Stvaranje branda Kako audioprodukcija stvara sliku i

percepciju
Sto je audioprodukcija?
Stvaranje imagea i karakteristinog zvuka radija vie je od pukog putanja
zabavnih pjesama i aljivih, mladih i zgodnih voditelja ugodnog glasa. Iako
glazba i vokalno-intelektualne kvalitete osoba koje zauzimaju najvei dio
radijskog prostora predstavljaju velik kota u radijskoj maineriji, gotovo da
se moze reci da su u svjetlu dananje konkurencije sami za sebe postali
samo dio ire slike.
Radio je, kao i ostali mediji, munjevito napredovao uporedo s razvojem
moderne tehnologije i raznih istraivanja, kako tehnoloke, tako i
psiholoke prirode.
Uz primjeren i dobro tempiran odabir glazbe i kvalitetnu produkciju
programskih sadraja, mislei prvenstveno na ono to se uivo izgovara u
eter, ono to u ogromnoj mjeri utjee na karakter radija je njegov
karakteristian zvuk, i tu uskae audioprodukcija.
Sam pojam se odnosi na kreiranje zvunih elemenata za radijsko
emitiranje pomou audio-procesnih programa kao to su Cubase, Pro Tools
(ei u SAD-u nego u Europi) ili Nuendo.To se odnosi na velik raspon
elemenata, od kratkih tranzicijskih sweepera ili jingleova koji se koriste
na prijelazu izmeu dvije pjesme kako bi se olakao mix i poboljao protok
programa, pa sve do kompletnih produkcijskih paketa za velike radijske
kampanje. U sferu audioprodukcije spada i izrada reklamnih sadraja,
trailera (reklamiranje same radio postaje i/ ili nekakvog odreenog
njezinog segmenta), tipinih show elemenata kao to su Showopeneri, DJnajave, donuti, rampovi, tagovi i jo itave lepeze zanimljivih elemenata
jo zanimljivijih engleskih naziva.Svi ti elementi imaju svoj specifian
karakter koji u konanici tvori sliku radija. Ukoliko su elementi brzi,
moderni i dinamini, postoji velika vjerojatnost da e se zvuk postaje
svidjeti mlaim ili srednje-mladim generacijama. S druge strane, stariji

sluatelji esto loije reagiraju na dinamian i agresivan zvuk postaje, i

pobornici su umjerenije produkcije, umjerenije glazbe i vee zastupljenosti
voditelja u eteru, a manje predproduciranih programskih elemenata.
To je zanat koji se koristi zvukom kako bi stvarao slike, imitirao i
reproducirao ivotne situacije, stvorio eljenu atmosferu i ono najbitnije,
izazvao pozitivnu emocionalnu reakciju, a s vremenom i emocionalnu
vezu.
Audioprodukcija je, kao to je spomenuto, vie od putanja podloga i
dizajniranja karakteristinih radijskih jingleova. Ona se danas pretvorila u
pravu znanost, koja se vodi kako za psiholokim, tako i za demografskim,
tehnolokim, leksikim i emocijskim zakonitostima. Saznanja o tim
zakonitostima rezultat su brojnih i uestalih istraivanja koja su provedena
s ciljem boljeg razumijevanja ciljane publike, njenih potreba i naina
zadovoljavanja tih potreba. Bitan nain prikupljanja takvih saznanja je i
svakodnevni feedback putem socijalnih mrea putem kojih se moe
doznati tota o kvaliteti programa.
U interakciji s publikom najee se posebna pozornost posveuje
takozvanom RAB sustavu (recognision, awareness,bond).
To oznaava podruja na koja se najvie pokuava utjecati kako bi se
osigurala velika stopa sluanosti i vjernosti publike.
Prepoznavanje (recognision) se odnosi na prepoznatljivost odreenih
programskih sadrzaja, zvunih logotipa i slinih elemenata. Razlikuje li se
nas zvuk od ostalih i je li prepoznatljiv? Zna li sluatelj odmah po
karakteristinom logotipu ili ak stilu produkcije da slua na radio?
Moramo li ga stalno podsjeati tko smo ili on to osjea?
To me vodi do druge stavke, odnosno do svjesnosti (awareness) o
sluanom programu. Prepoznaje li na karakter i jo bitnije, prepoznaje li
sebe u njemu i sebe kao vitalan dio tog cijelog sustava? Jesmo li samo
pozadinska buka ili stvarno uje i razumije poruku koju elimo prenijeti?

Prepoznaje li zato su odreene stvari dio programa i to njima elimo

postii?
Ukoliko prepoznaje, s vremenom se moemo nadati ostvarenju najbitnije
stavke a to je stvaranje veze (bond). Najvei cilj kojemu se moemo nadati
je da e nam sluatelji pokloniti svoje povjerenje. Da e se prepoznati u
naem karakteru, da e nam dopustiti da budemo dio njihovih ivota i da
e poeljet biti dio naeg svijeta. Stvaranjem stalnih pozitivnih reakcija kod
sluatelja putem programske i audioprodukcije uspijevmo ostvariti taj cilj,
pridobiti i zadrzati slusatelje i u konanici ostvariti onu nimalo romantinu i
idealistiku, ali svakako nunu stavku, a to je profit.

Vaznost audioprodukcije za radijsku postaju

Dovoljno je posluati radio koji ima razvijen i uhodan audioprodukcijski tim
i onaj koji ga nema da bi se na prvu shvatila razlika. Kako zvue prijelazi
meu pjesmama? Kako zvue tzv. claimovi odnosno radijsko brendiranje
vlastitog programa isticanjem svojeg prepoznatljivog imena? Priaju li
voditelji u suho ili imaju karakteristine podloge koje ih razlikuju od drugih
voditelja i drugih radijskih postaja? Je li zvuk radija prepoznatljiv i
privlaan? Sve su to zadaci audioproducenata iji je posao stvoriti od
radijskog programa show, umjesto samo hrpe ljudi koji neto priaju i
putaju pjesme. Dakako, postoje i dalje postaje koje zagovaraju
minimalistiku produkciju programa, ali to su uglavnom postaje sa
specijaliziranim programom koje su najee iskljuene, ili u najmanju ruku
na marginama utrke za sveopim sluateljstvom. Takve postaje svojim
karakteristinim programom privlae ljude koje zanimaju upravo te teme i
koje ne zanima pakiranje ve iskljuivo sadraj, pa se u tom sluaju moe
govoriti o maloj ulozi audioprodukcije. Ipak, govorei o modernim
komercijalnim radijskim postajama, nije odve ludo rei kako se svaka slui
audioprodukcijom kako bi poveala kvalitetu svojeg programa i poveala
sluanost, sa veom ili manjom stopom uspjeha.

Osobno mislim da je audioprodukcija mono oruje, ali koje treba oprezno

koristiti. Sve dok je koristimo kako bi nadopunili program i uinili ga
kompaktnijim, privlanijim publici i prepoznatljivijim, moe se rei da se
koristi u dobre svrhe.
Naravno, lako je pretjerati i zavaravati se milju da publika takve stvari ne
primjeuje.
Brojni audioproducenti se znaju zanijeti pa program odreenih postaja na
kraju nerijetko zvui kao isjeak iz Michael Bay-evih Transformersa, sa
stotinu i jednim whooshem, udarcem, naglaskom ili kakvim drugim
zvunim efektom.
Takva situacija moe se nazvati produkcijskim zagaenjem, i esta je kod
postaja koje pokuavaju nedostatak sadraja nadoknaditi kroz ono to
percipiraju kao moderna produkcija. Ono u emu je problem je to se s
time moe izvui nekoliko puta, ali u konanici ljudima bude dosta sluanja
polu-ugodnih atonalnih skvianja iz miksete i presele se na postaju koja ne
gnjavi produkcijom, ve ju koristi umjereno, i kao nadopunu zanimljivom i
raznovrsnom sadraju.
Ako se mene pita, to je neto kao kromirane felge, spojler i iscrtana vatra
po rubovima auta. Sve dok imate monu mainu primjerice Ferrarija i
zgodnu enu na suvozakom sjedalu, drugi vozai i sluajni prolaznici e
vam zavidjeti i bit e sve u redu dok ne pretjerate. Ali u trenutku kad vam
Ferrari postane Zastava, a zadrite vatru, felge i spojler, jednostavno
ispadate glupi.
Upravo iz tih razloga audioprodukcija mora konstantno suraivati s
produkcijom programa, kreativnim timom, voditeljima dugoronih radijskih
strategija i u konanici sa samim voditeljima, kako bi to bolje iskoristili
njihovu osobnost i pretvorili ih u dobrodole goste svaijeg radioprijamnika u autu, na poslu, ili poskriveki u slualicama za vrijeme kakvog
predavanja.

Dobar audioproducent nikad ne smije zaboraviti kako nije on na prvom

mjestu, ve sluatelj. Nikoga nije briga to on zna umiksati sedam podloga
istovremeno u ritam, primjeniti najmodernije procesiranje vokala pa jo i
ubaciti maloprije spomenute zvune efekte i sve to prije prve jutarnje
kave, ako to nije neto to sluatelji prepoznaju kao kvalitetno i
primamljivo. Ponekad se upravo minimalnom produkcijom uspije pogoditi
ica sluatelja, i sposobnost procjenjivanja takvih situacija je jedna od
najbitnijih i najpoeljnijih kvaliteta svih audioproducenata.
Naravno, o tome se ne moe razgovarati bez poznavanja okvirnog profila i
elja sluatelja, za to su zasluna spomenuta istraivanja koja se provode
na mjesenoj bazi ili kradu od drugih postaja.
Ipak, sam audioproducent mora imati sposobnost procjene i hrabrost da se
vodi za instinktom, ba kao i bilo kakav glazbeni producent. Ponekad
nedostatak glazbene podloge na kakvom produkcijskom elementu govori
vie nego to bi bilo kakva podloga ikad mogla, te omoguava snanim i
dobro napisanim rijeima da isplivaju na povrinu.
To me dovodi do sljedeeg, nerijetko preuenog posla tipinog
audioproducenta.
Naime, uz samo produciranje radijskih elemenata, najee je sposoban i
cijenjen producent upravo onaj koji ih sam i osmilja. Dakako, to ovisi o
strukturi svakog radija i o postojanju, odnosno nepostojanju poticajne
okoline za razvijanje drugih vjetina osim onih za koje se dobiva plaa.

Promotivna produkcija
Promotivna produkcija je pojam koji se odnosti prvenstveno na velike
akcije i kampanje u radijskom programu. Predstavlja najzahtjevniji dio
posla za audioproducenta i vhunac odgovornosti jer za razliku od
svakodnevnih zadataka u kojima je sama postoja jedini subjekt, u
kampanjama je uvijek prisutan minimalno jedan sponzor, kojemu je uvijek
u interesu da kampanja zvui najbolje mogue, da sam sponzor ispadne

kao beskrajan i nesebian pozitivac i esto taj sponzor ima naviku budno
pratiti radijski program i prigovarati za sve to mu nije po volji, tako da
ovaj tip produkcije sa sobom nosi i veliku koliinu stresa.
U osjetljivim fazama promotivne produkcije, promotivni audioproducent
tijesno surauje sa sponzorom i programskim producentima kako bi
kampanja na kraju dobro zvuala, uvijek imajui na umu dobrobit radijske
postaje, sliku koju se eli stvoriti u javnosti i pojaan razvitak branda.
To je faza u kojoj se suoava sa brojnim zaprekama i pitanjima na koja
esto nema jednostavnog odgovora.
Kreiranje imagea branda
Zamke zanata
Sekundarni medij