove misli
neizmjerno bre i istije od onoga to sam razmiljala prije tijeko
ma itavog svog ivota.
Aose jednom probudim to mi se ini nemogue ovaj rukopis
e biti sasvim neshvatljiv. Prezirem i samu pomisao da uope imam
neku odreenu namjeru. To je neto to bi imalo ljudsko bie.
Kako moe vrhovno bie, koje obitava u vjeitosti, imati neku
svrhu? 'Potpuno nemogue ovo dvoje se ne moe mijenjati i kako
onda moe poeliti svoju promjenu? ini u skladu sa svojom
prirodom, no, svaki ovakav in je bez efekta.
Toje prije svega utvara, to dublje ovjek ue u vlastiti ja, manje
je pod uticajem takvih utvara.
tovie se no udaljavala, proimali su me manje lijepi osjeaj i .
Osjeala sam kako se slatko rastvaram, a vedrina moje due je
iezla.
Mislim da me je pisanje podsjetilo na ono, to sam obino
nazivala realnost. Morala bih ve otii na ruak. No, ini se da je
ova raskona letargija nepremostiva.
Ovo nije lakoa, ve ovisnost. Neki nagon, neki taman i puten
spomen na nemirnu ivotinju tjera te da se digne i izae. A to
moe uiniti tako da brzo, jedan za drugim, uzme tri ili etiri
poprilino mala snil. K. bi bio mnogo bolji, ali ga nemamo.
1 41

l. rujan
Koliko godina je prolo! Nae prljavo obitavalite bila su nebe
sa bez zmije. Nai ivari bili su nevinost bez rada, bez misli. Nismo
ni jeli, osim onog to bi nam donijelaena.
Preplail i smo je. Ne moe ili ne eli nam ita nabaviti. A ona
morfinistica, djevoj ka, nestala je. Nisam Sigurna, a nije ni bitno,
no, mislim da nam je vlasnica ne mogu se prisjetiti njenog imena;
podsjea me, naime, na one strane dane u Napulju ispriala je da
su je zbog manje krae pritvorili. Bilo je dosta neugodno, morala
sam se odjenuti i nazvati Mabel. Na sreu bila je kui, imala je
itavu hrpu toga.
Mora da smo vrlo brzo poveavali doze, ali ne mogu biti Sigurna

jer ne brojim dane. Brojanje je tako ogavno. Covjek pri tome osjea
takvo ponienje. Mora da se radi o razlici izmeu duha i materije.

Zivarinjski je biti vezan.

O tome je Cockie suglasan sa mnom. Misli da piem poprilino
dobre stvari. No, im se vratimo na uobiajenu temu, zapone
prepirka. Zato radije i ne razgovaramo vie. Govor, naime, unitava
simfoniju tiine. Gadno je kad te netko ometa, a ometa te ve i kad
te zamoli za Cigaretu. Poto mi se nije dalo opet izlaZiti, uvjerila
sam Mabel da mi da to je vie mogue. Obeala je da e nabaviti
jo i poslati mi slijedee nedjelje.
.
Ne osjeamo se dobro, nitko od nas. Mora da je to zbog tamne,
prljave sobe i loe atmosfere te ul ine buke, koja me je nervirala.
Mogli bi otii na Barley G range, ali je to suvie naporno. Pored
toga to bi moglo razbiti ar nae sree. Oboje s toga plaimo.
Jednom je ve dolo do toga i ne elimo vie riskirati. Da bi odrali
kurs, moramo jako lukavo krmari ti. Na primjer, jednu no smo
uzeli suvie i razboljeli se. Bila su nam parrebna tri ili etiri dana
za oporavak, a prije toga je bio pravi pakao. Moje srce je ponekad
jako uzrujano.
. Veoma nam koristi Peterovo medicinsko znanje. Izaao je i
nabavio neto strihnina i njime me oporavio. ampanjac popri
lino pollae H. Ne smije ga odjednom ispiti, nego polako, a
onda ovjeku pomogne da moe micati ruke. Poslali smo deka
po tri tuceta ampanjca.
142

5. rujan
Svijet je prasac. Ustrajno se uplie tamo, gdje nije poeljan. U
banci smo prekoraili raun. Cockie je morao pisati gospOdinu
Wolfeu.
"Moramo prestati s tim," zaurlao je, "to je poput prepirke u
crkvi! "
Dosjetka starog Petera Pendragon!
8. sept.

Zena tvrdi da je ve utorak, a mi imamo jo samo malo droge.

Zato ljudi ne ispunjavaju svoja obeanja? Sigurna sam da je Mabel
rekla u nedjelju.
1 43

9. nljan
Glava 3
- -
SKRIPANJE KOCNICAMA

S Peterom sam imala dugu, gadnu prepirku. Iupala sam mu

uperak kose. Pri tom sam slomila nokle. Oni su, naime, vrlo dugi.
Ne sjeam se kad sam ih posljednji put uredila. Postal i su krhki i
suhi. Moram ih urediti. Poslala sam deka van, ali mi se pomisao,
da ovamo doe neka udna djevojka, ne svia. Nikad se ne zna to
moe krenuti loe. A nije ni birno. Tijelo je jedna nevolja i bol.
Poinjem mrziti ovu stranu pjesmu. Proganja me. Ne znam zato
je se tako esto sjetim. Pitam se da l i sam je uope proi tala. I l i je
moda nevjerojarna uveanje inteleklualne snage, koju nudi I I . ,
uzrok mojem boljem pamenju ni l o kako bi lo, injenica je da mi
njeni djelii preplavljuju razum pOpUl zlatne ribice, koja juri lamo
i ovamo, izmeu lel ujavog morskog rastI inja.
Oh, da, moja prepirka s Cockiejem. Kazao je da ne smijemo
riskirati i ostati bez iega i da treba kod Maisie nabaviti novu zalihu,
prije nego to ovu potroimo. Ne mogu gledati kako Cockie
moralno propada. Morao bi se stidjeti. On bi nam morao pronai
redovitu opskrbu, a ne da rauna na mene.

Stalno samo lei i sasvim je neupotrebljiv. Citav mjesec nije se

ni kupao ni brijao, premda zna da mrzim prljavtinu i zaputenost.
Jedna od stvari koja mi se kod njega najvie sviala, bila je ba
njegova ureenost, briljiva njegovanost i ivost. Otkako smo u
Londonu on se sasvim promijenio. Osjeam da ovdje neto loe
utie na njega. Ova soba je puna gamadi .. Otkrila sam to me je
smetalo. Mislim da u kosu oiati sasvim na kratko. Inae se
\
ponosim duinom moje kose, no ovjek mora prije svega biti
praktian . . . Malo se odmaram. Bilo mi je vrlo teko spremiti se za
izlazak. Cockie je stalno neto dosaivao i gunao. Izgleda mi kao
145
gubitak vremena, ovo umivanje i odijevanje, a jo i ta razdraenost
zbog apstinencije; moja odjea je nemogua. Spavala sam u njoj.
Poeljela sam svoje krinje iz Savoy ja. Ne, to ne elim, bila bi samo
hrpa stvari koje bi ometale na heroinski medeni mjesec. Bolje je
ovako. Svejedno, ponekad poelim da imam ovdje barjacqueline.
Treba mi sluavka, ona bi mogla izai i donijeti robu. Ali, oboje
smo osjeali da bi to bila samo gorka pilula. Hvala bogu, starica
nas ostavlja na miru. Sigurno jo uvijek vjeruje da smo dounici.
Dodavola, a to je ovo
Prokletstvo! Pismo od Basilal ]
"Draga Bezgranina LOUl
Neka itav zakon bude ini to ti hoe. Siguran sam da e mi
oprostiti to ti dosaujem, no ti zna kakav sam osobenjak, a moja
sadanja manija je sakupljanje podataka o duevnosti ljudi, koji
ele duhovno napredovati na nain, o kojem smo ve govorili
onog jutra kad si se tako armantna pojavila u mom ateljeu.
Da l i za vrijeme- 1pstinencije ima nekih potekoa Ako je tako,
da nije moda tome uzrok injenica da sa svih strana, a posebice
od ljudi koji su dosta neupueni u ovu stvar - poput novinara,
lijenika i trabunjala - slua, da je zapravo nemogue uspjeti u
tome Naravno, ne sumnjam da si odmah odbacila svaku ovakvu
"tetnu sugestiju" prorusugesrijom, zasnovanom na afirmativnoj
tvrdnji, iz iskustva da su ljudi jakog karaktera i visoke inteligencije,
poput tebe i sira Petera - kojem, molim, proslijedi moje najsrdani
je pozdrave - potpuno sposobni rc stvarice upotrebljavati umje
reno kao to to ine sa sapunom.
Zar ti se ne ini, nezavisno o gore navedenom, da te ivot
"heroine" ini nenormalno Usugcstivnonl'? Kao to zna, ja se
protivim Couejevim i Baudouinovim metodama, jer na promilje
no tjeraju da napustimo slobodnu voljU i da se vratimo ka "svinji
koja se umivala valjanjem po blatu", iz kojeg nas je spasila evolu-

cIJa.
Zar ples s herojevom mladom ili pravljenje snjeka bjelia ne
dovode u stanje suvie sanjive svijesti da bi podnijela ikakvu
neobinu misao? Il i suvie mrtve da bi osjeala elju za otporom
Ili tako uzbudljive misli da se ovjek poeli da ga ponese vlastito
1 Napomena. Original o'og pisma je uniten. Ovo je pretompano i karbollske
kopije, iz arhiva gospodina Kinga Lomusa. Izdava
146
divljenje prema nekoj armantnoj. jakoj linosti? Razveseliti e mc
tvoj stav o tim pitanjima i , naravno, tvoja lina potvrda moje
teorije, da ljudi poput tebe i sira Petera mogu ove supstance
upotrebljavati u vlastitu korist, bez opasnosti da postanu njihovi
robovi.
Izvjebao sam svoju i volju drugih da se zaustavimo, no, svaki
dodatni pismeni dokaz u vezi s tim, bit e mi velika pomo u mojoj
sadanjoj kampanji protiv plalj ivog sujeverja da ovjeanstvo nije
u stanju pravilno i primjereno upotrebljavati bilo to iz prirode.
Ako smo uspjeli obuzdati divlju munju, da li emo sada bjeati od
paketia praka?
Ljubav je zakon, ljubav ispod volje.
Srdani pozdravi siru Peteru
Uvijek tvoj
Basil King Lamus"
Satirina, podrugljiva glupost - ili je to utjelovljeni vrag kao to
mi je rekla Grete!. Da li uiva u tome' Mrzim ovu zvijer - a mislila
sam - nekada - no, i tako i tako je svejedno. Petcr je uzeo pismo.
Bilo to, bilo to, samo da izbavi pamet od vlastite dosade!
Ali, mi nemamo energije da ita uinimo. Prihvaamo sve to
doe do nas i slabano se toga hvaramo. Na moje zaprepatenje,
Cockie je izjaviO; nu pravu je! Moral i bismo moi kazati da smo
pobjedil i ! " Dolo je do duge prepirke - kao to dolazi radi biloega.
S ovom vjeitom nesanicom i snom u pogreno vrijeme to je
potpuno prirodno. Mrzila sam Petera (i Kinga Lamusa) jo vie, jer
,am znala da je u pravu. Ako je King Lamus davo, ostaje nam da
'l: posljednji smijemo. Poderala sam ovo ivotinjsko pismo na
djelie. Peter je izaao - nadam se - da ga ubije. Osjetiti hou - bar
jo jednom - uzbuenje, makar me zbog toga objesili.
Nai sati su se zaustavili. To i nije bitno. Mogu nazvati Maisie
bilo kada. Mogu ii i sada. Ispit u mal u bocu i onda kreem @ _ .
No je. Cockie se nije vratio i to ba kada sam ga najVie trebala!
Plaim se same sebe. Potpuno ludo. Kad sam stajala ispred ogle
dala da bih skinula eir, nisam se uope prepoznala. Na licu nema
-vj 'ine, nestalo je moje boje. Kosa je suha i bez sjaja, te ispada u
1 47
,
upercima. Mislim da sam bolesna. Htjela sam pozvati lijenika,
ali nisam se usudila. To je bio nov, straan ok!
Moram se sabrati i ovo zapisati. Bilo je oko pet sati kad sam
stigla na Mont Street. Ako Mabel nije kod kue mogu je i priekati.
Nepoznat mukarac je otvorio vrata. To me ozlovoljilo i osjeala
sam se uplaeno i slabano. Valjda nije zamijenila Cartweighla? Da
li mi je neto priala o tome>
Bilo mi je nekako nezgodno pilali: "Da li je ga. Black kod
kue?"

Covjek mi je odgovorio kao da sam ga upitala koliko je sati:

"Ga. Black je mrtva. "
Neto u meni je zaurlalo. "Aji moram je vidjetil" ludo sam
zavritala, osjetivi da gubir tlo pod nogama.
"Plaim se da je to nemogue, madame," kazao je i potpuno
pogreno shvatio, "juer smo je sahranili. "
Zato, dakle, nije slala stuff. Stajala sam kao u transu. Mehaniki
sam sluala njegovo obnjanjenje. Aji nisam prihvaala ono to
govori. Bio je kao gramofonska ploa.
"Bolovala je samo dva dana," rekao je ovjek, "ljenici to zovu
upala plua "
Vjerojatno sam mu zahvalila i automatski otila. Vratila sam s
kui i ni sama ne znam kako. Neto mi je govorilo da je pravi razlog
njene smrti bio heroin, premda upalu plua moe dobiti svatko u
svako doba. Poznavala sam dvoj icu ili trojicu koj i su ovako otili.
Kao to je uvijek govorio moj ujak Jack, saznanje iz svakog od
nas ini plaljivce. King Lamus je uvijek govorio da sve dok ovjek
neto osjea, bila to ljubav ili mrnja ili bilo la drugo, nije u stanju
tono promatrati stvari . Zato lijenik nee izljeiti vlastitu porodi
cu. Mogu razgovijetno i hladno, poput davljenika, vidjeti kako
uvijek kad mi na pamet padne heroin, poinjem histerino raz
miljati; dolazim do najidiOlskijih zakljuaka. Heroin se je stopio
s mojim ivotom tako jako da je sve, na jedan ili drugi nain,
povezano s njime. Misao na drogu me opsjeda. Ponekad je to
neobina ekstaza, a drugi put strani, zli nagovjetaj .
148
Rob ei - ne ei
Kao to je ovdje blago opisana,
Ne e u izjedenom crom mozgu,
U gorkoj, pogodenoj dui!
Nitko neka se ne usudi mislili na najgore!
Iznad bjesnila i delirija
Lei pakao fike pohlepnosli,
U odrvnjelom mozgu,
Na kraju vremena i prostora,
Ambis, neizmjern, neislren -
Stari izraz lica!
12. rujan
Ba kad sam zakljuila s gornj im redovima, uao je Peter.
Izgledao mi je dOista radostan, njegove ruke bile su pune knjiga.
"Ovo," k

zao je bacivi ih na krevet, "e osvjeiti moje pamenje

ukoliko bi kod apstinencije sluajno imali nekih potekoa. Vidjet
e g. King Lamus ta znai biti Pendragon."
Ispriala sam mu o Mabel i tada se desilo neto udno. U mjesto
da postanemo deprimirani, osjetili smo struju tajanst'enog uzne
mirenja, koje s najprije talasalo, a onda pobjesnilo i zagrmilo u
svakom ivcu. Kao da nas je misao o njenoj pogibelji oivjela.
Uhvatio me za ruku, prvi put poslije. . . da li su lO bili ljedni ili
mjeseci? Njegov topli dahtaj savijao se oko mog uha pOpUl zmije
i poput neke elektrine maine uznemirio moju kosu. S nekom
udnom, sablasnom intenzivnou njegov glas, tresu se pomame,
izrecitirao je arobne rjei:
Olja! zlatni mamac
Nazupan beskonanom boli,
Fatalna, fanatina dn/garica
Otrm'anog lijela i mozga!
Olja, ime koje posjea
/a svoju razuzdanu poudu i lopovluk,
Sapue u izludene ui
Tajni urok svoga ropstva.
Pred oima mi je zaplivala soba. Bili smo uvijeni u spirale
lamnoplavog dima koje su se splinule u tamnocrvenim munjama.
Zagrlio me je s epileptikom netrpeljivou i zavrtio me u di
vljakom plesu. Intuitivno sam osjetila da oboje imamo istu viziju.
1 49
Nae due bile su sjedinjene u jednoj . Ovio nas je ogromni duh.
Zasiktala sam kroz zube slijedee redove i osjeala se kao vatreni

zmaj:
Strava stvaro intenzivna,
Opijenost ak intenzivnija,
Njiui dim razuma
I zdjele uarene kadionice!
Ostali smo bez daha. Moj momak je sjeo na rub kreveta.
Dopuzila sam do njega, stresla kosu po njegovom obrazu i zarila
nokte u kou njegovog vlasita.
ivjeli smo heroinski ivot, ivot duevnog svijeta. Poistov
jeivali smo se s ljudima iz pjesme. On je bio pjesnik, ovijen
mahovinom, otrovnom mahovinom koja je zarazila njegovu krv, a
ja sam bila saino privienje njegovog delirija, gadljivi vampir koji
ga je opsjeo. Malene kaplje krvi polako su curile niz njegovo
vlasite i pod mojim poudnim prstima zgusnule se u crne kraste.
Slijedee redove ispriao je kao da je pod nekim okrutnim priti
skom. Istrgnuli su se iz njega s nekom nezaustavljivom nudom.
Njegov ton bio je bezbojan kao da je krajnja tjeskoba pojela
njegovu duu. l sva njegova agonija i gnuanje su iskazivali odboj
nu privlanost. Doivjeo je napadaj zadovoljstva kakvog mu uitak
sam ne bi nikad mogao pruati. A ja sam bila Olja, bila sam njegova
ljubav, njegova ena, svijet bez kraja, demon ije je vrhovno
zadovoljstvo biJo u vlastitom unitenju.
150

Pod kamnom, ispod i iznad,

Stoji ona, t ogledalo ljubavi.
Njeni prsti su gipko spojeni;
Njeni nokti su sjajni i iljasti,
I okovani zlatnim osm/gama:
Njima podbada mozak
Njena pohlepa je stroga, hladna;
I njeni kineski obrazi su blijedi,
Dok izbirljivo kupi, profano
Svojim ustima hobotnice i zubima
Izrezbarenim i ispod crim,
Pu lpu i krv s nokta.
Zabacila sam glavu natrag i usne pritisnula uz nj 'gove l ,k. I I . 1
sam njegov dah u svoja plua. Htjela sam ga ugUi l i , al i /.I JI'
bilo jo dovoljno vremena. Prije toga u ga jo nekol iko god I 1 . l
^
mucItI.
Odskoila sam od njega. Teko je soptao. Povrativi dah uasno
me gledao s tokastim zjenicama svojih slijepih oij u. Poeo je
romantinom tugom koja se mijenjala u demonsku raskalaenos t :
Bila je inkaracija ljubavi
U satima kad je prvi put probudih.
Malo po malo otkrih
Istinu o njoj, bez odjee,
na svakom granicom.
Gubavu iznad gnuanja.
Vritali smo od zadovoljstva i pali u histerian grohot i kojeg
smo izali sasvim izmoreni. Mora da sam zaspala. Kad sam se
probudila sjedio je za stolom i uz uto svijetlo plinskog plamena
prouavao knjige koje je donio.
Iz sebe smo oistili prolost. Naoj namjeri, da prestanemo sa
heroinom, knjige nisu ama ba nita pomogle. Bile su napisane
vrlo nedvojbeno. Autori su se meusobno svaali kao na nekoj
mirovnoj konferencij i. Svi su bili suglasni u dvoje: da je preko
ovjekovih sposobnosti razbiti ovisnost vlastitim naporima. U
najboljem sluaju nada je bila saaljivo skromna. Jedina mo
gunost bila je "terapija" pod kontrolom. l svi su bili puni brojnih
potankosti strave i opasnosti ovog procesa. Ljenik mora, tvrdili
su, otvrdnuti u svom srcu za sve ovjekove osjeaje i neumoljivo
odbiti pacijentove molbe. No svejedno, mora biti i spreman da u
sluaju iznenadnog kolapsa, koji bi ugrozio sam ivot, posreduje

injekcijom.
Postojale su tri glavne metode izlijeenja: iznenadan prekid
uivanja droge s nadom da e paCijent prijeivjeti, onda je tu bila
i duga, muna metoda postepenog smanjivanja dnevne doze. U
pilanju su bili mjeseci. Poslije nekog vrijemena pacijentova agonija
nastavlja se u prorijeenom obliku. To je bio izbor izmeu toga
da te jednom potope u vrelo ulje ili da te njime za neodreeno
razdoblje prskaju. Onda je postoj ala i srednja metoda u kojoj je
dnevna doza umanjena s nizom prekida. Kao to je kazao Peter:
151
"Osude te na ibanje u redovitim razmacima bez da tono zna
kada. Tako ivi u stanju mune zabrinutosti koja je duevno
vjerojatno bolnija nego u obje druge metode. U svim primjerima
nije bilo ni traga o kakvom istinskom shvaanju realne situacije,
ni ikakvih proba clokinua izvornih razloga ovisnosti, a svi su
priznavali da je poboljanje samo privl'emeno i da se paCijent
obino prije ili kasnije vraa u staro stanje.
Dalje je postojao i vrlo zabrinjajui utisak da pacijent ne moe
vjerovati lijenikovom potenju. Neki od njih Su otvoreno zagova
rali pokuse da varaju pacijenta utrcavanjem obine vode. Drugi,
opet, zagovarali su metoda pridodavanja drugih clroga dozvolje
noj dozi, s oitom namjerom cla se paCijent tako razboli da radije
podnosi muke apstinencije, nego one koje je izmislio njegov
lijenik.
I sama sam osjeala da kad bi se zatekla kod njih, ne bi nikada
znala koji trik e upotrebiti. To Su bile okrutne, nezgodne klopke
koje su postavljali ignorantni i bezoni arlatani. Poela sam
shvaati intenzivnost ljubomore s kojom lijenik ope prakse
gleda na prodavaa patentiranog lijeka i kranskog scientista.
Oni su bili vraevi s vladinom dozvolom da mue i ubijaju po
ekstravagantnim cijenama i ove svoje privilegije branili su
stranom ustrou, svjesni svog vlastitog neznanja i nesposobno
sti, a kac bi njihove rtve otkrile prijevaru, to bi bio njihov kraj.
Neprestano su se trudili proiri li svoju tiraniju. Uvijek su traili
nove zakone da bi svakog natjerali, bolesnog ili zdravog, da je
vezan na stol za vivisekciju i da mu mogu izrezati jedan od vitalnih
tjelesnih organa. Dovoljno su drski da nude jo i obrazloenja.
Nisu shvatili emu e koristiti' Svakome treba da injiciraju razliite
odvratne serume i cjepiva ca bi ga ocIbranili preci nekom boleu,
za koju uope nije mogue siguro predvidjeti da e ih napasti ...
Posljednja tri dani bili su strani. Ovo je prvi put da sam uope
neto zapisala, premda sam silno poeljela zapisati onaj gadni,
raskoni prizor, kad je naa ljubav planula poput tvora. Svi oni
stari, fantastini potezi bili su tu. Preuzeli smo avolsko djelo, ali
moj razum je bio nesiguran. Medicinske knjige smo prestravljeno
zatvorili i bacili i h kroz prozor na ulicu. Sakupilo se je malo
mnotvo, pokupili su ih i prolaznici su se poeli pitati ta initi.
Shvatili smo ludost svog bijesa. Posljednje to smo traili, bilo je
152
da privuemo panju! Navukli smo prljave, stare zavjese , ").P" I I
svijetlo.
Reakcija na nae itanje bila je loa. Mirnu samo>vi j `hl Ki n.,
Lamusa usporedili smo s divljom bukom "autoriteta".
Cockie je SituaCiju izrazio rijeima: "Rekao je gavran, ' Nikad
vie!" Nae misli su se talasale poput srditog mora u pilji. Ova tri
dana bila su plima kratkog osjeanja. OcIluili smo prestati s
Uivanjem heroina, a uspomena na Lamusovo pismo bila je kao
konopac, kojim Siguran voa dri novajliju na krhkoj skeli.
Kac bi se zaista mogli pouzdati u to pismo! Ali nai umovi
uspaniili su se. Ovaj prokleti srednjevjekovni pljaljivi Iijenikjl
Ovi pompozni proroci zla. Uvijek kad smo odluili prestati, odvu
kli su nas sa skele.
"Ovo prelazi ovjekove sposobnosti "
Ali oni znadu na kojoj strani je hljeb namazan maslacem.
Njihova igra je odvraanje glupana. U LOme su otili predaleko.

Svoju sliku su nacrtali suvie krutim bojama. Ogadili su nam se.

I'ored toga je Mabelina smrt i injenica da su nae zalihe bile
skromne, pripomogla naoj odluci da prekinemo bez obzira na
Cijenu. Divlje smo se borili, sat za satom. Postojali su i trenuci kad
nas je apstinencija Oistila mogunosti patnje, ve zbog samog
bola. Na krilima muke noeni smo preko plamteeg tjeskobnog
neba. Sjeam se Petera kako stoji porec stola, sasvim izgubljen i
bez osjeaja za realnost. Vriteim i slomljenim glasom je zaurlao:
Njezina kupola lubanje je savijena,
Njezine lude mongolske oi
Kose od egstaze
Imunih stvari, podignUih
Daleko nad zvijezde i nebo,
Kika ambra i jantara -
ula sam ga preko ponora bolnog nitavila. Treptaj sotonskog
l rijumfa je treperiO u mojoj dUi i iz njenih jecaja iskomponirao
simfoniju. SkOila sam oc poude kad sam u odvratnoj fantazmi,
koju je nacrtao pjesnik, prepoznala samu sebe.
Njezina njuka je spremna za lov na divla
Mesna i teka i surm'a,
153
Zvjerska, napukIluta,
Ipod njom
usta u koja kaple
K i usana
Koje skrivaju on'ovni zub zmije,
Puzi po o!rovnom vimenu,
Gorostasni bokovi se !resu,
I duhu pozli, i on Ireperi
Ve pri pogledu na najgoru slvar.
A po drugoj strani, imali smo greve slabosti. Uasan osjeaj
utapljanja duha. U pitanju je bio isti neizbjeni uas koji te zahvati
u dizalu, koje se suvie brzo sputa, i li kod pikiranja aviona. Valovi
slabosti pljusknuli su preko nas kao da smo samo leine koje je
poslije brodoloma izbacilo more. Poslije brodoloma naih dua.
U tom stranom satu nemoi bili smo prognani po tamnoj i lijenoj
rijeci inercije prema ustajalim i smradnim movarama ludosti.
Opsedala nas je spremnost da ih nikad neemo prijei. U poetku
nismo nita govorili. Bili smo potopljeni u sveanu omamu. Kad
smo konano uli glas, ovaj j e plaui najavio predaju. Bezuslovna
predaja nae linosti i asti!
Da bi se izbavili finalnog kolapsa svih naih tjelesnih sposob
nosti nau smo malenu zalihu poveali dozama strihnina. A u
svijest vraali smo se pomou ampanjca. U tim trenucima apsti
nencije njeno smo aptali planove o nabavki novih zaliha. Jedan
pred drugim stidjeli smo se priznati da smo otpadnici. Osjeali
smo da u budunosti neemo hiti u stanju uivati tako jednostav
no i radosno kao do sada. Morat emo se pritajiti i biti lukavi, morat
emo jedan pred drugim sakrivati ta inimo, premda e to biti
jasno.
Ovog popodneva na prstima sam se iuljala van, uvjerena da
Peter spava, ali ba kad sam bila kod vratiju, on se trgnuo poput
osupnute zmije.
"Kuda ide?"
Glas mu je bio saaljiv i sirov. Iako nisam spremila smiljen
odgovor, la mi se glatko odvalila s jezika.
"Idem do Basila da vidim da li nam moe dati neto i pomoi
nam.1I
154

Znala sam da mi ne vjeruje i znala sam da ga nije briga kamo
odlazim i ta u raditi. Moja la ga uope nije okirala - premda je
tO bilo prvi put da sam mu lagala.
Uzela sam taksi do ateljea. Moja la bila j e upola istinita.
Zamolit u ga za pomo pri lijeenju, ali istinski razlog bio je da
na bilo koji nain pribavim bar jedan snif Nije mi bilo bitno kako
u ga dobiti. Pokuat u hiniti bolest. Pozvat u se na nae staro
poznanstvo i lukavo osmotriti gdje je dri i onda ukrasti. Nisam
htjela da Peter ita zna. A pored svega postojale su i muke sramote.
Uvijek sam se ponosila svojim ugledom. Kad sam izala na ulicu
mozak mi j e zahvatio blagotvoran mir. Svialo mi se biti sama, bez
Petera. Osjeala sam ga kao neto ograniavaj ue i zato sam ga
odbacila. Korila sam samu sebe zbog toga to sam ga i dalje voljela.
Htjela sam otii, doavola, po svoje.
Basil je bio doma, sam. Kakva srea' Ona odvratna, visoka i
mrava djevojka bila je izala. Primio me svojim uobiajenim
pozdravom, grubo kao da me vrijea' I zato "ini to sam hoe"
zvui kao kuenje?
Po pravilu je ovoj frazi dodao jo neto. S nekakvom grijenom
milinom preao je u svakidanji ra:gnvor. U njemu jc uvijek bilo
neeg majeg. Podsjeao me je na divnog, stranog tigra koji se
probija kroz dunglu.
Ai, danas je brzo, strogo i odi uno uutio. Kao da je pripucao
i sada oekuje efekat. No, utke mi je pokazao na moj uobiajeni
stolac, upalio Cigaretu i gurnuo mi je u usta, pripalio elektriki
ajnik i sjeo na rub svog velikog etvorougaonog stola, njiui se
nogom. Njegove oi bile su sasvim nepokretne, no, svejedno sam
se osjeala da prodiru moje tijelo i duu, centimetar za centime
trom.
Savijala sam se na stolici, kao to sam radila u koli kad nisam
bila Sigurna da l i su me uhvatili kot neega ili ne. Svoju zbunjenost
pokuala sam prikriti, zapoela sam lak razgovor, ali sam brzo
odustala od njega. Na moje napomene nije se obazirao. Za njega
bile su samo jo jedan od simptoma.
Strnom Sigurnou sam shvatila da su mOji planovi neostvari
vi. Ovog ovjeka nije mogue prevariti, a nisam bila u stanju igrati
na njegove strasti i za njegovog prisustva nisam mogla nita
ula-adti. Protiv moje volje je la postala istina. Mogla sam uiniti
samo to to sam nagovjestila da u Uiniti, zamoliti ga za pomo.
155

Ne, ak ni tog. Na kraju krajeva nisam se jo spasila od Petera. Kod
Kinga Lamusa sam otkrila da ne mogu misliti samo na sebe, morala
sam misliti na Petera. Bila sam sasvim iskrena kad sam sa stankom
u glasu kazala: "Cockie je u uasnoj stisci." U glavi sam imala i
nastavak; "Zar ne biste mogli pomoi'" koji se promenuo u "Zar
ne bi?" i onda sam zautjela. Znala sam da gubim rijei. Znala sam
da moe i da hoe.
Priao mi je, sjeo na rub moje stol ice, razvezao mi kocu i poeo
se igrati pletenicama. Ovaj in je bio sasvim prirodan i neduan
kao maza koja se igra klupiem vune. Za sekundi mi je spoznaja
da jedino on moe uraditi neto lakvo, bez da bi u mislima to
pomijeao spolnou, probolo srce i mOju samodopadljivost. To
je bila ba ona ista superiornost nad ovjekovi m nagonima zbog
koje sam mu vjerovala.a.
"Sire Petre nije ovdje," odvratio mi je s lakoom i ljubazno.
Znala sam da mu sesvida to nisam spomenula vlastitih potekoa.
"Ali, moja draga djevoj ko, u svome arobnjakom dalekozoru
vidim te u zavjetrini obale sa svim jarbolima potonulim i naopako
pkrenutim praporom koji visi s patrljaka,m dok tvoj beini hereoj
otkucava S. O. S. "
Spustio je moju kosu i pripalio lulu. Onda se je ponovo poeo
igrati njome.
"Ili na daskama ili na komadima lae, tako se desilo da su se
svi spasili na kopmo. "
Poznavanje Novog zavjeta uini Ovu izreku vanom bez obzira
na t koliko vjeruje u istinu ove knjige. Osjeala sam da je njegov
glas, glas proroka. Ve sam se osjeala spaenom.
"Uzmi nekoliko ovih," nastavio je i sa sLOla donio bijelu tabletu
i au hladne vode. "Zabaci glavu i odmah progutaj. Ovdje je jo
jedna za tvog mua i ne zaboravi na vodu. Ba sada oekujem neke
ljude, ali to e ti pomoi za ovu no, a sutra u svratiti da te vidim.
Koja je adresa?"
Rekla sam mu. Moje lice se zarumenelo zbog sramote. Kua
gdje je najugledniji stanovnik peLOrazredni jazz muziar, a svi
ostali samo talog bez ikakvih imena. Zabiljeio ju je kao da je u
pitanju Rt. U svom preosjetljivom stanju mogla sam osjetiti uas
u njegovom glasu. Kao da saaljeva svoju olovku.
Tableta mi je pomogla i bolje sam se osjeala, ali mislim da je
svoj uticaj imala i atmosfera. Kad sam ga napustila, osjeala sam
156

W skoro normalno. Nisam eljela da me vidu njegovi prijatelji.

Predobro sam bila svjesna svog izgleda.
Zaustavio me je ispred vratiju.
"Vjerojatno nema stuff?" upitao je.
Osjetila sam neizrecivo olakanje. Njegov ton je znaio da je
preuzeo brigu o nama.
"Da," odgovorila sam mu, "ve davno potroili smo posljednje
grine.
f
"Neu te pitati kada je to bilo. Suvie dobro znam kako e se
zbuniti. I pored toga, kad jednom zapone s eksperimentom, sat
ti, kao to zna, ne kae ba puno "
U ovom trenu vratilo mi se samopotovanje. Ustrajao je u tome
da moramo da se ubrajamo meu pionire nauke i ovjeanstva.
Izvodili smo eksperiment - riskirali smo ivot i razum za ovjean
stvo.
Naravno, to nije bilo istinito. no svejedno, tko uope moe
razotkriti istinske korijene svoj ih motiva' Ako je on tvrdio da
radimo to to su vodei mislioci uvijek radili, kako bi se mogla
LOme protiviti?
Podiui se val blaenosti zalio je moj mozak. Moda LO nije
istina, ali boga mi, mi emo t oSlvari li. Mislim da mi se lada u
oima upalilo svjetlo i omoguilo mu da mi proita misli.
"Respice fnem! Sudite po zavretku: Respice ovjeka a ne
dijete, moj prijatelju!"
Radosno je naveo.
I tada me je, na moje neopisivo iznenaenje, povukao nazad u
atelje, iz cedarnog ormara uzeo bocu heroina i na komad papira
sipao malu koliinu. Zavio ga j e i dao u moju ruku.
"Nemoj se iznenaditi," nasmijao se, "lvoje lice mi govori da je
LO ispravno. Nema vie onaj pogled umirajue race u oluji, koji
bi pokazivao da si sasvim ovisna. Kao to je prije neki dan sir Peler
vrlo bistro pripomenuo da, dok ne dobije neto, nije mogue
prestati. Naravn90, ti marljivo vodi svoj magini dnevnik, zar ne?"
"Oh, da," radosno sam odvratila. jer sam znala koliko mu t
znai. Komino je kimnuo glavom.
"Oh, ne, gospoda Bezgranina lou, ne ono to ja zovem ma
gini dnevnik. Morala bi se stidjeti to ne zna koliko sati, minuta
i sekundi je prolo od posljedne doze. Nous allons changer tout
cela. Ovo moe uzeti ako i kad poeli. Ovo sam ti dao kao
157
nekakav sportski prijedlog da vidi koliko dugo moe ostati bez
toga. Ali, preporuujem ti da si zapie tono vrijeme kada e se
odluiti za snif i vjerujem ti da e mi ispriati istinu. Izbaci iz glave
da sam protiv toga da ga uiva. Ovo je potpuno tvoj problem, ne
moj. Ali svbaiji je problem biti iskren sam sa sobom. Mora me
uzeti kao golu spremnost, kao starog lisca u toj igri, ije iskustvo
ti "moe pomoi pripremiti se za bitku."
Kui sam dotrala kao da sam druga ena. Ali nisam eljela
spasiti samo sebe. Sebe sam osjeala kao oklop koji je bio stvoren
da odbrani Petera. Moja cjelovitost nije bila vana zbog mene ve
zbog nas dvoje.
Peter je bio vani i tako sam imala priliku ovo zapisati. Kako e
se iznenadi ti. . .
Pitam se zato ga nema tako dugo i kuda je otiao. Veoma
dosadno je ekati bez ikakvog posla. Prijala bi mi doza. Tableta me
nije uinila pospanom. ini se da me je umirila. Odstranila je sve
otrice ove rune nervoze. Mogla bi sve podnijeti samo da neto
radim. To bi misli odvuklo od tih stvari. A tako se ustrajno vrte oko
malog paketia u mojoj torbici. Neto uasno je i sudbonosno u
stuffu. ini se da me eli uvjeriti da je beskorisno pokuati pobjei.
Uvijek ti doe mnotvo stvari za koje si inae uvjeren da te ne
opsedaju. Zato nas mora proganjati ova misao na droge i zato
nismo u stanju uiniti bilo ta to bi ih odagna lo? U emu je razlika?

158
Glava 4
NIE OD IVOTINJA
J nljan

udi me da sam sve to uope preivjela. I'role noi Peter je

qigao ba kad sam zatvorila dnevnik. Nikad ga prije nisam vidjela
takvog, izbuljenih, bijesnih oiju s ogromnim podonjacima. Mora
da je pio kao lud. Tresao se od srdbe. Doao je ravno do mene i
namjerno me udario po obrazu.
"Ovo e te oduiti," zaurlao je i opsovao me prostim rijeima.
Nisam mogla nita odgovoriti. Bila sam suvie pogoena, ne toliko
/bog udarca nego od iznenadenja. Sve sam zamiljala drugaije.
Posrnuo je natrag u sredinu sobe i uperio prst na klv koja mi
Jl' curila niz obraze. Rub njegovog prstena zakaio mc je tik uz
oko. Pogled na to bacio ga je u histerian smijeh. Moj jedini osjeaj
hio je da je bolestan i da je moja dunost njegovati ga. Pokuala
'.Im i7.ai i potraiti pomo. Mislio je da bjeim i gurnuo me nazad
preko sobe na krevet i ljuto viknuo.
"Moe odmah otii." rekao je. "ali toga je dosta. Ovdje e
priekati da vidimo da li e gospodin. prokleti King l..amus, doi
p() tebe. Ne uzrujavaj s. Uvjeren sam da e doi. Voli prljavtinu,
. neista zvijer! "
Zaplakala sam. Kontrast izmeu njih dvojice bio je suvie
okantan, a ja sam pripadala ovom prokletom nasilniku, punom
,,,,,drave ljubomore i bezosjeajne okrutnosti! Radije bih ostatak
/,vota mela Basilov atelje nego bila lady Pendragon. Ovi bogovi su
Itl.ljslori ironije! Plivala sam u blistavoj navali slave pri pomisli da
. l lJ1ena ovjeka u ijim venama tee k najveeg kralja Engleske,
I l nog iji sjaj je pozlatio stoljea romantinou, a kad bih pomi
I l la da u moda nositi ispod srca kakvog kraljevskog nasljednika,
p.ldala bih u delirij . Kakvo USijano nadahnue! A Peter se iskazao
159
vrijednim svojih predaka. Zar nije i on potukao divljaka i spasio
Englesku?
Ovo je onda svretak mojih snova ' Ovaj svadljivi grubijan je moj
mu!
Sva zabezeknuta sjedila sam dok su mi njegove priglupe uvrede
odjekivale u mozgu, ali nisam bila uvrijeena zbog sebe. Dobivam
to sam i zasluila, no s kakvim pravom ova kukavica, prljavih
ustiju, vue po zubima ovjeka kao to je King Lamus?
Kao da ga je moja utnja vie rasrdi la nego da sam se posvaala
sa njime. Mahao je i proklinjao sa sl ijepom jarou. Izgledalo je da
ne zna gdje sam. Pao je mrak. Pipajui, traio me po sobi i dva puta
promaio prije nego to se trei put spotaknuo o mene. Zgrabio
me za rame i poeo udarati. Sjedila sam kao paralizirana. Nisam
mogla ni vritati. Opet i opet me proklinjao i udarao, ali tako slabo
da udarce nisam ni osjetila. A pored toga bila sam neosjetljiva za
ikakav bo!. Konano je pao, sunovrativi se na krevet i za tren sam
pomislila da je mrtav, ali tad ga je uhvatio niz greva, njegovi miii
su se savijali i trzali, ruke su grabi1e zrakom, poeo je brzo i
nerazgOvijetno mumljati. Uasno sam se uplaila.
Digla sam se i upalila plinsku svjetiljku. Lice bijednog deka
bilo je bijelo poput smrti, a na jagodicama imao je male, tamno
crvene pjege. Neko vrijeme sam sjedila za stolom i razmiljala.
Nisam se usudila poslati po lijenika. Mogao bi shvatiti u emu je
stvar, uzeo bi mi ga i stavio u neku od tih muionica i nikad vie
ne bi doao k sebi. Naravno, dobro sam znala to on zaista treba.
Malo heroina bi mu brzo pomoglo. Rekla sam mu da imam neto.
Prije nego to me shvatio, morala sam mu to vie puta ponoviti. A
kad je shvatiO, ve ga je sama pomisao izlijeila. No, njegovo
pohlepno reanje odavalo je ostatke bijesa, kad mi je naredio a
mu ga am. Da mu ga nisam htjela dati, naravno, ne bih mu ni
smjela rei da ga imam. Donijela sam stuf, sjela pored njega i
podignula mu glavu jednom rukom, dok sam mu ga ponudila
drugom rukom. Moje je srce tonulo poput kamena u dubokoj
vodi. Stara, familijarna kretnja - i stari, famil ijarni in! - ali kako je
sve drugaije!
Greviti trzaji su odmah prestali, on se podigao na laktove.
Jedini znak tegobe bilo je njegovo teko disanje. I sva srdba je
isparila. Izgledao je poput umornog rekonvalescenta, a posluan
kao dijete. Mlitavo se osmijehnuo. Ne znam a li je uope priseban
160
i da l i se sjeao onog to se desilo. Priao je kao da nije bilo nikakve
svade. Smijao se. Vratila mu se i boja na obraze, a svjetlo u oi.
'Jo jedan ovakav snif, lou," rekao je, " i opet sam dobar "
Nisam znala to bi rekao King Lamus ali ovo je bila moja
odgovornost i nisam mu mogla odbiti. Brzo je zaspao. Ujutro sam
otkrila to mu se desilo: posjetio je ljude koje je poznavao iz
bolnice, no, nisu se usudili izdati mu recept. Plaili su se novog
zakona, avolskog zakona o drogama. Proli su dugaak studij i
dobili diplome i sada im nisu dozvoljavali a paCijentu prepiu
ono to bi mu trebalo. Posve prirodno je da ih je to ljutilo. etvrtog
kojega je posjetio ispriao je istu priU, ali je bio vrlo srdaan.
Mislio je da e pomoi, ako Petera povede na ruak i napuni ga
alkoholom, uvjeren da time pomae da podnese nestaicu drugog
stimulansa. Izgleda da sam ja platila za ovaj njegov recept. Ne, lou,
ti si nestana djevojka. Ne smije biti ovako ogorena. Tvoja je
krivica da si se rodila u svijetu gclje su ignorancija i lucost u
neprestanom takmienju za prvenstvo nacl mozgovima neobrazo
vanih klasa. Najobiniji seljak imao je vie zdravog razuma nego
ovaj lijenik.
Peteru sam dala tabletu, kad je ponovo postao nervozan.
Umirila ga je. Poeljela sam jednu za scbe. Osjcala sam kako mi
sc vraa razdralj ivost, ali nisam gubila nadu, jer jo malo, pa e
stii Basi!. Njegov dolazak mi je izgledao kao nekakav kraj naih
potekoa.
Ono to se kasnije coista cesilo bilo je neto sasvim clrugo.
Teko mi je ak i opisati. Stici i razoarenje su pogubni. Osjeam
d su mi se isprec nosa zatvorila vrata nacle. Mogu zamisliti
kljocanje kljua u bravi, iritantno cviljenje zaralog zasuna.
Kacje Basil stigao opet se raZigrala Peterova ludost. U putio mu
j gomilu uvreda i u lice mu Oitao c me hoe zavesti. Kaci bi Basil
mao kako bih voljela otii s njim! ovjek koga uhvati seksualna

manija Sigurno nije zacrutvo ljuckih bia. Zene potuju mukar-

L L, koji su ovlacali SVOj im strastima, ako ne zbog clrugog ve i zato,
I'"r su ba one ove strasti, clok oci mukarca oekujemo cla se iskae
monijim od nas. Ubiti svoju strast, kao to je uraclio Klingsor, ne
pmae, aseksuaIni mukarac ak je nii oci "povrijeenog kralja",
imfortasa, rtve svoje mukosti. Istinski heroj jest Parsifal koji
o'j a napast. "ovjek istih strasti kao to su nae." to se ustrije
,.Ipali za lj ubav, vee su njegove anse. Ali oci rei se mora toga da
161


bi se predao svojim strastima. Uiniti mora tako da mu one slue.
"Dienen! Dienen! " Tko e ubiti konja, jer ga se plai UZjaiti> Bolje
ga je uZjaiti i natjerati u galop.
Kad mukarac jednom padne, mi ga podignemo i njegujemo,
ali ga ne oboavamo. Veina mukaraca je takva. Aji ono to ena
uvijek trai je mukarac s najbrim konjem kojeg najpotpunije
savlauje. Ovo je simboliki prikazano u Alahovim vrtovima gdje
momak, koji ne zna jahati, odvodi pastuha u pustinju, odluan da
se bori do kraja.
Peterovo divlje neprijateljstvo nije ganulo Basila. Nije se dao
isprovocirati. Svaki put kad mu se ukazivala prilika da kae rije ili
dvije, objanjavao je uzrok svoje posjele. Nije se ak ni potrudio
odbaciti glavne toke osude. Dosadilo mi je odvraati Petera od
diranja u skalu Rasilovog prezira. Ne vjerujem da je u pitanju
doista bio prezir ali njegovu miru uljudnost Peter je sigurno
osjeao kao omalovaavanje, jer nije mogao pomoi sebi; znao je
da zasluuje ovakav prezir. Svjestan je bio injenice da su njegove
uvrede sa svakim novim naletom postajale sve slabije i praznije.
Zat je s posljednim naporom mrnje protiv prijatelja, koji bi nas
mogao spasiti, naredio mu da napusti nau kuu. S ulogom
razbjenjelog suprunika jo se i dodatno blamirao. Kad ovjek
osjeti da je u beznadnoj zabludi, onda postaje uzvieno dostojan
stvo njegov jedini zavjet. Bio je t pivi put da sam ga vidjela kako
se pretvara. Basilu nije preostalo nita drugo nego da ode. Peter
je umislio da je postigao nekak\'ll pobjedu. To inae nije nikoga
prevarilo - ali - i da mu je uspjelo - do kraja bi unitio svaku ansu;
vrativi se u sobu, tresnuo je i prisno uzviknuo:
"l'rolcletstvo, kakav sam ludakl Zato mi nisi namignula' Morali
smo mu se umiljavati i iz njega izvui neto heroina."
Ovo jutro mi je uzelo sve. Moj spas mi vie nije nita znaio.
Znam da ne mogu spasiti Petera. Zato mora ena uvijek imati kao
motiv muka,ca' Sve to hou je heroin. Oboje, Cockie i ja, ga
vraki trebamo.
"Gledaj, Lou," rekao je s lukavim osmijehom kakvog nisam
vidjela nikad prije i koji nije odgovarao njegovom karakteru.
"Uredi se malo i poi k lijeniku. Jue mi je netko ispriao da ih
ima nekolicina koji daju recept, ako im dovoljno plati. Deset funti
bi mogli upaliti."
Iz depa je izvukao nekoliko prljavih i izguvanih novanica.
162
"Ovdje ima, i za boga, nemoj se zadravati suvie dugo! "
Bio mi je potreban koliko i njemu. Sa Basilovim odlaskom
napustila me volja da prestanem. Moje samopotovanje bilo je
uniteno. Svejedno, mislim da me otpor prema tome da idem,
zaustavio. Zadravala sam se jo dugo pod izlikom da se dot jeru
jem. Peter me motrio s odobravanjem . U njegovim oima bio je
odvratan sjaj, a ja sam ga voljela. Oboje smo bili sasvim ponieni.
Stigli smo do smrdljive slame u svinjcu. U bijegu u pokvarenost
bilo je neeg toplog i udobnog. Ostvarili smo ideal nae izo
paenosti.
Otila sam do svog lijenika. Premda me Peter poduio o
imptomima, nije nasjeo. Govorio je o promjeni lcIime, dijeti i
mjeavini koju treba uzeti triput dnevno. PO tome kako je skoio,
kad sam po prvi puta spomenUla heroin, odmah sam znala da nee
biti nita. Sve to sam mogla uiniti, bilo je da dostojanstveno
ostavim ovog starog luaka . . .
Nisam znala to dalje. Osjeala sam se poput Morrisa kako-mu
J L - ve-ime u "Pogrenoj kutiji" kojem jc trebao lani mrtvaki list
I 1 I1lio je "podmitljivog lijenika". Smetalo me to je dan, a ja ne
/nam kuda. Odjednom, palo mi je na pamet ime i adresa ovjeka,
koji je pomogao Billy Cambridge da se izbavi iz nevolje. Bio je
dosta daleko i bila sam ve uasno umorna i gladna, ali ve i od
',Ime pomisli na hranu bilo mi je loe. Osjeala sam da me ljudi
udno gledaju. Oa li je to zbog posjekotine pored oka' Kupila sam
dl'bcli veo. Mislim da se prodavaica iznenadila. Mora da je t
doista smijeno jer je rujan, pa u privui jo vie panje, ali davao
mi je osjeaj Sigurnosti i bio je ba divan veo sa smedim ipkama
l ILVezenim ukrasima.
Do lijenika sam uzela taksi. Dr. Collins, 6] ili 71 Fairelonge
"I rcet, Lmbeth. Bio je kod kue. OdvJ1ltan, gripozan starkelja u
'I Mom odijelu, a njegova ordinacija je bila prljava koliko i on. Moja
pnb ga je razoarala. Kazao je da ne eli nikakvih problema. A po
t l l ugoj strani se, zbog onog to sam znala o Billy, uplaio. Obeao
I' II inili sve to je u njegovoj moi ali zbog novog zakona ne smije

pIOpisati vie od 10 doza po 1/8 graina na osobu. Cetiri ili pet snifa,
I C ) j bilo sve. I prije nego to proe sedmica, nee se usuditi to
pnovili.
1\ilo kako bilo, bolje ita nego nita. Objasnio mi je gdje u ga
,Kl l i . Potraila sam garderobu gdje sam paketi otvorila i za-
163

poela. Olakanje je bilo ogromno. Nastavila sam, snif za snifom.
Cockie e ve pronai za sebe. Rei u mu da nisam bila sretne
ruke. Osjeala sam da mogu opet jesti i pojela sam neto lake
hrane, popila nekoliko viskija sa sodom.
Osjeala sam se tako sjajno, da sam se vratila u Greek Street i
izmislila tunu priu o neuspjehu. Bilo je divno varati ovu ivotin
ju poto me je udario. Divan uitak bilo ga je gledati u takvim
bolovima i sa preciznom mimikom imitirati njegove Simptome i
rugati se njegovoj bijedi. Svejedno je bio ljut, ali njegovi udarci su
mi nudili beskrajno zadovoljstvo poto su bili simbol mog triumfa.
"Evo ti ovdje, mora gadobiti," rekao je, "i ne vraaj se bez njega.
Znam gdje ga moe dobiti. Njegovo ime je Andrew McCall .
Poznajem ga u dno njegove iskvarene due." Dao mi je adresu.
Kua pored Sloane Squarea bila je visoka. Oenio je imunu
staricu i raskono ivio. Jednom sam ga srela u drutvu. Bio je Skot
koji je uspio krenuvi od nule i bio je uvjeren da je u Paradisu
veernje odijelo de rigeur.
Peter me poslao uz mali, cinini osmijeh. Neka luda misao
lebdila je u pozadini njegovog mozga. No, ba me briga . . .
Dr. McCall bio je ovjek u pedesetim godinama, ili tako nekako,
dobro se drao i bio vrlo dobro odjeven, s gardenijom na reveru.
Odmah me je prepoznao i za ruku odveo do udobne stolice. Poeo
je brbljati o naem prolom susretu, o ovoj i onoj markiz i i o onoj
grofici . Nisam ga sluala, nego samo promatrala. Takt mu je ukazao
da me njegova pria ne interesira. Odmah sc zaustavio.
"Dobro, dobro, oprostite mi LO LOI iko govorim o starim vreme
nima. Stvar je u tome, to mogu za vas uraditi danas, gospoice
Laleham'"
Odmah sam shvatila svoju prednost. Odmahnula sam glavom,
sva nasmijana. "Oh, ne," rekla sam, "nisam gospoica Laleham'"
Molio je za izvinjenje zbog njegove greke.
"Da l i je mogue da su dvije tako zgodne djevojke toliko sline?"
"Ne," uzvratila sam mu nasmijano, "nije jo tako loe. Bila sam
Laleham ali sada sam lady Pendragon. "
"Draga, draga," rekao je, "gdje sam to ja bio? Daleko od svijeta,
daleko O svijeta! "
"Oh, pa i nisam toliko vana linost, sa sirom Peterom sam se
vjenala tek u julu."
164
"A, zato," rekao je lijenik, "itavo ljeto sam bio u umama s
markizom iz Eiga. Daleko od svijeta, daleko od svijeta' Mora da ste
vrlo sretni, lady l'endragon."
Titule je uvijek izgovarao sa zvukom slinim onom kad dijete
sie okoladu. Odmah sam shvatila kako mu se moram dovoriti.
"No, Sigurno znate," rekla sam, "da u doista izabranim krugo
vima l j udima treba ponuditi heroin i kokain. Ovo je Sigurno samo
prolazna pomodna mUica, ali dokle god traje ovjek je zaista u
outu, ako ne uradi prave stvari."
McCall se digao, koraknuo do stola i mali stolac povukao blie
meni.
"Naravno, sasvim vas shvaam," povjerljivo je mumljao, uzeo
moju ruku i poeo je njeno milovati, "ali valjda znate kako ga je
teko dobiti."
"To vai samo za nas, bijedne laike," zastenjala sam, "ali ne i za
vas. "
Pridigao mi je rukav i rukom mc mazio po podlaktici. Ova
familijarnost mi s gadila. Njegova oholost me je prisjetila da je
samo sin sitnog trgovia iz nekog scla - injenica na koju ne bi
pomislila ni # sekundu, da nije on hinjeno srdano ustrajao kod
Debretta. Ustao je i otiao do malog zidnog sefa, U mojih lea.
ula sam kako ga otvara i onda opet zatvara. Kad se vratio, ruke
je drao tako ispruene, da sam mogla jasno vidjeti to dri u
njima. Bila je zapeaena desergramska boca s natpisom Heroin
I lydroclorid, s navedenom koliinom i proizvoaem. Vidjevi je,
skoro sam pomahnitala od elje.
Samo pedalj od moga lica bio je Simbol pobijede. c. , Basil i moj
vlastiti tjelesni bol: svime u ovladati onaj tren kad u pod prstima
osjetiti boiCU. Ispruila sam ruku, ali kao u maioniarskom triku,
heroin je nestao. McCall se svom teinom naslonio na moju stolicu
, njegovo runo, lukavo, lalj ivo lice bilo je samo pedalj od mog.
"Da li ete mi zaista ovo dali?" zamucala sam, "sir Peter je vrlo
,muan, mogu platiti bez obzira na Cijenu."
Nasmijao se. Ustuknula sam pred njegovim dugim vujim usti
ma koja su halapljivo visjela otvorena iznad mene s dva reda otrih,
dugih zubi. Dah mu je smrdio na viski i tjerao me na povraanje.
Odmah je shvatio, vratio se za svoj stol i poudno me gledao, slian
tovjeku koji vreba divlja. Kao nehotice izvukao je bocu i poeo
` njome besciljno igrati. Svojim mekim, umiljatim glasom poeo
165
je priu o tome to je zvao romansom svog ivota. Kad me je prvi
put vidio, on se strasno zaljubio u mene ali kao oenjenom
mukarcu, osjeaj asti ga je sprijeavao da se preda svojoj strasti.
Naravno, svoj u enu nije volio, jer ga ona uope ne shvaa.
V
Vjenao se iz saaljenja, a prije svega, vezao ga Je njegov oSJecaj za
ispravno ponaanje, a i spoznaja da bi u sluaju da popusti svojoj
strasti prema meni, eni koju je volio, prouzrokovalo bi ogromnu
drutvenu tetu. Nastavio je govoriti o privlanosti srodnih dua i
o lj ubavi na pivi pogled. Uasnuo se nad samim sobom jer mi je
ispriao istinu, ali za njega je t bilo suvie teko. Ironija sudbine!
Tragina apsurdnost drutvenih ogranienja' Ali istovremeno
predstavljalo bi mu trajno zadovoljstvo kad bi znao da s moje
strane postoje slini osjeaji prema njemu. Pri tome se stalno
poigravao s heroinom. Jednom ili dva put ga je u svojoj nervozi
skoro ispustio na tlo. Pomislivi na ovu opasnost, zbog tog dra
gocjenog praka poskoila sam. Bilo mi je jasno: - ako ga elim
dobiti - preostaje mi samo jedno: prilagoditi se raspoloenju tog
starca. Pustila sam da mi glava klone na grudi, te ga pogledala
krajikom oka.
"Ne moete oekivati da e mlada djevojka priznati sve to
osjea," zaaptala sam duboko dahui, " osobito ono to mora da
izbaci iz srca. Ba nita ne pomae govoriti o tome." nastavila sam,
"Znam da nisam smjela doi. Ali kako sam mogla znati da je veliki
lijenik poput vas uope primjetio naivno dijete kakvo sam ja1"
Sav uzrujan skoio je na noge.
"Ne, nemojte," rekla sam tuno i kretnjom ga natjerala da opet
sjedne. " Nisam smjela doi. Pokazala sam svoju slabost. Heroin je
samo izgovor. Oh, nemojte dozvoliti da se stidim. No, moram vam
rei istinu. Istinski razlog bio je taj da sam vas eljela vidjeti. Ali
radije priajmo o emu drugome. Da li ete mi dati ovaj heroin i
koliko e stajati?"
"Za ovako malenu uslugu prijateljima nikad ne zaraunam,"
ponosno je odgovorio, "jedino to sumnjam da je uope ispravno
da vam ga dam."
Opet je iz depa izvukao bocu i proitao naljepnicu. Zavrtio ju
je meu dlanovima.
"Ovo je strahovito opasna roba," ozbiljno je nastavio, "uope
l ' d " nisam siguran da imam pravo vam Je am.
166

Kakva besmislica i gubljenje vremena je ova drutvena kome

dija. Svi su u l.ondonu znali McCallov hobi: afere s damama s
titulama. Svoju glupu priu o ljubavi na pivi pogled izmislio je na
licu mjesta. Bila je samo gambit. A to se mene tie, bio mi je
odvratan ve i sam pogled na njega. A on je to znao. Ali znao je i
to da mi je nuno potreban heroin. Prava priroda transakcije bila
je jasna kao dan. Ali pretpostavljam da je izigravanje izvjetaeno
sti ovjekova zabava. Znao je da su moja skromnost, zbunjenost i
stidljivost samo presvlake sline obojenim licima kurvi s Picadilly
ja. Njegovoj samodopadljivosti nije smetalo ni kad je uvidio da mi
se gadi poput vukodlaka. Aji on je imao ono to mi treba, a ja sam
imala ono to treba on i ba ga je bilo briga to u se sutra drogirati
do smrti, naravno pod uslovom, da njegovu cijenu platim danas.
Gledano s moralnog stanovita, ovaj je nemilosrdni cinizam imao
i koristan uinak. Sprijeio je da gubim vrijeme i pokuam ga
prevariti. NastaviO je sa svoj im gambitom. Objasnio je da moje
vjenanje sve mijenja i da sa razumnim oprezom, za koji postoje
wi uvjeti, nema opasnosti da doe do kakvog skandala.
U svijesti sam se borila protiv gorkog napada heroinske gladi,
preostalo mi je samo jedno. Kad je jutros otiao King I.amus, Peter
' ja smo se strano posvaal i . Odrekla sam se Basila, odrekla sam
. e bilo kakve pomisli na mogunost da ivim dostojanstven iVOt,
ngrlila sam neman, od ijih ruku sam se branila. otvorenih oiju
.. am ula u njegovu tamnicu. posvetila se drogama i t zato? Jer
.. am supruga sira Petera. Moja vjernost njemu traila je gubitak
moje ednosti, samostalnosti i samopotovanja, a ipak je ba ova
vjerost traila nevjeru drugaije vrste. Ovo je bio prljavi paradoks.
I'cter je dobro znao kad me je poslao McCallu to e se desiti. Bila
".1 m svjesna to ojekuje od mene i veliala sam se u svojbj niskosti,
dielomice zbog samopotovanja, a djelomice, osim ako sama sebi
I I laem, jer je moje ponienje dokazivalo moju vjernost prema
IIJl'mu. Nisam vie ula ta je govoriO McCal l , ali vidjela sam da je
l/vukao mali, depni noi, otvorio bocu i no potopio u praak.
l ukavim, upitnim osmijehom odmjerio je dozu. Disala sam pl itko
b,o. Nervozno sam kimnula. inilo mi se da ujem sebe kako
Iovorim: '10 malo! ". Dodao je hrpi.
"I ndiciran je mali, blagi stimulans," rekao je, pretvaraj ui se da
IIjluje bolesnika. Kleknuo je preda mnom i ispruio ruku poput
\ ' 'nika koji poklanja rtvu svojoj boici . Slijedee ega se
'67
sjeam bilo je, da sam grozniavo hodala, gotovo trala, po Sloane
Streetu. Proganjao me je osjeaj da me netko prati. Da l i je istinita
grka pria o Furijama?

to sam to uinila'

to sam uinila?
Moji prsti su se grevito drali za mal u utosmeu bocu otrova.
Htjela sam pobjei, od svakoga i od svih. Nisam znala kuda idem.
Mrzila sam Petera iz dubine svoje due. Dala bih sve na svijetu -
osim heroina - da ga ne vidim nikad vie. Ali ima novac i zato ne
bih uivala u naoj propasti kao to sam uivala u naoj romansi?
Zato da se ne valjam u vlanom, toplom blatu'
^

168
Glava 5
PREM LUDOSTI
Otkrila sam da u sa svojom nervozom i ponaanjem privui
panju ul ice. Vidjevi policajca, sva sam se stresla. Zamislite, da
me uhapse i oduzmu mi je. A tada sam se sjetila kako sam glupa.
L J parku Monroe ivi Maisie .Jacobs. Znala sam da e mi pomoi i
utjeti o svemu. Hvala bogu - bila je kod kue. Ne znam to sam
joj ve ispriala. Ne znam zato sam bila tako glupa da se uope
lrudim. Maisie je zaista dobroudna i dok ne pone gurati svoj
nos u njene stvari, svejedno joj je to radi.
Imala je neto svile pa smo herOin stavile u malene paketie i
uile ih u podstavu moje odjee. Otprilike polovicu sam vralila u
neki stari paketi. Ovo je bilo za izmirenje s Pelerom. Ali prije svega
meni su bila potrebna dva ili lri snira. Spopao me histerini pla i
drhtanje. Mora da sam se onesvijeslila. Oporavila sam se na sofi;
pored mene je sjedila Maisie i pred ustima mi pridravala ampan
jac. Nije se nita raspitivala. Ba je nju briga, i da je moja pria samo
jedna ista la. Polako sam se oporavljala. Poela je govoriti o
Kingu Lamusu. Oarao j u je prvi put kad ga je srela - prije godinu
dana - postala je njegova oduevljena uenica. Mogla je raditi bilo
lO, bila je slobodna, s dovoljno novaca i bez ikoga tko bi se petljao
t njen ivot. Zbog tenjene nezavisnoti nekako sam je zamrzila.
Zapravo, samo sam joj zavidi!a na ovoj slobodi.
Osjetila sam da je Basil jedini ovjek koji je vaan i da sam
l/gubila kod njega sve anse, time to ga nisam dostojna. Potpuno
'.Im ga izgubila, ironija toga bila je uasna, jer sam ga izgubila zbog
",oje odanosti Peteru i to ba u onom trenutku kad sam za Petera
osjeala samo prezir i omalovaavanje. Ali znala sam i to da bi mi
, . Basi! divio i volio me zbog ove iste odanosti. To je bilo prvo to
'.Im mu morala pokazati. Moje jedino dostignue zauvijek me je
h.lcilo na prosjaki tap. Dok sam o svemu tome razmiljala, Maisie
169

je mirno priala. Skliznula sam iz svog razmiljanja i opet je sluala.

Ba je objanjavala njen odnos s Basilom. "On tvrdi da je krajnje
sebian," odzvanjali Su njeni napeti tonovi, "jer u svoju ideju o
samom sebi ukljuuje svakoga. Nee sc osjeati slobodnim dok jo
ima robova oko njega. Naravno, postoje i ljudi kojima je u prirodi
robovanje i moramo ill ostaviti da slue. Ali mnogi od nas su
kraljevi, a toga nisu svjesni jer ive u zabludi da treba da se potine
javnom mnijenju i svakoj stranoj prevlasti. Basil troi svoj ivot u
bitci, oslobaajui ih njihovih lanih ovisnosti zato, jer su dijelovi
njega samoga. Ne razmilja o moralu. Njegov osjeaj za ast mu
nita ne znai. A samo zato, jer se sl uajno rodio kao gentleman.
"Da sam pas," rekao mi je jednom, "onda bih lajao. Da sam sova,
onda bih ukao. U jednom i u drugom nema nieg loeg, ili
dobrog, samo po sebi. Jedino pitanje je to je prirodni in?Vjeruje
da je njegova misija uspostaviti zakon Thelemc na ovom svijetu. "
Vidjela je moj zbunjeni pogled.
"itav zakon nek bude ini to eli," ivo je navela, "mora da
si ove rijei ve ula!"
Priznala sam. Zajedno smo se smijale ekscentrinosti naeg
prijatelja.
"To kae svakome koga sretne," objasnila je, "ne zato da bi
uticao na njih, ve da samog sebe prisjeti na svoju misiju i tako
sprijei da svoje vrijme troi na nelO drugo. Nije fanatik i u ovoj
godini otkako ga poznajem, ja sam u svojoj muzici vie napredo
vala nego za prethodnih pet godina. Dokazao mi je, ili bolje,
pokazao kako da zbog svog vIaslitog zadovoljstva dokaem sebi
da je moja istinska volja da budcm pjcvaica. Poeli smo razma
tl'lnjem svih injenica mog ivOta, od mog roda i srocstva do mojih
osobnih osobina, na primjer, moje ui i glas fIZioloki su bolji nego
u obina muziara i okolnosti su mi omoguile posvetiti se vjebi,
kojom u razviti svoje sposohnosti. Siguran je i u to da je moj
staratelj bio veliki kompozitor. Ne eli priznati da je u pitanju
sluaj . Tvrdi da sluajnosti u tol ikim okolnostima nagovjetaju
nekakav plan, a poto je mnogo takvih van naczora ljucske
inteligencije, ovo vodi predpostavci da negdje netko djeluje preko
naih ogranienja osjeta, to je iz mene stvorilo pjevaiCU, a ne
modistkinju.
"Oh da Maisie," prekinula sam je, "ali tu je i stari dokaz da ve
sam plan svemira dokazuje postojanje Boga; ljudi su prestali
170
vjerovati u Boga prije svega zato, jer se ovaj plan poka7.o neprih
vatljivim Z jake karaktere."
"Da, sigurno," priznala je bez razmiljanja. "injenice pokazuju
da postoji vie razliitih bogova, svaki sa svoj i m ciljem i svojom
metodom. Ako je njihove suprotne ambicije mogue usuglasiti
(kao to se ini nunim s filozofskog stanovita) to je praktiki van
dananjeg naeg razgovora. Basil me zamolio da ne obraam
panju na svakakve teorije. Nasmijao mi se u lice i nazvao me
svojim najmilijim slavujem. 'Ti nisi rodena za smrt, besmrtna
ptico,' zakikotao se, 'ali nisi ni rodena zalO da pohaa kurs iz
neoplatonizra. ' On vjeruje da ovjek ne smije sii sa svog kolo
sjeka. Ako sam dokazala sebi da sam pjevaica treba se, molim
lijepo, uzdravati od zabadnja nosa u tude poslove."
"Znam," dodala sam, "kao to je rekao kapetan kad ga je prvi
oficir prekinuo. Sve to od tebe oekujem, gospodine prvi ofiCire,
jeste utnja i prokleto malo iega drugog'"
Ponovno smo se zajedno nasmijale. Razgovor s J3asilom ili
njegovim uenicima bio je ba uzbudljiv. Pocla sam shvaati zato
mu nisu vjerovali i zato ga nisu voljcl i. I.judi se uvijck pretvaraju
da ele biti iznad samih sebe, a zapravo sc uasavaju ako im se
neto takvog zaista i desi . Basil uvijek udari po korijenu tvog
duhovnog drveta. eli da si ti ti, a cijcna toga jesl da ovjck napusti
lane ideje, koje ima o sebi. Ljudima sc s\'iaju lani proroci koji
ih smiruju uspavljujuim upljim frazama. Plae se suocnja s
realnou u bilo kakvom obliku. To je i jedini pravi uzrok to
proganjaju proroke. Bila sam, naravno, puna heroina, ali zbog
Maisie sam na trenutak zaboravi la na nj.
"Tko je ona mrava djevojka,koja je uvijek kod njega?" upitala
sam je. U pitanju je bio automatski izljev ljubomore.
"Oh, Lala," odgovorila je Maisie, "vrlo mi je draga. Neobina
djevojka, jedna od najneobinijih. vicarkinja ili neto slino, bar
mi se ini. Posljednje tri godine vjeba. Ne znam kako su se sreli ,
,tli zamolio j u da mu bude model. Jednom mi jc rekla kako ju je
i.menadilo njegovo objanjenje: 'Da li si ti napisala onaj psalm, '
upitao ju je, 'Mogu vidjeti sve svoje kosti, gledaju i zure u mene.'
Sigurno zna da djevojka nema na svom tijelu ni une mesa. Posve
Je zdrava, u pitanju je igra prirode. I dok ju je skicirao, zamolio ju
J da mu predloi naslov za sliku.

171
' Nacrtaj me kao mrtvu duu,' odgovorila mu je. Ovu reenicu
je prihvatio s velikim oduevljenjem i na ogromno platno zapoeo
slikati triptih s najneobinijim zvijerima, pticama i licima, koje je
rasporedio tako, da vode do nje kao sredinje figure. Ona stoji
gola, s nesrazmjerno velikom glavom i odvratno se cereka. Tijelo
je gotovo kostur, pokriven zelenkastom koom. Ostavlja gotovo-

gadljiv osjeaj. Cudi me da je jo nisi vidjela."

Zapravo, fotografju ove slike vidjela sam u nekom magazinu i
sada sam se prisjetila da ju je Bill Walldorf stavio naprijed i iznad
kraljice mrtvih dua; urlao je od smijeha.
"Nema nieg zajednikog s onom Gogoljevom priom," rekla
je Maisie, "Basil misli - i to je suvie uasna istina - da je veina ljudi
koju inae vidimo da hoda, jede, pije i plee, zapravo mrtva, 'mrtva
u pretvaranju i grijehu' kao to je imao naviku govoriti moj stari
ujak - u grijehu jer nisu svjesni da su zvijezde, istinski i ivei
bogovi, najvii
Tuno sam uzdahnula. I sama sam mrtva dua - i to jutro sam
se doista odrekla gospodina uskrsnua, zbog odanosti nekoj dru
goj mrtvoj dUi. A - isto popodne! fuj! Kakva mrtvanica je ivot!
Kakva hladna, trula i otrovna atmosfera!
"I gledaj Lalu sada," nastavila je Maisie, "morao ju je slati da
proe kmz najstranije pokuse - jer je zaista bila mrtva - i ispala je
dosta dobro. Ona je velika dua, ako je ikad postojala takva na
svijetu, on je njenu smrtnost podigao u besmrtnost. Njena pokva
renost postala je neiskvarenost - tako sjaji svjetlo i ljubav i sloboda,
a dani joj prolaze u potpunoj slobodi !"
"Ali to radi sada," upitala sam je s tupim bolom u srcu.
"Pa naravno, izvrava svoju istinsku volju!" dobila sam pravi
odgovor. "Ona zna da je dola na Ovu planetu kao svjedok zakona
Theleme u njenoj vlastitoj linosti i da pomae svome Tiranu pri
njegovom zadatku!"
Maisie je zaista bila divna. Svi znaju da je od poetka zaljubljena
u Basila i da e uvijek biti. Kako moe o drugoj eni, koja ga isto
tako voli, govoriti bez ljubomore i, kako je izgledalo, i bez zavisti?
Sigurno ima neku snanu mo hipnoze kad ih dri slabunjave i na
strani kao hrpu pisama. Ali Maisie je kiptjela od energije i radosti
- bilo je apsurdno pomisliti za nju da je "vampirizirana " i da slii
na rtvu. Na licu mjesta sam je upitala o tome.
172
"Moja draga Lou," nasmijala se, "ne budi tako aava! Moja je
/ 'Ija da pjevam, a Lalina da mu pomae u radu i zato bi se onda
svaale? Zato bi morala postojati mrnja? Pomae mi time da
pomae njemu, koji opet pomae meni. A ja njoj pomaem tako
da pokazujem da mi je njegov zakon koristio i da moe koristiti i
drugima. Mi smo najbolje prijateljice, ja i Lala, kako bi uope
moglo biti drukije?"
Dobm, naravno, pokuala je postii nemogue. Kod Basila i
njegove raje sve je bilo naopako u odnosu na obine ljude.
I stovremeno nije bilo mogue zanijekati da je rezultat izne
naujue dobar. Mogla sam dosta dobro shvatiti njegovu misao o
razvoju ovjeanstva u praktiki novu vrstu. Novim mogunostima
i zauvijek odbaenim starim strahovima, supersticijom i ludou.
Sve to nisam mogla podnijeti ni minutu vie. Maisie ga se odrekla
- a i same sebe - a svejedno je imala oboje - sebe i njega - a ja sam
>L prilijepila za njega i sebe i oboje izgubila. I to nepovratno! Digla
am se da odem kui i prije nego to sam stigla do nae ulice, s
)njevom i oajem sam spoznala stupanj vlastite degradacije, vla
qite propasti. U oaju svoje stravine sudbine, ponovna pojava
one gladi za herOinom, koja je poela glodati moju unutranjost,
uinila me radosnom. Oblizala sam usne zamiljajui da idem
mukarcu kojeg je moja ljubav unitila, a s njim i mene samu.
Kao prvo, neu vie pisati ovaj dnevnik. Zato da se muim za
lOg Kinga Lamusa? 'Svaki korak koji uini uprljan je krvlju,' jednom
m i je rekla G retel. Da, na nekakav avolski nain iz mene je nainio
voju rtvu. U redu. Dobit e ba toliko maginog dnevnika da e
shvatiti da sam van njegovog utjecaja - pisat u samo o svojoj
mrnji prema njemu i o tome kako sam ga prevarila - itat e to
dok e moja mrtva dua imati jednakovrijedno tijelo.
14. rjan
Bila sam uvjerena da e Peter nestrplj ivo ekati kod kue da bi
saznao kako je uspjela moja posjeta McCa\lu. Umjesto toga stigao
j tek poslije ponoi, pun ampanjca i snijega!" Oh, boe, kako
retan dan!" Kiptjeo je od strasti i zgrabio me poput sokola.
"Dobro, draga djevojice," zaurlao je, "kako je bilo kod McCal
la?"
Pokazala sam svoj paketi.
173
"Hura, svi nai problemi su rjeeni!"
Otvorili smo nae tri posljednje boce ampanjca da bi proslavili
ovaj sveani dogaaj; dao mi je neto kokaina. A meni se inilo da
mi se ne svia! To je najbolji stuff. Snif u lijevu i snif u desnu
nosnicu, veliku hrpu na jezik i to jo nije bilo sve.
"Rei u ti to je bilo pogreno," rekao mi je ujutro. "Kako moe
itko oekivati da e se dobro osjeati u ovakvoj okolini? Dobio sam
pravu vezu. Nikad vie neemo morati biti bez nje. Otii emo na
Barley G range i priutiti si jo jedan medeni mjesec. Ti si moj cvijet,
a ja sam tvoja pela."
Otvorio je vrata i zaurlao eni da nam spremi stvari dok do
rukujemo i da pripremi raun.
"Kakvi smo mi prokleti luaci," vritao je dok smo hodali ulicom
do Wisterije gdje moe dobiti pravu francusku kavu i pravu
englesku slaninu. Promatrali smo se u velikom ogledalu. Mogli
smo vidjeti kako smo bolesni, ali sve je to sada prolo. Odlunost
i samosvijest su nam se povratili, a sa njima i ljubav. Mogli smo
osjeati kako ljubav mijea svoju divlju struju s naom krvlju poput
ua Rhone i Arne u Genevi. Otili smo u trgovinu i na licu mjesta
kupili kola, sjeli u njih i odvezli se. Postojala su ve jedna na Barley
Grangeu ali eljeli smo jo jedna trkaa kola. Vratili smo se na
Greek Street, potpuno preplavljeni zadovoljstvom. Bilo je jasno,
svjee jesenje jutro, sve je dobilo svoju boju. Nikad vie nee biti
zime. No nije bila drugo ve samo pozadina mjesecu i zvijezdama,
te ukras naeg rajskog pakla.
1 7. rujan
G range je Sigurno najbolja kua na SVijetu, ali ima jednu manu.
Nismo eljeli nikakvu posjetu. Drut'o iz okolice je sasvim u redu,
ali tigrovi ne love u grupama, a posebice ne kad su na medenom
mjesecu. Razglasili smo da mi moje delikatno zdravlje ne dozvol
java primati posjete. Dosta oita la, poto smo se naokolo vozikali
u kolima. Avion se vratio iz Deala, ali nismo ga upotrebljavali.
Cockie je izmiljao razliite izgovore, no svi su bili neuvjerljivi. Od
njihove apsurdnosti valjali smo se od smijeha. Istina je bila da je
bio suvie nervozan.
Nismo se toga apsolutno stidjel i. Poslije svega to je uinio,
mogao se odmorati na lovorikama. Naravno, sve je bilo samo
174

privremeno. Na onom mjestu u Greek Streetu strano smo se

.LZboljeli i nismo mogli oekivati da emo se oporaviti 7 samo
J 'dan tjedan. A pored toga nismo ni eljeli zabavu ove vrste. Bilo
J<: dovoljno drugih naina. Otkrili smo da moemo vidjeti stvari.
Onaj magarac, Basil, uvijek je govorio o opasnostima magije,
paljivosti, naunim metodama i slinim glupostima. Svakodnev
no smo vidali vie duhova i demona nego on u deset godinama.
Ovdje nema niega ega bi se morali plaiti. Voljela bih sresti i
vraga, osobno.
/8. ntjan
Jednog kinog popodneva u knjinici smo otkrili knjigu koja
nam je predoila to uiniti da bi se ukazao sam vrag. Cockiejev
djed je bio velik u tim stvari ma. U sjevernom tornju imao je sobu
gdje je izvodio svoje arolije.
Poslije veere otili smo tamo. Sve je bilo vie ili manje tako
kako je ostavio. Ujak Mortimer nije se nikad potrudio da ita
pomakne. O toj sobi postojala je i legenda. Djed je bio prijatelj
Bullwerja Lyttona. Otkrili smo pro izdanje knjig< A Strange Story
s posvetom. Lytton ga je uzeo kao model za sira Philipa Dervala,
bijelog maga koji je bio ubijen. Tako je zapisao Lyllon u svojoj
posveti.
Sve je bilo udno i uzbudljivo. Soba je bila puna najneobinijih
predmeta. Tu je bio stol, obojen tajanstvenim slovima i znakovima,
te veliki ma s uktenom drkom, dva srebrna polumjeseca,
razdvojena s dvije bakrene kugle i trea na drci. Sjeivo je bilo
otro s obje strane, s ugraviranim arapskim pismom ili neto
slino. Cockie ga je poeo vitlati. Pomislila sam da iz njega proi
zlaze munje svjetla i praskavi zvuk.
"Na primjer, ovaj ma," rekao je Cockie, "u njemu je neto
avolski sumnjivo."
Uzela sam mu ga iz ruku. Naravno, u pitanju je bila samo moja
fantaZija, no, kao da nije imao teine i udno je treperiO. Ovdje je
bio i zlatni kale, s rubinima uz rub. I vie natpisa, te mali tap od
ebanovine s vijugavim plamenom na vrhu, s tri jezika od zlata,
srebra i nekog metala kojeg smo prvi put vidjeli. Tamo su bile
brojne stare knjige, ponajvie latinske, grke i hebrejske te veliki
alabasterni kip Ganea, boga slona.
175
,
"Ovo je mjesto," rekla sam, "gdje je mogue uloviti vraga."
"To je u redu, " odvratio je Cockie, "ali gdje je neka mala avolica
za mene."

Smijali smo se kao ludi. Cinilo nam se da se soba vrti oko nas.
Poeli smo se ljubiti i grliti. Sasvim je u redu smijati se magiji, ali
odreene ideje svejedno pripadaju odreenim stvarima. ovjek
moe ppkrenuti neku ideju, ako ga na nju prisjeti prostor kakav
. . 1
Je ovaj.
Lou ispravno razmilja, neka bude blagoslovljena. Podsjea me
na Anatole Francea - La Rotisserie de la Reine Pedauque - i starog
Coignarda koga je Runi Kriar upozorio da ne smije izgovoriti
rije AgIa, ali kad je t on svejedno uinio ispunilo se Runo
kriarevo proroanstvo, a on sam se podigao u plamenu poput
salamandra. Na primjer - na drugoj strani vage - gospodin W. S.

Maugham u svome "Carobnjaku" ini sve najloije da bi ' nitkova'

uinio to neuglednijim objektom prezira i propasti. Ali ba u
trenu kad njegovi neprijatelji uspjevaju intrigama unititi njegov
ivot, moraju priznati da je "dovrio Veliki Rad" - slvorio je ivo
bie' I "Svaki mukarac i svaka ena je Zvijezda. "
Basil King Lamus
Ne svia mi se ova soba. Radije nisam rekla Peteru, no, ini mi
se da je ovdje naokolo hodao v[ag, to je oito kao ivot. Treba biti
osobito pripremljen da bi vidio ovakve stvari. Cockieja duhovnost
nije nikad interesirala.
19. rujan
Prole noi dolo je do uzbune zbog provalnika. Pregledali smo
kuu, ali nije bilo nikakvih tragova. Ovdanja posluga je uasno
glupa. Stalno me ljute. U taj kui nije mogue spavati. Suvie je
stara. Drvo neprestano kripi. Ba kad si na samoj ivici sna, ovakva
te buka uini budnijim nego ikad. Nikako ne mogu podnijeti iiji
dodir. Koa mi je vrlo osjetljiva. To je, bar mi se tako ini, dio
. produhovIjenja mog ivota.
1 Dnevnik lady Pendragon prekida napomena kojuje kasnije vlastomno unio
gospodin Basi! Kg Lamus. [zdal'a
176
Raduje me da novi medeni mjesec nije trajao due od tri ili
eriri dana. Uznemiruje nas naa vlastita nitavnost. Ali to je samo
sjeanje. Kako moe nitavnost postojati zajedno s duhovnim
ivotom? Kad sam danas ula u maginu sobu vidjela sam Duha
heroina. Strano je velik i mrav, odjeven u dronjke, koji se
pretvore u male ptice, koje odlete i zatim dolaze zagl'epsti tvoju
kou. Ba kad osjeti ubod kljuna, nestanu. Ovo su glasnici drugog
svijeta. U mojoj jetri imaju gnjezdace. Zanimljivo i h je sluati kako
cijuu kad hoe hranu. Ne znam to e raditi tako daleko od svoje
majke.
Uasno je kad ovjeka mui nesanica. Vjerujem da je to pripre-

nla Z novI Zlvot.
Otila sam sama u maginu sobu i sjela za stol, nasuprot starcu
kojeg sam pokuala nagovoriti da progovori. Njegove usne se
kreu ali ne mogu shvatiti to pria. Bila sam, naravno, sva zbun
jena. Uvijek sam zbunjena. Veoma sam umora. Zato me ne
ostave na miru?
Ovog puta uo se pucanj . Magina soba ima prozore na sve
Slrane. Pogledala sam tko je t mogao pucali. Bila je vrlo jasna
mjeseina, ali nita nisam vidjela. Onda je dola jo jedna munja i
prasak. Otila sam na stranu olkud je doao zvuk i osmo trila Rilo
l O to pored jezera. Veoma dugo sam promatrala. Onda je uea
fiJ{ura, sakrivena u trsju, uSlala, stavila puku na rame i dvaput
lapucala. Onda je zaurlala i potI'ala prema kui, te odbacila
puku. Pitam se to bi to moglo bili.
.0. rujan
U djedovoj sobi sam pronala rukopis koji govori o tome kako
prizvati vraga. Potrebna su dvojica, ali Peteru ne vjerujem. Uope
n ' vidi duhovni svijet. Ba obratno, postaje sve udniji i udniji,
lt' umilja stvari koje uope ne postoje. Stalno se ee. Za vrijeme
* ere vrlo se neobino ponaao. Mislim da je i voda posluge neto
, . .
l)rImJeno.
L J pono smo otili u sobu i zapoeli s obredom. Poetak je bio
pprilino glup, ali nastavak je bio divan. Ustrajno ponavljajte:
lo Pan Pan! lo Pan Pan! A Pan Pan! lo Pan Pan! lo Pan Pan! Pan
I',(n Pan' Aegipan, Aegipan, Aegipan, Aegipan, Aegipan, Aegipan,
lo I'an I'an'
177
,

Nastavite sve dok se neto ne ukae. Upotrijebili smo dvije cre

haljine koje su tamo visjele - dvije slatke, svilene haljine sa kapi
cama. U ruku uzmete svijeu i za vrijeme zaklinjanja pleete.
Stvarno smo se uznemirili. Kao da nas je uhvatila neobina sila da
nas vodi svuda po kui i u prizemlje. Urlali smo na sav glas. Jednom
i l i dvaput vidjeli smo poslugu kako gura nos kroz pukotinu na
vratima. Uvijek Su ih zatvarali sa kripom, mogli smo uti kako
okreu kju i postavljaju zasune. Btijeli smo se zahihotati, ali
morali smo nastaviti s invokacijom. Knjiga kae da se ne smije
zaustaviti sve dok ne izae iz magine sobe ili e te uhvatiti vrag.
Neobino je to da se uope ne sjeam ta sc desilo. Da l i je vrag
doao ili ne? A ni ne pamtim da li sam sc vratila u maginu sobu.
Mora da sam legla, jer sam se probudila st rahovito gladna. l Cockie
se probudio. S pukom je uao pored prozora. Nanianio je dva
i l i tri puta, ali nije okinuo. Onda je puku stavio u kut i vratio se
do mene, rekavi: "Nije u redu. Suvie su brzi. Mogue ih je uhvatiti
jedino nou. "
I on je bio gladan. Pozvonili smo posluzi. Nitko nije odgovorio
na znak. Zvonili smo i zvonili, a onda se Peter razljutio i otiao
vidjeti to se to dogaa. U kui nije bilo ive due! To je sasvim
neshvatljivo. to im se desilo' Peter tvrdi da su u pitanju Nijemci
i njihova urota jer ga proganjaju zbog njegovih ratnih inova. Ja
ne mislim tako. Knjiga tvrdi da se mora odrei svega ako eli
zapoeti duhovni ivot. Vjerojatno im je moj duhovni vodi priap
nuo da odu, ali prilino sumnjam i u Cockieja. On nije spreman
ni za kakav visoki razvoj . Mukarci su uvijek gadno surovi. Pomi
slite samo kako su jednolini u ljubavi. Ali za Cockicja moram rei
da je, to se toga tie, sasvim u redu. Istinski svijet istoe - potpuni
vitez. Ali proli smo i kroz vrlo teko razdoblje. Bez sumnje,
moramo se oistiti od svih niskih elemenata.
Ponekad meu nama postoji velika privlanost, neokaljana
animalnou. Jedino u to nisam sasvim uvjerena je' da oienje
nije suvie veliki napor za njegov mozak. Ima, naime, nekoliko
doista neobinih ideja. Ponekad ga uhvatim kako me motri s
dubokom sumnjom u oima. Njegov razum igra na Nijemce. Ba
je izvalio optubu da je Gretel Webster njemaki pijun i zamum
ljao jo neto to nisam mogla sasvim razumjeti. Ali sr svega bilo
je da su mene - zato jer nas je upoznala ba Gretel - podmetnuli
da bih mu tetila. Naravno, takve misli padnu na pamet ovjeku
178
k,.d je gladan i zbog straha u vezi s tajanstvenim nestankom
posl uge. N ije nam preostalo drugo nego da Peter ode do gostione
I narui objed. Vraki sam se namuila da ga natjeram na to.
Njegovom karakteru nedostaje odlunosti. Dala sam mu dva ili
I r snifa snijega to ga je povratilo i tada je otiao do gostione. Bila
l1 vrlo vesela to sam sama. Uvijek sam osjeala da ova posluga
pijunira. Kua je divno mirna.
Dok ovo piem, promatraju me dva divna bia koja su bila
pslana da me uvaju, vode i pripreme za veliku sudbinu koja me
( ekuje. Peter se vratio s kelnerom i poslu7.vnikom. Moram
" . kriti ovu knjigu. Tajne duhovnog ivota moraju biti OSigurane
pr d nezareenima.
L J redu. Na kraju krajeva Peter je moj drug. Nismo mogli puno
pjesti. Ovako je jedino prirodno - najprije treba unititi sve niske
/cIje, a onda si tek spreman za nastavak. I Peter je vrlo malo jeo,
-l onda je rekao: "Znam zato noas nismo uspjeli prizvati vraga.
Zbog posluge. Sada sam se prisjetio da je cljed u kui drao samo
dvojicu, a kada je namjeravao neto veliko i tu je dVOjiCU slao od
kue. Da vidimo to emo uspijeti veeras."
To je bilo divno. To je bio njegov stari ja. Pomislila sam da e
nam za izvoenje obreda koristiti ako prije poetka snano usni
IJmo kokain.

W
179
*

' I mjan
Glava 6
COLD TURKEY
Nc sjeam se to se desilo. Znam i zato. Ve prije mnogo
V lM na Basil mi je ispriao da razum uzima u obzir jedino
"I.lIcrijalnosti. Tako su ovi duhovni dogaaji zabiljeeni u razumu
Y1o,'l lipa kojeg nismo svjesni sve dok se ne naviknemo na duhovni
,,,ot . Zato je sve to mogu zapisali da nam je stvar sasvim
"'p) 'la. Vrag naravno treba ljudski medij, ako eli komunicirati s
ll svijetom, i zato je opsjeo Petera. Dulje vrijeme ga je pripremao
11.1 10 da ga moe predstavljati. Iz Petera e uiniti papu i ja u biti
I'll'( )jevena u Vatikanu da mu pomognem pOLO ne moe bez
nll'ne.
Moj duhovni vodi zove se Keleriel . Ona je divno bie, odjevena
t 7 'lentoplavo. Poput labuda ima bijela krila i buket arenog
t V I I a. Dugi, cri uvojci kose seu joj do struka, Zlatna traka oko
1 1 ' 1.1. posuta safirima s njenim imenom. Uvijek je mogu prepoznati
1 '0 lome. Mora da postoji neki znak jer, inae, dosta mijenja svoju
.,tnu. Ponekad je siuna i ne dosee ni moja koljena a ponekad
" dva ili tri metra via od Sjevernog tornja.
l' 'ter i ja smo potpuno krvavi . Izali smo iz kruga prije nego
1 < 1 I ' Vrag otiao i pokidao nas je na djelie. Na sreu, vratili smo
l I krug prije nego to nas je ubio, izgubili smo svijest, probudili
ft h tek mnogo kasnije. Zato se i ne sjeamo to se desilo. ini
ni l da sam se strano posvaala s Peterom, ali ne mogu se sjetiti
, lt. Mislim da ga s on sjea, iako mi ne eli nita rei. Ne znam
, I() je takav. Jedino to mogu mislili je, da se Gretel Webster
"'<lida spustila do njega, moda u svom astralnom tijelu i nekako

okrenula protiv mene. Leao je na sofi u pidami. Zeljela sam

.1.1 M poljubi i prila sam mu nosei neto kokaina. Nije se ni
181

pomaknuo. Zurio je u mene zazrogaenih oiju u kojima se krila

uzasna strava I progovono:
Cra, kuga ponora,
Njezina bubuljice i im 'i,
Naravno, znala sam da ne misli lako, ali svejedno me pogodilo.
Dala sam mu kokain. To mu je pomoglo, sjeo je, uhvatio me za
rame, pogledao direktno u oi i rekao:
Zmaj poude i jeze,
Tigar bjesa i slrasli,

Zivi sa mrlVima privezani,

Ziva sluz II praini,

Izazovni slid kao plamen,
Orgija mldnog zagaenja
S mlnjom iznad cilja ili imena -
Orgazam, smrl, raspadanje!
I tad je poeo urlati, otpuzao je do jezera, te se bacio u nj,
nekoliko puta zamahnuo rukama i zapI ivao, a onda izaao i polako
se vratio u kuu. U korpi za ve potraila sam par runika.

inilo
se da je zaboravio na sve. Bio je dosta ljubazan i normalan, ali i
pomalo uplaen.
Nikako ne mogu otkriti to se deava s njim. Ponaa se kao da
je saznao neku stranu tajnu. Dalje nisam vie shvaala. Ove noi
ula sam u maginu sobu, otila sam direktno gore dok je on dolje
vrsto spavao. Peter je sjedio u starevoj stolici i pisao. Najprije to
nisam mogla shvatiti, a onda sam razotkrila tajnu. Dok on spava,
njegovo astralno tijelo dolazi gore i izvodi magi ju. Znala sam da je
opasno smetati astralnog dvojnika i zato sam na prstima izala iz
sobe, ali dvojni k me je buno slijedio. Sva.ki put kad bi h pogledala
preko ramena, bio bi tamo, iako je vrlo brzo skakao iza ugla i li
ispod ulaza . . .
Peter je ve neko vrijeme vrlo zabri nut. Pie telegrame, a onda
i h podere pa se prisjeti da to nije dovoljno sigurno, pokupi djelie
i spali i h. Pitala sam ga o tome, no nije htio nita rei i jako se
razljutio. Vjerujem da znam to je. Pronala sam jedan papir kojeg
je zaboravio unititi - pismo Vojnom uredu u kojem upozorava na
182
nj 'maku urotu i poruuje o stvarima koje su se ovdje dogodile,
S naporom sam to proitala jer je njegov rukopis sasvim smuen,

esto pria sam sa sobom. Neto od LOga sam i ula. Vjeruje da

ll Vojnom uredu postoji njemaki pijun i plai se vjerovati poti
l li telegrafu. Ustrajno je govorio: "

to da radim?" i onda brbljao

, dto o urotama protiv njega.
Sigurna sam da bih mu mogla pomoi, kad bi se meni povjerio.
I'ilam se da nije kod njega u pitanju razoaranje. Ima nekoliko
doista smijenih ideja. Kao prvo, prelvara se da vidi duhovne
H>cIie, a to nije mogue, jer jo nije dovoljno oien. Srvari, za
koje tvrdi da i h vidi, zaista su uasne i odvratne. No, u posljednje
vrijeme nita vie ne govori. Neto zapone objanjavati a onda se
I/gubi . . .
Noas je vrlo mrano. Kii. Peter je uzeo puku i otiao do
Il '/.<: ra. Iz skrovita sam uzela knjigu. Uasno sam preplaena. Za
rukom ni Peter ni ja nismo nita pojel i . Spopalo ga je histerino
proklinjanje, podsjetio me na nau ljubav i rekao da ne moe
V )(.rovati da je sve bilo samo hinjenje. Zato suradujem u uroli kad
1,1 ele ubiti? Ne eli jesti, jer je uvjeren da je hrana ot rovana. Kad
JI' vidio da ni j a ne jedem, bio je uvjeren da suraujem u LOj urot i
prOl iv njega. Pokuala sam mu ohjasnili da jc sve sasvim besmi
.I('no. Izjavila sam da ne sura(lujem ni u kakVOj uroti. 1'0 ga nije
'mi rilo. Morala sam mu rei svoju veliku tajnu, naime, da sam ja
/ 'na, odjenuta suncem, iz knjige Otkrivenja i da me mora uvati.
I )okazivala sam mu da je ovo jedino objanjenje. Razlog to nije
,"ogao ivjeti sa mnom kao suprunik, bio je to mi je aneo
pvjerio da u svijeru roditi proroka. Zapoeli smo sa estokom
, ,"pravom. Ne sjeam se to se je desilo, ali kao i obino sve se
'/f(>Ii1o u svau. Treba biti usmjeren na duhovni ivot, a tada je i
'I-IJmanja smetnja ulima - ak i samo vjetar na ulici - strana
Illunja. "Sotona je princ snaga zraka," zapisano je u bibliji, on
_ 11 ) l' ove zvukove zrakom da smetaju mom razumu. A kako da
1 I >I o m proroka, ako nisam premjetena u sedmo nebo i nisam
VJ('na materijalnih srari.
"vijet, meso i Vrag. Jedno u troje i troje u jednom. Ovo zlo
I I o)'lva treba biti ukinuto. On to zna i zato me eli stiati pomou
I', t`, ili bola u tijelu, ili s arima i zvucima prirode. Priroda je,
Ih '1)()lnosti, prokleta i zaLO ovim svijetom vlada Zlo. A ja sam
183

odabrana da ga spasim i sveti duh me natkriljuje i alje anele da

me uvaju, Tako smo se otarasili posluge,
Iznenada me je Peter napao. Bacio me na tlo, na grudi naslonio
koljena i pokuavao me uguiti. Aneo je odmah udario, svi
njegovi miii su popustili i izvalio se na stranu, Oi su mu bile
irom otvorene, a moglo se vidjeti jedino bjelinu, To je znak da ga
je zaposjeo vrag, a da mene tite aneli,
Zapucao je dva ili tri puta i vidim ga kako dolazi s jezera, Moram
ovu knjigu sakriti, a onda u otii u garau i sakriti se do jutra,
Keletiel mi govori da je ovo kritina no, Sakrit u se u velika kola,
ispod plahte, Tamo me nee traili i aneli e me uvati",
Sve je dobro zavrilo. Spavala sam na zadnjem Sjeditu kola,
Muila me je uasna mora, probudila sam se sva oznojena, Onda
sam opet zaspala. Bila sam sa estoricom anela, koji su me
zrakom odveli do mjesta, koje ne smijem opisati . Ovo je velika i
divna tajna, Strano i udesno je biti ena odjenuta sucem, Prije
nekoliko tjedana ta bi me suptil nost preplaila, Njeno i mudro
sam bila pripremljena za svoje uzvieno stanje, Ova vizija me je
uvela u najljepe tajne,

Kad sam se probudila, dola je Keletiel i rekla da je kriza prola,

Tresla sam se od zime, pa sam otila u kuu po neto heroina, To
je jedino to te ogrije, bez obzira na to kakvo je vrijeme. A to je
zbog toga to grozniav ivotinjski ivot odrava tijelo toplim. Kad
dostigne stupanj potpuno duhovnog lije la, ono postaje hladno
poput lea,
Neto strano se dogodilo, PotrOili smo sav heroin a ostalo je
samo jo malo kokaina. Prisjetila sam se to sam u ila u svoju bijelu
haljinu i potraila je, Leala je u kutu sobe, sva zguvana i uprljana
i jo uvijek mokra, Vjerojatno sam dugo etala po kii, premda se
niega ne sjeam, Isprao se sav herOin, Nije ostao ni grain, Peter
je uao i vidio kako plaem. Odmah je shvatio to se desilo, Sve
to je rekao bilo je: "Opet e morati do McCalla!", Nisam se mogla
-
ni naljutiti. Muki su isuvie sirove ivotinje da bi shvaali , Sad kad
znam tko sam, kako bih mogla uraditi neto takvo?
Hitno je trebao neto heroina, Kad je otkriO da ga vie nema,
to ga je natjeralo da ga ludo poel i, Uzeo je jedan od zavoja i poeo
ga vakati,
"Hvala bogu, " rekao je, "jo je gorko, Mora da je jo dosta toga
u haljini. "
184
Tresla sam s, Uzela sam drugi zavoj i stavila ga u usta. Podivljao
je, uhvatio me za kosu i s palcem i kaiprstom prisilio me da
otvorim eljust. Bio je snaniji, iako sam se branila, grebla i udarala
nogom. Izvadio je zavoj i stavio u svoja usta. Onda me je udario
p obrazu. Pala sam koliko sam bila duga i iroka i poela urlati.
Podigao je haljinu i zavoje i htio otii. Oajniki sam ga uhvatila za
glenjeve, ali oslobodio se i izaao iz sobe, Bila sam suvie slaba i
suvie pogoena da bih pola za njim. Klvarila sam iz nosa. No,
dobila sam neto heroina i prisjetila sam se tko sam. Sve je to samo
dio iskuenja. Svakog trenutka mogu ukazati na svoju slavu, past
'e mi pred noge oboava t e me, Na kraju krajeva divna je njegova
sudbina svetog Joefa - ili neka druga, moda e on biti zmaj koji
L pokuati unititi mene i Proroka. U mojoj SituaCiji, heroin nije
nuniji od hrane, Duhovna ideja je dovoljna, Mislim da je ovo
l 'kcija koju moram nauiti. Pouzdala sam se u stuff. U bibliji pie:
'Aneli su doli i nudili pomo". Aneli e mi donijeti manu koja
dolazi i nebsa,
Sasvim sam sretna. Tako je dobro biti konano neovisan od
/cmaljskih stvari. Keletiel je stigla i naruila mi da idem proricati
l' 'teru, tako da u sada sakriti dnevnik, Svaki put moram potraiti
n 'ko drugo skrovite, da ga ne otkrije Peter ili onaj starac, koji
.Mokolo luta 1 astl'alnom tijel u. Veoma sam paljivo pisala, ali
wcjedno moe otkriti moju tajnu i sve unititi. Postaji jo jedan
problem. Jasno se sjeam jedino jo duhovnih stvari. Materijalni
",ijct nestaje. Bila bi katastrofa da sam zaboravila gdje sam ga
.. 'krila. Basil mi ne bi nikad oprostio, Sakrit u ga u dimnjak i onda
.nogu uvijek provjeriti da li je na svom mjestu. "
Ono to je zaista uasno je protjecanje vremena. Sa heroinom
.lt kokainom, ili s oboje, nema dosadnih trenutaka, a bez njih vuku
% ati pa ak i minute. Teko je pisati ili itati. Moje oi nisu u
I.lnju da s pravilno usmjere. Bile su otvorene ka duhovnom
vii 'lU i ne mogu vidjeti nita drugo. Teko je kontrolirati i ruke,
(' mogu pravilno ispisivati slova, Ovo ekanje je pakleno. ekati
.t neto dogodi! Ne mogu misliti na nita drugo osim na heroin,
I I I , 'lu sve ide loe. Neobino me boli. Samo jedna doza i sve bi
hl h) II redu.
Z ,boravljam tko sam, zaboravljam na divni rad kojeg moram
'? ", t i Za duhovni svijet sam postala slijepa. Keletiel vie ne
, .. 'I Mi Moram ekati, ekati, ekati na svetog Duha ali i to je jako
185
udaljena uspomena, tako daleka. Ponekad, skoro posumnjam, a
svejedno je moja vjera jedino to me sprijeava da ne poludim. Ne
mogu izdrati bez heroina.
U patnji smo se Peter i ja oper zbliili. Dokoliimo i samo se
gledamo, ne moemo se ni taknuti pOLO je koa suvie osjetljiva.
Oboje smo tako nervozni da ne mogu ni opisati. Smeta nam to
gledamo jedno drugoga u ovom stanju, ali nema to da se uini.
esto ustanemo s milju da treba neto uraditi, ali odmah ponov
no sjednemo. Kad ne moemo vie sjediti, legnemo. Ali leanje nas
ne odmara, ve jo vie uznemiruje, tako da se opet diemo. Ne
moemo ak ni pUiti Cigarete, jer ti poslije dva ili tri dima padne
i ruke. Jedino olakanje je ovaj dnevnik. Ovo zapisivanje moje
patnje mi parae, a jo bitnije je za duhovni ivot. Basil ga rora
*
procttatl.
Ne rogu se sjetiti datuma. Ni jednog, ni koja je godina. Lie
U parku mi govori da je jesen, a i noi su sve due. No je bolja od
dana, ranje nervozna. Naravno, ne spavamo, ve samo padnemo
u stupor. Basi! mi je o tome jednom i govorio. Zvao j u je tarnom
noi due, koju treba prijei na putu ka velikom svijetlu. Dnevno
svjetlo je muka. Svako ulo je instrument najveeg bola. Na naim
kostima nema mesa. Ova vjeita udnja za heroinom! Nema dru
goga u naim glavama.
Uedena i plamlea

zmija
PUIa u seh e svoj alrov,
kao da l moe uguili
Bol u trenu.
Ovo izgleda kao kad se u l ice baci sumporna kiselina. Bez
vlastitog izraaja. Ne moemo razmiljati. Ve i samo svjetlo izaziva
tjelesni bol.
186
Kad je sunce ivi vrag
Koji riga kOlle zla,
I mjesec i no se podsmjehuju
Jadniku na pustoj stijeni,
I nebeska kupola je visoko nadvijena
Kao njegova suha i sprena uSla,
I jame njegovog srca
zamelene su alkalnim pieskom!

Zivi se od vode. Izgleda ti da si za trenutak utolio e, bar jedan

Illn1 dio. Peterovo stanje ivaca je alarmantno. Uvjerena sam da
i l l l , t privienja. Podigao se i odlunjao do police koja stoji iznad
'.,mina. S hripavim, suhim glasom zaurlao je:

Ze!
Ne e grla,
Iako je najdivljija i najgora
Fizika legoba - koja je muila
I samo Kistovo srce,
fscjedivi divlji krik

"Zedan sam!" iz Njegove agonije,

Dok su vojnici pili i kockali:
Misli da je Isus na kriu, umjeslO da je zmaj, to je doista i bio.

Ibog njega postajem nervozna. Kad je zavrio svoju recitaciju,
,, ,,'ga ga je odjednom napustila, skljokao se na tlo.
Kad sakupim dovoljno snage da piem dnevnik, onda me bol
... tpusti. Vidim da su tu dva lica . .Ja sam ena, odjenuta suncem
.o)a zapisuje svoja iskustva. A druga je lady Pendragon, ivotinja
.oja od edi umire u agoniji .
" osljednje rijei izgovoril a sam glasno i Peter ih je uo. Odge-
1.'0 se od ognjita do mene, govorei:
Ne benigna e
Koja radnika priziva vinu;
Ne e lije/a
(Iako s ludou proklela)
Kad su USIa puna pijeska
l oi sljepljene, i ui
Varaju duu da uje
Vodu, vodu na dohvat ruke,
Kad ovjek zarije nokie
U svoja prsa, i pije k
lako se ve zglava i mUli
Dok se jezikom dotie njezinoga laka,
187

Njegov mozak vratio se u djetinjstvo. Mislio je da sam njegva

majka, pa je doao do mene da ga podojim. Kad je bio dovoljno
blizu, prepoznao me je i poput ranjene ivotinje, koja bjei ispred
lovca, brzo otpuzao nazad . . .
Kad imamo dovoljno snage za razgovor, govorimo iskljuivo o
tome kako nabaviti heroina. Kokaina nam je ve odavno ponesta
lo. Nije dobro bez heroina. Moemo otii u Njemaku i tamo ga
nabaviti ili u London, ali neto nas sprijeava da donesemo odlu
ku. Ja naravno znam to je u pitanju. Sve to je nuno - da prijeem
ove muke i sasvim se oistim od tjelesnosti. Peter uope ne shvaa.
Otro me kudi. Misli da sam vampir poslan iz Pakla da ga uniti,i

u toj misli uiva. Nikako ga ne mogu uvjeriti da sam Zena odjenuta

suncem. Kad ga uhvate njegove misli, sl ine se pojave i u meni. Ali
to su samo misli.
Plaim ga se. Mogao bi me, u napadu ludosti, upucati. Ima vrlo
star pitolj s dugim, uskim mecima i uvijek ga nosi sa sobom. Sada
uope ne spominje Nijemca. Govori o bandi hipnotizera koji su
ga uhvatili i u glavu m ubaCili zle misli. Tvrdi da, kad bi uspio
nekog od njih ustrijeliti, to bi onda unitilo ar - ali moram
pripaziti da ne napadne mene. Onda moj hipnotiki pogled po
mijea s mislima i strastima:

Konsianlno i direkIno bulji,

Nema pO/Tebe da se umiljava i dodvorava
Svom sluzi za poljubac,
Njemu, iji su uasi,
koji poznaje n.t gujiml ma/anicu,
Pjegavu i s crim ogl/ljenu,
Na zaralo j vagi ambre,
Njegov grob -
Zmegnuia, n.galjiva sprava za nl1lenje
Na kojoj on jadikuje - jadikuje!
Intenzivnost njegove patnje stvara u njemu veliku nasladu.
Divlje se ponosi time da je i7.abran da prijee najstranije muke,
kakve su ikad postojale. Mene dri za glavno sredstvo muenja i

zato me voli s perverznom, paklenom poudom. Citava stvar je

samo njegovo privienje, a posljedica toga je da je postao zmaj .
188
Sasvim je normalno da u ovakvim situacijama iskrsnu razliiti
"oAnelaji, ponajvie takvi kakvi nisu postojali nikad prije. Divno i
I I /.I"no je biti jedinstven. Naravno, on nije tako jedinstven kao to
-lM ja . . .
l J sobi za biljar upalili smo veliki vatru. Spavamo tamo, ako
I lortc spavamo. Kelner nam je i spavae sobe donio pokrivae,
hranu nam ostavlja na stolu. Ali vatra ne pomae. Hladnoa
doiazi iz nae unutranjosti. Sjedimo pored plamena, grijemo ruke
1 1 1 ' ali nita ne pomae. Stalno drhti mo. Pokuavamo pjevati kao
\Oj l lici oko logorske vatre, a jedine rijei koje izgovaramo su
I lIdne. Opsjeda nas ona pjesma. Ispunja nae due i iskljuuje sve,
. ."m edi . Stalno je ponavljamo. Ne znam kad se jedna strofa

jenja u drugu. Zivimo u vjeitom prokletstvu. Ve i to kako smo

"'pjcli stii od stola do vatre ili do dvije velike chesterfieldke, tajna
JI' Svaki in je odvojena agonija, koja vodi do vrha, a taj se nikad
ll\' dosie. Mogunost postizanja uspjeha ili mira ne postoj i .
Svaka pojedinana kOSI
Hladna, utje/ovijena alopojka
Destilirana iz ledene sperme
Neumoljivog crva Pakla;
Ne znam to pojedine rijei znae, ali u njima je neto arobno.
\Ide misao na neto bezgranino. Smrt je postala neto nemo-
1\I(c, jer je neto odreeno. Nita se uistinu ne moe dogoditi. Ja
l1 u stalnom stanju ;eda. Sve podjednako boli. Pretpostavljam
.L h jedno stanje mijenja u drugo, to sprijeava da zbog patnje
I rina otupi. Bilo bi nevjerojatno blaenstvo, kad bih mogla
f kl Isiti neto novo, pa makar i ogavno. Mukarac koji je sastavio
1 11 1 pjesmu nije ba nita izostavio. Sve to mu padne na pamet
tilj' vie od odjeka njegovog stenjanja:
Tijelo i dua su kao
Izdajice tvrda srca,
Koji trae mjesto da udare

Zrtvu ve intoniranu
na irok akord rane;
] 89
Ritam pjesme, osim rijei, nagovjetava ovu moto perpetuo
vibra- ciju. Ali nervno uznemirenje tei k tome da se iscrpi. Tako
je nepodnoljivo, te se ini da je jedini izlaz da se promjeni u in.
Otrov se fltrira u krvi . Brine me da ne uinim neto uasno i ludo.
Svaka kap rijeke
Kvi, koja gori i nepti
Zbog tajnog i gorkog orrova -
Konano nenadanim mojem
Ko neki nazlpani bodei.
Kad Peter hoda sobom, ja ga vidim.
S mutno staklasti m krvavim oima, koje prostreljuju Pre
straeni Malajac vritei Tetura kroz svoje selo.

Normalno i neizostavno je da e me ubiti. Zeljela bih da nisam

tako slabana. Bilo to, samo da se ovo jednom ve zavri. Medi
cinske knjige tvrde da se zbog apstinencije odmah ne umire i da
pohlepa polako nestaje.
Mislim da je i Peter neto ojaao. A i ja sam suvie mlada za
smrt! Stalno se tui na zajedljivce. Tvrdi da ovo jo podnosi, ali
misao da e poludjeti zbog hipnotizera, tjera ga u ludilo.
Osjeala sam da u zaurlati ako se sve to i dalje nastavi, ne
mislim na obian krik, ve na to da bih urlala i urlala i urlala i nikad
ne bih prestala.
Ovako tuli vjetar. Ljeto je iznenada umrlo - bez opomene, svijet
vriti u agoniji. Ali to je samo odjek naricanja za svojom duom.
Aneli me nikad ne posjeuju. Da nisam moda izgubila svoj
poloa? Nisam svjesna drugog osim stranog bola; nemirnog, ali
uasno bolnog drhtaja tijela, tog zloslulnog tapkanja ludog kirur-

ga po otvorenoj rani moje due.

Tako sam ogorena, tako hladna. Svejedno ne mogu podnijeti
da ostanem u sobi. Peter nemono lei na sofi. Slijedi me oima.
ini se da se boji nekakve klopke. Podsjea me na ono vrijeme kad
smo imali droge. lako smo znali da uivamo otvoreno iako smo je
uzimali jedan pred drugim. Svaki put kad smo je uzeli u potaji,
sami, plaili smo se da e drugi to saznati. ini mi se da ima neto
toon eli sakriti, pa se trudi da me protjera iz sobe, da ne bi vidjela
gdje je sakrio drogu.
+
190
na me briga z; njegove osobne stvari. Izai u i dat u mu
nsu. Sakrit u ovu knjigu L maginu sobu, ukoliko uope
' ''
l
1ijcm stii do gore. Moda e mi starac dati kakav eliksir. Ne bi
l 1 1 I smetalo kad bi ubio moje tijelo, jer bi moj duh konano bi
" punio svoju sudbinu.
im sam zatvorila knjigu, kao odgovor ula sam tresak. Mora
d" u to bila vrata, jer je uao starac. LJ oima je imao divno svjetlo
. /raio je duginim bojama. Shvaam da je moje iskuenje prestalo.
( ln Stoji sav nasmijan i pokazuje na neto negdje dolje. Mislim da
Idi da se vratim u sobu za biljard. Moda me netko tamo oekuje,
I I ',ko tko e me odvesti i odrediti moju sudbinu. Sada znam to
JI' bilo to, za to sam mislila da je udarac, ili tresak vratima. Zapravo
i bilo ba to, no, u mistinom smislu, jer sada znam tko je starac
l /nam da je on prorokov otac . . .
191

Glava 7

KONACNI PAD
edjelja
Crkvena zvona mi govore koji jc dan danas. Preivjela sam jo
Inino uasno iskuenje. Ne znam kad sam sila sa Sjevernog
torja. Ona buka bila je zapravo pucanj. Pronala sam Pe lera na
t I l i , a pored njega pitolj, a iz rane na grudima je curila k. Odmah
l Mznala to initi. Nije bilo mogue poslali po lijenika. Skandal
Ihg pokuaja samoubojstva uinio bi ivot nemoguim, a jo bi
1'1 nik mogao uSlanoviri da je sve zbog droge. Terel mora oSlati
'''' mojim ledima. Moram njegovati deka i povratili ga u ivalo
Sjeam se d sam bila suvie slaba da bih sila sa Sjevernog
torja. Sputala sam se niz ogradu, sopui (od stepenice ea
tlIJenice) . Bila sam skoro slijepa. Moje oi nisu bile u stanju
l I,mjeriti se na bilo to. Ali kad sam shvatila to se desilo, vratila
I lli snaga, ne kroz moju snagu, nego kroz snagu prirode. StrUjila
W kroz mene kao vjetar koji pue kroz tanku, poeeranu zavjesu.
Patrone su bile vrlo stare i mora ea je barut izgubio snagu, jer
kugla okrenula na gruenoj kosti i zaobila rebro. Vidjela se
.mo manja rana, ali zbog slabosti mogao bi umrijeti oe gUbitka
k' Donijela sam neto voee, isprala ranu i previla je to sam bolje
lII.oIa. Kae je eoao kelner, poslala sam ga u ljekarnu po zavoje i
p neto hrane za bolesnika. Prvi put sam bila vesela pri pomisli
II.' ' l . Moje vjebe u crvenom hiu bile su mi oe velike koristi.
Zbog jake slabosti, imao je groznicu i paeao u eelirij. Opsjee.
"' Host onom pjesmom jo ga je uvijek hvatala. Dok sam mu
p, ,vijala ranu, rekao je mlitavo i pospano:
Ona je t, ona, koja me nala
Na morjskom medenom mjesecu;
.
193
Svilom i elikom me vezala,
U svoje otrovno mlijeko me pOlopiia,
Jo me i sad njene niku okruuu,
"Da," rekla sam. "ali tvoja ena te voli i njegovat e te za vrijeme
bolesti; od danas dalje ivjet emo sretno."
Mlitavo se osmjehnuo i :.spao.
Srijeda
Sada brojim dane. Traje babino IjelO. Priroda je divna. Kad
Peter spava. odlazim na krae et nje.
Pelak
Nije bilo nikakvih komplikacija, inae bi morala poslati po
l ijenika, bez obzira na sav rizik. Brine me to mu se, zajedno sa
snagom, vraa i manija da ga netko progoni. Sada znam kako je
duboko opsjednut idejama o velii ni i kako je moja potreba za
materinstvom odredila obl ik.

Da l i je to zabluda to moram stalno misliti na Basila? Cini mi

se da ga ujem kako govori da sam ozdravila onog trenutka, kad
sam zbog svoje ljubavi prema Peteru i u radu s kojim sam ga
povratila u ivot, sasvim zaboravila na sebe. r sada kad sam prestala
misliti samo na sebe i osjeati samo za sebe. mogu sasvim razgov
jetno gledati i osjeati s njim. Ni kakva zabluda nije bila mogua.
Bio je stalno svjestan da naglavake klizi po tamnoj ivici l udosti.
Sve je pomijeao s predstavom o meni. Poeo me je smatrati
fanlOmom ubitane ludosti, za kojeg je tvrdio da ga hoe unititi.

Cesto mu se javljao zlokobni pogled, kojim je tuno zurio u mene

i poeo zbunjenim glasom ponaVljati:
194
Sad zna zato njene oi
Tako uplaeno jaje, p0edujui
Bojazan i sramotu
Kao prljavo, rastvoreno cvijee?
Grohot opustoene alosti,
Smrt poraenog mira,
Zar ona nije ludost ?

Ovo je stalno ponavljao i stalno sam mu Odgovorala da sam ja

doiqa bila olienje zavodnice - unitavajueg anela. Ali t je bila
'.11110 mora. Probudila sam se. a i on se morao probuditi. Ali nije
l vidio. a njegov ideal u koji me je odjenuo, zaledio se u mom
l i kI I . Bez obzira na reeno, njegova je fiks ideja s povratkom
. l jvgove tjelesne snage bivala sve jaa.
Ona me aka, lijeno kilei.
Dok mjesec ide da ubije mjesec;
Mjesec njezinoga n'ijumra se pribliava;
I{itam pjesme je jo uvijek bio u mojoj krvi, no, inilo mi se da
.. preusmjerio na drugi kanal. Zaboravila sam na tjeskobu prvog
d'j 'Ia pjesme. Nisam pamtila ni druge st rofe. Koncentrirala sam se
1\' lino na posljednje dvije strofe, gdje se tema tako iznenada
1I1 1Jl'nja. Poela sam shvaati zaLO je moja odgoj iteljica imala
1I,l viku govoriti Wel tschmerLz, svemirsku tugu. gdje je "Stvaranje
t\ 'njalo i crnilo do sada".
llazumjela sam BasiloVl elju da pro(lemo kroz ovaj uasni
" kperiment, koji nas je doveo do takve krajnosti . Moje ludil o bilo
II' posljedica egoistine umiljenosti . Nisam stvorena za jedinstve
I l l I sudbinu. Spoznaja vlastitih patnji dovela medo toga da shvatim
. 1.1 ,mo svi u istom amcu. Mogla sam slwatiti pjesnikovu pogrenu
' runu i omalovaavanje onih, koji nisu iskUSi l i uas.
Uskoro e me pOIpuno posjedov(i.
I vi, vi ostali puri{nci,
Koji sIe propustili morsku lakomosr,
Prezrivo plaire ako vas nazovem braom,
KiviLe tlS/a dok maniakalno divljam,
Budale, sedam pUa prevarene,
Nisle je upoznali? Dobro!
Nikad nije bilo pon'ebno da se smije
I odvede 1l3 u pakao!
1 ),lvolski ponos gubi se u dubini prokletstva tek onda, kad
I M .mamo da su i drugi u istoj situaciji, a da nisu bili prisiljeni
II I "t i tako perverzne bolove da bi stigli do tamo. Pjesnik dostie
' ' ' l l i jedino u posljednjem stadiju, kad postane sasvim bezlian.
195
&

Morj je samo jedan

Iskra njegove svjetovne vatre.
On je jedino sunce -
Simbol svih ela!
Sve t bi vi, vi ste -
l to je kruna enje.
Vi ste sluge pelinove zvijezde.
Analiziran, razum je delirij.
Osjeaj, istraen, je bol.
Kakva nebesa su bila nada za sumnju il lO!

Zivot je napetOSI, ludOSI;

I smrt nije izlaz i lOga.

,
Shvatila sam tla je, bez obzira na to, kako sluajnom proma
t,.tU izgleda bol, jer ono implicira dvostruku prirodu, a i to da je
1 prirodi misli konana posljedica ludost, jer izraAva su razmjer
medu stvarima, a ali ne i stvari same.
Postalo je razgovjetno da je svemirska bol prouzrokovala elju
i da smrt ne moe uiniti drugo nego da suzbije jedan oblik
postojanja radi drugog. Naravno, i m passe je potpun. Izgleda da je
to problem bez rjeenja, 7Aaran krug. A istovremeno ovo prih
vaanje realnosti, ustrajanje u vlastitoj individualnoj tjeskobi, gubi
svako znaenje. Osjeanje svemirske patnje dovede te do neke
trijezne vedrine. Ne ukazuje nam put ka izlazu, no, neto takvo
uope ne postoji, ve omoguuje bar misao na bijeg. Svatko u
kazalitu koje gori pokuava spasiti samog sebe, a to onemoguava
zajedniku akciju. "Svatko za sebe i neka vrag uzme posljednjega,"
nije nareenje koje bi oSiguralo pobjedu ili Sigurost pojedinca.
Iako sam se oporavljala, morala sam to zanemariti. Peter se
stalno beznadno borio za svoj spas. "Tko prijanja ivotu, on e ga
izgubiti. " Svoje, udom Obnovljene, sposobnosti morala sam po
svetiti njegovom spasenju. Ali ne znam gdje zapoeti.
Da je barem ovdje Basi!, on bi to znao. Pa on je i izradio metodu .
Sve to mogu initi je voljeti ga i slijepo raditi. Na kraju krajeva, u
nekom su smislu nada mnom bdjeli aneli i zato za njega ne bi
bili jo budniji?
Ja sam samo napola odrasla luda, koja ne zasl uuje ni da je se
baci u korpu za otpatke. On je divan mukarac slavne prolosti i
s beskrajnim mogunostima u budunosti. Neu dozvoliti da ga
196

pgaze, oni moraju t znati. Neu razbijati time svoju naivnu

Ilavu. I dalje u ga voljeti i vjerovati mu.
.6 listopad
za ovo vrijeme zaboravila sam na svoj dnevnik. Imala sam
",vie posla sa Peterom. Moje pamenje je vrlo loe. Ni kako ga ne
mogu uvrstiti. Peter je postajao sve snaniji i sada je u redu. Danas
uj ut r me izveo van i uio me lovit i lazane. Bilo je vrlo uzbudljivo.
1.lpravo, jednog sam pogodila ve prvi dan. Pronali smo nekog
mukarca, sa enom i kerkom, koji se brinu o nama, tako da
/Ivimodosta udobno, naravno za provinciju. Dok je Peter ludovao,
nlam mogla nai nikoga. Kelner iz gostione je vicarac. O svemu
Jt' utio, a pobrinula sam se da toga ne ali. Ne mogu se prisjetiti
k.ld Je Peteru poelo ii na bolje, mislim mentalno. Morala bih
rl'dovitije voditi ovaj dnevnik, znam, ali to je Peteru bivalo bolje,
Vl vremena mi je oduzimao i , kad je ve mogao stajati morala
.1 111 za njega toliko toga pripremati.
Sad se ne sjeam kad je dolo do toga, ali ini Ii se da je prvi
mak poboljanja bio to da je prestao s onom pjesmol11. Poeo je
normalno govori ti o obinim stvarima. Bio je uasno slab i bole
t.1 i to ga je preplaila. Bio je pOput obinog rekonvalescenta,
I ni mi se, a vraali su mu se znakovi znat ielje za svakodnevni
)' \,OL Prestao jc biti simbol. Bila sam mu samo jo njegovateljiea.
,'ko vrijeme zaboravljao je na to tko sam. Vratio se u bolnicu u
uprite.
Na medeni mjesec i njegov nastavak, uglavnom su izbrisani .
l' mogu rei koliko zna. Ponekad kae neto to me navede da
1111,1 im se sjea mnogih stvari, a drugi put me natjera u sumnju,
,'r u
.
ope; ne zna da sam mu supruga. Tog jutra je, na primjer,
VIIVIO: Moram u I.ondon da sred,m stvari, za sluaj da se
, ,>L'nim.", a onda, samo pola sata kasnije, ispriao je neto o nekom
l IlIadaju za vrijeme naeg boravka na Capriju. Pazim da mu se u
hllo emu ne usprotivim i da ga ne uznemirim zbog stanja njego-
I II mozga, no, vrlo teko je Uiniti bilo to. I sama zaboravljam
lollko stvari.
"Kako smo doli ovam01" pa onda: "Gdje je Alice?". Ovo ime se
upro vraa, premda ne poznajem nikog osobno pod tim ime
(t M Zaboravila sam na dnevnik - sluajno sam ga pronala i
197

odmah poela itati, od poetka, da bih si osvjeila pamenje.

Veliki dio rukopisa bio je neitak. Prije nego to sam shvatila rijei,
morala sam dugo razmil jati. I onda kad sam ih proitala, bile su
tako besmislene. Ne mogu vjerovati da se sve ovo dogaalo meni.
Neto od toga polako se vratilo; zanimlj ivo je to su se nebitne
sitnice prve vratile.
Otkrivi da je Mabel Black mrtva, bila sam veoma iznenaena.
Juer sam joj pisala pismo. Sirota djevojka! A ovaj dio o dr.
McCallu. Iskreno se mogu zakleti da se nikad nije desilo. Svejedno
se moralo dogoditi, pOLO sam pronala ostatke provakane halji
ne s naborima . . .
27. lisLOpad
Opel smo ili u lov, ali bilo je hladno i vlano. Nikoga o nas
nije zanimao, a bili smo suvie iscrpljeni za etnj u. Peter nije nita
rekao, ali stalno sam osjeala njegovu gorinu. Bili smo tako
beznadno zaputeni. To popodne sam proitala onaj Sievekingov
lanak. Govori o osjeaj ima poslije let jenja avionom.
"Beskrajno muni osjeaj, kao da si pribijen na zemlju - okovan
ve i samom travom! "
Ne osjeam vie nikakve tjelesne potrebe za drogom. Naprotiv,
osjeam ugodnu tjelesnu vedrinu, jer sam je se oslobodila. Divno
je i to da mu se vratio apetit.
Jeli smo po pet obroka dnevno, prehranjivali se za etrdeseto
ricu, umjesto Wordsworthovih etrdeset, koj i su jeli za jednog.
Vie mjeseci smo gladovali i morali smo to nadoknaditi. Najslasniji
osjeaj bio je ponovno rodenje zdrave lj udske ljubavi.
Proljee se vraa na zemljul
Ali to ne zadovoljava. Razmaci meu uzbuenjima su predugi.

Cini mi se da droga pojaava neke osjete ali druge, i to je zapravo

bitnije, ini priguenima. Zamiljam da je teko na obian nain
vratiti se i svog medenog mjeseca u normalan ivot. esto se
pitam kako se osjea pjesnik kad ne pl iva u inspiraciji . Ba zbog
toga mnogi otkae, poto ih stanke izmeu tih stanja suvie

zamaraJu.
Mogu prihvatiti injenice. Za vlas smo utekli. Iz te zbrke izali
smo vie pukom sreom nego zahvaljujui naoj pameti. Nisam
198
,Igura da neemo opet poeljeti nova iskustva. Nismo imali sree
I r lome, jer je naa lekcija bila vrlo teka.
II). listopad
,injenica je da smo premladi. Ne razmiljamo o oitim stvari-
l.l Naravno, ovdje se na smrt dosaclujcmo, oko nas je palo lie,
;$ magla koja se die s jezera ovija kuu kao u nekoj plinskoj
ol .mzivi. Morali bismo biti u Londonu, u kazalitima, u posjetama
( starih poznanika. Zaista bih morala posjetiti Masie Jaeobs i
' i joj kako sam joj zahvalna. Smijeno je, ali ne mogu se sjetiti
1.1 lO. Na sreu. sve je u dnevniku. Peter postaje iz dana u dan sve
1 1'1 i mrkij i, pOpUl vremena. ini mi se da je neto naumio. eljela
hlh <la mi kae u emu je stvar . . . Naveer se razvedrio.
"Sutra idemo u grad, Lou," rekao je, "uzet emo samo male
lorIJe. Ne treba nam mnogo jer emo biti odsutni dva ili tri dana.
I reba nam nekoliko dobrih objeda, posjeta u kazaliti, a moda
mo se vratiti s drutvom. Na kraju krajeva, ove godine su ptice
1.IIta dobre.
II listopad
Kad smo ve bili u vlaku, sjetili smo se da u Savoy ne moemo
h('1 prigodne odjee. Peter je pomislio da bi bilo zanimljivo kad
hl IX)li na Greek Street, mora da e biti zanimljivo gledati stvari
l# drugog ugla. Odnijet e tamo torbe, a ja u u meuvremenu
p ' )jetiti par drugih ljudi. Priredit emo malu, prigodnu veeru.
L ondon, konano. Zakljuat u dnevnik u koferi za toaletni
p' lbor.
Kasnije - za ovu Cijenu mogu i progutati poneki bezobrazluk.
\loa da je to bilo stalno u mom mozgu. Prvo ime, koje sam dala
Ikru, bilo je McCallovo. Kad su me najavili, izgledao je sav van
h Y q "Moja draga lady Pendragon," krenuo je vrlo brzo prema
,",'nl, "znam da ete mi oprostiti, ali danas popodne imam puno
P ' 1.1 ."
l ekaonici nije bilo ni ive due .
"Ako mi doputate, pretpostavljam da je to ono, to hoete,
'\Il.lm se da ete me uskoro opet posjetiti. Uvijek na uslUZi, draga
I.I J'endragon. "
199

Dok je to govorio, na komad papira istresao je polovinu boe

od deset grama i grubo mi ga stisnuo u ruku, te me uljudno
pozdravio. Bila sam sasvim zbunjena. Taksi je bio jo uvijek tamo.
Pozvala sam ga i odvezla se do madame Daubignac. Ne znam 7.tO,
ali osjeala sam da mi treba njega. Sva sam se tresla. Postalo mi je
loije kad sam ula, jer sam mogla vidjeti da je sva izvan sebe, isto
kao McCall. Stala sam pred ogledalo. Kako lO da cijelo vrijeme
nisam zapazila ono to oni zapaze u sekundi?
Dobri boe! Previe je strano da bih govorila o tome. Lice mi
je upalo, blijedo i izbueno. Izgledam kao esdesetgodinja starica.
Dobro, pa to onda' Dobila sam tri divna snifa.
Madame me je dotjerala kol iko je mogla. Izgledala sam mnogo
bolje i osjeala sam se ba divno. Kad sam stigla na Greek Street,
Peter je bio jo vani, tako da sam ol'orila svoj koferi, napisala
ovo i nekoliko puta snifnula. Prije je naa jedina potekoa bila
nespretnost. Nismo uzeli u obzir najobinije sigurnosne mjere.
Ovog puta pripazit emo . . . Peter se vralio, sav ljut. Njegov prepro
dava je bio u zatvoru. Tako sam ja spasila situaciju.
"Otii emo na veeru i poleno sc provesti "
6. Sn/deni
Ugovorili smo redovnu dobavu no, prokleto je to to stuffnema
vie nikakvog uinka. Dola je nesanica i sve drugo, ali ovdje nema
nikakvog uitka. Probali smo sva pomagala. Nita ne pomae.
Uivanje samo otupi bol, koji postoji dok si bez droge. Ovo je
najvie to mogu ei. to da uradimo?
]
1 Ovdje su uneene (j apomee ali su netiIke i nerazumljh'c. ledine tite rijeti
su "sai" na poethl pn'c, ime "Bosit' dn/goj i rije "otrov" u toj.
200
KNJIGA III
PURGATORIO
Napomena: Manastir Theleme u "Tclepilusu" stvarno postoj i .
Navike i cijeli manasti r detaljno Su opisani zajedno sa scenograf
jom okolice. Vjebe koje tu nude primjerene su za sve vrste
duhovnih problema, one otkrivaju razvoj istinske volje svakog
pojedinca. Sve one, koje to zanima, poziva se da uspostave kontakt
s autorom ove knjige.

202
Glava 1
UMJEAO SE KING LAMUS
Prolo je samo tri mjeseca, a ini mi se da je bio itav ivot. Sada
1 1 \ ' sc povratilo pamenje i svaki dan se prisjetim nekih novih
t I, talja iz prolosti. Ovaj izvjetaj o tome tO se dogodilo u posIjed
IlJ., tri mjeseca, piem djelomice zato, jer moj najbolji prijatelj tvrdi
t l. , e me ovakva vjeba ojaati. Znate, ak se ni mjesec dana
, , , ut rag u vezi s odreenim razdobljima ba nita ne sjeam.
Moj prijatelj govori ela mi pamenje otkazuje, jer priroda na
Il'u eli pred nama sakriti bolne uspomene. Paukova mrea
I lhmmbenog zaborava prepletena je preko ua peine. koja
P' , kriva bauk naih nezgoda.
"Ali najvei ljudi," govori Lamus, "su oni koji ne cloputaju da s
"J , ma postupaju kao s djecom koja vrite; oni su ustrajni u LOme
t l., L suoavaju s realnou u svakom obliku, tc s vlastitih rana
' II'milosrdno skidaju zavoje. "
Morao sam vrlo b,-/o misliti, prije nego to sam uspio opisati
dqga<aje one veeri u Wisterij i, kac smo Lou i j a odluili da se
"b,jemo. Ve prije tjedan dana nabavio sam u ljekarini neto
I "
, ,,ke kiseline. t t jeli smo odmah odlUiti i sakupiti dovoljno lude
I " . ,brosti da se udavimo. Neki nagon sprijeio nas je da se rijeimo
, , ( )(a na takvom mjestu kao to je bio stan na Greek Streetu. Kad
,..'tane sam moralni osjeaj, u mukarcima i enama dobre krvi
' ''' ' 'j e jo nagon roda, koji i m govori, sl ino kao Macbethu i
, I t "t lISU, da umru pozitivno, a ne negativno.
(ini mi se da je to bilo jedino to nas je moglo istjerati iz
.. "J . , vog kreveta, j kojega se nismo mical i ve vie tjedana, utonuli
" " .,nje koje nije bilo ni san ni java.
Digao sam se s ogromnim naporom, odjenuo se neim i otiao
0 1. , brijaa. Samo uzbuenje i misao na smrt dali su mi sn
,
gu da
'" "radim. To sam otkrio, poput mnogih drugih u ratu. Cini se,
203

naime, da dui jednostavno dosadi tijelo i da joj dobro dode kad

ga se jednom zauvijek rijei. Samu sebe galantno ponudi u letu i li
skoku jer ne eli pasivnu smrt u rovu. Siguran sam el nas nita
drugo ne bi natjeralo iz onog smrdljivog stupora. Za poetak,
popili smo neto ampanjca i onda smo vrtoglavo srljali nepozna
tim ul icama. U onom komeanju ljudi bilo je neeg mlitavo pri
vlanoga. Za trenutak smo poali li to ga naputamo. Ali u pravom
smislu ove rijei, mi smo ga ostavi l i jo prije puno vremena.
Vjerujem ela bi nas mogli medu I judka bia ubroj iti jedino stati
stiari i nitko drugi. Ni kad im se ne bi vie mogli vratiti . r usred
nae mizerije, mi smo prema obinom ovjeanstvu osjeali od
bojni prezir i zato nas je sve to, to je izmedu njega i nas kao ponor,
radovalo. Zato bi uope zadrali vanjski izgled tih nitavnih
insekata' Gadila nam se ak i njihova srea - bila je tako glupo
plitka.
#
Vidjeli smo da je na dolazak iznenadio ljude. MaTtre c' hotel
vrtio se naokolo i izustio nekoliko napomena o tome da nas ve
dugo nije bilo. Pojasnio sam mu da smo se razbol jeli, a onda je
Lou uskoila i relcla upljim glasom:
''Veeras e nam bi ti bolje'"
Njen glas je bio tako zloslutan da je ovjek skoro poskoio. Za
trenutak sam se uplaio da sve ne pokvari no, s nekom aljivom
napomenom spasio sam Situaciju. Mogao sam vidjeti kako mu je
neugodno i kako mu je laknulo kad nas je napustio.
Naruili smo dobru veeru, premda naravno, nismo mogli nita
jesti. Lakrdija nam je u poetku smetala - sve one skupocjene
tanjure donijeli su, jednog za drugim i nedirute i h opet odnijeli
- sve je postajalo zabavnije.

ini se posebno primjereno umrijeti

u ovakvim okolnostima.
Da, prisustvoval i smo nekom neobinom obredu kakav je

razveseljavao stare Egipanine. Cak mi ja pala na pamet misao da

smo ve mrtvi i da je to samo podrugljiva dobrodol ica u Badu,
darovi jela koja nismo mogli ni probali . No, svejedno je izmedu
nas i "nepoznatog" jo i in ispijanja iz male boce, koju sam imao
u depu.
Od nae posljednje doze heroina prolo je skoro ve sat i pol,
a nas su guili gadni znaci apstinencije. Prije smo usni fal i koliko
su naa tijela mogla podnijeti. Nismo ga htjeli vie. Ba nita nam
204
'll' bi koristio. Ali priroda je ve zapoela svoj proces izluivanja
OI rova.
L J lijelu se morti n i heroin veu sa kisikom, pa otrovi koji iz toga
proizlaze - a ne samo droga - krivi su za uasne posljedice. Ove
proizvode tijelo pone izluivati i zato poinje curiti iz nosa, kao
I dugot1'ajno, smrdljivo znojenje, i j i mi ris i okus ak ne moemo
+
II,I/'lt nepl'lJatnam vec ogavna m u pravom smislu te rijei. I ovjek
JI' odvratan. Ovo je tako runo da je neizdrivo. Pranje zubi i turska
l Ipka mogu pomoi, ali nedostaje snage za tako neto. Kad uzme
" ll'U dozu droge, ona privremeno zaustavlja prirodno luenje
I II rova. To vodi u magini krug, upozoravajui simptomi apstinen
t Ill' Su samo truli smrad dahlaja i znoj, koji te prodire. Ako izdri
lV ! ' ogavne Simptome, demon ubrzo prelazi na ozbiljnije mjere.
I , )u je u svom dnevniku vie i l i manje objasnila kakve su. No, nije
Ih mogue opisati, ni uz pomo pjesnika. Na primjer, pitanje
hl.ldnoe.

itaoc e odmah pomisliti na hladnou koju osjea

li mi . Ako je imalo putovao i ako ima nelo fantazije, pomislit e
"1( )/da na napade groznice. Ali nita ne moe objasni ti hladnou
I)la je posljedica apstinencije. Na pjesnik, bez obzira tko ( njego
' I ) Ilne nije objavljeno u revij i ) sigurno moe i taocu prenijeti
I I l nu, ali samo pod uvjetom ela jc itaoc ve poznaje. Ne mogu
IoImislili, kako bi rijei mogle ostavi ti uinak na nekog tko nije to
l usio. Jer pjesnik iznosi znaenje, rekao bih, usprkos rijeima.
l Ivo o znaenju je Znimlj ivo. Kako moete govoriti o lj ubavi s
IlI'kim, tko je nije nikad upoznao i l i je nije ni zamiljao? Sve to
' I ,,'i ine jest da u itaocu probude njegove vlasti te utiske njego-
I h vlasti ti h iskustava, koja inae spavaju. A ono to je zapisano i l i
l'no, tumai samo u okvirima svoga iskustva.
l .amus je jednom izjavio da se odrekao izvjetavanja o svoji m
kl llvima. "Ljudima ne treba vjerovati da su u stanju proitati rije
W J<' Inog sloga, premda imaju najbolje diplome iz humanistikih
".wka s Oxforda. " Jednom je netko napisao "

i ni to hoe", a onaj
J ' :.auzvrat napao da je napisao "

ini kao to tebi ine." Svatko

V'objanjava u okviI'ima svog iskustva. Ako kae neto to se ba
,"' onosi na tono odreeno mjesto u mozgu drugog ovjeka, on
` l l' pogreno shvatiti i l i te uope nee shvatiti.
King Lamus je s nepril'ivenom namjerom da podui Svijet o
"" ' I oama pobjeivanja zla droge, natjerao da se napie ovaj dio.
' I ) mc je vrlo deprimiralo. Lamus inae otvoreno priznaje da
205

osjea d bi bilo beskorisno kad bi to uradio sam, jer je on tako

nenormalan ovjek. Ne vjeruje ni meni i zbog toga to je tako
silno utjecao na moj ivot i misao.
"Ali ni takvim prosjenim IJ'udima kao to ste vi sire Petere " , ,
rekao mi je, "glupi kakvi jeste, ne mogu vjerovati. Vai mozgovi
nesvjesno primaju visoko nabijene djelie moje atmosfere. I prije
nego lO shvatite gdje Sle, umjesLo da izrazite sami sebe - ono malo
to imate izraziti - ponovit ete, s umanjenom vrijednosti rijei one
mudrosti, koje su izale iz mOj i h ustiju "
Nekad bih mu ovakvu izjavu zamjerio. Hazlog to to ne inim
danas, nije u tome to bih izgubio svoju muevnost, te bih bio
zahvalan na njegovoj pomoi, ve zbog toga, jer sam poeo
shvaati na to misli kad govori. U sebi je sasvim ubio ideju o
samome sebi. Ne smatra da ima zasluge za svoje divne osobine, a
stigao je ak do toga d se podruguje svoj im vlastitim slabostima.
Zato i najozbilnije stvari govori apsurdnim i ironinim jezikom. A
kad govori ozbiljno, njegov jezik samo iSlie njegov iznenaujui
smisao za alu, koji ga, kao to sam tvrdi , spaava pred ludilom od
uasa, vidjevi svu pometnju u koju je zapalo ovjeanstvo. Kao
to se rimsko carstvo poelo raspadati im je postalo univerzalno
i lako veliko da nijedan pojedinani mozak nije bio u stanju
shvatiti sve probleme, tako je i danas.

irina lj udskog odgoja i

razvoj prometa preduhitrio je mogunosti i najboljih umova.
Poveanje znanja natjerala je misl ioce na specijalizaciju. Poslje
dica je bila la da nitko vie nije sposoban boriti se sa civilizacijom
kao cjelinom. Igramo ah u kojem nilko ne vidi dalje od dva i l i tri
polja odjednom. Tako je postalo nemogue stvoriri usklaen plan.
Zato King Lamus pokuava odabrane ljude pripremiti da djeluju
kao neka vrsta mozga za svijet u njegovom sadanjem stanju
modane nesvjestice. Poduava ih kako injenice uskladiti s viom
sintezom. Prijedlog je cao njegov stari uitelj, prof. Henry Man
cley, s kojim je prouavao ludilo. Herbert Spencer je izuavao
slinu icleju. No, Lamus je prvi koji je poduzeo napor d na
praktian nain ot jelovi ovu znanost.
Izgleda da sam se podosta udaljio od nae oprotajne veere,
ali moj mozak jo nije sposoban za koncentraciju. Heroin i kokain
omoguuju da se vjetaki postigne visok stupanj koncentracije.
To se kasnije, naravno, plaa duim razdobljima reakcije, kad se
mozak uope ne moe usmjeriti na samo jedan predmet. Ve je
206
mnogo bolje, no. ponekad postajem netrpeljiv. Razvoj na bio
lo kom nivou je tako dugotrajan. Posebice kad zna da bi te samo
Jl' Ina cloza heroina, ili ak morfja, u trenutku izjednaila s naj
\( '(olln umovima svijeta.
Odluili smo uzeti prusku kiselinu zajedno s kavom. Ne, nismo
, plaili smrti jer je ivot postao samo beskrajna i dosadna
I romjena razdoblja stimulaCije, koja nije stimul irala i depresije,
()ja je samo malo deprimirala. Za nastavak nije bilo razloga.
I ni nostavno nije vrijedilo. S druge strane, oklijevali smo zbog
1l,l rora koji je bio potreban. Osjeali smo da je ak i za smrt
pt rebna energija. To smo pokuali nadoknaditi vinom i uspjeli
" voriti ak i neku vrstu veselja. Ni za trenutak nismo posumnjali
I I "punjenje naega plana.
Kelner nam je donio dve I'eche Mclbe, a kac je otiao, otkrio
,1111 d pored naeg stola stoji King Lamus.
"

itavzakon neka bude ini to sam hoe!" uose njegov mirni

11 .1'.
Lice mi je prekrio iznenacni izljev mrnje.
"To smo i inili," odgovoriO sam s nekim surovim bijesom,
!I
i
prl" postavljam da veliki psiholog vicli to se iz toga razvilo."
"Plaim se da ne vidim," rekao je. "Objasnit u vam to u
I
M )Voljnijem trenutku. Ionako viclim cla me se elite otarasiti ali ,
II 1.IIn d neete odbiti pomo nekome, tko je u takvim po
"',koama kao to sam ja. "
I.ou je postala odmah ljubazna i ganuta, pa sam ja ak i u stanju
l kojem sam bio, osjetiO neku mrnju prema njemu i njoj .

inje
f1L je d je ve i samo njegovo prisustvo djelovalo kao jaki
l I lllulans.
"I ma neka sitnica," rekao je i udno se osmijehnuo, "to je
""'rami problem u kojeg sam zapao. Nadam se da se sjeate
!'II',me koju sam vam prije kratkog vremena dao na itanje."
jegov ton bio je ozbiljan i potcjenjivaki, a svejedno se pri
. 1 1 1 1 1 njegovog glasa nazirala ozbiljnost, koja je privlaila panju.
1 0 u je lagano kimnula, no mogao sam Vidjeti da je u njeno srce,
." 1 u moje, udarila munja, ispunjena kiselim otrovom. Njegova
"" ,Iha nas je podsjetila na najstranije dane na Barley Grangeu,
I ^` ponor nitavila bez dna, u kojeg smo kasnije upali, inio
"' I IIIl' gaclnim od vatrenog jezera, kroz koje smo proli . Pjesma je
I ,, , ,,, rujala kroz moj mozak, odlomci himne prokletih. Njegovi
207

laktovi bili su na stolu, glava naslonjena na ruke - nekoliko

trenutka nas je gledao.
"Ovu pjesmu elim navest i u djelu koje sad piem," objasnio je,
"da li mi moete rei posljednji stih pjesme?"
Lou je mehaniki odgovorila, kao da je Lamus pritisnuo na
dugme:
"Smrt nije izlaz odatle'"
"Hvala vam," rekao je, "bili ste mi od velike pomoi time to ste
se toga sjetili. "
Neto u njegovom glasu podsticalo je moju fantazij u. Njegove
oi zraile Su krz mene. l'oeo sam se pitati da l i ima istine u
govorkanju o njegovim avolskim silamal Da li je mogao predvid
jeti razlog naeg dolaska u kavanu7 Bio sam uvjeren da je znao sve,
premda je ovjeku bilo nemogue da u tome uspije.
"Veoma udna teorija - ova o smrti," rekao je. "Pitam se to ima
u njoj. Bilo bi isuvie jednostavno, kad bi od naih problema mogli
tako lako pobjei. Uvijek mi se inilo da se nita nikad ne moe

unititi. Zivotni problemi su zapravo tako smiljeno odabrani, da

ovjeka zbune, slino kao ahovski problem. Mi moemo razrijeiti
pravi (vor na djeliu konopca bez pomoi etvrte dimenzije.
Moemo ovu komplikaciju razrijeiti tako da konopac potopimo
u vodu - i slino," dodao je sa zlobom u glasu.
Znao sam na to misli.
"Moda je tono," nastavio je, "da u sluaju kad ne uspijemo
rijeiti zagonetku, ona ostaje s nama. Prije il i kasnije moramo je
razrijeiti . ini se smislenim da nae ivotne probleme rijeimo za
vrijeme ivota, dok imamo na raspolaganju aparat i koga smo
izniki. Moda emo otkriti da i poslije smrti problemi ostaju
nepromijenjeni, ali da mi nismo vie u stanju da se s njima
suoimo. Da I i ste nekad sreli nekoga, tko je pretjerao s drogama?
Vjerojatno niste. Dobro, mogu vam dati rije, da ovi ljudi zapadnu
u stanje, koje je u mnogim stvarima vrlo sl ino smrti. Tragedija ove
situacije je slijedea: drogu su poeli uzimati jer je ivot ovako i l i
onako bio previe teak za njih. A koja je posljedica? Droge nisu
ni najmanje umanjile ivotnu jednolinost ili bilo koji drugi prob
lem, a svejedno su stigli u stanje, koje slii smrti, nemoni za
borbu. Ne, osvoji ti moramo ivot tako da ga ivimo u cjelini i tada
moemo s odreenom prednosti krenuti prema smrti. Ona je Z
nas samo avantura, kao to su bile i sve druge."
208
Njegova linost je zraila energijom. Privremeno, njegove misli
ponitile su one, koje su nas opsjedale. Svejedno, bila je strahovita
muka, otrgnuti se od nks ideje, od misli i inova jednog vrlo dugog
, .t.doblja. Mogu zamisliti ovjeka kojeg pomiluju na stratitu.
k.lko mora negodovati to su ga istrgnuli iz logikog slijeda njego
" h tenji.
"Kukavica umire vie puta prije smrti " A one, koje svojom
, oljom, ili protiv nje, odlue zavriti svoj ivot, Sigurno smeta
lIpi etanje sa strane. Kao to je rekao Schopenhauer: "Volja za
,mru je svima nama ucijepljena, a isto tako i volja za ivotom. "
'jeam se da su u streljakim rovovima mnogi objanjavali svoj
'l I'ah da e biti poslani u pozadinu. Oni bi radije zavri l i s timnego
pdnijeli jo jednu privremenu odgodu. ivot je izgubio svoju
,kupocjenost. Navikli su na suoavanje sa smru, a isto kao to su
t nekad plaili smrti, poeli su se plaiti ivota koji je postao

l lepoznat, nesIguran l uzasan.
Zahvatio me je vru, snaan val gaenja, slian naletu vruine.
"Neka je proklet," promumljao sam, "zato se mora uvijek
O \'ako uplitati?" J onda sam spoznao ela mi je Lou uzela bOicu iz
dlepa i dala je Kingu Ulmusu.

"Cini mi se da ste u pravu, Basile," rekla je. "Ako nam uzmete

ll oicu onda preuzimate i odgovornost. "
"Da li raunate da ete me preplaiti," odvratio je, nasmijao se,
, digao se. Boicu je bacio na tlo i namjerno je zgazio.
"A sada se prihvatimo posJa," izjavio je.
Pare kisel ine ovile su stol.
"Cianovodikova kiselina," pripomenuo je, "je u prorijeenom
obl iku odlian stimulans, no, u veim dozama je potpuno pret je
I Ivanje."
Mora da je bio sklon onome to ene zovu dosaivanje. Stalno
W upotrebljavao rije "pretjerivanje" kao da je u pitanju bilo neko

' " uZJe.
Obojica smo se trznuli.
"Da li me pri hvaate," nastavio je, "doputate li da vam pomo
Il ll' m da izaete iz bijede?"
Naravno, nita drugo nam i nije preostalo. Bilo bi besmisleno.
I I\ .tlio sam neto o tome kako sam mu zahvalan.
"J..ista, ne treba ni spominjati ove besmislice," strogo je odvra
l 1 , "Moj posao je da pomaem ljudima da ostvare svoju volju. Zato
209

je zahvalnost na mojoj strani. Hou da od poetka shvatite da time

to mi dozvoljavate da uinim to mogu, da sredim ovu pometnju,
vi pomaete i opravdavate moje postojanje. No, moj uvjet je da se
pridravate mojih savjeta "
Nije ekao na nau suglasnost.
"Malo ste nervozni , " nastavio je. "Depresija je samo drugi oblik
razdraenosti. A to znai odstupanje od normalnog stanja. Opet
u vam se pridruiti uz kavu i onda emo otii u moj atelje, te
probati nekoliko tableta. Gdje stanuj ete"
Rekli smo da smo se vratili u nau staru jazbinu na Greek
Streetu.
"To nije ba zdrava okol ina", pri pomenuo je, "ini mi se da bi
ovu priliku trebali proslaviti u mom ateljeju, a sutra ujutro potrait
emo vam bolje sobe. "
Sjetili smo se da je naa zaliha heroina na Greek Streetu.
"Znate, Lamus," promucao sam, "stid me je priznati, ali zaista
ne moemo bez heroina. Probali smo - jednom smo se doista i
Oistili - ali nikako ne moemo to jo jednom preivjeti."
"Zaista se ne treba toga stiditi, moj dragi djeae," odvratio je
na lijenik, "naravno da ne moete bez jela. Ovo nije razlog za
prekid. Sve to od vas traim jest, da to inite razumno."
"Znai, neete nam ga oduzete" upitala je Lou.
"Normalno da neu, a zato bih' Moete ga uivati koliko
hoete, kada hoete i kako hoete. To nije moja stvar. Moj posao
je ukinuti potrebu. Kaete da ste se ve jednom izlijeili, ali ne,
niste. Samo ste prekinuli s Uivanjem, no potreba je ostala. im
se javila zgodna prilika, ponovno ste zapoel i. Moda ste novu
priliku i sami smisl ili. "
Bio je zaista uasan. Moram priznati da me je ostavio zabezek
nutoga, jer bi me svaki put pogodio, kad sam to najmanje oeki
vao. Lou je sve shvatila drukije. Razveselila se jer ju je tako dobro
shvaao. Zapljeskala je rukama, to me je iznenadilo. Prvi put
poslije dugih mjeseci vidio sam da ini neki pokret, koji nije bio
nuno potreban.
"Potpuno ste u pravu," reka je. "Iako se nita nismo dogovorili
i nisam imala ni najmanje jasne namjere da ovo uinim. im smo
stigli u London, otila sam tamo gdje sam znala da u dobiti heroin.
Kad sam se vratila, otkrila sam da j e i Peter traio ovjeka koji mu
je prije nabavljao kokain. Garantiram da nije bilo namjerno."
21 0
"Ba u tome lei problem," odvratio je Lamus. ''ue te 7H nos
I sprijeava te da ostvari vlastitu VOlju. Sjeam se jednog svog
pokusa na samome sebi. Izaao sam van u namjeri da itav dan
provedem bez stuffa. Onda sam, a da toga nisam bio svjestan,
" koristio razne sitnice, koje su se javile, da bih se iz ateljea vratio
nekoliko sati ranije nego to sam namjeravao. Opet sam izaao i
pri tome otkrio nekoliko trikova koji upoljavaju mozak. Sjeo sam
, promatrao sebe kako izmiljam isprike da se opet vratim. Hou
c I.1 zapamtite neto bitno, da, naime, uivate u tome to je zapravo
1l.ljl jepe na svijetu - u introspekciji. Morate nauiti da se zabavlja
' promatranjem sitnica neugode koja je posljedica nedostatka
droge. Naravno, ne elim da u tome pretjerujete. Kad je neugoda
", vie jaka da bi mogli dalje uivati u njoj, onda je pravi trenutak
#. malenu dozu i praenje njenog uinka. A i nadam se da si bila
I I ljedna djevojica i da si vodila svoj magini dnevnik "
Lou je bila neobino zadovoljna, jer je mogla odgovoriti pot
I I Ino.
"Dio toga opisala sam dosta detaljno." rekla je, "ali znate,
I'lOlazili su dani i tjedni, kad nisam mogla ni misliti, ni micati se.
)!0 je bio neprekidna bitka, a da bi h se vratila - " Traila sam
p' .IVU rije, a onda zakljuila s bolnim smijekom, "oh, nigdje."
King Lamus je ozbiljno kimnuo. U meduvremenu smo popili
,II l l .
'A sada na posao," rekao je i krenuo prema izlazu. Zaostao sam
f l I renutak i platio raun. U zraku je stalno lebdio blagi vonj
" kog badema. Podsjetio me je kako bi se veer mogla zavriti.
.1 V .l1 se s tresao.
I mi se deavalo' Da l i sam se odjednom zaljubio u ivot ili
0.1111 ' jednostavno oslobodio straha pred smru' Kad smo doli
"'jei zrak, znao sam da je bilo ono pravo. Lamus me uspio
" l jna ti da opet osjeam. Efekt droge je u meni ubio sve osjeaje.
< lj amoubilaki impuls nije bio opet sasvim negativan, kao to
1 hio uvjeren. To je bila pozitivna udnja, jer sam predvidiO da
1 .l tl i o anesteZiji zbog smrti. N isam vie bio u stanju podnositi
I ,Im ivota, a Lamusov utjecaj mi je omoguio da sakupim
f W' , da se suoim sa ivotom otvorenih oij u, to god da mi se
l'" HH i da to osvojim. Smrti se nisam plaio vie nego tada kad
ff k' l io iznad neprijateljskih linija. Bilo mi je svejedno ako
""I I 111, ali htiO sam umrijeti u borbi.

2 1 1
Lou je na stubitu ivahno razgovarala s Kingom Lamusom dok
je portir zvao taksi. Shvatio sam koliko je vol im, te da vrijedi boriti
se za zdravl je, kao i da sam bio zloest jer sam je povukao sa sobom
dolje. Shvatio sam svoju ljubomoru prema Kingu Lamusu. Njegova
titanska snaga, ak njegova bezosjeajnost prema eni, privlaila
ih je. Ba me je on natjerao da se ispravim i usporedim s njime.
Neu dopustiti da me Lou promatra u loijem poloaj u.
Odvezli smo se u a tel je.
Zrak nas je osvjeio. Lala se je pojavila u sasvim drukijem
svjetlu. Prije mi se nije inila drugaijom od komada pokustva, ali
je te noi bila vrlo raspoloena. Dala je smisao veeri i usmjeravala
je. Blizina njenog majstora nije bila neto osobno. Lala je bila samo
medij preko kojeg su njegove misli postajale vidljive. Fantastina
oprema ateljeja stvarala je projekciju njegovog mozga u vidu
materijalnih stvari, a njena svijest ih je tumaila. Imao sam neugo
dan osjeaj da bi bez nje Lamus bio nevidljiv.
Njegov mozak nije razlikovao ni dvije stvari, ali uz njenu pomo
mogao se pretvarati da ova razlika postoj i. Zavjese su dijelile atelje
na vie dijelova. uo se amor i smijeh, pjesma i ples, koje su
prekidala razdoblja potpune tiine; bila Su ak znaajnija o
zvuka. SvjetlO vatre bacalo je na stakleni krov sjene crtea, a svako
malo neke su se figure polako micale po tamnim uglovima prema
dvoritu. Ti nejasni oblici bili su neobini i nestvarni. Atelje je bio
pun mirisa dima. Nikakvog dima nije bilo, ali je atmosfera bila
njime proeta. Naa mala grupa miro je i tiho sjedila. Dao nam
je tablete za smirenje razdraljivosti, koja nas je poela hvatati ve
poslije kratke apstinencije od od heroina.
"Hou da jo malo posjedite," Objanjavao je na domain.
"aoka apstinencije uslijedit e nakon ovog uz.ivanja. Uvjeren sam
da ste zapazili da vee doze nemaju nikakvog odreenog aktivnog
efekta."
Ovo je bilo sasvim istinito. Zbog njihove nemogunosti da
uvijek iznova proizvedu nove osjeaje, mi smo ih proklinjali.
Potekoe smo pokuavali pobijediti s poveanjem koliine. Ali
dolo je vrijeme kad smo postal i imuni na njeno djelovanje.
Odsutnosti droge bili smo potpuno svjesni, ali nam njena prisut
nost nije davala novo zadovoljstvo.
"Ovaj stuff kojeg sam vam dao," objasnio je Lamus, "prorijedit
e vae Simptome i do neke mjere omoguiti da lake podnosite
212
""ugode. l [ou da 1 proman'ate kao da se dogaa nekom dru
( )m. Kad otkrijete - umjesto da slijepo poseete za heroinom kao
1. 1 ol akanjem - da moete u tome uivati, tad ete jako napredo
, .l l i L osvajanju nadzora nad UI10)1. "
'J'okom noi Lala je vie puta posegnula i privukla nau panju.
",I 'nije smo otkrili da je to bio dio plana i da su sprijeili da se
1.ld6avamo na tom predmetu. Iznenadilo me kaci sam oko etiri
, 1 l .1 ujutro to otkrio i kaci mi je King Lamus predloiO: "Ba sam
pmislio da e nam svima biti bolje uz malo heroina. " Poeo ga je
t i l) ' liti. Njegov efekt bio je izvanredan. Osjetio sam beskrajno
1 1 1 .l kanje koje je zatim splasnulo. Bilo je to malo prije no to sam
I I l onuo u san bez snova.

213

Glava 2
PRVA POMO
Kad sam se probudio, zimsko sunce bilo je ve visoko. Kroz
stak- leni plafon ateljea obasjavalo mi je lice. Osjeaj buenja bio

je ve sam po sebi otkrie. Citave mjesece nisam bio ni budan, a

nisam ni spavao, jednostavno sam samo prelazio i stanja vee u
stanje manje nesvjestice. A ovog jutra u pitanju je bio odreen in.
King Lamus je izaao, a Lala se ba vratila i skidala krzno kad
sam se probudio. Bio sam pokriven dekama. Dola je do mene,
uzela ih i rekla da je vrijeme da idemo na Greek Street po prtljag
i da preselimo u nove sobe, koje nam je iznajmila ovog jutra.
"Lou je ve tamo i zaspala je ponovno im sam otila," rekla je
Lala.
Nisam mogao, a da mi ne zasmeta to su sve uinili za mene.
Mora d sam neto od toga i pokazao svoj im ponaanjem, jer je
Lala, kad me je odvela do kola, koje sam one divne noi vozio na
Barley Grange, usmjerila razgovor tako kao da eli odgovoriti na
moje neizgovoreno nezadovoljsrvo. Ljubazno je ispriala to mi
nije ponudila d vozim. Predobro sam znao da nisam u stanju
voziti kroz ovakav promet vie od sto jardi. Odrekao sam se svoje
muevnosti. Moram prihvatiti da me voze kamo hoe i tko hoe.
Mogu se smatrati sretnim to sam doao u tako dobre ruke. Na
Greek Streetu ekalo nas je iznenaenje. Samo nekoliko minuta
prije naeg dolaska, doli su neka gospoa i gospodin i traili me
pod hitno. Vratit e se za pola sata. Uope nisam imao pojma tko
bi to mogao biti i tu stvar sam brzo zaboravio. Vatreno sam elio
to prije napustiti odbojnu atmosferu ovih soba. Isprva nisam Lalu
ni namjeravao pustiti unutra, no, onda sam otkrio kako nemam
dovoljno snage d sredim nae srvari. Smrad u toj jazbini bio je
nevjerojatan. Lou nije opisala ni stoti dio mranih gadosti koje su
bile uobiajene. Mora d me je smrad i pobjedio. Nisam imao vie
2 15

snage. Nemono sam sjeo na stolicu i poeo traiti heroin da bi
me ohrabrio.
Mora da sam pao u nekakvu nesvjesticu, ne znam kako se
desilo, ali odjednom je preko mog lica zapuhao svje, hladan zrak.
Prtljag je bio, kao arolijom ve sloen i u kolima. Haun je bio
plaen. Kad smo ulazili u kola, uo sam kako vlasnica pita to da
radi ako se gospoa i gospodin vrate. Dao sam joj novu adresu.
Kada sam se ispruio na sjeditu, zabrujao je jasan i prodoran Lalin
glas: "Bojim se da se sir Peter ne osjea najbolje, pa vjerojatno ovog
tjedna nee moi nikog primiti."
Sjedio sam ml itavo i tresao se od vibracija kola. Bio sam samo
prazna posuda, ali kad smo jednom izali L kompliCirane uline
mree, a kola su vozila dalje, osjetiO sam da bjeim iz nekog
paklenog lavirinta.
Lou sam pronaao u novim prostorijama. Sjedila j e u velikoj
fotelji . Njeno lice odavalo je istu stvar kao i moje. Osjeali smo e
&
smo samo udom preivjeli ozbiljnu bolest. Cinjenica, d od nas
trae da pokaemo krajnju moralnu i tjelesnu snagu, umjesto e
nas njeno njeguju sve dok ne ozdravimo, iznenadila me i izazvala
u meni odbojnost.

Ni najmanji otpor nije bio mogu bez pomoi droge. Cinilo se

logino i nemogue da prestanemo s drogama vlastitim snagama.
Iz iskustva smo znali da smo stigli do stanja kad moe ve samo
odlaganje uzimanja droge za nekoliko trenutaka prouzrokovati
potpuni kolaps i smrt.
"Ostavit u vas, djeco, za jedan sat da se smjestite, a onda
moemo u selo na ruak. Vjerojatno ste suglasni. Naravno, vi ete
stalno trebati herOin, no, vidjela sam da imate jo obilnu zalihu i

to nas ne smije brinuti. Stetu ne prouzrokuje samo uivanje droge

ve i to to ne znate kada je uzeti . Donijela sam vam tabele,
podijeljene na satove, a ono to oekujem od vas je da mi obeate
da ete poslije svakog snifa upisati krii u odreenu liniju tabele. "
Uvjet je bio vrlo jednostavan. Ono ega smo se plaili - bez
obzira na Lamusovu garanCiju - bila je prisilna apstinenCija, kakvu
smo proli na Barley Grangeu i koja nas je dovela do takvih
kajnosti. Ali Lalina posljednja napomena odstranila j e svu zabri
nutost. Sve je bilo ostavljeno nama samima. Ono to se od nas
oekivalo, bilo j e jedino to da zabiljei mo sve to uivamo. Nisam.
mogao shvatiti kako moe injenica da neto zapisujemo promi-
21 6

jeniti sam in. Tada je uao King Lamus i otprilike pola sata nas
zabavljao s priom o nekoj nebitnoj zgodi, koja mu se ba desila.
No, bez obzira na ustri nu i zanimanje koje je pobudio, otkrio sam
da mi ruka nagonski posee prema malenoj, smeoj kutiji, u kojoj
smo drali heroin. Priutio sam si dozu. Lamus je odmah prestao
^
b pncom.
"Nastavite," rekao sam tiho, "nisam vas htio prekieti."
"Sve je u redu," rekao je Lamus, "ekam samo da je ubiljeite."
Lala j e stavila na zid nae tabele. Pogledao sam na sat i u
prigodni redak upisao krii. Vrativi se do svoje stolice, vidio sam
da nas Lamus gleda s posebnom radou. Sada znam e je to bilo
zbog toga jer je uoio prirodu moje tekoe. Svoju priu zavrio
je s nekoliko rijei i onda me sasvim izne- nadno upitao, kako
napreduje moje lijeenje. Odvratio sam da ne shvaam kako uope
zapoeti s njime i ukazao sam mu na prirodu zastoja.
"Dobro," rekao je, "nije vam doputeno ono, o emu priaju svi
lijeniCi, a devet desetina vremena zaboravljaju na 1 a to ih jo
jedino i spaava da ih ne raskrinkaju kao dosadne neznalice. Da li
znate da obdukCija mrtvih u newyorkim bolnicama dokazuje da
je otprilike polovica sluajeva dijagnoza bila pogrena" Ne, sire
l'etere. Dok nas dvoje t roimo vrijeme na razgovor o problemima,
postoji jo neto, to radi za nas i ne zaustavlja se ni danju ni nou.
To je vis medicatrix naturae. "
Lou je kimnula.
"Zar nisi, Lou, kad si bila 1 Crvenom kriu, otkrila da su se
najbre izljeili oni, koje su prepustili same sebi," upitao je, "jedino
to su kirurzi uradili bili su popravci upl itanjem u prirodu, to j e
ranu i prouzrukovalo' Sve to j e bilo vie od toga, bilo je po
greno. "
"Vraamo se za otprilike jedan sat," nastavio je,"i one vas
vozimo na ruak u Hindhead. Usput, da li imate depni noi?"
IlNo, d," iznenaeno sam odgovorio, na zato?"
"Ako ga nemate, ostavit u vam svoj . Moda ete ga zatrebati
da bi naotrili olovku."
im su se odvezl i , Lou i ja poel i smo razgovarati. Bilo nam je
ve bolje, ponovo smo se poeli zanimati jedno za drugo. Za
vrijeme odsutnosti naega prijatelja, jednom ili dvaput zatekli smo
se sa heroinom i iz toga ak stvorili malu porodinu igru, tako da
smo kod upisivanja nadzirali jedno drugo.
2] 7
Otkrio sam to je u mojem biljeenju zabavljalo Kinga Lamu
sa. Osjetio je razgovjetnu nijansu dosade, koja je pratila moju
misao, da se moram dii i ucrtati krii. Ni kad mi nije palo na pamet
da prekrim datu rije. Proralranje lih kriia nudilo je i neku ar.
Vohja je bila pravo otkrie. Kao kad ovjek izae iz mrtvanice
na svje zrak. Ugodno, hladno vee mi lovalo je naa lica i skoro
nas oslijepilo. Tek kad smo skoro stigli do gostione, sjetili smo se
da smo hewin ostavili kod kue.
Lamus je imao puno razumijevanja za nau lugu, pa se ponudio
da nam neto odmah donese, no, Lala je prolestirala da ve umire
od gladi, a bila je i sigura da e nas ruak iSlO tako okrijepiti. King
Lamus moe olii odmah poslije ruka. Suglasili smo se, a nita
drugo nam nije ni preoslalo. Zapravo, svjei zrak probudio nam
je apetit. Objed nam je korislio. Na kraju se na domain iuljao i
za deset minuta se vratio sa svilkom praka. Iznenadilo nas je da
ga je u tom kraju uope i dobio bez recepla. S izrazom zadovoljene
znatielje Lou je pogledala u njega; osjelio sam da je nekako
pogodila taj nu. Moje iznenaenje j u je razveselilo, pa me je
povukla za kosu, na svoj zali tn iki nain.
S drugom kavom smo svi uzeli i heroin; odmah smo se oraspo
loili odmah popravilo. Lam'Us nam je dao dvije male beljenice,
koje je nabavio u selu, tako ,a smo mogli upisivati nae doze, a
kasnije ih prepisati na nae labele.
Na povratku, zaustavili smo se na aju u kui, u kojoj su stanari
vrlo dobro poznaval i naega prijatelja. Nadstojnik je bio sitni
starkelja sa enom. Kua se nalazila na privatnom posjedu, daleko
od puta. Sa svake strane ula7. stajale su dvije ogromne rise. Lala
nam je objasnila da posjed pri pada redu, iji voa je Jjng Lamus,
koji ovamo alje ljude n< one dijelove lreninga, koje je mogue
izvoditi jedino u tiini i samoi. Osjeaj suptilnog mira, koji je
vladao ovim jednostavnim prebival item, u meni je probudio
veliku enj u. Iz jednog jJi drugog razloga, prema heroinu, kojeg

su mi ponudili, osjetio sam neprirodnu odbojnost. Cinilo mi s da

nije u duhu okolice. Uzeo sam ga i pri tome uivao, no, in je bio
zapravo mehanian a efekt, na neki mrani nain, nedovoljan.
Otili smo u grad na veeru u moj novi stan, s odlunom
poslugom iz oblinje restauracije. Otkrio sam da preko dana
uzimam 15 snifova a Lou samo 1 ] . Reakcija mog mozga bila je
slijedea: ako moe ona preivjeti s 1 1 , zato ne bih mogao i ja?
2 18

Ali mi logika nije dovoljna da bih svoje zaklj uke proirio jo i na

milijune ljudi, kojima ne lreba ni jedan jedini snif. Svejedno
izgleda kao da im ama ba nita ne nedostaje.
Bili smo vrlo umorni. Ba kad su se Lamus i Lala da odu, uzeo
sam poslijednji snif.
"Zalo ste t uinili," upitao me je, "ako smijem pitati?"
"No, vjerujem zaLO, jer se spremam u krevet. "
"Ali, j utros ste mi rekli da ga uzimate da bi vas probudio,"
odvratio je.
To je bila iSlina i smelala me posebice s toga, to se Lou,
umjesLO da me podri, samo apsurdno nasmijala. Zapravo, izgle
dalo je da joj injenica LO sam uhvaen u gluposli, priinjava neki
perverzni uitak. Lamus je sve to ozbiljno shvatio.
"Dobro," rekao je, "ovo je zaista izvanredan stuff kad moe, po
volji uivaoca, da djeluje na dva tono suprotna naina."
Govorio je salkastiki. Uzdrao se od LOga da kae i neto, LO
mi je ve jednom objasnio o heroinu, a LO je da ima naizgled
suprotne osobine, koje su mu pripisane i da ih znalac koristi kako
bi proizveo niz efekala, od kojih neki izgledaju uzajamno iskljuivi.
"Onda, sire Petere, gledaj le," nastavio je Lamus. "Ne moele
imati obje strane. Moral ete se odluili s kojom namjerom uzima
te dozu. 1I
Pril ino glupo sam odgovorio da smo ve odavno otkrili kako
ne moemo zaspati bez njega Mabel Black nam je LO ispriala.

"1 posljedica ove zablude jest," odvratio je, "njena smrt. Cini mi
se da je njena luda sugestija utjecala na vae iskustvo.Sami ste rekli
da je divna posljedica bila najprije ta, to vas je itavu no drala
budnima i u stanju prividne smrti s vrlo zamamnom slrujom
fantazija, koje su vas ispunj ivale. "
Morao sam priznati da je to istina.
"Heroin," objasnio je, "jest modifikacija morfij a, heroin je na
jaktivniji m0'fijev sasLOjak. Sigurno pamtite LO je Wilkie Collins u
'MoonsLOne' rekao o opijumu i njegovim derivatima. Oni imaju
silovit efekt kome slijedi umirujui efekt. Heroin je u svome
djelovanju jo jai i zato mi se ini razumnim ujutro zapoeti s
jaim dozama i tako nastaviti, no, nekol iko sati prije spavanja
sasvim ga treba izbjegavati. Tako umiruj ui uinak alje ovjeka na
spavanje u pravo vrijeme. Poznajem i odgovor na ovo. Pretjerivanje
^ drogama ostavilo vam je veliku ivanu razdraenost.
2 19
Razlog da elite heroin i nou, jeste taj da nastojite smiriti ovu
razdraenost. Kad ga ujutro, poslije nonog poinka uivate,
dobiva ga vie ili manje zdrava osoba, koju je san osvjeio. Moe
vas ak stimulirati, jer vam je san pribavio neto dodatne snage na
koju moe djelovati. Kad ga uivate nou, situacija je sasvim
drukija - dajete ga bolesniku, a je neto sasvim drugo. I zato
drogu nou morate zamijeniti tim tahIetama, aom dobrog viskija
ili ruma, te vodom, i zaspat ete prije nego to klonete. Ujutro ete
se probuditi odmOrIliji nego obino, a heroin .e imati
g
eto na
to e moi d djeluje. Posljedica toga bit .e da ete otkriti da moe
i vrlo mala koliina imati isti efekt kao i velika prolog tjedna, a
moda jo i vei. "
Dobro, sve ro ini mi se dosta razumnim. Sluali smo njegove
savjete i nismo odmah otili na spavanje. Osjetio sam d sam
prepun misli. Lutale su od jedne ka drugoj stvari, bez ikakvog

smislenog ustroja. Cinilo mi se. da izmedu dva niza misli postoje

nesvjesne stanke, ali nemir je prestao i do jutra nisam vie znao za
sebe.
Probudil i smo se prilino kasno, bili smo sasvim odmorni. Ali
heroin je - kao ro je predvidio Llmus - odmah djelovao. Prve dvije
doze osvjei le su nas, a pomou tree digli smo se iz kreveta i
okupali se prvi put poslije - stidim se priznati koliko dugo.
Lou je razljutilo stanje naeg vea i odjee. Sve je, naime, bilo
zguvano i prljavo. Mora da smo eloslovce smrdjeli. Uz ovu spoz
naju zalio nas je talas stiea, jer smo se takvi zabavljali s Lamusom
i Lalom. Da su nam neto spomenuli, pren'arati bi se d smo
uvrijeeni, no, injenica da nisu uope nita rekli, bila je zaista
neugodna.
Misli o nama nismo vie podnosili. No, svejedno, prije 48 sati
nije nam nita bilo vano. LJ stanju skoro lude uzrujanosti Lou je
zvala Barley Grange i odreeila da nam kuna nastoj nica jo istog
jutra poalje neku odjeu. Dok je davala upute, sjetio sam se da
nam poslije ruka dolaze Lamus i Lala. a odjea nee stii prije tri.
Najbolje e biti ea naruimo nekoliko haljina na Picadillyj u. Od
mah je stiglo nekoliko ljudi s odabranom robom. Slali smo jo po
neku odjeu i kad je oko pola eva stigao jo i frizer, bili smo ve
dosta uredni . Tog jutra imao sam osjeaj da nastupam u nekoj
burci ili komedij i. Morali smo skakati iz jedne u drugu sobu,
oavisno o tome da li su nas uljepavali muki i l i enski aneli . Ovo
220
uzrujavanje naih mozgova nas jevrlo uspjeno tjeralo odherOina,
koji je ustrajnim tjelesnim napadima vl aeao naim glavama. Na
ravno, ove napade smo odmah odbili i uzeli prisrojne doze. Ne
mogu rei d smo osjetili neko olakanje. Ako, naime, stuff uivate
kroz nosnice, nikad ne moete tono rei koliko ste ga dobili, jer
se velik dio onog to udahnete, izgubi.
Raspoloenje nam se sasvim promijenilo. Do sada smo ga
uivali neprekidno i sreeno. Ali tog jutra svaki djeli udnje i
svaka doza bila je osobit dogaaj . Jednolinost poroka bila je
razbijena na djelie. Tupa monotonost droge razvila je dramatine
osobine. Podsjeala nas je na naa iskustva s njom. Do neke
granice panovno smo zadobili ono ro ovisnici o drogi zovu
"iskonska nevinost". To je bilo dovoljno da nas ispuni osjeaj
radosti. Opet smo se mogli nadati. S druge strane su napori frizera
i garderobijera uinili da opet sliimo sebi. Nove halje bile su u
tako velikoj suprotnosti sa naim samrtno bolesnim pojavama!
Bez obzira na sve, u daljini srno mogl i vidjeti dnevno svjetlo, a
za ruak smo sjeli, osjeajui posebno zadovoljstvo. Naime, nije
nam se vratio apetit, mogli smo pojesti samo malo od one lake i
tene hrane koju smo naruili. Ali nije nam sc vie gadila misao na
jelo, kao ro je dotada, predugo, bila naa navika.
Lamus je stigao jo na vrijeme da nam sc pridrui na kavi. Mogli
mo vidjeti d je zadovoljan postignutim. S njim nije bila Lala, ve
Maisie Jacobs. Stalno se pitamo da l i za ovu promjenu, koju nam
nije objasnio, postOji neki ozbiljan razlog. Doao sam naime u
'tanje, k,ad sam sumnjao da se i u njegovom najmanjem inu krije
lajno znaenje. Njegove navike bile su tako proraunate da neo
preznog nisu smirivale. S lakoom smo shvatili zato je njegovo
ime postalo sredinje u nizu aljivih izmiljotina. Drutvo s umom,
koji je na svakoj toki, ak bez ikakvog napora u stanju pobjediti
nije ba ugodno. Ve i to, kako je sve uzimao kao ve defnirano,
bilo je samo po sebi dovoljno iritantno. Uzeo je tabele i dugo i h
prouavao, puei Cigaru. I sama cigara bila je uvredljiva. Jedna od
onih koje izrauju za milijunere. Lamus nije pUiO druge, premda
J bio relativno siromaan. Naravno, objanjenje je bilo vrlo jed
nostavno. Istinski je shvaao i cjenio dobar duhan, svialo mu se
prekomjerno uivanje Cigara. Njegova je stvar to pui, no, ve je
,amo zbog toga u Londonu doao na lo glas. Ljudima se inilo
Lldnim da poslije skromne veere pripali cigaru, koja je kotala
221
gotovo kao dvije veere. Nae tabele izuavao je poput mape na
kojoj trai put iz Buhare u Katmandu' Konano je izjavio:

"Cini mi se da ovdje postoji veliko odstojanje 15 sati - od 9 do

24, ako se ne varam!"
Okrenuo se prema Maisie da bi mu potvrdila. Zbrajanju je bio,
kako je sam izjavio, sasvim nevian. Maisie je suraivala u tom
apsurdu i sveano zbrajala na prste. Njegov glas bio je tuan kao
da su mu planovi ozbiljno pokvareni. To je, naravno, bio samo
jedan od njegovih trikova kojim je odbijao ljude. Loujine zaarene
oi rekle su mi to zaista misli. I onda sam na uasno iznenaenje
shvatio to ovo znai za mene. Priao sam tabelama s velikim
zanimanjem, kao da ih prvi put vidim. N ije bio potreban matema
tiar, da stvari stavi na svoje mjesto. Kriii poslijednjih 36 sati bili
su skupljeni na nekim mjestima, pa su ostavili dosta praznog
prostora. Drugim rijeima, uivanje je postalo neredovito. Motrio
sam tabel u kao da je duh.
Lamus je okrenuo glavu i uz udan osmijeh pogledao preko
ramena. Onda je izgovorio maginu rije: "Kriegspiel!" i to me je

sasvim iznenadilo. Sto to, do vraga, govorP Onda mi se, izmeu

dijagrama i rasporeda jedinica u ratu, javila odreena analogija.
Tad sam shvatio. Sve dok su jedinice bile jednakomjerno raspo
redene uzdu linija, radilo se o ratovanju u rovovima. Velike
pobjede i veliki porazi bili su nemogui. Ali ako su jedinice bile
okupljene na glavnim taka ma, ujedinjene u velike, mobilne jedi
nice, bilo ih je mogue unititi sve od jednom. Kad je engleski
etverokut razbijen, ne dolazi do unitenja njegovih branilaca
zbog umanjene borbene snage pojedi- nih vojnika. S gubitkom
nekoliko ljudi, njegova ratna vrijed- nost nije smanjena. Postaje
neupotrebljiv, jer je naruen njegov uobiajeni raspored.
"U bitci kod Waterlooja," rekao je )jng Lamus, okrenuvi se od
zida i vrativi se svojoj kavi. "Napoleon je u borbu slao svoju gardu.
Nekoliko minuta kasnije povikao je - uskomeali su se - i bezglavo
pobjegao s ratita. Nije mu bilo potrebno ekati i gledati kako ih
unitavaju. "
Loujin dah irio se uzdasima. Shvatila je sr taktike naeg
prijatelja.
222
Izgledali smo gadno bolesni i na trenutke smo zaista patili zbog
Iabosti od droge, no, prisutnost Maisie Jacobs stavila nas je u
nezgodnu Situaciju. Nismo je htjeli uzeti pred njom. Svejedno,
/nali smo da smo postigli pobjedu. Moda se radi samo o nekoliko

t jedana ili mjeseca, to nam je bilo svejedno. Bili smo zadovoljni,

jer smo ovladali ptincipom stvari. Bit e nam jednostavno napasti
ove grozdove kriia i postepeno ih ukinuti. )jng Lamus je zamolio
Maisie da nam neto otpjeva. Na sreu, u sobi je stajao i pianino.
Sjeo je uZ njega i poeo ju pratiti.
Sasvim sam se udubio u analizu rada njegovog mozga. Stalno
me je neemu uio. Na primjer - njegov posljedni in. Kakvi smo
bili, nismo eljeli izlaziti i pjevanje bilo je alterativna zabava.
Istovremeno, postigao je da nam je Maisie okrenula lea, pa smo
mogli uzeti heroin. Zaista smo ga i trebali, ali svejedno - kako je
neobina priroda - bilo nas je isto tako stid uzeri ga tajno, kao to
nas je malo prije bilo stid uzeti ga javno. Ova me misao udarila u
o i. Ve sam rekao, kako smo Lou i ja imali impuls da jedno pred
Irugim sakrijemo svoj in i onda kad smo drogu inae otvoreno
uivali . Htjeli smo, naime, hiniti da uzimamo manje nego to je
bila istina. Upotreba droge raz- vija u umu svakojake morbidne
muice.
Maisie je svojim bogatim kontraallOm pjevala engleski prijevod
Jedne od najlepih Verlainovih pjesama.
Nieme strune
Miro u sumra/l visokih grana
Dosegnimo ljubav tiinom i snom;

.stopimo due, srca u tom svetitu,

U tromoj tiini arbUn/sa i bora!
Y
Napola sklopi oi s rukama mi na gl1ldima;
. Otjeraj zasvagda znatielju!
Titravi lahor udvarat e nam, njean i mek,
Mrekat e barun tvojih nogll.
223

Kad sveana no garavih hraslOva nadvlada Glasove naeg

oaja, milozvuni slavuj!
Divne slike, tako suptilne, a svejedno tako direktne, ispunile
su me sjeanjima na moje djeake snove. Podsjeale su me na
mogunost ljubavi i mira. Sve to bilo mi je najintenzivnije i stvarno
domae. To je nudila priroda, to isto, ushieno i priroeno pravo
ovjeanstva. Al i ja sam , umjesto da ti me budem zadovoljan, traio
nekakav umjetni raj i zamjenio ga za istinsko nebo. U prirodi je
ak i melankolija diskretno arobna. Pomislio sam na Keatsovu
Odu prirodi i ak na Jamesa Thompsona: "Melankolija koja nadi
lazi svu domiljatost," koju je oboavao i na iji je oltar poloio
svoje krvaree srce. Verlaine dobro kae: "Opjevaj na oaj, meli
diozni slavuju. " Ali u naoj kemijskoj naknadi prirodnih stimulan
sa, na oaj nije mogao opjevati nikakav slavuj . Moda jedino
stlvinar nudi ideju o promuklom i uasnom iskustvu naeg ra
zoarenja? Djelie naih dua pocijepali su prljavi trnci i njihovi
uzvici bili su van skale ljudskog bola. Da li se je bilo moguevratitP
Da li smo nae prvoroene zauvijek potroili "za mjeavinu ivo
tinjskog uvarka goreg od onog tO ga je Ezop ikad lokao"?
Dok je Maisie pjevala, Lamus nas je paljivo promatrao. Loujine
oi bile su pune suza koje su curile niz njene umorne, uvele
obraze. Nije ih se trudila brisati. Ne znam ta je uope osjeala.
Heroin usporava sve tjelesne osjete i ostavlja samo tupu,
neizdrivu pohlepu, gorko uznemirenje koje plane zbog Sitnog
povoda i predstavlja viak dobrog osjeajanja. No, ja nisam plakao
- moje Judino kajanje bilo je mrano i gorko. Prodao sam svog
majstora, svoju istinsku volju za trideset komada otrovnog, mje
denog novca, uprljanog sa sluzi ive. l sve to sam kupio, bilo je
polje krvi zbog kojeg mogu da se objesim sa utrobom koja iz mene
istjee. King Lamus se je s dubokim uzdahom dignuo od pianina.
"Izvinite zbog moje sitniavosti," rekao je polako, "ali unitili
ste uivanje u pjesmi time to ste se stidjeli dovesti se u prigodno
razpoloenje. Niste uili heroina kojeg trebate. Koliko putau vam
morati ponOViti e nema nieg ega bi se trebali stidjeti, a ni ieg
ime bi se mogli ponositi. Samo znajte da je va rizik vei, nego
kad ste letjeli iznad vapskih linija. Naravno, ne elim da se time
razmeete, ali Siguro ne ei ite biti poput daka koji iza bunja pui
svoju prvu Cigaretu. Zaboga, ovjee, zar ne moete shvatiti da

224
polovina opasnosti ovog praka lei u tajanstvenosti i dvojstvu koji
ju prate Zamislite ta bi se desilo kad bi se oko jela toliko prepirali
kao to se prepirete o piU ili ljubavi. Zar ne shvaate e bi se zlo
odmah ukazalo' Zar se ne sjeate vie ogranienja prehrane za
vrijeme rata?"
"Do avola, nikad nisam ni pomisliO na ovo, " rekao sam, kad
mi se u snu prikazalo sto zaboravljenih prigoda. Ljudi koji su inae
bili obino jednostavni , poteni graani koji i potujui zakone,
razvili su tada razliita lukavstva i preli odredbe.
"Naravno, treba imati granica u ljubavi, piu i drugome. Sasvim
je oito kako bi uasno ljudi zloupotrijebili svoju slobodu, kad bi
je imali "

"Zao mi je, ali nisam suglasan s vama," odvratio mi je Lamus,

"kao to vam je poznato, ja sam time to sam odrao svoje nazore,
i mao beskrajno mnogo potekoa. Ali plaim se - ako sam otvoren
e najvie potekoa proizlazi iz neposrednih okolnosti, koje
toliko tete osjeanju moralne Odgovornosti, da zaista nisam
Siguran da l i ne bi bilo pametnije ukinuti ove stroge, puritanske
zakone. Zakonodavno uplitanje u ljudske Obiaje proizvodi pro
tuhe, pijune, fanatike i lukave prevarante. Uzmimo na primjer
finance' Varanje je postalo perfidna umjetnost, a izvode je u
ogromnom obimu, na naine, koji bi bili nemogUi da nema
zakona, koji uvaju javnost."
Bilo je to dosta neobino stajalite. Teko sam povjerovao e
Lamus ozbiljno govori, ali istovremeno mi se inilo da modernog,
kriminalnog milij unera drutveni zakoni zapravo podupiru.
Obian ovjek te zakone i ne shvaa. Ovako, nesavjestan ovjek,
naoruan strunim znanjem, moe biti uspjeniji od opreznih
kolega nego u starim vrijemenima, kad se njegova djelatnost
ograniavala na igru pogaanja, slinog onom ispod koje hrpe je
kuglica.
"Oh, Basil," uskOila je Maisie, "ispriaj naim prijatel jima ono
to si j ue ispriao o tihomorskim otocima "
Lamus se veselo nasmijeiO: "Podsjetila si se izvanrednog prim
jera! Dosta sam putovao i , kao to znate, u nekim predjelima svijeta
jo uvijek postoje tabui u vezi s jelom, lovom i ribolovom - i s nizom
drugih stvari koje su u Engleskoj vrlo jednostavne i iz kojih ne
inimo problema. Ali tamo gdje mora ovjek misliti na tisuu stvari,
prije nego to e moi veerati : ta i kako je bilo ubijeno i tko je
225

to skuhao itd. u beskraj - nema mogunosti razvitka mozga u nove

pravce. Vie od ieg drugog tabui su krivi za niski mentalni i
moralni razvoj ljudi koji su im podvrgnuti. Neki apetit mora biti
zadovoljen na najednostavniji i najlaganiji nain. Kad jednom
pone brinuti o tome to je u redu, a to nije, time neprirodno
uzbuuje mozak i pone pogreno misliti na sve mogue naine
koji zapravo nemaju nikakve veze s tim. Pomislite na pansku
kraljicu koju je odvukao konj i izgubila je ivot, jer kad se sjahala,
tu nije bilo, po ceremonijal u, zaduenog velikaa da joj pri tom
pomae. u
Svi smo se nasmijali - djevojke iskreno, a ja s teko opisivi m i
neugodnim osjeajem da Lamus st ie na opasno Ilo.

"Sta je moderna literatura>" pitao je, "od J -ardyja i Dostojevskog

do loih knjiga 7 sluavke, h panju poklonjaju pretjeranoj
vanosti, koju oni i njihovi blinji polau na spolni prohtjev
dvojice ili vie dvononih majmuna. Veina seksualnih problema,
|. prijestupka, malo bi tetila, kad im ne bi pripisivali toliku
vanost.
T1
Naravno, za takve argumente postoje odreeni odgovori ali ne
znam koji. Osjeao sam se vrlo nelagodno. Latio se samog korijena
drveta Civilizacije. To je bilo oito.
Lou mora da je shvatila moju misao. Sarkastiki je navela:
"O drvosjeo, po.ftedi stablo,
Ne diraj mil grane,
U mladosti mene je skrivalo
Ja titim ga sada'"
Poslije rata ene su poele ;.auzimati dosta drugaiji stav. Nije
mi se sviao ton ovog razgovora. Nakratko sam pogledao Maisie,
radi njene potpore . .J evrejskoj traeticiji, koja je na kraju krajeva
temeljac . kranskog morala, moemo vjerovati. A Maisie mi
je odvratila s nekoliko Heinejevih stihova, koji su govorili da je
sasvim na strani neprijatelja. Lamus je z'lpazio moj nemir i odmah
je promijenio temu.
"Bojim se da je jedino to moe uiniti," rekao mi je, "da se
privee lancem za Buckinghamsku palatu i da tamo gladuje sve
dok ti ne dozvole ee glasati. Onda nee vie nikog Vi na
glasalita. Ovo je drugi primjer iste, stare prie. Kada malo elimo
226

neto, odmah ponemo kukati otkrijemo li da to ne moemo

dobiti, a u trenutku kad U dobijemo, sve nestaje pred naim
oima. Neto slino otkriti ete s vaim drogama.
Vi ste sami sebe praktiki hipnotizirali, te uvjerili da ne moete
bez njih. Kao to vam je poznato, to nije istinska potreba, nego
lana i perverzna pohlepa i im prestanete misliti da su ivotno
bitne, poet ete zaboravljati na to, kako snano ovisite o njima."
Mogao sam vidjeti smisao u tome i bio sam radostan vidjevi
kako je iva i vesela postala LOll pod utjecajem ove misli. Maisie je
pozvala Lamusa ka pianinu da zajedno zapjevaju pjesmu.
"Volim te, jer lud si kao i ja
zbog svih sjena i sjaja neba
postojanja zusnwog u tebi
Ki izlomljenog svjetla, urlik tajfllna
dobri su kao usnulo vrijeme kao nesljestica
S uspavanim suncem plaveti.
"Ti si san, ti si tajanstvo, carica i rob,
Ti si kao ivor, tvrdi udarac njegovog vala,
Ti uvijek iznenadl/je!
Kad sebi obea, tada me odgll md;
Kad mi se ruga.f, iznenada bijesni i ubija
Mrzi istinu kao ro Ona odbacuje lai!
Ljubim te jer si galantan i ponosan
(Tvoja dua je sunce i tvoje tijelo oblak)
[skae iz mog naruja kad te snubim
Jer voli zemlju i njene larve, miluje
Zvijezde i mora, ismijava moju nevolju
Dok te ruda ruga silno potresa!
Volim le jer je moj ivot izgllbljen u tebi
izgara za mene svu no i kad me spazi
poruga tvojih suza - moj je ido!
Jer mi izmie, val jezeru
jer ti si opasnost i otrov, moja zmija
Jer si moj i nisi moj!"

227

im smo zavrili, stigla je Elsie s naim koferima s Barley

Grangea. Maisie i Lamus rekli su da nas ostavljaju da sredimo svoje
stvari.
Slijedeih pet dana povremeno su nas posjeivali Maisie i Lala,
te nas izodili kolima ili na veeru ili u kazalite il i na zabavu. ini
mi se da je istinski razlog njihovih posjeta bio taj, da nas odvuku
od stvari.

228
Glava 3
GLAS EDNOSTI
Basil je otiao i grada, no, peti se dan u jedanaest prije podne
sav ozbiljan i zvanian vratio. Poslije kratkog pozdrava priao je
tabelama i paljivo ih pogledao. Lou i ja smo se osjeali neugodno
i to je odmah uoio.
"Vidim da vam je jo uvijek u glavama heroin," ozbiljno je
napomenuo, "ustrajate u tome da ste samo zloesta djeca, umjesto
da ste pioniri ovjeanstva koji prolazc st ranu avanturu za dobro
ljudskog roda."
Poeo sam se neto ispriavati, ne znam tono to.
"Besmisleno," prekinuo me, "vrlo dobro znam ega se stidite.
Imali ste ono
.
to zovemo povratak u staro stanje. Poto ste ve
stigli na pet, est ili sedam doza, ocIjednom ste se vratili unatrag.
1'0 ovom ovdje vidim da je Lou juer uzela 14, a vi 16 doza. To je
vie nego to ste ikada uzeli, otkako ste u tim prostorijama.
Uvjereni ste da je Ll lo znak, zar ne' Ja nisam.
Ko prvo, bili ste iskreni prema sebi i t je najbitnije. Dobar
znak je i to da je dnevno kolebanje tako jako. Vie volim dvije
osamnaestice nego osam osmica, usprkos etiri dodatne doze. Iz
istog razloga kao u vremenskom razporcdu. Isto je i sa piem .

Covjeka koji se ponekad napije, mnogo je jednostavnije voditi

nego notornog pijanca. To zna svako dijete iz etvrtog razreda.
Mislim da to pie zlatnim slovima na ogradi ol tara u Westminster
skoj opatiji. Ako ne pie, onda bi moralo. Nemojte brinuti. A prije
svega ne smije Nuhvatiti kajanje, jer bi inae danas i l i sutra, uzeli
premalo. Ako to uradite, doivjet ete ponovni povratak. Znam da
l zvui kontradiktorno. Iz toga izvucite to vie, ba me briga .
Ponovit u na slijedei elegantni nain: hou da sve to s heroinom
izbacite i vaih glava, i to je razlog to sam tako ustrajan i to
biljeim svaki snif. U psihologiji je poznato da je, naime, najbolji
229

nain da s neto zaboravi taj da se 1 zapie. Onda, laku no i

dodite veeras na veeru u atelje. Moda ste se zaeljeli plesa."
Pozdravio se bez rukovanja.
Poslije povratka s plesa, pOltir nam je rekao da su nas traili
neka gospoda i gospodin. Nisu ostavili ni kakvu poruku ni ime.
Zvat e opet sutra ujutro. To me je iznenadilo, no, dogaaju nisam
posvetio nikakvu panj u.

injenica je da sam bio loe vOlje. U toku

nekoliko posljednih dana potroiO sam veliku koliinu heroina i
logino da mi nije bilo teko zaboraviti na kokain. Morfij i heroin
izazivaju tjelesni prohtjev, no, privlanost kokaina je prije svega
moralna i kad uzima heroin, ne zanima te vie kokain. Te noi
skoro sam odluio da se odvezem natrag u grad i za promjenu
potraim neto snijega. Proli smo prvi stupanj smanjenja doze
heroina i to bez vee muke. No u lOm procesu bilo je i neega vrIo
napornog. Premda je veer bila vrlo ugodna, nisam mogao a da je
ne usporedim s danima iz medenog mjeseca. Iz ampanjca ivota
istekla je sva ustrina.

Naravno, to je bila naa greka. Sto smo pokuali izigrati

prirodu. Ali istovremeno nije bilo mogue zanijekati injenicu i
znao sam da Lamus zbog tih mojih osjeaja nee oklijevati da nam
da neto snijega. Ne znam zato sam osjetio takav otpor da se
I
vratim i da se raspitam. Moda je bio u pitanju nagonski otpor to
ga uznemirujem, a pored toga bilo je to prilino poniavajue
priznati. Uz to, ovdje je bio i trag tvrdoglavog i brutalnog osjeaja
da je najbolje ne popustiti i poslije nonog poinka odmoriti ivce.
Lamus nam je preporuio tursku kupku, ako se budemo osjeali
suvie deprimirano. Otkrili smo da pomae. Stigli smo na tri snifa
dnevno i strogo smo se pridravali njegovih uputstava ak i kada
je elja postala neizdrIjiva. Umjesto heroina uzimali smo one
bijele tablete. Na tome je ustrajavao, tvrdei da je loe preputati
se stresu. Ako ti ne treba vrlo jak heroin, onda ga je manje tetno
uzeti.
Ni poslije svega toga nisam uspio otkriti sve osobenosti njego
voga mozga. Nikad nisam uspjevao postii stupanj da mogu tono
predvidjeti to e rei sl ijedeeg momenta. Neki dan govorili smo
o Loujinim kineskim potezima i Lamus je vrlo ozbiljno izjavio kako
i on Sigurno ima neto kineske krvi ili je reinkarnacija kineskog

filozofa Ko Juena. Cini mi se da ga je spomenuo. Rekao je jo da

njegov evropski razum mora kategoriki razjasniti zato se njegove
230

misli doimaju tako azijatski. Sigurno ima neega u tome. S naeg
Iedita to je bila perverzija. Svejedno, inilo se da na kraju djeluje .
Bilo je neugodno i pokuati pratiti rad njegovoga uma. Osjeao je
satansko zadovoljstvo kad bi se uhvatio u kotac s najvanijim
idejama i suprostavio im niz paradoksa, koji svojom neobinou
zbunjuju, i na koje nema odgovora. Ali, usprkos lOj fnOi, imao je
istinsku britansku tvrdoglavost, najperverzniji vlak razmiljanja
iznenada je povukao na dno udnog niza zakljuaka s kojima je
,
znao zabezeknuti. Onda se pita da li je uope mislio ono to je
govorio. U mom sluaju kraj nji efekt je bio taj da me je odravao
na svakodnevnom nivou. Otiao sam u krevet, jer sam se namje
ravao rano dii i otii u tursku kupku. Ali, desilo se da smo kasno
zaspali. Kada smo bili konano odjeveni bili smo ve gladni i mislili
na ruak.
Ozlovoljilo me Loujino relativno dobro raspoloenje. Usprkos
tome odluio sam otii ruati. Ali, pozvonio je portir i upitao da li
emo primiti neku gospodu i gospodina. Ti ljudi Su me poeli
opsjedati. Pitao sam za imena. Dolo je do kratkog predaha kao
da s one strane ice razgovaraju, a onda je najaviO gospodu
Webster s prijateljem. ZalO sva ta tajanstvenost? Nisam je htio
vidjeti.

ta, za boga, eli od mene1 Prema lOj eni osjeam otpor.

Spoitavao sam joj da nas je ona uvalila u ove potekoe s droga
ma. To je jednostavnije nego spoitavati samome sebi. Kako bilo,
nismo je mogli ne primiti i portiru sam naredio da ih otprati gore.
"Onda si ipak 10 bila li! " rekli smo oboje, idui im u susret.
Mislili smo na onu no kad smo u Wis teriji htjeli poiniti samou
bojstvo. Kad sam izlaziO iz sobe, uinilo mi se da sam je prepoznao,
no, bio sam uvjeren da je van Londona. To je bilo prije nekoliko
mjeseCi, ali moja pamet bila je tada u takvom stanju da uope
nisam pomislio da bi se mogla vratiti. To je jedna od stvari koje
izaziva heroin. O neemu si stvori uvjerenje, a vrlo naporno ga je
mijenjati. Ona me je prepoznala na pola, pa joj za to zaista nisu
bile potrebne nikake isprike.
"

ula sam da ste u Londonu," poela je glasom koji je zvuao

nekako lano," i naravno nisam mogla odoljeti a davas ne potraim
i izrazim dobrodolicu. Saznala sam da ste u nekoj sobi na Greek
Streetu, no, jedno juu'o kad sam vas traila, ve ste bili otili. Kad
sam vas nakon toga zvala, rekli su mi da ste bolesni i da cijeli tjedan
ne primate posjete. Ali juer su doli Billy Bray i lady Rhoda koji
231
su mi ispriali da su vas sreli na plesu. l tako, nisam htjela gUbiti
ni minut da vas vidim "
Sve to izrecitirala je u urbi, a svoje primjedbe podvukla
ekstravagantnim poljupcem Lou. Mogao sam osjetiti da je ta ena
smetala Lou jo vie nego meni, premda je pazila da to ne pokae.
Na rubu itave scene glupo je visio nitko drugi nego poznati
filantrop, ]abez Platt. Otkad smo se, za vrijeme naeg vjenanja,
posljednji put vidjeli, dosta se izmjenio. Prije je bio izraajan tip
gurgurinastog, zadovolj nog krotkog patrijarha, s izgledom nese
bine blagonaklonosti i skromnosti . Ako je ikad postojao neki
ovjek pomiren sam sa sobom, to je bio gospodin]abez Platt kad
smo se prvi put srel i . Ali, danas je bio sasvi m drukiji . Izgledao je
kao da se smanjio. Njegovo tamno odijelo tada mu j e pristajalo
kao koa delfinu. A sada mu je mlohavo visilo kao u krastae. Na
ovu ivotinju podsjeao je iz vie razloga. ednost ga je nekako
ostavila. U oima je imao gladan i nervozan pogled. Naravno,
odmah sam shvatio to je kod njega bilo loe; uivao j e heroin.
"O, boe," pomislio sam, jer je moj otpor prema tom biu bio
nagonski, "kako su mnogi pali ! "
Oprostite mi na ovom zastranjivanju. Mnogo je bilo govora o
uicima - neki su prirodni, a drugi nisu. Lamus mi je jednom rekao
da je istinski dokaz izopaenosti nekog uitka u tome, da zahvati
nesrazmjerno veliku koliinu panje. On je uvjeren da moemo
unaprijed zakljuiti da je prehranj ivanje piljevinom neprirodno.
Moda postoji neki ovjek kojem ona prija. I dok njegova nas tra
nost ne teti, ili se ne uplie u ivote drugih ljudi, nema nikakvog
razloga da ga ne ostavimo na miru. Ali , ako je ovaj ovo uvjeren
da je prehrana piljevinom bitna za ovjekovu sreu, kad sve to se
dogodi ili se ne dogodi pripisuje roj prehrani, kad zamilja da
veina ljudi koje sree na uliCi, jede piljevinu, a prije svega, ako
zamilja da spas ovog svijeta ovisi o tome da se ljude natjera jesti
piljevinu, bez obzira na to da l i i m se svia ili ne, onda je, naravno,
ispravno rei da je u vezi s tim njegov mozak neuravnoteen te da
je, dalje, ova praksa sama po sebi - ako uzmemo u obzir kako
nevino izgleda - u tom sluaju perverzna. Zdravlje se sastoji iz
pravilne ravnotee opih idcja. Ovo je jedini smisao tvrdnje da je
genij povezan s boleu.
Michelangelovo uvjerenje, da je njegov rad najbitnija stvar
Renesanse, nije ba bilo najzdravije, no, vrijeme ga j e nekako
232

opravdalo. Ba u rome je pogreka veine cjepitelja i protiv cjepi

telja, vegetarijanaca i anarhisra te "razdraljivog roda vidaca."
Pretjeruju, bez obzira koliko su u pravu kad kau da je nji hovo
uvjerenje i miljenje jedino bitno. Grijee u tome to zaboravljaju
na isto ili jo vee znaenje drugih stvari. Istinski bitne stvari na
svijetu su velike, tihe i nemilosrdne.

"Sto priaju divlji valovi?" - da se privlanost plime polako

smiruje na zemaljsku brzinu rotaCije. I ba je kod nas bilo
pogreno. Teio sam tome da svuda vidim heroin. Al i , to nije bilo
tako i sa gospodinom .Jabezom Plattom!
Gretel Webster je bila majstor u drutvenom umijeu, no
svejedno, svo njeno iskustvo u askanju nije moglo prikriti usiljeni
ton posjete. Shvatila je to i sama i iskoristila priliku te zamolila Lou
ela prijeu u spavau sobu "gdje emo moi govori ti o odjei i
ostaviti dragog sira Petera i gospodina Plana da se bolje upoznaj u. "
No, nije izgledalo da e taj proces bi t i brz. Kao da nemamo to
priati. Dragi sir Peter uinio je sve najbolje, ponudiO Cigarete,
Cigare i razliita pia koja bi nas oslobodila napetosti, ali gospodi
nu Planu njegova ednost nijc dozvoljavala ela sc predaje tim
stvarima.
No, gospodin Platt je bio tako osjctljiv na gostopri mstvo dragog
sira Petera, da se osjeao dunim da dragog sira Petcra :.moli za
savjet - i odjednom je iz depa svog kaputa izvukao desetgramsku
bocu kokaina.
"Vjerujemo," rekao je, "da je to posebno ist uzorak. Postoji
ozbiljno nauno objanjenje," objasnio je, a iz njega je isijavalo
oduevljenje, "da nije kriva droga sama po sebi, ve su krive
razliite neistoe, koje Su tako esto povezane s drogom zbog
ncsol idne proizvodnje, odgovorne za tune posljedice to se
ponekad vide kod osoba, koje i h iz zakonitih i l i drugih razloga
uivaju. "
Rei, da me je ovo iznenadilo, sasvim je povrno. Samo me je
,menaenje sprijeilo da za trenutak ne shvatim, da mi od pogleda
na drogu vrlo brzo kuca srce.
"Zaista, cjenit u vae miljenje kao poznavaoca," nastavio je
Pl att. Njegov glas se tresao kao da ga zadrava s nekim nevjerojat
nim naporom volje.
Promucao sam: "Kako t, gospodine Plan, a ja sam mislio da
nl'umorno radite na tome da potpuno onemoguite uivanje
233
droge. Mislio sam da ste prije svega vi odgovorni za onaj avolski
zakon o drogama."
"Neznanje, isto neznanje, moj dragi sire Petere," zaurlao je,
"ivimo i uimo, ivimo i uimo. Ako ih upotrebljavamo umjereno,
otkrivamo d kOl'iste zdravlju. Bez dvojbe, stimulans, rei ete. A
svi stimulansi mogu biti opasni. No, plaim se da e i h ljudi
usprkos svemu nabavljati i zato je siguro najpametnije uiniti da
je to to koriste tetno u najmanjoj mjeri."
Dok je to govorio, nervozno je gurao bocu u mom pravcu, kao
da se plai staviti je direktno u moje ruke. I tada sam shvatio da
mi treba.
"No, dobro, naravno, gospodine Pia ,

odvratio sam, uavi u

duh si tuacije, "bit u prezadovoljan da vam mogu dati svoju
ocjenu." Nisam bio u stanju prikriti grozniavu enju s kojom sam
si nasuo dozu. Moj pokuaj hinjenja da snifam, neuvjerljivo je
propao.

ak bi i dijete moglo uoiti da mi je tijelo i duu tresla

grozniava enja da ga poslije tako duge apstinencije to prije
dam svom organizmu. Vrijeme je moj organizam oistilo od tog
otrova. Zato je kuu naao "praznu, oienu i spremnu". Mnogi
demoni uli su u mene, umjesto ovoga jedi nog odbacenoga. Moja
kolebljivost je nestala kao oblak kojeg vjetar odstrani s lica sunca.
Tijelo mi je, opet, lagano kako nije bilo ve mjesecima. Ispunila
me je neobina samosvijest. Nestalo je svako gubljenje vremena.
Vodio sam vrlo profinjenu igru.
"Moram priznati da mi se ini odlinim," rekao sam sa velikom
mi room, premda mi je krv pjevala u uima. Vratio sam boicu.
"Molim vas, zadrite je, moj dragi sire "etere," oduevljeno je
odgovorio Platt, "nikad se ne zna kad moe ovaj mali lijek biti od
koristi.li
Neto u meni izazvalo je unutarnji kikot. Nisam uoio alu, ali
bila je najbolja na svijetli.
"To je zaista lijepo od vas, moj dragi gospodine Platte," rekao
sam pretjerano osjeajno, kao da sam izabran za ulogu zvijezde u
nekoj divnoj komediji.
"Ja sam va dunik," odvratio je moj gost, "ne moete ni zami
sliti, kako mi je vaa ljubazna tvrdnja pomogla."
Uzeo sam jo jedan snif. Zapao sam u neopisivu ekstazu.
Zatvorio sam boicu, stavio je u dep i PIaltu naveliko zahvaljivao.
"Ne mogu ni zamisliti da bi va mozak mogao neto loe
234
osje
a
ti," nastavio sam u ironinom tonu koji je bio zaista genija
lan. Bio sam prijatelj sa svima na svijetu.
"Ako je ikada postojao ovjek sa svijeu koja nije vrijeala ni
boga ni ovjeka, taj ovjek je .Jabez Platt."
"Ah, svijest, svijest," uzdahnuo je, "nemate poj ma, sire Petere,
kako me muila jo prije kratkog vremena. Moralna odgovornost,
strahovita moralna odgovornost."
.
"Bilo to da je," odgovorio sam, "vi ste Siguro ovjek koji e
biti sposoban taj teret staviti na lea "
"Pa," rekao je, "ini mi se da mogu bez nekog hvalisanja rei
kako mu se nikad nisam pokuao ukloniti. Vaa tvrdnja odvratila
me je od posljednjih tragova kolebanja. Moram vam objasniti, sire
Petere, d sam oduvijek bio siromah. Sl uenje ovjeanstvu zah
tijeva o svojih podani ka mnoge rtve. IJvjeravam vas da ovjean
stvo ne stoji samo pred najveom opasnosti, kao to sam sad
uvjeren, nego mi pred ogromnim bogatstyom."
Sagnuo se naprijed i kaiprstom dotakao moje koljeno.
"Ogromno, ogromno bogatstvo," ponovio je povjerljivo i pri
tome snizio glas, "dovoljno, vie nego dovoljno za nas oboj icul"
"Kako, a gdje je tu moje mjesto'" iznenaeno sam upitao, dok
jestrune moga srca zagolicao mali drhtaj lakom nosti. I'omisliosam
da sam, zbog jedne ili druge styari, svom kapitalu uinio neprijat
no veliku rupu. Ba prije dva dana sam u vezi s tim primio
uznemirujue pismo od gospodina Wolfa. Odgovaralo bi mi
ogromno bogatstvo. Privukao je stolicu blie i poeo govoriti
tihim, povjerljivim glasom.
"Tako je to, moj dragi sire Petere. Dar bojeg opreza je zaista
neobian. Malo prije nego to su izglasali zakon, ja sam ono malo
bogatstva to sam imao, uloio u kupovinu tvornice kokaina u
,
vicarskoj zato da bih sprijeio nji hovu sramnu djelatnost. No,
ovdje se radi o neemu na emu mogu biti zahvalan, t je -
nagovjetaj bojeg prsta. No, onda me je moj kemiar obavijestio
o prekrasnom naunom otkriu koje sam ve spomenuo. Siguran
sam d zbog ovoga to ste uivali, ne osjeate neke loe posljedice,
zar ne'" Njegov glas poprimio je ton ozbiljne, skoro oinske brige,
"Ne nikako," veselo sam odvratio, "naprotiv, ba je divno. Mogu
uzeti jo jedan snif1" Poput hamletovski idealnog glumca, in sam
prilagodio rijeima.
"Da l i ste sada uvjereni?" zlokobno sam upitao.
235
"Ah da, hvala vam, dragi sire Petere' Vaa me je ocjena uzdigla
do vrhunske sree. "
Uzeo sam jo i etvrtu dozu - onako, za sreu.
"Ali s druge strane otkrio sam, da zahvaljujui svom zakonu, za
koji sam se tako vatreno borio da ga stave u zakonik, ova naa
boica, ija izrada ne kota manje od pet ilinga, ima cijenu 15
ilinga. Sada se prodaje - naravno diskretno - u West Endu po bilo
kojoj cijeni koju traite - 10, 20, ak 50 funti. Naravno, za prave
muterije. Eh, to kaete na to" Vedro se nasmijao.
"Neki opaki ljudi mogli bi rei da sam onaj zakon progurao
jedino zato, da stvorim trite za svoj proizvodi"
"A istovremeno spaavate ovjeanstvo njegovih ludorija i po
roka, u jednom mahu '
Kokain je tako oistio moj um da je sliio jednom od prozirnih,
zlatnih, sunanih zalazaka na Medireranu, poslije oluje. Uivao
sam u lukavstvu Plattovog ina. Zlurado. i s avoljom silinom
radovao sam se ali da je ovaj velianstven plan izveo uz potpunu
kamuflau. To je bila vizija Satane, preodjevenog u anela svjetla.
"Da, naravno, itav posao je dobar sa svake strane," odvratio je
Platt. "Nikad u svom ivotu nije mi bilo dozvoljeno da tako svestra
no promatram dobrotu boje providnosti. "
"Veoma mi je ao, gospodine Plan," potiteno sam odgovorio,
jer mi se inilo da tako trae scenske upute, "ja sam vrlo mlad i bez
znanja i 7 sada u ovom planu ne mogu vidjeti nikakvu ulogu za
mene, osim to odobravam va proizvod . " fzvukao sam ga iz depa
i dugo ga ljubio - da, poljubac. Nemam drugu rije za tol Moja
izgubljena lj ubav je opet kod kuce, u mom srcu.
Platt je poprimio melanholini izgled.
"Moj dragi sire I'etere," nastavio je teko diui, "shvatite da je,
zahvaljuj ui sudbini i mom velikom bogatstvu, dolo vrijeme da
plan sasvim obistinim - ali zbog neobine i najnesretnije kombi
nacije okolnosti, nije mi potrebno samo vrijeme ve i kapital . "
"Nezgodna kombinacija okolnosti'" odvratio sam. Moj kraljev
ski duh me je odveo u predjele beskrajnog, milijune milja daleko
od mjesta gdje je sjedila publika.
"Nezgo
d
no je samo za mene," ispravio me Platt, "ne, ne bih tako
rekao, jer je zgodno za mog prijatelja - za vasi "
"Za mene?"
"Za vas, moj dragi sire Petere! Gospo' Webster sam objasnio
236

Situaciju i ona je odmah predloila vae ime. Ve mi je i sama

mnogo pomogla. Ne treba, vjerujem, rei - uzela je toliko dionica
koliko i h je mogla kupiti - no, ostalo je jo otvoreno pitanje 7 tri
tisue funti, koje moram pronai. Zapamtite da emo odmah, im
se OSiguramo pred rizikom, isplaivati najmanje etiri tisue po
stotaka."
Nikad nisam bio poslovan ovjek, no, i dijete od dvanaest
godina moe shvatiti ogroman opseg toga posla.
"Donio sam vam sve papire, moj dragi sire Peterc. Vidjet ete
da je ( Schneezugchemischer""erke 20 tisua funti u dionicama
po jedna funta ve uplaena - a ja vam nudim tri tisue funti al
pari.
T\
"To je prinevski, moj dragi gospodine," uzviknuo sam, "v mc
oduevljavate. Ali, - oprostite mi - ne vidim razloga, zato vam
uope treba moj novac ili, zato dionice ne prodate preko agenta."
U tom se trenutku iznenada pojavila Lou. To me je ozlovoljilo.
Da li sam to i pokazao> Odjednom je njeno lice pobijelilo poput
mramora. Stajala je neko vrijeme na vralima spavae sobe i njihala
se, a onda brzo i neujno prela preko sobe, tC izala na hodnik.
Vrata su se 7 njom zatvorila - i ja sam odmah zaboravio na njeno
postojanja, usput pomislivi da je otila po svoja krzna da ih
pokae Gretel, da e se vratiti u sobu kroz druga vrata i da nas
V ^
nece vise smetatI.
Platt je objanjavao situaciju: "Doista tuna stvar, sire I'etere!
Bojim se da sam suvie zabrinut za dobrobit svojih najbliih - i
zbog toga zaboravljam na svoj u. Otkrivi u banci da imam na
raunu dovoljno novaca za nabavku te kemijske tvornice, bio sam
veoma iznenaen, jer sam, inae, navikao da me moje impulsivno
dobroiniteljstvo stoji itavo malo bogatstvo. Prolog mjeseca sam
otkriO da mi ne pripadaju tri tisue od te svote, jer ine dio nekog
fonda, iji sam povjerenik. Po naim glupim zakonima novac iz
fonda ne smije se investirati u ovakve vrijednosrne papire kao to
j ' naa Schneezugchemischelwerke. Do kraja mjeseca moram
-:,kupiti te tri tisue fnti ili e posljedice biti zaista pogubne."
Uutivi, tresao se od straha. Vidjelo se da ne glumi. Kao da je
osjeao da bi nemilosrdnOj poroti bilo vrlo teko objasniti kuda
. izgubio povjeren iki fond. A stigao je na povjerenikov privatni
I ,' un, a d on nije posumnjao da ini neto neispravno.
237

"Vi ste iskusan ovjek, sire Petere," izjavio je skoro plaui,

"sigurno me shvaate. "
Uope nisam iskusan. No, moda mi je pomogao kokain i bio
sam uvjeren da dosta dobro shvaam to se desilo.
"Zato ne idete u City'" pitao sam, "svi bi poput vukova jurnuli
na ovu malenu, ugojenu srnu kao to je Schneezug!"
. "Moj dragi sire Petere!" podigao je ruke s velikim iznenaenjem,
"morate shvatiti da e biti potrebne godine i godine prije nego to
javnost razabere razliku izmedu naega kokaina, domaeg l ijeka i
stimulansa, te neistoga kokaina, koji je ubitana i tetna droga
koja izaziva ovisnost! Osjeao sam da vam se mogu povjeriti, jer
ste iskusan ovjek i znalac i - da budem otvoren - jer mi se sviate.
I to otkad sam vas pivi put vidio. Hil i ste tako divni i sjajni, vi i vaa
lijepa mlada!
Ali, to bi, oh, to bi ljudi rekli, da se sazna da ima Jabez Platt
veinu dionica u tvornici kokaina? Moj dragi sire I'etere, nemajte
7.boraviti da smo u Engleskoj ! "
Nijedna od gadnih prevara ovog prevrtlj ivea nije me zaslijepila,
no, bilo je oito da je njegova ponuda prava stvar. Schneezugche
mischerwerke je nudila solidan profit, kad j u je kupio. Odluio
sam prodati potrebne vrijednosne papire i nabaviti dionice. Moje
stanje svijesti bilo je vrlo komplicirano. Razlozi za kupnju nisu bili
samo razliiti, ve su se medusobno iskljuival i. Kao prvo, bila je
prisutna sotonska ideja da se ini zlo zbog zla, drugo, uitak aka
da stvari radi tajno. A onda, bila je tu jednostavno ista pohlepa
za novcem. Opet se moja mrnja prema pretvaranju pretvorila u
divljenje. eliO sam osjetiti okus tako diskretnog i fnog poroka.
Pored svega postOjao je i razlog koji je odista pripadao katego
riji mahnitosti. S jedne strane bio sam vrlo zadovoljan kad bi se
vidio na posjedu bezgraninih zaliha kokaina. S druge strane bio
sam ljut na ovjeanstvo, koje je izumilo stvar to mi je unitila
ivot; htio sam se osvetiti trovanjem to veeg broja ljudi.
Ove misli mijeale su mi se u glavi poput komada mesa u
uskiptjeloj juhi. Isparine su me grijale. Dao sam Plattu ruku i
obeao mu da u odmah otii do banke i sve srediti. Napuhnuo
sam se od delirinog zanosa velikog businessmana, koji vidi dobru
priliku i zgrabi je. Jo lue sam uivao u osjeaju da sam dareljivi
dobrotvor drugu u nevolji. Plan je izvukao sat.
"Moemo odmah izai i ruati u gradu. Da l i je to mogue,"
238

odjednom se prekinuo, "nikad neu oprostiti sebi ovu neotesa

nost. Sasvim sam zaboravio na gospodu Pendragon i gospou
Webster."
"Oh, one e se odueviti," zakikotao sam se, "otii e na lo
ruak, na kolae s vrhnjem, na mesne patete i ampanjac, a onda
e poput dvije male milijunerke otii u kupovinu."
"Pa da, svakako," odvratio je Platt iskreno i vrlo prisno, "a to
se nas tie mi emo kod Sweetinga na kamenice, a tamnim pivom
nazdravi t emo uspjesima parlamentarnih ustanova. "
Kao luak nasmijao sam se ovoj maloj ali i divlje zaurlao:
"Doite djevoj ke, da ujete novosti. Izabrat e nas u klub dijaman
tnih pseih ogrlica."
Gretel se pojavila na vralima sa zabrinutim pogledom koji je
bio sasvim nedokuiv.
"Gdje je Lou?" upitala je odmah vritei ispunjena nemirom.
"Zar nije s tobom'" idiotski smo odvratil i . Iznenadni strah me
otrijeznio. to joj se, doavola, moglo dogoditi'
Platt je bio jo uznemireniji. S uspjehom je izveo delikatnu i
opasnu intrigu i u tom trenutku shvatio, da je njegov plan u nekoj
nejasnoj opasnosti. Njegov mentalni dalekozor pokazao mu je Old
Hailey iz ptije perspektive. injenica da za paniku nije postOjao
neki opipljivi razlog, samo je osnaila osjeaj nelagodnosti.
"Mora da se, iz ale, negdje skriva," rekla je Gretel tvrdim,
hladnim glasom i s naporom svladala svoju zabrinutost. Pretraili
mo stan. Nije bilo ni traga od Lou, a nedostajalo je i njezino krzno
i eir. Obratio sam se gospoi Webster.
"to s dogodilo?" upitao sam grubo.
ena je opet stavila masku. Bacila je izazovan pogled prema
I'latfl, ije su oi gledale upitno.
"Uope ne shvaam," rekla je polako, "sve vrijeme u spavaoj
obi izgledala je uznemireno. Pomislila sam do joj nedostaje
droga. Da sam je imala kod sebe dala bih joj veliku dozu. Dummer
Esel! Dokle god budem ivjela nikad vie neu izai bez nje.
Zaboravila sam kako se ispriala. Mislila sam da je u pitanju
kamutlaa i da je otila po heroin. "
Meu nama je zavladala tiina. Platt se ustruavao izrei ono
IO je namjeravao. Bio sam vrlo zabrinut. Ovaj dogaaj je ponitiO
,' rekt kokaina. (Nevjerojatno, kako je lako razbiti aroliju.) Otiao
... m do bara i usuo tri konjaka, te u svoju au u bacio malo snijega
239

da bih se vratio tamo gdje sam bio. Gospodi Webster vratila se

ravnoteza.
"Ba smo glupa djeca," rekla je radosno popivi svoj konjak,
"bez razloga diemo galamu. Postoji tisuu i jedan razlog zato je
izala. Ovdje je uasno vrue, mora da je poeljela malo svjeeg
zraka. Bez obzira na razlog, nemojte brinuti z. mene! za vas,
momci, najbolje je da odete u grad i zavrite posao. ]a u je ovde
priekati i kad se vrati dobro izgrditi jer nas je tako preplaila."
Platt i ja smo stavili eire i obukli kapute. Hukovali smo se s
G retel i predloili joj neka porui ruak, kad zausmo okretanje
kljua na ulaznim vratima.
"Evo je," radosno je viknula G retel , "kakva smo djeca!"
Orvorila su se vrata, no, nije ula Lou ve Maisie .Jacobs s vrlo
strogim, ozbiljnim licem. UiniVi dva formalna poklona prema
njima, uhvatila me z.. ruku i s duboki m, odlunim glasom rekla:
"Odmah morate sa mnom, sire Petere. Treba vas lady Pendragon."
Problijedio sam, vraen iz kaosa suprotnih osjeaja natrag na
rvrdo tlo realnosti, koja je esto bivala tako dovreno pokopana.
Najdublje u meni bila je lj ubav prema mojoj eni. Ova spoznaja
me ozlovoljila, no, svejedno nisam se mogao natjerati da to priz
nam. Glupo sam upitao: "Zar neto nije u redu?" kao d Maisiejino
lice, da ne govorim o njenom izgledu, nije bilo dovoljna garanCija
za ozbiljnost situacije.
"Poite sa mnom," ponovila je.
Gretel je kao maka pratila dijalog. Slala je plamtee munje
prema PIallu, uvjerena da bi mogao nekom glupom izjavom izdati
svoje bojazni.
"Naravno, jedino to je mogue uiniti," rekla je naglo im je
Situaciju shvatila i sjajno zakljuila: "Odmah morate otii s go
spoicom]acobs, sire Petere. Ne treba rei kako sam silno zabri
nuta, ali nadam se da nije doista nita loe. S gospodinom Planom
u priekati na novosti do kasno popodne. Ako bude sve u redu -
neu ni pomisliti da bi moglo biti drukije - o naim poslovima
razgovarat emo sutra ujutro. A sada ne gubite vrijeme."
Na brzinu smo se rukoval i; uhvatiO sam Maisie ispod ruke.
Odjurili smo niz stepenice i ostavili ih da ekaju dizalo.
240
Glava 4
NA SIGURNOM
Lamusova kola stajala su ispred ulaza. Maisie je sjela za volan
i vozila bez rijei. Drhtao sam pored nje, pun neobjanjivih sumnji.
Kokainski nemir sasvim me napustio. Izgledalo je da kokain po
veava moju nervozu, a svejedno sam ga, za vrijeme kratke vonje,

vise puta uzeo.
Stigli smo u atelje. Lala je, kao i obino, sjedila pored stola.
Lamus je etao gore dolje, s rukama na leima, s tako povinutom
glavom da je izgledalo da na dolazak nijc ni registrirao. Lou nije
svukla krzno. Stajala je kao bista usred sobe. Jedini znak ivota na
njoj bio je taj da joj je lice stalno mijenjalo boju, od bijele ka
crvenoj i obratno. Njene oi bile Su zatvorene. I z nekog razloga
podsjeala me na kriminalca koji oekuje presudu.
Lamus se zaustavio i dao mi ruku. "Svucite se i sjednite, sire
Petere," grubo je rekao. Njegovo ponaanje bilo je sasvim dru
gaije od bilo ega to sam vidio u njega. Okrenuo se i spus- tio se
na stolicu, a u depu potraio svoju staru, crnu lulu. Izgledalo je
da je posebno uznemiren. A to uope nije liilo na njega. Nakaljao
se i ustao, u sasvim izmjenjenom stanj u. Ponudio me jednom od
njegovih mi1ijunerskih Cigara i namignuo Lali da donese pie.
"Ovo je posljednja moda ateljea," veselo je rekla Lala. Oito je
pokuavala smanjiti napetost, "Basil ga je sino otkrio. Zovemo ga
Kubla Kan No. 2. Kao to vidite, on sadri pola dina i pola
kalvadosa, s pola lice l i kera od mete i otprilike dvadeset kaplji
laudanuma. Sve to filtriramo kroz smrvljeni led. To je zaista
najosvjeavajue pie kojeg poznajem."
Automatski sam okusio nasladu, no, nisam mogao a da ne
budem nervozan. Htio sam prijei na srvar. Osjeao sam da se
sprema neto neizbjeno. Nije mi se svialo Loujino ponaanje.
Stajala j e sasvim mirna i tiha, bilo mi je neugodno. Lamus je uzeo
24 1

tri ibice da pripali lulu, ali nikako nije uspjevao u tome. Lulu je
ljutito bacio na pod i pripalio cigaru. Pored kamina je bila ograda.

Maisie je sjedila na njoj i nemirno mahala nogama. Cinilo se da svi

ekamo da se neto dogodi, ali kao da nitko ne zna kako zapoeti .
"Priaj mu, Lou," odjednom je rekao Lamus. Trznula se kao da
ju je udario. Onda se okrenula i uperila pogled u mene. Prvi put
u ivotu vidio sam kako je visoka.
"Cockie," rekla je, "stigla sam do raskra. " Uinila je kretnju
kao da guta, pokuala nastaviti, no, nije joj uspjelo.
King Lamus podigao se sa stolice. Potpuno se opustio, a na
prizor je gledao sa bezlinim, profesional nim zanimanjem. Lala se
sagnula prema njemu i dugo mu neto vatreno aptala u uho.
Kimnuo je.
"Mislim da bi bilo najednostavnije, da gospoda Pendragon
tono ispria siru Peteru ono to je nama ve rekla, naime, to se
dogodi lo, kao da je bila na mjestu dogaaja. "
Lou se poela nelagodno okretati.
"Svega mi je dosta," konano je izval ila.
"Neka se svjedok savlada," hladno je napomenuo Lamus.
Bezosjeajnost njegova glasa vratila j e Lou u stanje u kojem je
moda bila, ali dok je jo nisam poznavao.
"Kad su ona dVOj ica dola danas popodne," nastavila je dosta
mi rno "odmah sam shvatila da trae rtvu. Znala sam zato Gretel ,
eli otii sa mnom iz sobe i odmah sam je napala. Rekla mi je istinu,
bar onoliko koliko to moe takva ena. Neto o tome da bi ti htio
nabaviti akcije nekog kemijskog poduzea, zar ne?" .
"Da, naravno," odgovorio sam, osjetivi kako mi se u glas uvlai
mrnja. "A zato ne bih? Ovo je divan posao i prilika mog ivota,
gledano financijski. Ne znam zato moraju ene uvijek zaba- dati
nos u muke poslove koje ne shvaaju i nikad ih nee shvatiti.
Medu nama, moda sam propustio priliku. Do vraga! Kad bih znao
gdje mogu pronai Platta, otiao bih do njega i potpisao ugovor,
te sredio da dobijem pare."
Izvukao sam sat.
"A ne mogu ni na ruak, ini mi se," nastavio sam i hotimice se
razljutio. Lou je otila nekoliko koraka dalje, onda se okrenula i
pogledala me.
242
"Primi moju ispriku, sire Petere," rekla je hladno. "Nemam
nikakvo pravo da se upliem u tvoje planove. Na kraju krajeva, oni
. ff
se mene vise 1 ne tiCU .
Digao sam se i bacio dopola popuenu Cigaru u kamin.
"td ima na umu'" rekao sam srdito. lJ tio sam rei neto drugo,
ah iznenada mi se uinilo da se itavo moje bie trese. Pridravao
sam se na stolici i hvatao zrak. Kroz napola zatvorene oi vidio sam
Lou koja mi je najprije impulsivno pristupila, onda savladala ovaj
poriv i otila od mene poput ovjeka koji se pribliio neemu za
to je mislio da je lijepo uobI ien komad palog stabla. A onda
shvatih da je u pitanju otrovna zmija. Mozak mi je bio sav mlitav i
slab, no, ona je nastavila s neumolj ivom strau i potopila me
svojim potcjenjivanjem.
"Pronala sam ispriku i otila vidjeti to se dogaa. Otkrila sam
da si zaboravio na sve. Snifao si kokain, ne kao eksperiment i l i i
tjelesne potrebe, ve iz puke i jednostavne navike. Od toga si bio
sasvim opijen. Ovo bih jo podnijela, jer sam te voljela. Ali da
planira partnerstvo s onim gadnim nitkovom i njegovim hinjenim
milosrdem, to je bilo ve neto drugo To je bilo pitanje asti. Ne
znam koliko dugo sam tamo stajala. LJ sekundi sam ponovo
doivjela itav ivot i jednom zauvijek odluila da se spasim ove
prljavtine. Iuljala sam se van i dola ovamo. l sama sam napola
luda od potrebe za heroinom - ali neu ga uivati dok te stvari ne
prou. Bol mog tijela pomae mi da izdrim samrtne muke moje
due. Ali ja hou ivjeti i zamolila sam Basila da me uzme sa sobom,
kao to je i obeao, jo davno prije nego to smo se nas dvoje sreli .
Obeao je da e me izlijeiti, drim ga za rije. Moe dobiti razvod.
Bit e bolje, jer nikad vie ne elim vidjeti tvoje lice."
Ostalo troje u sobi za mene vie nisu posmjali. Morao sam
sakupiti snage da se oduprem Loujinom napadu. Zavladala je
potpuna tiina, ulo se samo moje jecanje. Opet sam bio gospodar
samoga sebe, bacio sam se u napad uz glasni grohot.
"Znai, takva je onda igra, zar ne," konano sam odgovorio,
"prodaje me da bi kupila trei dio kod tog lupea!"
Uutio sam i pokuao se sjetiti neke podlije uvrede, no, mozak
mi nije radio. Zam sam poeo vrijeati kao to obino ine grubi
jani. Ispljunuo sam rijeku prljavtina, no ve tada sam osjetio da
si inim nepravdu. Moje primjedbe primili su potpuno hladno.
243

Lou je samo slegnu la ramenima i pogledala Lamusa, kao da n
govori "vidi, nisam pogrijeila. "
Lamus je polako odmahnuo glavom. Skoro nita vie nisam
vidio jer mi je vid bio pomueno To me uplailo, a srce mi je
negodovalo. Ponovo sam izvukao kokain. Na moje iznenaenje,
Lamus je skoio sa stolice i uzeo mi boicu iz ruke. Htio sam se
dii i ubiti ga, no, uhvatila me ubitana vrtoglavica. Soba je
zaplivala. Lamus se vratio na svoj u stolicu; u ateljeu je ponovno
zavladala tiina.
Mislim da sam za trenutak izgubio svijest - jer se ne sjeam tko
mi je glavu zavio ledeno hladnom maramom, ili kako je dolo do
toga da mi je ova mrzla tekuina curila niz leda. S tekim uzdahom,
sopui sam se pribrao. Svi su bil i u istoj poziciji kao i ranije, osim
Lou, koja je svukla krzno i savila se na soll.
"Ako se osjeate dovoljno dobro, sire Petere," rekao je Lamus,
"moete uti i zavretak prie. "
Lou se odjednom davila u plau, pa je sakrila glavu u jastuke.
Lamus je namignuo Lali. Koraknula je naprijed, stala ispred mene
s rukama na leima, poput djeteta koje ponavlja lekciju.
"Sire Petere," rekla je umiljatim glasom, "Basil je gospoi 1en
dragon pojasnio da o itavoj stvari ima sasvim pogreno miljenje.
Rekao joj je da su ljudi, koji su ovisni o drogi, skloni govoriti i initi
stvari koje su, inae, njihovom karakteru sasvim strane. Svi mi
znamo da ste bili hrabri, poznajemo va osjeaj asti. Znamo va
rod, te vaa junatva. Ono to se desilo u razgovoru s gospodinom
Plattom, nije bitno. Bili ste bolesni. To je sve. Maisie je predloila
da vas potrai i da vas izvue i , hvala bogu, stigla je jo u pravo
vrijeme! "
Lou se zavrtjela i ustro okrenula ka Kingu Lamusu.
"Drim te za rije," glasno je zaurlala, "drim te za rije."
" Ovo je samo zato," rekao je mirno, "jednostavno zato, jer si
bolesna ena, kao to je on bolestan mukarac. "
"Onda je asno povui rije, koja je bila dana bolesnoj eni, zar
ne?" uzvratila mu je poput tigrice.
Zanimljiv osmijeh nakrivio je njegove usne.
"U redu, a to kae sir Peter?" upitao je s nekakvim lijenim
humorom.
Odjednom sam shvatiO kako sam ispao glup; sjedio sam s
maramom oko glave, kao bolesni majmun. Bacio sam je na tlo.
244
Lala je odmah prila i pokupila je. Taj in sam osjetio kao uvredu,
drali su me za nekog tko je problem, pa ini gluposti u tuem
ateljeu. A posljedica toga bila je da sam se oneraspoloio.
"Ono to ja kaem, tako i tako nije bitno," razdraeno sam
odvratiO, "no, kad me ve pitate, odgovorit u vam. Uzmite je,
zadrite i da vie nita ne ujem o njoj. A ja u vam biti zahvalan
za to.
TT
Preplaio me moj vlastiti glas. Da li sam to zaista ja koji izgovara
ovako vulgarne rijei? Radilo se o tome, da je sve to se desilo, moj
poloaj inilo sve manje asnim. Misao su prekinuli Loujini blistavi
tonovi.
''Vidi, Basil, dao mi je slobodu. Dolazim tebi bez ljage. Moe
odrati svoju rije, a da ne prekri svoju vjeru."
Digla se sa sofe i otila preko sobe do Basilove stolice, bacila
mu se pred noge i zagnjurila lice meu njegova koljena, a njene
duge ruke ispruile su se, traei njegovo lice da ga pomiluju.
Ljubazno ju je gladio po glavi.
"Da," rekao je, "slobodni smo i ja u odrati obeanje. Izlijeit
u te i odvesti sa sobom. Da li e mi dozvoliti da postavim jedan
uvjet?"
Podigla je lice prema njegovom. Usprkos tjelesnoj malaksalosti
posljednjih nekoliko mjeseci, lj ubav je bila u stanju da je tjelesno

promijeni. Bila je predivna. Cekala je samo na njega da je uzme u

svoj zagrljaj. Sva je drhtala od ekstatine strasti.
U srdbi sam s vrsto uhvatio za stolicu. Pred mojim vlastitim
licem odbacila me je jedina ena koju sam ikad volio, odbacila m
s prezirom i ponudila se drugom mukarcu, s istom impulsivnom
strau, koju je nekad pokazivala prema meni. Ne, od svih pakle
nih zamki, ovo je bilo stranije! Dok sam joj se ja ulagivao i bio
sasvim opsjednut, on se nije ni trudio.
"Uvjet?" ateljeom se glasno i jasno uo njen glas, "Dajem ti samu
sebe, moj Vlasteline i ljubavnie, tijelo i duu da i h ima i zadri.
Ba me briga za uvjete."
"Dobro," rekao je King Lamus, "zapravo, u pitanju je vrlo mali
uvjet. Ko dokaz da ispunjavam svoja obeanja, moram i h se i
drati. Vidi, obeao sam da u izlijeiti sira Petera i tako je moj
jedini uvjet da i on krene s nama.
Skoila je kao da j u je ugrizla kobra. Njene duge ruke hvatale
su zrak. Ponienje je bilo neopisivo. Lamus je stavio lulu u dep,
245
podigao se, te protegnuo poput velikog, lijenog lava. Uzeo j u je u
ruke i vrsto uhvatio, te svoj pogled fiksirao na njeno izmueno
lice. Duga, kriva, skerlatna usta bila su izvuena u tragini kvadrat,
kroz koji urlik nije mogao izai. Njeno j u je tresao za ramena.
Njeni otupjeli miii oslobaal i su se.
"Onda vai, djevojice," rekao je.
Njena usta zatvorila su se i savila u osmijeh potpune sree. Iz
oiju je nestalo topline, zahvatilo ih je svjet- lo razumijevanja.
Poloio joj je svoju J'uku oko st ruka i doveo do mene. Desnom
rukom uhvatio me je ispod pazuha i podigao me sa stolice, kao da
se u najtamnije dubine pakla ispruio Heraklo i odvukao jednu
od prokletih dua do nebeske svjetlosti. Njenu ruku stavio je u
moju i poklopio ih SVOjim rukama.
"Ono to bog udrui," rekao je jasno, "neka nijedan ovjek ne
razdrui!!!
Okrenuo se na peti i postao ovjek odlunih i brzih akcija.
"Maisie," rekao je, "ovdje ima klju. Idi i donesi njihove kofere
i ostavi ih na Victoriji. Lala, telcfoniraj i rezerviraj kabinu na brodu
za ovo dvoje dobrih ljudi. London nije mjesto za nas - ovdje ima
suvie dobroinitelja u potrazi za pl ijenom. Pozovi jo Duponta i
narui veeru za nas petero, u sedam sati. Uhvatit emo onaj vlak
u deset i u Telepilusu bit emo sabse jeldi. "
Prije nego to je zavrio, Maisie je napustila atelje, a Lala je bila
kod telefona. Okrenuo se urno prema nama.
"Vidite, djeco," rekao je ivo, "vai ivci su u komadiima i ne
udim se tome. Bijele tablete za dvoje i malo heroina da se
osladite. Zakasnili ste na ruak! To nije dobro. Imat emo aja kao
i obino, a znam da je u posudi jo neto hrane. Lala moe neto
pripremiti. Ja u u meuvremenu napraviti peeni kruh s masla
cem. Sjednite i razgovarajte, te smislite plan za medeni mjesec broj
osam, ili koji ve jest. I nemojte mi prilaziti blizu, jer u biti vrlo
zaposlen. Zapravo, imate sree to obiavam ii na trogodinji put
oko svijeta poslije samo tri minute razmiljanja."
aj je bio spremljen za pola sata. Lou i ja smo sjedili na sof,
okirani i ranjeni od svega to smo proivjeli. Duevno, misaono,
tjelesno - oboje smo trpjeli bolove najvee iscrpljenosti. Ti valovi
su bez uinka udarali u tihu i nepominu skalu nae sree, koja
se nije razaznavala. Bili smo suvie umorni. Svejedno, bili smo u
dubinama naih svijesti, koje su bile po pri put razgol iene
246
nemilosrdnim otkrivanjem svih gorjih slojeva. Svjesni smo da
postoj imo. Uvijek je postojala, "na poetkU vremena" i uvijek e
postojati. Nema nieg zajednikog s vremenom i prostorom; to je
neizrecivo sjedinjenje naih bia s beskrajem.
Putovanje u Telepilus nije potrebno opisivati. im bi ljepote
mjesta bile otkrivene, odmah bi i h i unitili. Ali, nee biti nikakve
tete, kaem li kakvo je to mjesto, posebice zbog toga jer je prije
tri tisue godina postalo jedno od najpoznatijih krajeva na svijetu.
Ve je tada Tclepilus bio poznat po ostacima zaboravljenih civili
:.acija. Danas je ljudska ruka ostavila efemerne tragove uzdu
velike stijene nad gradom.
Telepilusu smo se pribliili sa zapada. Bili smo iznenaeni kad
nam s, kad je vlak prilazio iza ugla, pred oima pojavila ta
ogromna stijena. Poput drugog Gibral tara stajala je nasuprot
nebeskoj pozadini, dvanaest tisua stopa iznad mora. Iznad grada
rairile su se dvije ogromne ape, poput lava koji se igra sa svoj im
plijenom prije nego to ga prodere.
Najvea je divna katedrala iz vremena Normana, ispod ruba
stijene. Grad s iri nadoIje pOput lepeze. Katedrala ini grad
sitnim, kao to stijena ini katedral u. no, svejedno dimenzije
zgrada su takve da se ljestvama penje gore, a ne silazi dolje. Grad
je svjedok divnih proporcija katedrala, a im je jednom spazi, ona
postajemjera veliine stijene.
Od staniee do boravita Kinga I.amusa, koje je dosta visoko na
brdu, ili smo pjeice. Hridi iznad nas dizale su se u visinu,
uobliene u velike pice i lijebove. Nad stranim ponorom vidje
li smo ostatke razl iitih civilizacija: grke hramove, rimske Zidine,
aracenske vodne tornjeve, normanska kola i kue iz svih razdo
blja, koje su polako propadale na pustim, isuenim stijenama.
Zbog naeg loeg zdravlja, taj uspon je bio vrlo naporan za
mene i Lou. esto smo morali sjesti na veliko kamenje, koje je
o crtavalo put izmeu dobro obraenih njiva punih sivih maslina.
I.rak u tom kraju bio je diskretno opojan. Zbog te arolije u nae
due uvukao s stid, jer smo unitil i vlastito tjelesno zdravlje. Dok
'mo s uspinjali, vie puta smo morali uzeti heroin. Nismo razum
Jcli zato nema prijevoznog sredstva. Mora da je i to bio dio
l .musovog plana, da nas duboko pogodi spoznaja o naoj nemoi
I lO ba na tako boanstvenom mjestu, gdje je svaki treptaj prirode
,I, io zboru koji nas tjera na tjelesnu aktivnost. Naa invalidnost
247

u Londonu ne bi izgledala tako strano, kao to je izgledala u tom

zagonetnom hramu ljepote.
Lamusu je ovaj povratak kui budio snagu. Dok smo se mi bez
daha vukli uzbrdo, on je poskakivao kao mladi jarac. A dok smo
se nas dvoje odmarali , ispriao nam je povijest tih historijskih
ostataka, koji su se nalazili na stijenama.
.
"Ovo mjesto pomoi e vam da promijenite svoja shvaanja,"
rekao je,

L tome to je trajno, ako je uope ita trajno."

Dok smo promatrali slojeve civilizacija i gledali dolje na po
sljednju koja je jo uvijek cvala, premda su znakovi propadanja
bili oiti, ispunio nas je osjeaj da su ovjekovi napori nitavni.
Moderni grad i nije izgraen tako da bi mogao pruiti otpor
stoljeima. Sve je bilo i povrno i klimavo, a dogaaji posljednji h
nekoliko sati nudili su vie dokaza, i to ne samo o drutvenim
nemirima, koji e vjerojatno razbiti drutvene strukture u ruevi
ne, ve i o bezbrinosti i nedostatku snage svakog ovjeka s kojim
smo se sreli . Nae malo drutvo je oito predstavljalo nesluene
mogunosti za dobra djela. Ali nitko nije bio spreman ispuniti ni
ovu zadnju od svih ovjekovih ambiCija: potaknuti dobro razpo
loenje putnika.
"Nemojte biti potiteni ," nasmijao se Lamus, "va problem je u
tome da trajnost traite na pogrenom mjestu. Vidite l i ovu dvoji-
L " u.
Na stazi ispod nas bila su dvojica pastira, jedan je pos- lije
muenja odvodio staCo iz grada, dok ga je drugi s istom namjerom
vodio u grad. Lamus je naveo dvije strofe iz grke poezije. Nisam
zapamtiO, pa ih ne mogu ovdje citirali. no rijei su imale iuzetno
domai prizvuk. Lamus ih je preveo.
"Grad Telepilus, gdje pastir koji vodi svoje stado u grad poz
dravlja drugog, koji ih vodi iz grada i ovaj mu odvrati pozdrav.
U tom gradu ovjek bi mogao duplo zaraditi, kad bi idrao bez
sna, jer se ovdje radi i danju i nou. "
Ovo je bilo napisano prije tri tisue godina, ak je zaboravljeno
ime ene, koja je napisala pjesmu, premda je u pitanju jedna od
najpoznatijih pjesama na svijetu. Ali ovdje su pastiri koji se danas
pozdravljaju isto kao to su se tada pozdravljali. PAN TARI, rekao
je Heraklit, "sve tee". I sve to pokua pobjei ovom zakonu, sve
to se opire svojom snagom, sve to je otporno, sve to se trudi da
se zaustavi, razbiju nezadrivi valovi vremena. Mislimo da je elik
248
moniji odvode, ali brod, koji bi bio u stanju oduprijeti se njenom
djelovanju, nismo jo u stanju sagraditi. Usporedite blage, proljet
ne vjetrove sa stijenom. Danas ove vjetrove udiemo i zrak je isto
tako svje kao nekad. Ali gledajte kako je ove hramove i temelje -
ne, ve i samu skalu - pohabalo pogibeljno milovanje osvjeava
jueg vjetria. To je jedan od razloga zato sam odluio doi
ovamo, premda poslije samo jednog pogleda na ovu neusporedi
vu ljepotu, ljepotu koja se mijenja iz dana u dan i nikad se ne
zamori, objanjenje nije potrebno. Pogledajte zalazak sunca svake
veeri. Poput dva sata velike opere. Skoro zasljepljujue je sjediti
na terasi vile i gledati neprestanu mijenu veliaSIvenog sumraka.
A sama no! Tu iznad stijene je sjevernjaa. Kao to se miu
mjeseci, velika se kola zvijee vrti u stal nom sjaju; mozak poinje
raditi po sasvim drukijoj vremenskoj skal i. Svako kruenje neba
oko pola je kao kazaljka koja pokazuje sekunde na vlastitom
duhovnom satu "
Sluali smo ga s napetom panjom. Ljepota ovog mjesta jako
se urezala u nae svijesti. Bilo je nevjerojatno. Rugobe poput
Londona i Pariza bile su nemilosrdno izbaene iz naih svijesti. Iz
jalove mate gradova stigli smo do zemlje vjeitog mira. Opet smo
bili roeni u svijetu, koji je bio sasvim drukiji od svega to smo
do tada okusili. Proimao nas je osjeaj nevinosti, kao da smo se
probudili iz more, izgubili smo osjeaj za vrijeme i prostor, no,
znali smo da su naa stara mjerila SVijeta bila samo privid. Sati su
bili mehanike igrake. U Telepilusu vrijeme nam je mjerila priro
da, ije dio smo bili mi sami.
Hodali smo jo nekih pet minuta, ali, nas je opet obuzela sla
bost. Heroinsko zlo umanjilo je ljepotu prizora. Zadovoljili smo .
pohlepu, ali sada nam se ovaj in ogadio. Nitko nas nije vidiO, no,
svejedno smo osjeali da je zbog ovog poroka uvrijeena ve i
sama priroda.
"Otii u sam naprijed do manastira," rekao je Lamus, "bit e
najbolje da polako nastavite. Naredit u da vam pripreme neko
osvjeenje i poalju nekog tko e vam pokazati put. "
Mahnuo je rukom i otiao prema brdu vrsto odmjerenim
koracima iskusnog branina. Lou je ruku spoj ila s mojom. Bili smo
sami s prirodom. U nama se rodio neki novi osjeaj, dok je osjeaj
linosti izblijedio. Blago sam je povukao u zagrljaj, izmijenili smo
dug poljubac, kakvog nikad ranije nismo doivjeli. A zapravo se
249
nismo poljubili. Bili smo samo dio slike iji je prirodni izraz bio
poljubac.
"Bit e bolje da krenemo dalje," rekla je Lou kasnije, kad se
oslobodila mog zagrljaja. U trenu smo se suoili s vrlo neobinom
osobom. Bio je to petogodinji djeak, svijetle kose i bos, obuen
u kratku suknju plave boje i irokih rukava s kapuljaom i skerlet
nom podstavom. Bio je vrlo ozbiljan, pozdravio nas je vOj niki :

"Citav zakon neka bude Cini to eli." rekao je krepko i ponudio
nam ruku, "Doao sam da vas odvedem do manastira."
Lou je shvatila da bi bilo nepristojno podii u naruje ovo
vano malo stvorenje i poljubiti ga. Uivali smo u sveanom
trenutku, i s dostojanstvom se uspravili i rukovali. Onda je dotrao
jo manji djeak.
"Ljubav je zakon, ljubav je naklonost," rekao je. Oito se radilo
o uljudnosti.
"Oni ne znaju to treba odgovoriti," objasnio je stariji djeak
blagim tonom. "Zovem se l-lermes," rekao je Lou, "a ovo je moj
prijatelj Dioni."
Spopao nas je neobuzdan smijeh, koji se Herresu inio sasvim
neumjestan. Ali Dioniz je rekao Lou: "Dat u ti mali poljubac. "
Podigla je dijete i uzvratila mu pozdrav. Kad ga je spustila,
pruio nam je ruke, dok nas je Hermes na vrlo poslovan nain
vodio uz brdo i svako malo se okretao da se uvjeri da je s nama
sve u redu. Izgledalo je da Dioniz vjeruje da je njcgova dunost da
nas zabavlja opisujui predmete na putu.
"Ono tamo dolje, to je kua dobrog ovjeka," rekao je, "vodit
u vas na ruak k njemu ako obeate da ete se lijepo ponaati. A
tamo dolje ivi ona brbljava ena," nastavio je smireno, pOto smo
mu garantirali da emo biti uljudni. Dostojanstvo starijeg djeaka
i raspojasano raspoloenje mlaeg izazvali su u nama napad
priguenog smijeha.
"ini mi se kao da smo uli u samu priu," rekla je Lou.
"Big Lion tvrdi da je tO jedina istinita vrsta pripovijesti," ovratiO
je Hermes i oito bio spreman da, ako bude potrebno, brani svoje
stajalite. Uistinu, njegove tvrdnje prihvatio sam bez problema.
"Ovo je manastir," nastavio je, dok smo obilazili okuku, prika
zala nam se dugaka, niska, bijela kua.
"Ovo nije manastir," usprotivio sam se, "ve vila."
250
"To ti se samo ini jer gleda pogrenim oima," objasnio je
I lermes. "Prije nego to su me poduili i sam sam mislio tako."
"Da li misli da e nas gospodin Lamus moi naUiti?" upi tao
sam, pobjeen zbog komine situacije.
"Oh, on ovdje nije gospodin lamus," gordo je odgovorio Her
mes, "ovdje je Big Lion i, naravno, moe uvjebati svakog tko nije
suvie star ili glup. I sam sam bio dosta glup kad sam prvi put doao
ovamo," nastavio je ispriavajui se, "i to je bio preokret u mojoj
karijeri. "
Dijete sigurno nije imalo vie od pet godina, ali njegova pl'ia
bila je nevjerojatna. Imali smo osjeaj da smo stigli u arobnu
zemlju. I okolica je bila arobna.
Dioniz se bio 7.grijao, htiO nas je ve jednom dovesti do
manastira, pa nas je vkao za ruke.
"Sluaj, Di," rekao je Hermes, "valjda zna da se ne smije ovako
vui ljude. Ovo je jedno od pravila, "objasnio je Lou, "da se ne
namee ljudima. Big Lion tvrdi ea bi svatko lijepo ivio, kad bi ga
samo ostavili na miru."
inilo nam se da je uvjeren da ovoj tvrdnji [reba i objanjenje.
"Ovog tjedna Cypris nam ita G ibbona koji dokazuje da sve
potekoe dolaze od toga to >L ljudi upliu u tue poslove."
Zaurlao sam od smijeha: "Gibbon> Pitam se, to e biti slije
dee?"
"ovjek mora poznavati povijest Rima," objasnio je Hermes
Jlasom kolskog direktora, koji dri odgojnu lekciju.
" t si itao prolog tjedna>" upitala je Lou, premda se tresla
o smijeha kao i ja.
"itali su nam Shelley ja," ispravio ju je, "mi sami ne itamo."
"Big Lion ne eli da nauimo itati jer moramo prije nauiti
upotrebljavati svoje oi, a itanje ih kvari."
"Ali zato?" iznenaeno je upitala Lou, "To ne shvaam. Mislila
sam da je itanje najbolji put stjecanja znanja. "
Dioniz je stavio nogu ispred sebe.
"O - zato nek bude poput psa proklet "
Ovog puta nije bila tjelesna iscrpljenost. Ova neobina djeca
Su uspjela da nas navedu da zaboravimo tjelesne nedae. Kad
koraa uzbrdo nije se mogue istovremeno i smijati. Sjeli smo na
livadu punu cvijea i valjali se po tlu, kidali uperke trave i grizli
i h da pobijedimo svoJe osjeaje. Dioniz je mislio da s radi o igri,
251

poeo je divlja ti, ali Hermesa je, premda se i sam elio pridruiti
zabavi, 7.ustavio njegov osjeaj odgovornosti.
"Gdje ste nauili ovako priati?" konano je uzviknula Lou, dok
su joj suze klizile niz obraze. Hermes se je uozbiljio. "To je iz Knjige
Zakona. Ne promijeni vie od jednog sloga! " rekao je.
Ozbiljno smo se priupitali nismo li moda uli u jedan od onih
fantastinih snova na javi, koje smo upoznali uzimajui heroin. Ali,
ovo su bili snovi sasvim drugaije vrste. Imali su zdrav ton, a
nastajali su u neobinom spletu ljepote. Konano, smo se digli i
duboko udahnuli. Hermes je pourio ela pomogne Lou da stane
na noge i taj in, koliko god da je prirodan u izvanrednim okolno
stima, opet nas je nasmijao. Dioniz nas je gledao svoji m velikim,
ozbiljnim oima.
"Hajde!" iznenada je odluio i poeo izvoditi plesne korake.
Vidjeli smo da je Hermes, unato svojem otporu da se uplie u
tue poslove netrpeljiv, pa smo skoili na noge. Lou je sada
uhvatila njegovu ruku i ostavila me straga s Dionizom, koji je
uborio kao beskrajan potoi. Nisam ga mogao vie ni sluati, sve
to bilo je za mene jednostavno previe.
Stigli smo na terasu vile. King Lamus stajao je pored otvorenog
ulaza. Preodjenuo se u kosrim od svile svijetloplave boje, sa
skerlernom podlogom i kapuljaom, re rukavima kakve su imala i
djeca. Na prsima je imao, u istostraninom trokutu, okruenom
sa sunanim zrakama, zlatom izvezeno egipansko oko. Pored
njega stajale su dvije ene u slinoj odjei. Jedna je imala oko
dvadeset i pet, a druga oko etrdeset. I male su kratko podianu
kosu - mlada kesrenjastocrvenu, a starija bogato srebrnosivu.
"To je Big \.ion," rekao je Dioniz, "s Atenom i Cypris. "
Hermes h odmaknuo i . povjerio nam: "Sada prvi recite 'ini
to eli', jer time pokazujere da ste prisebniji OCI njih."
S odobravanjem smo mu kimnuli i izvel i program.
"Ljubav je zakon, ljubav ispred volje," odgovorili su njih troje,
"dobro nam doli u manastir Teleme!"
U trenu je nestalo sve ozbiljnosti, kao da se arolija rasplinula.
Toplo su nas prectavil i enama. Poeli smo priati kao da se
znamo ve i tav ivot. Basil je oba mala boga stavio na koljena i
veselo sluao Hermesovo izlaganje u koje je ovaj zapao zanema
rivi odgovornost. Na terasu su donijeli stol . Sjeli smo. Atena nam
252
je uzela stolice i pri tome objasnila da je u manastiru obiaj jesti
L tiini, odmah, rekla je: "Kad izrazimo elju. "
ta je mislila sa "izraziti elju'" uli smo ve o tome da pred
objedom kau - milost-, no, ve odavno ni Lou to nije izgovorila.
Bilo kako bilo, ova mala tajna ubrzo se razjasnila. S drkom
tuniskog elinog noa, obloenog srebrom, tri puta je kucnula o
stol . Najprije tri, a onda pet i onda opet tri puta. Izgledalo je da je
ovaj in imao neko znaenje. Onda je rekla: "itav zakon neka
bude ini to eli."
Dioniz je pokazao znakove velikog nemira. Bio je na redu da
odgovori i u7.sno se bojao da u prisustvu stranaca zaboravi rijei.
"to je tvoja volja?" rekao je u iznenadnom napadu samosvijesti
i ponosa.
"Moja volja je jesti i piti," odvratila je mirno Atena.
"S kojom namjerom?" sumnj iavo je upitao Dioniz.
"Da ojaam tijelo."
Dijete je s nelagodom gledalo naokolo, kao da mu je odgovor
ponitio planove. Cypris mu je slisnula ruku i on se ponovo ozario.
"S kojom namjerom?" 7.neseno je ponovio pilanje.
"Da dovrim svoj Velik Rad," odvratila je Atena. inilo s da je
Dioniz doao na svoj raun. Bez i najmanjeg oklijevanja izjavio je:
"Ljubav je zakon, ispod volje."
"Ljubav je zakon, ljubav ispod volje," ispravila ga je Cypris.
"Ponimo!" veselo je rekla Arena i sjela.
253

Glava 5
U TELEPILUSU
Za ruak smo imali ribe, kakve ni kad prije nismo vidjeli, ribe
dugih, uskih tijela, a gubice kao sabljarke. Bili smo vrlo gladni, a
ribe su bile odline. Ruak se nastavio sa sirom, medom i ljivama,
te kno zavrio s pravom turskom kavom, ne s jednom alicom
ve s onoliko, koliko ih je tko htio - i s benediktincem. Uz jelo smo
pili gorko, jako vino s te zemlje, a inilo nam se da je to najbolje
crveno vino, ikad nastalo bez umjetnih dodataka. Imalo je neku
vrstu vitalnostni . Bilo je primitivno kao i i lav sistem u manastiru,
no, svjeina i prirodnost svega nadomjeslili su ll naem probirlji
vom ukusu. Kao da smo sjeli k objedu okrueni sluajnim izborom
olimpijskih boanstava. l hrana je bila na istoj razini.
A i nismo imali vremena za bilo kakvu kritiku, jer nas je ljepota
okoline fascinirala. Daleko na zapaclu crta brda sputala se u more,
najUdaljeniji vrhovi bili su vie oci pedeset milja daleko, ali su u
toj istoj atmosferi proljea ostali jasni i isti. Mogli smo ak vidjeti
okomite padine stijene, koje su nekih desel milja blie trale,
usporedno s gorskim lancem. Linija obale, u kompliCiranoj vijuzi
neopisive ljepote i sklada,vukla se prema nama. Sam Telepilus
stajao je na malom rlu i nita nije moglo zaustaviti ovo magino
prostiranjemora izmeu nas i dalekih lanaca s njihovim vrhovima,
koji su strali iznad glavnog grada ove zemlje, odakle smo j utros
krenuli. Lijevo od linije obale bio je lanac brda, fntastino obo
jenih oblika, koji se rasprostirao sve do padine na kojoj smo mi
sjedili. Ocean se doticao horizonta. Na valovima je, poput miste
riozne Debussyjeve melodije, plesalo svjetlo. Mijenjalo je nijanse
o najsvijetlije ute i plavozelene preko beskrajnih nijansi duge
do blijedopurpurne i tamnopurpurne. Ni janse su se slijevale u
kaleidoskopsku fntaziju.
255

Nadesno je bezgranino more prekidala strma litica, okrunjena

ruevinama crkve, a jo vie udesno stijena seuzdizala strmo i
okomito - to je nazupena linija neobino obli kovanog vrha. Zatim
se padina odjednom sputala do obale, a tik ispod vrha stajali su
ostaci starog grkog hrama. Iznenada, desni krak se sputao di
rektno u more. S ove strane je gaj maslina, kaktusa i hrastova
zastirao pogled. Na terasi ispred nas bio je vrt s ogromnim gerani
jama, koje su cvale, tratinicama, purpurnim perunikama visokih
stabala i visokim trsom, koji se, u glazbi povjetarca, s padine klatiO
kao plesa. Ispod terase bile su murve u cvatu, trenje i jabuke,
zajedno s mnogim arenim drveem, koje nisam poznavao. Na
jugu je kuu zastiralo brdo, a izmedu toga le:ao je travnat vrt u
sjeni ogromnog drveta nepoznatog lia. [za njega su, kao kiklop
ski telefonski stupovi, stajala dva perzijska omha, ukraena tam
nozelenim liem. Podsjeali su na gardistiku husarsku ubaru.
Kad je stigla kava, zavladala je tiina, po pravilu, kao zavretak.
Lamus je ranije napustio stol. Atena je objasnila manastirsku
teoriju o objedima, da su oni samo aljenja vrijedni prekidi rada i
da se na poetku iskae "elja" da bi naglaSili injenicu da j e jedina
isprika za prehranu ta da bismo svoje tijelo odrali u stanju da
bude sposobno za Veliki Rad. Zatim se on ili ona udalje b
formalnosti, poto je prekid zavren.
Lamus se vratio iz kue u odijelu od nanela i u konim jahakim
hlaama. Sjeo je, poeo piti svoj u kavu i benediktinca. Puio je
usku, crnu Cigaru, tako jaku da je uznemiravao ve i sam njen
izgled.
"Nadam se da ete mi danas oprostiti," rekao je, "moram, naime,
pregledati druge zgrade. Ova kua je, moglo bi se rei, kua za
prijem stranaca. U drugim kuama traju razliiti kursevi koji se
odvijaju ovisno o volji njihovih stanara. Ovdje ete, naravno,spa
vati, uzmemo li u obzir razloge vaeg dolaska . . . . Ne Dioniz, ovo
nije trenutak da se kae 'strovalit e se u ponor zvan zato i tamo
e uginuti zajedno sa psima mzuma' . Za sada u i ja spavati ovdje,
umjesto, kao to je obiaj, u svojoj usamljenoj kuli."
Vidjeli smo da su se Cypris i djeca mirno iuljali, dok je sestra
Atena ostala udubljena u prouavanje nas dVOje.
"U odsustvu Lale," rekao je, "sestm Atena je va glavni psiho-
10g.Otkrit ete kako e dobro koristiti vama i vaem radu. Ostavit
256
u vas da slijedeih nekoliko sati razgovarate. No, najprije se
morate odmoriti od putovanja. "
Digao se i nestao iza kune. Nije nam bio potreban nikakav
poinak, jer nas je atmosfera ovog mjesta zainreresirala. U pitanju
nisu bile samo zanimljive navike koje su osnaile nau fantaZiju,
nego i neizreciva atmosfera ovog mjesta i ljudi, to nas je stavilo 1
nezgodnu situaciju. Mjeavina jednostranosti i eleganCije bila je
ve sama po sebi bizarna, no, jo je vie to bila kombinacija

potpune vlastite slobode i oite stroge discipline. Cinilo se da

automatska pravila, po kojima jc bilo sve izvo(\eno, ine skoro
prpsku rutinu. Lou je odmah shvatila poanru i vrlo otvoreno
zamolila sestru Atenu za objanjenje.
"Hvala to si me podsjetila na to," rekla je sestra Atena, "ali, Big
Lion je rekao da se morate odmoriti. Legnite radije u atelje. Znam
da vam nije do spavanja, no, razgovarati moemo i ovdje i tamo.
Najbolje e biti da se udobno smjestite, a ja u vam objasniti nae
male, smijene navike. "
Leajevi za odmor bili su isto tako primilivni kao i sve drugo.
V ateljeu su bili uski madraci sa elinim oprugama, prekriveni
udobnim jastucima. Bacili smo sc na njih uz oklijevanje, no,
odmah smo se osjeali bolje. Soba jc na laj nain izgledala vea i
atmosfera za odmor bila je oigledna. Bili su to niski leajevi, a
sigurno je bolje imati pie i Cigarete na podu nego na stolu. Tada
smootkrili dasmo uvijek ili svijelom nesvjesno zabrinuti da emo
neto sruiti. Poeli smo shvaati zato piknik na travi daje osjeaj
slobe. To je odsustvo brige, pa ipak nas je smetalo, jer nismo
bili naviknuti na to.
Sestra Atena otvorila je stolicu na sklapanje, tako nisku da je
mogla s poda podii au.
!lU vezi s tvOj im pitanjem,rt ree, "nloram priznati da si u pravu,
to se tie nae eline diSCipline, ali, moramo sami razmisliti o
tome i onda, kad shvatimo njihov cilj, pravila nas vie ne smetaju.
V t. civiliziranom ivotu ovjek bar dvije treine vremena gubi
na nepotrebne poslove. Namjena ovog mjesta je da svakome
ponUdi to vie vremena da moe raditi to ga je volja. Naravno,
kad ovamo dodete s uobiajenom navikom da se uzrujavate zbog
svega to je drukije od onog na to ste naviknuti, moete zapasti
u stanje uzrujanosti a ona e biti sve jaa, jer ovdje nema nieg to
bi remetilo vae postupke. Kad sam prije dvije godine stigla ovamo,
257
9
svaka sitnica mi je smetala i bila suvina. Postepeno sam se oSvije.
stila shvativi da je sve unaprijed smiljeno, Ovi ljudi bili su
mnogo efikniji od mene i to tako to su ekonomizirali vrijeme i
napore koie sam ja inae, rasipala na sitnice, Nisam se mogla boriti
s njima, kao to se ni Dioniz ne moe boriti s]ackom Dempseyjem,
Ovdje, naime, nema druge zabave osim etnje, penjanja, itanja i
igre telere, a ljeti, naravno,kupanja, Zbog jednostavnosti, kuni
poslovi ne oduzimaju mnogo vremena, Nikud se ne ide i nita se
ne radi, A posljedicaje da s jelom i svime ostalim, to ubrajamo u
nuni rad, he potroi vie od jednog sata na dan. Usporedite to
s Londonom! Tamo ve samo odijevanje oduzme vie vremena,
Ova odjea je dovoljno lijepa i za kraljevsko banenje, ali je i
praktina za sve drugo, osim za veranje po hridima, Odjenuti se

ili svui traje tridesetak sekundi. Cak i naa odjea za penjanje

sastoji se samo iz koulje, konih hlaa, arapa i umjesto sandala
iz tenisica, I ve se uspinjemo, "
Lou i j a smo pospano sluali njeno razjanjenje koje nas je tako
malo zanimalo da smo jednostavno trudili da ostanemo budni.
Zato smo uzeli jedan veliki snif heroina. Sestra Atena je skoila sa
stolice.
"To me je jetilo," rekla je, "da vam moram donijeti vae
tabele,"
A
o
Otila je u kabinet i donijela dva obrasca, Odsutno smo upisali
nae kriie na odreeno mjesto.
"Izvinite zbog prekida," rekla je, "no, magini dnevnik u mana
+ . ^
" SUru Je najvaznijI.
Heroin me je sasvim probudiO.
"Mislim da shvaam poantu, Sva vaa pravila su usmjerena na
to da to vie smanje onaj dio vaeg ivota, koji je reguliran
pravilima."
"Da, tako je," potvrdno je kimnula.
"Naravno," rekla je Lou, "sve je to lijepo, no ne znam to u
raditi sama sa sobom. Mora da je vrijeme uasan teret u tvojim
rukama. "
"Neka ti bog oprosti," zavikala je Atena, "nikad nemam ni jedne
slobodne minute!"
Buno smo se nasmijali.
"Odmah se vidi da si uenica Kinga Lamusa. Potpuno si nasli
, jedila njegov smisao za paradokse. "
258 +
"Znam na to misli," smijui se je rekla, "ako si lijen, onda je

to za tebe najgore mjesto na svijetu. Sto vie besposliari, vie se

i dosauje, Prole godine smo imali ovdje dvojicu mlitavih pok
varenjaka, koji su sami sebe nazivali piscima i umiljali da rade kad
bi se poslije doruka dostojanstveno povukli i do ruka proizveli
pola strane besmislica. Ali znaaja rada nisu bili svijesni; ovo
mjesto ih je skoro izludjelo. Manastir im je bio dosadan, jedan
drugome su dosaival i i bili uvrijeeni, jer su i m se ovdje svi smijali.
Ali puta odavdje nisu vidjeli, a ne bi ga ni prihvatili, kad bi im ga
netko i pokazao, Onda su se razboljeli i na ope olakanje konano
se i predali okoliCi, u kojoj e moi beskonano troiti vrijeme i
pozirati kao veliki geniji . Big Lion napravi vie za jedan dan, nego
to e ova dvojica za itav ivot, makar ivjeli do idueg stoljea,
Bilo mi ih je ao, koliko mi je to bilo mogue, jer kad nisu bili
zaslijepljeni SVOjim fiks idejama o tome to bi trebali raditi, bili su
divni ljudi. Tisue milja su proputovali da bi doli na trening, a
onda nam nisu dali mogunost da ih izvjebamo. No, imali su
dobre mozgove, a peat ovog manastira nikad ne izblijedi. Sigurno
su sada bolji i pametniji jer su bili ovdje, a bit e jo bolji i pametniji
im si to sami priznaju! "
" za nas sve to i nije ba nekakva utjeha," rekla je Lou istinski
uzrujanim glasom, "ta dVOjica me nisu ba ohrabrila, Ne mogu se
7.varavati da sam Wunderkind. Vjerojatno zna da u ivotu nisam
nita radila, osim to sam gubila vrijeme. A kad ga nemam na to
troiti, zapadnem u najtmurniju dosadu. "
Sestra Atena je priznala uz osmijeh, "Da, ovdje ili umre il i se
izlijei. Drago mi je da se uglavnom svi izlijee. Toj dvojici,o

kojima sam govorila, nije uspjelo samo zato, jer su bili suvie
umiljeni i sebini. Sve su pogreno tumaili u isekivanju da im
se, zbog njihovog lopovluka, svijet pokloni i da ih oboava, Na
svakom koraku su se obarali na Big Liana koji ih je svaki put opet
vraao u realnost. Istina je za njih bila pregorak lijek, Da su
prihvatili injenice, mogli su ih i promijeniti, te uoiti da moraju
stvoriti neto vrijedno, A oni su sami sebe uvjerili da smo ih
razapeli na kri, premda smo im samo umili obraze, Ali, boja
dobrog mnijenja o njima samima bila je suvie gusto nanesena,
Ostavili su nas, tvrdei da smo s njima loe postupali, Pa dobro,
sami su molili za ovakav postupak, a koristit e im tada kad stvari
ponu promatrati iz perspektive. Otkrit e da svo umiljavanje
259
A
\
,

njihovog priglupog, malenog drutva u Sohu ne koristi njihovim

duama toliko, koliko im koristinamjerno lo postupak njihovih
prijatelja u ovom manastiru."
"Da, to mogu shvatiti," rekla je Lou, "predobro poznajem
Basila, a da od sebe uinim takvom ludom. No, jo uvijek me
zabrinjava ta vaa silna efikasnost. A to u ja radi ti> Zar ne shvaa
da me je ba dosada, il i uas pred njom, doveo do heroina, kojeg
sam uivala da bi mi prolo vrijcme?"
"Ba tako," rckla je Atena ozbiljno, "ovaj kraj te doista natjera
na pie. I ba zbog toga Big Lion eli da prodemo ovu tvrdu kolu.
Ne treba mnogo vremena za spoznaju da na itavom svijetu nema
dovoljno heroina da samo jedan dan preivimo na tako loem
mjestu. I zato odustaje. "
Ovo je bio jo jedan od Rasilovih paradoksa, sposoban da
djeluje. Ali drukije je bilo uti ga iz ustiju upore i ozbiljne osobe
kao to je bila Atena. Njegov cinizam, uobiajena ironija, utisak da
tjera egu s tobom, sve to natjera te da njegove izjave odbacikao
"jo jedan paradoks" i da ne razmilja o njima. Lamus je previe
pametan, a sestra Atena je govorila s jednostavnom gordou i
direktno, premda je imala vrlo dobro razvijen osjeaj za humor.
Proavi maineriju njene pamcli, Basilove ideje su bile puno
efikasnije, nego da su svjee izale iz njcgoveglave. Uvijek sam
naginjao tome da Lamusu ne vjerujem. No, bilo je nemogue ne
vjerovati ovoj eni koja je njemuvjerovala, ili sumnjati da nije u
pravu, jer mu vjeruje.

inilo sc da on nikad nije ozbiljno shvaen,

no ona ga je uzimala ozbiljno i od njega izvukla najbolje.
"U redu, sestro Alena." rekla je I.ou, "ako heroin nije dovoljan,
to je onda dobro?"
"Bojim se da u vas morali iznenadili jo jednim paradoksom,"
rekla je i pripalila Cigaretu. "Rojim se da ete na prvi pogled misliti
da je neto pogreno. To je, naime, revol ucionaran preokret onog
to se ini tako obinim. Prola sam tO i sama, a injenica je
slijedea: kad imamo mnogo vie vremena, nego to smo naviknu-

ti, nas zahvaa oaj. Ukoliko se dosaujemo u velikom gradu

jednostavno potraimo neku razbibrigu kojih tamo ima velik
izbor. A ovdje nema nikakve olak.'ice ili mogunosti za tako neto.
Moramo, ili potpuno potonuti, ili zapl ivati.To je jo jedan primjer
kako Big Lion, koji mora da je sam Satana, ekonomizira vrijeme.
Samo glupan ne bi u 48 sali otkrio da ovdje ne postoji mogunost
260

za uobiajenu zabavu. U Londonu moe potroiti itav ivot, no

svoj um nee dovesti do toke koju eli dosei Big Lion. Brzo
shvati injenicu da treba neto raditi. Dobro, onda smo otili do
Big Liana i on odg

vori: '

itav zakon neka bude

ini to sam eli,

ali 'da' rekosmo: 'Sto je tor On surovo odvrati: 'Otkrijte! ' . Onda
ga upitasmo kako to otkriti i on ree: ' Kako znate to je dobro na
nekom autu?' Dobro, mi malo razmislismo i onda mu objasnismo
da kvalitetu auta otkrivamo tako da ga pregledamo, isprobamapo
jedine dijelove, usporedimo ih s onim strojevima, iju upotrebu
ve poznajemo, na primjer, koijom ili parnim strojem. Onda
raz.beremo da je auto izraden za putovanje po cestama. 'Veoma
dobro,' ree Big Lion, 'idite do kmja. Pretraile sami sebe, svoje
sposobnosti i zahtjeve vaih umova i tenje vaih dua. Dozvolite
da vam garantiram da ete otkriti da vam ovo ispitivanje ne ostavlja
dovoljno vremena da biste se pitali to, doavola, raditi sa samim
sobom '
"Hvala lijepo," odgovorismo, 'al i to onda, ako je na sud
pogrean, pretpostavimo da jc to to smo zakljuili da je auto, koji
je nainjen 7m vonju, zapravo kri koji bi morao sadr/..avati l ijes?'
'Ba tako,' ovrti Big Lion, 'moralc provjeriti svoje sudove, a t
s ne radi tako da se raspituje tc kod onih koji su vjerojatno i vee
neznalice od vas, ve uete u ovu udnu stvar, pritisnete pravo
dugme i ako krene, onda je to aulO. Niste pogrijeili. Zar se niste
uvjerili u to to tvrdi Knjiga Zakona: Uspjeh je tvoj dokaz? I
dozvolite mi da vam ponovo ustvrdim da ete se aktivirati onda,
kad budete radili u skladu s vlastitom voljom. Tada ete otkriti da
nemate vremena za dosadu. "
Odbacila je opuak, ali, prije je njime pripalila novu cigare
tu.

inilo se da razmilja i da joj mozgom prolaze dublje misli od

onih, o kojima se tako lako izraavala. Promatrali smo je paljivo.
Heroin je smirio i osnaio nae misli koje je njeno izlaganje
podstaknulo. Nismo je eljeli prckidati. Htjeli smo da je ovako
beskonano sluamo. Njena koncentracija postajala je sve oigled
nija. Poslije duge stanke polako je nastavila, no inilo se da vie
govori sebi nego nama i to zato da bi uobliila vlastite misli o tome
kako nas poUiti.
"Mislim da je to ta ideja," rekla je. Imala je zanimljive usne,
etorouglaste obraze, kakve moemo vidjeti na nekim egipatskim
bistama, a u uglovima usana leala je neprocjenjiva mogunost
261
samoizraavanja. Oi su joj bile duboke i mirne. Osobito snana
vilica odavala je veliku odlunost. Nikad nisam vidio lice, koje je
tako jasno izraavalo hrabrost.
"Da, mislim da sad shvaam, droga te natjera u ono stanje koje
se moe nazvati tokom smrti, kad se itav ivot vidi unatrag, u
perspektivi, i kad se shvati njegovo znaenje. Ali umjesto da te
ponese u nepoznato, kao to je to u primjeru smrti, ima mo
gunost i potrebu da nastavi stari ivot na toki gdje si ga ostavio,
ali sa jasnim shvaanjem prolosti koja odreduje budunost. To je
smisao onoga to ZOvu inicijacija. Shvaam: 'Ti nema drugog
prava osim da izvrava volj u! ' To je razlog to su stari hierofanti
kandidata zatvarali u tiinu i tamu' Mogao je izabrati izmeu
ludosti ili spoznaje samog sebe. l kad bi ga opet izvukli van na
svjetlo i u ivot, vraen ljubavi i slobodi, on je bio istinski Neoft,
to jes't ponovno roen ovjek. Big Lion nas vodi kroz to, a da ne
znamo kako. Iako sam i sama to prola, nisam razgovjetno raza
brala to se je zapravo dogodilo, sve dok vam to nisam pokuala
objasniti."
Opet me je uhvatio jak osjeaj da sam zaaran. Pogledao sam
Loujine oi i vidio da ona osjea isto. Ona se od uzrujanosti tresla.
Imala je oi uprte u obraze sestre Atene i to s Oitim oduevljen
jem. Veselio ju je ovaj strani pokuskoji ju je ekao. Moje raspo
loenje bilo je malo drukije. Nailazio je niz slika i moje prolosti,
a njihova zbrkana glupost ogadila mi se. Dostignua kojima sam
se najvie diio, izgubila Su svoju privlanost, jer nisu bila nitao
sobito. Na pamet su mi pale rijei Carolla Kinga: "Pametna riba
nikuda ne ide bez razloga. "
Moj mozak je dosta nepovezano uhvatio melodiju:
"Hoe li, nee, noe li, nee
Nee zajedno na ples?"
Kad sam se probudio, bila je vjerojatno pono. Bio sam pokri
ven plahtom. Usprkos hladnom vjetriu, koji je puhao kroz otvo
rena vrata, bilo mi je vrlo toplo. Iznenadilo me to su vrata bila
otvorena premda u toj zemlji ima razbojnika.
King Lamus je sjediO za stolom i pisao. Lijeno sam ga proma
trao. Bio sam e, naime, smjestio vrlo udobno i nisam se elio ni
pomaknuti. Brzo sam zauo zvona sa udaljene katedrale, koja su
262
oznaila pono. Lamus se iznenada podigao, te krenuo stepenica
ma do vrata i na terasu, Obasjanu mjeseinom. Gledao je prema
sjeveru. Dubokim, sveanim glasom recitirao je neto to je vjero
jatno bila invokacija.
"Pozdrav tebi, koji si Ra u svojoj tiini, i tebi, koji si Kepra, ohar,
koji putuje pod nebom u svom brodu u pononom satu sunca.
Tahuti u svom sjaju na pramcu, a Ra-Hoor za kormilom. Pozdrav
tebi ove veeri! "
Govor je popratio nizom kompliciranih kretnji. Po zavretku
se vratio i vidio je da sam budan.
"Kako smo spava l" mirno je upitao nad mojim jastukom.
"Nikad blje."
Nemogue bi bilo opisati detalje samo jednog dana u Telemi.
Ovdje ivot ima svu punou heroinskog ivota, ali bez njegovih
razoaranja. Jednostavno, prisiljen sam izabrati jedino one do
gaaje, koji se neposredno tiu naeg l'urgatorija.
Poslije kraeg avrljanja s Basilom, opet samusnio i ujutro sam
se probudio vrlo svje, a svejedno uvjeren da bez heroina ne mogu
ustati. Sijalo je jasno, proljetno sunce i njegove zrake su tako
blagotvorno padale na mrkozelene stijene nasuprot brdaca, da
sam se sjetiO da sam u Telemu stigao zato da obnovim mladost.
Zadravao sam ruku. Postepeno mi se vraala, a istovremeno je
osjeaj nemoi - zbog nedostatka heroina - zamjenila poudu za

nJIm.
Podigao sam se s madraca i neSigurno stao na noge. Lou je jo
uvijek spavala. Bila je tako slatka u iSLOm, bl ijedom svjetlu koje

je prodiralo u sobu. Cvrsto sam odluio da unitim ovisnost koja

je unitila nau ljubav. U posljednjim mjesecima bila j e lijepa
jedino jo u snu. Kad bi se probudila, imala bi izraz napetosti, ivo
trzanje obraza i unitenu put, jer jetra nije vie bila u stanju izlUiti
sve otrovne sastojke droge. Sve to zajedno inilo ju je ne samo
naizgled dva puta starijom, ve je to i postala zbog ovog gadnog
poroka, kao same estetske pogreke. Kao kod svih drugih djevo
jaka, koje sam poznavao, i Loujina ljepota je ovisila od njenog
duhovnog stanja. Utjecaj odredene misli u trenutku bi je promje
nio iz Venere u Ekidnu ili obratno.
Tog j utra duhovno zadovoljstvo ju j e inilo neobino
draesnom. Ai, dok sam ovako stajao promatrajui je, gadan
nemir heroinske poude me skoro prisilio da uzmem stuff, a da
263

moje tijelo toga nije bilo uope svjesno. Svoju kretnju sam pravo
vremeno otkrio. Pomislio sam kako e mi etnja moda pomoi da
proivim najkritinije trenutke. Kad sam izaao, sreo sam sestru
Atenu.

"Citav zakon neka bude Cini to sam elil" rekla je.
Ovo je bio redovni jutarnji pozdrav u manastiru. Premda sam
se na to ve priviknuo, uvijek bi me ponovno iznenadio.
"Dobro jutro," odvratio sam zbunjeno.
"Odgovor je: Ljubav je zakon, ljubav ispod volje," nasmijala se,
"ovaj si pozdrav izmjenima da se OSigura da te susret s prijateljima
nee odvratiti od Velikog Rada. A onda moemo govoriti o bilo
emu. Oh, ne, ne moemo, najprije montm pregledati vae
jueranje dijagrame."
Donio sam ih; sjeli smo. Naravno, bio je samo jedan krii.
Poprimila je vrlo ozbiljan izraz.
"Ovo je vrlo neredovito, brate, " rekla je, "nita nije upisano u
drugom stupcu! "
Kasnije sam otkrio da je dio manastirskog sistema i to da u vezi
s nekim prekrajem pravila se pravi da si vrlo strog, a onda nekom
blagom napomenom pokae da to nije bilo reeno u ljutnji.
Namjera je bila ta da se u intelekt usidri misao da je prekraj bio
vrlo ozbiljan, ali da je ukor bio zapravo prijateljski. No, tad to jo
nisam znao i zato sam bio iznenaen kad je nastavila:
"U redu, Cockie, znamo da si nov kolega," govorila je dok je
njen prst uporno pokazivao na stupac broj dva, koji je imao naslov
"Razlozi uzimanja doze." Dobro, Dioniz mi je pokazao put iz toga.
Drsko sam se okrenuo i rekao: "Dosta, zato neka bude proklet kao
pasi" Bio je to elektrini udar. Pali smo u obose, u mUZikalni
smijeh, koji mi se inio u divnoj harmoniji s ljepotom aprilskog
jutra.
"I vrag moe citimti iz svetih knjiga," odvratila je, "ovaj posao
odnosi se na neto sasvim drugo. Stvar je u tome (sad je opet bila
ozbiljna) da otkrije to ti se vrzma po glavi. Svi inimo toliko
gluposti. S loim rnzlozima ili ak i bez razloga. 'Oprosti i m oe, jer
ne znaju to ine! ' odnosi se na devet desetina naih inova. U tom
manastiru postigli smo toliko zato jer smo nauili sl uati na
mzum, pa sami sebe odvmamo od toga da za neto, to to ne
zasluuje, izgubimo makar samo jedan trenutak. U sluaju tvog
eksperimenta, rije je o znanju - kako ovladati tako jakom drogom,
264

a u tome moe uspjeti jedan od tisuu ljudi. To je bitno. Plaim se

da e otkriti - mislim, i nadam se da e uskoro otkriti da je tvoj
mozak razvio neke morbidne tendencije. Naginje crnim mislima.
Big Lion mi je priao kako si postigao onaj stupanj, kad si jednu
dozu uzimao prije spavanje, a drugu za buenje i kada si po
kuavao supruzi, s kojom si inae otvoreno snifao, prikriti koliinu
koju uiva. Tu ima jo neega, naime, apstinencija uvijek pore-

meti mvnoteu razuma. Covjek bez hrane ili bez para otkriva, da
mu se glavom motaju vrlo neobine misli, te da ini stvari, koje
nisu nuno u vezi s njegovom potrebom. Koliko mogu biti opse
sivne, toliko su i sasvim van navika njegovog karaktera. "
.
Uzeo sam olovku i odmah zapisao krii, te u stupac broj dva
napisao: "Zato da to vie izvuem i prosvjeenog govora sestre
Atene."
Veselo se nasmijala.
''Vidi, mi smo opet Adam i Eva! Krivicu pokuava svaliti na
mene. Odmah sam uoila da je rvoje tijelo ne.vozno. Ako nee
uzeti heroin, kao to nee, a da prestane ovako drhtati, uzmi
bijelu tabletu. Nee re uspavati jer si sc odmorio, a ova mala, sitna
stvar e samo kruiti tvOj im solarim plcksusom i pravilno udarati
po tvojim majim ivcima."
Posluao sam njen savjet i osjeao sam se mnogo bolje. Tada
se pojavio King Lamus i sestru Arenu pozvao na partiju tele me.
Izveo sam Lou, sjeli smo i promatrali igru, koja se tako zove zbog
raznolikosti dozvoljenih udaraca. To je neka vrsta igre s loptom,
slina nogometu, nema sporednih zidova, ve u pozadini igralita
stoji niski zid. Ako lopta ode preko njega ili preko okomitih crta,
nacrtanih na Zidu ili ispod sitnog tapa nekoliko stopa nad zem
ljom, ona jevan igre. LOptu moete udariti bilo kojim dijelom tijela
i sve dok su udarci isti, igra je zapanjujua. Poslije dva seta igrai
su sasvim oznojeni. Poeni se zbrajaju kao u tenisu; svaki poen ima
jednoslono ime to tedi vrijeme. Igra je imala i uzbudljiv dublji
smisao - namjenu da um prihvati misli, koje bi inae uzrujavale.
itav sistem Kinga Lamusa temelji na tome da omoguuje ljudima
da zapazesvoje osjeaje kao i bilo to drugo u ivotu.
Opinjenosti drogom najvie dolazi zbog buke koja je prati i
tako usmjerava panju na nju. Absint, koji je zabranjen u Fmncu-

skoj, Svicarskoj i Italiji jo se uvijek slobodno prodaje u Engleskoj.

Ne moe se sresti Englez, ovisnik o absintu. Ali, kad bi netko
265
zapoeo urnalistiku hajku protiv absinta, ubr. bi se promet
nuo u javnu napast. King Lamus je lj udske umove osamostalio
pomou suprotne jednadbe. Imao je niz pomagala kojima je
ljude natjerao da uznemiravajue nazore i shvaanja primaju kao
najobinije. Djecu je suoavao s najteim idejama, dok su bili jo
suvie mladi da bi zadobili stalne fobije. Hermes je ve u ptoj
godini bio naviknut prisustvovati kirurkim zahvatima i slinom,
te uhvatiti s u kotac s opasnou od davljenja ili pada sa hridine.
Tako je potpuno izgubio strah pred tim nedaama. Ove principe
objasnili su mi 7x vrijeme odmora, medu setovima.
Sestra Cypris i jo troje ili etvoro izali su iz kua i pridruili
se igri. Intenzivna djelatnost i opa bezbrinost iznenadili su nas.
Pozvali su nas da im se pridruimo u igri, a naa nesposobnost bila
je uzrok nae srdbe. Zbog drogiranja bili smo suvie oslabljeni
da bi izdrali, a to nam je dalo inspiraciju, pa smo odluili da s
oslobodimo svog robovanja.
No, jutarnje nedae tek su zapoele. U manastiru je, naime, bio
obiaj da dolazak stranaca proslave piknikom na vrhu brda. Iz
manastira je put vodio kroz umu do strme, uske staze. Na kraju
je, preko puta, bio vodovod, ali Lou i ja smo bili suvie nervozni
da bi hodali po uskom nasipu. Morali smo ga 7.obii; sve smo se
vie sramili svoje nesposobnosti.
Na drugoj strani se brdo koso uzdie. Travnati odvojak vodio
je do lijeba, ispunjenog zidinama starog grada koji je prije dvije
ili vie tisua godina krasio stijenu. Tada je klima bila manje suha,
ljudi su ovisili o kii, umjesto da se sakupljaju u grozdovima oko
bliinjih izvora.
King Lamus se privezao na konopac izmeu Dioniza i Hermesa,
a mi smo se pod Cyprisinim vodstvom s mukom pentrali kozjom
stazom, koja je vijugala po travnatom proplanku. Njihovo drutvo
se uhvatilo u kotac s breuljkom na naoj desnoj strani. King
Lamus je ostavio Hermesa da ih s ponekim savjetom i bez pomOi,
vodi po opasnim stijenama. Ali njegova ruka je uvijek bila u
domaaju djeaka i, kad bi ovaj pogrijeio i pao, odmah bi ga
Sigurno uhvatila. No, djeak nije bio svjestan kako paljivo motre
na njega, .jer ga je Big Lion inae tretirao kao odgovornog vodia.
Naravno, napredoval i su dosta sporo, no, isto je bilo i s nama. Lou
i ja smo otkrili smo da nismo u stanju uiniti vie od dvadeset
koraka bez pauze. Tako smo imali dovoljno vremena da analizira-
266
\
mo rad Hermesove pameti, koja je rjeavala prepreku za prepre
kom, to je bilo zapanjujue. esto bi mogao jednostavno zaobii
neku prepreku, ali se nikad nije time posluiO jer je King I.amus
ve imao u glavi svijest da je pri penjanju glavna stvar da napada
najtee prijelaze. Ponekad bi se dijete zaustavilo u podnoju
padine i osmotrilo je kao da je u pitanju matematiki problem.
Jednom ili dvaput ocijenio je da je suvie opasno. Tad bi pri poao
King Lmus i pokazao mu gdje da se uhvati ili gdje da poloi nogu.
Onda ga je slijedio Hermes s olabavi jenim uetom. to se tie
Dioniza, njegove su metode bile sasvim drukije. Nije imao snagu
razuma starijeg djeaka, ni njegovog opreza i tako se penjao s
nekakvim olujnim genijem.
Na vrhu propi ank , kozja staza je odjednom krenula 'udesno,
ispod zida do toke gdje je pukotina omoguavala udoban prolaz.
Tu smo se pridruili penjai ma.
"Sutra N vodim gore po Big Gullyu, "rekao je Hermes sa
izrazom iskusnog alpskog vodia. Dioniz je odmahnuo svojom
malom glavom.
"Ne vjerujem da se moe popeLi tamo gore. "
King Lamus je povukao ue i savio ga, omotavi ga oko koljena
i stopala. S mukom smo preli vrlo grubo tlo do vrha skale. Bilo
je vrlo napeto promatrati uspon djeaka sa skale na skalu. Ko
nano smo stigli na vrh. Druga braa, koji su zalihe ponijeli u
naprtnjaama, ve su ih razmijetali po ravnom dijelu travnjaka.
267
Glava 6
ISTINSK VOLJA
Mene i Lou uspon je sasvim iscrpio. King Lamus nas je opome
nuo na jedno od pravila u telemskom manastiru u Telepilusu, da
mora svatko stii na vrh, korak za korakom i vlastitim naporom.
Iskljuen je polet s tuom pomoi koji najvjerojatnije vodi suno
vratu na zemlj u. za vrijeme uspona vie puta smo ostali bez daha,
premda nije bio dui od tri etvrt sata. Da si nismo pomagali b
1
heroinom, sigurno ne bi nikad stigli do vrha.
Uvijek nas je nanovo iznenadilo ponaanje djece, kao i njihova
nezavisnost, neustraivost i nagonska tednja snage. Nismo mogli
vjerovati da su djeca njihovih godina mogla izvesti taj usponbez
nekog oiglednog napora. A to se tie njihovih moral nih stavova,
neto od toga sam i rekao Kingu Lamllsu, koji mi je odmah
odvratiO, da je moralni stav onaj koji omoguava tjelesni uspjeh.
"To ete otkriti i sami na vlastitom primjeru. Vrlo malo e vam
tetiti kad ukineti vau sadanju praksu. Kad se neeg lati, treba
izdrati do kraja, a kraj ne stie, sve dok nisi sposoban rei - ili da
ili ne - bez obzira na tijelo."
Pored svega, veselili smo se naoj pobjedi nad hridima, iako je
to bio siuan uspjeh. Kad smo stigli na vrh, nas je prisjetilo me
to na neke doivljaje kod letenja. U pitanju je bila ista odvojenost
od svjetovnih stvari i ista vizija obinog ivota, iz perspektive.
Crvenkastosmei krovovi kua, komadii zemlje ilovae, udaljeni
vrhovi sa svojim arobnim visovima, ravna glatkoa mora, nejasna
crta obale - sve je to potvrivalo veliku istinu - da moe jedino
napornim usponom stii do mjesta preko ljudskog vidokruga i
imati uporite s kojeg promatra svemir u njegovoj veliini. Odmah
smo pvukli moralnu analogiju u odnosu na stanje naih tijela.
Svejedno, usprkos l.amusovim rijeima, imali smo olunosti da
prekinemo s uivanjem heroina.
269
*
^
Slijedeih nekoliko dana prolo je u ustrajnim naporima sman
jivanjabroja doza i tad smo poeli otkrivati ivotinjsku lukavost
naih tijela. Uinili smo sve to smo mogli, no, uvijek je postojao
razlog, nagonski razlog da smo dozu uivali bez obzira na razpo
loenje. Ali i nai umovi poeli su s lanom igrom.
Poeli smo s prepirkom - koja doza je u pitanju. Kad ih je bilo
manje, postajale su sve vee. Stigli smo do tog stupnja, da ono, to
smo drali za pristojnu dozu, nismo bili u stanju uzeti u jednom
jedinom snifu. A najloije je bilo to to sam za vrijeme jedne teke
borbe i iskuenja da se predam - uvidio da razdoblje izmeu dvije
doze, bez obzira na njegovu duinu, promatramo samo iz tog ugla.
ivot je bio sastavljen iz uivanja heroina. Stanke izmeu doza
nisu se brojile. Slino kao to razpoloenje obinog ovjeka zavisi
od sna. Odjednom sam shvatio ovaj bolni postupak postepnog
priuavanja apstinenciji uope ne znai zdravlje ni ujednom
znaenju ove rijei. Basi! je bio sasvim u pravu. Moram preokre
nuti itav proes i svoj ivot ocijenili s pozitivnim pojmovima. To
je ono to misli: " ini to eli " Pitam se to je uope moja istinska
volja? Da li neto takvo uope posLOji? Moja matematikami govori
da mora postojati. Bez obzira koliko snaga djeluje, uvijek moemo
pronai njihovu rezuItantu.
No, sve to je bilo neodredeno, dok je elja za uivanjem heroina
bila razgovijetno izraena. Samo uivanje nije imalo nikakvog
uinka. Sad sam stigao do dvije ili tri doze dnevno i to je bilo najvie
to sam mogao postii. inilo mi se da Uivatidrogu nema druge
svrhe, osim otupiti poudu za njom. Sve tee sam ispunjavao drugi
stupac na tabel i. Jednog jutra, sasvim neoekivano King Lamus me
je izgrdio i t ba kad sam uzeo dozu i u sebi traio razlog za taj
in. vakao sam olovku i u meuvremenu neto akao po papiru.
Objasnio sam mu svoju potekou.
"Uvijek mi je drago kad mogu pomoi," rekao je, otiao u sobu
i donio hrpu tipkanih rukopisa. Dao mi ih je u ruke. Naslov i m je
bio: Razlozi za uivanje heroina.
1. Ovog jutra dosta kaljem.
Napomena:
a) da li je kaalj zaista tako straan?
b) ako je tako, zar nije mogue tvoje tijelo ne kalje zbog toga,
to bi bilo bolesno, ve te jedino eli natjerati da mu d heroin
2. Da me ohrabri.
270
3. Bez njega ne mogu zaspati.
4. Bez njega ne mogu ostati budan.
5. Trebam biti u boljoj kondiciji da bih mogao uraditi L to
moram uraditi. Samo da jo ovo sredim, a onda mi vie nee biti
potrebno uzimati ga.
6. Moram dokazati da sam svoj gospodar - slobodan, da mogu
rei 'da' ili 'ne'. U to se moram sasvim uvjeriti i zato sad kaem 'da'.
Moje odbijanje bi iskazivalo slabost, zato ga uivam.
7. Usprkos pq:navanju nedaa heroinskogivota, nisam sasvim

siguranda nije Dolji od svih drugih ivota. Na kraju krajeva s

heroinom doivljavam iznimne stvari kakvih ne bih inae nikada.
8. Opasno je suvie brzo prestati.
9. Radije uzmem malu dozu sada, nego da je ostavi m /H kasnije,
jer bi to smetalo mom snu.
10. Kad se stalno bavi pitanjem droge, to doista teti mozgu.
Bolje je uzeti malu dozu i spaSiti se ove opinjenosti.
1 1 . Brine me droga, jer je nisam jo uope ni uzeo. Ako je malo
lIzmem, moj e s razum odmah razbistriti, moi u pronai pravi
plan kako prekinuti s tim.
12. Moda me, pomou uivanja, bogovi vode prema nekom
novom iskustvu.
13. Siurno je pogreno sve sitne nedae pripisivati Uivanju.
Vjerojatno su to skoro sve same iluzije, a ostatak moemo pripi
satinjihovoj pogrenoj upotrebi. Jednostavno se plaim toga da
km 'ne'.
14. z mene je moralno loe rei 'ne'. Ne smijem biti kukavica.
15. Dokaz, da razumna upotreba heroina ne produuje ivot,
ne postoji. Kinezi tvrde, i engleski lijenici suglasni su, da umjere
no puenje opijuma vodi u dug ivot. ZaLO ne bi slin
.
o bilo i s
heroinom? Zaista su i otkrili da su ovisnici imuni za mnoge bolesti,
kojima su podloni obini I j udi.
16. Uzimam ga zaLO, jer je zabranjen. Neu da me tretiraju kao
priglupog aka, kad sam odrastao ovjek.
(Napomena: Onda se ne ponaaj kao takav. Zato dozvoljava
da te gluposti jedne vlade tjeraju da uiva drogu protiv vlastite
volje? K.L.)
17. Mojoj prijateljici s svia kad drogu uivamo zajedno.
18. injenica da je mogu uivati, govori o mojoj superiornosti
nad drugim ljudima.
271
19. Veina si kopa grob svojim ustima. Heroin mi je unitio
apetit, a to znai da mi koristi.
20. U prolosti sam imao mnogo neprilika sa enama. Heroin
je unitio moj interes za njima.
21 . Heroin je ukinuo moju elju za piem. Ako ve moram
.
birati, zaista vjerujem da je heroin bolji izbor.

22. Covjek ima pravo na duhovne ambicije. Ba pomou opa-

snih eksprimenata koje je izvodio, razvio se je u to to je. Heroin
mi sigurno pmae da zadobijem nov duhovni pogled na svijet.
Nemam pravo na stav da je unitenje tjelesnog zdravlja tetno i
'onaj koji e prianjati ivotu izgubiti e ga, a onaj koji e odbaciti
ivot zbog mene, on e ga pronai'.
23. Taj i taj uiva ve godinama i u redu je.
24. Taj i taj uiva drogu ve godinama i to ini jo uvijek, a jedan
je od najveih ljudi ovog stoljea.
25. Osjeam se zaista vrlo iskvareno i tako malo, tako vrlo malo
bi mi pomoglo da se osjeam vrlo, vrlo dobro.
26. Ne mogu prestati dokle god je imam - iskuenje je preveli
ko. Najbolje e biti da drogu najprije potroim. Vjerojatno je onda
i neemo vie dobiti. Zato je uzimam, da bi je prestao uzimati.
27. Pria Clauda Farrierja o Rodolphu Hafnerju. Zamislite kako
se muim da prestanem uivati droge, a onda dobijem rak ili neto
slino, kako glupo bih se osjeao!
"Da li neki od razloga vrijedi i u tvom sluaju?" upitao je Lamus.
Dobro, ako sam iskren, ne! Prije ili kasnije razmiljao sam o skoro
svim tim razlozima, inilo mi se da u ih prevazii. Zanimljivo je
to, kad jednom ispie razlog, time mu smanji vrijednost. Nije
mogue isti razlog upotrebljivati u beskraj . Ova injenica govori
da je taj razlog umjetan i laan, jer si ga u onom trenutku jedno
stavno izmislio, kako bi opravdao svoje predavanje. Basil je vidio
moju zbunjenost.
"injenica je," rekao je, "da ovaj stuff uiva kao veine ljudi
koji odlaze u crkvu. Sve je samo besmislena navika."
Mrzio sam ovo zapisati na papir, bilo bi kao da priznajem da
sam automat. Ali neto u njegovim oima me natjeralo na to i
zapisao sam rijei. Spopao me napadaj unutarnje srdbe. Prisjetio
sam se dogaaja iz mojih dana u bolnici, kad je neki ovo poiniO
samoubistvo, jer su ga uvjerili da poslije operacije nee moi vie
micati gornju vilicu. lJ meduvremenu je Lamus razgledavao moj
272
dijagram. Spao sam na manje od dvije doze dnevno. No, preostalih
24 sata potroio sam u ekanju na slijedei snif. Vidio sam da me
je Lou pretekla. Stigla je u, kao to ree Lamus, treu klasu.
Uzimala je jednu dozu dnevno, ali svaki dan malo kasnije. Svaki
dan ju je za jedan sat uhvatila slijepa pohlepa i sestra Atena te
Cypris ili bilo koja druga su se uvijek, kao sluajno, uplele i uinile
nekoliko aktivnih pote7., ime su u kritinim minutama preusmje
rili njen mozak od predmeta.
Kad jednom doe do 48 satne stanke izmeu doza, uao si u
etvrtu klasu i sasvim si prestao, sve do neke osobite prilike.
Loujin, bolji, napredak me je nervirao. Basil mi je rekao da vjeruje
da trebam vie aktivnih vjebi, premda sam se ve interesirao za
sportsku djelatnost tog mjesta. Jednom smo ak i odigrali teJemu
bz ikakvog omora i lovIjenja daha
.
No, neka mrana pohlepa za
tromim ivotom je ostajala. U moje pamenje bilo je utisnuto, kako
normalni interesi ne 7.lsluuju panje.
King Lamus me je vie puta poveo na planinarjenje, koje sam
iskusio kao veliko tjelesno zadovoljstvo, ali, moralno razpoloenje
koje je najblje izraeno kod ekleziasta - "Nitavnost, nitavnost,
sve je nitavnost!" nisam uspio pobjediti. Isti osjeaj je proimao i
moje odnose s Lou. Poboljanje naeg zdravlja i omamljujui
uinak podneblja i dokolice tjerali su nas da uzmemo udjela u
sjajnom prizoru prirode.
Svejedno, nismo si mogli pomoi da ne ujemo ustrajni glas
Haidee Lamoureaux 'da je smrt kraj svih stvari'. Ona se je hotimice
orekla ivota kao nitavnosti i tako odgovor na njene molbe nije
nikad stigao. A pored toga je moj m07.lk pojeo svu svoju hranu.
Odista nisam bio u stanju misliti na ita drugo, osimna heroin.
Otkrio sam da me heroin sa svim njegovim velovima privlai, kao
da je jedini izlaz iz ivota. ovjek koji je jednom iskusio drogirani
ivot, teko e pnositi pli tkost normalnog ivota. Postaje mu
driji, za mudrost oaja.
Big Lion i sestra Atena iscrpili su svoju snalaljivost u pronala
zenju neeg ime bih mogao ispuniti svoje mune i besciljne sate.
Ali nita nije ukazivalo na to, kako u se iui iz fiksne ideje da je
ivot jedino heroin uz stanke koje ne broje.
273

King Lamus me je otprilike tjedan dana pokuavao izvui iz te
navike. Dao mi je kokain, te naruio da svoje vrijeme utroim u
opisivanju mojih avantura od trenutka kad sam ga prvi put uzeo.
Droga me je snano stimulirala i neko vrijeme bio sam 7.aistao
duevljen. Napisao sam priu o avanturama od one noi kad sam
sreo Lou, pa sve do naeg povratka iz Neaplja u London.
No, kad je ova epizoda 7.vrila, opet me snaao stari ivotni
oaj, jednako snaan kao i prije. Volja za ivotom bila je u meni
zaista mrtva. Dva dana kasnije za sunanog zalaza King Lamus je
doao da samnom na terasi popui lulu. U rukama drao je
Paradiso - izvjetaj koji sam napisao. Sestra Atena ga je pretipkala.
"Moj dragi ovjee," rekao je, "nikako ne mogu podnijeti da ste
tako slijepi za samog sebe. Znaenje svega moralo bi v

m biti
sasvim razgovijetno. Bojim se da niste shvatili znaenja: Cini to
eli. Zar ne vidite koliko vam je upotreba Zakona ovdje pomogla?"
"Pa naravno," rekao sam, "sasvim je jasno da na ovu planetu
nisam stigao samo zato da se drogiram do groba, jo prije nego to
bi moje snage stigle dozorijeti . Pom isl io sam kako treba da se drim
podalje od heroina i da si stvorim priliku. Ali, stvar se izjalovila.
ivot mi iz dana u dan postaje nezanimljiv, a jedini put do izlaza
je zatvoren plamteim maevima "
"Tono," rekao je, "otl'ili ste samo to neete, no, moramo jo
otkriti to zapravo hoete. Va rukopis vlvi od kljueva. Uviam
da ste uoili da vam je kapetan vae eskadrile, koji tonije postao
bez odreene sposobnosti za rad s I j udi ma, rekao da niste velik
leta. Kako se uope dogodilo da ste stigli u zrakoplovstvo?"
Ovo jednostavno pitanje je pokrenulo vrlo neobinu reakciju.
Nikakav razlog za ovako snaan nemir nije postojao. Basil je to
uoio, vrtio rukama i peo mumljati Tipperary. Smisao te rijei
bio je oit. Ciljao je na slijepu sreu i kralja Izraela, te probio kroz
zglob njegovog oklopa. ustro sc podigao, mahnuo rukom i
otiao.
"Razmisli o tome, dragi deko," rekao je, "i ujutro mi ispriaj
svoju tunu priu."
274
Zapao sam u vrlo zbrkano stanje svijesti. Htio sam vidjeti Lou,
no ona i Cypris ba su izale u etnj u. Na povratku imala je ozraje
mudrosti to mi je bio neizdrivo. Bilo kako bilo, ispriao sam joj
svoju priu. Na moje razoarenje samo je jednostavno kimnula,
kao da ima razumijevanje za neku vrlo mranu alu. Nita smisle
nog nisam mogao izvui i nje. Otiao sam u krevet loe volje,
Odmah je zapoela uobiajena borba s tim da li da uzmem dozu
heroina ili ne. Ovog puta ova je nedoumica bila vrlo kratka. Tako
sam se ljutio na samog sebe, da sam si priutio osobito velik snif.
Manje zato da bi se smirio, a vie da bih indirektno razljutio nekog
drugog. Ovo je bio prvi snif poslije tjedan dana. Nadomjestio sam
ga, naime, s koeinom.
Djelomice zbog toga, a djelomice zbog pSihike krize, Uinak
je bio takav. kakvog nisam doivjeo nikad prije. itavu no sam
ostao u stanju izmeu sna i budnosti, nesposoban pozvati u
pomo, nesposoban kotrolirati vlastite misli. Bio sam prebaen u
nepoznati svijet, gdje uope nisam postjao, u bilo kojem smislu
ove rijei. Bio sam samo matematiki pojam u kompliciranoj
geometrijskojshemi . Moja uravnoteenost odravala se uz pomo
bezbrojnih drugih snaga u sistemu. Ono to sam zvao Ja, bilo je
nekako tajanstveno optereeno i manipulirano od drugih sna
ga,koje su mi stalno bjeale. Kad sam ih htio uhvatiti, nestale su.
inilo se da je moj zadatak pojednostaviti kompleksno izraavanje
i onda iz tih elemenata, koji su bili izabrani lako da su tvorili privid
mog vlastitog izraza o drugim oblicima, izgraditi nove sustave.
Ovaj proces se je nastavio i delirinom intenzivnou ponavljao
krozbezbroj neeone. Trpio sam neizdrive muke potpunogodsu
stva vlastite individualnosti i U7.tO, jer sam je, tako rei, izmijeao
izrazima, koje sam formulirao. Nuda je postala tako velika da sam
osjetio potrebu za Loujinom pomoi. Ali, nisam je mogao otkriti
nigdje u sistemu. Svejedno bilo je neega u prirodi tih okuka to
sam poistovjeivao s njome. Kao da je njihov konani oblik zavisio
od nje. Bila je prikrivena u samoj idej i . Bila je implicitna u njihovoj
strukturi i kad su najvei nemiri i tjeskoba prol i, pronaao sam
zanimljivu utjehu u injenici, da ona nije bila nezavisna i konfikt
na jedinica u tom komplikovanom kaosu mainerije. Iz tog razloga
radije su preu7.eli njen istinski izgled nego neki drugi. I tako, kad
je no prola, mnoge vizije uskladile su se. Utisak vrtnje i lebdenja
postali su itav svemir mog miljenja. Duh mi je obuhvatila neka
275

vrsta omame. Kao da je toak bio stavljen u pogon i postepeno je

uveavao brzinu. Razvio se u nerazgovijetno brzu vrtnju. Malo po
malo ovaj osjeaj je poplavio itavu moju svijest koja je tvorila
nepromjenjivo jedinstvo, no jedinstvo, kojeg su sastavljale ra
zliite snage. Monotonija je proderala svijest i moj budni san s
istopiO u istinski san.
Najudnije u itavom iskustyu bilo je to, to sam se probudio
kao potpuno nov ovjek. Snaao sam se usred teko shvatljivih
rauna koji su bili meusobno malo povezani ali vrlo intenzivni u
odnosu na idej u, koja mi ve mjesecima nije pala na pamet. U glavi
sam izgradio nacrt helikoptera, iji izum me je za vrijeme mog
bespsliarenja sasvim zaposlio. Dobivi sve one posjede o ujka
Mortimerja, sasvim sam ga zaboravio. Kc sam se konano probu
dio, dokolica me je jako zbunjivala. Zapravo, nisam se
.
mogao
sjetiti ni tko sam. Kao da je tom pitanju nedostajaosmisao. Sto vie
sam dolaziO k svijesti o samom sebi, o Telepilui blioj prolosti, to
manje su te stvari bile istinite. Istinski "Ja" bio je matematiar i
inenjer koji je radio na helikopteru. A svaki prekid bio je savrena
mora.
Poput lovakog psa, koji je iz ribnjaka donio tap, sve sam
odbaciO od sebe i sagnuo se nad svoj rad. Neko nepoznato lice ili
lica su me smetala, netko me je poljubilo u potiljak i pored mene
stavilo tacnu s dorukom. Jelo bilo je hladno, osjetiO sam podsvje
snu ljutnju. Kad je zazvuao tam tam, koji je najavljivao prijepod
nevni obred, digao sam se i protegnuo noge. Mozak mi je bio na
smrt umoran. Pridruio sam se malom drutvancu na terasi kad su
pozdravljali sunce.
"Pozdrav tebi koji si Ahathor u svom triumfu i tebi koji si
Ahathor u svojoj ljepoti, koji putuje nebom u svom amcu po
sredsuneveg puta. Tahu li sLOji u svom sjaju na pramcu i Ra-Hoor
je za kormilom. Podrav tebi iz jutarjeg obitavalita."
Jedna ena iz drutva ostavila je na mene neobino jak utisak.
Neto udno mongolsko bilo je na njenom licu. Obrazi su joj bili
ravni, jagodice visoke, oi kose, nos irok, kratak i vitalan, a usta
su bila duga, tanka, s valovitom crtom sl inom luku zalaza sunca.
Oi su bile siune i zelene, ljupkog, arobnog izraza. Kosa joj je
bila neobino bezbojna i bogata. G lavu je imala zavijenu u veliku
maramu, podsjeala me na armaturu dinama. Davala je dosta
neobian utisak - ta smjesa divljeg mongolskog i divljeg nordijskog
276

tipa. Njena neobina kosa opinila me je. Ova diskretna svije

tlouta nijansa - kako je lijepa. Lice joj je bilo vrlo mlado i svjee,
uareno o smijeha i rumeno.
"Petre, deko moj," rekao sam si, "bit e najbolje da pouri i
zavri helikopter, pa dobije neto para, jer e oeniti ovu
djevojku."
Ova pomisao zgrabila me je snagom otluia, jer mi je djevojka

bila na tajanstven nain poznata. Cinijo mi se ca sam je vidio u

snovima ili neto slino. Veoma sam se oneraspoloio kad se neija
ruka familijarno provukla kroz moju, dok mi je neki glas rekao u
uho: "Idimo na jednu malu etnju prije ruka. Nisi mi jo ispriao
7. ato si se latio letenja."
"Kad si me to pitao nije mi bilo sve jasno, ali mnogi uzroci sada
su dovoljno oiti."
Nikad nisam zavolio medici nu. Njen nenauni postupak, njena
arogancija, njen snobizam i empirizam ujedinili su W i ogadili mi
je. U bolnicu sam otiao samo na elju svog oca, koji mi ni za to
drugo ne bi ni dao para .

Zelio sam postati inenjer. Tako sam se oduevljavao s bicikli-

rai automobilima. Kao djeak ima sam cloma neto slino radio
nici. Najvie zadovoljstva u mojoj mladosti priinjavale su mirijet
ke psjete L moje majke, koji je u svoje vrijeme bio poznati
pronalaz. Imao je ogromne zasluge za unapreenje putovanja
eljeznicom.
Kad je buknuo rat, otiao sam direktno u inenjersku jedinicu
i uglavnom protiv svoje volje, zbog svoje teine i manjka pilota,
pstao pilot. Prekinuo sam svoju oduevljenu priu, jer s King
I. mus zaustavio na grebenu sljemena, koji je odvajao kuu za
strance o glavnih zgrada manastira.
"Uspon ti je doista oduzeo dah," rekao je I.mus, "uzmi ovaj snif
i ovu sekundu bit e sasvim na mjestu. "
Netrpeljivo sam 'odgurnuo njegovu ruku, a mala hrpa praka
pala je na tlo.
"Ah, tako dakle?" smijajui se rekao je Basi!.
Shvatio sam svoju greku i poeo se ispriavati.

277
"Sve je u najboljem redu," rekao je, " no iz toga s nee izvui
ovako jednostavno. Ne odriemo se ovetine, kad smo s je jedno
prenajeli i zatim imali lou probavu. Otkrit e da je heroin vrlo
upotrebljiv, kad ga zna upotrebljivati. Ali tvoja kretnja bila je
sasvIm automatska i oito se je tvoja podsvijestili istinska tvoja
volja suprostavila tome da uiva heroi n. Do sada je sve u redu s
negativne strane, ali pitanje je ta zapravo smjera tvoja istinska
volja uiniti na pozitivan nain'"
Neka ide do davola zajedno s tom njegovom vjeitom meta fizi
kom, pomislio sam.
"Nemam nikakvog pojma," otro sam odgovol'io, "a ak nemam
ni vremena da ga troim na vae okultne stvari. Nemojte misliti da
sam grub. Veoma sam vam zahvalan za sve to ste uinili za mene."
Dosta je udno, no sjeanje na posljednjih nekoliko mjeseCi
upravo mi se vratilo. No, sjeanje je ostajalo samo u pozadini
usijanog plamena misli koje su isapunjavale moju svijest. Basil mi
je odgOVOrio. Dok smo se sputali niz padinu, objanjavao sam mu
svoje ideje o novom helikopteru, pa nisam ni primjetio kad smo
stigli do ulaza u veliku kuu, koja je sluila manastiru kao blago
vaona. Sjeli smo na kamena sjedita koja su stajala uz sevjeroza
padnu stijenu, otuda je bio divan pogled. Blagovaona je stajala na
kosoj padini. Tlo je'otro padal o ispod naih nogu. Na lijevo se je
velika skala jo strmije dizala u visinu nego na drugoj strani, a na
desno brda iznad crte obale njihala su se u tamnopurpurnom
odsjaju. Naprijed je bio udno nazupan rl, okrunjen fantastinim
grozdom stijena, a s druge strane rasprostiralo sc veliko more u
zelenim, plavim i purpurnim valovima, dok je na horizontu tonulo
nekoliko vulkan

kih otoka. Basilove napomene o ljepoti prizora

smetale su me. Cinilo se da ga helikopter ne zanima suvie. Da
nisam govorio same gluposti>
"Suvie sam ve star da bi me mogli tako otro kuditi sire Petre " , ,
(oh, da, zovem se sir Peter. Pa naravnoi) posegnuo je i blago mi
prodrmao rame. Zaustavio sam se bi si u glavi razjasnim neto o
jednoj mjeri.
"
{ moram vas podsjetiti da ste gentleman i da ste, stupivi u
manastir, najprije ptpisali pristupni obrazac. "
Ponovio je njegove rijei:
"Sveano izjavljujem da prihvaam Zakon Teleme i da u se
posvetiti otkriu vlastite volje i da u u skladu s njom i raditi."
278
"Da, da, naravno," odvratio sam brzo "ne pokuavam bjeati ni
pred im, no, trenutano sam zaista gadno zabavljen sa misliju na
helikopter. "
"Hvala, ovo e biti dovoljno," ivahno je rekao King Lamus,
"sastanak je odl07.en. "
Zbog njegovog nedolinog ponaanja osjetio sam malu nela
godnost, ali sam ga svejedno slijedio na ruak. Sjeo je na jedan
kraj stola, a sestra Cypris na drugi.
"Danas emo uz ruak dobili ampanjac," rekao je. To je bilo
prihvaeno s veseljem koje se inilo pretjeranim i ne sasvim u
skladu s izraenom dobrom vijeu. inilo se da je itav manastir
1
podivljao od zadovoljstva. Svi su slijedili Big Liona i kaiprst
usmjerili na dolje i lijevo, otro ga zavrtjeli na desno i tri puta to
ponovili, te ovaj in popratili s rijeima:
"Evoe Ho! Evoe Ho! Evoe Ho!"
Poeli su pljeskati, ali ruke su malo prije nego to bi se dodir
nule - zadrali i udarili dlanovima samo na treem sricaju velikog
urlika IAO. Tome je sljedio vrlo brz pljesak, tri puta po tri, u tiini.
Ova predstava me je zaudila, a sestra Cypris, zajedno sa Herme
som odmah je izrekla 'volju' i ruak je zapoeo u potpunoj tiini,
tiini koja je bila nekako prilagoena veselju itavog drutva za
stolom.
ampanjac sigurno nije objanjavao sve. Rasputeno veselje
podsjetilo me je na moje rane kokainske dane. No, imao sam neto
bolje za razmiljanje. Pitanje je bilo kako reducirati W na neo
dreenu malu koliinu u jednadbi
Bogami, a zato je uope potrebno pravilo o tiini za vrijeme
objeda, kad ga svatko kri, bar u duhu, ako ve ne i doslovce?
Postalo mi je vrue, pocrvenio sam za uhom. Svi - od Big Liona s
njegovom aom ampanjca do Dioniza s njegovom - uperili su
ae prema meni kao da piju u moje zd..avlje. Iskoristio sam pravilo
koje dozvoljava da se udalji od stola bez nekog ceremonijala. Iao
sam ve raditi u drugu kuu, no, iznenadna ideja mi je pala na
279

pamet kad sam tek stigao do vrati ju. Zato sam se vratio na svoje
kamenito sjedite, izvukao biljenicu, zapisao ideju i uz glasni
tresak pobjedonosno zatvorio biljeniCU.
Tada sam primjetio da mi Big Lion gura u usta cigaru i da su
me svi okruili i stali mi estitati. Da nije to jo jedna od glupih
ala ovog lakrdijaa?
"Zato" rekao je Basil, dok je pripaljivao cigaru. U nekakvom
lijenom trijumfu naslonio sam se natrag na klupu, ba me bilo
briga. Shvatio sam put do rjeenja problema.
" Mora rei 'zavriti veliki rad" rekao je Dioniz.
"Doavola s velikim radom! " odgovorio sam ljutito, ali sam
odmah to i poalio. Podigao sam svog malog paganskog prijatelja,
stavio ga na koljena i pomilovao po kosi. Zadovoljno se je privio
uz mene.
"Mora nam oprostiti," rekao je Hermes vrlo OZbiljno, "ali zaista
smo vrlo veseli."
280

Glava 7
LJUBAV U OKRILJU VOLJE
Usprkos svemu, ja sam se nasmijao.
"U redu," rekao sam i povukao dim iz cigare, "bilo bi mi drago,
kad bi mi objasnili to se dogaa. Da nije moda odstupio Lloyd
George?"
"Ne," rekao je Big Lion, "nego si ti u pitanju. "
"Ja?" odvratio sam.
"Pa, tvoj uspjeh, naravno," rekla je seSlra Cypris.
Neto to je njima bilo sasvim razgovijetno, bilo je skriveno
mom tupom shvaanju. Okrenuo sam se prema Basilu.
"Kakav uspjeh?" upitao sam, "Istina, otkrio sam svoj put kroz
jednadbu koja me uznemiravala, no, nikako ne shvaam otkud
vi t moete znati. Da Hermes i Dioniz sluajno ne poznaju
diferencijalni raun"
.
"To je vrlo jednostavno," rekao je Big Lion, "dovoljno je pozna
vati Zakon, a Zakon na kraju krajeva nije drugo nego zdravi razum.
Da li h sjea da sam te ujutro upitao to je tvoja istinska volja?"
"Da, naravno da se sjeam" odgovorio sam, "i tad sam ti rekao,
i sad ti ponavljam da nemam vremena razmiljali o tim pitanjima."
"Ova injenica," rekao je, " mi je dovoljno jamstvo da si je
otkrio "
"Sluaj," rekao sam, "ti si dobar ovjek i sve to, ali doista si malo
udan i uglavnom nikad ne shvaam na to cilja. Zar ne moe
biti malo jasnijP"
"S najveim zdovoljstvom," rekao je Big Lion, "za trenutak
razmotri sve injenice. Broj jedan: tvoj djed po majCi bio j e genij
za mehaniku. Broj dva: te stvari su le oduevljavale od ranog
djetinjstva. Broj tri: dok se bavi neim drugim, nezadovoljan si,
neuspjean i zapada u razliite potekoe. Broj etiri: kad ti je rat
ponudio mogunost, odmah si odbacio medicinu i vratio se inin-
281
jerstvu. Broj pt: ne svia ti se kad se iz klupe popne na pilotsko
sjedite i kad komandant tvoje eskadrile otkrije da si neprikladan
za to mjesto. Broj est: kad te je posleratno primirje bacilo u
nudu, opet si se posvetio ideji o helikopteru. Broj sedam: sruilo
te to to si dobio bogatstvo i odmah si se pomou droge udaljio
od prve namjere. Jasno je da si pogrijeio put. Broj osam: im ti je
dosada u Telepilisu oistila pamet od svih njenih lanih potreba,
vratio si se svojoj uroenoj sklonosti. Misao na helikopter vratila
ti se s takvom snagom da si dozvolio da ti se ohladi doruak, a jo
nisi ni prepoznao suprugu, koja ti ga je donijela. Ne moe govoriti
ni o emu drugom. I'rvi put u tvom ivotu je tvoja svijest izbrisana.
Svoje nacrte pkuao si objasniti ak i meni, premda o tim stvarima
nemam pojma. Nije potrebna nikakva genijalnost elbi se uvidjelo
da si otkrio svoju istinsku volj u. To objanava i ampanjac, te
aplauz kod ruka."
Poeao sam se po glavi, jer jo uvijek nisam shvaao. No, dio
onog to je Big Lion rekao, udarilo me stranom snagom. Pogledao
sam lica oko sebe.
"Da, otkrio sam svoju volj u, naravno," rekao sam, "sada znam
koliko vrijedim. Ja sam ininjer. Aji rekao si 'moja supruga'. Ovo
se ba ne slae. Gdje je ona?"
"Dobro, zna," rekao je Big Lion smijui se, "nemoj umiljati da
imam krinju tue supruge. Pretpostavljam da je tvoja ena otkrila
to je njena volja i otila ju je ostvariti."
"Oh, prokletstvo," rekao sam, "vidi, tako neto ne mogu do
pustiti. "
Big Lion je uperio u mene svoj najstroj i pogled.
"Sada se sire Petere," rekao je prodorno, " saberi. Tek si otkrio
svoj u vlastitu volju i, naravno, zaht ijeva da te ostavimo na miru
da ju moe zadovoljiti. Istovremeno, >L prvom prilikom mijea i
zabada nos u t kako tvoja ena ostvaruje svoju volju. Moram ti
na licu mjesta objasniti da te se ne tie to je ona izabrala. Zar nisi
vidio dovoljno tete koju su nainili oni koji su se uplitali u tue
stvari? Prokletstvo, ovjee, tvoja prva dunost je da zatiti supru-
gu. "
"Jo jedan od tvojih paradoksa," progundao sam. Zapravo su
me dvije tenje preplovile. Lou je bila idealna pratilja u rska
laenost svih vrsta. Takva ena je siguma propast za vrijednog
ininjera. A istovremeno sam je i volio - naroito otkad sam jutros
282
prvi put vidio da je pripala meni. Bilo je isuvie jasno, to je mislio
pod tim da je otkrila istinsku volju. Dovoljno razgovijetno je to i
ona pokazala zamolivi ga da je odvede na stranu. Mora da je na
meni izveo jedan od svojih avoljih trikova i tako me se otarasio,
uvjeren da me je dovoljno zaposlio helikopterom. Trebao bih biti
zadovoljan suprug i dozvoliti da mi supruga pred nosom ide s
drugim, dok se ja bavim svojim raunima. Trebao bih biti mari
complaisant, zar ne? Dobro, vrag je prepreden, no ovog puta je
krivo zbrojiO. Digao sam se i zamiljeno se udario po licu.
"Prije Uine," rekao je sestri Ateni, " trait emo pitolje za
dvojicu i kavu za jednoga. Aji dok ekamo ovaj sudbinski susret,"
dodao je i okrenuo se prema meni s jednim o onih tajanstvenih
smijeaka, "moram ustrajati u tome da ispunim svoje obeanje.
Sluajno je jedan od ovdanje brae i sam mehaniar. Ona mala
kua na rtu (pri tome je pokazao u lOm pravcu) je zapravo sasvim
fina radionica. Moemo poi zajedno da promatramo tvoj poetak.
Vjerojatno nema mnogo stvari, koje su ti potrebne. Sastavi spisak;
telegrafrat emo Lali da ih nabavi u Londonu i donese. Dolazi za
tri dana. Zamolit u je da mi u Parizu potrai jedan od onih divnih
gvozdenih vijenaca s nacrtanim cvijeem. Za moj bezimeni grob."
Zbg njegove nonalanCije sam iznenada osjetio straan stid.
Zasikao sam kroz zube da je neopisivi lupe.
"Istina je, sire Petere," rekao je Big Lion, " mora se najprije
smiriti. Nedokuivi Lamus je klasian tip koji obino uasava, no,
moda je genij poput tebe sposoban da pronae nove naine
vrijeanja. "
Smetalo me i ponaanje publike, koja je imala lica razvuena
u osmijeh, osim Dioniza koji mi je priao i t'ekao: "Pasji sine," i
udario me u oko, "ako upuca Big Liona," dodao je, "ja u te
upucati. "

Ci tavo drutvo je spopao divljaki smijeh. Lamus se glumei

ozlojaenost digao i ljuto izjaviO:
'
"Zar mislite da se tako djeluje po vlastitoj VOlji , vi lupei? Da
niste na ovu planetu doli da najozbiljnije stvari preokrenete u
egu? Svi bi sada morali plakati, kad naravno, uzmemo u obzir da
ete za dvadt i etiri sata morati sahraniti vaeg voljenog Big
Liona ili naeg Cijenjenog gosta, koji nam je svojim nesvjesnim
humorom svima drag. Doite, sire Petere," stavio je ruku ispod
moje, "nemamo vremena da ga troimo na naklapanja. A to se tie
283
Bezgranine Lou -"
Poeo je pjevati:
"Je li je netko vidio moju Maru ?
Je li netko vidio moju Janu?
Izala je u arapama,
izala na kini dan.
Ako netko vidi moju Maru,
bit u njegov dunik
ako je poale u paketu
naljepljenim 'willI care '. "
Koracima gorostasa sili smo niz padinu. Odozgo uli su se
smueni urlici i smijeh. Samo je atlet mogao trati nizbrdo, s
rukom u ruci sa Big Lionom.

inilo se da ne mari za kaktuse, a kad

smo stigli do rova, morali smo ga preskOiti. Poto je staza za
trenutak zavila uzbrdo, upotrebiO je na zalet i na greben smo
stigli kao po toboganu. Postajao sam pijan od brzine.

Tjelesni alarm udruio se s tjelesnom objesti. Znojio sam se

kao prase, sandale su mi klizile po travi, kupine, bodljikava ikara
i kaktusi povrijedile su moje gole noge. Ustrajno sam klizio, a on
je klizanje pretvarao u skokove. Sve dok se nismo zaustavili pred
ulazom u kuu nismo pogledali unatra!. Iznenada me ispustio;
strovalio sam se, legao na trbuh i hvatao dah. On je bio sasvim
hladan, nije mu s pomaknula ni jedna vlas. Stajao je, izvukao lulu,
napunio je i pripalio.
"Na putu prema poslu nikad ne gubitc vrijeme," rekao je s
glasom kojeg mogu opisati kao hinjeno pobono.
"Da li si s ve dovoljno oporavio," dodao je s podrugljivom
zabrinutou, "da s opet vrati u okomit polo;Aj koji ovjeka
ovaja o drugih sisara? Mislim da ovo potie od Vergila," nastavio
je.
Svjetlucanje u njegovim oima upozori lo me je da ima za mene
jo jedno iznenaenje. Spoznao sam, naime, da mu je to tjeranje
ege s drugima priinjavalo djctinjasto zadovoljstvo. Izgledalo je
da uiva kad te vodi, dovede u lanu poziciju i pri tome zbog
svakodnevnih okolnosti sve to uini tajanstvenim. Bilo je izuzetno
idiotski i izuzetno neugodno, no, morao sam priznati da je efekt
284
ove metoe bio, da ivot zadobije nekakvo nadahnue. Podsjetio
sam s jedne izjave Maisie ]acobs: "Gdje je Lamus, dosada na
postoji. "
Dogaaji su bili obini i nebitni, no svejedno je svakom od njih
uspio pridoati vrijednost. Uinio je da ivot ima okus heroina i
kokaina, a svejedno je to posti7AlO bez neke ekstravagancije. Mo
gao sam razumjeti da ivi fantastinim ivotom, premda nije bio u
stanju da prstom ukae ne neko osobito herojstvo.
Postepeno sam se sabrao i kad sam odstranio nekoliko trnova
iz golih nogu dovoljno sam se ve savladao, te sam upitao:
"Onda, ovo je vaa radionica?"
"Opt s vaa inteligencija, sire Petere, iskazala za nepogreivu
i opet je v neusporedivi dar izraavanja sakrio injenice u jez
grovit epigramski oblik, koj i bi bio vjerojatno nedostian akjuliju
Cezaru ili Martial u."
Otvorio je kuna vrata i ponovio staru formulu: "

itav zakon
neka bude

ini to ti hoe "

Do tog trenutka mi je ova reenica ponekad zvuala smijeno,
dosadno ili nezanimljivo. Sada je sasvim izgubila te karakteristike.
Obuzelo me do kosti kad ju je izgovorio. Njeni, slatki glas,
f udnovato poznat, odgovorio mu je iz velike, tamne sobe, tamne,
jer za moje skupljene zjenice osljepljuj ue svjetlo sunca nije bilo
u stanju dobro osvjetliti.
"Ljubav je zakon, ljubav ispod volje."
Nanovo me je obuzelo, ali u kombinaciji s iznenaenjem i
radou, koja je bila udno nerazumljiva. Onda sam u uglu sobe,
i redova klupa i stolova, punih dobro rasporeenih instrume
nata, vidio siluetu. Bio nam je okrenut leima i neto je istio.
"Ovo je, sir Peter Pcndragon," rckao jc Big Lion, "koji preuzima
radionicu.
f
Oi su mi se privikle na mrak, ugledao sam fguru koja s digla
i pognuta dola do mene, koji sam stajao obasjan zrakom
sunanog svjetla, koja je dolazila kroz napola pritvorena vrata.
Nosila je hlae, kaput od tamne svile, sandale i crne arape.
Prepznao sam Lou.
"Big Lion mi je rekao da e moda ovo popodne htjeti zapoeti
s radom, sire Petere, " rekla je dostojanstveno, "i zato sam pokuala
malo srediti prostorije."
Stajao sam potpuno zauen. Bila je Lou, no, Lou kakvu nisam
285

vidio nikad prije. Okrenuo sam se prema Kingu Lamusu za ob

janjenje, ali on je nestao .
Lice joj se Iklo u smijeak, sunano svjetlo je zasijalo u
njenim magnetskim oima. Tresao sam se od neopisivih emoija.
To je bila nerazrjeiva zagonetka. Ili moda odgovor na nju - na
sve moje 7.agonetke - na zagonetku ivota? Nisam se mogao sjetiti
ni na to drugo osim na najobiniju i neprimjerenu banalnost.
"to radi ovdje?" upitao sam.
"Ispunjavam svoju volju, naravno," stigao je odgovor, a njene
oi 7.treprile su u svjetlu, neobjanjivo kao more.
"Ti nema drugog prava osim initi po svojoj volji. "
"Uini tako i nitko ti nee rei: ne," navela je.
"Pa da," odgovorio sam zlovoljno. Prema knjizi Zakona jo
uvijek sam osjeao otpor. Mrzio sam se pokoriti jednadbi, bez
obzira koliko je moj zdravi razum, kojeg je potvrivalo iskustvo,
molio da joj se predam.
"Ali, kako si otkrila svoj u volju'"
"Kako si je otkrio ti?"
"Kako," zamucao sam, "Big Lion mi je ukazao da je moje
nasljee, prirona tenja i razrjeenje krize usmjereni na isto."
"Rekao si," njeno je odgovorila i izrekla jo jedan citat: "Zakon
je za sve. "
"Reci mi neto o tome," rekao sam.
Moje iznenaenje i zlOVOlja su se istopili. Polako sam shvaao
kako je Big Lion sve zaista majstorski izveo. Sa svojim materijalom
- s nama - inio je ono to sam ja radio sa svojim zakonima
mehanike.
"Svoju sam volju otkrila prije etiri dana," rekla je vrlo OZbiljno,
"i to one noi kad ste se ti i Big Lion popeli na Deep Gyll i tako
dugo ostali kod profesora Chimney ja, da ste zakasnili na veeru
sa ,ampanjcem."
"Da, da," rekao sam odbojno, "to >L dogodilo?"
Ruke je stavila na leda, glava joj je klonula. Njene kose oi
ostale su zatvorene, a njena crvena, zmijolika usta poela su
hladno govoriti.
"Doksi ti spavao poslije popodnevne uine," rekla je, "Big Lion
me je odveo na sljeme iznad kue i preispitao me. Ispriala sam
mu sav svoj ivot, a pbice onaj dio prije nego to sam te srela,
kad sam bila uvjerena da volim njega.
286

Uinio je sve da shvatim, kako je sve, to sam inila, bio pokuaj

da ugodim samoj sebi, a da u tome nisam uspjela. Moja ljubav
prema njemu bila je ljubav keri prema ocu. Htjela sam da me vodi
kroz ivot, no, sve to mi do one noi, kad sam susrela tebe, nije
ba nita znailo. Tek sam u onom trenutku poela ivjeti. T, a ne
onaj svirepi Gretelin kokain, bio si taj koji me ispunio s onom
Fullerovom litanijom. Pjevala sam je dosta i ranije, no nikad nije
dosegla onu pravu toku. One noi sam je upotrebila da bih te
dobila. ivjela sam jedino zato da te one noi pronaem. Odtad
dalje itav moj ivot odvijao se oko tebe. Stigla sam i pakla za
teb. Prestala sam s Uivanjem heroina samo zato jer sam se morala
prilagoiti tome da ti mogu pomoi, da djeluje po svojoj volji. To
je moja volja. I kad smo jutros otkrili to je tvoja volja, dola sam
ovamo urediti prostorije. Brinut u se 7. red u njima i u tvom radu
u ti pmoi to bolje budem mogla, ba kao to sam plesala za
tebi z teb otila k McCall u. I sama sam bila slijepa za svoju
volju, ali, uvijek sam slijedila svoj nagon i tako mogla uiniti ono
za to si me trebao. ak i tada kad smo bili otrovani i ludi."
Govorila je tihim, mirnim glasom, ali pri tome je treperila
poput lista.
Nisam znao to ogovoriti. S velikom gorinom sam osjetiO
kako sam bio nepravedan prema tako suptilnoj lj ubavi, koju sam
doveo do takvih niskotnosti.
"Moj boe," konano sam rekao, "to dugujemo Big Lionu."
Odmahnula je glavom.
"Ne," rekla je uz udan osmijeh, "nas dvoje smo mu pmogli
ba toliko koliko i on nama - pomogli smo da ispuni svoju volju.
Taj na njegove snage lei u tome, da on sam za sebe ne postoji.
Njegova snag nesmetano izlazi iz njega. Ti nisi bio ti sve do ovog
jutra kad si zabravio na sebe, zaboravio tko si, nisi znao tko te je
poljubio i donio doruak."
Polaganim, upola preplaenim osmijehom pogledala me u oi.
"I izgubio teb," rekao sam, "poslije ruka kad sam se sjetiO
samog sebe i zaboravio na svoj rad. A cijelo vrijeme si bila ovdje i
pomagala mi pri radu. A ja nisam shvaao. "
Neko vrijeme smo utjeli. Naa srca su kipjela zbog zatomljene
potreb za razgovorom. Trebalo mi je dosta vremena da pronaem
rijei, a kad su nadole, bile su snane, mirne i povjerljive.
"Volim te."
287
S ovim trenutkom nije se mogla usporediti sva heroinska
koncentracija ili sav kokainski zanos. Rijei su bile stare, no,
njihovo znaenje bilo je divno i novo. N ikad nije postojao neki
"ja", prije toga sam pomislio na "ja" i bio ja, prije nije postojao
nikakav "ti", dok sam o Lou razmiljao kao o samostalnom biu i
nisam spoznao da ona nepogreivo dopunjuje ovjekov instru
ment koji je izvodio "moj" rad. Isto tako nije postojala nikakva
ljubav, dok je ona znaila samo mnoge glupe stvari na koje ljudi
obino misle. Ljubav koj u sam sada doivljavao bila je potvrda
neizbjenog jedinstva dviju bezlinih polovina rada. Ovo je bilo
duhovno otjelovljenje duhovne istine.
Moja supruga nije odgovorila. Nije bilo potrebe. Njeno razu
mijevanje bilo je potpuno. Nesvjesno smo se cjelivali u ekstazi
prirode. Artikuliran ljudski jezik bio je uvreda za na duhovni
7..anos. Nae jedinstvo je unitilo osjeaj odvojenosti od svemira,
iji dio smo bili - sunce, nebo, more, zemlja, sve to je bilo zajedno
s nama sudionik ovog neopisivog sakramenta.
Nikakav nesklad izmeu naeg prvog zagrljaja, naeg istinskog
vjenanja i poslova onog popodneva nije postojao. Sastavio sam
listu opreme za laboratorij . Dok sam pisao to bi nam trebala
donijeti Lala iz Londona, sunce je potonulo iza brda, a iz daljine
se zauo ritam tamtama, koji nam je poruio da je veera sprem
ljena. Zatvorili smo kuu i potrali uz padinu. Nije nas vie zama
rala i uasavala. Na pola puta do kue sreli smo Dioniza. Bio je
jako vaan jer su ga poslali da nas podjeti na veeru. Sestra Atena
(mislei na to na."mijali smo se) je vjerojatno shvatila da je poeo
na medeni mjesc. Ovog puta nije u igri bilo grevito oduevljen
je, ovisno o promjenljivom nemiru strasti ili droge, nego nae
istinsko duhovno vjenanje, koje nas je udruilo i to ne zbog
ljubavi jednog ili drugog, ve da stvori mladu iji je mladoenja
bio rad, koji, do kraja naih ivota, nee nikad biti zavren i tako
nee dovesti do iscrpljenosti ili dosade. Ovaj medeni mjesec e s
rascvjetati i od sezone do sezone donositi e trajne plodove, kao
w w
to su zemlja - naa majka i sunce - nas otac, I nelscrpno
oduevljenje bez prepirki.
Bilo to da se dogadalo, u obredu je bilo jednako vano. Sama
smrt nije nita mijenjala, na neprekidni mirni zanos, ishlapio je
poslije spleta okolnosti i zauvijek nam omogUiO da ostvarimo
nau volju koja je bila jedna volja, volja onog koj i nas je poslao .

288
Put do blagovaone je bio sama Dionizova raspojasanost. Oh,
mudra sestra Atena! Da I i je sl uajno izabrala ovog krepkog sjajnog
prepredenjaka da nas ove noi vodi uzbrdo' Da li je nasluivala
da emo u njemu vidjeti simbol vlastite smirene i sjajne nade?
Pogledali smo > u oi, dok smo ga drali za ruke na vijugavom
putu meu maslinama; nismo nita rekl i . Ali, nekakav elektrini
plamen kroz njegovo siuno tijelo prelazio je od jednog do
drugog. Prvi put smo spoznali d se velika srea nalaZi u naoj
ljubavi.
Tiina pri objedu je bila sjajna i bl istava. Trajalo je dugo - tako
dugo - i svaki trenutak je bio ispunjen l i tanijama o ljubavi. Kad je
stigla kava, opinjenost je razbio Big Lion: "Ove noi u spavati u
svom tornju i ti, sire Petere, brinut e za kuu stranaca! Dunosti
su jednostavne. Ako neki putnik zamoli za nae gostoprimstvo, na
tebi je da mu ga u ime reda ponudi."
Poznavali smo bar jednog putnika koji je doao i izrekli smo
mu dobroolicu.
"Usijana baklja i otvoren prozor putaju unutra vruu ljubav."
"No, prije nego to odete tamo preko, bilo bi dobro da nam se
pridrUite, sad kad ste otkrili vau istinsku volju, pri veernjem
obredu, kojeg svake noi izvodimo u hramu mog tornja. Poimo!"
Slijedili smo, rukom u ruci, uzdu jednosmjernog, irokog,
vijugavog puta, koji je uz greben brda graniiO s potokom, ija
snaga bi mogla okretati brojne tokove mlina. Mnoge sjenke su
aptale u nae ui profinjenu li riku, proljetni su mirisi naim
ulima poklanjali sveanost. Zalazee sunce bacalo je svoj posljed
nji osjaj na more, u odsjaj Odjevena no razcvjetala se u svjetlu
zvijezda. Iznad gorskog vrha ispred nas, lebdio je zlatni, kOi
mjeseev ma; kroz tiinu uo se slabani otkucaj mora, kao da su,
u nekoj zaaranoj katedral i, ispod Merlinovih prstiju treptale
orgulje i monotonu tugu opstanka preobrazile u mirnu pjesmu
neizrecivog ouevljenja i trijumfa. Te deum ovjeanstva, koje
slavi konanu pobjedu nad divljim oajem.
Jo jedan zavoj i stiemo do udubine na padini. Na dnu je
srebrna pruga pjene prolazila meu velikim peinama, bomba
stiki izvuena uzdu dna doline. Na suprotnoj strani, iza brdovi
tog podruja stajale su iljaste stijene od crvenog kamena i s jo
crenijim blijeskom opljakanim iz riznice zalazeeg sunca. Na
najviem o njih prema horizontu, vinula se kamena strelica.
289

Okrugao toranj s mnogo visokih prozora gotskog stila prekrivenih

ljiljanima. To je ukraavala mramorna kugla, stavljena na osam
bogato ukraenih stupova koje su, kao i prozore, povezivali lukovi.
Kad smo stigli do kule zmijastim stepenitem i megalitskim kamen
jem u podnoju brda, vidjeli smo da su na tlu mozaici. Na etiri
strane stajalo je etvoro kamenih prijestolja, a u sredini estoro
kutni mramorni oltar.
etvoro glavnih ljudi u manastiru bil i su ve odjeveni za obred,
a stavili su i etiri oruja koplje, kale, ma i disk koji su bili na
zidu kod vratiju za stepenite. Tu je bio jedini prolaz u gornje
prostorije.
Basil je sjeo na jedno od prijestola, sestra Atena na drugi, dok
su jedan vrlo stari ovjek i mlaa ena zaposjeli druga dva. Bez
ikakvih formalnosti, poslije niza udaraca zapoeo je obred. Ve
liina amfiteatra, sublimnost prizora, krajnja prirodnost svih su
dionika, iznenaujua ljepota prizora, otra jasnoa ideja, nuili
su silan utisak. Sjeam s jedne ili dvije dionica creda:
"I ja vjerujem u jednu gnostiku i katoliku crkvu ivota, ljubavi
i slobode, ija rije je Telema.
Vjerujem u priest svetaca.
l da su meso i pie svaki dan u nama preobraeni u duhovnu
tvar, vjerujem u udo mise.
I ispriavam krtenje mudrosti, s kojim vrimo udo ot jelo
vljenja.
I izlaem svoj ivot, jedan individualan i vjeit, koji je bio i jeste
i doi e!"
Uvijek sam tvrdio da nemam ni trunke vjerskog osjeaja, no
svejedno mi je Basil jednom ispriao da bi reenicu "Strah pred
Gospodinom je poetak mudrosti," trebali prevesti "Zauenost
nad snagama prirode je poetak mudrost i. "
Basi! tvrdi da je svatko, tko se interesira za nauku nuno vjernik
i da su oni koji je nipoditavaju i mrze, istinski bogohulnici.
Svakako sam odbijao svaku misao na ceremonijal il i bilo kakav
obred. l tu su Basilove ideje fantastino drukije od ideja drugih
ljudi. Govorio je: "A zato onda oblici i obredi koje primjenjuju u
elektranama?" Poskoio sam kad je ovo rekao. Bilo je tako pogub
no za moje ideje.
"Veina obreda," suglasio se, "je jalovo obavljanje dunosti, no,
ako u ovjeku postOji neto to zovemo duhovnom snagom, ona
290
mora stvarno biti sakupljena, kontrolirana i to sainjava istinski
obred."
Doista je onaj udan obred u onom titanskoj kuli snano
djelovao na mene, neshvatljiv kao to je i u veini sluajeva. I
odvratan mom protestantskom nagonu. Nisam mogao a da me
prva kratka molitva ne gane:
"Dini i mudri gospodine zbog koga zemlja jeste samo zaleena
vrtea varnica, s godinjim i svakodnevnim kretanjem, vir svjetla,
vir ivota, vir slobode, nek nas tvoje trajno USijanje uvede u
neprekidan rad i uitak, tako da budemo stalni sudionici tvog
obilja i da moemo na svojoj putanji zraiti svjetlou i ivotom,
potporu i radost njima, koj i se vrte oko nas, bez prave tvari sjaja
7Auvijek."
Rijei su bile pune najdubljeg vjerskog osjeanja. Vibrirale su
tajanstvenom radou, no, svejedno ni najokovjeliji materijalisti
ne bi bili u stanju uspjeno proturijei ti jednoj samoj ideji . Poslije
invokacije snaga roenja i reprodukcije, svi su se opet digli i
okrenuli s prema smrti, sa suptilnom jednostavnou, nita ne
prikrivajui i ne izmiui. Odluno su se suoil i, mirno i dostojan
stveno s velikom injenicom. Kretnja susreta sa smru bila je
veliastvena.
"Granica svega to ivi, ije ime je zagonetno, budi nam sklona
L tvom satu."
Obred je zakljuila himna, koja se iZvijala poput groma iznad
gora, te odjekivala od zidina velike hridi Telepilusa. Jedna o
zanimiljivih crta ivota u manastiru bila je ta, da se jedan in
neopazice prelijevao u drugi. Odsjene promjene nisu postojale.
ivot je bio slian principu turbine, u suprotnosti s loncem za
taljenje. Svaki in bio je isto to i svijet. Prekidi i isprekidanost
obinog ivota bili su odbaeni. Izmeu razliitih interesa uvijek
je odravan pravilan razmjer. Kao i sve drugo, i to mi je pomoglo
da s izlijeim od opinjenosti drogom. Zbog moje reakcije na ovu
atmosferu i zbog moje latentne ljubomore prema Basilu, nisam se
tada osobito osamostalio. Poto Lou sve ovo nije smetalo, ona se
iz ovisnosti iuljala isto tako podmuklo, ako smijem upotrebiti
ovakvu rije, kao to je i upala u nju.
Ali, prava radost mog srca bila je cjelovitost rjeenja svih mojih
problema. z ponovni pad nije bilo
.
vie nikakve mogunosti,
poto je uzrok mog pada bio trajno odstranjen. Sasvim sam
291

shvaao kako je Basil mogao uivati dozu heroina i l i kokaina, kako

se odavao haiu, eteru ili opijumu tako jednostavno i korisno kao
to obian ovjek narui alicu jake cre kave, kad mora raditi
kasno W no. Postao je potpun gospodar samoga sebe jer se
prestao opirati toku duhovne snage volje, ije prijenosno sredstvo
je bio. Nije s plaio i nisu ga opinile sve ove droge. Znao je da
su ove kvalitete samo jedna jedina reakcija: emocije ili neznanja.
Mogao je upotrijebiti kokain kao to maevalac upotrebljava ma,
poput strunjaka i bez opasnosti da povrijedi samoga sebe.

Cetrnaest dana poslije nae prve posjete kuli, nas par smo
sjedili na terasi kue stranaca. Bila je jasna mjeseina i seljaci iz
okolice doli su uivati u gostoprimstvu manastira. Pjesma i ples
bili su u punom jeku. Razgovarali smo mirno s Basilom.
"Onako usput - koliko je prolo od tvoje poslijednje doze?"
upitao je Big Lion .
"Nisam sasvim Siguran," odvratio sam sanjivo i promatrao Lou
i Lalu, koja je stigla prije tjedan dana s naruenim aparatima Z
moje eksperimente. Zajedno su plesale na dvoritu. Obje su Sijale.
Kao da im je mjesec poklonio svoj u istu osjeajnost i sjaj .
"Upitao sam te," nastavio je Lamus, povukavi pjenuavu bur
sku lulu iz jantara koju je drao za kasne none sate, ", jer hou
da svoju poziciju to bolje iskoristi. Preao si pokus u talionici.
Proivio si strogi ispit i i njega izaao ist kao zlato. No, nikako ne
smije zaboravi ti sve privilegije koje si pokusom zadobio. Da l i se
jo sjea to tvrdi Knjiga Zakona?"
'Ja sam Zmija koja daje Znanje i Uivanje i blistajuu Uz
vienost, te pijanou paclstiem srca ljudi. Za moje oboavanje
uivaj vino i udne droge, o emu u Ja kazati svome Proroku i
budi pijan o toga! Uope ti nee tctiti. Toje la, ova ludost prema

samome sebi. Iskazivanje nevinosti je La. Budi Moan, o Covjee!

udi, uivaj sve stvari ula i zanosa. Ne plai se da bi te bilo koji
Bog zbog ovoga odrekao. "
"Da," polagano sam se suglasio, "i ini mi se smjelim, jer moe
ljude navesti da postanu nepromiljcni, zar ne?"
"Naravno," odgovorio je Lamus, ". kad to ita traljavo i djeluje
brzopleto, slijepom vjerom fanatika, vjerojatno e te odvesti u
neprilike. No, priroda je puna pomagala, koje izdvoje onog tko ne.
moe ovladati svojom okolicom. Rijei 'da me oboava' su najbit
nije. Jedino opravdanje za uivanje bilo kakvih droga, na primjer,
292
kinina ili magnezijevog sulfata, jest u lOme da prirodi pomognu
prevazii prepreke i da omogue pravilan rad. Opasnost takozva
nih droga, koje vode u ovisnost jest u tome da te oslijepe, a ti
pokuava izbjei napor, bitan za duhovni i intelektualni razvoj .
No, ovo nisu samo zamke za ljude.
U prirodi ne postaji nita to ne bismo mogli upotrijebiti u
vlastitu korist, a od nas ovisi da l i lO i pametno upotrebljavamo.
Korada kojeg ste imali ovog tjedna heroin bi moda pomogao
da bolje usredotoite svoj um, a kokain da bi odagnao umor. Ali
nisi ih uptrijebio jer se opeeno dijete boji vatre.
Kao kad smo Hermesa i Dioniza uili plivati. Budui da su se
nali u opasnosti davljenja, pomisl ili su da je najbolje da izbjega
vaju blizinu vode. No. to im nije pomoglo da vlastite prirodne
sJ>obnosti koristc u najveoj mjeri. Na kraju su otkrili da je
najbolje da s pue o svim detaljima kako tretirati oceane. Kad
s to tako objasni, sve zvui dosta jasno i svatko e se suglasiti sa
ovim o plivanju. Ali sa svih strana urliu na mene budui da iste
principe primenjujem kod upotrcbe droge "
"Zaista si u pravu, no vjerujcm da si neto slino i oekivao."
"Ne," nasmijao se Lamus, "moja ljubav prema ovjeanstvu me
na svim tokama ini neizljcivim optimislikim magarcem. Na
svojoj voljenoj ne mogu vidjeti mane. Oekujem da e ljudi biti
razumni, hrabri i da e pljeskati pobudi, premda nam ve itanje
u osnovnoj koli neprekidno ponavlja da su svakog pionira pro
ganjali, bio t Galilei, Harwey, Gaugain ili Shelley. Svakom po
kuaju unitenja sujeverja koje smeta ili pomae razvoj, koji po
mae rtku rada, slijedi ope urlanje. Zato da bjeim od
izopenja Darwina i l i progonstva Swinburnea Zapravo mi je u
trenucima slabosti ili' utuenosti, velika utjeha saznanje da me
ovako otro zloupotrebljavaju i mrze jer mi ovo dokazuje da moj

rad, pogrijean ili ne, neto vrijedi. Ali ovde sam ve zastranio.
Vratimo s rijeima 'da bi me oboavao' . Ovo znai da se stvari,
kao to su heroin i alkohol, mogu upotrebljavati i morale bi se
upotrebljavati samo s namjerom Oboavanja, to jest da uspostavi-
mo kontakt sa 'Zmijom koja znanje daje i slast . . . . . . ' . Uivanje droge
bi morao biti paljivo promiljen i svjesno religiozni in. Jedino
iskustvo te moe poduiti o pravilnim uvjetima u kojima je ovaj
in opravdn, t.j . kad ti pomae da ispunjava svoju Volju.
Ao igra biljara I slijepu sreu udara lopte, brzo si pokvari
293
igru. I igra golfa bi bio glup kad bi kod kue ostavio tap za kratke
udarce, jer mu se nekad suvie sviao i pretjerivao je u njegovom
koritenju i zbg toga iZgubio vane utakmice. A to se tie tebe i
Lou, ne vidim nikakvog osobitog razloga za Lou da bi morala
upotrebljavati ikakv drogu. Svoju voljU moe sasvim u redu
izvravati bez nje, a njena prirodna duhovnost joj omoguuje da
odrava neprekidni kontakt sa svojim najintimnijim ja kao to
dovoljno jasno govori njen magini dnevnik. I onda kad je bila
otrovana do ludila njeni su istinski nagoni i u kriZi uvijek ili
naprijed, u onim trenucima kad si bio ti, bie koje ona uva po
dunosti, u opasnosti.
No, u tvom radu postoji mnogo prilika kad se 'malo vie i koliko
ima' razumna doza kokaina moe dodati tvojoj energiji i omo
guuti ti da pobijedi kumulativne snage inercije. Dok e ti u
primjeru da je napor usredsreenja suvie te7.k, jer pamet tjera
ka olakanju i to time to tjera misli od predmeta tvojih rauna,
malo heroina smiriti njihove prohtijeve, te e moi zavriti itavu
stvar. Pogreno bi bilo prisiljavati se na rad zbog osjeaja dunosti.
Bolje e uspjeti ako analiZira svoj um, sposobniji e biti kad
spozna trenutak kad e tvoj najvei napor uraditi rezultatima.
Kad uini greku, priroda te brzo upozori na nju. Droga mora
djelovati odmah i blistajue, a ako ne onda je ne bi smio uzeti. U
takvom primjeru treba se 7-ustaviti i anal izirati okolnosti neuspje
ha. Iz svojih neuspjeha uimo vie nego o uspjeha i na kraju
goine tvoj e ti magini dnevnik precizno ispriati okolnosti koje
su prikladne za upotrebu neke droge. Sl ijedee godine e biti
veliki glupak, ako uini i pola tuceta greaka. Pa i Knjiga Zakona
tvrdi 'Uspjeh je tvoj dokaz' . Kad se lati tih snanih i opasnih
pomagala za uveanje svoje prirodne snage mora se uvjeriti da
namjera posveuje sredstva. T si uenjak i dri se naunih metoa.
Mudrost opravdavaju njena djeca, a iznenadit e se ako u slije
deih dvanaest mjeseci ne otkrije da je tvoj veliki eksperiment,
bez obzira na sve potrebne nedae koje ga prate jer si zanemario
rijei 'da bi te oboavao', sredstvo razvoja najviih osobina. Uvrstit
e te u krug najblistavijih mislilaca tvoje generacije."
Mandolina sestre Cypris je uski pt jela u radosnom pobjedono
snom zvuku. Kao da je bio u pitanju glazbni komentar njenog
doivljaja situacije. Mjesec je potonuo i. brda, seljaci su ppili
svoje vino i pjevuei otili u svoje kolibe - Lou i ja smo se nali
294

sami ispod zvijezda. Po padanima, ispunjenim mirisima, vjetri je

donio apat mora. Svjetla u mjestu su se ugaSila. Sjevernjaa je
stajala iZnad vrha stijena. Nae oi su bile uperene u nju. Mogli
smo zamisliti da je procesija ravnodnevice istovjetna s naim
neprekidnim putovanjem kroz vrijeme.
Lou mi je stisnula ruku. Ponavljala je rijei creda:
"I ja iZjavljujem svoj ivot, jedno, pojedinano i vjeito, to je
bilo, to jest i to e doi. "
Neki glas mi je apnuo u uho: "Vjerujem u zajednicu svetaca."
Otkrio sam da sam duboko religiozan. itav sam ivot traio
uvjerenje koje ne bi vrijealo moj moralni intelektualni osjeaj .
Sada sam poeo shvaati tajanstveni jezik ljudi iZ telemskog ma
nastira.
"Neka bude sveenik ist u tijelu i u dui!"
Ljubav z Lou nije se samo ouvala pred oskurnuem ideja i
elja koje su bile strane mojoj ulozi u svemiru, nego me je
nadahnula u dinaminu ekstazu. Ne znam kako smo dugo sjedili
ispod zvijezda. Dubok, vjeit mir sjedio je kao golub, trostruki
plamtei jezik na naim duama koje su zauvijek jedna dua. Svaki
ivot bio je jedan i individualan i vjeit. Ali naa je uasna tragedija
bila ptrebna za nae dostignue.
"Osim ako zrno ita ne padne na zemlju i ne umre, ostat e
usamljeno. Ali ako umre, rodit e mnogo plodova. "
Svaki korak evolucije prate ogromne katastrofe. Tako iZgledaju
ako ih promatramo kao odvojene dogaaje, van konteksta. Uasna
je bila Cijena koju je ovjek platiO za osvajanje zraka. Koliko vei
je dug kojeg trai inercija pri osvajanju duha! Jer mi vrijedimo
dosta vie o mnogih vrapia.
Kako smo bili slijepi! Kroz kakve uasne ponore agonije smo
bili ovedeni, da bi mogli rei da smo svladali moralni problem
kojeg su postavila otkria organske kemije.
"Gospoar plime i groma
Potiv soka cvijeta?"
Stavili smo pjesnika u la.
"To je jedina bitka
Za koju se znalo da je nee dobiti. "
295

Nismo vie oplakivali nae prole l udosti . Dogadaje i prole

godine smo mogli vidjeti u perspektivi i vidjeli smo da smo bili
vodeni kroz ove okrutnosti. Slijedili smo vraga kroz njegov ples
smrti, ali u naim umovima nismo sumnjali da je mo zla omo
guena s odreenom namjerom. Postali smo neizrecivo siguri u
postojanje duhovne energije, koja je izvodila svoju divnu volju na
suvie udnovate naine da bi ovjeja srca to shvatila prije nego
to 7.tO sazrije vrijeme.
Nedae prolosti su na' imunizirale pred njihovim otrovima.
Vrag je pobijedio samoga sebe. POSlili smo vie stanje evolucije.
l ovo shvaanje prolosti nas je ispunilo apsolutnom vjerom u
budunost. Kaos usitnjenih civilizacija, iji su spomenici na skali
ispred nas, ovu je skalu ostavio sasvim neoteenu. Nae iskustvo
nas je osnailo. Postigli smo jo jedan vrh na nazupanim grebe
nima koji se uspinju iz prvog ljouka samosvijesti do tako sublim
nog vrha kojeg se nismo usudil i ni sanjati. Jer je tako daleko u
visini letio iznad nas. Na zadatak bio je penjati se sa skale na skalu,
paljivo i hrabro dan za enom, ivot za ivotom. O cilju naeg
napredovanja nismo spekulirali. Bilo nam je dovoljno da idemo.
Znali smo svoj put jer smo otkrili svoju Volju i to se tie sredstva
- zar nemamo ljubavi?
Ljubav je Zakon, Ljubav ispod Volje.
Rijei nisu bile na naim usnama ni u naim srcima. Bile su
ukljuene u svaku misao i u svaki utisak. Otili smo sa dvorita po
stepenitu kroz otvorena staklena vrata, u oploenu sobu punu
. fantastinih fresaka, koja je bila soba za strance u telemskoj opatiji.
Njeno smo se nasmijali misli ela neemo nikad vie biti stranci.
296