Izguvani papir i Nova hidretska godina

Onoga dana kada smotamo nebesa kao to se smota list papira za pisanje.
Onako kako smo prvi put iz niega stvorili, tako emo ponovo iz nita stvoriti
to je obeanje Nae. Mi smo doista kadri to uiniti. (El-Enbija 104)

Abdurahman b. Nasir es-Sadi u svom tefsiru kae da nas Uzvieni Allah u
ovom ajetu obavjetava da e toga dana, dana Sudnjega, nebesa i zemlja u
svojoj irini i visini biti uniteni, a da e zvijezde rasprene biti. Sunce i mjesec
sjaj svoj e izgubiti, a ljudi e iz kabura ustati i bit e stvoreni kao to su i prvi
put stvoreni bili, iz niega.

To je obeanje Gospodara svjetova a kada On neto obea, tada tome ni
odgaanja ni zaborava nema.

Nakon oivljenja ljudi e u udnom stanju biti.

A na Dan kada planine uklonimo, i kad vidi Zemlju ogoljenu a njih
smo ve sakupili, nijednog nismo izostavili, pred Gospodarom tvojim
bie oni u redove poredani: Doli ste Nam onako kako smo vas prvi put
stvorili, a tvrdili ste da vam neemo vrijeme za oivljenje odrediti. I
Knjiga e biti postavljena i vidjeete grjenike prestravljene zbog onog
to je u njoj. Teko nama! - govorie kakva je ovo knjiga, ni mali ni
veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala! i nai e upisano ono to
su radili. Gospodar tvoj nee nikome nepravdu uiniti. (El-Kehf, 47-49.)

Aia prenosi od Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Ljudi e na Sudnjem danu
biti proivljeni goli, bosi i neobrezani. Aia ga potom upita: Zar e tako
ljudi i ene gledati jedni u druge, o Allahov Poslanie? Poslanik
odgovori: Prizor e biti isuvie teak i straan da bi se time bavili.
i


I ashabi su znali pitati Poslanika s.a.v.s., o ovim stvarima a njegov odgovor je
uvijek upuivao na injenicu da e ovjek biti previe zauzet sobom i brigom o
svojim djelima da bi mogao obraati panju na druge ljude, pa ak i na svoje
blinje.

Dakle, injenice vrlo jasno upuuju na duhovnu dimenziju ovjekovog ivota
nakon ivota na ovome svijetu, kristalno jasno postojanje Gospodara svih
svjetova koji svime upravlja i Koji je iznad svega i Koji e ovjeku ono to je
radio u jasnoj formi predstaviti. Da bismo uvidjeli veliinu i koliinu stvaranja
Uzvienog Gospodara dovoljno je da navedemo jo jedan ajet iz sure Enbija.

Mi smo nebo u moi Svojoj sazdali, i Mi ga uistinu irimo!

Da bi se shvatilo kako je budunost univerzuma povezana sa Sudnjim
Danom, odreeno poznavanje kosmologije je nuno. U narednim redovima
pojasnit emo nekoliko kljunih stvari. Na sunev sistem se sastoji od Zemlje
i drugih osam planeta koje orbitiraju oko zvijezde koju mi nazivamo Sunce.
Sunce, zajedno sa dvije stotine biliona drugih zvijezda, sainjava nau
galaksiju "Mlijeni Put." Galaksije su oblikovane otprilike kao diskovi, sa
zvijezdama koje orbitiraju na raznim udaljenostima oko ogromne sredinje
mase.

Univerzum je toliko prostran da se udaljenost izmeu zvijezda i galaksija mora
mjeriti u "svjetlosnim godinama." Svjetlosna godina je udaljenost koju svjetlost
pree u godini dana, brzinom od 300.000 kilometara u sekundi. Udaljenost od
Sunca do Zemlje je samo osam minuta svjetlosne brzine. Uporedivi to s
ovim, nama najblia zvijezda osim Sunca, je na udaljenosti od etiri svjetlosne
godine. Galaksija u kojoj obitavamo, "Mlijeni Put," je 150 svjetlosnih godina u
rasponu. To znai da bi putujui brzinom svjetla, uzelo 150 svjetlosnih godina
da preemo udaljenost s jednog kraja Mlijenog Puta do drugog. Galaksije su
u prosjeku udaljene jedna od druge oko 10 miliona svjetlosnih godina. Mnoge
stotine biliona takvih galaksija sainjavaju istinski gigantski univerzum.

I onda razumijemo kur'anski ajet:

"Stvaranje nebesa i Zemlje je zasigurno vee nego stvaranje ljudskog
roda, ali veina ljudi ne zna." (Mu'min, 57)

Oni koji se razumiju u astrofiziku odmah e uoiti zapanjujue injenice
iznesene u navedenom ajetu. Znamo da je svemir u fazi konstantnog irenja.
Znamo, isto tako, da se ovo irenje odvija brzinom koju je dao Veliki prasak.
Na kraju, pred nama se pojavljuju dvije alternative. Prema prvoj, svemir koji
se konstantno iri rairit e se do nesluenih granica, sve zvijezde e potroiti
svoju energiju, opast e temperatura i tako e doi do kraja svemira.

Kraj svemira e, dakle, nastupiti kao rezultat nestanka energije zvijezda,
zaustavljanjem kretanja i izlaskom svih nebeskih tijela iz meusobnih
podruja gravitacije.

Prema drugoj mogunosti, svemir e se, zbog meusobnih privlaenja
nebeskih tijela, prestati iriti, poet e se skupljati i na kraju e se svemir
pretvoriti u cjelinu u kojoj je bio u samom poetku.

Jo jedna od intrigantnih stvari je vrijeme. Niko stvarno ne zna ta je vrijeme.
Albert Antajn je objasnio vrijeme rekavi da je to neto to mi mjerimo
sahatom. Vrijeme prolazi polako unutar objekata koji se kreu brzinom blizu
brzine svjetlosti i potpuno stane na stepenu brzine svjetlosti. Vrijeme ima
direkciju, ono se uvijek kree prema budunosti. Mi vidimo kiu kako pada sa
neba, predmeti se razbijaju, ljudi stare, i ljudi umiru. Mi ne vidimo au kako
postaje "sklopljena iz paramparadi" ili bilo koga da se povraa iz mrtvih. To
bi se moglo desiti samo kad bi se vrijeme preokrenulo unazad. Neki fiziari
kao Michael Berry, Thomas Gold i Steven Hawking su pretpostavili da bi se
vrijeme moglo preokrenuti kada nastupi kontrakcija univerzuma. Ajeti iz
Kur'ana sugeriraju da e univerzum jednog dana doista poeti da se skuplja i
to e se podudariti sa poetkom Sudnjeg Dana i preokretanjem (inverzijom)
vremena.

Sada postavljamo jasno pitanje: Kakve veze ima, izguvani list papira sa
nebesima, irenjem svemira i vremenom?

Uzvieni Allah ovjeku konstantno alje signale i poruke koje treba da ga dre
na ispravnoj stazi. Usljed zaluenosti dunjalukom i dunjalukim ukrasima
ovjek zaboravlja ili u najmanju ruku olahko shvata velike znakove Gospodara
poput Onoga dana kada smotamo nebesa kao to se smota list papira za
pisanje. Ovo je ajet koji ledi krv u ilama, ovo je ajet koji svaki dan imamo u
svojim rukama. Svaki dan neto piskaramo, guvamo i bacamo. Svaki dan
vidimo ali ne vidimo. Svaki dan nam vrijeme iz ruku izmie i nestaje a mi se
tome smijemo.

Mi ne moramo ii u svemir da bismo vidjeli znakove naeg Uzvienog
Gospodara, dovoljno je da pogledamo u svoje ruke i lice na kojima su bore
poele da se javljaju. Svaka bora je korak blie kaburu, svaki udisaj i izdisaj je
korak blie polaganju rauna. Ne moramo oima svojim vidjeti irenje
svemira, dovoljno je pogledati nau kou koja se iri sa godinama. Dovoljno je
obratiti panju na stablo koje je prije dva mjeseca u punini ivota bilo a sada
poput starca eka svoj kraj.

Uzvieni Allah je s razlogom dao graninike u vremenu pa tako iznova imamo
godine koje nas upozoravaju. I ova, koja nam dolazi, treba da nam poslui za
duboko promiljanje o kvalitativnoj ispunjenosti naih ivota. Koliko je aa
naeg ivota na kraju ove godine puna? Koliko je stvari s kojima moemo s
ponosom pred Gospodara stati? Ovo su pitanja koja vjernik mora sebe da
pita, a ajeti koje smo naveli su najvea motivacija da ovjek radi sve to moe
kako bi spremno doekao ove velike i teke trenutke.

Nemojmo traiti uda da vidimo da bismo povjerovali ili praktini vjernici
postali. Gledajmo u sebe i one oko nas, gledajmo u prirodu i Allahove
znakove koje nam daje. Pokuajmo da u ovu godinu s milju o velikom
Gopodaru uemo i da cijeli svoj ivot samo Njemu posvetimo. Pokuajmo
makar jednu negativnu stvar kod sebe ispraviti radi Njega i moda nam ba to
bude najvea uzdanica i ponos na Sudnjem danu.

Mahir Kevri













i
Biljee Buharija, br. 6527., i Muslim, br. 2859., i ovo je njegova verzija.