1

LOGIKA
2
!"#$%&"& ()"&*$*+,$-". !"#$%&'()"

1. Homonimija, sinonimija, paronimija (1)

2. Sastavljeno i nesastavljeno iskazivanje (Cat. 2 1
a
16-19 i 4 2
a
5-10):
a. sumplok! kod Platona
b. sumplok! i istinitost: De interpretatione 2-6

3. Dva predikativna odnosa: "iskazivati se o subjektu" i "biti u subjektu" (2)
a. !etvero!lana podjela entitet
b. Aristotelove individue
c. jesu li individualni atributi neponovljivi?
d. imaju li individualne supstancije univerzalne atribute, i kako?

4. Dva pravila o tranzitivnosti (3)
a. tranzitivnost odnosa "iskazivati se o subjektu"
b. tranzitivnost razlik: Kategorije 3 1
b
10-15 i Topika I.15 107
b
19-37, VI.6 144
b
12-31

5. Popis deset kategorija s primjerima (4)
a. razlika izme"u 10 vrsta entiteta koji potpadaju pod 10 kategorija (neko koliko, neko
kakvo itd.) i samih kategorija (koliko"a tj. kvantiteta, kakvo"a tj. kvaliteta)
b. heterogenost imena 10 kategorijalno razli!itih vrsta entiteta
c. heterogenost primjera 10 kategorijalno razli!itih vrsta entiteta
d. kako je Aristotel do#ao do podjele na 10 kategorijalno razli!itih vrsta entiteta?
i. za#to ni manje ni vi#e nego 10?
ii. za#to upravo tih 10?
iii. popisi kategorija u drugim spisima: provizornost podjele?
iv. mo$e li jedan entitet potpadati pod dvije ili vi#e kategorija?

6. Supstancija (5)
a. podjela na primarne i sekundarne
b. osnovne zna!ajke supstancija
i. supstancije op%enito
1. nisu u subjektu
2. ni#ta im nije protivno
3. ne dopu#taju stupnjevanje
ii. univerzalne (sekundarne) supstancije
1. iskazuju se o subjektu
2. sinonimno se prediciraju
3. odre"uju i razja#njavaju primarne supstancije
4. ozna!uju neko kakvo, naime kakvo je ne#to kao supstancija
iii. individualne (primarne) supstancije
1. ne iskazuju se o subjektu (uop%e ne mogu biti predikati)
2. ontolo#ki prioritet nad svim ostalim
3. ozna!uju neko ovo (tode ti)
4. mogu primati protimbe

7. Kvantiteta (6)
a. vrste kolikih prema djeljivosti
i. razdijeljena kolika (mno#tva, brojiva kolika): broj, govor
ii. neprekinuta kolika (veli!ine, mjerljiva kolika): crta, povr#ina, tijelo, vrijeme,
mjesto
3
b. vrste kolikih prema polo$aju dijelova
i. sastavljena od dijelova koji imaju me"usobni polo$aj: crta, povr#ina, tijelo,
mjesto
ii. sastavljena od dijelova koji nemaju me"usobni polo$aj: broj, vrijeme, govor
c. pravo i akcidentalno koliko
d. osnovne zna!ajke kolikih
i. ni#ta im nije protivno
1. opovrgavanje mogu%ih protu-primjera: mnogo-malo, veliko-maleno
2. mjesto mogu%a iznimka?
ii. ne dopu#taju vi#e i manje
iii. za njih se ka$e da su 'jednake' ili 'nejednake'
e. to poson: kvantificirana stvar (predmet dug 2m) ili kvantitativni predikat (du$ina od
2m)?

8. Relacija (7)
a. #to je relativ?
b. nu$nost postojanja i imenovanja korelativa
c. vrste relativ
d. osnovne zna!ajke relativa
e. supstancije i relativi

9. Kvaliteta (8)
a. #to je neko kakvo?
b. vrste kakvih
c. osnovne zna!ajke kakvih

10. Djelovanje i trpljenje, preostale kategorije (9)

11. Postpraedicamenta (10-15)
a. suprotnosti i njezine vrste (10-11)
i. relativi i njihovi korelativi
ii. protimbe
iii. imanje i li#enost
iv. potvr"ivanje i nijekanje
b. prvotnost i njegove vrste (12)
i. s obzirom na vrijeme
ii. s obzirom na neovisnost postojanja
iii. s obzirom na poredak
iv. s obzirom na vrijednost
v. s obzirom na ovisnost postojanja
c. istodobnost i njezine vrste (13)
i. vremenska
ii. ontolo#ka
iii. logi!ka
d. kretanje i njegove vrste (14)
i. nastajanje i nestajanje (supstancijalno kretanje)
ii. rast i opadanje (kvantitativno kretanje)
iii. preinaka (kvalitativno kretanje)
iv. premje#tanje (mjesno [prostorno] kretanje)
e. imanje i njegove vrste (15)
i. imanje kakvih
ii. imanje kolikih
iii. imanje fizi!kih dijelova
iv. sadr$avanje
v. posjedovanje
4
Aristotel
Kategorije 1-6

1.
[1
a
1] Homonimnima se nazivaju one stvari kojima je zajedni!ko samo ime, dok je definicija
biti koja odgovara imenu razli!ita. Primjerice, $ivotinja je i !ovjek i ono naslikano. Njima je
naime zajedni!ko samo ime, dok je definicija biti koja odgovara imenu razli!ita. Jer htjedne li
netko navesti #to za svako od njih zna!i biti $ivotinjom, za svako %e navesti svojstvenu
definiciju.
Sinonimnima se nazivaju one stvari kojima je zajedni!ko ime i ista im je definicija biti
koja odgovara imenu. Primjerice, $ivotinja je i !ovjek i bik. Jer svako se od njih ozna!uje
zajedni!kim imenom $ivotinja, a ista im je i definicija biti. Jer htjedne li netko navesti #to
za svako od njih zna!i biti $ivotinjom, navest %e istu definiciju.
Paronimnima se nazivaju one stvari koje svoj naziv dobivaju od ne!ega #to odgovara
nekom imenu, a od toga imena se razlikuju zavr#etkom. Primjerice, od gramatike dolazi
gramati!ar, a od hrabrosti hrabar.

2.
Od onoga #to se iskazuje ne#to se iskazuje sastavljeno, a ne#to nesastavljeno. Sastavljeni su
iskazi, primjerice &ovjek tr!i, &ovjek pobje"uje; a nesastavljeni, primjerice !ovjek,
bik, tr!i, pobje"uje.
Od onoga #to jest: ne#to se iskazuje o nekom subjektu, a nije ni u kojem subjektu.
Primjerice, !ovjek se iskazuje o subjektu, pojedinom !ovjeku, a nije ni u kojem subjektu.
Ne#to je u subjektu, a ne iskazuje se ni o kojem subjektu. (Pod onim #to je u subjektu
mislim na ono #to je prisutno u ne!emu, ali ne kao dio, i #to ne mo$e postojati odvojeno od
onoga u !emu jest.) Primjerice, pojedino znanje gramatike jest u subjektu, du#i, a ne iskazuje
se ni o kojem subjektu; pojedina bjelo%a je u subjektu, tijelu svaka je naime boja u tijelu
a ne iskazuje se ni o kojem subjektu.
Ne#to se i iskazuje o subjektu [1
b
1] i jest u subjektu. Primjerice, znanje je u subjektu,
du#i, a i iskazuje se o subjektu, znanju gramatike.
Ne#to niti jest u subjektu niti se iskazuje o subjektu. Primjerice pojedini !ovjek ili
pojedini konj nijedna od takvih stvari niti jest u subjektu niti se iskazuje o subjektu.
Jednostavno, stvari koje su individualne i koje su brojem jedno ne iskazuju se ni o jednom
subjektu, ali ni#ta ne prije!i da poneke budu u subjektu. Naime, pojedino znanje gramatike
jedna je od stvari koje su u subjektu.
3.
Kada se jedno o drugome predicira kao o subjektu, sve ono #to se iskazuje o predikatu kazat
%e se i o subjektu. Primjerice, !ovjek se predicira pojedinom !ovjeku, a $ivotinja !ovjeku.
Dakle, $ivotinja %e se predicirati i pojedinom !ovjeku, jer pojedini !ovjek je i !ovjek i
$ivotinja.
Razlike razli!itih rodova koji nisu poredani jedan ispod drugoga razlikuju se vrstom,
primjerice razlike $ivotinje i znanja. 'ivotinji su naime razlike kopnena, krilata, vodena i
dvono#na, a znanju nijedno od toga, jer znanje se od znanja ne razlikuje time #to je dvono$no.
(to se pak ti!e rodova koji su jedan ispod drugoga, ni#ta ne prije!i da imaju iste razlike, jer
gornji se rodovi prediciraju onima ispod, tako da koliko je razlika koje pripadaju onome #to je
predicirano toliko %e ih pripadati i subjektu.

5
4.
Od onoga #to se iskazuje bez ikakva sastavljanja svako pojedino ozna!uje ili supstanciju ili
koliko ili kakvo ili relativno ili gdje ili kada ili biti polo#en ili imati ili $initi ili trpjeti.
Ugrubo govore%i, supstancija je primjerice !ovjek ili konj; koliko je primjerice
dvolaktno ili trolaktno; kakvo je primjerice bijelo ili pismeno; relativno je [2
a
1] primjerice
dvostruko, pola ili ve"e; gdje je primjerice u Liceju ili na trgu; kada je primjerice ju$er ili
lani; biti polo#en je primjerice stoji ili sjedi; imati je primjerice obuven je ili naoru#an je;
$initi je primjerice rezati ili paliti; trpjeti je primjerice biti rezan ili biti paljen.
Svaka od navedenih stvari sama po sebi ne iskazuje se ni u kojem iskazu, nego
njihovim me"usobnim sastavljanjem nastaje iskaz. Jer !ini se da je svaki iskaz ili istinit ili
la$an, a od onoga #to se iskazuje bez ikakva sastavljanja nijedno nije ni istinito ni la$no,
primjerice $ovjek, bijelo, tr$i ili pobje%uje.
5.
Supstancija ona koja se u najstro$em, prvotnom i naj!e#%em smislu tako naziva jest ona
koja niti se iskazuje o nekom subjektu niti jest u nekom subjektu, primjerice pojedini !ovjek
ili pojedini konj. Drugotnim se supstancijama nazivaju vrste u kojima su prisutne supstancije
koje se tako nazivaju u prvotnom smislu, one i njihovi rodovi. Primjerice, pojedini !ovjek je
prisutan u vrsti, !ovjeku, a rod te vrste jest $ivotinja. Dakle, te se supstancije nazivaju
drugotnima, primjerice !ovjek i $ivotinja.
Iz onoga #to je re!eno jasno je da kod onih stvari koje se iskazuju o subjektu nu$no se
i njihovo ime i njihova definicija prediciraju subjektu. Primjerice, !ovjek se iskazuje o
pojedinom !ovjeku kao subjektu, i pritom se zacijelo predicira i ime jer predicirat %e#
!ovjeka pojedinom !ovjeku a i definicija !ovjeka predicirat %e se pojedinom !ovjeku, jer i
pojedini !ovjek jest !ovjek. Tako %e se i ime i definicija predicirati subjektu.
No kod stvari koje su u subjektu, ve%inom se niti ime niti definicija ne prediciraju
subjektu. U nekim pak slu!ajevima ni#ta ne prije!i da se ime predicira subjektu, no za
definiciju je to nemogu%e. Primjerice ono bijelo, koje je u subjektu, tijelu, predicira se
subjektu za tijelo se naime ka$e da je bijelo no definicija onoga bijeloga nikada se ne%e
predicirati tijelu.
Sve ostale stvari ili se iskazuju o subjektima, prvotnim supstancijama, ili su u njima
kao subjektima. To je jasno iz pojedina!nih primjera. Primjerice, $ivotinja se predicira
!ovjeku, dakle i pojedinom !ovjeku, a ako se ne predicira ni jednom pojedinom [2
b
1]
!ovjeku, onda se ne predicira ni !ovjeku uop%e. S druge strane, boja je u tijelu, dakle i u
pojedinom tijelu; ako nije ni u jednom pojedinom tijelu, onda nije ni u tijelu uop%e. Tako da
se sve ostale stvari ili iskazuju o subjektima, prvotnim supstancijama, ili su u njima kao
subjektima. Ako prvotne supstancije ne postoje, onda je nemogu%e da i#ta drugo postoji, jer
se sve ostale stvari ili iskazuju o njima kao subjektima ili su u njima kao subjektima. Tako
ako prvotne supstancije ne postoje, onda je nemogu%e da postoji i#ta drugo.
Od drugotnih je supstancija vrsta vi#e supstancija nego rod, jer ona je bli$a prvotnoj
supstanciji. Naime, htjedne li netko za prvotnu supstanciju navesti #to je, bit %e jasnije i
prikladnije navede li vrstu negoli rod. Primjerice, #to se ti!e pojedinog !ovjeka, jasnije je
navede li se da je to !ovjek nego da je $ivotinja, jer prvo je svojstvenije pojedinom !ovjeku,
dok je drugo vi#e zajedni!ko; i jasnije je za pojedino drvo navesti da je to drvo nego da je to
biljka.
Nadalje, za prvotne se supstancije ponajvi#e ka$e da su supstancije zato #to su subjekti
svim ostalim stvarima i sve ostalo se njima predicira ili u njima jest. Kao #to se prvotne
supstancije odnose prema ostalim stvarima, tako se i vrsta odnosi prema rodu, jer vrsta je
subjekt rodu. Rodovi se prediciraju vrstama, ali vrste ne odgovaraju povratno rodovima. Tako
je i zbog toga vrsta vi#e supstancija nego rod.
6
Od samih vrsta koje nisu rodovi nijedna nije vi#e supstancija nego druga. Naime, ne%e
se navesti ni#ta prikladnije navede li se za pojedinog !ovjeka da je !ovjek nego za pojedinog
konja da je konj. Isto tako, od prvotnih supstancija nijedna nije vi#e supstancija nego druga.
Nije pojedini !ovjek vi#e supstancija nego je to pojedini bik.
S pravom se pored prvotnih supstancija od ostalih stvari drugotnim supstancijama
nazivaju samo vrste i rodovi. Jer od predikat samo oni razja#njuju prvotnu supstanciju.
Naime, htjedne li netko za pojedinog !ovjeka navesti #to je, prikladno %e navesti navede li
vrstu ili rod, a jasnije %e !initi navede li da je !ovjek nego da je $ivotinja. No navede li se
ne#to drugo, bit %e neprikladno, primjerice navede li se da je bijelo ili da tr!i ili bilo #to takvo.
Tako se s pravom od ostalih stvari samo za te ka$e da su supstancije.
Nadalje, za prvotne supstancije se u najstro$em smislu rije!i ka$e da su supstancije
zato #to su subjekti svim drugim stvarima. [3
a
1] Kao #to se prvotne supstancije odnose prema
svim drugim stvarima, tako se i vrste i rodovi prvotnih supstancija odnose prema svim
ostalim stvarima. Naime, njima se sve ostale stvari prediciraju. Jer ako %e# za pojedinog
!ovjeka kazati da je pismen, onda %e# i za !ovjeka i za $ivotinju kazati da su pismeni. Isto je i
u drugim slu!ajevima.
Svim je supstancijama zajedni!ko to da nisu u subjektu. Naime, prvotna supstancija
niti se iskazuje o subjektu niti jest u subjektu. (to se ti!e drugotnih supstancija, i na ovaj je
na!in jasno da one nisu u subjektu: naime, !ovjek se iskazuje o subjektu, pojedinom !ovjeku,
no nije u subjektu, naime !ovjek nije u pojedinom !ovjeku. Isto se tako i $ivotinja iskazuje o
subjektu, pojedinom !ovjeku, no $ivotinja nije u pojedinom !ovjeku.
Nadalje, ni#ta ne prije!i da se ime onoga #to je u subjektu ponekad predicira subjektu,
no za definiciju je to nemogu%e. Od drugotnih supstancija subjektu se prediciraju i definicija i
ime i definiciju !ovjeka i definiciju $ivotinje predicirat %e# pojedinom !ovjeku. Tako
supstancija ne mo$e spadati u one stvari koje su u subjektu.
To nije specifi!nost supstancije, jer je i razlika jedna od onih stvari koje nisu u
subjektu. Naime, ono kopneno i ono dvono#no iskazuju se o subjektu, !ovjeku, no nisu u
subjektu, naime ono kopneno i ono dvono#no nisu u !ovjeku. Onome o !emu se iskazuje
razlika predicira se i definicija razlike. Primjerice, ako se ono kopneno iskazuje o !ovjeku, i
definicija onoga kopnenoga predicirat %e se !ovjeku, jer !ovjek je kopneno <bi%e>.
Neka nas ne zbune dijelovi supstancija koji su u subjektima, cijelim supstancijama, da
ne bismo bili prisiljeni kazati kako to nisu supstancije. Jer pod stvarima koje su u subjektu
nismo mislili na stvari koje su prisutne u ne!emu kao dijelovi.
Supstancijama i razlikama pripada da se sve #to od njih dolazi iskazuje sinonimno. Jer
svi predikati koji od njih dolaze prediciraju se ili individualnim stvarima ili vrstama. Iz
prvotne supstancije ne dolazi nijedan predikat, jer ona se ne iskazuje ni o kojem subjektu. Od
drugotnih supstancija vrsta se predicira individualnoj stvari, a rod i vrsti i individualnoj
stvari. [3
b
1] Isto se tako i razlike prediciraju i vrstama i individualnim stvarima. Prvotne
supstancije primaju definiciju vrsta i rodova, a vrsta prima definiciju roda. Naime, one stvari
koje se iskazuju o predikatu kazat %e se i o subjektu. Isto tako, vrste i individualne stvari
primaju definiciju razlika. A kao sinonimne odredili smo one stvari kojima je zajedni!ko ime
i istovjetna definicija. Prema tome, sve stvari koje dolaze od supstancija i razlika iskazuju se
sinonimno.
&ini se da svaka supstancija ozna!uje neko ovo. Dakle, #to se ti!e prvotnih
supstancija, nedvojbeno je i istinito da ozna!uju neko ovo. Jer ono <#to je tim izrazom>
obznanjeno jest nedjeljivo i brojem jedno. (to se pak ti!e drugotnih supstancija, !ini se kako
one oblikom izri!aja isto ozna!uju neko ovo, primjerice kada se ka$e !ovjek ili $ivotinja.
No to nije istinito; drugotne supstancije vi#e ozna!uju neko kakvo, jer subjekt nije jedno, kao
#to je to prvotna supstancija, nego se !ovjek i $ivotinja iskazuju o mnogim stvarima. No one
ne ozna!uju u bezuvjetnom smislu neko kakvo, kao #to ozna!uje ono bijelo. Jer ono bijelo ne
7
ozna!uje ni#ta drugo nego kakvo, dok vrsta i rod kakvo odre"uju u vezi sa supstancijom,
naime ozna!uju kakva je neka supstancija. Naime, rodom se tvori #ire odre"enje nego vrstom,
jer onaj koji ka$e $ivotinja obuhva%a vi#e nego onaj koji ka$e !ovjek.
Supstancijama pripada i to da im ni#ta nije protivno. Jer #to bi bilo protivno prvotnoj
supstanciji? Primjerice, ni#ta nije protivno pojedinom !ovjeku, a ni#ta nije protivno ni
!ovjeku ni $ivotinji. No to nije svojstveno supstanciji, nego <se zatje!e> i kod mnogih drugih
<vrsta stvari>, primjerice kod onoga koliko. Naime, dvostrukom ni#ta nije protivno, niti
desetici, niti i!emu tome sli!nom, osim ako netko ne bi tvrdio kako je ono mnogo protivno
onome malo ili ono veliko onome malenom. No nijedno odre"eno koliko nije protivno
drugom.
&ini se da supstancija ne dopu#ta vi#e i manje. Ne mislim na to da jedna supstancija
nije vi#e supstancija nego druga, jer kazali smo da tome jest tako, nego da se za svaku
pojedinu supstanciju ne veli da je vi#e ili manje ono #to u biti jest. Primjerice, ako je ova
supstancija !ovjek, onda ne%e biti vi#e ili manje !ovjek, niti spram sebe niti spram drugoga.
Jer jedan !ovjek nije vi#e !ovjek nego drugi, kao #to je [4
a
1] ne#to bijelo vi#e bijelo nego
neko drugo bijelo i ne#to lijepo vi#e lijepo nego neko drugo lijepo. No za jednu se stvar veli
kako je vi#e i manje u odnosu na sebe samu, primjerice za tijelo se ka$e kako je vi#e bijelo
sada nego prije, a za ono #to je toplo kako je vi#e i manje toplo. No za supstanciju se ni#ta
takvo ne ka$e. Naime, ne ka$e se kako je !ovjek sada vi#e !ovjek nego prije, a niti #togod
drugo od onih stvari koje su supstancija. Tako supstancija ne bi dopu#tala vi#e i manje.
&ini se kako je ponajvi#e specifi!nost supstancije to da, iako je ona ne#to isto i jedno
brojem, mo$e primati protimbe. Ni u jednoj od drugih stvari koje nisu supstancija ne bi se
moglo pokazati da ono #to je brojem jedno mo$e primati protimbe. Primjerice boja, koja je
brojem jedno i isto, ne%e biti i bijela i crna, niti %e isto djelovanje, koje je brojem jedno, biti i
lo#e i dobro, a isto je i #to se ti!e drugih stvari koje nisu supstancija. Supstancija pak, iako je
jedno i isto brojem, mo$e primati protimbe. Primjerice, pojedini !ovjek, iako je jedan i isti,
mo$e bivati sada bijelim, a sada crnim, sada toplim, a sada hladnim, sada lo#im, a sada
dobrim.
(to se pak ti!e drugih stvari, ni#ta se ne !ini da je takvo, osim ako netko ne prigovori i
tvrdi da su takvi iskaz i mnijenje. Naime, isti se iskaz !ini istinitim i la$nim. Primjerice, ako
je istinit iskaz da netko sjedi, kada taj !ovjek ustane, isti %e taj iskaz biti la$an. Isto je i s
mnijenjem. Jer ako netko istinito mnije da netko sjedi, kada taj !ovjek ustane, mnit %e la$no
ako o njemu ima isto mnijenje.
&ak i ako netko to prihvati, ipak postoji razlika u na!inu <primanja protimbi>. Naime,
u slu!aju supstancija same one stvari koje se mijenjaju mogu primiti protimbe, jer hladno je
nastalo promjenom iz toploga (naime preina!ilo se), crno iz bijeloga i dobro iz lo#ega, a tako
je i #to se ti!e svega ostalog, naime sama ona stvar koja se mijenja mo$e primiti protimbe. S
druge strane, iskaz i mnijenje sami ostaju sasvim nepromjenljivi u svakom pogledu; o njima
nastaje protimba zato #to je !injenica ta koja se mijenja. Jer iskaz da netko sjedi ostaje isti, a
budu%i da se !injenica [4
b
1] promijenila, on postaje sada istinit, a sada la$an. Isto je i #to se
ti!e mnijenja.
Tako bi barem na neki na!in supstanciji bilo svojstveno da je kroz vlastitu promjenu
sposobna primati protimbe, !ak i ako bi netko prihvatio da mnijenje i iskaz mogu primati
protimbe. No to nije istinito, jer se za iskaz i mnijenje ne ka$e da mogu primati protimbe zato
#to i sami ne#to primaju, nego zbog onoga #to se dogodilo s ne!im drugim. Naime, zato #to
!injenica jest ili nije za iskaz se ka$e da je istinit ili la$an, a ne zato #to sam mo$e primati
protimbe. Jednostavno kazano, niti iskaz niti mnijenje ni po !emu se ne mijenjaju, tako da
oni, budu%i da u njima ni#ta ne nastaje, ne bi mogli primati protimbe. Za supstanciju se pak
ka$e da mo$e primati protimbe zato #to sama po sebi dopu#ta protimbe. Naime, prima bolest i
zdravlje, bjelo%u i crno%u, i za nju se ka$e da mo$e primati protimbe zato #to prima svako
8
pojedino od toga. Stoga bi supstanciji bilo svojstveno da iako je brojem isto i jedno, mo$e
primati protimbe. Neka o supstanciji dakle toliko bude re!eno.

6.
[4
b
20] Jedno koliko je razdijeljeno, a drugo neprekinuto. Nadalje, jedno je sastavljeno od
dijelova koji imaju polo$aj jedni u odnosu na druge, a drugo nije sastavljeno od dijelova koji
imaju polo$aj. Razdijeljeno koliko je primjerice broj ili govor, a neprekinuto crta, povr#ina,
tijelo, a pored tih vrijeme i mjesto.
Naime, dijelovi broja nemaju nikakvu zajedni!ku granicu na kojoj se njegovi dijelovi
spajaju; primjerice, ako je pet dio od deset, ne postoji nikakva zajedni!ka granica na kojoj se
spajaju pet i pet, nego su razdijeljeni. Zacijelo se ni tri i sedam ne spajaju ni na kakvoj
zajedni!koj granici. Kod broja op%enito ne mo$e# na%i zajedni!ku granicu njegovih dijelova,
ve% su oni uvijek razdijeljeni. Tako da je broj jedno od razdijeljenih kolikih. Isto tako je i
govor jedno od razdijeljenih kolikih. (Bjelodano je da je govor koliko, jer se mjeri dugim i
kratkim slogovima. Pritom mislim na govor koji je glasovno proizveden.) Naime, dijelovi
govora se ne spajaju ni na kakvoj zajedni!koj granici, jer ne postoji zajedni!ka granica na
kojoj se slogovi spajaju, ve% je svaki slog po sebi razdijeljen.
[5
a
1] No crta je neprekinuta, jer se mo$e na%i zajedni!ka granica na kojoj se njezini
dijelovi spajaju, a to je to!ka. Granica pak povr#ine je crta. Jer se dijelovi povr#ine spajaju na
nekoj zajedni!koj granici. Isto tako i kod tijela mo$e# na%i zajedni!ku granicu, crtu ili
povr#inu, na kojoj se dijelovi tijela spajaju. A takvi su i vrijeme i mjesto. Naime, sada#nje
vrijeme spaja ono pro#lo i ono budu%e. I mjesto je takvo. Naime, dijelovi tijela, koji se
spajaju na nekoj zajedni!koj granici, zauzimaju neko mjesto. Prema tome i dijelovi mjesta #to
ih zauzimaju pojedini dijelovi tijela spajat %e se na istoj granici na kojoj se spajaju i dijelovi
tijela. Tako da %e i mjesto biti neprekinuto, jer se njegovi dijelovi spajaju u jednoj zajedni!koj
granici.
Nadalje, neka kolika su sastavljena od dijelova koji imaju polo$aj jedni u odnosu na
druge, a neka nisu sastavljena od dijelova koji imaju polo$aj. Na primjer, dijelovi crte imaju
me"usobni polo$aj, jer svaki od njih le$i negdje pa bi mogao uo!iti i navesti gdje svaki od
njih le$i na povr#ini i s kojim se od ostalih dijelova spaja. Isto tako i dijelovi povr#ine imaju
odre"eni polo$aj, jer bi na sli!an na!in mogao navesti gdje svaki od njih le$i i koji se dijelovi
spajaju jedni s drugima.
Me"utim, #to se ti!e broja zacijelo se ne mo$e uo!iti kako njegovi dijelovi imaju
odre"eni polo$aj jedni u odnosu na druge ili da negdje le$e, ili koji se to!no dijelovi
me"usobno spajaju. A isto tako niti dijelovi vremena, jer nijedan dio vremena se ne zadr$ava,
a kako bi ono #to se ne zadr$ava moglo imati neki polo$aj? Prije bi mogao re%i da oni imaju
neki poredak utoliko #to je jedan dio vremena raniji a drugi kasniji. Isto tako je i s brojem,
utoliko #to se jedan nabraja prije nego dva i dva nego tri, pa bi tako broj imao neki poredak,
dok polo$aj sigurno ne mo$e# na%i. S govorom je isto tako, jer se nijedan od njegovih
dijelova ne zadr$ava, nego se izgovara i njega se vi#e ne mo$e na%i, tako da ne mo$e postojati
polo$aj njegovih dijelova, budu%i da se nijedan ne zadr$ava. Dakle, neka kolika su sastavljena
iz dijelova koji imaju polo$aj, a neka nisu sastavljena iz dijelova koji imaju polo$aj.
Samo se spomenute stvari nazivaju kolikima u strogom smislu, a sve ostale tek
akcidentalno. [5
b
1] Naime, ugledaju%i se na te stvari i ostale nazivamo kolikima, primjerice
ono bijelo se naziva velikim utoliko #to mu je povr#ina velika, a radnja i kretanje se nazivaju
dugima, utoliko #to je vrijeme <njihova trajanja> dugo. Jer nijedno od toga samo po sebi ne
naziva se kolikim. Primjerice, ako netko navodi kolika je neka radnja, odre"ivat %e je
vremenom <njena trajanja> navode%i da traje godinu dana ili ne#to tome sli!no; navode%i
koliko je ono bijelo odre"ivat %e to njegovom povr#inom naime, kolika je njegova povr#ina,
toliko je i ono bijelo. Tako da se samo spomenute stvari nazivaju kolikima po sebi i u strogom
9
smislu, a od ostalih se ni#ta tako ne naziva po sebi, nego ako uop%e onda se tako naziva
akcidentalno.
Nadalje, onome koliko ni#ta nije protivno (#to se ti!e odre"enih kolikih bjelodano je
da im ni#ta nije protivno, kao na primjer onom dvolaktnom ili trolaktnom ili povr#ini ili
ne!emu sli!nom ni#ta nije protivno), osim ako netko ne bi rekao da je ono mnogo protivno
onome malo, ili ono veliko onome malenom. No nijedna od tih nije koliko nego u odnosu
prema $emu. Naime, ni#ta se samo po sebi ne naziva veliko ili maleno, nego u odnosu na
ne#to drugo, primjerice planina se naziva malenom utoliko #to je manja od drugih planina, a
zrno se naziva velikim utoliko #to je ve%e od drugih zrna. Dakle, radi se o odnosu prema
ne!emu drugome, jer kada bi se govorilo o malenome ili velikome po sebi, planina se nikada
ne bi mogla nazvati malenom, a zrno velikim. S druge strane, ka$emo da u selu ima mnogo
ljudi, a u Ateni malo, iako ih u Ateni ima mnogostruko vi#e, ili da ih je mnogo u ku%i, a malo
u kazali#tu, iako ih je u kazali#tu mnogo vi#e. Osim toga, ono dvolaktno i trolaktno i svaka
takva stvar ozna!uje koliko, dok ono veliko i maleno ne ozna!uju koliko, nego prije u odnosu
prema $emu, jer se razmatraju s obzirom na ne#to drugo. Stoga je jasno da spadaju me"u
stvari u odnosu prema $emu. K tome, bilo da netko te stvari uvrsti me"u kolika bilo da ih ne
uvrsti, njima ni#ta nije protivno. Naime, kako bi onome #to se ne uzima samo po sebi, nego u
odnosu prema ne!emu drugome, ne#to moglo biti protivno?
Nadalje, da su veliko i maleno protimbe, slijedilo bi da ista stvar istodobno prima
protimbe i da su stvari samima sebi protivne. Naime, doga"a se da je ista stvar istodobno i
velika i malena u odnosu na ovo je malena, a u odnosu na ne#to drugo ista je stvar velika;
dakle, doga"a se da je ista stvar i velika i malena u isto vrijeme, pa tako istodobno prima
protimbe. Ali !ini se da ni#ta ne prima protimbe istodobno. [6
a
1] (to se ti!e supstancije, !ini
se da ona mo$e primati protimbe, ali zacijelo nitko nije istodobno i zdrav i bolestan, niti
istodobno bijel i crn, niti i#ta drugo istodobno prima protimbe. Slijedilo bi i da su stvari same
sebi protivne. Jer ako je ono veliko protivno onom malenom, a ista stvar je istodobno velika i
malena, bila bi samoj sebi protivna. Ali nemogu%e je da ne#to samo sebi bude protivno.
Prema tome, ono veliko nije protivno onome malenome, niti ono mnogo onome malo, tako da
i ako ih netko ne bi svrstao pod stvari u odnosu prema $emu nego pod ono koliko, one ne%e
imati ni#ta protivno.
&ini se da je protivnost u onome koliko ponajprije prisutna u vezi s mjestom. Naime,
ono gore postavljaju kao protivno onome dolje, pri !emu podru!je oko sredine nazivaju
dolje, zbog toga #to je od sredine najve%a udaljenost do granica svijeta. Izgleda da
definiciju i ostalih protimbi izvode odatle, jer stvari koje su u istome rodu me"usobno najvi#e
udaljene odre"uju kao protimbe.
&ini se da ono koliko ne dopu#ta vi#e ili manje, kao na primjer ono dvolaktno
jer jedna stvar nije vi#e dvolaktna od druge niti u slu!aju broja, primjerice ove tri stvari nisu
ni#ta vi#e tri od njih pet, niti ove tri od ostalih tri. A jama!no nije ni jedno vrijeme vi#e
vrijeme od drugoga. Op%enito, niti za jedno od spomenutog ne ka$e se da je vi#e ili
manje. Prema tome, ono koliko ne dopu#ta vi#e ili manje.
Onome koliko ponajvi#e je svojstveno to #to ga se naziva jednako ili nejednako.
Naime, za svako od spomenutih kolikih ka$e se da je jednako ili nejednako: i za broj se ka$e
da je jednak ili nejednak, i za vrijeme da je jednako ili nejednako. Isto tako se i za svako od
ostalog navedenog ka$e da je jednako ili nejednako. A za ostale stvari koje nisu koliko, !ini
se da se uop%e ne mo$e kazati da su jednake ili nejednake, primjerice za raspolo$enje se
uop%e ne%e kazati da je jednako ili nejednako, nego prije da je sli!no, i za ono bijelo uop%e se
ne%e kazati da je jednako ili nejednako, nego sli!no. Tako da bi onom koliko najvi#e bilo
svojstveno to da ga se naziva jednako ili nejednako.
10
Druga Analitika I.2
Mislimo da neto znamo naprosto, a ne na sofistiki nain, akcidentalno, kada mislimo da
poznajemo uzrok zbog kojeg neka injenica jest to jest, da je to njezin uzrok i kada to ne
moe biti drukije. Dakle, jasno je da znati znai neto takvo; jer oni koji ne znaju misle da su
u takvu stanju, a oni koji znaju i jesu, tako da je za ono o emu postoji znanje naprosto
nemogue da bude drukije.
Kasnije emo kazati postoji li onda i neki drugi nain znanja. No sada tvrdimo da
znamo i na osnovi demonstracije. Pod demonstracijom razumijem silogizam koji poluuje
znanje. A pod silogizmom koji poluuje znanje razumijem silogizam na osnovi kojeg, time to
ga imamo, znamo.
Ako je znati dakle kao to smo ustvrdili, onda je nuno i to da demonstrativno znanje
proizlazi iz istinitih, primarnih, neposrednih, poznatijih, prethodeih stvari te uzrok
konkluzije; tako e i principi biti svojstveni za ono to se dokazuje. Silogizma e naime biti i
bez tih uvjeta, no nee biti demonstracije; naime, silogizam bez tih uvjeta nee poluiti znanje.
Potrebno je dakle da ono iz ega demonstrativno znanje proizlazi bude istinito, jer nije
mogue znati ono to nije, primjerice da je dijagonala sumjerljiva. Potrebno je da proizlazi iz
primarnih stvari koje se ne mogu demonstrirati jer nee se znati ako se nema njihova
demonstracija; naime, u neakcidentalnom smislu znati ono o emu postoji demonstracija
znai imati demonstraciju. Potrebno je da proizlazi iz uzroka te stvari koje su poznatije i
prethodee iz uzroka zato to znamo kada znamo uzrok, a iz stvari koje su prethodee ako
su to uistinu uzroci, a prethodno ih spoznajemo ne samo na drugi nain, tako to ih
razumijemo, nego i tako to znamo da jesu.
Stvari su prethodee i poznatije na dva naina. Naime, nije isto prethodee po prirodi
i prethodee u odnosu na nas, a niti poznatije i nama poznatije. Pod prethodeim i poznatijim
u odnosu na nas mislim na ono to je blie opaanju, a prethodeim i poznatijim naprosto
ono to je dalje od opaanja. Najdalje su stvari koje su najvie ope, a najblie su
pojedinanosti. A to dvoje je meusobno suprotno.
Da demonstrativno znanje proizlazi iz primarnih stvari znai da proizlazi iz
svojstvenih principa; naime, istu stvar nazivam primarnom i principom. Princip
demonstracije je neposredna premisa, a neposredna je ona od koje nema druge primarnije.
Premisa je jedan dio opreke, jedno o jednome. Dijalektika je ako se na isti nain
uzme bilo koji dio, a demonstrativna ako se na odreeni nain uzme jedan dio, jer je istinit.
Iskaz je bilo koji dio opreke, a opreka je protimba koja nema niega srednjeg po sebi; jedan
dio opreke je potvrivanje neega o neemu, a drugi dio, nijek, je odricanje neega od neega.
to se tie neposrednoga silogistikog principa, postavkom nazivam ono to se ne
moe dokazati i to nije nuno da posjeduje onaj koji namjerava neto uiti. A ono za to je
nuno da ga posjeduje onaj koji namjerava bilo to uiti nazivam aksiomom. Neke takve
stvari postoje; naime, navikli smo rabiti to ime najvie kod takvih stvari. Postavku koja uzima
bilo koji dio opreke mislim, primjerice, na to da neto jest ili da neto nije nazivam
pretpostavkom, a onu koja to ne ini definicijom. Naime, definicija je postavka, jer
11
aritmetiar tvrdi da je jedinica ono to je u kvantitativnom smislu nedjeljivo; ali nije
pretpostavka, jer nije isto to je jedinica i biti jedinica.
Budui da je potrebno biti uvjeren u injenicu i znati je time to se posjeduje takva
vrsta silogizma koji nazivamo demonstracijom, a silogizam je demonstracija time to su stvari
iz kojih on proizlazi takve, nuno je ne samo prethodno znati primarne stvari bilo sve, bilo
neke nego ih i vie znati. Jer neto uvijek vie pripada onoj stvari zbog koje pripada,
primjerice ono zbog ega neto volimo vie je voljeno. Stoga ako uistinu znamo i ako smo
uvjereni zbog primarnih stvari, i njih znamo i u njih smo uvjereni vie, jer zbog njih znamo i
uvjereni smo u one potonje stvari.
[]

Druga Analitika I.10
Principima u nekome rodu nazivam one za koja nije mogue dokazati da jesu. Stoga se ono
to primarne stvari i ono to iz njih proizlazi oznauju uzima, no da one jesu, za to je nuno
da se za principe uzme, a za drugo dokae. Primjerice, uzima se to su jedinica ili ravno i
trokut te da jedinica i veliina jesu, no drugo se dokazuje.
Od stvari koje rabe u demonstrativnim znanostima jedne su svojstvene za pojedinu
znanost, a druge su zajednike. No zajednike su prema analogiji, budui da je neto korisno
ukoliko je podreeno rodu znanosti. Svojstveno je primjerice to da su crta i ravno takvi i
takvi, zajedniko primjerice to da ako se od jednakih stvari oduzmu jednake, ostaci su
jednaki. No svako od toga dostatno je ukoliko je u rodu; jer poluit e se isto ak i ako se ne
uzme kao da vrijedi u svakom sluaju, nego samo za veliine a, za aritmetiara, za brojeve.
Svojstvene su stvari i one za koje se uzima da jesu, za koje znanost razmatra ono to
im pripada po sebi, primjerice aritmetika jedinice, a geometrija toke i crte. Za njih naime
aritmetika i geometrija uzimaju da jesu i da su to i to. A to se tie njihovih svojstava po sebi,
aritmetika i geometrija uzimaju to svako od njih oznauje, primjerice aritmetika to oznauje
neparno ili parno ili kvadrat ili kub, a geometrija to oznauje iracionalno ili inflekcija ili
naginjanje; a da te stvari jesu, to dokazuju na osnovi stvari koje su zajednike i demonstrirane.
Isto i astronomija.
Jer sva je demonstrativna znanost o trima stvarima: o onome za to tvrdi da postoji (to
je rod, a znanost razmatra svojstva to mu pripadaju po sebi), o onom to se naziva
zajednikim aksiomima, iz kojih kao primarnih demonstriraju, a tree o svojstvima, za koja
uzimaju to svako pojedino oznauje.
Ipak, nekim znanostima nita ne prijei da neto od toga ispuste, primjerice da ne
pretpostave da rod jest ako je oito da jest (jer nije na isti nain jasno da broj jest i da hladno i
toplo jesu) i da ne uzmu to oznauju svojstva ako su jasna, kao i da ne uzmu to oznauju
zajednike stvari, primjerice to oznauje oduzimanje jednakih stvari od jednakih stvari, jer to
je poznato. Ipak, po prirodi postoje te tri stvari: ono o emu znanosti neto dokazuju, to
dokazuju i iz ega.
Pretpostavka i postulat nisu ono to je nuno zbog sebe samoga i to izgleda nuno.
Jer demonstracija se ne odnosi na izvanjski argument, nego na onaj u dui, budui da isto
12
vrijedi i za silogizam. Naime, izvanjskome je argumentu uvijek mogue upuivati prigovore,
no unutarnjem argumentu to nije uvijek mogue.
Ono to netko uzme, a sam ne dokae, iako je dokazivo, to se ako taj uzme neto za
to se onome koji ui ini da jest pretpostavlja, i to nije pretpostavka naprosto, nego samo s
obzirom na onoga koji ui. A ako uzme istu stvar i ako se u onome koji ui ne nalazi nikakvo
mnijenje ili se zapravo nalazi suprotno mnijenje, onda se to to se uzima postulira. A u tome
se razlikuju pretpostavka i postulat; naime, postulat je ono to je suprotno mnijenju onoga
koji ui ili ono to netko uzme i time se koristi ne dokazavi to, iako se moe demonstrirati.
Definicije nisu pretpostavke (jer u njima se ne kae da neto jest ili nije), no
pretpostavke spadaju u premise, dok je definicije potrebno samo razumjeti; no to nije
pretpostavka (osim ako netko ne bi kazao kako je i sluanje pretpostavka), nego pretpostavke
su ono to, ako jest, time to jest nastaje konkluzija.
Ni geometriar ne pretpostavlja ono to je neistinito, kako su neki kazali tvrdei da se
ne smijemo koristiti onim to je neistinito, no da geometriar grijei kada za ono to nije dugo
jednu stopu tvrdi da jest dugo jednu stopu ili kada za povuenu crtu koja nije ravna tvrdi da
jest. No geometriar ne zakljuuje nita iz injenice da crta kakvu je opisao jest takva kakva
jest, nego iz onoga to se time objanjava.
K tome, svaki postulat i svaka pretpostavka jesu ili kao cjelina ili kao djelomini, no
definicije nisu nijedno od toga.

13

EPISTEMOLOGIJA
14
O dui II.6
Najprije valja govoriti o predmetima opaanja s obzirom na svako pojedino osjetilo. Za neto
se kae da je predmet opaanja u tri smisla, od kojih u dva sluaja tvrdimo da se predmet
opaanja opaa sam po sebi, a u jednom sluaju da se opaa akcidentalno. Od prva dva sluaja
u jednom je predmet opaanja svojstven za pojedino osjetilo, a u drugom je zajedniki za sva
osjetila.
Pod svojstvenim mislim na ono to nije mogue opaati drugim osjetilom i u odnosu
na to nije mogue pogrijeiti, primjerice vid u odnosu na boju, sluh u odnosu na zvuk i okus
u odnosu na sonost, dok opip ima mnoge raznolikosti. No svako pojedino osjetilo prosuuje
upravo o tome i ne grijei da je to i to boja niti da je to i to zvuk, nego grijei u pogledu toga
to je ono to je obojeno ili gdje je ili pak to je ono to zvui ili gdje je.
Za takve se dakle stvari kae da su svojstvene za svako pojedino osjetilo, dok su
zajednike kretanje, mirovanje, broj, lik, veliina. Naime, takve stvari nisu svojstvene ni za
koje osjetilo, nego su zajednike za sva osjetila. Jer neko odreeno kretanje opaljivo je i
sluhom i vidom.
Za neto se kae da je opaljivo i u akcidentalnom smislu, primjerice ako je bijela stvar
Dijarev sin: da je to Dijarev sin opaa se u akcidentalnom smislu jer je biti Dijarev sin
akcident bijeloj stvari koja se opaa; stoga onaj tko opaa nije aficiran od predmeta opaanja
kao takvog.
Od predmeta opaanja po sebi oni koji su svojstveni za svako pojedino osjetilo u
pravom su smislu predmeti opaanja i u odnosu na njih ustrojena je bit svakoga pojedinog
osjetila.
15
Druga Analitika II.19
Dakle, jasno je to je silogizam a to demonstracija te kako nastaju, a to ujedno vrijedi i za
demonstrativno znanje (jer to je isto). to se pak tie princip, kako se spoznaju i koja je to
dispozicija koja ih spoznaje, to e biti jasno iz onoga to slijedi, nakon to pretresemo neke
dvojbe.
Ranije je reeno da nije mogue znati na osnovi demonstracije ako nisu spoznati prvi
neposredni principi. to se pak tie spoznaje neposrednih principa, moglo bi se dvojiti je li
ona ista ili nije ista i postoji li u svakom sluaju o njima znanje, ili pak u jednom sluaju
postoji znanje a u drugom neka druga vrsta spoznaje, te je li tako da dispozicije u nama nisu
prisutne, nego u nama nastaju, ili su pak u nama prisutne, ali nezamijeene.
Besmisleno je pretpostaviti da takve dispozicije imamo; naime, u tom sluaju proizlazi
da iako imamo spoznaje koje su tonije od demonstracije, to ne zamjeujemo. A ako ih
zadobivamo a prije ih nismo imali, kako bismo mogli spoznati i uiti osim iz spoznaje koja je
prethodno postojea? Ta to je nemogue, kao to smo kazali i u sluaju demonstracije. Oito
je, prema tome, da nije mogue ni da te dispozicije imamo ni da u nama nastanu kada za njih
ne znamo i kada ne posjedujemo nikakvu dispoziciju. Nuno je dakle da imamo neku
sposobnost, ali ne takvu koja e u pogledu tonosti od njih biti vrednija.
Oito je da ona pripada svim ivotinjama; one naime imaju priroenu razludbenu
sposobnost koja se naziva opaanje. Ako je u njima prisutno opaanje, onda u jednih
ivotinja nastaje zadravanje opaenoga, a u drugih ne nastaje. U onih u kojih ne nastaje, ili u
cijelosti ili s obzirom na ono za to ne nastaje, u tih ivotinja nema spoznaje mimo opaanja;
no neke ono to je opaeno mogu i dalje drati u dui nakon to su ga opazile. Kad se to esto
dogodi, tada ve nastaje neka razlika, tako da kod nekih ivotinja iz zadravanja takvih stvari
nastaje razum, a kod drugih ne.
Iz opaanja pak nastaje pamenje, kao to smo kazali, a iz pamenja kada esto
dolazi do zapamivanja iste stvari nastaje iskustvo; naime, pamenja koja su brojem mnoga
jesu jedno iskustvo. Iz iskustva, to jest iz onoga cjelokupnog opeg to je umireno u dui
jednoga mimo mnogih stvari, to je god u svima njima prisutno kao jedno i isto nastaje
princip umijea i znanja. Ako se odnosi na nastajanje, onda je to princip umijea, a ako se
odnosi na ono to jest, onda je to princip znanja.
Dispozicije u nama nisu prisutne odreene niti nastaju od drugih spoznajnih
dispozicija, nego od opaanja kao u bitci kada doe do uzmaka: ako jedan stane, stane i
drugi i opet drugi, sve dok se ne uspostavi vojska. Dua je takva da moe tome biti
podvrgnuta.
Ponovimo ono to smo rekli maloas, ali nismo bili rekli jasno. Kada jedna od
nediferenciranih stvari stane, u dui tada postoji ono prvo to je ope (jer iako se opaa ono
to je pojedinano, opaanje se odnosi na ono to je ope, primjerice odnosi se na ovjeka, ali
ne na Kaliju ovjeka); nakon toga dolazi do zaustavljanja meu tim stvarima, sve dok ne stane
ono to je bezdjelno i ope; primjerice, stane takva i takva ivotinja sve dok ne stane ivotinja,
a na isti nain i unutar roda ivotinje. Jasno je dakle kako je nuno da primarne stvari
spoznajemo indukcijom; ta i opaanje na taj nain stvara ono to je ope.
16
Neke intelektualne dispozicije pomou kojih dolazimo do istine uvijek su istinite, a
neke mogu biti neistinite primjerice, vjerovanje i rasuivanje mogu biti neistiniti, dok su
znanje i um uvijek istiniti a nijedan drugi rod nije toniji od znanja osim uma. Nadalje,
principi demonstracij su poznatiji, a sve znanje popraeno je objanjenjem. Stoga ne moe
postojati znanje princip; budui pak da nita ne moe biti istinitije od znanja osim uma, um
e se odnositi na principe. To proizlazi i iz sadanjeg istraivanja a i zato to kao to
demonstracija nije princip demonstracije, tako znanje nije princip znanja. Ako dakle mimo
znanja nemamo drugi istiniti rod, um e biti princip znanja. A princip e se odnositi prema
principu kao to se znanje kao cjelina odnosi prema svojem predmetu kao cjelini.
17
Metafizika I(A).12
1. Svi ljudi po prirodi tee znanju. Znak toga jest ljubav prema osjetilima; naime, i neovisno o
njihovoj upotrebi, ona se vole zbog njih samih, a najvie od svih osjetilo vida. Naime, gledanje
izabiremo takorei radije od svega drugog, ne samo kako bismo neto inili nego i u
sluajevima kada nemamo namjeru ita initi. Razlog za to jest injenica da nas od svih
osjetila osjetilo vida najvie dovodi do spoznaje te ini oitim mnoge razlike.
ivotinje se dakle po prirodi raaju posjedujui opaanje, i iz opaanja kod nekih
ivotinja ne nastaje pamenje, dok kod drugih nastaje. Zbog toga su ove potonje pametnije i
lake ue nego one koje ne mogu pamtiti; one pak koje ne mogu uti zvukove, te su pametne
ali ne mogu uiti (primjerice pela i neka druga takva ivotinjska vrsta), dok ue one koje uz
pamenje imaju i to osjetilo.
Druge ivotinje ive na osnovi predodaba i pamenj, a iskustvo im pripada u maloj
mjeri; ljudski pak rod ivi i na osnovi umijea i rasuivanja. Naime, kod ljudi iz pamenja
nastaje iskustvo: mnoga pamenja iste stvari dovode do sposobnosti za jedno iskustvo. A ini
se da je iskustvo gotovo jednako znanju i umijeu; no znanje i umijee zapravo se kod ljudi
pojavljuju na osnovi iskustva. Naime, iskustvo je stvorilo umijee, kako kae Pol, a neiskustvo
sluaj. I ima pravo. Umijee nastaje kad iz mnogih misli koje pripadaju iskustvu nastane
jedno ope vjerovanje o slinim stvarima. Naime, imati vjerovanje da je Kaliji oboljelom od te
i te bolesti pomoglo to i to, a isto tako i Sokratu te mnogima pojedinano, to je stvar iskustva;
imati pak vjerovanje da je pomoglo svima koji su takvi i takvi, odreenima kao jedna vrsta,
oboljelima od te i te bolesti, primjerice flegmatinima, uljivima ili onima u groznici, to je
stvar umijea.
to se tie djelovanja, ini se da se iskustvo ni po emu ne razlikuje od umijea;
tovie, vidimo da su oni koji posjeduju iskustvo uspjeniji od onih koji ne posjeduju iskustvo,
ali posjeduju objanjenje (razlog je tome injenica da je iskustvo spoznaja pojedinanost, dok
je umijee spoznaja oposti, a djelovanja i nastanci u cijelosti se tiu onoga to je pojedinano;
naime, lijenik ne lijei ovjeka, osim u akcidentalnom smislu, nego lijei Kaliju, Sokrata ili
koga drugog na kojeg tako upuujemo, a ije je svojstvo da je ovjek. Dakle, ako se posjeduje
objanjenje, ali se nema iskustvo, i ako se poznaje ono ope, ali ne i ono pojedinano u njemu,
esto e se grijeiti u lijeenju; ta ono to treba lijeiti jest ono pojedinano). Ipak, mislimo da
znanje i umjenost vie pripadaju umijeu nego iskustvu, te vjerujemo da su oni koji
posjeduju umijee mudriji od onih koji posjeduju iskustvo, budui da u svim sluajevima
mudrost radije slijedi na osnovi znanja. To je zato to jedni poznaju uzrok, a drugi ne. Naime,
oni koji posjeduju iskustvo znaju da neto jest, ali ne znaju zato neto jest, dok oni koji
posjeduju umijee poznaju i zato neto jest, to jest uzrok. Zbog toga u pojedinom podruju i
vie cijenimo nadzornike nego manualne radnike te smatramo da oni znaju vie i da su
mudriji, i to zato to znaju uzroke onoga to se ini (manualni radnici, kao i neke neive
stvari, ine, ali ne znajui ine to to ine, u onom smislu u kojem vatra grije, samo to neive
stvari svaku od stvari koje ine ine po prirodi, dok manualni radnici ine po navici). Stoga
nadzornici nisu mudriji zato to mogu djelovati, nego zato to posjeduju objanjenje i uzroke.
18
Openito, oznaka onoga tko zna i onoga tko ne zna jest to to je onaj tko zna sposoban
pouavati, i zbog toga smatramo da je umijee vie znanje nego to je to iskustvo.
Nadalje, ni za jedno od osjetila ne smatramo da je mudrost, iako su ona najvanija za
spoznaju pojedinanih stvari. No osjetila nam ni o emu ne kau zato je neto, primjerice ne
kau nam zato je vatra vrua, nego nam kau samo to da jest vrua. Stoga su se vjerojatno
onome tko je pronaao neko umijee mimo zajednikih osjetila ljudi divili ne samo zato to je
neto od onoga to je pronaao bilo korisno, nego su mu se divili i kao mudrome i kao onome
tko se istie meu ostalima. No kako se otkrivalo vie umijea, od kojih su jedna bila za
ivotne potrebe a druga za zabavu, pronalazai ovih potonjih umijea uvijek su se smatrali
mudrijima od pronalazaa onih prvih, i to zato to njihovo znanje nije bilo usmjereno na
neku korist. Kada su ve sva takva umijea bila uspostavljena, pronaene su znanosti koje
nisu usmjerene na ugodu a niti na ivotne potrebe, i to najprije na onim mjestima gdje je bila
dostupna dokolica. Zbog toga su matematika umijea nastala prvo u Egiptu, jer je
sveenikom staleu tamo bila doputena dokolica.
U Etikama je reeno koja je razlika izmeu umijea, znanja i srodnih sposobnosti.
Ono radi ega sada raspravljamo jest injenica da svi pretpostavljaju da se ono to se naziva
mudrou odnosi na prve uzroke i principe. Dakle, kao to je ranije reeno, onaj koji
posjeduje iskustvo ini se mudrijim od onoga tko posjeduje bilo koje osjetilo, onaj tko
posjeduje umijee ini se mudrijim od onih koji posjeduju iskustvo, nadzornik se ini
mudrijim od manualnog radnika, a teoretske znanosti od proizvodnih. Jasno je dakle da je
mudrost znanje o nekim principima i uzrocima.

2. Budui da istraujemo to znanje, valja ispitati kakvih uzroka i kakvih principa je mudrost
znanje. Uzmu li se vjerovanja koja imamo o onome tko je mudar, to bi moda moglo postati
oitije. Kao prvo, vjerujemo da onaj tko je mudar zna sve stvari, koliko je mogue, ali ne tako
da posjeduje pojedinano znanje o njima. Nadalje, vjerujemo da onaj tko je mudar ima
sposobnost za spoznaju tekih stvari, to jest onih koje ovjeku nije lako spoznati. Naime,
opaanje je svima zajedniko te je stoga lagano i nije nita mudro. Nadalje, vjerujemo da je
onaj tko je toniji i tko je sposobniji pouavati uzroke mudriji u pogledu svake vrste znanja.
Od znanosti, ona koja se bira radi nje same i radi znanja vie je mudrost od one koja se bira
radi onoga to iz nje proizlazi. Nadreena je znanost vie mudrost od podreene. Jer onome
tko je mudar ne smije se nareivati, nego on mora nareivati, i ne smije on sluati drugoga,
nego onaj koji je manje mudar treba sluati njega.
Dakle, takva i tolika vjerovanja imamo o mudrosti i onima koji su mudri. Meu njima
je i vjerovanje da znanje o svim stvarima nuno pripada onome tko najvie posjeduje znanje o
onome to je ope; on naime na neki nain zna sve subjekte, a te je stvari ljudima najtee
spoznati, naime one koje su najvie ope; jer one su najudaljenije od osjetil. Najtonije su
znanosti one koje se najvie bave primarnim stvarima, a one koje ovise o manje drugih stvari
tonije su od onih koje ukljuuju dodatke, primjerice aritmetika je tonija od geometrije. Uz
to, ona znanost koja razmatra uzroke bolje se pouava, jer pouavaju oni koji navode uzroke
stvari. Spoznaja i znanje koji su radi sebe samih najvie pripadaju znanosti koja se bavi onim
19
to je u najviem smislu predmet znanja. Naime, onaj tko izabire znanje zbog njega samoga
najvie e izabrati ono to je u najviem stupnju znanje, a takvo je znanje ono koje se bavi
onim to je u najviem smislu predmet znanja. A u najviem smislu predmet znanja su
primarne stvari, to jest uzroci. Naime, na osnovi njih i iz njih spoznaju se druge stvari, dok se
oni ne spoznaju na osnovi subjekata. Od svih je znanosti najsposobnija vladati i u viem je
stupnju vladajua od podreene ona znanost koja spoznaje radi ega treba initi neku stvar. A
to je dobro pojedine stvari i, openito, ono najbolje u cijeloj prirodi.
Dakle, iz svega to je reeno naziv koji istraujemo vrijedi za istu znanost. Ona mora
razmatrati prve principe i uzroke; jer dobro, to jest ono radi ega je neto, jest jedan od
uzroka.
A da ta znanost nije proizvodna, to je jasno i na temelju onih koji su se prvi poeli
baviti filozofijom. Naime, ljudi danas, kao i isprva, filozofirati poinju zbog uenja, najprije
se udei nad neobinim stvarima oko sebe, a potom, pomalo napredujui, i zbog dvojbi koje
su se javljale u pogledu veih stvari, primjerice svojstava Mjeseca, Sunca i zvijezda, kao i u
pogledu nastanka svega. Onaj tko je zbunjen i udi se, taj misli da ne zna (zbog toga je i
ljubitelj mita na neki nain filozof; naime, mit je sastavljen iz udesa). Stoga, ako su poeli
filozofirati zbog bijega iz neznanja, jasno je da su teili za znanou zbog znanja, a ne radi
neke koristi. To posvjedouju i injenice. Naime, takvo se znanje poelo traiti kada su
osigurane gotovo sve potrebe, kao i stvari za lagodu i zabavu. Dakle, bjelodano je da to znanje
ne traimo zbog neke druge potrebe, nego, kao to tvrdimo da je slobodan ovjek onaj koji
postoji radi sebe samog a ne radi nekoga drugog, tako i njega traimo kao jedinu slobodnu
vrstu znanja; jer samo ono postoji radi sebe same.
Stoga bi se i za njegovo posjedovanje moglo s pravom smatrati da nije ljudsko, jer
ovjekova je priroda na vie naina ropska, tako da Simonid kae: Samo bi bog mogao imati
tu ast, dok ovjeku pristoji da trai znanje koje mu je primjereno. Ako ima neega u onome
to kau pjesnici i ako je boanstvo po prirodi zavidno, ono bi se vjerojatno najprije pojavilo u
ovome sluaju pa bi svi istaknuti bili nesretni. Ali niti je mogue da boanstvo bude zavidno,
nego, prema poslovici, Mnogo toga lau pjesnici, niti se neka druga znanost treba smatrati
uzvienijom od ove. Jer ona koja je najboanskija, ta je i najuzvienija; a najboanskijom moe
biti samo ova, i to u dva smisla: boanska je znanost ona koju bi ponajvie posjedovao bog,
kao i ona koja se bavi boanskim predmetima. Samo je ova oboje: jer bog se svima ini
uzrokom i nekom vrstom principa, a takvu bi znanost mogao posjedovati ili samo bog ili
ponajprije on. Dakle, sve su znanosti potrebnije od nje, ali nijedna nije bolja.
Ipak, njezino stjecanje mora na neki nain dovesti do stanja koje je protivno naim
izvornim istraivanjima. Naime, kao to smo kazali, svi poinju od uenja je li neto takvo i
takvo, kao u sluaju marioneta koje se pokreu same od sebe ili solsticija ili nesumjerljivosti
dijagonale (jer svima koji jo nisu razmotrili uzrok ini se zaudnim da postoji neto to se ne
moe izmjeriti najmanjom mjerom), ali treba zavriti u protivnome i, kako kae poslovica,
boljem stanju, kao to je i u spomenutim sluajevima kada se naue. Naime, geometriar se ne
bi niemu vie udio nego kad bi dijagonala bila sumjerljiva.
20
Dakle, reeno je koja je priroda znanosti koja se istrauje i to je cilj koji treba ostvariti
nae traenje i cjelokupno istraivanje.

Nikomahova Etika VI.3
[] Kaimo da postoji pet dispozicija u kojima dua zahvaa istinu svojim potvrivanjem i
nijekanjem. To su: umijee, znanje, razboritost, mudrost i um. Pretpostavka i vjerovanje
mogu biti neistiniti.
to je znanje oito je iz sljedeega (ako trebamo govoriti tono i ne slijediti slinosti).
Svi pretpostavljamo da ono to znamo, to ne moe biti drukije; kada se stvari koje
mogu biti drukije nau izvan podruja naeg razmatranja, tada nam ostaje skriveno jesu li ili
nisu. Dakle, predmet znanja jest iz nunosti. Dakle, vjean je; jer sve stvari koje su u
bezuvjetnom smislu iz nunosti su vjene, a vjene stvari su nenastale i nepropadljive.
Nadalje, ini se da je sve znanje pouivo, a da je predmet znanja nauiv. A svaka
pouka potjee iz prethodno spoznatih stvari, kao to kaemo i u Analitikama: naime, jedna
vrsta pouke odvija se putem indukcije, a druga putem silogizma. Indukcija je polazite i
odnosi se na ono ope, dok silogizam polazi od opih stvari. Dakle, postoje principi od kojih
polazi silogizam, a o kojima nema silogizma; dakle, o njima je indukcija.
Dakle, znanje je dispozicija za demonstriranje (uza sve druge znaajke koje smo dodali
u Analitikama). Jer ovjek zna kada je na neki nain siguran i kad su mu poznati principi.
Naime, ako mu principi nisu poznati vie nego to mu je poznata konkluzija, znanje e imati
samo u akcidentalnom smislu.
To neka bude odreenje znanja.

Nikomahova Etika VI.67
6. Znanje je pretpostavka o opim stvarima i onima koje su iz nunosti. K tome, postoje
principi stvari koje se mogu demonstrirati i svakog znanja, budui da je znanje racionalno.
Stoga se na principe onoga to se moe znati ne odnosi ni znanje ni umijee ni
razboritost. Jer ono to se moe znati jest ono to se moe demonstrirati, dok su umijee i
razboritost o stvarima koje mogu biti drukije. No na principe se ne odnosi ni mudrost; jer
svojstvo onoga tko je mudar jest da posjeduje demonstraciju nekih stvari.
Dispozicije pomou kojih zahvaamo istinu i nikada ne grijeimo, to se tie stvari
koje ne mogu biti drukije ili ak onih koje mogu biti drukije, jesu znanje, razboritost,
mudrost i um. Tri od njih (mislim na razboritost, znanje i mudrost) ne mogu se odnositi na
principe; preostaje da se na principe odnosi um.

7. Mudrost u umijeima pripisujemo ljudima koji pokazuju najveu tonost u umijeima,
primjerice za Fidiju kaemo da je mudar klesar a za Polikleta da je mudar kipar. Pritom pod
mudrou ne oznaujemo nita drugo nego vrlinu koja se tie umijea. No smatramo da su
neki ljudi mudri openito, ne u pojedinom podruju ili na neki drugi odreeni nain, kao to
Homer kae u Margitu: Bogovi ga nisu nainili ni kopaem ni oraem, a niti mudrim u
neemu drugom. Stoga je jasno da je mudrost najtonija vrsta znanja.
21
Dakle, mudrac treba znati ne samo ono to je izvedeno iz princip, nego mora
zahvatiti istinu i to se tie princip. Stoga je mudrost um i znanje, takorei znanje o
najuzvienijim stvarima koje ima glavu.
Ta bilo bi besmisleno kad bi netko smatrao da je politika znanost ili razboritost
najizvrsnija kada ono najbolje u svemiru nije ovjek.
Ako ono to je zdravo i ono to je dobro jest drukije za ljude i za ribe, dok ono to je
bijelo i ono to je ravno jest uvijek isto, onda bi svi kazali i da je ono to je mudro isto, dok
ono to je razborito jest drukije. Naime, kazali bi da je razborit onaj tko dobro razmatra
svako pojedino pitanje o sebi, i ta e se pitanja njemu povjeriti. Stoga tvrde da su razborite i
neke zvijeri, naime one koje oituju sposobnost predvianja to se tie vlastitog ivota.
Oito je i da mudrost i politika znanost nisu isto. Jer ako e ljudi kazati da je mudrost
znanost o stvarima koje su njima korisne, onda e biti mnogo vrsta mudrosti. Jer ne postoji
jedna znanost o dobru svih ivotinja, nego se razliite znanosti odnose na svako pojedino
dobro, ako ne postoji ni jedno lijeniko umijee o svim stvarima.
Nije vano ako se ustvrdi da je ovjek najbolji meu ivotinjama; jer postoje druga
bia koja su po prirodi puno boanskija od ovjeka, najoitije, primjerice, bia od kojih je
sastavljen svemir.
Iz reenoga je jasno da je mudrost i znanje i um te da se odnosi na stvari koje su po
prirodi najuzvienije. Stoga ljudi za Anaksagoru, Talesa i sline kau da su mudri, ali ne i da
su razboriti, kada vide da oni ne poznaju stvari koje su korisne njima samima, a kau da znaju
stvari koje su neobine, zaudne, teke i boanske, ali beskorisne, budui da oni ne istrauju
ljudska dobra.
[]
22



FIZIKA
23
Fizika II.1: to je to priroda (phusis)?
Neke stvari postoje po prirodi, a neke zbog drugih uzroka. Po prirodi postoje ivotinje,
njihovi dijelovi, biljke i jednostavna tijela, to jest zemlja, vatra, zrak i voda (naime, za te i
takve stvari tvrdimo da postoje po prirodi). Sve se te stvari oito razlikuju od onih koje nisu
sastavljene po prirodi. Naime, svaka od njih u sebi ima princip kretanja i mirovanja neke s
obzirom na mjesto, neke s obzirom na poveavanje i smanjivanje, neke u smislu preinake.
S druge strane, krevet i ogrta ili neto drugo te vrste, utoliko to kao ishod umijea
jest neto i ima neke predikate, nema u sebi priroen poriv za promjenom; no utoliko to je
kameno, zemljano ili njihova mjeavina, i kao takvo, ima poriv za promjenom.
Dakle, priroda je neka vrsta principa i uzroka kretanja i mirovanja u onome emu
prvome pripada po sebi i neakcidentalno. (Pod neakcidentalno mislim na ovo: netko tko je
lijenik mogao bi sam sebi postati uzrokom zdravlja; ipak, u tom sluaju on lijeniko umijee
nema utoliko to se izljeuje, nego se istoj osobi dogodilo da je lijenik i onaj tko se izljeuje, i
stoga su to dvoje ponekad meusobno odvojeni.)
Slino je i sa svakom drugom tvorevinom: naime, nijedna od njih princip svoje tvorbe
nema u sebi, nego neke tvorevine princip svoje tvorbe imaju u drugim starima, to jest izvan
sebe primjerice kua i druge rukotvorine dok druge princip svoje tvorbe imaju dodue u
sebi, ali ne po sebi to su one stvari koje bi akcidentalno mogle postati uzrocima samima
sebi.
Dakle, priroda je ono to smo kazali. One stvari koje imaju takav princip imaju
prirodu. Svaka je takva stvar supstancija; naime, svaka je takva stvar nekakav subjekt, a
priroda je uvijek u subjektu. U skladu s prirodom su te stvari, kao i sve ono to im pripada po
sebi, kao to vatri po sebi pripada to da se kree prema gore to pak nije priroda niti ima
prirodu, nego je po prirodi i u skladu s prirodom.
Dakle, reeno je to je priroda, to to znai biti po prirodi i biti u skladu s prirodom. A
pokuati dokazati da priroda postoji, to je smijeno ta oito je da postoje mnoge takve
stvari. Dokazivati ono to je oito na osnovi onoga to je nevidljivo znaajka je onoga tko nije
u stanju razluiti ono to jest poznato samo po sebi od onoga to nije poznato samo po sebi (a
da je mogue biti u takvu stanju, to je jasno, jer i onaj tko je od roenja slijep mogao bi
izvlaiti zakljuke o bojama). Stoga je za takve ljude nuno da se rasprava s njima tie samo
rijei, a ne i misli.
Neki smatraju da priroda i bit stvari koje postoje po prirodi jest njihova primarna
sastavnica, koja je sama po sebi bezoblina. U tom smislu, priroda kreveta bilo bi drvo, a kipa
mjed. Antifont tvrdi da potvrda za to jest injenica da ako zakopamo krevet te se iz njegova
raspadanja razvije sposobnost stvaranja izdanka, ono to bi nastalo ne bi bio krevet nego
drvo, to naznauje da je krevet akcidentalno svojstvo konvencionalna i umjetna dispozicija
dok je drvo njegova supstancija koja ustrajava i kontinuirano je aficirana na taj nain. I ako
je svaka pojedina vrsta grae na isti nain aficirana u odnosu na neto drugo (primjerice mjed
i zlato u odnosu na vodu, kosti i drvlje u odnosu na zemlju, a slino i bilo to drugo), ona je
priroda i bit tih stvari.
24
Stoga jedni tvrde da priroda stvar jest vatra, drugi da je to zemlja, trei da je zrak,
etvrti da je voda, neki da je neto od toga, a neki da je sve. Jer to god bi netko od njih
pretpostavio da je takvo, bilo jedno bilo vie, za to i za toliki broj stvari tvrdio bi da je
sveukupna supstancija, a za sve druge stvari tvrdio bi da su njihova svojstva, stanja i
dispozicije. I za svaku od tih vrsta grae tvrdio bi da je vjena (jer one se ne preinauju iz
same sebe), dok druge stvari neogranieno mnogo puta nastaju i propadaju.
Dakle, u jednom se smislu pod prirodom misli na to: na primarnu podmetnutu
materiju svake stvari koja u sebi ima princip kretanja i promjene. U drugom smislu, pod
prirodom se misli na oblik i formu koja je u skladu s odreenjem stvari. Naime, kao to se za
ono to je u skladu s umijeem i to je umjetno kae da je umijee, tako se i za ono to je u
skladu s prirodom i to je prirodno kae da je priroda. I kao to u prvom sluaju za neto ne
bismo nipoto kazali da se ponaa u skladu s umijeem, a niti da je umijee, ako je samo
potencijalno krevet, a jo nema formu kreveta, tako to ne bismo kazali ni za stvari koje su
sastavljene prirodno. Jer ono to je potencijalno meso ili kost jo uope nema vlastitu prirodu
dok ne stekne formu u skladu s odreenjem, na osnovi kojeg definiramo i kaemo to je meso
ili kost, a niti je po prirodi.
Prema tome, u drugom smislu, priroda bi bila oblik i forma stvari koje u sebi imaju
princip kretanja, i to oblik i forma koji nisu odvojivi, nego u skladu s odreenjem. (Ono to se
sastoji iz toga nije priroda, nego je po prirodi, primjerice ovjek.) I vie je to priroda nego
materija: jer za neto se kae da je to i to kada postoji dovrenou, vie nego kad postoji
potencijalno.
Nadalje, ovjek nastaje iz ovjeka, dok krevet ne nastaje iz kreveta. Stoga ljudi tvrde da
priroda nije oblije, nego drvo, jer kad bi iz drva izbili izdanci, ne bi nastao krevet, nego drvo.
Dakle, ako je to priroda, onda je i oblik priroda, jer iz ovjeka nastaje ovjek.
Nadalje, rije priroda [ili rast, phusis] shvaena u smislu nastanak put je prema
prirodi. Ovdje nije kao u sluaju lijenitva, gdje se pod lijenitvo ne misli na put prema
medicini, nego prema zdravlju. Naime, lijenitvo mora polaziti od medicine, a ne ii prema
njoj. Rast se prema prirodi ne odnosi na taj nain, nego ono to raste, utoliko to raste, prelazi
iz neega u neto. to, dakle, raste? Ne ono iz ega raste, nego ono u to raste. Prema tome,
oblik je priroda.
Oblik i priroda imaju dva znaenja. Naime, i lienost je na neki nain forma.
Kasnije emo ispitati postoje li ili ne postoje lienost i neto protivno i u sluaju apsolutnog
nastanka.

Fizika II.2: to prouava fiziar (prirodnjak)?
Budui da smo odredili koliko znaenja ima rije priroda, nakon toga treba razmotriti po
emu se matematiar razlikuje od fiziara. (Naime, prirodna tijela imaju plohe, vrste oblike,
duljine i toke, koje prouava matematiar.)
Nadalje, trebamo razmotriti je li astronomija razliita od fizike ili je njezin dio. Naime,
bilo bi besmisleno kad bi fiziar trebao imati znanje o tome to je Sunce ili Mjesec, a ne i
znanje o akcidentima koji Suncu i Mjesecu pripadaju po sebi, naroito zato to je jasno da oni
25
koji raspravljaju o prirodi raspravljaju i o obliju Sunca i Mjeseca te o tome jesu li Zemlja i
svemir okrugli ili ne.
Tim se stvarima bavi i matematiar, ali ne utoliko to je svaka od njih granica
prirodnog tijela, a niti razmatra akcidente kao svojstva takvih stvari. Stoga ih odvaja; naime,
one su u miljenju odvojene od kretanja. To ne predstavlja nikakvu razliku, a niti, ako se te
stvari odvoje, nastaje kakva neistina.
Ne uoavajui to, to ine i oni koji govore o idejama. Naime, oni odvajaju prirodne
stvari, koje su manje odvojive od matematikih. To bi moglo postati jasno pokuaju li se
navesti definicije i samih tih stvari i njihovih akcidenata. Naime, neparno i parno, ravno i
zakrivljeno, te broj, crta i lik postoje bez kretanja, dok meso, kost i ovjek ne postoje bez
kretanja, nego postoje na nain na koji postoji prasti nos, a ne na nain na koji postoji
zakrivljeno.
To pokazuju i vie fizikalni dijelovi matematike, kao to su optika, harmonija i
astronomija. One su na neki nain suprotne geometriji. Naime, geometrija ispituje prirodnu
crtu, ali ne utoliko to je prirodna, dok optika ispituje matematiku crtu, ali ne utoliko to je
matematika, nego utoliko to je prirodna.
Budui da rije priroda ima dva znaenja forma i materija trebamo razmatrati
onako kao kad bismo ispitivali to je prastost, tako da takve stvari niti su bez materije niti su
u skladu s materijom. A moglo bi se dvojiti i o ovome: budui da postoje dvije vrste prirode, o
kojoj treba raspravljati fiziar? Ili treba raspravljati o onome to je sastavljeno iz tih dviju
vrsta? No ako treba raspravljati o onome to je sastavljeno iz tih dviju vrsta, onda treba
raspravljati i o svakoj od njih. Pa je li onda spoznaja tih dviju vrsta predmet iste znanosti ili
svaka potpada pod drugu znanost? Osvrnemo li se na stare filozofe, moglo bi se initi da se
fizika bavi materijom (jer tek su malim dijelom Empedoklo i Demokrit dotakli formu i ono
to znai biti).
Ako umijee oponaa prirodu, i ako je poznavanje forme i materije do neke mjere
zadaa iste znanosti (kao to je zadaa lijenika poznavanje zdravlja te ui i flegme, o kojima
zdravlje ovisi, jednako kao to je zadaa kuegraditelja poznavanje i forme kue i njezine
materije, to jest opeka i greda, a isto i u drugim sluajevima), onda bi zadaa i fizike bila
spoznaja obje vrste prirode.
Nadalje istoj je znanosti zadaa poznavanje onoga radi ega je neto, to jest svrhe, i
stvari koje su radi toga. Priroda je svrha i ono radi ega je neto (jer u sluajevima
kontinuiranog kretanja postoji neto to je cilj, i to je ono posljednje, to jest radi ega je
kretanje; stoga je pjesnik smijeno zabludio kada je kazao dosegao je svrhu radi koje se
rodio, jer svrha nije svaka posljednja stvar, nego ona najbolja).
Umijea proizvode svoju materiju, i to jedna u apsolutnom smislu rijei, a druga tako
da je stavljaju u funkciju, a svim se stvarima koristimo kao da postoje radi nas. (Naime, i mi
smo na neki nain svrha, jer izraz ono radi ega je neto ima dva znaenja, kao to smo
kazali u spisima o filozofiji.) Postoje dva umijea koja upravljaju materijom i koja sadre
znanje o njoj: ono koje se koristi materijom i ono koje nadzire umijee proizvodnje. Stoga je i
umijee koje se koristi materijom na neki nain ono koje nadzire, ali se razlikuje utoliko to
26
sadri znanje o formi, dok umijee koje nadzire jer proizvodi materiju sadri znanje o
materiji. Naime, kormilar zna koja je forma kormila i nareuje, dok drugi zna iz kakvog e
drva i kakvih procesa ono nastati. Dakle, u proizvodima umijea mi proizvodimo materiju
radi neke funkcije, dok kod prirodnih stvari ona ve postoji.
Nadalje, materija spada u relative, jer postoji razliita materija za razliite vrste stvari.
Do koje mjere fiziar treba poznavati formu i ono to neto jest? Da li onako kao to
lijenik i kova poznaju tetivu odnosno kovinu, naime do onoga radi ega je svaka od tih
stvari? I treba li poznavati one stvari koje su po svojoj formi odvojive, a nalaze se u materiji?
Naime, ono to raa ovjeka jesu ovjek i Sunce. A odreenje kako stvar stoji s onim to je
odvojeno i s onim to neto jest, to je posao prve filozofije.

Fizika II.3: Vrste uzroka
Nakon to smo to odredili, trebamo ispitati uzroke: koji su i koliko ih je.
Budui da se ova rasprava vodi radi znanja, a ne mislimo da neto znamo prije nego
to smo shvatili zato to jest (to pak znai shvatiti primarni uzrok), jasno je kako to trebamo
uiniti i u sluaju nastanka i propasti te svake vrste prirodne promjene, kako bismo,
poznavajui njihove principe, na njih pokuali svesti svaki predmet istraivanja.
Dakle, u jednom smislu, uzrokom se naziva ono iz ega, kao svoje sastavnice, neto
nastaje; primjerice, mjed, srebro i njihove vrste u tom su smislu uzroci kipa odnosno ae.
U drugom smislu, uzrokom se naziva forma i uzor, to jest odreenje onoga to za
neto znai biti, kao i njegove vrste (primjerice, uzrok osminke u tom smislu jest omjer 2 : 1 i,
openito, broj), te dijelovi ukljueni u taj opis.
Nadalje, uzrokom se naziva primarni izvor kretanja ili mirovanja; primjerice, uzrok u
tom smislu jest onaj koji je izvrio deliberaciju, otac je u tom smislu uzrok djeteta i, openito,
ono to proizvodi i ono to mijenja u tom je smislu uzrok onoga to je proizvedeno odnosno
onoga to se mijenja.
Nadalje, neto moe biti uzrok u smislu svrhe, to jest onoga radi ega je neto;
primjerice, etanje je u tom smislu uzrok zdravlja. Naime, na pitanje Zbog ega ee?
odgovaramo Kako bi bio zdrav, i kazavi to, mislimo da smo naveli uzrok. Sve one stvari
koje se, pokrenute od neega drugog, nalaze na putu prema nekoj svrsi, kao to su
mravljenje, ienje, lijekovi i lijeniki instrumenti radi zdravlja sve te stvari su radi svrhe,
a meusobno se razlikuju po tome to su jedne djelatnosti, a druge orua.
Ugrubo govorei, za neto se kae da je uzrok na toliko naina. Budui da se uzrocima
naziva vie vrsta stvari, ispada da su mnoge stvari uzroci iste stvari, i to ne na akcidentalan
nain. Primjerice, uzroci kipa i to ne kipa s obzirom na neto drugo, nego uzetog kao kipa
su i kiparstvo i mjed, ali ne u istom smislu, nego mjed je uzrok kao materija, a kiparstvo kao
izvor kretanja.
Neke su stvari i meusobno uzroci, primjerice napor je uzrok dobre kondicije, a dobra
kondicija uzrok je napora, ali ne u istom smislu, nego je jedno uzrok kao svrha, a drugo kao
izvor kretanja.
27
Nadalje, jedna te ista stvar uzrok je protivnostima. Naime, za ono to je, kao prisutno,
uzrok toga i toga ponekad smatramo da je, kao odsutno, odgovorno za ono to je protivno;
primjerice, odsustvo kormilara uzrok je prevrnua broda, dok je prisutnost kormilara bilo
uzrok spasa.
Svi sada spomenuti uzroci spadaju u etiri najoitije vrste. Naime, slova su uzroci
slogova, materija je uzrok izraevina, vatra i takve stvari uzroci su tijela, dijelovi su uzroci
cjeline, premise konkluzije u smislu onoga iz ega su te stvari sastavljene. Neke od tih stvari,
primjerice dijelovi, uzrok su u smislu subjekta, a druge cjelina, spoj i forma uzrok su u
smislu onoga to neemu znai biti. S druge strane, sjeme, lijenik, onaj koji je izvrio
deliberaciju i, openito, ono to proizvodi sve te stvari uzroci su u smislu izvora kretanja i
mirovanja. Ostale su pak stvari uzroci u smislu svrhe i dobra drugih stvari; naime, ono radi
ega je neto treba da bude ono to je najbolje i svrha drugih stvari. Moemo pretpostaviti da
ne predstavlja nikakvu razliku je li rije o samome dobru ili prividnome dobru.
To su, dakle, vrste uzroka i ima ih toliko. Postoji mnogo naina na koje neto moe
biti uzrok, no i ti se mogu svesti pod mali broj osnovnih. Naime, na vie se naina za neto
kae da je uzrok, a ak i meu uzrocima iste vrste jedan je prije ili poslije drugoga. Primjerice,
uzrok zdravlja je i lijenik i strunjak, a uzrok osminke je i dvostruko i broj, i uvijek je ono to
obuhvaa pojedinanosti u odnosu prema pojedinanosti.
Nadalje, neto moe biti uzrok u smislu akcidenta i rodova akcidenata, primjerice u
jednom smislu uzrok kipa je Poliklet, a u drugom smislu kipar, budui da se pogodilo da
kipar bude Poliklet. K tome, uzrok je i ono to obuhvaa akcident, primjerice, ako je ovjek ili,
openito, ivotinja, uzrok kipa. No i akcidenti su meusobno blii ili dalji, primjerice kad bi
se kazalo da uzrok kipa jest bijel ili obrazovan.
O svim uzrocima, kako onima u navlastitom smislu tako i onima u akcidentalnom
smislu, moe se govoriti, s jedne strane, kao potencijalnima i, s druge strane, kao aktivnima,
primjerice uzrok gradnje kue je kuegraditelj ili gradei kuegraditelj.
Slino e se opisivati i stvari iji su uzroci ti uzroci, primjerice neto je uzrok ovoga
kipa ili kipa ili, openito, slike, a neto je uzrok ove mjedi ili mjedi ili, openito, materije. A
isto i u sluaju akcidenata.
Nadalje, i jedno i drugo moe se navesti spojeno, primjerice ne Poliklet niti kipar, nego
kipar Poliklet.
Ipak, svega toga ukupno ima est, a o njima se moe govoriti u dva smisla. Naime,
rije je ili o pojedinanosti ili o rodu ili o akcidentu ili o rodu akcidenta, a oni su ili spojeni ili
navedeni samostalno. A sve to uzimamo ili kao aktivno ili u smislu potencijalnosti. Ti se
sluajevi razlikuju utoliko to aktivni i pojedinani uzroci jesu i nisu istodobno sa stvarima
iji su to uzroci, primjerice ovaj ovjek koji lijei istodoban je s ovim ovjekom koji
ozdravljuje, a ovaj ovjek koji gradi istodoban je s ovom kuom koju gradi. No tome nije
uvijek tako u sluaju potencijalnih uzroka. Naime, kua i kuegraditelj ne propadaju
istodobno.
Uvijek treba traiti najblii uzrok pojedine stvari, kao i u drugim sluajevima
(primjerice, ovjek gradi kuu jer je kuegraditelj, a kuegraditelj je zahvaljujui umijeu
28
kuegradnje; prema tome, umijee kuegradnje je prethodni uzrok, a tako je i u svim
sluajevima).
Nadalje, rodovi su uzroci rodova, a pojedinanosti su uzroci pojedinanostima
(primjerice, kipar je uzrok kipa, a ovaj kipar ovoga kipa).
Potencijalnosti su uzroci potencijalnih stvari, a aktivne stvari uzroci aktivirajuih.
Dovoljno smo odredili koliko ima uzroka i na koji se nain za neto kae da je uzrok.

Fizika II.8: Teleologija
Najprije treba kazati zato priroda spada meu uzroke koji su radi neega, a potom o
nunome, kako se ono ponaa u prirodnim stvarima. Naime, svi svoja objanjenja svode na
taj uzrok i tvrde da budui da su toplo, hladno i svaka takva stvar po prirodi takvi i takvi, iz
nunosti jest i nastaje to i to. A ako i navedu drugi uzrok kao to jedan navodi ljubav i
mrnju, a drugi um im su ga dotakli, ostavljaju ga.
Postoji ovaj problem: to prijei da priroda ne ini radi neega, a niti zato to je tako
bolje, nego u onom smislu u kojem Zeus alje kiu ne kako bi ito raslo, nego iz nunosti
(naime, isparina koja se podigla treba se ohladiti, a ono to se ohladilo, postavi voda, mora se
spustiti, i nakon to je dolo do toga, dogodi se da ito raste). Isto tako, ako ito propadne na
gumnu, nije tako da kia pada kako bi ono propalo, nego se to dogodilo.
Prema tome, to prijei da se tako ponaaju i dijelovi u prirodi, primjerice da zubi niu
iz nunosti sjekutii otri i prikladni za razdiranje, kutnjaci iroki i korisni za mrvljenje
hrane budui da nisu nastali radi toga, nego se tako dogodilo? Isto je i to se tie drugih
dijelova, za koje se ini da imaju svojstvo da su radi neega. Dakle, tamo gdje su sve stvari
ispale onakve kakve bi ispale i da su nastale radi neega, stvari su se, budui da su prikladno
sastavljene kao rezultati spontanosti, i sauvale; a tamo gdje nisu takve, propale su i
propadaju, kao to Empedoklo kae o potomcima bikova s ljudskim glavama.
To je, dakle, razlog, ili neki slian takvome, na osnovi kojeg bismo mogli smatrati da
tu postoje problemi. No nemogue je da se stvari ponaaju na takav nain. Naime, te stvari,
kao i sve prirodne stvari, ili uvijek nastaju na isti nain ili uglavnom, dok ishodi sluaja i
spontanosti ne. Jer injenica da kia esto pada zimi ne ini se ni sluajnom ni akcidentalnom,
no ako pada za pasjaka, onda se to ini sluajnim i akcidentalnim. Niti se injenica da je za
pasjaka vrue ini sluajnom i akcidentalnom, no ako do nje doe zimi, onda se ini takvom.
Dakle, ako se ini da su stvari ili akcidentalni ishodi ili su radi neega, i ako za spomenute
stvari nije mogue da budu niti akcidentalni niti spontani ishodi, onda su one radi neega. No
sve takve stvari su po prirodi, kako bi potvrdili i oni koji iznose spomenute tvrdnje. Dakle,
svojstvo biti radi neega pripada stvarima koje nastaju i jesu po prirodi.
Nadalje, u sluajevima u kojima postoji neka svrha, radi nje se ini ono to joj
prethodi, kao i ono to slijedi iza toga. Dakle, kako neto ini, tako je ono i po prirodi, i kako
je po prirodi, tako i ini, ako ga neto ne sprijei. A ini radi neega; dakle, i po prirodi je radi
neega.
Primjerice, kad bi kua bila stvar koja nastaje po prirodi, nastala bi na onaj nain na
koji nastaje i sada, kad nastaje na osnovi umijea. A kad bi prirodne stvari nastale ne samo po
29
prirodi nego i po umijeu, nastale bi na isti nain na koji jesu po prirodi. Prema tome, jedno
je radi drugoga. Openito govorei, umijee, s jedne strane, dovrava ono to priroda ne moe
zavriti, dok je, s druge strane, oponaa. Dakle, ako su umjetne stvari radi neega, onda je
jasno da su i prirodne stvari radi neega. Naime, kasniji i raniji stupnjevi se u umjetnim i u
prirodnim stvarima meusobno odnose na isti nain.
To je najoitije u sluaju drugih ivotinja, koje neto proizvode, ali to ne ine niti na
osnovi umijea niti na osnovi istraivanja niti na osnovi deliberacije. Stoga su neki u dvojbi da
li pauci, mravi i sline ivotinje djeluju na osnovi uma ili neega drugog. Ako na taj nain
napredujemo malo po malo, pokazuje nam se da i kod biljaka nastaju stvari koje pridonose
svrsi, primjerice lie raste radi zatite ploda. Dakle, ako lastavica radi gnijezdo a pauk mreu
po prirodi i radi neega, i ako biljke stvaraju lie radi plodova a korijenje putaju ne prema
gore, nego prema dolje, radi hranjenja, oito je da takav uzrok postoji meu stvarima koje
nastaju i postoje po prirodi. A budui da je priroda dvovrsna, priroda kao materija i priroda
kao oblik, a oblik je svrha, i budui da su sve druge stvari radi svrhe, oblik e biti uzrok, ono
radi ega.
Pogreka nastaje ak i u proizvodima umijea (primjerice, kada gramatiar neto
neispravno napie, a lijenik neispravno prepie lijek). Stoga je jasno da je pogreka mogua i
u prirodnim stvarima.
U nekim proizvodima umijea ispravan postupak je radi neega, a u sluaju pogreke
pokuaj je radi neega ali se ne uspijeva. Slino je i u prirodnim stvarima: udovita su
pogreke onoga to je radi neega. Prema tome, u izvornim ustrojstvima bikovi s ljudskim
glavama nastali bi od nekog manjkavog principa kad ne bi bio u stanju dosei neku granicu,
to jest svrhu, kao to sada udovita nastaju kada je sjeme manjkavo. Nadalje, nuno je da
sjeme nastane prvo, a ne odmah ivotinje; zapravo cjeloprirodno prvo bijae sjeme.
Nadalje, i u sluaju biljaka je prisutno ono radi neega, ali na manje artikulirani nain.
Kako je onda u sluaju biljaka? Da li nastaju loze maslinova oblika, kao to Empedoklo kae
da su nastali bikovi ljudskoga oblika, ili nije tako? Ta to je besmisleno; no trebale bi, ako je
tako u sluaju ivotinja.
Nadalje, prema Empedoklu bi i nastajanje meu sjemenima bilo onako kako ispadne.
Onaj koji to tvrdi u cijelosti nijee prirodne stvari i prirodu. Jer prirodne su stvari one koje se
kontinuirano kreu, od nekoga principa koji se nalazi u njima, i tako dospijevaju do neke
svrhe. Od pojedinog principa ne nastaje u svakom sluaju ista stvar, a niti bilo koja stvar, no
uvijek se ide prema neemu istovjetnome, ako neto ne sprijei.
Ono radi ega je neto, kao i ono to je radi toga mogli bi nastati i sluajno. Primjerice,
kaemo da je stranac doao sluajno i platio otkupninu te potom otiao kada postupa kao da
je doao radi toga, iako nije doao radi toga. I to je akcidentalno (jer sluaj spada meu
akcidentalne uzroke, kao to smo i ranije kazali), no kada se dogodi uvijek ili uglavnom, onda
nije akcident niti ishod sluaja. U prirodnim stvarima uvijek je tako ako neto ne sprijei.
Neobino je smatrati da nastaje ono to je radi neega ako se nije uoilo da je pokreta
procesa izvrio deliberaciju. Pa ni umijee ne izvrava deliberaciju. K tome, kad bi umijee
brodogradnje bilo prisutno u drvu, proizvelo bi brod na isti nain na koji bi ga proizvela i
30
priroda. Stoga, ako je ono to je radi neega prisutno u umijeu, prisutno je i u prirodi. To je
najjasnije u sluaju kada ovjek lijei sebe samog; tome je slina priroda.
Oito je, dakle, da je priroda uzrok, i to uzrok u smislu koji je radi neega.

Fizika II.9: Nunost
Je li ono to je iz nunosti prisutno hipotetiki ili i bezuvjetno?
Danas se smatra da je ono to je iz nunosti prisutno u nastanku, kao kad bi netko
smatrao da je zid nastao iz nunosti zato to se teke stvari po prirodi kreu prema dolje a lake
prema gore pa su stoga kamenje i temelji dolje, dok je zemlja gore zbog svoje lakoe, a drvene
grede na vrhu jer su najlake.
No iako bez tih stvari zid nije mogao nastati, on nije nastao zbog njih, osim u tom
smislu da je nastao zbog materije, nego je nastao radi toga kako bi pruio sklonite i zatitu.
Isto je i u svim drugim sluajevima u kojima je neto radi neega: iako ne mogu bez
stvari koje imaju nunu prirodu, nisu nastali zbog njih, osim u tom smislu da su nastali zbog
materije, nego radi neega. Primjerice, zato je pila takva i takva? Kako bi inila to i to, to jest
radi toga i toga. No to radi ega je ona nemogue je da se ostvari ako nije eljezna; dakle,
nuno je da bude eljezna ako trebaju biti pila i njezina funkcija.
Dakle, ono to je nuno jest hipotetiko, ali ne u smislu svrhe; jer ono to je nuno je u
materiji, dok je ono radi ega je neto u odredbi.
Ono to je nuno u matematici i u stvarima koje nastaju u skladu s prirodom na neki
je nain slino. Naime, budui da je ravno to i to, nuno je da trokut ima zbroj unutarnjih
kutova jednak dvama pravim kutovima; ali nije tako da: budui da trokut ima zbroj
unutarnjih kutova jednak dvama pravim kutovima, ravno je to i to; nego: ako trokut nema
zbroj unutarnjih kutova jednak dvama pravim kutovima, onda ni ravno nije to i to.
U stvarima koje nastaju radi neega je obratno: ako svrha treba biti ili jest, onda i ono
to joj prethodi treba biti ili jest; ako ne, onda, kao to u onom sluaju, ako konkluzija u
pogledu trokuta ne vrijedi, onda ne vrijedi ni princip o ravnome, tako i ovdje: ako materija
ne postoji, onda ne nastaje ni svrha, to jest ono radi ega. Jer i svrha je princip, ne djelovanja,
nego rasuivanja. (U matematikom primjeru princip je princip rasuivanja, budui da u
njemu nema djelovanja.)
Dakle, ako treba biti kua, nuno je da te i te stvari nastanu ili postoje. Openito,
materija koja je radi neega mora postojati, primjerice opeke i kamenje moraju postojati ako
treba biti kua. Ipak, svrha nije zbog njih, osim u tom smislu da je nastala zbog materije, a niti
e biti zbog njih. Ipak, openito, ako kamenje i eljezo ne postoji, nee biti niti kue niti pile.
Isto tako, u matematikom primjeru, nee biti princip ako trokut nema zbroj unutarnjih
kutova jednak dvama pravim kutovima.
Oito je, dakle, da ono to je nuno u prirodnim stvarima jest ono to se naziva
materijom, kao i njezina kretanja. Fiziar treba spomenuti oba uzroka, no vie onaj radi ega
je neto, jer on je uzrok materije, dok materija nije uzrok svrhe. Svrha je ono radi ega je
neto, a princip dolazi od definicije i odredbe.
31
Tako je i u proizvodima umijea: budui da je kua takva i takva vrsta stvari, te i te
stvari treba da nastanu i postoje iz nunosti; budui da je zdravlje to i to, te stvari treba da
nastanu iz nunosti i postoje; isto tako, ako je ovjek to i to, te stvari treba da nastanu i
postoje iz nunosti; a ako te stvari treba da nastanu i postoje, onda treba da nastaju i postoje i
one stvari.
Po svoj prilici, ono to je nuno je i u odredbi. Jer pretpostavimo da funkciju pile
definiramo kao odreenu vrstu rezanja. Ta se funkcija nee ostvariti ako pila nee imati takve
i takve zupce; a zupci nee biti takvi i takvi ako pila nije eljezna. Jer odredba, kao i materija,
ima u sebi dijelove kao materija odredbe.

32
Meteorologika I.1: Istraivaki program
Ranije smo izloili o (i) prvim uzrocima prirode i (ii) o svim vrstama prirodnog kretanja,
zatim (iii) o zvijezdama koje su ureene u skladu s premjetanjem na nebu, te (iv) o tjelesnim
elementima koliko ih je i kakvi su, o njihovim meusobnim promjenama i (v) openito o
nastanku i nestanku. Treba razmotriti (vi) preostali dio tog istraivakog programa, dio koji
su svi nai prethodnici nazivali meteorologijom. Tu spadaju stvari koje se dogaaju u skladu s
prirodom, ali koja je neurednija od one prvog tjelesnog elementom, i to u predjelu koji
granii s putanjom zvijezd, npr. mlijeni put, komete, te izgarajue pojave koje se kreu,
zatim sve one karakteristike koje smatramo zajednikima zraku i vodi, potom dijelove i vrste
zemlje, te karakteristike tih dijelova, nakon ega bismo razmotrili o uzrocima vjetrova i
zemljotresa i o svemu to se dogaa u skladu s kretanjima istih. Pri razmatranju tih stvari, oko
nekih emo ostati u dvojbi, a s drugima emo na neki nain objasniti. K tome, pozabavit
emo se i padanjem gromova, vrtlonim vjetrovima i olujnim nevremenima te ostalim
periodikim pojavama koje aficiraju ista ona tijela uslijed kondenzacije.
Nakon to to obradimo, razmotrit emo ako u skladu s naznaenim nainom moemo
togod izloiti o (vii) ivotinjama i biljkama, i openito i odvojeno. Jer kad sve to bude
izneseno posao koji smo si na poetku zadali bit e prilino zavren.

(i) Fizika, osobito knjige I-IV
(ii) Fizika, osobito knjige V-VIII
(iii) O nebu I i II
(iv) O nebu III i IV
(v) O nastanku i nestanku
(vi) Meteorologika
(vii) openito o ivotinjama i biljkama: O dui, Parva naturalia; odvojeno o ivotinjama:
Istraivanja ivotinja, O dijelovima ivotinja, O kretanju ivotinja, O nainima kretanja
ivotinja, O nastanku ivotinja.
33



METAFIZIKA
34

Metafizika IV().12
1. Postoji neka znanost koja prouava ono to jest s obzirom na to da jest te stvari koje mu
pripadaju po njemu samome. Ona nije istovjetna ni s jednom od takozvanih djelominih
znanosti, jer nijedna od drugih znanosti ne ispituje u openitom smislu ono to jest s obzirom
na to da jest, nego odsijekavi neki dio onoga to jest prouava njegovo svojstvo; primjer za to
su matematike znanosti.
Budui da istraujemo principe i najvie uzroke, jasno je da je nuno da se oni odnose
na neku prirodu s obzirom na nju samu. Ako su dakle oni koji istrauju elemente stvar
istraivali i te principe, nuno je i da elementi onoga to jest budu njegovi elementi ne u
akcidentalnom smislu, nego s obzirom na to da jesu. Stoga i mi trebamo shvatiti primarne
uzroke onoga to jest s obzirom na to da jest.

2. Za ono to jest kae se dodue da jest na vie naina, ali za nj se kae da jest s obzirom na
jednu stvar, odnosno s obzirom na neku jedinstvenu prirodu, i to ne homonimno, nego:
kao to se za sve to je zdravo kae da je zdravo s obzirom na zdravlje bilo zato to uva
zdravlje, bilo zato to ga proizvodi, to je znak zdravlja ili to ga moe primiti;
i kao to se za medicinsko kae da je medicinsko s obzirom na medicinu (za medicinsko se
kae da je medicinsko bilo zato to posjeduje medicinu, bilo zato to je po svojoj prirodi
prikladno za medicinu ili je djelo medicine; mogu se pronai i druge formulacije koje se
upotrebljavaju slino tima)
tako se i za ono to jest kae da jest dodue na vie naina, ali za svako se kae da jest s
obzirom na neki jedinstveni princip; naime, za neke se stvari kae da jesu jer su supstancije, za
neke jer su svojstva supstancije, za neke jer su put u supstanciju, ili jer su propadanja
supstancije, jer su lienosti supstancije, jer su kakvoe supstancije, jer tvore supstancije ili
raaju supstancije: dakle ili jer spadaju u stvari za koje se kae da jesu s obzirom na
supstanciju ili jer su negacije neke od tih stvari ili supstancije. Stoga i za ono to nije kaemo
da jest ono to nije.
Dakle, kao to za sve to je zdravo postoji jedna znanost, tako je i u drugim
sluajevima. Jer jedna znanost treba razmatrati ne samo ono za to se kae da jest to to jest
na osnovi jedne stvari nego i ono za to se kae da jest to to jest s obzirom na jedinstvenu
prirodu; dodue, na neki se nain za ove posljednje stvari kae da jesu to to jesu na osnovi
jedne stvari. Jasno je, dakle, da jedna znanost treba prouavati stvari s obzirom na to da jesu.
U svakom se sluaju znanost u strogom smislu rijei bavi onim to je primarno,
odnosno onim o emu ovise druge stvari i na temelju ega se kae da jesu to to jesu. A ako je
to supstancija, filozof bi trebao imati principe i uzroke supstancija.
[]

35
Metafizika VI().1
Ovdje se istrauju principi i uzroci stvar, i to, kao to je jasno, s obzirom na to da one jesu.
Postoji naime neki uzrok zdravlja i dobrog tjelesnog ustroja, a postoje i principi, elementi i
uzroci predmet matematike i, openito govorei, svaka intelektualna znanost, odnosno koja
sudjeluje u nekoj vrsti intelektualne djelatnosti, bavi se uzrocima i principima, vie ili manje
precizno.
Meutim, sve te znanosti bave se neim to jest nekim odreenim rodom onoga to
jest koje su sebi omeile i to obrauju, ali ne bave se onim to jest u apsolutnom smislu
rijei, a niti s obzirom na to da jest. Isto tako, nijedna od njih nita ne kae o tome to to jest,
nego polazei od toga jedne znanosti to razjanjavaju uz pomo opaanja, a druge iznose
pretpostavku o tome to to jest te na taj nain demonstriraju s vie ili manje nunosti
stvari koje po sebi pripadaju rodu kojim se bave. Stoga je oito da iz takve vrste indukcije
nema demonstracije supstancije, to jest onoga to neto jest, nego tek nekakav drugi nain
njegova naznaavanja.
Isto tako, te znanosti nita ne govore o tome da li rod kojim se bave jest ili nije, jer ista
vrsta intelektualne djelatnosti ima zadau da razjasni to neto jest i da li neto jest.
Budui da se i fizikalna znanost bavi jednim rodom onoga to jest (bavi se naime
takvom vrstom supstancije iji se princip promjene i mirovanja nalazi u njoj samoj), jasno je
da fizika nije ni znanost o djelovanju ni znanost o proizvodnji (jer princip stvari koje se mogu
proizvesti nalazi se u onome tko ih proizvodi, bio to um, umijee ili neka vrsta sposobnosti,
dok se princip stvari koje se mogu uiniti nalazi u onome tko ih ini, a to je izbor, jer ono to
se moe uiniti i ono to se moe izabrati jesu isto).
Dakle, ako je svaka intelektualna djelatnost ili praktina ili proizvodna ili teoretska,
fizikalna intelektualna djelatnost bila bi jedna vrsta teoretske intelektualne djelatnosti, ali se
njezino prouavanje odnosi na takvu vrstu stvari koja se moe mijenjati, odnosno supstanciju
koja je po svojoj odredbi takva da se tek veinom zbiva na isti nain, kao neodvojiva.
[...]
No i matematika je teoretska znanost. No zasada jo nije jasno jesu li predmeti
matematike nepromjenljivi i odvojivi, iako je jasno da neke grane matematike svoje predmete
prouavaju s obzirom na to da jesu nepromjenljivi i s obzirom na to da jesu odvojivi.
No oito je da spoznati postoji li neto to je vjeno, nepromjenljivo i odvojivo jest
zadaa teoretske znanosti, ali da to, meutim, nije zadaa fizike [ona se naime bavi nekim
promjenljivim stvarima], a ni matematike, nego je to zadaa znanosti koja je primarnija i od
fizike i od matematike. Fizika se naime bavi stvarima koje su odvojive, ali nisu
nepromjenljive, dok se neke grane matematike bave stvarima koje dodue jesu
nepromjenljive, ali vjerojatno nisu odvojive, pa se njima bavi kao da su u materiji. Primarna
pak znanost bavi se stvarima koje su i odvojive i nepromjenljive.
Svi su uzroci nuno vjeni, no ti su naroito takvi, jer oni su uzroci boanskih stvari
koje su nam vidljive. Prema tome, izgleda da postoje tri vrste teoretske filozofije: matematika,
fizika i teologija. Naime, nije teko vidjeti da ako je ono boansko igdje prisutno, da je
prisutno u takvoj prirodi, a najuzvienija znanost treba se baviti najuzvienijim rodom stvari.
36
Teoretskim znanostima treba dakle dati prednost pred drugim vrstama znanosti, a ovoj, tj.
teologiji, treba dati prednost pred drugim teoretskim znanostima.
Mogla bi naime postojati dvojba oko toga je li primarna filozofija uistinu opa ili se
pak bavi nekim rodom i nekom jednom prirodom. (Naime, ni u matematikim znanostima
nain odnoenja prema predmetima nije isti, nego se geometrija i astronomija bave jednom
odreenom prirodom, a opa je matematika zajednika za sve.) Ako, dakle, ne postoji neka
druga vrsta supstancije pored onih supstancija koje su sastavljene na prirodan nain, fizika e
biti primarna znanost; ako pak postoji neka nepromjenljiva supstancija, ona e biti primarnija
od prirodnih supstancija, a filozofija koja se njome bavi bit e primarna i bit e na taj nain
opa, jer je primarna. A njezina zadaa bila bi prouavanje onoga to jest s obzirom na to da
jest: i to to jest i stvari koje mu pripadaju s obzirom na to da jest.

Metafizika V().8
Supstancijom se nazivaju kako jednostavna tijela, to jest zemlja, vatra, voda i sve takve stvari,
tako i, openito, tijela te ono to je iz njih sastavljeno: ivotinje, boanska bia i njihovi
dijelovi.
Za sve takve stvari kae se da su supstancija jer se ne iskazuju o subjektu, nego se
druge stvari iskazuju o njima.
U drugom smislu supstancijom se naziva ono to bi bio uzrok postojanja, a prisutno je
u takvim stvarima koje se ne iskazuju o subjektu, primjerice dua u sluaju ivotinje.
K tome, supstancijom se nazivaju sastavni dijelovi takvih stvari koji definiraju i
oznauju neko ovo i s ijim se unitenjem unitava cjelina stvari, kakav je primjerice, kao to
neki tvrde, odnos tijela i plohe i odnos plohe i crte; openito govorei, neki misle da je takav i
broj (jer: ako se on uniti, onda nema niega; on sve definira).
K tome, supstancijom pojedine stvari naziva se ono to [za tu stvar] znai biti, a iskaz
toga jest definicija.
Proizlazi, dakle, da se za neto kae da je supstancija u dva smisla:
posljednji subjekt, koji se vie ne iskazuje ni o emu drugom;
ono to, budui da je neko ovo, jest i odvojivo (takvi su oblik i forma pojedine stvari).

37
Metafizika VII().13
1. Za ono to jest kae se da jest na vie naina, kao to smo prije razluili u raspravama o
tome na koliko se naina za neto kae da je neto. Naime, ono to jest oznauje, s jedne
strane, ono to neto jest i neko ovo a, s druge strane, ono kakvo neto jest, koliko neto jest ili
svaku pojedinu od drugih odreenja koja se na taj nain neemu prediciraju.
Iako se na toliko naina za ono to jest kae da jest, jasno je da od tih naina ono
primarno to jest jest ono to neto jest, a to je ono to oznauje supstanciju (jer kad kaemo
kakvo je neko ovo, tada govorimo da je dobro ili loe, ali ne da je dugo tri lakta ili da je ovjek;
a kad kaemo to je neko ovo, tada ne govorimo da je bijelo ili toplo ili dugo tri lakta, nego da
je ovjek ili bog), dok se za druge stvari kae da jesu time to su onome to na takav nain jest
kolikoe, kakvoe, svojstva ili neto drugo takvo.
Stoga bi se moglo i dvojiti da li hodati, ozdravljivati, sjediti, ... da li svako od toga jest
ili nije, a isto i kod bilo kojih drugih takvih sluajeva. Naime, nita od toga niti jest samo po
sebi niti se moe odvojiti od supstancije, nego, ako uope, neto od onoga to jest jest ono to
hoda, ono to sjedi i ono to ozdravljuje. Za njih se vie ini da jesu jer postoji neto odreeno
to im je subjekt (a to je supstancija i pojedinana stvar), i to je ono to se oituje u takvoj
vrsti iskazivanja. Jer za ono to je dobro ili za ono to sjedi ne kae se da jest bez toga. Dakle,
jasno je da na osnovi supstancije i svako od toga jest, tako da bi supstancija bila ono to u
primarnom smislu jest i to nije neto to u odreenom smislu jest, nego ono to u
apsolutnom smislu jest.
No za ono to je primarno kae se da je primarno na vie naina. Ipak, supstancija je
primarna u svakom smislu i s obzirom na odredbu i s obzirom na spoznaju i s obzirom na
vrijeme. Naime, od drugih predikata nijedan nije odvojiv, nego to vrijedi samo za supstanciju.
Stoga je ona primarna i s obzirom na odredbu (naime, nuno je da u odredbi pojedine stvari
bude prisutna odredba supstancije). K tome, mislimo da neto znamo prije svega kada
spoznamo to je ovjek ili to je vatra prije nego kada spoznamo kakvi su, koliki su ili gdje
su, jer svaku od tih stvari znamo tek kad spoznamo to je ono to je toliko ili ono to je takvo.
Moglo bi se ak kazati da ono staro pa i danas aktualno pitanje, koje uvijek kada se
istrauje izaziva zbunjenost pitanje to je ono to jest? zapravo jest pitanje to je
supstancija? (a za nju neki kau da je jedno, drugi da je vie nego jedno, jedni da je
ogranieno, a drugi da je neogranieno); stoga i mi ponajvie, prije svega i takorei iskljuivo
moramo razmotriti pitanje to je ono to na taj nain jest.

2. ini se da supstancija na najoitiji nain pripada tijelima (stoga kaemo da su supstancije
ivotinje, biljke i njihovi dijelovi, te prirodna tijela, to jest vatra, voda, zemlja i svaka od takvih
stvari sve to je ili njihov dio ili se iz njih iz njihovih dijelova ili iz njih cijelih sastoji,
primjerice svemir i njegovi dijelovi, zvijezde, Mjesec i Sunce). Valja ispitati jesu li samo to
supstancije ili postoje i druge, jesu li od tih stvari samo neke supstancije ili su pak supstancije
i neke od drugih stvari, ili pak nisu nijedne od tih nego su neke druge.
Neki pak misle da su granice tijela to jest povrina, crta, toka, odnosno jednoa
supstancije, i to u stroem smislu nego prirodno i matematiko tijelo. K tome, jedni smatraju
38
da mimo opaljivih stvari nema niega takvog kao to je supstancija, dok drugi smatraju da ih
ima vie i da su to u stroem smislu supstancije, budui da su vjene. Tako Platon smatra da
su ideje i matematike stvari dvije vrste supstancije, dok je tek trea vrsta supstancija
opaljivih tijela; Speusip pak smatra da postoji i vie vrsta supstancija, pri emu zapoinje od
jednoga, te da k tome postoje i principi svake vrste supstancije jedan za brojeve, jedan za
veliine te potom duu. Na taj nain proiruje niz supstancija. Neki pak tvrde da ideje i
brojevi imaju istu prirodu, a da ih druge stvari crte i povrine slijede, sve do supstancije
svemira te opaljivih stvari.
Valja ispitati: to se od toga tvrdi ispravno, a to ne; koje su stvari supstancije; ima li
nekih supstancija mimo opaljivih ili nema; na koji nain one postoje; postoji li neka odvojiva
supstancija; zato i na koji nain ona postoji; ili pak nema takve supstacije mimo opaljivih.
No prvo moramo u ocrtu iznijeti to je supstancija.

3. Za neto se kae da je supstancija, ako ve ne na vie naina, a ono na etiri glavna naina.
Naime, i ono to neemu znai biti i ono to je ope i rod ini se da je supstancija neke stvari a,
kao etvrto, jo i subjekt. Subjekt je ono u odnosu na to se sve ostalo iskazuje, dok se on sam
vie ne iskazuje u odnosu na neto drugo.
Stoga prvo valja o njemu razluiti, jer najvie se ini da je primarni subjekt
supstancija.
Na takav se nain za neto kae da je materija, na drugi nain oblik, a na trei ono to
je iz toga sastavljeno. Pod materijom mislim na neto takvo kao to je bronca, pod oblikom na
uoblienje, a pod onim to je iz toga sastavljeno na kip, ono konkretno, tako da ako je forma
primarna u odnosu na materiju i u stroem smislu postojea, onda je, zbog istog razloga,
primarna i u odnosu na ono to je iz toga sastavljeno.
Sada smo, dakle, u ocrtu kazali to je onda supstancija, naime da je ona ono to nije s
obzirom na subjekt, nego u odnosu na to su druge stvari. No stvari se ne smiju postaviti
samo tako, jer to nije dovoljno. Naime, to je samo po sebi nejasno a, k tome, u tom sluaju
materija postaje supstancijom. A ako ona nije supstancija, onda nam izmie to drugo ona
jest. Naime, ako se skinu druge stvari, ispada da nita ne ostaje. Jer to drugo su svojstva,
djelatnosti i sposobnosti tijel, a duina, irina i dubina su neke kolikoe, a ne supstancije (jer
koliko nije supstancija). Ali prije je tako da ono emu te stvari kao prvome pripadaju, to je
supstancija. No ako odstranimo duine, irine i dubine, ne vidimo da ita ne ostaje, osim ako
ne postoji neto to je njima odreeno, tako da se onima koji stvar ispituju na taj nain nuno
ini da je jedino materija supstancija. Pod materijom pak razumijem ono za to se ne kae niti
da postoji po sebi niti da je neto niti da je koliko niti ita drugo od onoga ime se odreuje
ono to jest. Naime, postoji neto u odnosu na to se predicira svaka od tih stvari, a za to biti
znai neto razliito od svakoga od predikata (jer druge se stvari prediciraju supstanciji, a ona
se predicira materiji), tako da ono posljednje samo po sebi nije niti neto niti koliko niti ita
drugo. A nije ni negacije toga, jer e i negacije pripadati na akcidentalan nain.
Za one koji stvar razmatraju na taj nain proizlazi da je materija supstancija. No to je
nemogue, jer ini se da je svojstvo supstancije ponajprije to da je ona ono to je odvojivo i da
39
je neko ovo. Stoga se ini da je forma i ono to je iz materije i forme sastavljeno prije
supstancija nego materija. No supstanciju u smislu onoga to je sastavljeno iz toga dvojega,
naime iz materije i oblika, valja staviti na stranu, jer je podreena i bjelodana. Jasna je na neki
nain i materija. Valja ispitati supstanciju u treem smislu, jer ona je najproblematinija.
Ljudi se slau da su supstancije neke od opaljivih stvari, tako da njih treba prve istraiti.
40
Metafizika ().18
1. Raspravili smo dakle o onome to jest u primarnom smislu, to jest o supstanciji, prema
kojemu se odnose sve druge kategorije onoga to jest (jer za druge se vrste stvari za ono
koliko, ono kakvo i druge koje se tako nazivaju kae da jesu s obzirom na pojam supstancije,
jer sva e ukljuiti u sebe pojam supstancije, kao to smo kazali u ranijim raspravama).
Budui da se za neto kae da jest, s jedne strane, u tom smislu da je takvo ili toliko, a s
druge strane s obzirom na potencijalnost, s obzirom na dovrenost i s obzirom na funkciju,
iznesimo odreenja i potencijalnosti i dovrenosti, i to najprije o potencijalnosti u najstroem
smislu rijei, iako taj smisao nije najkorisniji za ono to sada elimo. Naime, potencijalnost i
aktualnost imaju iru primjenu od stvari za koje se kae da su potencijalne i aktualne samo s
obzirom na kretanje. No nakon to razmotrimo taj smisao, u odredbama o aktualnosti
razjasnit emo i druge.
U drugim smo spisima pokazali da postoji vie znaenja izraza potencijalnost i biti
potencijalan. Stavimo na stranu one stvari koje se potencijalnostima nazivaju na homoniman
nain (naime, neke se stvari potencijalnostima nazivaju po nekoj slinosti, kao u geometriji; k
tome, stvari nazivamo moguim i nemoguim time to jesu ili nisu na neki nain). Sve pak
stvari koje se potencijalnostima nazivaju s obzirom na istu vrstu jesu neki principi, i nazivaju
se potencijalnostima s obzirom na jedan primarni princip, a to je princip promjene u neemu
drugom ili u sebi kao neemu drugom.
Naime, jedno je sposobnost za trpljenje, a ona je princip pasivne promjene u samome
onom to je podvrgnuto trpljenju uslijed neega drugog ili uslijed sebe kao neega drugog, a
drugo je dispozicija da se ne bude podvrgnut trpljenju prema gorem stanju i propasti uslijed
neega drugog ili samoga sebe kao neega drugog, to jest uslijed principa promjene.
U svim tim definicijama nalazi se odreenje primarne sposobnosti.
Nadalje, te se stvari nazivaju sposobnostima ili samo na osnovi injenja ili na osnovi
trpljenja ili na osnovi toga to to izvode na valjani nain, tako da su u njihovim odreenjima
na neki nain sadrana i odreenja prethodnih sposobnosti.
Oito je, dakle, da na neki nain postoji jedna sposobnost za injenje i trpljenje (jer
neto je sposobno i time to samo posjeduje sposobnost za trpljenje i time to neto drugo
moe trpjeti uslijed njega), no na drugi nain te sposobnosti su razliite. Jer jedna se nalazi u
onome to trpi (naime, ono to trpi trpi, to jest jedna stvar trpi uslijed druge, zato to
posjeduje neki princip i zato to je i materija neka vrsta principa; naime, ono to je masno jest
zapaljivo, a ono to je na odreeni nain popustljivo jest drobljivo, a slino i u drugim
sluajevima), dok se druga nalazi u onome to ini, primjerice toplina i sposobnost
kuegradnje toplina se nalazi u onome to moe grijati, a sposobnost kuegradnje u onome
tko moe graditi kuu. Zbog toga nita ukoliko je prirodno ujedinjeno ne moe trpjeti uslijed
sebe samog naime, zato to je jedno, a ne neto drugo.
Nesposobnost i ono to je nesposobno su lienosti protivne takvoj sposobnosti, tako
da se svaka sposobnost i nesposobnost odnose na istu stvar i jesu s obzirom na istu stvar. Za
neto se kae da je lienost na vie naina: odnosi se i na ono to ne posjeduje neko svojstvo i
na ono to ne posjeduje neko svojstvo ali bi ga po prirodi trebalo imati, bilo openito bilo
41
kada je prirodno, bilo na odreeni nain, primjerice u cijelosti, pa ak i na bilo koji nain. U
nekim sluajevima stvari nazivamo lienima ako im po prirodi pripada neko svojstvo, ali ga
ne posjeduju zbog neke prisile.

2. Budui da se neki takvi principi nalaze u neproduevljenim stvarima, a neki u
produevljenima, te su u dui i u onome dijelu due koji posjeduje razum, jasno je da e neke
sposobnosti biti nerazumske a neke razumske. Stoga su sva umijea i sve tvorbene vrste
znanja sposobnosti; naime, ona su principi promjene u neem drugom ili u sebi kao neem
drugom.
Sve razumske sposobnosti su takve da ista sposobnost jest sposobnost za protivne
stvari, dok je u sluaju nerazumskih sposobnosti tako da jedna sposobnost jest sposobnost
samo za jednu od protivnih stvari, primjerice toplina je sposobna samo za zagrijavanje, dok je
sposobnost lijeenja sposobnost i za bolest i za zdravlje.
Objanjenje toga jest injenica da je znanje odredba, a ista odredba razjanjava i stvar i
njezinu lienost, iako ne na isti nain, i u jednom se smislu odnosi na oboje, a u drugom
smislu vie na ono za to zapravo vrijedi. Stoga je nuno i da se takve vrste znanja odnose na
protivnosti, no na jednu se protivnost odnose po sebi, a na drugu ne po sebi. Jer i odredba se
na jednu protivnost odnosi po sebi, a na drugu na neki nain akcidentalno, jer ono to je
protivno razjanjava pomou nijeka i negacije jer primarna lienost je ono protivno, i ona je
negacija drugoga.
[]
Oito je i da sposobnost jednostavno za injenje ili za trpljenje slijedi iz sposobnosti za
dobro injenje i trpljenje, dok obrnuto nije uvijek sluaj; naime, nuno je da onaj tko neto
ini dobro ujedno i ini, dok nije nuno da onaj tko jednostavno ini ujedno ini dobro.

3. Postoje neki, kao to su megarani, koji tvrde da je neto sposobno samo kada djeluje, a kada
ne djeluje, tada nije sposobno. Primjerice, onaj tko ne gradi kuu nije sposoban za graenje
kue, nego je onaj tko gradi kuu sposoban za graenje kue kada gradi kuu. A slino i u
drugim sluajevima.
Nije teko vidjeti besmislene posljedice toga. Naime, jasno je da u tom sluaju netko
nee biti ni kuegraditelj ako ne gradi (jer biti kuegraditelj znai biti sposoban graditi kuu),
a slino je i to se tie drugih umijea. Dakle, ako je nemogue posjedovati takva umijea a da
se ona nisu jednom nauila i stekla, i ne posjedovati ih a da se nisu jednom izgubila (ili tako
to su se zaboravila ili tako to smo neto pretrpjeli ili vremenom; ne, naravno, unitenjem
same stvari, jer ona je vjena), kada bude prestao primjenjivati umijee, vie ga nee imati, i
kako e ga stei kada bude ponovno odmah poeo graditi kuu?
Slino je i to se tie neproduevljenih stvari: naime, niti hladno niti toplo niti slatko
niti, openito, opaljivo nee biti nita ako nije opaeno, tako da e ispasti da zastupaju
Protagorinu teoriju.
Zapravo, nita nee posjedovati opaanje ako ne opaa niti djeluje. Dakle, ako je
slijepo ono to ne posjeduje vid, iako je prirodno da ga posjeduje i kada je prirodno da ga
42
posjeduje i, k tome, na nain na koji je to prirodno, isti ljudi bit e slijepi vie puta na dan, a i
gluhi.
Nadalje, ako je ono to je lieno sposobnosti nemogue, bit e nemogue da se dogodi
ono to se ne dogaa; no onaj tko o onome za to je nemogue da se dogodi kae ili da jest ili
da e biti, taj govori neto neistinito (jer nemogue je to i znailo), tako da takve teorije
ukidaju i kretanje i nastajanje. Naime, ono to stoji uvijek e stajati, a ono to sjedi uvijek e
sjediti; jer ako sjedi, nee ustati naime, bit e nemogue da ustane ono to nije sposobno
ustati. Dakle, ako se to ne moe kazati, oito je da su sposobnost i aktualnost razliiti
(spomenute teorije sposobnost i aktualnost ine istim, pa stoga ono to nastoje ukinuti i nije
neto neznatno), tako da moe biti mogue biti neto a ipak ne biti to, kao to moe biti
mogue ne biti neto a ipak biti to, a slino je i to se tie drugih kategorija: mogue je da ono
to hoda ne hoda, kao to je mogue da ono to ne hoda hoda.
[]
Rije aktualnost, koja je povezana s rijeju dovrenost, iz svoje primjene ponajvie
na kretanja prenesena je i na druge sluajeve. Jer ini se da je aktualnost ponajvie kretanje, pa
stoga stvarima koje nisu ljudi ne pripisuju kretanje, nego neke druge predikate, primjerice
stvari koje nisu su miljene ili uene, ali ne i kreue se, i to zato to iako nisu aktualno, bit
e aktualno. Jer neke stvari koje nisu jesu potencijalno; ali nisu, jer nisu dovrenou.

6. Budui da smo govorili o sposobnosti koja se tako naziva s obzirom na kretanje, povucimo
distinkcije u pogledu aktualnosti: to je aktualnost i kakva je to vrsta stvari.
Kako povlaimo distinkcije, istodobno e jasno biti i ono to je potencijalno, budui
da potencijalnim ne nazivamo samo ono to po prirodi pokree neto drugo ili to je
pokrenuto uslijed neega drugog, bilo u apsolutnom smislu bilo na neki nain, nego neto
nazivamo potencijalnim i u drukijem smislu, pa smo stoga u svojem istraivanju i to
razmotrili.
Aktualnost je postojanje stvari ne na onaj nain koji nazivamo postojanjem
potencijalno. A postojanjem potencijalno nazivamo primjerice Herma u drvu, polovicu crte u
cijeloj crti jer moe se izdvojiti te onoga tko zna ali ne primjenjuje znanje ako je sposoban
primjenjivati znanje. Za suprotne sluajeve kaemo da postoje aktualno.
Ono to elimo kazati jasno je iz pojedinanih sluajeva, na temelju indukcije, i nije
potrebno traiti definiciju svega, nego stvari treba shvatiti i pomou analogije, naime da se
potencijalno i aktualno odnose onako kao to se onaj tko gradi kuu odnosi prema onome tko
moe graditi kuu, onaj tko je budan prema onome tko spava, onaj tko gleda prema onome
tko miri ali posjeduje vid, te kao to se ono to je izlueno iz materije odnosi prema materiji i
ono to je izraeno prema onome to nije izraeno. Aktualnost neka bude odreena jednim
dijelom te razlike, a ono to je potencijalno drugim. Postojati aktualno ne znai u svakom
sluaju isto, nego se rabi po analogiji: kao to je A u B ili A prema B, tako je C u D ili C prema
D. Jedne se stvari odnose onako kao to se kretanje odnosi prema potencijalnosti, a druge
onako kao to se supstancija odnosi prema nekoj materiji.
[]
43

7. Trebamo odrediti kada pojedina stvar postoji potencijalno a kada ne; jer ona to nije bilo
kada. Primjerice, je li zemlja potencijalno ovjek? Ili nije, nego radije kada je ve postala
sjeme, a moda ak ni tada? Dakle, kao to se niti sve ne moe izlijeiti lijenikim umijeem
niti sluajno, nego postoji neto to je za to sposobno, i to je ono to je potencijalno zdravo.
Definicija onoga to u dovrenosti postaje na temelju miljenja iz onoga to postoji
potencijalno jest da kad se hoe, onda to i nastaje ako nita izvanjsko ne prijei; u sluaju
onoga tko se lijei, kada ne prijei nita od onoga to je u njemu. Slino je i s onim to je
potencijalno kua: ako nita u njoj i u materiji ne prijei da postane kua, a niti postoji neto
to treba dodati, oduzeti ili promijeniti, to je potencijalno kua. Ista je stvar i u drugim
sluajevima u kojima je princip nastanka izvanjski. A to se tie onih stvari kod kojih je
princip nastanka unutarnji, one su potencijalno na osnovi sebe samih, ako nita izvanjsko ne
preprijei. Primjerice, sjeme jo nije potencijalno ovjek (jer treba doi u neto drugo i
promijeniti se), a kada na osnovi vlastita principa jest takvo, tada je potencijalno ovjek. No u
prvom sluaju potreban je drugi princip, kao to ni zemlja potencijalno jo nije kip (jer kada
se promijeni, postat e mjed).
ini se da ono o emu govorimo nije ovo, nego onakveno, primjerice, ormari nije
drvo, nego drven, a niti je drvo zemlja, nego zemljana i, opet, zemlja, ako je tako, nije drugo,
nego onakvena ono je uvijek u apsolutnom smislu potencijalno slijedea stvar. Primjerice,
ormari nije zemljan niti je zemlja, nego je drven; jer to je potencijalno ormari i to je
materija ormaria drvo u apsolutnom smislu ormaria u apsolutnom smislu, a ovo drvo
ovoga ormaria. A ako postoji neto primarno, za to se ne kae da je onakveno s obzirom na
neto drugo, to je primarna materija.

[]

8. Budui da je odreeno na koliko se naina za neto kae da prethodi neemu, oito je da
aktualnost prethodi potencijalnosti. Pod potencijalnou ne mislim samo na onu definiranu,
za koju se kae da je princip promjene u neemu drugom ili u sebi kao neemu drugom, nego
openito na svaki princip kretanja ili mirovanja. Jer i priroda se nalazi u istoj vrsti kao i
potencijalnost; naime, ona je princip kretanja, ali ne u neemu drugom, nego u stvari kao njoj
samoj. Aktualnost prethodi svakoj takvoj potencijalnosti i po odredbi i po supstanciji. Po
vremenu pak u jednom smislu prethodi a u drugom ne.
Dakle jasno je da prethodi po odredbi (jer time to moe biti djelatno ono to je u
primarnom smislu sposobno jest sposobno; primjerice, pod onim tko moe graditi kuu
mislim na onoga tko je sposoban graditi kuu, pod onim tko moe gledati mislim na onoga
tko je sposoban za gledanje, a pod onim to je vidljivo na ono to se moe vidjeti. Isto
odreenje vrijedi i u drugim sluajevima, tako da je nuno da odredba i spoznaja jednoga
postoji prije spoznaje drugoga).
Po vremenu prethodi na ovaj nain: ono to je po vrsti isto, ali ne i numeriki,
prethodi kao aktualno. Primjerice, ovome ovjeku, itu i onome tko gleda, koji ve postoje u
44
aktualnosti, po vremenu prethodi materija, sjeme i onaj tko moe gledati, koji su potencijalno
ovjek, ito i onaj tko gleda, ali jo nisu i aktualno. Ali njima po vremenu prethode druge
stvari, koje postoje aktualno, a iz kojih su ove nastale. Jer uvijek je tako da iz onoga to postoji
potencijalno nastaje ono to postoji aktualno uslijed onoga to postoji aktualno, primjerice
ovjek nastaje iz ovjeka, obrazovan iz obrazovanoga, i uvijek neto prvo pokree; a ono to
pokree ve je aktualno. U raspravama o supstanciji reeno je da sve to postaje postaje neto
iz neega i uslijed neega, a to je po vrsti isto.
[]
No aktualnost prethodi i po supstanciji, prvo zato to stvari koje su po nastanku
kasnije po formi i supstanciji prethode (primjerice, mukarac u tom smislu prethodi djeaku,
a ovjek sjemenu jer mukarac odnosno ovjek ve posjeduju formu, dok djeak odnosno
sjeme ne posjeduju), kao i zato to sve to nastaje ide prema principu i cilju (naime, ono radi
ega je neto je princip, a nastanak je radi cilja), a aktualnost je cilj, i radi njega je steena
potencijalnost.
Naime, nije tako da ivotinje vide kako bi posjedovale vid, nego posjeduju vid kako bi
vidjele; slino, ljudi posjeduju umijee kuegradnje kako bi gradili kuu, te znanje kako bi ga
primjenjivali. No nije tako da primjenjuju znanje kako bi imali sposobnost primjenjivanja
znanja, osim onih koje vjebaju no oni i ne primjenjuju znanje, osim na odreeni nain.
[]

45

Metafizika XII()).610
6. Budu%i da postoje tri vrste supstancije, dvije prirodne i jedna nepokretna, u vezi s ovom
potonjom vrstom valja kazati da je neka nepokretna supstancija nu$no vje!na. Supstancije su
naime prve me"u bi%ima, pa ako su sve propadljive, onda je sve propadljivo. Ali nemogu%e je
da kretanje bilo nastane bilo propadne (jer uvijek ga je bilo), niti vrijeme. Jer ne mo$e biti
prije i poslije ako nema vremena. I zacijelo je kretanje onako neprekidno kao i vrijeme, jer
vrijeme ili jest kretanje ili je neko svojstvo kretanja. No kretanje nije neprekidno, osim
premje#tanja, a i od njega <naprekidno je samo> ono ukrug.
Me"utim, ako postoji ne#to pokretljivo ili tvorbeno, ali nije aktivno, ne%e biti kretanja.
Jer ono #to ima potenciju mo$e i ne biti aktivno. Ne bismo dakle imali nikakve koristi niti ako
bismo postavili vje!ne supstancije kao neki ideje ako u njima ne bi bilo nekog principa
koji mo$e proizvoditi promjenu. No ni to nije dovoljno, ni neka druga supstancija pored
ideja, jer ne bude li aktivna, ne%e biti kretanja. A nije dovoljno ni ako ona bude aktivna, ali je
takva da je potencija njena bit, jer ni tada ne%e biti vje!noga kretanja, budu%i da ono #to
potencijalno jest mo$e i ne biti. Dakle, treba postojati takav princip !ija je bit aktivnost
<=aktualnost>. (tovi#e, te supstancije moraju biti bez materije, jer moraju biti vje!ne, ako
uop%e jo# ne#to drugo treba biti vje!no. Dakle, <mora biti> aktualnost.
No tu postoji problem. &ini se, naime, da sve #to je aktualno ima i potenciju, dok sve
#to ima potenciju nema i aktualnost, tako da je potencija prvotnija. A ako je tako, ne%e biti
nijednog bi%a, jer ne#to mo$e biti potencijalno biti a da jo# ne postoji. Ako je onako kako
govore oni teolozi
1
prema kojima je sve nastalo iz no%i, ili kako tvrde filozofi prirode
2
sve
stvari ujedno <bijahu>, imamo istu nemogu%nost. Naime, kako %e ne#to biti pokrenuto, ako
nema nekog uzroka u aktualnosti? Jer materija zasigurno ne%e pokrenuti samu sebe, nego
graditeljstvo, niti %e mjese!nica ili zemlja <sama sebe pokrenuti>, ve% sperma i sjemenje.
Stoga neki postavljaju vje!nu aktualnost, kao Leukip i Platon, jer tvrde da kretanja
uvijek ima.
3
Ali zbog !ega, i kojega kretanja, to ne navode, niti ka$u koji je to!no uzrok koje
to!no stvari. Ni#ta se naime ne kre%e nasumce, nego uvijek ne#to treba biti prisutno, kao #to
se sada stvari kre%u ovako po prirodi, onako silom ili umom ili ne!im drugim. Zatim, kakvo
je prvo kretanje? To se naime neizmjerno razlikuje. Ali ni Platon ne bija#e sposoban kazati
#to je to #to ponekad smatra principom, ono #to sebe samo pokre%e. Jer du#a je potonja i
istodobna s nebom, kako veli.
4
Potenciju smatrati prvotnijom od aktualnosti na neki je na!in
valjano, a na neki ne (rekli smo kako).
5
A da je aktualnost prvotna, svjedo!i Anaksagora jer
je um <kod njega> aktualnost i Empedoklo <koji za principe postavlja> ljubav i sva"u, i
oni koji tvrde da kretanja uvijek ima, kao Leukip.
Tako da kaos ili no% nisu postojali beskona!no vrijeme, ve% ista bi%a postoje uvijek
kru$enjem ili kako druk!ije ako je ve% aktualnost prvotnija od potencijalnosti. Ako isto
uvijek postoji kru$enjem, onda mora ne#to uvijek ostajati i biti aktivno na isti na!in. Ako pak
treba biti nastajanja i propadanja, onda mora postojati ne#to drugo #to je aktivno uvijek na
razli!it na!in. Dakle, nu$no je da ovako djeluje po sebi, a onako po drugome, a to je ili ono
prvo ili ne#to razli!ito. Ali nu$no je da to bude ono prvo, jer ono je uzrokom i ovome i
onome. Prema tome, bolje je da to bude ono prvo. Tako"er, ono obja#njava uvijek na isti

1
Orfej (fr. 12), Muzej (fr. 14), Epimenid (fr. 5), Hesiod, Poslovi i dani stih 17, Teogonija stih 116 i dalje.
2
Anaksagora (fr. 1); vidi gore poglavlje 2, 1069b20-23.
3
Vidi Aristotel, O nebu 300b8 i dalje.
4
Vidi Platon, Timej 30a.
5
U 8. pogljavju IX. knjige Metafizike.
46
na!in, dok ne#to drugo obja#njava na razli!it na!in, a oboje pak zajedno obja#njavaju
uvijek na razli!it na!in.
6
A tako i jesu ustrojena kretanja. Za#to onda tra$iti druge principe?

7. Ako mo$e biti ovako kako ka$emo, i ako bi u suprotnom <svijet nastao> iz no%i, svega
ujedno i iz nebi%a, onda imamo rje#enje i odista postoji ne#to #to se uvijek kre%e
neprestanim kretanjem, a to je kru$no kretanje (#to je o!ito ne samo iz argumenta nego iz
!injenica), tako da bi vje!no bilo prvo nebo. A postoji i ne#to #to ga pokre%e. Budu%i pak da
je ono pokretano i pokre%u%e srednje,
7
mora postojati ne#to #to pokre%e a da nije i samo
pokretano, kao vje!na supstancija i aktualnost. Na taj na!in pokre%e ono $eljeno i ono
mi#ljeno, jer oni pokre%u a da nisu pokrenuti. Prvotni predmeti $elje i mi#ljenja su isti.
'u"eno je ono #to se pri$injava dobrim, a htijeto je ponajprije ono #to odista jest dobro. Jer
prije je tako da ne#to $elimo zbog toga #to nam se !ini dobro nego tako da nam se !ini dobro
zbog toga #to to $elimo; jer mi#ljenje je <u ovom slu!aju> princip. Um biva pokretan od
predmeta mi#ljenja, a jedan od dva stupca opreka po sebi je predmet mi#ljenja, u tom nizu
supstancija je prva, a od supstancije pak ona jednostavna i aktualna.
8
(A nisu isto jedno i
jednostavno naime, jedno ozna!uje mjeru, dok jednostavno ozna!uje kako je ne#to
ustrojeno.) U istom su stupcu opreka i dobro i radi sebe izaberivo; a ono prvo uvijek je
najbolje ili je to po analogiji.
A da je radi $ega me"u nepokretnim stvarima, o!ito je iz sljede%e razdiobe. Naime,
radi $ega se odnosi i na stvar poradi koje i na samu svrhu, od kojih potonje jest a prvo nije
<nepokretno>. Svrha pak pokre%e kao ljubljeno, dok ono pokrenuto pokre%e ostale stvari.
Ako se ne#to kre%e, to mo$e biti i druk!ije, tako da prvotno premje#tanje, ako i jest aktualno,
barem utoliko #to se kre%e mo$e biti i druk!ije, dakako mo$e biti druk!ije prema mjestu, iako
ne i prema supstanciji.
9
Budu%i da postoji ne#to #to pokre%e koje je smo nepokretno i koje je
aktualno, to ni na koji na!in ne mo$e biti druk!ije. Prvotna vrsta promjene je premje#tanje,
prvotna vrsta premje#tanje je ono ukrug, a tu vrstu uzrokuje spomenuti pokreta!. Dakle, on
nu$no postoji. Utoliko #to postoji nu$no, utoliko je <njegovo postojanje> dobro, i tako je
princip. Naime, ono #to je nu$no mo$e se razumjeti na tri na!ina, kao [i] ono #to je silom jer
je protiv poriva, [ii] ono bez !ega nema dobra, te [iii] ono #to ne mo$e biti druk!ije nego je
naprosto.
* takvom dakle principu ovisi nebo i priroda. A na!in $ivota mu je onakav kakav je
nama najbolji tek nakratko, dok je njemu uvijek takav (#to je nama nemogu%e), budu%i da je
njegova aktivnost i ugodna (i zato su budnost, opa$anje i mi#ljenje najugodniji, dok su
o!ekivanja i sje%anja ugodna zbog tih). Mi#ljenje, ono po sebi, bavi se onim #to je po sebi

6
Aristotel u ovom odlomku ho%e pokazati da je kretanje u svijetu vje!no, kako regularno kru$no kretanje
nebeskih tijela tako i razna neregularna kretanja (nastanak i nestanak) u sferi ispod Mjeseca. &ini se da, osim
toga, tome ho%e pokazati i da je kretanje prvog neba, tj. neba zvijezda staja!ica (ono #to uvijek ostaje i biva
aktivno na isti na!in), uzrok vje!ne regularnosti svih ostalih nebeskih kretanja, da je kretanje Sunca (ne#to
drugo #to je aktivno uvijek na razli!it na!in) uzrok raznolikosti neregularnih kretanja, te da to dvoje zajedno
osigurava tako"er vje$nost raznolikosti neregularnih kretanja. Sun!evo pak godi#nje kretanje po ekliptici
(ovako djeluje po sebi) uzrokuje raznolikost neregularnih kretanja ispod Mjeseca, dok njegovo dnevno
kretanje (onako djeluje po drugome) duguje prvom nebu.
7
Aristotelova analiza kretanja ima tri !lana: srednji !lan je ono #to je i pokretano i pokre%u%e, tre%i !lan je ono
#to je pokretano i #to ne mora samo kretati bilo #to drugo, a prvi !lan je ono #to pokre%e drugo a da nije i samo
pokretano. Vje!no nebo je i pokretano i pokre%u%e (srednji !lan), #to zna!i da mora postojati i prvi !lan.
8
Na vi#e mjesta Aristotel govori o nizu opreka, gdje jedan stupac sadr$i pozitivne zna!ajke koje su po sebi
predmeti mi#ljenja a drugi stupac njihove negativne parnjake koji mislimo kao negacije pozivitnih zna!ajki;
usp. Metafizika I.5 986a22 ff., XI.9 1066a13-17, Phys. III.2 201b24-27
9
Kretanje implicira kontingentnost. &ak je i kru$enje prvog neba (prvotno premje#tanje) kontingentno, utliko
#to se radi o kretanju, ali ono je kontingentno samo u pogledu polo$aja u kojemu se prvo nebo u danom trenutku
nalazi (u pogledu mjesta), ne i u pogledu svog postojanja (prema supstanciji). U pogledu svog postojanja
ono je nu$no. Za razliku od toga, prvi nepokretni pokreta! nu$an je u svakom pogledu.
47
najbolje, a ono mi#ljenje koje je to u najvi#em stupnju bavi se onim #to je najbolje u najvi#em
stupnju. A um sebe misli zahva%anjem predmeta mi#ljenja, jer um postaje misliv dodiruju%i i
misle%i <predmet mi#ljenja>. Stoga su um i predmet mi#ljenja identi!ni, jer um jest ono #to
mo$e primiti predmet mi#ljenja tj. bit, a aktivan je kad predmet mi#ljenja posjeduje, pa se !ini
da je bo$anski um ovo potonje <aktivnost> prije nego ono prvo <potencija za primanje
predmeta mi#ljanja>, a aktivnost mi#ljenja je ono najugodnije i najbolje. Ako je bog uvijek u
tako dobrom stanju kao #to smo mi ponekad, to je !udesno. A ako je to u jo# vi#em stupnju,
to je jo# !udesnije. A tako i jest. I zacjelo mu pripada i $ivot, jer aktivnost uma je oblik
$ivota, a bog jest ta aktivnost. I njegova djelatnost, sama po sebi, najbolji je i vje!an $ivot.
Prema tome, tvrdimo da je bog najbolje i vje!no $ivo bi%e, tako da mu pripada $ivot te
neprekidno i vje!no trajanje. To naime jest bog.
Oni pak koji pretpostavljaju, kao pitagorovci i Speusip, da ono najbolje i najljep#e
nije na po!etku, zbog toga #to su po!eci uzroci i biljaka i $ivotinja, dok ono dobro i savr#eno
proizlazi iz njih, ti ne smatraju ispravno. Jer sjeme proizlazi iz drugih jedinki koje su
prvotnije i savr#enije, pa ono prvotno nije sjeme nego ono savr#eno, npr. !ovjek je prvotniji
od sjemena, ali ne onaj koji %e iz sjemena nastati, nego onaj drugi iz kojega sjeme proizlazi.
Iz re!enoga je, dakle, bjelodano da postoji neka supstancija koja je vje!na, nepokretna
i odvojena od opa$ljivih stvari. Pokazano je i da ta supstancija ne mo$e imati nikakvu
veli!inu, nego je bezdijelna i nedjeljiva (jer uzrokuje kretanje neograni!eno vrijeme, a ni#ta
ograni!eno nema neograni!enu mo%; budu%i pak da je veli!ina ili neograni!na ili ograni!ena,
<ta supstancija> iz spomenutog razloga ne mo$e imati ograni!enu veli!inu, a niti
neograni!nu jer uop%e ne postoji nikakva neograni!na veli!ina). A pokazano je i da ta
supstancija ne mo$e ni#ta trpjeti i preina!ivati se. Jer sve ostale vrste kretanja potonje su u
odnosu na kretanje prema mjestu.
10
Jasno je, dakle, da zbog svega toga ta supstancija ima
spomenute zna!ajke.

8. Ne smijemo zanemariti pitanje treba li postaviti da je takva supstancija jedna ili ih je vi#e, i
koliko, ve% se valja spomenuti i tvrdnji drugih, naime da + mno$ini supstancija nisu rekli
ni#ta #to bi se moglo jasno formulirati. S pretpostavkom + idejama ne dolazi nikakvo
pripadno ispitivanje <tog pitanja> (naime, oni koji postavljaju ideje tvrde da su ideje brojevi,
a + brojevima govore jednom kao + bezgrani!nima, a drugi put kao ome"enima desetkom;
za#to je ba# tolika mno$ina brojeva, to ne govore s dokaznom ozbiljno#%u). No nama valja
izlagati iz onoga #to smo ve% utvrdili i razlu!ili.
Naime, princip i prvotno bi%e nepokretno je i po sebi i akcidentalno, iako uzrokuje
ono prvotno, vje!no i jedinstveno kretanje <tj. kru$no kretanje prvog neba>. Budu%i da se [i]
ono pokrenuto nu$no od kre%e uslijed ne!ega, da [ii] ono prvo #to pokre%e jest po sebi
nepokretno, da se [iii] vje!no kretanje pokre%e uslijed ne!eg vje!nog, i jedinstveno kretanje
uslijed ne!eg jedinstvenog, a [iv] vidimo da osim jednostavnog premje#tanja svemira <tj.
kru$enja prvog neba> za koje tvrdimo da ga uzrokuje prvotna i nepokretna supstancija
postoje druga premje#tanja vje!nih planeta (jer vje!no je i nezaustavljivo tijelo koje ide ukrug
<eter>, + !emu je dokazano u na#im fizikalnim raspravama), nu$no je da se i svako pojedino
od tih premje#tanja odvija uslijed supstancije koja je po sebi nepokretna i vje!na. Naime, i
priroda zvijezda je neka vje!na supstancija, i ono #to uzrokuje kretanje vje!no je i prvotnije
od onog pokretanoga, a ono #to je prvotnije od usptancije nu$no mora biti supstancija.

10
Ako X uzrokuje kretanje kroz cijelu vje!nost, X ima neograni!enu mo%.
Ako X ima neograni!enu mo%, X nema veli!inu.
Ako X nema veli!inu, X se ne mo$e premje#tati.
Ako se X ne mo$e premje#tati, X ne mo$e biti podlo$no niti ostalim vrstama kretanja.
Dakle, X je nepokretno.
48
Bjelodano je dakle da supstancija mora biti onoliko koliko i po prirodi vje!nih i po sebi
nepokretnih stvari (koje su i bez veli!ine, iz ranije iznesenog razloga).
O!igledno je dakle da postoje supstancije, i me"u njima neka prva i neka druga prema
istome poretku koji nalazimo u premje#tanjima zvijezda. Me"utim, to!an broj tih
premje#tanja valja razmatrati iz filozofiji najsrodnije matemati!ke znanosti iz astronomije.
Ona se bavi supstancijama koje su opa$ljive ali vje!ne, dok se ostale <matemati!ke znanosti>
ne bave nikakvim supstancijama, npr. ona koja se bavi brojevima ili geometrija. Onima koji
su iole upu%eni bjelodano je da ima vi#e premje#tanja nego stvari koje se <na nebu>
premje#taju, jer je svaka od zvijezda lutalica <tj. planeta> no#ena vi#e od jednim
premje#tanjem. No koliko je tih premje#tanja, sad %emo okvirno spomenuti #to ka$u neki
matemati!ari, kako bismo razumski do#li do nekog odre"enog broja. A ostalo trebamo
dijelom sami istra$iti, a dijelom se raspitati kod onih koji to istra$uju, pa ako se onima koji se
time bave u!ini da je ne#to protivno ovome #to %emo sada kazati, valja uva$avati obje strane,
ali slijediti one koji su to!niji.
Eudoks je premje#tanje Sunca i Mjeseca svako stavio u tri sfere, od kojih je prva ona
zvijezda staja!ica, druga ona koja ide sredinom zodijaka <ekliptika>, a tre%a ona koja je
nako#ena po #irini zodiaka (tre%a sfera koja nosi Mjesec nako#ena je po ve%oj #irini od one
koja nosi Sunce), dok je premje#tanja ostalih planeta svako stavio u !etvrtu sferu, pri !emu su
im prva i druga iste kao i Suncu i Mjesecu (jer sfera zvijezda staja!ica nosi sve ostale, a ona
koja je poredana ispod te i koja ide sredinom zodijaka tako"er je zajedni!ka svima), dok se
polovi tre%e sfere svake planete nalaze na kru$nici po sredini zodijaka, a premje#tanje !etvrte
sfere nako#eno je u odnosu na ekvator tre%e sfere; polovi tre%e sfere ostalih planeta imaju
svaki svoj, a Venere i Marsa isti polo$aj.
Kalip je pretpostavio isti poredak sfera kao i Eudoks, ali dok je Jupiteru i Saturnu
udijelio isti broj sfera kao i Eudoks, smatrao je da, ako se ho%e objasniti pojave, Suncu i
Mjesecu treba dodati <svakome> dvije sfere, a ostalim planetima svakome po jednu.
Me"utim, ako kombinacija svih sfera treba obja#njavati pojave, nu$no je za svaku
pojedinu planetu <pretpostaviti> dodatne sfere, po jednu manje <od dosad spomenutih>, koje
se odvr%u tako da stalno u istom polo$aju zadr$avaju prvu sferu ni$e poredane planete.
Naime, jedino se na taj na!in mo$e proizvesti sveukupno premje#tanje planeta. Budu%i, dakle,
[i] da je sfer u kojima su planeti no#eni za neke <Jupiter i Saturn> osam a za ostale dvadeset
i pet, [ii] da od tih sfera jedino one u kojima je no#en najni$e poredani planet <tj. Mjesec> ne
trebaju biti odvrtane, za sfere prvih dvaju planeta bit %e #est odvr!u%ih sfera, a za sfere
sljede%ih !etiri planeta bit %e #esnaest <odvr%u%ih sfera>, tako da je ukupan broj i nose%ih i
odvr!u%ih sfera pedeset i pet. A ako se Mjesecu i Suncu ne pridaju spomenuta kretanja, sfera
%e biti ukupno !etrdeset i devet.
11
Neka, dakle, bude toliko sfera, pa je stoga razlo$no
pretpostaviti da je toliko i supstancija tj. nepokretnih principa (jer nu$nost valja prepustiti
ja!ima da je utvrde).
Ako pak ne mo$e biti nijednoga premje#tanja <tj. kru$e%e sfere> koje ne doprinosi
premje#tanju zvijezda, i ako svaku prirodu tj. svaku supstanciju koja ni#ta ne mo$e trpjeti i
koja je po sebi postigla ono najbolje treba smatrati svrhom, osim tih nema nijedne druge
<takve> prirode, pa to mora biti broj <neopa$ljivih, nepokretnih i vje!nih> supstancija. Jer
ako postoje i druge, pokretale bi kao srvha premje#tanja. Ali zacijelo nije mogu%e da postoje
druga premje#tanja <na nebu> mimo onih koje smo naveli. To se razlo$no mo$e pretpostaviti
iz sljede%ega. Naime, ako je svako nose%e po prirodi radi onog no#enog i svako premje#tanje
radi onog #to se premje#ta, nijedno premje#tanje ne bi moglo biti radi sebe samog ili radi
drugog premje#tanja, nego radi zvijezda. Jer ako bi premje#tanje bilo premje#tanja radi, i ovo

11
U rukopisima stoji !etrdeset i sedam.
49
potonje moralo bi biti radi nekog drugog <i tako dalje>. Ali budu%i da beskona!ni regres nije
mogu%, svrha svakog premje#tanja je neka od bo$anskih tijela no#enih nebom.
A da je nebo <tj. svemir> jedno, to je o!ito. Jer ako je vi#e neba, kao #to je ljudi,
princip svakog pojedinog bit %e jedno vrstom, a mnoga brojem. Ali stvari koje su brojem
mnoge imaju tvar (jer mnoge stvari <iste vrste>, npr. !ovjek, imaju jedno te isto odre"enje,
dok je Sokrat <i brojem> jedan). Prvotna bit <tj. prvi pokreta!> pak nema tvar, jer je
aktualnost. Dakle, ono prvo #to pokre%e, budu%i da je nepokretno, jedno je i odre"enjem i
brojem, a i ono pokretano je dakle vje!no i neprekidno. Prema tome, samo je jedno nebo.
Me"utim, kao predaja je preno#eno od na#ih pradavnih predaka i kasnijim nara#tajima
ostavljeno u obliku pri!e da su bogovi takvi te da ono bo$ansko obuhva%a !itavu prirodu.
Ostalo je ve% pridodano onako pripovjeda!ki radi uvjeravanja mno#tva te radi zakona i op%e
koristi. Naime, pripovijedaju da su bogovi !ovjekoliki i sli!ni nekima od ostalih $ivotinja i
drugo tome posljedi!no i sli!no. Ali ako netko to razdvoji i uzme samo ono prvo, naime da su
prvotne supstancije dr$ali bogovima , smatrat %e da je to bo$anstveno re!eno te da je
vjerojatno svaka pojedina grana umije%a i filozofije !esto puta bila izumljena koliko god je to
bilo mogu%e i da je potom opet propala, tako da su njihovi nazori pre$ivjeli do danas poput
kakvih ostataka. Nazor predaka i najranih ljudi jedino nam je u toj mjeri dostupan.

9. No s umom postoje stanovite pote#ko%e. &ini se da je on najbo$anskija od svih pojava, no
u kojem stanju on mora biti da bi bio takav, to sadr$i neke probleme. Jer [i] ako ne misli
ni#ta, u !emu bi se sastojala njegova uzvi#enost? Ta bio bi u istom stanju kao i onaj tko
spava. [ii] Ako pak misli, ali to mi#ljenje ovisi o ne!emu drugome, (jer onda njegova bit nije
aktualnost mi#ljenja, nego potencija), on ne%e biti najbolja supstancija, jer vrijednost mu se
sastoji u tome #to misli. [iii] Nadalje, bilo da je njegova bit potencija za mi#ljenje ili
aktualnost mi#ljenja, #to je predmet njegova mi#ljenja? Ili on sam, ili ne#to drugo. Ako je
ne#to drugo, to ili je uvijek isto ili drugo. Razlikuje li se za predmet mi#ljenja imati ono dobro
ili ne#to slu!ajno? Ili je !ak besmisleno da su neke stvari njegov predmet mi#ljenja?
Bjelodano je da je njegov predmet mi#ljenja ono najbo$anstvenije i najvrednije i da se ne
mijenja. Jer takva promjena bila bi na lo#ije i ve% bi uklju!ivala neko kretanje.
[ii'] Ponajprije, dakle, ako on nije aktualnost mi#ljenja nego potencija: [a] razlo$no je
pretpostaviti da mu je neprekidnost mi#ljenja zamorna. Zatim, [b] jasno je da bi postojalo
ne#to drugo vrednije od uma, naime njegov predmet mi#ljenja. Jer i aktivnost i aktualnost
mi#ljenja pripadaju i onome koji za svoj predmet mi#ljenja ima ono najgore. No to treba
izbje%i (jer neke stvari je bolje i ne vidjeti nego vidjeti), pa aktualnost mi#ljenja ne bi bila ono
najbolje.
[iii'] On sam je, dakle, predmet svog mi#ljenja, ako je odista ono najmo%nije, i
aktualnost je mi#ljenja koje za svoj predmet ima aktualnost mi#ljenja. [iv] No !ini se da
znanje, opa$anje, mnijenje i razmi#ljanje za svoj predmet uvijek imaju ne#to drugo, a sebe tek
usputno. Dalje, [v] ako je jedno misliti a drugo biti predmetom mi#ljenja, po !emu ga od tog
dvojeg karakterizira dobro? Naime, nije ista bit mi#ljenju i predmetu mi#ljenja. No mo$da u
nekim slu!ajevima znanje jest predmet. Kod proizvodnih znanja predmet je supstancija tj. bit
je bez materije, dok je kod teoretskih znanja to odre"enje i aktualnost mi#ljenja. Budu%i da
kod stvari koje nemaju materiju predmet mi#ljenja nije razli!ito od uma, nego isto, aktualnost
mi#ljenja je identi!na <takvom> predmetu mi#ljenja. Preostaje sljede%a pote#ko%a: [vi ] je li
predmet mi#ljenja sastavljen <ili jednostavan>? Ako jest, um bi se mijenjao od dijela do
dijela <sastavljene> cjeline. Ili je ipak sve ono #to nema materiju nedjeljivo? Stanje u kojemu
se nalazi ljudski um, tj. onaj koji za svoj predmet ima sastavljene stvari, u ograni!enom
vremenu (jer ga dobro ne karakterizira u ovome ili onome, ve% mu je ono najbolje u nekoj
cjelini, budu%i da je ne#to drugo <od njega>), aktualnost mi#ljenja koja samu sebe ima za
svoj predmet u tom se stanju nalazi cijelu vje!nost.
50

10. Ispitati valja i to na koji na!in prirodi svemira pripada dobrota i izvrsnost: je li ona ne#to
odvojeno i samo po sebi, ili sam poredak. Ili na oba na!ina, poput vojske? Jer dobro vojske
sastoji se i u poretku i u vojskovo"i, i to jo# vi#e u njemu, jer ne ovisi on o poretku, nego
poredak o njemu. Sve je na neki na!in zajedno ure"eno, ali ne sve jednako, npr. ribe, ptice i
biljke; i nije tako da jedno nema ni#ta #to ga stavlja u odnos spram drugog, ve% ima ne#to
takvo. Naime, sve su stvari zajedno ure"ene radi jedne svrhe. Kao #to je u ku%anstvu onima
slobodnima ponajmanje dopu#teno !initi #to god im padne na pamet, jer je sve ili ve%ina
stvari ure"ena, dok robovi i $ivad malo toga samostalno !ine za dobro zajednice, a mnogo
kako im padne na pamet. Naime, takvo po!elo svakog pojedinog od tih njihova je priroda.
Ho%u re%i, na primjer, da se svaka stvar na koncu mora raspasti <u sastavne dijelove od kojih
nastaju druge stvari> a postoje i drugi sli!ni na!ini na koje svaka stvar zajedni!ki doprinosi
cjelini.
Ne smijemo zanemariti na koje sve nemogu%nosti ili besmislice nailaze oni koji
druk!ije tvrde, kakva su gledi#ta onih koji iznose primjerenije tvrdnje, i koja gledi#ta
uklju!uju najmanji broj pote#ko%a. Naime, svi tvrde da sve nastaje iz protivnosti. No nije
to!no niti da sve niti da proizlazi iz protimbi, a ne ka$u niti u !emu su protimbe prisutne, niti
kako %e nastati iz protimbi, jer protimbe ne mogu djelovati jedna na drugu. A mi to razlo$no
rje#avamo tvrdnjom da postoji ne#to tre%e <tj. materija>. Neki pak jednu od protimbi !ine
materijom, npr. nejednako jednakome ili jednome mno#tvo. No i taj problem rje#ava se na isti
na!in. Nama, naime, materija nije ni!emu protimba. Osim toga, <prema onom gledi#tu> sve
bi stvari imale udjela u lo#emu, osim onog jednog. Naime, zlo samo jedan je od elemenata.
Drugi pak smatraju da dobro i zlo uop%e nisu principi, iako je ono dobro ponajvi#e princip u
svim stvarima. Neki pak ispravno tvrde da je dobro princip, ali ne ka$u na koji je na!in ono
princip, da li kao svrha, ili kao ono #to ih je pokrenulo, ili kao forma.
A besmisleno govori i Empedoklo, jer postavlja ljubav kao ono dobro, a ona je princip
i kao eficijentni uzrok (jer spaja) i kao materija, jer je dio mje#avine. Ako bi ista stvar i mogla
biti princip i kao materija i kao eficijentni uzrok, ipak je jedno biti materija a drugo biti
eficijentni uzrok. Po !emu od toga dvojega je ljubav princip? Besmisleno je i stajali#te da je
sva"a ono nepropadljivo, jer ona je za njega priroda onoga lo#ega.
Anaksagora pak ono dobro !ini principom u smislu eficijentnog uzroka, jer um
pokre%e. Ali pokre%e radi ne!ega, tako da je drugo <ono najbolje>, osim ako je onako kako
mi tvrdimo. Naime, lije!ni#tvo na neki na!in jest zdravlje. Besmisleno je opet ne postaviti
protimbe dobru i umu. No svi koji govore o protimbama <zapravo> se ne slu$e protimbama,
osim ako ih netko ne uskladi. I nitko ne obja#njava za#to su neke stvari propadljive a neke
nepropadljive, iako sve stvari !ine iz istih principa. Osim toga, neki postavljaju da bi%a
nastaju iz nebi%a, dok drugi - kako ne bi bili na to prinu"eni - sve !ine jednim.
Nadalje, nitko ne obja#njava za#to %e uvijek biti nastajanja i #to je uzrok nastajanja. I
onima koji postavljaju dva principa morat %e postojati neki drugi va$niji princip. Isto tako i
onima koji postavljaju ideje <slijedi> da im je neki drugi princip va$niji: naime, zbog !ega je
neka stvar uzela udjela ili ima udjela <u odre"enoj ideji>? I ostalima nu$no slijedi da mudrost
tj. najvrednija znanost ima nekakvu protimbu, a nama ne. Naime, ono prvotno nema nikakve
opreke. Sve stvari karakterizirane protimbama imaju tvar i potencijalno su te protimbe.
Protivno neznanje bilo bi usmjereno na svoju protimbu, ali onome prvom ni#ta nije protivno.
Nadalje, ako mimo opa$ljivih stvari ne bude i drugih, ne%e biti ni principa, ni poretka,
ni nastajanja, ni nebeskih kretanja, nego %e uvijek princip imati princip, kao #to je to u slu!aju
teologa i filozofa prirode. Ako pak postoje ideje ili brojevi, oni ne%e biti uzroci ni!ega, a ako
je tako, sigurno ne%e biti uzroci kretanja . Osim toga, kako %e iz neveli!in nastati veli!ina tj.
ne#to kontinuirano? Jer broj ne%e proizvesti ne#to kontinuirano, niti kao eficijentni uzrok niti
kao forma. Ali nijedna protimbi tako"er ne%e biti sposobna proizvesti ili pokretnuti, jer bi
51
tada mogla i ne postojati, a proizvodnja zasigurno dolazi nakon potencije. Prema tome,
<istinska> bi%a ne bi bila vje!na. Ali jesu. Dakle, treba eliminirati ne#to od toga, a ve% je
re!eno kako.
Dalje, nitko ne ni#ta ne ka$e po !emu su brojevi jedno, ili du#a i tijelo, i uop%e forma i
stvar. Niti to mo$e re%i, osim ako ne ka$e ono #to mi tvrdimo, da ih <jednim> !ini eficijentni
uzrok. Oni pak koji govore da je matemati!ki broj prvotan i tako postavljaju uvijek drugu bit
u nizu i druge principe za svaku pojedinu vrstu stvari, ti supstanciju svemira !ine epizodnom
(jer jedna stvar, postojala ili ne postojala, drugoj ni#ta ne doprinosi), a principe mno#tvenima.
No bi%a ne $ele da se njima lo#e upravlja. Nije dobro mnogovla"e: neka je jedan vladar.
52


PSIHOLOGIJA
53

O dui II.13
1. Kaemo da neki jedan rod onoga to jest jest supstancija, a jedan njezin vid jest supstancija
u smislu materije, koja po sebi nije neko ovo , dok je drugi vid oblik i forma, na temelju koje
se za neto zapravo i kae da je neko ovo, dok je trei ono to je iz toga dvojega sastavljeno.
Materija je potencijalnost, a forma dovrenost, i to u dvostrukom smislu: kao znanje i kao
primjenjivanje znanja.
Tijela su ta za koja se najvie ini da su supstancije, a od njih najvie prirodna tijela;
ona su naime principi drugih stvari. Od prirodnih tijela jedna imaju ivot, a druga ne.
ivotom nazivamo samohranjenje, rast i smanjivanje. Stoga e svako prirodno tijelo koje
sudjeluje u ivotu biti supstancija, i to supstancija u smislu sloene supstancije.
Budui da je tijelo takvo naime da ima ivot dua ne moe biti tijelo. Tijelo naime
nije neto to jest u ovisnosti o nekom subjektu, nego je prije poput subjekta i materije. Prema
tome, nuno je da je dua supstancija u smislu forme prirodnog tijela koje potencijalno ima
ivot. A supstancija je dovrenost. Prema tome, dua je dovrenost takva tijela.
Za dovrenost se kae da je dovrenost na dva naina: onako kao to je dovrenost
znanje i onako kao to je dovrenost primjenjivanje znanja. Oito je dakle da je dua zbiljnost
onako kao to je zbiljnost znanje. Naime, san i budnost ovise o postojanju due; budnost je
analogna primjenjivanju znanja, dok je san analogan posjedovanju znanja, ali njegovu
neizvravanju. U istoj je osobi znanje postankom primarno. Stoga je dua prva dovrenost
prirodnog tijela koje potencijalno ima ivot.
Takvo bi tijelo bilo ono koje ima organe. Organi su i dijelovi biljaka, iako su posve
jednostavni, kao to je list zatita ovojnice ploda, a ovojnica zatita samoga ploda. Korijeni su
pak analogni ustima: oboje naime uvlai hranu.
Ako treba navesti neto to je zajedniko svakoj dui, onda bi to bilo to da je ona prva
dovrenost prirodnog tijela koje ima organe. Stoga i ne treba istraivati jesu li dua i tijelo
jedno, kao to ne treba istraivati ni jesu li vosak i utisak jedno niti, openito, jesu li jedno
materija neke stvari i ono ega je to materija. Budui da se naime za neto kae da je jedno i
da jest na vie naina, dovrenost je ta koja je u pravom smislu jedno i koja u pravom smislu
jest.
Dakle, openito je kazano to je dua: ona je naime supstancija, i to supstancija u
smislu odrednice. A to je ono to takvu i takvu tijelu znai biti. Primjerice, kad bi neko orue,
recimo sjekira, bilo prirodno tijelo, tad bi njezina supstancija bila biti sjekirom, a i dua isto to.
Kad bi se to odvojilo, to vie ne bi bila sjekira, osim homonimno; a ovako jest sjekira.
Dua nije ono to znai biti i odrednica za takvo tijelo kao to je sjekira, nego za
odreenu vrstu prirodnog tijela koje u sebi ima princip kretanja i mirovanja.
Ono to je reeno moramo razmotriti i s obzirom na dijelove tijela. Naime, kad bi oko
bilo ivo bie, vid bi bio njegova dua. Vid je naime supstancija oka, i to supstancija u smislu
odrednice. A oko je materija za vid te ako on izostane, vie nema ni oka, osim homonimno,
kao to je kameno i nacrtano oko.
54
Ono to se odnosi na dijelove treba uzeti za cijelo ivo tijelo, jer kao to se dio odnosi
prema dijelu, tako se, analogno, opaanje kao cjelina odnosi prema osjetilnom tijelu kao
cjelini, ukoliko je takvo.
Nije ono emu nedostaje dua to to je potencijalno takvo da ivi, nego ono to
posjeduje duu. Sjeme i plod potencijalno su takvo tijelo.
Dakle, kao sijeenje i gledanje, tako je i budnost dovrenost, dok je dua poput vida i
potencijalnosti orua. Tijelo je ono to jest potencijalno. No kao to zjenica i vid jesu oko,
tako u ovom sluaju dua i tijelo jesu ivo bie.
Dakle, da dua ili neki njezini dijelovi ako je ona zapravo djeljiva nije odvojiva od
tijela, posve je jasno. Naime, u nekim se sluajevima dovrenost odnosi na same dijelove. No
nita ne prijei da barem neki dijelovi budu odvojivi, na osnovi toga to nisu dovrenost
nikakva tijela.
K tome, nejasno je je li dua dovrenost tijela na onaj nain na koji je brodar
dovrenost broda.
Neka dakle u tom ocrtu bude definirana i opisana dua.

2. Budui da iz onoga to je nejasno, ali je oitije nastaje ono to je jasno i s obzirom na svoju
odredbu poznatije, valja ponovno pokuati na taj nain razloiti o dui.
Naime, definirajui iskaz ne treba pojasniti samo da neto jest, kao to ini najvei
broj definicija, nego treba sadravati te razotkriti i uzrok. Kako stvari stoje, iskazivanja
definicija su poput konkluzija. Primjerice, to je kvadriranje? Konstrukcija jednakostraninog
pravokutnika koji je jednak raznostraninom etverokutu. No takva je definicija iskazivanje
konkluzije, dok onaj koji kae da je kvadriranje pronalaenje srednje proporcionale navodi
uzrok stvari.
Kaemo dakle, zapoinjui ispitivanje, da se ono to je produevljeno od onoga to je
neproduevljeno razlikuje ivotom. No budui da postoji vie znaenja na koja se za neto
moe kazati da je ivo, tvrdimo da je neka stvar iva i ako joj pripada samo jedno od ovoga:
primjerice um, opaanje, promjena i mirovanje s obzirom na mjesto, potom promjena u
smislu hranjenja te smanjivanje i rast.
Stoga se i za sve biljke smatra da ive, jer ini se da se u njima nalazi takva sposobnost
i princip na temelju kojih rastu i smanjuju se u smjeru suprotnih mjesta. Naime, nije tako da
se uveavaju prema gore, a prema dolje ne, nego na isti nain u oba smjera i posvuda, to
vrijedi za one stvari koje se bez prestanka hrane i ive do skonanja, sve dok su sposobne
uzimati hranu. To moe biti odvojivo od ostaloga, dok kod smrtnih bia ostalo ne moe biti
odvojivo od toga. To je oito kod biljaka: naime, njima ne pripada nijedna druga sposobnost
due.
Dakle, na temelju toga principa ivot pripada onome to je ivo, dok ivotinja u
primarnom smislu ivi na temelju opaanja, jer i za one stvari koje se ne kreu niti mijenjaju
mjesto, no imaju opaanje kaemo da su ivotinje, a ne samo da ive.
55
Od osjetila svim ivotinjama najprije pripada opip. Kao to hranidbeni dio moe biti
odvojen od opipa i svega opaanja, tako i opip moe biti odvojen od drugih osjetila. Pod
hranidbenim dijelom razumijemo onakav dio due u kojemu sudjeluju i biljke.
Oito je da sve ivotinje imaju osjetilo opipa. Uzrok zbog kojega je to tako iznijet
emo kasnije.
Sada neka bude kazano samo toliko da je dua princip spomenutih stvari i da se njima
odreuje sposobnou hranjenja, opaanja, rasuivanja i promjene. Je li svako pojedino od
toga dua ili dio due i ako je dio, postoji li tako da je odvojiv samo logiki ili i mjestom to
su pitanja za neka od kojih nije teko pronai odgovor; no neka izazivaju dvojbu.
Jer kao to u sluaju biljaka neke oito ive kada su podijeljene i meusobno odvojene
budui da je dua u njima, u svakoj pojedinoj biljci, dovrenou jedna, iako ih potencijalno
ima vie tako vidimo da se dogaa i kod drugih vrsta due u sluaju kukaca kada se rasijeku.
Naime, svaki od dijelova ima opaanje i sposobnost promjene mjesta, a ako ima opaanje,
ima i predodbu i elju. Gdje je naime opaanje, tu su i bol i uitak, a gdje su bol i uitak,
nuno je i pouda.
to se pak tie uma i sposobnosti primjenjivanja znanja, tu jo nita nije jasno, nego se
ini da je to drugi rod due i da samo on moe biti odvojen, kao to ono to je vjeno moe
biti odvojeno od onoga to je propadljivo.
Odatle je jasno da ostali dijelovi due nisu odvojivi, kako neki kau; no da su po svojoj
definiciji razliiti, to je oito. Naime, biti biti sposoban za opaanje i biti sposoban za
vjerovanje jest razliito ako je opaanje uistinu razliito od vjerovanja, a slino je i sa svakom
drugom sposobnou to smo ih naveli.
K tome, nekim ivotinjama pripadaju sve te sposobnosti, a nekima samo neke od njih,
dok nekima pak samo jedna (a to e predstavljati razliku meu ivotinjama); zbog kojega je to
razloga valja ispitati kasnije. Prilino je slino i to se tie osjetil: naime, jedne ivotinje
posjeduju ih sve, neke neke, a neke samo jedno najnunije opip.
Budui da postoje dva znaenja na koja se za neto kae da po tome ivimo i
osjeamo, kao i ono po emu neto znamo (u jednom smislu to nazivamo znanjem, a u
drugom duom, jer i po jednome i po drugome tvrdimo da neto znamo), a slino i ono po
emu smo zdravi u jednom smislu naime po zdravlju, a u drugom po nekom dijelu tijela ili
po cijelom tijelu pri emu su znanje i zdravlje oblik i neka vrsta forme i odrednica te
takorei djelatnost primatelja u jednom sluaju onoga tko je sposoban za znanje, a u
drugom onoga tko je sposoban za zdravlje (jer ini se da djelatnost onoga to je sposobno za
proizvoenje neega pripada onome tko je na odreeni nain aficiran i tko se nalazi u
odgovarajuoj dispoziciji) budui da je dakle sve to tako, dua je ono po emu u primarnom
smislu ivimo, opaamo i rasuujemo, tako da bi ona bila neka vrsta odrednice i forma, a ne
materija i subjekt.
Budui da naime postoje tri znaenja na koja se za neto kae da je supstancija, kako
smo spomenuli od ega je jedno forma, drugo materija, a tree ono to je iz toga dvojega
sastavljeno, pri emu je materija potencijalnost, a forma dovrenost i budui da ono to je iz
56
toga dvojega sastavljeno jest ono to je produevljeno, tijelo nije dovrenost due, nego je dua
dovrenost neke vrste tijela.
Zbog toga ispravno pretpostavljaju oni koji dre da dua ne postoji bez tijela niti je
neka vrsta tijela. Ona naime nije tijelo, nego neto od tijela i zbog toga pripada tijelu, i to
odreenoj vrsti tijela, a ne kao to su je nai prethodnici uklapali u tijelo ne odredivi o
kojemu i kakvom tijelu je rije, iako je jasno da ne moe bilo to primiti bilo to. Ovako pak
kako mi tvrdimo to je razlono: dovrenost neke stvari prirodno pribiva u onome to postoji
potencijalno te u odgovarajuoj materiji. Odatle je jasno da je dua neka vrsta dovrenosti te
odrednica onoga to ima potencijalnost da bude takvo.

3. Nekim ivim biima, kako smo kazali, pripadaju sve spomenute sposobnosti due, nekima
neke od njih, a nekima samo jedna. Sposobnosti koje smo ih spomenuli jesu hranidbena,
opaajna, sposobnost elje, promjene mjesta te rasudbena. Biljkama pripada samo
hranidbena, dok drugim ivim biima pripada ta i opaajna. Ako pripada opaajna, onda
pripada i sposobnost elje, jer elja je pouda, sranost i htijenje. Sve ivotinje imaju barem
jedno od osjetila, opip, a onome emu pripada opaanje, tome pripada i uitak i bol te ono to
je ugodno i ono to je bolno; a emu pripada to, tome pripada i pouda; pouda je naime elja
za ugodnim.
K tome, ivotinje imaju osjetilo koje se odnosi na hranu (opip je naime
osjetilo koje se odnosi na hranu; jer sve ivotinje hrane se suhim, vlanim, toplim i hladnim
stvarima, a opip je osjetilo koje se odnosi na te stvari), dok se na ostale opaljive stvari odnosi
akcidentalno. Jer zvuk, boja i miris nita ne pridonose hrani, dok je sonost jedan od
predmeta opipa. Glad i e su pouda; glad za onim to je suho i toplo, a e za onim to je
vlano i hladno; sonost je pak takorei neka vrsta zaina njima. Te e stvari trebati razjasniti
kasnije, a sada neka bude kazano toliko da ivim biima koja posjeduju opip pripada i elja.
to se tie predodbe, stvari su tu nejasne i to valja ispitati kasnije.
Nekim ivotinjama osim toga pripada i sposobnost promjene mjesta, a drugima pripada i
rasudbena sposobnost te um, primjerice ljudima i ako postoji neto drugo takvo ili uzvienije.
Jasno je dakle da e na isti nain kao i kod lika postojati jedna definicija due. Jer kao
to u sluaju lika nema lika pored trokuta i onih likova koji slijede za njim, tako ni ovdje u
sluaju due nema due pored spomenutih sposobnosti. I kod likova bi se mogla stvoriti
zajednika definicija koja bi pristajala svim likovima, no ne bi bila specifina ni za jedan lik.
Slino je i kod spomenutih sposobnosti due.
Stoga je i u jednom i u drugom sluaju smijeno traiti zajedniku definiciju, koja nee
biti specifina definicija ni za koju od postojeih stvari niti e odgovarati prikladnoj
nedjeljivoj vrsti zanemarujui takvu definiciju koja e odgovarati. (Situacija oko likova
prilino je slina situaciji to se tie due; naime, i kod likova i kod produevljenih stvari ono
to prethodi uvijek potencijalno postoji u onome to slijedi, primjerice u etverokutu
potencijalno postoji trokut, a u opaajnoj sposobnosti due potencijalno postoji hranidbena
sposobnost.) Stoga u svakom pojedinom sluaju valja istraivati to je dua pojedine stvari,
primjerice to je dua biljke, to ovjeka ili zvijeri.
57
Valja ispitati zbog kojeg su razloga sposobnosti due odnosno likovi tako ureeni u
slijedu. Naime, bez hranidbene sposobnosti nema opaajne; no kod biljaka je hranidbena
sposobnost odvojena od opaajne. S druge strane, bez sposobnosti opipa ivom biu ne
pripada nijedno od drugih osjetila, dok opip pripada bez drugih osjetila. Naime, mnoga iva
bia nemaju ni vid ni sluh ni osjetilo njuha. A od ivih bia koja mogu opaati jedna imaju
sposobnost promjene mjesta, dok druga nemaju. Na koncu i u najmanjem broju sluajeva
iva bia imaju razum i rasudbu. Naime, kojima od propadljivih ivih bia pripada razum,
tima pripadaju i sve ostale sposobnosti, a kojima pripada pojedina od sposobnosti, tima ne
pripada svima razum, nego nekima ne pripada ni predodba, dok druga iva bia ive samo
po njoj. Za teoretski um vrijedi drukiji opis. Jasno je dakle da je objanjenje za svaku
pojedinu od tih stvari prikladan i za duu.

O dui II.5
Nakon to smo to odredili, raspravimo openito o opaanju u cjelini. Opaanje se zbiva u
kretanju i aficiranosti, kako je kazano; ini se naime da je ono neka vrsta preinake. Neki tvrde
i to da je slino aficirano slinim. Na koji je nain to mogue ili nemogue kazali smo u
openitim raspravama o injenju i aficiranosti.
Postoji jedna dvojba: zato ne dolazi do opaanja i samih osjetila i zato osjetila ne
proizvode opaanje bez vanjskog predmeta, iako se u njima nalaze vatra, zemlja i drugi
elementi na koje se opaanje odnosi, bilo po njima samima, bilo po njihovim akcidentima.
Jasno je dakle da sposobnost opaanja ne postoji aktualno, nego samo potencijalno, pa se
stoga ne opaa, kao to ono to je zapaljivo samo po sebi ne gori bez neega to ga moe
zapaliti; jer inae bi samo sebe zapalilo i ne bi trebalo neto to zbiljski jest vatra.
Budui da opaanje ima dva znaenja (jer da slua i gleda kaemo i za onoga koji
potencijalno slua i gleda, pa i ako spava, i za onoga koji aktivno slua i gleda), i osjetilo ima
dva znaenja: potencijalno i aktualno. Slino je i to se tie onoga to je predmet opaanja: u
jednom smislu jest potencijalno, a u drugom aktualno.
Najprije dakle govorimo kao da su biti aficiran, kretati se i biti aktualan ista stvar; jer i
kretanje je neka vrsta aktualnosti, iako nepotpuna, kako smo kazali u drugim raspravama. Sve
to je aficirano i to se kree aficirano je i kree se od neega to stvara tu aficiranost i kretanje
i to je aktualno. Stoga je na jedan nain stvar aficirana od onoga to joj je slino, a na drugi
od onoga to joj je neslino, kako smo kazali. Jer ono to je neslino jest ono to je aficirano, a
nakon to je aficirano, tada je slino.
No valja povui razlike i to se tie potencijalnosti i dovrenosti; sad smo naime o
njima govorili u nekvalificiranom smislu. Mogue je naime da neto bude znajue u onome
smislu u kojemu bismo za ovjeka kazali da je znajui zato to ovjek spada u bia koja znaju i
posjeduju znanje. No mogue je i da znajuim zapravo nazivamo onoga tko posjeduje
gramatiko umijee (svako od toga dvojega nema mogunost znanja na isti nain, nego jedno
zato to su mu rod i materija takvi, a drugo zato to ako eli moe primjenjivati znanje ako ga
neto izvanjsko ne sprijei). Kao tree, postoji onaj tko ve primjenjuje znanje i taj je
dovrenou onaj tko zna te u pravom smislu rijei zna ovo konkretno A. Oboje od onih
58
prvih jesu znajui u potencijalnom smislu i aktualno znajuim postaju djelovanjem, no jedan
tako to se na temelju uenja preinaio te se esto mijenjao iz suprotnih stanja, a drugi na
drugi nain: prijelazom iz posjedovanja aritmetikog ili gramatikog umijea, ali
nedjelovanjem, u djelovanje.
Ni aficiranost nije nekvalificirana stvar, nego je to s jedne strane neka vrsta
propadanja uslijed onoga to je protivno, a s druge strane to je prije uvanje onoga to postoji
potencijalno uslijed onoga to postoji dovrenou te je tome slino na nain na koji se
potencijalnost odnosi prema dovrenosti. Jer onaj tko posjeduje znanje postaje onaj tko to
znanje primjenjuje, a to ili nije preinaivanje (jer razvoj se zbiva u sebe i u dovrenost) ili je
neka druga vrsta preinake. Stoga nije ispravno kazati da se ono to razumije, kada razumije,
preinauje, kao to nije ispravno kazati ni za onoga tko gradi kuu da se preinauje kada gradi
kuu. Dakle, voenje onoga to misli i razumije iz potencijalnosti u dovrenost nije
pouavanje, nego mu valja dati neko drugo ime. A za ono to iz stanja potencijalnosti ui i
prima znanje od onoga to je u dovrenosti i to pouava ili se ne smije kazati da je aficirano
ili pak postoje dvije vrste preinake: jedna koja je promjena k dispozicijama lienosti i druga
koja je promjena k stanju i prirodi.
Prva promjena u onome to moe opaati nastaje od strane roditelja i kad je ono to
moe opaati roeno, ono ve posjeduje i opaanje u onome smislu u kojemu ve posjeduje
znanje. Opaanje u aktualnom smislu znai slino to i primjenjivanje znanja. No ipak se
razlikuje, jer u jednom sluaju ono to stvara to djelovanje jest izvanjsko, primjerice ono to je
vidljivo i ono to je ujno, a slino i to se tie ostalih predmeta opaanja. Uzrok je toga
injenica to se aktualno opaanje odnosi na pojedinane stvari, a znanje na ope, a ope su
stvari na neki nain u samoj dui. Stoga je mogue da ovjek misli kad god eli, no ne moe
opaati kad god eli, jer nuno je da postoji predmet opaanja. Slina je stvar i to se tie
znanosti koje se bave predmetima opaanja, i to zbog istog razloga: jer su predmeti opaanja
pojedinani i izvanjski.
No i poslije e biti prigode to pojasniti. Sada neka bude odreeno toliko da budui da
ono za to se kae da jest potencijalno nije nekvalificirana stvar, nego je u jednom sluaju
onako kao kad bismo za djeaka kazali da moe biti vojskovoa, a u drugom sluaju kao kad
bismo to kazali za onoga tko je u zreloj dobi, ista je stvar i to se tie onoga to moe opaati.
Budui da razlika

izmeu dvaju naina na koji za neto moemo kazati da jest potencijalno
nema imena, iako je odreeno da su to dvije razliite stvari te na koji se nain razlikuju, izraze
biti aficiran i biti preinaen moramo uzeti kao da su pravi nazivi.
Ono to moe opaati potencijalno je onakvo kakvo predmet opaanja ve jest
dovrenou, kako smo kazali. Kada je aficirano, dakle, ono nije slino predmetu opaanja, no
nakon to je aficirano postaje slino i jest poput njega.

O dui II.12
Openito o opaanju u cjelini valja uzeti da je osjetilo ono to moe primati opaljive forme
bez materije, kao to vosak prima znak prstena bez eljeza i zlata prima znak koji je od zlata
ili bronce, ali ne kao zlato ili broncu. Slino i osjetilo u svakom pojedinom sluaju trpi od
59
onoga to ima boju, sonost ili zvuk, ali ne trpi od toga ukoliko ono jest to to se kae da jest,
nego ukoliko je takvo i takvo i u skladu s odredbom. Prvotni osjetilni organ jest ono u emu se
nalazi takva sposobnost. Osjetilni organ i takva sposobnost su dakle isto, no biti za svako od
njih znai neto drugo. Naime, ono to opaa mora biti veliina, no biti sposoban za opaanje
i osjetilo nisu veliina, nego neka vrsta odredbe i sposobnost za to.
Odatle je oito i to zato prekomjernosti kod predmeta opaanja unitavaju osjetilne
organe (jer ako je promjena prejaka za osjetilni organ, razara se njegova odredba a upravo
to znai biti osjetilo kao to se razaraju i suzvuje i boja zvuka kada se ice prejako udare),
kao i to zato biljke ne opaaju iako imaju neki duevni dio te opipljive stvari neto u njima
aficiraju (naime, postaju hladne i tople). Uzrok je naime taj to nemaju srednost, a ni takav
princip koji prihvaa forme opaljivih stvari, nego su aficirane zajedno s materijom.
[]

O dui III.4
Dakle, ako je miljenje poput opaanja, onda bi ono bilo ili neka vrsta aficiranosti uslijed
predmeta miljenja ili neto drugo takvo. Prema tome, ono treba biti neaficirano, no mora biti
sposobno za primanje forma te potencijalno biti takvo, ali ne biti to, a odnos izmeu onoga
to moe opaati i predmeta opaanja mora biti slian odnosu uma prema predmetima
miljenja.
Prema tome, nuno je da um, budui da sve misli, bude nepomijean, kako kae
Anaksagora, kako bi vladao, to znai: kako bi spoznavao. Naime, kad bi se uz njega pokazalo
neto tue, to bi ga spreavalo da spoznaje i smetalo mu; stoga, takoer, on nema nikakvu
drugu prirodu nego tu da ima sposobnost za miljenje. Prema tome, onaj dio due koji se
naziva um (pod umom razumijem ono ime dua rasuuje i pretpostavlja) prije nego to
misli aktualno zapravo nije nita od onoga to jest. Stoga je razlono da on nije pomijean s
tijelom; jer u tom bi sluaju imao nekakvu kvalitetu bio bi ili hladan ili topao ili bi ak
imao nekakav organ, poput sposobnosti opaanja; no kako stvari stoje, nema nita od toga. A
oni koji kau da je dua mjesto za forme dobro govore, osim to to nije cijela dua, nego ona
koja moe misliti, a forme u njoj ne postoje aktualno, nego potencijalno.
Da neaficiranost sposobnosti opaanja i sposobnosti miljenja nije ista oito je
osvrnemo li pozornost na osjetilne organe i osjetilo. Osjetilo naime ne moe opaati kada je
predmet opaanja previe snaan, primjerice ne moe opaati zvuk kada su zvukovi preglasni
niti moe gledati i mirisati kada su boje i mirisi previe snani. Ali um, kada misli neki previe
snaan predmet miljenja, nita manje ne misli i ono to je neznatnije od toga, nego ak i vie.
Jer sposobnost opaanja ne postoji bez tijela, dok je um odvojiv. Kada um postane svaka
pojedina stvar u onome smislu u kojemu se da je postao svaka pojedina stvar kae za onoga
tko zna u smislu primjenjivanja toga znanja (a to se dogaa kada to znanje moe primjenjivati
sam od sebe), on potencijalno na neki nain ak i tada postoji, iako ne na isti nain kao prije
nego to je nauio odnosno otkrio; i tada moe misliti sam od sebe.
Budui da veliina i biti veliina nije isto, kao ni voda i biti voda (a tako i za mnoge
druge stvari, ali ne za sve; kod nekih je naime to dvoje isto), biti meso i meso razluujemo ili
60
drukijim sredstvima ili istim sredstvom u drukijem stanju. Meso naime ne postoji bez
materije, nego je poput prastosti, to i to u tome i tome. Dakle, toplo i hladno razluuje se
sposobnou opaanja, kao i ono ega je meso odreena vrsta proporcije. No ono ime se
razluuje biti meso jest neto drugo, bilo da je ono odvojivo, bilo da je onako kao to se
krivulja odnosi prema sebi kada se izravna.
S druge strane, kod onih stvari koje postoje u apstrakciji, ravno odgovara prastome,
jer mu je potrebna protenost. No to se tie onoga to neemu znai biti, jesu li biti ravno i
ravno razliite stvari, za to je drugo sredstvo razluivanja. Neka je naime ravno dvojstvo.
Prema tome, to se razluuje drugim sredstvom ili istim sredstvom u drukijem stanju.
Openito, prema tome, kao to su stvari razliite od svoje materije, tako je i s onim to se tie
uma.
Netko bi mogao dvojiti da ako je um jednostavan, neaficiran i ako ni s im nema nita
zajedniko, kako kae Anaksagora, kako onda on moe misliti ako misliti znai biti na neki
nain aficiran (naime, ukoliko dvjema stvarima pripada neto zajedniko, onda se ini da
jedna djeluje, a druga je aficirana)? K tome, je li i on sam misliv? Jer inae e um pripadati i
drugim stvarima ako on sam nije misliv na osnovi neega drugog i ako ono to je mislivo jest
jedno po formi ili e u sebi imati neto pomijeano to ini da on sam bude misliv poput
drugih stvari.
O tome to znai biti aficiran na osnovi neega zajednikog raspravljano je prije te je
utvreno da um na neki nain potencijalno jest predmet miljenja, ali da aktualno nije prije
nego to misli. (Potencijalno znai u onom smislu kada se na ploi za pisanje aktualno ne
nalazi nita napisano.) Upravo se to dogaa u sluaju uma. On je i sam predmet miljenja kao
i sve mislive stvari. Naime, kod stvari koje nemaju materiju isto je ono to misli i ono to se
misli; naime, znanje koje se primjenjuje i ono to je na taj nain znatljivo isto su. Razlog zbog
kojega se ne misli uvijek valja ispitati. to se pak tie stvari koje posjeduju materiju, svaki od
predmeta miljenja postoji potencijalno. Stoga njima nee pripadati um (jer um je bez
materije potencijalnost takvih stvari), dok e njemu pripadati ono to je mislivo.
61



ETIKA
62

Nikomahova Etika I.17: Dobro i srea
Svako umijee i svako istraivanje te, slino tome, djelovanje i odluka ini se da tee nekom
dobru; stoga je dobro valjano opisano kao ono emu sve tei. No izgleda da meu svrhama
postoji neka razlika: s jedne strane, naime, svrhe su djelatnosti, a s druge pak strane svrhe su
djela razliita od djelatnost. Kada dakle postoje neke svrhe razliite od djelovanj, tada su po
samoj prirodi stvari djela bolja od djelatnost.
Budui da postoje mnoga djelovanja, umijea i znanosti, ispada da postoje i mnoge
svrhe: naime, svrha medicine je zdravlje, brodogradnje brod, vojskovodstva pobjeda, a
gospodarstva bogatstvo.
U sluajevima kada je neko od tih djelovanja, umijea i znanosti
podreeno nekoj jednoj sposobnosti kao to su izrada uzda i druga umijea koja se odnose
na izradu konjske opreme podreena umijeu konjanitva, dok su pak umijee konjanitva te
sva vojna djelatnost podreene umijeu vojskovodstva i kao to su na isti nain ostala umijea
podreena jedna drugima u svima su njima svrhe nadreenih umijea vrednije izbora od
svrha podreenih umijea, jer radi svrhe nadreenih umijea slijede se i svrhe podreenih
umijea. I nije vano jesu li svrhe djelovanj same djelatnosti ili su neto mimo djelatnost,
kao to je to sluaj kod spomenutih znanosti.

2. Ako dakle:
postoji neka svrha stvari koje inimo, a koju elimo zbog nje same, dok
druge stvari elimo zbog nje i
ako nije tako da sve izabiremo zbog neega drugog (jer u tom bi sluaju
postupak izabiranja iao u beskonanost pa bi udnja bila isprazna i
uzaludna),
jasno je da ta svrha mora biti dobro, to jest najvie dobro.

Nema li onda znanje o tom dobru veliku vanost za voenje naeg ivota i neemo li,
ako to znanje posjedujemo, lake pogoditi ono to trebamo, poput strijelaca koji imaju svoju
metu? A ako je tako, onda valja pokuati, barem u ocrtu, odrediti to to dobro jest i koja se od
znanosti ili sposobnosti njime bavi.
ini se kako se njime bavi znanost koja je vrhovna u odnosu na ostale, odnosno koja
je uistinu nadreena ostalima, a izgleda da je takva politika znanost:
ona naime propisuje koje znanosti treba nauavati u dravama, koje znanosti svaka skupina
graana treba uiti i do koje mjere;
nadalje, vidimo da su njoj podreene i najcjenjenije sposobnosti, primjerice vojskovodstvo,
gospodarstvo i retorika;
nadalje, budui da se ona slui ostalim znanostima koje se odnose na djelovanje te, k tome,
zakonom odreuje to valja initi, a to valja izbjegavati
njezina svrha trebala bi obuhvaati svrhe ostalih znanosti te bi tako ona bila
ljudsko dobro.
63
Jer iako je dobro isto za pojedinca i za dravu, izgleda da je neto vee i savrenije
postii i ouvati dobro drave; pa iako je poeljno i dobro samo za pojedinca, ljepe je i
boanskije postii ga i ouvati narodu i dravama. A budui da nae istraivanje tei tim
dobrima, naime dobru pojedinca i drave, ono je neka vrsta politike znanosti.


3. Naa e rasprava biti primjerena ako njezin stupanj jasnoe odgovara predloenom
predmetu; naime, ne moe se tonost na isti nain traiti u svim vrstama argumentacije, isto
kao ni u svim proizvodima razliitih obrta.
Valjane pak i pravedne stvari, koje istrauje politika znanost, toliko se meusobno
razlikuju i toliko su nestalne da se ini kako poivaju samo na obiaju, a ne i u prirodi stvari.
Neka vrsta takve nestalnosti nalazi se i u dobrim stvarima, jer mnogima se dogaa da zbog
njih trpe tete; bilo je naime sluajeva kada su ljudi propali zbog bogatstva; drugi su pak
propali zbog hrabrosti.
Moramo se dakle zadovoljiti time da budui da govorimo o takvoj vrsti stvari i
budui da je takva vrsta stvari polazite nae rasprave istinu naznaimo ugrubo i u ocrtu:
budui da govorimo o stvarima koje se ponaaju veinom na isti nain i budui da je takva
vrsta stvari polazite nae rasprave, moramo se zadovoljiti time da su i zakljuci koje
izvodimo takvi.
Stoga na isti nain svaku od naih tvrdnji valja i prihvatiti, jer svojstvo je obrazovana
ovjeka da u svakom podruju tonost trai u onoj mjeri u kojoj to doputa priroda stvari;
izgleda da je jednako pogreno od matematiara prihvaati samo uvjerljive argumente i od
govornika zahtijevati demonstracije.
Nadalje, svatko valjano prosuuje ono to zna i u tome je dobar sudac. Prema tome,
onaj tko je obrazovan u nekom podruju u tom je podruju dobar sudac, a onaj tko je
obrazovan u svemu dobar je sudac u apsolutnom smislu rijei.
Stoga mladi nije prikladan sluatelj politike znanosti; on je naime neiskusan u
pogledu ivotnih djelatnosti (a oni su njezino polazite i o njima ona govori). K tome, budui
da on slijedi svoje emocije, njegovo e sluanje biti uzaludno i beskorisno, budui da svrha
politike znanosti nije znanje, nego djelovanje. I nije vano je li mlad po godinama ili nezreo
po karakteru: nedostatak ne ovisi o dobi, nego nastaje zbog toga to ivi i za svakom stvari tei
voen emocijom. Naime, takvim je ljudima znanje beskorisno, kao i neuzdrljivima.
Ako smo pak u oblikovanju svojih elja i u djelovanju voeni razumom, znanje o tim
stvarima moe biti od velike koristi.
To neka budu prethodne napomene o sluatelju politike znanosti, o tome kako valja
prihvatiti njezine tvrdnje te o tome to postavljamo preda se kao svoju zadau.

4. Zaponimo sada ponovno. Budui da svaka vrsta znanja i odluke streme nekom dobru, to
je ono za to kaemo da njemu tei politika znanost? Drugim rijeima, koje je najvie od svih
dobara za kojima se tei u djelovanju?
to se tie same rijei, tu se slau gotovo svi: naime, i svjetina i oni obrazovani nazivaju
to sreom i pretpostavljaju da dobro ivjeti i dobro djelovati znai isto to i biti sretan. No to
64
se tie same sree, toga to ona jest, tu se razilaze, i svjetina ne daje isti odgovor na to pitanje
kao i mudri ljudi. Prvima je naime to neto jasno i bjelodano, primjerice uitak, bogatstvo ili
ast jedni navode jednu stvar, drugi drugu, a esto zapravo i isti ovjek zna navesti razliite
stvari, jer ako je bolestan kae da je to zdravlje, a ako je siromaan da je to bogatstvo. A kada
su svjesni svojeg neznanja, dive se onima koji govore kako je to neto uzvieno i iznad njihova
poimanja.
Neki su pak mislili da pored tih mnogih dobrih stvari postoji i neto drugo to je
dobro samo po sebi i koje je zapravo za sve te dobre stvari uzrok toga to su dobre.
Istraivati sva ta mnijenja bilo bi vjerojatno prilino neplodonosno; dovoljno je
istraiti ona koja su najuobiajenija, odnosno za koja se ini da u njima ima nekog argumenta.
Moramo imati na pameti, meutim, da se razlikuju argumenti koji idu od poel i
argumenti koji idu prema poelima. Jer i Platon je bio u pravu to je dvojio oko toga
problema kada je pitao treba li postupak ii od poel ili prema poelima (kao na trkalitu: od
sudaca do okretita ili obrnuto).
Iako naime valja zapoeti od poznatih stvari, stvari mogu biti poznate na dva naina:
jedne su stvari poznate nama, a druge su poznate u apsolutnom smislu. Vjerojatno stoga
trebamo zapoeti od stvari koje su nama poznate.
Stoga onaj tko eli prikladno sluati o lijepim i pravednim stvarima, i uope o
politikim pitanjima, mora biti prikladno odgojena ponaanja. Naime, poelo naeg
istraivanja jesu odreene pretpostavke i ako su nam one dovoljno jasne, nee biti potrebe da
se uz to postavi pitanje zato one vrijede; stoga onaj tko je prikladno odgojena ponaanja ta
poela ima, odnosno lako ih moe stei. Onaj pak tko niti ih ima niti ih moe stei neka
poslua Hezioda: Onaj je najbolji ovjek to sam prosuditi znade; vrijedan je jo i onaj to
rije poslua dobru. A tko ne misli ni sam niti u duu prima ono to drugi zbore, taj je
nevrijedan ovjek.

5. No nastavimo odakle smo skrenuli. Svjetina, oni najprostiji, ini se, sudei po nainu
njihova ivota, dobro, to jest sreu ne bez razloga poistovjeuju s uitkom; stoga i vole ivot
uitka. Naime, moe se kazati da postoje tri naina ivota koji se najvie istiu: onaj maloprije
spomenuti, politiki i teoretski.
Svjetina dakle, oni posve prostaki, oito izabiru nain ivota stoke; no ipak imaju neki
argument u svoju obranu zbog toga to mnogi koji su na vlasti istih su emocija kao i
Sardanapal.
Obrazovani pak, oni djelatni [u politici], poistovjeuju dobro i ast jer, praktiki, to i
jest svrha politikog naina ivota. No to se ini odvie povrnim da bi bilo ono to se trai,
jer izgleda da vie ovisi o onima koji aste nego u onome tko je aen, dok mi
pretpostavljamo kako je dobro neto vlastito i to nam se teko moe oduzeti.
Nadalje, izgleda da oni tee za au kako bi se uvjerili da su dobri; u svakom sluaju,
trae da budu aeni od strane razboritih ljudi i meu onima koji ih poznaju, i to zbog
njihove vrline. Oito je dakle da je barem to se tie te vrste ljudi vrlina nadmona u odnosu
na ast.
65
Moda bi se uistinu moglo pretpostaviti da je prije vrlina nego ast svrha politikog
naina ivota. No ini se da je i ona nepotpuna: izgleda naime da je mogue i spavajui
posjedovati vrlinu ili cijeli ivot nita ne radei ili pak trpei najgore patnje i nesree, a za
onoga tko ivi na taj nain nitko ne bi kazao da je sretan, osim ako ne bi branio odreenu
filozofsku poziciju. No dosta o tome, jer o tim je problemima dovoljno reeno i u popularnim
raspravama.
Trei je teoretski ivot, koji emo ispitivati u onome to slijedi.
Nain ivota poslovnog ovjeka na neki je nain prisilan, a jasno je da bogatstvo nije
dobro koje traimo: ono je naime samo korisno i izabire se radi neega drugog. Stoga bi se
kao svrhe prije mogle pretpostaviti ranije spomenute stvari, jer one se vole zbog njih samih.
No ini se da ni one nisu svrhe, iako su u njihovu korist navedeni mnogi argumenti. Zato se
ostavimo toga.

[]

7. Vratimo se ponovno dobru koje traimo: to bi onda ono moglo biti? ini se naime da je
ono razliito u razliitim djelovanjima i umijeima: jedno je naime u medicini, drugo u
vojskovodstvu i slino u ostalim umijeima.
to je onda dobro svakoga od tih umijea? Zacijelo ono radi ega se ini sve ostalo. To
je pak u medicini zdravlje, u vojskovodstvu pobjeda, u kuegradnji kua, u nekom drugom
umijeu neto drugo, a u svakom djelovanju i odluci svrha, jer radi svrhe svi ine ostale stvari.
Dakle, ako postoji neka svrha svega to inimo, ona bi onda bilo dobro za kojim se tei u
djelovanju; ako pak ima vie takvih svrha, one bi bile dobra za kojima se tei u djelovanju.
Na je argument, dakle, i drugim putem doao do istog zakljuka; no valja to pokuati
jo vie razjasniti.
Budui da je oito kako postoji vie svrha, a neke od njih primjerice bogatstvo,
svirala i, openito, orua biramo zbog nekih drugih, jasno je da nisu sve svrhe krajnje svrhe.
Najvie pak dobro oito je neto krajnje. Dakle, ako postoji samo jedna krajnja svrha, ona e
biti ono to traimo, a ako ih ima vie, onda e to biti ona koja je najkrajnjija od njih.
Svrha za kojom se tei zbog nje same nazivamo krajnjijom od one za kojom se tei
zbog neega drugog; svrha pak koja nije nikada vrijedna izbora zbog neega drugog krajnjija
je od svrha koje su vrijedne izbora i same po sebi i zbog nje; stoga svrha koja je uvijek vrijedna
izbora sama po sebi, a nikada zbog druge svrhe jest svrha koja je u apsolutnom smislu krajnja
svrha.
Za sreu se smatra da je neto takvo vie od bilo ega drugog: nju naime izabiremo
uvijek zbog nje same i nikada zbog neega drugog, dok ast, uitak, um i svaku vrlinu
izabiremo, dodue, i zbog njih samih (jer svako bismo od njih izabrali ak i kad iz njih ne bi
nita proizlazilo), ali i radi sree, pretpostavljajui kako emo uz njihovu pomo biti sretni.
No sreu nitko ne izabire radi tih stvari, a niti, openito govorei, radi bilo ega drugog.


ini se da isti zakljuak proizlazi i iz samodostatnosti. Dri se, naime, da je krajnje
dobro samodostatno.
66
Pod samodostatnim ne mislimo na ono to je dostatno pojedincu samom za sebe,
onome tko ivi usamljenikim ivotom, nego i na ono to je dostatno za roditelje, djecu, enu
i, openito, za prijatelje i sugraane, budui da je ovjek po svojoj prirodi drutveno bie. No
moramo postaviti neku granicu tim stvarima, jer ako to protegnemo na djedove i unuke te na
prijatelje prijatelj, to e se produiti u beskonanost. No to moramo istraiti drugi put.
U svakom sluaju, kao samodostatno odreujemo ono to i samo po sebi ivot ini
vrijednim izbora i bez oskudice; a smatramo da neto takvo jest srea.
Nadalje, sreu smatramo onim to je najvrednije izbora, a ne kao ono to se ubraja kao
jedno dobro meu mnogima. Jer kad bi se ona ubrajala kao jedno dobro meu mnogima,
jasno je da, u tom sluaju, kad bi joj se dodalo i najmanje dobro, tad bi ona postala jo
vrednija izbora, jer to dobro koje bi joj se dodalo predstavljalo bi suviak dobara, a od dobara
ono koje je vee uvijek je vrednije izbora. Stoga je oito da je srea neto krajnje i
samodostatno, budui da je ono svrha stvari za kojima se tei u djelovanju. No, vjerojatno,
tvrditi da je srea najvie dobro ini se da je neto oko ega bi se svi sloili; ono to nam je
potrebno jest jasnije odreenje to je ona.
Moda bismo do njega mogli doi ustanovimo li to je ovjekova funkcija. Jer kao to,
ini se, ono dobro, to jest ono valjano za frulaa, kipara i svakoga umjetnika i, openito
govorei, svugdje gdje postoji neka funkcija i djelovanje ovisi o funkciji, tako bi se moglo
initi da ono dobro, to jest ono valjano za ovjeka kao ovjeka ovisi o njegovoj funkciji ako on
ima a uistinu ima neku funkciju. Pa zar tesar i koar imaju neke funkcije i djelovanja koja
vre, a ovjek kao ovjek ih nema, nego je po svojoj prirodi bez ikakve funkcije? Ili: kao to
oko, ruka, noga i, openito govorei, svaki dio tijela oito ima neku funkciju, moe li se i za
ovjeka kao ovjeka ustanoviti neka funkcija pored svih tih funkcija pojedinih dijelova?
Pa to bi onda ona bila? ivljenje je, ini se, zajedniko i biljkama, dok ono to traimo
jest funkcija koja je specifina za ovjeka. Prema tome, ivot hranjenja i rastenja treba
iskljuiti. Ono to slijedi bila bi neka vrsta ivota opaanja; no ini se da je i on zajedniki i
konju i volu i svakoj ivotinji. Preostaje, dakle, da ono to traimo jest neka vrsta ivota
djelovanja, i to onoga dijela due koji posjeduje razum.
Od toga pak dijela due koji posjeduje razum
jedan dio ima razum u tom smislu da je posluan razumu drugog dijela, a
drugi dio ima razum u tom smislu da ga sam posjeduje, to jest razmilja.
Budui pak da i ivot ima dva znaenja, moramo tvrditi da ono na to mislimo pod
funkcijom koja je specifina za ovjeka jest ivot u smislu djelatnosti, jer ini se da je to
glavnije znaenje ivota.
Ako dakle:
ovjekova funkcija jest djelatnost due koja izraava njegov razum, odnosno koja nije bez
razuma;
ako su, kako tvrdimo, funkcija od X i funkcija od dobrog X primjerice funkcija citaraa i
funkcija dobrog citaraa po svojoj vrsti iste;
67
ako to u bezuvjetnom smislu vrijedi u svim sluajevima, i to tako da se funkciji o kojoj je
rije pridoda oznaka prvenstva koja izraava vrlinu djelatnosti o kojoj je rije (naime, funkcija
citaraa jest citaranje, a funkcija dobrog citaraa dobro citaranje);
ako je tako [i ako tvrdimo da je funkcija ovjeka neka vrsta ivljenja, a pod tim ivljenjem
razumijemo djelatnost due, odnosno djelovanja koja izraavaju razum, dok je funkcija
dobrog ovjeka da to ini dobro i valjano i ako se svaka funkcija izvrava dobro ako njezino
izvravanje izraava specifinu vrlinu; ako je dakle tako,] ispada da ljudsko dobro jest
djelatnost due koja izraava vrlinu.
Ako pak vrlina ima vie, onda ovjekovo dobro izraava najbolju i najkrajnjiju vrlinu.
Tome jo treba dodati: u potpunom ivotu. Jer jedna lasta ne ini proljee, a ni jedan dan
isto tako, jedan dan ili malo vremena ne ini nas blaenim ili sretnim.
Ocrtajmo dakle dobro na taj nain; jer vjerojatno najprije treba doi skica, a kasnije tu
skicu treba popuniti. Ako je ocrt dobar, onda ga, ini se, svatko moe nastaviti i dovriti, a
vrijeme je u takvim sluajevima dobar otkriva ili barem suradnik. Na taj su nain i umijea
ostvarila napredak, jer svatko moe pridodati ono to nedostaje.
Valja imati na pameti i ono to je prije reeno i ne traiti tonost jednako u svemu,
nego u svakoj stvari treba traiti tonost koja odgovara predloenom predmetu i onoliko
koliko je to primjereno istraivanju. Naime, tesar i geometriar na razliit nain istrauju
pravi kut: tesar ga istrauje ukoliko je on koristan za njegov posao, a geometriar istrauje to
je on, odnosno kakva je vrsta stvari on je naime prouavalac istine. Na isti nain treba
postupati i u drugim podrujima, kako sporedne stvari ne bi pretegnule nad naom glavnom
zadaom.
Isto tako, ni uzrok ne smijemo u svim stvarima jednako traiti, nego: u nekim je
sluajevima dovoljno na valjan nain pokazati da odreena pretpostavka vrijedi. Tako je
primjerice u sluaju istraivanja poel, gdje je injenica da odreena pretpostavka vrijedi
primarna stvar, odnosno poelo.
Neka se poela prouavaju uz pomo indukcije, neka uz pomo opaanja, neka uz
pomo neke vrste navikavanja, a neka pak na drugi nain. No svako od njih trebamo pokuati
istraivati kako to odgovara njihovoj prirodi te se potruditi da ih na valjan nain definiramo,
jer imaju velik utjecaj na ono to iz njih slijedi. ini se naime da je poelo vie od polovice
cjeline i pomou njega rasvjetljavaju se mnoge stvari koje istraujemo.
68

Nikomahova Etika I.13: Vrlina
Budui da je srea neka vrsta djelatnosti due koja izraava potpunu vrlinu, valjalo bi ispitati
vrlinu, jer moda bismo tako mogli bolje prouiti i samu sreu.
ini se, tovie, da je onaj koji je u istinskom smislu djelatan u politici u vrlinu uloio
najvie napora, jer on eli graane uiniti dobrim i poslunim prema zakonima. Primjer toga
imamo kod kreanskih i spartanskih zakonodavaca i kod svih drugih takvih djelatnika u
politici. Ako je, dakle, ispitivanje vrline posao politike znanosti, jasno je da e to istraivanje
biti u skladu s naom poetnom odlukom.
Jasno je da vrlina koju treba ispitati jest ljudska vrlina, jer dobro koje traimo jest
ljudsko dobro, a srea ljudska srea. Pod ljudskom vrlinom ne mislimo na vrlinu tijela, nego
na vrlinu due, jer i za sreu kaemo da je djelatnost due. Ako je dakle tako, jasno je da onaj
koji je djelatan u politici mora znati kako stoje stvari u pogledu due, kao to onaj koji eli
lijeiti oi mora poznavati i cijelo tijelo, i to tim vie utoliko to je politika znanost uzvienija
i bolja od medicine, a oni obrazovani meu lijenicima mnogo truda ulau u stjecanje znanja
o tijelu. Stoga dakle i onaj koji je djelatan u politici treba prouavati duu, no mora je
prouavati u svrhu prouavanja vrline, i u onoj mjeri u kojoj je to dovoljno za ono to trai;
naime, tonije istraivanje vjerojatno bi zahtijevalo vie truda nego to je potrebno za na
predmet.
O dui smo neke stvari dovoljno kazali i u naim popularnim raspravama i njima se
trebamo posluiti. Kazali smo primjerice da je jedan dio due nerazumski, a da drugi
posjeduje razum. Da li se ti dijelovi razlikuju kao to se razlikuju dijelovi tijela i uope sve to
je djeljivo ili su dvoje samo po svojem opisu, a po svojoj su prirodi neodvojivi, poput
izdubljenja i ispupenja na krunici, to za sadanju svrhu nije vano.
to se tie nerazumskog dijela, ini se da jedan njegov dio, tj. uzrok hranjenja i rasta,
jest poput biljke i zajedniki s drugim ivim biima; naime, takvu duevnu sposobnost
moemo pretpostaviti kod svih bia koja se hrane, ukljuujui embrije, a istu tu sposobnost
moemo pretpostaviti i kod potpunih bia, jer to je razlonije nego pripisati im neku drugu
sposobnost.
Dakle, vrlina te sposobnosti, ini se, zajednika je, a ne specifino ljudska. Naime,
izgleda da je taj dio due, odnosno ta sposobnost, najvie djelotvorna u snu, dok se dobro i zlo
najmanje oituju u snu. Stoga se kae kako se sretni ljudi polovicom svojeg ivota nita ne
razlikuju od onih koji su jadni. To nepostojanje razlike izmeu sretnih i jadnih za vrijeme
spavanja sasvim je razumljivo, jer san je nedjelatnost due ukoliko se ona naziva izvrsnom,
odnosno loom, osim ako u maloj mjeri neka kretanja ne prodru u nau duu pa time estiti
ljudi imaju bolje slike za vrijeme spavanja od obinih. No dosta o tome; pustimo hranidbeni
dio due, jer on po svojoj prirodi ne sudjeluje u ljudskoj vrlini.
Za drugi se prirodni dio due takoer ini da je nerazumski, iako na neki nain
sudjeluje u razumu. Naime, i kod uzdrljivog i kod neuzdrljivog ovjeka mi pohvaljujemo
razum, to jest onaj dio due koji posjeduje razum, jer ih potie ispravno i na ono to je
najbolje. No oito je da oni u sebi imaju i neki drugi dio, koji je po svojoj prirodi neto
69
razliito od razuma, a koji je u sukobu s razumom i opire mu se. Jer upravo kao to uzeti
dijelovi tijela, kad ih odluimo pokrenuti udesno, pomiu se u protivnom smjeru, ulijevo,
tako je i u sluaju due: porivi neuzdranih ljudi pokreu ih u protivnom smjeru. Kod tijela,
dodue, mi vidimo ono to se pomie, dok kod due to ne vidimo; ipak, vjerojatno valja
smatrati da i u dui nita manje ne postoji neki dio razliit od razuma, koji mu se protivi i
opire. Toan nain na koji je taj dio razliit sada nije vaan.
Dodue, kao to smo kazali, ini se kako i on sudjeluje u razumu. U svakom sluaju,
kod uzdrljivog ovjeka on je posluan razumu, a kod umjerenog i hrabrog ovjeka on
vjerojatno jo bolje slua razum, jer u tom se sluaju on u svemu slae s razumom.
Stoga izgleda da i nerazumski dio due ima dva dijela. Jedan naime dio, onaj slian
biljkama, nema uope niega zajednikog s razumom, dok poudni dio i, uope, nagonski dio
na neki nain sudjeluje u razumu, ukoliko mu se pokorava i posluan mu je, u onom smislu u
kojem kaemo posjedovati razum kad je rije o ocu ili prijateljima, ali ne kao u matematici.
A da taj nerazumski dio na neki nain slua razum, to naznauje i opomena te svaka vrsta
prijekora i pobude.
Ako dakle treba kazati da i taj dio posjeduje razum, onda e i dio koji posjeduje razum
imati dva dijela: onaj koji posjeduje razum u punoj mjeri i u sebi samom i onaj koji posjeduje
razum zato to ga slua kao oca. I vrlina se dijeli u skladu s tom razlikom; naime, jedne vrline
nazivamo vrlinama misli, a druge vrlinama karaktera; mudrost, rasudnost i razboritost vrline
su misli, a dareljivost i umjerenost vrline karaktera. Naime, kada govorimo o neijem
karakteru, tada ne kaemo da je mudar ili rasudan, nego da je blagoudan ili umjeren. Ali i
mudrog ovjeka pohvaljujemo zbog njegova stanja, a stanja koja su hvalevrijedna nazivamo
vrlinama.

Nikomahova Etika II.16: Vrste vrlina
1. Postoje dakle dvije vrste vrline, vrlina misli i vrlina karaktera. Vrlina misli potjee i razvija
se uglavnom iz pouke te joj stoga treba iskustva i vremena. Vrlina karaktera, s druge strane,
proizlazi iz navike, pa je odatle dobila i ime vrlina karaktera, malom izmjenom rijei
navika.
Odatle je, isto tako, oito da nijedna od vrlina karaktera u nama ne nastaje na
prirodan nain. Naime, nijedna stvar koja je po svojoj prirodi u jednom stanju ne moe se
navikavanjem preinaiti u drugo stanje, primjerice kamen, koji se po svojoj prirodi kree
prema dolje, ne moe se navikavanjem preinaiti da se kree prema gore pa ak ni kad bismo
ga deset tisua puta bacili prema gore kako bismo ga naviknuli; isto se tako vatra ne moe
navikavanjem preinaiti da se kree prema dolje; zapravo se nita to je po svojoj prirodi u
jednom stanju ne moe navikavanjem preinaiti u drugo stanje.
Prema tome, vrline u nama ne nastaju niti na prirodan nain niti protiv prirode, nego
smo mi po prirodi ustrojeni tako da ih primamo, a upotpunjujemo se navikom.
Nadalje, to se tie stvari koje stjeemo na prirodan nain, najprije imamo sposobnosti
za njih, a kasnije oitujemo djelatnosti (to je jasno u sluaju osjetila; osjetila naime nismo
stekli na temelju estog gledanja ili estog sluanja, nego smo ih, naprotiv, ve imali kad smo
70
ih stavili u djelo, a nije tako da smo ih zadobili koristei se njima). S druge strane, vrline
stjeemo tako to smo ih najprije stavili u djelo, kao to je sluaj i kod drugih umijea. Naime,
stvari koje trebamo nauiti prije nego to ih moemo initi uimo tako to ih inimo,
primjerice kuegraditelji postajemo gradei kue, a citarai svirajui citare; isto tako, dakle,
inei pravedna djela postajemo pravedni, inei umjerena djela postajemo umjereni, a inei
hrabra djela postajemo hrabri.
To potvruje i ono to se dogaa u dravama. Naime, zakonodavci graane ine
dobrima tako to ih navikavaju; to je elja svakog zakonodavca, dok oni koji to ne ine dobro
promauju svoj cilj, i po tome se, tj. po navikavanju, dobar politiki sustav razlikuje od loeg.
Nadalje, isto kao i u sluaju umijea, izvori i sredstva pomou kojih svaka vrlina
nastaje takoer je unitavaju. Jer iz citaranja nastaju i dobri i loi citarai. Analogno vrijedi i
za kuegraditelje i sve ostale; naime iz dobrog graenja kue proizai e dobri kuegraditelji, a
iz loeg loi. Jer kad ne bi bilo tako, nitko ne bi trebao uitelja, nego bi svi bili roeni kao
dobri ili loi kuegraditelji.
A ista je stvar i s vrlinama; naime, po onome to inimo u svojim odnosima prema
drugim ljudima jedni od nas postaju pravedni, a drugi nepravedni, dok po onome to inimo
u opasnim situacijama i navikavajui se na osjeaj straha ili sigurnosti neki od nas postaju
hrabri, a drugi straljivi. Isto je i to se tie situacija u kojima su ukljueni elja i srdba: ovaj
ili onaj nain ponaanja u takvim situacijama ini da jedni postaju umjereni i blagoudni, a
drugi neobuzdani i rasrdljivi.
Dakle, jednom rijeju: stanja karaktera nastaju iz ponavljanja slinih djelatnosti. Stoga
djelatnosti moraju oitovati stanovita svojstva, jer razlike u stanjima karaktera implicirane su
razlikama u tim svojstvima. Dakle, nije nevano jesmo li se odmah od mladosti navikli na
ovakva ili onakva stanja; naprotiv, to je iznimno vano, zapravo sve to je vano.

2. Budui, dakle, da se nae sadanje istraivanje ne provodi radi prouavanja vrline, poput
drugih istraivanja (jer ispitivanje ne vrimo kako bismo znali to je vrlina, nego kako bismo
postali dobri, inae nam ono ne bi nita koristilo), treba istraiti i stvari koje se tiu
djelovanj, naime kako ih valja vriti, jer, kao to smo kazali, djelovanja su i ono to je
odluujue u pogledu kakvoe stanja karaktera.
Dakle, da djelovanje treba izraavati ispravno naelo, to je zajednika tvrdnja koju
valja pretpostaviti to je to pravo naelo i na koji se nain odnosi prema drugim vrlinama, o
tome emo govoriti kasnije.
No unaprijed se moramo sloiti oko toga da cijeli opis stvari koje valja initi treba dati
u ocrtu, a ne na precizan nain. Kao to smo kazali i na poetku, naa objanjenja trebaju biti
u skladu s predmetom istraivanja, a u stvarima koje se tiu djelovanj i ispravnosti nema
niega vrstog, kao ni u stvarima koje se tiu zdravlja. A kad je na openiti opis ve takav
kakav jest, opis koji se odnosi na pojedinane stvari jo je manje toan; on naime ne spada ni
u kakvo znanje ni propis, nego je potrebno da sami djelatnici u svakom pojedinom sluaju
uvide to je primjereno prigodi, kao to je sluaj i kod medicine i umijea navigacije. No iako
je na sadanji opis takav, treba pokuati ponuditi neku pomo.
71
Prvo, dakle, treba razmotriti to da su ta stanja po prirodi takva da ih manjak i suviak
unitavaju, kao to vidimo u sluaju snage i zdravlja (naime, u sluaju nevidljivih stvari kao
svjedoanstvima se trebamo posluiti vidljivim stvarima). Naime, i pretjerana i manjkava
vjeba unitava snagu, isto kao to suvino i manjkavo pie i jelo unitavaju zdravlje, dok ga
njihova razmjerna koliina stvara te poveava i odrava.
Ista je dakle stvar i s umjerenou, hrabrou i drugim vrlinama. Jer onaj koji od svega
bjei i boji se te se niemu ne opire, taj postaje straljiv, dok onaj koji se uope niega ne boji,
nego se sa svime suoava, taj postaje drzak. Slino tome, onaj koji se uputa u svaku vrstu
uitka i ni od kojega se ne suzdrava, taj postaje razuzdan, dok onaj koji izbjegava svaku vrstu
uitka, kao to to ine priprosti ljudi, taj je neka vrsta neosjetljivog ovjeka. Umjerenost i
hrabrost, dakle, unitavaju viak i manjak, dok ih sredina odrava.
Ista su djelovanja, dakle, izvori i uzroci nastanka, uveavanja i unitavanja vrlina; no i
stavljanja u djelo vrlina nai e se u tim istim djelovanjima. Tako je naime i kod drugih
oitijih sluajeva, primjerice u sluaju snage: snaga naime nastaje na temelju uzimanja mnogo
hrane i podnoenja mnogih napora, a onaj tko je snaan jest onaj koji je najvie u stanju da
uini iste te stvari. Ista je stvar i s vrlinama; naime, umjereni postajemo izbjegavajui uitke, a
kada postanemo umjereni, tada smo kao takvi, tj. umjereni, najvie u stanju da izbjegavamo
uitke. Slino je i s hrabrou: naime, navikavanjem na prkoenje stranim stvarima i
njihovim podnoenjem postajemo hrabri, a kada postanemo hrabri, tada smo kao takvi, tj.
hrabri, najvie u stanju da podnosimo strane stvari.

3. No kao znak naih stanja treba uzeti na uitak ili bol koji prate naa djela. Jer onaj tko
izbjegava tjelesne uitke i uiva u samom tom izbjegavanju, taj je umjeren, dok onaj tko zbog
toga osjea bol, taj je neobuzdan. Isto tako, onaj tko podnosi strahote i uiva u tome ili mu
barem to ne izaziva bol, taj je hrabar, dok onaj kojemu to izaziva bol, taj je straljivac. To je
zato to se vrlina karaktera odnosi na uitke i boli.
Naime, uitak je ono zbog ega inimo loe stvari, a bol je ono zbog ega izbjegavamo
valjane stvari. Stoga je potrebno da se ve od mladosti odgajamo tako, kako kae Platon, da
uitak i bol osjeamo prema stvarima prema kojima ih trebamo osjeati, jer to je pravi odgoj.
Nadalje, ako se vrline odnose na djelovanja i emocije, a svaka emocija i svako
djelovanje implicira uitak i bol, i zbog tog razloga vrlina se odnosi na uitke i boli. To
naznauju i kazne, koje se izvravaju tim sredstvima; one su naime neka vrsta lijeka, a lijekovi
po svojoj prirodi djeluju na temelju suprotnosti.
Nadalje, kao to smo i ranije kazali, svako stanje due po svojoj se prirodi odnosi na
ono to je prirodno ini gorom i boljom i time se bavi; naime, ljudi postaju loi na temelju
uitaka i boli: tako to tee za ili izbjegavaju one uitke i boli koje ne smiju ili u vrijeme kada
ne smiju ili na nain na koji ne smiju ili na bilo koji drugi nain na koji se takve stvari naelno
razluuju.
Stoga neki vrline definiraju kao neke vrste neaficiranosti i smirenosti u odnosu na
uitke i boli. Meutim, u krivu su, jer vrline nazivaju nekim vrstama neaficiranosti i
72
smirenosti u apsolutnom smislu, a ne dodaju odreenja npr. biti smiren kako treba, kako
se ne smije, kada treba i tako dalje.
Prema tome, pretpostavljamo da je vrlina takva vrsta stanja koja ini ono to je
najbolje s obzirom na uitke i boli, a porok je ono to je tome suprotno.
I ono to slijedi moglo bi nam pokazati da se vrlina i porok odnose na iste stvari.
Postoje tri predmeta izbora lijepo, korisno i ugodno i tri predmeta izbjegavanja
ono to je protivno predmetima izbora: runo, tetno i bolno. U pogledu svih tih stvari dobar
ovjek postupa ispravno, dok lo postupa pogreno, naroito u pogledu uitka. Uitak je
naime zajedniki i ljudima i ivotinjama i prati svaki predmet izbora, jer i ono to je lijepo i
ono to je korisno ine se ugodnim.
Nadalje, u svima nama uitak zajedno s nama raste od ranog djetinjstva. Stoga je teko
izbrisati tu emociju koje je ukorijenjeno u naem ivotu. I djelovanja, isto kao i emocije
prosuujemo neki od nas vie, neki manje na temelju uitka i boli. Stoga je dakle nuno
da se cijela naa rasprava bavi njima, jer za nae je djelovanje iznimno vano pitanje da li
uivamo i osjeamo bol na dobar ili lo nain.
Nadalje, tee je boriti se protiv uitka nego protiv emocije, iako je i protiv emocija
teko boriti se, kako kae Heraklit. I umijee i vrlina uvijek se bave onim to je tee, a dobar
rezultat ak je i bolji ako se do njega tee dolo. Stoga se i zbog tog razloga cijela naa rasprava
kako onaj njezin vid koji se odnosi na vrlinu, tako i onaj koji se odnosi na politika pitanja
bavi uicima i bolima; jer onaj koji se njima dobro koristi, taj e biti dobar, a tko se njima
koristi loe, taj e biti lo.
Dakle, moe se kazati: vrlina se odnosi na uitke i boli; djelovanja iz kojih vrlina
nastaje uzrok su njezina uveavanja ili, ako su poinjena na drukiji nain, unitenja;
stavljanje u djelo neke vrline odnose se na istu stvar iz koje ta vrlina proizlazi.

4. No netko bi mogao postaviti ovakvu zagonetku: Na to misli kad kae da kako bismo
postali pravedni trebamo initi pravedna djela, a kako bismo postali umjereni trebamo initi
umjerena djela? Naime, ako potujemo gramatika i glazbena pravila, onda ve jesmo
gramatiki i glazbeno obrazovani; na isti nain, ako inimo pravedna i umjerena djela, onda
ve jesmo pravedni i umjereni.
No moda ni kod umijea stvar nije takva, jer uiniti neto u skladu s gramatikim
pravilima mogue je i sluajno ili uz tuu pouku. ovjek e, dakle, biti gramatiki obrazovan
kada uini neto u skladu s gramatikim pravilima i uini to na gramatiki nain, to jest
izraavajui znanje gramatike koje postoji u njemu.
Nadalje, nije tako ni da ono to vrijedi za umijea vrijedi za vrline. Jer proizvodi
umije svoje dobro imaju u samima sebi; za njih je dakle dovoljno to se u trenutku kad
nastanu nalaze u odreenom stanju. S druge strane, da bi djelovanja koja izraavaju vrline
bila izvrena na pravedan ili umjeren nain, nije dovoljno ako se sama nalaze u odreenom
stanju, nego i djelatnik mora biti u odreenom stanju kada ih vri, i to:
mora znati da ih vri;
mora odluivati o njima, i to odluivati na temelju njih i
73
njegovo stanje dok ih vri mora biti vrsto i postojano.
Ti se uvjeti ne ubrajaju u uvjete potrebne za posjedovanje umijea, osim samog
znanja. Meutim, kao uvjet za vrlinu, znanje nema nikakvu ili tek] malu teinu, dok su ostali
uvjeti od velike, zapravo sve vanosti, a oni se stjeu na temelju estog injenja pravednih i
umjerenih djela.
Naime, djela se nazivaju pravednim i umjerenim kada su takva kakve bi uinio
pravedan i umjeren ovjek; s druge strane, pravedan i umjeren ovjek nije jednostavno onaj
koja ini ta djela, nego onaj koji ih uz to ini onako kako ih ine pravedni i umjereni ljudi.
Stoga je tono kazati da ovjek postaje pravedan injenjem pravednih djela, odnosno
da postaje umjeren injenjem umjerenih djela; neinjenjem tih djela nitko nema nikakva
izgleda da postane dobar.
No mnogi ne ine ta djela, nego bjee u filozofski argument i misle da filozofiraju te da
e tako postati valjani. Po tome su slini bolesnicima koji misle da e se izlijeiti tako to]
pozorno sluaju lijenike, ali ne ine nita od onoga to im oni propisuju. Kao to, dakle, oni
na taj nain nee izlijeiti stanje svojeg tijela, tako ni takvo filozofiranje nee izlijeiti stanje
due.

5. Nakon toga treba ispitati to vrlina jest. Budui, dakle, da postoje tri vrste stvari koje se
pojavljuju u dui emocije, sposobnosti i stanja vrlina mora biti jedna od njih.
Pod emocijom mislim na udnju, srdbu, strah, drskost, zavist, radost, ljubav, mrnju,
enju, ljubomoru, milost, openito: sve za im slijede uitak ili bol.
Pod sposobnostima mislim na ono na osnovi ega se za nas kae da moemo imati
spomenute emocije, primjerice ono na osnovi ega se za nas kae da smo u stanju srditi se,
osjeati bol ili milost.
Pod stanjima mislim na ono na osnovi ega se prema emocijama odnosimo dobro ili
loe. Primjerice, prema srdbi se odnosimo loe ako je osjeamo prejako ili preslabo, a ako je
osjeamo na srednji nain, onda se prema njoj odnosimo dobro. Isto vrijedi i za druge
sluajeve.
Dakle, ni vrline ni poroci nisu emocije, jer:
za nas se kae da smo valjani ili loi s obzirom na nae vrline i poroke, a ne s obzirom na
nae emocije;
s obzirom na nae emocije ne bivamo ni pohvaljeni ni pokueni (jer ne pohvaljuje se onaj
tko se boji ili srdi, niti se pokuuje onaj koji se jednostavno srdi, nego onaj koji se srdi na neki
odreeni nain); no s obzirom na nae vrline i poroke bivamo pohvaljeni ili kueni.
nadalje, mi se srdimo i bojimo, a da to nismo odluili, dok su vrline neke vrste odluka,
odnosno nisu mogue bez odluka;
osim toga, za nas se kae da smo pokrenuti s obzirom na svoje emocije, dok s obzirom na
svoje vrline i poroke nismo pokrenuti, nego se nalazimo u nekakvoj dispoziciji.
Zbog tih razloga vrline nisu ni sposobnosti. Naime, za nas se ne kae da smo dobri ili
loi jednostavno zato to smo sposobni za emocije, a niti nas zbog toga pohvaljuju ili
74
pokuuju. K tome, sposobnosti imamo po svojoj prirodi, dok dobri ili loi ne postajemo po
svojoj prirodi (o tome smo govorili ranije).
Ako, dakle, vrline nisu ni emocije ni sposobnosti, preostaje da su one stanja. Dakle,
kazali smo to je vrlina po svojem rodu.

6. No ne smijemo kazati samo tako, Vrlina je stanje, nego moramo kazati i kakva vrsta
stanja jest ona.
Stoga valja rei da svaka vrlina uzrokuje da ono ega je to vrlina bude u dobrom stanju
i da svoju funkciju dobro izvrava. Primjerice, vrlina oka ini valjanim i oko i njegovu
funkciju, jer vrlina je oka ono na osnovi ega dobro vidimo. Slino tome, vrlina konja jest ono
to konja ini valjanim te dobrim u tranju, noenju jahaa i suoavanju s neprijateljima.
Dakle, ako je tako u svim sluajevima, i vrlina ovjeka bila bi stanje na osnovi kojega ovjek
postaje dobar i dobro izvrava svoju funkciju.
Ve smo kazali kako e to biti istinito, a to e biti jasno i na ovaj nain: ako
razmotrimo kakva vrsta stvari jest priroda vrline.
U svemu to je kontinuirano i djeljivo moemo uzeti vie, manje i jednako, i to ili s
obzirom na samu stvar ili s obzirom na nas, a ono to je jednako neka je vrsta sredine izmeu
suvika i manjka.
Pod sredinom u samoj stvari mislim na ono to je jednako udaljeno od oba kraja, a to
je za svakoga jedno te isto; s druge strane, pod sredinom s obzirom na nas mislim na ono to
nije ni suvino ni manjkavo; no to nije za sve ni jedno ni isto. Primjerice, ako je deset mnogo,
a dva malo, onda est uzimamo kao sredinu u samoj stvari, jer est jednakom koliinom tj.
etiri premauje dva i biva premaeno od deset]. To je sredina prema aritmetikoj proporciji.
Meutim, to nije nain na koji treba uzeti ono to je sredina s obzirom na nas. Naime, ako je
deset komada nekome mnogo pojesti, a dva komada malo, onda ne slijedi da e trener
propisati da se pojede est komada, jer onome tko treba uzeti hranu to moe biti i previe i
premalo; primjerice, atletiaru Milonu to je premalo, a poetniku u gimnastici previe. Isto je
i u sluaju tranja i hrvanja. Na taj nain, dakle, svaki strunjak izbjegava i suviak i manjak, a
trai i izabire sredinu, i to ne sredinu same stvari, nego sredinu s obzirom na nas.
Dakle, na taj nain svaka znanost dobro izvrava svoju funkciju: usredotoava se na
sredinu te prema njoj prilagouje svoje proizvode (zato se za dobro nainjene proizvode
obino kae da im se ne moe nita ni oduzeti ni dodati, jer da suviak i manjak unitavaju
dobrotu proizvoda, dok je srednost odrava; dobri obrtnici, kako kaemo, proizvode
usredotoavajui se na srednost). A budui da je vrlina, poput prirode, tonija i bolja od
svakog umijea, ona e takoer teiti prema sredini.
Pod vrlinom ovdje mislim na vrlinu karaktera; ona naime tei prema sredini jer se
odnosi na emocije i djelovanja, a u njima postoji suviak, manjak i sredina. Primjerice, bojati
se, biti smion, udjeti, srditi se, osjeati samilost i, openito, osjeati uitak i bol moe se i
previe i premalo, a ni jedno ni drugo nije dobro. No imati te emocije tada kada ih treba
imati, o stvarima o kojima ih treba imati, prema ljudima prema kojima ih treba imati, radi
one svrhe radi koje ih treba imati i na nain na koji ih treba imati to je sredina i ono
75
najbolje, a upravo je to znaajka vrline. Slino tome, suviak, manjak i sredina postoje i u
pogledu djelovanja.
Vrlina se odnosi na emocije i djelovanja, u kojima suviak i manjak predstavljaju
pogreku i pokuuju se, dok se sredina pohvaljuje i dri ispravnom, a i jedno i drugo znaajke
su vrline. Prema tome, vrlina je neka vrsta srednosti, ukoliko je ono to tei sredini.
Nadalje, postoji vie naina na koje se moe pogrijeiti (zlo je naime znaajka onoga
to je neogranieno, kako su to slikovito izrazili pitagorovci, dok je dobro znaajka onoga to
je ogranieno), no samo jedan nain na koji se moe biti ispravan (stoga je grijeiti lako, a biti
ispravan teko, jer lako je promaiti cilj, a teko pogoditi ga). To je takoer razlog zbog kojega
su suviak i manjak znaajke poroka, dok je srednost znaajka vrline: Jer dobri smo samo na
jedan nain, a zli svakovrsno.
Prema tome, vrlina:
je stanje koje odluuje;
sastoji se u srednosti, i to srednosti s obzirom na nas koja je
odreena naelom, i to
naelom kojim bi je odredio razborit ovjek.
Vrlina je srednost izmeu dva poroka, poroka u smislu suvika i poroka u smislu
manjka. Osim toga, vrlina je srednost i zato to jedni poroci ne dostiu, a drugi premauju
ono to je ispravno u emocijama i djelovanjima, dok vrlina i pronalazi i izabire sredinu.
Dakle, s obzirom na svoju bit te s obzirom na objanjenje koje kae to to znai biti
vrlina, vrlina je srednost, no s obzirom na ono najbolje i dobro, ona je krajnost.
No tu srednost ne doputa svako djelovanje, a niti svaka emocija. Jer ve je u imenima
nekih djelovanja i emocija sadrana nevaljanost, primjerice meu emocijama to su zluradost,
bestidnost, zavist, a meu djelovanjima preljub, lopovtina, umorstvo. Jer sve te i takve
djelatnosti i emocije imaju te nazive zato to su one same nevaljane, a ne zato to su nevaljani
njihovi suvici ili manjci. Dakle, u pogledu tih stvari nikada ne moemo biti ispravni, nego
uvijek grijeimo. U pogledu tih stvari ne moemo uiniti dobro ili loe, primjerice poiniti
preljub s onim s kim treba, kada treba i kako treba, nego bezuvjetno vrijedi da poiniti bilo
koju od tih stvari znai grijeiti.
Smatrati da takva djelovanja i emocije doputaju srednost stoga je slino to i smatrati
da srednost, suviak i manjak postoje i pogledu injenja nepravde, straljivosti i razuzdanosti.
Jer u tom bi sluaju postojala i srednost suvika i manjka, suviak suvika i manjak manjka.
Naprotiv, kao to ne postoji suviak i manjak umjerenosti i hrabrosti zato to je
sredina na neki nain krajnost tako ne postoji srednost, suviak i manjak ni tih djelovanja,
nego na koji ih god nain netko poini, taj grijei. Openito, naime, ne postoji srednost
suvika i manjka, a ni suviak i manjak srednosti.