88

Tabula 9, 2011.

Lana Hudeek, Milica Mihaljevi, Luka Vukojevi

NEKOLIKO AKTUALNIH PROBLEMA

HRVATSKE JEZINE NORME
Izvorni znanstveni rad
Original scientific paper
UDK 811.163.42271(035)
Temeljna su podruja rada naeg slavljenika Ivana Zoriia normativna akcentologija i popularizacija hrvatskoga jezika i jezine kulture. Zorii je objavio jezine
savjetnike pod naslovom Hrvatski u praksi i Tragom jezinih nedoumica. Stoga mu
mi posveujemo ovaj rad koji je nastao na temelju referata odranoga 2007. godine na kongresu u Varadinu. U ovome radu dajemo pregled nekih nerijeenih
problema hrvatske jezine norme. Mnogo je problema koji u savjetnicima i ostalim normativnim prirunicima nisu obraeni. S druge strane, jo je vie problema
koje obrauju gotovo svi normativni prirunici, a koji su rijeeni nedosljedno i
proturjeno. U ovome radu rije je o trima jezinim dvojbama koje razliiti normativni prirunici razliito rjeavaju. Te su dvojbe: je li prema dativni ili lokativni ili
i dativni i lokativni prijedlog, koji pade/koje padee uvode prijedlozi nadohvat i
nadomak te kakav je u standardnome jeziku navezak pridjevnih rijei mukoga i
srednjega roda u dativu i lokativu. Pokazujemo kakav odgovor na to pitanje daju
razliiti normativni prirunici te dajemo svoj prijedlog odgovora na postavljena
pitanja.
Kljune rijei: jezini savjetnici, prijedlog nadohvat, prijedlog nadomak, navezak,
prijedlog prema

ezino savjetnitvo u Hrvata ima dugu i plodnu tradiciju od 1904. godine kad je objavljena
knjiga V. Roia Barbarizmi u hrvatskom ili srpskom jeziku. Od te godine do danas objavljen je niz
jezinih savjetnika1 (Brani jezika hrvatskoga N. Andria, Knjievni jezik u teoriji i praksi Lj. Jonkea, Jezini savjetnik s gramatikom koji je uredio S. Pavei, jezini savjetnici S. Teaka i S. Babia, Hrvatski
jezini savjetnik E. Bari. i dr., jezini savjetnici I. Zoriia itd.). Jezini se savjeti daju na Hrvatskome
radiju, na Hrvatskoj televiziji, u novinama i asopisima. Jezini se savjeti svakodnevno daju u
Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Na mrenim stranicama Instituta (www.ihjj.hr) nalazi se
pretraiva zbirka kratkih jezinih savjeta koji se odnose na najee jezine nedoumice. Savjeti i
upiti te graa nastala na temelju lektoriranja posluili su kao graa za tri savjetnika nastala u Institutu. Prvi je Jezini savjetnik s gramatikom Vide Barac-Grum, Dragice Mali, Slavka Paveia i Zlatka
Vincea (uredio Slavko Pavei) objavljen 1971. godine. Taj je savjetnik imao iznimno vanu ulogu
u razvoju hrvatskoga standardnog jezika, hrvatske jezine posebnosti i u oblikovanju svijesti o
postojanju i potrebi uvanja te jezine posebnosti. Tradiciju Jezinoga savjetnika s gramatikom nastavio je Hrvatski jezini savjetnik autora E. Bari, L. Hudeek, N. Koharovia, M. Lonaria, M. Lukende, M. Mamia, M. Mihaljevi, Lj. ari, V. vako, L. Vukojevia, V. Zeevi i M. agara objavljen
1999. godine. U Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje objavljena je 2010. i knjiga Jezini savjeti iji
su autori autori ovoga rada. Ta je knjiga nastala na temelju jezinih savjeta koje pojedinci i tvrtke
traili od Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Ti su savjeti esto traeni i kao prilog u sudskome
1

Ukljuujui i razlikovne rjenike ezdesetak.

NEKOLIKO AKTUALNIH PROBLEMA HRVATSKE JEZINE NORME

sporu, pa imamo i posebno poglavlje posveeno forenzikoj lingvistici. Unato bogatoj savjetnikoj tradiciji, hrvatski ni danas nije posve normiran jezik. Nestabilnost norma hrvatskoga jezika
potvruju osnivanje Vijea za normu, esto suprotstavljena stajalita hrvatskih jezikoslovaca,
rasprave u javnosti, u medijima i na okruglim stolovima, razliite pravopisne prakse ta mnoga
neistraena, slabo istraena i pogreno opisana pitanja hrvatskoga jezika. Spomenimo samo nedovoljno istraen vokativ, doseg sibilarizacije imenica enskoga roda, neusustavljeno nazivlje pojedinih struka2 pa i nae - jezikoslovne, nedostatno istraene mogunosti zamjene, prilagodbe
ili odbacivanja pojedinih anglizama i internacionalizama, nedostatno obraen i neuspostavljen
sustav ekonima, etnika i ktetika, neureene popise mjernih jedinica i naziva jezika itd. U ovome
radu rije je o trima jezinim dvojbama koje razliiti normativni prirunici razliito rjeavaju. Te
su dvojbe: je li prema dativni ili lokativni ili i dativni i lokativni prijedlog, koji pade/koje padee
uvode prijedlozi nadohvat i nadomak te kakav je u standardnome jeziku navezak pridjevnih rijei
mukoga i srednjega roda u dativu i lokativu.

1. Prijedlog prema
Normativni prirunici razliito odreuju prijedlog prema kao dativni ili kao lokativni ili kao i
dativni i lokativni prijedlog. Da odgovor na pitanje je li prema dativni ili lokativni prijedlog, tj. pitanje kad je prema dativni, a kad lokativni prijedlog moe imati i praktino, a ne samo teorijsko
znaenje pokazuje se kad je rije o izrazu prema tome (iznimno estome tekstnom i reeninom
konektoru) u kojemu odgovor na postavljeno pitanje odreuje koji e navezak dobiti oblik zamjenice taj, tj. hoe li biti prema tomu (ako je rije o dativu) ili prema tom/tome (ako je rije o lokativu),
tj. koji e navezak imati bilo koja druga rije koja se sklanja po pridjevnoj sklonidbi iza prijedloga
prema.3 Odgovor na pitanje u kojemu padeu stoji rije uz prijedlog prema potreban je i onomu
tko pie i lektoru.
J. Florschtz prijedlog prema donosi samo kao lokativni prijedlog koji "pokazuje: a) mjesto ka
kojemu je to okrenuto. Kad je care bio prema crkvi ...; b) poreenje. Prema guberu (pokrivau) valja
se pruati, A jadan je prema njemu Marko; c) dodatak imenicama. Ljubav prema domovini." (1916:
233). Gotovo istovjetan opis s nekim istim primjerima imaju u svojoj gramatici I. Brabec, M. Hraste i S. ivkovi (1966: 237) koji takoer prijedlog prema odreuju samo kao lokativni.
I T. Mareti u svojoj gramatici prijedlog prema odreuje samo kao lokativni: " ...za prijedlog prema mogao bi tko misliti da se slae s dativom, ali i on se slae s lokativom, kako dokazuje akcent:
prema glvi, prema zmlji, a da se slae s dativom, bilo bi prma glvi, prma zemlji." (1963: 591).
S. Teak i S. Babi (1992: 259) takoer prema smatraju samo lokativnim prijedlogom.
S. Pavei u gramatici u Jezinome savjetniku s gramatikom prijedlog prema takoer odreuje samo kao lokativni: "S ovim padeom (lokativom, napomena naa) idu uvijek prijedlozi pri i
prema, a prijedlozi na, o, po, u onda kad znae mirovanje (tj. kad odgovaraju na pitanje gdje?) ..."
(1971: 439).
U Hrvatskoj gramatici autora E. Bari i dr. prijedlog se prema (1995: 279) odreuje kao prijedlog koji dolazi samo s jednim padeom, i to s lokativom.
A. Weber (1859: 54, 55) prijedlog prema (prama) ima samo kao dativni prijedlog i pridruuje
mu ova znaenja: "Prama (prema) znai, da je to uprav na drugoj strani od ega, i slui: a) U
navedenom znaenju; n. p. Prama Peti lei Budim. b) Prispodabljaju to s nim drugim, to
ima ili ista ili slabija svojstva; n. p. Sekula bijae junak prama SibinjaninJanku... c) Merilo, po kojem
2
Godine 2008. zapoeo je projekt koordinacije izgradnje strukovnoga nazivlja - STRUNA. Projekt se ostvaruje
u okviru Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. U prvoj fazi izraena je baza za unos podataka te napisan Hrvatski
terminoloki prirunik autorica Lane Hudeek i Milice Mihaljevi. U drugoj fazi svoje projekte koji se ostvaruju u
okviru STRUNA-e prijavljuju strunjaci razliitih struka te se trenutano ureuje nazivlje desetak razliitih struka.
Takav razvoj dogaaja daje nadu da e biti rijeeni mnogi problemi povezani sa usustavljivanjem nazivlja.
3
Vie o navescima vidi u toki 3. Navezak pridjevnih rijei mukog i srednjeg roda u dativu i lokativu jednine.

89

90

Tabula 9, 2011.

se prave sline stvari; n. p. To se malo izree prema ostalim velikim slovima... d) Ono to i k ...; n. p.
Od Kupe prama sveru diu se brda... e) Naznauju dobitak ili tetu; Prema glavi i otca po glavi."
J. Sili i I. Pranjkovi (2005: 222) prijedlog prema takoer smatraju samo dativnim prijedlogom.
Oni i objanjavaju zato prema ne smatraju lokativnim prijedlogom. "Jedni misle da se slae samo
s dativom, drugi da se slae samo s lokativom, a trei da se slae i s jednim i s drugim padeom.
Kriteriji su obino znaenje ili naglasak. Naime ako je rije o negraninoj direktivnosti (tj. o kretanju predmeta prema drugome predmetu kao orijentiru), npr. Idu prema umi, onda se obino
govori o dativu; a ako je rije o mirovanju, npr. Sjedio je prema prozoru, obino se govori o lokativu.
Taj se kriterij meutim ne moe smatrati pouzdanim pored ostalog i zato to ni prijedlog k(a), koji
se u svim porabama smatra dativnim, ne mora uvijek pretpostavljati kretanje, pa se moe rei
npr. Sjedio je (okrenut) k umi. to se tie naglaska, uzimane su u obzir one imenice mukoga roda
koje se razlikuju (ili su se prije razlikovale) po naglasku... Kad se sve to uzme u obzir, a k tomu jo
i injenica da se dativ i lokativ u suvremenome hrvatskom jeziku praktino uope vie formalno
ne razlikuju, bit e razumljivo to smo ovdje poli od pretpostavke da se prijedlog prema uvijek
slae s dativom." Prijedlog prema u toj gramatici oznauje smjer, rjee poloaj ili mjesto pokraj kakva predmeta ili na strani suprotnoj od njega (Prema Ivanu sjedi Ana), usporedbu po nejednakosti
(To nije nita prema onome to su oni uinili) te se kae i da prijedlog prema "...moe dolaziti i u znaenju koje se pribliava "istomu odnosu", tj. odnosu koji je svojstven npr. izrazu s obzirom na, u
odnosu na ili se dativom s tim prijedlogom oznauje na temelju ega se togod dogaa, npr. Popis
je napravljen prema mjestu stanovanja; Prema potrebi valja se obratiti i lijeniku; Sudei prema sjedinama mogao bi imati preko ezdeset godina." Uz to posljednje znaenje valja primijetiti da je prijedlog
prema uvijek zamjenjiv prijedlogom po: Popis je napravljen po mjestu stanovanja; Po potrebi valja se
obratiti i lijeniku; Sudei po sjedinama mogao bi imati preko ezdeset godina te se namee pitanje
je li logino da je (a rije je o istome znaenju izreenu dvama prijedlozima, prijedlogom prema i
prijedlogom po) jednom (u prvome sluaju) rije o dativu, a drugi put o lokativu.
D. Ragu prijedlog prema odreuje i kao dativni i kao lokativni prijedlog, istiui da je "prijedlog prema samo djelomino dativni, jer pripada i lokativu, uz neke nesigurne sluajeve je li rije
o dativu ili lokativu." (1997: 137). Dativnim ga prijedlogom D. Ragu smatra kad znai smjer ili
okrenutost prema emu "(tj. kad je zamjenjiv s k)" te u primjerima ljubav prema blinjemu/prema
roditeljima/prema domovini; dobra prema nama; potovanje prema starijima; Prema njima se ponaao dobro, tj. i kad je rije o usmjerenosti, okrenutosti u prenesenome znaenju. Lokativnim ga
pak prijedlogom Ragu smatra kad znai: "poloaj na suprotnoj strani (veoma rijetko): Sjedi prema
meni na kamenu, usporedbu: to je on prema tebi?, okolnost: ivjeti prema mogunostima; raditi
prema potrebama, kriterij: svakome prema zaslugama/prema radu; osuen prema zakonu; prema
tome, on je ..." (1997: 152). Analiziraju li se primjeri lokativnoga prijedloga prema, moe se uoiti
da je u znaenju "poloaj na suprotnoj strani" zamjenjiv dativnim prijedlogom "nasuprot" (te je
nelogino da je jednom rije o lokativu, a drugi put o dativu: Sjedi prema meni; Sjedi nasuprot meni,
a u znaenjima okolnosti i kriterija, kako ih Ragu odreuje, zamjenjiv prijedlogom po (to i Ragu
napominje) te je posve prihvatljivo da je tada rije o lokativu.
U Hrvatskome jezinom savjetniku prema se odreuje kao dativni prijedlog upravo onda kad
je sinoniman prijedlogu po (dakle lokativnome prijedlogu). Ne kae se izrijekom da je u ostalim
situacijama i znaenjima rije o lokativnome prijedlogu, ali se to iz reenoga moe zakljuiti (1999:
191).
Ni u onjinu se ni u Anievu rjeniku uz prijedlog prema ne donosi podatak s kojim padeom
(padeima) dolazi.
U Akademijinu rjeniku prijedlog prema odreuje se kao genitivni, dativni, lokativni i instrumentalni prijedlog s napomenom: "Prijedlog se ovaj slae s genitivom, s dativom, s lokativom i
s instrumentalom, ali se u mnogim primjerima ne moe znati, koji je upravo pade, kao ni kod
pram, prama (v. tamo)." Uporaba toga prijedloga uz genitiv i instrumental posve je zastarjela, a
kad je rije o tome stoji li taj prijedlog uz dopunu u dativu ili lokativu, obraivai Akademijina

NEKOLIKO AKTUALNIH PROBLEMA HRVATSKE JEZINE NORME

rjenika ne daju odgovor na to pitanje, nego uz znaenje uvijek piu s dat. (lok.).
Prijedlog prema u svim se srednjokolskim udbenicima odreuje iskljuivo kao lokativni prijedlog (Sili 2003: 62, Dujmovi-Markusi 2003: 111, ubri 2001: 71, Lonari-Biani 2003: 117).
U kolskome rjeniku hrvatskoga jezika koji je izraen u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje i
predan u tisak, natuknica prema obraena je ovako:
prmaprij. <DL>
1.<D>
a. oznauje da je tko ili to usmjereno kakvu cilju
[okrenuti se ~ kui];
sinonimi: k-2, put
b.oznauje da se tko ili to nalazi na suprotnoj strani od koga ili ega drugoga
[jedan ~ drugomu]
c.oznauje da tko ili to ima kakav odnos, kakve emocije usmjerene komu ili emu
[ljubav ~ djeci; potovanje ~ starijima]
d.oznauje da je to u kakvu omjeru
[tri ~ jedan]
2.<L>
oznauje da je to u skladu s im
[osuditi ~ zakonu];
sinonim: po
Sinonimi: naprama, spram
U prilog tomu da je u izrazu (tekstnome ili reeninome konektoru) prema tome/tomu prijedlog prema lokativni, a ne dativni, govori injenica da je on tu zamjenjiv s u skladu s time, po
tomu (osim to se izraz prema tome donekle okamenio, frazeologizirao) govori i podatak da smo
u korpusu Hrvatskoj jezinoj riznici i to u njezinu potkorpusu koji ukljuuje tiskovine nali 1866
pojavnica prema tome (dakle s lokativnim naveskom -e) i samo 101 pojavnicu prema tomu (dakle
s dativnim naveskom -u). U potkorpusu koji ukljuuje knjievna djela prema tomu potvreno je
u samo 39 primjera, a prema tome u 436. Potvruje se dakle da se zamjenica taj u tome izrazu
uglavnom ostvaruje s naveskom koji je uobiajeno, barem u posljednjih stotinjak godina, lokativni (tj. s naveskom -e).

91

92

Tabula 9, 2011.

U tablici koja slijedi pokazujemo kako je prijedlog prema odreen u pregledanim normativnim prirunicima.

Akademijin rjenik

Bari i dr. 1995.

BrabecHrasteivkovi
1966.
Florschtz 1916.
Mareti 1963.
Pavei 1971.
Ragu 1997.

SiliPranjkovi 2005.
TeakBabi 1992.
Weber 1859.

prijedlog s dativom
+

+
kad znai smjer ili okrenutost
prema emu "(tj. kad je zamjenjiv s k)" te u primjerima
ljubav prema blinjemu/prema
roditeljima/prema domovini;
dobra prema nama; potovanje prema starijima; Prema
njima se ponaao dobro, tj. i
kad je rije o usmjerenosti,
okrenutosti u prenesenome
znaenju
+

prijedlog s lokativom
+
ne objanjava se kad je rije
o dativu, a kad o lokativu; uz
sva znaenja u kojima je dopuna u dativu/lokativu stoji s
dat. (lok.)
+
+
+
+
+
+
kad znai poloaj na suprotnoj strani (veoma rijetko):
Sjedi prema meni na kamenu,
usporedbu: to je on prema
tebi?, okolnost: ivjeti prema
mogunostima; raditi prema
potrebama; kriterij: svakome prema zaslugama/prema
radu; osuen prema zakonu;
prema tome, on je...

+
+

Zakljuak: Smatramo da bi prijedlog prema trebalo odrediti i kao dativni i kao lokativni prijedlog. Posve je neupitno da je rije o dativnome prijedlogu u svim mjesnim znaenjima u kojima
je prijedlog prema sinoniman prijedlogu k ili prijedlogu nasuprot (kada dakle oznauje smjer ili
okrenutost prema emu). (Npr. Idem prema kui/Idem ka kui, Sjedim prema njemu/Sjedim nasuprot njemu). O dativnome je prijedlogu rije i kad je usmjerenost apstraktna, kad je to znaenje
preneseno; u tome se sluaju prijedlog prema ne moe zamijeniti kojim drugim dativnim prijedlogom (ljubav prema majci) i kad je rije o usporedbi (npr. On nije nita prema Marku.)4 gdje je mogua pomalo nategnuta zamjena prijedlogom nasuprot takoer u prenesenome, apstraktnome
znaenju: to je on nasuprot Marku. O lokativnome prijedlogu prema rije je u onim njegovim znaenjima u kojima je sinoniman lokativnome prijedlogu po (prema njegovu miljenju / po njegovu
miljenju, postupiti prema zakonu / postupiti po zakonu) tj. tamo gdje je znaenje prijedloga prema
i po u skladu s (u skladu s njegovim miljenjem, postupiti u skladu sa zakonom).
4
U tome znaenju mogu je i dativ uz sinonimni prijedlog spram koji je u suvremenome standardnom jeziku
stilski obiljeen.

NEKOLIKO AKTUALNIH PROBLEMA HRVATSKE JEZINE NORME

2. Prijedlozi nadohvat i nadomak

S prijedlozima nadohvat i nadomak povezana su dva normativna problema: s kojim padeom
dolaze te piu li se sastavljeno i rastavljeno, tj. je li uope rije o prijedlozima nadohvat i nadomak
ili su domak i dohvat imenice, a na domak i na dohvat prijedloni izrazi (kako je prema Babi-Finka-Moguevu pravopisu koji ih usto uope ne razmatra kao prijedloge nego kao priloge; oni su
meutim kao prilozi potvreni iznimno rijetko).
Hrvatska gramatika E. Bari i dr. nadomak ima samo kao prijedlog s dativom (1995: 279), a pri
razvrstavanju prijedloga s obzirom na to s kojim se padeima slau prijedlog nadohvat nigdje se
ne spominje (iako se donosi u popisu sloenih veznika).
D. Raguu nadohvat i nadomak na jednome su mjestu samo genitivni prijedlozi (1997: 117).
Uz prijedlog nadohvat dalje, u poglavlju o genitivnim prijedlozima, ne daje nikakvih napomena, a
uz prijedlog nadomak stoji da "ide po jezinoj normi s dativom, ali se sve vie vee i s genitivom,
pogotovu kad nije rije o kretanju, nego o poloaju, mirovanju."
J. Sili i I. Pranjkovi nadohvat i nadomak odreuju kao prijedloge koji se slau i s genitivom i s dativom, tj. kao prijedloge koji primarno dolaze s dativom, ali su danas sve ei i s genitivom (2005: 213).
I. Brabec, M. Hraste i S. ivkovi u svojoj gramatici ne spominju prijedloge nadomak i nadohvat, ali kao dativne prijedloge navode samo k, unato, usprkos i nasuprot. U poglavlju o genitivu s
prijedlozima stoji da se s genitivom "slau i gotovo svi sloeni prijedlozi". (1966: 225). I Florschtz
pie (1916: 216) da se s genitivom "slau svi sloeni prijedlozi osim prijedloga suprot i nasuprot."
Dativni su prijedlozi samo k, proti, suprot, nasuprot.
A. Weber, T. Mareti te S. Teak i S. Babi ne spominju prijedloge nadomak i nadohvat.
S. Pavei takoer ne spominje prijedloge nadohvat i nadomak i takoer napominje da uz
genitiv dolaze svi sloeni prijedlozi osim prijedloga suprot, nasuprot, unato.
U Rjeniku hrvatskoga jezika urednika J. onje (RHJ) ne odreuje se s kojim padeom dolaze ti
prijedlozi, ali se donose primjeri samo s dativom.
U Anievu se Rjeniku hrvatskoga jezika (AR) nadomak i nadohvat oznaeni su i kao prilozi i kao
genitivni prijedlozi.
Hrvatski jezini savjetnik prijedloge nadohvat i nadomak odreuje u prvome redu kao genitivne, a potom i kao dativne; uz oba se prijedloga napominje da je ea i obinija uporaba genitiva
uz te prijedloge, ali da je uz njih pravilna i uporaba dativa. Uz prijedlog nadomak pokuava se uvesti znaenjsko razlikovanje: "Uz prijedlog genitiv oznauje da se to nalazi/dogaa u neposrednoj
blizini pojma u genitivu (Bitka se vodila nadomak grada) i ta je rekcija ea u jeziku, a uz dativ da
se to dogaa nedaleko ili na strani suprotnoj pojmu u dativu (Nadomak kui uli su se hici)." Takvo
je razlikovanje posve nejasno i u praksi gotovo neprovedivo; ako bi trebalo razlikovati prijedlog s
genitivnom dopunom od prijedloga s dativnom dopunom, svakako je razliku bolje uoio Ragu,
tj. genitiv je ei uz glagole mirovanja, a dativ uz glagole kretanja.
L. Hudeek, M. Mihaljevi i A. Frani u knjizi Normativnost i viefunkcionalnost u hrvatskome
standardnom jeziku za nadohvat i nadomak piu da ti prijedlozi dolaze i s genitivom i s dativom.
U kolskome rjeniku prijedlozi nadomak i nadohvat odreuju se kao prijedlozi koji uvode i
genitiv i dativ5:
ndohvtprij. <GD>
oznauje da se tko ili to nalazi u neposrednoj blizini koga ili ega, kao da se moe dohvatiti rukom
[drati ~ djeci; Pobjeda je ~ ruke.]
nadmakprij. <GD>
oznauje da se tko ili to nalazi u neposrednoj blizini koga ili ega
[biti ~ grada; biti ~ rjeenju]
5

Kao prilozi se ne obrauju zbog svoje rijetkosti i opsega rjenika ogranienoga na 30000 natuknica.

93

94

Tabula 9, 2011.

Problem povezan s tim prijedlozima dodatno uslonjuje i pitanje sastavljenoga/rastavljenoga

pisanja, naime prema Babi-Finka-Moguevu i Babi-Ham-Moguevu pravopisu oni se piu rastavljeno: na dohvat, na domak, tj. uope nije rije o prijedlozima nego o prijedlonim skupinama.
To miljenje ne moemo prihvatiti i smatramo da kad je rije o prijedlozima nema mjesta dvojbi
kako ih pisati, tj. da ih treba pisati sastavljeno.6 To miljenje podupire i praksa: za na domak ima
19 pojavnica u potkorpusu koji obuhvaa tiskovine, a 7 u potkorpusu koji obuhvaa knjievna
djela, za nadomak 466 u tiskovinama i 38 u knjievnim djelima; za na dohvat 61 je pojavnica u
tiskovinama i 21 u knjievnim djelima, a za nadohvat 57 u tiskovinama i 30 u knjievnim djelima).
Prema Ani-Silievu i Badurina-Markovi- Mianovievu pravopisu ti se prijedlozi piu sastavljeno.
BFM, BHM
na dohvat (rjenik)
biti na dohvat t. 316. 1.b
na domak (rjenik)
biti na domak t. 316. 1.b.

AS, BMM
nadohvat
(Stoji pored mene nadohvat ruke.)
nadomak
(Ve smo nadomak umi.)

Naistac, nadohvat, naiskap, naodmet donose se u Babi-Finka-Moguevu pravopisu kao primjeri prijedlonih izraza (na istac, na dohvat, na iskap, na odmet - usto se o njima govori kao o
prilozima) koji se pojavljuju samo u frazemima i koje treba pisati rastavljeno.
U Babi-Finka-Moguevu pravopisu u svim se izdanjima u popisu priloga koje treba pisati
rastavljeno donosi i prijedlog nadomak, dakle rije koja je uobiajeni prijedlog, a prilog tek iznimno (prema tome pravopisu na domak, dakle u njemu ne bi trebalo govoriti ni o prijedlogu, ni
o prilogu, nego o prijedlonome izrazu). Jedini je primjer za prilog koji smo uspjeli pronai ovaj:
Kamena spilja ne rodi, zima je nadomak, a starcu pustinjaku uzmanjkalo hljeba da nahrani grijeno tijelo. (Marija Juri Zagorka. Ki Lotraka. Katarina Zrinska, Zagreb. 1993.) U Hrvatskoj jezinoj riznici
nema primjera za prilog nadomak iako se moe konstruirati: Grad mi je bio nadomak. Tako je i s
nadohvat: Uspjeh mi je bio nadohvat. U Riznici je nadohvat takoer potvren samo kao prijedlog, u
najveem broju sluajeva u frazemu nadohvat ruke. U tome je frazemu redovito potvren genitiv.
I. Protuer (2004: 33) pie da te prijedloge treba upotrebljavati s dativom. U Anievu rjeniku
i Silievu udbeniku za 2. razred gimnazije nadomak i nadohvat oznaeni su kao prijedlozi s genitivom. U udbeniku za 2. razred gimnazije Mije Lonaria i Ante Biania nadomak je genitivni i
dativni prijedlog, a nadohvat samo genitivni prijedlog.
U tablici koja slijedi pokazujemo kako su prijedlozi nadohvat i nadomak odreeni u pregledanim normativnim prirunicima.

To podupire i miljenje nekih jezikoslovaca, npr. Stjepka Teaka u radu objavljenom u asopisu Dometi posveenomu hrvatskomu pravopisu, u kojemu se on ak pita: "Ne bi li bilo korisno sastavljenost prijedloga s imenicom
ostaviti samo za prijedlonu slubu (namjesto, umjesto, nakraj, ukraj, potkraj, uoi, uime i dr.)?" Dalje pie i: "Sastavljeno pisanje poprijedloenih izraza prihvatljivo je i zato to malen broj takvih prijedloga previe ne oteava uenje
i uporabu odgovarajuega pravopisnoga pravila onoliko koliko to ini pretjerano popriloenje." (2003: 34 - 35).
Vie o tome vidi i u Hudeek-Vukojevi 2005.

NEKOLIKO AKTUALNIH PROBLEMA HRVATSKE JEZINE NORME

prijedlog s genitivom
AR

prijedlog s dativom

Bari i dr. 1995.

+ (nadomak)

Brabec-Hraste-ivkovi 1966. (+)

s genitivom se "slau i gotovo
svi sloeni prijedlozi"
Florschtz 1916.

(+)
s genitivom se "slau svi sloeni prijedlozi osim prijedloga
suprot i nasuprot"

Mareti 1963.

Pavei 1971.

(+)
uz genitiv dolaze svi sloeni
prijedlozi osim prijedloga suprot, nasuprot, unato

Ragu 1997.

(+)
+
u tablici oznaeni samo kao
genitivni prijedlozi, dalje uz prijedlog nadomak stoji da "ide
po jezinoj normi s dativom,
ali se sve vie vee i s genitivom, pogotovu kad nije rije
o kretanju, nego o poloaju,
mirovanju"

RHJ

(+)

Sili-Pranjkovi 2005.

+
+
dolaze s dativom, ali su danas
sve ei i s genitivom

Teak-Babi 1992.

Weber 1859.

Zakljuak: Iako je norma esto sklona u sluaju inaica genitiv/dativ dati prednost dativu,
smatramo da je genitiv postao u tolikoj mjeri uobiajen u uporabi uz prijedloge nadomak i nadohvat (osobito u novinama, asopisima i publicistici, dakle u publicistikome funkcionalnom stilu)
da ga ne treba diskriminirati te da treba smatrati dobrom i uporabu tih prijedloga s genitivom i
uporabu tih prijedloga s dativom.

95

96

Tabula 9, 2011.

3. Navezak pridjevnih rijei mukoga i srednjega roda u dativu i lokativu jednine

Pravi je normativni i savjetniki problem problem navezaka pridjevnih rijei mukoga i srednjega roda u dativu i u lokativu jednine. O tome pitanju takoer nema suglasnosti u normativnim
prirunicima, njihova se uporaba osim u dva-tri sluaja koje opisuju svi prirunici (kad je pridjev
sam, bez imenice, kad je rije o prvome pridjevu u nizu, kad je pridjev iza imenice - neki prirunici
dodaju jo neke) ne opisuje i ne propisuje. U svim ostalim sluajevima njihova se uporaba posve
relativizira, pridjevne rijei mogu se i ne moraju navezivati, to je ostavljeno izboru govornika ili
autora teksta (u veini prirunika), a njegovu je izboru ostavljeno i to koji e navezak odabrati.
Teko je meutim prihvatiti tu posvemanju navoljnost norme kad je rije o navescima. Ako nita
drugo, trebalo bi upozoriti na to da se autor teksta treba odluiti hoe li pridjevne rijei navezivati
i kako te u kojim sve sluajevima i svojih se odluka pridravati u cijelome tekstu. To je uope problem sa svim dvostrukostima koje norma doputa: npr. ako pravopis doputa i strjelica i strelica,
trebalo bi jasno napomenuti da jednom odabrana strjelica obvezuje da u cijelome tekstu bude
strjelica, a ne strelica, a takoer da se i u ostalim rijeima s pokrivenim r umee j; da ako se zabiljei mnoina zadatci, treba pisati i napredci itd. Tamo gdje su dakle doputene inaice odabrano
rjeenje (inaicu) treba unutar jednoga teksta ili cjeline sastavljene od vie tekstova provoditi
dosljedno. Iako je to pravilo trivijalno i samo po sebi razumljivo, lektorsko nam je i predavako
iskustvo pokazalo da na njega ipak treba upozoriti.
S. Pavei u tablici kojom objanjava sklonidbu odreenih pridjeva ima za dativ navezak u i
e, a za lokativ samo e. On objanjava kad se upotrebljava navezani oblik (navezuje se pridjev kad
dolazi sam, bez imenice, kad je prvi u nizu, kad stoji iza imenice). Pavei ne daje nikakvih normativnih preporuka u vezi s navescima za dativ i lokativ, a iz njegova se teksta moe razumjeti da
uporabu navezaka smatra posve slobodnom, neobvezatnom ak i u spomenutim sluajevima.
S. Teak i S. Babi u svojoj gramatici navezak donose kao glasovnu promjenu.7 U tablici kojom
objanjavaju sklonidbu odreenih pridjeva imaju za dativ navezak e i u, za lokativ isto tako. Za
naveske openito piu: "U nekim padeima upotrebljavaju se krai (mldg, mldm, mldm) i
dui nastavci (mldga, mldme, mldmu, mldma). U vezi s tom razlikom kao sigurno treba
upamtiti samo ovo: Kad pridjev dolazi u reenici sam, bez imenice, treba upotrijebiti dui oblik."
(1992: 102)
U Hrvatskoj gramatici navezak se takoer smatra glasovnom promjenom, tj. donosi se u poglavlju Morfoloki i tvorbeno uvjetovane alternacije, u potpoglavlju Proirivanje (1995: 81) te opisuje
kao neobvezatno proirivanje na kraju nekih pridjeva i zamjenica.8 U primjerima pridjevne sklonidbe donose se navesci -u i -e za dativ i -e i -u za lokativ. Dalje se ne donose nikakva pravila o
uporabi dativnih i lokativnih navezaka, samo pie da se dulji nastavci "upotrebljavaju podjednako
kao i krai" (1995: 180) te da se dulji oblici upotrebljavaju ispred rijei koje poinju istim ili srodnim
glasom kojim zavrava krai oblik ta da kad je vie pridjeva jedan za drugim "esto se upotrebljava od prvoga dui oblik, a od drugoga krai".
U Hrvatskome jezinom savjetniku (1999: 87) stoji: "Uvrijeeno je miljenje meu kultiviranim
govornicima hrvatskog jezika, ali ono nije izriito navedeno ni u jednome normativnom priruniku, da uporabu navezaka -u i -e (koji nisu obvezatni) u sklonidbi odreenih pridjeva mukog i
srednjeg roda treba raspodijeliti tako da se navezak -u vee za dativ, a -e za lokativ. To se pravilo
veoma rijetko dosljedno provodi, ak i u pismu tih istih kultiviranih ljudi. Iako to pravilo ne pridonosi nita posebno jezinoj razlikovnosti (razlikovanju homonimnih padenih oblika - lokativ
7

O tome vie vidi u Hudeek-Mihaljevi-Vidovi 2006.

Zanimljivo je primijetiti da se u dvama prirunicima, u Hrvatskoj gramatici autora E. Bari i dr. i u gramatici S.
Teaka i S. Babia navezak smatra glasovnom promjenom. Navezak se glasovnom promjenom smatra i u udbeniku hrvatskoga jezika za 8. razred osnovne kole autora S. Teaka. U Hrvatskoj se gramatici navezak obrauje
unutar glasovne promjene koja se zove proirivanje. Smatramo da kada je rije o navesku ne moemo govoriti o
glasovnoj promjeni: dodavanjem naveska ne mijenja se nita u glasovnome ustrojstvu rijei.
8

NEKOLIKO AKTUALNIH PROBLEMA HRVATSKE JEZINE NORME

naime uvijek dolazi s prijedlozima, to je dostatno razlikovno9), moemo ga ipak poduprijeti kao
jednu od osobitih hrvatskih stilskih znaajka i navika."
J. Florschtz ima u dativu naveske -e i -u (nema predvienu mogunost dativa bez naveska),
a lokativ bez naveska i takoer s navescima -e i -u. O uporabi navezanih oblika Florschtz pie
(1916: 54): "Dugi oblici genitiva, akuzativa, dativa i lokativa jednine uzimaju se redovno, kad stoji
samo jedan pridjev ili jedna pridjevna zamjenica uz imenicu", zatim za prvi pridjev ili pridjevnu
zamjenicu u nizu te: "Kad su na okupu pridjevi i zamjenice s nepanim i nenepanim osnovama...:
Svade se zbog onoga tuega lonca, O svemu tome danas se vie ne govori."
D. Ragu u tablicama kojima se oprimjeruje pridjevna sklonidba (1997: 97-103) navodi naveske -u i -e za dativ, a -e i -u za lokativ. Za dativne i lokativne naveske pie da se raspodjeljuju po
istim pravilima kao i genitivni navezak -a te da se katkad "nastoji, bez pravoga opravdanja, -u
vezati za D, a -e vie za L."
Babi, Hraste i ivkovi imaju u primjeru za pridjevnu sklonidbu za dativ naveske -e i -u, a
za lokativ samo -u. Ponavljaju uobiajena pravila o uporabi navezanih oblika (kad je pridjev bez
imenice, kad je prvi u nizu, kad je iza imenice) te napominju: "Uope se moe primijetiti sve ea
upotreba kraih oblika." (1966: 88)
U gramatici J. Silia i I. Pranjkovia u primjerima pridjevne sklonidbe pridjevi se i u dativu i
u lokativu navode ovim redom: s naveskom -u, s naveskom -e, bez naveska. Iako se to nigdje
izrijekom ne kae, takav poredak mogao bi upuivati na to da se prednost i u dativu i u lokativu
daje obliku s naveskom -u.
T. Mareti u primjeru pridjevne sklonidbe donosi naveske ovim redom: -e, -u, oblik bez naveska za dativ te oblik s naveskom -e i oblik bez naveska za lokativ. Od svih gramatika u Maretievoj
se nalazi najiscrpniji komentar dativnih i lokativnih navezaka u "narodnome" i knjievnome jeziku
i zakljuak: "Iz svega ovoga to je razloeno izlazi da se dativ na -omu u knjievnom jeziku moe (ali
ne mora) upotrebljavati jer je rjei od oblika na -ome i na -om, a lokativu na -omu da nema mjesta
u knjievnom jeziku." (1963: 208)
Zanimljivo je da Krsti i Guberina u Razlikama u svojemu tekstu gotovo da i nemaju navezaka, ni u genitivu, ni u dativu, ni u lokativu. Tako je i u Klai-Ciprinu Hrvatskome pravopisu iz 1944.
godine.

Problem prijedloga prema pokazuje da nije uvijek tako.

97

98

Tabula 9, 2011.

U tablici koja slijedi dajemo pregled distribucije dativnih i lokativnih navezaka za pridjeve i
zamjenice mukoga i srednjega roda.

Bari i dr. 1995.

Brabec-Hraste-ivkovi
1966.
Florschtz 1916.
Hrvatski jezini savjetnik
1999.
Mareti 1963.

Pavei 1971.
Ragu 1997.
Sili-Pranjkovi 2005.

Teak-Babi 1992.

navesci u dativu
-u, -e
navezak se smatra glasovnom
promjenom (proirivanjem)
-e, -u

navesci u lokativu
-e, -u
-u

-e, -u
-u

-e, -u
-e

-e, -u
navezani se oblici, i to tim redom donose u nabrajanju prije
nenavezanih
-u, -e
-u, -e
-u, -e
navezani se oblici, i to tim
redom donose u nabrajanju
prije nenavezanih i u dativu i u
lokativu
-e, -u
navezak se smatra glasovnom
promjenom

-e
oblik s naveskom -e navodi se
prije nenavezanoga oblika
-e
-e, -u
-u, -e

-e, -u

Dok meu hrvatskim jezikoslovcima vlada kolika-tolika sloga o tome da je normativno preporuljiv dativni navezak -u (pa i Stevanovi zakljuuje: "Njega (-mu, B.T.) ee nalazimo kod pisaca
iz zapadnih oblasti naeg jezika, dok je oblik na -me ... skoro uopten u centralnim i istonim
oblastima srpskohrvatskog jezika." (prema B. Tafra 1993: 98), meu hrvatskim jezikoslovcima
stalno se uje glas da bi hrvatska norma trebala preporuivati lokativ bez naveska umjesto lokativa s naveskom -e. Taj glas dolazi uglavnom iz redova jezinih povjesniara koji tvrde da je lokativ
bez naveska stara i izvorna hrvatska tradicija. Kakvo je stanje u starijim hrvatskim gramatikama?
Prema Babukiu dativ ima nastavak -omu/-emu, dakle s naveskom -u, dok je lokativ bez naveska.
"Raspodjelu nastavka -omu/-emu za Djd. i -om/-em za Ljd. osim Babukia imaju jo Maurani
(1838, 1861), Volari Frholer, Pari, Veber i Danii (1863). ... Budui da stariji gramatiari nemaju u paradigmama Ljd., ne moe se dobiti prava slika gramatike norme za ta dva padea. No, u
njihovim se tekstovima nalaze lokativi s nastavkom -om i dativi s -omu (najee) ili je -omu u oba
padea (kod Kaia, Gabri-Bagari 1984, tablice na str. 96. i 103; kod Lanosovia u 3. izdanju)."
(Tafra 1993: 98)
Da bismo provjerili kako se navesci raspodjeljuju u naih starih pisaca, provjerili smo potvrde
koje se u Akademijinu rjeniku donose u obradbi prijedloga k (za dativ), tj. u obradbi prijedloga pri
(za lokativ).
Primjeri iz Akademijina rjenika pokazuju da je stalnica knjievnoga koda hrvatskih pisaca i
autora predstandardnoga razdoblja uporaba lokativa bez naveska i lokativa s naveskom -u. ak
se moe uoiti i da se lokativ bez naveska i lokativ s naveskom -u raspodjeljuju tako da se u pravilu
ne navezuju zamjenice i da se u pravilu navezuju pridjevi. Za razliku od toga, u djelima je srpskih
pisaca u pravilu potvren lokativ s naveskom -e, s tim da se zamjenice takoer esto ne navezuju.

NEKOLIKO AKTUALNIH PROBLEMA HRVATSKE JEZINE NORME

Iz toga bismo mogli zakljuiti da je u hrvatskome predstandardnome jeziku stabilna nepisana

norma bila uporaba lokativa bez naveska ili lokativa s naveskom -u, s tim da se zamjenice u pravilu ne navezuju, a pridjevi navezuju. Moemo zakljuiti da nisu posve u pravu oni "tradicionalisti"
koji zahtijevaju lokativ bez naveska, tj. da bi svoj zahtjev mogli eventualno ograniiti na zamjenice.
U dativu je pak u hrvatskih pisaca potvrena gotovo beziznimna uporaba dativa s naveskom
-u. Tako je dakako i u zamjenica. U hrvatskih je pisaca potvreno samo k tomu, osim u Doena
koji ima i k tom i k tome.
U tablicama koje slijede donosi se popis potvrda iz Akademijina rjenika sa zasjenanim srpskim primjerima za:
1. lokativ uz prijedlog pri
bez naveska

s naveskom -u

s naveskom -e

Anelski svoj obraz, pri kom bi snijeg i led prikopnio. Vetrani; Vrlo je rado
kojeta veselo i aivo pripovedao, ali se pri tom nigda nije smejao. Vuk nar.
pjes; Tvoje molbe sladku jakost pri mem srcu vim d imaju. Gazarovi; David
bivi pri dobrom zdravju. Pavi; Tozi vse pri ivotu svom roditeije nai uzee
u svoju ruku. Mon. serb; Svoju milu majku pri samom smrtnom asu drugu i
ueniku svojemu Joanu preporuujui. Obradovi; Pri samom djelu sve samo
ovo jot vema osjetio. Vuk; Sva se uini od mramora pri govoru gorkom tomu.
Palmoti; Daete mi svaku pravicu, da se malo viruje pri onom, to bi se imalo
virovati. Banovac; ubdraga bih htila stisnut k srcu momu, ega bih ubila pri
sfakom inomu. Gazarovi; Koga je zdrave meni milo pri ivotu istom momu.
Palmoti
Namaan ... bie ovik velik pri gospodinu svomu i potovan. Bernardin; Bezrazlono se tad rimskomu namjesniku sta misliti, pri ovjeku ovakomu mo
Jezusa sloboditi. Palmoti; Boe je initi pokoru pri milosrdju Bojemu na ovomu svitu ... Ani; Ne ktjeh uzet ivot emu ...pri oitu zlu svojemu sam neka
se satre. Palmoti; Vas svit uokol ne ima razum tvoj. Rebeka i Mikol pri tvomu
zgubi svoj. Meneti; Zatoj ti ovi dar darivam, pri komu drau stvar na svijetu
ne imam. Vetrani; Stari zakon pri novomu bijae ... Ani; to su sva tvoja
godita ...pri vjenomu ivotu ... Andrijaevi; i(h)ova svitova velianstva sva
pri ovomu blagu bijahu nita. Filipovi; Ali je emogustvo slabost pri svemu
mogustvu Bojemu. Bai; Grih jest zlo, pri komu svako drugo zlo jest dobro
... Kneevi; Blago najvee, pri komu svako bogatstvo i sva ina ... grdi i cijeni
kako smetite. Matei; Zakeo ...razveseen pri takomu gostu ree. Rosa; Bi li se
zvo ubojica, koji bi drugoga ubio pri svomu ivotu? Ivanovi
Na glavi joj alem kamen dragi pri kome se hoditi viae usred tavne noi bez
mjeseca. Nar. pjes. vuk; Nae svoju zarunicu, e se pribila pri jednome kamenu na pola mrtva. Nar. prip. vuk; Onaj drugi ostane pri svome. Nar. prip.
vuk; Pri svemu svome prepraveu i obricau nije ni iv kazao. Vuk gra.; Sva
imena cesar, kra i poglavica ovoga svita ...nita su pri ovome imenu Bojemu. Banovac

99

100

Tabula 9, 2011.

2. dativ uz prijedlog k
bez naveska

s naveskom -u

s naveskom -e

Lete mnokrat sred potjera od Odera do Nepera, i s Nestera k njemkom

moru. Gunduli; Po ubotvu i tjesnoi k svom Isusu htjee poi. Kavain;
Ni jednoga pogubio nisam, pogubio, ni stara ni mlada, no pratio ka starom
Pazaru... Nar. pjes, vuk.
Dojdoh u Dubrovnik sam svojom glavom ka mnogopotenomu knezu
... Mon. serb.; Pastiru ki elie k stadu svomu iti. Hektorovi; H komu bismo
poli? A. Dalmatin; H gradu svomu zavratit se. Mrnavi; H komu ima poi.
Matijevi; Napokon povrativi se k openomu priproemu slova ovako ree.
iv. kat. star.; Kamo se trijebuje obrnuti, h komu utei. tit; Da e se i oni za
nas utei k milosrdju Bojemu. Kadi; Da se primia k tomu uu balsam.
Kadi; K ovomu se prilagaju este gozbe. Kadi; Ali uprav sad k onomu ti
vitezu oi svrni. Gunduli; Zrcalo h komu poglijed tvoj uznosi. Vitalji; Od
moga prignutja k tvomu vlastitomu dobru. Kadi; Da upravi k otcu openomu molbe tvoje. Kadi; Kadano k viemu ocu pivae. Lastri; Zubatca
ki prilian bie k jednomu teliu. Hektorovi; Toka je od jednoga k drugomu
prilika, kolika od ivoga do mrtva lovika. Hektorovi; ivot duhovni ima
prikladnost k ivotu tjelesnomu. Kadi; Da me pomagaju k momu iveu.
Korizm.; On se je dal nam k naemu naslajeniju. Korizm.; Ne bi h emu imio
u vartal hoditi. Mrnavi; Da u zgodi osobitoj moemo prikaldno dilovati k
svetomu sakramentu. Kadi; Za pripravu k putu nebeskomu. Kadi; Ka
vsakomu zlu nakloen. Kateh.; ubav koju je duan k Bogu i k iskremu.
Kadi; K prvomu, post ni lovik podal loviku. Glavini; Kako se ima drati
dobro otinje i ubav ka iskremu? Korizm.; ubavi otca nebeskoga k narodu
ovjeanskomu. Matovi; K svakomu dobrostiv, starim ast vazda daj. Hektorovi; Vitez imie veliku devocijon k jednomu molstiru. Mirakuli; Jer veselo
uje, priklonit k svakomu koga potribuje. Hektorovi; Da sit (pas) ud promini, reiv je svakomu. Hektorovi; Da ja koke ponametam, k tomu vreme za
pojae. Nar. pjes. Vuk
Pa ti idi u Prizrena bela ka onome caru estitome. Nar. pjes. vuk; A kad Komnen u planinu doe ka onome zelenu jezeru. Nar. pjes. vuk; Svaka tica k
svome jatu (leti). Nar. posl. vuk; I kad se jednako pribliavaju k narodnome
jeziku. jov.; Da je sremaki jezik blii k rosijskome. Vuk, fru; Jo oko desete
godine pokazao je veu vou k vojnikoj slubi nego i k emu drugome. Vuk

Provjerili smo takoer i primjere u konkordancijama Gundulieva Osmana, Marulievih djela,

Razvoda istarskoga i ia svetih otaca.
Osman
Ni u lokativu ni u dativu nema naveska -e. Dativ i lokativ s naveskom i bez njega podjednako
su zastupljeni, iako je ei dativ bez navezaka.
dativ
lokativ

k planinskomu vilozmaju, k junom kraju, k morskom kraju, k poljskom kralju, k svakom kraju, k bijelom Smederevu, k nijemskom moru, k tomu kraju, k mjestu tomu, k
tomu
pri sramotnom bezakonju, pri desnomu pak su kraju

NEKOLIKO AKTUALNIH PROBLEMA HRVATSKE JEZINE NORME

Marulieva djela
U dativu je dosljedno navezak -u, lokativ je bez naveska (tako je i za pridjeve i za zamjenice).
dativ
lokativ

k tomu, k velomu hladencu, k ivomu studencu

(nema primjera uz pri pa smo pogledali po): po svem sviti, po svojem svitu, po svitu
svem, po bojem svitu, po kom hode, po kom lete, po em nee s puta zajti, po milosardju bojem

Razvod istarski
dativ
lokativ

k malinu brdckome, k dvoru umberskomu, k ednomu velikomu m<>elu

pri tom (14 primjera); po tom listu

ia svetih otaca
dativ
lokativ

k nikomu mestu, k nikomu starcu, k nikomu velikomu starcu, k onomu bratu, k onomu,
k onomu koludru, k ovomu otcu, k ovomu svetu, k starcu nikomu velikomu, k starcu
onomu, k tomu koludru
(nema primjera uz pri): po narejenju bojem, po spovidu tvojem, po vsakom versi

Zakljuak: Ako bismo se doista eljeli drati najstarije tradicije, dativni bi navezak bio -u, a
lokativ bi bio bez naveska (osobito zamjenice) ili takoer s naveskom -u. Navezak -e nije ni dativni
ni lokativni navezak hrvatskoga jezika do poetka 20. stoljea, on je u hrvatski standardni jezik
uveden pravilom koje nema uporita u hrvatskome knjievnom (predstandardnom) jeziku. Pitanje je meutim treba li se vraati u prolost ili samo uvrstiti normativnu preporuku o navesku
-u u dativu i -e u lokativu koja se takoer moe braniti tradicijskim razlozima jer je navezak -e
prihvaen ve dulje od stoljea.
Ostajemo stoga pri preporuci danoj u Hrvatskome jezinom savjetniku, tj. pri preporuci da se
pridjevne rijei u dativu navezuju naveskom -u, a u lokativu naveskom -e.

4. Zakljuak
U radu smo pokazali kakve odgovore na pitanja je li prema dativni ili lokativni ili i dativni i
lokativni prijedlog, koji pade / koje padee uvode prijedlozi nadohvat i nadomak te kakav je u
standardnome jeziku navezak pridjevnih rijei mukoga i srednjega roda u dativu i lokativu daju
razliiti savjetnici i ostali normativni prirunici. S obzirom na to da u hrvatskoj normativistici nema
opeprihvaenoga odgovora na ta pitanja, u radu donosimo svoje prijedloge odgovora na njih.
Prema smatramo i dativnim i lokativnim prijedlogom. O dativnome je prijedlogu rije u svim
mjesnim znaenjima u kojima je prijedlog prema sinoniman prijedlogu k ili prijedlogu nasuprot,
takoer i kad je usmjerenost apstraktna, kad je to znaenje preneseno (u tome se sluaju prijedlog prema ne moe zamijeniti kojim drugim dativnim prijedlogom). O lokativnome prijedlogu
prema rije je u onim njegovim znaenjima u kojima je sinoniman lokativnome prijedlogu po, tj.
tamo gdje je znaenje prijedloga prema i po u skladu s. Nasuprot i nadomak smatramo u standardnome hrvatskom jeziku i genitivnim i dativnim prijedlozima. Kad je rije o navescima pridjeva i
zamjenica mukoga roda u dativu i lokativu jednine, ostajemo pri preporuci danoj u Hrvatskome
jezinom savjetniku, tj. pri preporuci da se pridjevne rijei u dativu navezuju naveskom -u, a u
lokativu naveskom -e.

101

102

Tabula 9, 2011.

Popis literature
Andri 1911

Nikola Andri, Brani jezika hrvatskoga, Zagreb

1911.
Ani 2003

Vladimir Ani, Veliki rjenik hrvatskoga jezika,

Zagreb 2003. (AR)
Ani 2001

Vladimir Ani - Josip Sili, Pravopis hrvatskoga

jezika, Zagreb 2001.
Babi 1996

Stjepan Babi - Boidar Finka - Milan Mogu,

Hrvatski pravopis, Zagreb 1996. (BFM IV)
Babi 2000

Stjepan Babi - Boidar Finka - Milan Mogu,

Hrvatski pravopis, Zagreb 2000. (izdanja od 5.
nadalje). (BFM)
Babi 2008

Stjepan Babi - Sanda Ham - Milan Mogu,

Hrvatski kolski pravopis - usklaen sa zakljucima Vijea za normu hrvatskoga standardnog
jezika, Zagreb 2008. (BHM)
Badurina 2008

Lada Badurina - Ivan Markovi - Kreimir

Mianovi, Hrvatski pravopis, Zagreb 2008.
(BMM)
Bari 1995

Eugenija Bari i dr., Hrvatska gramatika, Zagreb 1995.

Brabec 1966

Ivan Brabec - Mate Hraste - Sreten ivkovi,

Gramatika hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb 1966.
Cipra 1998

Franjo Cipra, Bratoljub Klai, Hrvatski pravopis, Zagreb 1998.

Cipra 1944

Franjo Cipra - Petar Guberina - Kruno Krsti,

Hrvatski pravopis, Zagreb 1944.
ubri 2001

Marina ubri, Hrvatski jezik 2 : udbenik za 2.

razred etvorogodinjih strukovnih kola, Zagreb
2001.

Dujmovi-Markusi 2003

Dragica Dujmovi-Markusi, Fon-fon 2 : udbenik hrvatskoga jezika za drugi razred gimnazije,

Zagreb 2003..
Florschtz 1916

Josip Florschtz, Gramatika hrvatskoga ili

srpskoga jezika za srednje i sline kole, Zagreb
1916.
Frani 2006

Anela Frani - Lana Hudeek - Milica Mihaljevi, Normativnost i viefunkcionalnost u hrvatskome standardnom jeziku, Zagreb 2006.
Hudeek 2006

Lana Hudeek, - Milica Mihaljevi - Domagoj

Vidovi, "Sinonimni parovi i nizovi u temeljnome jezikoslovnom nazivlju" Filologija 46/47:
101 - 122.
Hudeek 1999

Lana Hudeek - Milica Mihaljevi - Luka Vukojevi (izv. ur.), Hrvatski jezini savjetnik, Zagreb.
1999.
Hudeek 2010

Lana Hudeek - Milica Mihaljevi - Luka Vukojevi, Jezini savjeti, Zagreb 2010.
Hudeek 2005

Lana Hudeek - Luka Vukojevi "Sastavljeno

i rastavljeno pisanje priloga kao pravopisni i
lingvistiki problem", u: Od fonetike do etike.
Zbornik o sedamdesetogodinjici prof. dr.
Josipa Silia. Disput, Zagreb 2005., 99 - 125.
Jonke 1965

Ljudevit Jonke, Knjievni jezik u teoriji i praksi,

Zagreb 1965.
Krsti 1940

Kruno Krsti, Petar Guberina, Razlike izmeu

hrvatskoga i srpskoga knjievnog jezika, Zagreb
1940.
Lonari 2003

Mijo Lonari - Ante Biani, Hrvatski jezik II :

udbenik za II. razred gimnazije, Zagreb 2003.
Mareti 1963

Tomo Mareti, Gramatika i stilistika hrvatskoga

ili srpskoga knjievnog jezika, Zagreb 19633.

NEKOLIKO AKTUALNIH PROBLEMA HRVATSKE JEZINE NORME

Pavei 1971

Slavko Pavei (ur.) Jezini savjetnik s gramatikom, Zagreb 1971.

Protuer 2003

Ilija Protuer, Pravilno govorim hrvatski 4, Split

2003.
Ragu 1997

Dragutin Ragu, Praktina hrvatska gramatika,

Zagreb 1997.
Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika (ARj).
18801976. knj. 123, JAZU, Zagreb.
Roi 1904

Vatroslav Roi, Barbarizmi u hrvatskom ili

srpskom jeziku, Zemun 1904.
Sili 2003

Josip Sili, Hrvatski jezik 2 : udbenik za II. razred

gimnazije, Zagreb 2003.
Sili 2006

Josip Sili - Ivo Pranjkovi, Gramatika hrvatskoga jezika: za gimnazije i visoka uilita, Zagreb
2006.
onje 2000

Jure onje (ur.), Rjenik hrvatskoga jezika, Zagreb 2000.

Tafra 1993

Branka Tafra, Gramatika u Hrvata i Vjekoslav

Babuki, Zagreb 1993.
Teak 2003

Stjepko Teak Napokon hrvatski pravopis. Dometi. Rijeka. 2003: 27 - 37.

Teak 1999

Stjepko Teak, Hrvatski na (ne)zaboravljeni,

Zagreb 1999.
Teak 1995

Stjepko Teak, Hrvatski na osebujni, Zagreb

1995.
Teak 1990

Stjepko Teak, Hrvatski na svagda()nji, Zagreb 1990.

Teak 1992

Stjepko Teak - Stjepan Babi, Gramatika

hrvatskoga jezika - prirunik za osnovno jezino
obrazovanje, Zagreb 1992.
Weber 1859

Adolfo Weber, Skladnja ilirskoga jezika za nie

gimnazije, Be 1859.
Zorii 1998

Ivan Zorii, Hrvatski u praksi, Pula 1998.

Zorii 2004

Ivan Zorii, Tragom jezinih nedoumica, Pula

2004.

The Actuality of Croatian Lauguage Manuals in the 20th Century

The authors dedicate this paper to professor Zorii, the author of Hrvatski u praksi, a
laguage manual published in 1998. They give
an overview of a few as yet unsloved language
problems: does the preposition prema occur
with the dative or the locative case, which
cases occur after the prepositions nadohvat
and nadomak, which navezak (movable vowel)
should occur in adjectives and pronouns in
the dative and locative case. They conclude
that prema depending of the meaning occurs
with the locative and the dative case. Nadomak and nadohvat also occur with both the
genitive and the dative case. They suggest that
navezak e is used in the locative and u in the
dative case.
Key-words: language manuals, prepositions nadohvat and nadomak, movable vowel,
preposition prema

103