Aleksa anti: Zna li, brate, Nevesinje ravno?

IZVOR:
aleksasantic.com
AUTOR:
Aleksa anti
FOTO:
Megas Aleksandros

Ove je stihove govorio, kao prolog, g. Atanasije ola na manifestaciji koju je u

Mostaru 19. decembra 1902. priredilo Srpsko pjevako drutvo Gusle u ast
postradalih Nevesinjaca.
21

Tekst: -A A +A

Autor:

Moja Hercegovina

Svi tekstovi ovog autora

Like
Moja Hercegovina
Follow
@MojaHercegovina

VEZANI LANCI

Nevesinjka Marija Pejii osvojila prvu nagradu Fondacije Branko

opi

Herman Hese: Ponovni susret

Dolazak Svetog Vaslija i graenje manastira Ostrog

Aleksa anti: Pod Ostrogom

to se ono tuna suza sjaji

Na ikoni svetitelja Save?
to kandila trnu na oltaru,
I to an'o na dverima cvili?
to pucaju na guslama strune?
to se tresu grobovi otaca?
to se gore jadovanjem ore
to nam plau na izvoru vile,
Kao majka za jedinim sinom,
Kao sestra za bratom roenim?
Lako ti je pogoditi, drue,
Rane ljute to nam duu mute.
Zna li ono leglo sokolova,
Zna li ona polja od pokolja,
to no su ih krvlju blagodarnom
Natapala prsa od junaka,
Muka prsa slobodna gortaka?
Zna li zemlju, gdje no za krst asni,
Za krst asni i slobodu dragu

Lee kosti zatonika hrabrih?

Zna li tamo ono mjesto slavno,
Zna li, brate, Nevesinje ravno?
Tamo braa u nevolji cvile:
Mrana ela poniknula nikom,
Sledila se srca u junaka,
Sledile se due u junaka,
Jer nevolja opasala jaka:
Zla godina i zli janiari,
Kroz koeve prazne vjetar duva,
Glad se ceri, muenike mjeri,
Okiva ih verigama ljutim,
Sokolima laka lomi krila,
Da nam zemlja ostane bez kril;
Sokolove sa gnijezda goni,
Da nam zemlja sokolova nema,
Otadbina da proplae ljuto,
Da oplae zatonike drage
Srpske slave i imena srpskog;
Nebo nae da zvijezda nema,
Vjera naa da izvora nema;
Crni vrani da zagraku crno
Nad grobnicom naega uzdanja
Brao! Sestre! Oevi! O, ljudi!
Ako vam je srpsko ime sveto,
Ako vam je domovina draga,
Ako znate ta je suza majke,
O, ne dajte da nam teki grijeh
Dom okalja i pritisne duu!
O, na dajte da kosti otaca
Prokunu nas iz grobova svojih!
O, ne dajte da uzdahnu na nas
One iste, one srpske due,
Oni divi, Obilii ivi,
to su rodu vijekove duge,
Kao sveta lua sa nebesa,
Svijetlili u dubokoj noi,
I stupali, u krvi od rana,
Na susree vaskrsnoga dana.
Dajte, brao, pomoi im dajte.

Ne pomoi, samo dug im dajte!

Oni za rod i ivot su dali
Krvlju svojom po stotinu puta
Topili su staze i bogaze;
Umirali po stotinu puta,
Ostavljali kue i ognjita
I svoj stijeg diui visoko
Na krvavu stupali Golgotu,
da vaskrsno zasvijetli sunce,
da ogrije sunje i nevoljne,
Da nestane onih ljutih rana,
Ljutih rana od Kosova dana
Dajte, brao, pomoi im dajte!
Ne pomoi, samo dug im dajte!
To vas moli ona tuna suza
Na ikoni svetitelja Save;
To nam zbore grobovi otaca
I krv sveta to je negda pala
Na rtvenik svijetle slobode;
To nam zbore tamnice duboke,
Gdje su ono u muenju dugom
Divni borci, jedan do drugoga,
Pratali se s duama vitekim;
To nam zbori kandilo to gori
Pred ivotom Vasilije svetog;
To nas moli aneo to cvili
Na dverima naijeh oltara;
To nas moli krv, bratstvo i vjera,
Suze, muke Otadbine drage
I sve due to ih jadi gue
1903.
ALEKSA ANTI