Izdava
HINUS
Miramarska 13 b
Zagreb
info@hinus.hr
Urednik
Mr. sc. Hrvoje Zrni
Recenzenti
Prof. dr. sc. Zvonimir Janovi
Prof. dr. sc. Marijan eruga
Prof. dr. sc. Tomislav Lovri
ISBN 987-953-6904-23-5
ANALIZA
AMBALANOG
MATERIJALA
HINUS
P r os l o v
Prirunik Analiza ambalanog materijala namjenjena je prvenstveno
studentima Prehrambeno-tehnolokog fakulteta Sveuilita u Zagrebu koji su
upisali studij Prehrambene tehnologije sa smjerovima Nutricionizam i Prehrambeno inenjerstvo. Prirunik takoer moe sluiti studentima Prehrambeno-tehnolokog fakulteta Sveuilita u Osijeku, a zatim i svima koji se bave ovim
podrujem.
Vjebe su vezane uz predmet Ambalaa koji se slua u treoj godini
navedenih studija, a izvodi se u tjednoj satnici od dva sata predavanja i dva sata
vjebi u jednom semestru. Naravno da se u ovoj satnici ne moe izvesti cjelokupan program vjebi koje su obuhvaene ovom publikacijom, pa je nuno nainiti
odabir prema raspoloivom vremenu.
Meutim, metode analize ambalanog materijala i ambalae, koje su
ovdje opisane, mogu posluiti i drugim korisnicima, posebice onima u pogonima
i laboratorijima prehrambene, ali i neke druge industrije. Kao orijentacijske
metode, mogu ih koristiti i proizvoai ambalae i ambalanih materijala te svi
drugi koji se bave kontrolom kakvoe. Veina opisanih metoda i analiza su
jednostavne i nisu skupe pa se mogu izvoditi u mnogim laboratorijima bez
prevelikih ulaganja u opremu. Izuzetak ine analize koje se ne mogu izvesti bez
posebne opreme, ali za takve analize postoje odgovarajue institucije koje
pruaju odgovarajue usluge zainteresiranim korisnicima.
Prirunik je podijeljen na Uvod, zatim pet poglavlja 1-Analiza dimenzija
ambalanog materijala, 2-Analiza papira, 3-Analiza metalne ambalae, 4-Analiza stakla, 5-Analiza polimernih materijala, koji sadravaju sve relevantne podatke za provedbu pojedinih analiza. Na kraju Prirunika navedena je i Temeljna
literatura.
SADRAJ
UVOD................................................................................................................... 9
1. Analiza dimenzija ambalanog materijala ................................................. 13
1.1 Odreivanje gramature ambalanog materijala ............................................ 13
1.2. Odreivanje debljine ambalanog materijala gravimetrijskom metodom ... 16
1.3 Mjerenje debljine ambalanog materijala mikrometarskim vijkom i
pominim mjerilom....................................................................................... 19
2. Analiza papira ............................................................................................... 25
2.1. Odreivanje pH vrijednosti papirne ambalae............................................. 25
2.2. Odreivanje otpornosti papira prema probijanju (metoda po Mullenu) ...... 28
2.3. Odreivanje mase apsorbirane vode na papirnoj ambalai
(Cobbova metoda) ....................................................................................... 30
2.4. Odreivanje kapilarnog upijanja vode na papirnoj ambalai....................... 35
3. Analiza metalne ambalae............................................................................ 39
3.1. Odreivanje debljine prevlake kositra metodom mlaza............................... 39
3.2. Odreivanje mase prevlake kositra gravimetrijskom metodom
(Clarkova metoda)........................................................................................ 42
3.3. Odreivanje poroznosti prevlake kositra na bijelom limu ........................... 45
3.4. Odreivanje adhezivnosti laka na bijelom limu........................................... 48
3.5. Odreivanje mase prevlake laka na bijelom limu gravimetrijskom
metodom ...................................................................................................... 51
3.6. Odreivanje poroznosti prevlake laka na bijelom limu ............................... 56
3.7. Odreivanje debljine laka na aluminiju ....................................................... 59
3.8. Odreivanje poroznosti laka na aluminiju ................................................... 62
3.9. Odreivanje poroznosti laka na metalnoj ambalai metodom bez
razaranja (metoda po Ettingeru)................................................................... 64
3.10. Ispitivanje metalnog ambalanog materijala metodom "ok testa" ........... 68
4. Analiza stakla ................................................................................................ 73
4.1. Odreivanje otpornosti stakla prema kiselinama ......................................... 73
4.2. Odreivanje otpornosti stakla prema luinama............................................ 76
5. Analiza polimernih materijala..................................................................... 79
5.1. Identifikacija polimernih materijala metodom s plamenom ........................ 79
5.2. Odreivanje kompaktnosti sloenih folija ................................................... 82
__________________________________________________________________________ Uvod
UVOD
Suvremena ambalaa odlikuje se vrlo velikim izborom ambalanog materijala i ambalanih oblika za razliite vrste robe. Ambalaa robu
uva tijekom prometa pri emu su obuhvaeni svi stupnjevi od proizvodnje
do potronje robe kao to su pakiranje, transport, skladitenje i prodaja.
Sistematizacija ambalae nije jednoznana jer postoji vie parametara
koji su karakteristini za njenu podjelu pa tako primjerice moemo podijeliti ambalau prema ambalanom materijalu:
papirna i kartonska
metalna
staklena
plastina
drvena
tekstilna
prema osnovnoj namjeni u prometu:
prodajna
transportna
skupna
prema trajnosti:
povratna
nepovratna
Osnovne funkcije ambalae mogu se svrstati u etiri skupine:
zatitna
skladino-transportna
prodajna
uporabna
Najvea vanost pridaje se zatitnoj funkciji ambalae, jer ona mora
tititi robu od mehanikih naprezanja, od atmosferskih utjecaja, od fizikih i kemijskih utjecaja, od mikroorganizama, od tetoina i drugog.
Kada govorimo o ambalai za pakiranje i uvanje prehrambenih proizvoda, ona mora dodatno udovoljavati strogim i specifinim
zahtjevima, jer mora kroz dulje vrijeme osigurati izvornu kakvou svjee
ili netom proizvedene hrane, a pritom mora biti visoke zdravstvene
ispravnosti kako ne bi dolo do kontaminacije hrane, a time i do opasnosti za zdravlje potroaa. Zbog toga je odabir adekvatnog ambalanog materijala za odreenu vrstu hrane prvorazredan problem prehrambene industrije.
9
10
__________________________________________________________________________ Uvod
11
12
1.
1.1.1.
SAETAK
Uzorku poznate povrine odredi se masa i prerauna na jedinicu povrine.
1.1.2.
UZORCI
Uzorci dimenzija 100 x 100 mm.
1.1.3.
PRIBOR
kare za rezanje uzorka
Ravnalo s milimetarskom podjelom
Analitika vaga, tonost na 0,001 g
1.1.4.
POSTUPAK
Izrezati uzorke (tri do pet) i izraunati povrinu, A / cm2. Uzorke izvagati na analitikoj vagi, radi odreivanja mase, m / g.
1.1.5.
PRORAUN
Masa po jedinici povrine ispitivanog uzorka izraava se kao srednja
vrijednost pojedinanih mjerenja.
Iz podataka mase i povrine uzorka izrauna se gramatura, Gg / g m2:
m 4
10
[g m2]
A
gdje je:
m - masa uzorka, g
A - povrina uzorka, cm2
Gg =
1.1.6.
/1/
PRIKAZ REZULTATA
Rezultati se prikazuju kao srednja vrijednost tri do pet mjerenja.
Rezultate mjerenja prikazati u tablici 1.
13
Papir
A / cm2
m/g
1.
14
LITERATURA
A.Buquet i P.Manchon, Metodes pratique d'identification et d' analyse
des materiaux utilises pour la realisation d'emballages flexibles ou
semi-rigides, Cahiers documentaires de l' IFEC, Nov. (1974).
Ambalani
materijal
Povrina uzorka
A / cm2
Masa uzorka
m/g
Gramatura
Gg / g m2
Aluminij
Bijeli lim
Papir
Gg =
m 4
10 =
A
[g m2]
Ocjena / komentar:
15
SAETAK
Masa ispitivanog uzorka poznate povrine, prerauna se na masu po
jedinici povrine. Dobivena vrijednost podijeli se sa specifinom masom
ispitivanog uzorka.
1.2.2.
UZORCI
Uzorci bijelog lima i aluminija dimenzija 50 x 50 mm.
Uzorci aluminijske folije, dimenzija 100 x 100 mm.
1.2.3.
PRIBOR
kare za rezanje uzorka
Ravnalo s milimetarskom podjelom
Analitika vaga, tonost na 0,001 g
1.2.4.
POSTUPAK
Izrezati uzorke i izraunati povrinu, A / cm2. Uzorke izvagati na analitikoj vagi, radi odreivanja mase, m / g.
1.2.5.
PRORAUN
Debljina lima (D / mm) se odreuje prema formuli /1/:
D=
10 m
A
[mm]
m - masa uzorka, g
16
/1/
1
Bijeli lim
2
3
1
Aluminijska
2
folija
3
1
Polietilen
2
3
1.
2.
3.
m/g
D/mm
LITERATURA
ISO 1111/1 - 83 (E) Single cold-reduced tinplate and single-cold
reduced blackplate. Part 1. Electrolytic and hot-dipped tinplate sheet
and blackplate sheet (1983).
S.C. Britton, Tin Versus Corrosion, I.T.R.I. Publication No. 510
(1975).
A.Buquet i P.Manchon, Metodes pratique d'identification et d' analyse
des materiaux utilises pour la realisation d'emballages flexibles ou
semi-rigides, Cahiers documentaires de l' IFEC, Nov. (1974).
17
1
2
Bijeli lim
3
3
= 7,85 g cm
1
Aluminijska
2
folija
3
= 2,70 g cm3
1
2
Polietilen
3
= 0,92 g cm3
Masa
uzorka
m/g
D=
10 m
=
A
Ocjena / komentar:
18
[mm]
Debljina
uzorka
D/mm
SAETAK
Debljina se mjeri postavljanjem uzorka izmeu mjernih krakova mikrometarskog vijka, te oita izmjerena debljina na skali.
1.3.2.
UZORCI
Uzorci bijelog lima i aluminija dimenzija 50 x 50 mm.
1.3.3.
PRIBOR
Mikrometarski vijak, tonosti 0,01
Pomino mjerilo
kare za rezanje uzoraka
1.3.4.
POSTUPAK
Debljina se izmjeri na limovima u stanju u kakvom su primljeni, ili na
isjeenim uzorcima limova s oblikovane ambalae.
Mjerenje mikrometarskim vijkom izvodi se tako da se uzorak postavi
izmeu krakova mjerila, a izmjerena debljina oita se na sklali mjernog
bubnja (v. DODATAK). Debljinu lima oitati na tri razliita mjesta.
Mjerenje pominim mjerilom se izvodi tako to se uzorak postavi
tako da krakovi pridravaju uzorak, pri emu se na sklali oita postignuta vrijednost, (v. DODATAK). Debljinu lima oitati na tri razliita
mjesta.
1.3.5.
PRIKAZ REZULTATA
Rezultat mjerenja izraava se kao srednja vrijednost pojedinanih
mjerenja, D / mm (tablica 1.) .
Tablica 1. Rezultati mjerenja
Br.
D1 [mm]
uzorka
mikrometarskim vijkom
1
2
3
D2 [mm]
pominim mjerilom
19
1.
LITERATURA
D. Winterhalter, A. Sliepevi, K. Kempni, Vjebe iz fizike, kolska
knjiga, Zagreb (1983).
DODATAK
MIKROMETARSKI VIJAK
Mikrometarski vijak se sastoji od vijka koji se okree u matici (slika
1.). Kod nekih se mikrometarskih vijaka pri jednom potpunom okretu
bubnja vijak pomakne za 1 mm. Ta se milimetarska razdioba moe
proitati na matici, a dijelovi okreta mogu se proitati na bubnju. Rub
bubnja razdijeljen je na 10, 50, 100 ili neki drugi broj dijelova. Mikrometarski vijak prikazan na slici 1., ima bubanj razdijeljen na 50 dijelova, a potpuni njegov okret pomakne ga udesno za 0,5 mm. Znai da
se pomou crtica na bubnju oitava stotinka milimetra, jer pri zakretu
za 50 crtica bubanj se pomakne za 0,5 mm. Na sklali se proita broj
milimetara do tonosti 0,5 mm, a na bubnju stotinke millimetra, tj broj
koji se nalazi na bubnju nasuprot pravcu skale (slika 1.a).
skala
vijak
20
bubanj
40
0
30
2,5 + 0,36 = 2,86 mm
Slika 1.a
POMINO MJERILO
Pominim mjerilom moe se odrediti debljina uzorka tono na desetinku milimetra.
Sastoji se od dva kraka: pominog i vrstog (slika 2.), izmeu kojih se
stavlja uzorak. Razmak krakova oita se na glavnoj skali, koja je razdijeljena na centimetre i milimetre, a dijelovi milimetra oitaju se na
pominoj skali - noniusu. Dijelovi pomine skale odabrani su tako da
je 10 dijelia noniusa iste duine kao 9 dijelova glavne skale, odnosno
jedan dio noniusa odgovara 0,9 dijelova glavne skale.
vrsti krak
pomini krak
glavna skala
nonius
uzorak
Slika 2. Pomino mjerilo
2.a)
9 10
10
glavna skala
skala noniusa
21
1 2
0 1 2 3
4 5 6 7
9 10
8 9 10
glavna skala
skala noniusa
2.c)
1 2 3 4
9 10
glavna skala
5 6 7 8 9 10
skala noniusa
Ako je razmak izmeu nula vei od jednog dijela skale (slika 2.c) tada
se oitaju najprije dijelovi glavne skale do nule noniusa, a zatim se
pogleda koja crta noniusa se podudara sa jednom od crta glavne skale.
Odnosno u primjeru, na slici 2.c, debljina predmeta iznosi 2,3 mm.
22
Aluminij
Bijeli lim
Papir
Karton
Ocjena / komentar:
23
24
2.
ANALIZA PAPIRA
2.1. Odreivanje pH vrijednosti papirne ambalae
2.1.1
SAETAK
Ispitvanim uzorcima se, nakon obradbe s destiliranoom vodom i otopinom soli, odredi pH vrijednost.
2.1.2
UZORCI
Uzorci papira mase 1,0 g.
2.1.3
PRIBOR
Stakleni tapi
Satno stakalce
aa od 200 mL
pH-metar
Elektrode
Indikator - staklena elektroda
Referentna - kalomel elektroda
2.1.4
KEMIKALIJE
Destilirana voda
Natrijev klorid, NaCl
Natrijev hidroksid, NaOH
Klorovodina kiselina, HCl
2.1.5
OTOPINE
Otopina natrijevog klorida - 10 %
Otopina natrijevog hidroksida - 102 mol dm3
Otopina klorovodine kiseline - 102 mol dm3
2.1.6
POSTUPAK
Odvagnuti uzorak prenijeti u au od 200 mL. Preliti uzorak s 20 mL
destilirane vode. Mijeati staklenim tapiem dok se uzorak jednolino
razmulji. Dodati 50 mL otopine natrijevog klorida. Otopinu neutralizirati na pH = 7 0,2 uz dodatak otopine NaOH ili HCl. Pomijeati,
prekriti satnim stakalcem i ostaviti stajati 1 sat na 20 oC. Povremeno
promijeati sadraj u ai (2-3 puta tijekom stajanja). Dekantirati i
odrediti pH vrijednost otopine, na pH-metru, uranjanjem elektroda (ili
kombinirane elektrode).
25
2.1.7
PRIKAZ REZULTATA
Rezultate ispitivanja prikazati u tablici 1.
Tablica 1. Rezultati ispitivanja
Broj
Uzorci
uzoraka
pH
pH - srednja
vrijednost
PAPIR
KARTON
1.
2.
26
LITERATURA:
A.Buquet i P.Manchon, Metodes pratique d'identification et d' analyse
des materiaux utilises pour la realisation d'emballages flexibles ou
semi-rigides, Cahiers documentaires de l' IFEC, Nov. (1974).
DIN 53 124 Bestimmung des pH - Wertes Prfung von Papier und
Pappe (1960).
Broj uzoraka
pH
pH - srednja
vrijednost
Papir
Karton
Ocjena / komentar:
27
SAETAK
Otpor papira prema probijanju definira se kao maksimalni, jednolino
razdijeljeni, tlak primjenjen pod pravim kutem kod kojeg dolazi do
probijanja ispitivanog uzorka (papir ili karton). Ispitivani uzorak postavi se izmeu elastine membrane, krunog oblika, a rubovi se uvrste
vijcima. Dovodom fluida (pod konstantnim hidraulikim tlakom) uzorak poprima konveksni oblik i konano puca.
2.2.2
UZORCI
Uzorci papira ili kartona bez oteenja.
2.2.3
POSTUPAK
Rubovi uzorka privrste se vijcima izmeu elastine membrane (slika
1.), a potom se narine konstantni tlak. Nakon probijanja uzorka dovod
tlaka se iskljui, a uzorak se odvoji od elastine membrane.
Uzorci se ispituju s obje strane, a rezultati se predoavaju kao srednja
vrijednost svih provedenih mjerenja.
PRORAUN
Otpornost papira prema probijanju, BT (Bursting Test), izraava se kao
maksimalna vrijednost (Fmax / kPa) tlaka koji uzrokuje probijanje ispitivanog uzorka.
Takoer se i izraunava omjer otpora papira na probijanje i gramature
uzorka:
srednja vrijednost otpora na probijanje / kPa
Omjer =
gramatura / g m 2
LITERATURA:
1. BS 3137 Methods for determining the bursting strength of paper and
board.
28
Otpor na
probijanje
Fp / kPa
Fp
Gg
kPa / g m2
Papir
Karton
Fp
Gg
kPa
g m 2
Ocjena / komentar:
29
SAETAK
Cobbovim testom se odreuje masa apsorbirane vode na ambalanom
materijalu (papir, valoviti karton - ljepenka), u odreenom vremenu,
pod tlakom vodenog stupca od 10 mm, pri temperaturi od 20 oC. Iz
razlike mase uzorka prije i poslije apsorpcije odredi se masa apsorbirane vode.
2.3.2
ZNAAJ I PRIMJENA
Veliinu povrinske apsorpcije vode na papiru (kartonu) korisno je
odrediti za one vrste papira koji pri daljnoj preradi dolaze u dodir s
vodom ili vodenim otopinama, emulzijama, suspenzijama i dr., iz kojih
mogu apsorbirati vodu (npr., pri ljepljenju, gumiranju, premazivanju,
prevlaenju itd.) i time utjeu na kakvou gotovog proizvoda.
2.3.3
UZORCI
Izrezati uzorke ambalanog materijala, povrine 100 cm2 ( = 112,8
mm).
Potrebno je pripremiti najmanje 10 uzoraka na kojima se provodi odreivanje apsorpcije vode.
2.3.4
PRIBOR
Cobbov cilindar
Uzorci ambalanog materijala
Kronometar (toperica)
Menzura od 100 mL
Analitika vaga, tonost na 0,001 g
2.3.5
OTOPINE
Destilirana voda.
2.3.6
APARATURA
Ureaj se sastoji od metalnog cilindra iji unutarnji promjer iznosi
112,8 0,2 mm. Cilindar je visok priblino 50 mm.
Ureaj mora biti takove konstrukcije da omoguava hermetiko prijanjanje metalnog cilindra na uzorak papira postavljenog na podnoje
ureaja.
Na podnoje ureaja postavlja se najprije tanka gumena ploa, ravnomjerne debljine, preko koje se poloi uzorak papira.
30
Gumena ploa slui kao brtva izmeu donje ivice metalnog cilindra i
uzorka papira kada je cilindar pritisnut (i uvren vijcima za podlogu)
na uzorak.
2.3.7
POSTUPAK
Ispitivani uzorak, poznate povrine 100 cm2, kondicionira se na odreenu relativnu vlanost (RH / %). (v. DODATAK), u odreenom
vremenu.
Uzorku se zatim odredi masa (m1 / g). Uzorak se postavi na gumenu
plou, s povrinom koja se eli ispitati okrenutom prema gore. Na uzorak se postavi metalni cilindar i dobro privrsti vijcima. U cilindar se
prenese 100 mL destilirane vode. Istovremeno se ukljui zaporna ura i
mjeri se vrijeme djelovanja destilirane vode na papir, u sekundama.
Vrijeme djelovanja destilirane vode na papir, odreeno je intervalom
od trenutka dodavanja destilirane vode u cilindar do trenutka uklanjanja vode iz cilindra.
Suviak vode na uzorku uklanja se postavljanjem filter-papira na uzorak.
Uzorku se ponovno odredi masa (m2 / g).
2.3.8
PRORAUN
Koliina apsorbirane vode, W, prema Cobbovoj vrijednosti, C(t), se
izrauna na sljedei nain:
m m1 4
WC(t ) = 2
10 [g m2]
/1/
A
gdje je:
C(t) = Cobbova vrijednost (v. DODATAK, tablica 2.).
t = vrijeme djelovanja destilirane vode na povrinu uzorka
(v. DODATAK, tablica 2.).
m2 = masa uzorka nakon izlaganja djelovanju destilirane vode, g
m1 = masa uzorka prije izlaganja djelovanju destilirane vode, g
A = povrina uzorka izloenog djelovanju destilirane vode, 100 cm2
2.3.9
PRIKAZ REZULTATA
Rezultate prikazati u tablici 1. i raunski, izraz /1/.
31
Masa
m1/g
Masa
m2/g
Cobbova
vrijednost
C(t)
Masa
apsorbirane vode
W C(t) (g m2)
1
2
3
1.
LITERATURA
ISO 535-1976. Testing of paper and board, determination of water
absorption (Cobb method).
DODATAK
Tablica 2. Uvjeti ispitivanja
32
Vrijeme
djelovanja
destilirane
vode na
papir
Cobbova
vrijednost
Vremenski
interval od
dodavanja vode
do uklanjanja
vode iz cilindra
t/s
30
60
120
300
C(t)
C30
C60
C120
C300
t/s
20
45
105
285
Vremenski
interval od
dodavanja vode
do stavljanja
uzorka na filter
papir
t/s
30
60
120
300
Tablica 4. Odnos izmeu ravnotenog stanja vlage, koncentracije i gustoe sumporne kiseline kod 20 oC
Ravnotena
Koncentracija
Gustoa
vlaga (%)
(mol dm3)
(g mL1)
90
2,1
1,127
85
2,8
1,165
80
3,3
1,194
75
3,8
1,220
70
4,2
1,244
65
4,7
1,268
60
5,1
1,290
55
5,5
1,312
50
5,8
1,333
45
6,3
1,355
40
6,8
1,378
33
Povrina
uzorka
A / cm2
Cobb
C (t)
Masa
apsorbirane
vode,
W / g m2
Papir I
Papir II
Papir III
m 2 m1 4
10 = =
A
Ocjena / komentar:
34
[g m2]
SAETAK
Uzorak papirne ambalae, postavljen u vertikalnom poloaju, uroni se
donjim krajem u vodu pri emu se mjeri duina porasta navlaene zone
na papiru u odreenom vremenu.
2.4.2
UZORCI
Pet uzoraka papirne ambalane dimenzija 15 x 200 mm.
2.4.3
PRIBOR
Eksikator
Nosa uzoraka
Posuda za vodu (h = 30 mm)
Kronometar (toperica)
2.4.4
KEMIKALIJE
Destilirana voda
Sumporna kiselina, H2SO4
2.4.5
OTOPINE
Otopina sumporne kiseline, 36 %
2.4.6
APARATURA
2
1
1- nosa uzorka
2- uzorci
3-posuda s vodom
35
2.4.7
POSTUPAK
Izrezani uzorci prije ispitivanja se kondicioniraju u eksikatoru (24 sata
pri 20 oC) pri relativnoj vlanosti od 65%, to se postie 36% otopinom
sumporne kiseline koja se prenese na dno eksikatora.
Kondicionirani uzorci privrste se na nosa (slika 1.). U posudu za vodu prenese se toliko destilirane vode da visina vodenoga stupca iznosi
20 mm. Nosa sa uzorcima se spusti tako da uzorci budu uronjeni u
vodi u visini od 10 mm. Istog trenutka ukljui se kronometar. Nakon
10 minuta olovkom se oznai visina stupca upijene tekuine (h1).
2.4.8
PRORAUN
Visina kapilarnog upijanja, H /mm, izraava se kao srednja vrijednost
provedenih mjerenja.
H = h1 - ho
[mm]
gdje je:
h1 - visina stupca upijene tekuine, mm
ho - visina uzorka u kontaktu s vodom, mm
2.4.9
/1/
PRIKAZ REZULTATA
Rezultati se prikazuju kao srednja vrijednost provedenih mjerenja.
Rezultate mjerenja prikazati tabelarno (tablica 1.), a ukoliko su provedena mjerenja u odreenim vremenskim intervalima prikau se i grafiki.
Tablica 1. Rezultati mjerenja nakon 10 minutnog izlaganja
Uzorak
h1 /mm
ho / mm
H / mm
1
2
3
4
5
1.
36
LITERATURA
M.Curakovi, I.Vujkovi i J.Gvozdenovi, Praktikum. Kontrola ambalanih materijala i ambalae, Tehnoloki fakultet, Novi Sad (1984).
Visina uzorka
u kontaktu s
vodom
ho / mm
Visina
kapilarnog
upijanja
H / mm
Papir I
Papir II
H = H 1 ho =
[mm]
Ocjena / komentar:
37
38
3.
3.1.1
SAETAK
Metoda slui za odreivanje debljine prevlake kositra na bijelom limu
tako da se mjeri vrijeme potrebno da mlaz odgovarajue korozivne
tekuine (trikloroctene kiseline), u tono odreenim uvjetima, otopi
prevlaku kositra na mjestu djelovanja korozivne otopine.
3.1.2
UZORCI
Uzorci bijelog lima izrezani u ploice dimenzija 50 x 50 mm kojima se
odredi povrina, A / cm2.
3.1.3
PRIBOR
Filter papir
Petrijeva zdjelica
Odmjerna tikvica od 1000 mL
Kronometar (toperica)
3.1.4
KEMIKALIJE
Trikloroctena kiselina, C2Cl3COOH
Etanol (96 %), C2H5OH
3.1.5
OTOPINE
Otopina trikloroctene kiseline (10 %). 100 g trikloroctene kiseline
otopi se u destiliranoj vodi, u odmjernoj tikvici od 1000 mL i dopuni
destiliranom vodom do markice.
3.1.6
POSTUPAK
Uzorci se odmaste etanolom (benzenom ili eterom), a zatim isperu s
destiliranom vodom i posue filter papirom. Uzorak se zatim privrsti
za postolje pod odreenim kutem (45). Lijevak za odjeljivanje dopuni
se do volumena otopinom trikloroctene kiseline.
Mjerenje poinje otvaranjem slavine u lijevku za odjeljivanje pri emu
se istovremeno ukljui i kronometar. Otopina treba ravnomjerno tei
preko uzorka (slika 1.), pri emu treba paziti da se ispitivanje ne
provodi na rubu uzorka. Mjerenje je gotovo kada se ispod mlaza na
uzorku ukloni galvanska prevlaka. Kronometar se iskljui pri prvoj
pojavi tamne mrlje.
39
T - termometar
S - staklena
cjevica
K - kapilara
U - uzorak
P - postolje
PRORAUN
Debljina prevlake, Dp / m, se rauna prema izrazu:
Dp = t f
[ m ]
/1/
gdje je:
t = vrijeme potrebno za naruavanje galvanske prevlake, s.
f = faktor za preraunavanje, m s1, uzet iz literaturnih podataka (tablica 1.).
Tablica 1. Vrijednosti faktora za preraunavanje, za prevlaku kositra, u ovisnosti o temperaturi.
14
16
18
20
22
24
26
t / oC
1
0,35 0,38 0,41 0,45 0,47 0,53 0,57
f / m s
1.
40
LITERATURA
YUS C.A.G. 032 (1975). Preskuavanje galvanskih prevlak. Doloenje
debeline prevlakov z uinkovanjem curka.
Faktor za
preraunavanje,
f / m s1
Debljina
prevlake
D p / m
Bijeli lim I
Bijeli lim
II
[ m ]
Ocjena /komentar:
41
SAETAK
Iz razlike mase uzorka poznate povrine sa prevlakom i bez prevlake
kositra odredi se masa kositra po jedinici povrine. Kod ove metode
dodatak antimona u klorovodinu kiselinu ima dvojako znaenje, tj. da
ubrza otapanje kositra i da sprijei reakciju na eliku. Odgovarajua
otopina otapa prevlaku kositra i kositar prisutan u FeSn2 leguri.
3.2.2
UZORCI
Uzorci bijelog lima dimenzija 50 x 50 mm.
3.2.3
PRIBOR
Petrijeva posuda
Pinceta s plastinim vrhom
Pipeta s nastavkom za pipetiranje
Odmjerna tikvica od 1000 mL
Analitika vaga, tonost na 0,001 g
3.2.4
KEMIKALIJE
Etanol (96 %), C2H5OH
Antimonov triklorid, SbCl3
Klorovodina kiselina, konc., HCl
Destilirana voda
3.2.5
OTOPINE
Otopina antimonovog triklorida (2 %) u klorovodinoj kiselini. 20 g
antimonovog triklorida otopiti u koncentriranoj klorovodinoj kiselini
u odmjernoj tikvici od 1000 mL.
NAPOMENA
Oprez tijekom pripreme otopina jer su klorovodina kiselina i
antimonov triklorid korozivne kemikalije i izazivaju nagrizanje i
opekotine na koi .
3.2.6
42
POSTUPAK
Pripremiti uzorak bijelog lima i izraunati mu povrinu, A / cm2.
Povrina ploice se odmasti ispiranjem s etanolom. Ako je lim lakiran,
sloj laka se ukloni (v. ODREIVANJE MASE PREVLAKE LAKA
NA BIJELOM LIMU). Uzorak se posui izmeu filter papira i na
analitikoj vagi odvagne se masa m1. Ploica se zatim pincetom prenese u Petrijevu posudu i prelije otopinom (najmanje 100 mL otopine za
uklanjanje 1 g kositra).
Za svaki ispitivani uzorak koristi se svjea otopina budui da se antimon taloi na uzorku bijelog lima. Po prestanku izlaenja mjehuria,
odnosno kada povrina izgubi metalni sjaj (pocrni), ostaviti uzorak jo
jednu minutu da odstoji u otopini, ploica se zatim vadi iz otopine i
ispire mlazom vodovodne vode. Isprana ploica se posui filter papirom i ponovno joj se odredi masa, m2.
3.2.7
PRORAUN
Masa prevlake kositra (Snp / g m2) odreuje se iz razlike masa uzoraka
prema sljedeem izrazu:
m m2 4
10
Sn p = 1
A
[g m2]
/1 /
PRIKAZ REZULTATA
Rezultate prikazati u tablici 1. i raunski.
Tablica 1. Rezultati ispitivanja
Br.uzorka
A /cm2
m1 /g
1
2
3
1.
m2 / g
Snp /g m2
LITERATURA:
S. C. Britton, "Tin Versus Corrosion", I.T.R.R. Publication No. 510
(1975).
43
Ime i prezime:
Uzorak
Povrina
uzorka
A / cm2
Masa
uzorka s
kositrom
m1 / g
Masa
uzorka bez
kositra
m2 / g
Lakirani
bijeli lim
I
Lakirani
bijeli lim
II
(m1 m2 )
A
10 4 =
Ocjena / komentar:
44
[g m2]
Masa
prevlake
kositra
Snp / g m2
SAETAK
Uzorak bijelog lima, poznate povrine i na kojemu nema laka, izloi se
djelovanju otopine heksacijanoferata zakiseljenog s par kapi klorovodine kiseline.
3.3.2
UZORCI
Uzorci bijelog lima, bez laka, dimenzija 50 x 50 mm.
3.3.3
PRIBOR
Petrijeva posuda
Filter-papir
Pinceta s plastinim vrhom
Odmjerna tikvica od 1000 mL
3.3.4
KEMIKALIJE
Etanol (96 %), C2H5OH
Kalijev heksacijanoferat, K3Fe(CN)6
Klorovodina kiselina, konc. HCl
3.3.5
OTOPINE
Otopina kalijevog heksacijanoferata, (1 %)
Otopina klorovodine kiseline, (1:1)
3.3.6
POSTUPAK
Uzorak limene ploice poznate povrine, na kojemu nema prevlake
laka, odmasti se etanolom i posui filter-papirom. Uzorak se pincetom
izvadi i ispere destiliranom vodom. Otopina kalijeva heksacijanoferata
zakiseli se s par kapi pripremljene klorovodine kiseline (1:1). Filter
papir se natopi zakiseljenom otopinom, nanese na ispitivani uzorak i
paljivo priljubi staklenim tapiem, da bi se uklonili mjehurii zraka.
Uzorak se posui na zraku, a zatim se vizualno zapaa broj nastalih
plavih tokica (pora), koje su pokazatelj poroznosti uzoraka. Ukoliko
su za ispitivanja dostupni samo lakirani uzorci bijelog lima, potrebno
je s njih ukloniti lak (v. vjebu 3.5.).
NAPOMENA: Upotrebljeno posue i pribor po zavretku vjebe
dobro isprati.
45
3.3.7
1.
2.
46
PRIKAZ REZULTATA
Rezultati ispitivanja predoavaju se opisno (poroznost u obliku crta i
tokica, s dimenzijama - ukoliko su vea oteenja) i brojano (broj
pora po 1cm2). Odnosno, zabiljei se broj anodnih (plavo obojenje) i
broj katodnih (crveno obojenje) mjesta na uzorku povrine od 1 cm2.
LITERATURA:
I.Esih i Z.Dugi, Tehnologija zatite od korozije, kolska knjiga,
Zagreb (1989).
J.C. Sherlock, J.H.Hancox i S.C. Britton, Br. Corros.J., 7, 227-231
(1972).
Ime i prezime:
Opisno
1
2
3
4
5
6
Ocjena / komentar:
47
SAETAK
Ovom metodom se naglim potezom skida samoljepljiva traka sa ispitivanog uzorka na kojemu je prethodno, mehanikim putem, ucrtana
mrea odreenih dimenzija. Ukoliko se na traci ne primjete komadii
skinutog laka tada se moe rei da je adhezivnost laka zadovoljavajua.
3.4.2
ZNAAJ I PRIMJENA
Prihvatljivost metalne ambalae za pakiranje prehrambenih proizvoda
ovisi izmeu ostalog i o kvaliteti prevlake na metalnoj podlozi. Jedan
od kontrolnih parametara je i adhezija laka na metalu. Najjednostavnija
i najee upotrebljavana metoda je primjenom samoljepljive trake.
3.4.3
UZORCI
Lakirani uzorci bijelog lima dimenzija 100 x 100 mm.
3.4.4
PRIBOR
Samoljepljiva traka
Skalpel ili otri iljati predmet
Ravnalo
Kist
3.4.5
POSTUPAK
Na ispitivani uzorak, otrim predmetom se ucrtaju linije odreenih dimenzija:
Ucrtavanjem 50 paralelnih ravnih linija duine od 2,5 cm i meusobno
udaljenih 0,05 cm, ili
Primjenom elinog elja kojeg ini 20 iljaka meusobno udaljenih 1
mm. U ovom sluaju se naine dva niza oteenja (to ini 20 x 2
paralelnih linija)
Sitne estice, koje se oslobaaju zbog mehanike obradbe, uklone se
mekanim kistom.
Samoljepljiva traka njeno se nanese preko mehaniki urezanih linija
na ispitivanom uzorku, a zatim se naglim potezom ukloni.
Komadii laka koji zaostanu na samoljepljivoj traci pokazatelj su slabe
adhezije laka na metalnoj podlozi.
3.4.6
48
PRIKAZ REZULTATA
Rezultati ispitivanja predoavaju se opisno.
1.
2.
LITERATURA:
J.Lempereur i R.Biston, Varnish and Tinplate Review of Different
Control Methods, Bull.Inacol., 23 (9-10) 285-327 (1972).
S.C. Britton, Tin Versus Corrosion, I.T.R.T. Publication No. 510
(1975).
49
Ime i prezime:
Ocjena / komentar:
50
Vizualne promjene
SAETAK
Lakirani uzorci bijelog lima podvrgavaju se djelovanju odgovarajue
otopine. Iz razlike mase uzorka prije i poslije obradbe rauna se masa
laka na bijelom limu.
3.5.2
UZORCI
Uzorci lakiranog bijelog lima dimenzija 50 x 50 mm.
3.5.3
PRIBOR
Pinceta s plastinim vrhom
Pipeta s nastavkom za pipetiranje
aa od 50 mL
Petrijeva posuda
Odmjerna tikvica od 1000 mL.
Filter papir
Analitika vaga, tonost na 0,001 g
3.5.4
KEMIKALIJE
Etanol (96 %), C2H5OH
Sumporna kiselina, konc. H2SO4
Natrijev hidroksid, NaOH
3.5.5
OTOPINE
Otopina natrijevog hidroksida, 10 % w/v
3.5.6
POSTUPAK
Otapanje sa sumpornom kiselinom
Uzorak izraunate povrine, A / cm2, se odmasti ispiranjem s etanolom
i posui. Suha ploica se vae na analitikoj vagi, pri emu se dobije
masa uzorka, m1.
Odvagnuta ploica se paljivo dri u horizontalnom poloaju, pincetom, a pipetom se paljivo nanese potrebna koliina koncentrirane sumporne kiseline tako da prekrije cijelu povrinu uzorka. Uzorak drati
iznad Petrijeve posude.
Poto lak potpuno potamni ploica se ispere u mlazu vodovodne vode.
Posljednje ispiranje provesti destiliranom vodom, ploicu posuiti filter-papirom i ponovno joj odrediti masu, m2.
51
PRORAUN
Masa prevlake laka, L / g m2, izraunava se iz razlike mase ploica
prije i poslije obradbe, prema izrazu:
L=
(m1 m2 )
A
10 4 [g m2]
/1 /
PRIKAZ REZULTATA
Rezultate prikazati u tablici 1. i raunski.
Tablica 1. Rezultati ispitivanja
Uzorak
A / cm2
m1 / g
m2 / g
Otapanje sa sumpornom kiselinom
1
2
3
52
L / g m 2
LITERATURA
S.C.Britton, "Tin Versus Corrosion", I.T.R.I. Publication No. 510 (1975).
DODATAK
Tablica 1. Otopine za uklanjanje prevlake laka s bijelog lima
VRSTA
OTOPINA
LAKA
Kloroform
Metil-etil-keton
Alkidne smole 10 dijelova kloroforma i 1 dio etilnog alkohola. Uz
ponavljano potapanje uzorka potrebno je i dodatno
mehaniko trljanje da bi se prevlaka laka uklonila.
Ponavljano uranjanje u kljualoj otopini NaOH
Fenolne smole (100g L1). Ukoliko se lak teko uklanja primjeniti
jednu od otopina za epoksi-fenolni lak.
Potapanje u otopni NaOH (5 g NaOH otopiti u
smjesi koja sadrava: 75 mL vode, 25 mL etan-diolmonoetil-etera ("Cellosolve"), temperature 80 oC do
85 oC.
Potapanje u otopini koja sadrava: 50 mL koncenEpoksidne
trirane otopine amonijaka (d = 0,88), 10 g anilin hifenolne smole droklorida i 50 mL vode. Temperatura otopine treba
biti izmeu 85 oC i 90 oC.
Potapanje u kljualoj otopini NaOH (100 g L1)
uglavnom uklanja prevlaku laka. Ukoliko se lak ne
ukloni potrebno je uzorak ostaviti kroz due vrijeme izlaganju otopine.
NAPOMENA:
Ukoliko je dolo do uklanjanja prevlake laka otopinom, potrebno
je provesti katodno ienje (1 %-tnom otopinom Na2CO3, pri
sobnoj temperaturi) ime e se prevlaka laka potpuno ukloniti bez
posljedice oteenja prevlake kositra.
Primjenom agresivnih otopina (kod fenolnih i epoksi-fenolnih lakova) potebno je zatititi suprotnu stranu uzorka debljim nanosom
zatitne smole. Uzorak ne bi smio biti izloen djelovanju otopini
due od potrebnog vremena zbog mogunosti uklanjanja i prevlake kositra.
53
54
Ime i prezime:
Masa prevlake
laka
L / g m2
(m1 m2 )
A
10 4 =
10 4 =
[g m2]
Ocjena / komentar:
55
SAETAK
Uzorak se izloi djelovanju otopine i nakon odreenog vremena opaa
se pojava crnih tokica kao reakcija bakrovog sulfata s metalnom osnovom.
3.6.2
UZORCI
Lakirani uzorci bijelog lima dimenzije 50 x 50 mm.
3.6.3
PRIBOR
Filter-papir
Pipeta s nastavkom za pipetiranje
Satno stakalce
Odmjerna tikvic od 1000 mL
3.6.4
KEMIKALIJE
Bakrov sulfat, CuSO4 5 H2O
Sumporna kiselina, H2SO4
3.6.5
OTOPINE
I . Otopina bakrovog sulfata.
Na 5,0 g bakrovog sulfata dodati 1,5 mL koncentrirane H2SO4 i
dopuniti vodom u odmjernoj tikvici od 1000 mL.
POSTUPAK
Uzorci lima izraunate povrine paljivo se odmaste, vodom ili
detergentom, tako da ne doe do oteenja laka.
Ispitivani uzorci urone se u pripremljenu otopinu u kojoj ostaju
izloeni 30 minuta za otopinu I, odnosno 2 5 minuta za otopinu II.
Prisutnost tokastog oteenja otkriva se na mjestima na kojima je
dolo do taloenja bakra.
NAPOMENA: Upotrebljeno posue i pribor po zavretku vjebe
dobro isprati.
56
3.6.7
1.
PRIKAZ REZULTATA
Rezultati ispitivanja se predouju opisno (poroznost u obliku crta,
tokica..) i brojano, kao broj pora po 1cm2, odnosno ukoliko su vea
oteenja tada i dimenzije (crta) u cm odnosno mm.
LITERATURA
S.C. Britton, Tin Versus Corrosion, I.T.R.I. Publication No. 510
(1975).
57
Poroznost u vidu:
Pora
Crtica, dimenzija
br. pora po 1 cm2
mm
1
2
3
4
5
6
Ocjena / komentar:
58
Opisno
SAETAK
Debljina laka odredi se mikrometrom mjerenjem debljine uzorka prije i
nakon uklanjanja laka s povrine uzorka.
3.7.2
UZORCI
Lakirani uzorci aluminija dimenzije 50 x 50 mm.
3.7.3
PRIBOR
Pinceta s plastinim vrhom
Filter-papir
Mikrometarski vijak
Pipeta s nastavkom za pipetiranje
Odmjerna tikvica od 1000 mL
aa od 250 mL
3.7.4
KEMIKALIJE
Natrijeva luina, NaOH
Klorovodina kiselina, HCl
3.7.5
OTOPINE
Otopina NaOH, 10 % w/v
Otopina HCl, 1 mol dm3
3.7.6
POSTUPAK
Odmaenom i suhom uzorku mikrometrom izmjeriti debljinu. Uzorak
staviti u au, preliti s 50 mL otopine i zagrijati na 70 oC, dok se lak ne
ukloni. Isprati uzorak vodovodnom vodom, osuiti filter-papirom pri
sobnoj temperaturi. Mikrometrom izmjeriti debljinu uzorka. Mjerenje
provesti na 10 razliitih mjesta.
3.7.7
PRIKAZ REZULTATA
Rezultate prikazati kao srednju vrijednost od 10 mjerenja i izraziti
debljinu laka u mm.
NAPOMENA: Odabir otopine za uklanjanje laka ovisi o vrsti laka, pa se uinkovitost moe isprobati s obje otopine.
59
1.
60
LITERATURA
BS 1133: Packaging code, Section 21: Regenerated cellulose film,
films made of plastics, aluminium foil, flexible multilayer structures
and metallized materials (1991).
Ime i prezime:
Debljina uzorka s
lakom
d1 / mm
Debljina uzorka
bez laka
d2 / mm
Debljina laka
D / mm
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
D = d1 d 2 =
[mm]
Ocjena / komentar:
61
SAETAK
Poroznost se odreuje potapanjem lakiranog uzorka u odgovarajuu
otopinu koja reagira s osnovnim materijalom na mjestu pore.
3.8.2
UZORCI
Lakirani uzorci aluminija dimenzija 50 x 50 mm.
3.8.3
PRIBOR
Petrijeva zdjelica
Pinceta s plastinim vrhom
Odmjerna tikvica od 1000 mL
3.8.4
KEMIKALIJE
ivin (II) klorid, HgCl2
3.8.5
OTOPINE
Otopina HgCl2, 5 %
3.8.6
POSTUPAK
Uzorak staviti u Petrijevu zdjelicu, naliti otopinu HgCl2 i ostaviti stajati 5 minuta. Na poroznim mjestima dolazi do pojave bijelog obojenja.
3.8.7
PRIKAZ REZULTATA
Rezultati se izraavaju opisno (poroznost u obliku crta, tokica) i brojano, kao broj pora po 1 cm2, a ako su oteenja vea, navedu se i
dimenzije oteenja u cm ili mm.
1.
62
LITERATURA:
A.Buquet i P.Manchon, Metodes pratique d'identification et d' analyse
des materiaux utilises pour la realisation d'emballages flexibles ou
semi-rigides, Cahiers documentaires de l' IFEC, Nov. (1974).
Poroznost u vidu:
Pora
Crtica, dimenzija
br. pora po 1 cm2
mm
Opisno
1
2
3
4
5
6
Ocjena / komentar:
63
SAETAK
Poroznost laka na metalnoj ambalai (manje limenke ili tube) izraava
se kao veliina gustoe struje koja, kroz pore laka, tee izmeu metalne podloge i odgovarajue elektrode u korozivnom elektrolitu. Pri tome
metalna osnova lakirane limenke ili tube predstavlja radnu elektrodu, a
elektroda od bakra referentnu.
3.9.2
ZNAENJE I PRIMJENA
Ova elektrokemijska metoda pogodna je za procjenu poroznosti laka
jer se moe primjeniti izravno na ambalai, bez razaranja laka.
3.9.3
UZORCI
Lakirane limenke manjih dimenzija od bijeloga lima i lakirane limenke
ili tube od aluminija.
3.9.4
PRIBOR
Transformator
Univerzalni mjerni instrument
Referentna elektroda (Cu)
Stalak
3.9.5
KEMIKALIJE
Etanol (96 %), C2H5OH
Ledena octena kiselina , CH3COOH
Bakrov (II) sulfat, CuSO4 x 5 H2O
3.9.6
OTOPINE
Octeno-kisela otopina bakrovog (II) sulfata. U odmjernoj tikvici od
100 mL otopi se 1,66 g CuSO4 x 5 H2O sa 10 mL ledene octene kiseline i dopuni destiliranom vodom do oznake.
3.9.7
APARATURA
Aparatura je prikazana na slici 1.
64
~1
2
83
3
8
5
6
POSTUPAK
ista i odmaena limenka napuni se sa 100 mL otopine. S ruba
limenke mehaniki se ukloni sloj laka to omoguava uspostavljanje
kontakta ispitivane elektrode (limenka) s mjernim instrumentom (slika
1.). Transformator (2) je prikljuen na izvor izmjenine struje (1) od 50
Hz. Izmjenina struja se transformira na napon od 17 19 V (koji se
oita na voltmetru). Jedan pol transformatora spoji se metalnim vodiem s omotaem limenke (3), s vanjske strane preko univerzalnog
instrumenta (8), a drugi s bakrenom elektrodom (4) koja je uronjena u
elektrolit (5). Preklopnik na univerzalnom instrumentu postavljen je na
oznaku za izmjeninu struju ( ). Oitavanje vrijednosti jaine struje
(mA) provodi se u intervalima po pet minuta tijekom pola sata.
NAPOMENA: Ukoliko izmjenina struja iz izvora (1) nema stabilan napon (220 V), u strujni krug se moe ukljuiti stabilizator,
izmeu izvora (1) i transformatora (2).
65
3.9.9
PRORAUN
Gustoa struje (mA dm2) se rauna preko izraza:
J=
I
A
[mA dm2]
/1/
gdje je:
J = gustoa struje (mA dm2)
I = oitana jakost struje (mA)
A = aktivna povrina limenke (dm2), tj. povrina izloena djelovanju
elektrolita
3.9.10
PRIKAZ REZULTATA
Rezultati ispitivanja prikazuju se u tablici 1.
Tablica 1. Rezultati ispitivanja
Br.
Vizualni pregled
Jakost struje
mjerenja
laka limenke
mA
1
2
3
1.
66
Gustoa struje
mA dm 2
LITERATURA:
H.J. Lange, Untersuchungsmethoden in der Konservenindustrie,
Verlag Paul Parey, Berlin (1972) str., 80.
Jakost struje
I / mA
Gustoa struje
J / mA dm-2
0
5
10
15
20
25
30
Vizualni pregled limenke:
a) prije mjerenja
b) nakon mjerenja
I
=
A
[mA dm2]
Ocjena / komentar:
67
SAETAK
Uzorci ravnog metalnog ambalanog materijala (bijeli lim, aluminij),
oblikovana metalna ambalaa (tube ili limenke) i tvrda plastika (polistiren, poliamid, poliuretan) izlau se naizmjeninom djelovanju
visoke i niske temperature u odreenom broju ciklusa i kroz odreeno
vrijeme. Nakon toga se provodi vizualni pregled ili kemijska obradba
uzoraka da bi se utvrdile promjene nakon primjenjenog postupka.
3.10.2
UZORCI
a) Ravni metalni ambalani lim (aluminij ili bijeli lim) dimenzija 25
mm x 25 mm
b) Oblikovana metalna ambalaa (tube ili limenke)
c) Uzorci tvrde plastike (polistiren, poliamid, poliuretan) dimenzija
55 mm x 55 mm
3.10.3
PRIBOR
Nosa uzorka
Termostat
Zamrziva
Petrijeva zdjelica
Pinceta
Odmjerna tikvica od 1000 mL
3.10.4
KEMIKALIJE
Natrijev klorid, NaCl
Octena kiselina, CH3COOH
Bakrov (II) sulfat,
CuSO4
Sumporna kiselina, konc. H2SO4
Limunska kiselina, (COOH)CH2C-(OH)(COOH)-CH2COOH
Oksalna kiselina, COOHCOOH x 2H2O
3.10.5
OTOPINE
Otopina natrijevog klorida 3 %
Otopina octene kiseline 1 %
Otopina limunske kiseline 3 %
Otopina oksalne kiseline 3 %
Otopina bakrovog (II) sulfata 20 %
68
POSTUPAK
Ravni test uzorci (a ili c) paljivo se stave na nosa da se ne dodiruju,
te se naizmjenino izlau djelovanju visoke temperature (105 oC) u
suioniku i niske temperature (20 oC) u zamrzivau, u 5 ciklusa po 3
sata (prvi ciklus je na 105 oC). Uzorci se zatim ohlade na sobnu temperaturu i pregledaju vizualno. Rezultati pregleda upisuju se u tablicu
1. Metalnim uzorcima (a) odredi se poroznost kako je to opisano u
vjebama 10 i 12, a rezultati se upisuju u tablicu 1. Usporedno se
odredi i poroznost uzoraka koji nisu bili podvrgnuti ok-testu.
Oblikovani test uzorci (b) napune se sa agresivnom modelnom otopinom i to za:
aluminijsku ambalau :i) 3 % NaCl, ii) 3 % octenom kiselinom;
ambalau od bijelog lima: i) 3% limunskom kiselinom, ii) 3 %
oksalnom kiselinom, iii) 3 % NaCl i na prethodno opisani nain
podvrgnu ok-testu.
Nakon posljednjeg ciklusa limenke ili tube ostave se na filter papiru i
puste ohladiti, a provjerava se da li sadraj curi po avovima, odnosno
utvruje se propusnost avova. Rezultati se upisuju u tablicu 1.
3.10.7
PRIKAZ REZULTATA
Rezultati ispitivanja prikazuju se opisno. Vizualno je potrebno ustanoviti:
a) promjene na lakiranoj povrini i na avu (kod oblikovane ambalae)
b) promjene boje i sjaja lakirane povrine
c) nastala oteenja i dimenzije oteenja (ukoliko ih je mogue izmjeriti)
d) poroznost izraena brojem pora po 1 cm2 povrine.
69
Broj
uzoraka
Zapaanja uoena
vizualnim pregledom
ambalae
Ravni uzorci
bijelog lima
Ravni uzorci
aluminija
Tube/limenke
bijelog lima
Tube/limenke
aluminija
Plastina ambalaa
1.
2.
70
LITERATURA:
R.Lefaux, Emballages et conditionnements d'aujord'hui, Compagnie
Francaise d'editions, Paris (1967) str., 194-195.
S.C. Britton, Tin Versus Corrosion, I.T.R.I. Publication No. 510 (1975).
Ravni uzorci
bijelog lima
Ravni uzorci
aluminija
Tube/limenke
bijelog lima
Tube/limenke
aluminija
Plastina
ambalaa
Ocjena / komentar:
71
4.
ANALIZA STAKLA
4.1. Odreivanje otpornosti stakla prema kiselinama
4.1.1
SAETAK
Uzorak staklene ambalae odreene povrine ekstrahira se destiliranom vodom pri odreenim uvjetima (vrijeme i temperatura). Iz gubitka
mase stakla odreuje se kiselinska grupa uzorka prema literaturnim
podacima.
4.1.2
UZORCI
Staklenke ili komadi staklene ambalae.
4.1.3
PRIBOR
aa od 250 mL
Erlenmayerova tikvica irokog grla od 1000 mL
Menzura od 500 mL
Liebigovo hladilo
Gumeni ep s otvorom
Grijae tijelo
Analitika vaga, tonost na 0,001 g
NAPOMENA: Erlenmayerova tikvica i Liebigovo hladilo potrebno
je prethodno prokuhati u 20 % otopini klorovodine kiseline.
4.1.4
KEMIKALIJE
Destilirana voda
Etanol, C2H5OH
Klorovodina kiselina, HCl
4.1.5
OTOPINE
Otopina klorovodine kiseline, 20 %
4.1.6
POSTUPAK
Ispitivani uzorci dre se 10 minuta u destiliranoj vodi, a zatim se isperu
etanolom i obriu krpom natopljenom etanolom. Nakon paljivog
suenja na 150 oC i hlaenja na 20 oC uzorku se odredi masa, m1 / g.
Uzorak se prenese u Erlenmayerovu tikvicu, prekrije s 500 mL vrele
otopine klorovodine kiseline. Tikvica se zatvori gumenim epom kroz
iji otvor se provue donji kraj Liebigova hladila. Tikvica se postavi na
grijae tijelo. Nakon tri sata kuhanja uzorak se izvadi i paljivo opere
73
PRORAUN
Gubitak mase, m / g, rauna se prema izrazu:
m =
m1 m2
100 A
gdje je:
m1 - masa ispitivanog uzorka prije kuhanja, g
m2 - masa ispitivanog uzorka poslije kuhanja, g
A - povrina ispitivanog uzorka, cm2
4.1.8
PRIKAZ REZULTATA
Rezultati se izraavaju kao gubitak mase uzorka povrine 100 cm2.
Prema gubitku mase staklo se dijeli u tri kiselinske grupe (tablica 1.).
Tablica 1. Odreivanje otpornosti stakla prema kiselinama
Kiselinska
Gubitak mase nakon 3 sata
grupa
(mg / 100 cm2)
1
do 0,7
2
od 0,7 do 1,5
3
> 1,5
1.
74
LITERATURA
M.Curakovi, I.Vujkovi i J.Gvozdenovi, Praktikum. Kontrola ambalanih materijala i ambalae, Tehnoloki fakultet, Novi Sad (1984).
Masa
uzorka
prije
kuhanja
m1 / g
Masa
uzorka
nakon
kuhanja
m2 / g
Povrina
uzorka
A / cm2
Gubitak
mase
m /
mg 102 cm2
Kiselinska
grupa
m =
m1 m 2
=
100 A
Ocjena / komentar:
75
SAETAK
Uzorak staklene ambalae kuha se odreeno vrijeme u lunatoj otopini.
Iz gubitka mase stakla odreuje se grupa kojoj uzorak pripada prema
literaturnim podacima, s obzirom na otpornost prema luinama.
4.2.2
UZORCI
Komad staklene ambalae povrine 10 do 20 cm2.
4.2.3
PRIBOR
aa od 250 mL
Odmjerna tikvica od 1000 mL
Posuda (od srebra ili eljeza) od 1500 mL
Erlenmayerova tikvica irokog grla od 1000 mL
Menzura od 1000 mL
Liebigovo hladilo
Suionik, temp. > 150 oC
Gumeni ep s otvorom
Grijae tijelo
Analitika vaga, tonost na 0,001 g
4.2.4
KEMIKALIJE
Destilirana voda
Etanol, C2H5OH
Klorovodina kiselina, HCl
Natrijev hidroksid, NaOH
Natrijev karbonat, Na2CO3
4.2.5
OTOPINE
Otopina NaOH Na2CO3,
20,5 g NaOH i 27,0 g Na2CO3 prenese se u odmjernu tikvicu od 1000
mL i dopuni destiliranom vodom do oznake.
Otopina klorovodine kiseline, 0,01 mol dm3
4.2.6
POSTUPAK
Ispitivani uzorci dre se 10 minuta u destiliranoj vodi, a zatim se isperu
etanolom i obriu krpom natopljenom etanolom. Nakon paljivog suenja na 150 oC i hlaenja na 20 oC uzorku se odredi masa, m1 /g.
76
PRORAUN
Gubitak mase, m / g, rauna se prema izrazu:
m1 m2
[mg 102 cm2]
100 A
gdje je:
m1 - masa ispitivanog uzorka prije kuhanja, g
m2 - masa ispitivanog uzorka poslije kuhanja, g
A - povrina ispitivanog uzorka, cm2
m =
4.2.8
/1/
PRIKAZ REZULTATA
Rezultati se izraavaju kao gubitak mase uzorka povrine 100 cm2.
Prema gubitku mase staklo se dijeli u tri grupe s obzirom na otpornost
prema luinama (tablica 1.).
Tablica 1. Odreivanje otpornosti stakla prema luinama
Grupa
Gubitak mase nakon 3 sata
otpornosti
(mg / 100 cm2)
prema luinama
1
do 75
2
od 75 do 150
3
> 150
1.
LITERATURA
M.Curakovi, I.Vujkovi i J.Gvozdenovi, Praktikum. Kontrola ambalanih materijala i ambalae, Tehnoloki fakultet, Novi Sad (1984).
77
Masa
uzorka
prije
kuhanja
m1 / g
Masa
uzorka
nakon
kuhanja
m2 / g
Povrina
uzorka
A / cm2
Gubitak
mase
m /
mg 102 cm2
1.
2.
3.
Ocjena / komentar:
78
Grupa
otpornosti
prema
luinama
5.
5.1.1
SAETAK
Ispitivani uzorak se izloi djelovanju plamena pri emu se zapaaju
promjene tj. zapaljivost, miris i izgled ostatka uzorka .
5.1.2
UZORCI
Komadii polimernog materijala.
5.1.3
PRIBOR
Pinceta
Plamenik
5.1.4
POSTUPAK
Pincetom se uzme komadi ispitivanog uzorka i dovede u dodir s
plamenom. Pri tome se materijal moe zaariti, rastaliti ili sagorjeti.
5.1.5
PRIKAZ REZULTATA
Zapaene promjene na ispitivanom uzorku unesu se u tablicu 1., te se
uz pomo literaturnih podataka (v. DODATAK, tablica 2.) identificira
ispitivani uzorak.
Tablica 1. Identifikacija uzoraka prema karakteristikama
izgaranja
Identificirani
Br.
Zapaljivost Izgled ostatka
Miris
uzorak
1
2
3
1.
LITERATURA
A.Buquet i P.Manchon, Metodes pratique d'identification et d' analyse
des materiaux utilises pour la realisation d'emballages flexibles ou
semi-rigides, Cahiers documentaires de l' IFEC, Nov. (1974).
79
DODATAK
Tablica 2. Identifikacija polimernih materijala nakon izlaganja
plamenu
IZGLED
POLIMER
ZAPALJIVOST
MIRIS
OSTATKA
slaba, topi se prije
crna tvrda
opor i po
Acetat
zapaljivanja
kuglica
acetatu
slab troan
Celuloza
izrazito zapaljiv
po parafinu
pepeo
Polietilen
slaba
crna kora
po parafinu
slaba, topi se u
Polipropilen
crna kora
po parafinu
obliku kapljice
Poliester
polako gori
vrste perle
aromatian
gori utim
samougasivim
vrste perle
po parafinu
Poliamid 11
plamenom bijele
boje
Poliamid 6
sporo gori
kuglice
po celeru
pougljene
Poli(vinilslabo pikantni
vrlo teka
kuglice
klorid)
Poli(vinilidenvrlo slaba, gasi
zgreni i
neocjenjiv
-klorid)
plamen
tvrdi ostatak
Poli(vinilslaba uz uti
smei
po acetatu
-acetat)
plamen
ostatak
Poli(vinilpougljeni
polako gori
sladunjav
-alkohol)
ostatak
Polikarbonat
polako gori
smei pepeo
fenolni
gori uto-crnim
okrugle i
po zapaljenom
Polistiren
plamenom
crne kuglice
rogu
80
Ocjena / komentar:
81
SAETAK
Kombinirane folije dobivene postupkom kairanja (ljepljenja) najlake
se razdvajaju otapanjem ljepila u organskom otapalu i to onom koji se
koristi u procesu kairanja. To su najee etil-acetat, metil-etil-keton,
aceton, a rjee druga organska otapala.
5.2.2
UZORCI
Uzorci kairanih folija dimenzija 15 x 20 mm.
5.2.3
PRIBOR
Staklena aa od 100 mL
Stakleni tapi
Pinceta
5.2.4
KEMIKALIJE
Destilirana voda
Etanol, C2H5OH
Etil-acetat, CH3COOC2H5
Metil-etil-keton, CH3COC2H5
Aceton, CH3COCH3
Toluen, C6H5CH3
Heksan, CH3(CH2)4CH3
Ugljikov tetra klorid, CCl4
Dimetil formamid, HCON(CH3)2
Amonijak, NH4OH
5.2.5
POSTUPAK
Pripremljene trake (1.5 x 2.0 cm) kairanih folija stave se u staklenu
au i preliju s jednim od navedenih otapala (v. DODATAK). Trake
pri tome trebaju biti meusobno udaljene da ne bi dolo do sljepljivanja dviju ili vie traka. U ovom sluaju ih treba oprezno "razdvojiti"
staklenim tapiem. Vizualno registrirati promjene na trakama, svakih
pet minuta - napraviti tri mjerenja i zapisati ih. Nakon 15 minuta ispitivanja, ukoliko nije dolo do odvajanja folija, pincetom pokuati odvojiti slojeve kairane folije.
5.2.6
PRIKAZ REZULTATA
Rezultate ispitivanja prikazati opisno i navesti vrijeme u kojem je dolo do potpunog (nepotpunog) odvajanja slojeva kairane folije.
82
1.
LITERATURA
A. Buquet i P.Manchon, Methodes pratique d'identification et d'analyse
des materiaux utilises pour la realisation d'emballages flexibles ou
semi-rigides, Cahiers documentaires de l' IFEC, Nov. (1974).
DODATAK
Tablica 1. Otapala koja se upotrebljavaju za uklanjanje veziva kod
laminata
Vezivo
Otapalo
Vrela voda ili
krob
Voda + alkohol + amonijak +
toluen
Kazein-Latex
Voda + alkohol + amonijak +
Vodena
toluen
ljepila
Vinil
Voda + alkohol ili toluen
Akril
Voda + etanol ili acetatni anhidrid
Silikat
Voda + duina kiselina
Mikrokristalinini
Toluen ili trikloretilen ili
Voskovi
vosak, E/VAC i
perkloretilen
hot-melt
Mreasta ljepila od
Metil-etilketon ili etil acetat ili
Termojedne
ili
vie
alkohol ili toluen ili
plastina
komponenti
dimetilformamid
ljepila
Polietilen
Poliolefini
Trikloretilen
Neorijentirani
polipropilen
Poliamidni
*PVDC
*PVDC ili
Acetokloridn
i
Nitrocelulozni
Akrilni
Metil-etilketon
do 10 % duika
do 40 % duika
Otopine
83
Materijali
Folije;
Aluminij
Metalizirani
Natrijev ili kalijev hidroksid
filmovi
Amonijakalna otopina bakrova
Papir
Papir i karton
oksida
Karton (250 g)
Aceton; Fenol (topli); Mravlja
Acetat
kiselina (85 %)
Derivati
Schweitzer otopina (40 % otopina
Celofan
celuloze
SnCl2, na 70 oC)
i
Poliester
Zagrijani metakrezol
plastini
Poliamid:
a)
a)
Zagrijana mravlja kiselina
filmovi
Rilsan
b) Dimetil-formamid
b)Capran
*
PVDC = Poli(viniliden-klorid)
84
Primjenjeno otapalo i
vizualne promjene
Vrijeme
razdvajanja
folija, t / min
Ocjena / komentar:
85
SAETAK
Instrument, Brugger Type VNG/C, omoguuje odreivanje: a) sile potrebne za odvajanje slojeva laminata (delaminaciju); b) vrstou ava i
c) silu trenja laminata.
I Odreivanje sile razdvajanja slojeva laminata (delamination)
Kod odreivanja sile potrebne za razdvajanje pojedinih slojeva u laminatu rezultirajua sila ovisi o kutu pod kojim se slojevi razdvajaju.
Kako u stvarnoj uporabi prevladavaju nii nagibi (kutevi) za oekivati
je da e biti potreban i znaajan napor za postizanje konstantne vrijednosti sile. Primjenom kuteva od oko 180o dobivaju se nerealni (pogreni) rezultati, budui da rezultirajua sila ovisi ne samo o adheziji ve i
ilavosti slojeva koji se razdvajaju. Kod ove metode uzorak se lijepi,
obostrano samoljepljivom trakom, na kuglino leite smjeteno u sredini prihvatne mjerne osi. Povlaenjem uzorka, kuglini leaj se okree
i zadrava vrijednost sile razdvajanja, u mjernoj osi, i kut razdvajanja
konstantnim (od 90o). Kritina delaminacija openito se odvija pri
vrijednosti sile od 1N i vrlo lako se mjeri.
II Odreivanje vrstoe ava (Seam Strength)
Odreuje se prekidna vrstoa (tear strength) pri emu se uzorak nalazi okomito na ispitivani av, to ujedno predstavlja i najslabiju prekidnu toku uzorka.
III Odreivanje sile trenja (Friction)
Utvruje se ponaanje filma pri meusobnom trenju slojeva laminata
ili trenjem s metalnom povrinom. Rezultat predstavlja koeficijent trenja tj. odnos izmeu sile trenja (force of friction) i primjenjene sile
(applied force). Ovdje je potrebno razlikovati poetno trenje (initial
friction), odnosno odljepljivanje (stick-slip) koje se mora prevladati
da bi se uzorak pokrenuo, i klizno trenje (slip friction) potrebno za
postizanje odreene brzine klizanja. Najvia dobivena vrijednost predstavlja poetno trenje, koje je ujedno i znaajnije sa stanovita praktine uporabe.
86
5.3.2
UZORCI
Ovisno o metodi ispitivanja pripreme se uzorci na sljedei nain:
I Odreivanje sile razdvajanja slojeva laminata
Uzorak za ispitivanje izree se sa sredine ispitivanog materijala, irine
15 mm, i to u smjeru odmotavanja plastinog filma. Izrezanom uzorku
se na jednom kraju razdvoje slojevi u duini od oko 20 mm. Razdvajanje se mora provesti mehanikim putem, jer primjena otapala moe
utjecati na konani rezultat.
II Odreivanje vrstoe ava
Uzorak za ispitivanje izree se sa sredine zavarenog ava, irine 15
mm, u smjeru odmotavanja plastinog filma.
III Odreivanje sile trenja
Od ispitivanog materijala potrebno je izrezati dvije trake (180 x 75 mm
i 150 x 75 mm), na kojima ne smije biti oteenja niti pregiba ili
zguvanih dijelova povrine. Povrina uzorka koja se ispituje ne smije
se dirati rukama.
5.3.3
APARATURA
I Odreivanje sile razdvajanja slojeva laminata
Na instrument se privrsti element za odreivanje sile delaminacije,
odnosno kota za razdvajanje (slika 1.) slojeva laminata.
II Odreivanje vrstoe ava
Na instrumentu se sada kota za razdvajanje laminata zamijeni sa dodatnom glavom za uvrivanje uzorka (slika 2.).
III Odreivanje sile trenja
U ovom sluaju se na instrument privrsti klizna ploa (slika 3.). Ukoliko se odreivanje klizavosti provodi primjenom opruge (slika 4.)
brzina mjerenja ne smije biti vea od 100 mm min1.
5.3.4
POSTUPAK
I Odreivanje sile razdvajanja slojeva laminata
Jedan krak razdvojenog dijela laminata omota se oko kotaa za
razdvajanje, a drugi se privrsti na glavu za uvrivanje (slika 1.).
87
glava za
uvrivanje
88
Tipka E
Tipka F
Tipka 1
Tipka A
89
glava za
uvrivanje
glava za
uvrivanje
Tipka A
90
glava za
uvrivanje
klizna ploa
1
7
3 2
4 5
91
Tipka 2
Tipka 1
Tipka A
Tipka 2
Tipka 2
Tipka A
93
glava za
uvrivanje
klizna ploa
blok za optereenje (200 g)
Klizavost
1. Statiko trenje
2. Klizno trenje
3. Test
Klizavost
Dinamometar ne smije biti optereen, zatim
pritisnite tipku <A>
Klizavost
Dinamometar opteretite s 200 g, zatim
pritisnite tipku <A>
Klizavost
Izmjerena vrijednost: 1,00
Povratak na glavni meni je automatski
Tipka 3
Tipka A
Tipka A
94
5.3.5
PRIKAZ REZULTATA
I Odreivanja sile razdvajanja slojeva laminata
Rezultati ispitivanja pokau se na ekranu pokazivaa, npr.
Delaminacija av
A: Poetak D: Oitavanje
F-Srednji
0,0 N
F-Max
0,0 N
Odabirom tipke D: Oitavanje, izmjereni put i brzina razdvajanja
slojeva laminata, se mogu i grafiki prikazati, dok se ponovnim odabirom tipke D na izborniku pojave dobivene (numerike) vrijednosti.
Rezultati se takoer mogu prikazati i na X-Y pisau, koji se prikljui
na utika Zugkraft 10 V (vlana vrstoa 10 V), koji se nalazi sa stranje strane instrumenta.
Nakon provedenog ispitivanja odabere se tipka F ukoliko se eli povratak na poetni izbornik.
II Odreivanje vrstoe ava
Rezultati ispitivanja prikau se kako je to opisano u metodi: I. za
odreivanje sile razdvajanja slojeva laminata
III Odreivanje sile trenja
Klizavost mjerenje statikog trenja
A.1. Trenje odljepljivanja-klizanja (Poetno trenje)
Statiko trenje
A: Poetak
D: Oitavanje
Klizavost:
0,00
Rezultati mjerenja pojave se na pokazivau. Ukoliko se odabere tipka
D:Oitavanje dobije se grafiki prikaz mjernog puta i brzine povlaenja uzorka. Ponovnim odabirom tipke D, pojavi se numerika vrijednost sile statikog trenja.
Na pokazivau se takoer pojavi i maksimalna vrijednost mjerenja.
Nakon zavrenog mjerenja, odabirom tipke F, omoguen je povratak
na glavni izbornik.
95
LITERATURA:
Operating Instructions: Delamination, Seam Strength, Friction Tester,
Type VNG-C, Geman Standard 53375
DODATAK
Badarenje instrumenta:
Prije prvog mjerenje potrebno je provesti badarenje instrumenta, a
zatim ponavljati badarenje svaka 3 mjeseca. S instrumentom je takoer dostavljena i obloena podloga za trenje koja moe posluiti i kao
blok za optereenje (200 g). Instrument se prikljui na izvor struje: 220
V AC, 50/60 Hz (110 V 60 Hz). Ukljuivanje instrumenta omogueno
je pritiskom na tipku Netz, i nakon 10 minuta zagrijavanja moe se
poeti s mjerenjem. Uvrstiti kontrolni svitak (rola) uzorka i blok za
optereenje (slika 6.).
glava za
uvrivanje
glava za
uvrivanje
svitak (rola)
test uzorka
sustav za
uvrivanje
96
Tipka 3
Tipka 1
Tipka A
Tipka A
Tipka F
Tipka E
Tipka F
97
Ime i prezime:
Br.
uzoraka
Ocjena / komentar:
98
Dimenzije
uzorka
mm
Parametri
Brzina /
Put / mm
mm min1
Sila
razdvajanja
F/N
Br.
uzoraka
Dimenzije
uzorka
mm
Parametri
Brzina /
Put / mm
mm min1
Jaina ava
N / 15 mm
Ocjena / komentar:
99
Koeficijent
trenja
s =
A
*
B
s =
A
=
B
Ocjena / komentar:
100
[g g1]
SAETAK
Savojna otpornost fleksibilnih ambalanih materijala odreuje se pri
standardnim atmosferskim uvjetima (23 oC i 50 % RH), ukoliko nije
drugaije odreeno. Uvjeti savijanja, te broj i otrina savijajuih koraka ovise o strukturi uzorka. Postupak savijanja sastoji se od uvijanja, a
zatim (u veini sluajeva) horizontalnog pomaka, odnosno od ponavljanog uvijanja i guvanja filma s uestalou od 45 ciklusa po minuti
(cpm).
Oteenje usljed guvanja odreuje se mjerenjem tokastih oteenja
nastalih u strukturi materijala pomou obojenog terpentina, koji prolazei kroz nastale pore oboji bijelu podlogu. Drugi kriteriji mjerenja oteenja koji se mogu upotrijebiti su odreivanja propusnosti na plinove
i vodenu paru.
5.4.2
ZNAAJ I PRIMJENA
Metoda je korisna za odreivanje otpornosti fleksibilnih ambalanih
materijala prema nastajanju tokastih oteenja tijekom guvanja.
Ovom metodom ne mogu se odrediti abrazijske komponente koje dovode do oteenja materijala tijekom guvanja.
Tokasta oteenja koja se proteu kroz cijelu strukturu materijala
predstavljaju jedina oteenja koje je mogue odrediti ovim postupkom, uporabom obojenog terpentina. Oteenja nastala u jednom od
slojeva kod vieslojnog ambalanog materijala ne mogu se odrediti
ovim postupkom. U ovom sluaju preporua se ispitivanje propusnosti
materijala na plinove ili vodenu paru, ili ak oba, u kombinaciji sa ispitivanjem savojne otpornosti, s ciljem odreivanja gubitka kompaktnosti materijala. Meutim, ispitivanjem propusnosti, koja se provodi na
osnovi razlike tlakova, nije mogue odrediti koeficijent permeabilnosti
u prisutnosti tokastih oteenja.
Razliiti uvjeti ispitivanja opisani u postupku slue kako bi se sprijeilo ispitivanje materijala u uvjetima u kojima bi nastalo ili previe
tokastih oteenja (obino vie od 50 po uzorku) ili premalo tokastih
oteenja (obino manje od 5 po uzorku) da bi rezultati bili znaajni.
Rezultati mjerenja najlonskog filma, vjerojatno zbog njegove hidrofilne prirode, nisu pokazali dobru reproducibilnost izmeu mjerenja u
razliitim laboratorijima, dok su ponovljena mjerenja u istom laboratoriju dala rezultate u zadovoljavajuem opsegu odstupanja.
101
5.4.3
UZORCI
Uzorke izrezati u plohe dimenzija 200 x 280 mm, pri emu treba voditi
rauna da se ispitivanje provodi u smjeru stranice od 200 mm, to je
ujedno i smjer osi savijanja materijala.
Upotrijebiti po etiri uzorka izrezana u strojnom smjeru (smjeru proizvodnje materijala na stroju) i etiri uzorka izrezana transverzalno (okomito na strojni smjer). Takoer je potrebno izrezati i etiri kontrolna
uzorka, odnosno to su uzorci koji nisu bili izlagani ispitivanju savojne
otpornosti, (ovi se uzorci izrezuju bez obzira na smjer proizvodnje
materijala), koje je potrebno ispitati na tokasta oteenja.
Uzorke treba kondicionirati najmanje 24 sata pri relativnoj vlanosti od
50 5 % na 23 oC.
Uzorak ne lijepiti ili variti u oblik cilindra, ve ga ostaviti otvorenog a
za uvrivanje na matricu nosaa treba upotrijebiti obostrano samoljepljivu traku, ne iru od 13 mm.
5.4.4
PRIBOR
ablona, 200 x 280 mm
Skalpel
Filter papir
Odmjerna tikvica od 1000 mL
Obostrano samoljepljiva traka, irine < 13 mm
Kist
5.4.5
KEMIKALIJE
Terpentin, (sp.g., 0,860-0,875 na 15 oC)
Kalcijev klorid, CaCl2
Rodamin, C28H31ClN2O3
5.4.6
OTOPINE
Obojena otopina terpentina. U 100 mL terpentina dodati 5,0 g bezvodnog kalcijeva karbonata i 1,0 g rodamina. Zatvoriti epom sadraj
tikvice, dobro promijeati i ostaviti stajati najmanje 10 sati. Otopinu
profiltrirati, na temperaturi od oko 21 oC. uvati u dobro zatvorenoj
staklenki.
5.4.7
APARATURA
Ureaj za ispitivanje (Type KFT; Brugger). Ureaj se sastoji od stacionarnog draa promjera od 90 mm, draa smjetenog nasuprot pominog draa na udaljenosti od 180 mm (to je ujedno i maksimalna
udaljenost izmeu draa), u poetnom poloaju pomaka. Drai po-
102
POSTUPAK
Guvanje:
Primjenjuju se sljedei uvjeti ispitivanja:
Metoda A: potpuno savijanje kroz 1 sat (to ini 2700 ciklusa)
Metoda B: potpuno savijanje kroz 20 minuta (to ini 900 ciklusa)
Metoda C: potpuno savijanje kroz 6 minuta (to ini 270 ciklusa)
Metoda D: potpuno savijanje kroz 20 ciklusa
Metoda E: djelomino savijanje kroz 20 ciklusa
Guvanje uzoraka provesti pri standardnim atmosferskim uvjetima (23
o
C i 50 % RH), osim ukoliko nije drugaije odreeno.
Metoda A:
Prilagodba ureaja za ispitivanje savojne otpornosti - Odrediti maksimalni horizontalni i zaokretni pomak na ureaju, ime se dobije zaokret od 440o u prvih 90 mm pomaka, a zatim horizontalni pravocrtni
pomak od 65 mm pri 45 cpm. Razmak izmeu draa u poetnom
poloaju treba iznositi 180 mm. U najbliem poloaju razmak draa
iznosi 25 mm.
103
Kut rotacije
240o
280o
320o
360o
400o
440o
Horizontalni udar
10 mm
12 mm
22 mm
26 mm
39 mm
46 mm
izbrojiti centre kao pojedinana oteenja. Prebrojavanje oteenja provodi se samo u oznaenom podruju, 150 x 200 mm.
5.4.9
1.
2.
PRIKAZ REZULTATA
Izvjetaj mora sadravati sljedee podatke:
Pojedinane i srednje vrijednosti prebrojavanja tokastih oteenja na
300 cm2 (150 x 200) i to etiri uzorka u longitudinalnom (strojnom)
smjeru i etiri u transverzalnom smjeru proizvodnje materijala.
Opis neobinih oteenja (poput kidanja materijala).
Za svaki testirani materijal provesti dodatno ispitivanje (etiri paralele)
na tokasto oteenje za kontrolni uzorak (koji nije bio podvrgnut guvanju), prema navedenom postupku. Na ovaj nain se utvruje postojanje oteenja na materijalu koja nisu nastala kao posljedica guvanja
materijala. U rezultate navesti pojedinane i srednje vrijednosti prebrojavanja tokastih oteenja kod uzorka koji nije bio podvrgnut guvanju.
Takoer treba navesti metodu ispitivanja, ukljuujui i broj ciklusa, te
nain optereenja (potpuno ili djelomino).
Pripremu uzorka i uvjete (temperatura, relativna vlaga) ispitivanja.
Navesti debljinu i strukturu uzorka (ukoliko su poznati).
LITERATURA
ASTM Designation: F 392 -74 (Reapproved 1979), (Standard Test
Method for Flex Durability of Flexible Barrier Materials).
ASTM D 722 Methods of Turpentine Test for Grease Resistance of
Paper, Annual Book of ASTM Standards, Part 20, (1978).
105
Uvjeti mjerenja:
Metoda odreivanja
savojne otpornosti:
temperatura
relativna vlaga
t / oC
RH / %
Broj
ciklusa
Ocjena / komentar:
106
Uvjeti mjerenja:
Metoda odreivanja savojne
otpornosti:
Metoda odreivanja
propusnosti na plinove:
temperatura, t / oC
relativna vlaga, RH / %
Tablica 2. Rezultati mjerenja
Uzorak
Debljina
uzorka
l /cm
Broj
ciklusa
Propusnost na plinove
q / cm3 m2 d1 bar1
prije mjerenja
nakon mjerenja
O2
CO2
O2
CO2
3.41 10 7 V
[cm3 m2 d1 bar1]
=
=
NT
gdje je: V = 0.5 mL; N = nagib pravca; T = sobna temperatura (K)
q=
Ocjena / komentar:
107
SAETAK
Pripremljeni uzorak postavi se izmeu dvije komore permeacijske elije, za ispitivanje propusnosti na vodenu paru. Vodena para dolazi sa
gornje komore pod konstantnim pritiskom, a zatim prolazi kroz uzorak,
noena suhim duikom, u elektrolitsku komoru u kojoj se nalaze dvije
spiralne elektrode, pokrivene tankim slojem fosforova pentoksida,
smjetene na unutarnjoj stijenci staklene kapilare. Elektrode su izloene djelovanju istosmjerne struje od priblino 70 V. Vodena para, prisutna u nosivom plinu (duiku) koji prolazi kroz kapilaru, kvantitativno
se apsorbira od strane fosforova pentoksida i elektrolitiki razlae na
vodik i kisik. Koliina razloene pare, penetrirane kroz uzorak, odredi
se preko vrijednosti struje u jedinici vremena.
5.5.2
ZNAAJ I PRIMJENA
Poznavanje vrijednosti propusnosti na vodenu paru razliitih ambalanih materijala zanajno je iz razloga utvrivanja vijeka trajanja upakiranog prehrambenog proizvoda pri odgovarajuim uvjetima skladitenja (uvanja).
Ovim instrumentom odreuje se propusnost ambalanog materijala na
vodenu paru. Ispitivanja se mogu provoditi na fleksibilnim polimernim
materijalima bilo da su jednostavni (monofolije) ili sloeni (laminati).
5.5.3
UZORCI
Ispitivanja se mogu provoditi na fleksibilnim polimernim materijalima
bilo da su jednostavni (monofolije) ili sloeni (laminati).
Za ispitivanje propusnosti potrebno je izrezati kruni uzorak promjera
108 mm.
5.5.4
PRIBOR
ablona, = 108 mm
Skalpel
5.5.5
APARATURA
Ureaj za ispitivanje (Type WDDG; Brugger). Prije postavljanja aparata u rad potrebno je provjeriti rad elektrolitske elije i uinkovitost
suivog agensa.
Suionik 1: s perforacijama (0,4 nm) u obliku perla promjera 2 mm.
Suionik 2: s perforacijama (0,4 nm) u obliku perla promjera 2 mm).
108
N2
4A
4A
109
Mijenjanje sredstva za suenje potrebno je provesti u to kraem vremenu te dobro privrstiti gornji poklopac izraen iz polietilena koji
takoer treba esto mijenjati.
Prije otvaranja komore za propusnost, nosivi plin (duik) mora biti
zatvoren. Komora se tada otvori (uklanjanjem prisutnih est vijaka).
Paljivo se ukloni disk od sinteriranog stakla koji se nalazi na gornjem
poklopcu.
Kada aparat ne radi ovaj disk se dri u zasienoj otopini sumporne
kiseline ili u zasienoj otopini soli za podeavanje odgovarajue relativne vlage (v. DODATAK, tablica 1.). Ukoliko je otopina sumporne
kiseline ee upotrebljavana potrebno ju je regenerirati u skladu sa
podacima u tablici 2.
Podaci za zasiene otopine soli te odgovarajui podaci relativne vlage
nalaze se u tablici 3. Prije upotrebe sinterirani disk se izvadi iz otopine
kiseline i postavi na filter papir ime se ukloni viak tekuine, a zatim
se postavi u gornji dio permeacijske elije aparata za ispitivanje.
Donji dio permeacijske elije mogue je termostatirati protokom odgovarajueg medija. Oba dijela permeacijske elije posjeduju temperaturne senzore to omoguuje kontinuirano opaanje temperature.
Ponovno prevlaenje permeacijske elije
Kod pravilnog rada nije potrebno ponovno prevlaenje permeacijske
elije. Ukoliko se mjerenje provodi na uzorcima ija propusnost na vodenu paru iznosi vie od 10 g m2 d1 (ili ukoliko se koriste oteeni
uzorci) vea koliina vode moe prodrijeti u eliju, to se oituje kontinuiranom i maksimalnom vrijednou od priblino 15 g m2 d1. U
ovom sluaju elija se mora ponovno prevui zatitnom prevlakom.
ienje elektrolitike elije.
Elektrolitika elija nalazi se u aparatu u tamnom grlu. Odvijaem se
uklone vijci s lijeve strane aparata i komora se izvue van.
S pomou injekcijske price u eliju se utrca destilirana voda, a nakon
toga aceton, preko druge linije za opskrbu s plinom. Medij se provede
kroz eliju, a zatim se propusti zrak koji posui eliju.
Prekida se postavi na poloaj "Messen" i nakon pola sata propuhivanja trebala bi se postii vrijednost od 0,01 g m2d1 (ispitivano sa nepropusnom aluminijskom folijom).
110
POSTUPAK
Uzorak se izree priloenim kalupom (ablonom) i postavi u donji dio
elije za mjerenje propusnosti. Ukoliko se ispitivana folija savija
potrebno je premazati rub folije odgovarajuom masti koja podnosi
uvjete vakuuma. Folija se privrsti poklopcem koji se potom privrsti
vijcima koji se uvruju dijagonalnim rasporedom. Dobro zatvaranje i
brtvljenje gornjeg dijela elije uvjet je za dobro provoenje pokusa.
Nakon postavljanja uzorka, i zatvaranja elije, ukljuuje se dovod struje. Pri tome lampica svijetli kada je prekida na poloaju "Vortrocknen". Protok plina se podesi na 150 mL min1. U ovom momentu plin
jo uvijek ne prolazi kroz elektrolitiku eliju. Ukoliko se postigne vrijednost vea od 10 g m2 d1, i ako se odrava kroz dulje vrijeme znai
da je suviak vode penetrirao u elektrolitiku eliju. U ovom sluaju
elija se mora suiti, prema ve opisanom postupku.
Predsuenje traje oko 1 sat i tada se prekida nalazi na poloaju "Messen". Protok plina je tada na 100 mL min1. Mjerenje je zavreno kada
je pokazana vrijednost, na aparatu, konstantna kroz odreeno vrijeme.
Vrijeme mjerenja ovisi o svojstvima mjernog uzorka. Ukoliko je prodiranje vodene pare sporo vrijeme mjerenja bit e due.
Registriranje rezultata mjerenja, preko pisaa olakava praenje prodiranja vodene pare.
5.5.7
PRORAUN
Tlak vodene pare u suhoj eliji predstavlja omjer tlaka vodene pare i
protoka plina prema izrazu:
p=7
WDD
V
/1/
gdje je:
WDD = propusnost vodene pare, g m2 d1
V = protok plina, mL min1
p = tlak vodene pare, bar
111
C
%
-15
3,5
0
1,2
20
0,3
40
0,1
1.
2.
3.
4.
112
PRECIZNOST I ODSTUPANJE
Tonost provedenih mjerenja iznosi 2% od oitane vrijednosti, odnosno promjene ne smiju biti vee od 0,01 g m2 d1.
LITERATURA
K.Becker i R. Heiss, Verpackungs-Rundschau, 21, Nr.10, Techn.wiss.Beilage, Seite 75-79 (1970).
BS 3177:1959 British Standard Method for Determining the
Permeability to Water Vapour of Flexible Sheet Materials
ASTM Designation E 96-80 Standard Test Methods for Water Vapour
Transmission of Materials (1980).
DIN 53 122, part 2, Wasserdampfdurchlssigkeits-Prfgert (1982).
DODATAK
Tablica 1. Odnos ravnotene vlage i koncentracije sumporne
kiseline
Ravnotena
Koncentracija
vlaga (%)
(% w/v H2SO4)
0 oC
20 oC
40 oC
60 oC
90
17,5
17,6
17,8
18,0
85
22,5
22,8
23,1
23,5
80
26,4
26,5
27,0
27,8
75
29,9
30,0
30,2
31,0
70
32,9
33,1
33,5
34,0
65
35,6
35,8
36,0
37,0
60
38,0
38,3
38,8
39,8
55
40,3
40,4
41,2
42,1
50
42,8
43,0
43,8
44,3
45
45,0
45,3
46,2
47,0
40
47,5
48,0
48,5
49,5
Tablica 2. Odnos ravnotene vlage, koncentracije i gustoe sumporne kiseline kod 20 oC.
Ravnotena vlaga
Koncentracija
Gustoa
(%)
(mol dm3)
(g mL1)
90
2,1
1,127
85
2,8
1,165
80
3,3
1,194
75
3,8
1,220
70
4,2
1,244
65
4,7
1,268
60
5,1
1,290
55
5,5
1,312
50
5,8
1,333
45
6,3
1,355
40
6,8
1,378
113
Uvjeti mjerenja:
temperatura, t / oC
relativna vlaga, RH / %
Tablica 1. Rezultati mjerenja
Uzorak
Debljina
uzorka
mm
Protok plina
V / mL min1
Tlak
vodene
pare
p / bar
WDD
=
V
Ocjena / komentar:
114
[bar]
Propusnost
vodene pare
WDD/ g m2 d1
SAETAK
Porast tlaka, kao rezultat razlike tlakova, elektroniki i u logaritamskom obliku se registrira na papiru pisaa. Grafiki prikaz je linearni
odnos izlaznog napona instrumenta i vremena, tj. dobivena krivulja je
pravac, a iz nagiba pravca se rauna propusnost uveana za korekcijski
faktor instrumenta.
5.6.2
ZNAAJ I PRIMJENA
Ovim instrumentom odreuje se propusnost ambalanog materijala na
plinove. Ispitivanja se mogu provoditi na fleksibilnim polimernim materijalima bilo da su jednostavni (monofolije) ili sloeni (laminati).
Poznavanje vrijednosti propusnosti na plinove za polimerne materijale
znaajno je zbog poveanja vijeka trajanja upakiranih svjeih prehrambenih proizvoda. Selektivna propusnost prema pojedinim plinovima
dolazi do izraaja kod pakiranja namirnica u kontroliranoj ili modificiranoj atmosferi.
5.6.3
UZORCI
Ispitivanja se mogu provoditi na fleksibilnim polimernim materijalima
bilo da su jednostavni (monofilmovi) ili sloeni (laminati).
Za ispitivanje propusnosti potrebno je izrezati uzorke promjera 110
mm.
5.6.4
PRIBOR
ablona, = 110 mm
Skalpel
5.6.5
APARATURA
Ureaj za ispitivanje (Type GDP-E; Brugger). Ispitivani uzorak
polimernog materijala dijeli eliju na dva dijela (slika 1.).
elija 1 sadrava ispitivani plin pri atmosferskom tlaku.
elija 2, poznatog volumena (V = 0.5 mL), sadrava zrak koji se vakuum pumpom izvlai do uspostavljanja vakuuma.
Nakon iskljuivanja pumpe, elektronikim senzorom, mjerenje zapoinje porastom tlaka u mjernom volumenu kao rezultat difuzije mjernog
plina kroz polimernu foliju.
115
5.6.6
POSTUPAK
SP
I
U
II
I - gornja elija
II - donja dvodijelna elija
U - uzorak
SP - staklena ploa s filtrom
EMV - elektromagnetni ventil
S - senzor
EMV
S
116
117
PRORAUN
Odreivanje nagiba pravca
Nagib pravca, t / n = N, izraava se u sekundama po podjelku skale.
NAPOMENA: Ukoliko je izlaz na pisau postavljen na "log x 10"
tada je izraz n (oitan na grafu) potrebno podijeliti sa 10.
Izraunavanje propusnosti kod metode A:
q=
7,76 1010
V
A T [(14,5 N / De ) t L ]
/1/
gdje je:
q
propusnost plina pri standardnim uvjetima 1013 mbar, 273 K
(mL cm2 d1 bar1)
V
mjerni volumen gornjeg dijela mjerne elije (mL)
A
mjerna povrina (cm2) = 78,5 cm2
T
sobna temperatura (K) (NAPOMENA: Ne temperatura
mjerenja)
t / n = N = nagib pravca (s/podjelku skale)
tL
time - lag (s), odnosno vrijeme potrebno da plin difundira kroz
polimer na poetku mjerenja (v. sliku 2.)
D
dekade ispisane pisaem od 0 do punog otklona. (V = 0,5).
Uvrtenjem poznatih veliina za A i De u /1/ slijedi izraz:
q=
118
9,98 10 8 V
T (29 N t L )
[mL m2 d1 bar-1]
/2/
P = 1,16 x109 q l
D =
S=
l2
6tL
[cm2 s1]
6,94 10 9 q t L
[mL cm-3 bar-1]
l
/3/
/4/
/5/
3 ,41 x 10 7 V
N T
[mL m2 d1 bar1]
/6/
t =
3,41x107 Vn
Tq
[s]
/7/
119
t =
0.16 n
Tq
[h]
/8/
tL
120
1000
n =100
100
10
n =10
1
0.1
1
10
100
1000
10000
1.
2.
LITERATURA:
Gas Permeability Tester Type GDP-E Manual.
K.Becker: Methode zur automatischen Bestimmung der Gasdurchlssigkeit von Kunststoffolien und beschichteten Papieren. Verpackungs-Rundschau, Techn.-Wissensch.Beilage, Nr.4 (1982) p. 21/25.
DODATAK
Tablica 1. Odnos ravnotene vlage i koncentracije sumporne kiseline
Ravnotena
Koncentracija
vlaga (%)
(% w/v H2SO4)
0 oC
20 oC
40 oC
60 oC
90
17,5
17,6
17,8
18,0
85
22,5
22,8
23,1
23,5
80
26,4
26,5
27,0
27,8
75
29,9
30,0
30,2
31,0
70
32,9
33,1
33,5
34,0
65
35,6
35,8
36,0
37,0
60
38,0
38,3
38,8
39,8
55
40,3
40,4
41,2
42,1
50
42,8
43,0
43,8
44,3
45
45,0
45,3
46,2
47,0
40
47,5
48,0
48,5
49,5
121
122
Uvjeti mjerenja:
Temperatura mjerenja, t / oC
Sobna temperatura, T / K
Brzina protoka plina, mL min1
log 1x
Izlaz pisaa
log 10x
Tablica 1. Rezultati mjerenja
Uzorak:
Debljina uzorka ( l / cm):
Parametri
Metoda: A
Br. mjerenja
123
Uvjeti mjerenja:
Temperatura mjerenja, t / C
Sobna temperatura, T / K
Brzina protoka plina, mL min1
Izlaz pisaa
N=
t
=
n
log 1x
log 10x
9,98 108V
q=
=
T ( 29 N t L )
P = 1,16 10 9 q l =
l2
D=
=
6t L
S=
6,94 10 9 q t L
=
l
Ocjena /komentar:
124
Uvjeti mjerenja:
Temperatura mjerenja, t / C
Sobna temperatura, T / K
Relativna vlaga, RH / %
Brzina protoka plina, mL min1
Izlaz pisaa
log 1x
log 10x
Metoda: B i C
Uzorak:
Debljina uzorka (l / mm):
Parametri
Br. mjerenja
q=
3,41 10 7 V
=
NT
Ocjena / komentar:
125
SAETAK
Metodom se odreuje proboj odabrane obojene masne komponente
kroz ispitivani materijal poloen na bijelu podlogu.
5.7.2
ZNAAJ I PRIMJENA
Papir i fleksibilni polimerni materijali, otporni na propusnost na masnoe, najee se upotrebljavaju za pakiranje proizvoda s poveanim
udjelom masti i ulja, da bi se sprijeila migracija masnoa iz upakiranog sadraja kroz ambalani materijal. Na ovaj nain se spreava
promjena kvalitete upakiranog proizvoda i ujedno izbjegavaju neeljene vizualne pojave masnih mrlja na ambalanom materijalu. Najee
primjenjivane metode ukljuuju: a) proboj odabrane obojene masne
komponente kroz ispitivani materijal (npr. rodaminom obojena mast iz
palminih kotica); b) usporeivanje otpornosti na masnoe sa propusnou polimera na zrak (v. Odreivanje propusnosti fleksibilnih ambalanih materijala na plinove).
5.7.3
UZORCI
Uzorci ambalanog materijala (papir, karton ili polimerni materijal) dimenzija 150 x 200 mm.
5.7.4
PRIBOR
ablona, 150 x 200 mm
Skalpel
5.7.5
KEMIKALIJE
Etandiol-monoetil-eter, ("Cellosolve"), C2H5OCH2CH2OH
Rodamin B, C28H31ClN2O3
5.7.6
OTOPINE
Mast palminih kotica
Otopina rodamina (0,5 %) u etandiol-monoetil-eteru.
5.7.7
POSTUPAK
Izrezati uzorke dimenzija 150 x 200 mm.
Uzorak privrstiti samoljepljivom trakom na bijeli papir (npr. filter
papir) na ravnoj podlozi. Uzorak premazati obojenom masti palminih
126
kotica viestrukim nanosom i ostaviti stajati pet minuta. Uzorak ukloniti sa papirne podloge i analizirati promjene na papirnoj podlozi.
5.7.8
1.
PRIKAZ REZULTATA
Izvjetaj mora sadravati sljedee podatke:
Pojedinane i srednje vrijednosti prebrojavanja tokastih oteenja na
300 cm2 (150 x 200 mm).
Opis neobinih oteenja (poput kidanja materijala).
Debljinu, gramaturu i strukturu uzorka (ukoliko su poznati).
LITERATURA
DIN 53 116 Bestimmung der Fettdurchlssigkeit Prfung von Papier
(1977).
127
Ocjena / komentar:
128
Gramatura
Gg / g m2
Oteenja na
300 cm2 uzorka
SAETAK
Kako osnovu strukture polimernih materijala ine makromolekule od
velikog je znaaja ispitivanje ponaanja makromolekula u odgovarajuim otapalima. Proces koji prethodi otapanju makromolekula je bubrenje koje moe biti ogranieno, pri emu nastaje gel tj. vrsta makromolekulska struktura unutar koje su jednoliko raspodijeljene molekule otapala. Stupanj bubrenja moe se odrediti gravimetrijski i volumetrijski.
Volumetrijsko odreivanje sastoji se u mjerenju vremenske promjene
volumena otapala koje je u dodiru sa vrstim polimerom.
5.8.2
ZNAAJ I PRIMJENA
Procesom neogranienog bubrenja vrsti polimer postupno prelazi u
polimernu otopinu. Budui da molekule otapala postupno prodiru u
strukturu vrstog polimera, bubrenje treba promatrati kao vremenski
proces, tj. treba pratiti kinetiku bubrenja pri stalnoj temperaturi (temperatura znatno utjee na proces bubrenja). Odreivanjem stupnja bubrenja polimernih materijala namijenjenih pakiranju prehrambenih
proizvoda mogu se predvidjeti posljedice koje su rezultat interakcije
polimera u dodiru s prehrambenim proizvodom, ime ne samo da dolazi
do promjene kvalitete ambalae ve i promjene kvalitete i organoleptikih svojstava upakiranog sadraja, jer je proces migracije
olakan u sluaju nabubrenog polimera.
5.8.3
UZORCI
Poli(vinil-klorid), (granule, ploice)
5.8.4
KEMIKALIJE
Tetrahidrofuran, C6H80
Aceton, CH3COCH3
Etanol, C2H5OH
129
5.8.5
APARATURA
4
3
1
5.8.7
POSTUPAK
Pokus se izvodi u ureaju prikazanom na slici 1. Ureaj se napuni otapalom, okomito se uvrsti na stalak i oita se razina otapala u graduiranoj cijevi (3).
Ureaj se postavi u vodoravni poloaj, a u spremnik za suhu tvar (1)
stavi se odvagnuta koliina suhog polimera.
Zatim se ureaj ukosi tako da otapalo potpuno prekrije suhi uzorak.
Nakon odreenih vremenskih intervala oitava se smanjenje volumena
otapala ponovljenim stavljanjem ureaja u okomiti poloaj.
NAPOMENA:
Stupanj bubrenja moe se odreivati samo za polimer koji ogranieno bubri, jer u protivnom dolazi do otapanja i smanjuje se prvobitna masa polimernog uzorka.
Uzorak za ispitivanje treba biti komadni (granula), da ne bi dolo
do upadanja komadia uzoraka u graduiranu cijev za mjerenje
volumena.
Treba priekati izvjesno vrijeme pri oitavanju svakog volumena
da bi se otapalo iz spremnika moglo potpuno iscijediti.
PRORAUN
Iz dobivenih podataka rauna se stupanj bubrenja (t / cm3 g1) kao
koliina otapala upijenog na 1 g suhe tvari za svako vrijeme t prema
izrazu:
t =
130
Vo Vt
m
/1/
gdje je:
Vo = poetni volumen otapala, cm3
Vt = volumen otapala u vremenu t, cm3
m = masa suhog polimernog uzorka, g
Stupanj bubrenja mijenja se s vremenom prema izrazu:
d
= A( t )
dt
/2/
gdje je:
- stupanj bubrenja - predstavlja koliinu otapala koju upije vrsti
polimer jedinine mase, cm3 g1
A - konstanta ovisna o prirodi polimera, s1
t - vrijeme, s
t - stupanj bubrenja u vremenu t, cm3 g1
- maksimalni (ravnoteni) stupanj bubrenja, cm3 g1
Izmjereni podaci ( i t) unose se u dijagrame (slike 2. i 3.). Grafikim
prikazom podataka mjerenja u skladu s izrazom /2/ mogue je odrediti
parametre A i promatranog sustava (slika 3). Konstanta A predstavlja konstantu brzine bubrenja i odredi se iz nagiba pravca, dok odsjeak na ordinati predstavlja vrijednost A , odakle se rauna ..
5.8.8
PRIKAZ REZULTATA
Podaci mjerenja obrade se raunski (izraz /1/ i /2/).
Kinetika bubrenja, promjena stupnja bubrenja s vremenom (d/dt), pri
konstantnoj temperaturi, prikau se grafiki (slike 2. i 3.).
Iz toka krivulja na slici 2. moe se zakljuiti da li je rije o neogranienom bubrenju (otapanju) ili ogranienom, pri emu polimer moe
bubriti brzo ili sporo.
Iz grafikog prikaza na slici 3. mogu se odrediti veliine A i . Graf
se konstruira tako da se u svakoj mjernoj toki, na slici 2., povue
tangenta na krivulju i izrauna njen nagib (d/dt). Prema tome, slika 3.
prikazuje ovisnost izraunatih nagiba tangenti (d/dt) o pripadajuem
stupnju bubrenja ().
131
3
2
1
t
Slika 2.Bubrenje polimera:
1)
brzo bubrenje;
2)
sporo bubrenje;
3)
neogranieno bubrenje (otapanje).
d
dt
A = tg
A a
1.
2.
132
LITERATURA:
M.Andreis: Polimeri, 2, 221 (1981).
B.Pintari, Polimeri, 6 (7/8) 208 (1985).
Vrijeme
oitanja
t/s
Poetni
volumen
otapala
Vo / cm3
Volumen
Stupanj
otapala u
bubrenja
vremenu t,
t / cm3 g1
Vt / cm3
= A( t ) =
t
Ocjena / komentar:
133
Ime i prezime:
/ cm g
Grafiki prikazi :
Slika 1. Stupanj bubrenja polimera tijekom vremena
t/s
Ocjena / komentar:
134
/t
A x = odsjeak na ordinati =
/ cm g
Ocjena / komentar:
135
SAETAK
Da bi se odredila koliina tvari koja migrira iz ambalanog materijala u
hranu vrlo esto se umjesto stvarnog prehrambenog prizvoda upotrebljavaju simulanti hrane kao to su destilirana voda, otopina octene
kiseline i otopina etanola. Ukupna koliina migranta odredi se kao
ukupni suhi ostatak nakon isparavanja test otopine (simulanta hrane) u
kojem je bio izloen ispitivani uzorak ambalanog materijala pri
unaprijed odreenim uvjetima (vrijeme i temperatura) izlaganja.
5.9.2
UZORCI
Za odreivanje migracije kod polimernih prevlaka na metalnoj
podlozi
Preporuka je da se ispitivanja provode na lakiranim uzorcima ravne
povrine (100 cm2).
Ispitivanja se mogu provesti na uzorcima koji su lakirani samo s jedne
strane ili s obje strane, (paziti na proraun izloene povrine uzorka)
pri emu lakirana povrina mora biti prekrivena otopinom. Ukoliko se
ispitivanja provode na uzorcima manjih dimenzija potrebno je preraunati volumen otopine u odnosu na povrinu ispitivanog uzorka (za 1
cm2 izloene lakirane povrine uzorka potrebno je dodati 2 mL otopine).
5.9.3
PRIBOR
Posude izraene od stakla sa odgovarajuim poklopcem, 6 komada
Pinceta s plastinim vrhom
Pipeta
Analitika vaga, tonosti 0,0001 g
5.9.4
KEMIKALIJE
Destilirana voda
Octena kiselina, CH3COOH
Etanol, C2H5OH
136
5.9.5
OTOPINE
Destilirana voda
Octena kiselina - 3 % (w/v)
Etanola - 15 % (v/v)
5.9.6
POSTUPAK
Za odreivanje migracije kod polimernih prevlaka na metalnoj podlozi
Pripreme se uzorci lakiranog metala, povrine od 100 cm2, i paljivo
prenesu u posude za ispitivanje (pincetom da se uzorci ne bi zamastili
dodirom prstiju) te zatvore staklenim epom. U svaku posudu (6
posuda, od kojih 3 sadravaju ispitivani ambalani materijal izloen
djelovanju otopine ( v. DODATAK, tablica 1.), a ostale 3 sadravaju
samo otopine koje slue kao slijepa proba) prenese se po jedan uzorak
(od istog ambalanog materijala).
Svaki uzorak prelije se otopinom unaprijed odreenog i istog volumena. Pripremljeni uzorci termostatiraju se pri unaprijed odabranim
uvjetima, vremena i temperature, (v. DODATAK, tablica 2.). Po isteku
odabranog vremena izlaganja ukloni se ispitivani uzorak, otopina se
prelije u au, prethodno izvaganu na tonost od 0,0001 g, ispari se (na
grijaem tijelu nie temperature ili u vodenoj kupelji) i konano isui
na 105 oC do konstantne mase, to se utvruje ponovnim vaganjem
ae.
5.9.7
PRORAUN
Ukupna migracija (M1/ mg dm2) rauna se prema izrazu:
M1 =
M i M sp
[mg dm2]
A
/1/
gdje je:
Mi = masa ostatka nakon isparavanja simulanta, mg
Msp = masa ostatka nakon isparavanja slijepe probe, mg
A = povrina uzorka izloena djelovanju simulanta, dm2
137
m a 2
1000 =
a1 m f
[mg kg1]
/2/
gdje je:
m = masa tvari osloboena iz ispitivanog uzorka, odreena pokusom
migracije, mg
mf = masa prehrambenog proizvoda u dodiru s ambalanim materija
lom u stvarnoj upotrebi, g
a2 = povrina ambalanog materijala u stvarnoj upotrebi, dm2
a1 = povrina ambalanog materijala u u dodiru sa simulantom, dm2
1.
2.
138
LITERATURA:
Compilation of Community Research on Materials and Articles
Intended to come into Contact with Foodstuffs, Vol. No.4 (1993).
Relating to Plastics Materials and Articles Intended to come into
Contact with Foodstuffs,
EEC 90/128 (1990).
DODATAK
Tablica 1. Izbor otopine (simulanta hrane: A, B i C) ovisno o vrsti
namirnice koja se pakira
za namirnice ija je pH vrijednost
A Destilirana voda
> 4,5
za namirnice ija je pH vrijednost
B 3 % Octena kiselina
< 4,5
za namirnice koje sadravaju
C 15 % Etanol
alkohol
Rafinirano maslinovo
ulje, suncokretovo ulje za ulja i masti i za namirnice s vie od
D
ili smjesa sintetikih
5 % masti
triglicerida
139
Tablica 3. Odabir vremena (t) i temperature (T) u skladu s uvjetima u stvarnoj upotrebi
UVJETI U STVARNOJ
UVJETI ISPITIVANJA
UPOTREBI
1. Vrijeme dodira
t > 24 h
10 dana pri 5 oC
o
T5 C
10 dana pri 40 oC
o
o a
5 C < T 40 C
2. Vrijeme dodira
2 h < t 24 h
T 5 oC
24 h pri 5 oC
5 oC < T 40 oC
24 h pri 40 oC
o
T > 40 C
u skladu s dravnim zakonom
3. Vrijeme dodira
t<2h
o
T5 C
2 h pri 5 oC
5 oC < T 40 oC
2 h pri 40 oC
o
o
40 C < T 70 C
2 h pri 70 oC
o
o
70 C < T 100 C
1 h pri 100 oC
o
o
100 C < T 121 C
30 min pri 121 oC
o
T > 121 C
u skladu s dravnim zakonom
a
uvjeti ispitivanja od 10 dana pri 20 oC primjenjuju se za plastine
materijale u kojima se uva hrana pri temperaturi nioj od 20 oC.
140
Uvjeti ispitivanja:
Test otopina:
Temperatura, t / oC
Vrijeme izlaganja, t / sati
Tablica 1. Rezultati ispitivanja
Br.
uzoraka
Uzorak
Masa
ostatka
simulanta
Masa ostatka
- slijepa
proba
Mi / mg
Msp / mg
Povrina
uzorka
A /dm2
Ukupna
migracija
M1/mg dm
2
M1 =
M i M sp
A
[mg dm2]
Ocjena / komentar:
141
Uvjeti ispitivanja:
Test otopina:
Temperatura, t / oC
Vrijeme izlaganja, t / sati
Tablica 1. Rezultati ispitivanja
Masa
Masa
oslobohrane u
ene
dodiru
Uzorak
tvari
s
m / mg
ambalaom
mf / mg
Stvarna
povrina
ambalae
a2 /dm2
Povrina
ambalae
u dodiru
s test
otopinom
a1 / dm2
M2 =
m a2
1000 =
a1 mf
Ocjena / komentar:
142
[mg kg1]
Ukupna
migracija
M2 / mg kg
1
SAETAK
Metodom plinske kromatografije odreuje se koliina acetaldehida u
bocama od poli(etilen-tereftalata), PET. Odreena koncentracija acetaldehida u uzorku usporeuje se sa podacima za standardni uzorak.
5.10.2
UZORCI
PET boce
5.10.3
PRIBOR
Pipeta od 10 i 5 mL
Propipeta
aa od 100 mL
Odmjerna tikvica od 100 mL
Injekcijska igla
Boice 100 mL
Boice s gumenom brtvom i aluminijskim poklopcem
Mlin za usitnjavanje stijenki boca
Analitika vaga, tonosti na 0,0001 g
Klijeta za zatvaranje boica
5.10.4
KEMIKALIJE
Acetaldehid, p.a., CH3CHO
Redestilirana voda
5.10.5
APARATURA
Plinski kromatograf, uz zadane kromatografske uvjete (kolona, temperatura, injektirana temperatura detektora, temperatura pei, vrijeme
analize i injektiranja, radni plin). Ureaj za uzorkovanje plinske faze
(vrijeme injektiranja, temperatura kupelji, temperatura ventila i injektora, vrijeme tlaenja uzorka). Ureaj za obradbu podataka (raunalo) i
odgovarajui program.
5.10.6
POSTUPAK
PET boca se usitni (samelje) u dobro oienom mlinu (od ostataka
prethodnog uzorka). Uzorak mase od 1,0 g prenese se u boicu od 100
mL i dobro se zatvori aluminijskim epom s gumenom brtvom, (zatvaraicom ili klijetima). ep mora dobro brtviti. Nakon toga se boica
stavi u termostat na 100 oC kroz jedan sat. Nakon termostatiranja
143
144
PRIKAZ REZULTATA
Za izraunavanje i ispisivanje rezultata pripremi se program na raunalu. Raunalo ispisuje brojanu vrijednost koja predstavlja povrinu
ispod dobivene krivulje - to je proporcionalno koliini acetaldehida u
uzorku (mg kg1).
Uzima se srednja vrijednost povrine ispod krivulje standardne otopine
acetaldehida koncentracije, npr. 36 ppm koja iznosi 396.
Povrina vrha (A) ispitivanog uzorka PET boce tada je koliina acetaldehida u uzorku PET boce (x) izraena u ppm.
Npr.
A 36 ppm = 396 x ppm
x = 0,091 A
LITERATURA:
1.
2.
3.
4.
145
Poli(etilen-tereftalat),
PET (1)
PET (2)
Ocjena / komentar:
146
Br.
uzoraka
Koliina
acetaldehida
x / ppm
5.11.
5.11.1
SAETAK
Uzorci folija koje se rabe za pokrivanje hrane pri zagrijavanju u mikrovalnim peima izlau se kratkotrajnom zagrijavanju mikrovalovima
razliite snage (700 i 400 W) u vremenskom periodu od 2 - 20 minuta
pri temperaturama 150 oC i 250 oC.
5.11.2
UZORCI
Uzorci poli(vinil-klorida), PVC, sa plastifikatorom. Najei plastifikatori su: dioktil adipat (DOA), dioktil ftalat (DOP), dioktil sebacat
(DOS) i drugi. Najei alkohol je 2-etil-heksanol.
a) PVC folija sa plastifikatorom, dimenzija 10 x 10 cm
b) Saran folija sa platifikatorom, dimenzija 10 x 10 cm
c) Uzorci istih folija bez plastifikatora
5.11.3
PRIBOR
aa od 250 mL
Petrijeve zdjelice
Tikvice s okruglim dnom 250 mL
Povratno vodeno hladilo
Aparatura za destilaciju vodenom parom
Rotacijski vakuum otpariva
Lijevak za odjeljvanje od 500 mL
Termometar
5.11.4
KEMIKALIJE
Plastifikator esterskog tipa; dioktil adipat (DOA); acetil-tributil citrat
(ATBC)
Klorovodina kiselina, konc., HCl
Kalijev hidroksid, KOH
Natrijev sulfat, bezvodni, Na2SO4
Ugljikov disulfid, CS2
2-etil-1 heksanol, p.a
1-butanol, p.a.
5.11.5
OTOPINE
Otopina klorovodine kiseline, 1:1 (v/v)
Otopina kalijeva hidroksida, c = 2 mol dm3
147
5.11.6
POSTUPAK
Kruni uzorci PVC i Sarana promjera 12 cm, debljine 15 m i 12 m
koji sadre 28,3 % dioktil adipata (DOA) i 4.9 % acetil-tributil citrata
(ATBC) stave se na petrijeve posudice tako da su jednom stranom u
dodiru sa 100 mL maslinova ulja ili destilirane vode pri mikrovalnom
zagrijavanju u vremenu od 2, 4, 6, 8, 10 i 20 minuta. Ukupna povrina
folije koja je u dodiru sa uljem je 0.95 dm2. U pokusu sa destiliranom
vodom uranjaju se uzorci PVC folija i sarana dimenzija (8,5 x 11,0 cm)
u 200 mL destilirane vode u staklenoj ai i zagrijavaju se (2, 4, 6, 8,
10 i 20 minuta) na srednjoj snazi, mikrovalne pei. Ukupna povrina
folije, koja je u neposrednom dodiru sa vodom je 1,89 dm2. Kontrolni
uzorci istoga materijala su bez plastifikatora i podvrgnuti su istovjetnom procesu ispitivanja.
Odreivanje DOA plastifikatora PVC folije u maslinovom ulju
Uzorak od 5 mL kontaminiranog maslinovog ulja nakon zagrijavanja u
mikrovalnoj penici se saponificira s 45 mL KOH u metanolu uz
refluks 3 sata.
Metanol se upari u rotacijskom vakuum uparivau, ostatak se zakiseli s
razrjeenom klorovodinom kiselinom (1:1) i destilira vodenom parom
tako dugo dok se ne sakupi 200 mL destilata. Destilat se ekstrahira 4
puta sa 50 mL dietil etera u ljevku za odjeljivanje. Zdrueni eterski ekstrakt se ostavi stajati preko noi, povrh 30 g bezvodnog natrijeva
sulfata. Nakon uklanjanja natrijeva sulfata filtriranjem, eterski ostatak
se upari do suha i suhi ostatak se ponovo otopi u ugljikovom disulfidu.
Ta otopina se rabi za odreivanje 2-etil-1-heksanola plinskom kromatografijom (GC), primjenom odgovarajue standardne badarne krivulje.
Faktor obnovljivosti (recovery factor) se dobije dodatkom poznate
koliine dioktil adipata uzorku maslinova ulja da bi se odredio sadraj
plastifikatora u ispitivanom uzorku, koristei opisani postupak.
Odreivanje DOA plastifikatora u destiliranoj vodi
Za ovo odreivanje se primjenjuje isti postupak, samo to se ne koristi
destilacija vodenom parom.
Odreivanje ATBC plastifikatora u maslinovom ulju
Nakon zagrijavanja prekrivenog maslinovog ulja folijom u petrijevoj
zdjelici saponificira se 5 mL ulja pod refluksom sa 6 g KOH u vremenu od 6 minuta. ATBC je razloen na limunsku kiselinu i butanol.
Nakon saponifikacije slijedi isti postupak opisan kao kod odreivanja
148
PRIKAZ REZULTATA
Na slici 1. prikazana krivulja odnosno kromatogram odreene ispitivane tvari koju karakterizira vrijeme zadravanja (retention time) u koloni. Visina vrha i povrina ispod vrha proporcionalni su koliini eluirane komponente iz uzorka.
Rt
w'
h/2 h
vrijeme
Slika 1. Karakteristike tipinog kromatograma
gdje je: h - visina vrha; w - irina vrha; w' - irina vrha na polovici
visine; Rt - vrijeme zadravanja (vrijeme eluiranja);
149
A = h w'
/1/
/2/
Ar
Ai
/3/
fi =
gdje je:
ci - koncentracija DOA ili ATBC u uzorku (g g1)
Ai - povrina vrha (mm2)
vs - injicirani volumen otopine standarda (g L1)
V - ukupni volumen ekstrakta uzorka (L)
Ar - povrina vrha standarda (mm2)
vu - injicirani volumen alkoholnog ekstrakta uzorka ( L)
fi - faktor korekcije
g - odvaga uzorka (g)
Povrina dobivenog vrha (Ai), na kromatogramu, proporcionalna je
koliini sastojka u radnom plinu.
Ai = f i ci
/4/
1.
2.
LITERATURA:
K. M. Knutson, E. Marth, M.K. Wagner, Lebensm.Wiss.Technol., 20
(1987) 101-110.
A. Figge, Food Addit.Contam., 5 (1988) 397-420.
151
Parametri
Maslinovo
ulje
Visina vrha
h / mm
irina vrha na h,
w' / mm
Vrijeme zadravanja
Rt / s
Povrina vrha
A = h w' / mm2
Ocjena / komentar:
152
Plastifikator
Acetil-tributil citrat
(ATBC)
Test otopina
Destilirana Maslinovo Destilirana
voda
ulje
voda
Dioktil adipat
(DOA)
Ime i prezime:
Parametri
Plastifikator
Acetil-tributil citrat
(ATBC)
Test otopina
Destilirana Maslinovo Destilirana
voda
ulje
voda
Dioktil adipat
(DOA)
Maslinovo
ulje
Injicirani volumen
standarda,
vs /g L1
Koncentracija
standarda,
cs /g g1
Ukupni volumen
ekstrakta uzorka
V/L
Injicirani volumen
alkoholnog ekstrakta
uzorka, vu / L
Ocjena / komentar:
153
Parametri
Maslinovo
ulje
Faktor korekcije,
fi =
Ar
Ai
Povrina dobivenog
vrha,
Ai = fi Ci
Odvaga uzorka
g/g
Koncentracija
plastifikatora
ci / g g1
Ocjena / komentar:
154
Plastifikator
Acetil-tributil citrat
(ATBC)
Test otopina
Destilirana Maslinovo Destilirana
voda
ulje
voda
Dioktil adipat
(DOA)
TEMELJNA LITERATURA
1. Strievi, N., Suvremena Ambalaa I, kolska knjiga, Zagreb (1982).
2. Strievi, N., Suvremena Ambalaa II, kolska knjiga, Zagreb (1983).
3. Briston, J.H., Plastics Films, Longman Singapore Publishers Ltd., Singapore
(1990).
4. Pintauro, N.D., Food Packaging, Noyes Data Corporation, New Jersey
(1978).
5. Sacharow, S., Griffin, R.C., Principles of Food Packaging, AVI Publishing
Company, Westport, Connecticut (1980).
6. Foods and Packaging Materials Chemical Interactions, (Eds:
P.Ackermann, M.Jgerstad, and T.Ohlsson), The Royal Society of Chemistry,
Cambridge (1995).
7. Mathlouthi, M., Food Packaging and Preservation Theory and Practice,
Elsevier Applied Science Publishers, London (1986).
8. Plastics in Food Packaging, FOODPLAS VIII-91, Proceedings from The
Eighth Annual FoodPlas Conference, Orlando (1991).
9. " A. Guide to tinplate" I.T.R.I Publication No. 540 (1963).
10. Britton, S.C., " Tin Versus Corrosion", I.T.R.I. Publication No. 510 (1975).
11. "Guidelines for can manufacturers and food canners" FAO Food and
Nutrition Paper 36, Food and Agriculture Organisation United Nations,
Rome ( 1986.)
12. Hoare, W.E., " Tinplate Handbook", Tin Research Institute, London ( 1963. )
13. Manheim, C., i Passy, N., Internal Corrosion and Shelf-life of Food Cans and
Metods of Evaluation, CRC Crit. Rev.Food Sci. Nutr. 17 (4) (1982)371-401.
14. Hotchkiss, J.H., Food and Packaging Interactions, ACS Symposium, Series
365, Washington DC, (1988) str., 203-216.
15. Statutory Instruments; " The Materials and Articles in Contact with Food",
Regulations; No 1523. "The Materials and Articles in Contact with Food"
(Amendment ) Regulations (1987).
16. "The Wiley Encyclopedia of Packaging Technology" Ed: Bakker,H. i
Eckroth, D., John Wiley & Sons, New York (1986) str., 86-125.
17. ISO standard ISO 3004, Hermetically sealed metal containers for food and
drinks, Tehnical Report No ISO/TR 7670-1982, Tehnical Report No. ISO /TR
7428 (1982).
18. FAO/WHO: Evaluation of certain additivies and contaminant mercury, lead
and cadmium, Twenty second report of the joint FAO/WHO expert commitee
on food additives Geneva, WHO, str.39, WHO Technical Report Series
No.631(1978).
155
156
________________________________________________________________________ Kazalo
KAZALO
A
Acetaldehid, 143
Acetat, 80
Acetil-tributil citrat, ATBC, 147
Adhezivnost, 48
Akril, 83, 139
Alkidne smole, 53, 59, 62, 68
Aluminij, 14, 16, 19, 23, 59, 62, 68, 84
Aluminijska folija, 16, 109
Gramatura, 13, 28
Gravimetrija, 16, 42, 49, 54, 127
Guvanje, 101
B
Bijeli lim, 14, 16, 19, 23, 39, 42, 43, 45,
48, 51, 56, 67, 68
Bubrenje, 129
K
Kapilarno upijanje vode, 35
Karton, 25, 28, 84, 124
Kairanje, 82
Kompaktnost, 82
Konstanta, 119
difuzije, 119
permeacije, 119
topljivosti, 119
Kositar (v. Prevlaka kositra)
Kromatografija, 143, 148
Celuloza, 80, 84
LJ
E
Emulzije, 83
Epoksidne fenolne smole, 53, 139
F
Fenolne smole, 53
Fleksibilna ambalaa, (v. Polimerni
materijal)
Ljepenka, 30
Ljepila, 83
M
Masa, 30, 40, 49,
apsorbirane vode, 30
prevlake, 42, 51
Metal, 39, 64, 136
Metoda
mlaza, 39
po Mullenu, 28
po Cobbu, 30
kapilarnog upijanja vode, 35
po Clarku, 42
po Ettingeru, 64
157
"ok" testa, 68
plamenom, 79
Migracija, 136, 143, 147
globalna, 136
plastifikatora, 147
Mikrometarski vijak, 19, 23, 59
Modelne otopine (v. Simulanti)
N
Nitroceluloza, 83
O
Organosol, 139
Otapalo, 83
Otpornost, 28, 73
prema kiselinama, 73
prema luinama, 76
prema probijanju, 28
P
Papir, 14, 25, 28, 30, 35, 124, 126
pH, 25
Plastina ambalaa (v.Polimerni
materijal)
Plastifikatori, 147
acetil-tributil citrat, ATBC, 147
dioktil adipat, DOA, 147
dioktil ftalat, DOP, 147
dioktil sebacat, DOS, 147
Poliamid, PA, 68, 80, 82
Poliester, 80, 139
Polietilen, PE, 16, 80
Poli(etilen-tereftalat), PET, 143
Polikarbonat, PC, 80
Polimerni materijal, 68, 70, 79, 84, 86,
101, 108, 115, 126, 129, 136
Poliolefini, 83
Polipropilen, PP, 80
Polistiren, PS, 68, 80
Poliuretan, PUR, 68
Poli(vinil-acetat), PVAC, 80
Poli(vinil-alkohol), PVAL, 80
Poli(vinil-klorid), PVC, 80, 147
158
R
Ravnotena vlaga, 33, 113, 121
Rodamin, 102, 126
S
Samoljepljiva traka, 48, 93, 102, 104,
125
Saran, (v. Poli(viniliden-klorid),
PVDC)
Savijanje, 101, 103
Savojna otpornost, 101
Sila trenja, 86, 87, 90
Simulanti, 137, 139, 148
Sloene folije, (v. Laminati)
Smole, 52, 53, 139
Staklo, 73, 76
"ok" test, 68
T
Terpentin, 101, 102, 104
Tube, 64, 68, 70
V
Vezivo, 83
Vinil, 54, 139
Volumetrija, 129
Voskovi, 83