OSNOVE ELEKTRONIKE 1.

UVOD

OSNOVE ELEKTRONIKE

1. UVOD

Elektronika je dio elektrotehnike koji se bavi voenjem struje kroz

poluvodie, plinove i vakuum, te pripadnim elementima i
sklopovima. Poetak elektronike datira se na poetak dvadesetog
stoljea i vee uz pronalazak vakuumske diode. Ve dotad dobro
razvijanoj teoretskoj i praktinoj elektrotehnici, elektronika, u
poetku razvitkom telekomunikacija, a kasnije i industrijskom
primjenom, daje nov zamah. Kao naalost i uvijek, ratovi su
pobuivali na vee znanstvene napore i raali novim spoznajama.
A. Rezi

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

Iza Drugog svjetskog rata pronalaskom tranzistora dolazi do

nesluenog razvoja elektronike temeljene na voenju kroz
poluvodie. Mogunost izvedbe raunala skromnijih dimenzija
uinila je elektroniku prisutnom u gotovo svakoj ljudskoj
djelatnosti. Moderni industrijalizirani i automatizirani svijet
opstoji u dananjem obliku dobrim dijelom zahvaljujui
elektronikim temeljima.

A. Rezi

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

1.1. Sistematizacija
Prema podruju kome slue razlikuju se informacijska i energetska
elektronika.
Informacijska elektronika bavi se pretvorbom, obradbom i
prijenosom informacija troei pritom minimalnu potrebnu
energiju (telekomunikacije, mjerna i raunska tehnika...). Nosilac
informacije je signal, vremenski ovisna fizikalna veliina (u
elektronici napon, struja, naboj), koja u nekom svom parametru
sadri informaciju.
Energetska elektronika bavi se elektronikim elementima i
sklopovima u proizvodnji, prijenosu i razdiobi energije. Osobita
pozornost posveuje se ostvarivanju to veeg stupnja djelovanja.
Izmeu ova dva podruja postoji znatno preklapanje.
A. Rezi

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

Prema namjeni razlikuju se potroaka (konzumna) i profesionalna

elektronika.
Elementi namijenjeni potroakaj elektronici proizvode se u
masovnim koliinama, pri emu se uz standardnu kvalitetu nastoje
postii to nie cijene. Sklopovi su usmjereni na razmjerno mali
broj moguih primjena i predvieni za rad u okolinim uvjetima
prihvatljivim za boravak ovjeka.
Profesionalna elektronika obuhvaa ureaje i komponente
predviene za siguran rad i pri tekim okolinim uvjetima pa
pouzdanost i trajnost moraju zadovoljiti visoke standarde.
Vano podruje profesionalne elektronike zauzima industrijska
elektronika zastupljena pri upravljanju proizvodnim procesima.
A. Rezi

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

Prema karakteru veliina razlikuju se analogna i digitalna

elektronika.
U analognoj elektronici parametar signala koji sadri informaciju
(iznos, frekvencija, trajanje...) moe poprimiti bilo koju vrijednost
izmeu dviju ekstremnih. Vaan problem je ouvanje informacije
od utjecaja smetnji.
U digitalnoj elektronici vrijednost fizikalne veliine koja nosi
element informacije nalazi se obino u jednom od dva dostatno
razmaknuta intervala moguih vrijednosti, to taj element ini vrlo
otpornim na smetnje. Kompleksna informacija sastoji se od skupa
elementarnih informacija, a operacije na njoj od skupa
elementarnih operacija.
Zbog prednosti u obradi, pohrani i prijenosu digitalnih signala,
esto se analogne veliine pretvaraju u digitalne i obratno (A/D i
D/A pretvorba), pa se ova dva podruja elektronike u praksi esto
povezuju.
A. Rezi
5

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

Na granici prema drugim fizikalnim podrujima izdvojila se

senzorska elektronika s elementima i pripadnim sklopovima
osjetljivim na okoline podraaje, sa zadatkom pretvorbe
neelektrinih veliina u elektrine.
U novije vrijeme naroito se razvija i nailazi na iroku primjenu
optoelektronika, koja omoguuje prijenos informacija optikim
putem.

A. Rezi

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

Elektroniki elementi su dijelovi strujnih krugova s voenjem kroz

poluvodie, plinove i vakuum, s definiranim karakteristikama (npr.
dioda, tranzistor, tiristor). Vakuumski i plinski elementi zadrali su
se u rijetkim primjenama gdje ih poluvodiki ne mogu uspjeno
zamijeniti.
Elektroniki sklopovi su kompleksniji strujni krugovi sastavljeni
od vie smisleno povezanih elemenata koji ostvaruju neke funkcije
ili zadatke (npr. ispravljaki most, oscilator, bistabil). U
elektronikom sklopu obino ima elemenata iz ope elektrotehnike
koji nisu elektroniki (otpori, kapaciteti, induktiviteti), pa
mehanikih (kontakti, sklopke), ali bar jedan elektroniki. Iste
funkcije mogu se ostvariti na vie naina, razliitim sklopovima.

A. Rezi

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

Elektronike komponente su najmanji kompaktni i odvojivi

dijelovi elektronikih ureaja. Mogu sadravati pojedine
elektronike elemente ili cijele sklopove (integrirani sklopovi).
Elektroniki ureaji su za eksploataciju osposobljeni elektroniki
sklopovi i njihove kombinacije. Za funkcioniranje moraju imati
nekim putem privedenu energiju. Pri izvedbi elektronikih ureaja
openito se tei smanjenju za rad potrebne energije, volumena,
neeljenih okolinih utjecaja, te poboljanju i proirenju
eksploatacijskih svojstava. Eventualno promjenljiv program
osposobljava isti elektroniki ureaj za izvedbu razliitih zadataka.

A. Rezi

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

1.2. Karakteristike elektronikih elemenata

Svojstva elektronikih elemenata (i spojeva) iskazuju se iznosima i
ovisnostima interesantnih veliina uzimajui u obzir okoline
utjecaje i tipine primjene. Razlikuju se statika i dinamika
svojstva.
Statika svojstva obuhvaaju iznose i ovisnosti veliina neovisno o
vremenu. Obino vrijede i kod polaganih promjena.

A. Rezi

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

Dinamika svojstva elemenata opisuju ovisnosti njihovih veliina

kad su vremenski promjenljive. Pri brim promjenama razlikuju se
od statikih. Razlog tome jest to realni elementi posjeduju masu i
volumen, dakle i spremnike energije (kapacitete, induktivitete),
koji ne mogu promijeniti sadranu energiju, a time i vrijednosti
veliina, trenutno, nego tek u nekom vremenu (prijelazne pojave).
Ovisnosti (statike ili/i dinamike) se iskazuju za unaprijed
definirane okoline uvjete obino grafiki karakteristikama ili
numeriki parametrima.

A. Rezi

10

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

Vana je znaajka karakteristika i parametara da se unutar istog

tipa rasipaju oko prosjenih, tipinih vrijednosti. Uzrok rasipanju
je nehomogenost materijala i nesavrenost tehnologije izrade.
Rasipanja mogu biti tako velika, da se za osjetljivije primjene
unutar istog tipa moraju izabirati komponente sa to slinijim
kritinim vrijednostima, ili se rabe spojevi u kojima se toleriraju
razlike.
Zbog rasipanja, grafiki prikazane statike karakteristike obino
nemaju preveliku uporabnu vrijednost, jer mogu prikazati samo
intervale unutar kojih se pouzdano nalaze stvarne vrijednosti.

A. Rezi

11

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

Kod veine poluvodikih elemenata pretee nelinearna ovisnost

veliina, koja uz postojee rasipanje karakteristika, okoline
utjecaje i nelinearnosti, unosi tekoe pri tonijem matematikom
modeliranju. Zbog toga su korisne i nerijetko se susreu pribline
(aproksimativne) i idealne karakteristike. Pri njihovom koritenju
potreban je ipak pravi uvid u stvarne karakteristike zbog
poznavanja pogreaka koje se pritom toleriraju.
Radi nelinearne zavisnosti i katkad velikog raspona vrijednosti,
grafiki prikazane karakteristike nerijetko se daju razliitim
mjerilima za pojedine dijelove ili se prikazuju u logaritamskim
mjerilima.

A. Rezi

12

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

1.2.1. Parametri statikih karakteristika

Grafiki prikaz zavisnosti veliina daje dobar uvid dok se radi o
dvije do tri veliine; iznad tog broja postaje nepregledan. Zato se,
naroito za elemente s viestrukim zavisnostima ili namjenama,
daje vie karakteristika koje obuhvaaju vei broj zavisnosti.
Poznata je i nerijetko koritena strujno-naponska (I-U) statika
karakteristika koju tvore parovi struje i napona ostvareni nekom
(mjernom) metodom, neovisno o vremenu.

A. Rezi

13

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

Slika 1.1. prikazuje statike karakteristike razliitih elemenata a, b

i c. Na njima se mogu definirati neki vani parametri.

Sl. 1.1. Statike karakteristike

A. Rezi

14

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

Statiki otpor RA u toki A komponente b iznosi

RA

UA
IA

(1.1)
Pod djelovanjem napona UA tee struja IA, koju bi dao i
ekvivalentni omski otpor RA spojen umjesto nelinearne
komponente b. Komponente b i c imaju promjenljiv statiki otpor,
dok a ima stalan (karakteristika a je linearna).
Omjer

rA

dU
dI

(1.2)

na nekom elementu ili sklopu u opem sluaju naziva se dinamiki

otpor u toki A i ovisi o brzini promjene struje i napona. Nije
statiko svojstvo i ne moe se odrediti na statikoj karakteristici.

A. Rezi

15

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

Ako su promjene spore, rA se zove diferencijalni otpor i moe se

odrediti na statikoj karakteristici.
Mogu je dio karakteristike s negativnim diferencijalnim otporom
(C-D).
Za linearnu karakteristiku a na sl. 1.1. diferencijalni otpor je
konstantan i jednak statikom.
Karakteristici b pripada promjenljiv ali posvuda pozitivan r.

A. Rezi

16

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

Dinamika i diferencijalna vodljivost (katkad zvana strmina)

gA

dI
dU

(1.3)
su reciprone dinamikom i diferencijalnom otporu.
A

Kod viepolnih komponenata u U-I karakteristikama mogui su

naponi izmeu dviju razliitih toaka, npr. UBC, UCE, uAK.... U
ovdje primijenjenom nainu oznaavanja drugi indeks odreuje
referentnu toku. Tako je uAK napon toke A prema referentnoj
toki K i vrijedi uAK=-uKA; izmjena redoslijeda indeksa mijenja
predznak napona. Kod podrazumijevane referentne toke drugi
indeks se obino isputa.
Vei broj struja kod viepolnih komponenti mora biti u skladu s
prvim Kirchhoffovim zakonom. Pritom se pozitivnima oznauju
struje koje ulaze u komponentu.
A. Rezi
17

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

1.2.2. Strujni krug s nelinearnim elementom

Korisno je razmotriti odnose u strujnom krugu s dva elementa a i
b, od kojih je bar jedan nelinearan. Neka svaki element posjeduje
statiku strujno-naponsku karakteristiku kao na slici 1.2.
Ako su elementi spojeni serijski, trai se struja koja protjee
krugom pod djelovanjem napona UG. To mora biti struja koja
stvara na elementima takve padove napona ua i ub, da prema
drugom Kirchhoffovom zakonu vrijedi
ua + ub = UG

(1.4)

Kad su ovisnosti i= fa(u), te i= fb(u) poznate analitiki (to za

nelinearne funkcije obino nije sluaj), do rjeenja se moe doi
analitiki. U sluaju kad su ovisnosti opisane tablino veim
brojem parova (u,i) lako je rjeavanje s pomou raunala.
A. Rezi
18

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

Radi razumijevanja ovisnosti ovdje se prikazuju pregledni grafiki

postupci.

Sl. 1.2. Grafiko rjeenje strujnog kruga

Jedan od naina grafikog rjeenja jest dobivanje nove
karakteristike fiktivnog elementa c, koji se ponaa kao serijski spoj
a i b. Dovoljno je na pravcima razliitih konstantnih struja i
(paralele s apscisom) zbrajati apscise presjenih toaka s
funkcijama a i b; za svaku tako dobivenu toku vrijedi
uc = ua + ub
(1.5)
A. Rezi

19

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

Par vrijednosti (i,uc) je toka nove karakteristike c. Struja i koja

tee krugom uz prikljueni napon uc = UG jednaka je ordinati toke
funkcije c kojoj je apscisa uc.
Pri razmatranju drugog naina grafike obradbe istog problema
zgodno je radi jednostavnosti pretpostaviti da je element a
linearan. Taj element moe se shvatiti kao unutarnji otpor R izvora
napona UG, a funkcija d kao vanjska karakteristika izvora s
konstantnim unutarnjim otporom (sl. 1.3.).

A. Rezi

20

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

Pri struji vrijednosti nula napon stezaljki takvog izvora je UG, jer
nema pada napona na R. Pri porastu struje napon stezaljki pada i
poprima vrijednost nula pri struji kratkog spoja Ik=UG/R.
Uostalom, linearna zavisnost
u = UG i.R
(1.6)
moe se u i-u koordinatnom sustavu predoiti u segmentnom
i
u
obliku

1
UG
R

UG

(1.7)

sa zamjetljivim odsjecima na osima.

A. Rezi

21

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

Sl. 1.3. Varijanta grafikog rjeenja

Karakteristika nelinearnog elementa b opisana je u istom
koordinatnom sustavu i moe se u njemu grafiki predoiti. Koja
struja moe tei serijskim spojem otpora R i nelinearnog elementa
b? To mora biti struja iA s presjecita funkcija b i d, jer jedino za tu
struju vrijedi
ub + uR = UG
(1.8)
A. Rezi

22

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

Lako je uoiti da e promjena vrijednosti otpora R izazvati

promjenu odsjeka na ordinati UG/R, te kuta , mijenjajui
poziciju presjene toke A. Porast otpora R zakretat e pravac u
smjeru strelice s oznakom R oko toke UG smanjujui kut .
Ako li se pak uz konstantan otpor povea vrijednost napona
napajanja UG, dolazi do paralelnog pomaka pravca (esto zvanog
"pravac otpora") u smjeru strelice s oznakom UG; pritom se i radna
toka A die prema jaim strujama.
Noitem radne toke dijeli se napon izvora na pad napona na
nelinearnom elementu ub i na otporu uR.
Ve spomenuti izraz "radna toka" zaista pokazuje vrijednosti u
kojima strujni krug "radi". Ovaj nain prikaza est je u elektronici,
jer su na njemu lako zamjetljivi utjecaji promjena karakteristike na
poloaj radne toke.
A. Rezi
23

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

Prema prethodnom grafikom prikazu ima i prednost to otpada

grafiko zbrajanje.
Ukoliko napon UG mijenja predznak, pravac otpora treba pomicati
paralelno u 3. kvadrant slijedei ve utvreni postupak; radna
toka je presjecite pravca i nelinearne funkcije b. Razumije se, da
je metoda primjenljiva i ako je unutarnji otpor nelinearan (i-u
karakteristika elementa a nije pravac); funkcija d je tada i-u
karakteristika elementa a nacrtana s ishoditem u toki (UG,0) i
pozitivnom apscisom suprotnog smjera od postojee.
Strujno-naponska karakteristika paralelnog spoja dvaju elemenata
poznatih i-u karakteristika ostvaruje se prema prvom
Kirchhoffovom zakonu zbrajanjem struja pri istim naponima.
A. Rezi

24

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

1.2.3. Granine i tipine vrijednosti

U karakteristikama poluvodikih elemenata ili meu parametrima
nalaze se oznaene granine vrijednosti veliina, koje se ne smiju
nadilaziti. Bar dvije od njih zamjeuju se u statikoj i-u
karakteristici (slika 1.4.): granica stalne struje Imax i granica stalnog
napona Umax.
Naponska granica oznauje granino elektrino polje u
komponenti iznad kojeg moe doi do lavinske ionizacije i
proboja, dakle unitenja komponente.
Granica maksimalne struje ne smije se prekoraiti zbog lokalnog
pregrijavanja, koje ima istu posljedicu. Koliko se i kako dugo kod
kratkotrajnih struja i napona granine vrijednosti smiju nadmaiti,
navodi se u podacima za pojedine veliine i komponente.
A. Rezi
25

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

Sl. 1.4. Neke granine vrijednosti

A. Rezi

26

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

Na strujno naponskoj karakteristici toke konstantne snage

P = u.i
(1.9)
opisuju hiperbolu. Za neki elektroniki element postoji granina
snaga Pmax (slika 1.4.) iznad koje se radna toka A ne smije trajno
nalaziti. Dodue, pravu granicu rada za poluvodike komponente
odreuje maksimalno doputena temperatura kristala, dok
maksimalna doputena snaga ovisi o nainu hlaenja i vea je kod
efikasnijeg hlaenja. Stoga, ako se u karakteristikama
poluvodikih elemenata i naie na ucrtanu hiperbolu, to vrijedi uz
odreeni nain hlaenja.
Doputeno trajanje zadravanja radne toke A iznad hiperbole
snage ovisi o dinamikim svojstvima komponente.

A. Rezi

27

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

Ve je spomenuto u 1.2. da se parametri izvedenih elektronikih

komponenti rasipaju oko prosjenih iznosa.
Vrijednosti parametara koje su za neki tip elektronike
komponente najvjerojatnije, nazivaju se tipine, i obino se uz
granine daju kao kataloki podaci.

A. Rezi

28

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

1.2.4. Dinamiko ponaanje

Statike karakteristike i parametri dobro opisuju ponaanje
elemenata i sklopova pri polaganim promjenama veliina.
Ako su promjene ulaznih veliina brze, zavisnosti odstupaju od
statikih s glavnom znaajkom da izlazna veliina (posljedica,
odziv) kasni za ulaznom (uzrokom, pobudom). Razlog kanjenju
su, uz otpore, induktiviteti i kapaciteti kojima za promjenu
energije treba vremena. Kod polaganih promjena se ta vremena
mogu zanemariti, a kod brzih ne i stoga se dinamiko ponaanje
razlikuje od statikog. U dinamikom pogledu komponenta ili
sklop su bolji kad je kanjenje manje.
Dinamiko ponaanje iskazuje se funkcijama koje opisuju ovisnost
izlaznog o ulaznom signalu, ili skraeno, parametrima, koji ih
dostatno reprezentiraju.
A. Rezi

29

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

Za ulazne signale se radi lakeg uoavanja svojstava i mogue

usporedbe uzimaju pritom prikladni standardni oblici. To su
najee skok, impulsni niz, harmoniki i stohastiki signal.
Na slici 1.5 a) prikazan je odziv nekog sklopa na ulazni impuls
(pozitivni pa negativni skok). Pozitivni skok ulazne veliine Xu
ima za posljedicu zakanjelu promjenu na izlazu s tendencijom
smirivanja na nazivnom ili referentnom iznosu.
Vaniji parametri odziva kojima se opisuje dinamiko ponaanje
su:
- vrijeme porasta tr (vrijeme izmeu 10% i 90% nazivnog iznosa)
- vrijeme kanjenja td (vrijeme do nastupa 50% nazivnog iznosa)
- nadvienje (najvea razlika prema nazivnom naponu).
A. Rezi

30

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

Ako se na ulaz nekog sklopa prikljui harmoniki signal

promjenljive frekvencije, te u ovisnosti o frekvenciji promatra
omjer izlaznih i ulaznih amplituda, dobiva se amplitudna
frekvencijska karakteristika (primjer na slici 1.5.b). Razlika faza
izlaznog i ulaznog signala u ovisnosti o frekvenciji je fazna
frekvencijska karakteristika. Najvaniji parametri amplitudne
frekvencijske karakteristike su
- donja granina frekvencija fd
- gornja granina frekvencija fg
(detalji u temi 3.3.1.).
Kod elemenata koji pojaavaju vana je frekvencija jedininog
pojaanja na kojoj je pojaanje jednako 1. Openito su dinamika
svojstva bolja ako je vrijeme porasta tr krae, a to odgovara i vioj
gornjoj graninoj frekvenciji fg. Nerijetko se uz dinamika svojstva
elemenata u katalozima prilau i sheme spojeva u kojima su takva
svojstva izmjerena, radi spreavanjaA.krivih
Reziinterpretacija.
31

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

Sl. 1.5. Osnovni dinamiki parametri

a) odziv na impuls, b) amplitudna frekvencijska karakteristika
A. Rezi

32

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

Meu dinamika ogranienja svakog elektronikog elementa i

sklopa treba svakako ubrojiti i stohastiki signal, tzv. um, koji se
trajno u njima generira. um je posljedica diskretne prirode naboja
kojima se ostvaruje elektrina struja i tehnolokih nesavrenosti, te
se ne moe eliminirati. Snaga uma proporcionalna je izmeu
ostalog razlici graninih frekvencija fg-fd i raste s porastom fg, pa je
tako poboljanje dinamikih svojstava popraeno jaim umom.
U praksi se nastoji omjer istovrsnih parametara signala i uma
odrati to povoljnijim.

A. Rezi

33

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

1.3. Iskaz temperaturne ovisnosti parametara

Budui temperatura poluvodikog kristala bitno utjee na
vodljivost poluvodia, a u eksploataciji moe biti razliita,
svojstva elemenata znatno ovise o temperaturi. Ovisnosti se daju
grafiki ili tablino za bar nekoliko vrijednosti temperatura. esto
se rabi i temperaturni koeficijent TK nekog parametra p definiran
kao omjer relativne promjene tog parametra i pripadne promjene
temperature
p
TK

1
K

(1.10)

U podruju konstantnog TK parametar linearno ovisi o

temperaturi. Kod pozitivnih TK parametar raste s porastom
temperature, kod negativnih pada.
A. Rezi

34

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

Katkad se za mjeru promjene s temperaturom uzima strmina

funkcije f() koja prikazuje ovisnost parametra o temperaturi

TK ' f

(1.11)

A. Rezi

35

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

1.4. Odvod topline s elektronikih komponenti

Protokom struje (zbog jednostavnosti konstantne), na dijelu
strujnog kruga s otporom R generira se toplina

W I2 R t

(1.12)

Ako je do trenutka ukljuenja temperatura promatranog dijela bila

jednaka temperaturi okolia (ambijenta) 1, nakon ukljuenja raste
do neke stacionarne temperature st > 1, pri kojoj se izjednae
generirana i odvedena toplina u jedinici vremena. Generirana
toplina u jedinici vremena jednaka je elektrinoj snazi P, a
odvedena toplinskom toku.

A. Rezi

36

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

Za poluvodike elemente u strujnom krugu maksimalna

stacionarna temperatura poluvodikog kristala ne smije prekoraiti
jmax koja je odreena karakteristikama primijenjenog poluvodia.
Kolika je mogua doputena elektrina snaga P pri kojoj jo ne
dolazi do prekoraenja jmax ?
Precizan odgovor na to pitanje moe dati nauka o toplini, a
pretpostavlja poznavanje dimenzija i toplinskih svojstava
ukljuenih materijala, te okolinih utjecaja.
Ipak se do njega s dostatnom tonou za stacionarno stanje moe
doi uz primjenu koncepta kojim se pojednostavljuju komplicirane
termodinamike ovisnosti i premouje nepoznavanje mnogih
utjecajnih faktora. Koncept se ukratko sastoji u slijedeem:
A. Rezi

37

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

Toplinski tok jednak P generiran u poluvodiu prolazi kroz

toplinski otpor izmeu kristala i kuita Rjc zbog djelovanja
razlike temperatura poluvodia j i kuita c
j c
P
Rjc

(1.13)
Isti toplinski tok prolazi kroz toplinski otpor izmeu kuita i
okolia Rca uzrokovan razlikom temperatura kuita c i okolia a
P

c a
Rca

j a
Rjc Rca

Slijedi

(1.14)
(1.15)

A. Rezi

38

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

Toplinski otpor Rjc odreen je unutarnjom graom komponente i

poznati je kataloki podatak, dok Rca ovisi o karakteristikama
kuita i okolinim uvjetima. Treba teiti to manjoj sumi
toplinskih otpora, jer se time omoguuje nia temperatura kristala
j ili vea snaga P.
Otpor Rca se smanjuje s veom povrinom kuita; ekvivalent
tome je montaa komponente uz metalno hladilo. Toplinski otpor
Rch izmeu kuita i hladila odreen je dodirnom povrinom
kuita i hladila i za standardni nain montae je kataloki
podatak. Potrebni otpor Rha lako se rauna iz
Pmax

j max a max

Rjc Rch Rha

(1.16)

uz poznate Pmax , jmax , amax i kataloke podatke Rjc , Rch za

A. Rezi
39
izabranu komponentu.

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

Iz podataka proizvoaa moe se za potrebni Rha i definirani nain

odvoda topline odabrati hladilo.
Kod komponenti malih snaga obino nije predvieno hladilo;
toplinski otpor izmeu kristala i okolia Rja zamjenjuje sve ostale
otpore i moe se potraiti u katalogu.

Sl. 1.6. Odvod topline s komponente

A. Rezi

40

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

U ovom pristupu pretpostavljeno je zbog jednostavnosti

- toplinski otpor je konstantna veliina,
- na povrini kuita (ili hladila) posvuda je ista temperatura,
- zanemarene su nelinearnosti u prijelazu topline,
- isti toplinski tok prolazi kroz sve otpore.
Okolnosti prikazuje sl. 1.6.
Na temelju ove jednostavne predodbe, na poluvodikim
komponentama u eksploataciji mogue je mjerenjem elektrinih
veliina i temperature kuita odrediti temperaturu poluvodikog
kristala, te ocijeniti optereenost komponente i djelotvornost
hlaenja.
A. Rezi

41

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

Za sluaj promjenljive struje kroz komponentu, proizvoai

upuuju na grafiko-analitike postupke iz kojih se odreuje
potrebni otpor hladila za poznati iznos, oblik i frekvenciju struje,
te maksimalnu okolinu temperaturu.
Korisno je zamijetiti kako se doputena snaga komponente
smanjuje ako raste okolina temperatura uz ostale uvjete
konstantne, te postaje jednaka nuli ako se izjednae temperature
okolia a i kristala j. Suprotno, komponenta se smije opteretiti i
veim snagama uz djelotvornije hlaenje. Nadalje, ako se uz
konstantnu snagu promijeni okolina temperatura a mijenja se
priblino jednako i temperatura kristala j.
U eksploataciji treba ostvarivati radna stanja sa to niim
temperaturama kristala (pravilnim dimenzioniranjem, hlaenjem i
radnim reimom), jer vie temperature smanjuju ivotni vijek
komponente.
A. Rezi
42

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

1.5. Graa elektronikih komponenti

Elektroniku komponentu fiziki predstavlja kuite s izvodima.
Kuite omoguuje smjetaj elektrino aktivnog dijela, te ga
zatiuje i odvaja od okolia, dok izvodi slue elektrinom (i
mehanikom) povezivanju s okoliem u ureaju.
Materijali kuita poluvodikih komponenti su najee plastika,
staklo, keramika i metal, te njihove kombinacije. Keramika i metal
su u pogledu izolacijskih i toplinskih svojstava, te trajnosti,
superiorniji materijali, pa se njima izvode kuita kvalitetnijih i
pouzdanijih komponenti.
Slika 1.7. prikazuje nekolika estih oblika kuita.
A. Rezi

43

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

Sl. 1.7. Oblici kuita nekih elektronikih komponenti

A. Rezi

44

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

1.6. atveropoli
Kad se razmatra djelovanje sloenog elektronikog ureaja,
prikladno ga je radi preglednosti razloiti u manje cjeline s
definiranim funkcijama u obliku jedinica s ulazima i izlazima.
Pritom sa istie meudjelovanje takve jedinice prema ostalima u
okoliu, a isputa iz promatranja njen sastav i nain realizacije
funkcije odreene ovisnou izlaznih o ulaznim veliinama.
U jednostavnom sluaju jednog ulaznog i jednog izlaznog signala
uz struju i/ili napon kao nosioce, takva se jedinica moe promatrati
kao etveropol (sl. 1.8.a). Na ulaznim stezaljkama 1 i 2 pojavljuje
se ulazni signal, a na izlaznim stezaljkama 3 i 4 izlazni signal.
Obino se potrebni prikljuci za napajanje pomonom energijom
ne tretiraju kao signalni i ne ubrajaju u polove.
A. Rezi

45

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

Niz etveropola u kome je izlaz prethodnog spojen na ulaz

slijedeeg ima naziv kaskada i ei je od drugih moguih spojeva
(sl. 1.8.b).
Za etveropol A slijedei u kaskadi, B, je troilo, koje se moe
nadomjestiti ekvivalentnim ulaznim otporom (za dinamike pojave
impedancijom) ru .
Za etveropol B, prethodni A se nadomjeuje izvorom napona
praznog hoda ei i izlaznog otpora ri .

A. Rezi

46

OSNOVE ELEKTRONIKE 1. UVOD

Sl. 1.8. a) etveropol, b) kaskada etveropola

Ovi otpori definirani su prema Ohmovom zakonu omjerom
promjena napona i struja
ru

uu
iu

ri

ui
ii

(1.17)
Kad etveropol moe pojaavati ulazni signal zove se aktivni,
inae je pasivni. Kad je npr. snaga izlaznog signala aktivnog
etveropola vea od snage ulaznog, ne treba ipak pomiljati na
"perpetuum mobile", jer je to postignuto na raun izvora pomone
energije.
A. Rezi
47